OSHO

I SADA I OVDJE

SADRAJ:

1. N E M A V E E LAI OD SMRTI 2 . I V O T KAO S A N 3. ITAV SVEMIR JE HRAM 4. POVRATAK I Z V O R U 5. P R O N A I T E VLASTITI P U T 6. LJUBAV JE O P A S N A 7. P O D U A V A M SMRT

7
41

89 131 169 209 249

I SADA I OVDJE

Poglavlje 1

NEMA VEE LAI OD SMRTI

Oslobaamo se onoga to poznajemo. Takoer i slavimo pobjedu nad onim to poznajemo. Nai propusti i porazi postoje samo zbog naeg neznanja. Poraz postoji zbog tame; kada ima svjetlosti, poraz je nemogu - sama svjetlost donijet e pobjedu. Prvo to vam elim rei o smrti jest da nema vee lai od smrti. A opet, ini se da je smrt istinita. Ne samo da se ini istinitom, nego i izgleda poput glavne ivotne istine - ini se kao da je itav ivot okruen smru. ak i ako zaboravimo na nju ili ju ne primjeujemo, smrt posvuda ostaje blizu nas. Smrt nam je blia od nae vlastite sjene. Svoj smo ivot sagradili iz naeg straha od smrti. Strah od smrti stvorio je drutvo, naciju, obitelj i prijatelje. Strah od smrti nas tjera da trimo za novcem i u nama stvara tenju za viim drutvenim poloajima. A ono to najvie iznenauje je da su i nai bogovi i nai hramovi takoer stvoreni iz straha od smrti. Strahujui od smrti ljudi se mole na koljenima. Strahujui od smrti ljudi se mole Bogu sklopljenih ruku uzdignutih prema nebu. A nita nije

I SADA I OVDJE

I SADA I OVDJE

lanije od smrti. Zato je vjerovanje u istinitost smrti, bez obzira na sustav ivota koji smo stvorili, postalo lano. Kako prepoznajemo lanost smrti? Kako moemo znati da smrt ne postoji? Dok to ne saznamo, na strah od smrti nee nestati. Dok ne shvatimo lanost smrti, nai e ivoti ostati lani. Dokle god postoji strah od smrti, stvarni ivot ne moe postojati. Dokle god drhtimo od straha pred smru, ne moemo sagledati punou ivljenja svojega ivota. ivjeti mogu samo oni za koje je sjenka smrti nestala zauvijek. Kako moe preplaen i drui um ivjeti? Kad nam se ini da se smrt pribliava svakog trenutka, kako je tada mogue ivjeti? Kako moemo ivjeti? Bez obzira u kojoj mjeri obraamo panju na smrt, ona nikad zapravo nije zaboravljena. Nije vano to je groblje izvan grada - smrt ipak pokazuje svoje lice. Svakog dana netko umire; svakog dana negdje se dogaa umiranje i smrt iz temelja potresa nae ivote. Kad god doe do neije smrti, postajemo svjesni svoje vlastite. Kad plaemo zbog neije smrti, ne plaemo samo zbog te osobe ve i zbog naznake nae vlastite smrti. Naa patnja i tuga ne postoje samo zbog neije tue smrti, ve i zbog oite mogunosti nae vlastite. Pojava smrti je istovremeno i naa vlastita smrt. I dok smo god okrueni
v

doi do Bojeg hrama, vrhovne ivotne istine. Hramovi koji su stvoreni iz straha od smrti nisu Boji hramovi. Molitve koje su napisane iz straha od smrti jednako tako nisu molitve Bogu. Samo onaj koji je ispunjen ivotnim uitkom dolazi do Bojeg hrama. Boje je kraljevstvo ispunjeno uitkom i ljepotom, a zvona Bojeg hrama zvone samo onima koji su osloboeni svih strahova, onima koji su postali neustraivi. S obzirom da mi volimo ivjeti u strahu, ovo se ini tekim. Ali to nije mogue - samo jedna od te dvije stvari moe biti ispravna. Upamtite, ako je ivot istinit, tada to smrt ne moe biti - a ako je smrt istinita tada je ivot samo san, la; tada ivot ne moe biti istinit. Te dvije stvari ne mogu istovremeno postojati. Ali mi se drimo vrsto za obje. Postoji osjeaj da smo ivi, ali isto tako i osjeaj da smo mrtvi. uo sam za fakira koji je ivio u nekoj udaljenoj dolini. Mnogi su ljudi odlazili k njemu s pitanjima. Jednom je doao jedan ovjek i zamolio ga da objasni neto o ivotu i smrti. Fakir je rekao: Dobrodoao si da sazna o ivotu; moja vrata su ti otvorena. Ali ako eli saznati o smrti, tada idi negdje drugdje, jer ja nikada nisam umro niti u umrijeti. Pitaj one koji su ve mrtvi." I onda se fakir nasmijao i rekao: Ali kako e pitati one koji su mrtvi? Ako me upita za adresu neke mrtve osobe, ne mogu ti ju dati. Od kako sam spoznao da ne mogu umrijeti, shvatio sam i to da nitko ne umire i da nikada nije umro." Ali kako moemo vjerovati tom fakiru? Svakog dana
9

smru, kako moemo ivjeti? ivot je nemogu na taj nain. Tako ne moemo znati to je to ivot - ni to je njegov uitak, ni ljepota, ni blagoslov. Tako ne moemo
8

I SADA I OVDJE

I SADA I OVDJE

vidimo ljude kako umiru. Svakog se dana dogaa umiranje. Smrt je vrhovna istina; ona je oigledna i prodire u samu sr naeg bia. Moe sklopiti oi i, ma koliko daleko bila od tebe, smrt je oita. I ma koliko bjeali od nje, ona nas ipak okruuje. Kako se ova istina moe pobiti? Neki je ljudi, naravno, pokuavaju pobiti. Zbog straha od smrti oni vjeruju u besmrtnost due - samo iz straha. Oni ne znaju, oni jednostavno vjeruju. Svakog jutra, sjedei u hramu ili damiji, oni ponavljaju: Nitko ne umire, dua je vjena." U krivu su vjerujui da samim ponavljanjem tih rijei dua postaje besmrtna. ini im se da se smrt moe uiniti lanom ako ponavljaju: Dua je besmrtna." Smrt nikada ne postaje lana takvim neprestanim ponavljanjima - samo poznavanjem smrti ona se moe uiniti lanom. To je veoma udno, upamtite: mi uvijek prihvaamo suprotno od onoga to ponavljamo. Kada netko kae da je besmrtan, da je dua besmrtna - kada to ponavlja, on jednostavno pokazuje da u dubini due zna da e umrijeti, da mora umrijeti. Ako zna da nee umrijeti, tada nema potrebe govoriti o besmrtnosti; to neprestano ponavlja samo onaj koji se boji. I vidjet ete da se smrti vie boje ljudi u onim drutvima u kojima se najvie govori o besmrtnosti due. Ova naa zemlja neumorno govori o besmrtnosti due, a da li postoji itko na zemlji tko se vie boji smrti od nas? Nitko se ne boji smrti vie od nas! Pa kako da pomirimo te dvije stvari?
10

Da li je mogue da ljudi koji vjeruju u besmrtnost due postanu robovi? Oni bi radije umrli; bili bi spremni umrijeti, jer znaju da smrt ne postoji. Oni koji znaju da je ivot vjean, da je dua besmrtna, prvi bi sletjeli na Mjesec! Prvi bi se popeli na Mount Everest! Prvi bi istraivali dubine Pacifika. Ali ne, mi nismo medu njima. Mi se ne penjemo na vrh Everesta, niti slijeemo na mjesec, niti istraujemo dubine Indijskog oceana - a mi smo ljudi koji vjeruju u besmrtnost due! Mi se zapravo toliko plaimo smrti, da iz tog straha stalno ponavljamo: Dua je besmrtna." I ivimo u iluziji da e to moda i postati istinito, samo ako to neprestano ponavljamo. Ponavljanjem nita ne postaje istinito. Smrt se ne moe zanijekati ponavljanjem da smrt ne postoji. Smrt e se morati spoznati, morat emo se s njom suoiti, ona e se morati proivjeti. Morat ete se s njom upoznati. Umjesto toga mi stalno bjeimo od smrti. Kako je moemo vidjeti? Zatvaramo oi kad vidimo smrt. Kad pogrebna povorka prolazi pokraj prozora, majka zatvara svoje dijete u kuu i govori mu: N e izlazi van; netko je umro." Krematoriji su smjeteni van grada tako da se s njima rijetko susreemo, da nam smrt ne bude u blizini. I ako nekome nekad spomene smrt, zabranit e ti da o njoj govori. Jednom sam bio s jednim sannyasinom. Svakog dana govorio bi o besmrtnosti due. Upitao sam ga: Da li ikad shvaa da se pribliava smrti?" A on je rekao: N e
u

I SADA I OVDJE

I SADA I OVDJE

govori takve zloslutne stvari. Nije dobro govoriti o takvim stvarima." Ja sam mu rekao: Ako netko kae da je dua besmrtna a istovremeno smatra da je zloslutno govoriti o smrti, tada to kvari cijelu stvar. On ne bi trebao vidjeti nita strano, nikakvo loe znamenje, nita krivo u govorenju o smrti - jer za njega smrt ne postoji." On je rekao: Iako je dua besmrtna ja svejedno ne elim uope govoriti o smrti. Ne bi se trebalo razgovarati o takvim besmislenim i prijeteim stvarima." Svi mi inimo isto - okreemo leda smrti i bjeimo od nje. uo sam i ovu priu. Jednom je neki mukarac u jednom selu poludio. Bilo je vrue poslijepodne i ovjek je hodao du usamljene ceste, sasvim sam. Hodao je prilino brzo, nastojei ne biti uplaen. Mogue je biti uplaen kada je jo netko prisutan, ali kako se itko moe bojati kad nikoga nema? Ali mi se bojimo kada smo sami. Zapravo, bojimo se sami sebe, a kada smo sami, strah je jo vei. Ne bojimo se nikoga vie od sebe samih. Manje se bojimo kada smo s nekim u drutvu, a vie kada smo sami. Taj je ovjek bio sam. Preplaio se i poeo trati. Sve je bilo tiho i mirno - bilo je poslijepodne i nigdje nije bilo nikoga. Kako je sve bre trao, uo je zvuk treih stopala koji je dolazio odostraga. Sve se vie bojao - moda ga je netko slijedio. I tada je, preplaen, pogledao iza sebe krajikom oka. Vidio je kako ga slijedi dugaka sjena. Bila je to njegova vlastita sjena - ali vidjevi kako ga prati nekakva duga sjena,
12

potrao je jo bre. I taj ovjek nikada nije stao, jer to je bre trao sjena ga je sve bre pratila. Na kraju je poludio. Ali, postoje ljudi koji tuju luake. Kada su ga ljudi vidjeli da tako tri kroz njihova sela, pomislili su da se bavi nekom vanom asketskom praksom. Osim nou, kada bi sjena nestala, pa bi pomislio da ga nitko ne prati, on nikada ne bi stao. U zoru bi ponovno poeo trati. Onda vie nije stajao niti nou - zakljuio je da usprkos udaljenosti koju bi proao danju, dok bi nou odmarao sjena bi ga sustigla i u jutro iznova pratila. I tako je i nou nastavljao trati. Tada je potpuno poludio; nije jeo ni pio. Tisue ljudi gledalo ga je kako tri i zasipalo ga cvijeem, ili bi mu netko dodao komad kruha ili malo vode. Ljudi su ga sve vie i vie tovali; tisue su ga slavile. Ali on je postajao sve lui i lui, dok konano jednog dana nije pao na zemlju i umro. Ljudi iz sela u kojem je umro iskopali su mu grob u sjeni drveta i upitali starog fakira iz sela to da upiu na njegov nadgrobni spomenik Fakir je upisao samo jedan red. Negdje u nekom selu taj grob jo uvijek postoji. Mogue je da i vi proete pored njega. Proitajte to je napisano. Fakir je napisao na nadgrobni spomenik: Ovdje poiva ovjek koji je cijeli ivot bjeao od svoje sjene, koji je potratio itav ivot bjeei od sjene. A on sam nije znao ono to i njegov nadgrobni spomenik zna - jer spomenik je u sjeni i ne bjei, pa stoga sjena nije niti stvorena." I mi isto trimo. Moemo se zapitati kako ovjek moe
13

I SADA I OVDJE

I SADA I OVDJE

bjeati od svoje sjene, ali i mi trimo od sjena. I ono od ega bjeimo poinje nas slijediti. to bre trimo, bre nas prati, jer to je naa vlastita sjena. Smrt je naa vlastita sjena. Ako nastavimo bjeati od nje, neemo moi stati pred nju i prepoznati je. Da je taj ovjek stao i vidio to je iza njega moda bi se nasmijao i rekao: Kakva sam ja to osoba koja bjei od svoje vlastite sjene?" Nitko nikada ne moe pobjei od sjene; nitko nikada ne moe pobijediti sjenu. To ne znai da je sjena jaa od nas i da mi nikada ne moemo biti pobjednici; to samo znai da sjena ne postoji, pa tako niti pitanje pobjednika. Ne moete pobijediti ono to ne postoji. Zato smrt stalno poraava ljude, jer ona je samo sjena ivota. Kako ivot tee, njegova ga sjena prati. Smrt je sjena koja se stvara iza ivota, a mi nikada ne elimo gledati unazad, da vidimo to je to. Pali smo iscrpljeni toliko puta, trei istu trku toliko mnogo puta. Niste po prvi puta doli na ovu obalu; sigurno ste ve bili ovdje - moda ne ba na ovoj obali, ve na nekoj drugoj. Moda to nije bilo ovo tijelo, ve neko drugo - ali utrka je bila ista. N o g e su morale biti iste; utrka je morala biti ista. ivimo mnoge ivote nosei strah od smrti, no nismo ju sposobni prepoznati ni vidjeti. Toliko smo preplaeni i prestravljeni da se, kada nam se smrt priblii i njezina nas sjena u potpunosti prekrije, onesvijestimo od straha. Openito govorei, nitko nije svjestan u trenutku smrti. Kada bi barem jednom ostali pri svijesti,
14

strah od smrti bi zauvijek nestao. Kada bi ovjek barem jednom mogao vidjeti to je to umiranje, to se deava kad umiremo, sljedei put se ne bi bojao smrti, jer smrti ne bi ni bilo. Nije da bi ovjek pobijedio smrt - moemo pobijediti samo ono to postoji. Poznavanjem smrti ona nestaje. I nita ne preostaje da bude pobijeeno. Mnogo smo ve puta umirali, ali kad god bi se smrt pojavila, prestali bismo biti svjesni. To je slino kao kada lijenik ili kirurg daje anesteziju pacijentu prije operacije da ne osjeti bol. Mi se toliko bojimo umiranja da u tom trenutku postajemo nesvjesni svojom voljom. Postajemo nesvjesni trenutak prije smrti. Umiremo nesvjesni, pa se i ponovno raamo u stanju nesvjesnosti. Ne vidimo ni smrt ni roenje - i stoga nikada neemo shvatiti da je ivot vjean. Roenje i smrt nisu nita doli stanice na kojima mijenjamo odjeu ili konje. U davna vremena nisu postojale eljeznice i ljudi su putovali koijama koje su vukli konji. Putovalo se od jednog sela do drugog i kada bi se konji umorili zamijenili bi ih za odmorne u nekoj gostioni, i ponovno zamijenili u sljedeem selu. Naravno, ljudi koji su mijenjali konje nisu nikada mislili da je to to rade poput umiranja i ponovnog raanja, jer kada bi mijenjali konje oni su toga bili potpuno svjesni. Ponekad bi se dogodilo da jaha putuje nakon opijanja. Kada bi se ogledao oko sebe u takvom stanju, pitao bi se kako to da se sve oko njega promijenilo, da se
15

I SADA I OVDJE

I SADA I OVDJE

sve ini drugaijim. Cuo sam jednom kako je pijani jaha rekao: Da li je mogue da sam se i ja promijenio? ini se da ovo nije isti konj kojeg sam jahao. Je li mogue da sam ja postao drugaiji ovjek?" Roenje i smrt su j e d n o s t a v n o stanice gdje mijenjamo prijevozno sredstvo - gdje staro ostavljamo iza sebe, gdje se ostavljaju stari konji a nabavljaju novi. Ali oba ova ina se dogaaju dok smo u stanju svjesnosti. A onaj ije roenje i smrt se deavaju u nesvjesnom stanju ne moe ivjeti svjestan ivot - on funkcionira u gotovo polusvjesnom stanju, u gotovo polubudnom stanju ivota. O n o to elim rei je da je bitno vidjeti smrt, razumjeti ju, prepoznati ju. Ali to je mogue samo kada umremo; to je mogue samo dok umiremo. Pa na koji onda nain da to uinimo? I ako netko vidi smrt samo dok umire, tada ne postoji nain da razumijemo smrt - jer emo u trenutku smrti biti nesvjesni. Da, postoji nain. Moemo pokuati ui u smrt slobodnom voljom. I mogu rei da su meditacija ili samadhi ba to. Iskustvo dobrovoljnog odlaska u smrt je meditacija, samadhi. Fenomen do kojeg e automatski doi jednog dana kada izgubimo tijelo - to moemo svojevoljno uiniti stvarajui odreenu distancu, iznutra, izmeu due i tijela. I tako, naputajui tijelo iznutra moemo iskusiti smrt, moemo iskusiti osjeaj smrti. Moemo ve danas iskusiti smrt, ve ovu veer - jer pojava smrti jednostavno znai da
16

su naa dua i tijelo na tom putovanju iskusili istu razliku meu njima kao i putnik koji ostavi prijevozno sredstvo i dalje nastavlja putovati bez njega. C u o sam za ovjeka koji je o t i a o vidjeti muslimanskog fakira, eika Farida, i rekao mu: uli smo da Mansur nije osjetio nikakvu bol nakon to su mu odrezali ruke i noge, a u to je teko povjerovati. ak i trn boli kada nas ubode u nogu. Zar nee boljeti ako nekome odreete ruke i noge? Sve se ove prie ine poprilino fantastine." I ovjek je takoer rekao: uli smo da Isus nije osjeao nikakvu bol dok je visio na kriu. A bilo mu je dozvoljeno da izmoli svoju posljednju molitvu. Ono to je goli, krvarei Isus - visei na kriu, proboden trnjem, s rukama pribijenim avlima, rekao u svojim posljednjim trenucima, teko je povjerovati." Isus je rekao: Oprosti im jer ne znaju to ine." Sigurno ste uli tu reenicu. I ljudi irom svijeta koji vjeruju u Krista ponavljaju ovo neprestano. Reenica je veoma jednostavna. Isus je rekao: O Boe, oprosti ovim ljudima
V

jer ne znaju to ine." itajui ovu reenicu ljudi obino shvaaju da Isus govori da ti jadni ljudi nisu shvaali da ubijaju tako dobrog ovjeka kao to je bio on. Ali to nije ono to je Isus mislio. Ono to je Isus htio rei bilo je: Ovi beutni ljudi ne znaju da osoba koju ubijaju ne moe umrijeti. Oprosti im, jer ne razumiju to ine. ine neto to je nemogue - vre in ubojstva, a to je nemogue."
ovjek je rekao: Teko je povjerovati da osoba koja
17

I SADA I OVDJE

I SADA I OVDJE

samo to nije ubijena moe pokazati toliko suosjeanja. On bi zapravo trebao biti ispunjen gnjevom." Farid se od srca nasmija i ree: Postavio si dobro pitanje, ali na njega u kasnije odgovoriti. Uini mi prvo jednu malu uslugu." Podigao je kokos koji je leao u blizini, dao mu ga i zamolio da ga otvori, upozoravajui ga da ne slomi sam orah. Ali kokos nije bio zreo pa onaj ovjek ree: Oprosti, ali to ne mogu uiniti. Kokos je potpuno sirov i ako ga raspolovim i ljuska i sam orah e se slomiti." Farid mu ree da odloi kokos. Onda mu doda jo jedan koji je bio suh i zamoli ga da taj otvori. Moe li spasiti ovaj kokosov orah?" I ovjek mu odgovori: Da, ovaj se moe spasiti." Farid ree: Dao sam ti odgovor. Jesi li razumio?" ovjek mu odgovori: Nita nisam shvatio. Kakva je veza izmeu kokosa i tvog odgovora? Kakve ima veze kokos s mojim pitanjem?" Farid ree: Odloi i ovaj orah. Nema potrebe da ga razbije. Samo ti pokazujem da postoji jedan sirovi kokosov orah kod kojega su sam kokos i ljuska spojeni - ako razbije ljusku, razbit e se i orah. A tu je i suhi orah. Pa kako je on drugaiji od sirovog kokosovog oraha? Postoji mala razlika - suhi se kokosov orah smanjio unutar ljuske i odvojio od nje; postoji razmak izmeu ljuske i oraha. Ti kae da orah moe biti spaen ak i nakon razbijanja ljuske. Tako sam odgovorio na tvoje pitanje." I ovjek ree: Jo uvijek ne shvaam." Fakir ree Idi, umri i shvati - ako to ne uini
18

nee moi slijediti ono to ja govorim. Ali ni tada me nee moi pratiti, jer u trenutku svoje smrti ti nee biti svjestan. Jednoga dana odvojit e se ljuska i orah, ali ti u tome trenutku nee toga biti svjestan. Ako eli shvatiti, tada odmah poni uiti kako odvojiti orah od ljuske - sada, dok si iv." Ako ljusku - tijelo i orah - svjesnost, odvojimo u ovom trenutku, tada je gotovo sa smru. Stvaranjem distance shvatit ete da su ljuska i smrt dvije razliite stvari - da ete nastaviti ivjeti usprkos razbijanu ljuske, da nema govora o tome da ete se vi slomiti, nestati. U takvom stanju, iako e doi do umiranja, ono ne moe prodrijeti do vas - ono e se dogoditi izvan vas. To znai da e umrijeti ono to vi niste. A ono to vi jeste e preivjeti. Ovo je sama sr meditacije ili samadhija: nauiti kako odvojiti orah od ljuske. Oni se mogu odvojiti jer oni i jesu odvojeni. Zbog toga ja zovem meditaciju dobrovoljnim odlaskom u smrt. A ovjek koji dobrovoljno odlazi u smrt, susree se s njom i shvaa: Smrt je tamo, a ja sam jo uvijek ovdje." Sokrat je umirao. Pribliavali su mu se posljednji trenuci; spravljao se otrov koji e ga ubiti. On je neprestano zapitkivao: Ve je kasno, koliko treba vremena da se otrov pripremi?" Njegovi su prijatelji plakali i govorili mu: Jesi li poludio? Mi elimo da ti jo poivi. Podmitili smo osobu koja priprema otrov. Nagovorili smo ju da to ini polako."
19

I SADA I OVDJE

I SADA I OVDJE

Sokrat je izaao i rekao ovjeku koji je pripremao otrov: Neto ti to dugo traje! ini se da ba nisi vjet. Jesi li nov u tome? Zar nikada prije nisi spravljao otrov? Zar nikada nisi dao otrov osueniku?" ovjek mu odgovori: itav ivot spravljam otrov, ali nikada nisam vidio tako ludog ovjeka kao ti. Kuda ti se toliko uri? Pripremam ga polako tako da jo malo moe disati, da malo dulje poivi, ostane malo dulje na ivotu. A ti neprestano pria, poput luaka, govorei stalno da je kasno i da vrijeme prolazi. Zato ti se toliko uri da umre? Sokrat odgovori: uri mi se, jer elim vidjeti smrt. elim vidjeti kakva je smrt. I takoer elim vidjeti da li u preivjeti ak i kada doe do smrti. Ako ne preivim, tada je sve gotovo - a ako preivim, tada je smrt gotova. elim vidjeti tko e umrijeti sa smru - hoe li smrt umrijeti ili u ja umrijeti? elim vidjeti hoe li smrt preivjeti ili u ja preivjeti. Ali kako to mogu vidjeti osim ako nisam iv?" Sokrat je dobio otrov. Njegovi su ga prijatelji poeli oplakivati; nisu bili pri sebi. A to je inio Sokrat? Govorio im je: Otrov je doao do mojih koljena. Noge su mi sasvim mrtve do koljena - neu ni primijetiti ako ih odreete. Ali prijatelji, dopustite mi da vam kaem da iako su mi noge mrtve ja sam jo iv. To znai da je jedna stvar sigurna - ja nisam moje noge. J o sam tu. J o sam u potpunosti ovdje. Nita u meni jo nije izblijedilo."
20

Sokrat je nastavio: Sada vie ne osjeam ni jednu nogu; sve je mrtvo do mojih bedara. Nita ne bih osjetio da mi odreete sve do bedara. Ali jo sam ovdje. A tu su i moji prijatelji koji plau i plau." Sokrat dalje govori: Ne plaite. Promatrajte! Ovo je prilika za vas: ovjek umire i obavjetava vas da je jo uvijek iv. Moete sasvim odrezati moje noge - ak ni tada neu biti mrtav, ak u i tada jo postojati. I ruke pomalo ne osjeam; i ruke e mi umrijeti. Ah! Koliko sam se puta identificirao sa svojim rukama - s tim istim rukama koje me sada naputaju - ali ja sam jo ovdje. I tako Sokrat nastavlja govoriti dok umire. Kae: Polagano sve postaje mirno, sve tone, ali ja sam jo netaknut. Uskoro vas vie neu moi obavjetavati, ali nemojte tada pomisliti da vie ne postojim. Jer ako sam jo uvijek ovdje, ak i nakon to izgubim toliki dio tijela, kako onda moe doi kraj ako nestane samo mali dio tijela? Moda vam to neu moi rei - jer to je jedino mogue putem tijela - ali ja u ipak jo postojati." I u posljednjem trenutku kae: Sada vam moda govorim posljednju stvar: jezik me izdaje. Neu moi vie govoriti, ali ipak govorim: ' J a postojim'." I sve do posljednjeg trenutka ponavljao je: Jo uvijek sam iv." I u meditaciju treba lagano ui iznutra. I malo pomalo stvari se poinju gubiti. Stvara se odvojenost od
21

I SADA I OVDJE

I SADA I OVDJE

svega, i dolazi trenutak kada vam se ini da je sve udaljeno od vas. init e vam se kao da neije tude tijelo lei na obali - ali vi ipak postojite. Tijelo vam lei tamo, no vi ipak postojite - odvojeni, potpuno jasni i razliiti. Jednom kada se suoimo sa smru oi u oi dok smo ivi, nikada vie neemo imati nita sa smru. Smrt e dolaziti, ali tada e to biti samo poput postaje - biti e to kao mijenjanje odjee, biti e to poput uzimanja novih konja i jahanja u novom tijelu i polaska na novo putovanje, novim putovima, u nove svjetove. Ali smrt nas nikada nee moi unititi. Ovo se jedino moe shvatiti ako se susretnemo sa smru. Mi emo to morati razumjeti; mi emo kroz to morati proi. Nismo ak u stanju ni meditirati, jer se toliko bojimo smrti. Mnogi ljudi mi dolaze i govore da nisu u stanju meditirati. Kako da im kaem da je njihov pravi problem neto drugo.? Njihov pravi problem je strah od smrti... a meditacija je nain umiranja. U stanju potpune meditacije dolazimo do toke do koje dolazi i mrtav ovjek. Jedina razlika je u tome to mrtav ovjek do nje dolazi nesvjesno a mi ju dostiemo svjesno. U tome je jedina razlika. Mrtav ovjek ne zna to se dogodilo, kako se razbila ljuska, a orah preivio. Tragatelj koji meditira zna da su se ljuska i orah odvojili. Strah od smrti je jedan od osnovnih razloga zato ljudi ne mogu meditirati - nema drugog razloga. Oni koji se boje smrti nee nikada ui u samadhi. Samadhi je
22

dobrovoljni poziv u smrt. Smrt se poziva: Doi, spreman sam umrijeti. elim znati hou li ili neu preivjeti nakon smrti. I bolje je da to saznam svjesno, jer inae neu moi nita razumjeti ako do ovog dogaaja doe u nesvjesnom stanju." I tako, prva stvar koju u vam rei je da dok god bjeite od smrti, ona e vas neprestano poraavati - i onoga dana kada joj se suprotstavite i susretnete se s njom, tada e vas smrt napustiti, a vi ete ostati. Sljedea e tri dana sva moja predavanja biti o tehnikama pomou kojih se moete susresti sa smru. Nadam se da e u sljedea tri dana mnogi ljudi nauiti kako umrijeti, da e moi umrijeti. A ako moete umrijeti ovdje na ovoj obali... A ovo je nevjerojatna obala. Ba ovim pijeskom je jednom hodao Krina - isti onaj Krina koji je rekao Arduni u odreenom ratu: Nemoj biti zabrinut; nemoj se bojati. Nemoj se bojati ubijanja ili mogunosti da bude ubijen, jer kaem ti da niti tko umire, niti tko ubija."Niti je itko ikada umro, niti ikada moe umrijeti, a onaj koji moe umrijeti ve je mrtav. I ono to ne umire ne moe biti ubijeno - nema naina da to umre. A to je ivot sam. Veeras smo se neoekivano sakupili na toj istoj obali kojom je taj isti Krina jednom hodao. Ovaj pijesak je vidio Krinu kako hoda. Ljudi mora da su povjerovali da je Krina zaista umro - jer mi poznajemo smrt kao jedinu istinu; za nas svi umiru. Ovaj ocean, ovaj pijesak, nisu
23

I SADA I OVDJE

I SADA I OVDJE

nikada osjetili da je Krina umro; ovo nebo, ovaj mjesec i zvijezde nisu nikada povjerovali u Krininu smrt. Zapravo, u ivotu nema mjesta za smrt, ali mi svi vjerujemo da je Krina umro. Vjerujemo u to, jer nas uvijek proganja pomisao na nau vlastitu smrt. Zato smo toliko optereeni mislima o svojoj vlastitoj smrti? U ovom trenutku smo ivi, pa emu se onda bojimo smrti? Zato se toliko bojimo umiranja? U stvari, u pozadini ovog straha lei tajna koju moramo shvatiti. U pozadini toga lei odreena matematika, a ta je matematika veoma zanimljiva. Nikada nismo vidjeli sami sebe kako umiremo. Vidjeli smo druge kako umiru, i to pojaava ideju da i mi moramo takoer umrijeti. Na primjer, kap kie ivi u oceanu s tisuama drugih kapljica, i onda jednog dana sunane zrake padnu na nju i pretvore ju u paru i ona nestane. Ostale kapljice misle da je ona mrtva i u pravu su - jer vidjele su tu kapljicu malo prije a sada je nema. Ali ta kap jo uvijek postoji u oblacima. A kako da druge kapljice to shvate dok i same ne postanu oblak? Do sada je ta kap morala ve pasti u more i ponovno postati kap. Ali kako da druge kapi to spoznaju dok i same ne krenu na isti takav put? Kada vidimo kako neko umire u naoj blizini mislimo da ta osoba vie ne postoji, da je jo jedan ovjek umro. Mi ne shvaamo da je jo jedan ovjek jednostavno ispario, da je uao u ono suptilno, i tada krenuo na novo putovanje - da je on samo kapljica koja je isparila, da bi
24

postala ponovno kapljicom. Pa kako da to vidimo? Sve to osjeamo jest da je izgubljena jo jedna osoba, da je jo jedna osoba mrtva. Stoga svakog dana netko umire; svakog je dana neka kapljica izgubljena. I polako postajemo uvjereni da i mi sami moramo umrijeti. I ja u umrijeti." I tada nas nadvlada strah. Umrijet u." Taj nas strah hvata, jer gledamo druge. ivimo gledajui druge i to je na problem. Sino sam nekim prijateljima ispriao jednu priu. Jednom se neki idovski fakir veoma uznemirio zbog svojih problema - pa tko ne bi? Sve nas uznemiravaju tue nevolje, a ono to nas najvie uznemirava je tua srea. Kad vidimo kako su drugi sretni, mi postajemo sve nesretniji. U pozadini ima jo matematike, ista vrsta matematike o kojoj sam govorio u vezi sa smru. Vidimo svoj jad i vidimo tua lica. Ne primjeujemo jad kod drugih; vidimo njihove nasmijane oi, osmijeh na njihovim usnama. Ako pogledamo sebe vidjet emo, usprkos unutranjeg nemira, da se izvana smijemo. Zapravo osmijehom skrivamo jad i tugu. Nitko ne eli pokazati kako je nesretan. Ako ne moe uistinu biti sretan tada barem eli pokazati kako je postao sretan, jer prikazivati se nesretnim je poniavajue, gubitniki i poraavajue. Suze se sakupljaju iznutra; izvana vjebamo osmijeh. I kada nas netko pogleda izvana vidi kako se smijemo; meutim, kad pogleda u sebe nalazi jad.
25

I SADA I OVDJE

I SADA I OVDJE

I to mu postaje problem. On misli da je itav svijet sretan i da je on jedini nesretan. Isto se dogodilo s onim fakirom. Jedne noi u svojim molitvama Bogu rekao je: N e traim od tebe da mi ne daje nesreu, jer ako zasluujem da budem nesretan tada u to sigurno i biti - ali barem ti se mogu moliti da mi ne daje toliko patnje. Vidim kako se ljudi u svijetu smiju, a ja sam jedini koji plae. ini se da su svi sretni; ja sam jedini koji je nesretan. Svi se ine dobro raspoloeni; ja sam jedini koji je tuan, izgubljen u mraku. Uostalom, kakvo sam ti zlo uinio? Molim te uini mi uslugu - daj mi neiju tudu nesreu u zamjenu za moju vlastitu. Zamjeni moju nesreu za bilo iju i ja u je prihvatiti." Te noi dok je spavao usnuo je udan san. Vidio je ogromnu kuu u kojoj je bilo na milijune klinova za vjeanje. Milijuni ljudi su ulazili i svi su nosili sveanj nesree na svojim leima. Vidjevi tolike svenjeve nesree jako se preplaio i to ga je zbunilo. Svenjevi koje su drugi nosili su bili slini njegovom vlastitom. Veliina i oblik svenja bio je potpuno isti kod svih ljudi. Postao je sasvim smeten. Uvijek je viao svojeg susjeda nasmijanog - i svako jutro kada bi ga fakir upitao kako je, on bi rekao: Sve je super."- a sada je taj isti ovjek nosio jednaku koliinu nesree. Vidio je politiare i njihove sljedbenike, gurue i njihove uenike - svi su dolazili s istim teretom. Mudri i neznalice, bogati i siromani, zdravi i bolesni - teret u
26

svaijem zaveljaju bio je jednak. Fakir je bio zabezeknut. Po prvi put je vidio svenjeve; do sada je primjeivao samo ljudska lica. Odjednom snaan glas ispuni sobu: Objesite svenjeve!" Svi su, ukljuujui i fakira, uinili to im je bilo reeno. Svi su pourili rijeiti se svojih nevolja; nitko nije htio nositi svoje nevolje ni sekundu due, a i mi bismo, da nam se prui takva prilika, objesili svoje istog trenutka. Onda se zauo jo jedan glas govorei: Sada, neka svatko od vas uzme sveanj koji god mu se dopada." Mogli bismo pomisliti da je fakir uzeo neiji tui sveanj, no nije poinio takvu greku. U panici je potrao uzeti svoj vlastiti sveanj prije nego ga netko drugi dohvati - inae, to mu je mogao biti problem, jer su svi svenjevi jednako izgledali. Pomislio je da je bolje da ima svoj vlastiti sveanj - barem su mu nevolje u njemu bile poznate. Tko zna kakve su sve nevolje sadravali drugi svenjevi? Poznata je nevolja ipak manja nevolja - poznata nam je prepoznatljiva. I tako je panino otrao i dohvatio svoj vlastiti sveanj prije no to ga je itko drugo mogao i dotaknuti. Kada se okrenuo shvatio je da su i svi ostali otrali dohvatiti vlastite svenjeve; nitko nije izabrao sveanj koji nije bio njegov. Upitao je: Zato se toliko urite dohvatiti vlastiti sveanj i Preplaili smo se. Do sada smo vjerovali kako su svi drugi sretni, a samo mi jadni i nesretni." odvratili su. I koga god je fakir upitao odgovor je bio da su uvijek
27

I SADA I OVDJE

I SADA I OVDJE

vjerovali kako su drugi sretni. Vjerovali smo da si ak i ti sretan. I ti si hodao ulicom s osmijehom na licu. Nikada nismo pomislili da i ti nosi svoj sveanj jada u sebi", rekoe. Fakir upita radoznalo: Zato ste pokupili svaki svoj vlastiti sveanj? Zato ga niste zamijenili s nekim drugim?" Oni rekoe: Danas se svatko od nas molio Bogu, traei da zamijenimo svoj sveanj tuge i nevolje. Ali kada smo vidjeli da su sve tuge i nevolje jednake, preplaili smo se; nikada tako neto nismo mogli ni zamisliti. Pa smo zakljuili da je bolje pokupiti vlastiti sveanj. On je blizak i poznat. Zato upasti u nove tuge i nevolje? Malo pomalo nauili smo se na stare nevolje." Te noi nitko nije pokupio sveanj koji pripada nekom drugome. Fakir se probudio zahvaljujui milostivom Bogu to mu je dozvolio da uzme nazad svoje nevolje i jad. I odluio je da nikada vie nee izmoliti slinu molitvu. Zapravo, aritmetika je ista. Kada gledamo lica drugih ljudi i nau vlastitu realnost - tu inimo stranu greku. Nekakva je kriva aritmetika na djelu u naem odnosu prema vlastitom shvaanju ivota i smrti. Vidjeli ste kako drugi ljudi umiru. Viamo smrti drugih ljudi, ali nikada ne saznamo da li ita unutar tih ljudi preivljava. S obzirom da postajemo nesvjesni u tom trenutku, smrt nam i dalje ostaje strancem. Zato je vano da u smrt dobrovoljno uemo.
28

Ako neka osoba vidi smrt jednom, ona se oslobaa smrti, ona slavi pobjedu nad smru. Zapravo je besmisleno tu osobu zvati pobjednikom, jer nema se koga pobijediti - tada smrt postaje lana; smrt tada jednostavno ne postoji. Ako nakon to zbroji dva i dva, netko zapie pet, i sljedeeg dana shvati da su dva i dva etiri, da li bi on rekao da je pobijedio peticu i uinio ju etvorkom? Rekao bi da se tu nije radilo o pobjedi - petica nije ni postojala. To to je dobio pet bila je njegova greka, njegova iluzija - njegov raun je bio netoan, ukupna suma je bila etiri; on je to shvatio kao pet, i to je bila njegova greka. Jednom kad uvidite greku, stvar je rijeena. Da li bi taj ovjek tada rekao: Kako da se rijeim petice? Sada vidim da su dva i dva etiri, a prije sam dobio pet. Kako se mogu osloboditi petice?" Taj ovjek ne bi traio takvo osloboenje, jer im shvati da su dva i dva etiri, problem je rijeen. Pet vie ne postoji. Pa od ega se tada ovjek eli osloboditi? Ne treba se osloboditi od smrti niti slaviti pobjedu nad njom. Smrt treba poznavati. Samo znanje o smrti postaje sloboda, samo znanje o njoj postaje pobjeda. Zato sam ranije rekao da je znanje mo, da je znanje sloboda, da je znanje pobjeda. Znanje o smrti uzrokuje da ona nestane, i tada odjednom, po prvi puta postajemo povezani sa ivotom. Zato sam vam rekao da je prva stvar koju trebate znati o meditaciji to da je ona dobrovoljni ulazak u smrt. Sljedea stvar koju elim rei jest da onaj koji dobrovoljno
29

I SADA I OVDJE

I SADA I OVDJE

ulazi u smrt, iznenada otkriva ulazak u ivot. Iako odlazi u potragu za smru, umjesto susreta sa smru on zapravo otkriva konani ivot. Iako zbog svrhe svoje potrage ulazi u palau smrti, on zapravo zavrava u hramu ivota. A onaj koji bjei iz palae smrti nikada ne stigne do hrama ivota. Dozvolite mi da vam naglasim kako su u zidove hrama ivota ugravirane sjenke smrti. Htio bih jo dodati da su karte smrti nacrtane na zidovima hrama ivota, a kako bjeimo od smrti, mi istovremeno zapravo bjeimo od hrama ivota. Samo kad prihvatimo smrt bit emo u stanju prihvatiti i te zidove. Ako ikada uspijemo ui u smrt, stii emo do hrama ivota. Boanstvo ivota obitava unutar zidova smrti; slike smrti ugravirane su posvuda u hramu ivota. Mi jednostavno bjeimo od samog pogleda na njih. Ako ste ikada bili u Khajurahu morali ste primijetiti jednu neobinu stvar - naokolo po zidovima nainjene su skulpture sa scenama seksa. Te slike izgledaju gole i opscene. Ako ovjek vidjevi ih jednostavno pobjegne, nee moi doi do boanstva u hramu. Unutra je slika Boga, dok su vani ugravirane slike seksa, strasti, voenja ljubavi. Ljudi koji su sagradili hramove Khajuraha prikazali su temeljnu ivotnu injenicu: pokazali su da je seks prisutan na vanjskom zidu i ako pobjegnete od njega, nikada neete biti sposobni postii brahmacharyu i celibat - jer brahmacharya je unutra. Ako ikada uspijete stii dalje
30

od tih zidova, tada ete takoer postii brahmacharyu. Samsara, smrtni svijet, je prikazan na zidovima, i bjeanje od njega vas nikada nee odvesti Bogu, jer onaj koji sjedi unutar zidova samsare je Bog sam. Ja vam govorim istu stvar. Negdje na nekom mjestu trebamo izgraditi hram na ijim e zidovima biti prikazana smrt, a boanstvo ivota e sjediti u hramu. Takva je istina. Meutim, obzirom da stalno bjeimo od smrti, takoer proputamo blagoslov ivota. Istovremeno vam govorim dvije stvari: meditacija je dobrovoljni ulazak u smrt, i onaj koji u smrt ulazi dobrovoljno postie ivot. To znai: onaj koji se susree sa smru konano otkriva da je smrt nestala i da je on u zagrljaju ivota. To se ini apsurdnim - odlazite traiti smrt a susreete ivot - ali to nije tako. Na primjer, ja nosim odjeu. Ako me doete traiti, prvo ete nai moju odjeu - iako ja nisam ta odjea. I ako se preplaite moje odjee i pobjegnete, tada me nikada neete upoznati. Meutim, ako mi doete blie, bez straha od moje odjee, tada ete ispod moje odjee nai moje tijelo. Ali i to tijelo, u dubljem smislu, je komad odjee, i ako namjeravate pobjei od mojeg tijela, tada neete otkriti onoga koji sjedi u meni. Ako se ne preplaite tijela i nastavite svoje putovanje u unutranjost, znajui da je i tijelo samo komad odjee, tada ete svakako doi do onoga koji sjedi unutra, onoga kojeg svatko eli upoznati. Kako je zanimljivo to da je zid sainjen od tijela,
31

