Arkeologicki prilozi o religiji poganskih Hrvata.

(Sa slikama.)

||rem je cilj naega starinarskoga drutva: sabirati, izkapati i sauvati hrvatske spomenike na najiroj podlozi osnovan, obuhvaaju sve prastara ona doba ivota hrvatskoga naroda na junim predjelima, ipak drutveni dosadanji rad, i nehote, vrtio se izkljuivo o dobi pokrtenih Hrvata. Najdavniji takovi spomenici, to jih drutvo do sada obrelo, siu u zadnje decenije VII. iliti u prve VIII. a to najpae u onima odkopanim u bazilici na rimokatolikom groblju u Biskupiji. Ipak nae drutveno upraviteljstvo pokreu Starohrvatsku Prosvjetu, medju ostalim u programu, reklo je, kako je teka zadaa glasilu: bacati prozrake u IX. i VIII., i to se dublje sie, u VII. viek, u doba naseljenja hrvatskoga naroda. Sila je priznati, da prva polovina VII. vieka za najbolje hrvatske arkeologe i povjestniare jest isto, to za starinske brodare bijahu duboke vode Herkulovih stupova. Ovim je indirektno htjelo kazati, kako razprave S.. P. imaju se ticati takodjer i poganskog doba Hrvata; po mogunosti iznose podataka o njihovim prvim dnevima na ovim krajevima. Naravno, da i taj najtei zadatak o iztraivanju pradavnog doba, nebijae mogue poeti odmah u prvim svezcima S. P. razvijati. Najizrazitiji prilozi, kojima se i za to doba imadijae baciti neto prozrake, bez sumnje imali su sastojati u predmetima, to su se imali sakupljati iz najdavnijih grobova i raznih oblika obranbenih gradova, kao to u tragovim tovanja poganskih bogova. Veleueni gosp. prof. Nadko Nodilo u svojoj omanoj razpravi o Religiji Srba i Hrvata, na glavnoj osnovi pjesama, pria i govora narodnog1 prouio je srbske i hrvatske poganske bogove, po uputi jo ivog pukog vjerovanja, te je dostatno dokazao, da u naih otaca bijae bojeg uzleta, pa i tvorbe mitine. Mi smo vrsto uvjereni, da i mimo pjesme, prie i govor narodni, smoi je i arkeologikih podataka, da se, ne samo, podkriepi navedena zadaa prof. Nodila, da li tim sredstvom namakne jo ivuih opipnih dokaza o predkranskomu hrvatskomu ivotu. Mi emo takove dokaze iznositi onim redom, kako su nam pod ruku dolazili, niu opis raznih poloaja, koji su nam do danas sauvali se u nazivima, gdje su poganski Hrvati prinosili rtve svojim bogovima. Ti poloaji, u skladu s nazivima, koji do nas dospiee, sauvae nam i starinarskih obiljeja, koja bi nas na to bogotovje podsjeala.

I. Dva Bogoina u starohrvatskoj kninskoj upaniji.

A. Bogoin uneiki. Na uneikoj visoravi, obine drnike, kod eljeznikog kilometra 59, a na mejau Nevesta i Koprna, podie se 477 metara visoko brdace sa tri nejednaka vrha. Glavni vrh, oznaen, na priloenoj slici, po fotografikom snimku izradjenoj, slovom A., zove se Veliki Bogoin, doim onaj sa B. zove se Janjeseva greda, a onaj C. Mali Bogoin. Kruan vrh V. Bogoina, zavruje, u plateau, u premjeru od 150 m., koji se
1

Rad jugoslavenske akademije, knj. LXXVII. str. 44.

 79 polagano visokom, a negdje 2*70 m., Na priloeni podie s juga k sjeveru, te je obzidan netesanim kamenjem u suhozid 2 mek a 4*50 m. irokom ogradom. Ta se ograda lomi negdje na nepravilne kutove, savija se u polukrunice. Imala je sa sjeveroiztone strane tri ulaza iroka po a sa jugo-zapadne etiri, iroka po l - 50 m. priloenoj slici, izmedju grmlja, razabrati je neto od spomenute ograde, dok tlocrt predstavlja nam ju u pojedinim protegama.

