Elenmari Pletikos:

Kriteriji procjene govornoga izraavanja u nastavi hrvatskoga jezika

Govorno izraavanje dio je jezinoga izraavanja u nastavi hrvatskoga jezika. Broj
nastavnih jedinica koje obuhvaaju teme jezinoga izraavanja i broj sati posveen jezinom
izraavanju znaajno su manji od jedinica ostalih podruja HJ. Prema podacima iz PavlieviFrani (2002) u programima hrvatskoga jezika u O broj nastavnih jednica koje obrauju JI
obuhvaa oko 20% ukupnog sadraja. Nastavnici koji predaju u svjedoe da je zapravo
vei do sati JI vrijeme koje se koristi za pisanje kolskih zadaa. Govorno izraavanje trebalo
bi ui i u program medijske kulture, koja je u O uvedena kao etvrto nastavno podruje
predmeta Hrvatskih jezik. Budui da medijska kultura obuhvaa ne samo umjetnike
medijske anrove i njihovu strukturu, ve i mnoge monoloke i dijaloke govorne vrste, na
nastavi bi trebalo sustavno poduavati i uvjebavati govorno izraavanje u tim vrstama (npr.
voenje razgovora, intervjua ili polemike, sudjelovanje u razgovoru, najave i sl.) i time
doprinijeti razvoju govorne kulture u medijima.
Eksperimentalni nastavni plan i program za O 2005/2006. (Pip) usmjeren je razvoju
govornih vjetina u okviru Hrvatskoga jezika. Iako tekst ispitnog kataloga za dravnu maturu
za hrvatski jezik, koji objavljuje Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja, za
podruje jezinoga izraavanja pod oekivanim ishodima ravnopravno navodi i usmeno i
pismeno izraavanje, struktura istpira ne ukljuuje govorno izraavanje. Tekst novog kataloga
Hrvatski jezik: Ispitni katalog za dravnu maturu u kol. god. 2009./2010. ograniava ishode
samo na pisanje i itanje, dok govorenje ne ispituje. Sluanje koje se u prvotnom katalogu
navodilo kao ishod i ispitivalo na razini diktata, to zapravo provjerava pravopisno znanje, a
ne sposobnost sluanja i kritikog sluanja u novom katalogu iz lipnja 2008. potpuno se
izostavlja.
Ovaj rad e razraditi kriterije procjene govornog izraavanja, odnosno obradit e se
kriteriji sadraja i izvedbe javnoga govora. U govorno izraavanje spadaju i izvedba poezije
(recitacija) i izvedba dramskih i drugih umjetnikih tekstova. U nastojanju pronalaenja
kriterija vrednovanja GI retorika e ponuditi kriterije vrednovanja retorikih obiljeja govora,
a fonetika kriterije vrednovanja govorne izvedbe.
Retorika i fonetika u kolskom sustavu
Retorika kao disciplina koja prouava i poduava javni govori i koja je od antike do
srednjeg vijeka bila jedna od temeljnih podruja humanistike naobrazbe, u 18. i 19. stoljeu

nestala je iz obrazovnog kurikuluma, no njezini su sadraji postali dijelom drugih predmeta.

udno je da je u 20. stoljeu, u kojem je prodorom novih medija, radija, televizije i interneta,
retorika doputena kao fakultativni predmet ili se u programu hrvatskoga navodi ako
mogunost izbornog sadraja.
Fonetika je znanost o govoru, koja u hrvatskom novom visokokolskom kurikulumu
ukljuuje brojne retorike sadraje (Govornitvo, Govornika argumentacija, Stilistika,
Scenski govor itd.). Retorika znanja mogu pomoi u shvaanju cilja poruke, razotkrivanju
informativnog, zabavljakog, uvjeravakoga, instruirajueg i nagovarakoga puta da se
ostvari cilj, razluivanju dobre od manjkave argumentacije, strukturirane od nepostojee
kompozicije. Fonetska znanja o govornoj izvedbi pomoi e osvijestiti elemente koji utjeu na
neiji govor percipiramo kao dosadan, monoton, nerazumljiv, pretih, pun zastajkivanja i
dijalektalno obojen. Kriteriji po kojima se javni govor moe procjenjivati: tri skupine obiljeja
retorika obiljeja, govorna obiljeja i neverbalni znakovi.
Definiranje javnoga govora
Javni govor zapravo je inaica za retoriki govor koji je javan i upuen publici. U
javnom govoru, za razliku od privatnoga govora, govornik ne govori samo u svoje ime, ve
zastupa nekoga pa je odgovoran i prema kolektivu kojega predstavlja. Uenje javnoga govora
treba dakako poveati svijest o odgovornosti javnoga govora, a ona prije svega znai dobru
pripremu, sadrajnu i izvedbenu. Retorike vrste su u udbenicima obraene nesustavno,
nedosljedno te ponekad s primjerima iz knjievnih tekstova umjesto tekstova stvarne javne
komunikacije.
Kriteriji procjenjivanja javnoga govora
kari i Varoanec-kari grupiraju svojstva javnoga govora u tri osnovne skupine:
retoriki dizajn i govornu izvedbu (razraene su u veliki broj fonetskih kategorija u kojima
ocjenjuju televizijske govornike) te vizualne znake. U Slubi za jezik i govor na HRT-u od
ustanovljenja te slube 1990. godine fonetiari u tim kategorijama analiziraju nastupe na
audicijama i govore novinara, te se na temelju tih analiza odreuje to trebaju vjebati.
Kriterije vrednovanja govora na televiziji i radiju kari svrstava u tri skupine: govornost,
purizam i eleganciju.

