POVIJEST FILOZOFIJE - SREDNJI VIJEK l. PATRISTIKA 1. Pojava kranstva i grka filozofija, gnosticizam Patristika - postapostolsko razdoblje. Djela otaca".

Gledali u grkoj filozofiji saveznika Klement Aleksandrijski, Origen, Augustin. Drugi su u grkoj filozofiji gledali neprijateljicu Tertulijan. Gnoza - spoznajom (znanjem) ovjek se spaava, a ne vjerom. Oi" to pobijaju. 2. Grki apologeti Apologija - braniti se. Filozofskim razlozima potvruju kransku vjeru. Sv. Justin - 2.st. Dokaz za Boju opstojnost - sklad mnotva prema jedinstvu. Logos spermatikos - primjenjuje na Boji Logos. Kranstvo najvia filozofija. Atenagora - 2.st. pisao o providnosti i problemu zla, besmrtnosti due i uskrsnuu. Sv. Irenej - istie Boju transcendenciju i stvaranje ex nihilo. Latinski apologeti Tertulijan - grki filozofi su patrijarsi hereze. to ima raditi Jeruzalem s Atenom? 3. Katehetska kola Klement Aleksandrijski - kraj 2.st. poetak 3.st. gleda na grku filozofiju kao odgojiteljicu za Krista". Bog je htio filozofiju a njezina razumna upotreba je spasonosna. Origen - 2.-3.st. Bog je najprije stvorio svijet duhova u kojem su aneli (stoje na Bojoj strani) i demoni. Razlike medu njima su zbog slobodne volje. Bog je nematerijalan i sve stvara ex nihilo. Na kraju e sve ui u Boje jedinstvo. Grki oi Atanazije - 3.-4.st.bori se protiv arijanizma - istobitnost Oca i Sina. Grgur Nazijanski 4.st.dobio naziv Teolog. Razlikovao narav i osobu. Grgur iz Nie - 4.st.dua i tijelo tvore jedinstvo, ovjek je spona razumskog i osjetnog, on je slika Boja. Bog je jedan jer ne mogu svi bogovi biti savreni. II. AUGUSTIN 1. ivot, spisi; teorija spoznaje-iluminacija Roen 354.-430. majka mu je sv. Monika. Bio je u manihezmikoj sekti. 374. izlazi prvo djelo O lijepom i prikladnom. 387. ga krstio milanski nadbiskup sv. Ambrozije. 391. postaje sveenikom, bori se protiv manihejaca. 396. postaje biskupom. 400. pie Ispovijesti. Bori se protiv pelagijanizma. 413. pie De Civitate Dei. Znanje daje blaenstvo. Spoznaja istine predstavlja mudrost. Ako sumnjam, postojim. Najnii stupanj spoznaje je osjet, najvii stupanj spoznaje je spoznaja duha, svojstvena samo ovjeku. Egzemplarne i vjene ideje su u Bogu. Iluminacija ini istu funkciju za predmete duha kao to to vri suneva svjetlost za preete oka. Boanska iluminacija ini vjene istine vidljivim za duh. Ona je sui generis. 2. Dokazi za Boju egzistenciju; egzemplarizam Prvi dokaz za Boju egzistenciju je iz ideje, tj. dokaz iznutra. Prihvaanje duhovne istine. Drugi dokaz je iz izvanjskog tjelesnog svijeta. Iz Bojeg djelovanja vidi se njegova egzistencija. Ako postoji mnogo bogova - zamilja se ipak jednog Boga nad svim bogovima. Egzemplarizam - sve stvoreno ima ideje u Bogu, sve je u Njemu, On nita nije uinio bez znanja. Te ideje su Logos, druga osoba sv. Trojstva. 3. Svijet (rationes seminales); dua/tijelo Stvaranje svijeta ex nihilo. Teorija o sjemenim naelima rationes seminales - klice stvari ili nevidljive klice, koja je Bog stvorio u vlanom elementu (potjee od stoika i Plotina logoi spermatikoi). Sjemena naela pokazuju sklonost samorazvijanju. Sve stvari stvorio zajedno. ovjek se sastoji iz tijela i besmrtne due. Tijelo ne moe djelovati na duu jer je ona superiornija nad njim. Nematerijalnost i supstancijalonost due osiguravaju njezinu

besmrtnost. Dua ne moe umrijeti jer je naelo ivota. Dua prima svoje bivstvovanje i bit iz naela. Duu je stvorio Bog. 4. Teorija morala (volja, milost, zlo) Augustinova etika je eudaimonislika ovjekov cilj je srea koja se moe nai jedino u Bogu. Natprirodno jedinstvo s Bogom. Volja je slobodna, ona tei ka srei i zadovoljstvu. Bog je usadio putokaz koji usmjerava k Dobru. Milost je nuna da bi ovjek poeo ljubiti Boga. Po slobodnoj volji on moe vjerovati Njemu te primiti milost. Zlo je deprivatio nedostatak Dobra. Uzrok moralnog zla je slobodna volja. 5. Teorija o dravi (dva grada") Ljudski rod se moe podijeliti u dvije skupine: 1. one koji ljube Boga (grad Jeruzalem) i 2. oni koji ljube sebe (grad Babilon). Crkva je jedino savreno drutvo i ona je nadreena dravi. Crkva je po prirodi superiorna jer je Krist podinio zemaljske kraljeve. III. PSEUDO-DIONIZIJE 1. Spisi i autor; dvostruka metoda govora o Bogu U srednjem vijeku spisi su bili pripisivani Dioniziju Aeropagiti, danas je autor nepoznat. Postoje dvije metode prilaska Bogu: pozitivna i negativna. Pozitivnom metodom duh poinje polazei od najvie kategorije. Pozitivna metoda znai da se Bogu pripisuju ona savrenstva koja se nalaze u stvorenjima. Dobro i Mudrost mogu se primijeniti na Boga. U odnosu na ljudsku inteligenciju On je Nadinteligencija. U negativnoj metodi iz Boga iskljuuje sve nesavrenosti stvorenih bia. Duh poinje od toga da se Bogu odriu sve stvari koje su najudaljenije od njega. Kad se sve odstrani dolazi se u Tamu Nepoznatog" misticizam. 2. Neoplatonizam i uenje o Pres. Trojstvu; odnos svijeta i Boga (stvaranje) Pres. Trojstvo nije takvo kako bismo mogli spoznati. Otac, Sin i Duh Sveti ne mogu biti zajedno niti se mogu izmijeniti. Govori o emanaciji Boga u svijet stvari. Bog ostaje jedno ak i u inu samoumnaanja". Svijet je stvorio preko egzemplarnih ideja. On je poetak i kraj svih stvari. IV. BOECIJE 1. ivot i spisi; prenoenje aristotelizma i utjecaj na srednji vijek 5.-6.st. Roen u Rimu. Studirao u Ateni. Prvi skolastiar. Poznata je njegova definicija osobe: Individualna supstancija racionalne naravi. Napisao je komentare Aristotelovih kategorija.Najpoznatije djelo je De consolatione philosophiae - O utjesi filozofije. Boecije je prenio u rani jjrednjjrvijek znanja izj^ristotelove logike. Materija je potrebna jer omoguuje supstancijalne promjene u tijelima. elioje pokazati u Kristu podijeljenost boanske i ljudske naravi koje su realne. Bog ili boanska supstancija je forma bez materije i ne moe biti supstrat. Kao ista Forma On je jedan. Boga zovemo supstancijom, ali ne misli se da je On supstancija kao o onome u kome je to neka stvorena stvar. Bog jenadsupstanijalna". Biti pravedan i biti Bog kod Boecija je isto. Razvija prirodnu teologiju na osnovi Aristotelova uenja: razlikuje prirodnu teologiju (kao najvii dio filozofije) i dogmatsku (koja se slui objavom). 2. Kasidior i Izidor Seviljski Kasidior - 5.-6.st. raspravlja o 7 slobodnih umijea: a) 3 govornike: gramatika, dijalektika i retorika; b) 4 realne: aritmetika, geometrija, glazba, astronomija. Izidor Seviljski - 7.st. bio kao i Kasidior prenositelj raznih uenja. V. KAROLINKA RENESANSA^/ J. 5>T.