Slika 1.

5 J ^

i . ^ * f~~J!>-

SUka 2.

Pri sjevernom kraju plateaua, 30 m. daleko od ograde, podie se umjetno nanesena gromila, visoka 6 m. sa premjerom od 20 m. Uz gromilu sa sjeverne strane napravljena je mala paetvorna ograda (si. 3. i 4.) u suhozid, tesanim kamenjem, duga 3 m.; iroka 2-70 m., visoka l - 20 m. Na sjevernom platnu te ograde ima ulaz vrataca iroka 0#60 m. S ote gromile slobodan je pogled na daleko na sva etiri vjetra.

 80
0b ogradi na gromili predaja je u narodu, da je bila podignuta za turskih ratova, te da je bila strabenica, odakle da su se paljenjem vatara davali znakovi o kretanju turske vojske. Mogue da je i u tu svrhu ta ograda bila uporabljivana, nu mi nesumnjamo, da je u tiesnoj svezi s ogradom >Bogoina< i spomenutom gromilom. Sa V. Bogoina, prem ga okruuju zagorske omanje glavice, mogu se vidjeti gotovo svi krajevi sjeverne Dalmacije. S iztone strane pogled sie na planine Dinaru i Svilaju, sa jugo-iztone na Mosor, s june na Vilaju, sa sjevero-zapadne na Velebit, a

Slika 3.

sa sjeverne na Prominu. Najslobodniji i najdalji pogled dopire preko Mirlovia, Konjevrata, Miljevaca, Promine, Bribira, Kotara i Bukovice do Zadra i Velebita. Spomenutu gromilu dadosmo zadnje jeseni pretraiti, te se uvjerismo, da je nasuta na izbuljenoj litici, a u njoj ne nadjosmo ni grobova nit ikakovih starinarskih predmeta, doli za 0*20 m. pod povrinom namjerismo se na nekoliko rasutih kostiju ljudskog kostura. Oko V. Bogoina ima mnogo predhistorikih starina. Najprije spomenuti nam je jednu peinu, sa sjeverne strane, daleko od ograde za 80 koraaj a. Pred tom peinom

81

ima umjetno nanesene zemlje, a u njoj pomjeano ivinskih kostiju i zemljanih hrbina. Duga je iroka po 6 metara. U njoj takodjer ima umjetnog nasipa te ivinskih kostiju i hrbina. Druga je peina pod >Janjeevom gredom, s june strane, sa jednakim oznakam kao i prije spomenuta. Ima oko Bogoina i predhistorikih gradina. Jedna je nad nevestskom lokvom, koju narod zove >Gradina; druga je sa zapadne strane Bogoina, vie Galievih kua. Trea je na Koprnu oko crkve S. Lovra. Te gradine sline su ostalim predhistorikim gradinam po Dalmaciji. Po Uneiu, Nevestu i Koprnu opaziti je mnoinu razsijanih predhistorikih gromila. Karakteristino je, to i na >M. Bogoinu kao i na Velikomu, ima jedna omanja gromila, a i uza nju opaa se, da je bila podignuta mala ograda kao i uz gromilu V. Bogoina. Jesu li obe te gromile iz predhistorikog doba, kao i ostale okolne, ili su mogle sluiti kao mjesto, gdje su se vatre loile, kako to prof. Nodilo tvrdi, po narodnoj predaji, o gromili na Ugljanih kod Sinja1, za to neimamo dokaza.

* % * . ,

Slika 4.

