UNIVERZITET U SARAJEVU

FILOZOFSKI FAKULTET
ODSJEK ZA HISTORIJU

Impresionizam u slikarstvu i knjievnosti

(esej)
Linosti evropske i svjetske historije (1500 1918)

Predmetni nastanik:

Studentice:

Doc.dr. Amila Kasumovi

Enida Bievi
Indira Sulji
Minela Radui
Sedina Tursanovi

Sarajevo, decembar, 2014.

Uvod

Impresionizam je umjetniki pokret, nastao prije svega u slikarstvu, a potom u

knjievnosti i muzici, iji se korijeni nastanka vezuju za drugu polovinu devetnaestog
stoljea, tanije 60-te godine. Sam pokret nastaje u tenji da se u umjetniko stvaranje unesu
lina raspoloenja i dojmovi s obzirom na formu izlaganja i izraaje.
Impresionizam u slikarstvu posljedica je, rekli bismo, zajednikih zamisli nekih
umjetnika, stvorenih u odreenom trenutku francuske historije - kada je ukupna atmosfera
pogodovala uspostavi novog stila u slikarstvu. Pokretaka sila impresionizma bila je elja
nekolicine umjetnika da slikarstvu pristupe na posve drugaiji nain od onoga koji je bio
prihvaen u slubenim, nedodirljivim krugovima parike institucije, Salona. Umjetnici koji su
se veoma razlikovali po svojim karakterima, dolazili su iz razliitih kola, svaki posebno, i to
prilino nagonski, krenuli putem novog stila. Teme, tehnike i umjetniki jezik njihovih djela
bila su obiljeja koja su impresionizam jasno izdvojila iz tradicionalnog svijeta akademske
umjetnosti.
Kada se govori o impresionizmu u knjievnosti, onda treba svakako istai da se ovaj
pojam odnosi vie na subjektivno shvaanje historije umjetnosti koja vidi line odlike
slikarstva i muzike na prelazu iz 19. u 20. stoljee, te stoga trai postojanje odgovarajueg
stila u knjievnosti. Doivljavajui drutveni ivot, najveim dijelom, kao haos i bezakonje,
impresionisti knjievnici se odriu ambicije da kao umjetnici trae sutinske uzroke takvim
pojavama, pa umjesto toga oblikuju samo komadie ivota, uzimajui za motive
neposredne, prolazne utiske i doivljaje. Impresioniste knjievnike prepoznat ete po
estitizmu, sklonosti ka uivanju i na koncu, samoj elji za prefinjenim nijansama u
izraavanju.
Rad je konceptualno sainjen od dvije tematske cjeline: Impresionizam u slikarstvu i
Impresionizam u knjievnosti. U okviru prve tematske cjeline kao jedni od glavnih
predstavnika u slikarstvu obraeni su Claude Monet i Pierre August Renoir, dok su Anton
Pavlovi ehov i Charles Piere Baudelaire uzeti kao glavni predstavnici impresionizma u
knjievnosti.

1. Impresionizam u slikarstvu
2

U oima mnogih, impresionizam je prije svega jedan nain slikanja, tehnika koja se
javlja u vidu bojenih pahuljica, koje postaju pravi mozaik sitnih hitrih poteza u ivim bojama. 1
Ali, impresionizam predstavlja i slikarstvo umjetnika eljnih da u trenutku obuhvate radosti
koje boja prua oima. Impresionizam, je i nain gledanja, instiktivna potreba za osvjeenjem
i esto pikturalni oblik jedne nove potrage za sreom- od Renoira do Cezanna. Posebno je
zanimljivo porijeklo izraza koje definie nain i obiljeava kolu. Naime, kada je Monet, tada
predstavnik kole, izloio na prvoj manifestaciji grupe 1874. godine, svoju sliku jednog jutra
na Seini pod nazivom Impresija raanje sunca, novinar Leroya, u listu Charivari, od 25.
aprila, nazvao je sve izlagae impresionistima, ali ne bez izvjesne poruge. 2 Rije se dopala
umjetnicima, oni je prihvataju jer odgovara psiholokoj i slikarskoj injenici to e postati
osnova njihove umjetnosti. Meutim, ovdje nije rije o jednom kolektivnom maniru jer e
svaki umjetnik sauvati osobenosti svoga tempramenta. Pokret je u stvari izgraen uzajamnim
prijateljstvom: od poetaka ak 1871. postojae dvije odvojene grupe u Argenteuil i u
Pontoazu.3 Do zblienja je dolo na samom poetku posredstvom dvije ugledne akademije:
Akademije Suis za Cezanna, Pissaroa i i Ateljea Gler za Moneta, Bazilla, Sisleya i Renoira.
Sluajni susreti, slobodne diskusije u kafeu Gerboa, uinili su svoje, zatim izlasci od ua
Seine, gdje su se Eugene Boudin i Claude Monet prvi put sreli, pa do ume Fontenblo, gdje
Monet odvodi svoje prijatelje po zatvaranju Ateljea Gler 1864.4 Tako su, prije otkrivanja za
njih toliko karaktersitinog naina izraavanja, budui impresionisti ponovo pronali tradiciju
francuskog pejzaa koji je sa Barbizonskom kolom, 1846. godine elio da povrati poasno
mjesto, a od direktne vizije stvarnosti naini osnovni princip koji definie ljepotu slike.5
Minela Radui
1U jednoj Monetovoj, Sisleyevoj ili Pissaroovoj slici, ovo treperenje boja izgleda ponekad kao da
rastae oblike po njihovim ivicama i stvara jedinstven svijet pun svijetla u kome sve postaje
promjenjivo i neogranieno: svijet stalnog kretanja u kome i sama sijenka obuhvata jednu novu
svjetlost. Theodore Durret, Impresionisti, Mladost, Zagreb, 1952, 42.
2 Likovni kritiar Louis Lerroy kae: Kakva drskost kompozicije! Zidna tapeta jo je uvijek paljivije izraena
nego ovo slikarstvo. Svjetska umjetnost 19. i 20. stoljea (http://www.scribd.com/doc/25706198/Umjetnost-20st-svijet#force_seo)

3 Bernar Dorival, Savremeno francusko slikarstvo, Od impresionizma do fovizma, Svjetlost,

Sarajevo, 1957, 26.
4Isto, 27.
5Isto.
3

CLAUDE MONET
(1840-1926)
***

Claude Oskar Monet roen je 4. novembra 1840. godine u jednom malom predgrau
Pariza. Njegov otac bio je trgovac u Havreu, pa se to moe smatrati i jednim od razloga zbog
kojih se Claude Monet preselio sa porodicom u Havre, provodei svoju mladost ovdje, gdje je
i osjetio da se raa njegov umjetniki poziv.6 Poeo je slikati, radei portrete svoje porodice i
lokalnih prizora, te portrete stanovnika Havrea. Prvi slikar kojeg je upoznao, koji mu je davao
savjete, i bio njegov uzor, bio je 15 godina stariji od njega, Eugene Boudin (1824 1898),
inae porijeklom iz Honfleura. Monet se intenzivno drui s njim, posebno od 1855. godine,
jo vie uvrujui prijateljske veze koje su potrajale godinama. 7 I Boudin je zaista, imao
velikog utjecaja na Moneta, koji je najprije slikao pored njega, a na jednoj izlobi u Rouenu,
1865. godine na kojoj sudjeluje i Boudin, Monet je sam izloio, prvi put u svome ivotu,
jedan pejza slikan u dolini Rouelles blizu Montivilliersa. 8 To je ujedno i prva slika koja ga je
otkrila publici, a bila je izloena u zvaninom Salonu 1865, donosei mu satisfakciju, istina,
propraenu izvjesnom gorinom, jer je njegovo ime bilo zamijenjeno Manetovim ija je
Olimpija, upravo tada, izazvala skandal.9

6Richard R. Bretttel, Impression, Painting quickly in France 1860-1890, Yale University Press,
London, 112.
7 Boudin je slikao na otvorenom i nagovarao Moneta da ini to isto. Monet je uivao u tom iskustvu i
shvatio da eli biti umjetnik. Bernar Dorival, Savremeno francusko slikarstvo, 48.
8R. Bretttel, Impression, 113.
9Kada je Edouard Manet izloio svoja dva djela: Doruak na travi (1863) u Salonu odbijenih i Olimpiju (1865)
u zvaninom Salonu, obje slike su izazvale otru reakciju graanskog ukusa koji se temeljio na djelima velikih
akademiara poput Kabanela i Delaroa. Meutim, pored revoltiranog graanstva, oko Maneta se okupila grupa
mladih slikara, koja je u to vrijeme uila na Akademiji Suis i Ateljeu Gler. U tom krugu, koji se od 1866.
okupljao u kafani Gerbua, nalazili su se gotovo svi budui impresionisti kao i kritiari. Polako se poinje
oblikovati ideja o novom pravcu, a grupa je sebe nazvala Anonimno udruenje slikara, vajara i
gravera.http://www.biography.com/people/edouard-manet-9397188

Upravo su umjetnike sposobnosti Moneta bile razlog njegove nesloge sa roditeljima,

koji su eljeli da njihov sin zajedno sa njima sudjeluje u porodinim poslovima. 10 I kada je
dolo vrijeme da ga pozovu u vojsku, oni su izjavili da su spremni osloboditi ga vojne slube,
uplativi potrebnu svotu, kako se ve uobiavalo u to vrijeme, ali pod uslovom da se odrekne
slikarstva. Mladi ovjek nije prihvatio taj uvjet, radije je odsluio svoju vojnu obavezu.11
Premda je sam Monet prezirao akademski rad, ipak je 1862. godine odlaskom u Pariz
postao uenik Charlesa Gleyera, koji ga nije uope impresionirao. 12 Proao je njegovim
atelijerom ne primivi tamo nita i napustio ga nakon jedva godine dana pohaanja. Boravei
kod Glereya, Monet je upoznao Augusta Renoira (1841-1919), Frederica Bazillu (1841-1870),
te Alfreda Sisleya (1839-1899). Zajedno su dijelili nove pristupe u umjetnosti, slikarske efekte
svjetla,

plein-air tehniku,13 dakle, sve ono to e kasnije postati osnovnim crtama

impresionizma.14 Claude Monet mnogo duguje prijateljstvu punom divljenja koje mu je

ukazivao Pissaro, potom Sisley, Renoir, te mladi Bazill koji su ga materijalno pomagali u
najteim trenucima neimatine. 15
Njegove sklonosti su ga privlaile slikarstvu pejzaa i upravo se tada desila prekretnica u
njegovom ivotu. Godine 1862. prvi put lino je upoznao Edouarda Maneta (1832-1883), a
etrnaest Manetovih platna, izloenih kod Martineta na Boulevardu des Italiens, pokazala su
mu iznenada svijetlo slikarstvo, u kojem su ivi otri tonovi bili sastavljeni jedni do drugih
bez konvencionalnih sjena, koje su se openito upotrebljavale.16 Na prvi pogled je bio
oduevljen tom smionom novou, jer je do tog trenutka i on kao i ostali mladi ljudi svog
10T. Durret, Impresionisti, 55.
11Stupio je, dakle, u jednu etu u Aliru kao vojnik i tamo je ostao skoro dvije godine. Teko je
podnosio tamonju klimu i narueno mu je zdravlje prisililo njegove roditelje da ga otkupe. Sada su
pristali da se posve oda slikarstvu, ali su u isti as zahtijevali da stupi u atelijer nekog poznatog slikara
u Parizu, kako bi tamo dovrio redovni studij, koji je po njihovom miljenju bio neophodno
naukovanje. T. Durret, Impresionisti, 56.
12Opa enciklopedija, Jugoslavenskog leksikografskog zavoda, Tom 5, Zagreb 1979, 546.
13En plein-air (fr.) ili Plener, u prevodu na vazduhu, na otvorenom. Odnosi se na slike raene u
prirodi, odnosno van ateljea, pod vedrim nebom. Umjetnici su poeli vie da slikaju u prirodi sredinom
19. vijeka, tanije sa pojavom Barbizonske kole i impresionizma, posebno nakon uvoenja boja u
tubama. http://www.britannica.com/EBchecked/topic/464567/plein-air-painting
14From the Classicistics to the Impressionists, A documentary history of art, Volume III, Garden City,
New York, 1966, 98.
15Opa enciklopedija, 546.
16T. Durret, Impresionisti, 58.
5

