Univerzitet u Sarajevu Filozofski fakultet u Sarajevu Odsjek za historiju

Esej: Razvoj kolstva u antikoj Grkoj

Profesor: Prof.dr.Snjeana unjar

Studenti: Amar ulovi Dino Dupanovi Enida Bievi Minela Radui

Sarajevo, 2013

Obrazovanje u staroj Grkoj

Obrazovanje je igralo znaajnu ulogu u ivotima drevnih Grka od osnivanja polisa do helenistikog i rimskog razdoblja. Od svojih poetaka u homerskoj i aristokratskoj tradiciji, grko obrazovanje znatno je "demokratizirao" u 5. stoljeu p.n.e., pod utjecajem sofista, Platona i Sokrata. U helenistikom razdoblju, obrazovanje u gimnaziji se smatra neraskidivim preduvjetom za sudjelovanje u grkoj kulturi. Postojala su dva oblika obrazovanja u staroj Grkoj: formalno i neformalno. Formalno obrazovanje se stjecalo kroz sudjelovanje u javnim kolama ili kroz plaeno tutorstvo. Neformalno obrazovanje pruali su neplaeni nastavnici, i nije imalo javni karakter. Obrazovanje je bilo esencijalna komponenta identiteta osobe u staroj Grkoj, a vrsta obrazovanja je zavisila od neije drutvene klase, kulture polisa i miljenja pojedinca o tome ta obrazovanje treba ukljuivati. Formalno obrazovanje u Grkoj je bilo prvenstveno za mukarce, te je, u najveem broj sluajeva, iskljuivalo robove, fizikie radnike (seljake) i ene. U nekim polisima, postojali su ak i zakoni o zabrani obrazovanja za robove. Mlade djevojke su se mogle obrazovati neformalno od strane majke, i to kako da odravaju domainstvo i kako slue oca ,a kasnije u ivotu, svoga supruga. enske uloge u drutvu su ukljuivale upravljanje domainstvom, podizanje djece, pripremanje hrane, i tkanje odjee. Jedna iznimka je bila u Sparti, gdje se od ena oekivalo da upravljaju polisom i da ga odravaju, dok su mukarci bili u ratu. ene u Sparti su takoer stjecale formalno obrazovanje u vidu fizikog odgoja. Grko obrazovanje se jako fokusiralo na treniranje cijele osobe, koje je ukljuivalo edukaciju uma, tijela i mate. Specifine svrhe grkog obrazovanja su se razlikovale od polisa do polisa. Spartanci su stavljali veliki naglasak na vojnu obuku, dok su Atenjani tradicionalno vie panje oraali na muziku, knjievnost, ples, a kasnije i na prirodne nauke, poput biologije i hemije, kao i filozofije, retorike i sofistike-umjetnost predstavljanja argumenta pomou obmana i nain na koji se razumno uvjeravala javnost da se slae s odreenim takama gledita. Spartanci su takoer izuavali muziku i ples, ali s ciljem poveanja njihove vojnike pokretljivosti.

Atenski sistem
Osnovno obrazovanje
Atenjani su bili u velikoj suprotnosti sa Spartom, voljeli su slobodu, znanje i ljepotu. Ne moe se rei da su oni zanemarivali ili odbacivali ljepotu tijela, i to direktno vidimo iz njihovih statua, ali ipak istinska ljepota za njih leala je u usavrenom umu. Atena nam je donijela etiri velika ovjeka i to Perikla, Sokrata, Platona i Aristotela, ona je kreirala literaturu koja je uticala na svijet, dovela je ujetnost na najvie nivo i za sebe obezbijedila stalno i visoko mjesto na svjetskoj historijskoj sceni. Da, u Ateni su postojali robovi kao i u drugim krajevima svijeta tog vremena, pa tek jedna etvrtina atenskog stanovnitva smatrala se slobodnom, ali ne samo da su robovi imali iroku slobodu nego su i oni sticali odreeni nivo obrazovanja. Djeca iz bogatijih kua su povjeravana pouzdanim robovima a koji su se nazivali pedagogues i koji su imali obavezu da ih pratena putu ka koli, pomagali su im u mnogim stvarima a imali ak i pravo da ih kazne za neposluh. Igra je smatrana veoma vanom komponentom u razvitku djeteta a igrake koje su zaista bile prihvatljive za tadanje vrijeme su imale svrhu da stimuliu i ohrabre djecu i donesu radost i sreu u njihov ivot. Otac je sebi davao u zadatak da direktno utie i skrbi za obrazovanje svoje djece a ukoliko to ne bi bio u mogunosti, ta uloga bi pripala nekom starijem roaku koji bi dobivao ulogu mentora. ene nisu bile cijenjene i moemo rei da su djevojice bile iskljuivane iz ovog procesa za razliku od ena Sparte koje su itekako bile cijenjene i mukarci su imali prava nad enama ista kao i nad djecom. Otac je birao kolu i karakter obrazovanja za svoju djecu a same kole su bile privatne institucije ali pod nadzorom drave. U najranijem uzrastu, atenska su djeca uila kod kue, ponekad i pod vodstvom uitelja ili pedagoga. Oni su uili osnove morala dok ne bi krenuli u osnovnu kolu, sa otprilike sedam godina. Djeca su uila itati i pisati, ali i brojeve i raunanje te crtanje. Prvo su ih poduavali slovima a onda slogovima, zatim rijeima i na poslijetku reenica. itanje i pisanje se uilo u isto vrijeme. Uenici su pisali pomou pisaljki, s kojima bi urezivali simbole na votanim ploicama. Kad su djeca bila spremna za poetak itanja kompleksnijih djela, esto im se davala poezija koju su uili napamet i recitirali. Osnovno obrazovanje je jedino bilo dostupno veini ljudi, posebno siromanima. Ipak, i formalno osnovno obrazovanje je bilo dostupno samo djeci iz viih slojeva drutva, budui da su njihovi roditelji mogli da finansiraju njihovo

