Pojam informacijskog sustava Definicija informacijskog sustava Efikasno obavljanje gotovo svih poslova, u bilo kojem poslovnom sustavu,

popradeno je informacijama i podacima. Nezavisno o vrsti poslovnih procesa koje podrava ili veliini organizacije u kojoj funkcionira, informacijski sustav (IS) se pojavljuje i primjenjuje kao kljuni element poslovanja. Njegova je povedana uloga i vanost popradena i rastudom primjenom informacijske tehnologije (IT). Cilj je informacijskog sustava pribaviti informacije potrebne pri izvoenju poslovnog procesa i upravljanju poslovnim sustavom. Uobiajeni su dijelovi informacijskog sustava sustav za obradu transakcija, upravljaki izvjetajni sustav, sustav za potporu odluivanju i sustav uredskog poslovanja. Djelovanje IS-a upotpunjuje se primjenom IT-a i s njima povezanim programima, procedurama, uputama, algoritmima i znanjem kojima se IT-e pokredu zbog izvrenja poslovnih zadataka i ciljeva. Informacijski sustav (IS) je prema tome sprega i sustav materijalnih i nematerijalnih elemenata kojima se opisuje poslovna stvarnost, rjeavaju poslovni zadaci i ispunjavaju poslovni ciljevi. Kao dio IS-a, ovjek/pojedinac formalizira poslovno okruje u podatke, procedure, algoritme, informacije i znanja te usklaujudi primjenu IT -a i programsku podrku, ispunjava poslovne funkcije i zadatke (dostavljanje i uvanje podatka neophodnih za odluivanje, odranje procesa te razvoj i neprekidnost poslovanja) Kao model poslovnog sustava IS opisuje poslovni sustav, on je njegov informacijski model. Elementi poslovnog sustava (podaci, aktivnosti, funkcije, zadaci, izvritelji, postupci itd), preslikavaju se na model informacijskog sustava gdje ih dijeli mo na model podataka definira podatke koji nastaju ili se koriste u poslovnom sustav model procesa definira procese ili funkcije koje se odvijaju u poslovnom sustav model izvritelja definira one elemente koji obavljaju funkciju u poslovnom sustavu (software, hardware, lifeware, orgware) Poslovni sustav Informacijski sustav djeluje unutar nekog poslovnog sustava, omogudavajudi mu da komunicira unutar sebe i sa svojom okolinom. Slika prikazuje djelovanje informacijskog sustava unutar poslovnog sustava U poslovni sustav ulaze i izlaze materijalni (materijal, sirovina, energija) i informacijski tokovi. Dvije su temeljne aktivnosti svakog poslovnog sustava: o Izvravanje poslovnih procesa Kad govorimo o poslovnom procesu, mislimo na osnovnu djelatnost promatranog poslovnog sustava odnosno na poslove koji se u njemu obavljaju. U proizvodnom poduzedu poslovni proces sastoji se npr. od poslova proizvodnje, nabave potrebnih sirovina i energije, plasmana proizvedenih proizvoda itd. U bankama poslovni proces obuhvada poslove obavljanja financijskih transakcija, kreditiranja, tednje itd. o Upravljanje poslovnim sustavom Svaki poslovni odnosno stvarni sustav (npr. poduzede, ustanova, privreda, drutvo) nastoji izgraditi svoj informacijski sustav koji de dati podlogu za brzo i kvalitetno odluivanje, dakle za transformaciju informacija u odluke Tradicionalno su obje aktivnosti poduprte nekom vrstom informacijskog sustava o Informacijska se tehnologija u mnogim poslovnim procesima koristi, jer znatno podie efikasnost odvijanja poslovnog procesa. U nekim poslovnim procesima nemogude je konkretno obavljati posao bez primjene informacijske tehnologije npr. rezervacijski sustavi zrakoplovnih kompanija, poslovanje banaka Svaki poslovni odnosno stvarni sustav (npr. poduzede, ustanova, privreda, drutvo) nastoji izgraditi svoj informacijski sustav koji de dati podlogu za brzo i kvalitetno upravljanje i odluivanje, dakle za transformaciju informacija u odluke Sustavski pristup (pojam sustava, elementi sustava, veze u sustavu) Sustav je cjelina koja se ne moa rastaviti na svoje dijelove a da se pri tome ne izgube njena osnovna svojstva. Isto tako, objanjavajudi pojedine dijelove (elemente sustava), moemo na osnovi njihovih uzajamnih utjecaja, djelovanja i odnosa u okviru funkcioniranja cjeline. Sustavnim se pristupom istrauju pojave i rjeavaju problemi u njihovoj cjelokupnosti i sloenosti, obuhvadajudi sve bitne veze i odnose izmeu dijelova sustava i izmeu sustava i okoline. Pojave i probleme razmatraju s vie gledita strunjaci razliitih znanstvenih podruja.

Sustavni pristup ne oznaava spajanje samo dosad odvojenih predmeta znanstvenog prouavanja, nego i razdvojenih podruja ljudskih aktivnosti. Sustav je sreena cjelina koju ine njegovi elementi povezani na odreeni nain, a njihovim meusobnim djelovanjem postiu se odreeni ciljevi funkcioniranja sustava. Da bismo opisali neki sustav, potrebno je poblie odrediti: o koji elementi pripadaju sustavu, o koje veze postoje izmeu elemenata unutar sustava i izmeu elemenata sustava i okoline i o kakvo je ponaanje (funkcioniranje) sustava Realni sustav sainjen je od elemenata koji su dio konkretnog realnog objekta, koji se opisuje kao sustav (mehaniki, fiziki, bioloki, drutveni). Pojmovi vezani uz informacijski sustav Iako se esto pojmovi informacija i podatak smatraju sinonimima njihovo znaenje se razlikuje, informacija odnosno obavijest proizlazi iz podataka zapisa na nekom mediju Informacija odnosno obavijest jest injenica s odreenim znaenjem. Ona donosi novost, obavjetava o neemu, te otklanja neizvjesnost i opdenito slui kao podloga za odluivanje. Vrijednost informacije odreuje sam primatelj. Koliko je upotrebljena informacija relevantnija, tonija i svjeija, toliko je vrednija pri odluivanju. Informaciju demo sauvati ako je zapiemo u obliku podataka Podatak je pojam kojim opisujemo i kvantificiramo elementarnu funkciju realnog sustava u odreenom trenutku. Podatak je skup prepoznatljivih znakova zapisanih na odreenom mediju npr. papiru (knjiga, notes) filmu (fotografija, filmski zapis) magnetskom mediju (datoteka na disku u raunalu) Informatiki gledano elementarni podatak simboliki je prikaz jednog obiljeja promatranog objekta Npr. podatak Marko prikazuje nam ime promatrane osobe Znanje je ureen skup informacija nekog podruja. Njime se opisuje stanje stvari, koje je ustanovljeno po nekom prihvadenom kriteriju. Svako podruje organizira u danom vremenskom trenutku svoje znanje utvrivanjem prikladnih kategorija koncepata (elemenata znanja), njihovih meusobnih odnosa i ogranienja. Postoje razliiti naini prikaza znanja. Najpoznatiji je u obliku pravila (npr. u matematici aksioma, teorema itd.) Podatak je skup prepoznatljivih znakova zapisanih na odreenom mediju. Elementarni podatak je simboliki prikaz jednog obiljeja promatranog objekta Osim tradicionalnih strukturiranih podataka u obliku datoteka i baza podataka sve se vie koriste i slabo strukturirani podaci kao to su razliite vrste dokumenata te multimedijski podaci kao to su grafika, fotografije, zvuk i video Danas se podaci intenzivno distribuiraju na korporacijskim mreama i na internetu. Takoer se intenzivno razvijaju skladita podataka u koja se pohranjuju podaci iz vie razliitih izvora podataka Algoritam Algoritam je postupak ili pravilo za sustavno rjeavanje odreene vrste problema. To je bilo koje dobro rjeenje bilo kojeg problema. Sastoji se od opisa konanog skupa koraka. Svaki od njih sadri jednu ili vie izjava, a svaka izjava jednu ili vie operacija. Algoritmima su u prvo vrijeme nazivana samo pravila raunanja s brojevima zapisanim u dekadnom sustavu, da bi se kasnije taj naziv poeo koristiti za pravila obavljanja raznovrsnih zadataka. S praktinog gledita, algoritmi su jasno definirani postupci za izvravanje odreenog problema. Algoritmi, ralanjeni na uzastopne korake, prevode neki skup poetnih (ulaznih) vrijednosti u skup zavrnih (izlaznih) vrijednosti. Poetne i zavrne vrijednosti te eventualni meurezultati pohranjuju se u prikladne strukture podataka. Algoritmi se koriste za jasno utvrivanje pravila dostizanja nekog postavljenog cilja. Uz svaki algoritam moraju biti jasno definirana poetna stanja objekta na kojima se obavljaju operacije Algoritam mora biti sastavljen od konanog broja koraka koji utvruju slijed operacija koje treba obaviti nad objektima kako bi se dobila zavrna stanja objekata ili rezultati. Svaki korak opisuje se instrukcijom. Obavljanje algoritma naziva se algoritamskim procesom. Vrste algoritma o Specijalizirani mogu se primjeniti samo na pojedina poetna stanja objekata o Opdeniti moe djelovati uz razliita poetna stanja objekata. Kod njih definira se klasa objekata i poetnih stanja koja su doputena. Poslovne informacije se dijele na dizajn proizvoda, tehnike podatke, upute menadmenta, operativne baze podataka, operativne procese, tehnike baze podataka, znanje zaposlenih i raunalni softver a nalazimo i podjelu na poslovne ugovore, radne upute, poslovne rezultate i izvjeda, baze podataka, sistemsku dokumentaciju, korisnike prirunike, operativne procedure, planove, aplikacijski i sistemski softver, razvojne i pomodne alate itd.

U poslovnim sustavima predstavljaju kljuni izvor poslovanja, jednu od najvedih poslovnih vrijednosti, osnovni izvor za stjecanje dohotka i pokretaku snagu za stvaranje nove vrijednosti. Informacija su bitne u svim oblicima poslovanja, a posebno su vane pri donoenju odluka, poboljanju performanca sustava, postizanju trinog uspjeha i u podrci radnim procesima. Naglaena je i komunikacijska uloga informacije. U svakom su sluaju informacije nosioci poslovnih promjena, instrument formaliziranja poslovne okoline i upravljanja okoliem. Opdenito govoredi, informacije nastaju kad se niz ureenih i prepoznatljivih, ali znaenjem nezanimljivih znakova kojima se predstavlja obiljeje nekog objekta ili stvarnosti sredi i organizira u smislen oblik koji ima znaenje, a za primatelja je novost. U poslovnim organizacijama poslovnom informacijom postaje onaj sadraj koji je u funkciji ostvarenja poslovnih ciljeva. Poslovne informacije najede slue kao temelj odluivanja, ali se koriste i za odravanje i podrku poslovnim procesima, meusobnu komunikaciju zaposlenika itd., a mogu biti i osobito zanim ljive ako se moraju uvati ili pak predstavljaju neposrednu financijsku vrijednost. Funkcije informacijskog sustava u poslovnom sustavu Informacijski sustav djeluje unutar nekog poslovnog sustava omogudavajudi mu da komunicira unutar sebe i sa okolinom. Cilj informacijskog sustava je opskrbiti poslovni sustav sa svim potrebnim informacijama, potrebnim pri izvoenju poslovnog procesa i upravljanju poslovnim sustavom. Mnogobrojni pozitivni rezultati nastaju primjenom IS-a. Izmeu ostalog istiu se uloge IS-a kao: pokretaa poslovanja, osnovnog sredstva privreivanja, sredstva za stjecanje prednosti i razlikovanje, sredstva za unapreenje poslovanja, osnovnog podsustava organizacije, itd. IS-om ovjek/pojedinac formalizira poslovno okruje u podatke, procedure, algoritme, informacije i znanja te usklaujudi primjenu IT-a i programsku podrku, ispunjava poslovne funkcije i zadatke (dostavljanje i uvanje podatka neophodnih za odluivanje, odranje procesa te razvoj i neprekidnost poslovanja). Pri tom se IS u velikoj mjeri oslanja na ICT (informacijsko-komunikacijsku tehnologiju) te njihovom primjenom obrauje, prenosi, pohranjuje, dohvada i objavljuje informacije i podatke kojima se opisuje tijek, stanja i procesi poslovnog sustava. Informacijski sustav djeluje unutar nekog poslovnog sustava, omogudavajudi mu da komunicira unutar sebe i sa svojom okolinom. Slika prikazuje djelovanje informacijskog sustava unutar poslovnog sustava. U poslovni sustav ulaze i izlaze materijalni (materijal, sirovina, energija) i informacijski tokovi. Informacijski sustav preuzima informacije, obrauje ih i preraene prezentira poslovnom sustavu ili okolini. Informacijski je sustav dakle podsustav poslovnog sustava. Hardware Materijalna osnovica koju ine informacijske tehnologije, npr. raunala, radne stanice, modemi, fizike linije za komunikaciju, itd. Hardver je najnia razina raunarskog sustava. ine je svi dijelovi od koje je nainjen raunarski sustav: o o o svi mehaniki dijelovi magnetski, elektrini i elektroniki sastavni dijelovi naprave i ureaji (kuite, pogonski motor diska, magnetska vrpca, disk, poluvodika memorija, izvori elektrinog napajanja, integrirani sklopovi)

Hardver je osnovica raunarskog sustava u koju spadaju o CPU - sastavljena od elektronikih komponenti i nema mehanikih dijelova o glavne memorije kao osnovog ureaja za pohranu podataka koja se takoer sastoji od el. komponenti i ne sadri mehanike dijelove o ulazno-izlaznih ureaja (tipkovnica, zaslon, pisai, veze, sabirnice ...) i obino se sastoje od el. komponenti i razliitih mehanikih dijelova o vanjska memorija koja se takoer sastoji od el. dijelova i razliitih mehanikih komponenti o komunikacijski ureaji Software U software spada sva programska podrka koja se koristi pri radu tog sustava, to je skup svih programa koji se koriste u IS-u. Moemo ga definirati i kao onaj dio sustava koji postoji ali ne u fizikom obliku nego u obliku informacija pohranjenih na raunalu. Sistemski software ine programi koji promatrano zajedno predstavljaju skup programa koji slue za kontrolu i rad strojne podrke pri raunalnoj obradi podataka. Software dijelimo na