vremena slikao ljestvicom boja, koja je bila bliska onoj Courbeta 17 i Corota, a njegovi e prvi
pokuaji, usporedimo li ih sa onim to e raditi nakon otkria Manetovih djela, initi sada
crnim.18
***
Umjetnici s poetka 19.stoljea, zapoinjali su svoje slike na otvorenom, u prirodi,
obino skicirajui ih, a potom su ih dovravali u ateljeu. Monet bio je meu prvima koji je
cijelo platno naslikao i dovrio na otvorenom, u prirodi. 19 Slikarski stalak posvuda je nosio sa
sobom na plau, u polje, ako treba i na stanicu, a imao je imali brod, preureen u plovni
atelje tako da je mogao slikati plovei Seinom.
Monet odluno usvaja tehniku svijetlih tonova prilagoujui je slikarstvu pejzaa.
Meutim, on isprva ne slika pejza u nekom iskljuivom nainu, jer u poetku slika takoer u
plein-airu ili atelijeru velike likove, a prilino esto unosi figure u svoje pejzae. 20 Tako ako se
prati kod njega iz godine u godinu, velika slika Doruak na travi, koja se vrlo razlikuje od
one koju je Manet izloio u Salonu odbijenih, godine 1865, ali je ipak djelomino zamiljen
kao neko sjeanje. Postoji i Doruak u interijeru iz godine 1868, sa velikim likovima za
stolom na kojem su poredana jela. Ipak, njegove najznaajnije slike sa likovima nesumnjivo
su Camille, izloena u Salonu godine 1871. i Japanka u velikoj haljini sjajne crvene
boje.21Camille Doncieux, zapravo je bila njegova supruga, sa kojom se Monet vjenao u junu
1870. godine, neposredno pred izbijanje francusko-pruskog rata, i ona e postati njegova
slikarska inspiracija i model ene njegovih buduih ostvarenja oslikanih uz obale Seine, u
Londonu, Argenteuilu.22

17 Goustave Courbet je pripadao post-romantiarskoj generaciji francuskih umjetnika, ali se njegova djela ne
mogu svrstati u tada preovladajue struje romantizam i neoklasicizam, jer se on prvenstveno smatra zaetnikom
novog pravca realizma. http://www.britannica.com/EBchecked/topic/493052/realismZaista je teko uspostaviti
granicu izmeu realizma i impresionizma, pogotovo ako govorimo o njima kao pravcima u umjetnosti. Postavlja
se pitanje da li granica postoji, treba li je uope i traiti?! Iitavajui razliitu literaturu dolazilo se do razliitih,
ponekad protivrjenih podataka, bar kada su u pitanju predstavnici pomenutih pravaca. Pored Goustava
Courbeta, istaknutim predstavnikom realizma u umjetnosti neki smatraju i Edouarda Maneta, ovjeka koji je
dosta utjecao na samog Clauda Moneta, dok ga drugi smatraju najznaajnijim predstavnikom impresionizma.

18T. Durret, Impresionisti, 58.

19 T. Durret, Impresionisti, 60.
20Isto, 63.
21Na slikama Camille, zelene i crne pruge suknje ine zavodljivu kombinaciju boja, a na Japanki
crvenilo haljine s reljefnim vezivom i mnogobrojne lepeze objeene na pozadinu, tvore stvarni motiv
slike. Isto.
6

Brzo naputa prikazivanje ljudskog lika, koji je za njega samo poetno usputno
iskustvo i posveuje se iskljuivo pejzau. Prihvatio je pravilo da pejzae slika neposrednou
plein-airu, bez obzira na dimenzije, upirui oi sve vrijeme u prirodni prizor, koji prikazuje. 23
Na primjer, zapoeo bi slikati jutrom jedan pejza pri izlasku sunca u maglici i kako ne slika
ni jedan motiv, moi e raditi, na svojoj slici samo vrlo ogranieno vrijeme, jutrom, jer je htio
zabiljiiti efekt sunca, koje izlazi i jutarnju maglu. Morat e ga napustiti kad se sunce uspne
na horizont i kad se maglica raspri, a da dovri trebat e ga se latiti kad se traeni prolazni
efekat opet javi. Jedan prirodni prizor nema, dakle, stalni kolorit, mijenja izgled u isto vrijeme
kad se mijenjaju godinja doba, dani, sati, toplinske i svjetlosne prilike.24
***
Monet je uspio reproducirati viene prizore, nijanse svake vrste, prave impresije. Tako
je sasvim prirodno nazvao jednog dana jedno od svojih platna, koje je prikazivao sliku sunca
u magli nad morem Impresija, sunce koje zalazi, 1872.. Upravo po njegovoj slici Impresija,
odnosno prema njenom orginalnom francukom nazivu Impression, je i itav pravac
impresionizam, dobio ime.25 U njemu i sa njim impresionizam je naao svoju potpunu formu i
potpuni oblik. Pored Impresije ili Zalaska sunca, naslikao je i Raanje sunca.26
Monetova mladost, vidjeli smo, vee se uglavnom za Havre, mjesto gdje je najprije
poeo slikati na susjednim obalama, te se onamo esto vraao. Poglede na Havre i na Sainte
Adresse, na Honfleus i normandske litice slikao je vie puta. I zaista, je Monet bio slikar
vode, unosei u svoje slike vodu kanala La Mancha i Mediterana, Seine, Temze, nizozemskih
kanala i bazena i svom vrtu. Nikada nije napustio stanovanje na obali Seine, tako da je uvijek
bio blizu vode. Moj atelje? Nikada nisam imao atelje, niti mogu razumjeti kako se iko moe
zatvoriti u sobu, okrenuo se prema prozoru, pokazao na rijeku Seinu i dodao: Ovo je moj

22Monet submitted instead a painting of Camille or The Woman in the Green Dress one of many
works using his future wife, Camille Doncieux, as his model. Both this painting and a small landscape
were hung.Monet and Camille married on 28 June 1870, just before the outbreak of the FrancoPrussian War, and, after their excursion to London and Zaandam, they moved to Argenteuil, in
December 1871. During this time Monet painted various works of modern life. R. Bretttel,
Impression, 115.
23T. Durret, Impresionisti, 63.
24Isto.
25H .W. Janson, Istorija umetnosti, Jugoslavija, Beograd, 494. http://www.mediafire.com/view/?
cwu17hhj9g1fuel
26 R. Bretttel, Impression, 120.
7

atelje.27 Tako je Monet objasnio svoje likovno stvaranje i ono to ga ini posebnim, meutim,
definitivno se isticao meu ostalima jer je slikao u prirodi, uz obale mora i rijeka, na
livadama, i nikada u zatvorenom prostoru. Jednostavno nije elio biti ptica u kavezu vlastitog
ivota i navika. Za to vrijeme slikao je, kako su mnogi nazivali, nedovrene slike slobodnih
poteza kistom sa mnogo grudvica boje, pa ga mnogi smatraju tvorcem novog pravca,
nazivajui ga esto, ocem impresionizma.

***
Ve rano je napustio Pariz da bi se nastanio u Argenteuilu, gdje je ostao nekoliko
godina slikajui Seinu i njene obale, ali i svijee i gajeve svoga vrta. 28 Tokom svog boravka u
Argenteuilu, Monet je posjetio mnogo svojih prijatelja - umjetnika, ukljuujui Renoira,
Pissarra, i Edouarda Moneta.29 Njemaka ga je okupacija za vrijeme opsade Pariza odagnala
iz Argenteuila i potraio je utoite u Nizozemskoj. U to vrijeme upoznaje Hiroshigine
gravure, kojima se uvijek duboko divio. Pod utjecajem njihovog treptavog kolorita njihova
paleta postala je jo svjetlija. Moemo opaziti upotrebu ivih tonova na izvjesnim njegovim
slikama, naroito meu onima koje je radio u Nizozemskoj, koji su iskreno stavljeni jedni do
drugih a znaajni su kao obiljeje japanskog naina.30 Kasnije, nakon ovog prvog boravka u
Nizozemskoj, opet se onamo vratio, da bi u Harlemu slikao tamonje tulipane u cvatu. Iz
Nizozemske odlazi poetkom 1871. u Englesku, gdje izrauje poglede na London, na njegove
parkove, na Temzu.31 Vrativi se u Francusku nakon Komune, i kad se ponovo nastanio u
svojoj kui u Argenteuilu opet poinje slikati obale Seine.

27http://www.biography.com/people/claude-monet-9411771#early-life-and-career
28 In October or November 1871, he returned to France. From December 1871 to 1878 he lived at
Argenteuil, a village on the right bank of the Seine river near Paris, and a popular Sunday-outing
destination for Parisians, where he painted some of his best-known works. R. Bretttel, Impression,
115.
29During his time in Argenteuil, Monet visited with many of his artist friends, including Renoir,
Pissarro and Edouard Manet - who, according to Monet in a later interview, at first hated him because
people confused their names. Banding together with several other artists, Monet helped form the
Societe Anonyme des Artistes Peintres, Sculpteurs, Graveurs (the Society of Anonymous Painters,
Sculptors, and Printers). Paul Hayes Tucker Claude Monet: Life and Art Amilcare Pizzi, Italy 1995.
104.
30T. Durret, Impresionisti, 63.
31 P.H.Tucker, Claude Monet: Life and Art, 106.
8