kolovanje u javnim kolama ili da im priute linog mentora/uitelja, kod su djeca iz niih slojeva mogla da se obrazuju samo neformalno, a njihovo znanje se u veini sluajeva svodilo na ono to su mogli da naue od roditelja. S obzirom na nedostatak novca za formalno obrazovanje, djeca iz niih slojeva su veinom bila prisiljena raditi u domainstvima kako bi obezbjedila hranu i ostale potrebtine za porodicu.

Gimnastike vjetine
Imati fiziki spremno tijelo je bilo izuzetno vano za Grke. Grki djeaci su poinjali sa tjelesnim odgojom na samom poetku ili u toku osnovnog obrazovanja. Za fiziku spremu su bili angaovani ak i posebni privatni treneri koji su se nazivali - paidonomi. Tjelesni odgoj se smatrao neophodnim za izgled jednog pojedinca, njegovu pripremu za rat, te dobro zdravlje u starosti. Grki svijet nije poznavao sekundarno (srednje) obrazovanje do otprilike 420 g. p.n.e. Njegovom pojavom su se razvile mnoge diskusije oko tradicionalnih i modernih pogleda na obrazovaje. Tradicionalistiki pogledi na ovo pitanje su bili zasnovani na uvjerenju da e razvijanje intelektualnih mogunosti unititi atensku kulturu i ostaviti Atenu u loijem polozaju u vrijeme rata. S druge strane moderniji pogledi na obrazovanje, su bili zasnovani na injenici da fizika sprema, iako je jako bitna, prolazi vremenom, i da edukacija treba da razvija cijelog ovjeka, ukljuujui i njegove intelektualne mogunosti.

Srednjokolsko obrazovaje
Posije navravanja etrnaeste godine, djeaci iz bogatih porodica su imali priliku da se nastave obrazovati. Srednjokolsko obrazovanje se moglo pohaati u redovnim kolam a ili se stjecalo od putujuih uitelja, kakvi su bili Sofisti ili drugi filozofi poput Zenona iz Eleje i Anaksagore iz Klazomeneje. Srednjokolsko obrazovanje je ukljuivalo predmete kao to su prirodne nauke (biologija i hemija), retorika (umjetnost govora i uinkovitog pisanja), geometrija, astronomija i meteorologija. Nastava iz ovih predmeta je bila vrlo cijenjena u atenskom drutvu, jer su Atenjani su vjerovali da je intelektualni odgoj kljuna komponenta identiteta jedne osobe, te da on znaajno utjee na ugled pojedinca. Postignua u obrazovanju i nauci su mogla pomoi pojedincu da stekne veliko potovanje svojih vrnjaka i svoje

zajednice. Primjeri za takvo ta su Temistokle, Perikle i Alkibijad koji su utjecali na politiki i vojni ivot u Ateni.