Je li pak V. Bogoin s ogradom pripadao istoj dobi predhistorikoj kao i druge okolne gradine, takodjer ne znamo odgonetati: nego je i ovdje karakteristino, da dok po okolnim gradinam opaa se silesija zemljanih hrbina, kao najobiniju oznaku gradina predhistorikog doba, tih hrbina u ogradi V. Bogoina ne nalazimo. U neposrednoj blizini Bogoina ima dostatnih tragova i historikim narodima. Groblje, to ga zadnje jeseni nadjosmo sa sjeverne strane na podnoju Bogoina, sa prilozima srebrnim i pozlaenim i ukusno ornamentiranim predmetima, o kojima emo se drugom prigodom obzirnije baviti, spadalo bi u razdoblje VVII. vieka. Dalje od toga nalazita 100 metara, u sjever, na sadanjem katolikom groblju, uz crkvicu S. Jurja, jo obstoji triestak obiajnih u sjevernoj Dalmaciji, steaka, sa obiajnim na njima emblemima, koji su nepreporno iz davnijeg hrvatskog doba. Nagadjamo, da je ovdje takodjer jednom obstojala i starohrvatska crkva. Sa jugo-zapadne strane Bogoina u Ceri, na oranicam Mata Ivanevia, nahodi se grobova sa priloenim naunicama i prstenovima, kakovih se nalazi po svim ostalim davnijim hrvatskim grobovima.
1

Rad".

82

 83 Jesu li >Bogoin podignuli predhistoriki narodi za svoju porabu, a Hrvati ga kasnije u svoje bogoslune svrhe preobratili, ili su ga Hrvati, u prvim dnevima svoga naseljenja, iz temelja podignuli, neda se izvjestno kazati. To je stalno, poto nam samo ime Bogoin" svjedoi, da su tu poganski Hrvati svojim bogovima bogotovne ine obavljali i rtve jim prikazivali. Kod sadanjeg puanstva takodjer o tomu neobstoji nikakove predaje, doli one obiajne, to ju na narod priiva svim starinskim mjestima, da je tu zakopano blago, te da su ga izvjestne osobe u to i to vrieme uli, kako se presiplje. St. Zlato vi nagadja, da bi Bogoin mogao biti gradi, to bi ga na poetku XIV. vieka sagradio bio velmoa Kosto Nelepi, nu za to nema nikakove vjerojatnosti, poto nema nikakove oznake poznijoj dobi, niti o tomu imamo kakovog drugog svjedoanstva. Zadovoljni smo, da smo nau publiku upozorili na to bez sumnje velevano starinarsko bogosluno mjesto. B. Bogoin prominski. Na prostranoj visoravni prominske upe, obine Oklajske, a u selu Bogetiu, s lieve strane uz samu rieku Krku, odtisnuo se iz same litice mali humak, kao da se oko njega prolomilo i odasulo. Tamonje puanstvo i danas ga obino nazivlje Bogoinom, a rjedje i Vilingradom. Predstavlja nam ga priloena po fotografiji izradjena slika 5. Na slici vidimo, sa sjevero-iztone strane, dosta visoke zidove u klak, sa pravilno tesanim kamenjem, zidane i na njima glavna i jedina vrata, to su unutra vodila. Zidovi sa ostalih strana negdje su sasma srueni, a negdje su jim ostali samo temelji. U nutrnjosti ne opaa se pregrada ili tragova kakvih stanova, doli samo jedne uzke etvrtaste gradjevine, koja je mogla sluiti za bunar. Sastav zidova odaje XIII. ili XIV. viek, dosljedno oni ne bi bili u ikakvu odnoaju sa mjestom, gdje bi nai pradjedovi svojim bogovima bogoslune ine obavljali. Mogue je dakle, da su u poznije doba zidovi podignuti na starohrvatskomu Bogoinu. s kojega da je ime prelo na kanje utvrdjeni gradac. * Taj gradac spominje se dva puta u izpravama XV. vieka1, Davnijemu Bogoinu mislimo da je dostatnih tragova u pukoj predaji, to ju pok. Miho Pavlinovi u Pukim razgovorima, pri opisu Krke (Prizori I. str. 252263) nanizao u starcu Bogoji, banici Ciki, jedinici Miljevi, jedinku Bogdanu, banu Budimiru, kumiru Svjatevidu itd. Sa ovim Bogoinom mislimo takodjer da bi u najtjenjem odnoaju stajalo starinsko groblje, to je u neposrednoj njegovoj blizini na Bogetiu, gdje puka predaja pria, da je starac Bogoje pokopan. I to bi groblje trebalo to prije pretraiti i opisati.

Fr. L. Marun.
1

Kukuljevi, Acta Croatia, knj. I. str. 60, 79.