Kad smo izloili razvoj Moneta kao slikara i upoznali raspored njegovog opusa, ocrtali
smo i odlune poteze njegove biografije. Njegov se ivot, doista, koncentrirao u njegovoj
umjetnosti. Osim promjene mjesta boravita i putovanja, koja je poduzimao da nae nova
mjesta, gdje bi mogao slikati, zanimljivi dogaaji koji se tiu njega jesu izlobe gdje je
izlagao i nastavljao svoju borbu. Godine 1866. prvi put je poslao u Salon dvije marine, koje su
bile primljene. Uslijedilo je nekoliko pejzaa 1856. godine koje je slikao u Fontainbleaukoj
umi, te slika Camille, izloena u Salonu.32 Zatim je bio odbijen u Salonu od 1867, primljen u
onaj 1868, te ponovno odbijen 1869. i 1870. Neizvijesnost, hoe li biti primljen u Salon ili ne,
koja je sve vie rasla razvijala je njegovu orginalnost, te se konano pretvorila u sigurnost da
e biti odbijen, potakla ga je da poduzme pojedinane izlobe. Ondje e on izlagati slike
slobodno sa svojim prijateljima i svi e zajedno kao grupa privui opu panju. To je bio
jedan od glavnih razloga zbog kojih e Monet sa svojih dvadesetak prijatelja umjetnika
organizirati samostalnu izlobu, neovisnu o slikarskoj izlobi Parikog salona, 1874. godine. 33
Ono po emu e njihove slike, a i sama izloba postati prepoznatljivi su slobodni pokreti
kistom i mnogo grudvica iste boje obiljeja svega onoga to mi danas smatramo
impresionistikim stilom.
Monetov privatni ivot u ovom periodu obiljeen je tekoama to je, svakako, moralo
imati utjecaja na njegov umjetniki rad, i na sam tematski okvir slika koje sada nastaju. Tako
u ovo vrijeme, Monet slika portrete svoje bolesne supruge Camille na samrtnoj postelji, ije
se zdravstveno stanje pogoralo tokom druge trudnoe.34 Nakon Camilline smrti, uslijedio je
Monetov mrani set slika, sumornih i tekih boja i sjena, poznat kao Ice Drift series.35
Monet razvija svoju orginalnost, te je tako doveo svoju umjetnost u novu fazu. Dugo
je vremena kao i njegovi prethodnici pejzaisti, mijenjao sadraj u svakoj novoj slici. Kako je
slikao svaki put pred prirodom razliitih impresija, trenutne aspekte, doao je postepeno do
toga, da je po vie puta slikao isti motiv, a da nije promjenio mjesto, pa je ipak svaki put
izradio razliitu sliku.36 Od sada on primjenjuje i uopuje postupak slikanja jednog sadraja
po vie puta, mijenjajui mu samo prolazne vidove. Zapoinje slikati svoje serije 1890-1891.
32 B. Dorival, Savremeno francusko slikarstvo, 78.
33P.H. Tucker, Claude Monet: Life and Art,108.
34 R. Bretttel, Impression, 119.
35Nedugo poslije toga, upoznaje Alice, sa kojom je stupio u prisniju prijateljsku vezu, iz koje se
razvila romansa i koju je na koncu i oenio. Isto.
36 Dorival, Savremeno francusko slikarstvo, 81.
9

godine sa stogovima stijena. Smjestio bi se pred stogom usred polja i slikao bi po nekoliko
njih ujedno a da nije promjenio crte dotinog sadraja, a dobio bi svaki put drugaiji sadraj. 37
Fasada katedrale u Rouenu sa svojim tornjevima, najbolji je primjer slikanja vie puta istog
motiva, a posluila je Monetu za njegovu drugu seriju, koju je otpoeo slikati ranih 1890-tih.
Naime, Monet bi se smjestio uz prozor jedne kue pred katedralom i ostajao bi ovdje dugo da
slika. Kao i stogovi, ona mu je dopustila da slika razliite vidove, koje mu moe dati jedan te
isti motiv, gledan pod razliitim okolnostima.38 Monet je slikao u serijama vrlo razliite
motive, nakon Stogova i Katedrale, Jablane. Uslijedile su nove serije Jutro na Seini, Pogledi
na Temzu, Efekti vode.39
***
Poetkom mjeseca maja 1883. godine, Monet se sa svojom porodicom preselio u
Giverny, grad na sjeverozapadu Francuske.40 Ovdje su iznajmili veliku kuu od nekog
lokalnog zemljoposjednika. Prostor je preuredio, napravivi slikarski atelje, prekrasan vonjak
i mali vrt. U narednih dvadeset pet godina, taj vrt postat e Monetova omiljena slikarska tema,
a ribnjak sa lopoima, oaran bojama, svjetlosnim efektima, uvijek je iznova slikao. 41 I srea
se najzad, nasmijeila Monetu, kada je njegov trgovac Paul Durand - Ruel postizao sve vee
uspjehe u prodaji njegovih slika, i ve u novembru 1890. Monet postaje dovoljno bogat da
otkupi tu kuu, okolnu zgradu i zemljite za svoje budue vrtove.42
37Razvit e svoju umjetnost do njenog punog procvata, slikajui svoje izabrane motive u serijama po
deset, dvanest ili petnaest platna. Isto.
38Prva primjedba koja se javila u prisustvu jedne od kompletnih serija Stogova ili Katedrale bila je ta,
da je Monet pojednostavio svoj posao ponavljajui tako isti sadraj, i da e nakon dva tri pokuaja
morati uspjeti, da ga naslika savladavi potekoe. Mislilo se, dakle, da je izraujui serije htio da
olaka svoj zadatak, i da je htio dobiti to vie mogue slika, uz to manji napor. T. Durret,
Impresionisti, 63.
39 R. Bretttel, Impression, 120.
40At the beginning of May 1883, Monet and his large family rented a house and 2 acres (8,100 m2)
from a local landowner. The house was situated near the main road between the towns of Vernon and
Gasny at Giverny. There was a barn that doubled as a painting studio, orchards and a small garden.
The family worked and built up the gardens and Monet's fortunes began to change for the better as his
dealer Paul Durand-Ruel had increasing success in selling his paintings. By November 1890, Monet
was prosperous enough to buy the house, the surrounding buildings and the land for his gardens. P.H.
Tucker, Claude Monet: Life and Art, 124.
41 P.H. Tucker, Claude Monet: Life and Art, 125.
42 Isto.
10

Monetova druga supruga, Alice, umire 1911. godine, a njegov najstariji sin Jean iz
prvog braka, Monetov mezimac, iznenada umire 1914. godine. Nakon Alicine smrti, Blance,
Alisina kerka, preuzela je brigu o Monetu, kod koga se u ovome periodu poinju javljati prvi
znakovi katarakte.43 Tokom Prvog svjetskog rata, u kome je uea uzeo i Monetov mlai sin
Michel, kao i njegov prijatelj Clemenceau, Monet je naslikao niz plauih vrba, u ast
poginulim francuskim borcima.44 U posljednjoj fazi ivota pokuao je svoj postupak, u biti
analitiki, preobraziti u sintezu: slikajui ciklus velikih panoa s lopoima, nastojao je dati
simfoniju tonova, vode, neba i zemlje, ali pritom nije postigao vie dekoracije.45 Njegov
utjecaj iroko se odrazio ne samo kod generacija francuskih slikara nego i u sveukupnom
razvoju likovnih umjetnosti.
Nakon duge bolesti, Monet je preminuo 5. decembra 1926. godine, u 86. godini ivota.
Ukopan je u Givernyu, na crkvenom groblju, te sam insistirajui da njegov pogreb bude
skroman i jednostavan, samo pedesetak ljudi prisustvuje njegovom ispraaju. 46 Njegov dom,
vrt i ribnjak, ostali su njegovom jedinom nasljeniku, sinu Michelu, a danas su glavne
atrakcije, zajedno sa Muzejem Impresionizma u Givernyu, koji ugouje turiste iz cijelog
svijeta.

PIERRE AUGUST RENOIR

(1841-1919)
43 After Alice died, Blanche looked after and cared for Monet. It was during this time that Monet
began to develop the first signs of cataracts. Isto.
44Tako je na slikama iz tog razdoblja koristio mnogo ivih boja, crvene, narandaste i ute, a nakon
to se podvrgnuo operaciji mnoge je prepravio, kako bi izgledale onako kako je htio. Ispoetka mu je u
vidu dominirala uta boja sa mutnim nijansama smee, crvene i ute, a nakon operacije tvrdio je da
vidi previe plave boje. Isto, 127.
45Isto. 134.
46 Monet died of lung cancer on 5 December 1926 at the age of 86 and is buried in the Giverny
church cemetery. Monet had insisted that the occasion be simple; thus only about fifty people attended
the ceremony. Isto.
11

***
Renoir ili Pierre August kako mu je i puno ime roen je 25.2.1841., u Limogesu
Francuskoj u porodici sa ak sedmoro djece. Veoma je skromnog porijekla, naime i otac a i
majka Margarita su bili krojai i svoj zanat kako emo vidjeti i kroz sam rad pokuali su
prenijeti i na svoju djecu.47Ono to je zanimljivo jo kad je bio sasvim dijete njegovi roditelji
su esto opaali da on je znao satima biti miran i samo posmatrati ljude i njihove kretnje pri
obavljanju svakodnevnih stvari.48 Ve u treoj ili etvrtoj godini porodica Renoir se seli iz
malenog mjesta u prijestolnicu Francuske u nadi i potragom za boljim ivotom, i sa eljom da
e uspjeti otvoriti svoj maleni porodini studio.
U samom Parizu su se nastanili odmah pokraj Louvra, te kada je dolo vrijeme za
kolu Pierre August je pohaao kolu u crkvi svetog Eustahija, u Halles distriktu. CharlesFrancis Gound, njegov uitelj u ovoj koli je otkrio talenat kod Renoira ali ne za slikanje,
nego za pjevanje i ak ga je i konsultovao da nastavi se obrazovati u tom pravcu, i da postane
operski pjeva.49 Meutim te godine su jako bile teke za Renoirovu porodicu, i njegov otac
nije ostvario san i novac kojem se nadao pri dolasku u Pariz i upravo iz tog razloga bilo je
bitno da sva djeca koja su bila sposobna za to da rade. August se dao na crtanje po porcelanu,
i prve korake u tom poslu je nauio od oca koji se takoer u ranoj mladosti time bavio, sa
samo trinaest godina uao je u ovaj zanat gdje e vrlo brzo i vrlo lako postati iznimno
uspjean. Tokom egrtovanja od etiri godine stekao je mnoge vjetine, slikao je sve od
cvijea i ptica do pejzaa i profila pozatih ljudi i iako je postao jedan od najcjenjenijih u
fabrici to mu nije donijelo mnogo novca. Jedina elja i misao koja ga je tada vodila, bila je da
ue u Seversku radionicu, gdje su radili neki od najboljih slikara na porcelanu. 50 O vremenu o
kojem govorimo, ne smijemo zaboraviti da Evropu potresa industrijska revolucija, i tok
privrede i rada su stalno doivljavali svoje promjene, inovacije su uticale i mijenjale nain na
koji su ljudi ivjeli. I upravo se to desilo Renoiru, ukraavanje industrijskog porcelana koje je
dotada obavljao ovjek, zamijenio je pronalazak stroja koji je obavljao ovu radnju. Renoir je
neko vrijeme bio nezaposlen, ali ubrzo je svoj novi poziv pronaao u slikanju zastora i
dekorisanju prostora ponajvie pariskih kafana. Dekorirao je vie od dvadeset kafana u Parizu,
47Opa enciklopedija, 432.
48 Adam G Klein. Pierre Auguste Renoir, ABDO Publishing company, Minnesota, 2007., 5.
49 Isto, 7.
50 R. Bretttel, Impression, 253.
12

a jednom prilikom je dobio posao tako to je pokazao i dokazao da moe tako dobro i brzo
uraditi posao kao tri ovjeka.51 Od 1860., pa do 1864., bio je registrovani kopir u Louvru, a to
je znailo da je mogao posjeivati muzej kada god je to htio, posmatrati i kopirati radove
drugih umjetnika. U to vrijeme je stekao veliku vjetinu i svojim prirodnim sposobnostima
koje su se dotada ve razvile, mogao se dati s takvom sigurnou na svoj novi posao, da je
poslije tri ili etiri godine imao dovoljnu utedu da ga napusti i zadovolji svoje umjetnike
ambicije koje su u njemu tinjale jo od prije par godina.