Aplikativni (korisniki programi) - skup korisnikih programa potrebnih za rjeavanje raznih problemskih situacija koji proizlaze iz domene zadataka inf. sustava Sistemski (sustavski programi) skup strojno orijentiranih programa s funkcijom upravljanja i kontrole strojnog sustava u cilju sinhronizacije rada s aplikativnom podrkom Liveware U liveware ubrajamo "ivu" komponentu IS-a Odnosi se na zaposlenike individualce, timove, njihovo znanje i sve osobe ukljuen u djelovanje IS-a ovjek je osnovna komponenta IS-a jer kao njegov dio ovjek/pojedinac formalizira poslovno okruje u podatke, procedure, algoritme, informacije i znanja te usklaujudi primjenu IT-a i programsku podrku, ispunjava poslovne funkcije i zadatke (dostavljanje i uvanje podatka neophodnih za odluivanje, odranje procesa te razvoj i neprekidnost poslovanja). Orgware Pod pojmom "orgware" se podrazumijeva organizacija tehnike opreme IS-a (hardware), programske opreme ISa (software) i ljudi-izvritelja poslova u IS-u u skladnu cjelinu Netware Netware je mrena komponenta IS-a, tj. komunikacijska infrastruktura bazirana na informacijskim tehnologijama. Jedan od primjera su raunalne mree Raunalne mree su sustavi povezanih raunala U mrenom okruenju raunala razmjenjuju podatke, dijele vlastite izvore, omogudavaju komunikaciju, paralelni rad, kreiranje virtualne organizacije itd. Za ostvarenje raunalne mree potrebna je odgovarajuda softverska i hardverska podrka, a nazivamo je netware ili podrka za mreu Dataware Dataware su svi sadraji u informacijskom sustavu kojima se opisuju injenice iz realnog svijeta i poslovnog sustava na koji se odnose a organizirani i oblikovani tako da budu razumljivi i da se mogu koristiti u poslovanju za donoenje odluka i ostvarivanje ciljeva i zadataka Hardware Hardware je materijalna osnovica informacijskog sustava koju ine informacijske tehnologije, npr. raunala, radne stanice, modemi, fizike linije za komunikaciju, itd. Hardware je najnia razina raunarskog sustava. ine ga svi dijelovi od koje je nainjen raunarski sustav: o svi mehaniki dijelovi o magnetski, elektrini i elektroniki sastavni dijelovi o naprave i ureaji (kuite, pogonski motor diska, magnetska vrpca, disk, poluvodika memorija, izvori elektrinog napajanja, integrirani sklopovi) Hardware je osnovica raunarskog sustava u koju spadaju o CPU - sastavljena od elektronikih komponenti i nema mehanikih dijelova o glavne memorije kao osnovog ureaja za pohranu podataka koja se takoer sastoji od el. komponenti i ne sadri mehanike dijelove o ulazno-izlaznih ureaja (tipkovnica, zaslon, pisai, veze, sabirnice ...) i obino se sastoje od el. komponenti i razliitih mehanikih dijelova o vanjska memorija koja se takoer sastoji od el. dijelova i razliitih mehanikih komponenti o komunikacijski ureaji

Elementi raunalnog sustava prema von Neumann-u Koncepcija modela raunala po von Neumann-u prevladava u etiri generacije raunala o Model su 1946. godine opisali von Neumann, Burks i Goldstine, a sastoji se od 4 osnovne jedinice: Memorijske jedinice (memorija) Upravljake jedinice Aritmetiko-logike jedinice Ulazno-izlazne jedinice

Jedinice prikazane u modelu su povezane podatkovnim i upravljakim tokovima, koji su u raunalima fiziki realizirani u obliku sabirnica (bus)

Memorija: Instrukcije i podaci su svedeni na numeriki kod i pohranjuju se na isti nain i u istom obliku u memorijsku jedinicu Memorija nema obradbenih sposobnosti, a obavlja samo dvije temeljne operacije o itanje iz memorije o Zapisivanje u memoriju Upravljaka jedinica: Jedinica koja "razumije" numeriki kod kojim su predstavljeni podaci i instrukcije Njen zadatak je da tumai numerike kodove i u skladu s njima generira upravljake signale kojima upravlja izvoenjem instrukcija i koordinira radom ra. sustava Zajedno sa aritmetiko-logikom jedinicom ini cjelinu koja se naziva centralna procesorska jedinica (CPU ili procesor) Aritmetiko-logika jedinica: Jedinica u raunalu koja posjeduje obradbene sposobnosti se naziva aritmetiko-logika jedinica Zajedno sa upravljakom jedinicom ini cjelinu koja se naziva centralna procesorska jedinica (CPU ili procesor) Ulazno-izlazne jedinice: Zaduene su za komunikaciju raunala sa korisnikom i okolinom raunalnog sustava o Omogudavaju unos podataka potrebnih za obradu u raunalo i prikaz rezultata raunalne obrade o Omogudavaju i prijenos podataka izmeu raunalnih sustava Sabirnice su skup spojnih vodovi koji povezuju sve elemente raunalnog sustava u funkcionalnu cjelinu One omogudavaju komunikaciju izmeu razliitih dijelova raunalnog sustava Sabirnice najede dijelimo po dva kriterija po smjetaju i po vrsti sadraja koji se njima prenosi o Podjela sabirnica po smjetaju: Unutarnje sabirnice nalaze se unutar mikroprocesora i povezuju dijelove mikroprocesora u funkcionalnu cjelinu Vanjske sabirnice povezuju mikroprocesor sa ostalim dijelovima raunalnog sustava o Podjela sabirnica po vrsti sadraja koji se njima prenosi: Podatkovne sabirnice povezuju procesor sa memorijskim i U/I sklopovima, dvosmjerne su i slue za prijenos podataka u procesor dohvadaju se instrukcije i operandi potrebni za izvoenje programa iz procesora prema memoriji i/ili U/I sklopovima se radi pohrane ili prikaza alju rezultati obrade Adresne sabirnice povezuju procesor sa memorijskim i U/I sklopovima, jednosmjerne su (od procesora prema van) i slue za adresiranje memorijske ili U/I lokacije na kojoj se nalazi podatak kojeg treba prenijeti podatkovnom sabirnicom Upravljake sabirnice povezuju upravljaku jedinicu mikroprocesora sa svim ostalim dijelovma raunalnog sustava i slue za prijenos upravljakih signala kojima upravljaka jedinica upravlja i koordinira radom raunala irina sabirnice o Pojam koji oznaava broj paralelnih vodova koji ine odreenu sabirnicu (oznaava se brojem vodov a ili brojem bitova koji se mogu prenijeti u jednom ciklusu) o Ovisi o vrsti sabirnice i o konstrukcijskim znaajkama procesora i raunalnog sustava u cjelini irina adresne sabirnice ovisi o veliini adresnog polja mikroprocesora, tj. o koliini memorije N koju procesor moe adresirati ukoliko je adresno polje veliine 2 , tada je potrebna i N adresna sabirnica koja moe adresirati 2 lokacija tj. irina takve sabirinice mora iznositi N vodova tipine irine 8-bitne, 16-bitne, 32-bitne, 64-bitne irina podatkovne sabirnice ovisi najvie o veliini strojne rijei kojom raunalo barata, tako da je irina podatkovne sabirnice jednaka nekom viekratniku veliine strojne rijei tj. obino je N puta ira od same strojne rijei N vedi od 1 se obino uzima zato da bi se jednim ciklusom moglo prenijeti u/iz procesora vie strojnih rijei istovremeno tipine irine 8-bitne, 16-bitne, 32-bitne, 64-bitne, 128-bitne, 256-bitne, ... irina upravljake sabirnice ovisi iskljuivo o broju kontrolnih vodova potrebnih za upravljanje raunalom

Takt rada raunala Da bi se rad raunala mogao odvijati sinhronizirano, sve promjene stanja u njemu moraju se zbivati u tono odreenim diskretnim vremenskim momentima, odreenima taktnim signalima o Ti signali se generiraju u generatoru taktnih signala (clock-glavni sat) i odailju se u generator upravljakih signala koji je dio upravljake jedinice,a ona opet dio CPU-a o Proizvode se u generatoru taktnih signala pomodu posebnog kristalnog oscilatora, da bi se dobila stabilna frekvencija Takt rada raunala se izraava frekvencijom kojom se izmjenjuju taktni signali o Oni daju "ritam" pod kojom radi procesor, ali i cijelo raunalo o Dananja raunala imaju frekvenciju rada koja se mjeri u GHz Bilo koja akcija u raunalu moe se napraviti samo u trenutku koji je odreen generatorom taktnih signala o Na taj nain razliite jedinice izvode svoje akcije u tono odreenim trenucima u fiksno odreenim vremenskim intervalima o Na taj nain se usklauje rad i djelovanje svih elemenata raunalnog sustava pri obradi podataka

Graa procesora Procesor (CPU Central Processing Unit) je osnovni dio raunalnog sustava o On regulira, koordinira i upravlja aktivnostima svih jedinica sustava o Obavlja aritmetiku i logiku obradu podataka o CPU je mozak raunala brine se za sukcesivno pritjecanje podataka i instrukcija, te njihovo identificiranje i povezivanje s odgovarajudom programskom logikom u cilju obrade, memoriranja ili ispisivanja preko izlaznih jedinica raunalnog sustava CPU ima dvije osnovne funkcije: o obrada podataka, te o nadzor i usklaivanje djelovanja cjelokupnog raunalnog sustava Procesor je izgraen od slijededih osnovnih dijelova: o aritmetiko-logike jedinice, o upravljake jedinice, te o registara opde i posebne namjene Graa procesora Aritmetiko-logika jedinica Neumann, Burks i Goldstine su 1946 god. opisali koncepte na kojima se temelji vedina dananjih raunarskih sustava. Raunarski sustav se sastoji od etiri osnovne funkcijske jedinice, a to su: 1. memorija 2. upravljaka jedinica 3. aritmetiko-logika jedinica 4. ulazno-izlazna jedinica Memorija nema obradbenih sposobnosti te moe obavljati samo dvije osnovne operacije: itanja, i pisanja Upravljaka jedinica dohvada instrukcije iz memorije, tumai instrukcije te generira upravljake signale. Zbog toga to memorija nema obradbenih funkcija, tj. sposobnosti, u sustavu mora postojati posebna jedinica koja za obradu podataka to je ARITMETIKOLOGIKA JEDINICA. Operacije aritmetiko-logike jedinice Zajedno sa upravljakom jedinicom tvori cjelinu, tj. centralnu procesnu jedinicu (CPU). Aritmetiko-logika jedinica obavlja aritmetike i logike operacije. Aritmetike operacije: zbrajanje, oduzimanje, mnoenje, dijeljenje, posmak (shift), rotacija Logike operacije: logiko I, logiko ILI, -

logiko NE Do aritmetikih operacija se ne dolazi putem aritmetikih ved preko logikih operacija zato to elementarni digitalni sklopovi izvravaju logike operacije Graa aritmetiko-logike jedinice Sastoji se od : Sklopova Registara Sklopovi obavljaju aritmetike i logike operacije, a registri sudjeluju u operacijama tako to privremeno pohranjuju podatake i rezultate. Upravljaka jedinica Upravljaka jedinica je najsloeniji dio sredinjeg procesora, koji ima zadatak kontrolirati i koordinirati rad svih ostalih dijelova raunalnog sustava o Ona odreuje kad treba neto uiniti, memorirati, izraunati, te donijeti logiku odluku u smislu to je vede, to je manje, to je ekvivalentno s neim, to je numeriko, to je pozitivno, a to je negativno, itd. o Upravljaka jedinica obavlja svoj zadatak na osnovi instrukcija koje preuzima u slijedu iz glavne memorije te ih interpretira, i nakon toga inicira odreenu akciju generiranjem slijeda upravljakih signala o Upravljaka jedinica svaku instrukciju izvrava kroz dvije faze, i to: fazu pripreme (pribavljanja) i fazu izvrenja Njezine najvanije funkcije jesu: o upravljanje itanjem odnosno pisanjem podataka u glavnoj memoriji o upravljanje transferom informacija izmeu glavne memorije i aritmetike jedinice o upravljenje radom aritmetike jedinice, i o koordinacija rada svih ostalih dijelova raunalnog sustva Upravljaka jedinica sadri razne sklopovske elemente kao to su: o registar instrukcija, o programsko brojilo, o indeksni registar, o glavni sat, o generator upravljakih signala, o vremenski krugovi, o vremenski programator Registri Registar je dio memorije koji slui za privremenu pohranu podataka o Izrauju se od elemenata statike memorije zbog brzine rada o Najede su smjeteni u procesoru Svi podaci moraju biti smjeteni u odgovarajude registre prije nego to mogu biti obraeni o Ako se dva broja trebaju pomnoiti, oba broja moraju biti u registrima, i rezultat je takoer smjeten u registre o Registar moe sadravati adresu memorijske lokacije gdje su podaci spremljeni, a ne nuno i same podatke Broj registara koje procesor ima i veliina svakog (broj bitova) pomau da se odredi snaga i brzina procesora o Npr. 32-bitni procesor je onaj u kojem je svaki registar irok 32 bita stoga svaka procesorska instrukcija moe manipulirati s 32 bita podataka Vrste registara su slijedede: o akumulator, o buffer registri, o registri opde namjene, o programsko brojilo, o pokaziva adrese staka, o indeks registar, o posmani (shift) registar, te o registar statusa S obzirom na funkciju koju obavljaju postoje: o opdi registri, o memorijski registri, o osnovni registri, o registri za operacije s kliznim zarezom, -

o registri instrukcija, o registri stanja Registri Akumulator Akumulator je registar u kojem se dobivaju (akumuliraju) rezultati razliitih operacija s binarnim brojevima koje je izvrila aritmetiko-logika jedinica Sudjeluje u gotovo svim operacijama s podacima, a u njemu se uvaju i parcijalni rezultati razliitih operacija o U njemu se akumuliraju (prikupljaju, nakupljaju) razliiti rezultati za vrijeme izvoenja programa Podaci do akumulatora dolaze putem podatkovne sabirnice S akumulatora se podaci obino prenose na buffer-registre, a sa njih na ulaze aritmetiko-logike jedinice Registri Buffer registri Buffer registri slue za privremenu pohranu podataka Smjeteni su na ulazima aritmetiko-logike jedinice (na svakom ulazu po jedan), gdje privremeno uvaju podatke (operande) sve dok se ne prikupe svi potrebni podaci za daljnju obradu u ALU Jo jedna esta primjena buffer registara je kod usklaivanja rada sklopova koji rade razliitim brzinama o Sporiji sklopovi ne mogu prihvadati podatke tempom kojim ih dostavljaju bri sklopovi, pa se izmeu brih i sporijih sklopova postavljaju buffer registri koji uvaju podatke toliko dugo dok sporiji sklopovi ne budu spremni za prihvat podataka Registri Registri opde namjene Prisutni su kod svih vrsta procesora o Neke vrste procesora imaju svega nekoliko takvih registara, dok ih druge vrste imaju i po nekoliko desetaka o Obino ih oznaavamo sa Ri gdje je 0 <= i < N (N je ukupni broj registara opde namjene) S obzirom da su u pitanju registri opde namjene, u njih se mogu upisivati najrazliitiji podaci o Bududi da su smjeteni neposredno u procesoru, pristup do njih i njihovog sadraja je vrlo brz i jednostavan (bri i jednostavniji nego prostup do podataka smjetenih u radnoj memoriji) to edom uporabom registara opde namjene tijekom obrade (a ne radne memorije) se znatno ubrzava rad procesora Duljina im ovisi o duljini strojne rijei koju upotrebljava raunalo o Npr. kod 32-bitnih raunala su i registri opde namjene 32-bitni Registri Programsko brojilo (PC) PC je jedan od najvanijih registara u procesoru i bez njega nije mogud rad raunala PC ima kljunu ulogu u procesu izvoenja instrukcija o U njemu je pohranjena adresa lokacije u memoriji koja sadri: slijededu instrukciju koju treba izvesti, ili slijededi operand koji je potreban za izvoenje trenutne instrukcije o Adresa pohranjena u PC se preko vanjske adresne sabirnice prenosi u memoriju ROM ili RAM adresira se odreena memorijska lokacija i njen sadraj se podatkovnom sabirnicom prenese u procesor o Nakon pribavljanja sadraja sa zadane memorijske lokacije, sadraj PC-a se uveda za 1 i pokazuje na slijededu memorijsku lokaciju "Uvedavanje za 1" treba shvatiti relativno taj "1" moe biti jedan bajt, dva bajta ili vie veliina te "jedinice" ovisi o duljini strojne rijei raunala Ako je strojna rije dugaka 4 bajta, tada "uvedanje za 1" znai povedavanje sadraja PC-a za 4 bajta "Uvedanjem za 1" dobivamo da PC uvijek pokazuje na idudu strojnu rije o Iznimno se sadraj PC-a ne mora povedati za 1, ved se u PC moe upisati i proizvoljna adresa koja pokazuje na bilo koju potrebnu memorijsku lokaciju ta se osobina koristi kod izvravanja strojnih instrukcija za skok na odreenu memorijsku lokaciju PC je realiziran kao brojilo digitalni sklop koji je sloenije grae od obinog registra, jer mora omogudavati inkrementiranje svog sadraja (za iznos duljine strojne rijei) o Osim inkrementiranja, mora omoguditi i izravan upis potrebne adrese Registri Registar statusa Registar statusa ini cjelinu sa aritmetiko-logikom jedinicom o Zadatak mu je da signalizira (ne)postojanje odreenog stanja prilikom obrade podataka u ALU Registar statusa se sastoji od niza meusobno nepovezanih bistabila o Svaki bistabil predstavlja jedan bit koji ima ulogu zastavice kojom se signalizira odreeno stanje Vrste zastavica se u detaljima razlikuju od procesora do procesora, ali slijedede zastavice su tipine za vedinu registara statusa:

C (Carry) prijenos Koristi se kod operacija sa ift-registrom (rotiranje i pomicanje) Koristi se i kod zbrajanja mogudi prijenos "1 dalje" koji nastaje zbrajanjem dviju binarnih jedinica se signalizira postavljanjem ove zastavice u stanje "1 O (Overflow) preljev Postavlja se u stanje "1" kad se kod aritmetikih operacija prekorai opseg zapisivanja brojeva u nekom registru Npr. 8-bitni registar moe pohraniti brojeve od 0 do 255 ukoliko je rezultat neke operacije broj 256 ili vie tada se on ne moe zapisati u 8-bitni registar, pa se takvo stanje signalizira postavljanjem zastavice "O" na vrijednost "1" N (Negative) ili S (Sign) Stanje ove zastavice je povezano se vrijednodu krajnjeg lijevog bita (bita predznaka broja) u aritmetici dvojnog komplementa ako je zastavica u stanju "1" tada je rezultat negativan broj H (Half-carry) poluprijenos Koristi se za signalizaciju prijenosa "1 dalje" u BCD aritmetici Npr. ako radimo sa 8-bitnim rijeima tada u jednu takvu rije stanu 2 BCD-kodirane dekadske znamenke (bitovi 0 do 3 predstavljaju desnu znamenku, a bitovi 4 do 7 predstavljaju lijevu znamenku) o Do poluprijenosa dolazi kad se "1 dalje" prenosi iz desne u lijevu BCD znamenku, tj. kad "1 dalje" nastane izmeu 3. i 4. bita o U takvoj situaciji se zastavica "H" postavlja u stanje "1" Z (Zero) Nula Postavlja se u stanje "1" kad god je rezultat neke operacije jednak nuli P (Parity) paritet Postavlja se u stanje "1" uvijek kad nastane greka u provjeri pariteta kod prijenosa podataka

o o

ION (Interrupt On) omogudavanje prekida Postavljanjem u stanje "1" se signalizira da je omoguden prekid programa Stanjem "0" se signalizira zabrana prekidanja programa Registri Indeks registar Indeks registar je registar specifine namjene, a koristi se najede za realizaciju indeksiranog adresiranja memorije o Kod takvog naina adresiranja memorije, adresa memorijske lokacije se dobije zbrajanjem sadraja indeks registra sa nekom vrijednodu (pomakom offset) Registri Posmani (shift) registri Posmani ili shift registri su takvi registri kod kojih se izlaz iz jednog bistabila prenosi na ulaz drugog, pod uvjetom da ti bistabili ine jedan registar o Pri tome sljededi bistabil u nizu preuzima stanje prethodnog Smjeteni su u CPU Pomodu njih se mogu izraditi stack memorije, a slue i pri obavljanju nekih raunskih operacija ifter (shift registar) slui za pomicanje binarnih podataka ulijevo ili udesno o Pri tome se mogu obavljati dvije razliite operacije: rotiranje (ulijevo i udesno), i pomicanje (ulijevo i udesno) Rotiranje ulijevo: ifter i bit C (carry) registra statusa ine cjelinu Pri rotiranju ulijevo svaki se bit u ifteru pomakne za jedno mjesto ulijevo, tj. na susjedno mjesto vede teinske vrijednosti Bit najvede teine iz iftera prelazi u bit C registra statusa, a njegov sadraj prelazi u bit najmanje teine iftera Rotiranje udesno: Analogno rotiranju ulijevo, samo se svaki bit u ifteru pomie za jedno mjesto udesno, tj. na susjadno mjesto manje teinske vrijednosti Bit najmanje teine iz iftera prelazi u bit C registra statusa, a njegov sadraj prelazi u bit najmanje teine iftera Pomicanje ulijevo: Bit najvede teine iz iftera prelazi u bit C registra statusa, a na mjesto najmanje teine u ifteru dolazi nula Jedan pomak sadraja iftera ulijevo je ekvivalentan mnoenju sadraja iftera sa 2 Pomicanje udesno: Bit najmanje teine iz iftera prelazi u bit C registra statusa, a na mjesto najvede teine u ifteru dolazi nula Jedan pomak sadraja iftera udesno je ekvivalentan dijeljenju sadraja iftera sa 2

Registri Pokaziva adrese staka (SP) Pokaziva adresa staka (Stack Pointer SP) je potreban kod svih raunala koja koriste memoriju organiziranu u stak (stog) o To je posebna vrsta organizacije memorije, koja je posebno korisna kod obrade prekida programa Stak memorija se adresira pomodu SP registra o Dakle, sadraj SP registra se, slino kao i PC registra, moe prikljuiti na adresnu sabirnicu u svrhu adresiranja stak memorije Digitalno raunalo Digitalna raunala grade se od digitalnih elektronikih elemenata koji izraavaju odreene logike funkcije. To su logiki sklopovi I, ILI, NI, NILI, itd., zatim bistabili, registri, brojila, memorije, sklopovi za izvoenje aritmetiko logikih operacija. Ti se sklopovi na odreeni nain povezuju i tako se grade digitalna raunala. Nain na koji se od sklopovskih komponenti sagradi digitalno raunalo nazivamo arhitekturom raunala. Jedan od osnovnih pokazatelja veliine i snage digitalnog raunala jest veliina upotrijebljene rijei, tj. broj bitova koji se u jednom zahvatu zapisuje u memoriju, na registre i s kojima se odjednom izvode razliite operacije. Danas ved zastarjela podjela raunala po veliini strojne rijei navodi i mikroraunala kao jednu od kategorija: Mikroraunala Mikroraunala upotrebljavaju najede rijei od 4, 8, 16 bitova. To su relativno kratke rijei, pa se mikroraunala svrstavaju meu najmanja raunala u pogledu snage za obradu podataka. Miniraunala Miniraunala su neto veda i modnija od mikroraunala, barem u principu, iako su mogude i iznimke. Kod njih je duljina upotrijebljene rijei najede oko 16 bitova, ali ima miniraunala i od 12 i od 32 bita. Srednja i velika raunala Srednja i velika raunala obino upotrebljavaju duljinu rijei od 32 do 64 bita. Takve duljine rijei daju raunalu znatno vedu snagu. Npr. 32 bitno raunalo moe u jednom zahvatu prenijeti, pohraniti ili izvriti obradu nekog 32 bitnog podatka, dok bi 16 bitnom raunalu za isti posao trebala 2 zahvata, a 8 bitnom 4 zahvata. Veliina strojne rijei u dananje vrijeme vie nije kriterij prema kojem se neko raunalo moe proglasiti mikroraunalom, a neko drugo raunalo npr. velikim raunalom. Nemogude je pronadi jedinstveni kriterij za takvu vrstu podjele, pa je stoga ispravnije navesti neka od obiljeja koja karakteriziraju suvremeno shvadanje pojma 'mikroraunalo': jezgru mikroraunala ini centralna procesna jedinica CPU tj. mikroprocesor suvremeni mikroprocesor osim osnovnih obradbenih sklopova u sebi sadri i prirunu (cache) memoriju za kratkotrajnu pohranu podataka, te osnovne ulazno/izlazne kontrolne sklopove primjena mikroraunala see od kudne i osobne (personal computer PC), pa sve do (barem djelomino) primjene u znanstvene i inenjerske svrhe (workstations radne stanice) mikroraunala nisu namijenjena opsluivanju kritinih poslovnih sustava, kod kojih je bitna iznimna pouzdanost rada i dostupnost raunalne opreme takve poslove obavljaju specijalizirani posluitelji (servers) i velika (mainframe) raunala, koje odlikuje daleko vedi kapacitet radne i vanjske memorije, mnogo veda brzina u izvoenju ulazno/izlaznih operacija, veda kvaliteta izrade samog raunala, te mogudnost zamjene vedine neispravnih dijelova raunala bez prekida u radu istog Bit Rije Bajt jedno binarno mjesto ini jedan bit binarnog podatka bit predstavlja najmanju jedinicu za zapis binarnih podataka u raunalu

vie bitova meusobno se zdruuju u vedi binarni broj, te ine rije rije oznaava cjelovit podatak i ona je standardna za odreeno raunalo duljinu rijei odabiru konstruktori pri koncipiranju raunarskog sustava (npr. rijei od 8 bita, 12 bita, 16 bita, 32 bita, ...) svi podaci u raunalu se zapisuju u obliku rijei

rijei se sastoje od vedeg broja bitova, pa ih je mogude dijeliti na manje cjeline (vede od jednog bita) koje se nazivaju bajtovi bajt se obino sastoji od 8 bita, pa se tako: 16-bitna rije sastoji od 2 bajta, 24-bitna rije sastoji od 3 bajta, ... Brojevni sustavi Pretvaranje broja iz dekadskog u druge brojevne sustave Pretvorba u binarni sustav Tehnikom uzastopnog dijeljenja sa 2 - npr. pretvaranja broja 10 u binarnu vrijednost: 10(10):2 = 5 -> 0 ostatak --> 1010(2) 5 : 2 = 2 -> 1 ostatak 2 : 2 = 1 -> 0 ostatak 1 : 2 = 0 -> 1 ostatak Pretvorba u oktalni sustav Tehnikom uzastopnog dijeljenja sa 8 - npr. pretvaranja broja 217 u oktalnu vrijednost::

217:8=27 --> 1 ostatak 27 :8=3 --> 3 ostatak 3 :8=0 --> 3 ostatak

--> 331(8)

Pretvorba u heksadekadski sustav Tehnikom uzastopnog dijeljenja sa 16 - npr. pretvaranja broja 217 u heksadecimalnu vrijednost::

217:16=13 --> 9 ostatak --> D9(8) 13 :16=0 --> 13 (D) ostatak Pretvaranje broja iz drugih brojevnih sustava u dekadski Pretvorba u iz binarnog u dekadski sustav Zbrajanjem teinskih vrijednosti pozicija na kojima se nalazi binarna jedinica: Teinske vrijednost i ... 2
10

-1

-2

-3

-4

-5

...

...

1024

512

256

128

64

32
4

16
3

4
0

1
-1

0,5
-3

0,25

0,125

0,0625

0,03125

...

Npr: 11001,11(2) = 1 x 2 + 1 x 2 + 1 x 2 + 1 x 2 + 1 x 2 = 16 + 8 + 1 + 0,5 + 0,125 = 25,625(10) Pretvorba u iz oktalnog u dekadski sustav Zbrajanjem teinskih vrijednosti pozicija na kojima se nalazi oktalna znamenka veda od nule: Teinske vrijednosti ... ...
1

8 4096
0

8 512
-1

8 64

8 8

8 1

8 0,125

-1

8 0,015625

-2

... ...

Npr: 27,5(8) = 2 x 8 + 7 x 8 + 5 x 8 = 2 x 8 + 7 x 1 + 5 x 0,125 = 16 + 7 + 0,625 = 23,625(10) Pretvorba u iz heksadecimalnog u dekadski sustav Zbrajanjem teinskih vrijednosti pozicija na kojima se nalazi heksadekadska znamenka veda od nule: Teinske vrijednosti ... ... 16 65536
2 4

16 4096
1

16 256

16 16
0

16 1

16 0,0625

-1

16 0,00390625

-2

... ...

Npr: FA5(16) = 15 x 16 + 10 x 16 + 5 x 16 = 15 x 256 + 10 x 16 + 5 x 1 = 3840 + 160 + 5 = 4005(10) Pretvaranje iz oktalnog u binarni sustav pomodu trijada Pomodu binarnih trijada se binarni broj na slijededi nain pretvara u oktalni: o Svaka oktalna znamenka se zamijeni sa tri binarne znamenke, prema slijededoj tablici:

Okt. Bin. o

0 000

1 001

2 010

3 011

4 100

5 101

6 110

7 111

Npr. 2034(8) = 010|000|011|100(2) = 10000011100(2) (ukoliko se ukloni nepotrebna vodeda nula)

2| 0 | 3| 4 Pretvaranje iz heksadecimalnog u binarni sustav pomodu tetrada Pomodu binarnih tetrada se binarni broj na slijededi nain pretvara u heksadecimalni: o Svaka heksadecimalna znamenka se zamijeni sa etiri binarne znamenke, prema slijededoj tablici: Heks . Bin. 0 000 0 o 1 000 1 2 001 0 3 001 1 4 010 0 5 010 1 6 011 0 7 011 1 8 100 0 9 100 1 A 101 0 B 101 1 C 110 0 D 110 1 E 111 0 F 111 1

Npr. 2A34(16) = 0010|1010|0011|0100(2) = 10101000110100(2) (ukoliko se uklone vodede nule)

2 | A | 3 | 4 Osnovne raunske operacije u brojevnim sustavima Zbrajanje binarnih brojeva: Pravila zbrajanja binarnih brojeva Izraz 0+0 0 + 1 ( ili 1 + 0) 1+1 1+1+1 Rezultat 0 1 0 1 Prijenos 0 0 1 1

Postupak zbrajanja o pretpostavimo da treba zbrojiti dva viebitna binarna broja. o poevi zbrajanje od pozicionog mjesta najmanje teine, tj. krajnjeg desnog bita, i idudi dalje nalijevo, dobije se: 01101 10010 11111

Zbrajanje kod kojeg postoji prijenos (1 dalje) o neto sloenije je zbrajanje kod kojeg postoji jedan dalje, tj. prijenos jedinice u stupac vede teine neposredno lijevo Prijenosi: + 111110 10101 11111 110100

u ovom sluaju prva dva bita s desna (1 i 1) daju 0 piem, 1 dalje, taj 1 dalje iz prvog stupca s desna prelazi u drugi stupac i zbraja se sa znamenkama drugog stupca (1 i 0)

Oduzimanje binarnih brojeva koritenjem dvojnog kopmlementa: uloga dvojnog komplementa je svoenje postupka oduzimanja binarnih brojeva na postupak zbrajanja binarnih brojeva zbog toga u aritmetiko-logikoj jedinici procesora nije potrebno imati posebne skolpove za oduzimanje, ved se u tu svrhu koriste postojedi sklopovi za zbrajanje

Oduzimanje brojeva 11011001(2) i 1010(2) (11011001 1010) koritenjem dvojnog komplementa

prvo se broj koji se oduzima (1010(2)) nadopuni vodedim nulama, tako da ima jednak broj znamenaka kao i umanjenik (1010(2) -> 00001010(2)), pa se zatim takav broj komplementira (jedinice se pretvore u nule i nule u jedinice) o time se dobiva jedinini komplement 11110101(2) zatim se jedininom komplementu pribroji binarni 1 ime se dobiva dvojni komplement 11110110(2) na kraju se dvojnom komplementu pribroji broj od kojeg se oduzima (11011001(2)) i rezultat je razlika dvaju zadanih binarnih brojeva (11001111(2)) u sluaju da na najvedem teinskom mjestu rezultata doe do prijenosa jedinice, ona se u konanom rezultatu zanemaruje (upravo se to dogodilo u zadanom primjeru)

11011001 00001010 ?