I SADA I OVDJE

I SADA I OVDJE

a boansko milostivo sjedi unutra. Zid je nainjen od materije, a unutranjost je boanska, svjesnost koja sjedi u svoj svojoj ljepoti. Ovo su suprotnosti, naravno - zid od materije i boanski ivot. Ako dobro shvaate, zid je sastavljen od smrti, a boansko od ivota. Kada umjetnik crta sliku on stvara tamnu podlogu da bi naglasio bijelu boju. Bijele linije postaju izrazito vidljive na tamnoj podlozi. Kad bi se netko preplaio crnila, ne bi mogao doi do bjeline. Ali on ne zna da to crnilo u stvari naglaava bijelu boju. Slino tome, trnje okruuje rue u cvatu. Ako se netko preplai trnja nee moi dohvatiti rue; ako stalno bjei od trnja ni rue mu nee biti dostupne. Ali onaj koji prihvati trnje i pride mu bez straha, otkrit e na svoje zaprepatenje da trnje samo titi cvijet; njegova je svrha da bude vanjski zid cvijetu - zatitni zid. Cvijee cvate usred toga trnja; trnje nije neprijatelj cvijeu. Cvijee je dio trnja i trnje dio cvijea - oboje je nastalo iz jedne ivotne sile te biljke. Ono to mi zovemo ivot i ono to zovemo smrt - i jedno i drugo je dio veeg ivota. Ja diem. Izdiem; udiem. Isti dah koji izlazi ponovno se vraa, i isti dah koji ulazi nakon nekog vremena izlazi. Udisanje je ivot, izdisanje je smrt. Ali oboje su koraci u nekom veem ivotu - ivot i smrt idu jedno pored drugog. Roenje je jedan korak, smrt jo jedan. Ali kad bismo mogli vidjeti, kad bismo mogli prodrijeti unutra, tada bismo dobili viziju tog
32

veeg ivota. Ova tri dana raditi emo meditaciju ulaenja u smrt. I ja u vam govoriti o njenim razliitim dimenzijama. Veeras emo raditi meditaciju prvog dana. Dozvolite mi da vam objasnim nekoliko stvari u vezi s tim. Do sada ste morali shvatiti moje stajalite: moramo doi do neke toke unutra, duboko unutra, gdje nema mogunosti umiranja. Moramo odbaciti itavu vanjtinu, kao to se deava u smrti. Kod smrti odbacujemo tijelo, odbacujemo osjeaje, odbacujemo misli, odbacujemo prijateljstvo, neprijateljstvo, odbacujemo - sve odbacujemo. itav vanjski svijet nestaje - samo mi ostajemo, ostaje samo jastvo, samo svjesnost ostaje odvojena. U meditaciji takoer moramo sve odbaciti i umrijeti ostavljajui jedino promatraa, svjedoka iznutra. I ta e se smrt dogoditi. I u sljedea tri dana meditiranja, ako pokaete hrabrost umiranja i odbacite same sebe, moe doi do pojave koja se zove samadhi. Samadhi je, ne zaboravite, prekrasna rije. Stanje potpune meditacije zove se samadhi, ali i grob izgraen nakon neije smrti se isto zove samadhi. Zapravo, oboje imaju zajedniku tajnu, zajedniku dodirnu toku. Osobi koja dosegne stanje samadhi, njegovo tijelo i ostaje poput groba - nita drugo. Tada shvaa da postoji netko iznutra; vani je samo tama. Nakon neije smrti mi nainimo grob i zovemo ga samadhi. Ali ovaj su samadhi izgradili drugi. Ako moemo sami nainiti svoj vlastiti samadhi, prije nego ga naprave
33

I SADA I OVDJE

I SADA I OVDJE

drugi, tada smo stvorili onu pojavu za kojom eznemo. Drugi e imati priliku da naprave na grob, ali mi emo moda propustiti ansu da sami stvorimo svoj samadhi. Ako sami moemo stvoriti svoj samadhi, tada, u takvom stanju, samo e tijelo umrijeti, i nee biti upitno da li je i naa svjesnost umrla. Nikada nismo umrli, niti emo ikada umrijeti. Nitko nije nikada umro, niti e ikada umrijeti. Da bismo to shvatili, morat emo silaziti svim koracima smrti. Htio bih vam pokazati tri koraka koja emo pratiti. I tko zna, ta se pojava moe desiti na ovoj obali i vi moda dobijete svoj samadhi - ne onaj kojega prave drugi, ve onaj kojega stvarate svojom voljom. Postoje tri koraka. Prvo trebate opustiti vlastito tijelo. Morate tijelo toliko opustiti da ponete osjeati kao da vam tijelo lei daleko od vas, kao da vi nita nemate s njim. Morate povui svu energiju iz svoga tijela i spremiti ju unutra. Mi dajemo svome tijelu energiju - koju god koliinu energije spremimo u tijelo, ona ostaje u njemu: koju god koliinu povuemo, ona biva uvuena unutra. Jeste li ikada primijetili sljedee? Kad se god s nekim posvaate, odakle vaem tijelu dodatna energija? U tom stanju bijesa moete podii tako veliki kamen koji inae ne biste mogli ni s mjesta pomaknuti kada ste mirni. Iako je to vae tijelo, jeste li ikad pomislili odakle dolazi ta energija? Spremili ste energiju - bila je potrebna, bili ste u nevolji; postojala je opasnost, suoili ste se s neprijateljem. Znali
34

ste da e vam ivot biti u opasnosti ako ne podignete taj kamen, pa ste svu svoju energiju usmjerili u tijelo. Jednom se desilo da je ovjek bio dvije godine paraliziran i vezan za krevet. Nije mogao ustati, nije se mogao micati. Lijenici su od njega odustali izjavljujui da e ostati paraliziran do kraja ivota. Jedne je noi izbio poar u njegovoj kui i svi su izjurili van. Nakon to su izali shvatili su da je glava obitelji ostao zarobljen u kui budui da nije mogao ni trati: to e mu se dogoditi? Neki ljudi su uzeli baklje sa sobom i otkrili da je starac ve izaao van. Upitali su ga da li je sam izaao iz kue. On im ree: Kako sam mogao izai? Kako se to desilo?" Ali, on je morao sam hodati; u to nema sumnje. Kua je gorjela; svi su izlazili i on je na trenutak zaboravio na svoju paralizu; itavu je svoju energiju usmjerio u tijelo. Ali kada su ga ljudi vidjeli pod svjetlom baklji i upitali kako mu je uspjelo izai iz kue on je uzviknuo: Oh, ja sam paraliziran!" i pao na tlo. Izgubio je svoju energiju. Bilo je to izvan njegove moi da shvati kako je dolo do toga. Sada su mu svi stali objanjavati kako on zapravo nije paraliziran, jer ako je mogao prijei toliku udaljenost hodajui, mogao bi hodati i do kraja ivota. On je ponavljao: Nisam mogao podii ruku; nisam mogao podii ni nogu - pa kako se ovo dogodilo?" Nije mogao objasniti; nije ak ni znao tko ga je iznio van. Nitko ga nije iznio van; sam je iziao. On meutim
35

I SADA I OVDJE

I SADA I OVDJE

nije znao da je u trenutku opasnosti njegova dua slila svu energiju u njegovo tijelo. I tada je, s obzirom na njegov osjeaj paraliziranosti, dua ponovno uzela energiju i ovjek je ponovno bio paraliziran. Takvi su se sluajevi dogodili ne samo jednom ili dvoje ljudi. Na ovoj zemlji postoje stotine sluajeva gdje su ljudi bili paralizirani a nadvladali su svoje stanje i zaboravili na njega u sluaju poara ili u nekoj drugoj opasnoj situaciji. Ja govorim o tome da svi mi spremamo energiju u svojem tijelu, ali nemamo pojma kako da ju povuemo natrag. Po noi se osjeamo odmoreni, jer je energija spremljena u tijelu i ono lei u oputenom poloaju, a ujutro smo opet svjei i puni energije. Ali neki ljudi nisu sposobni povui natrag svoju energiju ni po noi. Ta energija ostaje zatvorena u tijelu i tada im je teko spavati. Nesanica je pokazatelj da energija koja je ranije pohranjena u tijelu ne moe nai naina da se vrati svome izvoru. U prvoj fazi ove meditacije itava se energija mora povui iz tijela. Zanimljivo je to to se energija vraa onda kad ju osjetimo. Ako netko moe osjetiti da se njegova energija povlai unutra na neko vrijeme i da se njegovo tijelo oputa, on e otkriti da se njegovo tijelo sve vie oputa. Tijelo e doi do toke kada ovjek nee moi podii ruku ak i ako e to htjeti - sve e biti oputeno. Stoga, osjeajui energiju, mi ju moemo povui iz tijela. Tako je prva stvar povratak vitalne energije, prane, natrag u njen izvor. To e uiniti da nam tijelo nepomino
36

lei - poput ljuske- i primijetit emo da se na taj nain stvorila udaljenost izmeu ljuske i oraha unutar samog kokosovog oraha - da smo se odvojili od tijela koje lei izvan nas, kao ljuska, kao odbaena odjea. Sljedei je korak opustiti dah. Duboko u sebi dah sadri vitalnu energiju, pranu, i zbog toga ovjek umire kada je disanje prekinuto. Negdje duboko, dah nas dri vezanim za tijelo. Dah je most izmeu due i tijela: tu je ta veza. Stoga dah nazivamo pranom. im disanje prestaje, prana nestaje. Nekoliko se tehnika moe primijeniti u vezi s tim. Sto se deava kada neka osoba u potpunosti opusti svoje disanje, i omogui mu da bude smireno i tiho? Disanje polako dolazi do toke u kojoj ovjek ne zna je li iv ili mrtav, i da li die prema unutra ili prema van. esto se poinje pitati da li je iv ili mrtav, da li die ili ne. Disanje postaje tako tiho da osoba ne zna da li uope die. Nema potrebe da kontrolirate disanje. Ako to pokuate uiniti, ono nikada nee biti pod kontrolom - pokuat e na silu izai, a ako ga kontrolirate izvana, ono e pokuati na silu ui unutra. Zato vam kaem, vi sami ne morate nita uiniti, samo dozvolite da disanje bude to oputenije - i to tie. Lagano, u jednom trenutku dah se zaustavlja. ak ako se zaustavi samo na trenutak, u tom trenu vidjet ete beskrajnu udaljenost izmeu due i tijela - u tom trenutku vidi se ta udaljenost. To je isto kao kad bi grom udario, a ja bih tada vidio sva vaa lica u jednom trenutku. Nakon
37

I SADA I OVDJE

I SADA I OVDJE

toga, groma vie ne bi bilo, a ja sam ipak vidio vaa lica. Kada se dah zaustavi na trenutak, tono u sredini, tada u tom trenutku munja udara unutar itavog tijela i postaje jasno da je tijelo odvojeno i da ste vi odvojeni - tada je dolo do smrti. Dakle, u drugoj fazi morate opustiti dah. U treoj fazi um treba biti oputen. ak i ako je dah oputen, a um nije, munja e zasigurno udariti, ali vi neete moi shvatiti to se dogodilo, jer e um biti zaokupljen svojim mislima. Da grom udari u ovom momentu, a ja ostanem izgubljen u svojim mislima, ja bih to shvatio tek nakon to se to dogodilo. U meuvremenu je grom udario, a ja sam bio izgubljen u svojim mislima. Grom e udariti im se dah zaustavi, ali to emo primijetiti samo ako su misli nestale; inae ga neemo primijetiti, i prilika e biti proputena. Stoga je trea stvar opustiti um. Proi emo kroz te tri faze i tada, u etvrtoj fazi, sjest emo u tiini. Ako elite, moete lei ili sjesti. Bit e lake ako legnete - ovo je prekrasna plaa; moe se dobro iskoristiti. Svatko treba nainiti oko sebe malo slobodnog prostora i lei. U redu je ako netko eli sjesti, ali ne trebate se kontrolirati ako tijelo pone padati - jer tijelo vam moe pasti u trenutku kad bude sasvim oputeno, i tada va pokuaj kontrole nee tijelu dozvoliti da se u potpunosti opusti. Dakle, pratit emo ove tri faze i onda emo u etvrtoj fazi ostati u tiini deset minuta. U sljedea tri dana, tijekom te tiine vi ete morati nastojati vidjeti smrt,
38

dozvoliti joj da se spusti. Ja u vam sugerirati da osjetite kako vam se tijelo oputa, kako vam se dah oputa, kako vam se um oputa - tada u ostati tiho, svjetla e se ugasiti, i tada ete ostati leati u tiini deset minuta. Ostat ete mirni u tiini, promatrajui to se dogaa u vama. Ostavite dovoljno prostora oko sebe, tako da u sluaju da neije tijelo padne, ne padne ni na koga. Oni koji ele lei neka ostave dovoljno prostora oko sebe. Bilo bi dobro da tiho legnete na pijesak. Nitko ne bi smio govoriti... nitko u sredini ne bi trebao otii. Da, sjednite. Sjednite ili leite, gdje god bili. Zatvorite oi... zatvorite oi i opustite tijelo. Neka bude oputeno. I dok vam ja govorim, ponite osjeati sa mnom. Dok vi osjeate, tijelo e vam biti sve vie oputeno - tada e tijelo leati, potpuno oputeno, kao da u njemu nema ivota. Ponite osjeati. Tijelo se oputa... nastavite ga oputati... Nastavite oputati svoje tijelo i osjetite kako se oputa. Tijelo se oputa... osjetite to... opustite svaki djeli svoga tijela. Osjetite to i iznutra... tijelo se oputa. Energija se vraa unutra... energija iz vaeg tijela se povlai, okree prema vama... energija se povlai. Tijelo se oputa... tijelo se oputa... tijelo se oputa... tijelo se oputa. Opustite se, kao da vie niste ivi. Pustite tijelu da se opusti... neka bude sasvim oputeno. Tijelo je postalo oputeno... tijelo je postalo oputeno. Opustite se, opustite se u potpunosti, kao da tijela vie nema.
39

I SADA I OVDJE

I SADA I OVDJE

Tijelo je postalo oputeno. Tijelo je postalo sasvim oputeno, kao da u njemu vie nema ivota. itava se tjelesna energija sakupila unutra. Tijelo je postalo sasvim oputeno... tijelo je postalo oputeno... tijelo je postalo oputeno... tijelo je postalo oputeno...tijelo je postalo oputeno. Opustite se, potpuno se opustite, kao da tijelo vie ne postoji. Pokrenuli smo se unutra. Tijelo je postalo oputeno... tijelo je postalo oputeno... tijelo je postalo oputeno. Dah se umiruje... opustite takoer i disanje... sasvim ga opustite. Neka dolazi i odlazi kako eli... neka se opusti. Nema potrebe zaustavljati ga ili usporavati; neka bude oputeno. Udiite koliko moete... i izdiite koliko moete. Disanje postaje oputeno... disanje postaje smireno... Osjetite ga na ovaj nain: disanje postaje smireno... disanje postaje smireno i oputeno... disanje je oputeno... disanje se smiruje. Disanje se smirilo... disanje se smirilo... disanje se smirilo. Sada opustite um i osjetite kako se misli smiruju... misli se smiruju... um je smiren... um se smirio...

Poglavlje 2

IVOT KAO SAN

Postavljeno je nekoliko pitanja u vezi sinonjeg predavanja.

Pitanje 1
J E D A N PRIJATELJ JE PITAO: OSOBA M O E U M R I J E T I P O T P U N O SVJESNA, ALI KAKO N E T K O M O E BITI P O T P U N O SVJESTAN PRI ROENJU? Roenje i smrt zapravo nisu dva dogaaja, oni su dva kraja iste pojave - isto kao i dvije strane kovanice. Ako ovjek ima jednu stranu kovanice u ruci, i druga e automatski biti u njegovoj ruci. Nije mogue imati jednu stranu kovanice u ruci i onda se pitati kako doi do druge - druga je strana automatski prisutna. Roenje i smrt su dvije strane istog fenomena. Ako do smrti dolazi u svjesnom stanju, tada e i do roenja neizbjeno doi u svjesnom stanju. Ako do smrti dolazi u nesvjesnom stanju, tada se i roenje dogaa u nesvjesnom stanju. Ako osoba umre potpuno svjesna u trenutku svoje smrti, biti e puna svjesnosti u trenutku svojeg sljedeeg roenja. Obzirom da svi umiremno u nesvjesnom stanju

40

41

I SADA I OVDJE

I SADA I OVDJE

i raamo se u nesvjesnom stanju, ne sjeamo se svojih prolih ivota. Dakako, uspomene na prole ivote su uvijek prisutne u nekom djeliu naeg uma, i te se uspomene mogu oivjeti ako to elimo. Ne moemo nita uiniti izravno s roenjem; to god moemo uiniti, uinit emo vezano sa smru. Nita se ne moe uiniti nakon smrti; to god moemo uiniti moramo uiniti prije smrti. Osoba koja umire u nesvjesnom stanju ne moe uiniti nita dok se ponovno ne rodi - ne postoji nain; ona e ostati nesvjesna. Stoga, ako ste ranije umrli u nesvjesnom stanju, morat ete se ponovno roditi u nesvjesnom stanju. Sto god moete uinit, morate uiniti prije smrti, jer imamo mnogo mogunosti prije smrti, itav jedan ivot. S ovakvom mogunou, moe se nastojati ii prema buenju. I bit e velika greka ako netko eka do trenutka smrti da se probudi. Ne moete se probuditi u trenutku smrti. Sadhana, putovanje prema buenju, mora poeti puno prije smrti; treba se pripremiti za to. Bez priprema sigurno je da ete ostati nesvjesni u smrti. Iako je, na ovaj nain, to nesvjesno stanje za vae dobro ako se jo niste spremni roditi se u svjesnom stanju. Oko 1915. godine, vladar Kashija imao je operaciju eluca. To je bila prva operacija takve vrste u svijetu izvedena bez anestezije. Tri britanska lijenika odbila su izvriti tu operaciju bez anestezije, govorei da je nemogue otvoriti neiji eludac na sat i pol, dva za vrijeme takve operacije, a da se pacijenta ne uspava. Bilo je opasno - opasnost je
42

bila u tome da pacijent vriti, mie se, skae ili padne zbog nepodnoljive boli; bilo to se moglo dogoditi. Stoga lijenici nisu bili spremni na to. Ali vladar je tvrdio da nema razloga za brigu dok god on bude meditirao i rekao je da moe s lakoom meditirati sat i pol do dva. Nije htio primiti anesteziju; rekao je da eli biti operiran u svjesnom stanju. No lijenici to nisu bili voljni uiniti; vjerovali su da je opasno da netko prolazi kroz takvu bol u svjesnom stanju. Meutim vidjevi da nema druge mogunosti, zatraili su ga prvo, eksperimenta radi, da ue u meditaciju. Tada su ga porezali po ruci - nije se ak ni trznuo. Dva sata kasnije je prigovorio da ga ruka boli; dva sata nita nije osjeao. Nakon toga je operacija izvrena. To je bila prva operacija u svijetu u kojoj su kirurzi operirali pacijentu eludac sat i pol bez davanja anestezije. I vladar je bio potpuno svjestan tijekom operacije. Potrebna je duboka meditacija da bi ovjek bio u takvoj svjesnosti. Meditacija mora biti tako duboka da ovjek bude u potpunosti svjestan, bez trunke sumnje, kako su dua i tijelo odvojeni. ak i najmanja mogua identifikacija s tijelom moe biti opasna. Smrt je najvea kirurka operacija koja postoji. Ni jedan lijenik nije nikada izvrio tako veliku operaciju - jer u smrti postoji mehanizam koji premijeta itavu vitalnu energiju, pranu, iz jednog fizikog tijela u drugo. Nitko nikada nije izveo takvu fantastinu operaciju, niti ona ikada
43

I SADA I OVDJE

I SADA I OVDJE

moe biti izvrena. Moemo odrezati jedan dio tijela, ili drugi, ili presaditi jedan organ ili drugi, ali u sluaju smrti sva se vitalna energija mora preseliti iz jednog tijela u drugo. Priroda je to lijepo uinila tako da smo potpuno nesvjesni kod pojave tog fenomena. To je za nae dobro; ne bismo mogli podnijeti toliku bol. Mogue je da je razlog to smo nesvjesni taj to mislimo da je smrtna bol nepodnoljiva. U naem je interesu da budemo nesvjesni; priroda nam ne dozvoljava da pamtimo prolazak kroz smrt. U svakom ivotu ponavljamo iste greke koje smo ponavljali u prethodnim ivotima. Kad bismo se mogli prisjetiti to smo inili u prolim ivotima, moda ne bismo padali ponovno u iste jame. Kad bismo se samo mogli prisjetiti to smo radili u prethodnim ivotima, tada ne bismo mogli ostati isti kao to smo sada. Mogue je da bi i ostali isti, jer svaki smo put iznova gomilali bogatstvo i svaki je put smrt to bogatstvo uinila besmislenim. Kad bismo se toga sjetili, moda ne bismo imali u sebi jednaku elju za novcem kao prije. Zaljubili smo se tisuu puta, i svaki se put iznova pokazalo da je to besmisleno. Kada bismo se ovoga mogli prisjetiti, naa elja za zaljubljivanjem u druge i elja da se drugi zaljube u nas, nestale bi. Tisuama i tisuama puta bili smo ambiciozni, egoistini; dostigli smo uspjeh, visoke pozicije, a na kraju se sve pokazalo beskorisnim, sve se pretvorilo u prainu. Kada bismo se toga mogli prisjetiti,
44

moda bi naa ambicioznost izgubila polet, i tada ne bismo bili takvi kakvi smo sada. Kako ne pamtimo prole ivote, neprestano se kreemo gotovo u istom krugu. ovjek ne shvaa kako je napravio isti krug toliko puta prije, i da ga je opet napravio nadajui se istom emu se nadao i prije. Smrt ubija svaku nadu, i iznova poinje isti krug. ovjek se kree u istim krugovima kao i bik na vodenom kolu. ovjek se moe potedjeti toga, ali je za to potrebna velika svjesnost i neprestano eksperimentiranje. ovjek ne moe odjednom poeti ekati na smrt, jer se ne moete odjednom osvjestiti za vrijeme takve velike operacije, pod takvom velikom traumom. Moramo polako eksperimentirati. Morati emo polako eksperimentirati s malim nesreama da vidimo kako moemo biti svjesni dok kroz njih prolazimo. Na primjer, imate glavobolju. U isto vrijeme postanete svjesni i poinjete osjeati glavobolju, a ne bol u glavi. I tako ete morati eksperimentirati s glavoboljom i nauiti ju osjeati. Bol je u glavi i ja sam toga svjestan." Kada je Swami Ram bio u Americi ljudi su ga teko pratili na poetku. Kada ga je posjetio predsjednik SAD-a, i on je isto bio zbunjen. Pitao je: Koji je ovo jezik?", jer Ram je obiavao govoriti u treem licu. Ne bi rekao: Ja sam gladan", ve bi rekao: Ram je gladan." Ne bi rekao: Imam glavobolju", ve bi rekao: Ram ima jaku bol u glavi." Iz poetka su ljudi imali problema pratei ga. Jednom je, na primjer, rekao: Ram se smrzavao prole noi." Kada
45

I SADA I OVDJE

I SADA I OVDJE

su ga upitali na koga misli, odgovorio je da misli na Rama. Kada su ga upitali: Koji Ram?" rekao je, pokazujui na sebe: Ovaj Ram - jadnik se sino smrzavao. Stalno smo. se smijali i ispitivali 'Kako je smrznuti Ram?'" Govorio bi: Ram je hodao ulicom i neki ljudi su ga poeli psovati. Mi bi se valjali od smijeha 'Kako ti se dopada psovanje, Ram? Ako trai ast, susrest e se s uvredom.'" Kad bi ga ljudi pitali: O kome pria, koji Ram?" on bi pokazivao na sebe. Morate poeti eksperimentirati s manjim nevoljama. Susreete se s njima svakodnevno; prisutne su svaki dan - ne samo nevolje, morat ete u eksperiment ukljuiti i sreu, jer mnogo je tee biti svjestan u srei nego u nesrei. Nije teko iskusiti kako su vaa glava i bol u njoj dvije odvojene stvari, ali mnogo je tee osjetiti sljedee: Tijelo je odvojeno, i uitak zdravlja je isto odvojen od mene - ja nisam ak ni to." Teko je odravati udaljenost kad smo sretni jer elimo biti blizu sree. Naprotiv u nesrei oito elimo biti odvojeni, daleko od nje. Ako nam postane jasno da je bol odvojena od nas, mi elimo da tako i ostane, tako da moemo od nje biti osloboeni. Morat ete vjebati kako ostati svjesni u nesrei kao i u srei. Onaj tko provodi takav eksperiment, sam sebi esto donosi nevolje, slobodnom voljom, da bi ih iskusio. To je zapravo tajna asketizma; to je eksperiment da bi se dobrovoljno iskusila bol. ovjek, na primjer, posti. Ostajui gladan on pokuava otkriti kakav efekt ima glad
46

na njegovu svjesnost. Inae osoba koja gladuje nema blage veze to radi - samo zna da je gladna i veseli se svojem obroku sljedeeg dana. Osnovna svrha posta je iskusiti ovo: Glad je prisutna, ali je daleko od mene. Tijelo je gladno, 'ja' nisam." Pa tako dobrovoljno izazivajui glad, ovjek pokuava saznati iznutra da li je glad prisutna. Ram je gladan - 'ja' nisam gladan. Znam da glad postoji, i da to treba postati trajno znanje dok ne doem do toke u kojoj dolazi do udaljenosti izmeu mene i gladi - gdje 'ja' vie ne ostaje gladan - ak ni u gladi ja vie ne ostajem gladan. Samo je tijelo gladno i to zna. Ja jednostavno ostajem onaj koji zna. Tada smisao posta postaje veoma dubok; tada to ne znai jednostavno ostati gladan. N o r m a l n o je da onaj koji gladuje ponavlja neprestano, dvadeset etiri sata dnevno, kako je gladan, da nije jeo nikakvu hranu cijeli dan. Njegov um nastavlja fantazirati o hrani koju e jesti sljedeeg dana i planira to. Takav je post besmislen. Tada on znai samo suzdravanje od hrane. Razlika izmeu suzdravanja od hrane i posta, upvasa, je u sljedeem: post znai pribliavanje, sve blie i blie. Blie emu? To znai pribliavanje samom sebi stvaranjem udaljenosti od svoga tijela. Rije upvasa ne implicira samo gladovanje. Upvasa znai obitavanje sve blie i blie. Blie emu? Znai blie svome 'ja', obitavanje sve blie svome 'ja' i sve dalje od tijela. Tada je isto mogue da ovjek jede meso, a ipak bude u stanju
47

I SADA I OVDJE

I SADA I OVDJE

posta. Ako, dok jede, zna da se jedenje dogaa negdje drugdje i da je svjesnost potpuno odvojena od tog ina, tada je to upvasa. A takoer je mogue da ovjek ne posti uistinu ak i ako je sam sebi oduzeo hranu; jer moda je previe svjestan svoje gladi, toga da umire od gladi. Upvasa je psiholoka svjesnost odvojenosti svojeg ja' i fizikog stanja gladi. I druge vrste boli mogu se takoer svojevoljno stvoriti, ali stvaranje takvih boli je duboki eksperiment. ovjek moe lei na trnje samo zato da bi iskusio kako to trnje bode tijelo, a ne njegovo 'ja'. Tako se i nesrea moe dozvati da bi se iskusila odvojenost svjesnosti od fizikog. Ali postoji dovoljno nepozvanih nevolja na svijetu - nije potrebno zvati ih jo vie. Ve je dovoljno nesree prisutno - ovjek bi trebao poeti eksperimentirati s njima. Nevolje i tako dou nepozvane. Ako tijekom nepozvane nevolje ovjek moe odravati shvaanje: Ja sam odvojen od svoje patnje", tada ta patnja postaje sadhana, duhovna disciplina. ovjek e morati nastaviti sa sadhanom ak i uz sreu koja je dola sama od sebe. U patnji je mogue da uspijemo prevariti sami sebe, jer svatko eli vjerovati: Ja ne patim." Ali kad je u pitanju srea, ovjek se eli identificirati s njom jer ve vjeruje: Ja sam sretan." Stoga je sadhana jo tea sa sreom. Nita zapravo nije bolnije nego osjeaj da smo
48
c

odvojeni od svoje sree. ovjek eli sebe utopiti potpuno u svojoj srei i zaboraviti da je od nje odvojen. Srea nas utapa; nesrea nas odvaja i dijeli od sebe samoga. Nekako ponemo vjerovati da nae poistovjeivanje s patnjom postoji samo zato to nemamo drugog izbora, ali sreu doekujemo itavim svojim biem. Budite svjesni u boli na koju naiete; budite svjesni u srei na koju naiete - i povremeno, samo eksperimentirajui, budite svjesni u dozvanoj boli, zato to su u njoj stvari malo drugaije. Nikada se ne moemo u potpunosti poistovjetiti s neim to sami prizovemo... Samo saznanje daje to neto prizvano stvara distancu. Gost koji dolazi u va dom ne pripada tamo - on je gost. Isto tako, kada prizovemo patnju kao gosta, ona je ve neto to je odvojeno od nas. Dok bosonogi hodate, trn vam se zabode u nogu. To se dogodilo sluajno i bol je golema. Taj je nesretni dogaaj razliit od onoga kada namjerno uzmete trn i pritisnete ga na nogu - znajui u svakom trenutku da probadate nogu trnom, promatrajui bol. Ne traim od vas da to uinite i maltretirate sami sebe; kako stoje stvari, patnje ve ima dovoljno - ono to mislim je sljedee: budite na oprezu prolazei kroz patnju i sreu; i tada, jednom kasnije, prizovite neku nesreu i vidite koliko daleko od nje moete postaviti svoju svjesnost. Ne zaboravite, pokus prizivanja nesree je od velike vanosti, jer svatko eli prizvati sreu ali nitko ne eli prizvati nesreu. I zanimljivo je to da nesrea, koju ne
49

I SADA I OVDJE

I SADA I OVDJE

elimo, dolazi sama, a srea koju traimo nikad ne dolazi. ak kada i sluajno doe, ostaje s vanjske strane vrata. Srea koju prizivamo nikad ne dolazi, dok srea koju nikad ne traimo samo uee. Kada neka osoba sakupi dovoljno snage da prizove nesreu, to znai da je toliko sretan da sada moe prizvati i nesreu. On je tako blaen da vie nema problema u prizivanju patnje. Sada se nesrea moe pozvati da dode i ostane. Ali ovo je veoma duboki eksperiment. Dok nismo spremni poduzeti takav eksperiment, moramo pokuati biti svjesni patnje koju susreemo samu od sebe. Ako postajemo sve svjesniji svaki put kad se susretnemo s nesreom, bit emo dovoljno sposobni da ostanemo svjesni kad dode smrt. Tada e nam priroda dozvoliti da budemo budni i u smrti. Priroda e takoer shvatiti da, ako ovjek moe ostati svjestan u boli, isto tako moe ostati svjestan u smrti. Nitko ne moe postati svjestan u smrti odjednom, bez slinog prethodnog iskustva. ovjek koji se zvao P.D. Ouspensky je umro prije nekoliko godina. Bio je veliki matematiar iz Rusije. On je jedina osoba XX stoljea koja je napravila veliki broj eksperimenata u vezi sa smru. Tri mjeseca prije vlastite smrti, jako se razbolio. Lijenici su mu savjetovali da ostane u krevetu, no on je ipak inio nezamislive napore. Ne bi spavao nou; putovao je, hodao, trao, uvijek je bio u pokretu. Lijenici su bili uasnuti; rekli su da se treba odmarati. Ouspensky je pozvao svoje bliske prijatelje k
50

sebi, ali im nita nije rekao. Dva prijatelja koji su bili pored njega tri mjeseca, do njegove smrt, rekli su da su po prvi puta u ivotu vidjeli ovjeka koji je smrt prihvaao u svjesnom stanju. Pitali su ga zato ne prihvaa savjet lijenika. Ouspensky je odgovorio: elim iskusiti razliite vrste boli, tako da smrtna bol ne bude toliko velika da postanem nesvjestan. elim proi kroz svaku vrstu boli prije smrti; to u meni moe stvoriti takvu snagu da u moi biti potpuno svjestan kada doe smrt." I tako je tri mjeseca inio nadljudske napore da osjeti razliite vrste boli. Njegovi prijatelji su pisali da bi se i oni koji su u dobroj kondiciji umorili, ali ne i Ouspensky. Lijenici su inzistirali na tome da se on odmara, inae e mu to strano tetiti - ali uzaludno. One noi kada je umro, Ouspensky je hodao gore dolje po svojoj sobi. Lijenici koji su ga pregledali izjavili su da njegove noge vie nisu imale snage za hodanje - a ipak, on je hodao cijelu no. Rekao je: elim umrijeti hodajui, kako ne bih umro sjedei ili spavajui posve nesvjesno." Dok je hodao rekao je prijateljima: Jo samo malo - jo deset koraka i sve e biti zavreno. Tonem, ali hodati u dok god ne napravim svoj posljednji korak. elim neto raditi do samoga kraja, inae me smrt moe zatei nesvjesnog. Mogu se opustiti i lei spavati - ne elim da se to dogodi u trenutku smrti." Ouspensky je umro zakoraivi svoj posljednji korak.
51

I SADA I OVDJE

I SADA I OVDJE

Malo ljudi na zemlji je umrlo hodajui na ovaj nain. Pao je na pod hodajui; odnosno, pao je tek kada je umro. Zakoraivi posljednji put rekao je: To je to; ovo je moj posljednji korak. Sad u pasti. Ali prije odlaska dozvolite mi da vam kaem da sam svoje tijelo ostavio ve odavno. Sad ete vidjeti kako se moje tijelo oslobaa, ali primjetio sam ve davno prije kako me je tijelo ostavilo, a ja ipak jo postojim. Sve veze s tijelom su bile prekinute, a ipak, ja unutra jo uvijek postojim. Sada e pasti samo tijelo - nema naina da i ja padnem." U trenutku njegove smrti prijatelji su vidjeli nekakvu vrstu svjetla u njegovim oima. Mir, veselje i sjaj se vide kako isijavaju dok netko stoji na pragu onog drugog svijeta. Ali ovjek se za to mora pripremati, neprestano pripremati. Ako se ovjek u potpunosti pripremi, tada smrt postaje prekrasno isksustvo. Ne postoji ni jedan drugi fenomen koji je vredniji od ovoga, jer ono to se otkriva u trenutku smrti ne moe se saznati ni na koji drugi nain. Tada smrt izgleda kao prijatelj, jer samo u trenutku smrti moemo osjetiti da smo ivui organizam - ne prije toga. Ne zaboravite - to je mranija no, zvijezde su sjajnije. Bljesak munje se jae istie kao srebrna nit to su mraniji oblaci. Isto tako kada nas smrt okrui sa svih strana u svom punom obliku, u tom se trenutku samo sredite ivota manifestira u svoj svojoj ljepoti - nikada prije toga. Smrt nas okruuje poput tame, a u samoj sredini, u samom sreditu ivota koji se naziva atman, dua
52

bljeti svom ljepotom; tmina koja nas okruuje ini ju jo bljetavijom. Ali mi u tom trenutku postajemo nesvjesni. U trenutku smrti postajemo nesvjesni, a tada bismo mogli shvatiti vlastito bie. Meditacija je ta priprema. Meditacija je eksperiment koji nas priprema tome kako doi do postupne, dobrovoljne smrti. To je eksperiment u kretanju iznutra i naputanju tijela. Ako netko meditira cijeli ivot dostii e potpunu meditaciju u trenutku smrti. Kada doe do smrti u potpunoj svjesnosti, dua te osobe se rada u potpunoj svjesnosti. Tada prvi dan novog ivota nije dan neznanja ve potpunog znanja. ak i u majinoj utrobi ostaje potpuno svjestan. Jo samo jedno roenje je mogue za onoga koji je umro u svjesnom stanju. Nije mogue ni jedno drugo roenje nakon toga - jer onaj koji iskusi roenje, smrt i ivot, postie osloboenje. Onoga koji je roen svjestan, nazvali smo avatar, tirthankara, Buddha, Isus, Krina. I ono to ih razlikuje od nas je svjesnost. Oni su probueni, a mi smo uspavani. Nakon to su se rodili svjesni, to postaje njihovo posljednje putovanje na zemlji. Oni imaju neto to mi nemamo, neto to nam neumorno donose. Razlika izmeu probuenih i nas je jednostavna: njihova prethodna smrt i roenje nakon toga su se dogodili u stanju svjesnosti - stoga ive itav svoj ivot u svjesnosti. Ljudi u Tibetu provode eksperiment zvan Bardo. To je veoma dragocjen eksperiment koji se izvodi samo u vrijeme
53

I SADA I OVDJE

I SADA I OVDJE

smrti. Kada je netko na rubu smrti, ljudi koji imaju znanje sakupljaju se oko njega i tjeraju ga da ini Bardo. Ali samo onaj koji je u ivotu meditirao moe biti prisiljen da proe kroz Bardo - inae ne. U tom eksperimentu, im osoba umre daju joj se uputstva izvana kako bi ona ostala u potpunosti budna. Govori joj se da promatra to slijedi, jer u tom se stanju mnogo puta dogaaju stvari koje umirua osoba nikako ne moe razumjeti. Neke nove pojave nije lako odmah pratiti. Ako osoba moe ostati svjesna nakon smrti ona jo neko vrijeme nee znati da je mrtva. Kada ljudi nose mrtvo tijelo i ponu ga spaljivati u krematoriju, tek e tada ona shvatiti da je mrtva - jer nita zapravo ne umire unutra, samo je stvorena udaljenost. U ivotu ta udaljenost nikada nije bila iskuana. To je iskustvo toliko novo da se ne moe shvatiti putem uobiajene definicije. Osoba jednostavno osjea da se neto odvojilo. Ali neto je umrlo, a ona to shvaa tek kada ljudi oko nje ponu plakati i naricati, padajui od tuge oko njenog tijela, pripremajui se da tijelo odnesu na spaljivanje. Postoji razlog zato se tijelo tako brzo nosi na kremiranje. Razlog spaljivanja ili kremiranja je da se to prije uvjeri duu da je tijelo mrtvo, da je u potpunosti spaljeno. Ali ovjek to moe znati samo ako je umro u svjesnoti; ovjek koji umire u nesvjesnom stanju to ne moe znati. Da bi ovjek vidio svoje tijelo kako gori u Bardu, potie ga se: Dobro pogledaj svoje gorue tijelo.
54

Nemoj pobjei niti se urno maknuti. Kada ljudi donesu tvoje tijelo na kremiranje, svakako ih prati i budi pri tom prisutan. Paljivo promatraj kako se tvoje tijelo kremira, tako da sljedei put ne bude vezan za fiziko tijelo." Kada jednom vidi kako se neto spaljuje, tvoja privrenost tome nestaje. Drugi e, naravno, vidjeti kako tvoje tijelo gori, ali ako i ti to vidi, izgubiti e svaku vezu s njim. Inae, u devetsto devedeset i devet sluajeva od tisuu, osoba je nesvjesna u trenutku smrti; ona ne posjeduje znanje o tome. U onom jednom sluaju kada je osoba svjesna, ona se udaljuje od gorueg tijela; odlazi iz krematorija. I tako mu je u Bardu reeno: Gledaj, nemoj propustiti ovu priliku. Promatraj svoje tijelo dok ga kremiraju; promatraj to jednom i zauvijek. Promatraj ono s ime si se poistovjeivao kako biva uniteno. Promatraj kako se pretvara u pepeo tako da se u svom sljedeem roenju sjeti tko si." im osoba umre ona ulazi u novi svijet, svijet o kojem nita ne znamo. Taj nam svijet moe biti zastraujui, jer ne lii ni na jedno od naih iskustava. On zapravo nema nikakve veze sa ivotom na zemlji. Suoavanje s tim novim svijetom je strasnije od situacije u kojoj bi se ovjek naao u nekoj udnoj zemlji gdje su mu svi nepoznati, gdje ne poznaje jezik, ni njihov nain ivota. On bi sigurno bio uznemiren i zbunjen. Svijet u kojem ivimo je svijet fizikog tijela. Kako naputamo ovaj svijet, zapoinje bestjelesni svijet - svijet koji nikada
55

I SADA I OVDJE

I SADA I OVDJE

nismo iskusili. To je jo strasnije, jer u ovom svijetu, bez obzira koliko udno bilo mjesto, koliko drugaiji bili ljudi i njihov nain ivota, jo uvijek postoji veza izmeu nas i njih: sve je to kraljevstvo ljudskih bia. Ulazak u svijet bestjelesnih dua moe biti nezamislivo, zastraujue iskustvo. Mi obino prolazimo kroz njega u nesvjesnom stanju, pa ga zato i ne primjeujemo. Ali onaj koji prolazi kroz njega u svjesnom stanju nailazi na probleme. Tako se u pokusu Brado pokuava objasniti osobi kakav e to biti svijet, to e se tamo desiti, kakva e bia tamo susresti. Samo oni koji su proli kroz duboku meditaciju mogu biti provedeni kroz ovaj eksperiment, inae ne. U posljednje vrijeme esto sam osjetio kako oni prijatelji koji prakticiraju meditaciju, mogu biti uvedeni u Bardo na ovaj ili onaj nain. Ali je to mogue samo ako su proli kroz duboku meditaciju; inae nee biti u stanju ni uti to im se govori. Oni ne bi bili u stanju uti to se govori u trenutku smrti, ni pratiti ono to im se govori. Da bi pratili ono to se govori potreban je tih i prazan um. Kako se svjesnost poinje gubiti i nestajati, dok se sve zemaljske veze poinju kidati, samo smireni um moe uti poruke koje dolaze iz ovog svijeta; inae se one ne mogu uti. Zapamtite, to se moe uiniti samo u odnosu na smrt, ako je uope mogue; nita se ne moe uiniti u vezi s roenjem. Ali to god uinili sa smru, ona na kraju djeluje i na nae roenje. Raamo se u istom stanju u
56

kojem i umiremo. Probueni izraava svoj izbor izabirui maternicu. To pokazuje da on nikada ne bira na slijepo, nesvjesno. On bira svoje roditelje kao to bogata bira svoju kuu. Siromaan ovjek ne moe imati kuu koju izabere. Potrebna je odreena sposobnost za biranje. ovjeku treba sposobnost za kupovanje kue. Siromaan ovjek nikad ne bira svoju kuu. Trebalo bi rei da zapravo kua bira siromaha; siromana kua bira siromanog ovjeka. Milijuna odluuje gdje e stanovati, kako e izgledati vrt, gdje e biti vrata i prozori - sunce treba dolaziti s istoka ili zapada; kakva treba biti ventilacija, koliko kua treba biti prostrana - on odabire sve. Probueni izabire maternicu za sebe; to je njegov izbor. Individualci poput Mahavire ili Buddhe nisu bilo gdje roeni. Oni se raaju nakon sagledavanja svih mogunosti: kakvo e biti tijelo i od kakvih roditelja e ono biti zaeto; kakva e biti energija, koliko e biti snano; kakve e mu sve mogunosti biti na raspolaganju. Oni se raaju nakon sagledavanja svega ovoga. Imaju jasan stav to e izabrati, kuda e ii; stoga od dana kada su roeni ive ivot po vlastitom izboru. Uivanje u ivotu po vlastitom izboru je potpuno drugaije, jer sloboda poinje sa ivotom po vlastitom izboru. Ne moe postojati ista vrsta uitka u ivotu koji vam je dan, jer on tada postaje sluenje. U takvim sluajevima ovjek je jednostavno gurnut u ivot i tada to se desi, desi se - ta osoba nema nikakvu ulogu u njemu.
57

I SADA I OVDJE

I SADA I OVDJE

Ako je takvo buenje mogue, tada se izbor mora definitvno napraviti. Ako se roenje desi, jer smo mi tako odabrali, tada do kraja ivota moemo ivjeti po vlastitiom izboru. Tada moemo ivjeti kao jeevan-mukta. Onaj koji umire u probuenom stanju raa se u probuenom stanju i tada ivi svoj ivot u osloboenom stanju. esto ujemo rije jeevan-mukta, iako moda i ne znamo to ona znai. Jeevan-mukta znai: moda bi inae posvetio itav svoj ivot osloboenju, a to moe postii samo u svom sljedeem ivotu - u ovom ivotu on nee biti slobodan. Da bi postao jeevan-mukta u ovom ivotu, ovjek mora imati slobodu izbora od prvog trenutka svojeg roenja. A to je mogue samo ako je netko dosegao punu svjesnost u samrtnom trenutku svog prethodnog ivota. Ali to u ovom trenutku nije pitanje. ivot je tu, smrt jo nije dola. Ali doi e svakako; nita nije sigurnije od smrti. Mogu postojati sumnje u vezi s drugim stvarima, ali sa smru nema nikakvih sumnji. Postoje ljudi koji sumnjaju u postojanje Boga, postoje drugi koji sumnjaju u postojanje due, ali nikad niste naili na ovjeka koji sumnja u smrt. Ona je neizbjena - svakako e doi; ve je na putu. Svakim je trenom sve blie i blie. Moemo korisno upotrijebiti trenutke koje imamo prije smrti za vlastito buenje. Meditacija je tehnika koja u tome pomae. Ova tri dana pokuat u vam pomoi da shvatite kako je meditacija tehnika koja se koristi za to buenje.

