You are on page 1of 32

Primijenjena botanika

IV Biljke kao hrana - voe

Antun Alegro

Voe sukulentne strukture (sa sjemenkama ili bez njih) ugodnog okusa i mirisa
- morfoloki najee plodovi ili plodovi s dijelovima cvjetne osi
- eeri: glukoza, fruktoza, saharoza - s povrem najvaniji izvor vlakana - limunska i jabuna kiselina - niz vitamina i provitamina - karoteni, antocijani, likopen daju boju vou, antioksidansi - masti manje od 1% - rijetko gorak okus (npr. grejp zbog narginina) - esteri, alkoholi, aldehidi daju miris npr. vit. C: - jabuka 3-14 mg/100 g - citrusi 40-80 mg/100 g - crni ribiz 70 -200 mg/100g -zapadnoindijska trenja (Malpighia emarginata) 1000-4500 mg/100g
Sjemeni Sjemenka zametak Tuak

Usploe ili perikarp

1 2 3 4

Dvije posebno vane porodice s obzirom na broj vrsta voa su ruovke (Rosaceae) i rutvice (Rutaceae)

U vonjaku treba biti dovoljno za jesti, dovoljno za spremiti, dovoljno da bude ukradeno, i dovoljno da istruli na zemlji.
James Boswell (1740-1795)

Malus pumila (Malus domestica) - jabuka


- 25-30 divljih vrsta u umjerenim podrujima Europe, Azije i Sjeverne Amerike -divlji oblici imaju male jabuice (promjera 2-3 cm) na dugim peteljkama, razmnoavaju se sjemenkama te se od neolitika sakupljaju u Europi - M. sieversii vrsta iz sredinje Azije, glavni predak dananje jabuke, uz utjecaj drugih vrsta, osobito M. orientalis - M. sylvestris vrlo malo sudjeluje u genomu dananjih uzgojenih jabuka, vjerojatno nikad nije direktno kriana s M. pumila
Malus sieversii

- kultivirana vjerojatno u klasnino vrijeme (Grka ili crnomorsko podruje), zatim je Feniani proirili Sredozemljem
- postoji miljenje da je uzgojena ve prije 5000 g. na podruju Baltika, otud su je Goti prenijeli na podruje Crnog mora, gdje ju upoznaju Grci

Malus sylvestris divlja europska jabuka

- 20 000 sorti danas u svijetu - oko 1600 sorti u Europi - sorte se klasificiraju na temelju: sezone zrenja, veliine, oblika, boje, izgleda oka, peteljke i upljine iz koje izrasta, izgleda uzdunog i poprenog presjeka, boje i okusa mesa te naina upotrebe - divlje vrste jabuka zore u kasnu jesen, prije zime - otkrie cijepljenja omoguilo je stabilno zadravanje povoljnih svojstava - ve Rimljani su imali sorte koje zore od ljeta do kasne jeseni duga dostupnost uinila ih je jednom od najvanijih voaka - kultivari potekli iz sjevernih podruja mogu sazrijeti ve 10 tjedana nakon cvatnje (srpanj/kolovoz jabuke ruskog i skandinavskog porijekla) tzv. petrovke - neki kultivari zore i vie od 6 mjeseci nakon cvatnje (studenioujak) - aroma jabuke oko 250 tvari (hlapljivi esteri, alkoholi, aldehidi)
M. baccata sibirska jabuka (jedna od najstarijih uzgajanih jabuka, sitnih plodova)

Cider uobiajeno pie ve u vrijeme rimske invazije Britanije (55. g.pr.Kr.) -11./12. st. u Europi popularniji od piva - jabuke za cider sadre vie tanina od jabuka za jelo - ira tradicionalno pie iz Gorskog kotara od divljih jabuka slino cideru Calvados estoko pie od fermentiranih jabuka

Neke od starih domaih sorti jabuka

Pyrus communis kruka


-oko 25 divljih vrsta rasprostranjenih u Euroaziji i sjeverenoj Africi

- P. pyraster i P. caucasica vjerojatno glavne roditeljske vrste, no i mnoge druge su sudjelovale u stvaranju dananjih kultivara
- kultivirana na podruju izmeu Europe i Kavkaza u klasino doba - Teofrast (3. st.pr.Kr.) navodi 3 sorte, Plinije (1. st.) oko 40 - kasno 18. i 19. st. Belgija, Francuska i Engleska uzgoj mnogih sorti
Pyrus pyraster

-dugovjena stabla ive 200-300 godina

Pyrus caucasica

Teofrast iz Erezosa (oko 371-287? pr. Kr)

Gaius Plinius Secundus (23-79)

- u Kini kruke kultivirane prije 4000 g. (Kina, Japan i Koreja najvei proizvoai danas) - kruke Dalekog istoka potjeu od drugih vrsta, tvre i hrustavije su od europskih - P. pyrifolia nashi kruka

- P. x bretschneideri kineska bijela kruka

Perry pivo od kruaka, izvorno normansko pie

P. pyrifolia

P. x bretschneideri

Kruka tepka jedna od starih tradicijskih sorti - Marija Terezija izdala je ukaz prema kojem je svako domainstvo duno posaditi po jednu kruku ljude koji su to odbijali andari su pretepali otud ime tepka