Ostali primjeri obrazovanja

Kao to je ranije spomenuto, djeca iz siromanih porodica esto nisu bila u mogunosti da se formalno obrazuju. Ta djeca, meutim, nisu bila posve zaboravljena. Solon, atenski voa koji je ivio tokom 7. do sredine 6. stoljea p.n.e., uinio je mnogo na polju reformacije svoga polisa, te je poticao siromane oeve da daju svoje sinove u kole strukovnog obrazovanja. Poduavanjem ove djece trgovini, ostvarili su plan edukacije irih masa i mogli su ih smatrati produktivnim lanova atenskog drutva. Muzika i ples su takoer bili vrlo vani u Ateni. Tokom svih stepena obrazovanja jednog pojedinca, on je bio potican na vjebanje plesa, pjevanja i sviranja instrumenata. Uobiajeni instrumenti koji se koriste u Ateni su bili: harfa, flauta i lira. Napredujui u vjetinama plesa, pjevanja i sviranja instrumenata, smatralo se da jedan Atenjanin odrava tradiciju svoga drutva.

Atenski edukatori Sokrat (470-399 p.n.e.)

Sokrat je bio sin atenskog skulptora i iako je nauio oev zanat ipak se odluio posvetiti studiju filozofije, za koje je imao uroenog talenta. Njegova pojava je bila daleko od atnskog ili bolje reeno grkog ideala ljepote, bio je veoma nizak i nabijen sa velikim buljavim oima, prevrnutim nosem, velikim ustima a tankim usnama. Njegov privatni ivot nije bio posebno srean, njegova ena Ksantipa je bila istinska goropadnica koje se nije mogla pomiriti sa tim da Sokrata ne zanima materijalni svijet te da mu nije stalo da njoj obezbijedi povoljne uslove za ivot. On je svoje siromatvo nosio sa odreenim dostojanstvom i kao da mu je to omoguavalo da ivi filozofiju strpljenja koju je i poduavao. Sokrat je vjerovao da mu je od bogova dat zadatak da ubijedi ovjeka u korisnost znanja, te da gradi njihove intelektualne i moralne vjetine. Kao i veina filozofa on je svoje vrijeme provodio na ulicama, marketima i na drugim javnim mjestima, raspravljajui se sa bilo kim ko bi stao da ga poslua ili da sa njim porazgovara. Ovaj tip poduavanja je bio veoma est u Atini i nikad nije nedostajalo sluaoca. Atmosfera gradova tzk. klasinog doba je bila ispunjena duhom intelektualne aktivnosti i filozofskih diskusija. Sokrat nije predavao

pozitivnu doktrinu, nego pretpostavljeno neznanje u cilju da bi ubjedio druge u neznanje. Serijom sugestivih pitanja on je vodio svoje uenike ili sudionike u razgovoru do cilja i istine koju je Sokrat ranije predvidio. Ovo je poznato kao Sokratova metoda ili dijelektini metod te iznalazak ove forme interaktivnog poduavanja je veoma znaajan korak u obrazovanju. Iako Sokrat nam nije ostavio niti jedan svoj spis, njegovi nita manje sjaji uenici Ksenofon i Platon su dali veliki doprinos svijetu poduavanja. Kada govori o njemu Pl aton hvali njegove moralne osobine i govori o njemu kao o osobi koja nije pripadala ovom svijetu. Ksenofon takoe govori u ovom pravcu kada kae : Niko nikada nije rekao nita runo ili pogrdno za njega. Sokrat je vjerovao u besmrtnost due i njegovi stavovi su se poprilino kosili sa onim to se tada smatralo za oficijalnu religiju Grke. Iako nije uspostavio svoju kolu treba ga ipak posmatrati kao jednog od najveih uitelja i mislioca. Smrt koja ga je snala je potpuno bila prikladna njegovoj filozofiji. On je bio optuen za korupciju i kvarenje mladih te negiranje bogova i bio je osuen da ispije flaicu sa otrovom. On je veoma smireno podnio tu kaznu, i odbio je pobjei kako su ga mnogi savjetovali. Ono to nam svjedoi Platon u svom rukopisu je da je on proveo svoje posljednje sate diskutujui sa prijateljima o pitanjima besmrtnosti due. Platon (429-347.p.n.e.) Platon je bio uenik Sokrata, i njemu dugujemo mnogo toga pa ak i naa saznanja o velikom uitelju. Dvadeset godina on je sjedio pod nogama filozofa i pio sa fontane njegova znanja. On je jako puno i putovao, posebno po Egiptu i Italiji i elji za sticanjem znanja. Postao je ubrzo jedan od najznaajnijih uitelja i osnivaa kole ali i filozofom, ne samo antikog doba nego svog vremena.Kada je napunio oko etrdeset godina ivota osnovao je kolu u Ateni, mada nije najpoznatiji kao uitelj, nego vie kao pisac i mudrac. Najvee djelo je Republika, u kojoj on zamilja idealnu dravu i posebno potcrtava emu obrazovanja, koju gradi na emi spartanskog i atenskog sistema. Iz Sparte uzima obrazovanje koje kontrolira drava od roenja a od Atinjana estetske aspekte . U svojoj emi on dijeli ljude u sljedee klase: 1. Obini ljudi-za koje ne predvia obrazovanje 2. uvari i graani-koji bi trebali uiti muziku i gimnastiku. Pod muzikom on smatra prozu koja je sastavni dio ljudske kulture. Literarni rad i aritmetika bi trebali takoe da budu ukljueni u znanja koja trebaju ovim ljudima.