Pitanje 2
J E D A N JE PRIJATELJ PITAO: KOJA JE VEZA IZMEU MEDITACIJE I JATI-SMARANA, PAMENJA P R O L I H IVOTA? Jati-smaran znai: metoda oivljavanja prolih ivota. To je nain kojim se podsjeamo naeg prethodnog postojanja. To je oblik meditacije. To je specijalna primjena meditacije. Na primjer, moete pitati: Sto je rijeka, a to je kanal? " Na odgovor bio bi da je kanal posebna primjena same rijeke - dobro isplaniran, ali kontroliran i sistematian. Rijeka je kaotina, neobuzdana; i ona e negdje stii, ali njena destinacija nije sigurna. Destinacija kanala je osigurana. Meditacija je poput velike rijeke - ona e doi do oceana; sigurno e tamo stii. Meditacija e vas sigurno odvesti Bogu. Postoje naravno i druge neposredne primjene meditacije. Poput malih pritoka, one se mogu usmjeriti u kanale meditacije. Jati-smaran je jedna od takvih pomonih metoda meditacije. Mi moemo takoer kanalizirati snagu meditacije prema naim prolim ivotima; meditacija jednostavno znai usmjeravanje panje. Postoje takve primjene kada je neija panja usmjerena na neki objekt, a jedna od takvih primjena je jati-smaran - usmjeravnje panje na uspavana sjeanja prolih ivota. Zapamtite da se sjeanja nikad ne briu; sjeanje

58

59

I SADA I OVDJE

I SADA I OVDJE

ostaje ili latentno ili se budi. No ini se da se ta latentna memorija brie. Ako vas upitam to ste radili 1.sijenja 1950. neete moi odgovoriti - to ne znai da nita niste inili toga dana. Ali odjednom taj 1.sijeanj 1950. se ini kao totalna praznina. On ne moe biti praznina; kako je taj dan prolazio, bio je ispunjen aktivnou. Ali se danas ini poput praznine. Isto tako, danas e sutra postati prazninom. Za deset godina nee biti ni traga od dananjeg dana. Ne znai da 1. sijeanj 1950. nije postojao, ili da vi niste postojali toga dana - ono to se namee je, da s obzirom da se ne moete sjetiti toga dana, kako moete povjerovati da je on ikada postojao. Ali taj dan je postojao i ima naina da to saznate. Meditacija se moe usmjeriti i u tom smjeru. im svjetlo meditacije padne na taj dan, iznenaditi ete se kako on izgleda puno ivlji nego ikada prije. Na primjer, neka osoba ulazi u mranu sobu i po njoj se kree s baterijom. Kada usmjeri bateriju na lijevo, desna strana postaje mrana - ali nita ne nestaje na desnoj strani. Kada usmjeri svjetlo na desno, desna strana ponovno oivi, no lijeva strana ostaje skrivena u mraku. Meditacija ima arite, i ako ju netko eli kanalizirati u odreenom smjeru, tada ju mora koristiti poput baterijske svjetiljke. Ako ju netko eli usmjeriti prema boanskom, tada se meditacija mora primijeniti poput svjetiljke. Molim vas da ovo dobro shvatite.
60

Svjetiljka sama po sebi nema arite; ona nije usmjerena na neto. Ona jednostavno gori i njeno se svjetlo raspruje naokolo. Svjetiljka nema potrebe osvjetljavati jedan ili drugi smjer; to god joj padne u domet je osvijetljeno. Ali oblik baterijske svjetiljke je takav da ima fokus. U baterijskoj svjetiljci drimo svo svijetlo i svjetlimo u jednom smjeru. Tako je mogue da ispod upaljene svjetiljke stvari postanu vidljive, ali nejasne, i da bi ih jasno vidjeli koncentriramo svjetlo na jedno mjesto - tada ona postaje baterijska svjetiljka; tada ta stvar postaje sasvim vidljiva. Dakako, svi su preostali predmeti van vidokruga. Zapravo, ako ovjek eli jasno vidjeti neki predmet, on e morati usmjeriti svoju potpunu meditaciju u samo jednom smjeru i preostalo podruje pretvoriti u tamu. Onaj koji eli saznati direktno istinu ivota, razvit e svoju meditaciju poput svjetiljke - to e mu biti jedina svrha. I zapravo, jedini cilj svjetiljke je da ovjek vidi samog sebe; ako moe tako jako sjati, tada je to dovoljno - to je i cilj. Ali ako svjetilja mora imati neku specijalnu primjenu - kao to je prisjeanje prolih ivota - tada e se meditacija morati kanalizirati u tom smjeru. Podijeliti u s vama dvije ili tri ideje kako kanalizirati meditaciju u tom smjeru. N e u vam sve rei, jer ih vjerojatno rijetki imaju namjeru koristiti, a oni koji to namjeravaju, mogu me osobno posjetiti. Dakle, spomenut u dvije ili tri ideje koje vam nee omoguiti zapravo
61

I SADA I OVDJE

I SADA I OVDJE

da eksperimentirate sa sjeanjima na prole ivote, ve e vam samo dati ideju. Neu o svemu raspravljati jer nije preporuljivo da svi eksperimentiraju s tom idejom. Takoer vas taj eksperiment moe dovesti u opasnost. Dozvolite mi da vam ispriam neto to se stvarno dogodilo, pa e vam biti jasno ono o emu govorim. Ve dvije ili tri godine jedna profesorica je sa mnom u vezi kroz meditacije. Inzistirala je na eksperimentiranju s jatismaranom, uenjem o prolim ivotima. Pomogao sam joj u eksperimentu; meutim isto sam joj tako savjetovao da bi bilo bolje da ne eksperimentira dok u potpunosti ne razvije meditaciju, inae bi moglo biti opasno. Stvari stoje tako da su sjeanja na jedan ivot teko podnoljiva - a ako sjeanja iz protekla tri ili etiri ivota provale, osoba moe poludjeti. Zbog toga je priroda isplanirala da zaboravimo na prole ivote. Priroda nam je dala veu sposobnost zaborava nego pamenja, tako da nam um ne nosi vei teret nego to moe podnijeti. Teak teret se moe podnijeti samo ako je kapacitet vaeg uma povean, i nevolje poinju onda kada je teret sjeanja prisutan prije nego to je taj kapacitet povean. Ali ona je bila uporna. Nije sluala moje savjete i krenula je u eksperiment. Kada je poplava sjeanja iz prolih ivota navalila na nju, dojurila je k meni u dva ujutro. Bila je u totalnoj komi; bila je jako uznemirena. Rekla je: Ovo nekako mora prestati. Nikada vie ne elim vidjeti tu stranu ivota." Ali nije lako zaustaviti poplavu sjeanja kad je jednom
62

pokrenuta. Teko je zatvoriti vrata jednom kada se porue - vrata se vie ne otvaraju, ona su irom otvorena. Trebalo je petnaest dana - tek tada se val sjeanja zaustavio. U emu je bio problem? Ta je ena tvrdila da je veoma pobona, ena bez mrlje na karakteru. Kada se suoila sa sjeanjem iz prolog ivota u kojem je bila prostitutka, a scene prostituiranja su se poele pojavljivati, itavo je njeno bie bilo potreseno. Njena moralnost u ovom ivotu bila je poremeena. U ovakvom otkrivenju, te vizije ne pripadaju nekom drugom - ista ta ena koja je tvrdila da je ista sada je vidjela sebe u ulozi prostitutke. Cesto se dogaa da netko tko je u prolom ivotu bio prostitutka postaje veoma krepostan u sljedeem; to je reakcija na patnje u prolom ivotu. Sjeanje na patnje i boli iz prolog ivota pretvaraju je u kreposnu enu. esto se deava da ljudi koji su bili grenici u prolom ivotu, postanu sveci u ovom. Stoga postoji duboka veza izmeu grenika i svetaca. Takva je reakcija esta, a razlog je taj da nauimo to nas je povrijedilo, pa krenemo u drugi ekstrem. Klatno u naem umu kree se u suprotnom smjeru. im klatno dostigne lijevu stranu, vraa se nazad u desnu. Jedva da dotakne desnu stranu i vraa se nazad na lijevu. Kada vidite klatno sata kako se kree ulijevo, budite sigurni da skuplja energiju da se vrati udesno - ii e toliko daleko na desno kao to je daleko bio na lijevo. Stoga se u ivotu
63

I SADA I OVDJE

I SADA I OVDJE

esto deava da estita osoba postane grenik, a grenik postaje krepostan. To je veoma esto; ovakva se vrsta oscilacije deava u svaijem ivotu. Nemojte zato misliti da je pravilo kako je onaj koji je postao svetac u ovom ivotu, bio svetac u prolom. To ne mora biti tako. Ono to jest je zapravo upravo suprotno - optereen je bolima kroz koje je proao u prolom ivotu i krenuo je u suporotnom smjeru. Cuo sam... Svetac i prostitutka su jednom ivjeli jedno preko puta drugoga. Oboje su umrli istog dana. Dua prostitutke je trebala otii u raj, a sveca dakako, u pakao. Poslanici koju su doli po njih bili su zbunjeni. Neprestano su pitali jedni druge: Sto je krenulo krivo? Je li ovo greka? Zato moramo voditi sveca u pakao? Zar on nije bio sveti ovjek?" Najmudriji medu njima ree: On je zaista bio sveti ovjek, ali je zavidio prostitutki. Uvijek je negodovao u vezi sa zabavama koje su se odravale kod nje i svim uitcima koji su se tamo dogaali. Muzika koja je dopirala do njegove kue uzdrmala bi ga do sri. Ni jedan njen oboavatelj koji bi sjedio ispred nje nikada nije bio tako dirnut kao on - sluajui zvukove koji su dolazili iz njene kue, zvukovi malih zvonia koje je nosila oko zglobova kod plesa. itava njegova panja bila je usmjerena na njenu kuu. ak i kada je tovao Boga, njegove ui su sluale zvukove koji su dolazili iz njene kue."
64

A prostitutka?" Dok je ona ivotarila u jadu i bijedi, uvijek se pitala u kakvom nepoznatom blaenstvu je sveti ovjek ivio. Kad god bi ga vidjela kako nosi svijee na jutarnju slubu pitala se: Kada u ja biti vrijedna toga da odnesem cvijee na slubu u hram? Ja sam tako neista da jedva mogu smoi snage da i uem u hram." Sveti ovjek nikada nije bio tako izgubljen u dimu mirisnih tapia, u sjaju svjetiljki, u zvukovima tovanja, poput prostitutke. Prositutka je uvijek eznula za ivotom svetog ovjeka, a on je uvijek teio za uicima prostitutke." Njihovi interesi i stavovi, tako razliiti jedni od drugih, tako suprotni, su se u potpunosti promjenili. To se esto deava - i postoje zakoni koji djeluju u vezi s tim stvarima. Pa tako, kada su se sjeanja na proli ivot te profesorice vratila, bila je povrijeena. Bila je povrijeena, jer joj je ego bio uzdrman. Ono to je nauila o svom prolom ivotu ju je potreslo i sada je to htjela zaboraviti. Na poetku sam je upozorio da ne doziva svoje prole ivote bez temeljite pripreme. Obzirom da ste pitali, rei u vam neke osnovne stvari da moete shvatiti znaenje jati-smarana. Ali one vam nee pomoi da eksperimentirate s njim. Oni koji s time ele eksperimentirati morat e se time posebno baviti. Prvo je da ovjek mora skrenuti svoj um s budunosti,

I SADA I OVDJE

I SADA I OVDJE

ako je svrha jati-smarana da ovjek sazna o prolom ivotu. Uobiajeno je da se na um koncentrira na budunost; on se kree prema budunosti. Tok naih misli je usmjeren u budunost i od ivotne je vanosti da je um orijentiran na budunost, a ne na prolost. Zato se baviti prolou? Ona je prola, zavrena - zato nas zanima ono to e doi. Zato stalno zapitkujemo astrologe to nam donosi budunost. Zanima nas to e se desiti u budunosti. Onaj koji eli pamtiti prolost mora odustati od zanimanja za budunost. Jer jednom kada je svjetiljka uma fokusirana na budunost, jednom kada tok misli krene prema budunosti, tada se on ne moe vratiti prema prolosti. Pa tako prva stvar koju netko treba uiniti je da se u potpunosti odvoji od budunosti na nekoliko mjeseci, na neko odreeno vrijeme. ovjek treba odluiti da nee misliti na budunost sljedeih est mjeseci. Ako se i pojavi misao o budunosti, on e ju samo pozdraviti i pustiti da ode; nee se s njom poistovjetiti i zanositi bilo kakvim osjeajima vezanim uz budunost. Tako je prva stvar da sljedeih est mjeseci um ne puta budunost ve tee prema prolosti. I tako, im ostavimo budunost, struja se misli okree prema prolosti. Prvo se morate vratiti unazad u ovom ivotu; ne moete se odmah vratiti u proli ivot. A postoje i tehnike za vraanje unazad u ovom ivotu. Na primjer, kao to sam ranije rekao, ne sjeate se to ste radili 1.sijenja 1950. Postoji tehnika pomou koje ete to saznati. Ako
66

meditirate na nain koji sam predloio, nakon deset minuta - kada uete dublje u meditaciju, tijelo je oputeno, disanje je oputeno, um je smiren - ostavite samo jednu stvar u umu: "Sto se dogodilo 1.sijenja 1950.?" Pustite da se itav va um koncentrira na to. Ako je to jedina nota koja odjekuje vaim umom, za nekoliko ete dana odjednom shvatiti da je zavjesa dignuta: pojavio se 1.sijeanj, i poinjete iznova proivljavati svaki dogaaj toga dana, od jutra do mraka. I vidjet ete 1.sijeanj s mnogo vie detalja nego to ste ga mogli vidjeti zapravo i samog tog dana - jer toga dana niste bili ovako svjesni. Dakle, prvo morate eksperimentirati s regresijom u ovom ivotu. Veoma je lako vraati se do pete godine ivota; postaje teko vraati se prije toga doba. I uobiajeno je da se ne moemo sjetiti to se deavalo prije pete godine; to je najdalje to se moemo vratiti. Neki se ljudi moda mogu sjetiti to se deavala od tree godine, ali dalje od toga postaje izuzetno teko - kao da postoji prepreka na ulazu i sve postaje zablokirano. Osoba koja postane sposobna prizvati sjeanje e u potpunosti probuditi sjeanja na bilo koji dan do svoje pete godine. Tu sjeanja u potpunosti oive. Treba to testirati. Na primjer, zapiite to se dogaalo danas na komad papira i spremite to negdje. Za dvije godine pozovite sjeanje na ovaj dan: pogledajte biljeke i usporedite vae sjeanje s tim papirom. Bit ete zaprepateni kad otkrijete da ste sposobni sjetiti se vie no to je bilo zabiljeeno na papiru. Sigurno je da e vam
67

I SADA I OVDJE

I SADA I OVDJE

se dogaaji vratiti u sjeanje. Buddha je ovo nazvao alaya-vigyan. Postoji djeli naeg uma koji je Buddha nazvao alaya-vigyan. Alaya-vigyan znai skladite svjesnosti. Jednako kao to spremamo staru kramu u podrumu kue, postoji i skladite svjesnosti u koje spremamo sjeanja. Roenje nakon roenja, sve je u tome spremljeno. Nita se ne mie od tamo, jer ovjek nikada ne zna kada mu te stvari mogu zatrebati. Fiziko se tijelo mijenja, ali u naem neprekinutom postojanju, to skladite i dalje postoji, ostaje s nama. Nikad ne znate kada vam moe zatrebati. I to god mi uinili sa svojim ivotima, to god iskusili, nauili, proivjeli - sve je tamo spremljeno. Onaj koji se moe vratiti do pete godine moe ii i dalje od toga - to nije jako teko. Priroda eksperimenta e biti ista. Prije pete godine postoje jo jedna vrata koja e vas dovesti do toke roenja, do trenutka kada ste se pojavili na zemlji. No tada osoba nailazi na jo jednu zapreku, jer sjeanja na boravak u majinoj utrobi nikada ne nestaju. ovjek moe prodrijeti i u ta sjeanja, stiui do trenutka zaea, do trenutka u kojem se majini i oevi geni ujedinjuju i dua ulazi. ovjek moe doi do svojih prolih ivota jedino nakon to dosegne ovu toku; ne moe direktno u njih uletjeti. ovjek mora isto to poduzeti i pri povratku, jer tek tada je mogue ui u svoj proli ivot. Nakon ulaska u proli ivot, prvo sjeanje koje e
68

se pojaviti bit e sjeanje na zadnji dogaaj koji se desio u tom ivotu. Zapamtite da e to izazvati neke probleme i nee imati puno smisla. To je kao kada vrtimo film od kraja ili itamo roman od kraja prema naprijed - osjeamo se izgubljenima. I stoga e ulazak u proli ivot po prvi puta bit prilino zbrkan, jer e slijed dogaaja tei u suprotnom smjeru. Kako se budete vraali u proli ivot, naii ete prvo na smrt, pa na starost, mladost, djetinjstvo, i na kraju roenje. Bit e to u suprotnom smjeru dogaanja, i na e taj nain biti teko odrediti to je to. Pa tako, kada sjeanje prvi put izroni na povrinu, osjetit ete se izuzetno nemirno i uznemireno, jer e biti teko vidjeti smisao; to je kako da gledate film ili itate knjigu od kraja. Moda ete neki dogaaj moi uhvatiti za glavu i rep tek nakon to stvari posloite nekoliko puta. Tako je najvei napor kod vraanja sjeanja na prole ivote, obrnuti redoslijed vienja dogaaja koji se inae dogaaju drugim redoslijedom,. Ali to je to pravi ili obrnuti redoslijed? To je samo pitanje kako smo doli na svijet i kako smo s njega otili. Posijemo sjeme na poetku, a cvijet izraste na kraju. Dakako ako na ovu pojavu gledamo u suprotnom smjeru, prvo bi doao cvijet, kojeg slijedi pupoljak, biljka, lie, izdanci i na kraju sjeme. S obzirom da ne posjedujemo znanje o ovakvom obrnutom slijedu, potrebno je puno vremena da se sjeanja suvislo poslau te da jasno shvatimo prirodu dogaaja. Najudnije je to to e smrt doi prva,
69

I SADA I OVDJE

I SADA I OVDJE

praena staroi i boleu, a tek tada mladost; stvari e se desiti u obrnutom redosljedu. Ili, ako ste bili udati, pa rastavljeni, hodajui ulicom sjeanja prvo e doi razvod, iza njega ljubav, a onda vjenanje. Bit e veoma teko pratiti dogaaje na ovaj nain, jer mi obino shvaamo stvari na jednodimenzionalan nain. Um nam je jednodimenzionalan. Gledati na stvari iz obrnutog smjera je veoma teko - nismo navikli na takvo iskustvo. Navikli smo se kretati linearno. Uz napor emo, naravno, ipak razumjeti dogaaje iz prolog ivota sljedei obrnuti redoslijed dogaanja. To e svakako biti nevjerojatno iskustvo. Prolaziti sjeanjima u obrnutom smjeru e biti sjajno iskustvo, jer vidjevi prvo razvod a tada ljubav i vjenanje, bit e jasno da je razvod bio neizbjean - razvod je bio nerazdvojiv od vrste ljubavi koja se dogodila; razvod je bio jedini mogui izlaz iz braka koji se dogodio. Ali u vrijeme tog braka u prolom ivotu, nismo imali blage veze da e on zavriti razvodom. I zaista, razvod je bio rezultat toga braka. Kada bismo mogli vidjeti itavu stvar u cjelosti, tada bi danas zaljubljivanje postalo sasvim drugaije - jer sada bismo vidjeli razvod unaprijed, sada bismo vidjeli neprijateljstvo iza ugla ak i prije prijateljstva. Sjeanje na proli ivot e u potpunosti preokrenuti ovaj ivot, jer sada neete moi ivjeti na nain na koji ste ivjeli u prolom ivotu. U vaem prolom ivotu osjeali ste - a i danas to osjeate - da uspjeh i velika srea dolaze s velikom
70

zaradom. Ono to ete prvo vidjeti u svom prethodnom ivotu je vaa nesrea prije no to vidite kako ste se obogatili. To e vam jasno pokazati da vas je bogatstvo umjesto do izvora sree, odvelo zapravo do nesree - prijateljstvo do neprijateljstva, ono to ste mislili da je ljubav pretvorilo se u mrnju, i ono to ste smatrali zajednicom, rezultiralo je odvojenou. Tada ete po prvi puta vidjeti stvari iz prave perspektive, s njihovom potpunom vanou. I to e promjeniti va ivot, promjeniti nain na koji sada ivite - to e biti jedna sasvim drugaija situacija. Cuo sam za ovjeka koji je otiao sveeniku i rekao: Bio bih poaen ako me primi za svojeg uenika." Sveenik je odbio. ovjek ga je upitao zato ga ne eli uiniti svojim uenikom. Sveenik je odvratio: U prethodnom roenju imao sam uenike koji su se kasnije pretvorili u neprijatelje. Vidio sam sve i sada znam da stvaranje uenika znai stvaranje neprijatelja, stvaranje prijatelja znai sijanje sjemenja neprijateljstva. Sada ne elim imati neprijatelje, pa ni ne stvaram prijatelje. Znam da je dovoljno biti sam. Pribliavanje nekoga sebi na bilo koji nain znai udaljavanje te osobe od sebe." Buddha je rekao da susret s onima koje volimo donosi radost, a odvajanje od onih koje ne volimo isto donosi radost, da odvajanje od onih koje volimo donosi tugu i da susret s onima koje ne volimo isto donosi tugu.
71

I SADA I OVDJE

I SADA I OVDJE

To se tako doivljava; to se tako shvaa. Meutim, kasnije shvaamo da onaj za kojega osjeamo da je netko koga volimo, moe postati i onaj kojeg ne volimo, a onaj koga ne volimo moe postati netko koga volimo. I tako, uz pomo sjeanja, postojee e se situacije radikalno promjeniti; vidjet emo ih iz sasvim drugaije perspektive. Takva su sjeanja mogua, iako nisu potrebna niti neizbjena, ali ponekad za vrijeme meditacije ta sjeanja nam mogu neoekivano doi. Ako nam sjeanja na prole ivote ikada dou neoekivano - bez eksperimentiranja, ve meditirajui - nemojte se za njih previe zainteresirati. Samo ih pogledajte, budite svjedokom - jer inae umu nee biti mogue podnijeti takvu ogromnu turbulenciju odjednom. U pokuaju da s njima izdete na kraj, postoji mogunost da poludite. Jednom su mi doveli jednu djevojicu. Imala je oko jedanaest godina. Sasvim neoekivano se prisjetila tri svoja prola ivota. Nije ni s ime eksperimentrala; ali esto dolazi do greaka iz nekih razloga. To je bila greka prirode, a ne njena milost; na neki je nain u njenom sluaju pogrijeila priroda. To je isto kao da netko ima tri oka ili etiri ruke - to je greka. etiri ruke bile bi mnogo slabije no dvije; etiri ruke ne bi mogle jednako dobro raditi kao dvije - etiri bi ruke tijelo uinile slabijim a ne jaim. I tako se ta djevojica od jedanest godina prisjetila svoja tri prethodna ivota i mnoga su istraivanja bila provedena o njenom sluaju. U prolom ivotu ivjela je oko 130
72

kilometara udaljena od mog sadanjeg mjesta boravka, i u tom ivotu je umrla u ezdesetoj godini. Ljudi s kojima je tada ivjela su i danas stanovnici mojeg rodnog grada, i mogla ih je sve prepoznati. ak i medu njih tisuu, mogla je prepoznati svoje prole roake - svoga brata, keri, i unuad - od keri do zetova. Mogla je prepoznati svoje daleke roake i rei im mnoge stvari koje su i sami zaboravili. Njen stariji brat je jo iv. Na glavi ima oiljak od neke male povrede. Upitao sam ju da li zna to o tom oiljku. Namijala se i rekla: ak ni moj brat ne zna nita o njemu. Pitajte ga kako i gdje je zadobio tu povredu." Brat se nije mogao sjetiti kako je do nje dolo; nije imao pojma, rekao je. Djevojica je rekla. N a sam dan svog vjenanja, moj je brat pao dok se penjao na konja za svadbu. Imao je deset godina." Stari ljudi u gradu su poduprijeli njenu priu, slaui se da je on zaista pao s konja. A on se sam toga uope nije sjeao. Tada je djevojica takoer otkrila blago koje je zakopala u kui u kojoj je ivjela u svojem prethodnom ivotu. U svom poosljednjem ivotu je umrla sa ezdeset godina, a prije toga ivota bila je roena u nekom selu u Assamu. Tada je umrla sa sedam godina. Nije znala ni ime sela, ni svoju adresu, ali mogla je govoriti toliko asamskog jezika koliko bi znalo sedmogodinje dijete. Isto je tako plesala i pjevala kao sedmogodinja djevojica. Provedene
73

I SADA I OVDJE

I SADA I OVDJE

su istrage ali njena obitelj iz toga ivota nije bila naena. Djevojica ima iskustvo prolog ivota od ezdeset sedam godina, plus jedanaest godina ovog ivota. U oima joj moete vidjeti slinost sa sedamdesetpetogodinjom, sedamdeset-osmogodinjom enom, iako joj je zapravo jedanaest godina. Ne moe se igrati s djecom svojih godina, jer se osjea prestarom. U sebi nosi sjeanje od sedamdeset osam godina; ona sebe vidi kao enu od sedamdeset osam godina. Ne moe ii u kolu, jer iako joj je samo jedanaest, na svojeg uitelja moe gledati kao na sina. Pa iako joj je tijelo staro jedanest godina, njen um i osobnost odgovaraju osobi od sedamdeset i osam godina. Ne moe se igrati i veseliti kao dijete; zanimaju je ozbiljne stvari o kojima govore stare ene. Ona je u agoniji; napeta je. Njeno tijelo i um nisu u harmoniji. U vrlo tunom je i bolnom stanju. Savjetovao sam roditeljima da ju dovedu k meni, da joj pomognem da zaboravi sjeanja na prole ivote. Isto kao to postoji metoda oivljavanja sjeanja, postoji i nain da ih se zaboravi. Ali njeni su rodtelji uivali u cijeloj prii! Gomile ljudi dolazile su da vide djevojicu; poeli su je tovati. Roditelji nisu bili zainteresirani za to da djevoica zaboravi prolost. Upozorio sam ih da e ona poludjeti, ali nisu sluali. Danas je na rubu ludila, jer ne moe nositi teinu tolikih sjeanja. Ima jo jedan probelm - kako je udati? Teko joj je zamisliti brak kada se ona zapravo osjea kao stara ena od sedamdeset osam godina. U njoj
74

samoj ne postoji harmonija; tijelo joj je mlado, ali um star. To je veoma teka situacija. To je bio nesretan sluaj. Meutim, taj se prolaz moe otvoriti i putem eksperimenta. Ali nije potrebno ii u tom smjeru; dakako, oni koji jo uvijek ele to slijediti, mogu eksperimentirati. Ali je prije eksperimentiranja potrebna duboka meditacija, tako da njihov um postane miran i jak, da kada doe do poplave sjeanja mogu to prihvatiti kao svjedoanstvo. Kada se ovjek razvije u svjedoka, proli mu se ivoti ine poput sna. Tada ga sjeanja ne mue; ona tada ne znae nita drugo do snova. Kada ovjek uspije u prisjeanju na prole ivote i oni mu se poinju initi poput snova, sadanji se ivot toj osobi odmah uini poput sna. Oni koji su ovom svijetu dali ime maya, nisu to uinili zato da iznesu doktrinu filozofije. Jati-smaran /prisjeanje prolih ivota/ je sam temelj toga. Tko se sjetio svojih prolih ivota, za njega se sve to pretvorilo u san, iluziju. Gdje su mu prijatelji iz prolih ivota? Gdje su mu roaci, ena i djeca, kua u kojoj je ivio? Gdje je taj svijet? Gdje je sve ono to je prihvaao kao stvarnost? Gdje su brige koje su ga drale budnim nou? Gdje su te boli i patnje koje su se inile nepremostivima, koje je nosio poput mrtvog tereta na leima? I to se dogodilo sa sreom za kojom je eznuo? Sto se desilo sa svime onim zbog ega se muio i patio? Ako se ikada sjetite svojeg prolog ivota, i ako ivite
75

I SADA I OVDJE

I SADA I OVDJE

sedamdeset godina, da li bi sve to to ste vidjeli u tih sedamdeset godina izledalo kao san ili stvarnost? Zaista, inilo bi se poput sna koji je doao i ispario. Cuo sam... Jednom je kraljev jedini sin leao na samrtnoj postelji. Osam dana je bio u komi - nije mu bilo spasa, a ni smrt ga nije htjela. Kralj je molio za njegov ivot, a s druge strane, svjestan koliko boli i patnje postoji, osjeao je istovremeno uzaludnost ivota. Kralj nije mogao spavati osam noi, ali tada, jednog jutra oko etiri sata, san ga je savladao i poeo je sanjati. Obino sanjamo o onim stvarima koje nismo u ivotu ispunili, pa je tako i kralj, sjedei pored svojeg jedinog sina, umirueg sina, sanjao kako ima dvanaest jakih i zgodnih sinova. Vidio je sebe kao vladara velike kraljevine, kao vladara itave zemlje, s velikim i prekrasnim palaama. I vidio je sebe izuzetno sretnim. I dok je sve to sanjao ... Vrijeme bre tee u snu; u snu je vrijeme drugaije od naeg svakodnevnog vremena. U samo jednom trenu san moe pokriti razdoblje od mnogo godina, i nakon buenja vidite kako je teko shvatiti da su toliko godine u jednom snu trajale samo nekoliko trenutaka! Vrijeme brzo protie u snu; mnoge godine mogu trajati jedan tren. Dakle, dok je kralj sanjao o svojih dvanaest sinova i njihovim prekrasnim enama, o svojim palaama i velikom kraljevstvu, bolesni dvanestogodinji princ je umro.
76

Kraljica je vrisnula i kraljev se san naglo prekinuo. Probudio se u oku. Zabrinuta je kraljica upitala: Zato izgleda tako preplaeno? Zato nema suza u tvojim oima? Zato neto ne kae?" Kralj ree. Ne, nisam preplaen, zbunjen sam. U velikoj sam nedoumici. Pitam se zbog koga da plaem? Da plaem zbog dvanaest sinova koje sam imao do prije par trenutaka, ili da plaem zbog sina kojeg sam upravo izgubio? Pitanje koje me mui je zapravo tko je umro? I udno je to da kada sam bio s tih dvanest sinova, nisam ni znao za ovog sina. Nije ga nigdje bilo; nije bilo ni traga od njega, ni od tebe. Sada kad sam se probudio, ova palaa je tu, ti si ovdje, moj sin je ovdje - ali one palae i oni sinovi su nestali. Koje je od toga istinito? Ne mogu to shvatiti." Jednom kada se sjetite prolih ivota bit e vam teko shvatiti da li je ono to vidite u ovom ivotu istinito ili nije. Shvatit ete da ste vidjeli iste stvari mnogo puta ranije i ni jedna od njih nije potrajala zauvijek - sve je izgubljeno. I tada e se pojaviti pitanje: Da li je ono to sad vidim isto kao i ono to sam vidio prije? ... Jer i ovo e ii svojim putem i nestati kao i svi prethodni snovi." Kad gledamo film ini nam se stvaran. N a k o n svretka filma treba nam nekoliko trenutaka da se vratimo u vlastitu stvarnost, da shvatimo kako je ono to smo vidjeli u kinu samo iluzija. Zapravo, mnogi ljudi koji inae nisu sposobni prepustiti se osjeajima, potreseni su do suza gledajui film. Osjeaju se osloboeni, jer bi inae
77

I SADA I OVDJE

I SADA I OVDJE

morali nai neki drugi nain za oslobaanje svojih osjeaja. Doputaju si da plau ili se smiju u kinu. Kada izaemo iz kina, prva stvar koja nam padne na pamet je kako smo si dozvolili da se tako duboko poistovjetimo s dogaajima na ekranu. Ako isti film gledamo svaki dan, tada iluzija pomalo nestaje. Ali tada isto zaboravljamo to nam se desilo za vrijeme posljednjeg filma, i opet kada gledamo novi film poinjemo vjerovati u dogaaje koje prikazuje. Kad bismo mogli vratiti sjeanja na prole ivote, na bi sadanji ivot isto poeo izgledati kao san. Koliko su puta ranije vjetrovi puhali? Koliko su se puta prije oblaci kretali nebom? Svi su se oni pojavili i nestali, pa e tako i ovi sada - ve su u fazi nestajanja! Ako to shvatimo, iskusit emo ono to nazivamo maya. Zajedno s tim shvatit emo da su sva zbivanja, svi dogaaji prilino nestvarni - nikad nisu identini, ali su prolazni. Jedan san doe, prati ga novi san, kojeg prati jo jedan san. Hodoae poinje u jednom trenutku i ulazi u sljedei. Iz trena u tren neprestano nestaje, ali se hodoasnik i dalje kree. I tako, dva iskustva nastaju istovremeno: jedno, objektivan svijet je iluzija, maya - samo je promatra stvaran; drugo, ono to se ini lano - samo onaj koji gleda, samo svjedok je istinit. Pojave se mijenjaju svakodnevno - uvijek su se mijenjale - samo je svjedok, promatra, isti kao prije, nepromjenjiv. I zapamtite, dok se pojave ine stvarnima, vaa se panja nee usmjeriti na promatraa, na svjedoka. Samo kada pojave postanu nestvarne tada ovjek
78

postaje svjestan svjedoka. Stoga kaem, sjeanje na prole ivote je korisno, ali samo nakon duboke meditacije. Duboko meditirajte tako da steknete sposobnost da vidite ivot kao san. Postati mahatma, sveti ovjek, isto je san kao i postati lopov moete imati dobre i loe snove. I zanimljivo je to da e se san o lopovu brzo rasplinuti, dok snu o mahatmi treba vie vremena da nestane, jer se on ini veoma zabavnim. I tako je san o mahatmi opasniji nego san o lopovu. elimo produiti lijepe snove, dok se oni bolni sami od sebe rasplinu. Zato se esto deava da grenik uspjeva doi do Boga, a sveti ovjek ne. Rekao sam vam nekoliko stvari o sjeanju na prole ivote, ali morate medititrati da do toga doete. Ponimo se kretati prema unutra od danas pa nadalje. Samo tako emo biti pripremljeni za ono to slijedi. Bez ove pripreme, teko je ui u prole ivote. Na primjer, postoji velika kua s podrumima. Ako ovjek stojei van kue eli ui u podrume, prvo mora ui u kuu, jer je put do podruma kroz kuu. Nai proli ivoti su kao podrumi. Jednom smo tamo ivjeli i onda ih napustili - sada ivimo negdje drugdje. Ipak, u ovom trenutku stojimo pred kuom. Da bismo otkrili sjeanja na prole ivote, moramo ui u kuu. U tome nema nieg tekog, zabrinjavajueg, niti opasnog.

79

I SADA I OVDJE

I SADA I OVDJE

Pitanje 3
NEKI DRUGI PRIJATELJ JE UPITAO: MOJ JE TO

ivotinja, ptica, mali vrabac... sve nie i nie. Jednom smo bili na takvoj toki nepokretnosti da je teko otkriti bilo kakav znak svjesti. Planine su isto ive; meutim one ne posjeduju gotovo nikakvu svijest. One sadre devedest devet posto pasivnosti i samo jedan postotak svijesti. Kako se ivot razvija, svijest raste i pasivnost se smanjuje. Bog sadri sto posto svjesnosti. Razlika izmeu Boga i materije je u postocima. Razlika izmeu Boga i materije je u kvantiteti, ne u kvaliteti. Zato materija u konanici moe postati Bog. Nije ni udno ni teko prihvatiti da je ovjek mogao biti ivotinja u svojem prolom ivotu. Ono to je nevjerojatno je to, da se usprkos toga to smo ljudi, ponaamo kao ivotinje. Nije uope udno da smo svi u nekom prolom ivotu bili ivotinje, ali ak i kao ljudi, naa svijest moe biti toliko niska da se inimo poput ljudi samo na fizikoj razini. Ako pogledamo nae tendencije, ini se da, iako vie nismo ivotinje, jo uvijek nismo postali ljudska bia; ini se kao da smo zapeli negdje izmeu. im se prui prilika, ne gubimo vrijeme i vraamo se opet na ivotinjski nivo. Na primjer, ako hodate ulicom kao gospodin i neki vam tip prie i opali vas, psuje na vas, istog trenutka gospodin u vama nestaje i shvaate kako se ponaate kao ona ista ivotinja koja ste bili u nekom prolom ivotu. Zagrebite ispod povrine, i zvijer e isplivati van - isplivat
81

PRIJATELJ, KOJI JE YOGI, TVRDI DA JE BIO VRABAC U PROLOM IVOTU. DA LI MOGUE? Mogue je da je u svojem razvoju netko mogao jednom biti ivotinja, ali ne moe se ponovno roditi kao ivotinja. U procesu evolucije ne moete se vratiti unazad; retrogresija nije mogua. Mogue je ii naprijed, u napredniji oblik roenja, ali nije mogue iz naprednog oblika roenja ii unazad. U ovom svijetu nema povratka unazad; nema anse za to. Postoje dva naina - ili idemo naprijed ili ostajemo gdje jesmo; ne moemo ii unazad. To je kao kad dijete prijee iz prvog u drugi razred - ali ako padne, ostaje u prvom razredu. Nema naina da ga se vrati nie od prvog razreda. Isto tako ako padne drugi razred moemo ga tamo ostaviti, ali ga ne moemo vratiti u prvi razred. Moemo ili ostati jedna vrsta dugo vremena ili prijei u napredniju vrstu, ali se ne moemo vratiti u niu vrstu od one u kojoj jesmo. Mogue je da je netko prije bio ivotinja ili ptica; morao je biti. Ali je druga stvar koliko je dugo bio ta vrsta. Ako kopamo po prolim ivotima, moi emo se sjetiti vrsta kroz koje smo do sada proli. Mogli smo biti
80

I SADA I OVDJE

I SADA I OVDJE

e toliko snano da se morate pitati da li je ta osoba ikada bila ljudsko bie. Nae postojanje u ovom trenutku sadri sve ono to smo ikada bili prije. Postoje slojevi svih stanja u kojima smo bili u prolosti. Ako malo zagrebemo unutra, moemo doi do unutarnjih slovjeva svoga bia - moemo doi i do stanja u kojem smo bili stijena; i to takoer ini jedan sloj. U dubini smo jo uvijek stijene; zato kada nas netko gurne do tog sloja ponaamo se poput stijene, moemo se ponaati poput stijene. Moemo se ponaati i kao ivotinje - zapravo, i ponaamo se. Ono to je pred nama nai su potencijali - to nisu slojevi. Stoga ponekad, iako skoimo i dodirnemo te potencijale, ponovno padnemo na zemlju, jednog dana moemo biti bogovi, ali sada to nismo. Imamo potencijal da postanemo boanski; meutim ono to smo sada se sastoji od onoga to smo bili u prolosti. Tako postoje dvije stvari: ako ponemo kopati po unutranjosti naii emo na razliita prola stanja postojanja; a ako smo baeni naprijed u lancu raanja, iskusiti emo stanja koja se nalaze ispred nas. Meutim, jednako kao to netko tko skoi i za trenutak se odvoji od zemlje i nae se u zraku, ali se u sljedeem trenutku vraa na zemlju, tako i mi ponekad iskoimo iz svojeg ivotinjskog stanja i postanemo ljudska bia, ali se tada ponovno vratimo u isto stanje. Ako paljivo promatrate otkrit ete da smo u toku dvadeset etiri sata, svako toliko, u odreenim trenucima, prava ljudska bia. I svi mi to predobro znamo.
82

Sigurno ste promatrali prosjake. Uvijek prose ujutro. Nikada ne dolaze naveer, jer naveer je mogunost da netko ostane ljudsko bie gotovo nepostojea. Ujutro, kada ovjek ustane - odmoren i naspavan, svje i dobro raspoloen - prosjak se nada da e biti bar malo human. Ne oekuje milosre naveer, jer zna kroz to je ovjek proao u toku dana - ured, duan, pobune i protesti, novine i politiari - sve je to u njemu moralo stvoriti zbrku. Sve ga je to moralo uzrujati i aktivirati ivotinjske slojeve u njemu. Do veeri je ovjek umoran; pretvorio se u zvijer. Zato gledajte zvjeri u nonim klubovima kako se zvjerski ponaaju. ovjek koji se umorio biti ljudsko bie itavog dana, ezne za alkoholom, bukom, kockanje, plesom, striptizom - eli biti s drugim zvjerima. Noni se klubovi brinu za ivotinju u ovjeku. Zato je jutro najbolje vrijeme za molitvu i zato veer nije dobra za to. U svim hramovima zvona zvone ujutro; naveer vrata su otvorena za none klubove, kasina, barove. Prostitutke ne mogu nikoga pozvati ujutro, one pozivaju svoje muterije samo po noi. Nakon napornog radnog dana, ovjek se pretvara u ivotinju; stoga je svijet nou razliit od svijeta danju. Damija poziva na molitvu ujutro, a i zvona u hramu zvone ujutro. Postoji nada da e se ovjek, nakon buenja i odmoren, ujutro okrenuti Bogu; manja je vjerojatnost da se to desi ovjeku koji je naveer umoran. Iz istih razloga postoji nada da e se djeca okrenuti
83

I SADA I OVDJE

I SADA I OVDJE

Bogu, ali je vjerojatnost manja za stare ljude - oni su u sumraku svog ivota; ivot im je do sada sve uzeo. Stoga ovjek treba krenuti na putovanje to prije, to ranije ujutro. Veer e sigurno pasti - ali prije nego padne, ako smo krenuli na put ujutro mogue je da se do veeri takoer naemo u bojem hramu. I tako je na prijatelj u pravu kada pita da li je mogue da je ovjek bio ivotinja ili ptica u prolom ivotu. Ono oko ega moramo brinuti je da ne nastavimo biti ptica ili zvjer u ovom ivotu. Prije meditiranja pokuajmo shvatiti nekoliko stvari. Prvo, morate se u potpunosti prepustiti. Ako se i najmanje suspreete, to e biti prepreka meditaciji. Prepustite se kao da ste mrtvi, kao da ste zaista umrli. Smrt se mora prihvatiti kao da je ve stigla, kao da je sve ostalo mrtvo dok mi tonemo sve dublje i dublje u sebe. I samo ono to uvijek preivljava e preivjeti. Odbacit emo sve ono to moe umrijeti. Zato kaem da je ovo eksperiment sa smru. Postoje tri djela ovog eksperimenta. Prvi je oputanje tijela, drugi oputanje disanja, a trei oputanje misli. Tijelo, disanje i misli - sve to morate polagano otpustiti. Molim vas da sjednete dalje jedni od drugih. Mogue je da netko padne, pa stoga sjednite podalje jedni od drugih. Priite blie ili se udaljite, ali provjerite da ne sjedite preblizu jedni drugima; inae ete cijelo vrijeme brinuti zbog svog mogueg padanja preko nekoga. Kada
84

se tijelo opusti, moe pasti prema naprijed ili prema nazad; nikad ne znate. Moete u to biti sigurni samo ako ga sami kontrolirate. Jednom kada ga pustite, ono se automatski otputa. Jednom kada ga otpustite iznutra, tko e ga drati? Mora pasti. I ako ete se brinuti o tome da ga sprijeite da padne, ostat ete tamo gdje jeste - neete se moi pomaknuti u meditaciji. Pa kada vae tijelo samo to ne padne, shvatite to kao milost. Odmah ga pustite. Nemojte ga zadravati, jer ako to uinite sprijeiti ete sebe od kretanja prema unutra. I nemojte se uzrujati ako netko padne na vas. Pustite ga. Ako vam neija glava bude leala u krilu, ostavite ju; nemojte se zbog toga uzbuivati. Sada zatvorite oi. Lagano ih zatvorite. Opustite tijelo. Neka bude sasvim oputeno, kao da u njemu nema ivota. Povucite svu energiju iz svojeg tijela; povucite je u sebe. Kako se energija povlai, tijelo e postajati sve oputenije. Sada u poeti govoriti o tome kako tijelo postaje sve oputenije, kako smo mi sve tii... Osjetite tijelo kako postaje oputenije. Pustite ga. Kreite se iznutra kao to se osoba kree po unutranjosti kue. Kreite se iznutra, uite u sebe. Tijelo se oputa... Pustite ga u potpunosti... neka bude beivotno, kao da je mrtvo. Tijelo se oputa, tijelo je oputeno, tijelo se sasvim opustilo. Pretpostavljam da ste u potpunosti opustili svoje tijelo, da ste ga sasvim otpustili. Ako tijelo padne, neka tako bude; ako se naginje prema naprijed, neka. Neka se
85

I SADA I OVDJE

I SADA t OVDJE

desi to god treba - opustite se. Budite sigurni da nita ne zadravate. Zavirite unutra da budete sigurni kako ne spreavate svoje tijelo u oputanju.. Trebali biste rei: Nita ne zadravam. Potpuno sam se opustio." Tijelo je oputeno, tijelo je lagano. Disanje se smiruje, disanje se usporava. Osjetite to... disanje se usporilo... sasvim ga otpustite. Otpustite i svoje disanje, pustite ga u potpunosti. Disanje se usporava, dah se smiruje... Disanje se smirilo, disanje se usporilo... Disanje se smirilo... misli se isto smiruju. Osjetite to. Misli postaju sve tie... pustite se... Otpustili ste tijelo, otpustili ste disanje, sada otpustite i misli. Odmaknite se ... pomaknite se u potpunosti prema unutra, odmaknite se od misli. Sve je postalo tiho, kao da je sve izvana mrtvo. Sve je mrtvo... sve je je postalo tiho... samo je svjesnost ostala... gorua svjetiljka svjesnosti - sve je je ostalo mrtvo. Pustite se... sasvim se opustite - kao da vie ne postojite. Sasvim se pustite... kao da vam je tijelo mrtvo, kao da vae tijelo vie ne postoji. Disanje vam je smireno, misli su smirene - kao da je nastupila smrt. Pomaknite se unutra, sasvim unutra. Pustite se... sve otpustite. Sasvim se opustite, nita ne zadravajte. Vi ste mrtvi. Osjetite kako je sve mrtvo, kao da je sve mrtvo - samo je upaljena svjetiljka ostala unutra; sve ostalo je mrtvo. Sve je ostalo mrtvo, izbrisano. Budite izgubljeni u praznini desetak minuta. Budite svjedok. Promatrajte smrt.
86

Sve ostalo oko vas je nestalo. Tijelo je isto ostalo negdje daleko iza vas, daleko - samo ga promatramo. Promatrajte i dalje, ostanite svjedok. Desetak minuta gledajte iznutra. I dalje gledajte unutra... sve drugo vani e biti mrtvo. Pustite se., budite potpuno mrtvi. Gledajte i dalje, ostanite svjedok... Pustite sve ostalo kao da ste mrtvi i kao da je tijelo izvana mrtvo. Tijelo je nepokretno, misli su mirne, samo je svjetlost svjesnosti ostavljena da promatra, samo je prisutan onaj koji promatra, samo svjedok. Pustite se, pustite se., u potpunosti... to god da se deavalo, pustite da se dogodi. Pustite sve, samo promatrajte iznutra i sve ostalo pustite. Sasvim otpustite svoje uporite... Um je postao tih i prazan, um je postao sasvim prazan... Um je potpuno prazan, postao je potpuno prazan. Ako se jo uvijek drite za njega, pustite ga. Pustite se u potpunosti, nestanite - kao da vas vie nema. Um je postao prazan... um je postao prazan i tih... um je postao sasvim prazan... Gledajte unutra, gledajte i dalje sa svjesnou - sve je postalo tiho. Tijelo je ostalo, daleko iza vas; um je ostao daleko, samo svjetiljka gori, svjetiljka svjesnosti, samo je svjetlo ostalo upaljeno... Sada lagano udahnite nekoliko puta. Promatrajte svoj dah... Sa svakim dahom tiina e biti dublja. Lagano udahnite nekoliko puta i dalje promatrajete; ostanite svjedokom disanja. Um e postati jo tii... Udahnite
87

I SADA I OVDJE

I SADA I OVDJE

lagano nekoliko puta, i tada lagano otvorite oi. Ako je tko pao, neka prvo duboko udahne i tada sjedne. Nemojte uriti ako se ne moete podii, nemojte uriti ako vam je teko otvoriti oi... Prvo duboko udahnite, pa tada lagano otvorite oi... lagano se podignite. Nemojte initi nagle pokrete - ni podizanje, ni otvaranje oiju... Naa je jutarnja meditacija sada zavrena.