Jedinini komplement 00001010 Dvojni komplement + Razlika zadanih brojeva + 11011001 11110110 = 1|11001111 = 11001111 11110101 1 11110110 11110101

preljev

Toke kodiranja Kad govorimo o tokama kodiranja, zapravo govorimo o mjestima (lokacijama) u raunalnom sustavu na kojima se izvodi kodiranje, tj. pretvorba podataka iz jednog kodnog oblika u drugi kodni oblik U raunalnom sustavu imamo dvije tipine toke kodiranja (mada to nisu jedine toke kodiranja): o tipkovnica memorija o memorija monitor/pisa

Tipkovnica memorija: Pritiskom neke tipke na tipkovnici se deava slijedede: o Tipka djeluje kao sklopka i njenim pritiskom se zatvara strujni krug u tipkovnici i po tono odreenom vodiu (koji pripada pritisnutoj tipki) krene strujni impuls o Mikrokontroler u tipkovnici "deifrira" na temelju vodia koja je tipka bila pritisnuta i alje u raunalo odgovarajudi kod (tzv. scancode) tu ved dolazi do prvog kodiranja o Pristupni sklop (interface) za tipkovnicu prima scancode i u suradnji sa operativnim sustavom konvertira primljeni scancode znaka u odgovarajudi kod na temelju kojeg raunalo obavlja trenutni zadatak (npr. u ASCII kod druga razina kodiranja) i npr. pohranjuje taj kod u memoriju na odgovarajudu lokaciju

Memorija monitor/pisa: Npr. u memoriji na nekoj lokaciji imamo pohranjen binarni podatak u kodnom sustavu koji je potreban za izvravanje zadanog zadatka nad dotinim podatkom npr. pohranjen je ASCII kod znaka 'A' (veliko slovo A) Taj znak treba prikazati na ekranu ili ispisati na pisa ni ekran ni pisa (vedina pisaa) ne znaju raditi sa podacima kodiranim u ASCII obliku, ved prikazuju sadraje koji su oblikovani kao slike sastavljene od niza toaka o Pristupni sklopovi monitora ili pisaa, u suradnji s operativnim sustavom, "prevode" primljeni ASCII kod znaka A u "sliku" slova A koju dotini ureaji mogu reproducirati prikazati na ekranu ili ispisati na papir Provjera pariteta Kod obrade podataka u digitalnim raunskim sustavima prenosi se velik broj podataka izmeu razliitih jedinica za obradu Zbog razmjene izmeu razliitih jedinica, mogu nastati greke u prij enosu Da bi se takve greke otkrile, upotrebljava se (kao jedna od mogudih tehnika) provjera pariteta Kako se izvodi provjera pariteta? -

Binarni podaci se alju tako da postoji odreeni broj jedinica u binarnom podatku Da bi se mogao provjeriti paritet mora postojati odreeni sklop koji radi taj posao Moe se dogoditi da se prilikom prijenosa promijene dva bita tada provjera pariteta ne bi uoila greku 5 Vjerojatnost pojave greke jednog bita je 1:10 , a vjerojatnost da se pogreno prenesu dva bita 10 1:10 , te se ona u praksi zanemaruje Postoje dvije vrste provjere pariteta: PARNA svaka preneena rije mora sadravati parni broj jedinica NEPARNA svaka preneena rije mora sadravati neparan broj jedinica Konstruktori raunala odluuju koji de se oblik koristiti, a meu njima nema znaajne razlike U vedini sustava je jedan bit u podatku rezerviran za provjeru pariteta Npr. kod 8-bitnog podatka je to najznaajniji bit, a ostalih 7 bitova se koristi za prijenos stvarnih podataka

Primjer -

Ako se koristi parna provjera pariteta, a podatak ved sadri paran broj jedinica, onda se u paritetni bit zapisuje nula, kako bi broj jedinica ostao paran (ako je broj jedinica u podatku neparan, tada u bit pariteta zapisuje jedinica, kako bi se postigao paran broj jedinica u podatku kao to to zahtijeva parna provjera pariteta) Prijamnik mora na svaki nain primiti paran broj jedinica, a ako ne primi, zna se da se dogodila greka i da se prijenos treba ponoviti

Bistabili -

Bistabili su svi oni elektroniki elementi (ili elementi neke druge prirode) koji imaju dva stabilna stanja. Pod stabilnim stanjem podrazumjeva se ono stanje u kojem razmratrani element moe ostati proizvoljno dugo i koje se moe promjeniti samo nekom vanjskom intervencijom. Npr. prekida koji je otvoren ili zatvoren

U suvremenoj raunalnoj tehnologiji najvie se upotrebljavaju bistabili ostvareni razliitim elektronikim sklopovima. Najvie se, ipak upotrebljavaju elektroniki bistabili koji se u svojem elementarnom obliku sastoji od jednog para tranzistora. Daljnji elektroniki element koji ima ulogu bistabila je magnestska jezgra koja, magnetizirana u jednom smjeru oznaava stanje 0, a u drugom znai stanje 1. Ovi elementi se najvie upotrebljavaju u raunalnoj tehnologiji jer njihovo stanje moe se promjeniti u vremenu manjem od jedne mikrosekunde ili mnogo bre oko nekoliko nanosekundi. Brzina im omogudava da obave velik broj operacija u vremenu daleko manjem od jedne sekunde. Uloge ulaza i izlaza kod bistabila S logikog gledita, bistabil se moe oznaiti jednim simbolom za element koji ima dva stabilna stanja, bez obzira na to kako se bistabil realizira. Postoji vie logikih simbola za bistabile takav jedan je prikazan na slici dolje Na simbolu postoje dva uzlaza S i R i dva izlaza Q i Q . Kada doe pobuda siglnala, odnosno stanje 1, na ulaz S, bistabil se postavi u stanje 1 i tada je na njegovu izlazu Q stanje 1, a na komplementarnom izlazu Q stanje je nula. Kada doe pobuda na njegov ulaz R, bistabil se postavi u stanje nula, tj. na izlazu Q stanje je 0 a na komplementu Q 1. Moguda stanja bistabila: Kada na izlazu S i R nema pobude on se nalazi u stanju izazvanom zadnjom pobudom, odnosno bistabil pamti zadnji binarni podatak. Kada stanje 1 naie na ulaz S i na ulaz R, tada bi se bistabil trebao postaviti istovremeno i u stanje 1 i u stanje 0, to je nemogude prema definiciji bistabila. Ne mogu se istovremeno vrata zatvarati i otvarati. Zbog toga se stanje 1 na S i R smatra nedoputenim i ne moe se upotrebljavati u normalnom radu. Kada se na jednome uzlazu nalazi 0, a na drugome 1, tada se mijenja stanje bistabila; stanje sa ulaza S se prenosi na izlaz Q, a stanje sa ulaza R se prenosi na izlaz Q. Zbog mogudnosti pamdenja stanja, bistabil je pogodan za zapisivanje binarnih podataka u sloenijim raunalnim sklopovima Osnovni logiki sklopovi

Koliko god se raunalo inilo sloeno, njegov rad se moe prikazati kombinacijama dva binarna stanja tj. moe se priazati koritenjem znamenki binarnog brojevnog sustava. Digitalni sklopovi koji rade pomodu znamenki binarnog brojevnog sustava nazivaju se logiki sklopovi. Logiki sklopovi mogu imati jedan ili vie ulaza. Naponi na ulazima i izlazima logikih sklopova mogu se prikazati koritenjem prije spomenutih znamenki binarnog brojevnog sustava tj. 0 i 1. Stanje na izlazu sklopa vezano je za ispunjenje odreenih uvjeta na ulazima tj. izmeu stanja na ulazima i stanja na izlazu postoji odreena logika veza, odnosno logiki sklopovi obavljaju logike funkcije ili operacije. Engleski matematiar George Boole razvio je u 19. stoljedu logiku algebru koju koristimo za analizu i sintezu logikih sklopova. Koritenjem metoda logike algebre mogu se prikazati stanja logikih sklopova jednostavnim algebarskim jednadbama. Logika stanja sklopova mogu se prikazati tablicama stanja. Tablica stanja je prikaz svih kombinacija ulaznih binarnih veliina i tako dobivenih stanja na izlazima. Bitno je za napomenuti da proizvoai takvih sklopova esto umjesto binarnih oznaka 0 i 1 koriste oznake L (engl. Low) i H (engl. High) tj. prikazuju naponska stanja pojedinih sklopova. Logiki sklopovi kod kojih stanje na izlazu ovisi o trenutnom stanju na ulazu nazivaju se kombinacijski logiki sklopovi i nemaju sposobnost pamdenja binarnih stanja. Za izgradnju raunala potrebni su i sklopovi koji imaju mogudnost pamdenja stanja. Sklopovi k od kojih stanje na izlazu ovisi o prethodnom stanju na ulazu i o prethodnom stanju na izlazu nazivaju se slijedni logiki sklopovi i za razliku od kombinacijskih sklopova imaju mogudnost pamdenja binarnih stanja.

Logiki sklop NE Logiki sklop NE, odnosno invertor (engl. NOT) obavlja logiku operaciju NE tj. negacije, odnosno inverzije ili komplementiranja. Za razliku od predhodnih sklopova logiki sklop NE ima samo jedan ulaz i jedan izlaz. Na izlazu daje stanje suprotno stanju na izlazu tj. ako je ulaz u stanju logike 1 tada je izlaz u stanju 0 i obratno. Mala krunica na izlazu sklopa oznaava logiku operaciju NE odnosno inverziju. Takva krunica oznaava inverziju na izlazu bilo kojeg sklopa. Tri do sada prikazana logika sklopa (I, ILI i NE) ine osnovne elemente koji grade elektroniko raunalo i druge digitalne sisteme. Za svaki sklop kae se da vri odreenu logiku operaciju tj. funkciju. Iz osnovnih elemenata kao to su logiki sklopovi mogu se graditi razliiti sloeniji sklopovi. Tablica stanja za logiki sklop NE A 0 1 Y 1 0 -

Logike operacije za sve kombinacije ulaznih veliina 0 =1 1 =0 Algebarski izraz Y= A Logiki sklop I Logiki sklop I (engl. AND) obavlja logiku operaciju I, tj. operaciju povezivanja ili konjukciju. Sklop moe imati dva ili vie ulaza. Sklop na izlazu Y daje stanje 1 samo onda kada su ulaz A i ulaz B u stanju logike 1 (u sluaju I sklopa sa dva ulaza). Ako je na bilo kojem od ulaza stanje logike 0 tada je i izlaz u stanju 0. U sluajevima kada se radi o sklopu koji ima tri ili vie ulaza princip je isti tj. da bi stanje na izlazu bilo 1, potrebno je zadovoljiti odreene uvjete na svim ulazima sklopa tj. svi ulazi sklopa moraju biti u stanju logike 1.

Ved prije spomenutim tablicama stanja prikazuju se sve mogude kombinacije stanja na ulazima sklopa i tako dobivenim stanjima na izlazu sklopova, dok se logiki sklopovi prikazuju pripadnim simbolima

Tablica stanja za logiki sklop I A 0 0 1 1 B 0 1 0 1 Y 0 0 0 1

Logike operacije za sve kombinacije ulaznih veliina 0x0=0 0x1=0 1x0=0 1x1=1 Algebarski izraz Y=AxB=A^B=A&B Logiki sklop ILI Logiki sklop ILI (engl. OR) obavlja logiku operaciju ILI tj.operaciju rastavljanja ili disjunkciju. Sklop moe imati dva ili vie ulaza. Na izlazu de biti stanje 1, ako je na bilo kojem (tj. barem jednom) od ulaza stanje logike 1. Na izlazu sklopa biti de stanje 0 samo onda kada su svi ulazi u stanju logike 0.

Tablica stanja za logiki sklop ILI A 0 0 1 1 B 0 1 0 1 Y 0 1 1 1

Logike operacije za sve kombinacije ulaznih veliina 0+0=0 0+1=1 1+0=1 1+1=1 Algebarski izraz Y=A+B=AvB Logiki sklop NI Logiki sklop NI (engl. NAND gate, skradeno od NOT AND) obavlja logiku operaciju NI (naziva se jo Shaefferova funkcija) tj. negaciju rezultata operacije I (AND). Sklop moe imati dva ili vie ulaza. Na izlazu ima logiko stanje 1 ako je na bilo kojem ulazu logiko stanje 0. Kad je na svim ulazima stanje 1, tada je na izlazu stanje 0. Ako se na jedan ulaz sklopa NI dovede niz impulsa, signal sa tog ulaza pojaviti de se u invertiranom obliku na izlazu samo ako je drugi ulaz u stanju logike jedinice. Ako je drugi ulaz u stanju 0, tada je izlaz u stanju 1 bez obzira na signal s prvog ulaza. To znai da sklop NI moemo upotrijebiti kao sklop za zabranu i doputanje prolaza impulsima. Pri tome treba imati na umu da se pri doputenju prolaza impulsi invertiraju. Tablica stanja za logiki sklop NI

A 0 0 1 1

B 0 1 0 1

Y 1 1 1 0

Logike operacije za sve kombinacije ulaznih veliina _____ 0x0=1 _____ 0x1=1 _____ 1x0=1 _____ 1x1=0 Logiki sklop NILI Logiki sklop NILI (engl. NOR gate, skradeno od NOT OR) obavlja logiku operaciju NILI (naziva se jo i Pierceova funkcija) tj. negaciju rezultata operacije ILI (OR). Sklop moe imati dva ili vie ulaza. Na izlazu ima stanje 1 samo ako su svi ulazi sklopa u stanju 0. Kada je na bilo kojem od ulaza sklopa stanje 1 tada je izlaz sklopa u stanju 0. Ako se na jedan ulaz sklopa NILI dovede niz impulsa, signal s tog ulaza pojaviti de se u invertiranom obliku na izlazu samo ako je drugi ulaz sklopa u stanju nula. Ako je drugi ulaz sklopa u stanju 1, signal je u stanju 0 bez obzira na stanje signala s prvog ulaza. To znai da se i sklop NILI moe upotrijebiti kao sklop za zabranu ili doputanje prolaza impulsima. Bitno je za napomenuti da de se u sluaju prolaza impulsa ti impulsi na izlazu pojaviti u invertiranom obliku. Tablica stanja za logiki sklop NILI A B 0 0 0 1 1 0 1 1 Logike operacije za sve kombinacije ulaznih veliina _____ 0+0=1 _____ 0+1=0 _____ 1+0=0 _____ 1+1=0 Logiki sklop EX-ILI Y 1 0 0 0

Logiki sklop EX-ILI (engl. XOR eXclusive OR) obavlja logiku operaciju ekskluzivne disjunkcije. Ekskluzivni ILI je takav oblik sklopa koji ima na izlazu logiku vrijednost 1 kad je jedan od ulaza u sklop u logikom stanju 1, a drugi ulaz u logikom stanju 0. Ako su oba ulaza u istom stanju (log. 0 ili log 1), tada je izlaz u stanju logike 0. Korisna osobina EX-ILI sklopa je slijededa: Ako na prvi ulaz dovedemo bilo kakvu logiku vrijednost, a na drugi ulaz dovedemo logiku 1, tada de na izlazu biti inverzna vrijednost od one na prvom ulazu. EX-ILI sklop u ovom sluaju radi kao invertor. Ako na prvi ulaz dovedemo bilo kakvu logiku vrijednost, a na drugi ulaz dovedemo logiku 0, tada de na vrijednost na izlazu biti ista kao i ona na prvom ulazu.