Marija Terezija (1717-1780)

kruka tepka

Cydonia oblonga (C. vulgaris) dunja


- potjee s Kavkaza i podruja oko Kaspijskog mora - u klasino doba dolazi u Sredozemlje Grci je upoznaju s Krete i to iz grada Kydon (danas Kanea) melon kydonion (gr.) malum cydonium (malum cotoneum) (lat.) Cydonia - Grci su je uvali narezanu u medu melimelon (gr.) melimelum (lat.) marmelo (panj.) marmelada (port.) - sir od dunja: - cotignac (Francuska i panjolska) kutinjata (Dubrovnik) - Quittenkse (Austrija) kitenkez, kitnikes (SZ Hrvatska)

dunjac

dunja

Mespilus germanica mumula


- maloazijskog porijekla - jestiva nakon mraza

- (tradicionalno se jede uz desertno crno vino)

Sorbus domestica oskorua


- takoer maloazijskog porijekla - takoer je jestiva tek nakon mraza, koristi se za pekmeze i rakije
Mespilus germanica

- upotrebljavaju se i srodne vrste S. torminalis i S. aucuparia

Sorbus domestica

Prunus avium trenja


- usko srodni divlji oblik rasprostranjen u Europi i Kavkazu - divlje trenje koriste se za hranu od neolitika - kultivari treanja i vianja nastaju u klasino doba (prvi spomen kod Teofrasta 300. g.pr.Kr.) - 74. g.pr.Kr. Licinius Lucullus (rimski posjednik i sladokusac) s obale Crnog mora, iz grada Kerasosa (danas Kerasonda) u Rim donio prve sadnice treanja/vianja - 1. st. Plinije sade se diljem Rimskog carstva - oko 100. g. stiu u srednju Europu

- danas postoji oko 900 sorti


- hanami festivali cvatnje treanja u Japanu (postoje od 7. st.)

Prunus cerasus vinja


-vjerojatno nastala hibridizacijom P. avium x P. fruticosa (=P. chamaecerasus), grm iz srednje i istone Europe

- povijest slina povijesti trenje


- danas postoji oko 300 sorti

Ako se proe ovaj velik i krevit predio, nakon njega podnoja visokih planina nastavaju ljudi za koje se pria da su svi, podjednako mukarci i ene, elavi od roenja, te da su tuponosi i da imaju snane brade, a govore posebnim jezikom, no oblae se na skitski nain i ive od plodova s drvea. Drvo od ijih plodova ive zove se pontsko, a po veliini je nekako najslinije smokvi: raa plodove nalik na bob, ali s koticom. Kad plod postane zreo, cijede ga kroz tkaninu, a iz njega istjee gust crn skok koji zovu ashi: njega liu i piju pomijeana s mlijekom, a od gustog taloga prireuju pekmez i njime se hrane Svatko stanuje pod jednim drvetom, pa zimi obavija drvo bijelim pokrivaem od pusta, a ljeti je drvo bez pokrivaa
Herodot (484-424 g.pr.Kr.)

Prunus domestica ljiva


- vjerojatno nastala u Maloj Aziji (ili na podruju Kaspijskog mora) hibridizacijom P. spinosa x P. cerasifera - ili nastala direktno od P. cerasifera? - u Europi se kutivira od rimskih vremena (divlje se koriste od neolitika i bronanog doba) - vjerojatno su je donijeli trgovci iz Damaska u 2. st.pr.Kr. - lako se kriaju s divljim vrstama pri emu se gube dobra svojstva (o tim problemima pie ve Plinije; a u 18. st. ljivama policijski zabranjeno da se kriaju!)

Prunus institia

Prunus italica Prunus damascena Prunus cerasifera

Prunus salicina (P. triflora) japanska ljiva


-potjee iz Kine, no udomaena u Japanu -1870. unesena u SAD (Kaliforniju), postaje vani izvozni proizvod jer znatno bolje podnosi transport te je esta na tritu

- u Europi se ne uzgaja jer cvate vrlo rano, jo u vrijeme proljetnih mrazeva


- postoje hibridi s europskom ljivom te s amerikom P. americana P. mume

-Kina i Japan slui uglavnom za konzerviranje


- umeboshi usoljne Amerike ljive: P. americana P. angustifolia P. subcordata P. orthosepala P. alleghaniensis
P. americana

Prunus salicina

umeboshi ljive

Prunus persica breskva


-potjee iz planinskih podruja Tibeta i zapadne Kine, kultivirana oko 2500-3000 g.pr.Kr.

- preko Perzije stigla do Grke (putem svile, odn. Aleksandra Makedonskog)


- Rimljanji je poinju kultivirati u 1. st., a u Englesku stie tek u 16. st.

- durancije breskve kod kojih se kotica ne odvaja od sonog mesa

Prunus persica var. nucipersica nektarina


- nejasnog porijekla
- mogu nastati kao posljedica somatske mutacije u pupovima breskve - prema nekim istraivanjima uzgaja se ve 2000 g.