l. Politike prilike (Karlo Veliki); Alkuin i Palatinska kola Karlo Veliki franaki car, pokrenuo intelektualnu naobrazbu, otvorio kole,branio papu i Rim. Alkulin mu bio savjetnik, iz Engleske, preuzima upravljanje Palalinskom kolom.

VI. IVAN SKOT ERIUGEN 1. ivot i spisi; priroda (natura); Bog i stvorenje; Iz Irske 9.st. bio kolovan, preuzima upravu Palatinske kole. Prevodi djela PseudoDionizija, Grgura Ninskog, Boccija, Augustina. Grke filozofe smatrao patrijarsima hereze. Prirodu definira kao sveukupnost stvari koje jesu i koje nisu. Ona se dijeli na 4 vrste: Prirodu koja stvara a nije stvorena. Bog je prvotni i finalni uzrok. Priroda koja je i stvorena i stvara. To su prvobitni uzroci boanske i egzemplarne ideje. Priroda koja je stvorena, a ne stvara. Tu spadaju stvorena bia - ovjek i sve drugo. Priroda koja niti stvara niti je stvorena. Tu je ponovno Bog kao ishodite i cilj svih stvari. Bog je uzrok svih stvari. Bog se pojavljuje u njima. Stvara ex nihilo. 2. Stvorena bia kao participacije i teofanija; povratak k Bogu Participacija je proizlaenje druge biti iz neke vie biti. Bog se pojavljuje u stvorenim stvarima, teofanija - Bogojavljenje, pojaviti se. Povratak Bogu je analogan proizlaenju iz Boga. Bog je ishodite i cilj. VII. PROBLEM UNIVERZIJALIJA 1. Porijeklo, razlozi i znaaj rasprave; ekstremni realizam (staro uenje") Problem univerzalija prvi spomenuo Sokrat. Univerzalije su opi pojmovi, vrste (npr. ovjek). Pitanje je: Pripada li bitak samo univerzalijama, a ostale stvari su izvedene iz njih, ili samo pojedinane stvari imaju bitak dok su univerzalije samo imena. Imamo 3 postavke: 1. ante rem (prije stvari) - ekstremni realizam; 2. in re (u stvari) - umjereni realizam - Aristotel, Toma Akvinski, Abelard; 3. post rem (poslije stvari) nominalizam - Roscelin. Ekstremni realizam staro uenje" - Campellensis - pojam ovjeka ili ovjeanstva odraava stvarnost. Platon je ovjek" i Aristotel je ovjek". 2.Roscelin i Wilhelm Campellensis O Roscelinu znamo od Abelarda, njegova uenika, ll.st. Bio je predstavnik nominalizma. Univerzalija je samo prazan zvuk. Flatus vocis. Wilhelm Campellensis ll.st. bio ekstremni realist. Ista priroda je prisutna u svakom pojedinanom lanu. Bog je supstancija i sve e supstancije biti identine s njim. Panteizam. 3. Abelard; ivot i spisi; stav prema univerzalijama ll.-12.st. bio u sukobu s Crkvom, njegovo uenje osueno na saboru. Djelo: O boanskom Jedinstvu i Trojstvu, osueno na saboru. Prihvatio Aristotelovo uenje o univerzalijama. Predstavnik umjerenog realizma. Unitio je ekstremni realizam. VIII. SV. ANSELMO KANTERBERIJSKI 1. ivot i spisi Najznaajniji teolog 11. st. benediktinac, nadbiskup Canterbury-a, primas cijele Engleske. Otac skolastike". Djela: Monologion, Proslogion, Zato je Bog postao ovjekom?. Daje prednost vjeri nad razumom. Potrebno je prvo vjerovati da bi razumio. 2. Monologion" i Proslogion" - dokazi za Boju egzistenciju; teorija o istini Monologion - dokaz o Bojoj egzistenciji na osnovu stupnja savrenosti. On polazi od empirijskog istraivanja, argument a posteriori. Svi predmeti su stvoreni ex nihilo. Mora postojati bie ija je esencija egzistencija, a to je Bog.