Tablica stanja za logiki sklop EX-ILI A 0 0 1 1 B 0 1 0 1 Y 0 1 1 0

Dekoderi Dekoderi su sklopovi koji omoguduju, u digitalnoj tehnici, da svako stanje na registru rezultira stanjem 1 na samo jednom jedinom izaznom vodu radi pokretanja neke akcije, a stanjem 0 na svim ostalim izlaznim vodovima. Stoga su obino smjeteni uz registre Upotrebom dekodera izvode se razliita adresiranja u raunalu, te se pokredu razliite akcije kojima je ishodite odgovarajudi broj na registru Brojila Brojilo slui, kako mu i ime kae, za brojanje binarnih signala o Na ulaz u brojilo se dovode kratkotrajni impulsi, a brojilo pamti broj takvih pristiglih impulsa Brojilo dobijemo tako da nekoliko S-R bistabila poveemo u seriju pomodu elementarnih logikih sklopova N o N bistabila u nizu ini N-bitno brojilo, koje moe izbrojiti maksimalno 2 brojeva o Bistabili su poredani po teinskim vrijednostima 0 1. bistabil reprezentira teinsko mjesto 2 1 2. bistabil reprezentira teinsko mjesto 2 ... N-1 N-ti bistabil reprezentira teinsko mjesto 2 o Osnovu brojenja ini mijenjanje (komplementiranje) stanja bistabila u situaciji kada bistabil nie teinske vrijednosti prelazi iz stanja 1 u stanje 0 tada se iz bistabila nie teinske vrijednosti alje signal koji "okida" bistabil vie teinske vrijednosti i postavlja ga u stanje 1 Postoje brojila koja mogu samo povedavati vrijednost brojaa, koja mogu samo smanjivati vrijednost brojaa ili oboje Brojila imaju znaajnu ulogu u radu raunala jedan od najvanijih registara u mikroprocesoru (programsko brojilo) je realiziran kao brojilo Organizacija procesora oko jedne sabirnice Procesor organiziran oko jedne sabirnice koristi jednu sabirnicu za dovoenje i odvoenje podataka u sredinjem procesoru Slika pokazuje jednu sabirnicu koja: o posluuje oba buffer registra za potrebe ALU operacija, o odvodi podatake s ALU na vanjku sabirnicu o odvodi i dovodi podatke registrima -

U pravom procesoru, naravno, postoje tri sabirnice (upravljaka, podatkovna i adresna), no na slici je radi jednostavnosti crtea prikazana samo podatkovna Za razliku od procesora organiziranih oko dvije ili vie sabirnica, procesor organiziran oko jedne sabirnice moe u jednom trenutku prenositi samo jedan podatak, tako da se podaci moraju prenositi vremenski multipleksirano i to u oba smjera o Radi toga je tako organizirani rad sporiji u odnosu na izvedbe s dvije ili tri sabirnice koji za opsluivanje razliitih sklopova u procesoru imaju posebnu sabirnicu Prednost takve organizacije je s druge strane u utedi prostora jer se na procesoru utroi manji dio raspoloive povrine

Rad s ovakvom organizacijom moe se objasniti na sljededi nain (npr. ALU treba zbrojiti 2 broja i pohraniti ih u registar opde namjene ili u memoriju): o sabirnicom se prvo dovodi podatak s vanjske sabirnice (iz memorije) ili registra na buffer registar na desnom ulazu u ALU o zatim se kroz akumulator dovodi podatak na lijevi bufer registar od ALU o po obavljenoj AL operaciji podatak se istom sabirnicom provodi do registra opde namjene ili vanjskom podatkovnom sabirnicom u memoriju Organizacija procesora oko dvije sabirnice Spomenuli smo nedostatak organizacije procesora oko jedne sabirnice u jednom asu se unutar procesora moe obavljati prijenos samo jednog podatka, to usporava procesor o Slika prikazuje mogudu organizaciju procesora oko dvije sabirnice, pri emu: Jedna sabirnica slui za dovoenje podataka na ulaze ALU (izvor) Druga sabirnica odvodi rezultat obrade u ALU do registara ili memorije (odredite)

Ponekad je mogude istovremeno prenosti podatke po obje sabirnice, ime se ubrzava rad sustava Jo uvijek nije mogude istovremeno pribaviti operande za oba ulaza ALU (pribavljaju se jedan po jedan, vremenski multipleksirano), ali se otvara mogudnost prenoenja rezultata prethodne operacije u ALU na zadano odredite istovremeno s pribavljanjem operanada za novu operaciju u ALU ubrzanje rada Organizacija procesora oko tri sabirnice

o o

Ved i organizacija procesora oko dvije sabirnice donosi ubrzanja u radu, a jo veda poboljanja su moguda uvoenjem trede sabirnice o Slika prikazuje mogudu organizaciju procesora oko tri sabirnice, pri emu: Sabirnica A slui za dovoenje podataka na prvi ulaz u ALU (izvor A) Sabirnica B slui za dovoenje podataka na drugi ulaz u ALU (izvor B) Sabirnica C odvodi rezultat obrade u ALU do registara ili memorije (odredite)

Poboljanje u odnosu na organizaciju oko dvije sabirnice se oituje u mogudnosti istovremenog dovoenja obaju operanada na ulaze u ALU, a i dalje postoji mogudnost istovremenog odvoenja rezultata prethodne AL operacije na odredite Unutarnje memorije Unutarnja memorija predstavlja (uz procesor) najvaniji dio raunalnog sustava, bez kojeg cijeli sustav nema smisla i nije upotrebljiv o Njena uloga je da biljei i (eventualno) trajno pamti binarne podatke (operande, instrukcije, meurezultate, ...) koji se koriste i nastaju tijekom izvoenja raunalnih programa o Brzinom rada su u stanju parirati procesoru (za razliku od vanjskih memorija), ali su zato (opet u odnosu na vanjske memorije) manjeg kapaciteta, skuplje za izradu i (uglavnom) nisu u stanju pamtiti upisane podatke po nestanku napajanja Vrste unutarnjih memorija Digitalna raunala obino posjeduju dvije vrste memorije ROM i RAM memoriju o ROM (Read Only Memory) omogudava jedino itanje pohranjenih sadraja o RAM (Random Access Memory) omogudava i itanje i pisanje ROM memorije: ROM memorije slue za pohranu programa i podataka koji se za vrijeme rada raunalnog sustava smiju samo itati Sadraj ROM memorije odreuje konstruktor raunala i fiksno je definiran prilikom proizvodnje raunala o Nakon ugradnje ROM ipova u raunalni sustav, njihov se sadraj moe jedino itati Primjer BIOS (Basic Input-Output System) ROM memorija: Sadri osnovne sistemske rutine potrebne za pokretanje raunala dakle, sadri programe koji se moraju pokrenuti i izvriti u fazi u kojoj operativni sustav raunala jo nije uitan i nije preuzeo kontrolu nad radom raunala: Poetna dijagnostika i provjera ispravnosti hardverskih komponenti raunalnog sustava (POST Power-On Self Test) Inicijalizacija hardverskih komponenti raunalnog sustava Uitavanje operativnog sustava Vrste ROM memorija: o Prave ROM memorije mogude ih je jedino itati o Programabilne ROM memorije (PROM Programmable ROM) mogude ih je programirati od strane krajnjeg korisnika koritenjem posebnih ureaja (programatora) Programiranje je mogude obaviti samo jednom nakon toga se PROM memorije ponaaju kao prave ROM memorije, tj. mogude ih je samo itati Osnovni memorijski element PROM memorija sadri metalne vodove (osigurae), ijim se pregaranjem u PROM memoriju trajno upisuju binarne 0 i 1 Odabirom vodova koji de biti pregoreni upravlja programator na temelju binarne slike programa kojeg treba upisati u PROM memoriju o Izbrisive ROM memorije (EPROM Erasable PROM) za razliku od PROM memorija, mogude ih je vie puta programirati zahvaljujudi mogudnosti brisanja ved upisanih sadraja S obzirom na tehniku brisanja sadraja razlikujemo: o -

UVPROM memorije sadraj mem. elemenata se brie snanim ultra-ljubiastim (UV) zraenjem EAPROM (Electrically Alternable PROM) ili EEPROM (Electrically Erasable PROM) sadraj mem. elemenata se brie elektrinim signalima kakvima se obavlja i itanje sadraja, samo u sluaju brisanja ti el. signali imaju vedi napon i dulje traju Bez obzira na vrstu programabilne ili izbrisive ROM memorije, postupak pisanja (i brisanja) je viestruko sporiji od postupka itanja iz toga je jasno vidljivo da, iako su programabilne, nisu predviene za este izmjene svog sadraja Usprkos trajnog pamdenja (i nakon nestanka el. napona), ovaj nedostatak ih ini nepogodnim za koritenje u ulozi memorijskog spremnika u kojeg de se pohranjivati promjenjivi sadraji koji nastaju tijekom obrade raunalnih programa u tu svrhu se koriste RAM memorije

RAM memorije: RAM memorija se jo naziva i radna memorija slui kao spremnik u koji se tijekom obrade raunalnih programa pohranjuju instrukcije, operandi, (meu)rezultati obrade, ... Za razliku od programabilnih i izbrisivih ROM memorija, postupak upisa sadraja nije dugotrajniji od postupka itanja sadraja, niti su potrebni posebni programatori za upis novih sadraja Elementarna memorijska delija je sloenije grae nego kod ROM memorija, a s obzirom na realizaciju elementarnih memorijskih delija razlikujemo dvije izvedbe RAM memorije: o Statiku RAM memoriju o Dinamiku RAM memoriju Statika RAM memorija: o Elementarna memorijska delija je sastavljena od jednog bistabila, tj. dva unakrsno spojena tranzistora, koji pamti zadano stanje sve dok ne doe vanjski signal koji zahtijeva promjenu stanja bistabila (0 ili 1) Za razliku od dinamike RAM memorije, nije potrebno periodiki osvjeavati upisane podatke Nisu potrebni dodatni sklopovi za osvjeavanje memorije Ali je zato za realizaciju jedne elementarne delije potrebno vie tranzistora nego kod dinamikih RAM memorija o Memorije manjih kapaciteta se vie isplati realizirati kao statike memorije relativno sloeni sklop za osvjeavanje naboja se ne isplati ugraivati u malene memorije o Memorije vedih kapaciteta se vie isplati realizirati kao dinamike memorije iako je potreban relativno sloen sklop za osvjeavanje naboja, njegov "troak" se kompenzira daleko manjim brojem tranzistora potrebnih za izgradnju velikog broja elementarnih mem. delija o Statike RAM memorije se izrauju i u bipolarnoj i unipolarnoj (MOS) tehnologiji Dinamika RAM memorija: o Elementarna delija koja pamti jedan bit se temelji na postojanju elektrinog naboja na kondenzatoru Dotini naboj se postepeno izbija, pa se, da ne bi dolo do gubitka podataka, naboj mora periodiki obnavljati o Dinamike RAM memorije se izrauju u unipolarnoj (MOS) tehnologiji Organizacija unutarnjih memorija Pamdenje podataka u memoriji se uvijek svodi na pamdenje binarnih 0 i 1, a jedan bit podatka se pamti u elementarnoj memorijskoj deliji Memorije moraju pamtiti bitove povezane u bajtove i rijei o Da bi se to ostvarilo, memorijske delije mogu biti povezane na razliite naine oblik povezivanja elementarnih memorijskih delija u bajtove i rijei nazivamo organizacijom memorije Razlikujemo tri tipine organizacije memorije o Dvodimenzionalnu o Trodimenzionalnu o Memoriju organiziranu u stak Dvodimenzionalna organizacija: Memorijski elementi su poredani u pravokutnu matricu, jedan do drugog i jedan ispod drugog, tako da, gledajudi horizontalno tvore jednu rije (jednu memorijsku lokaciju), a gledajudi vertikalno predstavljaju skup bitova iste teine o Broj redaka odreuje broj (kapacitet) rijei koje je mogude pohraniti u tako organiziranu memoriju o Broj stupaca odreuje irinu rijei koju je mogude pohraniti Postupak adresiranja jedne memorijske lokacije moemo opisati ovako: o Adresnom sabirnicom irine N bitova dolazi u memorijski sklop adresa retka (lokacije) u memoriji -

o o o

Ta se adresa pohranjuje u adresni registar, koji je takoer irok N bitova N Iz adresnog registra se N-bitna adresa (binarni broj) alje na adresni dekoder (tipa " s N na 2 "), koji jednoznano odredi eljeni redak memorije i aktivira vod za selekciju tog retka Aktivirani redak sudjeluje u akciji itanja ili pisanja Kod itanja se sadraj adresiranog retka prenosi na podatkovni registar u memoriji, a sa njega se prenosi na podatkovnu sabirnicu Kod pisanja se sadraj podatkovnog registra (pristigao je podatkovnom sabirnicom) upisuje u adresiranu lokaciju

Nedostatak ove organizacije se oituje u velikom broju vodova koji su potrebni za realizaciju memorije za N-bitno N N adresno polje potrebno je 2 selektorskih vodova, kao i adresni dekoder sa mnogo izlaza (tipa " s N na 2 ") o Problem je to vedi to se vie povedava kapacitet memorije Trodimenzionalna organizacija: Jedan od naina smanjivanja broja selektorskih vodova je trodimenzionalna organizacija memorije To je organizacija kod koje se selekcija pojedine memorijske delije ne izvri do kraja u posebnom vanjskom adresnom dekoderu, ved se dio selekcije izvodi i u samoj memorijskoj deliji Najjednostavniji nain takvog adresiranja pojedinih delija memorije je kad se adresni registar i dekoder podijele na dvije polovice, jedna za horizontalno adresiranje, a druga za vertikalno o Svaka polovica selektira po jednu adresnu liniju u skladu s podatkom koji je dekodiran na odgovarajudoj horizontalnoj, odnosno vertikalnoj polovici adresnog dekodera o Adresira se samo ona memorijska delija koja je na presjcitu odabrane horizontalne i vertikalne linije o Dakle, ako se uzme polovica bitova adresnog registra za adresiranje X (vertikalnog), odnosno Y N/2 N/2 (horizontalnog) smjerova memorije, postojat de 2 vodova za horizontalnu i 2 vodova za vertikalnu N/2 selekciju, odnosno ukupno 2*2 vodova 8/2 Npr. pri adresnom registru od 8 bitova postojat de 32 voda (2 * 2 = 2 * 16 = 32). Usporedbe radi, N 8 2D organizirana memorija s jednako velikim adresnim registrom bi zahtijevala 2 = 2 = 256 vodova Nedostatak ovakve organizacije je taj da se u jednoj ravnini trodimenzionalne memorije adresira samo jedna memorijska delija ona predstavlja jedan bit adresirane rijei o Da bi dobili vie bitova u svim rijeima, treba upotrebljavati onoliko ravnina memorije koliko su duge rijei koje treba pamtiti o Duljina rijei predstavlja tredu dimenziju memorije, a bitovi jedne memorijske rijei nalaze se jedan ispod drugoga u raznim ravninama memorije Memorija organizirana u stak: 2D i 3D organizacija omogudavaju izravan pristup do svakog podatka pogodne su za organizaciju RAM i ROM memorija Osim takvih organizacija, postoje i organizacije kod kojih je pristup podacima omoguden samo odgovarajudim redosljedom primjer je memorija organizirana u stak Osnovne primjene stak memorije su: o Obrada programskih prekida o Pozivi potprograma o Rekurzivni pozivi potprograma Princip rada memorije organizirane u stak: o Stak memorije rade po LIFO (Last In First Out) principu obrauje se samo onaj podatak koji je zadnji upisan u stak, tj. podatak koji se nalazi na vrhu staka o Mogude su slijedede operacije koje rade iskljuivo sa podatkom na vrhu stak memorije: Umetanje (push) potiskuje ostale podatke na staku prema dolje Vaenje (pop) ita podatak i uklanja ga sa staka, pri emu se ostali podaci pomiu za jedno mjesto prema gore itanje samo ita podatak na vrhu staka, bez uklanjanja svi ostali podaci u staku ostaju na istim poloajima Upisivanje samo prepisuje vrh staka novim sadrajem svi ostali podaci u staku ostaju na istim poloajima Mogudnosti realizacije stak memorija: o Stak memorija se sastoji od niza registara, od kojih je svaki jednake irine o Niz takvih registara poredanih jedan povrh drugog tvore stak memoriju o Stak je mogude realizirati na 2 temeljna naina:

Unutar procesora, pomodu niza ift-registara Unutar radne memorije, uz pomod SP registra Realizacija pomodu iftera: Za stak memoriju irine N bita trebamo N ift registara "Dubina" takve stak memorije ovisi o duljini iftera ako su ifteri M-bitni i ima ih N, tada stak moe pohraniti M rijei irokih N bitova Bitovi n-tog teinskog mjesta u svakoj od M rijei su zapisani u n-tom od ukupno N iftera m-ti bit svakog od ukupno M iftera predstavlja jednu strojnu rije pohranjenu u stak operacije sa stakom se svode na elementarne operacije iftera posmak ulijevo i udesno nedostatak: ograniena dubina zbog smjetaja u procesoru prednost: brzina pristupa zbog smjetaja u procesoru

n-ti bit vrh staka (m-ta rije) m-1. rije m-2. rije ....... 3. rije 2. rije 1. rije n-ti ifter o .......................