- prvi sigurni podaci iz srednjovekovne Francuske burgnon


- 17. st. nekoliko kultivara - 1970-ih u Aziji nastaju moderne sorte

Prunus armeniaca marelica


- kao i breskva potjee iz Kine - oko 2000 kultivara u Kini - putem svile irila se prema zapadu

- s vojskom Aleksandra Makedonskog stigla s Kavkaza u Europu


- do 17. st. smatrana ranom breskvom mala praecocia

Fragaria jagoda
-autohtone europske jagode: - F. vesca umska jagoda

- F. moschata (6n, uzgaja se od 17. st.)


- F. viridis - 14./15.st. prvi pokuaji kultiviranja F. vesca var. semperflorens (jagoda mjesearka)

F. vesca

F. moschata

F. viridis

F. x ananassata (F. grandiflora) vrtna jagoda


- hibrid nastao u Europi od dvije amerike vrste (8n)
- F. virginiana istok Sjev. Amerike u Europu unesena 1623.

- F. chiloensis pacifika obala Sjev. i Ju. Amerike 1712. iz ilea ju donio francuski pijun Frzier
- u Americi zbog geografske izolacije nema hibridizacije - 1751. u Francuskoj spontano nastaje hibrid
F. virginiana

F. x ananassata

F. chiloensis

Thomas Knight engleski vrtlar, prvi radi kontrolirane hibridizacije jagoda:


1821. Downtown 1824. Wilmots Superb

1828. Elton

podjela jagoga: 1) one koje zore u svibnju/lipnju 2) 3) mjesearke redovno rode svaki mjesec alpske raaju od lipnja do prvog mraza

- danas su voe dostupno cijelu godinu s obzirom da se uzgajaju diljem svijeta

Citrus
- rod s oko 60 vrsta rasprostranjen u Kini, junoj i jugoistonoj Aziji (suptropska podnoja Himalaje) - vazdazeleni grmovi ili stabalca, s jednostavnim listovima i esto trnovima

- svi dijelovi biljke bogati eterinim uljima


- najvie se uzgajaju u suptropskim podrujima s mediteranoidnom klimom (45N - 35S) - ne uspijevaju u vlanoj tropskoj klimi

- podnose samo kratki i blagi mraz


- polod hesperidij nastao iz najmanje pet sraslih plodnih listova - kora flavedo - obojeni sloj bogat eterinim uljima - albedo bijeli, unutranji dio kore -pulpa sona (vreaste stanice ispunjene sokom) - sjemenke (mogua je i partenokarpija)

Citrus sinensis slatka narana


- najvaniji citrus danas - uzgaja se barem 3000 g. - vjerojatno nastala u junoj Kini kao hibrid C. maxima x C. reticulata

- oko 1500. g. Vasco da Gama donio iz Indije prve narane u Europu


-1792. prve plantae u Valenciji

Citrus aurantium subsp. aurantium gorka narana


- gorka zbog neohesperidina - u Europu stigla u 11. st.

Citrus limon limun


- C. aurantium x C. medica ? - spontana mutacija C. medica ?

- potjee iz suptropske Azije, divlji oblik nepoznat


- u 12. st. na Srednji istok stigao iz Kine i Indije poetak uzgoja u Perziji i Palestini - 1493. Kolumbo ga odnio u Ameriku

Citrus bergamia bergamot


- Earl Grey aj

Citrus paradisi grejp


- C. aurantium x C. maxima ? -spontana mutacija C. maxima ?

- nastao u Zapadnoj Indiji 1750. opisan s Barbadosa


- od ranog 19. st. se komercijalno uzgaja

Citrus maxima pomelo


-najvei od citrusa - potjee iz jugoistone Azije

Citrus paradisi

Citrus aurantifolia limeta


- C. limon x C. hystrix ? - potjee iz vlanih himalajskih dolina

Citrus aurantifolia

Citrus maxima

Citrus medica etrun


- prvi citrus koji je stigao na zapad
- oko 500 g.pr.Kr. stigao u Perziju - jedini citrus spomenut u Bibliji

Uzmite ve prvoga dana lijepih etruna, palmovih grana, granica s lisnatih mirta i potone vrbovine pa se veselite u nazonosti Jahve, Boga svoga, sedam dana
Lev. 23:40 Citrus limetta slatki limun
- potjee iz S i SE Azije

Citrus reticulata mandarina


- potjee iz jugozapadne Kine - u 19. st. unesena u Sredozemlje

Citrus reticulata var. tangerina tangerina


- ime prema luci Tanger u Aliru, glavna izvozna luka
Citrus reticulata

Citrus reticulata var. clementina klementina


- sluajno nastala u Aliru, otkrio ju p. Clment Rodier (Oran, Alir)

Citrus reticulata var. tangerina

Citrus reticulata var. clementina

Mandora C. sinensis x C. aurantium Mineola Dancy Tangerine x Duncan Grapefruit - 1931. University of Florida - novi hibrid s Cipra

Fortunella japonica kunkvat - potjee iz Kine - 1847. otkrio ga za zapad Robert Fortune u Japanu

You might also like