3. Vladari-koji bi uz sve ranije navedene predmete jo trebali uiti geometriju, astronomiju, retoriku i filofoziju. Drava je trebala da ima apsolutnu kontrolu nad svakim graaninom, trebala je ureivati brakove, unitavati slabu i neobeavajuu djecu a uspostaviti i domove za nezbrinutu djecu. Djeaci i djevojice su se trebali jednobrazno odgajati, a okruenje je trebalo biti pozitivno i jednostavno za odgoj djece. Od roenja do sedme godine dijete bi trebalo da uiva dovoljno tjeovjebe a trebalo bi i stalno da im se itaju odabrane pjesme na paljiv nain. A od sedme do trineste godine tjelovjeba je obavezna i posebno obrazovanje poinje u dvadesetima i kroz njega prolaze samo odabrani. Najznaajniji matematiari, astronomi i naunici su im predavali prvih deset godina a filozofi zadnjih pet. Potom bi petnaest godina sluili dravi i konano sa svojih pedeset godina su se mogli vratiti u kolu i dalje nastaviti usavravanje filozofije. Aristotel (384-322.g.p.n.e.) Aristotel porijeklom je iz Makedonije tanije iz Stangire i tako je bio i poznat po tadanjoj Atini. itavih dvadeset godina je bio uenik Platona. On nije samo jedan od najznaajnijih filozofa nego je poduavao nekoga poput Aleksandra Velikog. Ovaj vladaoc je volio i potovao Aristotela kao oca i govorio : on je bio zaduen za one koji su ivo ali i za one koji e tek ivjeti. Sudjelovao je i u osnivanju kole u Aristotelovom rodnom mjestu. Nakon to je spremio Aleksandra za sve ono to je trebao, on odlazi u Atenu i osniva Licenium. Ovdje je predavao mnoge godine na nain da je ujutru svojim starijim i neto zrelijim uenicima govorio o fiozofiji a navee se prilagoavao masama.

Njegova pedagogija mogla bi se ukratko ovako objasniti: 1.Obrazovanje je proces koji se odvija cijeloga ivota, poinje raanjem a zavrava smru. Prvih sedam godina trebalo bi provesti kui pod nadzorom roditelja. Tokom ovog perioda dijete ne treba optereavati suvinim zadacima, ali ipak bi trebalo posvetiti odreenu panju psihikom razvitku. Dijete mora biti naueno poslunosti, da bi uope moglo funkcionisati u drutvu. Njegova hrana i odjea je trebala da budu prosti a igrake i igre bi trebale razvijati karakter. Sa navrenih sedam godina on kree u itav proces intelektualnog usavravanja. Od etrnaeste do dvadesete treba dijete pripremiti za ivot. Jelovnik je jednostavna, fiziki trening stalan da bi u neku ruku pripremio i za rat.

2.Obrazovanje ukljuuje razvitak tijela, karaktera i intelekta. Hrabrost, izdrljivost, pronicljivost, temperament i pravda su esencija svakog dobrog karaktera. I svrha uitelja je da razvije do savrenstva dijete u sveobuhvatnog, inteligentnog i patriotskog graanina. 3.Uenje koje poinje nakon sedme godine ukljuuje muziku, gimnastiku, crtanje, retoriku i matematiku. A kasnije dijalektiku, filozofiju i politike nauke. 5. Uloga ene u obrazovanju je da poduava djecu i upravo zbog toga i ona mora imati odgovarajui stepen znanja ali sve u dogovoru sa dravom. 6.Aristotel smatra obrazovanje najznaajnijom i najteim od svih problema. On bazira svoju pedagogiju na znanju o individui. 6.Metode koje on upotrebljava su analitike jer kree od injenica i kree se ka apstraktnom.