***
Do aprila 1862., utedio je dovoljno novca da je mogao da pristupi koli Beux u
Parizu, a pored ovog manje vie formalnog obrazovanja imao je i privatnog uitelja Charlesa
Gleyera52 koji je ohrabrivao individualne stilove svih svojih uenika. Upravo sa ostalim
Gleyraovim studentima e Renoir sklopiti neraskidiva prijateljstva koja e tako uticati na
cijeli njegov ivot jer oni su bili Claude Monet, Alfred Sisley 53 i Jean-Frederic Bazille54. Svi
su zajedno slikali napolju na prirodnom svijetlu, u ovom periodu on slika Povratak na
veslaku zabavu, i ovo je bio jedan od njegovih prvih pejzaa. Jednog dana dok je slikao
upravo u prirodi umjetnik Diaz de la Pena je kritikovao njegov rad i i sugerirao mu da ne slika
51 Klein, Pierre Auguste Renoir, 7.
52 Charles Gleyre je vicarski umjetnik u ijem ateljeu su se sastajala neka od najveih imena
Impresionizma, i neko koje je svoju karijeru zapostavio zbog poduavanja drugih, pored samog
Renoira njegovi uenici su bili Frederic Bazille, Alfred Sisley. A sam Gleyre je bio uenik
neoklasiara J.A.D. Ingresa. Mnogi upravo njih dvojicu smatraju izvorima samog impresionizma iako
nisu po svom stilu i stvaranju se mogli ubrojiti u tu grupu.
(http://www.britannica.com/EBchecked/topic/235308/Charles-Gleyre)
53 Alfred Sisley ( 1839-1899) je takoer jedan od kreatora impresionizma i on je jedan od
interesantniji pripadnika ovog pravca. Krenuo je da slika i da stvara upravo iz hira prema svojima
roditeljima koji su mu preodredili da se bavi trgovinom. Meutim nakon finansijskog kraha njegove
porodice i prinudnog boravka u Engleskoj, slikarstvo mu postaje ivotni poziv. Ono to ga izdvaja od
drugih impresionista jeste to to je on presudno slikar pejzaa i nikada nije lutao od tog pravca.
(http://www.britannica.com/EBchecked/topic/546684/Alfred-Sisley#)
54Jean-Frederic Bazille (1841-1870) slikar koji je kao prijatelj, donator i kolega Impresionista
odigrao veoma vanu ulogu tokom godina formiranja ovog pokreta. On je bio nevoljan student
medicine, prije nego to su mu roditelji dozvolili da se bavi slikarstvom. Dijelio je svoje snove, dom i
studio sa Renoirom i Monetom. Njegovi pejzai i figure koje su prikazane na njima su dosta krute, sa
krutim zavrecima ime se odvajao od ostalih slikara ovog perioda. Svoj ivot je zavrio u FrancuskoPruskom ratu, kada je poginuo u bitci na Rollanu.
(http://www.britannica.com/EBchecked/topic/57006/Frederic-Bazille)
13

sa tako tamnim nijansama. Kasnije Renoir je okirao druge umjetnike kada je iskoristio plavu
da oslika drvee i ljubiastu za zemlju.55 Diaz je postao veoma blizak prijatelj Renoiru, i
osiguravao mu je zalihe materijala ali i savjeta.Godine 1864., poslao je po prvi put u Salon 56
jednu sliku, koja je bila primljena. Ona prikazuje jo na romantian nain Esmeraldu,
junakinju Victora Hugoa, koja plee nou na trgu de Greve, s tornjevima crkve Notre-Dame u
pozadini. Renoir je unitio ovo djelo kada je poeo slikati pribliujui se prirodi, ta se sretna
promjena desila 1865., kad je poslao u Salon dva platna, slikana prema prirodi, koja su nisu
bila primljena: Potret gospoe W.S. i Ljetno vee.57 A godine 1868., alje u Salon Lise koja je
primljena. To je itavi lik djevojke u prirodnoj veliini, koja nosi bijelu haljinu i dri
suncobran u ruci. Ovo djelo predstavlja ve veliki korak naprijed. Slikano je u plein-airu u
Fontainbleukoj umi. Na liku djevojke, na tlu oko nje na debiu drveta u pozadini vide se
plohe svijetla, koje sunce baca kroz lie. Renoir je skoro stalno radio sa modelima, a tu se
moraju ubrojiti i njegovi prijatelji, toliko njegovih poznanika se nalo na njegovim slikama,
kao naprimjer u Antonijevoj majci, iz 1866., gdje pronalazimo vrlo jasno Moneta i Sisleya.
Mnogo se Renoir oslanjao na Moneta, i dosta vremena je provodio sa njim pored Sene
slikajui. Slikali su ljeto, opisano u mnotvu amaca, ljudi i vode. Njihove slike su obuhvatale
itave varijacije boja, laganih i prozranih kao da su kreirane od same vode. Upravo ovaj
motiv e postati upravo ono kljuno za impresioniste.58

55 T. Duret, Impresionisti, 98.

56 Saloni su predstavljali veoma vana izlobena mjesta u Francuskoj, nazivani su tako po Salonima
Apolona u Luvru, gdje su se i same izlobe odravale. A postali su znaajni dogaaji odravani
jednom godinje od sredine XVIII stoljea, a krajem samog stoljea postali su dostupni svim
francuskim umjetnicima. Oni koji su odluivali ko a ko nee ui u Salon su bili kolegiji sastavljeni od
uitelja ili priznatih kritiara slikarstva, i sama njihova presuda djela je znaila i da li e ta slika biti
uope prihvaena u francuskom drutvu, i esto su njihove odluke imale veliki znaaj i karijeru
umjetnika. Imali su veoma striktne smjernice koje su govorile ta treba a ta ne treba da se prihvati.
Klein, Pierre Auguste Renoir, 21.
57Klein, Pierre Auguste Renoir, 13.
58 Opa enciklopedija, 245.
14

***
Francusko-pruski59 rat e razbiti ovu grupu impresionista, koja e se nakon toga iako
e zajedno izlagati i baviti se istim temama ipak biti osujeena i nikada nee biti onakva
kakva je bila ranije. Neki od slikara su se nali na bojitu, dok su drugi napustili zemlju a sam
Renoir se prudruio francuskoj armiji i poslan je u Liburne ali ipak nikada se nije naao na
bojitu. Renoir se vratio u Pariz sredinom 1871., i proveo je potom nekoliko godina u potrazi
za svojim prijateljima i vraajui se u kontakt sa njima. Tokom rata upoznao se sa
umjetnikim

trgovcem

Paulom

Durand-Ruelom

koji

je

postao

veliki

potivalac

impresionizma. U sljedeim godinama on je pomogao Renoiru i drugim umjetnicima koji su

jedva preivljavali da prodaju svoje radove.Renoir mu je prodao sliku Most umjetnika u
1872., koja je nastala pod uticajem fotografije koja je takoer bila nova popularna umjetnika

59Francusko-pruski rat (187071). Nakon uspjeha u ratovima protiv Danske i Austrije (1864., 1866)
ojaana je Pruska postala opasnost za Francusku. Napoleon III. pokuavao se suprotstaviti rastuem
utjecaju Pruske. Priliku mu je pruila kandidatura Leopolda Hohenzollerna na panjolsko prijestolje.
Pod pritiskom Francuske Vilim I. povukao je Leopoldovu kandidaturu, ali je odbio novi Napoleonov
zahtjev da se obvee i za budunost. Vilim I., koji se nalazio na lijeenju u Emsu, brzojavno je svoj
odgovor priopio O. von Bismarcku 13. VII. 1870 (tzv. Emska brzojavka). Smatrajui da e uspjenim
ratom ubrzati ujedinjenje Njemake, Bismarck je tekst telegrama u iskrivljenu, provokativno
uvredljivu obliku dostavio tisku. Napoleonu III. to je posluilo kao povod za objavu rata 19. VII. 1870.
Za kratko vrijeme vojske Pruske i ostalih njemakih drava, koje su joj se pridruile, prodrle su u
Francusku, kod Sedana opkolile i prisilile na predaju veliku francusku armiju, s kojom je bio i
Napoleon III. (2. IX. 1870). Na vijest o tome u Parizu je proglaena republika (kraj Drugoga Carstva i
poetak Tree Republike, 4. IX). Drugu francusku armiju Nijemci su opkolili u Metzu, koji je bez
ozbiljna otpora predao Nijemcima njegov zapovjednik F. A. Bazaine (27. X). Istodobno je njemaka
vojska opkolila Pariz, dok su se na slobodnome podruju ustrojile nove francuske vojske, koje su
nastavljale borbu, ali bez izgleda na uspjeh. Za to vrijeme, 18. I. 1871. proglaeno je u Versaillesu
ujedinjenje Njemake, a 28. sijenja potpisano je primirje, koje je potvrdila (1. III) i novoizabrana
narodna skuptina Francuske. U Parizu je izbio ustanak i osnovana 18. VIII. Komuna (revolucionarna
vlada), a za to vrijeme vlada je vodila pregovore i u Frankfurtu potpisala mirovni ugovor (10. V);
ustupila je Njemakoj Alsace i Lorraineu i isplatila 5 milijardi franaka odtete.
(http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=20402)
15

forma. Impresionisti su pokuavali da uhvate moment u vremenu, ba onako kako su to mogli

i fotografi.
Godine 1873., Renoir alje u Salon dvije slike : Konjanika aleja u Bouloguskoj umi i
jedan portret i obje su odbijena, dannji slikari smatraju da je to jedno od najvelianstvenijih
Renoarovih djela. Vjerovatno je, da su upravo kolorit, koji je bio neobian svojom novou u
kojem se pojavljuju odrazi i varijacije tonova svojstvenih Renoiru i impresionizmu, bili
uzrokom tome, to je djelo odbijeno.Bilo sve tee da netko bude primljen u Salon, Renoir je
zbog osobitosti svoga naina koji je sada razvio, bio prinuen pridruiti se Monetu i Sisleyu,
kako bi mogli svoja djela pokazati izvan Salona na zasebnim izlobama. Sudjelovao je na
prvoj izlobi kod Nadara 1874., na boulevaru des Capucines. Izloio je tu pet ulja i jedan
pastel, a meu njima dva djela koja moemo ubrojiti meu njegova najbolja: Plesaica i Loa.
60

Danas se ovim djelima dive a te godine su ih zapazili samo da bi im se rugali. Godine 1876.