Proslogion - u kojem zakljuuje da je Bog stvarnost, Ono od ega se nita vee ne moe zamisliti. Bog je apsolutno savrenstvo. Najsavrenije bie koje se moe zamisliti u umu, mora postojati i u stvarnosti. Neki su ovo kritizirali, jer ako zamislimo neki savreni otok, ne znai da on postoji u stvarnosti. Anselmo je odgovorio da se ovo odnosi samo na Boga. Teorija o istini - slijedi Aristotela. Postoje tri podruja istine: vjene istine u Bogu (ideje); istina stvari koja se temelji na poklapanju sa boanskom istinom; i istina miljenja i iskaza koja lei u slaganju sa stvarima. IX. KOLA U ARTRU l ST. VIKTORU 1. Pariki univerzalizam; Ivan Solzberijski U I I . st. dolazi do otvaranja sveuilinih sustava Bologna, Oxford, sveuilita u Parizu, Cambridgeu, Pragu i Krakovu. Pariko sveuilite je dobilo povelju u 13.st. dolazi do sistematiziranja znanosti. 2. Hugo i Richard od sv. Viktora (dokazi za Boju egzistenciju) Hugo od sv. Viktora - I l.st. bio je sveenik, djelo Didaskalije u kojem govori o 7 slobodnih vjetina. Dokaz za Boju egzistenciju razvio je iz argumenta a posteriori. Iz unutarnjeg iskustva, razmatrajui samosvijest tvrdi daje postojalo vrijeme kad dua nije postojala, ona postojanje zahvaljuje drugom koje je a se - Bog. Iz vanjskog iskustva, sve to nema stalnost mora imati poetak i kraj - nastaje po uzroku. Teoloki dokaz, harmonija u svijetu, provienje vodi svijet po zakonu. X. ISLAMSKA FILOZOFIJA 1. Razlozi za razmatranje i izvori islamske filozofije; Islamska fil. ima iste temeljne znaajke kao i kranska jer nije samostalno i slobodno istraivanje, nego je ograniena vjerom i tekstovima svete knjige. Nastoji uskladiti zahtjeve uma s prihvaenim istinama vjere i odreena je antikom filozofskom tradicijom. 2. Alfarabi, Avicena, Algazal (ivot, spisi i glavne znaajke njihova uenja) Alfarabi - 9.-10.st. djelovao u Bagdadu. Pomogao Arapima da upoznaju Aristotela. Koristio je Aristotelove argumente za dokazivanje Boga. Kontigencija svijeta, biti-ne-biti,a se,ab alio. Avicena - 10.-1 l.st. iz Perzije. Djelo: Dovoljnosti. Uenje o Bogu od Aristotela. Bog je isti Bitak. Stvaranje se zbiva nekom emanacijom, spoj Aristotelovsko-Platonistiki. Algazal l1-12.st. suprotstavlja se Aviceni. Djelo: Opovrgavanje filozofa. 3. Averoes (ivot, spisi, odnos filozofije i teologije) 11.-l2. st. roen u panjolskoj. Komentirao Aristotelova djela. Nijee osobnu besmrtnost due, dua se utapa u opu duu, besmrtna je. Porie emanaciju i nauava stvaranje ex nihilo. Boji umje uzrok svih stvorenja. Prihvaa uenje o vjenosti materije. Svoje uenje pokuava spojiti s islamom pomou teorije o dvostrukoj istini". XI. IDOVSKA FILOZOFIJA l. Kabala; Avicebron; Mojsije Majmonides Kabala - 12.st. tradicionalni i najei naziv za ezoterijski nauk idovskog misticizma. Ali ima tragova dualizma, platonsko-plotinskih elemenata. Kasnije nazvana narodnom idovskom filozofijom. Sastoji se od dvije knjige: Stvaranje i Sjaj. Avicebron - l l.st. bio pod utjecajem arapske filozofije. Djelo Most ivota, u potpunosti izostavlja idovsko uenje. Mojsije Majmonides - 13.st. djelo Voa lutajuih. Teologija ima osnovu u Aristotelovoj fil. XII. PRIJEVODI XII. I XIII. STOLJEA l. Prevodilake kole; posljedice prevoenje i otpor prema aristotelizmu Neki dijelovi Aristotelove Metafizike prevedeni su sa izvornog grkog na latinski, ti prijevodi u XIII. st. su poznati kao Stara Metafizika.

U srednjem vijeku mnoga djela su prepisivana Aristotelu. Sv. Toma je zapazi da Knjiga o uzrocima nije Aristotelovo djelo. Bio je strah od moguih hereza, zbog toga se zabranilo predavanje Aristotelove filozofije i njezino tumaenje. Papa Grgur IX. imenovao je komisiju koja je u XIII. st. utvrdila autentinost Aristotelovih djela.

PROCVAT SKOLASTIKA XIII. UVOD - OPE KARAKTERISTIKE 1. Univerzitet/i; nastavni program; redovnici Najvei mislioci ovog vremena studirali su i predavali na sveuilitu u Parizu (sv. Bonaventura, sv. Albert Veliki, sv. Toma Akvinski, Roger Bacon, Duns Scottus...). Nastavni program - Aristotelovi spisi dominirali u filozofiji, a Biblija u teologiji. Redovnici - posebno jaaju dominikanci i franjevci, bore se za katedre, posljedica je bila osnivanje sveuilita u Sorboni, gdje su predavali samo laici. 2. Robert Grossetesle; Aleksandar Haleki Robert Grosseteste - 12.st. prva tjelesna forma je svjetlost. Bog je ista i vjena svjetlost. Aleksandar Haleki - 12.st. Zastupao je augustinizam. Djelo: Summa theologica. Boju egzistenciju svi ljudi mogu spoznati preko stvorenih bia, on je djelatni i svrni uzrok. Zlo je deprivatio dobra. Ljudska dua je stvorena od Boga i besmrtna je. XIV. SV. BONAVENTURA doctor seraficus 1. ivot, spisi; teologija i filozofija; stav prema aristotelizmu 13.st. roen u Toskani. Franjevac. Njegovo uenje je suprotno od uenja Tome Akvinskog (preko Aristotela). Bonaventura je zastupao platonizam i augustinizam. Djela: Putovanje duha k Bogu. SERAFINSKI UITELJ. Postao je biskupom i kardinalom. Umro je za vrijeme XIV. Crkvenog sabora, a II. Lionskog sabora 1274., nekoliko mjeseci prije je umro i Toma Akvinski. Kao i Augustin nije strogo razlikovao teologiju i filozofiju. Nije razlikovao prirodno i natprirodno. ovjek koji je samo filozof nuno pada u zabludu. Ima dosta Aristotelovih ideja, za kojeg je mislio daje vrstan filozof. 2. Boja egzistencija;odnos stvorenja prema Bogu (egzemplarizam, analogija, rationes seminales) Boja egzistencija, poznavao je sve dokaze a posteriori iz promatranja svijeta. On kae: Svako stvorenje navijeta Boga. Ukoliko postoji bie ab alio mora postojati i bie a se, nuno bie. Egzemplarizam - sve stvoreno po modelu. Bog je egzemplarni uzrok. Kritizira Aristotela jer je negirao Platonovo uenje o egzemplarizmu, a time je negirao boansko stvaranje. Iz uenja o egzemplarizmu proistjee da postoji slinost izmeu Boga i stvorenja. Ta slinost jedna je vrsta analogije. Prihvatio je od Augustina uenje o rationes seminales kao djelatnost Stvoritelja. Sjemeno naelo je aktivna mo koja sadri novu duu. 3. Dua (moi due, uzlaenje due); saznanje-iluminacija Ljudska dua je forma tijela (Aristotel), slika Boja i pozvana na jedinstvo s Bogom, moe postojati bez tijela - besmrtna. Spoznaja o Bogu je uroena u dui. Prihvatio je i Augustinovu iluminaciju -prosvjetljenje. Moi due: 1. vegetativna; 2. osjetilna; 3. intelekt; 4. volja. XV. SV. ALBERT VELIKI 13.st. iz vapske, dominikanac, biskup. Uitelj sv. Tome. POKOR UNIVEZALIS. Uenje mu je