2. bit

1. bit

.......

.......

2. ifter

1. ifter

Realizacija pomodu SP (Stack Pointer) registra: Ova varijanta stak memorije se realizira u RAM memoriji koritenjem odreenog broja memorijskih lokacija Dubina staka ovisi o broju lokacija koju demo odvojiti za stak teoretski, mogli bi zauzeti i itavu RAM memoriju Ne treba pretjerivati, jer se time smanjuje kapacitet radne memorije dostupan za ostale zadatke Kako u RAM memoriji nema ift registara, operacije nad stakom nije mogude realizirati pomicanjem podataka, ved prividnim pomicanjem vrha staka Taj pomak se ostvaruje promjenom adrese koja pokazuje na vrh staka, a ta adresa je zapisana u SP registru u procesoru Pri svakoj push ili pop operaciji se poveda ili umanji sadraj SP registra, koji na taj nain uvijek pokazuje na vrh staka Adresa smjetena u SP se jo naziva i aktivna adresa Naini adresiranja unutarnjih memorija pretvoris binarni broj unutar programskog brojila u heksadecimalni broj koji pokazuje adresu operacijskog koda naredbe. onda pretvoris sadrzaj lokacije na koji nam je pokazalo programsko brojilo u binarni broj, te nam taj broj govori o kojoj se vrsti adresiranja radi. onda prikazes kak si te brojeve pretvaral i objasnis vrstu adresiranja koju dobijes... Do podataka zapisanih u ROM ili RAM memoriji je mogude dodi na razne naine, tj. mogudi su razliiti oblici adresiranja memorijskih lokacija Primjeri opisani u narednim podlekcijama opisuju neke od tipinih naina na koje je mogude dohvatiti operande potrebne za izvoenje trenutne instrukcije Bitno je naglasiti da je nain adresiranja memorije (tj. nain dohvata operanada) uvijek zadan unutar same instrukcije koja se trenutno izvrava, i to unutar operacijskog koda instrukcije o Upravljaka jedinica tumai operacijski kod i na temelju njega prepoznaje zatraeni oblik adresiranja memorije, te aktivira upravljake signale potrebne za realizaciju zatraenog oblika adresiranja Naini adresiranja unutarnjih memorija Neposredno adresiranje Oblik adresiranja kod kojeg je operand potreban za izvoenje instrukcije dio same instrukcije -

o o o Primjer: o o o

Prvi bajt instrukcije predstavlja operacijski kod (kojim je u ovom sluaju zadano neposredno (Immediate) adresiranje) Drugi i tredi bajt (ako je operand 16-bitna rije) instrukcije sadre traeni operand Drugi bajt je bajt manje teinske vrijednosti, a tredi je vede teinske vrijednosti Prednost operand je sastavni dio instrukcije, pa je potreban samo jedan zahvat u memoriju za operandom PC pokazuje na adresu C257 Sa te adrese se uitava prvi bajt instrukcije operacijski kod, kojim je npr. zadano neposredno adresiranje Uitavanjem sadraja idudeg bajta dohvada se operand koji iznosi AB (u ovom sluaju 8-bitni operand) sadraj memorije (hex.) programsko brojilo (hex.) C257

adresa (hex.)

C257 C258 C259

op. kod AB 74

Naini adresiranja unutarnjih memorija Direktno adresiranje Oblik adresiranja kod kojeg je adresa operanda potrebnog za izvoenje instrukcije dio same instrukcije o Prvi bajt instrukcije predstavlja operacijski kod (kojim je u ovom sluaju zadano direktno adresiranje) o Drugi i tredi bajt instrukcije sadre (u ovom sluaju 16-bitnu) adresu traenog operanda Drugi bajt je bajt manje teinske vrijednosti, a tredi je vede teinske vrijednosti Primjer: o o o o

PC pokazuje na adresu C257 Sa te adrese se uitava prvi bajt instrukcije operacijski kod, kojim je npr. zadano direktno adresiranje Uitavanjem sadraja iduda 2 bajta dohvada se adresa operanda, koja iznosi E512 Novim zahvatom u memoriju se dohvada sadraj operanda sa adrese E512, a operand iznosi 78 sadraj memorije (hex.) programsko brojilo (hex.) C257

adresa (hex.)

C257 C258 C259 E511 E512 E513

op. kod 12 E5 11 78 C1

Naini adresiranja unutarnjih memorija Indirektno adresiranje Oblik adresiranja kod kojeg je adresa adrese operanda potrebnog za izvoenje instrukcije dio same instrukcije o Prvi bajt instrukcije predstavlja operacijski kod (kojim je u ovom sluaju zadano indirektno adresiranje) o Drugi i tredi bajt instrukcije sadre (u ovom sluaju 16-bitnu) adresu adrese traenog operanda Drugi bajt je bajt manje teinske vrijednosti, a tredi je vede teinske vrijednosti o Na lokaciji koja sadri adresu adrese operanda se nalazi stvarna adresa operanda Prvi bajt je bajt manje teinske vrijednosti, a drugi je vede teinske vrijednosti Primjer: o PC pokazuje na adresu C257 o Sa te adrese se uitava prvi bajt instrukcije operacijski kod, kojim je npr. zadano indirektno adresiranje o Uitavanjem sadraja iduda 2 bajta dohvada se adresa adrese operanda, koja iznosi F3D2 o Novim zahvatom u memoriju se dohvada sadraj adrese sa lokacija F3D2 i F3D3, tj. stvarna adresa operanda, a ta adresa iznosi D84B o Jo jednim zahvatom u memoriju se dohvada sadraj operanda sa lokacije D84B, a operand iznosi A1 adresa (hex.) sadraj memorije (hex.) programsko brojilo (hex.) C257

C257 C258 C259 D84A D84B D84C

op. kod D2 F3 22 A1 55

F3D2 4B F3D3 D8 F3D4 D8 Naini adresiranja unutarnjih memorija Relativno adresiranje s obzirom na programsko brojilo Oblik adresiranja kod kojeg se adresa operanda odabire u odreenom adresnom podruju u blizini lokacije same instrukcije o Prvi bajt instrukcije predstavlja operacijski kod (kojim je u ovom sluaju zadano relativno adresiranje prema PC) o Drugi bajt instrukcije sadri vrijednost koja se interpretira kao pomak (zabiljeen u aritmetici dvojnog komplementa) koji se pribraja adresi zapisanoj u PC Pomak je u ovom sluaju 8-bitna vrijednost, zapisana u aritmetici dvojnog komplementa, to daje pomak slijededeg raspona: Pozitivni pomak od 0 do 127 vrijednost se pribraja adresi u PC Negativni pomak od -1 do 128 vrijednost se oduzima od adrese u PC Primjer: o PC pokazuje na adresu C257 o Sa te adrese se uitava prvi bajt instrukcije operacijski kod, kojim je npr. zadano relativno adresiranje prema PC o Uitavanjem sadraja idudeg bajta dohvada se pomak (offset) koji iznosi 27(16) U aritmetici dvojnog komplementa ovo je pozitivan broj (bit najvede teine (predznak) je 0), pa se pribraja adresi u PC o Uitani pomak se pribraja sadraju PC-a i dobiva se stvarna adresa operanda, koja iznosi C27E o Jo jednim zahvatom u memoriju se dohvada sadraj operanda sa lokacije C27E, a operand iznosi 23 adresa (hex.) sadraj memorije (hex.) programsko brojilo (hex.) C257

C257 C258 C259 C27E C27F C280

op. kod 27 FF 23 86 51

Naini adresiranja unutarnjih memorija Adresiranje registara i pomodu registara Podrazumijeva se adresiranje registara opde namjene Ima vie vrsta adresiranja registara i pomodu registara: 1. Adresiranje registara Oblik adresiranja kod kojeg se operand preuzima direktno iz nekog od registara opde namjene Ovo je najbri oblik adresiranja, jer se operand ved nalazi unutar procesora i nije potrebno dodatno zahvadati u sporiju radnu memoriju Operacijskim kodom je zadan oblik adresiranja, ali je zadano i koji registar opde namjene sadri operand Instrukcija koja zahtijeva adresiranje registara se sastoji od samo jednog bajta op. koda

2. Indirektno registarsko adresiranje Slino je indirektnom adresiranju opisanom u prethodnim lekcijama, uz slijedede razlike: Adresa operanda je smjetena u nekom od registara opde namjene o Op. kod instrukcije odreuje takav oblik adresiranja i zadaje u kojem registru opde namjene se nalazi adresa operanda o Dakle, adresa operanda se ne dohvada iz radne memorije nego se ita iz registra opde namjene takav oblik indirektnog adresiranja je bri Zahvatom u memoriju se dohvada sadraj lokacije na koju pokazuje registar opde namjene, a koja sadri traeni operand 3. Relativno registarsko adresiranje Slino je relativnom adresiranju s obzirom na PC, ali sad je bazina adresa smjetena u nekom od registara opde namjene Prvi bajt instrukcije predstavlja operacijski kod (kojim je u ovom sluaju zadano relativno registarsko adresiranje, kao i registar koji sadri bazinu adresu) Drugi bajt instrukcije sadri vrijednost koja se interpretira kao pomak (zabiljeen u aritmetici dvojnog komplementa) koji se pribraja adresi zapisanoj u registru opde namjene Prednost u odnosu na relativno adresiranje prema PC: Operand koji se dohvada ne mora biti smjeten u blizini same instrukcije, ved moe biti smjeten bilo gdje u memoriji samo je prethodno potrebno u registar opde namjene upisati adresu koja (nakon to joj se pribroji ili oduzme pomak) moe "dosegnuti" traeni operand Primjer registarskog relativnog adresiranja: o Programsko brojilo pokazuje na adresu 1234 o Sa te adrese se uitava prvi bajt instrukcije operacijski kod, kojim je npr. zadano relativno registarsko adresiranje prema registru R5 o Uitavanjem sadraja idudeg bajta dohvada se pomak (offset) koji iznosi 27(16) U aritmetici dvojnog komplementa ovo je pozitivan broj (bit najvede teine (predznak) je 0), pa se pribraja adresi u R5 o Uitani pomak se pribraja sadraju registra R5 i dobiva se stvarna adresa operanda, koja iznosi 225B o Jo jednim zahvatom u memoriju se dohvada sadraj operanda sa lokacije 225B, a operand iznosi E3 adresa (hex.) sadraj memorije (hex.) programsko brojilo (hex.) 1234

1234 1235 1236 225A 225B 225C

op. kod 27 FF 41 E3 15

registar opde namjene R5 (hex.) 2234

Naini adresiranja unutarnjih memorija Indeksirano adresiranje Za adresiranje operanada se upotrebljava poseban registar u procesoru indeks registar Ova vrsta adresiranja je pogodna za dohvadanje vedeg broja operanada u nizu koji su smjeteni u nizu uzastopnih lokacija u memoriji o Adresa prvog operanda u nizu se zapie u indeks registar o Ta se adresa iskoristi za dohvat prvog operanda o Nakon dohvata prvog operanda, sadraj indeks registra se uvedava za zadani pomak (zadan je instrukcijom u njenom drugom bajtu) i sad pokazuje na adresu slijededeg operanda u nizu o Dohvada se drugi operand o Ciklus se ponavlja sve dok se ne proitaju svi potrebni operandi tzv. autoindeksirano adresiranje Primjer: o PC pokazuje na adresu 02AA tu je zadana instrukcija koja zahtijeva indeksirano adresiranje (op. kod), a na slijededoj lokaciji se nalazi pomak za indeksiranje (zapisan u aritmetici dvojnog koplementa) o Indeks registar pokazuje na adresu 125A o Sa te adrese se uitava prvi operand, koji iznosi 41 o Zatim se vrijednost indeks registra uveda za zadani pomak (1) i sad indeks registar pokazuje na lokaciju 125B

o adresa (hex.)

Sa te adrese se uitava drugi operand (E3), te se ciklus ponavlja do kraja niza operanada sadraj memorije (hex.) programsko brojilo (hex.) 02AA

02AA 02AB 02AC 125A 125B 125C 125D 125E

op. kod 01 125A 41 E3 38 FF 15 125B

indeks registar (hex.) prije dohvata prvog operanda nakon dohvata prvog operanda

Naini adresiranja unutarnjih memorija Adresiranje po stranicama (stranienje) Za ovu vrstu adresiranja je bitno podijeliti adresni prostor na nizove lokacija jednake duljine, koje se zovu stranice (page) o Npr. stranice su veliine 128 bajtova, tj. svaka lokacija unutar pojedine stranice se moe adresirati sa 7 bitova o Tada bi 16-bitno adresno polje bilo podijeljeno na 512 stranica i izgledalo bi ovako: adrese (hex.) 0000 007F 0080 00FF 0100 017F 0180 01FF ... FF00 - FF7F FF80 FFFF

0. stranica 1. stranica 2. stranica 3. stranica ... 510. stranica 511. stranica

Instrukcija koju treba izvriti je smjetena u nekoj od stranica o Za dohvat njenih operanada se primjenjuje adresiranje slino relativnom adresiranju koriste se pomaci zadani u bajtu nakon operacijskog koda instrukcije o Za pomak se koristi 7 bitova 8-bitne rijei i tim pomakom se moe adresirati bilo koja lokacija u dosegu jedne stranice (7 bitova = 128-bajtni adresni raspon) o Krajnji lijevi, osmi bit pomaka odreuje da li de se adresirati 0-ta stranica ili stranica na kojoj je smjetena instrukcija Ako je 8. bit jednak 0, onda se adresira 0-ta stranica Ako je 8. biti jednak 1, onda se adresira trenutna stranica na kojoj se nalazi instrukcija Nedostatak ovakvog adresiranja (uz postavke koje smo pretpostavili 8-bitni pomak, stranice od 128 bajtova) je u tome da je mogude adresirati samo 2 stranice 0-tu ili trenutno aktivnu o Znai da i operandi za instrukciju moraju obavezno biti smjeteni ili na 0-toj stranici ili na istoj stranici kao i instrukcija Iako se ogranienja ine prevelikima, ovaj oblik adresiranja je iznimno znaajan za dananja raunala, jer se pomodu njega realizira virtualna memorija o Ovdje uoena ogranienja se rjeavaju duljim strojnim rijeima i adresama (tipino 32-bitnim), stranicama vedeg kapaciteta (tipino oko 4 KB), kao i daleko sloenijom organizacijom stranienja (vierazinske tablice stranica, ...), tako da je i kroz stranienje mogude adresirati bilo koji dio memorije Virtualna memorija Svaki program prilikom izvoenja mora biti smjeten u radnoj memoriji raunala o Procesor dohvada instrukcije i podatke iz radne memorije i pohranjuje rezultate u radnu memoriju Programi su trajno pohranjeni na vanjskim memorijama (diskovima) i uitavaju se u radnu memoriju po potrebi Problem nastaje kad treba istovremeno izvoditi vedi broj programa