Renoir je poslao na drugu izlobu impresionista 18 razliitih djela. To su bile godine u kojima
su impresionisti u meusobnom podsticanju postigli svoj vrhunac svoje orginalnosti. Neka od
najboljih djela ovog perioda su zaista bili Ljuljaka, Ples na Montmartreu.Sada impresionisti
su zajedniki spoznali da boje svijetla, i sjene u plein-airu nisu nikada jednake, da se
mijenjaju tokom sati, za godinjih doba i atmosferskih prilika. Prema tom opaanju u tenji da
budu to prirodniji, konano su mogli prikazati sjaj svijetla i sjene razliito obojene u svakoj
prilici.61
Renoair se ovih godina suoio sa tekim neuspjesima, uz tadanji opi prezir koji je
prouzroila odluna osuda njegovih djela, nije ni bilo mogue da ih za dovoljan iznos proda.
Da bi si osigurao dovoljno novca za ivot dao se na slikarstvo portreta. Time se i ranije bio
bavio-meu ostalima slikao je portrete svojih prijatelja Moneta i Sisleya. Sada e taj rad
razviti slikajui portrete, koji e biti znaajna djela po svojim dimenzijama i rasporedu, a na
tome putu e dobiti dovoljnu podrku od prosvijeenih i bogatih ljudi, da izadje iz krajnjih
novanih neprilika u kojima je dotada ivio.G.Choquet je prvi naruio portret od Renoira, a
on je sam bio ovjek sigurna ukusa.62 On je od njega naruio dva svoja portereta i to samo
glave, tri portreta svoje ene u raznim poloajima i mali portret raen prema slici kerke koju
je izgubio. Nakon ovih uspjenih izvedbi Renoir nalazi bogate ljude, i slika znaajnije
60T. Duret, Impresionisti, 101.
61T. Duret, Impresionisti, 103.
62http://www.artchive.com/artchive/R/renoir.html.
16

portrete. Veina ovih ljudi za koje on slika nisu vaili za poznavaoce slikarstva tako da je on
dobijao jo veu slobodu u svom izriaju. A svi oni su njemu nakon uspjeno obavljenih djela
postali i naklonjeni i veoma bliski prijatelji. Renoir je zapoeo djelima koja su bila uzdrljiva,
ali nakon dva do tri takva platna, osjetio se sigurnijim i dopustio sebi svakovrsne promjene, pa
je konano doao do krajnje smionosti boja. Tako je izradio 10 portreta jedan za drugim.
Umjetnici koji su izlagali svoja djela u Salonu nisu istovremeno mogli izlagati sa
Impresionistima. Renoir je odluio da sljedeu izlobu ne alje svoje radove impresionistima
nego da sliku poaljeu Salon, jer se vodio mislima da e mu to obezbijediti vie klijenata. I
Salon je prihvatio 1878., sliku Kup okolade a sljedee godine je doivio veliki uspjeh u
Salonu sa Madame Charpentier i njena djeca. Upravo je ova dama bila zasluna da slika bude
izloena u Salonu da bi joj se svi mogli diviti. I zaista Renoir dobija mnogo vie muterija
nakon ovih salonskih uspjeha. Zajedno sa ovim dolaze i prva putovanja, u martu 1882., odlazi
na odmor u Alir da bi tamo pronaao inspiraciju ali takoer i do Italije gdje je ostao zadivljen
umjetnicima renesanse. Ove iste godine je Durand-Ruel prikazao 25 njegovih slika na izlobi
impresionista, ali sam Renoir se pokuava udaljiti od ove grupe koja se vremenom i raspala.
Upravo u ovo vrijeme Renoir je poeo da eksperimentie u svom radu, traio je znaajke svog
orginalnog stila i osjeao je da ima prostora za unapreivanje u njegovoj umjetnosti.63
Meutim 1882., je ponovno izlagao s njima u ulici Saint-Honore i poslao je tu ne
manje od 25 platna. U tom valu bila je i slika Doruak veslaa, jedna od najboljih slika
slikana plein-airom. Na izlobama na bulovaru Madelein nalazio se i porteret Richarda
Wagnera64, slikan pod naroitim okolnostima. Kada je Renoir doao u Napulj, doznao je da
Wagner te zime boravi u Palermu. Renoir je od prvog asa bio oduevljen njegovom muzikom
koju je uo kada su je izvodili u Parizu. Otiao je u Palermo neto u elji da vidi Siciliju, no
ponajvie da bi slikao Wagnerov portret. Upoznao se sa Joukowskym, strastveniim
oboavateljem Wagnera koji ga je i upoznao sa njim, on je pristao da mu pozira uz primjedbu
da to nije inio niti jednom slikaru dotada, i Renoir je imao samo pola sata za kojih je Wagner
mirno sjedio, nakon toga postao je umoran i crven od nestrpljivosti, ali Renoir je uspio dobiti
konture koje su zavrile sa veoma dobrim portretom.
63http://www.biography.com/people/pierre-auguste-renoir-20693609
64 Wilhem Richard Wagner (1813-1883) njemaki kompozitor, dramaturg i teoretiar ije opere i
muzika su imali revolucionarnog znaaja na sam kurs zapadnjake muzike posmatrani kao nastavak na
nju ili reakcija na nju. Neki od njegovih najboljih radova su Letei Njemac, Plesaica, Tristan i Izolda,
i njegova sjajna triologija Prsten Nibelunga.
(http://www.britannica.com/EBchecked/topic/633925/Richard-Wagner)
17

Slikar Caillebote umro je mlad, 1894., i Renoir je, s kojim je bio u tijesnom
prijateljstvu odredio izvriteljem svoje oporuke. On je trebao kod vlasti sprovesti cijeli
postupak. Caillebotte je bio bogat. Sakupio je znaajnu zbirku djela: Maneta, Degasa,
Pissaroa, Moneta, Cezzana i koje je oporukom ostavio dravi da bude smjetena u muzej u
Luxemburgu. Renoir se morao dati na dug posao nagodbe sa Caillebotovim batinicima i
predstavnicima drave kako bi slike bile prihvaene . U Beux-Arts koja je izjavila da e oni
izbarati one najbolje za muzej te po prostoru i ih tamo i smjestiti a ostale e biti poslane na
druga mjesta. Meutim Renoir se usprotivio ovome jer je znao da na taj nain e u muzej ui
veoma malo slika. Nakon pregovora pristali su da drava uini izbor ali da u izbor uu sva
djela svih slikara koji su u njoj zastupani. Meutim to je drava veoma teko prihvatila jer se
radilo prije svega o Cezzanu koji je pobudio pravi uas i to tako da su pristali da prihvate sva
djela osim njegovih. Ali Renoir i ostali nasljednici su bili neumoljivi tako da su predstavnici
drave popustili. Na taj nain muzej Luxemburgase otvorio impresionistima i to je bio njihov
znaajan korak.65
Renoir je prije svega slikar figura, meutim ako se poput svih impresionista zanio
radom u plein-airu pred prirodom i on se posvetio pejzau. Njegova su djela te vrste slikana
ljestvicom arenih i sjajnih boja; ona su dekorativna u viem smislu te rijei; prirodu tu
vidimo sveano ureenu. Sagledamo li njegova djela u cjelini uvidjet emo da je prije svega
bio slikar ene. On ju je proeo profinjemom ulnou. Uvijek je slikao aktove strstvene
privlanosti i njenih obrisa, a pri tome se pokazala njegova osebujnost. 66 U jednom je
trenutku, na polovici svoga razvoja, pokuao da oblike aktova uvrsti i da pritome promjeni
tvrde obrise. U to doba se obraa Ingresu. Meutim taj je pokuaj da crta u aktu bio samo
prolazan. Ubrzo se vratio oblicima, koji su gipkiji, strastveniji i meki i vie ih nee napustiti.
To je bio prirodni nain njegova osjeanja i istraivanja. U njegovom se opusu razvija vrlo
orginalan enski tip, a pojavljuje se ve na poetku. To je tip mlade Parianke, graanke ili
radnice, naivne djevojke koja se rado smije.67

***
Renoir se oenio i imao troje djece. Njegov se najstariji sin Pierre, nakon redovitog
studija na konzervatoriju, posvetio pozoritu i zazuzeo istaknuto mjesto izmeu parikih
65T. Duret, Impresionisti, 105.
66From the Classicistics to the Impressionists, 153.
67 H .W.Janson, Istorija umetnosti, 499. http://www.mediafire.com/view/?cwu17hhj9g1fuel
18

glumaca. Sa roenjem najmlaeg sina Cloda on se nakratko povukao iz aktivnog slikarskog

ivota, jer je elio iskoristiti te godine i provesti ih u krugu porodice, takoe kako se povukao
sve vie poinje da preispituje valjanost svojih djela. 68Renoir je najprije doao do blagostanja
a onda i do bogatstva. Ve 1894., je imao i prvi jai napad reumatizma i to e ga natjerati da
vie vremena u sjevernoj Francuskoj. Kupio je maleno imanje nedaleko od Nice, u Kanu, Les
Corbleus, gdje je sagradio ak dva unutranja i jedan vanjski atelje. Kako mu je blaga
mediteranska klima odgovarala slikao je ponovno u plein-airu ponovno pejza, i ovi pejzai
pokazuju kako i koliko je on sazrio tokom godina.69
On je bio drueljubiva osoba, dobroduna znaaja, jednostavnih obiaja i primao je
ivot sa njegovih dobrih strana, a u razgovoru je bio susretljiv i ugodan. Slikati, to je za njega
znailo upotrebljavati jednu prirodnu sposobnost. Slikao je zbog svoje vlastite potrebe da se
zadovolji da uiva a sve ostalo mu je bilo sporedno. 70 Jedno od njegovih kasnijih portereta je
bilo ono glumice Cassirer, uvaene Berlinke i on je zanimljiv jer je na doista drugaiji nain
prikazao jednu Njemicu.
Otkako je posve mlad poeo slikati, Renoir je neprestano razvijao i produbljivao svoj
vlastiti nain. Lakou njegovih ranijih djela, malo pomalo je zamijenila robustnija faktura,
ivlji kolorit i smioniji tonovi. Kritiarima i sabiraima to sada doputa da se podijele; jedni
nadasve hvale njegova djela a drugi se priklanjaju posljednjim dijelima 71. U starosti ga je
muio reumatizam te je oteavao mu hod, a kada je zahvatio i ruke, one su se iskrivile da je
bio prisljen da kist dri na jedan poseban nain: bolest je jaala i razvijala se, ali nije mogla
oslabiti njegov radni zanos.

***
Godine 1900 on je izloio jedanaest svojih radova u Parizu, a iste godine je proglaen
za kavalijera Legije asti, to je znailo da je nagraen tim zvanjem za svoj doprinos
umjetnosti Francuske. Sve se vie poveavao broj ljudi koji su ga oboavali. 72 Oko 1913.,
Renoir je radio na skulpturi, ove skulpture su nastajale na osnovu skiciranih modela. Naalost
68http://www.impressionniste.net/renoir_auguste.htm.
69Klein, Pierre Auguste Renoir, 17.
70R. Bretttel, Impression, 201.
71 Duret, Impresionisti, 111.
72 Isto.
19

reumatizam je poeo sve vie uzimati daha i izradu skulptura je veinom radio njegov asistent
Riard Guino, i on je mijenjao izgled svake skupture dok nije zadovoljio Renoira a ti je znalo
nekada potrajati i vie dana.73
Doao je rat 1914., i dok je umjetniki ivot potisnut , dok se muzeji zatvaraju i dok su
Saloni nestali i dok su pojedinane izlobe postale jako rijetke, neobinim je sluajem upravo
doao trenutak da Renoirov ugled doivi svoju kuliminaciju. Rat, osim vojnikih razora
navodi da se upotrebe sva sredstva propagande, kako bi izvan svojih granica vrili utjecaj. Na
podruju umjetnosti, a napose u slikarstvu, Francuska je traila priznanje i prvenstvo. Kada je
rat poeo, prijatelji Francuske u inozemstvu mislili su da e Francuzima nainiti najvee
zadovoljstvo i da e im pokazati svu svoju odanost ako im dopuste da u inozemstvu pokau
svoju umjetniku premo. U tim su se prilikama u neutralnim zemljama formirali odbori da
organizuju izlobe djela modernih francuskih slikara.74Francuska je vlada oduevljeno
prihvatila stvaranje ovih odbora, osigurala im je novani prihod da bi olakala prijevoz i
njihov povratak u zemlju. Tako se otvaraju izlobe sveane i znaajne kao u Hagu u
Nizozemskoj, u Barceloni u paniji, U Cirihu u vicarskoj. Meutim djelima najvie su se
cijenila upravo Renoarova djela, i on nakon ovih izlobi postaje konano slavan. Meutim
nije toliko dugo mu bilo doputeno da uiva u toj internacionalnoj i nadsve zasluenoj slavi,
umire u Kanu 3.12.1919., godine kada je reumatizam preao na grudi i uticao na upalu plua
sa zastojem srca.75

73Klein, Pierre Auguste Renoir,20.