Poglavlje 3

ITAV SVEMIR JE HRAM

Pitanje 1
J E D A N J E PRIJATELJ PITAO: P O K A Z O S I N A M M E T O D U N E G A C I J E U S H V A A N J U I S T I N E ILI BOANSKOG BIA - M E T O D U ISKLJUIVANJA SVEGA D R U G O G A DA BI SHVATILI SEBE. DA LI J E M O G U E P O S T I I ISTI REZULTAT I N E I SASVIM S U P R O T N O ? ZAR NE M O E M O POKUATI V I D J E T I B O G A U SVEMU? NE M O E M O LI GA U SVEMU OSJETITI? Bit e korisno da ovo shvatite. Onaj koji ne moe ostvariti Boga u sebi, ne moe ga ostvariti niti u svemu ostalom. Onaj tko jo nije prepoznao Boga u sebi, nikada ga nee moi prepoznati u drugima. Pravo ja" je ono to vam je najblie; tada e svatko tko je malo dalje od vas izgledati jo dalje. I ako ne moete vidjeti Boga u sebi, to vam je najblie, tada ga ne moete vidjeti ni u onima koji su daleko od vas. Prvo ete morati spoznati Boga u sebi; prvo e onaj koji je spoznao morati spoznati boansko - ta su vrata najblia.
89

I SADA I OVDJE

I SADA I OVDJE

Ali upamtite, vrlo je zanimljivo da osoba koja ude u samu sebe odjednom pronae ulaz u sve. Vrata u sebe su vrata u sve drugo. im ovjek ue u samoga sebe, on otkriva da je uao u sve ostalo, jer iako smo svi drugaiji izvana, iznutra i nismo. Izvana je sve lie razliito. Ali kada bi neka osoba prodrla u dubinu jednog lista, doala bi do izvora drveta gdje je sve lie usklaeno. Kada gledamo pojedinano, svaki je list drugaiji - ali kad jednom upoznate unutranjost lista, doi ete do izvora iz kojeg sve lie proistjee i u kojem se sve lie razgrauje. Onaj tko ue u sebe samog istovremeno ulazi i u sve ostale. Razlika izmeu 'mene' i 'tebe' ostaje sve dok nismo uli u sebe same. Onog dana kada uemo u svoje 'ja', to 'ja' nestaje, a time i 'ti', a ono to ostaje je 'sve ostalo'. Zapravo 'sve ostalo' nije zbroj mene i tebe. 'Sve' znai mjesto gdje smo oboje nestali, i ono to iz toga ostaje je 'sve'. Ako se 'ja' jo nije rasplinulo, tada se mogu zbrojiti 'ja' i 'ti', no suma nee biti jednaka istini. ak ako netko zbroji sve lie, drvo nee postojati - iako ima sve lie koje mu je dodano - drvo je vie no zbroj listova. Zapravo ono nema nikakve veze sa zbrajanjem; bilo bi pogreno zbrajati. Pribrajajui jedan list drugome, pretpostavljamo da je svaki od njih odvojen. Drvo se ne sastoji od odvojenog lia. Dakle, im uemo u svoje ja, ono prestaje postojati. Prva stvar koja nestaje kad uemo u sebe je osjeaj da smo odvojeno bie. I kada to 'jastvo' nestane, nestaju i ti-stvo
90

i drugo-stvo. Ono to ostaje je 'sve'. ak nije ni u redu to nazivati 'sve' jer to 'sve' ima konotacije staroga 'ja'. Stoga oni koji su spoznali, ne bi to niti nazvali 'sve'; pitali bi Sve od ega? to zbrajamo?" Nadalje bi izjavili da je jedino to ostaje - jedno. Iako bi oklijevali to rei, jer tvrdnja ostavlja dojam da postoji dvoje - daje ideju da 'jedno' nema znaenje bez odgovarajue ideje o dvoje. Jedno postoji samo unutar koncepta o dvoje. Stoga oni koji bolje razumiju, ak ni ne kau da ostaje jedno, oni kau da advaita, ne-dualnost, ostaje. To je veoma zanimljivo. Ti ljudi kau: N e ostaje dvoje." Ne kau: Jedno ostaje." Oni kau Ne ostaje dvoje." Advaita znai da ne postoji dvoje. Netko bi mogao pitati: Zato govorite na tako zaobilazni nain? Samo recite da postoji jedno!" Opasnost u kazivanju 'jedno' je ta, to ono sugerira ideju o dvoje. I kada kaemo da ne postoji dvoje, iz toga slijedi da ne postoji niti troje; ono implicira da nema ni jedno, ni mnogo, ni sve. Zapravo, ova je podjela proizila iz shvaanja utemeljenog na postojanju svojega 'ja'. Pa tako, prestankom 'ja', ono to je cijelo, nedjeljivo, to ostaje. Ali da to shvatimo, moemo li uiniti ono to sugerira na prijatelj - zar ne moemo vizualizirati Boga u svakome? Kada bismo to uinili to ne bi bilo drugo do matanje, a matanje nije isto kao i shvaanje istine. J e d n o m davno neki su mi ljudi doveli jednog
91

I SADA I OVDJE

I SADA I OVDJE

svetog ovjeka. Rekli su mi da je on vidio Boga posvuda, da posljednjih trideset godina vida Boga u svemu - u cvijeu, biljkama, stijenama, u svemu. Upitao sam ga da li je vidio Boga u svemu kroz praksu, jer ako je to tako tada su njegove vizije bile lane. Nije me mogao slijediti. Ponovno sam ga upitao: Da li si ikada matao ili poelio vidjeti Boga u svemu?" Odgovorio je: Da, naravno. Prije trideset godina poeo sam ovu sadhanu u kojoj u pokuati vidjeti Boga u stijenama, biljkama, planinama, u svemu. I tada sam poeo viati Boga u svemu." Zamolio sam ga da ostane sa mnom tri dana, i da u tom periodu prestane viati Boga posvuda. Pristao je. Ali ve mi je sljedeeg dana rekao: Jako si mi natetio. Tek je prolo dvanaest sati od moje uobiajene prakse i ve sam poeo doivljavati stijenu kao stijenu, i planinu kao planinu. Oduzeo si mi moga Boga! Kakva si ti to osoba?" Rekoh mu: Ako Boga moe izgubiti kad ne vjeba samo dvanaest sati, onda to to si ti vidio nije bio Bog - to je samo bila posljedica tvojeg svakodnevnog vjebanja." To je slino kao kada netko neprestano ponavlja neto i stvori iluziju. Ne, Bog nije vien u stijeni; zapravo osoba treba dostii stanje u kojem nita drugo nee moi vidjeti u stijeni, osim Boga. To su dvije razliite stvari. Pokuavajui vidjeti ga tamo, poet ete viati Boga u stijeni, ali Bog nee biti nita drugo do mentalne projekcije. To e biti Bog kojeg ete vi sami poloiti na
92

stijenu; to e biti plod vae mate. Taj e Bog biti vaa kreacija; on e biti u potpunosti plod vae mate. Takav Bog nije nita drugo doli san - san kojeg ste sami uvrstili, ponavljajui ga iznova i iznova. Nije problem u vienju Boga na taj nain, ali to je ivljenje u iluziji a ne ulaenje u istinu. Jednog e se dana desiti da e osoba i sama nestati i stoga nee vidjeti nita osim Boga. Tada ona ne osjea da je Bog u stijeni; tada osjea: Gdje je stijena? Postoji samo Bog!" Shvaate li tu razliku? Tada ovjek ne osjea da Bog postoji u biljci ili u stijeni; da biljka postoji, a u biljci postoji Bog - ne, nita takvog. Ono to ovjek poinje osjeati je sljedee: Gdje je biljka? Gdje je stijena? Gdje je planina?" ... jer to god se vidi uokolo, to god postoji - to je Bog. Tada vienje Boga ne ovisi o vaoj vjebi, ovisi o vaem iskustvu. Najvea opasnost u carstvu sadhane, duhovne prakse, je opasnost mate. Moemo zamiljati istine koje inae moraju postati naa iskustva. Postoji razlika izmeu iskustva i matanja. Osoba koje je itav dan bila gladna, po noi u snu jede i osjea se zadovoljnom. Moda nema toliko uitka u jedenju kad je budna kao to ima u snu - u snu moe jesti to god eli. Ipak, njen je eludac ujutro prazan, a hrana koju je pojela u snu nije hranjiva. Ako ovjek odlui ivjeti od hrane koju jede u snu, sigurno e prije ili kasnije umrijeti. Bez obzira koliko hrana bila ukusna, ona u stvarnosti nije hrana. Ne moe postati dio
93

I SADA I OVDJE

I SADA I OVDJE

vae krvi, niti mesa, niti kosti, niti kotane sri. San moe samo stvoriti zabludu. Nisu samo obroci sainjeni od snova, Bog je isto sainjen od snova. A isto je i moksha, osloboenje, sastavljeno od snova. Postoji tiina sastavljena od snova, i postoje istine sastavljene od snova. Najvea sposobnost ljudskog uma je sposobnost zavaravanja samoga sebe. Meutim, upadanjem u ovakvu zabludu nitko ne moe postii uitak i osloboenje. Zato ne traim od vas da u svemu vidite Boga. Samo traim od vas da ponete gledati prema unutra i vidite to je tamo. Kada, vidjevi to je tamo, ponete gledati unutra, prva osoba koja e nestati bit ete vi sami - prestat ete postojati unutra. Prvi puta ete otkriti da je vae 'ja' iluzija, i da je ono nestalo, isparilo. im pogledate unutra, prvo odlazi 'ja', ego. Zapravo osjeaj 'Ja postojim!' traje dok ne pogledamo u sebe same. A razlog zato ne gledamo u sebe same je moda strah da emo biti izgubljeni kada to uinimo. Moda ste vidjeli ovjeka kako dri upaljenu baklju i njome mae toliko dugo dok ne stvori vatreni krug. U stvarnosti taj krug ne postoji, radi se o tome da kada se bakljom mae velikom brzinom ostaje dojam kruga iz daljine. Ako to vidite izbliza, vidjet ete da je to samo baklja koja se brzo kree, da je vatreni krug laan. Isto tako ako dobro pogledamo u sebe, otkrit emo da je 'ja' potpuno laan. Isto kao i baklja koja se brzo kree i stvara
94

iluziju vatrenog kruga, svjesnost koja se brzo kree stavara iluziju svojeg 'ja'. To je znanstvena istina i potrebno ju je razumjeti. Moda to niste primjetili, ali sve ivotne iluzije izazivaju stvari koje se brzo kreu. Zid se ini vrstim; stijena pod vaim nogama ini se vrlo vrstom, ali prema znanstvenicima ne postoji vrsta stijena.Poznata je injenica da to su znanstvenici iz blieg prouavali materiju, ona je sve vie nestajala. Dok god je znanstvenik bio udaljen od materije, vjerovao je u nju. To su uglavnom bili znanstvenici koji su tvrdili da je materija sama po sebi istina, ali sada isti ti znanstvenici govore da ne postoji nita poput materije. Znanstvenici kau da brzo kretanje estica elektriciteta stvara iluziju gustoe. Gustoa kao takva nigdje ne postoji. Na primjer, kada elektrini fen radi brzo ne moemo vidjeti njegove tri otrice koje se vrte; ne moe se zapravo izbrojati koliko ih ima. Ako se pokree jo bre, initi e se kao da se pokree komad okruglog metala. Moe se kretati tako brzo da ak i da sjednete na njega, ne bi osjetili razmak medu otricama; inilo bi vam se da sjedite na vrhu vrstog metala. estice u materiji kreu se slinom brzinom - a estice nisu materija, one su elektrina energija koja se brzo kree. Materija se ini gusta zbog brzog kretanja estica elektriciteta. itava materija je proizvod brzog kretanja energije - i iako se ini da postoji, ona je zapravo
95

I SADA I OVDJE

I SADA I OVDJE

nepostojea. Na slian nain energija svjesnosti se kree tako brzo da se zbog toga stvara iluzija o svome ja'. Postoje dvije vrste iluzije u ovom svijetu: jedna, iluzija materije, i druga iluzija svojeg 'ja', ega. Obje su u osnovi lane, ali postajete svjesni da one ne postoje samo kada im se pribliite. Kako se znanost sve vise pribliava materiji, materija nestaje; kako se religija sve vie pribliava egu, on nestaje. Religija je otkrila da je ego nepostojei, a znanost je otkrila da je materija nepostojea. to se vie pribliimo, to se iluzije sve vie razbijaju. Zato kaem: krenite unutra; paljivo gledajte - da li unutra postoji 'ja'? Ja od vas ne traim da povjerujete da vi niste taj 'ja'. Ako povjerujete, to e se pretvoriti u lano vjerovanje. Ako mi povjerujete i razmislite o ovome: Ego je laan, ne ja. Ja sam atman, ja sam brahman; ego je laan", sasvim ete se zbuniti. Ako ovo postane ponavljanje, tada ete samo ponavljati la. Ne traim od vas ovakvu vrstu ponavljanja. Govorim vam: pogledajte u sebe, promatrajte, shvatite tko ste. Onaj koji zaviri u sebe i prepozna se, otkrit e da ja nisam". Pa tko je to onda unutra? Ako ja nisam, netko mora biti tamo. Zato to ja nisam" ne znai da nema nikoga, jer ak i da biste prepoznali iluziju, netko mora biti tamo. Ako ja nisam, tko je tamo? Iskustvo koje ostaje nakon nestanka svojeg 'ja' je iskustvo Boga. To se iskustvo odjednom iri - ostavljajui svoj 'ja', vi ostavljate i 'ti', 'on' je odbaen, i jedino ostaje ocean svjesnosti. U takvom
%

stanju vidjet ete da jedino Bog postoji. Tada e biti pogreno kazati da Bog postoji, jer to zvui suvino. Suvino je rei Bog jeste" jer Bog je drugo ime za onaj koji jeste". 'Postojanje' je Bog - stoga rei Bog jeste" je tautologija; to nije tono. Sto znai rei Bog jeste"? Mi poistovjeujemo neto to 'jest' s neim to moe postati 'nije'. Kaemo 'stol jest', jer mogue je da stol sutra nee postojati, ili da stol nije postojao juer. Neto to prije nije postojalo moe ponovno ne-postojati. Pa koja je svrha onda govoriti to jeste"? Bog nije neto to nije prije postojalo, niti je mogue da vie nee postojati; stoga je besmisleno rei Bog jeste". On jest. Zaparavo drugo ime za Boga je 'taj koji jeste'. Bog znai postojanje. Iz moje persperktive, mi postavljamo naeg Boga u 'ono to jeste', i na taj nain sebe guramo u lanost i prijevaru. I zapamtite, bogovi koje smo stvorili nainjeni su na drugaiji nain; svaki od njih ima svoju posebnu prepoznatljivu karakteristiku. Hindus je stvorio svoga boga, musliman ima svoga. Kranin, dainist, budist svatko ima svoga boga. Svi su oni stvorili svoje vlastite svjetove; svi su stvorili svoje vlastite bogove. Ogromna je industrija stvaranja boga! U svojim domovima ljudi proizvode svojeg boga, svojeg vlastitog boga. I tada se ti proizvoai bogova bore izmeu sebe na trnici na isti nain na koji se bore ljudi koji proizvode robu u kunoj radinosti. Svaiji bog je drugaiji. Zapravo, sve dok postoji Ja sam", to god ja stvorio
97

I SADA I OVDJE

I SADA I OVDJE

bit e drugaije od onoga to ti stvori. Dok god Ja jesam", moja religija, moj bog bit e razliit od boga drugih ljudi jer oni e biti tvorevina njihovog ja, njihovog ega. S obzirom da sebe smatramo zasebnim biima, to god stvorili, imat e zasebni karakter. Da se moe osigurati osobna sloboda da se stvori religija, bilo bi toliko religija na svijetu koliko je ljudi - ne manje od toga. Zbog nedostatka prave vrste slobode, postoji tako malo religija u svijetu. Otac hinduist brine se da svojeg sina uini hindusom prije no to on postane nezavisan. Otac musliman ini svojeg sina muslimanom prije no to on postane inteligentan, jer kad jednom dostignemo inteligenciju, osoba nee htjeti biti niti hindus, ni musliman. I tako postoji potreba da se dijete napuni tim glupostima prije no to ono postane inteligentno. Svi roditelji ele poduavati svoju djecu religiji jo u djetinjstvu, jer kad dijete jednom odraste, poet e razmiljati i izazivati probleme. Postavit e razliita pitanja - i kada ne dobije zadovoljavajue odgovore, initi e takve stvari koje e roditeljima biti teko shvatljive. Zato roditelji strano ele svoju djecu od najmanjih nogu poduavati religiji - kada dijete nije svjesno nekih stvari, i kada je ranjivo u uenju raznoraznih gluposti. Tako ljudi postaju muslimani, hindusi, dainisti, budisti, krani - to god ih uili da postanu. I tako su ti ljudi koje nazivamo religioznim esto glupi i nedostaje im inteligencija, jer ono to mi nazivamo
98

religijom je neto to nas je otrovalo prije no to se pojavila inteligencija - pa nas ak i kasnije vrsto dri iznutra. Nije udno da se muslimani i hindusi bore u ime Boga, u ime svojih hramova i damija. Da li Bog dolazi u raznim oblicima? Da li je Bog kojeg tuju hindusi jedne vrste, a Bog kojeg tuju muslimani druge vrste? Da li zbog toga hindusi smatraju da im je Bog ukaljan ako je uniten njegov kip? Ili muslimani osjeaju da im je Bog obeaen ako je neka damija unitena ili spaljena? Zapravo, Bog je taj koji jest." On postoji u damiji jednako kao i u hramu. On postoji u klaonici jednako kao i na mjestu tovanja. Postoji jednako u taverni kao i u damiji. Prisutan je u lopovu kao i u svetom ovjeku - ni trunku manje; to ne moe biti. Sto drugo nastanjuje lopova ako ne boansko? Ono je jednako prisutno u Rami kao i u Ravani - nema ga ni za trunku manje u Ravani. Ono postoji jednako u hindusu kao i u muslimanu. Ali problem je u tome da ako mi povjerujemo da isto boanstvo postoji u svakome, naa e industrija proizvodnje boga strano patiti. I da bismo to sprijeili mi i dalje nameemo svako svoje bogove. Ako hindus pogleda cvijet on e na njega projicirati svojega boga, vidjeti svojega boga u njemu, dok e musliman projicirati, vizualizirati svojega boga. Mogu se oko toga i posvaati, iako je takav konflikt izmeu hindusa i muslimana moda malo nategnut.
99

I SADA I OVDJE

I SADA I OVDJE

Njihova temeljna zdanja nisu daleko jedni od drugih - ali postoje ak i svae izmeu blisko povezanih 'duana s boanstvima'. Na primjer, postoji velika udaljenost izmeu Benaresa i Meke, ali nema velike udaljenosti izmeu Benaresa i hramova Rame i Krine. A ipak, i tamo postoje jednaki problemi. Cuo sam priu o velikom svecu... zovem ga svecem zato jer su ga ljudi zvali velikim, a ja ga zovem svecem samo zato to su ga ljudi zvali svecem. On je bio tovatelj Rame. Jednom su ga odveli u Kirnin hram. Kada je vidio kip Krine kako dri flautu u ruci, odbio se pokloniti kipu. Stojei pred njim, rekao je: Da uzme luk i strijelu, tek tada bi ti se poklonio, tek tada bi bio moj Gospodin." Kako je to udno! Postavljamo uvjete i Bogu - kako i na koji nain i u kojem poloaju treba biti predstavljen. Mi propisujemo mjesto dogaanja; mi stvaramo zahtjeve - tek tada smo spremni tovati. udno je da mi odreujemo kako bi na bog trebao izgledati. Ali tako je oduvijek bilo. Ono to smo do sada poistovjeivali s 'bogom' je proizvod temeljen na nam vlastitim specifikacijama. Dok god nam taj bog, stvoren od ovjeka, stoji na putu neemo moi shvatiti da mi ne odreujemo Boga. Nikada neemo shvatiti da je on taj koji odreuje nas. Zato se moramo rijeiti tog boga kojeg je stvorio ovjek ako elimo upoznati Boga koji to jest. Ali to je teko; to je teko i za ljude s najboljim srcem. ak i za nekog koga inae smatramo osobom punom razumijevanja,
100
s

teko se rjeti tog boga kojeg je stvorio ovjek. I on se takoer vrsto dri osnovne gluposti kao i glup ovjek. Glupom ovjeku se moe oprostiti, ali teko je oprostiti ovjeku koji ima razumijevanja. Kan Abdul afar Kan nedavno je stigao u Indiju. On propovijeda muslimansko-hinduistiko ujedinjenje po cijeloj zemlji, ali on je sam estoki musliman; o tome nema ni trunke sumnje. Ne smeta ga to to moli u damiji kao odani musliman, a ipak propovijeda mulimanskohinduistiko ujedinjenje. Gandhi je bio strogi hindus, a i on je propovijedao o hinduistiko-muslimanskom ujedinjenju. Poput gurua, tako i uenik; guru je bio potvreni hindus, a uenik potvreni musliman. I dok god postoje potvreni hindusi i potvreni muslimani na svijetu, kako moe doi do takvog ujedinjenja? Oni se moraju malo opustiti, tek e tada jedinstvo biti mogue. Ti zagrieni hindusi i muslimani uzrok su svih problema izmeu dvije religije, iako uzroci tih problema nisu zapravo vidljivi. Oni koji propovijedaju muslimansko-hinduistiko ujedinjenje nemaju blagog pojma kako da do njega dou. Dokle god bog predstavlja razliite stvari razliitim ljudima, dok god postoje razliita mjesta tovanja za razliite ljlude, dok god su molitve razliite i svete knjige razliite - dok je Kuran otac za neke ljude, a Gita majka za neke drUge - uznemirujui problemi meu religijama nikada nee prestati. Drimo se Kurana i Gite. Kaemo: itajte Kuran i poduavajte ljude da odbace neprijateljstvo
101

I SADA I OVDJE

I SADA I OVDJE

i postanu jedno. itajte Gitu i poduavajte ljude da odbace neprijateljstvo i postanu jedno." Ne shvaamo meutim da su same rijei iz Kurana i Gite uzrok svih problema. Ako se kravi odree rep, doi e do sukoba izmeu hindusa i muslimana, a mi emo kriviti nitkove da su izazvali svau. I smijeno je to da niti jedan od tih nitkova nije propovijedao da je krava naa sveta majka. To zapravo poduavaju mahatme, nai sveti ljudi, koji okrivljuju nitkove za stvaranje problema. ...Jer kada se zaista odree rep kravi, tada iz perspektive mahatmi, to nije rep krave ve rep svete majke! Kada oni ljudima skrenu panju na to, poinju nemiri u kojima sudjeluju nitkovi koje kasnije krive za to. Zapravo su ljudi koje nazivamo mahatmama uzroci svih takvih problema. Da se oni maknu, nitkovi bi bili bezazleni, ne bi imali snage za borbu. Oni dobivaju snagu od mahatmi. Ali mahatme ostaju skrivene u podzemlju tako da nikada neemo shvatiti da su oni uzrok svih problema. U emu je korijen problema zapravo? U z r o k svih problema je va bog - bog proizveden u vaim domovima. Pokuajte se spasiti od bogova koje stvarate u svojim domovima. Ne moete proizvesti boga kod kue; postojanje takvoga boga bit e ista prijevara. Ne traim od vas da projicirate boga. Uostalom, u ime Boga, to ete projicirati? Poklonik Krine rei e da vidi boga koji se skriva iza grma drei flautu u ruci, dok
102

e poklonik Rame vidjeti boga kako dri luk i strijelu. Svi e boga vidjeti drugaije. Ovakav nain vienja nije nita drugo doli projekcija naih elja i zamisli. Bog nije takav. Ne moemo ga nai projicirajui nae elje i zamisli - da bi ga nali morali bi u potpunosti nestati. Morali bi nestati zajedno s naim zamislima i svim naim projekcijama. Obje stvari ne mogu ii ruku pod ruku. Dokle god vi postojite kao ego, apsolutno je nemogue iskustvo Boga. Vi, kao ego, morati otii; tek tada ga je mogue iskusiti. Ne mogu ui kroz vrata boanskog dok god moj 'ja', moj ego, postoji. uo sam priu o ovjeku koji se svega odrekao i stigao do vrata boanskog. Odrekao se bogatstva, ene, kue, djece, drutva, svega, i nakon to se toga odrekao, priao je vratima boanskog. Ali zaustavio ga je straar i rekao: Jo ne moe ui. Prvo idi i sve ostavi iza sebe." Ali ja sam sve ostavio", preklinjao je. Oito si donio sa sobom i svoj 'ja'. Nas drugo ne zanima; nas zanima samo tvoj 'ja'. Nije nas briga kada kae da si sve ostavio. Nas zanima samo tvoj 'ja'." Straar je objasnio. Idi, ostavi ga, i tada se vrati." ovjek ree: Nemam nita. Moja je torba prazna - ne sadri novac, enu, djecu. Nita ne posjedujem." Tvoje 'ja' je jo uvijek u torbi - idi i odbaci ga. Ova su vrata zatvorena za one koji sa sobom donose svoje 'ja'; za njih su vrata uvijek zatvorena." ree straar. Ali kako da odbacimo 'ja'. 'Ja' neemo nikada
103

I SADA I OVDJE

I SADA I OVDJE

odbaciti pokuavajui to uiniti. Kako 'ja' moe odbaciti samog sebe? To je nemogue. To je kao da se netko pokuava podignuti pomou vlastitih vezica za cipele. Kako da odbacim svoj 'ja'? Cak i nakon odbacivanja svega, moje 'ja' ostaje. U najboljem sluaju moglo bi se rei: Odbacio sam ego" a ipak to pokazuje da je 'ja' jo uvijek prisutan. ovjek postaje egoistian ak i kad se radi o odbacivanju ega. Pa to da se onda uini? To je prilino teka situacija. Govorim vam da nita nije teko u vezi s tim - jer ne traim od vas da ita odbacite. Zapravo ne traim vas da ita uinite. Vlastito 'ja', ego, postaje jae zbog svega to radimo. Jednostavno od vas traim da pogledate unutra i potraite svoje 'ja'. Ako ga naete, tada nema naina da ga odbacite. Ako ono stalno postoji, to vam ostaje za odbaciti? A ako ga ne naete, ni tada nema naina da ga odbacite. Kako moete odbaciti neto to ne postoji? Okrenite se unutra i vidite da li je vae 'ja' tamo ih ne. Govorim vam jednostavno da se onaj koji gleda unutra poinje suludo smijati, jer nigdje u sebi ne moe nai svoje 'ja'. Pa to onda ostaje? Ono to ostaje je Bog. Ono to ostaje nestankom ega - moe li to ikada biti odvojeno od vas? Kada ego prestane postojati, tko e stvoriti odvojenost? Samo ego dijeli mene od tebe, i tebe od mene. Ovdje je zid od kue. Zbog iluzije da odvajaju prostor na dva dijela, zidovi stoje - iako prostor nikada nije podijeljen na dva dijela; prostor je nepodjeljiv. Bez obzira koliko debeli zid podignete, prostor izmeu kue i vanjskog
104

prostora nisu dvije razliite stvari; one su jedno. Bez obzira koliko visoko podignete zid, prostor iznutra i izvana nikada nije podijeljen. Meutim ovjek koji ivi u kui osjea da je podijelio prostor u dva dijela - jedan prostor unutar kue a drugi izvana. Ali da se zid srui, kako bi ovjek razlikovao prostor unutar kue i izvan nje? Kako bi to shvatio? Tada bi ostao samo prostor. Na isti smo nain podijelili svjesnost u fragmente podiui zid oko svojeg 'ja'. Kada taj zid padne, tada nisam ja taj koji e u sebi vidjeti Boga. Ne, tada neu vidjeti sebe, jedino u vidjeti Boga. Molim vas da paljivo shvatite ovu suptilnu razliku. Bilo bi krivo rei da u vidjeti Boga u sebi - neu vie vidjeti sebe, vidjeti u samo boansko. Nije da neu vidjeti Boga u drvetu - vie neu vidjeti drvo, samo Boga. Kada netko kae da Bog postoji u svakom atomu u krivu je, jer vidi i atom i Boga. Ne moe se oboje vidjeti istovremeno. Stvar je u tome da je svaki atom Bog, a ne da Bog postoji u svakom atomu. Nije da Bog sjedi zatvoren u atomu - ono to jest, to je Bog. Bog je ime koje je dano iz ljubavi 'onome koji jest'. 'Onaj koji jest', je istina - iz ljubavi to nazivamo Bogom. Ali nema razlike kojim ga imenom zovemo. Ne traim od vas da ponete viati Boga u svakome, ja samo govorim: ponite gledati unutra. Dok gledate unutra, vi ete nestati. I svojim nestankom vidjet ete Boga.

105

I SADA I OVDJE

I SADA I OVDJE

Pitanje 2
D R U G I J E PRIJATELJ PITAO: A K O MEDITACIJA VODI DO SAMADHIJA A SAMADHI VODI DO BOGA, PA EMU JE ONDA POTREBNO II U HRAMOVE? NE BISMO LI IH TREBALI UKINUTI? B e s k o r i s n o je ii u hramove, ali je jednako beskorisno ukinuti ih. Zato ukinuti neto u emu Bog i tako ne postoji? Neka hramovi budu tamo gdje jesu. Kakav je problem rjeiti ih se? Ali povremeno se javlja taj problem. Na primjer, Muhamed je rekao da se Bog ne nalazi u kipovima, pa muslimani misle da kipove treba unititi. I tada se u svijetu poelo deavati neto jako smijeno: postojali su ljudi koji su bili zalueni izradom kipova; sada se pojavila jo jedna grupa ljudi zaluenih unitavanjem kipova. I onda su oni koji izrauju kipove to radili mahnito, dok su oni koji ih unitavaju dan i no bili obuzeti nainom unitavanja kipova. Netko bi upitao kada je to Muhamed rekao da je Bog prisutan kod unitavanja kipova? Bog moda nije prisutan u kipu, ali tko je rekao da je Bog prisutan u njihovom unitavanju? A ako je Bog prisutan pri unitavanju kipova, u emu je onda problem ako je Bog prisutan u nekom kipu? Bog moe biti prisutan i u kipu. A ako nije prisutan u nekom kipu, kako onda moe biti
106

prisutan pri njegovom unitavanju? Ne govorim da bi trebali ukinuti hramove. Govorim da moramo shvatiti istinu, a ona je da je Bog posvuda. Jednom kad shvatimo tu istinu, sve postaje njegov hram - tada je teko razlikovati hram i ne-hram. Tada, gdje god stajao to e biti njegov hram; to god pogledao bit e njegov hram; gdje god sjeo, to e biti njegov hram. Tada vie ne bi postojala sveta mjesta za hodoae - itav bi svijet postao sveto mjesto. Tada bi bilo besmisleno stvarati zasebne idole, jer bi tada sve to postoji bio njegov lik. Ne zastupam miljenje da se trebate prikloniti ideji 0 nestajanju hramova, ili da trebate odgovarati ljude od odlaska u hramove. Nikada nisam rekao da Bog nije prisutan u hramu. Ono to govorim je da osoba koja vidi Boga samo u hramu i nigdje drugdje, ne zna to je to Bog. Onaj tko je shvatio Boga osjetit e Boje prisustvo svugdje - u hramu isto kao i na mjestu koje nije hram. Pa kako e onda razlikovati to jest i to nije hram? Mi poistovjeujemo hram s mjestom u kojem je Bog prisutan, ali ako netko osjea prisustvo Boga posvuda, onda je svako mjesto njegov hram. Tada nee biti potrebe graditi zasebne hramove, ili se iz istih razloga rjeiti hramova. Primjetio sam da umjesto da shvate to govorim, ljudi esto grijee 1 shvaaju neto sasvim drugo od onoga o emu sam ja govorio. Ljude vie zanima ono ega se treba rjeiti, to treba unititi, eliminirati - ne pokuavaju shvatiti ono to
107

I SADA I OVDJE

I SADA I OVDJE

jest. Takve se greke neprestano ponavljaju. Jedna od osnovnih ljudskih greaka je ta, da ovjek uje neto sasvim drugo od onoga to mu se govori. Neki od vas bi mene mogli vidjeti kao neprijatelja hramova, ali rijetke su osobe toliko zaljubljene u hramove kao ja. Zato ovo spominjem? Iz jednostavnog razloga to bih htio da cijela zemlja bude shvaena kao hram; moja je elja da se sve pretvori u hram. Ali netko e nakon to me sluao, moda shvatiti da bi stvari bile bolje da ukinemo hramove. Nita se ne bi postiglo rjeavanjem tih hramova. Stvari e dobro funkcionirati kada se itav ivot pretvori u hram. Oni koji vide Boga u hramovima i oni koji unitavaju hramove - svi su oni u krivu. Onaj koji vidi Boga samo u hramu je u krivu. Njegova je greka u sljedeem: koga on vidi izvan hrama? Oito, njegova je greka da Boga vidi samo u hramu. Va je hram veoma mali; Bog je ogroman - ne moete zatvoriti Boga u vae male hramove. Greka one druge osobe je u sljedeem: ona se eli rijeiti hramova, unititi ih - misli da e tek tada vidjeti Boga. Vai su hramovi premali da slue kao boji nastani ili da sprijee nekoga da vidi Boga. Zapamtite, vai su hramovi smijeno mali i ne mogu postati boje rezidencije, niti njegov zatvor, koji e ga kada bude uniten uiniti slobodnim. Potrebno je da shvatite tono ono to govorim. Ono to govorim je ovo: jedino kad meditiramo, jedino tada ulazimo u hram. Meditacija je jedini hram bez zidova; meditacija je jedini hram u kojem, im u njega
108

uete, zaista uete u hram. I onaj koji poinje ivjeti u meditaciji poinje ivjeti u hramu dvadeset etiri sata dnevno. Koja je svrha da netko posjeti hram ako ne ivi u meditaciji? Koji je smisao njegovog odlaska na neko mjesto koje obino poistovjeujemo s 'hramom'? Nije ba jednostavno da dok sjedite u svojem duanu odjednom naete put do hrama. Naravno, lako je odnijeti tijelo do hrama; tijelo je tako jadno da ga moete nositi sa sobom gdjegod to elite. Um nije tako jednostavan. Vlasnik duana, brojei novac u svojem duanu, moe odjednom ustati, ako to eli, i odnijeti svoje tijelo u hram. Samo zato to je tijelo u hramu ovjek glupo misli da je i on u hramu. Meutim, da je ikada zavirio u svoj um, otkrio bi na vlastito zaprepatenje da jo uvijek sjedi u duanu i broji novac. N e k o g je mukarca uasno napastovala vlastita ena. Sve mukarce napastuju, ali njega je napastovala malo previe. On je bio religiozan ovjek, ali njegova ena to uope nije bila. Obino je obrnuto - ena je religiozna, a ne mu - no, sve je mogue. Moje je shvaanje da samo jedno moe postati religiozno. Mu i ena zajedno nikada ne mogu postati religiozni; jedno od njih e uvijek biti suprotno drugome. U ovom je sluaju mu prvi postao religiozan, dok enu nije bilo briga; meutim, svakoga dana mu je pokuavo uiniti svoju enu religioznom. Religiozna osoba ima osnovnu slabost: eli i druge uiniti slinima sebi. To je vrlo opasno; to je nasilno.
109

I SADA I OVDJE

I SADA I OVDJE

Runo je pokuavati druge uiniti slinima sebi. Dovoljno je drugima pokazati svoje stanovite, ali natjerati ih da vjeruju isto to i mi je neto to moemo nazvati duhovno nasilje. Svi gurui to rade. Rijetko ete nai osobu koja je nasilnija od gurua. Rukama obavljenim oko vrata svojeg uenika, guru pokuava diktirati odjeu koju e nositi, kako da elja kosu, to da jede, pije, kada da spava, kada da se ustane - ovo, i ono, nameu mu razliite stvari. S takvim nametanjima gurui gotovo da ubijaju ljude. I tako je muu bilo strano stalo do toga da mu i ena postane religiozna. Zapravo ljudi nalaze veliko zadovoljstvo u tome da druge uine religioznima. Postati religiozan stvar je preobrazbe, ali neki ljudi nalaze strano zadovoljstvo u malatretiranju drugih da postanu religiozni, jer time pretpostavljaju da su i sami religiozni. No ena nije sluala svog mua. Iz oajanja on je doao svome guruu i preklinjao ga da dode u njihovu kuu i nagovori enu. Jednog jutra, oko pet sati, guru je doao. Mu je ve bio u sobi za tovanje. ena je mela dvorite. Guru ju je zaustavio i rekao: Cuo sam od tvog mua da nisi religiozna. Nikada ne tuje Boga, nikada ne moli, nikada ne ulazi u hram koji je tvoj mu napravio u vaoj kui. Pogledaj svog mua - pet je sati i on je ve u hramu." Zena odvrati: Ne sjeam se da moj mu ikada ide u hram." Mu je, sjedei u hramu, uo to je ena odgovorila,
110

pa pocrveni od bijesa. Religiozna osoba brzo se razbjesni, i to je nevjerojatno tono o osobi koja sjedi u hramu. Nebo zna da li ljudi sjede u hramu da sakriju plamenove svojega gnjeva ili iz drugih razloga. Ako osoba postane religiozna, ona stvara pakao za ostale ukuane. Mu je totalno pobjesnio. Bio je na pola molitve kada je uo svoju enu. Nije mogao vjerovati svojim uima; ono to je ona rekla bila je glupost. On tako sjedi u hramu, a ona govori guruu da nema pojma da li on ikada ide u hram! Pourio je da zavri s molitvom kako bi iziao i ispravio takvu la. Guru je poeo koriti enu: O emu to pria? Tvoj mu ide stalno u hram." uvi to, mu je poeo izgovarati svoju molitvu jo glasnije. Guru ree: Vidi kako estoko moli!" Smijui se, ena ree Ne mogu vjerovati da si i ti nasjeo na ovu glasnu recitaciju! Naravno da pjeva na glas Boje ime, ali koliko ja vidim on nije u hramu, on je kod postolara, i cjenka se." O v o je bilo previe. M u se vie nije mogao suzdravati. Ostavio je molitvu i dojurio iz hrama. Kakve su ovo lai? Zar nisi vidjela kako molim u hramu?" povikao je. ena ree: Pogledaj u sebe malo bolje. Jesi li zaista molio? Nisi li se cjenkao s postolarom? I nisi li se s njime posvaao?" Mu je bio zateen jer je ono to je ena rekla bila istina. Ali kako si to znala?" upita.
111