smjesa aristotelovskih i neoplatonskih elemenata. Bog je prvi nepokretni pokreta. Po prvi put u kranskoj skolastici odvojio je teologiju od filozofije. Izraeno uenje o dvostrukoj istini. Zasluan za uvoenje aristotelizma u skolastiku. . XVI. SV. TOMA AKVINSKI 1. ivot, spisi; odnos teologije i filozofije 13.st. iz Italije, sa 20 godina odlazi u dominikance. Uspio je izraziti kranski nauk aristotelovskim terminima. SVEOPI UITELJ. U poetku je bio osporavan, jer je bio zainteresiran za Aristotelov nauk, a u to vrijeme vie se koristio Platon. Unosi razlike izmeu filozofije i teologije. Filozofija se zasniva na ljudskom razumu, a teologija koristi razum te prihvaa naela na osnovu autoriteta i vjere. 2. Naela stvorenog bia (hilemorfizam, potencijalnost i aktualnost, esencija i egzistencija) Osnovni pojmovi nisu uroeni nego su refleksijom izvedeni iz naeg iskustva. Svaka materijalna supstancija sastavljena je od materije i forme - Aristotelov hilemorfizam. Materija je potencija - mogunost, a forma je akt - zbiljnost (aktualnost). Konano bie jest bie zato to postoji ima egzistenciju. Esencija tjelesnog bia je supstancija sastavljena iz materije i forme. Esencija nematerijalnog bia je samo forma. Konano bie posjeduje egzistenciju razliitu od esencije, a ono to ozbiljuje esenciju je egzistencija. Ona je zbiljnost kojom esencija jest. Samo kod Boga nema razlike izmeu esencije i egzistencije. Egzistencija je ono to konano bie ini biem. 3. Dokazi za Boju egzistenciju (potreba i mogunost) Ideja o Bojoj egzistenciji nije uroena. ovjek ne moe spoznati Boga a priori, nego a posteriori. Tomini dokazi ili putovi temelje se na nadnaravnoj objavi. 1. Iz iskustva gibanja. Sve je pokrenuto od Prvog Nepokrenutog Pokretaa (actus purus), koji pokree a nije pokrenut. Jer neko bie ne moe samo sebe pokrenuti. 2. Iz iskustva djelatnog uzroka. Bog je Neuzrokovani Uzrok, jer mora postojati prvi uzrok. 3. Iz mogueg i nunog. Kontingentna bia koja su ab alio, mora postojati bie a se. 4. Iz savrenosti koja se oituje u biima. Preko raznih stupnjeva savrenosti dolazi do Boga koji je ista Savrenost, i koji daje i drugim biima njihovu ljepotu i bitak. 5. Iz upravljanja stvarima. Svrhovitost, neki um vodi sva bia, Bog kao posljednji cilj. 4. Boja priroda (negativna/afirmativna metoda, analogija i vrste analogije) Do spoznaje o Bogu dolazimo otkrivajui da On nije tjelesna supstancija. Odriui mu tjelesnost stvaramo ideju o njegovoj prirodi. Ova metoda zove via negativa. Afirmativna metoda je primjerice kad kaemo daje Bog iv, ali nijedna afirmativna metoda ne zamilja Boga savreno. Rijei koje primjenjuju na Boga i ostala bia, u odnosu na Boga imaju prvenstvo, a sekundarno se odnose na ostala bia. Primjerice, ideja mudrosti se primarno predicira biima i analogno Bogu. Postoji analogija proporcije i proporcionalnosti. 5. Stvaranje (stvaranje iz niega, omnipotencija, problem zla) Bog stvara ex nihilo, Bog je djelatni uzrok, dok materijalni ne postoji. Bog slobodno stvara, da bi dao. Omnipotencija - sposobnost da se sve uini. Bog moe uiniti sve to je mogue. Zlo je nedostatak dobra, deprivatio. Zlo nije bie. Ono postoji kao nedostatak, kao i primjerice, nedostatak sposobnosti vida. Postoji fiziko i moralno zlo. Bog je zlo dopustio zbog ovjekove slobodne volje, ovjekova sloboda ukljuuje mo da moe biti protiv Boga. 6. Psihologija (supstancijalna forma, moi due, slobodna volja, besmrtnost); Saznanje (proces saznanja, mogunost metafizike) Dua je ono to ovjeku daje sva njegova ljudska odreenja. ovjek je stvoren onog trenutka kad je u njega udahnuta racionalna dua. Moi due: 1. vegetativna (ishrana i rast);