74Duret, Impresionisti, 113.
75 Duret, Impresionisti, 113.
20

2. Impresionizam u knjievnosti

Impresionizam u knjievnosti se javlja krajem 19. vijeka, oslanjajui se na teorijske

postavke i praksu istoimene francuske slikarske kole. Prihvativi neke osnovne postavke
naturalizma, poput minucioznog opaanja detalja, razvio je vlastitu tehniku prikazivanja
stvarnosti utemeljenu na to veoj izravnosti primanja i izraavanja njezinih sadraja. Pisac je
tako odustajao od plansko-racionalne obradbe predmeta te umjesto toga itatelju posredovao
impresije izazvane prvim osjetilnim dodirom s pojavama i stvarima.
Osnovne karakteristike impresionizma kao knjievnog pravca su: neodreenost
htijenja i umjetnikih namjera, muzikalnost, slikovitost koja ponegdje prelazi u dekorativnost,
dominacija opisa pejsaa, bogatstvo kolorita, lirizam. Impresionistika drama je drama
atmosfere koja nema ivu ili dramatinu radnju, u sreditu su raspoloenja, psiholoki sudari,
atmosfera. Malog je obima, sporog odvijanja dramske prie. U istaknute predstavnika
impresionistike drame spadaju Moris Meterkink i Anton Pavlovi ehov. Upravo zbog toga,
Anton P. ehov je predstavljen u radu, kao jedan od najznaajnijih, ne samo ruskih nego
svjetskih novelista i dramskih pisaca, koji je ostavio veliki trag na dalji razvoj knjievnosti.
Iako se ubraja i u predstavnike realizma, Anton P. ehov se moe smatrati i pripadnikom
21

impresionizma, jer se ovaj pravac nastavlja na realizam. U radu je predstavljena kratka

biografija pisca, kao i njegova najistaknutija djela, koja su i danas itana.
Drugi znaajni predstavnik ovog pokreta, kojeg zapravo pojedini autori smatraju i
utemeljiteljem je francuski knjievnik arl Bodler. Bodler je veliko raskre ne samo
francuske ve i evropske poezije: sa njim se zavrava njen klasini period, od njega vode
gotovo svi ptevi modernog pjesnitva. Bodlerov uticaj u francuskoj, pa i u svjetskoj
knjievnost, ogroman je.76 Rijedak je iole znaajan pjesnik u francuskoj knjievnosti koji mu
neto ne duguje, a veina mu duguje veoma mnogo. Zbog njegovog znaaja u ovom radu je
predstavljen i ovaj knjievnik.

Sedina Tursanovi

ANTON PAVLOVI EHOV

(1860-1904)

Djetinjstvo i obrazovanje
Anton Pavlovi ehov roen je 29. januara 1860. godine u malom ruskom gradiu Tomorogu.
Tomorog se nalazio u blizini Azovskog mora, to je tipina ruska provincija tog vremena, s
konobama, malim trgovinama, nijednim znakom bez pravopisnih greaka, uljanim lampama,
gusto zarastao u korov. Tomorog je takoer bio i juna luka. Drugi sprat Antonove kue, u
kojoj je proveo djetinjstvo je gledao na razne brodove koji su dolazili u luku.77
Godinu dana nakon Antonovog roenja u Rusiji su osloboeni kmetovi, a Anton je unuk
jednog ruskog kmeta. Upravo e ovaj pokret starijeg drutvenog poretka igrati sredinju ulogu
u mnogim njegovim djelima. Sam je pisao: U meni je seljaka krv.78 Anton P. ehov je roen
76 Bodler, arl., Cvee zla,sabrana dela, tekst priredio Radivoje Konstantinovi,
NARODNA KNJIGA, Beograd 1979. 8.
77 Gottlieb Vera and Paul Allain, The Cambridge Companion to Chekhov, Cambridge (England),
Cambridge University Press, 2000, 3.
78 Isto.
22

kao tree od estoro djece trgovca Pavela Jegorovia i Jevgenije Jakovljene Morozove. Do
godine 1879. Anton pohaa osnovnu i srednju kolu u rodnom mjestu.79
Nakon to je radnja njegovog oca propala, porodica se seli u Moskvu, ruski intelektualni
centar. Po zavretku gimnazije, Anton upisuje studij medicine na Univerzitetu u Moskvi. U
literaturi se nalaze raliiti podaci o tome da li je diplomirao, ili ne. Jedni podaci govore o tome
da je diplomu stekao 1884. godine, dok se na drugim mjestima kae da zbog nezavrenog
diplomskog rada nikada nije stekao diplomu. Kakogod, literatura spominje da se bavio i
medicinskim radom.80 Vrlo esto je govorio kako je medicina njegova zakonita supruga,
dok mu je knjevnost ljubavnica.

Knjievni rad
U ruskoj knjievnosti, ime ehova postalo je sinonim za inteligenciju, dobar odgoj i
prefinjenost. Postavlja se pitanje, kako je jedan mladi iz malog ruskog gradia uspio da
postigne jedan takav uspjeh. Za knjievni rad Antona P. ehova se moe rei da je krenuo
sasvim sluajno, iz potrebe za novcem i preivljavanjem. U ruskoj knjievnosti, on e zavriti
epohu realizma. Izbor pripovijetke kao pjesnike forme ne podlijee iskljuivo odredbama
prirode umjetnikovog dara, ve predstavlja i socijalnu porudbinu epohe podesnu da se u nju
odlije savremeni ivot. U sluaju ehova to je epoha kraja jednog vijeka ne samo kalendarski
ve i sa stanovita kretanja i razvitka drutvenih formi: dotrajalim, usitnjenim oblicima jednog
ivota i drutva, s njegovim isto tako sitnim reprezentantom - malim ovjekom, najvie je
odgovarala, prostorno i vremenski, kratka pripovijetka s komikom kao obiljejem svijeta koji
prolazi.81
Anton P. ehov je ruski novelist, pripovjeda i dramski pisac. Smatra se jednim od najveih
evropskih novelista tog vremena, dok svojim dramama i danas vri jak uticaj na evropsko
79 Pruzeto sa internet stranice: www.secanja.com
80 Isto, i Donald Rayfield, Anton Chekhov: A Life, New York, 1998, 19-22.
81 Anton Pavlovi ehov, Novele, preveo Dervi Imamovi, preuzeto sa:
www.medicinskamostar.com/.../lektire-i-druge-knjige, bez numerisanih strana.
23

pozorite.82 Poeo je da pie jo kao student medicine, objavljujui kratke prie, humoreske i
feljtone, kako bi mogao da izdrava porodicu.83 Nakon zavretka studija objavljuje kratke
prie: Medvjed (1888), Vjenanje (1889), predstavu, Ivanov (1887) i Demona (1889). Kasnije
je Demona obradio, preimenovao i postao je poznat kao Ujka Vanja, drama koja mu je
donijela uspjeh i vjeitu slavu.84
Poslije knjievnih poetaka u moskovskim listovima, ehov poinje da objavljuje
Petrogradske krhotine i Petrogradske novine. Krajem 1885. odlazi u Petrograd i shvata da je
postao cijenjen i traen pisac. U pismu bratu Aleksandru, priznaje da se do tada nemarno
odnosio prema pisanju. Tri godine kasnije dobija Pukinovu nagradu za zbirku pripovjedaka
U sumrak. A, ve slijedee. 1889. odrana je petrogradska premijera njegove drame Ivanov.85
O njegovim dramama su esto govorili da se u njima nita ne dogaa, a kako ira publika
obino poistovjeuje pisca sa njegovim djelom i ehov je u obinim razgovorima nerijetko
stavljan u te okvire.86
Svoj nain pisanja i pripovijetku kao anr ehov je doveo do savrenstva, to e Maksim
Gorki hiperbolino ovako formulisati: "Poslije vas sve izgleda kao da je toljagom napisano." I
zaista, poslije ehova ruska se knjevnost kree tokovima poezije u stihu jer je poslije njega
put vodio u tom pravcu, iako se tradicije realizma nee nikada sasvim ugasiti bez obzira na
preobraaje koje e taj knjievni pravac doivjeti na poetku vijeka koji je nastupao. Zato u
tvrdnji simbolista da je ehov njihov prethodnik, da je on ak u osnovi simbolista, ima djeli
istine, mada ehov neosporno ostaje u okvirima poetike realizma. U svekolikom
ehovljevom stvaralatvu suvereno dominira tema "malog ovjeka", ali je ehov sasvim
izmijenio odnos prema tom mediju koji je bio stalan predmet oblikovanja socijalne
knjievnosti XIX vijeka i argument za protest. Iz ehovljeve umjetnike prakse Maksimu
Gorkom nije teko bilo izvui pitanje i problem odgovornosti tog malog ovjeka za svoju
vlastitu sudbinu i utvrditi da u revolucionarnoj epohi koja dolazi Bamakini i Djevukini
nee predstavljati vrijednost dostojnu umjetnikove panje. Slian zaokret ehov je napravio i
u pogledu ocjene sela i seljaka liavajui ga idealizaicija koje je u svoje vrijeme, ne bez
82 Preuzeto sa internet stranice: www.beleske.com
83 Donald R., Anton Chekhov: A Life, 20.
84 Preuzeto sa internet stranice: www.secanja.com.
85 Isto.
86 Preuzeto sa inernet stranice: www.beleske.com.
24

razloga, unosio u pripovijetke Ivan Turgenjev. I, ovakva umjetnika rjeenja bila su bliska
Maksimu Gorkom.87
Tokom 1890-ih ehovljevo pisanje utihnjava. Patio je od zdravstvenih problema, zbog ega je
te godine proveo ili sa porodicom ili putujui u mjesta sa blaom klimom. 88 Tek 1896. godine
Anton P. ehov ulazi u razdoblje stvaralatva po kome je najpoznatiji. Napisao je etiri
predstave sa pogledima na rusko drutvo, koje su mu donijele trajne pohvale: Galeb 1896,
UjkaVanja 1896, Tri sestre, 1901. i Vinjik, 1904. godine. Kada su ova djela izvoena kao
tragedije, on je esto bio razoaran. Iako svaki od njih ima tune elemente, on je vjerovao da
ova tamnija strana predstave nikako ne bi trebala da nadvlada ove neizmjerno smijene
elemente, kojima su drame proete.89
On je kombinirajui komine i tragine anrove dao jedan od najvanijih doprinosa ne samo
pozoritu, ve i knjievnosti u cjelini. Takoer je poznat i po naglasku koji stavlja na dijalog,
kao i po akciji van pozornice, to je inae poznato kao indirektno djelovanje. 90 Na njegov
posljednji roendan, Vinjik je prvi put izveden u Moskvi. U potrazi za lijekom protiv
tuberkuloze od koje je bolovao, otputovao je u Njemaku, gdje i umire 2. jula 1904. godine.91

Najznaajnija djela
Anton P. ehov ivio je u teko i mrano doba Aleksandra III i mnogi njegovi savremenici
kojima je uskraena sloboda duha, padali su u melanholiju i mnoga druga psihika stanja.