I SADA I OVDJE

i SADA I OVDJE

Prole noi, prije odlaska u krevet, rekao si mi da e prva stvar koju e danas uiniti biti da kupi par cipela koje su ti potrebne. Isto si rekao da misli kako je postolar traio previe za cipele. Moje iskustvo mi govori da je posljednja misao prije spavanja naveer, prva misao ujutro. Tako sam samo pretpostvila da si vjerojatno kod postolara." odgovori ena. Mu ree: Nita drugo ne mogu rei nego da si u pravu. Zaista sam bio kod postolara i svaali smo se oko cijene cipela. I to smo se jae svaali, sve sam glasnije ponavljao Boje ime. Izvana sam moda i ponavljao Boje ime, ali sam iznutra bio u svai s postolarom. Ima pravo; moda zaista nikada nisam bio u hramu." Ulazak u hram nije tako lak - nije da moete ui u bilo koje mjesto i rei da ste u hramu. Vae tijelo je moda ulo u hram, ali to je s vaim umom? Kako moete znati gdje e vam biti um u sljedeem trenutku? I jednom kada va um ue u hram, zato brinuti o tome da li je i tijelo u hramu ili nije? Um koji je naao ulaz u hram odjednom otkriva da je sa svih strana okruen ogromnim hramom, i da je sada nemogue iskoraiti iz tog hrama. Gdje god ili, jo uvijek ete biti u tom hramu. Moete otii na Mjesec... Nedavno je Armstrong sletio na Mjesec. Da li to znai da je napustio Boji hram? Nemogue je da ste napustili Boji hram. Moete li zamisliti da je ostalo ijedno mjesto gdje je ovjek van Bojeg hrama?
112

Tako su oni koji misle da je hram kojeg su oni izgradili jedini Boji hram, i da niti jedan drugi Boji hram ne postoji van njega, u krivu. I oni koji misle da taj hram treba biti uniten, jer Bog u njemu nije prisutan - i oni su jednako u krivu. Zato kriviti jadne hramove? Kada bismo mogli izai iz nae iluzije da Bog postoji samo u hramovima, nai bi hramovi bili prekrasni, puni ljubavi i blaenstva. Neko selo bez hrama izgleda kao da mu neto nedostaje. Moe biti zabavno imati hram. Ali hinduistiki hram nikada ne moe biti izvor veselja, a niti muslimanski ili kranski hram. Samo Boji hram moe biti izvor veselja. Ali hinduistika, muslimanska i kranska politika su tako duboke da one nikad ne doputaju hramu da predstavlja boansko bie. Zbog toga hinduistiki hramovi i muslimanske damije izgledaju tako runo. Poten ovjek oklijeva ak i da ih pogleda. Oni su se pretvorili u arita lopova; tamo se planiraju razne vrste nedaa. I oni koji planiraju te nedae ne moraju zapravo znati to rade. Moje je shvaanje da nitko ne planira nedau s punim razumijevanjem; nedaa se uvijek nesvjesno planira. A itava je zemlja uhvaena u toj zbrci. Ako hramovi ikada nestanu s lica zemlje, to nee biti zbog ateista, ve zbog takozvanih teista. Hramovi ve nestaju; gotovo su sasvim nestali. Ako elimo spasiti hramove na ovoj zemlji, prvo emo morati vidjeti taj beskrajni hram svuda oko nas - samo postojanje. Tada e
113

I SADA I OVDJE

I SADA I OVDJE

manji hramovi automatski biti spaeni; oni e preivjeti kao simboli boanske prisutnosti. To je kao da vam ja poklonim maramicu... poklon moda vrijedan nekoliko paisa, ali vi ga uvate na sigurnom u sanduku s blagom. Jednom sam posjetio neko selo. Ljudi su me doli ispratiti na eljezniku stanicu i netko je stavio vijenac od cvijea oko mojeg vrata. Skinuo sam ga i dao djevojci koja je stajala u blizini. Posjetio sam isto selo nakon est godina, i ta je ista djevojka dola do mene i rekla: Sauvala sam vjenac koji si mi dao proli put. Iako je cvijee izblijedilo i ljudi kau da je miris nestao, ono je jednako svjee i mirisno kao to je bilo i prvi dan. Uostalom, ti si mi dao taj vijenac." Posjetio sam je u njenom domu i iznijela je prekrasnu drvenu kutiju u kojoj je vijenac od cvijea bio vrlo paljivo spremljen. Cvijee je uvenulo i sasuilo se; izgubilo je miris. Tko god bi ga vidio zapitao bi: Zato si ostavila ovo smee u tako prekrasnoj kutiji? Zbog ega? Kutija je vrijedna a smee bezvrijedno." Djevojka je mogla baciti kutiju ali ne i smee. Ona je vidjela neto drugo u tom smeu - za nju je to bio simbol; ono je sadravalo lijepo sjeanje na nekoga. To moda i je smee za ostatak svijeta, ali ne i za nju. Kad bi hramovi, damije, crkve ostali podsjetnici ljudske elje da se uzdignu Bogu... I to je istina. Pogledajte visoki crkveni toranj, visoki minaret damije, do neba visoku kupolu hrama. Oni nisu nita drugo doli simboli ljudske tenje da se uzdignu, simboli ljudskog putovanja
114

u potrazi za Bogom. Ovi simboli potvruju da ovjek nije sretan samo s kuom, on eli izgraditi isto tako i hram. ovjek nije sretan da bude samo na zemlji, on se takoer eli popeti do neba. Jeste li ikada primjetili zemljane lampe kako gore u hramovima? Jeste li se ikada zapitali zato te lampe, koje sadre ghee, proien maslac, gore u hramu? Jeste li ikad shvatili da su te lampe jedine stvari na zemlji iji plamen ne ide prema dolje? - uvijek se die prema gore. ak i ako naopako okrenete lampu, plamen e se i dalje dizati prema gore. Plamen koji se stalno die prema gore je simbol ljudskih stremljenja. Mi moda i ivimo na zemlji, ali bismo isto tako eljeli nainiti nastambe na nebu. Moemo ostati vezani za zemlju, ali isto tako teimo za slobodnim kretanjem otvorenim nebom. I jeste li ikada primjetili kako se brzo plamen die i nestaje? Da li ste isto tako primjetili da kada se plamen digne i nestane, nikada ne moete nai njegov trag.? I to je simbolino - onaj tko se uzdie, nestaje. Zemljana lampa je vrsta materija, dok je je plamen fluidan - im se uzdigne, nestaje. I tako plamen lampe sadri poruku. On je simbol toga da tko god se uzdigne, on e nestati. Iz iste ljubavi ovjek izabire zapaliti ghee u svojoj lampi. Iako nema nita loe u koritenju kerozinskog ulja u lampi - Bog vas nee sprijeiti u tome - mi osjeamo da samo onaj koji je ist kao ghee moe krenuti prema gore. Plamen e se kerozinske lampe isto dii prema gore
115

I SADA I OVDJE

I SADA I OVDJE

- kerozin nije nita manje vrijedan od gheea - ali ghee je simbol naeg osjeaja da se netko tko je postao ist, vie nee morati uzdizati. Hramovi, damije i crkve su slina vrsta simbola. Oni mogu biti prekrasni. Oni su predivni simboli nevjerojatni primjeri koje je stvorio ovjek. Ali oni su postali runi, jer je toliko gluposti ulo u njih. Sada hram nije vie hram - postao je hram hindusa. I ne samo hindusa, ve vaishnava. I ne samo vaishnava, ve hram te i te osobe. I tako su svi hramovi stalnom dezintegracijom postali arita politike. Oni podgrijavaju stvaranje grupa i licemjerstva koji vode do nesree. Malo po malo svi su se oni pretvorili u poredak koji nastavlja iskoritavati i odravati njihove vlastite interese. Ne traim od vas da uklonite hramove, samo vas traim da se rijeite svega to je bezvrijedno i postalo je dio hrama. Njihovi se osobni interesi moraju unititi. Hramove treba spasiti da ne postanu dio poretka; treba ih spasiti od stvaranja grupa i licemjerstva. Hram je predivno mjesto samo ako ostane podsjetnik na Boga, ako ostane njegov simbol, ako odraava pojavu dizanja prema nebu. Ono to ja govorim je da, dok su god hramovi glavni izvor politike, oni e i dalje izazivati nesreu. I zaista, sada hramovi nisu nita doli izvora politikanstva. Kada je hram izgraen za hinduse on automatski postaje arite politike, jer politika znai stvaranje grupa. A religija je neto to nema nikakve veze s grupama. Religija znai sadhana,
116

individualna posveenost duhovnosti, a politika znai stvaranje grupa. Politika preivljava zahvaljujui grupama, ona preivljava zahvaljujui mrnji, a mrnja preivljava zahvaljujui krvi - i itava se nesrea nastavlja... Hram je kao simbol Boga postao neist. Ta se neistoa mora maknuti; tada e on biti simbol velike ljepote. Selu u kojem postoji hram koji ne pripada ni muslimanima ni hindusima ni kranima izgleda prekrasno. Hram postaje ukras sela. Hram postaje podsjetnik na beskrajno. Tada oni koji ulaze u hram nee osjeati da su inei to blii Bogu, a da su vani daleko od Njega; ljudi e jednostavno osjetiti da je hram mjesto koje olakava ulazak u samog sebe, da je hram mjesto u kojem ovjek osjea ljepotu, mir i samou. Tada e hram jednostavno biti odgovarajue mjesto za meditaciju. A meditacija je put koji vodi do Boga. Ne moe svatko svoju kuu jednostavno uiniti mirnom kako bi ju mogao koristiti za meditaciju, ali itavo selo moe zajedno izgraditi takvu kuu punu mira. Ne moe si svatko priutiti za svoju djecu tutora i omoguiti im odvojenu kolsku zgradu, vrt i igralite. Kada bi svatko poeo to raditi stvorio bi se problem - samo bi odreeni broj djece bio obrazovan - stoga gradimo kolu u selu i omoguavamo sve to je potrebno za djecu cijelog sela. Isto tako svako selo bi trebalo imati mjesto za sadhanu, za meditaciju. To je ono to znae hram i damija, nita vie. U ovom momentu oni nisu vie mjesta za sadhanu,
117

I SADA I OVDJE

I SADA I OVDJE

oni su postali centri koji ire probleme i nesreu. Zato nije potrebno da se rjeimo hramova. Moramo se meutim pobrinuti da hram vie ne bude mjesto u kojem nastaju nevolje. Isto se tako moramo pobrinuti da se hram vrati u ruke religije, i da ne ostane u rukama hindusa i muslimana. Ako djeca u nekom gradu mogu slobodno ii u damiju kao i u hram, jednako slobodno u crkvu kao i u hram ive, tada je takav grad zaista religiozan grad. Tada su ljudi u tom gradu dobri ljudi. Tada roditelji takvog grada nisu neprijatelji svoje djece. Moe se vidjeti kako roditelji tog grada vole svoju djecu, i kako postavljaju temelje da se djeca ne bore izmeu sebe. Roditelji toga grada bi rekli svojoj djeci: Damija je tvoj dom isto koliko i hram. Idi tamo gdje e nai mir. Sjedni i tamo trai Boga. Sve su kue boje, ali je vano vidjeti Njega bar na tren. A da bi se to dogodilo, pogledaj u svoju duu. Ili idi kudgod ti odgovara." Onoga dana kad ovo postane realnost, u svijetu e biti stvorena prava vrsta hrama. Jo ga nismo uspjeli sagraditi. Ja nisam meu onima koji se ele rjeiti hramova. Ba suprotno, govorim da su nai hramovi ve uniteni od strane tih istih ljudi koji tvrde da su njihovi straari. Ali kad emo to moi vidjeti, teko je rei. A ljudi i krivo shvaaju stvari, izgleda im da sam ja od onih koji razaraju hramove. to bih ja postigao unitavanjem hrama? Sve ono to nije kao hram, sve ono to se nakupilo oko hrama, mora
118

naravno biti eliminirano. U redu je ukljuiti se u napore da se to uini. Jo samo jedno pitanje pa emo poeti s naom meditacijom. Jedan je prijatelj upitao nakon jutarnje diskusije:

Pitanje 3
DA LI DUE PONEKAD LUTAJU NAKON

N A P U T A N J A TIJELA? Nekim duama je teko preuzeti novo tijelo odmah nakon smrti. Postoji razlog za to, no vi to moda niste smatrali razlogom. Sve due, ako ih podijelimo, spadaju u tri kategorije. Prva je najnia - ljudi s najniim stupnjem svjesnosti; druga je najvia, veoma superiorna, najia vrsta svjesnosti; a trea se sastoji od ljudi izmeu - kombinacije od obje pomalo. Uzmimo za primjer damroo, mali bubanj. On je irok na rubovima i tanak u sreditu. Kad bismo ga tako okrenuli da on bude irok u sredini a uzak na rubovima, shvatili bi situaciju dua bez tijela. Na uskim rubovima ima malo dua. Najniim je duama jednako teko prihvatiti nova tijela kao i superiornim. One u sredini ne suoavaju se s odgodom - one dobivaju novo tijelo im ostave prethodno. Razlog je taj da za one srednje due
119

I SADA I OVDJE

I SADA I OVDJE

odgovarajua maternica uvijek stoji na raspolaganju. im neka osoba umre, dua vidi stotine ljudi, stotine parova kako vode ljubav - i koji god par joj se dopadne ona ulazi u tu maternicu. Mnoge superiorne due meutim ne mogu ui u obine maternice; one zahtjevaju izuzetne maternice. Superiorna dua zahtjeva sjedinjenje s parom iji je stupanj svjesnosti na izrazito visokom nivou, tako da tim roenjem dobije najvie mogunosti. I tako superiorna dua mora ekati na pravu maternicu. Na slian nain i najnie due moraju ekati, jer ne mogu tako lako nai par, ne mogu lako nai maternicu koja je tako inferiorna. Stoga se najvie i najnie due ne raaju tako lako, dok one u sredini nemaju tih problema. Postoje maternice koje su neprestano na raspolaganju da ih prime - srednja e dua biti odmah privuena nekoj od njih. Jutros sam govorio o Bardu. Kroz tu metodu umiruem se ovjeku kae: Vidjet e stotine parova kako vode ljubav. Nemoj se uriti. Razmisli malo, uzmi si malo vremena, ostani ovdje neko vrijeme prije no to ue u maternicu. Nemoj odmah ui u bilo koju koja te privlai. To je kao kada netko ode u centar grada i kupi togod mu se dopada u duanu. Koji god duan mu se prvi nae na putu on je ga privlai; odmah ulazi u taj duan. N o , inteligentan kupac ide u nekoliko duana, provjerava i pregledava robu, istrauje, provjerava cijene, i tek tada odluuje. Tako se putem Bardo metode umirui ovjek upozorava: Pripazi! Ne uri, ne zalijei se, nastavi traiti;
120

razmisli malo, uzmi sve u obzir." To mu se govori zato jer stotine ljudi neprekidno vode ljubav, a meu njima on je privuen onom paru koji mu je sposoban dati odgovarjuu maternicu. I superiorne i inferiorne due moraju ekati da nau odgovarajuu maternicu. Inferiorne due ne nalaze tako lako maternicu tako inferiornog karaktera da bi kroz nju mogle ostvariti svoje mogunosti. Isto tako superiorne due ne nalaze lako maternicu superiornog karaktera. Inferiorne su due, nasukane bez tijela, one koje mi nazivamo zli duhovi, a superiorne due koje ekaju na roenje nazivamo devatas, bogovi. Superiorne due koje ekaju odgovarajuu maternicu su bogovi. Utvare i zli dusi su najnie vrste dua - nasukane zbog njihove inferiornosti. Za obinu duu maternica je uvijek na raspolaganju. Cim nastupi smrt, dua odmah ulazi u novu maternicu.

Pitanje 4
ISTI J E PRIJATELJ T A K O E R PITAO: M O G U L I T E D U E K O J E EKAJU D A B U D U R O E N E , U I U N E I J E T I J E L O I MALTRETIRATI GA? I to je mogue - jer inferiorne su due, one koje jo nisu nale tijelo, veoma uznemirene; dok su superiorne due bez tijela veoma sretne. Trebate zapamtiti ovu razliku. Vie due uvijek gledaju na tijelo kao na neku vrstu veze.
121'

I SADA I OVDJE

I SADA I OVDJE

One ele ostati tako lagane, pa im je drae da ne nose teinu tijela. I konano, one se ele osoboditi tijela, jer smatraju da je tijelo samo zatvor. Na kraju, one osjeaju da ih tijelo tjera da ine neke stvari koje nema smisla raditi. Tako te due nisu previe privuene tijelu. Nie due ne mogu ni na trenutak ivjeti bez tijela; njihov interes, njihova srea sputani su tijelom. Neka zadovoljstva mogue je postii i bez tijela. Na primjer, postoji dua mislioca. Zadovoljstvo razmiljanja moe se postii i bez tijela, jer misao nema nita s tijelom. Pa tako ako dua mislioca pone lutati i ne nade tijelo, ona nikada nee uriti da bude ponovno u tijelu, jer moe uivati u razmiljanju ak i u stanju u kojem se nalazi. No recimo da netko strasno uiva u hrani. To zadovoljstvo nije mogue bez tijela, pa u takvom sluaju dua postane jako nemirna kako bi nala nain da ude u neko tijelo. I ako ne uspije nai odgovarajuu maternicu, tada moe ui u tijelo kao slaba dua. Slaba je ona dua koja nije gospodar tijela. A to se deava kada je slaba dua u stanju straha. Zapamtite, strah ima duboko znaenje. Strah izaziva kod vas to da se stisnete. Kada ste u strahu, stiete se; kada ste sretni, irite se. Ako je osoba u strahu njegova se dua stie, i stoga je veliki prostor ostao slobodan u njegovom tijelu za jo jednu duu da ue i okupira ga. I tako kada je ovjek u strahu, neka dua moe ui u njegovo tijelo. I jedini razlog da dua to uini je taj to su sve njene elje sputane tijelom; ona pokuava utaiti svoje
122

elje ulaskom u neije tijelo. To je sasvim mogue. Postoje injenice koje to potvruju; to je utemeljeno u realnosti. To znai da je straljiva osoba uvijek u opasnosti; ona je uvijek u stisnutom stanju. Ona ivi, kako to obino biva, u jednoj sobi u svojoj kui, dok su preostale sobe prazne i mogu ih zauzeti drugi gosti. Ponekad vie due isto ulaze u ljudsko tijelo, ali to ine iz sasvim drugaijih razloga. Postoje neka djela milosra koja se ne mogu uiniti ako dua nije u tijelu. Na primjer, kua se zapali i nitko se ne ponudi da ju spasi od izgaranja. Ljudi stoje u njenoj blizini, bespomono; nitko se ne usuuje ui u goreu kuu. Odjednom neki ovjek izae iz te gomile, ugasi vatru i uspije spasiti nekoga tko je bio zatoen u kui. Kasnije, kada sve proe, sam se taj ovjek pita kako je to uinio. Siguran je da je to uinio pod utjecajem neke nepoznate sile - da to nije bio on, ve da je to uinio netko drugi. U takvim sluajevima, kada ovjek nije sposoban skupiti hrabrost za neko dobro djelo, neka via dua moe ui u ljudsko tijelo i obaviti taj zadatak. Ali se to rijetko deava. S obzirom da je superiornim duama teko nai odgovarajue maternice, ponekad moraju ekati i stotinama godina do svog sljedeeg roenja. I to je najudnije, takve se due pojavljuju na zemlji gotovo u isto vrijeme. Na primjer, Buddha i Mahavira su roeni u Indiji prije 2500 godina. Oba su roeni u Biharu, i u to vrijeme est drugih prosvijetljenih bia bilo je prisutno u istoj dravi, u Biharu.
123

I SADA I OVDJE

I SADA I OVDJE

Njihova nam imena nisu poznata, jer oni nisu inicirali svoje uenike, nisu imali sljedbenike - to je jedini razlog - ali bili su istog kalibra kao Buddha i Mahavira. I proveli su vrlo neustraiv eksperiment: niti jedan od njih nije inicirao sljedbenike. Jedan je od tih ljudi bio Prabuddha Katyayana, drugi je bio Ajit Keshkambal, a trei Sanjay Vilethiputra. Onda je tu bio i Makhali Gosal, a bilo je i drugih. U tom periodu, osmero je ljudi istog potencijala i genijalnosti roeno u isto vrijeme, u istoj toj dravi Bihar. Iako im je itav svijet bio na raspolaganju, ovih je osam dua ekalo dugo da bude roeno u tom malom podruju drave Bihar. I kada se otvorila mogunost, pojavili su se odjednom. Cesto se dogaa, kao i za zle due, da se pojavljuje lanac roenja. U isto vrijeme kada su Buddha i Mahavira roeni, roen je i Sokrat u Grkoj, a nakon njega Platon i Aristotel. Otprilike u isto vrijeme u Kini su roeni Konfucije, Lao Tse, ChuangTse, Menicius, MengTse. Neki su nevjerojatni ljudi roeni u skoro isto vrijeme u razliitim dijelovima svijeta. itav je svijet bio pun fascinantnih ljudi. ini se kao da su due svih tih ljudi neko vrijeme ekale. I tada im je stvorena prilika; maternice su im bile na raspolaganju. Kada maternice sluajno budu na raspolaganju, mnoge budu na raspolaganju u isto vrijeme. To je isto kao i cvjetanje cvijea. Kada doe sezona, otkrijete da je jedan cvijet rascvjetan, pa onda vidite i drugi, i trei. Cvijee je ekalo da se rascvjeta. Zora dolazi, i samo je
124

pitanje trena kada e sunce izii na horizontu da bi cvijee poelo cvjetati. Pupoljci se otvore i cvijee se rascvjeta. Cvijee je ekalo cijelu no, a kad je sunce izilo, ono je procvjetale Isto se deava s inferiornim duama. Kada se stvori odgovarajua klima na zemlji, i one se raaju lanano. Na primjer, u nae su vrijeme ljudi poput Hitlera, Staljina ili Maoa svi roeni u istom periodu. Mora da su takvi uasni ljudi ekali tisuama godina da se rode; ne mogu tako lako nai maternice. Staljin je sam ubio oko est milijuna ljudi u Sovjetskom Savezu, a Hitler je ubio oko deset milijuna ljudi. Ubojite sprave koje je izmislio Hitler bile su jedinstvene u povijesti ovjeanstva. On je proveo masovna ubojstva na nain kao nitko prije; uz njega, Tamerlane ili Dingis Kan ine se kao novaci. Hitler je izmislio plinske komore za masovno ubijanje. Bilo mu je previe muno i skupo ubijati ljude jednog po jednog i tada se rjeavati njihovih tijela, pa je izmislio genijalnu metodu masovnog ubijanja. Postoje i drugi naini masovnog ubijanja na primjer, kao to se desilo u nedavnim nemirima u Ahmedabadu, ili na drugim mjestima - ali sve su to veoma skupe metode. Osim toga, naporno je ubijati ljude jednog po jednog - a potrebno je i puno vremena. Ubijanje ljudi, jednog po jednog, ne funkcionira: ubije jednog ovdje a drugi se rodi negdje drugdje. I tako bi Hitler stavio pet
125

SADA I OVDJE

I SADA I OVDJE

tisua ljludi u plinsku komoru, i pritiskom je na dugme tih pet tisua ljudi bukvalno pretvoreno u paru; oni bi jednostavno isparili. Komora bi bila prazna, ni traga ne bi ostalo. Ni kap krvi nije bila prolivena, niti jedan grob nije iskopan. Sve je bilo vrlo uredno. Nitko Hitlera ne moe optuiti za krvoprolie. Ako Bog jo uvijek dijeli pravdu prema starim standardima, on e Hitlera proglasiti nedunim. On nije prolio ni kap krvi; nije probio niti jedan grudni ko s maem, on je jednostvano smislio genijalnu metodu ubijanja, nain koji se ne moe opisati. Stavio bi ljude u plinsku komoru, ukljuio dugme za visoko-naponsku struju i ljudi bi jednostavno isparili. Nita nije ostalo to moe dokazati da su oni ikada postojali. Hitler se po prvi puta rijeio ljudi kao kada netko grije vodu do vrenja i ona nestaje u pari. On je pretvori deset milijuna ljudi u plin! Teko je dui kao Hitlerova nai brzo novo tijelo. I dobro je to je to tako teko, inae bi zemlja bila u velikoj nevolji. Hitler e morati ekati dugo vremena, jer je veoma teko da se ovakva loa kvaliteta zaea opet ponovi. to to znai biti roen pomou inferiornog zaea? To znai da su generacije predaka roditelja imale dug lanac zlih djela na svojoj strani. U jednom ivotu jedna osoba ne moe sakupiti toliko zla da bi objasnila roenje osobe kao Hitler. Da bi se proizveo sin kao Hitler, koliko zla, koliko ubojstava moe jedan ovjek poiniti u jednom ivotu? Da bi se izabrali roditelji za sina kao to je bio Hitler,
126

potreban je dugi niz zlodjela, zlodjela koja su poinili preci stotinama, tisuama, milijunima godina. To znai da kada bi neka osoba radila u klaonici tisuama godina, tek bi tada njegova vrsta, njegovi geni postali sposobni da privue duu kao to je bila Hitlerova. Isto je istinito i za dobru duu. Za prosjenu, obinu duu nema problema s roenjem; postoje posvuda maternice spremne da prime takve due. A osim toga, njeni su zahtjevi vrlo obini. Postoje iste elje; jedenje, pijenje, zaraivanje novca, uivanje u seksu, traenje asti i pozicije - sasvim uobiajene tenje. Svatko tei tim stvarima, pa tako dui nije problem nai maternicu. Svi roditelji mogu dati bilo kojoj dui mogunost da postigne te obine stvari. Meutim, ako u ljudskom tijelu dua eli ivjeti ivot tako ist da e oklijevati da pritisne zemlju svojim stopalima, ona e ivjeti u takvoj potpunoj ljubavi da nee nikoga htjeti uznemiravati svojom ljubavlju ili da ta ljubav postane nekome teret, tada emo mi morati dugo ekati da se takva dua rodi. Pripremimo se sada za veernju meditaciju. Dozvolite mi da prvo razjasnim nekoliko stvari. Primjetio sam da sjedite blizu jedni drugima, a to vam ne dozvoljava da sjedite bez brige da ete se sruiti na nekoga. Takva vam situacija nee dozvoliti da uete duboko. Prva stvar koju trebate uinit je sljedee: udaljite se jedni od drugih. Oni koji imaju elju lei, neka legnu. ak i kasnije, za
127

I SADA I OVDJE

SADA I OVDJE

vrijeme meditacije, ako osjetite da vam tijelo pada na zemlju, nemojte se opirati. Potpuno se opustite. Dozvolite svome tijelu da padne. Sada ugasite svjetlo. Prvo: zatvorite oi. Opustite tijelo... Sasvim opustite tijelo, kao da tijela vie nema. Osjetite kako sva energija vaeg tijela ulazi... osjetite kako ulazite u svoje tijelo. Morate svu svoju energiju povui unutra.. Tri minute u vam govoriti kako vam je tijelo oputeno, a vi to trebate osjetiti. Trebate osjetiti svoje tijelo i oputati ga. Lagano ete osjetiti kako ste izgubili kontrolu nad svojim tijelom - tada, ako tijelo pone padati, pustite ga da padne; nemojte se opirati. Ako padne naprijed, neka padne; ako padne nazad, neka padne. Vi sa svoje strane nemojte pokuavati drati kontrolu nad tijelom. Pustite kontrolu. To je prva faza. Sada u tri minute govoriti. Govoriti u vam o disanju, i tada o vaim mislima. Na kraju emo deset minuta biti izgubljeni u tiini. Tijelo se oputa. Osjetite ga: tijelo se oputa... tijelo se oputa...tijelo se oputa... Pustite ga, kao da ga vie nema. Pustite kontrolu. Tijelo vam se oputa... pustite kontrolu nad tijelom, kao da vam je tijelo mrtvo. Pomakli ste se unutra; energija je usisana - tijelo je ostalo iza vas poput ljuske. Tijelo se oputa... tijelo je sasvim oputeno... Otpustite ga. Osjetit ete da je nestalo, nestalo, nestalo. Pustite ga da padne ako eli. Tijelo je oputeno,
128

kao da ste mrtvi, kao da tijelo ne postoji, kao da je tijelo nestalo. Opustite i disanje. Disanje vam se oputa... osjetite kako vam se disanje oputa... disanje je sasvim oputeno... Pustite ... otpustite tijelo; otpustite i disanje. Disanje je oputeno. Misli vam se smiruju... misli postaju smirenije.... Osjetite misli kako postaju potpuno smirene... osjetite iznutra, misli se smiruju. Tijelo je oputeno, disanje je oputeno, misli su smirene.... Sve je smireno u vama. Tonemo u tu tiinu; tonemo, padamo sve dublje i dublje kao to padamo u bunar, padajte sve dublje i dublje... ba tako, padamo sve dublje i dublje u prazninu, u shunyu. Pustite se, pustite kontrolu, ne opirite se.... Utapajte se u praznini, i dalje se utapajte... Iznutra e ostati samo svjesnost, gorei poput plamena, promatrajui, kao svjedok. Ostanite svjedokom. Promatrajte iznutra... Vani je sve mrtvo; tijelo je postalo nepomino. Disanje je usporeno, misli su usporene; iznutra padamo u tiinu. Promatrajte, promatrajte, neprestano promatrajte. Mnogo dublju tiinu, mnogo e se dublja tiina razviti. U tom promatrakom stanju, 'ja' e isto nestati - samo e ostati sjajno svjetlo, gorei plamen. Sada u biti tiho deset minuta, a vi nastavite nestajati unutra, dublje i dublje. Ne opirite se, pustite se. Samo promatrajte. Deset minuta budite promatra, budite
129

I SADA I OVDJE

I SADA I OVDJE

svjedok. Sve je tiho i mirno... Pogledajte unutra, gledajte i dalje unutra... Unutra, neka se samo promatra... Um postaje sve tii i tii... Vidjet ete vlastito tijelo kako lei na nekoj udaljenosti - kao da je to neije tude tijelo. Maknut ete se od tijela, kao da ste ostavili tijelo. ini se kao neije tude disanje. Idite jo dublje unutra, jo dublje... Promatrajte, gledajte unutra i um e sasvim utonuti u nitavilo. Idite dublje, jo dublje unutra... promatrajte... um je postao potpuno tih... Tijelo je ostalo, tijelo je kao mrtvo. Odmaknuli smo se od tijela. Pustite se, sasvim se pustite; nemojte se drati, kao da ste mrtvi iznutra. Um postaje jo tii... tijelo lei daleko; odmaknuli smo se daleko od tijela... Um je postao potpuno tih... Pogledajte unutra. 'Ja' je sasvim nestalo, ostala je samo svjesnost, ostala je samo spoznaja. Sve je ostalo nestalo... Lagano udahnite nekoliko puta. Um je sasvim miran. Promatrajte svaki dah, i osjetit ete kako um postaje jo smireniji. Vae vam se disanje ini odvojenim od vas, daleko od vas. Diite njeno i lagano. Promatrajte kako je daleko dah... kako je daleko od vas. Polako, duboko udahnite nekoliko puta. Otvorite oi polako. Nema potrebe da se urite ustati. Ako ne moete otvoriti oi, nema razlog za urbu. Lagano i njeno otvorite oi, i tada pogledajte oko sebe na trenutak... Naa je veernja meditacija zavrena.
130

Poglavlje 4

POVRATAK IZVORU
Pitanje 1
PRIJATELJ JE UPITAO: PREMA O N O M TO SI REKAO O V J E K M O E P O B I J E D I T I SMRT K R O Z M E D I T A C I J U ILI S A D H A N U . ALI, ZAR ISTO S T A N J E N E P O S T O J I D O K SPAVAMO? A K O P O S T O J I , ZATO N E M O E M O POBIJEDITI SMRT SPAVANJEM?

Prvo to treba razumjeti je da pobjeda nad smru ne znai da postoji neto poput smrti to treba poraziti. Pobjeda nad smru jednostavno znai da ete spoznati da nema smrti. Znati da nema smrti znai poraziti ju. Ne postoji nita poput smrti to bi trebalo poraziti. Cim spoznamo da nema smrti, nae stalne i izgubljene bitke sa smru nestaju. Neki neprijatelji stvarno postoje, a ima onih koji u stvarnosti ne postoje, ve samo izgleda da postoje. Smrt je jedan od tih neprijatelja koji ne postoje; samo izgleda da smrt postoji.
131

I SADA I OVDJE

SADA I OVDJE

Dakle, nemojte shvatiti pobjedu tako da smrt postoji i da ju mi trebamo poraziti. To bi bilo kao da se lud ovjek bori sa sjenama, sve dok mu netko ne kae: Pogledaj bolje, sjena nije stvarna. Ona je samo privid." Ako ovjek pogleda sjenu i shvati to radi, smijat e se sam sebi; i tek e tada znati da je porazio sjenu. Poraziti sjenu znai da nije bilo ni najmanje traga sjene s kojim bi se trebao boriti; svatko e tko se pokua boriti sa sjenom poludjeti. Onaj tko se bori sa smru e izgubiti; onaj tko poznaje smrt pobijedit e ju. To isto tako znai da ako nema smrti mi u stvarnosti neemo nikada umrijeti - bili mi toga svjesni ili ne. Svijet se ne dijeli na ljude koji umiru i one koji ne umiru - ne, nije tako. U ovom svijetu nitko ne umire. Meutim, postoje dvije vrste ljudi: jedni koji znaju tu injenicu, i drugi koji ju ne znaju - to je jedina razlika. D o k spavamo dolazimo na isto mjesto kao i u meditaciji. Jedina je razlika u tome to smo u spavanju nesvjesni, a u meditaciji potpuno svjesni. Kad bi netko mogao u spavanju biti potpuno svjestan, imao bi isti doivljaj kao u meditaciji. Na primjer, kad bi smo osobu stavili pod anesteziju, i odveli ju u nesvjesnom stanju u vrt pun rascvjetanog cvijea, gdje je zrak pun mirisa, a sunce sija i ptice pjevaju, ta osoba bi bila potpuno nesvjesna svega toga. Kad bismo ju doveli natrag i kad bi ona izala iz anestezije, kad bismo ju upitali kako joj se svidio vrt ne bi nam mogla
132

nita odgovoriti. A kad bismo ju onda odveli u taj vrt dok je potpuno svjesna doivjela bi sve to tamo postoji i postojalo je i prije. U oba sluaja osoba je bila na istom mjestu, ali je prvi put bila nesvjesna prekrasnog okruenja, dok je drugi put bila potpuno svjesna cvijea, mirisa, pjeva ptica i sjaja sunca. Prema tome, iako ete zasigurno doi jednako daleko u nesvjesnom stanju kao i u svjesnom stanju, biti negdje u nesvjesnom stanje je isto kao da tamo niste ni bili. U snu dolazimo do istog raja kao i u meditaciji, ali toga nismo svjesni. Svake noi putujemo u taj raj i vraamo se - nesvjesni toga. Iako nas svjei povjetarac i divni miris toga mjesta dodiruju, i pjev ptica odzvanja u naim uima, nikada toga nismo svjesni. Pa ipak, iako se iz tog raja vraamo potpuno nesvjesni, netko bi mogao rei: Jutros se jako dobro osjeam. Osjeam se vrlo smireno. Noas sam dobro spavao." Zbog ega se tako dobro osjeate? Dobro ste spavali, i to se jo dobrog dogodilo? To ne moe biti samo zato to ste spavali - sigurno ste negdje bili; neto vam se moralo dogoditi. Ali ujutro o tome nita ne znate, osim nejasne ideje da se osjeate dobro. Onaj tko je duboko spavao po noi ujutro se budi osvjeen. To pokazuje da je u snu doao do pomlaujueg izvora - ali u nesvjesnom stanju. Onaj tko ne moe nou dobro spavati ujutro je jo umorniji nego to je bio prethodne veeri. A ako osoba ne spava dobro nekoliko dana postaje
133

I SADA I OVDJE

I SADA I OVDJE

joj teko uope preivjeti, jer je njena veza s izvorom prekinuta. Nemogue joj je doi do mjesta do kojeg nuno mora doi. Najgora kazna na svijetu nije smrt - smrt je kao kazna lagana; dogodi se u par minuta. Najgora kazna koja je ikada izmiljena je ne dozvoliti osobi da zaspi. Sve do danas postoje zemlje poput Kine i Rusije u kojima zatvorenicima ne daju spavati. Torturu kroz koju ti zatvorenici prolaze kad ne smiju zaspati petnaest dana ne moemo ni zamisliti - oni skoro polude. Poinju odavati sve informacije koje inae ne bi rekli neprijatelju. Poinju blebetati, potpuno nesvjesni posljedica. U Kini su izmiljene s i s t e m a t i n e m e t o d e . Zatvorenicima se ne dozvoljava spavati est mjeseci. Kao posljedica toga oni postaju potpuno ludi. Zaborave tko su, kako se zovu, koja je njihova religija, iz kojeg grada dolaze, iz koje drave - zaborave sve. Manjak sna njihovu svjesnost baca u potpuni nemir, u kaos. U tom stanju moe ih se natjerati da naue bilo to. Kad su se ameriki vojnici zarobljeni u Koreji vratili iz zatvorenikih kampova u Rusiji i Kini, nedostatak sna ih je doveo u tako grozno stanje da su po povratku pokazivali otvoreni antagonizam prema Americi, u korist komunizma. Prvo se tim vojnicima nije dozvoljavalo spavanje, a kad im se svjesnost poremetila bili su indoktrinirani komunizmom. Kad su njihovi identiteti postali kaotini stalno im se ponavljala sugestija da su komunisti. Tako su prije putanja
134

bili potpuno 'opranih mozgova'. Gledajui te vojnike, ameriki su psiholozi bili potpuno zapanjeni. Ako se osobi ne dozvoljava spavati, ona je odrezana od samog izvora ivota. Ateizam e u svijetu rasti upravo onoliko koliko se skrauje vrijeme sna. U zemljama u kojima se malo spava ateizam e najvie narasti. U zemljama gdje ljudi imaju duboki san, u porastu e biti teizam. Ali, taj e ateizam i teizam ljudima biti nepoznati, jer se razvijaju u nesvjesnom stanju. Osoba s dubokim snom provodi sljedei dan u miru, a ona s nemirnim snom ostat e nemirna i uznemirena i sljedei dan. Kako bi uope nemiran i uznemiren um mogao prihvatiti Boga? Um koji je nezadovoljan, napet i ljut odbija prihvatiti Boga i nijee njegovo postojanje. Nije znanost temelj rastueg ateizma na Zapadu; nesreeni, kaotini uvjeti spavanja su korijen toga. U New Yorku najmanje trideset posto ljudi ne moe spavati bez sredstava za umirenje. Psiholozi vjeruju da, ako se ovakvo stanje zadri jo sto godina, ni jedna osoba nee moi spavati bez tableta. Ljudi su potpuno izgubili san. Kad bi vas ovjek koji je izgubio san pitao kako vi moete spavati, a vi mu odgovorite: Samo stavim glavu na jastuk i zaspim", ne bi vam vjerovao. Mislio bi da je to nemogue i sumnjao bi da postoji neki trik kojeg on ne zna - jer i on stavi glavu na jastuk, ali se nita ne dogaa.
135

I SADA I OVDJE

I SADA I OVDJE

Ne daj Boe, ali moglo bi doi vrijeme, za tisuu ili dvije tisue godina, kad bi svi izgubili prirodni san, i ljudi ne bi vjerovali da su prije tisuu ili dvije tisue godina ljudi jednostavno naslonili glave na jastuk i zaspali. Mislili bi da je to znanstvena fantastika, mitska pria s Parnasa. Ne bi vjerovali da je to istina. Rekli bi: To nije mogue, jer ako mi to ne moemo kako bi to mogao netko drugi?" Skreem vam panju na to, jer prije tri ili etiri tisue godina ljudi su zatvorili oi i uli u meditaciju isto tako jednostavno kao to vi danas zaspite. Za dvije tisue godina bit e teko spavati u New Yorku - teko je i danas. Postalo je teko spavati u Bombayu, a uskoro e biti teko spavati i u Dwarki - to je samo pitanje vremena. Danas nam je teko vjerovati da je postojalo vrijeme kad su ljudi samo sklopili oi i uli u meditaciju - jer danas kad sjedite zatvorenih oiju ne stiete nikuda; unutar vas haraju misli i vi ostaje gdje ste bili. U prolosti je meditacija bila jednostavna onima koji su bili bliski prirodi, kao to je san jednostavan onima koji ive blizu prirode. Prvo je nestala meditacija; sada nestaje i spavanje. Prvo se gubi ono to je svjesno; nakon toga se gubi ono to je nesvjesno. S nestankom meditacije svijet je postao skoro nereligiozan, a kada nestane spavanje svijet e postati potpuno nereligiozan. Nema nade za religiju u svijetu bez spavanja. Neete vjerovati kako smo blisko, kako duboko
136

povezani sa spavanjem. Nain na koji e osoba ivjeti svoj ivot ovisi potpuno o tome kako spava. Ako dobro ne spava cijeli e joj ivot biti kaos: svi e njeni odnosi postati izmijeani, sve e postati otrovno, ispunjeno bijesom. Ako, nasuprot tome, osoba spava duboko u njenom e ivotu biti svjeine - mir i radost e joj stalno ispunjavati ivot. Postojat e spokoj koji e uokviravati njene odnose, njenu ljubav i sve ostalo. Ali ako izgubi svoje spavanje svi e njeni odnosi postati grozniavi. Imat e zbrkani ivot u obitelji, sa svojim muem ili enom, sinom, majkom, ocem, uiteljima, uenicima - sa svima. Spavanje nas vodi do jedne toke u nesvjesnom u kojoj zaranjamo u Boga - iako ne predugo. ak i najzdravija osoba dolazi do te najdublje razine samo na deset minuta u itavom osmosatnom spavanju. Tih deset minuta ona je potpuno izgubljena, utopljena u spavanju, i tada ne postoje ni snovi. Spavanje nije potpuno dok sanjate-tada se kreete izmeu stanja budnosti i spavanja. Sanjanje je stanje u kojem ste polubudni i poluzaspali. Sanjati znai da, iako su vam oi zatvorene, vi ne spavate; na vas jo uvijek djeluju vanjski utjecaji. Ljudi koje ste sreli tijekom dana su jo uvijek s vama u vaim snovima. Snovi zauzimaju sredinu izmeu spavanja i budnosti. Puno je ljudi izgubilo sposobnost spavanja - oni ostaju samo u stanju sanjanja i ne dolaze do stanja spavanja. To to se ujutro ne sjeate da ste sanjali nije vano. U Americi se provodi puno istraivanja o spavanju. Desetak velikih laboratorija eksperimentira na
137