2. osjetima (vid, sluh, njuh, opip...); 3. razumska (aktivan i pasivan razum). Slobodna volja -je mo koja omoguuje ovjeku da sudi slobodno. Besmrtnost dua je subzistentna forma i zato je nepropadljiva i besmrtna. Spoznaja ljudskog intelekta je spoznaja opeg. Ljudski razum ne sadri nikakve uroene ideje, nego je potencijalni primalac pojmova. 7. Etika (eudaimonizam, visio beatifica, prirodni i vjeni zakon) Eudaimonija - savrena se srea nalazi samo u Bogu koji je univerzalno dobro, nijedno drugo dobro nije nuno za sreu osim Boga. Visio beatifica (blaenstvo) - sastojalo bi se u spoznaji i ljubavi prema Bogu u ovom ivotu (nesavreno blaenstvo) i u sljedeem (savreno blaenstvo). Prirodni zakon - dobro treba initi i slijediti a zlo izbjegavati. Vjeni zakon -zavisi od boanskog uma. 8. Politika (porijeklo drutva i drave, Crkva i drava, zakon, suverenitet, dravna ureenja) Drava je prirodna institucija zasnovana na prirodi ovjeka. ovjeku je po prirodi drutveno i l i politiko bie roeno da ivi u zajednici. Drava je savreno drutvo". Svrha Crkve via je od svrhe drave, pa je Crkva zajednica nadreena dravi. Postoje 4 vrste zakona: vjeni. prirodni, boanski pozitivni i ljudski pozitivni zakon. Postoje 3 oblika dobre vladavine: demokracija, aristokracija i monarhija, i 3 loa: neodgovorna demokracija, oligarhija i tiranija. XVII. LATINSKI AVEROIZAM l. Naela averoizma; Siger od Brabanta; otpor i osude prema averoizmu Latinski averoizam podrazumijeva nauk zapadnih filozofa koji su slijedili Averoesovo shvaanje Aristotelovih misli. Uili su da postoji jedna racionalna dua u svim ljudima, vjenost svijeta, poricali osobnu besmrtnost, negirali Boju Providnost, zastupali determinizam, stvorovi proizlaze od Boga nuno i od vijeka preko anela... Protiv njih se borili Albert Veliki, Toma Akvinski. Predstavnik bio Siger od Brabanta. XVIII. FRANJEVAKI MISLIOCI l. Roger Bacon i Ravmond Luli (ivot, spisi, uenje) Bacon - 13.st. franjevac, kritizirao Crkvenu vlast, napravio nacrte teleskopa i mikroskopa. Djelo: Opus maius (Vee djelo) - upozorava na 4 glavne zablude: krivi autoritet, navika, predrasude i prividno znanje. Ravmond Luli - 13.st. isticao se borbom protiv islama i averoizma. XIX. NEZAVISNI I EKLETIKI MISLIOCI SKOLASTIKE l. Egidije Rimski; Henrik od Genta XX. IVAN DUNS SKOT 1. ivot, spisi; haecceitas; volja 13. st. roen u kotskoj. Franjevac. OTROUMNI UITELJ. Pripadao augustinizmu i bio najvei protivnik Tome Akvinskog. Haecceitas - koja odreuje individuum time to vrstu ini posljednjom zbiljom bia, individuumom. Po njoj se meusobno razlikuju pojedina bia. Temelj svake spoznaje jest osjetilna datost, a najsavrenije znanje jest o pojedinanom, a ne o univerzalnom. Terminom haecceitas Skot izrie ono po emu ono to je univerzalno po sebi, konstituira se kao individualno. Glavna karakteristika Skotova uenja jeste voluntarizam. Volja je najvanija duhovna supstancija koja je iznad razuma, to je protivno Tominom uenju. Volja moe teiti samo za onim stoje razum spoznao.

4. Teorija morala (volja, milost, zlo) Augustinova etika je eudaimonislika ovjekov cilj je srea koja se moe nai jedino u Bogu. Natprirodno jedinstvo s Bogom. Volja je slobodna, ona tei ka srei i zadovoljstvu. Bog je usadio putokaz koji usmjerava k Dobru. Milost je nuna da bi ovjek poeo ljubiti Boga. Po slobodnoj volji on moe vjerovati Njemu te primiti milost. Zlo je deprivalio -nedostatak Dobra. Uzrok moralnog zla je slobodna volja. 5. Teorija o dravi (dva grada") Ljudski rod se moe podijeliti u dvije skupine: 1. one koji ljube Boga (grad Jeruzalem) i 2. oni koji ljube sebe (grad Babilon). Crkva je jedino savreno drutvo i ona je nadreena dravi. Crkva je po prirodi superiorna jer je Krist podinio zemaljske kraljeve.
III. PSEUDO-DIONIZIJE

1. Spisi i autor; dvostruka metoda govora o Bogu U srednjem vijeku spisi su bili pripisivani Dioniziju Aeropagiti, danas je autor nepoznat. Postoje dvije metode prilaska Bogu: pozitivna i negativna. Pozitivnom metodom duh poinje polazei od najvie kategorije. Pozitivna metoda znai da se Bogu pripisuju ona savrenstva koja se nalaze u stvorenjima. Dobro i Mudrost mogu se primijeniti na Boga. U odnosu na ljudsku inteligenciju On je Nadinteligencija. U negativnoj metodi iz Boga iskljuuje sve nesavrenosti stvorenih bia. Duh poinje od toga da se Bogu odriu sve stvari koje su najudaljenije od njega. Kad se sve odstrani dolazi se u Tamu Nepoznatog" misticizam. 2. Neoplatonizam i uenje o Pres. Trojstvu; odnos svijeta i Boga (stvaranje) Pres. Trojstvo nije takvo kako bismo mogli spoznati. Otac, Sin i Duh Sveti ne mogu biti zajedno niti se mogu izmijeniti. Govori o emanaciji Boga u svijet stvari. Bog ostaje jedno ak i u inu samoumnaanja". Svijet je stvorio preko egzemplarnih ideja. On je poetak i kraj svih stvari.

rv.

BOECIJE

1. ivot i spisi; prenoenje aristotelizma i utjecaj na srednji vijek 5.-6.st. Roen u Rimu. Studirao u Ateni. Prvi skolastiar. Poznata je njegova definicija osobe: Individualna supstancija racionalne naravi. Napisao je komentare Aristotelovih kategorija. Najpoznatije djelo je De consolatione philosophiae - O utjesi filozofije. Boecije je prenio u rani jjrednjjrvijek znanja izj^ristotelove logike. Materija je potrebna jer omoguuje supstancijalne promjene u tijelima. elioje pokazati u Kristu podijeljenost boanske i ljudske naravi koje su realne. Bog ili boanska supstancija je forma bez materije i ne moe biti supstrat. Kao ista Forma On je jedan. Boga zovemo supstancijom, ali ne misli

se da je On supstancija kao o onome u kome je to neka stvorena stvar. Bog je nadsupstanijalna". Biti pravedan i biti Bog kod Boecija je isto. Razvija prirodnu teologiju na osnovi Aristotelova uenja: razlikuje prirodnu teologiju (kao najvii dio filozofije) i dogmatsku (koja se slui objavom). 2. Kasidior i Izidor Seviljski Kasidior - 5.-6.st. raspravlja o 7 slobodnih umijea: a) 3 govornike: gramatika, dijalektika i retorika; b) 4 realne: aritmetika, geometrija, glazba, astronomija. Izidor Seviljski - 7.st. bio kao i Kasidior prenositelj raznih uenja.
V. KAROLINKA RENESANSA^/ J. 5>T.

l. Politike prilike (Karlo Veliki); Alkuin i Palatinska kola Karlo Veliki franaki car, pokrenuo intelektualnu naobrazbu, otvorio kole,branio papu i Rim. Alkulin mu bio savjetnik, iz Engleske, preuzima upravljanje Palalinskom kolom.

VI.