87 Anton Pavlovi ehov, Novele, preveo Dervi Imamovi, preuzeto sa:

www.medicinskamostar.com/.../lektire-i-druge-knjige, bez numerisanih strana.
88 Donald R., Anton Chekhov: A Life, 23-30.
89 Isto, 567-569.
90 Preuzeto sa internet stranice: www.beleske.com.
91 Isto.
25

ehov se borio protiv toga svojim perom i marljivim radom. 92 Njegov ivot je kratak, ali
plodonosan. Vrijednost ovjeka odreuje prema njegovom odnosu prema radu.
Vinjik
Vinjik je posljednja zavrena drama Antona P. ehova, a u njoj se ponovo dotie
teme propadanja aristokracije. Drama poinje povratkom Ljubov Andrejevne Ranjevske i
njene keri Anje iz Pariza na staro imanje u Rusiji. Dolaskom u Rusiju one se suoavaju s
problemima oko imanja. Imanje je pod hipotekom i uskoro e kua i vinjik biti ponueni na
aukciji. Tekst je izveden u Moskvi 17. januara.1904. godine, na autorov roendan, u reiji
njegovog dugogodinjeg saradnika Konstantina Stanislavskog, a glavnu ulogu Ljubov
Andrejevne Ranjevske igrala je ehovljeva supruga Olga Knipper. Ali , ehov je
premijerom bio sve samo ne, zadovoljan, izmeu ostalog i zato jer su pokusi trajali samo est
mjeseci, umjesto inae uobiajenih, osamnaest. Najvei je problem bio taj to je sam ehov
Vinjik podnaslovio komedijom, dok je Stanislavski u njoj vidio traginu priu. ehov je
optuio Stanislavskog da mu je unitio dramu, objanjavajui kako nije shvatio da su njegovi
likovi moda i na rubu suza, ali nikad ne plau.93

Ujka Vanja
Drama Ujka Vanja daje sliku ivota u ruskom selu. ivot je monoton, a junaci nezadovoljni.
U selo dolazi Serebrajkov, penzionisani profesor sa svojom mladom enom i mijenja tok
njihovih ivota. Kraj ove drame govori i o samoj linosti ehova, njegovoj vjeri u budunost i
92Anton Pavlovi ehov, Ujka Vanja, knjiga preuzeta sa: http://cetvrtagimnazija.edu.rs/, 7.
Aleksandar III bio je na vlasti od 1881. do 1894. godine. Iako se za njegovo vrijeme radilo na
industrijalizaciji zemlje, cijenu toga su platili seljaci. Opasni predznaci toga osiromaenja pokazuju se
jasno 1891. Godine, kada je poslije loe etve, zavladala velika glad u cijeloj zemlji. I pored ove
strane opomene, vlada Aleksandra III se nije odrekla svoje staleke politike; nastavili su da potpuno
rtvuju interese narodnih masa interesima velikih zemljoposjednika i industrijalaca. Pavle Miljukov,
arl Senjobos i Luj Ezenman, Istorija Rusije ponovljeno izdanje, Zagreb, 2009, 580.
93Anton Pavlovi ehov, Vinjik, preuzeto sa: https://www.scribd.com/.
26

njegovom pogledu punom ljubavi prema novom plemenitom ivotu. 94 Jedna impresionistika
drama, izgraena oko jednostavnog obrasca, proslava. Upravo se ovdje vidi kako ehova ne
zanima dogaaj, kao konstruktivni element drame. Interesuje ga ovjek sa svojim duevnim
svijetom. Najkrae, ovo je drama svakodnevnog ivota.

Tri sestre
Stvaralaki rad je glavni duhovni sadraj ehovljevih junaka. Mlada Irina, jedna od tri sestre,
vidi smisao svog ivota u predanom radu. Naalost, njena elja se ne ostvaruje. U drugom
inu ona je razoarana i umorna, jer se njene enje nisu ostvarile. Druga tema drame je
ljepota koja je bila unitena. Sve tri sestre su pune razumijevanja, osjeajnosti i ei za
ivotom. Ali, aurova stvarnost uspijeva da uniti te svijetle osobine u njima.95

Indira Sulji

CHARLES PIERE BAUDELAIRE

( 1821 - ? )

94 Anton Pavlovi ehov, Ujka Vanja, knjiga preuzeta sa: http://cetvrtagimnazija.edu.rs/, 8-9.
95 Isto, 8.
27

Rani ivot
Istaknuti francuski pjesnik, kritiar, esejist i estetiar, pretea je mnogih pjesnikih
strujanja u Evropi na prelazu iz 19. u 20. stoljea koji u svom djelu vri sintezu romantizma
(preuzima romantiarske teme: priroda, dosada, bog), realizma. Bodler se smatra preteom,
utemeljiteljem impresionizma, pijesnikom koji je otvorio put ka modernoj knjievnosti .
Knjievnost nije vie u fuknciji slikanja stvarnosti, bilo da je po srijedi stvarnost ovjekovih
emocija i misli bilo da se radi o drutvenoj stvarnosti. Tanije, lijepo nije nigdje izvan
knjievnosti, niti je knjievnost tek sredstvo da se to lijepo dosegne. Ljepota se nalazi u samoj
knjievnost i ona ne iskljuuje poimanje zla i runog.
arl Bodler (u punom Charles-Pierre Baudelaire) roen je 9.aprila 1821.godine a
umoro je 21.augusta 1867.godine u Parizu.96 itav ivot francuskog pjesnika arla
Bodlera bio je prepun oaja, mrnje, neuspjeha, skandala. Ali da krenemo
od uzroka.
Njegov otac Fransoam umire kad je arlu bilo svega pet godina.
Dijete ivi od rente koju mu otac ostavlja. Meutim, majka se preudaje za
generala Opika i tu kree djeakova patnja: ouh ga stavlja pod tutorstvo,
sud odreuje koliko e malian primati novaca od rente, kasnije ga ouh i
majka alju na kanjeniki iskupiteljski put u Indiju odakle on bjei. Nije ni
udo to se kasnije odao alkoholu, drogama, prostitutkama, zaradio sifilis,
odgovarao pred sudom.97 Bodler se obrazuje u Lionu, gdje je bio prisiljen
da boravi u pansionu, daleko od svoje majke i da prihvati ouhove stroge
metode, to je ukljuivalo i zabranu dolaska kui.98
Cijelog ivota e Bodler tugovati za svojim detinjstvom i majinom ljubavlju. Njen
drugi suprug bio je za njega vjeiti neprijatelj kome e cijelog ivota stvarati neprijatnosti.

96OPTA ENCIKLOPEDIJA LAROUSSE ,izdavacko preduzee VUK KARADI Beograd 1971 .

46.
97Theophile Gutier, Charles Baudelaire-His life, BRENTANOS, New York 1915. 13 i
14.
98http://www.britannica.com/EBchecked/topic/56335/Charles-Baudelaire
28

Svoj udobni dom napustio je jedne veeri posle svae sa ouhom, i krenuo u neizvjesnost.
elio je da bude pisac i da ivi od svog pera i rada.
Nakon povratka iz Indije, Bodler se vratio recitovanju svojih neobjavljenih pjesama i uivao
je u dodvoravanju njegovih umjetnikih vrnjaka. U dvadeset prvoj godini, dobio je veliko
oevo nasljedstvo, preko 100.000 franaka, ali je veinu tog bogastva potroio u roku od
nekoliko godina.99

Karijera
Bodler je veliko raskre ne samo francuske ve i evropske poezije: sa njim se
zavrava njen klasini period, od njega vode gotovo svi putovi modernog pjesnitva. Moda je
za Francuze Viktor Igo, najvei nacionalni pjesnik; za Evropu najvei francuski pjesnik je
Bodler. Najznaajnija pjesnika zbirka evropske poezije je Cvijee zla. Ona je ne samo izraz
jedne potpuno nove, moderne senzibilnosti, ve i izuzetno snaan podsticaj za pjesnike raznih
jezika koji su izveli svoje knjievnosti iz uskih nacionalnih okvira na evropske irine. Cvijee
zla oznaava poetak raskida sa tradicijom i pojavu moderne senzibilnosti u francuskoj
poeziji. Za razliku od engleskog i njemakog romantizma, francuski romantizam je mnogo
vie vezan za tradiciju:retoriku, didaktizam, anegdote.100
Knjievne i likovne kritike koje objavljuje ve od 1845.godine pokazuju pronincljivost
njegovog duha: on otriva da je romantizam ne samo kola u tradicionalnom smislu rijei, ve
novi vid osjeanja koji dolazi do izraaja kako u Delakroaovim slikama i crteima
Konstantina Gije tako i u poeziji. Dubina tog shvatanja u skladu je sa kultom formalne ljepote
kojoj se Bodler divi kod Teofila Gotja, sa naklonou prema fantastinom i bizarnom koje
otkriva prevodei Neobine prie Edgara Poa.101

99 Njegovi nagomilani dugovi su daleko premaivali njegov godinji prihod i iz

oaja, njegova porodica je imovinu stavila pod hipoteku. U to vrijeme on se
sastajao sa gospoicom Duval, kerkom jedne od prostitutki iz Nanta. To je bila
njegova najdua romantina veza tokom koje je spoznao ari i gorine strasti.
http://www.britannica.com/EBchecked/topic/56335/Charles-Baudelaire
100 Bodler, arl., Cvee zla,sabrana dela, tekst priredio Radivoje Konstantinovi,
NARODNA KNJIGA, Beograd 1979, 9.
101OPTA ENCIKLOPEDIJA LAROUSSE , 47.
29

Ali i protiv njega i protiv izdavaa poveden je sudski proces, kanjeni su i zbirka je
osakaena za est pjesama.102Neke od glavnih tema bile su seks i smrt, to se smatralo
skandaloznim. Takoer je dotaknuta i lezbejska ljubav, tuga, korupcija u gradu, izgubljena
nevinost, tekoa ivljenja i vino.
Bodler je najvie napadan kao pjesnik a ne kao teoretiar.On je najvie pjevao o poroku i to
maestralno izrazio u svojoj zbirci - Cvijee zla ( 1857 ), u kojoj je ostvario sintezu razliitih
knjievnih smijerova svoga vremena , ali i mnogo vie od toga : oznaio je poetak i
utemeljenje novog poimanja poezije.
Stotini pjesama to sainjavaju prvo izdanje bie dodato 1861.godine jo dvadeset i
est novih: cjelina je podjeljena na est odjeljaka: Splin i ideal, Pariske slike, Vino, Cvijee
zla, Pobuna i Smrt. Polozei od spostvenog iskustvav pjesnik izraava u ovoj zbirci tragiku
ljudske sudbine: ideal istote i ljepote, o kome ovjek sanja, ne moe da ga otrgne iz zagrljaja
splina, opsesije prolaznosti, strave vjeitog zatoenitva, pijanstvo i zadovoljstvo pruaju
samo lanu iluziju. Jedino smrt, koju ovjek prieljkuje i od koje strahuje, omoguava
bjekstvo. Tak se u Cviju zla smjenjuju dva niza tema: s jedne strane, oajanje pjesnika
prokletog

izgnanog

na

zemlji

(Albatros,

Labud,

Splin,

Jesenja

pjesma,

Heutontimoroumenos) i okrutna ivotna stvarnost (Slepci, Starice) iz kojih potiu najoajnije

pjesme; s druge strane estetska i mistina vizija svijeta.103
Bodler je najbolji primjer bliske veze izmeu pjesnikova ivota i njegove poezije. On
je odivjeo svoju poeziju pa zato njegova poezija jednako objanava ivot kao to ivot
razjanjava govor poezije. Ali Bodlerovi doivljaji svijeta i ivota, lina egzistencija i
iskustvo ivljenja, nije kao takvo ulo u poeziju, njegovo pjesniko govorenje ima
metafiziku dubinu i univerzalno vaenje.104
Pjesme u prozi Bodler je pisao od mladosti do smrti, tako da se s pravom moe rei da
je Pariski splin, kao i Cvijee zla, djelo njegovog ivota. Dok se Cvijee zla, iako moderno po
sadraju, u pogledu izraza vezuje za vievjekovnu tradiciju francuske poezije, Pariski splin
upravo u domenu jezikog izraza predstavlja revolucionarnu novinu.105
102 Isto,13.
103 Isto, 46.
104http://www.britannica.com/EBchecked/topic/56335/Charles-Baudelaire
105 Bodler, arl., Cvee zla,sabrana dela, 15.
30