I SADA I OVDJE

I SADA I OVDJE

tisuama ljudi po osam do deset godina. Amerikanci pokazuju velik interes za meditaciju zato to su izgubili spavanje. Misle da e im moda meditacija vratiti spavanje i donijeti malo mira u njihove ivote. Zbog toga gledaju na meditaciju samo kao na sredstvo za smirenje. Kad je Vivekananda prvi put predstavio meditaciju u Americi, priao mu je jedan lijenik i rekao: Jako sam uivao u vaoj meditaciji. To je nemedicinsko sredstvo za smirenje. Nije lijek, a uspava te - to je sjajno!" Nisu jogiji razlog to njihov utjecaj u Americi raste - nedostatak spavanja je pravi razlog. Spavanje im je zbrkano, i zbog toga je ivot u Americi ispunjen teinom, depresijom i napetou. Stoga u Americi postoji sve vea potreba za sredstvima za smirenje - neim to e ljudima omoguiti spavanje. Svake godine se u Americi troe milijuni dolara na sredstva za smirenje. Deset velikih laboratorija provodi istraivanja na tisuama ljudi kojima je plaeno da provode noi u prilino neudobnom, bolnom spavanju. Raznorazne elektrode i tisue ica prikljuene su na ljudska tijela koja se onda pregledavaju iz svih uglova ne bi li se doznalo to se dogaa u njima. Jedno od nevjerojatnih otkria do kojeg se dolo tim eksperimentima je da ljudi sanjaju skoro cijelu no. Kada se probude, neki kau da nisu sanjali a neki kau da jesu. U stvari, svi su sanjali. Jedina je razlika u tome da se oni s boljim pamenjem sjeaju snova dok se oni sa slabijim
138

pamenjem ne mogu sjetiti da su sanjali. Utvreno je, meutim, da potpuno zdrava osoba moe deset minuta utonuti u duboko spavanje bez snova. Snovi se mogu skenirati odreenim napravama. ivci u mozgu ostaju aktivni tijekom stanja sanjanja, ali kad snovi prestanu i ivci prestanu biti aktivni, i naprava registrira da se pojavila praznina. Spavanje bez snova znai da je ovjek doao do mjesta koje je izvan dosega naprave. U toj praznini ovjek ulazi u boansko. Naprava ne moe detektirati tu prazninu, taj jaz. Naprava biljei unutarnju aktivnost sve dok ovjek sanja - a onda dolazi praznina i ovjek nekuda nestaje. A onda, nakon deset minuta, naprava poinje ponovi biljeiti. Teko je rei gdje je ovjek bio u tom desetminutnom intervalu. Amerike je psihologe jako zainteresirala ta praznina; zbog toga smatraju da je spavanje naa najvea misterija. injenica je da je uz Boga spavanje jedina misterija. Nema drugih tajni. Spavate svaki dan, a jo ne znate to je spavanje. ovjek spava itav ivot, a ipak se nita ne mijenja - jo uvijek ne zna nita o spavanju. Razlog zbog kojeg ne znate nita o spavanju je u tome to, kad postoji spavanje, ne postojite vi. Upamtite, vi postojite samo dok nema spavanja. I tako ste uspjeli doznati samo ono to zna naprava. Kao to naprava prestaje raditi kad se suoi s prazninom i ne moe dosegnuti ono kuda je ovjek premjeten, ni vi ne moete tamo stii- jer niste nita drugo doli jedna takva
139

I SADA I OVDJE

I SADA I OVDJE

naprava. Zato to ni vi niste shvatili tu prazninu, spavanje ostaje misterija; ostaje vam izvan dosega. To je zbog toga to ovjek zapadne u spavanje bez buenja samo onda kada ne moe postojati u svojem 'jastvu'. Stoga, kako ego raste spavanja ima sve manje i manje. Egoistina osoba gubi sposobnost spavanja zato to njen ego, njen ja, hrani samog sebe dvadeset i etiri sata dnevno. Budi nas nae ja, isto ono ja koje hoda ulicom. To je ja toliko prisutno itavih dvadeset i etiri sata da ga se u trenutku kad zaspimo, kad se priblii vrijeme da odbacimo ja, ne moemo rijeiti. Oito, postalo je teko zaspati. Sve dok postoji 'ja' spavanje je nemogue. I kao to sam vam juer rekao, sve dok postoji 'ja' nemogue je ui u Boga. Ui u spavanje i ui u Boga je potpuno ista stvar; jedina razlika je u tome da spavajui ovjek ulazi u Boga u nesvjesnom stanju, dok meditacijom ulazi u Boga u svjesnom stanju. To je vrlo velika razlika. Moete ulaziti u Boga spavajui tisuama svojih ivota, a nikada neete spoznati Boga. Ali ako barem na trenutak uete u meditaciju doi ete do istog mjesta na koje ste dolazili tisuama i milijunima ivota u dubokom snu i to e potpuno promijeniti va ivot. Zanimljivo je da kad osoba jednom ude u meditaciju, kad ude u prazninu u koju ju vodi duboko spavanje, nikada ne ostaje nesvjesna - ak ni u spavanju. Kad Krishna kae u Giti da jogi ostaje budan dok svi drugi spavaju, on ne misli da jogi nikada ne spava. Zapravo, nitko ne spava tako
140

lijepo kao jogi. Ali i u najdubljem snu onaj dio njega koji je uao u meditaciju ostaje budan. Svake noi jogi ulazi u spavanje u takvom budnom stanju. Za njega meditacija i spavanje postaju jedna te ista stvar - nema nikakve razlike izmeu toga dvoga. Tako uvijek ulazi u spavanje potpuno svjestan. Jednom kad se osoba meditacijom pomakne u sebi, ne moe vie nikada biti nesvjesna u spavanju. Ananda je ivo m n o g o godina s B u d d h o m . Godinama je spavao pokraj Buddhe. Jednog ga je dana upitao: Godinama te gledam kako spava. Ni jednom nisi promijenio mjesto; cijele noi spava u istom poloaju. Kad naveer legne udovi ti ostaju gdje su i bili; nema ni najmanjeg pokreta. Puno puta sam se nou ustao provjeriti jesi li se pomaknuo. Noima sam bio budan i promatrao te - tvoje ruke, tvoja stopala, sve je ostajalo u istom poloaju; nikad ne promijeni ni stranu na kojoj spava. eli li zadrati nekakav rekord cjelononog spavanja?" N e trebam zadrati nikakva rekord", odgovorio je Buddha. Spavam u svjesnom stanju, i nemam potrebe mijenjati strane. Mogao bih da hou. Premjetanje s jedne strane na drugu nije potreba spavanja, to je potreba nemirnog uma." Nemirni se um ne moe smiriti na jednom mjestu ni jednu jedinu no, a kamo li tijekom dana. ak i dok nou spava tijelo pokazuje svoj nemir. Ako promatrate osobu koja spava, vidjet ete da je cijelo vrijeme nemirna. Vidjet ete da mie rukama slino kao to to radi budna tijekom dana. Vidjet ete da u svom
141

I SADA I OVDJE

I SADA I OVDJE

snu nou tri i skae na isti nain kao to to ini danju - ostaje bez daha, umorna je. Nou, u snovima, bori se isto kao to se bori danju. Ljuta je nou kao to je ljuta i danju. Tijekom dana puna je strasti; nou isto tako. Nema bitne razlike izmeu dana i noi za takvu osobu, osim to nou lijee iscrpljena, nesvjesna; sve ostalo funkcionira kao i obino. Zato Buddha kae: Mogao bih promijeniti strane, ali za to nema potrebe." Ali mi ne shvaamo... ovjek koji sjedi u stolcu stalno i mae nogama. Pitajte ga: Zato ti se noge tako njiu? Razumljivo je da se miu dok hodaju, ali zato se miu dok sjedi u stolcu?" im to kaete, ovjek e to prestati raditi. Tada se uope nee micati sekundu, dvije, ali nee imati nikakvo objanjenje zato to radi. To pokazuje kako unutarnji nemir uzrokuje uznemirenost itavog tijela. Unutra je nemirni um; ne moe biti miran, u jednom poloaju, ni trenutka. Zbog njega e se itavo tijelo migoljiti - noge e se pokretati, glava e se tresti; ak i sjedei tijelo e mijenjati poloaje. Zbog toga vam je tako teko sjediti u meditaciji, makar samo deset minuta. Tisue razliitih toaka vaeg tijela tjeraju vas da se pomaknete i okrenete. Ne primjeujemo to sve dok ne sjednemo svjesno u meditaciju. Tek tada shvatimo kakva je to vrsta tijela; ne eli ostati na miru u jednom poloaju ni sekunde. Konfuzija, napetost i uzbuenje uma uzburkali su itavo tijelo. Na oko deset minuta sve nestaje u najdubljem
142

spavanju - iako su tih deset minuta dostupni samo onima koji su potpuno zdravi i smireni, a ne svakome. Ostali ulaze u takvo spavanje negdje izmeu jedne i pet minuta; veina ljudi ima samo dvije ili jednu minutu dubokog spavanja. To malo soka to dobivamo u toj jednoj minuti u kojoj smo doli do izvora ivota koristimo da bi naa sljedea dvadeset i etiri sata mogli djelovati. Koliko god malo ulja naa uljanica primi u tom kratkom razdoblju, mi ga koristimo da bismo ivjeli punih dvadeset i etiri sata. Svjetiljka ivota gori zahvaljujui koliini goriva koje tada dobije. To je razlog to svjetiljke gore tako slabo: nije se prikupilo dovoljno goriva da bi svjetiljka gorjela dovoljno sjajno da moe postati baklja. Meditacija vas polako dovodi do izvora ivota. Tu se ne radi o tome da iz nje stalno uzimate pomalo hrane, vi ste u samom izvoru. Ne radi se o tome da nadopunjujete svjetiljku gorivom - dostupan vam je itav ocean goriva. Tada ivite u samom tom oceanu. Takvim ivljenjem spavanje nestaje - ne u smislu da vie ne spavate, ve tako da ak i dok spavate netko u vama ostaje potpuno budan. Tada vie nema snova. Jogi ostaje budan; on spava, ali nikada ne sanja - njegovi snovi potpuno nestaju. A kad nestaju snovi, nestaju i misli. Ono to poznajemo kao misli u budnom stanju zovu se snovi u stanju spavanja. Postoji neznatna razlika izmeu misli i snova: misli su samo malo civiliziraniji snovi, jer snovi su malo primitivniji po svojoj prirodi. Jedna od dvije je originalna misao.
143

I SADA I OVDJE

I SADA I OVDJE

U stvari, djeca ili izvorna plemena mogu misliti samo u slikama, a ne u rijeima. ovjekove prve misli su uvijek u slikama. Na primjer, kad je dijete gladno ono ne razmilja u obliku rijei: Gladan sam". Dijete moe vizualizirati majina prsa; moe zamisliti sebe kako sie dojku. Moe biti ispunjeno eljom da dode do dojke, ali ne moe oblikovati rijei. Oblikovanje rijei poinje mnogo kasnije; prvo se javljaju slike. Kad ne znamo neki jezik koristimo se slikama da bi se izrazili. Ako odete u neku stranu zemlju i ne znate jezik a elite piti vodu, moete dlanovima oblikovati posudu prinosei ih ustima i stranac e razumjeti da ste edni - kad nema rijei nastaje potreba za slikom. Interesantno je da su verbalni jezici razliiti na razliitim mjestima, dok je slikovni jezik univerzalan - svaki ovjek ima isti jezik rijei. Izmislili smo razliite rijei, ali slike nisu na izum. Slike su univerzalni jezik ljudskog uma. Slikarstvo je, stoga, razumljivo svugdje na svijetu. Ne trebate mijenjati jezik da biste razumjeli skulpturu u Khajurahu ili neku Leonardovu sliku. Skulpture u Khajurahu e biti razumljive Kinezu, Francuzu i Nijemcu isto kao to su razumljive vama. Ako posjetite muzej Louvre u Parizu moi ete bez problema pratiti slike. Moda neete razumjeti nazive, jer su na francuskom, ali neete imati problema u razumijevanju slika. Jezik slika je svaiji jezik.

Jezik rijei je koristan tijekom dana, ali nije koristan nou. Nou ponovo postajemo primitivni. Mi, kakvi jesmo, nestajemo u spavanju. Gubimo svoje znanstvene titule, svoje sveuilino obrazovanje, gubimo sve. Premjeteni smo na mjesto na kojem je jednom stajao izvorni ovjek. Zbog toga se slike javljaju nou, u spavanju, a rijei se javljaju tijekom dana. Ako elimo voditi ljubav po danu, moemo razmiljati rijeima, ali nou nema drugog naina da izrazimo ljubav osim u slikama. Misli ne izgledaju tako ive kao slike. U snovima se itave slike pojavljuju pred vama. Zato vie uivamo gledati film snimljen prema nekom romanu nego itati sam roman. Jedini razlog je u tome to je roman na jeziku rijei, a film je na jeziku slika. Na isti nain, osjeate veu radost kad ste ovdje i sluate me uivo. Neete osjeati istu radost sluajui ovaj govor na magnetofonskoj vrpci, jer je ovdje prisutna slika, a na vrpci su samo rijei. Jezik slika nam je blii, prirodniji. Nou se rijei pretvaraju u slike; u tome je jedina razlika. Onog dana kad nestanu snovi, nestat e i misli; onog dana kad nestanu misli, nestat e i snovi. Ako u danu nema misli, no e biti bez snova. Upamtite, ne omoguavaju vam snovi spavanje i ne omoguavaju vam misli da budete budni. Budite sigurni da ste to dobro shvatili: snovi vam ne omoguavaju spavanje i misli vam ne omoguavaju budnost. Ako nestanu snovi, spavanje e biti potpuno; ako nestanu misli, budnost e biti potpuna. A ako je budnost

144

145

I SADA I OVDJE

SADA I OVDJE

potpuna i ako je spavanje potpuno, onda medu njima nema velike razlike. Jedina je razlika u tome imate li oi otvorene ili zatvorene i da li se tijelo odmara ili radi. Onaj tko je potpuno budan potpuno i spava, ali u oba stanja njegova svjesnost ostaje ista. Svjesnost je jedna, nepromjenjiva; samo se tijelo mijenja. Kad je budno, tijelo radi; kad je zaspalo, tijelo se odmara. Prijatelju koji je pitao zato ne moemo dosegnuti Boga dok spavamo odgovaram: moemo ga dosegnuti ako ostanemo budni i dok spavamo. Moja metoda meditacije je metoda spavanja - spavanja u svjesnosti, ulaenja u spavanje sa svijeu o tome. Zbog toga traim od vas da opustite svoje tijelo, da opustite svoje disanje, da smirite svoje misli. Sve to je priprema za spavanje. Zbog toga se esto dogodi da neki prijatelji zaspu tijekom meditacije - oito, to je priprema za spavanje. I dok se pripremaju za to ne znaju kad e zaspati. Zato ponavljam treu sugestiju: ostanite budni unutar sebe, ostanite svjesni unutar sebe; neka tijelo bude potpuno oputeno, neka disanje bude potpuno oputeno, oputenije nego to je inae u spavanju. Ali ostanite budni unutar sebe. Neka u vama vaa svjesnost gori poput svjetiljke da ne biste zaspali. Poetni uvjeti za meditaciju i spavanje su isti, ali postoji razlika u zadnjem uvjetu. Prvi uvjet je da tijelo treba biti oputeno. Ako patite od nesanice, prvo emu e vas lijenik poduiti je relaksacija. Trait e vas da uinite isto to i ja traim: da opustite svoje tijelo, da ne
146

dozvolite da imalo napetosti ostane u vaem tijelu; neka vae tijelo bude potpuno oputeno, poput pahulje pamuka. Jeste li uoili kako spavaju pas ili maka? Oni spavaju kao da ih nema. Jeste li ikada vidjeli kako spavaju bebe? Nema nikakve napetosti - ruke i noge su im nevjerojatno oputeni. Pogledajte mladog i starog ovjeka - na njima je sve napeto. Dakle, lijenik e zatraiti od vas da se potpuno opustite. Isti se uvjet primjenjuje na spavanje: disanje treba biti oputeno, duboko i polagano. Vidjeli ste da dok trite vae disanje postaje bre. Slino tome, kad se tijelo iscrpljuje radom disanje postaje bre i cirkulacija se krvi pojaava. Za spavanje se cirkulacija krvi treba usporiti - stanje treba biti upravo suprotno nego kod tranja - a onda e se i disanje opustiti. Dakle, drugi uvjet je da opustite svoje disanje. Kad misli brzo prolaze vaim mozgom onda i krv treba brzo cirkulirati - a kada se to dogaa, spavanje je nemogue. Uvijeti za spavanje zahtijevaju polagani protok krvi kroz mozak. Zato koristimo jastuke - da bismo smanjili dotok krvi u mozak. Bez jastuka glava lei na istoj razini kao i tijelo, i prema tome krv tee jednakom jainom od glave do nonih prstiju. Kad je glava podignuta krv se tee kree prema gore; njen je dotok u mozak smanjen i ona se kree ostalim dijelovima tijela. Prema tome, to vee probleme imate sa spavanjem, to ete morati staviti vie jastuka pod glavu. Kad se smanji dotok krvi, mozak se oputa i ovjek moe jednostavno zaspati.
147

SADA I OVDJE

I SADA I OVDJE

S mislima koje se brzo kreu i krv mora brzo kolati - jer da bi se mogle kretati, misli ovise o krvi kao svom prijevoznom sredstvu. Vene u mozgu rade bre. Zasigurno ste primijetili da ljutitoj osobi nabubre vene. To je zato to vene trebaju napraviti vie prostora za dodatnu navalu krvi. A kad se glava ohladi smanji se i pritisak krvi. U ljutnji lice i oi postaju crveni. To je zbog dodatne krvi koje tee venama. U tom stanju misli se kreu tako brzo da i krv mora tei bre. I disanje postaje bre. Kad nam je um obuzet seksom disanje postaje duboko i krv kola bre - zbog misli koje se kreu jako brzo um poinje isto tako brzo funkcionirati, i vene se u mozgu moraju velikom brzinom napuniti krvlju. Dakle, primarni uvjeti za meditaciju su isti oni koje primjenjujemo na spavanje: opustiti tijelo, opustiti disanje, otpustiti misli. Za spavanje i za meditaciju su poetni uvjeti jednaki. Razlika je u zadnjem uvjetu. U spavanju ostajete duboko spavajui; u meditaciji ostajete potpuno budni. I to je sve. Prema tome, u pravu je prijatelj koji je postavio ovo pitanje. Postoji duboka povezanost izmeu spavanja i meditacije, izmeu samadhija i sushuptija, dubokog spavanja. Meutim postoji vrlo vana razlika meu njima: to je razlika izmeu svjesnog i nesvjesnog stanja. Spavanje je nesvijest, meditacija je buenje.

Pitanje 2
J E D A N D R U G I PRIJATELJ JE PITAO: U E M U J E RAZLIKA I Z M E U O N O G A TO ZOVE MEDITACIJOM I AUTOHIPNOZE? Razlika je ista kao i ona koja postoji izmeu spavanja i meditacije. Ovo takoer treba razumjeti. Spavanje je ono to dolazi prirodno, a spavanje koje se postie namjerno se zove autohipnoza. To je jedina razlika. Rije hipnos takoer znai spavanje. Hipnoza znai tandra, pospanost. Jedno spavanje dolazi samo po sebi, drugo je proizvedeno, inducirano. Ako netko ima problema sa spavanjem, morat e neto s tim u vezi uiniti. Ako ovjek legne i pone opetovano misliti kako pada u san, i ako ta misao ue u njegovo bie i obuzme njegov um, i njegovo e tijelo reagirati u skladu s tim. Poet e se oputati, disanje e se usporavati i um e se poeti smirivati. Ako se unutar tijela stvori okruenje za spavanje, tijelo e poeti funkcionirati u skladu s tim. Tijelo ne brine o injenicama, ono je vrlo posluno. Ako ste gladni svakog dana u jedanaest sati, i ako vam je sat stao prole noi u jedanaest, samo jedan pogled na sat uzrokovat e da va eludac kae: Vrijeme je za jelo" - iako je moda tek osam sati ujutro. Jo nije jedanaest sati - do tada ima jo tri sata - ali ako sat pokazuje jedanaest eludac e se aliti

148

149

I SADA I OVDJE

I SADA I OVDJE

da je gladan, jer on djeluje mehaniki. Ako ste navikli ii u krevet u pono, i ako va sat sluajno uri dva sata, poet ete se osjeati pospano im sat pokae dvanaest, iako je zapravo tek deset sati. Tijelo e odmah rei: Pono je. Vrijeme je za spavanje!" Tijelo je vrlo posluno. Sto je zdravije, to je poslunije. Zdravo tijelo znai posluno tijelo. Bolesno tijelo je ono koje je prestalo biti posluno: pospani ste, a tijelo odbija spavati; gladni ste, a tijelo ne eli jesti. Tijelo koje prestaje biti posluno je bolesno tijelo, a tijelo koje je posluno je zdravo tijelo - jer tijelo nas slijedi poput sjene. Potekoe nastaju kad tijelo prestane biti posluno. Zato hipnoza znai jednostavno to da se tijelu treba nareivati, da ga se mora natjerati da slijedi naredbe. Mnoge su nae bolesti samo lane bolesti. Skoro pedeset posto naih bolesti je lano. Razlog zbog kojeg raste broj bolesnih u svijetu nije u porastu broja bolesti, nego u tome to raste ljudsko pretvaranje. Probajte to dobro razumjeti. S porastom znanja i s boljim ekonomskim uvjetima trebalo bi doi do pada broja bolesnih. Ali to se ne dogaa, jer ljudska sposobnost za la stalno raste. ovjek lae ne samo drugima nego i samom sebi. On stvara nove bolesti. primjer, ako je ovjek teko propatio na poslu i nalazi se na rubu bankrota, a ne zeli prihvatiti injenicu da je bankrotirao i zato se boji izai na trite i suoiti se sa svojim vjerovnicima. Odjednom se osjeti slomljen boleu
150

koja ga je bacila u krevet. To je bolest koju je kreirao njegov um. Ona ima dvostruke prednosti. Moe rei drugima da ga je bolest sprijeila da se posveti poslu - sebe je ve u to uvjerio, a sada e uvjeriti i druge - i ta bolest postaje neizljeiva. Kao prvo, to uope nije bolest, i to ju se vie lijei ovjek postaje sve bolesniji. Ako vas medicina ne moe izlijeiti, znajte da se vaa bolest ne moe izlijeiti lijekovima - uzrok bolesti je negdje drugdje; nema nikakve veze s lijekovima. Moete proklinjati medicinu i nazivati lijenike glupanima, jer nisu pronali pravi tretman za vas; moete probati ayurvedsku medicinu ili neki prirodni tretman; moete se okrenuti alopatiji ili homeopatiji - nita nee djelovati. Ni jedan vam lijenik ne moe pomoi, zato to lijenici mogu lijeiti samo stvarne bolesti - nemaju kontrolu nad lanim bolestima. Zanimljivo je da ste stalno okupirani stvaranjem takvih bolesti, i da elite da se one zadre.
v

Vie od pedeset posto enskih bolesti je takvo. Zene su ve u djetinjstvu nauile formulu: dobivaju ljubav samo kad su bolesne, inae ne. Kad god je ena bolesna mu ostavlja posao, privue stolac i sjedne kraj njenog uzglavlja. Moe sam sebe proklinjati to to ini, ali ipak ini. I zato, kad god ena treba panju od svog mua, odmah se razboli. Zato mislimo da su ene skoro uvijek bolesne. One znaju da boleu mogu kontrolirati itavo domainstvo. Bolesna osoba postaje diktator, tiranin. Ako kae: Ugasi radio!", radio se odmah gasi. Ako osoba kae:
151

I SADA I OVDJE

I SADA I OVDJE

Ugasi svjetlo i idi spavati", ili Svi ostaju kod kue; nitko ne ide van", lanovi obitelji ine kako im se kae. Sto vise u osobi ima diktatorskih tendencija, to e se ee razbolijevati-jer tko bi htio povrijediti osjeaje bolesnika? Ali to je opasno. Na taj nain mi zapravo pridonosimo njenoj bolesti. Dobro je da mu sjedi kraj enina uzglavlja kad je ona zdrava; to je razumljivo. Ali apsolutno ne bi trebao prestati odlaziti u ured kada je bolesna i tako doprinositi njenoj bolesti. To je preskupa nagodba. Majka ne bi trebala pokazivati previe panje kad joj je dijete bolesno; inae e se dijete, kad god poeli panju razboljeti. Kad se dijete razboli, manje brinite o njemu tako da ne stvara u svom umu nikakve veze izmeu bolesti i ljubavi. Dijete ne bi trebalo stei dojam da e ga majka milovati po glavi i priati mu prie kad god je bolestan. Umjesto toga, majka treba maziti dijete kad je sretno, tako da ljubav postane povezana s radou i sreom. Povezivali smo ljubav s nesreom, a to je vrlo opasno jer znai da kad god netko treba ljubavi prizivat e nesreu, tako da za njom moe slijediti ljubav. I zato, tko god ezne za ljubavlju razboljet e se, jer zna da bolest donosi ljubav. Ali ljubav nikada ne treba traiti kroz bolest. Zapamtite, bolest donosi saaljenje, ne ljubav, a biti objektom saaljenja je uvredljivo, vrlo degradirajue. Ljubav je neto potpuno drugo. Ali, mi nemamo nimalo svijesti o ljubavi.
152

Ono to elim rei je da tijelo slijedi nae sugestije - ako elimo biti bolesni, siroto se tijelo razboli. Hipnoza je korisna u lijeenju takvih bolesti. Znai da za lane bolesti djeluje lani lijek - ne pravi lijek. Ako se moemo uvjeriti da smo bolesni, moemo se takoer uvjeriti da nismo bolesni i rijeiti se bolesti. Zato hipnoza ima veliku vrijednost. Danas skoro da nema bolnice u razvijenim zemljama koja meu osobljem nema hipnotizera. Na Zapadu uz lijenika radi hipnotizer, jer ima mnogo bolesti za koje je lijenik potpuno beskoristan, kojima moe koristiti samo hipnotizer. On stavi pacijenta u hipnozu i onda mu sugerira da se osjea dobro. Znate li da je samo tri posto zmija otrovno? Ali openito, ovjek umire od ujeda ak i neotrovne zmije, ako vjeruje da zmijski ugriz moe ubiti ovjeka. Zbog toga su mantre i egzorcizam takoer djelotvorni kod ugriza zmije. Pjevuenje mantre i egzorcizam su, drugim rijeima, pseudo-tehnike. ovjeka je ugrizla otrovna zmija. Sve to sada treba uiniti je uvjeriti ga da je zmijski otrov anuliran. To e biti dovoljno: otrov sada nee imati nikakvog djelovanja. Kao da otrova nikada nije ni bilo. A ako je ovjek potpuno uvjeren da ga je stvarno ugrizla otrovna zmija, umrijet e. Nee umrijeti zbog zmijskog ugriza ve zbog svog uvjerenja da ga je zmija ugrizla. Cuo sam ... J e d n o m se dogodilo da je ovjek prenoio u
153

I SADA I OVDJE

I SADA I OVDJE

jednom konaitu. Naveer je veerao, a rano ujutro je otiao. Godinu dana kasnije se vratio u isto konaite. Vlasnik je bio okiran to ga vidi. Jeste li dobro?", pitao je putnika. Dobro sam. Zato, to se dogaa?" Bili smo jako zabrinuti", rekao je vlasnik konaita. Proli put kada ste odsjeli ovdje zmija je upala u lonac i kuhala se zajedno s jelom koje ste vi pojeli. etvero drugih ljudi koji su jeli to jelo umrlo jeubrzo nakon toga. Nismo mogli doznati to se dogodilo s vama jer ste otili jako rano. Tako smo se brinuli za vas!" Kad je putnik to uo, rekao je: to? Zmija u mojoj hrani?" i pao mrtav. Godinu dana kasnije! Umro je od straha. Za takve je bolesti hipnoza vrlo korisna. Hipnoza samo znai da se lano okruje koje smo kreirali oko sebe moe neutralizirati drugim lanim okrujem. Zapamtite, ako vam se u stopalo zabio izmiljeni trn, nemojte ga pokuavati izvaditi pomou pravog trna; to bi bilo opasno. Kao prvo, imaginarni trn nikada nee biti izvaen, i nadalje, pravi e vam trn ozlijediti stopalo. Lani se trn mora izvaditi pomou lanog trna. Dakle kakva je veza izmeu meditacije i hipnoze? Samo u ovom: hipnoza je potrebna da izvadi lani trn koji se zabio u vae tijelo. Primjer hipnoze je kad vam ja kaem da je tijelo
154

oputeno. To je hipnoza. Vi ste u stvari pretpostavili da se tijelo ne moe opustiti. Da bi se anulirala ta pretpostavka potrebna je hipnoza - inae nije. Da nema vae krive pretpostavke, kad biste jednom osjetili da je tijelo oputeno, ono e se opustiti. Sugestija koju vam dajem nije zapravo da opustite tijelo nego da odbacite vjerovanje da se tijelo nikada ne moe opustiti. To se ne moe napraviti bez stvaranja protuvjerovanja u vama da se tijelo oputa. Va lani koncept bit e neutraliziran lanim konceptom, i kad se vae tijelo opusti znat ete da je oputeno. Oputanje je vrlo prirodna osobina tijela, ali vi ste se napunili s tako mnogo napetosti da morate neto uiniti da biste se je oslobodili. Hipnoza ide samo do tuda. Kad ponete osjeati da vam se tijelo oputa, da je disanje oputeno, da se um smiruje - to je hipnoza. Ali samo do te toke. Ono to slijedi poslije toga je meditacija - do te toke nema meditacije. Meditacija poinje nakon toga, kada ste u stanju svjesnosti. Kada postanete svjesni unutar sebe, kad poinjete svjedoiti da je tijelo oputeno, da je disanje oputeno, da su misli nestale ili se jo pojavljuju - kad ponete promatrati, samo promatrati - to promatranje, to stanje svjedoenja je meditacija. Sto god se javljalo prije toga samo je hipnoza. Dakle, hipnoza oznaava kultivirano spavanje. Kad nismo pospani, izazivamo spavanje; inimo napor, pozivamo spavanje. Spavanje se moe dozvati ako se
155

I SADA I OVDJE

I SADA 1 OVDJE

za njega pripremimo i uemo u stanje otputanja. Ali meditacija i hipnoza nisu jedno te isto. Molim vas, shvatite to. Sve dok se osjeate u skladu s mojim sugestijama, to je hipnoza. Kad ponete osjeati da moje sugestije prestaju i poinje svjesnost, to je poetak meditacije. Meditacija poinje s prispijeem stanja svjedoenja. Hipnoza je potrebna, jer ste se vi sami uveli u obrnutu vrstu hipnoze. Znanstveno reeno, to nije hipnoza nego dehipnoza. Mi smo ve hipnotizirani, iako nismo svjesni kako smo postali hipnotizirani i kakve smo trikove koristili da bismo stvorili tu hipnozu. A kad elimo biti hipnotizirani, ne shvaamo to inimo. Na taj nain ivimo svoje ivote. Ako nam to postane jasno, hipnotika e se kletva prekinuti - a kad se ta hipnoza prekine, postat e nam mogu ulazak u nas same, jer hipnoza je, u stvari, svijet ne-stvarnosti. Na primjer, ovjek ui voziti bicikl. Da bi to uvjebao, poinje voziti na irokoj cesti. Cesta je iroka dvadeset metara, a na rubu je rubno kamenje. Cak i ako je ovjek odluio da vozi zatvorenih oiju po toj irokoj cesti, postoji vrlo mala ansa da udari u rubni kamen. Ali, ovjek jo ne zna kako voziti bicikl. On uope ne gleda cestu; oi su mu prikovane za rubni kamen i obuzima ga strah da bi mogao udariti u njega. To je to. Sve dok ga dri taj strah od udaranja u rubni kamen, on je hipnotiziran. Kad kaem da je postao hipnotiziran znai da vie ne vidi cestu, vidi samo rubni
156

kamen. Postaje uplaen, i upravlja njegovog bicikla poinje skretati prema rubnom kamenu. Sto se vie upravlja okree u tom smjeru, to je on uplaeniji. Upravlja e se, naravno, okrenuti tamo gdje je usmjerena njegova panja, a njegova je panja na rubnom kamenu, jer se boji da e ga udariti. I tako, cesta nestaje iz njegovog vidokruga i ostaje samo rubni kamen. Hipnotiziran kamenom, on je privuen njemu. Sto je vie privuen to je uplaeniji; to je vie uplaen, to je privueniji kamenu. Na kraju, on udara u rubni kamen. Gledajui to, svaka e se inteligentna osoba pitati kako je, na tako irokoj cesti, ovjek udario u rubni kamen. Kako se nije mogao drati dalje od njega? Oito je bio hipnotiziran. Koncentrirao se na rubni kamen da ne bi zavrio na njemu, i zbog toga nije vidio nita osim rubnog kamena. Kad se njegov um fiksirao na rubni kamen, ruke su mu automatski okrenule upravlja u tom smjeru, jer tijelo slijedi vau panju. Sto se vie plaio, to se morao vie koncentrirati na kamen. Postao je hipnotiziran kamenom; njegov ga je strah odvukao do kamena, i na kraju se zabio u njega. U ivotu esto radimo upravo one pogreke koje bismo rado izbjegli. Postajemo hipnotizirani njima. Na primjer, ovjek se boji da bi mogao izgubiti svoj mir i razljutiti se. U toj e se situaciji on razljutiti dvadeset i etiri puta u dvadeset i etiri sata. Sto se vie boji da bi se mogao razljutiti, to e vie biti hipnotiziran ljutnjom. I onda e
157

I SADA I OVDJE

I SADA I OVDJE

traiti izgovore da bude ljut itava dvadeset i etiri sata. ovjek koji se boji pogledati lijepu enu, jer bi ga mogla seksualno uzbuditi, vidjet e lijepe ene dvadeset i etiri sata na dan. Malo po malo, ak e mu i runa ena izgledati lijepa; ak e mu i mukarci poeti izgledati kao ene. Ako s leda vidi sadhua s dugom kosom, morat e se uvjeriti da li je mukarac ili ena. Na kraju e ga i ene na slikama i posterima poeti privlaiti, hipnotizirati. Skrivat e slike golih ena u Giti ili Kuranu, i gledat e ih ni ne zapitavi se kao moe biti tako hipnotiziran obinim crtama i bojama. Oduvijek se elio spasiti od ena i sad ih se boji; sada svugdje vidi ene. Bilo da ide u hram ili damiju, ili bilo gdje drugdje, ne vidi nita osim ena. I to je hipnoza. Drutvo koje je protiv seksa na kraju postaje seksualno. Drutvo koje je anti-seksualno, koje zabranjuje seks - itav e njegov um postati seksualan, jer e biti hipnotiziran upravo onim to kritizira; sva e panja drutva biti koncentrirana na to. to vi.e drutvo govori 0 celibatu, to e vie ljudi roeni u njemu imati prljave 1 pohotne misli. Razlog je u tome to previe govora o celibatu usredotouje um na seksualnost. Sve je to hipnoza - koju smo sami stvorili - i u kojoj ivimo. itav je svijet isprepleten tom hipnozom. Teko ju je razbiti, jer hipnoza raste zajedno s naim pokuajima da ju razbijemo. Bog zna koliko smo ve vrsta hipnoze stvorili za sebe i jo ih uvijek stvaramo. I onda ivimo s njima. Trebamo ih razbiti da bismo se mogli probuditi. Ali da
158

bi se probili kroz tu lanu mreu, moramo pronai lana sredstva. Na neki su nain sve sadhane, sve duhovne tehnike smiljene zato da uklone to lano okruje oko nas. I tako su sve sadhane lane. Metode koje su osmiljene svuda po svijetu da nam pomognu doi do Boga su lane, jer mi nikada nismo bili odvojeni od njega. Samo smo u svojim mislima odvojeni od njega. To je kao da ovjek spava u Dwarki a sanja da je u Kalkuti. U svom snu poinje se brinuti: ena mu je bolesna a on je u Kalkuti; mora se vratiti u Dwarku. Ide uokolo ispitujui ljude, provjeravajui red vonje, raspitujui se o avionskim letovima, da bi se vratio u Dwarku to je prije mogue. Ali, bilo koja sugestija koju e dobiti o tome kako doi do Dwarke bit e kriva, uvalit e ga u nevolju, jer on uope nije u Kalkuti. Nikada nije otiao u Kalkutu - bio je to samo san, hipnoza. Bilo koji put mu netko pokazao za povratak u Dwarku samo e ga dovesti u tekoe. Niti jedan put nema nikakvog znaenja; svi su putovi lani. ak i ako se ovjek vrati u Dwarku, put kojim e ii bit e laan. Ne moe pronai pravi put, jer takav ne moe postojati: on uope nije otiao u Kalkutu. Sto njemu znai ako i nae put za povratak? Vlak kojim e se voziti do Dwarke bit e laan kao i sama Kalkuta. Ako ode do stanice Howrah, kupi kartu i ulovi vlak za Dwarku - sve e to biti lano. Sve stanice kroz koje e proi na putu natrag bit e lane. I onda e doi u Dwarku i probuditi
159

I SADA I OVDJE

I SADA I OVDJE

se sretan. Ali bit e iznenaen kad spozna da nikada nije ni otiao, da je cijelo vrijeme bio u svom krevetu. Kako se onda vratio? Njegov odlazak kao i njegov povratak bio je laan. Nitko nikada nije otiao izvan Boga. Ni ne moe jer, sve u svemu, samo on postoji - nema naina da netko izae iz njega. I tako su sva odlaenja i svi povraci lani. Meutim, budui da smo ve krenuli na imaginarni put, morat emo se vratiti; nema drugog naina. Morat emo nai sredstvo povratka. A kad se vratite, vidjet ete da su sve metode bile lane, sve sadhane su bile lane. Sadhana nam je bila potrebna da nas vrati iz sna. Kad to shvatimo, neemo vie nita trebati initi, i odjednom emo vidjeti da smo se vratili. Ali, teko je to shvatiti, jer ste vi ve u Kalkuti. Rei ete: To to govori je u redu, ali ja sam ve u Kalkuti. Pokai mi put natrag!"

ak i kada osjeamo da smo ga izgubili, on je jo uvijek s nama. Mi smo jednostavno pod hipnozom i zato osjeamo da smo ga izgubili. Zato, ako ovjek kae: Da, pronaao sam Boga", on je u krivu. On jo uvijek ne razumije da ga nikada nije ni izgubio. Zbog toga, oni koji poznaju Boga nikada nee rei da su nali Boga. Rei e: On nikada nije bio izgubljen." Onog dana kada je Buddha postao prosvijetljen ljudi su se okupili i pitali ga: Sto si postigao?" Buddha je odgovorio: Nisam postigao nita. Samo sam uvidio ono to nikada nisam izgubio. Naao sam ono to sam ve imao." Seljani su sa simpatijama rekli: teta. Trudio si se uzalud." Da", rekao je Buddha, na neki je nain tono da sam se trudio uzalud. Ali sada se vie ne trebam truditi - postigao sam tu prednost. Sada neu traiti uokolo, sada neu nastojati da neto postignem, sada neu poduzimati

Pitanje 3
J E D A N D R U G I PRIJATELJ JE PITAO: JESI LI PRONAAO BOGA? Upravo bih takvo pitanje postavio putnik za Kalkutu. Htio bih upitati tog prijatelja: Jesi li ikada izgubio Boga?" - jer, ako kaem da sam naao Boga, znailo bi da pretpostavljam da sam ga izgubio. On je ve naen.
160

nikakva putovanja - to je moj dobitak. Sada znam da sam tamo gdje sam ve bio." Mi odlazimo samo u svojim snovima. Nikada zapravo ne dolazimo na mjesta gdje osjeamo da dolazimo. Prema tome, u neku su ruku sve religije lane; sve sadhane, sve joge su lane. One su lane u smislu metode povratka. A ipak su vrlo korisne. Seoski aman koji uklanja zmijski otrov uz pomo mantri je vrlo koristan onima koje je ugrizla zmija - ak i
161

I SADA I OVDJE

I SADA I OVDJE

ako ih je ugrizla lana zmija. Inae bi ljudi bez njega umrli od ugriza zmije koja ne postoji. Takav je ovjek jednom ivio u mom susjedstvu. Sada je mrtav. Ljudi su mu dolazili izdaleka da im izvue zmijski otrov. On je bio vrlo pametan ovjek; pripitomio je nekoliko zmija. Kada bi mu dola osoba koju je ugrizla zmija, on bi upotrijebio svoje amanske vjetine i pitao kakva je to bila zmija, gdje ju je ugrizla, je li ostala iva ili je uginula. Nakon to je dobio sve informacije, primijenio bi svoj trik i pozvao zmiju. Sve je smislio - koju e zmiju osloboditi, to e biti signal, i tako dalje. Za otprilike jedan sat zmija koja je odgovarala opisu ula bi na vrata sikui. Sve bi to stvorilo odreenu senzaciju; ugrizeni bi ovjek bio skamenjen. Netko koga je ugrizla zmija rijetko moe ispravno uoiti stvari: Sto ga je ugrizlo? Kako je to izgledalo? Gdje je to bilo? - toliko je obuzet time da je ugrizen, da zmija u meuvremenu nestane. Ako su zmiju ubili, aman bi pozvao njenu duu da prati njegovu zmiju. Onda bi grdio i korio zmiju to je ugrizla tog ovjeka. Zmija bi onda polegla glavu na zemlju i traila oprost. U meuvremenu bi otrov poeo izlaziti iz ovjeka. Tada bi zmiji naredio da posie otrov. Zmija bi se odmah popela na ugrizenog ovjeka i stavila usta na ranu, i ovjek bi se oporavio. Na nesreu, jednom je zmija ugrizla amanovog sina. Bio je u neprilici, jer ni jedan od njegovih tretmana nije djelovao. Dotrao je k meni i rekao: Molim te pomozi.
162

U nevolji sam. Reci mi molim te to da radim. Zmije je ugrizla mog sina, a on zna sve o mojim zmijama - kunim ljubimcima. Tako sam nesretan, molim te reci mi to da radim! Bespomoan sam. Moj sin nee preivjeti." Bio sam iznenaen. Pitao sam: A to je s tvojim tretmanima? Ljudi dolaze k tebi izdaleka da bi ih izlijeio!" Sve je to u redu", rekao je, ali ak bih i ja bio u opasnosti da me ugrize zmija; ne bih mogao spasiti samoga sebe. Ja znam te trikove; nikome ne bih vjerovao da me lijei kao to ja lijeim druge." Djeak je umro. Nije mogao izlijeiti svog sina. Lana su sredstva potrebna da otklone ono to je lano. Ona imaju svoj znaaj. Ona su znaajna jer mi ivimo u lanom. Zato, ne trebate ni pitati; u poetku je to stvarno hipnoza. Poetne razine su hipnoza, spavanje; samo je zavrna razina meditacija - i to je dragocjena razina. Prije nego to doete do te razine potrebna vam je ova podloga - potrebna vam je zato da moete izai iz lanoga u koje ste zalutali. Nikada nemojte pitati: Jesi li ili nisi pronaao Boga? To je potpuno pogreno. Tko e ga pronai? Sto e pronai? Ono to postoji, postoji. Onog dana kad to spoznate vidjet ete da nikada niste nita izgubili, niti ste ikuda otili; nikada nita nije bilo uniteno, nita nije umrlo. Sto postoji, postoji. Toga e dana sva putovanja, sva odlaenja prestati.