IVAN SKOT KRIUCEN

1. ivot i spisi; priroda (natura); Bog i stvorenje; Iz Irske 9.st. bio kolovan, preuzima upravu Palatinske kole. Prevodi djela PseudoDionizija, Grgura Ninskog, Boccija, Augustina. Grke filozofe smatrao patrijarsima hereze. Prirodu definira kao sveukupnost stvari koje jesu i koje nisu. Ona se dijeli na 4 vrste: Prirodu koja stvara a nije stvorena. Bog je prvotni i finalni uzrok. Priroda koja je i stvorena i stvara. To su prvobitni uzroci boanske i egzemplarne ideje. Priroda koja je stvorena, a ne stvara. Tu spadaju stvorena bia - ovjek i sve drugo. Priroda koja niti stvara niti je stvorena. Tu je ponovno Bog kao ishodite i cilj svih stvari. Bog je uzrok svih stvari. Bog se pojavljuje u njima. Stvara ex nihilo. -2. Stvorena bia kao participacije i teofanija; povratak k Bogu Participacija je proizlaenje druge biti iz neke vie biti. Bog se pojavljuje u stvorenim stvarima, teofanija - Bogojavljenje, pojaviti se. Povratak Bogu je analogan proizlaenju iz Boga. Bog je ishodite i cilj.
VII. PROBLEM UNIVERZIJALIJA

1. Porijeklo, razlozi i znaaj rasprave; ekstremni realizam (staro uenje") Problem univerzalija prvi spomenuo Sokrat. Univerzalije su opi pojmovi, vrste (npr. ovjek). Pitanje je: Pripada li bitak samo univerzalijama, a ostale stvari su izvedene iz njih, ili samo pojedinane stvari imaju bitak dok su univerzalije samo imena. Imamo 3 postavke: 1. ante rem (prije stvari) - ekstremni realizam; 2. in re (u stvari) - umjereni realizam - Aristotel, Toma Akvinski, Abelard; 3. post rem (poslije stvari) nominalizam - Roscelin. Ekstremni realizam staro uenje" - Campellensis - pojam ovjeka ili |gig8&D odraava stvarnost. Platon je ovjek" i Aristotel je ovjek". C^v/V^M^l/c^ 2. Roscelin i Wilhelm Campellensis ^ O Roscelinu znamo od Abelarda, njegova uenika, ll.st. Bio je predstavnik nominalizma. Univerzalija je samo prazan zvuk. ^(ixVv s, v*t-v5>.

Wilhelm Campellensis ll.st. bio ekstremni realist. Ista priroda je prisutna u svakom pojedinanom lanu. Bog je supstancija i sve e supstancije biti identine s njim. Panteizam. 3. Abelard; ivot i spisi; stav prema univerzalijama ll.-12.st. bio u sukobu s Crkvom, njegovo uenje osueno na saboru. Djelo: O boanskom Jedinstvu i Trojstvu, osueno na saboru. Prihvatio Aristotelovo uenje o univerzalijama. Predstavnik nominaiizmaf Unitio je ekstremni realizam. Um/n2x*3LrAo^
VIII. ^ SV. ANSELMO KANTERBERIJSKI

1. ivot i spisi Najznaajniji teolog 11. st. benediktinac, nadbiskup Canterbury-a, primas cijele Engleske. Otac skolastike". Djela: Monologion, Proslogion, Zato je Bog postao ovjekom?. Daje prednost vjeri nad razumom. Potrebno je prvo vjerovati da bi razumio. 2. Monologion" i Proslogion" - dokazi za Boju egzistenciju; teorija o istini Monologion - dokaz o Bojoj egzistenciji na osnovu stupnja savrenosti. On polazi od empirijskog istraivanja, argument a posteriori. Svi predmeti su stvoreni ex nihilo. Mora postojati bie ija je esencija egzistencija, a to je Bog. Proslogion - u kojem zakljuuje da je Bog stvarnost, Ono od ega se nita vee ne moe zamisliti. Bog je apsolutno savrenstvo. Najsavrenije bie koje se moe zamisliti u umu, mora postojati i u stvarnosti. Neki su ovo kritizirali, jer ako zamislimo neki savreni otok, ne znai da on postoji u stvarnosti. Anselmo je odgovorio da se ovo odnosi samo na Boga. Teorija o istini - slijedi Aristotela. Postoje tri podruja istine: vjene istine u Bogu (ideje); istina stvari koja se temelji na poklapanju sa boanskom istinom; i istina miljenja i iskaza koja lei u slaganju sa stvarima.
IX. KOLA U ARTRU l ST. VIKTORU

1. Pariki univerzalizam; Ivan Solzberijski U I I . st. dolazi do otvaranja sveuilinih sustava Bologna, Oxford, sveuilita u Parizu, Cambridgeu, Pragu i Krakovu. Pariko sveuilite je dobilo povelju u 13.st. dolazi do sistematiziranja znanosti. 2. Hugo i Richard od sv. Viktora (dokazi za Boju egzistenciju) Hugo od sv. Viktora - I l.st. bio je sveenik, djelo Didaskalije u kojem govori o 7 slobodnih vjetina. Dokaz za Boju egzistenciju razvio je iz argumenta a posleriori. Iz unutarnjeg iskustva, razmatrajui samosvijest tvrdi daje postojalo vrijeme kad dua nije postojala, ona postojanje zahvaljuje drugom koje je a se - Bog. Iz vanjskog iskustva, sve to nema stalnost mora imati poetak i kraj - nastaje po uzroku. Teoloki dokaz, harmonija u svijetu, provienje vodi svijet po zakonu.
X. ISLAMSKA FILOZOFIJA

1. Razlozi za razmatranje i izvori islamske filozofije; Islamska fil. ima iste temeljne znaajke kao i kranska jer nije samostalno i slobodno istraivanje, nego je ograniena vjerom i tekstovima svete knjige. Nastoji uskladiti zahtjeve uma s prihvaenim istinama vjere i odreena je antikom filozofskom tradicijom. 2. Alfarabi, Avicena, Algazal (ivot, spisi i glavne znaajke njihova uenja) Alfarabi - 9.-10.st. djelovao u Bagdadu. Pomogao Arapima da upoznaju Aristotela. Koristio je Aristotelove argumente za dokazivanje Boga. Kontigencija svijeta, biti-ne-biti,a se,ab alio. Avicena - IO.-1 l.st. iz Perzije. Djelo: Dovoljnosti. Uenje o Bogu od Aristotela.