Iako dananja raunala imaju relativno velike radne memorije (512 MB do 1 GB), programi postaju sve vedi i memorijski zahtjevniji Fiziki kapacitet radne memorije moe biti nedostatan za pohranu svih programa koji se trenutno izvravaju i i njihovih radnih podataka o Problem se moe rijeiti tako da se u radnu memoriju ne sprema cijeli program i svi njegovi podaci, ved samo oni njegovi dijelovi koji su trenutano aktivni neaktivni ostatak je i dalje pohranjen na disku Posebni mehanizmi, poduprti sklopovljem suvremenih procesora, premjetaju s diska u radnu memoriju one dijelove programa koji de se upravo izvoditi, a iz radne memorije na disk vradaju dijelove koji trenutano nisu potrebni Na disku je potrebno odvojiti poseban prostor za smjetaj neaktivnih dijelova programa i podataka (tzv. swap file ili page file) Diskovi su nekoliko redova veliine vedeg kapaciteta od radne memorije (10 do 100 i vie puta) o Na taj nain se kapacitet jednog manjeg fizikog spremnika (radne memorije) moe iskoristiti za potporu istovremenog izvravanja vedeg broja programa ija zajednika veliina premauje kapacitet radne memorije Virtualna memorija je sustav u kojem je radni memorijski prostor raunala nainjen dijelom od brze radne memorije, a dijelom od sporih masovnih memorija U trenutku kada program (proces) eli pristupiti odreenoj memorijskoj lokaciji, sklopovska podrka odreuje da li se ona fiziki nalazi u glavnoj memoriji, a ako ne, pokrede se prijenos s vanjske memorije u radnu o Ne prenosi se samo sadraj traene lokacije, ved cijela stranica u kojoj je smjetena traena lokacija Zbog tih razloga cjelokupni se adresni prostor dijeli na okvire (frame), a svi programi i podaci se dijele na blokove podataka jednake veliine (stranice) Kad su za izvoenje operacija potrebni podaci koji se ne nalaze u radnoj memoriji tada se iz vanske memorije (oblino tvrdog diska) prebacuju (proces se naziva swaping) stanice u radnu memoriju o U radnoj memoriji se tako nalaze samo oni podaci koji su trenutno potrebni ili aktivni o Na tom se principu zasniva multiprogamski nain rada Radi toga to je samo dio procesa u radnoj memoriji, a ostali koji nisu trenutno potrebni na sekundarnoj moe se znatno proiriti raspoloivi memorijski prostor, odnosno taj se prostor naziva virtualnom memorijom Ovakav postupak koritenja memorije naziva se stranienjem (paging) i kljuan je za realizaciju virtualne memorije Informacije o adresama stanica u virtualnoj memoriji pohranjene su u tablice (tabela stranica) u kojima se vodi evidencija u kojem je okviru smjetena koja stranica o U toj su tabeli upisani svi aktivni procesi i adrese njihovih okvira o Na temelju zatraene obrade pristupa se tablici stranica, a nakon izraunate stvarne adrese stranice na vanjskoj memoriji zapoinje proces prijenosa stranice u okvir radne memorije Operacijski sustav (OS) raunala upravlja razmjenom informacija izmeu unutranje i vanjske memorije, dok programer umjesto stvarnih fizikih adresa koristi virtualne programer "vidi" adresni prostor raunala kao linearni niz adresa, koji nije ogranien kapacitetom radne memorije, tj. stvoren je "privid" beskonano velike memorije ili virtualni adresni prostor odatle i naziv "virtualna memorija" o Raunalo u suradnji s OS-om automatski pretvara virtualne adrese u stvarne o Tako programer ne mora brinuti o kapacitetu glavne memorije, ved koncipira program prema programskom zadatku

Nedostatak virtualne memorije je u tome to se troi odreeno vrijeme za prebacivanje stranica iz sekundarne (vanjske) u primarnu (radnu) memoriju, optereduju se ulazno/izlazni kanali, a sve to utjee na brzinu rada sistema Usprkos toga, ovakav nain koritenja memorijskog prostora je dominantan u dananjim raunalima Monitor najede koritena izlazna jedinica je monitor, a prikazuje sliku na ekranu prema tehnologiji koja se koristi za prikaz slike na ekranu, monitori se dijele u dvije velike skupine: o monitori sa katodnom cijevi o flat-panel monitori (ekrani sa tekudim kristalima, plazma ekrani, OLED ekrani, ...) Monitori sa katodnom cijevi (CRT Cathode Ray Tube monitori): ova tehnologija izrade monitora je najstarija od svih prisutnih. Zbog dugogodinjeg razvoja, monitori tog tipa su: o jeftini za proizvodnju o mogu prikazati vrlo kvalitetne slike u punom rasponu boja u visokim rezolucijama o slika je vidljiva pod bilo kojim kutem gledanja neke od glavnih mana CRT ekrana su: o velika potronja energije o glomaznost

tetna elektromagnetska zraenja tehnologija prikaza slike neizbjeno zamara oi osjetljivost na vanjska elektromagnetska polja skica CRT ekrana:

o o o

osnovu CRT monitora ini katodna cijev, koja slui za prikaz slike o katodna cijev je izraena u obliku "boce" koja se naglo iri prema dnu o u unutranjosti cijevi je vakuum pri vrhu katodne cijevi nalaze se tri elektronska topa, od kojih svaki emitira po jednu zraku elektrona jednu za crvenu, jednu za plavu i jednu za zelenu boju topovi se sastoje od: o katode o izvora topline (grija) o elemenata za fokusiranje zrake

pod utjecajem grijaa, katoda poinje otputati elektrone zrake elektrona prolaze kroz zrakoprazan prostor u cijevi i pogaaju "dno" cijevi tzv. ekran zrake se usmjeravaju na odreeni dio ekrana pomodu dvaju okomito poloenih izvora izvora magnetskih polja tzv. deflektora jedan deflektor pomie zrake smjeru gore-dolje, a drugi u smjeru lijevo-desno o kombiniranim djelovanjem oba deflektora je mogude usmjeriti zrake elektrona na bilo koju toku na ekranu sa unutarnje strane povrine ekrana nalazi se fosforni premaz, naneen u obliku sitnih toaka po tri fosforne toke razliitih kemijskih karakteristika ine jedan piksel na ekranu o za svaki piksel postoji po jedna fosforna toka koja svijetli crveno, jedna koja svijetli plavo i jedna koja svijetli zeleno fosforne toke zasvijetle kad ih pogodi zraka elektrona intenzitet svjetlosti koju de emitirati pojedina fosforna toka ovisi o jakosti elektronske zrake koja je pogaa kombiniranjem (aditivnim mijeanjem) razliitih intenziteta emitirane crvene, plave i zelene svjetlosti pojedinog piksela postie se eljena boja pojedinog piksela o jednaki maksimalni intenzitet crvene, plave i zelene svjetlosti daje potpuno bijelu toku o odsustvo bilo kakve emitirane svjetlosti daje crnu toku o meuintenziteti pojedine svjetlosti daju sve ostale boje neposredno iznad same unutarnje povrine ekrana nalazi se perforirana maska (tzv. Shadow Mask) sa sitnim rupicama po jedna za svaki piksel sve tri zrake prolaze kroz jednu rupicu na maski prije nego to pogode povrinu ekrana, ime se zrake precizno fokusiraju na fosforne toke odgovarajude boje

Monitor Princip rada monitora s tekudim kristalima Monitori sa tekudim kristalima (LCD Liquid Cristal Display monitori): zapoeli su svoj razvoj za potrebe prijenosnih raunala, gdje je bilo potrebno imati ekran im manjih dimenzija i sa malom potronjom energije u dananje vrijeme se LCD monitori sve vie koriste i sa stolnim raunalima, kao zamjena za klasine CRT monitore prednosti u odnosu na CRT monitore: o manje dimenzije o manja potronja energije o odlino fokusirana slika i uniformne boje po cijeloj povrini ekrana o nema elektromagnetskih zraenja o slika manje zamara oi nedostaci u odnosu na CRT monitore: o problem vidljivosti slike pod razliitim kutevima gledanja o slabiji kontrast i osvjetljenje slike o ogranieni raspon boja koje se mogu prikazati o sporije osvjeavanje slike o postoji samo jedna "idealna", tj. radna rezolucija na ostalim rezolucijama slika nije jednako kvalitetna o skuplji su za proizvodnju LCD ekran se sastoji od matrice elemenata baziranih na tekudim kristalima svaki element te matrice predstavlja jednu toku na ekranu slika se stvara na temelju konstantnog bijelog pozadinskog svjetla, koje prolazi kroz matricu sa LCD elementima pojedini LCD element moe propustiti ili blokirati prolazak pozadinskog osvjetljenja, ime je pojedinu toku na ekranu mogude "upaliti" ili "ugasiti". graa LCD elementa: o s prednje i stranje strane LCD elemeta nalaze se polarizirajudi filteri o jedan proputa svjetlo u horizonztalnom smjeru, a drugi u vertikalnom o izmeu polarizirajudih filtera nalaze se dva posebno obraena sloja koji slue za poravnavanje molekula tekudih kristala o slojevi su okrenuti jedan prema drugom pod kutem od 90 stupnjeva zahvaljujudi tome se tekudi kristali, smjeteni izmeu ta dva sloja, poravnavaju u obliku spirale (heliksa) o LCD elementi su dodatno zatideni gornjim i donjim pokrovnim staklom

"upaljena" toka: prvi polarizirajudi filter proputa samo vertikalnu komponentu svjetlosti prolaskom kroz tekude kristale svjetlost se zakrede u smjeru orijentacije molekula tekudih kristala zahvaljujudi postupnom spiralnom zakretanju molekula tekudih kristala izmeu dva sloja, i zraka svjetlosti se isto tako postupno zakrede za 90 stupnjeva zbog toga zraka svjetla pada pod ispravnim kutem na drugi polarizator, pa zraka prolazi kroz LCD element i ta toka je "upaljena" "ugaena" toka: molekule tekudih kristala pod utjecajem elektrinog napona mijenjaju orijentaciju iz spiralnog oblika de pod utjecajem napona prijedi u linearni oblik u tom sluaju zraka svjetlosti koja je prola kroz prvi polarizator nede promjeniti svoju orijentaciju, pa de pod neizmjenjenim kutem pasti na drugi polarizator kako je on okrenut okomito u odnosu na prvi polarizator, nede propustiti zraku svjetlosti i takva de toka na ekranu biti "ugaena" stupanj "izravnanja" orijentacije molekula ovisi o veliini napona kontrolom jaine napona se kontrolira koliina proputene svjetlosti kroz izlazni polarizator, pa neka toka moe biti manje ili vie "upaljena"

niz LCD elemenata poslaganih u obliku matrice na plou ini osnovu LCD ekrana ovakav LCD ekran je u stanju prikazati samo jednobojnu sliku za prikaz slike u boji potrebno je grupirati po tri LCD elementa za svaku toku na ekranu jedan element de proputati samo crveni dio spektra, drugi samo zeleni, a tredi samo plavi dio spektra o to se postie umetanjem dodatnog filtera za boju izmeu polarizatora slika se iscrtava ukljuivanjem ili iskljuivanjem svakog pojedinog LCD elemenata ovisno o tome kako je rijeen taj problem, razlikuju se dvije osnovne vrste LCD ekrana: o pasivni o aktivni pasivni LCD ekrani: o LCD elementi poslagani u matricu su spojeni na vodie za svaki redak i svaki stupac matrice postoji po jedan vodi o proputanjem struje kroz tono odreeni red i stupac "gasi" se jedan LCD element o proputanje struje u vodie se kontrolira pomodu tranzistora potreban je po jedan tranzistor za svaki red i svaki stupac. o slika se iscrtava redak po redak pod naponom se dri vodi za prvi redak, te se istovremeno propusti napon kroz potrebne vodie po stupcima prelaskom na idudi redak, prethodni gubi napon, pa LCD elementi vrlo kratko ostaju u definiranom stanju tj. ugaeni pikseli vrlo brzo postaju prozirni o zbog brzine postupka iscrtavanja, ljudsko oko ne registrira taj problem, ali: kontrast i svjetlina dobivene slike su slabi slaba je vidljivost slike pod imalo vedim kutem gledanja

aktivni LCD ekrani: o problem pasivnih ekrana je rijeen tako da svaki LCD elemet ima svoj kontrolni tranzistor, koji moe proputati struju toliko dugo koliko je potrebno o time je omogudena slika sa punim kontrastom boja i daleko vedim kutem gledanja na ekran

Monitor Rezolucija monitora rezolucija (razluivost) monitora predstavlja ukupan broj individualnih toaka koje monitor moe prikazati razluivost se izraava kao umnoak broja toaka po horizontali i vertikali ekrana tipini CRT monitori mogu prikazivati slike na vedem broju razluivosti svaki monitor ima maksimalnu razluivost, koja ovisi o: o veliini katodne cijevi izraava u inima kao veliina vidljive dijagonale ekrana o fizikoj udaljenosti izmeu fosfornih toaka tzv. dot pitch predstavlja udaljenost izmeu dviju susjadnih fosfornih toaka istog tipa (npr. dviju susjednih crvenih fosfornih toaka)

Pixel pixel (skradeno od engl. picture element) je jedna toka unutar pravokutne mree (matrice) koja predstavlja sliku koju treba reproducirati na ekranu ili ispisati na papir kao to je bit najmanja jedinica za pohranu podataka koju raunalo moe obraivati, tako je i pixel najmanja jedinica koja moe biti prikazana na ekranu, ispisana na papiru ili s kojom moe manipulirati softver i hardver potreban za prikaz i ispis grafike i teksta o npr. prikaz slova A sastavljenog od skupa pixela rasporeenih u pravokutnu mreu:

fiziki pixel je kod CRT monitora u boji realiziran pomodu grupe od 3 fosforne toke osnovnih boja crvene, plave i zelene o broj fizikih pixela ovisi o veliini ekrana i o razmaku izmeu istovjetnih elementarnih fosfornih toaka o o broju fizikih pixela ovisi maksimalna razluivost monitora o taj broj ujedno predstavlja i najvedi mogudi broj pixela koji mogu biti vjerno prikazani na ekranu logiki pixel je elementarna toka neke slike (kao npr. na gornjoj slici slova A) o slika je definirana konanim i nepromjenjivim brojem toaka (log. pixela) o kako monitor moe raditi na razliitim razluivostima, tako se i prikaz slike mora prilagoavati razluivosti monitora ukoliko elimo zadrati identine dimenzije slike na ekranu o iz toga je oito da odnos logikih i fizikih pixela nije uvijek 1:1, nego je najede 1:N za jedan logiki pixel potrebno je vie fizikih pixela Monitor nain iscrtavanja slike (primjer CRT ekrana): o zrake elektrona putuju po povrini ekrana red po red, poevi od gornjeg lijevog ugla o kako zrake prelaze preko pojedinih piksela, tako se (sukladno eljenoj boji za pojedini piksel) pojaava/smanjuje intenzitet elektronskih zraka i svaki piksel zasvijetli odgovarajudom bojom o zrake se pomiu horizontalno do kraja reda, a zatim se elektronski top brzo usmjerava na poetak novog retka o isti se princip primjenjuje sve do posljednjeg retka na ekranu, ime je zavreno iscrtavanje cijele slike o elektronski top opet usmjerava na vrh ekrana i postupak poinje iz poetka

frekvencija osvjeavanja ekrana o broj iscrtanih slika u sekundi naziva se vertikalnom frekvencijom osvjeavanja slike o radi to manjeg zamaranja oiju, potrebno je da vertikalna frekvencija iznosi barem 85 Hz, tj. da se slika obnavlja barem 85 puta u sekundi Skener Skeneri su ulazni ureaji koji se koriste za digitalizaciju i unos u raunalo podataka pohranjenih na papirnatim ili slinim analognim medijima Princip rada svih vrsti skenera je vrlo slian radu fotokopirnog stoja Postoji vie kategorija skenera, a najede ih se dijeli na: o stolne (flatbed) skenere o rune (handheld) skenere o protone skenere o skenere za posebne namjene Princip rada skenera S obzirom na to da postoji vie vrsta skenera, a da se osnovni princip rada meu njima razlikuje vrlo malo, princip rada skenera de biti prikzan na primjeru stolnih skenera. Princip rada stolnog skenera: Medij kojeg treba skenirati se polae na ravnu staklenu povrinu na vrhu skenera U kuditu skenera se nalazi pomini izvor usmjerene konstantne bijele svjetlosti, koji se u koracima pomie u vertikalnom smjeru o time se medij postupno obasjava liniju po liniju Svjetliji dijelovi medija kojeg se skenira reflektiraju vie svjetla od tamnijih dijelova medija Reflektirana svjetlost se kroz sustav prizmi, zrcala i leda usmjerava na niz fotoosjetljivih senzora (tzv. glavu za skeniranje) o Kod skenera u boji, reflektirana svjetlost se prvo proputa kroz crveni, plavi i zeleni filtar, a zatim se kroz sustav leda svaka komponenta svjetlosti usmjerava na odgovarajudi dio povrine fotoosjetljivih senzora Kod stolnih skenera se kao senzori najede koriste tzv. CCD (Charge-Coupled Device) senzori o Uloga CCD senzora je pretvaranje svjetlosti u elektrini signal o Jai intenzitet svjetlosti stvara elektrini signal vedeg napona Analogni naponski signal se postupkom analogno-digitalne konverzije pretvara u diskretnu digitalnu vrijednost, koja predstavlja podatak o boji odreene toke