163

I SADA I OVDJE

I SADA I OVDJE

Pitanje 4
A SADA OVO PITANJE: TO Z N A I O S L O B A E N J E OD K R U G A RAANJA I UMIRANJA? Oslobaanje od kruga raanja i smrti ne znai da se neete ponovo roditi ovdje. Ono znai da sada nikuda ne odlazite i ne dolazite - vi ste 'sada-ovdje', a ne na nekakvoj razini. Ostajete ukorijenjeni gdje jeste. Onog dana kada se to dogodi izvor radosti e se preliti na sve strane. Ne moemo doivjeti radost na nekom imaginarnom mjestu; moemo nai radost samo tamo gdje stvarno jesmo. Moemo biti sretni samo kada smo ono to jesmo; nikada ne moemo biti sretni kada smo ono to nismo. Dakle, kretanje po krugu raanja i umiranja znai da lutamo nepostojeim mjestima - izgubljeni smo negdje gdje nikada nismo ni bili. Lutamo nekim mjestima gdje nikada nismo ni trebali biti, a izgubili smo iz vida mjesto u kojem stvarno jesmo. I zato, sloboda od raanja i smrti znai vraanje tamo gdje jesmo, vraanje kui. Kretati se prema Bogu znai biti tono tamo gdje jeste. To ne znai da ete jednog dana naii na Boga koji negdje stoji, pozdraviti ga i rei mu: Hvala nebesima to sam te sreo!" Ne postoji takav Bog, a ako naiete na jednog takvog znajte dobro da je to hipnoza. Takav e bog biti vaa kreacija, i susret s njim bit e laan kao to je lano to da ste ga izgubili. To nije nain kojim ete ikada pronai Boga.
164

Na jezik esto podrava tu zabludu, jer izraz pronai Boga" ili doi do Boga" daje dojam da emo vidjeti Boga licem ulice. Ti izrazi dovode u zabludu. Sluajui ih ovjek dolazi na ideju da e mu se netko otkriti, da e imati s njim kontakt oi u oi, da e ga netko moi zagrliti. To je potpuno pogreno. Ako ikada susretnete takvog boga, budite oprezni! Takav e bog u potpunosti biti kreacija vaeg uma - bit e to hipnoza. Moramo izai iz svih hipnoza, i slijediti svoje korake unatrag do toke u kojoj nema spavanja, nema hipnoze, u kojoj smo potpuno svjesni, ukorijenjeni u vlastito bie. Iskustvo koje e tada ovjek imati bit e iskustvo jedinstva ivota; bit e to iskustvo da je postojanje jedno, nedjeljivo. Ime tog iskustva je Bog. Pripremimo se sada za jutarnju meditaciju. O ovome u jo priati tijekom nae veernje meditacije. Malo se razmaknite. Nemojte razgovarati, samo se u tiini razmaknite. Napravite oko sebe malo slobodnog prostora. Oni koji ele lei, neka to uine; trebaju samo napraviti dovoljno prostora za leanje. I usred meditacije, ako nekom doe da legne, neka legne, ne treba se suzdravati. Da, moete ii i gore na verandu, ali napravite si prostora... Jer kasnije, ako padnete preko nekoga osjeat ete se loe, a drugoga ete omesti. Prema tome, razmaknite se. Da, moete doi ovdje dolje. Zatvorite oi... Djeca nee govoriti, sjedit e mirno deset minuta. Zatvorite oi... neka se tijelo opusti... neka
165

I SADA I OVDJE

SADA I OVDJE

se tijelo opusti. Neka vam se tijelo potpuno opusti, kao da u njemu nema ivota. Neka se sva energija kree unutra. Energija itavog tijela se kree unutra... tee unutra... mi se smanjuje prema unutra, a tijelo e ostati visjeti vani poput koljke. Bilo da pada ili ostaje gdje je, bit e izvanjsko poput odjee. Skliznite unutra... i neka vam tijelo ostane oputeno. Sada u vam dati sugestije. Doivite ih zajedno sa mnom. Doivite da je tijelo oputeno... tijelo je oputeno... tijelo je oputeno. Osjetite ga i pustite da bude potpuno oputeno. Tijelo je vrlo posluno. Kad ga osjetite punog srca postat e skoro kao mrtvo. Osjetite da se tijelo oputa... tijelo se oputa... tijelo se oputa... tijelo se oputa... tijelo se i dalje oputa. Pustite, otpustite svaki stisak... nemojte se drati za tijelo iznutra, potpuno ga pustite... odbacite svu kontrolu nad njim, kao da tijelo nije vae; i sada, to e se dogoditi, dogodit e se. Ako tijelo padne, past e, ako ga izgubite, izgubit ete ga. Potpuno se odmaknite od njega... maknite svoje osjeaje iz njega. Tijelo se oputa. Tijelo se oputa... tijelo se oputa... tijelo se oputa... tijelo se oputa... tijelo se oputa. Tijelo se opustilo. Odbacite, odbacite svaki pritisak na tijelo... ako padne, neka padne. Tijelo se opustilo... kao da je postalo mrtvo... kao da je tijelo nestalo... tijela vie nema... odvojili smo se od njega... odmaknuli smo se od njega. Disanje se oputa. Osjetite kako e se disanje opustiti... disanje se oputa... disanje se oputa... disanje se
166

oputa... disanje se oputa... disanje se oputa... disanje e se opustiti... disanje e se opustiti. Pustite... otpustite i disanje... pomaknite se dublje unutra. Disanje se opustilo... disanje se opustilo... disanje se opustilo... disanje se opustilo. Otili ste jo dublje, iza disanja... disanje se opustilo. Misli se takoer oputaju. Misli se takoer oputaju...misli se takoer oputaju. Odmaknite se i od misli... otpustite i misli. Misli se takoer oputaju... misli se takoer oputaju... misli se takoer oputaju... misli se takoer oputaju... misli se takoer oputaju... misli se takoer oputaju. Otpustite i misli. Misli se oputaju... misli se oputaju... misli se oputaju... misli se oputaju. Tijelo se opustilo, misli su se opustile, ostanite deset minuta budni unutra... deset minuta samo ostanite budni iznutra. Deset minuta sve je mrtvo; unutra smo ostali mi budni poput plamena. Tijelo lei daleko od nas... disanje ujemo iz daljine... misli su se smirile... unutra je naa svjesnost budna i sve to promatra. Nemojte zaspati, ostanite budni iznutra. Ostanite budni u sebi... promatrajte u sebi... i dalje promatrajte... postanite promatra i javit e se iznenadna dubina... poet e tiina... poet e praznina. Sada deset minuta samo tiho promatrajte u sebi. Um je postao tih... um je postao potpuno tih. Bacite se jo vie u dubinu... kao da padate u duboki
167

I SADA I OVDJE

I SADA I OVDJE

izvor. Padajte... padajte i dalje. Ostanite budni unutra i postanite praznina. Ostanite svjesni unutra, ostanite budni i promatrajte. Sve je mrtvo... tijelo je ostalo daleko, disanje smo ostavili za sobom, misli su nestale - ostali smo samo mi. Samo budno promatrajte... nastavite promatrati., um e postajati sve prazniji. Polako duboko udahnite nekoliko puta i vratite se iz meditacije. Otvorite oi polako i vrlo njeno. Nae jutarnje predavanje je sada zavreno.

Poglavlje 5

PRONAITE VLASTITI PUT

Pitanje 1
J E D A N JE PRIJATELJ PITAO: J E D N O M SI S P O M E N U O D A N E M A V E E I S T I N E O D SMRTI. A T A K O E R SI N E G D J E REKAO DA N E M A N I E G A P O P U T SMRTI. KOJA O D T I H IZJAVA J E ISTINITA? Obje su istinite. Kad kaem da nema istine vee od smrti, privlaim vau pozornost na injenicu da je fenomen smrti ogromna stvarnost ovog ivota - onoga to zovemo 'ivot' i podrazumijevamo da je 'ivot'; izraeno pojmovima neije osobnosti koja se sastoji od onoga to ja opisuje kao 'ja'. Ta e osobnost umrijeti; ono to se zove 'ivot' e takoer umrijeti. Smrt je neizbjena. Naravno, vi ete umrijeti i ja u umrijeti, i ovaj e ivot takoer biti uniten, pretvoren u prainu, izbrisan. Kad kaem da nema vee istine od smrti, elim vas podsjetiti na injenicu da emo svi umrijeti. A kada kaem da je smrt potpuno lana, elim vas podsjetiti da je u ovom

168

169

I SADA I OVDJE

I SADA I OVDJE

'ja', u ovom 'vi' neto drugo to nikada nee umrijeti. A postoji i ivot potpuno drukiji od onog to vi mislite da je ivot, ivot bez smrti. Obje su ove stvari istinite; one su istovremeno istinite. Ako uzmete samo jednu od njih kao istinitu, neete moi shvatiti cijelu istinu. Ako netko kae da je sjena stvarnost, da je tama stvarnost, on je u pravu. Tama postoji, a postoji i sjena. A ako netko drugi kae da nema tame, i on je u pravu. Ono to on kae je da tama nema odreenu egzistenciju. Ako zatraim od vas da mi donesete nekoliko vrea tame, neete to moi uiniti. Soba je ispunjena tamom, a ako vas se zamoli da izbacite tamu van, neete to moi. Ili, ako kaem: Ako je tama unutra, molim vas pustite ju van", neete to moi. Zato? Zato to tama ima negativnu egzistenciju; tama je samo odsutnost svjetla. Iako tama postoji, ona je samo odsutnost svjetla. Prema tome, ako netko kae da nema tame, u pravu je. Postoji prisutnost svjetla i postoji odsutnost svjetla, ali nema tame kao takve. Zato moemo sa svjetlom uiniti to god elimo, ali s tamom ne moemo uiniti nita. Ako elite odstraniti tamu, morat ete donijeti svjetlo; ako elite unijeti tamu morat ete iznijeti svjetlo. S tamom se nita ne moe napraviti izravno. Trite cestom. Iza vas se pojavljuje vaa sjena; ona takoer tri s vama. Svi mogu vidjeti sjenu; nitko ju ne moe zanijekati. A ipak, moe se rei da sjena ne postoji, jer ona nema vlastiti entitet. Sjena postoji zato to vae
170

tijelo zakriva sunevu svjetlost. Kada je svjetlost prekrivena vaim tijelom formira se sjena; kad sunce doe iznad vae glave nee se oblikovati sjena, jer nema prepreka sunevim zrakama. Ako napravimo ljudsku figuru od stakla nee se javiti nikakva sjena, jer e zrake sunce proi kroz staklo. Kad je svjetlo zakriveno stvara se sjena; sjena je samo odsutnost svjetla. I zato, ako netko kae da sjena postoji, on nije u krivu. Ali to je poluistina. Morao bi dodati jo i to da sjena ne postoji. Tada istina postoje kompletna. To znai da je sjena neto to postoji, a ipak ne postoji. Ali naim nainom razmiljanja ne moemo nita shvatiti ako nije podijeljeno na dva neovisna dijela. Jednom se ovjeku sudilo zbog ubojstva. Ubio je ovjeka, i oni koji su vidjeli da je poinjeno ubojstvo doli su kao svjedoci. Jedan svjedok je rekao: Zloin je poinjen na otvorenom i na nebu su sjale zvijezde. Vidio sam zvijezde isto tako dobro kao i ubojstvo." Slijedio je drugi svjedok koji je rekao: Zloin je poinjen u kui, blizu vrata, kraj zida. Na zidu su krvave mrlje, a kako sam i ja bio kraj zida moja je odjea takoer uprljana krvlju. Ovo ubojstvo je uinjeno u kui." Sudac je bio u nedoumici. Kako bi oba svjedoka mogla govoriti istinu? Oito je jedan od njih lagao. Ubojica se poeo smijati. Sudac ga je upitao to je tako smijeno. ovjek je rekao: Rei u vam da su obojica u pravu. Kua je bila nedovrena; jo nije bio poloen krov - mogle su se vidjeti zvijezde. Ubojstvo se dogodilo pod otvorenim
171

I SADA I OVDJE

I SADA I OVDJE

nebom, ali blizu vrata i pokraj zida na kojem su ostale krvave mrlje. Kua je bila skoro dovrena; zidovi su bili podignuti, samo krov jo nije bio dovren. Prema tome, obojica su u pravu." ivot je toliko kompliciran da ak i kontradiktorne stvari ispadnu tone. ivot je jako kompleksan. ivot nije onakav kakvim ga mi zamiljamo - on sadri mnoga proturjeja; vrlo je irok. U jednom smislu smrt je najvea istina - jer e nain na koji ivimo doi svom kraju; ovakvi kakvi jesmo emo umrijeti, i okruenje koje smo stvorili e biti uniteno. Oni za koje mislimo da ine itav na ivot - ena, mu, sin, otac, prijatelj - svi e oni umrijeti. A ipak je smrt lana, jer postoji netko tko prebiva unutar sina, a nije sin i nee nikada umrijeti. Postoji netko tko prebiva unutar oca, a nije otac i nee nikada umrijeti. Otac e, naravno, umrijeti, ali postoji netko unutar njega - razliit od oca, odvojen ali blii od ikojeg roaka - tko nee nikada umrijeti. Tijelo e umrijeti, ali postoji netko unutar tijela tko nikada ne umire. Obje su te stvari istovremeno istinite. Stoga treba te obje stvari drati na umu da bi se razumjela priroda smrti.

ILI PRAZNOVJERJA - IMAJU J O VIE P O T V R D E U TVOJIM GOVORIMA. I N I SE, PREMA O N O M E TO GOVORI, DA POSTOJI IVOT N A K O N SMRTI, DA P O S T O J E B O G O V I I D U H O V I , DA P O S T O J I TRANSMIGRACIJA D U E . U T O M S L U A J U , ZAR NE BI BILO TEKO OTARASITI SE PRAZNOVJERJA, N E E L I O N O POSTATI J O J A E ? Ovdje trebamo razumjeti dvije stvari. Prvo: ako je neto prihvaeno kao praznovjerje bez ispravnog istraivanja i prouavanja, onda to ima jednaku vrijednost kao stvaranje jo veeg praznovjerja; to pokazuje vrlo praznovjeran um. ovjek vjeruje da postoje utvare i zli duhovi, i vi ga proglasite praznovjernim; vjerujete da ne postoje i zbog toga se osjeate vrlo uenim. Ali pitanje je: to je praznovjerje? Ako netko vjeruje da postoje utvare i zli duhovi bez da je to istraio, to je praznovjerje; i ako netko vjeruje da takve stvari ne postoje, a to isto nije istraio, i to je praznovjerje. Praznovjerje znai vjerovati u neto, a da ne znate je li to istina. Samo zato to su neija uvjerenja suprotna vaima ne znai da je taj ovjek praznovjeran. Vjernik u Boga moe biti jednako lakovjeran kao i

Pitanje 2
D R U G I J E PRIJATELJ PITAO: O N O T O E L I M O U N I T I T I - KAO TO SU L A N C I SLIJEPE VJERE
172

nevjernik. Moramo razumjeti definiciju praznovjerja. Ono znai slijepo i bez provjere vjerovati u neto. Rusi su praznovjerni ateisti; Indijci su praznovjerni teisti -i jedni i drugi pate od slijepe vjere. Rusi se nikada nisu
173

I SADA I OVDJE

I SADA I OVDJE

potrudili otkriti da nema Boga i onda vjerovati da je tako, niti su Indijci pokuali dokazati da Bog postoji prije nego to su vjerovali da je tako. I zato, nemojte pogrijeiti mislei da su samo teisti praznovjerni; i ateisti imaju svoja praznovjerja. A najudnije je da postoji takoer i znanstveno praznovjerje. To zvui proturjeno: kako bi moglo biti znanstvenog praznovjerja? Ako ste uili geometriju, naili ste na Euklidov pouak u kojem on kae da crta ima duinu, ali ne i irinu. Dakle, to moe biti praznovjernije od toga? Nikad nije postojala crta bez irine. Djecu ue da toka nema ni duinu ni irinu, i ak i najvei znanstvenici rade na temelju pretpostavke da toka nema ni duine ni irine. Moe li toka postojati bez duine i irine? Svi smo se navikli na znamenke od jedan do devet. Netko bi mogao pitati: je li to ita manje od praznovjerja? Zato devet znamenki? Niti jedan znanstvenik ne moe objasniti zato ima devet znamenki. Zato ne sedam? Sto ima loe u sedam? Zato ne tri? Postoje matematiari - Leibnitz je bio jedan od njih - koji su se sluili s tri znamenke. Rekao je: jedan, dva tri i slijedi deset; jedanaest, dvanaest, trinaest, pa zatim dvadeset, dvadesetjedan, dvadesetdva, dvadesettri. Njegov brojevni sustav je bio takav; njime se jako dobro sluio prkosei onima koji se nisu s njim slagali i htjeli dokazati da je u krivu. On je doveo u pitanje potrebu koritenja devet znamenki. Kasnije je Einstein rekao da su i tri znamenke
174

nepotrebne, da se moe sluiti i s dvije; bilo bi teko sa samo jednom znamenkom, ali dvije su dovoljne. To to u matematici treba biti devet znamenki je znanstveno praznovjerje. Ali, matematiari nisu spremni na predaju: Kau: Kako moete raditi s manje do devet znamenki?" Dakle, i to je samo vjerovanje; nema nikakav vei znaaj od toga. Sa znanstvene toke gledita za tisue stvari vjerujemo da su ispravne, a zapravo su praznovjerje. Znanstvenici su takoer praznovjerni, i danas religiozno praznovjerje blijedi, a znanstveno je u porastu. Razlika izmeu toga je u tome to, ako pitate religioznu osobu kako je dola do toga da ima Boga, ona e rei da je proitala u Giti, a ako ju pitate kako zna da u aritmetici postoji devet znamenki, rei e da je to napisano u toj i toj matematikoj knjizi. U emu je razlika izmeu tog dvoga? J e d n a vrsta odgovora je naena u Giti, u Kuranu; druga vrsta odgovora je naena u knjizi o matematici. U emu je razlika? To pokazuje da trebamo razumjeti to stvarno znai praznovjerje. Praznovjerje znai da vjerujemo u neto bez znanja o tome. Prihvaamo mnoge stvari i odbacujemo mnoge stvari, a da o njima nita ne znamo - to je praznovjerje. Pretpostavimo da je ovjek u selu opsjednut duhom. Obrazovani ljudi e rei da je to praznovjerje. Pretpostavimo da su neobrazovani ljudi praznovjerni;
175

I SADA I OVDJE

SADA I OVDJE

ve smo ih oznaili kao praznovjerne jer, budui da su neobrazovani, ti priprosti ljudi ne mogu ponudi nikakav argument u obranu svog vjerovanja. Stoga svi obrazovani ljudi u selu dre da je pria tog ovjeka, kako je opsjednut zlim duhom, lana, a ne znaju da na sveuilitima poput Harvarda u Americi postoje odsjeci koji se bave istraivanjima duhova i utvara. Na tim odsjecima imaju ak i njihove fotografije. Oni nemaju pojma da su trenutno najpriznatiji znanstvenici ukljueni u istraivanja duhova i utvara, i da su postigli takve rezultate koji e prije ili kasnije pokazati da su oni, obrazovani ljudi, bili praznovjerni, a da oni koje su zvali praznovjernima moda ne znaju nita o onom u to vjeruju, ali je ono to govore istina. Ako proitate Ryona ili Olivera Lodgea bit ete zapanjeni. Oliver Lodge je dobio Nobelovu nagradu za znanost. itavog ivota bavio se istraivanjima duhova i utvara. Prije smrti ostavio je dokument u kojem je rekao: Sve znanstvene istine koje sam otkrio nisu ni upola tako istinite kao duhovi i utvare. Ali mi o njima ne znamo nita zbog toga to smo obrazovani u praznovjerju i ne elimo shvatiti to se dogaa u svijetu." Ako ovjek kae da moe itati um drugog ovjeka, nazvat emo to praznovjerjem. U Rusiji gdje su, mogli bismo rei 'rigorozni' znanstvenici, postoji ovjek po imenu Fiodev. On je veliki ruski znanstvenik. Sjedei u Moskvi on je odaslao svoje misli, bez ikakvog vidljivog sredstva, umu osobe koja je bila u Tiflisu, udaljena tisuu milja. To je
176

znanstveno provjereno i dokazano kao tono. Znanstvenici su ukljueni u taj tip istraivanja jer e to, prije ili kasnije, biti korisno u svemirskim putovanjima. Ako u svemirskom brodu dode do mehanike greke, to je uvijek mogue, na ovaj e nain znanstvenici moi uspostaviti kontakt s putnicima. Inae bi svemirski brod mogao biti zauvijek izgubljen. Iz istog razloga ruski znanstvenici provode intenzivna istraivanja telepatije i postigli su zapanjujue rezultate. Fiodev je provodio svoja istraivanja uz pomo prijatelja. Tisuu milja udaljen, u Tiflisu, njegov se prijatelj skrivao u grmlju jednog vrta s beinim ureajem u ruci, a on i Fiodev su bili u vezi. Nakon nekog vremena obavijestio je Fiodeva da je doao neki ovjek i sjeo na klupu broj deset. Reako je Fiodevu da tom ovjeku poalje poruku da ode na spavanje za tri minute. ovjek je bio potpuno budan; puio je i pjevuio. Fiodev mu je poeo slati sugestije - isto kao to ja to radim. Ti se oputa, ti se oputa." S udaljenosti od tisuu milja Fiodev je intenzivno slao sugestije tri minute: Zaspi, zaspi", i koncentrirajui se na klupu broj deset stalno je ponavljao istu misao: Zaspi, zaspi". Za tono tri minute ovjek koji je sjedio na klupi je zaspao, a cigareta mu je ispala iz ruke. Ali, to je mogla biti sluajnost. Moda je ovjek koji je sjedio na klupi bio umoran i zato je zaspao. Onda je prijatelj rekao Fiodevu da je ovjek stvarno zaspao, ali da je to mogla biti sluajnost, i zatraio od Fiodeva da ga probudi
177

I SADA I OVDJE

I SADA I OVDJE

za tono sedam minuta. Fiodev je poeo ponavljati sugestiju buenja, i za tono sedam minuta ovjek je otvorio oi i ustao. ovjek na klupi je bio potpuni stranac; nije uope znao to se dogaa, i Fiodevov prijatelj mu je pristupio i pitao ga je li osjetio neto neobino. ovjek je rekao: Da, jesam. Jako sam zbunjen. Doao sam ovdje priekati nekoga i odjednom sam osjetio da e mi tijelo zaspati. Izgubio sam kontrolu i zaspao. A onda sam snano osjetio da mi netko govori 'Ustani, ustani. Ustani za sedam minuta!' Ne mogu to shvatiti." ovjek nije imao pojma to se dogodilo. Komunikacija mislima, bez medija, postala je znanstvena istina, ali bi to obrazovani ovjek nazvao praznovjerjem. Mogue je iz jednog grada izlijeiti bolesnog ovjeka koji je u drugom udaljenom gradu; to nije jako teko. Isto tako je mogue da se ujed zmije lijei s daljine od tisuu milja; to nije previe teko. Ali postoji mnogo razliitih vrsta praznovjerja. Zapamtite, praznovjerje obrazovanog ovjeka uvijek je opasnije od praznovjerja neobrazovanog ovjeka, jer obrazovan ovjek ne smatra svoje praznovjerje praznovjerjem. To e za njega biti mogue tek nakon velikog osloboenja. Ovaj prijatelj kae da trebamo razbiti lance praznovjerja. Prvo moramo biti sigurni da uope postoje lanci, inae moete u tom procesu slomiti neije ruke ili noge. Lanci se mogu razbiti samo ako postoje. Sto ako ne postoje? Morate isto tako biti sigurni da ono to vi vjeruje da je lanac kojeg treba slomiti nije neki ornament
178

kojeg ete morati obnoviti. Sve ovo zahtijeva vrlo paljivo promiljanje. Ja sam apsolutno protiv praznovjerja; sve vrste praznovjerja treba unititi - ali to ne znai da sam ja praznovjeran u vezi tog unitavanja. To ne znai da bi ih netko trebao unitavati bez da ih jasno razumije, da bi bez dunog promiljanja trebao jednostavno krenuti unitavati praznovjerja. Onda bi takvo arbitrarno unitavanje takoer postalo praznovjerje. Svako doba ima svoja praznovjerja. Zapamtite, i praznovjerja imaju svoju modu. U svakom razdoblju praznovjerja poprimaju novi oblik. ovjek odbacuje stara praznovjerja i preuzima nova, ali nikada ih se ne rjeava zauvijek; mijenja ih i preoblikuje. Ali, mi to nikada ne shvaamo. Na primjer, jednom davno postojalo je praznovjerje da je ovjek koji ima tilak, znak na elu, religiozan. Kakve veze ima stavljanje tilaka s religioznou? Ali, to se tako podrazumjevalo. A na nekoga tko nije stavljao tilak se gledalo kao na nereligioznog. To staro praznovjerje nije vie u modi. Sada imamo novo praznovjerje, jednako glupo. Ako ovjek nosi kravatu smatra se otmjenim; inae se smatra obinim. To je ista stvar, nema nikakve razlike. Kravata je zamijenila tilak, a ovjek je ostao isti. Gdje je tu razlika? Kravata nije nita bolja od tilaka. Moda je ak i gora, jer je u stavljanju tilaka bar bilo nekog znaenja.
179

I SADA I OVDJE

I SADA I OVDJE

Kravata nema apsolutno nikakvo znaenje u ovoj dravi, iako moda ima neko znaenje u nekoj drugoj dravi. Kravata je korisna u hladnim zemljama gdje pomae zatititi grlo od hladnoe. U tim zemljama ovjek koji si ne moe priutiti da sakrije grlo od hladnoe je oito siromaan ovjek. ovjek od znaaja moe pokriti svoje grlo kravatom; meutim, kad netko stavi oko vrata kravatu u vruim zemljama poput ove, to izgleda pomalo zastraujue - ovjek se pita je li taj ovjek bogat ili lud! Ako ste bogati ne znai da trebate patiti od vruine i nositi tu omu oko vrata. Kravata znai oma; kravata znai vor. Koristiti ju u hladnim zemljama ima smisla, ali u vruim zemljama to je potpuno besmisleno. Pa ipak, ovjek koji ima neku ideju o otmjenosti - sudac, odvjetnik, politiar - stoji tamo s omom oko vrata! I isti ti ljudi proglaavaju tilak praznovjerjem! Mogli bismo ih pitati: Nije li i noenje kravate praznovjerje? Koji znanstveni sustav primjenjujete kad nosite kravatu oko vrata?" Ali, budui da je kravata praznovjerje ovog doba ona je prihvatljiva, a budui da je tilak praznovjerje prolosti, on nije prihvatljiv. Malo prije sam rekao da kao to kravata ima neko znaenje za ljude u hladnim zemljama, stavljanje tilaka moe takoer imati znaenje, i jako je opasno i pogreno zvati to praznovjerjem bez prethodnog prouavanja - moda niste ni razmislili zato se stavlja tilak. Ljudi ga uglavnom stavljaju iz praznovjerja; meutim, postojali su znanstveni razlozi kad se tilak tek poeo primjenjivati. U
180

stvari, tilak se stavlja na elo na toku izmeu oiju gdje se nalazi agya akra, akra treeg oka. ak i nakon kratke meditacije ta toka postaje vrua; meutim, ako na nju stavite sandalovinu ona se ohladi. Stavljanje sandalovine je vrlo znanstvena tehnika, ali sada je izgubljena; ljudi se vie ne bave tom znanou. Sada si svi nanose sandalovinu bez obzira znaju li ita o agya akri i jesu li ikada meditirali ili nisu. udno je vidjeti ljude koji nose kravatu u vruim zemljama. N o e n j e kravate moe biti znanstveno utemeljeno u hladnim zemljama, a slino tome tilak ima znanstvenu svrhu za one koji meditiraju na agya akru, jer sandalovina hladi tu toku. Kad meditirate na agya akru vi ju stimulirate i stvara se vruina na tom podruju - koju treba ohladiti, jer e inae otetiti mozak. Kad odluimo ukinuti noenje tilaka, mi emo ga ukinuti onima koji ga nose besmisleno, ali emo ga maknuti i s ela sirotog ovjeka koji ga je nosio s razlogom. Ako on odbije ukloniti tilak nazvat emo ga praznovjernim. elim rei da nema naina kojim moete odrediti to je praznovjerno, a to nije. Zapravo, ista stvar moe biti praznovjerna pod jednim uvjetima, a znanstvena pod drugim uvjetima. Neto to moe izgledati znanstveno u odreenim uvjetima, moe ispasti neznanstveno u drugom sklopu uvjeta. Na primjer, na Tibetu postoji praksa kupanja jednom godinje - to je vrlo znanstveno, jer na Tibetu
181

I SADA I OVDJE

I SADA I OVDJE

nema praine i klima je hladna pa se ljudi ne znoje. I zato se ne trebaju kupati. Svakodnevno bi im kupanje naudilo tijelu; izgubili bi puno tjelesne topline. Kako bi nadoknadili tu toplinu? Moe biti vrlo skupo ostati nepokriven na Tibetu. Da ovjek mora itav dan biti nepokrivenog tijela, trebao bi pojesti etrdeset posto vie hrane da nadoknadi izgubljene kalorije. Na mjestu kao to je Indija, ako ovjek hoda uokolo bez odjee tuje ga se kao isposnika. Mahavira je bio razuman: ostao je gol - u vruoj zemlji poput ove to vie topline izae iz tijela to vam je hladnije iznutra. Ali da su Mahavirini sljedbenici doli goli na Tibet, zasluili bi da ih se smjesti u mentalnu instituciju. Pojaviti se na Tibetu gol bilo bi potpuno neznanstveno, glupo. Ali se takve stvari uvijek dogaaju. Kad tibetanski lama doe u Indiju nikada se ne kupa. Jednom sam bio s tibetanskim lamama u Bodh Gayi. Tako su smrdjeli da je bila pravo muenje sjediti kraj njih. Kad sam ih pitao zato su takvi, odgovorili su: Slijedimo pravilo kupanja jednom godinje." U tome ja razlikujem praznovjerje od znanosti. Ono to je znanost na Tibetu, u Indiji je praznovjerje. Ovdje su te lame smrdjeli, a nisu shvaali da im se tijelo jako znoji i da svuda uokolo ima puno praine. Mi o tome nemamo pojma, ali postoje zemlje u kojima uope nema praine. Kad je Hruov prvi put doao u Indiju odveli su ga u Agru da vidi Taj Mahal, i na putu je vidio kako vjetar stvara vrtlog praine. Zaustavio je auto,
182

izaao van i stao u samo sredite vrtloga. Bio je jako sretan. Rekao je: Vrlo sam sretan, jer nikada prije nisam imao ovakvo iskustvo." Mi se ne bismo osjeali sretnima da se naemo usred tako puno praine. Ali, tamo od kuda on dolazi postoje nanosi snijega, a ne praine. To je za njega bilo fascinantno iskustvo, kao to bi za nas bilo iskustvo snijega. Kako smo uzbueni kad hodamo po snijegu na Himalaji! I tako, nemojte poeti razbijati stvari samo zato to vjerujete da su lanci. Uzmite prvo u obzir doba, uvjete i njihovu korisnost. Znanstveni um uvijek oklijeva. ovjek znanstvenog uma nikada ne odluuje naglo, i ne kae: Ovo je ispravno, a ovo je pogreno." Umjesto toga kae: Ovo bi moglo biti ispravno, ali trebam to jo istraiti." ak i na kraju svog istraivanja nikad nee donijeti odluku i rei rezolutno: U redu, ovo je pogreno i to treba unititi." ivot je tako tajnovit da se nita ne moe izraziti u definitivnom obliku. Sve to moemo rei je: Za sada znamo toliko, i na temelju tog saznanja ta i ta stvar izgleda pogrena" - to je sve. ovjek sa znanstvenim stavom e rei: Temeljem informacija koje su nam do sada bile dostupne, ta i ta stvar izgleda da nije tona danas; meutim, s dodatnim informacijama mogla bi biti tona sutra." Takav ovjek nikada ne donosi ishitrene odluke o tome to je ispravno a to pogreno. On nastavlja istraivati, znatieljnog i skromnog uma. Zabavno je drati se praznovjerja, a zabavno je
183

I SADA I OVDJE

I SADA I OVDJE

i razbijati ga. Zabava praznovjerja je u tome to nas poteuje muke razmiljanja-vjerujemo ono to svi ostali vjeruju. Ne elimo ak ni ispitivati razloge zato je to tako. Tko bi se time gnjavio? Samo slijedimo gomilu. Zgodno je imati predrasude. Ima ljudi koji ele slomiti predrasude - i to je vrlo zgodno. ovjek koji ih lomi izgleda razumno, a u stvari nije razuman. Nije jednostavno biti razuman; vidjeti stvari razumno znai napeti svaki ivac. Taj se ovjek udubljuje u stvari tako pomno da mu postaje teko dati bilo kakvu kategoriku izjavu. I zato su njegove izjave uvijek uvjetne. On e rei: Pod ovim uvjetima opravdano je ne kupati se na Tibetu, a pod drugim uvjetima je potpuno praznovjerno ne kupati se u Indiji." ovjek koji razumno razmilja govorit e ovakvim jezikom. S druge strane, drutveni reformator ne brine uope o tome to govori: on je zabavljen unitavanjem stvari; on neke stvari eli unititi. Ja kaem: hajde, uniti - ima mnogo stvari koje treba unititi - ali prvo to treba unititi je bezumnost. Tendencija da se djeluje bez racionalnog razmiljanja je prvo to treba unititi. To znai sljedee: Ako uniti neto a da prvo nisi o tome dobro razmislio, takvo unitenje nema nikakvu vrijednost. Moramo stvoriti tendenciju da mislimo racionalno, a tendencija da bezumno vjerujemo mora se unititi. To e nas dovesti do toga da vidimo razliite kontekste, dublja znaenja. Tada emo intenzivno istraivati; mislit emo i promiljati. Uzet emo
184

u obzir sve mogunosti. Na Zapadu je vrlo popularna psihoanaliza, a zanimljivo je da psihoanalitiar radi isti posao koji je radio dobri stari vra po selima. Danas u Francuskoj postoji djelatna sekta koju je osnovao Cuvier. Cuvier radi po istim principima kao to su radili vraevi, s tom iznimkom to je Cuvier znanstvenik i koristi znanstvenu terminologiju - sve ostalo je isto; nema razlike. Zaudili biste se da znate kako kad sadhu, prosjak, obini seoski ovjek bez ikakvog znanja o medicini, da prstohvat pepela bolesniku u ime Boga i mi to zovemo praznovjerjem, taj pepeo efikasno djeluje i ljudi su izlijeeni u istom omjeru kao i s alopatskim tretmanom. To je vrlo zanimljivo - u istom omjeru. Mnogo se eksperimenata provelo na tom podruju. Jedinstveni eksperiment je proveden u jednoj bolnici u Londonu. Sto pacijenata s istom boleu je podijeljeno u dvije skupine. Pedesetoro je dobilo uobiajenu injekciju, a ostalih pedesetoro je dobilo injekciju vode. Zauujue je da je omjer izlijeenih bio isti u obje grupe. Postavlja se pitanje: to se to dogaa? U svjetlu ovog eksperimenta, moramo pomnije istraiti to pitanje. Ono to je postalo jasno je da ideja, osjeaj da ste dobili lijek, djeluje jae nego sam lijek. Isto tako, ni lijek koji daje medicina ne djeluje tako snano kao ideja o tome koliko je taj lijek skup i koliko je lijenik poznat. Manje poznati lijenik ne uspijeva izlijeiti
185

I SADA I OVDJE

I SADA I OVDJE

pacijenta ne zato to ne zna svoj posao, ve samo zato to nije poznat. Dobro poznati doktor impresionira pacijenta. Njegova impresivna odjea, njegov arogantni stav, njegova plaa, njegov veliki auto, dugo ekanje na pregled, gomila ljudi koja stoji u redu efekta. Istina je da ne trebate prvoklasno znanje iz medicine da biste bili dobar lijenik. Ono to trebate je odlino poznavanje reklamiranja. Pitanje je samo kako se dobro znate predstaviti javnosti. Publicitet se isplati vie od medicine. Nedavno je jedno medicinsko istraivanje otkrilo da u Francuskoj ima oko osamdeset tisua lijenika i oko sto i ezdeset tisua nadrilijenika. Kad se pacijent umori od tretmana slubenih lijenika na kraju ga izlijee oni koji nemaju nikakvog medicinskog znanja. Ali oni znaju trik kako postupati prema pacijentu. Zbog toga moete vidjeti da prevladava tako mnogo patija'. Moete li zamisliti da sve te razne 'patije' bujaju u doba znanosti? ak i naturopatija djeluje - stavljanje blata na trbuh djeluje; ispiranje crijeva vodom djeluje; arm vraa djeluje. ak i homeopatija koja se sastoji samo od tableta eera djeluje. Sve to djeluje, pa tako i alopatija. Postavlja se pitanje: kako to da pacijent ozdravlja? Ako seoski nadrilijenik prepie pacijenu malo praine i izlijei ga, onda moramo paljivo razmisliti; moramo se
186

zabrinuti oko toga trebamo li razbiti takve predrasude ili ne. ovjek sa stetoskopom oko vrata i velikim automobilom takoer je sposoban izlijeiti pacijenta znanstvenim sredstvima. Ali i tu djeluje magija - magija automobila, magija stetoskopa. Poznajem jednog nadrilijenika. Nije zavrio ni jedan fakultet, a izlijeio je mnogo pacijenata koje sam mu poslao, pacijenata koje su drugi lijenici proglasili neizljeivima. Taj je ovjek pametan; izvrsno razumije ljudsku prirodu. U stvari, tako netko postaje profesionalni lijenik. Ako odete u njegovu kliniku na lijeenje, dijagnoza e vam biti postavljena tako da e pola vaih bolesti nestati dok se jo postavlja dijagnoza. On je izuzetno pametan lijenik; ostali su lijenici u strahu od njega. On ima veliku, impresivnu i ozbiljnu sobu za konzultacije s velikim stolom na kojeg pacijenti moraju lei. Iznad pacijentovih prsa visi neka stvar koja izgleda kao stetoskop. Ta je konstrukcija povezana s dvije prozirne cijevi ispunjene obojenom vodom. Kad stavi tu stvar slinu stetoskopu na pacijentova prsa otkucaji srca uzrokuju poskakivanje vode u cijevima. Pacijent gleda tu uzburkanu vodu i uvjeren je da je stvarno doao k velikom lijeniku; nikada prije nije vidio takvog lijenika. Ova stvar koju koristi je neka vrsta stetoskopa samo to nije povezana s lijenikovim uima; on promatra podizanje i sputanje vode u cijevima i pacijent je uvjeren da on nije obian lijenik. Znate li zato alopatski lijenik pie recepte tako
187

sve vas to toliko impresionira

da injenica da li on zna to radi ili ne nema nikakvog

I SADA I OVDJE

I SADA I OVDJE

neitljivim rukopisom? Zato jer kad bi ih mogli proitati otkrili bi da se radi o obinim stvarima koje moete kupiti i u duanu - zato su namjerno napisani tako vjeto da ih ne moete proitati. Zapravo, da taj isti recept odnesete natrag tom lijeniku ni on sam ne bi mogao otkriti to je napisao. Jo jedna interesantna stvar je da imena svih lijekova moraju biti napisana na latinskom ili grkom. Razlog je jednostavan: da su napisana na engleskom, Hindiju ili Gujatriju, nikada mu ne biste platili deset ili petnaest rupija za injekciju; znali biste da je to samo otopina sjemenki kima. Sve su to magini trikovi. Kao kad seoski vra da svom pacijentu prstohvat pepela. Ali ni to ne bi imalo efekta kad bi on izgledao kao obian ovjek. Ako je, meutim, obuen u naranastu halju, imat e vie efekta. A ako je ovjek poznat kao poten, vjet, ljubazan i iskren, taj e prstohvat pepela biti jo djelotvorniji. A ako je poznat po tome da ne naplauje tretman, da nee ni dotaknuti novac, pepeo e imati naelektrizirani uinak. Prema tome, ne djeluje pepeo, tu djeluju drugi imbenici. Treba dobro razmisliti treba li ili ne dozvoliti da se takvi tretmani nastave, jer ako zabranite takva lijeenja, morat e se izmisliti druga, jednako lana da ih nadomjeste. Tome nema kraja. ovjeka treba navesti da razmilja kako se ne bi razbolio iz neznanja, kako ne bi na sebe navukao pseudo bolesti. Sve dok se lane bolesti dogaaju pojavljivat e se i lani lijenici. Ako uklonite stare pseudo metode, nove e sazrijeti - a ako uklonite i njih, rodit e se druge. Postoji
188

tako mnogo vrsta tretmana na svijetu, ali nema naina kojim bi odredili koji je ispravan; svi tvrde da su uspjeni u lijeenju bolesti. I njihove su tvrdnje ispravne - oni stvarno lijee bolesti. Sto vie prodiremo u ljudski psihu postaje sve jasnije da bolest ivi negdje u ljudskom umu. Sve dok u ljudskom umu postoji bolest, postojat e i pseudo tretmani. Prema tome, ne brinem toliko o uklanjanju pseudo metoda nego o prestanku postojanja bolesti u ljudskom umu. Ako bolest nestane iz ljudskog uma, ako se ovjek svjesno probudi, ako postane kritian, nee vie biti okruen dosadnim problemima. Ne radi se o tome da vi skupljate pepeo zato to ga neki ovjek u selu dijeli - ne, radi se o tome da vi silno elite skupljati pepeo; zato ga netko treba dijeliti. Nitko sam po sebi ne postaje va voda - ali, vi ni sekunde ne moete ivjeti bez voe; zato netko mora postati voa. Ako smijenite jednog vou, nai ete drugoga - a ako i on bude smijenjen, nai ete treega. Zapravo, dok smjenjujete jednoga morat ete prvo biti sigurni koga elite za sljedeeg vou. I tako, voe svuda po svijetu jako dobro poznaju potrebu voenja oporbenih stranaka. Oni znaju, s potpunom sigurnou, da e ljudi kada se zasite jednog voe automatski izabrati drugoga, a kada se umore od drugoga zamijenit e ga s prvim. Zato dvostranaka politika dobro prolazi u cijelom svijetu Ljudi su posvuda isti. Bio sam u Raipuru tijekom zadnjih izbora. Moj prijatelj, stari stanovnik Raipura, nekoliko je puta za
189

I SADA I OVDJE

I SADA I OVDJE

redom bio izabran za lana parlamenta, ali ovoga puta je bio poraen. Jedan moj drugi prijatelj, koji je bio potpuno nepoznat i tek se nedavno doselio u Raipur, bio je izabran na njegovo mjesto. Upitao sam svog prijatelja kako se to dogodilo. Kako je on izgubio, a potpuni pridolica dobio izbore? Rekao je: To je potpuno jasno. Ljudi su se previe navikli na mene. Ovaj ovjek je novo lice; ljudi ga jo ne poznaju. Ne brini, im postane poznata osoba i on e biti poraen. Ja u do tada morati ekati. A do tada u ja ponovo postati nepoznato lice, i dobit u veinu." U biti, nije pitanje treba li smijeniti ovog ili onog vodu, treba li ukloniti ovo ili ono praznovjerje - ne radi se o tome. Radi se o tome da treba provesti temeljne promjene u ovjeku. Znanstveni um nee brinuti o praznovjerju, ali praznovjerje e i dalje postojati sve dok je ovjek zadovoljan svojom sljepoom. Ako ovjek nije spreman progledati, i dalje e postojati sljepoa. Pitam vas: tko od nas je stvarno voljan otvoriti oi? Nitko od nas ne eli vidjeti otvorenih oiju, jer kad su nam oi otvorene mogli bismo vidjeti istine koje ne elimo vidjeti. Zbog toga zatvaramo oi i vidimo ono to zamiljamo. Jeste li ikada otvorili oi i izbliza pogledali kakav je ivot? Jeste li ikada vidjeli sebe otvorenih oiju? To niti ne elite uiniti, jer ete onda vidjeti zastraujue stvari. Svatko sebe smatra apsolutno pobonim, mahatmom.
190

Kad bi otvorio oi i pomnije pogledao vidio bi, na svoj uas, najveeg grenika koji se krije u njemu. On to ne eli vidjeti, naravno, jer onda bi mu bilo teko biti mahatma. I zato sam pred sobom zatvara oi. I ne samo to, on u tome koristi ljude koji mu pomau zatvoriti oi - oko sebe skuplja one ljude koji mu govore da je veliki mahatma. I tako on skuplja sljedbenike. Oko sebe skuplja samo one ljude koji mu pomau da ostane slijep. Postoji mnogo divnih trikova za skupljanje ljudi; u tu svrhu se koriste nevjerojatne varke. Jedan od trikova je da stalno viete: Nemojte mi prilaziti! Ne elim nikoga kraj sebe!" Ljudi su jako impresionirani ovom trikom. Lijepe se za takvog ovjeka. Sto ih vie tjera, misle da je vei mahatma. Pravi bi mahatma doekivao ljude s dobrodolicom, ali ovaj odmahuje ljudima i udaljuje ih od sebe. Nije ga briga ni za koga. Cuo sam za ovjeka koji je godinama lutao plaama Kalifornije. Postao je neka vrsta atrakcije. Krui pria o njemu da je bio tako priprost da bi ako mu ponudite novanicu od deset dolara i kovanicu od deset centi on radosno izabrao kovanicu. Toliko je bio prostoduan. Jedan ga je ovjek iz radoznalosti posjetio pet, est puta i uvijek ga. je naao okruenog gomilom ljudi. Ljudi bi ga pitali: Baba, to eli - ovo ili ono?", a on bi odmah izabrao kovanicu govorei da mu se svia kako sjaji. Ljudi su ga smatrali jako prostodunim. Onom je znatieljniku bilo teko povjerovati da
191