Bog je isti Bitak. Stvaranje se zbiva nekom emanacijom, spoj Aristotelovsko-Platonistiki. Algazal - l L-12.st. suprotstavlja se Aviceni. Djelo: Opovrgavanje filozofa. 3. Averoes (ivot, spisi, odnos filozofije i teologije) 11.-l2. st. roen u panjolskoj. Komentirao Aristotelova djela. Nijee osobnu besmrtnost due, dua se utapa u opu duu, besmrtna je. Porie emanaciju i nauava stvaranje ex nihilo. Boji umje uzrok svih stvorenja. Prihvaa uenje o vjenosti materije. Svoje uenje pokuava spojiti s islamom pomou teorije o dvostrukoj istini".
XI. IDOVSKA FILOZOFIJA

l. Kabala; Avicebron; Mojsije Majmonides Kabala - 12.st. tradicionalni i najei naziv za ezoterijski nauk idovskog misticizma. Ali ima tragova dualizma, platonsko-plotinskih elemenata. Kasnije nazvana narodnom idovskom filozofijom. Sastoji se od dvije knjige: Stvaranje i Sjaj. Avicebron - l l.st. bio pod utjecajem arapske filozofije. Djelo Most ivota, u potpunosti izostavlja idovsko uenje. Mojsije Majmonides - 13.st. djelo Voa lutajuih. Teologija ima osnovu u Aristotelovoj fil.
XII. PRIJEVODI XII. I XIII. STOLJEA

l. Prevodilake kole; posljedice prevoenje i otpor prema aristotelizmu Neki dijelovi Aristotelove Metafizike prevedeni su sa izvornog grkog na latinski, ti prijevodi u XIII. st. su poznati kao Stara Metafizika. U srednjem vijeku mnoga djela su prepisivana Aristotelu. Sv. Toma je zapazi da Knjiga o uzrocima nije Aristotelovo djelo. Bio je strah od moguih hereza, zbog toga se zabranilo predavanje Aristotelove filozofije i njezino tumaenje. Papa Grgur IX. imenovao je komisiju koja je u XIII. st. utvrdila autentinost Aristotelovih djela.

PROCVAT SKOLASTIKA
XIII. UVOD - OPE KARAKTERISTIKE

1. Univerzitet/i; nastavni program; redovnici Najvei mislioci ovog vremena studirali su i predavali na sveuilitu u Parizu (sv. Bonaventura, sv. Albert Veliki, sv. Toma Akvinski, Roger Bacon, Duns Scottus...). Nastavni program - Aristotelovi spisi dominirali u filozofiji, a Biblija u teologiji. Redovnici - posebno jaaju dominikanci i franjevci, bore se za katedre, posljedica je bila osnivanje sveuilita u Sorboni, gdje su predavali samo laici. 2. Robert Grossetesle; Aleksandar Haleki Robert Grosseteste - 12.st. prva tjelesna forma je svjetlost. Bog je ista i vjena svjetlost. Aleksandar Haleki - 12.st. Zastupao je augustinizam. Djelo: Summa theologica. Boju egzistenciju svi ljudi mogu spoznati preko stvorenih bia, on je djelatni i svrni uzrok. Zlo je deprivatio dobra. Ljudska dua je stvorena od Boga i besmrtna je.
XIV. SV. BONAVENTURA 3WW Se/oqKvcvJ3

1. ivot, spisi; teologija i filozofija; stav prema aristotelizmu 13.st. roen u Toskani. Franjevac. Njegovo uenje je suprotno od uenja Tome Akvinskog (preko Aristotela). Bonaventura je zastupao platonizam i augustinizam. Djela: Putovanje duha k Bogu. SERAFINSKI UITELJ. Postao je biskupom i kardinalom. Umro je za vrijeme XIV.SoJ>oc<^ Cr/(/< /1. Lionskog sabora 1274., nekoliko mjeseci prije je umro i Toma Akvinski. Kao i Augustin jiije strogo razlikovao teologiju__ i jllozofiju. Nije

razlikovao prirodno i natprirodno. ovjek koji je samo filozof nuno pada u zabludu. Ima dosta Aristotelovih ideja, za kojeg je mislio daje vrstan filozof. 2. Boja egzistencija;odnos stvorenja prema Bogu(egzemplarizam, analogija, rationes seminales) Boja egzistencija, poznavao je sve dokaze a posteriori iz promatranja svijeta. On kae: Svako stvorenje navijeta Boga. Ukoliko postoji bie ab alio mora postojati i bie a se, nuno bie. Egzemplarizam - sve stvoreno po modelu. Bog je egzemplarni uzrok. Kritizira Aristotela jer je negirao Platonovo uenje o egzemplarizmu, a time je negirao boansko stvaranje. Iz uenja o egzemplarizmu proistjee da postoji slinost izmeu Boga i stvorenja. Ta slinost jedna je vrsta analogije. Prihvatio je od Augustina \\e,n\S-Q-caJiones seminales kao djelatnost Stvoritelja. Sjemeno naelo je aktivna mo koja sadri novu duu. 3. Dua (moi due, uzlaenje due); saznanje-iluminacija Ljudska dua je forma tijela (Aristotel), slika Boja i pozvana na jedinstvo s Bogom, moe postojati bez tijela - besmrtna. Spoznaja o Bogu je uroena u dui. Prihvatio je i Augustinovu iluminaciju -prosvjetljenje. Moi due: 1. vegetativna; 2. osjetilna; 3. intelekt; 4. volja.
XV. SV. ALBERT VELIKI

13.st. iz vapske, dominikanac, biskup. Uitelj sv. Tome. POKOR UNIVEZALIS. Uenje mu je smjesa aristotelovskih i neoplatonskih elemenata. Bog je prvi nepokretni pokreta. Po prvi put u kranskoj skolastici odvojio je teologiju od filozofije. Izraeno uenje o dvostrukoj istini. Zasluan za uvoenje aristotelizma u skolastiku.

<* ,
XVI. SV. TOMA AKVINSKI J*>cW Cop^rnvj tl\S

.
<j\
0

1. ivot, spisi; odnos teologije i filozofije pa.^* - ^ i|^e/?o^o J^C- * 13.st. iz Italije, sa 20 godina odlazi u dominikance. Uspio je izraziti kranski nauk aristotelovskim terminima. SVEOPI UITELJ. U poetku je bio osporavan, jer je bio zainteresiran za Aristotelov nauk, a u to vrijeme vie se koristio Platon. Unosi razlike izmeu filozofije i teologije. Filozofija se zasniva na ljudskom razumu, a teologija koristi razum te prihvaa naela na osnovu autoriteta i vjere.
2. Naela stvorenog bia (hilemorfizam, potencijalnost i aktualnost, esencija i egzistencija)