Retorika obiljeja
Retorika obiljeja obuhvaaju preteno verbalni sloj govora te njegova sadrajna,
ustrojbena, pragmatika, jezina, stilska i bontonska obiljeja. Za elemente analize retorikih
obiljeja koristit e se sljedei nazivi kategorija: tema i strategija, upuenost publici,
kompozicija govora, stil i jezik.
Tema i strategija
Prvi je kriterij vrednovanja govornog izraavanja odabir teme. Sve su teme
podjednako vrijedne, no neke su aktualnije, potiu da se o njima govori u 21. stoljeu ili u
nekom trenutku kada ta tema zaokuplja javnost. U govornikim kolama, izvankolskog,
fakultativnog govornikog obrazovanja srednjokolaca glavni je cilj nauiti kako odabrati
prijepornu temu, kako je obraditi i prezentirati u obliku trominutnog govora. U obrazovanju
govornika dobro je nauiti da je govor potrebno graditi oko jedne tvrdnje koju treba izricati na
razne naine da bi doprla do sluatelja.
Upuenost publici
Ova je kategorija najlaka sluateljima za procjenu. Ako je sluatelj dobronamjeran,
motiviran i spreman za sluanje, njegova procjena ne moe biti pogrena. Stara je govornika
izreka da ne postoji loa publika, ve samo govor neprilagoen odreenoj publici. Jedno od
najvanijih retorikih umijea je analizirati publiku i prilagoditi joj se.
Kompozicija govora
Kompozicija govora moe se podijeliti u praenje uvodnoga, sredinjega i zavrnoga
dijela govora. Iako je u govorima vrlo nevidljiv prijelaz s uvodnoga na sredinji dio, prijelaz
sa sredinjega na zakljuni dio mora biti vrlo jasan.
Jezik i stil
Vana je i primjerenost stilskih sredstava s obzirom na publiku i govorni elementi
teksta. Govornost (bez obzira na to je li tekst pripremljen i napisan u cijelosti pa se ita
publici ili je govor improvizacija) u tekstu se oituje prilagodbom duine reenice sluanju
(krae reenice), oslovljavanjem publike i fatikim sredstvima (pratite li, razumijete li, kao to
veina od vas zna itd.) kari nazivom modalni izraz sjedinjuje stereotipne jezine izraze
svojstvene govornom izraavanju te ih kategorizira i opisuje s obzirom na ulogu koju imaju u
govoru (fatika uloga, populistika uloga, stilska uloga, spajanje, razabiranje, promiljanje,