Vrste skenera Skenere najede dijelimo na: o stolne (flatbed) skenere o rune (handheld) skenere o protone skenere o skenere za posebne namjene Stolni skeneri: stolni skeneri su najede koritena vrsta skenera prilikom rada sa osobnim raunalima osobine: o skenira se jedna po jedna stranica medija o stranica koja se skenira je nepomina, a pomie se glava za skeniranje o mogu skenirati medije do veliine formata A3 za vede formate se koriste protoni skeneri Runi skeneri: minijaturni skeneri lako su prenosivi, ali daju loije rezultate od stolnih ili protonih skenera skenirani medij je nepomian, a ovjek mora runo povlaiti skener preko medija o kvaliteta skena jako ovisi o mirnodi ruke i ujednaenoj brzini runog pomicanja skenera o za skeniranje itavog medija (npr. veliine A4) potrebno je vie puta predi preko medija svakim prolazom se skenira segment ('pruga') odreene irine, ovisno o irini glave skenera dolazi do problema sa preklapanjem skeniranih segmenata Protoni skeneri: skeneri velikih dimenzija, namijenjeni za profesionalnu primjenu i skeniranje izrazito velikih medija (do formata A0 i vie) glava za skeniranje je stacionarna, a pomie se medij kojeg treba skenirati o medij se postavlja na bubanj koji rotira ili se pomodu sustava valjaka provlai kroz glavu za skeniranje Posebne vrste skenera: tipian primjer skenera ove kategorije je ita bar-koda Pisa Pisai su izlazne jedinice koje zapisuju podatke na papirnate medije ili folije Prema nainu na koji se stvara ispis, pisae je mogude podijeliti na dvije glavne skupine: o pisae sa udarcem, i o pisae bez udarca

o
Pisai s udarcem pisai s udarcem pripadaju starijoj generaciji pisaa i danas se rijee koriste od brojnih vrsta pisaa sa udarcem koji su danas gotovo potpuno nestali (pisai sa bubnjem, sa lancem, sa lepezom, sa kuglom, ...), jo se uvijek dosta esto koriste tzv. matrini pisai (Dot-Matrix printers) o matrini pisai se danas uglavnom koriste u POS (Point Of Sale) sustavima, tj. 'pametnim' blagajnama za ispis rauna o matrini pisai se jo uvijek koriste i u uredskom poslovanju postoje situacije u kojima zakonodavac propisuje obveznu izradu vedeg broja kopija nekog dokumenta, a jedino matrini pisai (ili bilo koja druga vrsta pisaa s udarcem), zahvaljujudi nainu na koji ostvaruju otisak, omogudavaju istovremeni ispis vedeg broja kopija neke stranice (mehaniki udarac + koritenje indigo-papira kao na mehanikim pisadim strojevima) Matrini pisai: matrini pisa stvara ispis pomodu glave za pisanje u glavi se nalazi odreeni broj iglica (tipino 9 ili 24), rasporeenih u pravokutnu (kvadratnu) matricu glava se nalazi na pominom mehanizmu, koji pomie glavu s lijeva na desno i natrag, omogudavajudi time ispis jednog retka teksta iglice iz glave za pisanje udaraju po vrpci (ribbon) natopljenoj tintom, koja je smjetena izmeu glave i papira (slino kao kod pisadeg stroja) ispis pojedinog znaka ili dijela slike se oblikuje tako da se istovremeno aktiviraju one iglice u glavi koje su potrebne za oblikovanje pojedinog slova ili dijela crtea nakon ispisa jednog retka, glava se vrada na poetak reda, a valjak vertikalno pomie papir za jedan redak matrini pisai mogu raditi u dva naina rada: tekstualnom, i grafikom tekstualni nain rada: o pisa ispisuje slova, brojeve i odreene unaprijed definirane specijalne simbole i znakove (npr. po ASCII tablici znakova) o o

o pisa u svojoj ROM memoriji ima u obliku bitmape definiran izgled svakog znaka, te na temelju bitmapirane definicije znaka aktivira potrebne iglice u glavi pisaa, kako bi ispisao potrebni znak primjer bitmap-definicije slova A:

grafiki nain rada o u ovom nainu rada matrini pisa za ispis ne koristi definicije znakova iz svoje ROM memorije, ved toku po toku iscrtava bitmapiranu sliku koju mu alje raunalo rezolucija matrinog pisaa se izraava u broju znakova (slova) po inu cpi (Characters Per Inch) tehnologija izrade matrinih pisaa se ved dulje vrijeme ne razvija i unapreuje o kvaliteta tekstualnog ispisa matrinog printera je loa (u usporedbi sa laserskim ili ink-jet pisaima), a kvaliteta slikovnog izlaza je jo loija ispis je buan i relativno spor korisne osobine matrinih pisaa: o mogudnost ispisa na tzv. beskonani papir, to ne mogu ni laserski ni drugi suvremeni pisai bez udarca o istovremeni ispis vie kopija iste stranice zbog mehanike naravi ispisa (udarci iglica), ispis je koritenjem indigio-papira mogude istovremeno zapisati na vedi broj papira Pisai bez udarca pisai bez udarcem pripadaju novijoj generaciji pisaa i danas se najede koriste osnovna karakteristika pisaa bez udarca je da zapis na papiru ne realiziraju mehanikim udarcima, ved na razne druge naine kvaliteta ispisa teksta i slike je superiorna u odnosu na pisae sa udarcem u pisae bez udarca se ubrajaju slijedede vrste pisaa: o laserski pisai o tintni (ink-jet) pisai o termalni pisai (kod fax ureaja) o solid-ink pisai o sublimacijski pisai o ... Laserski pisai: nain rada laserskih pisaa je uvelike istovjetan nainu rada fotokopirnog stroja za razliku od matrinih pisaa, laserski rade iskljuivo u grafikom nainu rada i tekst i slike se "iscrtavaju", tj. tretiraju se istovjetno kao slike graa i nain rada: o zadatak laserskog pisaa je da rastersku sliku prenese na papir pomodu slijededih osnovnih dijelova: izvora laserske zrake sustava leda i ogledala za usmjeravanje laserske zrake fotosenzitivnog bubnja tonera elektroda za nanoenje statikog naboja na bubanj i papir niza pomodnih valjaka za fiksiranje tonera i transport papira o povrina fotosenzitivnog bubnja, koji se okrede velikom brzinom, se pomodu posebne elektrode nabija negativnim nabojem

pomodu stacionarne laserske zrake se rasterska slika postupno prenosi na povrinu bubnja laserska zraka se preko sustava leda i rotacijskog zrcala usmjerava i fokusira na bubanj zraka se usmjerava iskljuivo u smjeru lijevo-desno, popreno preko bubnja zraka pogaa samo ona mjesta na bubnju na kojima treba biti vidljiva toka o mjesta koja je pogodila laserska zraka gube negativni naboj i postaju pozitivno nabijena o daljnjom rotacijom bubnja, mjesta pogoena zrakom prolaze pored kazete sa tonerom toner - iznimno fini crni prah, koji ostavlja fiziki trag zapisa na papiru o estice tonera su takoer nabijene negativno, to znai da de se prilikom prolaska bubnja toner uhvatiti samo na ona mjesta na bubnju koja su izgubila negativni naboj, a poprimila pozitivan naboj o daljnjom rotacijom bubnja, on dolazi u kontakt sa listom papira, koji je prethodno pomodu posebne elektrode nabijen pozitivnim nabojem o pri kontaktu se negativno nabijene estice tonera priljepe na pozitivno nabijeni papir time je laserom definirana slika sa bubnja prenesena na papir o papir sa tonerom putuje dalje prema komori sa valjcima (fusers) za fiksiranje tonera na papir elektrostatska veza pozitivno nabijenog papira i negativnih estica tonera je preslaba da bi se toner zadrao na potrebnim mjestima o pod utjecajem povienog tlaka i temperature, toner se tali i fiziki priljepljuje za papir o istovremeno, bubanj nastavlja sa rotacijom, a da bi bio spreman za novi ciklus ispisa, potrebno je sa bubnja ukloniti eventualno zaostale estice tonera to se obavlja pomodu posebne elektrode (korone), koja svojim pozitivnim nabojem privla i eventualno zaostale estice tonera o nakon idenja, bubanj opet prolazi pored poetne elektrode za negativno nabijanje i cijeli postupak se ponavlja dok se ne ispiu sve stranice

Osnovna tehnologija rada laserskog printera je smiljena jo 1940. godine to je jedan od dokaza da nije sve smiljeno tek nakon razvoja raunala. Osnovni dio laserskog printera je bubanj koji se naelektrizira laserskom zrakom na svakom dijelu na kojem elimo toku slike jer se dokument ispisuje kao slika. Na taj nain se kreira posebna virtualna slika na bubnju koji je tada spreman za prolaz kraj tonera. Toner je inae kutija s bojom u prahu. Dok bubanj prelazi iznad tonera, elektrino nabijeni dijelovi bubnja privlae prah koji zatim pri temperaturi od 200 C prelazi u tekude stanje i uvrduje se na papir koji se prethodno negativno nabije uz pomod ice koja se zove korona. Povrina bubnja je negativno nabijena, a gdje god laserska zraka iscrta tokicu izgubit de se naboj te de tako nastati virtualna negativna slika. Kako je toner takoer negativno nabijen, estice se nede prihvatiti za bubanj samo na onim mjestima gdje je on ostao negativno nabijen. Samo de ona mjesta koja su bila pod utjecajem laserske zrake i na kojima je neutraliziran negativan naboj prihvatiti estice tonera. Kada estice tonera na bubnju stvore pozitivnu sliku, potrebno ju je prenijeti na papir to se takoer odvija uz pomod elektrinog naboja. Papir se prije dolaska do bubnja pozitivno nabija, tako da suprotno nabijene estice papira mogu prijedi na papir. Zbog visokih temperatura treba voditi rauna o temperaturnoj otpornosti papira i folija da ne bi dolo do trajnog otedenja printera.

Kako se kod novijih laserskih printera koristi samo jedan laser, dolazi do odreenih nepravilnosti. Laserska se zraka na svom putu od lasera do bubnja usmjerava pomodu posebnog poligonalnog rotirajudeg ogledala. Svaka strana ogledala iscrtava jednu liniju ispisa nakon ega laserska zraka prijee na novi dio ogledala. U tom razdoblju bubanj se pomakne za jednu liniju pa je tako itav sustav spreman za iscrtavanje nove linije. Problem nastaje zbog toga to se kut pod kojim laserska zraka dolazi na bubanj kontinuirano mijenja. Samo kada je strana poligonalnog ogledala paralelna s bubnjem postidi de se najveda preciznost, odnosno tada je veliina toke koju tvori laserska zraka na bubnju najmanja. Kako se kut navoenja povedava, tako se povedava i veliina toke to bi moglo dovesti do vidljivih greaka na ispisu. U svrhu smanjenja te greke koristi se niz dodatnih kompenzacijskih leda i ogledala koje mijenjaju kut navoenja laserske zrake tako da je veliina toke na bubnju praktino jednaka. Tintni (ink-jet) pisai: laserski pisai u boji su jo uvijek prilino skupi, pa su za potrebe ispisa u boji razvijeni ink-jet pisai ink-jet pisai stvaraju zapis na papiru pomodu mikroskopski sitnih kapljica tinte, koje se ispaljuju iz glave za ispis kao i laserski pisai, ink-jet pisai takoer rade iskljuivo u grafikom nainu rada, tj. isctravaju i tekst i slike kao bitmape ispis koji stvaraju ink-jet pisai mogu biti: o crno-bijeli za ispis je potrebna samo crna tinta o u boji za svaku osnovnu boju (Cyan, Magenta, Yellow) potreban je po jedan spremnik za tintu princip rada: o glava za ispis prelazi horizontalno preko medija za ispis (papir, folije, ...) o na glavi se nalazi vedi broj mikroskopski tankih cjevica (tanje su od ljudske vlasi) o na potrebnim mjestima de kroz odreene cjevice mehanizam u glavi za pisanje izbaciti sidune kapljice tinte (promjera 50 do 60 mikrometara) odgovarajudih osnovnih boja o kapljice boje se upijaju u papir i mijeanjem stvaraju tokicu odreene boje o jednim prolazom glave po irini papira se ispisuje vie redaka, jer su cijevice u glavi posloene u vie redaka i stupaca o ovisno o tehnologiji izrade glave za ispis, razlikuju se dvije osnovne vrste ink-jet pisaa: s termikom glavom, i s piezo-elektrinom glavom ink-jet pisai s termikom glavom: o za izbacivanje kapljica tinte se koristi toplina o grija u vrlo kratkom intervalu snano zagrije tintu, te prestaje sa zagrijavanjem o neposredno pored grijaa nastaje mjehurid tinte koji se vrlo brzo iri o u odreenom trenutku mjehurid eksplodira i kroz cjevicu se izbacuje kapljica tinte o hlaenjem elementa za zagrijavanje, mjehurid tinte se uruava, ime se u glavi stvara zrakoprazni prostor, koji iz spremnika uvlai novu koliinu tinte. o zbog naina rada, tinta mora biti otporna na toplinu, tj. ne smije promjeniti kemijska svojstva pod utjecajem topline

ink-jet pisai s piezo-elektrinom glavom kod piezo-elektrinih glava se za izbacivanje kapljica ne koristi toplina, ved vibracije tzv. piezo-kristala piezo-kristali vibriraju kad kroz njih prolazi struja o glava za ispis se sastoji od brojnih piezo-elemenata, od kojih je svaki zaduen za izbacivanje kapljice tinte kroz jednu cjevicu o vibracije piezo-kristala se preko fleksibilne membrane prenose na tintu, ime se iz cjevice izbacuje kapljica tinte o

piezo-elektrine glave imaju brojne prednosti u odnosu na termalne glave: omogudena je bolja kontrola nad veliinom i oblikom izbaene kapljice sitne vibracije piezo-kristala omogudavaju izbacivanje sitnijih kapljica ne treba zagrijavati i hladiti tintu kod svakog ciklusa ispisa tinta ne mora biti termiki otporna, ime je omogudena veda sloboda u izboru materijala za tintu, a time su mogude i kvalitetnije tinte o Postoje i odreeni nedostaci: mehanizam je osjetljiv na eventualne mjehuride zraka u tinti piezo-tehnologija je u iskljuivom vlasnitvu tvrtke Epson Rezolucija pisaa bez udarca: izraava se kao broj individualnih toaka po inu (dpi Dots Per Inch) koje pisa moe ispisati na medij tipine rezolucije laserskih pisaa se kredu od 600 do 2400 dpi o rezolucije ink-jet pisaa se kredu od 600 do 4800 dpi