Osnovni pojmovi nisu uroeni nego su refleksijom izvedeni iz naeg iskustva. Svaka materijalna supstancija sastavljena je od materije i forme - Aristotelov hilemorfizam. Materija je potencija - mogunost, a forma je akt - zbiljnost (aktualnost). Konano bie jest bie zato to postoji ima egzistenciju. Esencija tjelesnog bia je supstancija sastavljena iz materije i forme. Esencija nematerijalnog bia je samo forma. Konano bie posjeduje egzistenciju razliitu od esencije, a ono to ozbiljuje esenciju je

egzistencija. Ona je zbiljnost kojom esencija jest. Samo kod Boga nema razlike izmeu esencije i egzistencije. Egzistencija je ono to konano bie ini biem. 3. Dokazi za Boju egzistenciju (potreba i mogunost) Ideja o Bojoj egzistenciji nije uroena. ovjek ne moe spoznati Boga a priori, nego a posteriori. Tomini dokazi ili putovi temelje se na nadnaravnoj objavi. 1. Iz iskustva gibanja. Sve je pokrenuto od Prvog Nepokrenutog Pokretaa (actus purus), koji pokree a nije pokrenut. Jer neko bie ne moe samo sebe pokrenuti. 2. Iz iskustva djelatnog uzroka. Bog je Neuzrokovani Uzrok, jer mora postojati prvi uzrok. 3. Iz mogueg i nunog. Kontingentna bia koja su ab alio, mora postojati bie a se. 4. Iz savrenosti koja se oituje u biima. Preko raznih stupnjeva savrenosti dolazi do Boga koji je ista Savrenost, i koji daje i drugim biima njihovu ljepotu i bitak. 5. Iz upravljanja stvarima. Svrhovitost, neki um vodi sva bia, Bog kao posljednji cilj. 4. Boja priroda (negativna/afirmativna metoda, analogija i vrste analogije) Do spoznaje o Bogu dolazimo otkrivajui da On nije tjelesna supstancija. Odriui mu tjelesnost stvaramo ideju o njegovoj prirodi. Ova metoda zove via negativa. Afirmativna metoda je primjerice kad kaemo daje Bog iv, ali nijedna afirmativna metoda ne zamilja Boga savreno. Rijei koje primjenjuju na Boga i ostala bia, u odnosu na Boga imaju prvenstvo, a sekundarno se odnose na ostala bia. Primjerice, ideja mudrosti se primarno predicira biima i analogno Bogu. Postoji analogija proporcije i proporcionalnosti. 5. Stvaranje (stvaranje iz niega, omnipotencija, problem zla) Bog stvara ex nihilo, Bog je djelatni uzrok, dok materijalni ne postoji. Bog slobodno stvara, da bi dao. Omnipotencija - sposobnost da se sve uini. Bog moe uiniti sve to je mogue. Zlo je nedostatak dobra, deprivatio. Zlo nije bie. Ono postoji kao nedostatak, kao i primjerice, nedostatak sposobnosti vida. Postoji fiziko i moralno zlo. Bog je zlo dopustio zbog ovjekove slobodne volje, ovjekova sloboda ukljuuje mo da moe biti protiv Boga. 6. Psihologija (supstancijalna forma, moi due, slobodna volja, besmrtnost); Saznanje (proces saznanja, mogunost metafizike) Dua je ono to ovjeku daje sva njegova ljudska odreenja. ovjek je stvoren onog trenutka kad je u njega udahnuta racionalna dua. Moi due: 1. vegetativna (ishrana i rast); 2. osjetima (vid, sluh, njuh, opip...); 3. razumska (aktivan i pasivan razum). Slobodna volja -je mo koja omoguuje ovjeku da sudi slobodno. Besmrtnost dua je subzistentna forma i zato je nepropadljiva i besmrtna. Spoznaja ljudskog intelekta je spoznaja opeg. Ljudski razum ne sadri nikakve uroene ideje, nego je potencijalni primalac pojmova. 7. Etika (eudaimonizam, visio beatifica, prirodni i vjeni zakon) Eudaimonija - savrena se srea nalazi samo u Bogu koji je univerzalno dobro, nijedno drugo dobro nije nuno za sreu osim Boga. Visio beatifica (blaenstvo) - sastojalo bi se u spoznaji i ljubavi prema Bogu u ovom ivotu (nesavreno blaenstvo) i u sljedeem (savreno blaenstvo). Prirodni zakon - dobro treba initi i slijediti a zlo izbjegavati. Vjeni zakon -zavisi od boanskog uma. 8. Politika (porijeklo drutva i drave, Crkva i drava, zakon, suverenitet, dravna ureenja) Drava je prirodna institucija zasnovana na prirodi ovjeka. ovjeku je po prirodi drutveno i l i politiko bie roeno da ivi u zajednici. Drava je savreno drutvo". Svrha Crkve via je

od svrhe drave, pa je Crkva zajednica nadreena dravi. Postoje 4 vrste zakona: vjeni. prirodni, boanski pozitivni i ljudski pozitivni zakon. Postoje 3 oblika dobre vladavine: demokracija, aristokracija i monarhija, i 3 loa: neodgovorna demokracija, oligarhija i tiranija.
XVII. LATINSKI AVEROIZAM

l. Naela averoizma; Siger od Brabanta; otpor i osude prema averoizmu Latinski averoizam podrazumijeva nauk zapadnih filozofa koji su slijedili Averoesovo shvaanje Aristotelovih misli. Uili su da postoji jedna racionalna dua u svim ljudima, vjenost svijeta, poricali osobnu besmrtnost, negirali Boju Prov idnost, zastupali determinizam, stvorovi proizlaze od Boga nuno i od vijeka preko anela... Protiv njih se borili Albert Veliki, Toma Akvinski. Predstavnik bio Siger od Brabanta.
XVIII. FRANJEVAKI MISLIOCI

l. Roger Bacon i Ravmond Luli (ivot, spisi, uenje) Bacon - 13.st. franjevac, kritizirao Crkvenu vlast, napravio nacrte teleskopa i mikroskopa. Djelo: Opus maius (Vee djelo) - upozorava na 4 glavne zablude: krivi autoritet, navika, predrasude i prividno znanje. Ravmond Luli - 13.st. isticao se borbom protiv islama i averoizma.
XIX. NEZAVISNI I EKLETIKI MISLIOCI SKOLASTIKE

l. Egidije Rimski; Henrik od Genta

w

XX.

IVAN DUNS SKOT

Jkc W

Svi4,(^

1. ivot, spisi; haecceitas; volja 13. st. roen u kotskoj. Franjevac. OTROUMNI UITELJ. Pripadao augustinizmu i bio najvei protivnik Tome Akvinskog. Haecceitas - koja odreuje individuum time to vrstu ini posljednjom zbiljom bia, individuumom. Po njoj se meusobno razlikuju pojedina bia. Temelj svake spoznaje jest osjetilna datost, a najsavrenije znanje jest o pojedinanom, a ne o univerzalnom. Terminom haecceitas Skot izrie ono po emu ono to je univerzalno po sebi, konstituira se kao individualno. Glavna karakteristika Skotova uenja jeste voluntarizam. Volja je najvanija duhovna supstancija koja je iznad razuma, to je protivno Tominom uenju. Volja moe teiti samo za onim stoje razum spoznao.