subjektivnost itd.). Bilo koji jezini izraz koji se preesto i neprimjereno ponavlja u govoru
postaje potapalica.
Govorna obiljeja
Govorna obiljeja predstavljaju zvuni sloj govorne izvedbe, koji obuhvaa
prozodijska (lingvistika) i paralingvistika sredstva. Tek ako neki sloj govora odstupa od
prosjeka, ako sluatelja neto posebno zasmeta, tada e pozornost sa sadraja prijei na formu
i ometati primanje informacija. Osnovna govorna obiljeja koja se mogu procjenjivati u
govornoj izvedbi su pripremljenost, govornost, izraajnost, glas, izgovor i tenost.
Pripremljenost
etiri su stupnja pripremljenosti govora: 1) govornik ita napisani test, 2) govornik
govori tekst nauen napamet, 3) govornik govori pripremljeni govor pomou biljeaka ili bez
njih (tzv. ekstemporacija), 4) improvizacija (spontani govor, nepripremljeni govor).
Govornost
Kao dio govorne izvedhe govornost je kategorija u kojoj procjenjujemo koliko govor
zvui spontano i uje li se da je usmjeren prema publici (na temelju stanka, primjerenog
tempa, isticanja).
Izraajnost
Izraajnost je kategorija koja obuhvaa sva prozodijska sredstva, a u udbenicima za
nastavu hrvatskoga jezika ta se sredstva nazivaju vrednoste govornoga jezika. Istraivanje
veza pojedinih govornih vrednota (visina, glasnoa i tempo) i emotivnih sadraja (bijes,
iznenaenje, prezira, radost, strah i tuga) upuuje na to da je glasnoa kljuna govorna
vrednota izraavanja bijesa; brz tempo i visok ton osnovne su sastavnice izraza iznenaenja;
visoko, brzo i glasno osnovne su vrednote izraza radosti, a nisko, sporo i tiho izrazi su tuge.
Tenost
Horga definira tenost kao proizvodnju govora s lakoom, bez oklijevanja, pogreaka
i ispravljanja. Tenost (sinonimni termini su glatkoa i fluentnost) je element ije se
naruavanje lako uje. Spontani govor pretpostavlja nepostojanje pisanog teksta i zbog
paralelnog ina proizvodnje i izvedbe govora, zbog razmiljanja, nuno dolazi do zastoja u
fluentnosti.
Glas
Kod analize glasa u poetku je potrebno odrediti je li govornik dovoljno glasan i je li
njegov glas ugodan za sluanje.

Izgovor
Izgovor (dikcija, artikulacija) treba biti dovoljno jak da bez naprezanja ujemo svaku
govornikovu rije. Takvu dikciju zovemo dostatnom. Izgovor e nas ometati ako govornika
ima neku jau izgovornu manu, npr. mucanje ili dislaliju. Od dislalija su najee distorzije
glasnika c, z, s, , , (sintagmizam) i nepravilan izgovor glasnika r (rotacizam).
Kod izgovora moemo primijetiti i da je neiji govor dijalektalno obojen. Utjecaj
odreenog dijalekta moe se prepoznati ve na temelju jednog suglasnika npr. premekano
(dalmatinsko) l ili preumekano (istarsko, akavsko) .
Da neka osobina slabije govorne izvedbe koju uenik otkrije na sebi ne bi proizvela
strah od govora, bitno je rei da je govor promjenjiv i da se moe popraviti. Ako glas nije
ugodan, fonetiari mogu pomoi impostirati glas, ojaati ga i promijeniti boju.
Neverbalni znakovi (uzgovorni znakovi i dodatni mediji)
Za analizu neverbalnih znakova koji se pojavljuju uz govorno izraavanje odabrali
smo neke elemente iz podjele neverbalne signalizacije: pogled, tijelo govornika, mimika i
gesta, pomoni mediji te vrijeme. Istraivanja medija u nastavi dokazuju da uporaba video
materijala poveava zainteresiranost uenika, olakava praenje i doprinosi dugotrajnom
pamenju poruke.
Primjena kriterija u nastavi
Pri govornim aktivnostima vanije je strukturirati oblik aktivnosti nego sadraj, pa se
predlau neki naini strukturiranja sata. Osim referata i igara po ulogama, Kovai kao
poticajnu metodu predlae grupnu izradu govora. Profesor podijeli lanke iz novina (dogaaji,
ideje, problemi i sl.) grupa bira tekst i odreuje predstavnika koji prezentira odabrani tekst.
nekoliko uenika odabire se u ocjenjivaki sud koji procjenjuje izvedeni govor prema na ploi
napisanim kriterijima. Ovaj primjer moe posluiti i u poetnim pokuajima sastavljanja,
dranja i ocjenjivanja govora na materinskom jeziku.
Drugi nain koji se predlae je analiza pisanih, zvunik i video izvora. Iako prednost
treba dati zvunom ili video zapisu, u obzir dolaze i pisani izvori, jer iako se sadre govorni
sloj ipak su primarno govoreni i upueni odreenoj publici. Govore i govornike koji mogu biti
predmet analize javnoga govora moe se pronai na web stranicama, televizijskim emisijama i
u tiskanim izvorima.
Najvjerojatnije e uenike najvie na analizu potaknuti neki govornici i njihovi nastupi
na televiziji, jer e spojiti zabavu gledanja sadraja s obvezom analize tog sadraja. Za analizu

mogu biti poticajni govorni isjeci iz svih emisija (Dnevnik, Pola ure kulture, Prizma, Red
Carpet). Za analizu svih retorikih sastavnica, posebice za analizu argumentacije, pogodni su
govori u emisiji natjecateljsko-zabavljakog tipa Piramida. Moe se analizirati govor bilo
kojeg voditelja, najavljivaa, novinara, reportera, ali i gosta u emisiji.
Razvoju govornoga izraavanja prethodi razvoj kritikog sluanja govora.