Bosanski jezik i književnost

Razgovorni stil
KONVERZACIJSKI FUNKCIONALNI STIL
 Suprotstavlja se ostalim stilovima

Realizacija u usmenoj formi;

Zahtijeva uvođenje specifičnih fonetsko-
intonacionih obilježja u pismenoj formi

Uvod Ignorisan od strane lingvista njihovim

istraživanjima zbog nepripremljenog i
spontanog govora
Zahvaljujući pojačanom zanimanju za
dijalog počinje se uviđati posebna važnost
ovog stila u odnosu na ostale

Njegova dominantna forma je forma

dijaloga i često služi kao podloga za
dramski tekst
 Osnovni stil
Prva varijanta jezika koju usvajamo još kao
djeca i pomaže nam u prelaženju na specijalne
stilove
Ovaj stil je, u suštini, „narodni, laički govor“ i
karakterizira ga konkretnost, slikovitost,
metaforičnost

Njegovo najvažnije obilježje je upotreba stilski neutralnih

sredstava u različitim sferama komunikacije, pa se za njega
može reći da je bazični funkcionalni stil, odakle se dalje
razvijaju drugi stilovi
Karakteristike stila
Odlikuje ga nepripremljenost, spontanost, naglo mijenjanje tema

Budući da se realizira u neformalnim situacijama, zahtijeva brzo reagiranje,

smjenu govornika koji izmjenjuju replike, nekada i prekidaju iskaze, upadaju u
riječ jedni drugima

Česte su pauze, zvuci oklijevanja (hm, mm, a...), poštapalice (ovaj,

onaj, razumiješ/razumijete...), ponavljanje dijela iskaza, te druge
"greške"

Važan segment su i gestovi i mimika kao pomoćni jezik te su nužna

pratnja usmene realizacije
Zastupljena u ubačenim neleksičkim glasovnim
elementima u šutnju (e, da..; i tako..., jah...). Oni nemaju

Fatička
leksičko značenje, već značenje uspostavljanja i
produžavanje kontakta

Može se vidjeti u komunikaciji bliskih ljudi, u porodici -

ponavljanje istog obrasca (prepričavanje istih događaja, svima
već dobro poznato), specifične fraze i "privatne šale"
funkcija
Specifična sredstva u svakodnevnoj komunikaciji imaju svoju funkciju
koja se može tumačiti kao okvir toga teksta (čuj, slušaj, vidiš,
razumiješ, znaš...)
Šutnja
Jedan od sugovornika prestaje komunicirati sa
drugima, ili svi sudionici to čine

U toku konverzacije može biti signal različitih situacija, tj.

raspoloženja sugovornika
može signalizirati uvrijeđenost, ljutnju, ali i visok stepen
bliskosti sugovornika, koji mogu ugodno šutjeti zajedno
Istovremen govor
Obrnuto, razgovorni stil odlikuje mogućnošću da više
osoba istovremeno govori

Iako pravila učtivosti nalažu da jedna osoba govori u

jedno vrijeme, u svakodnevnoj komunikaciji može se
zabilježiti niz odstupanja od toga pravila (u veselim
društvima, među ljudima koji se dobro poznaju, ali i
kada se neka dominantna osoba nađe u društvu i sklona
je da svoje sugovornike prekida bez izvinjavanja)
Fonostilistički
plan
Odlikuje se povećanom brzinom govora, s
čim je u vezi i nepotpuni stil izgovora -
redukcija

Razgovornom stilu je svojstvena bogata Leksičkostilistički

prozodijsko-intonaciona varijativnost, koja
potpomaže izražavanju emocionalnih,
subjektivnih nijansi govora
plan
Svojstvena mu je upotreba emocionalno-
ekspresivne leksike, uz prisusutvo riječi
subjektivne ocjene (hipokoristika, pejorativa...)

U kolokvijalnoj upotrebi bilježe se i vulgarizmi

i žargonizmi
Morfolistika razgovornog
stila
U ovome se ističe frekventnost glagola - ovaj je stil suprotstavljen
naučnom i administrativnom stilu kao imenskim stilovima

U imenskim sintagmama briše se "noseća" imenica, a pridjev, tj.

atribut se stavlja u prvi plan:
-Naći ćemo se kod "Robne" (= Robna kuća Sarajka);
-Bili smo na Filozofskom (= Filozofskom fakultetu);
-deset u pola (=deset ćevapčića u pola somuna);
 Žanrovi u razgovornom
stilu
Moglo bi se smatrati da su, njegovi žanrovi - govorni činovi, te se tako
može govoriti o činu molbe, naredbe, želje, čestitanja, savjeta, izražavana
saučešća, obećanja, prijekora, sa određenim formulama početka i kraja
(inicijacije i prekida) čina

Narušavanje ovih pravila može se posmatrati kao odstupanje od norme, tj.

stilski markirana upotreba, tim prije što svi ovi činovi imaju i svoje
"nekolokvijalne" varijante (bilo zvanične, diplomatske, oratorske ili neke
druge)
 Trač
Elementarna narativna formu, u kojoj se mogu razlikovati aktanti, jezgra, indeksi

Trač se razvija kao pripovijedanje, struktura mu je dominantno monološka, ali u

svakodnevnom govoru svojstveno mu je prekidanje, zapitkivanje, komentari, "ubacivanje"
sugovornika sa svojim replikama, te se i trač, kao i ostali žanrovi razgovornog stila tako da
dolazi do grananja osovne teme u više pravaca

Ne ulazeći u psiho-socijalne funkcije trača, može se vidjeti da mu je često svojstvena i fatička

funkcija (održavanje komunikacije), što se naročito često može primijetiti kod stalnog
ponavljanja istog trača u istom krugu ljudi
 Prekidanje
Problem prekidanja sugovornika i upadanja u riječ je mana svakog društva

Simultani govor u nekim situacijama je čak znak uspješnosti, zanimljivosti konverzacije, i

tada je riječ o "kooperativnom preklapanju„

Postoje sudionici u dijalogu čiji je stil moguće označiti kao "visoku angažiranost" - ukoliko
oba sudionika (svi sudionici) imaju takav stil, upadanje u riječ nije problem, već je čak
stimulativno; ukoliko jedan od sugovornika ne posjeduje isti takav stil komunikacije, on će se
osjetiti frustriranim, prekinutim, kao da mu se nameće dominacija drugoga
 Kohezija
Tematska kohezija, kako pokazuje Tannen, različito se realizira kod muškaraca i žena: ženski
razgovor više je fokusiran i povezan, muški razgovor više je difuzan

U svim starosnim skupinama djevojčice i djevojke ne pokazuju teškoće u iznalaženju tema za

razgovor, dok dječaci i mladići pokazuju

Kod bračnih parova koji duže žive zajedno može se uočiti veća senzibilnost na implicitne,
neizgovorene elemente iskaza, te sposobnost "čitanja", tj. tumačenja takvih signala.
 Hvala na pažnji!
Jašarević Ajla, Jahić Nejra, Alić Hana, Delić Amina IVa