Spartanski sistem
Spartansko drutvo je zahtjevalo od svih svojih graana (Spartijata) da postanu uspjeni vojnici sa izdrljivou i vjetinama za odbranu svoga polisa i ratovanje protiv drugih. Samo potpuno zdrave bebe roene u Sparti su ostavljane na ivotu. Imali su organizovane strune komisije koje su ispitivale evenlualne defekte ili znakove slabosti novoroenih beba. Nakon ispitivanja, struna komisija bi propisivala da je beba spremna da postane punopravni lan Spartijatske zajednice ili da neispunjava uslove nakon ega bi bila otavljena na planini Tajget.

Militarni tip odgoja i obrazovanja u Sparti

Djeaci su ivjeli sa porodicama do svoje sedme godine. Kasnije su od njih formirane grupe- agele (bukvalno stada) koje su se razvijale pod rukovodstvom veoma odgovornih i povijerljivih slubenih lica paidonoma dravnih vaspitaa koji su nastojali da surovom disciplinom od tih djeaka naprave prvoklasne vojnike. Osim vojno gimnastikih treninga, djeaci su izlagani raznim liavanjima (gladovanju, hladnoi), povlaivani su njihovi pokuaji da dou do hrane, bez formalnog naruavanja discipline. Mladiima je davano veoma malo da jedu kako bi se nauili boriti praznog stomaka, ako bude potrebno. Ueni su kako da preive kradui kokoke i sjemenke sa susjednih farmi. Ako je neko bio uhvaen u tome, bio je javno bievan. Sa navrenom dvanaestom godinom, surovost vaspitanja se jo vie poveavala; Rarazvijalo se zdanje da se misli u to kraem obliku (stvaran je lakonski govor, pojam koji je i kasnije zadrao svoje znaenje); djeaci su mueni na razne naine kako bi se navikli da podnose fizike napore i bol. Obrazovanje u nekom drugom smislu, osim priprema za vojnu slubu, za Spartance su bile besmislene, uostalo kao i bavljenje bilo kojim vidom umjetnosti ili intelektualnih aktivnosti. Smatrali su da ih to moe samo odvojiti od njihovog naina ivota, pa se tako historija, knjievnost ili prirodne nauke nisu izuavale u spartanskih obrazovnih sistemima. Sa osamnaestom godinom zavravano je vaspitanje Spartijata . Sa navrenom dvadeset prvom godinom mladi je postajao vojnik Spartijat i sam je morao da uzme uee u treniranju mlaeg narataja. U tridesetoj godini oekivano je da se Spartijat oeni, ali spartanci nisu odravali kuna imanja i enama su dolazili samo u posjete, nastavljali su ivjeti u vojnim barakama do svoje ezdesete godine, kada su se mogli povui iz vojske.

Obrazovaje ena u Sparti

Spartanske ene, za razliku od Atenjanki, su imae pravo na formalno obrazovanje koje je bilo pod pokroviteljstvom i kontrolom Lakademonske drave. kolovanje spartanskih ena se takoer zasnivalo na razvijanju praktiknih fizikih vjetina. Do osamnaeste godine djevojke su trenirale tranje, hrvanje, bacanje diska i koplja, kao i ostalje sportsko-fizike aktivnosti. Vjetine djevojaka su bile esto testirane u mnogobrojnim organiziranim takmienjima sportskoga tipa. Neke djevojke su uspjevale i da se obrazuju u smislu pjevanja, muzike i sviranja instrumenata, emu su ih poduavali najee putujui uitelji i pjesnici kakav je bio i Alkman. Iako ovaj sistem nije bio ni blizu teak i brutalan kao onaj koji su prolazili mu karci, bio je dosta striktan, jer su Spartanci eljeli da budue majke Spartanaca budu utrenirane i

fiziki spremne. Vjerovalo se da samo kao takve mogu roditi djecu koja e jednoga dana postati vojnici, pa se s toga moe rei da je militarni i fiziki odgoj jednoga Spartansca poinjao jo i prije njegova roenja.

Literatura: 1.Levi Secely, History of the education, New York, 1904. 2.V.V.Struve-D.P.Kalistov, Stara Grka, Sarajevo, 1959. 3.The Times, Atlas svjetske historije, Ljubljana, 1986. 4.Historija ovjeanstva, Tom II, sv.1-2., Zagreb, 1969. 5.Oksfordska istorija Grke i helenistikog sveta, Beograd, 1999. 6.D.Bruji, Vodi kroz svet antike, Beograd, 2002.

http://hr.wikipedia.org/wiki/Goti%C4%8Dka_arhitektura#Izvori