Bodlerova pjesnika umjetnost ostaje vjerna tradicionalnoj prozodiji i njegova lina

naklonost prema sonetu ukazuje na to da se rado potinjava disciplini verifikacije. Ali
majstorski raspored ritmova i zvnih odjeka nije kod njega, kako kod nekih parnasovskih
pjesnika, jednostavna tehnika vjetina. Snaga slike i dubina Bodlerove poezije su neodvojive
od same forme. Bodler je i prozu uobliavao prema svojim raspoloenjima. Njegove Male
pjesme u prozi , u kojima se ponovo sreu glavne teme iz Cvijee zla, doprinijele su da on
dublje pronikne u pjesniki svijet i stvori izraajnu formu koja je odgovarala osjeajnosti
modernog ovjeka.106
Meu modernistima, sa kojima Bodler ima dodirnih taaka, najznaajniji kritiari su
Ogist al i Teofil Tore. Meutim, na Bodlera e najvei uticaj izvrii kritiko djelo trojice
pisaca, njegovih starijih savremenika. To su Stendal, Balzak i Teofil Gotje. Mladi Bodler je
veoma rado itao Stendalovu Istoriju slikarstva u Italiji, Balzaku se divio, a Gotjea smatrao
svojim duhovnim uiteljem.107 Postoji ipak jedna znaajna razlika izmeu Bodlera i
spomenutih pisaca: oni su o slikarstvu pisali lijepo i pronincljivo, ali amaterski; Bodler je
jedini knjievnik likovni kritiar iji autoritet historiari umjetnosti nisu dovodili u pitanje.
Pejza koji dominira u Bodlerovom djelu je gradski pejza-pejza Pariza. Ako je tano
da je parianin samo onaj ija porodica ivi u Parizu bar tri generacije, onda Bodler nije
Parianin, ali rijetko koji pjesnik je bio vie vezan za Pariz i to vezom dvostrukom: ljubavlju i
mrnjom.108 ao i prema svemu to voli, Bodlerov stav je ambivalentan. Pariz je mjesto
njegovog stradanja i patnje, ali kad je daleko od Pariza, on ne moe bez njega.
Bodler umire u Parizu od afazije i paralize 1867. godine. Ukopan je na groblju
Montparnasse u istom grobu gdje su ukopani i njegov ouh general Opiki njegova
majka.Tree izdanje (1868) nee izii za njegovog ivota. Po njegovoj smrti, njegovo
literarno naslijee prodano je na aukciji.109

106OPTA ENCIKLOPEDIJA LAROUSSE , 47.

107 Bodler, arl., Cvee zla,sabrana dela , 26.
108 Isto, 44.
109http://www.britannica.com/EBchecked/topic/56335/Charles-Baudelaire
31

Revolucionar ili reakcionar?

Ako posmatramo Bodlerovu duhovnu biografiju kroz njegove sopstvene prozne spise,
zapazit emo izvjesnu slinost sa krivuljom koju opisuje njegova poezija. Nema sumnje da je
Bodler bio veom osjetljiv na sve to se zbivalo na drutvenoj i politikoj sceni Francuske
poetkom etrdesetih godina. Za Bodlera stav je karakteristina prezriva ravnodunost prema
samozadovoljenim burujima meu kojima je i general Opik. Neposredno pred revoluciju
1848.godine i za vrijeme nje Bodler je socijalist sen-simonovac, borac sa perom u ruci na
strani obespravljenih, ali i tri godine kasnije u lanku o Pjeru Diponu, moemo itati potresne
radove o neljudskim uslovima u kojima ive radnici. Nije, dakle, u pitanju prolazno
oduevljenje za revolucionarne ideje, ve jedan stav.110 Potpuno jasno Bodlerovo opredjeljenje
za stvar proletarijata ne znai, meutim, da je Bodler borac za prava potlaenih. Bodlerovo
djelo je, jednostavno reeno, itavo proeto ljubavlju prema svima koji pate, naroito prema
onima najnezatienijima: djeci, starcima, skitnicama.
Poslije 1851. godine Bodlerov politiki stav lii na stav ubjeenog reakcionara: on se
izjanjava protiv republikanskog antiklerikalizma, pa ak i protiv progresa. 111 Ako Bodler nije
pravi revolucionar koji se na barikadama bori za pravdu, jo manje je reakcionar: on je, u
stvari, opozicionar u odnosu na opteprihvaene ideje. 112 Bodler prezire antiklerikalizam jer
110 Bodler, arl., Cvee zla,sabrana dela, 48.
111 Isto, 49.
112Bodler prezire antiklerikalizam jer mu on izgleda kao demagogija lanih
republikanaca koji prosipaju lijepe rijei, a mrzi progres zato to je to progres
onakav kakvim ga zamilja Floberov gospodin Ome: materijalno blagostanje bez
duhovnog napretka. Bodlerova reakcionarnost je, dakle, prije svega izraz
revolta i valja je sagledati u sklopu drutvene situacije Francuske u doba julske
32

mu on izgleda kao demagogija lanih republikanaca koji prosipaju lijepe rijei, a mrzi progres
zato to je to progres onakav kakvim ga zamilja Floberov gospodin Ome: materijalno
blagostanje bez duhovnog napretka. Bodlerova reakcionarnost je, dakle, prije svega izraz
revolta i valja je sagledati u sklopu drutvene situacije Francuske u doba monarhije i drugog
carstva. Takoer ne treba smetnuti sa uma da je Bodler ne samo pun protivrjenosti ve i da,
vjeran dendizmu, on svjesno eli da okira. 113 Bodler misli pjesniki, ne politiki. Postoje
njegove simpatije i antipatije, ali Bodlerova politika misao ne postoji. Ostaje, znaajnija od
svih Bodlerovih politikih ili filozofskih opredjeljenja, duboko humana sadrina njegovoh
poetskog djela koje je i veoma revolucionarno ako revolucionarnost podrazumjeva i borbu za
slobodu duha i traganje za novim.

Zakljuak
Suljko, mislim da bi trebala na svom dijelu staviti etimoloski naziv Sarla kako sam
stavila u naslovu, jer svi mi koristimo taj vid, pa je lakse ispraviti tvoj dio nego sve
ostale. Ove podnaslove, mozes isto tako kod sebe i Sedike skloniti, jer su premali za
posebna poglavlja, a i da ne numerisemo to bilo bi previse, mislim kako hoces ali bilo bi
fino. Ne znam da li se kod mene na racuraru ili i kod tebe dijelovi u mom eseju koji su
podvuceni crvenim crticama sastave pa provjeri kad ti posaljem, sad sam ih razvdojila.
Dalje ove fusnote sam prebacila u times new roman, pa vidi hoce li ostati, vjerovatno je
word drugaciji. U fusnoti kod tebe prvo ime pa prezime citirati, ne znam kod sedike,
provjeri. Ja sam usuglasiila svoj i enin dio sto se tie fusnota, jer koristimo iste knjige, ti
provjeri kod sebe i Sedikice. I ako mozes bgt zakljucak napisi sta, ja vise nemam ideje
sta da pisem. Ja cu sutra biti u citaonici ako ne budes mogla sklopiti, donesi pa cemo
zajedno!

monarhije i drugog carstva. Takoer ne treba smetnuti sa uma da je Bodler ne

samo pun protivrjenosti ve i da, vjeran dendizmu, on svjesno eli da okira.
Isto, 49.
113 Isto, 49.
33

Bibliografija
a) Knjige
1. Anton Pavlovi ehov, Ujka Vanja, knjiga preuzeta sa:
http://cetvrtagimnazija.edu.rs.
2. Anton Pavlovi ehov, Novele, preveo Dervi Imamovi, preuzeto sa:
www.medicinskamostar.com/.../lektire-i-druge-knjige.
3. Anton Pavlovi ehov, Vinjik, preuzeto sa: https://www.scribd.com/.
4. Bernar Dorival, Savremeno francusko slikarstvo, Od impresionizma do
fovizma, Svjetlost, Sarajevo, 1957.
5. Donald Rayfield, Anton Chekhov: A Life, New York, 1998.
6. Gottlieb Vera and Paul Allain, The Cambridge Companion to Chekhov,
Cambridge (England), Cambridge University Press, 2000.
7. From the Classicistics to the Impressionists, A documentary history of art,
Volume III, Garden City, New York, 1966.
8. Klein, Adam G; Pierre Auguste Renoir, ABDO Publishing company,
Minnesota, 2007.
9. Pavle Miljukov, arl Senjobos i Luj Ezenman, Istorija Rusije ponovljeno
izdanje, Zagreb, 2009.
10. Richard R. Bretttel, Impression, Painting quickly in France 1860-1890, Yale
University Press, London.
11. Svjetska umjetnost 19. i 20. stoljea, preuzeto sa:
(http://www.scribd.com/doc/25706198/Umjetnost-20-st-svijet#force_seo)
12. arl Bodler, Cvee zla, sabrana dela, tekst priredio Radivoje Konstantinovi,
NARODNA KNJIGA, Beograd 1979.
13. Theophile Gutier, Charles Baudelaire-His life, BRENTANOS, New York
1915
14. Tucker, Paul Hayes, Claude Monet: Life and Art Amilcare Pizzi, Italy 1995.

15. Theodore Durret, Impresionisti, Mladost, Zagreb, 1952.

b) Enciklopedije:
1. Opa enciklopedija, Jugoslavenskog leksikografskog zavoda, Tom 5, Zagreb
1979.
34

2. Opta enciklopedija Larousse, izdavacko preduzee VUK KARADI

Beograd 1971.
3. H.W.Janson, Istorija umetnosti, Jugoslavija, Beograd; preuzeta sa:
(http://www.mediafire.com/view/?cwu17hhj9g1fuel)
c) Internet stranice:
1. www.beleske.com.
2. secanja.com/2014/anton-pavlovic-cehov/.
3. www.enciklopedija.hr/.
4. www.britannica.com/EBchecked/topic/56335/Charles-Baudelaire
5. http://www.britannica.com/EBchecked/topic/464567/plein-air-painting
6. http://www.britannica.com/EBchecked/topic/546684/Alfred-Sisley#)
7. www.znanje.org/i/i19/99iv05/99iv0516/bodler.htm
8. www.biography.com/people/pierre-auguste-renoir-20693609

35