I SADA I OVDJE

1 SADA I OVDJE

ni nakon toliko godina taj momak ne moe prepoznati vrijednost novanice od deset dolara! To je bilo previe prostoduno! Jedne veeri, nakon to se gomila razila, znatieljnik je priao tom ovjeku i rekao: Promatram te ve dvadeset godina, i zapanjen sam da ova igra jo uvijek traje. Zar stvarno ne prepoznaje novanicu od deset dolara?" ovjek se nasmijao i rekao: Od prvog dana sam znao to je novanica od deset dolara, ali da sam pokazao da ju poznajem, igra bi odmah prestala. Zato to nisam prepoznavao novanicu skupio sam kovanice tisua gledatelja. Da sam ju odmah prepoznao, to bi bila samo novanica koju nikada nisam imao u ruci - i nitko vie ne bi dolazio. Ako stvarno elim zaraditi, moram prevariti bogatae - novanice e se poeti same pojavljivati. Sve ja to dobro razumijem; posao mi ide odlino. Tijekom dana skupim i do petsto dolara. Ova igra e se svakako nastaviti". Takozvani mahtme takoer znaju vrijednost novca, iako e, ako s njima priate, o novcu rei da ga nikada ne bi ni dotakli. Ali njihovi e uenici koji sjede u blizini uzeti ponueni novac i staviti ga u sef - jer mahatma nikada ne dira novac! Sto se moe uiniti ako netko eli ostati slijep? Tko bi bio dovoljno glup da neto pokua s tim uiniti? Onaj momak s plae nije nikoga prevario. Oni koji su mu prilazili su bili prevaranti. Zbog njihovih prijevara siroti
192

je ovjek morao poeti glumiti. Da on to nije napravio, netko bi drugi napravio istu stvar. A ljudi su glupi: kad god mogu i dalje e s tim momkom raditi ono to su i radili; oni ele nekoga tko e im oduzeti novac. Prema tome, takve predstave e se nastaviti. Moemo ih zaustaviti samo tako da unitimo ljudsku glupost. Ne brinite previe o tome kako prekinuti lance praznovjerja, jer ako ovjek koji nosi lanac ostaje isti, napravit e si novi. Sve religije tee razbijanju tih lanaca, a svaka religija stvara novi lanac - prema tome, stvari ostaju iste. Svijet je vidio puno religija. Sve su osnovane da bi unijele reforme; sve su propovijedale svoju namjeru da izbriu prethodno praznovjerje, ali u procesu unitavanja praznovjerja zapravo se nita ne unitava. Naravno, oni koji su siti starog praznovjerja zamjenjuju ga novim, i pri tom su jako sretni jer osjeaju da su neto promijenili. U stvari, inteligentan ovjek nikada se ne dri niega - ak ni vjerovanja, a kamo li praznovjerja. On ivi inteligentno; ni na to se ne oslanja. Ne stvara lance, jer poznaje ogromnu radost ivota u slobodi. Nemojte stvarati lance. Dakle, radi se o tome da treba probuditi dovoljno svjesnosti u svakom pojedincu, tako da se u njemu moe stvoriti elja da postane slobodan, da postane inteligentan, da ostvari samoga sebe, da bude ispunjen svjesnou. Ako se moe smanjiti tendencija da ljudi ive slijepo - da budu sljedbenici, izvritelji, da vjeruju u nekoga, sve e se
193

I SADA I OVDJE

I SADA I OVDJE

praznovjerje raspasti. Ali u tom sluaju nee se jedna vrsta praznovjerja sruiti a druga e preivjeti - sve e doivjeti slom; sve e odjednom nestati. Inae, ostat e zauvijek. Zapravo, ono to treba razumjeti je da se nita ne dogaa ako samo zamijenimo odjeu. Neka svatko nosi ono to hoe. Ako netko eli nositi odjeu obojenu u oker uto, neka ju nosi, zato ga sprjeavati? Ako netko eli nositi crnu odjeu, neka nosi. Ono to trebamo shvatiti jest da promjena odjee nije isto to i promjena neijeg ivota. Kad to shvatimo, onda nema potrebe za mijenjanjem odjee, jer ovjek koji bi vas natjerao da mijenjate odjeu odmah bi zamijenio tu odjeu nekom novom vrstom. Sannyasin, odjeven u utu halju, otiao je posjetiti Gandhija i rekao mu da je vrlo impresioniran njegovim idejama i da bi i on htio sluiti svojoj domovini. Ono to mu je Gandhi odgovorio vrlo je znaajno. Rekao je: To je dobro, ali prvo e mora odrei svoje ute odjee, jer e smetati tvom sluenju. Ljudi uglavnom radije sami posluuju one koji nose utu halju, nego da oni posluuju njih." To je stvarno tono. I onda ga je Gandhi nagovorio da odbaci utu halju i odjene odjeu od khadija, runo predenog pamuka. Sada oni koji nose khadi rade stvari koje nisu radili ni oni koji su nosili ute halje. U emu je razlika? Sada ljudi u khadiju prihvaaju tude sluenje. Jadni ljudi u utim haljama, oni nisu nikada prihvaali toliko sluenja kao oni koji danas nose khadi. Khadi se pokazao vrlo skupim za
194

ovu zemlju. Onaj je sannyasin bio vrlo sretan to je odbacio svoje praznovjerje vezano za utu halju - ali sada nosi khadi; sada nosi praznovjerje vezano uz khadi: U emu je razlika? Ne radi se, u stvari, o tome treba li dozvoliti ljudima da odbace jednu stvar i natjerati ih da prihvate drugu. Pitanje je kako razumjeti sam taj mentalitet koji nas vee uz stvari. Gandhi nije izotrio inteligenciju onog ovjeka; ostao je glup kakav je i bio. Samo ga je natjerao da promijeni odjeu, i ovjek je bio jako sretan to to ini. Ali, to se promijenilo? Tako je oduvijek bilo. Posljednjih pet tisua godina povijest ovjeanstva je pria o velikoj nesrei. Namjerno razbijajui praznovjerje nikada neemo promijeniti ovjeka, samo emo odstraniti praznovjerje - a on e stvoriti novo. to god ponudili, on e pristati. U redu", rei e, neka bude tako. Odbacit u ono praznovjerje i drat u se ovoga!" A mi emo biti jako sretni, jer je prihvatio nae praznovjerje. Posjeivao me je jedan mladi ovjek. Danima i noima je priao o svetim knjigama. Znao je Upaniade, Gitu i Vede napamet. Rekao sam mu: Prestani sa svim tim glupostima. Nita time nee postii!" Jako se naljutio na mene, ali me je ipak nastavio posjeivati. Onaj tko se naljuti na vas nikada vas ne prestane posjeivati, jer vas i ljutnja uvodi u odnos. Stvarno je bio ljut na mene, a ipak je nastavio dolaziti. Kako su dani prolazili i kako me je sve vie i vie sluao, neto ga je od toga dodirnulo. Jednog
195

I SADA I OVDJE

I SADA I OVDJE

dana mi je doao i rekao: Zavezao sam Gitu, Upaniade i Vede i bacio ih sve u bunar." Kad sam ti rekao da ih baci?", upitao sam. Morao sam isprazniti policu da napravim mjesta za tvoje knjige. Sada se potpuno slaem s tvojim knjigama", odgovorio je. Rekao sam mu: Ali to je jo vie otealo stvari. Nita se nije promijenilo. Ja sam ti samo rekao da se ne treba sloiti s knjigom. Nikada nisam traio da baci tu knjigu i uzme moju knjigu. to si promijenio svojim postupkom?" Takozvani gurui su vrlo sretni ako ljudi prihvate njihovu vrstu praznovjerja. Na taj nain, iako se praznovjerje mijenja, ovjek ostaje praznovjeran. I tako, rekao sam tom mladiu da baci i moje knjige u isti bunar. Rekao je: Kako bih to mogao?" Branio se kako to nikada ne bi mogao uiniti. Onda sam mu rekao: Onda sve ostaje kako je i bilo. Sada je moja knjiga postala tvoja Gita. to nije valjalo s jadnom Krininom Gitom? Ako treba neto nositi, Gita ti je dovoljna - slui svrsi; puno je deblja od moje knjige; dodala ti je dovoljno teine. U emu je sad razlika? Jesam li ikada optuivao Krinu? Jesam li ikada rekao da je Krina u krivu?" Tako je oduvijek bilo - i tako je i sada. Dogaa se jednostavno to da ovjek ostaje isti, samo se mijenja njegova igraka. Sretan sam ako netko uzme moju igraku; oduevljen sam da je netko konano prihvatio moju ideju.
196

Moj ego nalazi satisfakciju u tome da vidi kako je netko poeo vjerovati u mene vie nego u Krinu. Ali to ne donosi promjene ovjeanstvu; ovjeanstvo time nikada ne moe ostvariti nikakvu korist. Ono o emu trebamo brinuti je kako iznutra slomiti taj ljudski mentalitet prihvaanja stvari. Kako ovjek moe prevladati svoju sljepou? Predlaem ovom prijatelju: Nemoj se trudi razbijati praznovjerja; umjesto toga mijenjaj praznovjerni um. Mijenjaj taj um koji uzgaja praznovjerje, tako da se moe roditi novi ovjek. Ali to je mukotrpan zadatak; zahtijevat e puno napora. To nije lak posao. Da bi ga se ostvarilo trebat e jako znanstveno razmiljati. Nemojte toliko uriti da osporite postojanje utvara i zlih duhova. Oni su puno stvarniji nego vi. Nema nieg lanog u njihovom postojanju, ali to ete trebati istraiti. Cesto se dogaa da oni koji se boje duhova poinju negirati njihovo postojanje. Kau da ne postoje, ne zato to su postali vrlo ueni; jedini razlog je ispunjenje njihove elje - ne ele da duhovi postoje zato to bi im, da postoje, bilo teko etati mranim prolazom. Stoga glasno ponavljaju: Duhovi ne postoje. Apsolutno ne postoje! To je sve praznovjerje; unitit emo praznovjerje!" Ono to u stvari govore je da se jako boje duhova. Ako duhovi stvarno postoje, izazivali bi velike probleme, prema tome oni uope ne bi trebali postojati - to je elja. Takav um nikada ne moe uiniti duhove nepostojeima. Ako duhovi postoje, onda postoje. Da li vi u njih
197

I SADA I OVDJE

I SADA I OVDJE

vjerujete ili ne, to nita ne mijenja. Ono to je, je, i bolje je da to istraimo - jer to god postoji povezano je s nama na ovaj ili onaj nain; tako i treba biti. Prema tome, bolje ih je razumjeti i prepoznati, te pronai naina da uspostavimo kontakt s njima, da bismo znali kako stupiti s njima u interakciju. To nije jednostavna tema. Prazni prostor kojeg vidite izmeu sebe i nekog drugo ne mora nuno biti prazan. U njemu moe netko biti. Moda ga ne moete vidjeti; to je neto drugo. Ali sama ideja da je netko moda tu vas moe uplaiti, i zato mi ne ostavljamo prazan prostor, drimo se zajedno. Uvijek se plaimo praznog prostora; zato ispunjavamo sobu namjetajem, kalendarima, slikama bogova i boginja, bilo ime. Biti u praznom prostoru, biti u praznoj kui, to nas plai. Zato ih punimo ljudima, namjetajem, ne ostavljamo nimalo praznog prostora. ak i tada ima puno praznog prostora koji nije potpuno prazan. I on ima svoje vlastite zakonitosti. Ako netko eli istraivati u tom smjeru, to se moe uiniti. Moe se na tome sistematino raditi - te je neovisna znanost; ima vlastite zakone i metode. Meutim, prije nego ponete raditi na tom podruju nemojte tvrditi da te stvari postoje ili ne postoje. Bolje je da odgodite svoj sud, da drite svoju svijest neko vrijeme u iekivanju - samo recite da ne znate. Karakteristika e se znanstvenog uma, koji je upitan postoje li duhovi ili ne, prepoznati u tome to e
198

odgovoriti: N e znam, jer to jo nisam istraio. Isto tako, nisam jo istraio ni sebe. Kako bih mogao znati ima li duhova ili nema? Nisam jo sposoban pronai ni samog sebe!" Stoga, nemojte nikada uriti s odgovorom da ili ne. Onaj tko daje brzi odgovor je praznovjeran. Nastavite razmiljati, nastavite istraivati. Inteligentan e ovjek, zapravo, odgovoriti s velikim oklijevanjem. Jednom je netko upitao Einsteina kako razlikuje znanstvenika od praznovjernog ovjeka. Einstein je odgovorio: Ako praznovjernom ovjeku postavite stotinu pitanja, bit e spreman ponuditi sto i jedan odgovor. A ako postavite stotinu pitanja znanstveniku, za njih devedeset i osam e rei da o njima ne zna nita. Za preostala dva e rei: cO tome znam malo, ali to nije konano znanje; sutra se moe promijeniti*.* Zapamtite: znanstveni je um jedini naivni um.
V

Praznovjeran um to nije. Naizgled se ini obratno. Cini se kao da je praznovjerni um jako jednostavan, ali on to nije; on je vrlo kompleksan i lukav. Najvea lukavost praznovjernog uma je ta da potvruje stvari o kojima nema nikakvog znanja. Osoba s takvim umom ne zna nita ni o kamenu koji joj lei pred vratima, ali u svojoj mahnitosti da dokae kako je njen bog u pravu, a va bog u krivu, ona e ii ubijati ljude. A ne moe objasniti ni to je to kamen... Ako ne moe dokazati da je kamen musliman ili hindu, kako e moi dokazati da je Bog hindu ili musliman? Ali e ta osoba ii naprijed i ubijati ljude. Zapamtite, pribjegavanje
199

I SADA I OVDJE

I SADA I OVDJE

nasilju pokazuje da to emu ste predani ima svoje korijene u praznovjerju. Ljudi se nikada ne hvale stvarima koje se odnose na znanje; to je nemogue. Kad god postoji sukob, budite sigurni da se radi o praznovjerju - jer praznovjeran ovjek eli kroz sukob dokazati da je u pravu; on nema drugog sredstva. Ako ovjek skoi na mene i stavi mi ma na grlo govorei: Reci da sam u pravu ili u ti odsjei glavu" - on naravno moe odsjei moju glavu, ali to nee dokazati da je u pravu. Nitko nikada nije dokazao da je u pravu time to je odsjekao neiju glavu. ak i da se svi muslimani okupe zajedno i masakriraju sve hinduse, nikada ne bi dokazali da su u pravu - isto kao to hindusi ne bi dokazali da su u pravu kad bi se okupili i poklali sve muslimane. Jedino bi dokazali da su glupi, nita drugo. Je li ma ikada dokazao da je neto ispravno? Ali, on je jedino sredstvo dostupno praznovjernom ovjeku. Na kojim bi drugi nain mogao rei da je ta i ta stvar ispravna? On nema nikakvog koncepta, nikada nije istraivao; on nema nikakvog dokaza, nikakvog smjera. On zna samo jedno: sila je u pravu. Svi to rade svuda po svijetu. Ne kaem da su samo religiozni ukljueni u takva djela nasilja, ni politiari nisu drukiji. Da li je u pravu Rusija ili Amerika dokazat e se hidrogenskom bombom - oito; nema drugog naina. To je ista vrsta gluposti. Je li to nain na koji treba rijeiti koja je od njih dvije u pravu? Kako se moe utvrditi je li
200

Marx u pravu ili u krivu? Uporabom maa? Ili bacanjem hidrogenske bombe? to od toga? To e trebati odluiti uporabom misli - ali ovjek jo nije slobodan da misli; on je jo obuzet praznovjerjem. S t o g a zapamtite, ja ne stavljam naglasak na razbijanje lanaca nego na uklanjanje praznovjernog uma koji stvara te lance. Ako taj um ostane, on e stvoriti nove lance, bez obzira na to koliko ste ih razbili. I zapamtite, novo je perje puno privlanije, dopadljivije i vrednije za prihvaanje. A zapamtite i ovo: novi je lanac uvijek snaniji od starog, jer je sada ve i nae znanje pravljenja lanaca razvijenije, naprednije. Uvijek mi se ini da oni koji se bave razbijanjem praznovjerja uspijevaju samo proizvesti jo jae praznovjerje kao nadomjestak onom istroenom - ne naprave nita drugo. Praznovjerni um mora biti odbaen inae e i dalje uzgajati praznovjerje. Budite kognitivni, i navedite druge da i oni budu kognitivni. Biti kognitivan znai: misliti, traiti, istraivati. Govorite samo nakon pravih doivljaja, i spremno priznajte da vae iskustvo nije nuno ispravno. Ljudi ve sutra mogu imati drugaija iskustva. Moda ete morati proi kroz razliita iskustva, i nije sigurno da ono to doivljavate nije halucinacija. Prema tome, sve dok to iskustvo ne bude dokazano novim iskustvima, bolje je da nita ne govorite. Zato znanstvenik provede eksperiment, ponovi ga tisuu puta, dopusti da ga i tisuu drugih ljudi napravi, i tek tada
201

I SADA I OVDJE

I SADA I OVDJE

dolazi do neke vrste zakljuka. A ak ni onda ne dolazi do konanog zakljuka. Onaj koji eli doi do zakljuka u urbi, nikada ne misli. ovjek koji se uri doi do konanog zakljuka neizbjeno sam sebe ispunjava praznovjerjem. A mi smo svi u velikoj urbi. Prijatelj je u svojem pitanju pitao o svemu to ovjeanstvo trai, a jo nije uspjelo nai! On postavlja pitanje:

moe postii. Gdje je Bog?", pita. Ne brine se puno zbog toga da prvo dozna da li Bog postoji ih ne. Njega ne zanima potraga za Bogom; to mu ne priinjava zadovoljstvo. On kae: Ti ga trai i onda mi ga pokai." Zato je on u potrazi za guruom. Onaj tko trai gurua predodreen je da zavri u praznovjerju - ne moe to izbjei. Zapravo, traenje gurua implicira: Ti si pronaao i sada nam molim te pokai. Obzirom da si ti ve naao, zato bi sada mi traili? Klanjamo se tvojim nogama. Molim te, daj nam ono to si postigao." Ideja je da netko drugi stavi ruke na tvoju glavu i ti e spoznati Boga. I tako, ljudi lutaju uokolo prihvaajui mantre, inicirajui se, plaajui lanarine, masirajui stopala, sluei, sve u nadi da e ono to je netko drugi postigao postati njihovo. To se nikada ne moe dogoditi. To jasno pokazuje prevlast praznovjernog uma. Tue postignue nikada ne moe postati vae. Siroti je ovjek traio i naao, a vi to elite besplatno? Zapamtite, ako je tragao, tada je u tom traganju morao shvatiti da se sve postie tragajui, a ne ispitujui. Zato nee ni stvarati sljedbenike. Sljedbenike imaju samo oni koji sami jo nisu postigli. Oni vise na nekom guruu iznad sebe. Postoji dugaki slijed gurua, i svi se nadaju da e dobiti od drugoga. Mnogi su gurui ve mrtvi, a ljudi jo uvijek vise na njima u nadi da e im oni neto dati. Postoji dugaki lanac mrtvih gurua koji se protee unatrag tisuama i milijunima
203

Pitanje 3
P O S T O J I L I B O G ILI N E P O S T O J I ? TO J E JEEVATMAN, I N D I V I D U A L N A D U A ? G D J E J E M O K S H A ? T K O J E S T V O R I O RAJ? P O S T O J I L I PAKAO? Z A T O SE O V J E K POJAVIO NA ZEMLJI? TO JE C I L J IVOTA? On je u takvoj urbi da eli sve to doznati istog trena. ovjek koji se toliko uri zasigurno e postati praznovjernim. Istraivanje zahtijeva veliko strpljenje, ogromno strpljenje: nije vano ako ne naemo ono to traimo u jednom ivotu, nastavit emo tragati. Zapravo, za kognitivnog ovjeka postignue nije vano - vano je traganje. Za praznovjernog ovjeka vano je postignue, a traenje je potpuno nevano. Praznovjeran ovjek silno eli znati kako neto
202

I SADA I OVDJE

SADA I OVDJE

godina, i svi vise jedni na drugima nadajui se da e im netko neto dati. To je oznaka praznovjernog uma. Karakteristika istraivakog uma, pokazatelj reflektivnog uma je: Ako postoji Bog ja u ga traiti. Ako ga uspijem nai to e biti zbog mojih zasluga, mojeg uroenog prava. Ako ga ikada naem, to e biti zbog moje ivotne predanosti, moje rtve, moje meditacije. To e biti kruna mojeg napora." I zapamtite, ako Bog stvarno postane dostupan potpuno slobodno, kognitivni e ga pojedinac odbiti. Rei e: Nije u redu prihvatiti neto to nije proizalo iz mog vlastitog napora. Ja u to postii vlastitim snagama." Imajte na umu da postoje stvari koje se mogu postii samo vlastitim naporom. Bog nije jedna od stvari koje se prodaju na trnici, komad robe koji je svugdje dostupan. Istina nije jedan od tih proizvoda koji se prodaju u robnim kuama i gdje ih vi moete kupiti. Ali su takve robne kue otvorene. Postoje robne kue, postoje trnice gdje vise natpisi na kojima pie: Ovdje se moe nai prava istina." ak i istina moe biti prava ili umjetna! Na svakom duanu stoji natpis: Ovdje ivi pravi uitelj. Svi su ostali lani uitelji; oni ive negdje drugdje. Ovo je jedini autentini duan. Kupite kod nas! Dajte nam priliku da vas posluimo!" Kad jednom uete u jedan od tih duana, vlasnik vas nee tako lako pustiti da odete. Sve te psine su kreacija praznovjernog uma.
204

Htio bih vam rei sljedee: vjerujte u traganje a ne u prosjaenje. Do Boga neete doi prosjaenjem nego znanjem. Isto tako, ne vjerujte nikada onome to govore drugi. Netko je moda i postigao taj cilj - to je naravno mogue - stoga nemojte biti ni nepovjerljivi prema drugima, jer i to je praznovjerje. Nemojte ni vjerovati ni nevjerovati. Ako netko doe i kae da je doao do Boga, recite: estitam! Bog je prema tebi bio vrlo dobrostiv kad je dozvolio da ga nae. Ali molim te, nemoj mi pokazivati. Pusta neka ga i ja sam naem; inae u ostati bogalj." Ako vas nose prema odreditu na koje je ve netko stigao sam, stii ete tamo kao bogalj. Hodanjem, noge postaju jae. Nije toliko vano doi do odredita; ono to je stvarno vano je da putnik ojaa. Postizanje neega nije toliko vano kao transformacija onoga tko to pokuava. Bog, znanje ili moksha nisu gotovi pripravci. To je ono to se nudi kao kruna neijeg ivota, neijeg ivotnog napora i sadhane. To je poput konanog cvijeta koji dolazi sam od sebe. Ako odete na trnicu nai ete plastino cvijee. Ono traje dulje. Trebate s njega samo brisati prainu - ono traje dulje, a stvara i varku. Ali, koga e prevariti? Plastino cvijee moe prevariti druge - oni koji hodaju ulicom mogu biti prevareni; mogu misliti da je cvijee u vaem prozoru pravo - ali vas ne moe prevariti, jer ste ga sami donijeli. Da bi imao pravo cvijee ovjek mora posijati sjeme, mora uloiti napor, mora uzgajati biljku. A onda e, samo
205

I SADA I OVDJE

I SADA I OVDJE

po sebi, cvijee procvjetati - ne treba ga donositi. Iskustvo Boga je poput cvijeta, a sadhana je poput biljke. Brinite za biljku i cvijet e sam doi. Ali, mi smo u urbi. Kaemo: Zaboravi biljku; samo nam daj cvijet!" Ponekad kad djeca idu u kolu na ispit ona ne rijee matematiki problem ve pogledaju odgovor otraga u knjizi i napisu ga. Iako je taj odgovor apsolutno toan, on je potpuno pogrean. Kako moe biti toan odgovor nekoga koji nije slijedio proceduru? Njegov odgovor je apsolutno toan - napisao je 'pet'- i oni koji su slijedili odreeni postupak takoer su napisali 'pet'. Meutim, vidite li razliku u odgovoru onih koji su slijedili postupak i onih koji su odgovor ukrali s kraja knjige? Isto je tako i s onima koji kradu odgovore s kraja Gite ili Kurana. Iako su oba odgovora ista, ona nisu ista; postoji temeljna razlika. Ne radi se o tome da treba nai odgovor, ne radi se o tome da treba doi do 'pet', radi se o tome kako doi do te sume. Onaj tko gleda u knjigu nije to nauio. On nije nauio aritmetiku, samo je dobio odgovor. Prema tome, ako ste iz neega neto nauili, ako ste neto dobili od nekoga, ako ste od nekoga neto uli i to prihvatili - onda je taj Bog ukraden iz knjige. Takav je Bog beivotan, mrtav, beskoristan, ne slui niemu, nije iv. iva religija dolazi u vae bie tako da ju ivite, a ne da kradete odgovore iz knjige. Ali, svi smo mi lopovi. Grdimo malu djecu i upozoravamo ih da ne kradu. Uitelj takoer jasno kae
206

uenicima da ne smiju traiti odgovore u zadnjem dijelu knjige, da ne smiju krasti odgovore ni od kuda - ali da upita samog sebe jesu li njegovi odgovori ukradeni ili nisu, ispalo bi da su i svi njegovi odgovori ukradeni. Guru je lopov, sljedbenik je lopov, uitelj je lopov. Svi su ivotni odgovori ukradeni. U ukradenim odgovorima ovjek nikada ne moe nai mir i radost. Radost se postie prolaenjem kroz isti onaj proces kojim cvijee cvate samo po sebi. Ono nije posueno.

207

I SADA I OVDJE

Poglavlje 6

LJUBAV JE OPASNA
Pitanje 1
J E D A N JE PRIJATELJ PITAO: ZATO U O P E T R E B A M O M I S L I T I O SMRTI? I M A M O IVOT, I V I M O GA. I V I M O U S A D A N J O S T I . Z A T O U N O S I M O POMISAO O SMRTI? Pitao je pravu stvar. Ali i samo pitanje: Zato unosimo ideju o smrti?" ili ivimo i ne razmiljajmo uope o smrti" pokazuje da ak ni on ne moe pobjei od razmiljanja o smrti. Smrt je vana injenica koju ne moemo ignorirati, iako kroz ivot pokuavamo ne razmiljati o smrti - ne zato to o tome ne vrijedi razmiljati ve zato to je sama pomisao na nju zastraujua. Sama ideja 0 tome da emo umrijeti izaziva nam srse niz kraljenicu. Naravno da e vas to potresti za vrijeme umiranja; ali ak 1 prije toga, ako vam ta ideja okupira um, uzdrmat e vas do same sri. ovjek pokuava zaboraviti na smrt, pokuava ne razmiljati o njoj. Uspjeli smo izgraditi itav ivotni sustav na taj nain da smrt u njemu ne bude vidljiva.
209

I SADA I OVDJE

I SADA I OVDJE

ovjekova nastojanja i planovi da smrt uini lanom ini se da uspjevaju, ali nikada nisu sasvim uspjeni - zato to je smrt prisutna. Kako pobjei od nje? Kuda ete pobjei? ak i bjeei od nje vi ete u nju na kraju uletjeti. Bez obzira kuda pobjegli, bez obzira kojim smjerom krenuli, na kraju ete tamo zavriti. Svakoga dana nam je sve blia - razmiljali vi o njoj ili ne, pobjegli od nje ili ne. ovjek ne moe pobjei od injenica. Smrt nije neto to e se dogoditi u budunosti, pa emu onda o njoj sada razmiljati. I to je krivo shvaanje stvari. Smrt se nee dogoditi u budunosti - smrt se dogaa u svakom trenutku. Umiremo u ovom trenutku. Ako ovdje sjedimo sat vremena, mi jedan sat umiremo. Moda e nam trebati sedamdeset godina da sasvim umremo, ali e svejedno ovih sat vremena biti dio toga. Umirat emo i tijekom ovog jednog sata. Ne umire se odjednom nakon sedamdeset godina; smrt nikada ne nastupa odjednom. To nije iznenadni dogaaj; to je postupni proces koji zapoinje roenjem. Zapravo, roenje se nalazi na jednom kraju, a smrt na drugom. To putovanje poinje roenjem. Ono to nazivamo roendanom, jer prvi dan smrti. Trebat e vremena, ali putovanje e se nastaviti. Na primjer, neki ovjek kree na put iz Dwarke za Kalkutu. Prvi korak e biti jednak krajnjem koraku kako bi stigao do Kalkute. Posljednji e korak biti jednako vano sredstvo koje e ga dovesti to Kalkute kao i poetni korak.
210

Svakim korakom Kalkuta se pribliava. Moe se rei da mu je trebalo est mjeseci da stigne u Kalkutu, ali injenica je da je poeo stizati prije est mjeseci, da bi doao est mjeseci kasnije. Sljedea stvar koju vam elim rei je ova: nemojte misliti da je smrt negdje u budunosti, smrt je prisutna u svakom trenutku. I to je budunost? Ona je ukupna suma svih naih sadanjosti. Mi joj neprestano neto dodajemo. To je isto kao kad zagrijavamo vodu. Na prvom stupnju se voda zagrijava, ali se jo nije pretvorila u paru. A isto je i kad ju zagrijavamo na drugom stupnju. Voda e se pretvoriti u paru kada ju zagrijemo na sto stupnjeva; meutim ona je sve blia pari na prvom stupnju, pa na drugom, na treem i tako dalje. ak i kada je zagrijana na devedeset devet stupnjeva ona se ne pretvara u paru; to e se desiti samo kad dostigne stotinu stupnjeva. Je li vam ikad palo na pamet da je stoti stupanj isto stupanj, jednako kao i prvi? Putovanje od devedeset devetog stupnja do stotog je jednako kao i ono do prvog do drugog; nema razlike. I tako e vas onaj koji ima znanje upozoriti na prvom stupnju da e se voda pretvoriti u paru - iako nikada nije vidio vodu kako se pretvara u paru. Naravno, moe rei da se voda zagrijava, ali kada se pretvara u paru? Moemo se zavaravati do devedeset devetog stupnja da se voda jo ne pretvara u paru, ali na stotom stupnju ona e se pretvoriti u paru. Svaki e stupanj pribliavati temperaturu vrenja.
211

I SADA I OVDJE

I SADA I OVDJE

Stoga je besmisleno pokuavati sebe spasiti od smrti, ili ju odgaati govorei da je smrt u budunosti. Smrt se dogadja u svakom trenutku; umiremo svakoga dana. Zapravo, gotovo da i nema razlike izmeu onoga to zovemo ivot i smrt. Ono to mi nazivamo ivotom je samo drugo ime za postupno umiranje. Ja ne govorim da razmiljate o budunosti, govorim da promatrate ono to se ve sada dogaa. ak od vas ne traim ni da razmiljate. Ovaj je prijatelj pitao: Zato razmiljati o smrt?" Ja vam ne govorim da razmiljate. Razmiljanje vas nee nikuda odvesti. Zapamtite ovo: ni jedna injenica nikada nije bila spoznata razmiljanjem. Zapravo je razmiljanje taktian nain falsificiranja injenica. Gledajui cvijet, ako o njemu ponete razmiljati, nikada ga neete spoznati, jer to vie o njemu razmiljali to e dalje biti od vas. Vi ete otii naprijed u svojem razmiljanju dok e cvijet ostati tamo leati. Kakve veze ima cvijet s onim o emu vi razmiljate? Cvijet je injenica. Ako elite vidjeti cvijet, nemojte o njemu razmiljati - gledajte ga. Postoji razlika izmeu razmiljanja i vienja - a ta je razlika znaajna. Zapad stavlja veliki naglasak na razmiljanje. Stoga su svoju znanost razmiljanja nazvali filozofijom. Filozofija znai konceptualno razmiljanje. Mi smo istu znanost nazvali darshan. Darshan znai vidjeti; darshan ne znai razmiljati. Ovo je potrebno razumjeti. Mi smo ju nazvali darshan, dok su je oni nazvali filozofija, a izmeu toga dvoga postoji temeljna razlika. Oni koji
212

shvaaju darshan i filozofiju kao sinonime, ne znaju nita. One nemaju isto znaenje. Zato ne postoji indijska filozofija niti zapadni darshan. Zapad ima znanost o razmiljanju - ona se sastoji od istraivanja, logike, analize. Istoku je vano neto drugo. Istok je iskustvom shvatio da postoje neke injenice koje se ne mogu shvatiti razmiljajui o njima. Te se injenice moraju vidjeti, moraju se proivjeti. A ogromna je razlika izmeu ivljenja i razmiljanja. ovjek koji razmilja o ljubavi moe napisati tezu o njoj, ali ju ljubavnik doivljava i vidi; mogue je da o njoj ne moe napisati tezu. I ako netko upita ljubavnika da kae neto o ljubavi, on e moda zatvoriti oi, suze e se zakotrljati niz njegove obraze, i moda e rei: Molim vas, nemojte me pitati. Sto ja mogu rei o ljubavi?" Onaj koji je o ljubavi razmiljao objanjavati e ju satima, ali on vjerojatno nema pojma o ljubavi. Razmiljanje i vienje su dva potpuno razliita procesa. Zato vam ne govorim da trebate razmiljati o smrti. Smrt ne moete spoznati razmiljajui o njoj. Morate ju vidjeti. Ono to vam ja govorim je ovo: smrt je ovdje, upravo sada u vama, i morate ju vidjeti. Ono to ja nazivam jastvom" cijelo vrijeme umire. Fenomen smrti treba vidjeti, taj se fenomen mora proivjeti, taj se fenomen smrti Ja umirem, ja umirem" mora prihvatiti. inimo sve to je u naoj moi da prevarimo smrt; izmislili smo tisue naina da ju varamo. Naravno da
213

I SADA I OVDJE

I SADA I OVDJE

moemo obojiti sijedu kosu, ali to ne dokazuje da je smrt la - ona neizostavno dolazi. ak i ispod obojane kose ona je jo uvijek sijeda. To su indicije da je smrt poela pristizati, da e sigurno doi. Kako ju moemo prevariti? Bez obzira koliko ju pokuali prevariti, nema nikakvog smisla - ona se stalno pribliava. Jedina je razlika u tome da mi to ne uspijevamo shvatiti. Ono to ja pitam je sljedee: kako e netko tko jo ne zna to je smrt, znati to je ivot? Poanta je u tome da je smrt na rubu kruga; ivot je u centru. Ako ne poznajemo krunicu, kako emo ikada spoznati sredite? I ako pobjegnemo od krunice, nikada neemo doi blie sreditu. Ako se ikada preplaite zidova koji sainjavaju vanjski rub kue i pobjegnete, kako ete ikada ui u unutranjost? Smrt je periferija a ivot je hram koji se nalazi u njenom sreditu. Bjeei od periferije, bjeimo i od ivota. Onaj koji upozna smrt, malo po malo e otkriti i poet shvaati i ivot. Smrt je izlaz da bi se spoznao ivot. Izbjegavajui smrt izbjegavamo i ivot. Pa kad kaem: Upoznajte smrt", prepoznajte injenice - ne traim od vas da razmiljate. Ima jo jedna zanimljiva stvar koju treba razumjeti. Razmiljati znai ponavljati u umu ono to ve znamo. Razmiljanje nikada nije originalno, mada esto kaemo da su misli te i te osobe veoma originalne. Ne, misao nikada nije originalna. Misli nikada ne mogu biti originalne. Darshan, vienje, moe biti originalno.
214

Misli su uvijek ustajale. Ako vas zamolim da razmislite o ovoj rui, o emu ete razmiljati? Jednostavno ete vrtiti ono to ve znate o rui. Sto drugo i moete uiniti? Sto drugo i moete uiniti razmiljajui? Moe li se i jedna jedina originalna, nikada prije izgovorena misao o rui ikada pojaviti u vaim mislima? Kako i bi? Razmiljanje nije nita drugo do neprestano ponavljanje jedne misli. Moete rei: Rua je prekrasna", ali koliko puta prije ste to isto uli? Koliko puta ste to ve proitali? Ili moete rei: Rua je jednako lijepa kao i lice mojeg voljenog." Koliko puta prije ste isto to ve uli? Koliko puta ste to isto proitali? Ili moete rei: Rua je veoma svjea", ali i to, koliko puta ste to isto uli ili proitali? Koja je svrha misli? Kako ete ui u bie te iste rue razmiljajui o njoj? Razmiljanje vas moe odvesti u ono to je u vaoj memoriji pohranjeno o rui. Zato razmiljanje nikada nije originalno. Nikada ne moe postojati originalni mislilac - originalni su samo oni koji vide. Prvi je uvijet kod promatranja rue da osoba koja ju gleda ne razmilja. Treba maknuti misli iz svoje memorije; treba postati prazan, i ivjeti u tom trenutku s cvijetom. Neka rua bude na jednoj strani, a vi na drugoj, i neka nitko ne bude izmeu vas. Nita to ste ikada uli, nita to ste ikada proitali, nita to vam je poznato. Nita to ste ikada iskusili ne smije biti izmeu vas. Nitko ne smije biti izmeu vas. Tek e tada, ono nepoznato, smjeteno u
215

I SADA I OVDJE

I SADA I OVDJE

rui poeti ulaziti u vae bie. Ne nailazei na prepreke, ui e, i tada neete osjetiti elju da upoznate ruu, osjetit ete da ste jedno s ruom. Tada ete upoznati taj cvijet iznutra. Onaj koji promatra prodire u predmet, dok mislilac lebdi oko njega, s vanjske strane - i stoga mislilac ne postie nita samostalno; samo onaj koji promatra uiva u postignuu. Onaj koji promatra prodire unutra zato to nestaje zid izmeu njega i predmeta pred njim - zid se rui, nestaje. Jednom je Kabir zamolio svog sina Kamala da ode u umu i donese sijeno za stoku. Kamal je otiao kako mu je bilo reeno. Bilo je jutro kad je otiao, ali kad je sunce ve bilo visoko, a Kamal se nije vratio, Kabir se zabrinuo. Cak ni u popodnevnim satima nije bilo ni traga ni glasa od Kamala. Kabir se jo vie zabrinuo. Uskoro je dola veer i sunce samo to nije zalo, kad se Kabir u drutvu svojih poklonika zaputio traiti Kamala. Kada su doli do ume zatekli su Kamala kako stoji usred guste trave, zatvorenih oiju, njiui se poput vlati trave na vjetru. Kabir mu je priao, prodrmao ga i upitao: Sto radi ovdje?" Kamal je otvorio oi. Doao je k sebi, shvatio to se dogodilo i odmah se ispriao. Kabir ree: Pa to radi ovdje ovako dugo? Kasno je." Kamal odgovori: Oprosti, ali k,ad sam doao ovamo, umjesto da pokosim travu poeo sam ju promatrati. I promatrajui ju neprestano, ne znam u kojem trenutku,
216

i ja sam postao vlat trave. Uskoro je ve bila veer, i eto me ovdje, potpuno nesvjestan da sam Kamal koji je doao u umu da pokosi travu. I sam sam postao trava. Uitak je biti trava, uitak koji nikada nisam osjetio kao Kamal. Dobro je da ste doli, jer nisam znao to se dogaa. Povjetarac nije micao travu, povjetarac je micao mene - i kosac i ono to je trebalo pokositi, oboje je nestalo." Jeste li ikada promatrali svoju enu, svojeg sina, s kojima ivite tolike godine? Jeste li ih ikada promatrali? Stvari koje je vaa ena napravila sino prolete vam kroz mozak - i misao se nae izmeu vas. Sjetite se kako ste se svaali u trenutku kada ste odlazili u ured ujutro - i opet je misao prisutna izmeu vas. Vraa vam se ono to je rekla za veerom- i ta misao stoji izmeu vas. Uvijek ste razmiljali, nikada niste gledali. I zbog toga ne postoji odnos izmeu mua i ene, izmeu oca i sina, izmeu majke i sina. Do odnosa dolazi tamo gdje nema misli i gdje darshan, vienje, poinje. Tada zapoinje odnos, jer nita ne postoji da ga narui. Zapamtite, odnos ne znai da postoji neki trei faktor koji povezuje dvije strane. Dok god postoji neto izmeu to vee dvije stane, prisutan je i onaj koji ih ometa. To to ih ometa isto se kida. Onoga dana kada nee postojati nita to vee, kada ostane samo dvoje, kada nita ne ostane izmeu, taj e dan u stvari oznaiti samo jedno; tada vie nee postojati dvoje.
217

I SADA I OVDJE

I SADA I OVDJE

Odnos ne znai da smo vezani za nekog, odnos znai da nita ne postoji izmeu vas i te druge osobe, da ne postoji nita izmeu - ak ni da vas povee. Tada dvije struje nestaju i spajaju se u jednu. To je ljubav. Gledanje vas vodi do ljubavi; ono je izvor ljubavi. I onaj koji nikada nije volio nita ne zna. Bez obzira to je ovjek sebi postavio da sazna, on je to spoznao samo kroz ljubav. Pa kada kaem da se smrt treba spoznati, mislim na to da trebamo i smrt voljeti. Morat emo vidjeti smrt. Ali ovjek koji se boji smrti, koji ju izbjegava - kako ju moe voljeti, kako on moe imati svoj darshan, kako ikada moe vidjeti smrt? Kada se smrt nae ispred njega, on joj okree lea. Zatvara oi; nikada ne dozvoljava smrti da se stvori ispred njega, oi u oi. Prestraen je, boji se; zato ne moe uope vidjeti smrt, niti ju moe voljeti. A ovjek koji ne moe voljeti smrt, kako e ikada voljeti ivot? Jer smrt je vrlo povran dogaaj, dok je ivot mnogo dublja pojava. Onaj koji se nije maknuo od prve stepenice, kako e taj ikada doi do velikih dubina bunara? Zato govorim da se smrt mora ivjeti, treba ju upoznati, treba ju vidjeti. Treba se u nju zaljubiti; trebate joj pogledati u oi. I im ovjek pogleda smrti u oi, poinje ju promatrati, prodirati u nju, on je zapanjen. Na svoje veliko iznenaenje shvaa: Kakva je velika tajna skrivena u smrti! Ono to sam ja poznavao kao smrt i neprestano sam od nje bjeao u sebe zapravo skriva izvor vrhovnog ivota." Stoga vam govorim: uite u smrt dobrovoljno tako
218

da moete dosegnuti ivot. Postoji nevjerojatna Isusova izreka. Isus je rekao: Onaj koji se spasi e nestati; a onaj koji se skromno povue - nikada ga nitko ne moe unititi. Onaj koji izgubi sebe, nai e se, a onaj koji se spasi, bit e izgubljen." Ako se sjeme eli spasiti, istrunut e - to drugo? A ako sjeme uniti samo sebe u zemlji i nestane, postati e drvo. Smrt sjemena postaje ivot drveta. Ako sjeme eli sebe zatiti govorei: Bojim se. Mogao bih umrijeti. Ne elim nestati. Zato bih nestao?", tada e ono sigurno istrunuti. U tom sluaju ono nee ak ni ostati sjeme, a kamoli izrasti u drvo. Mi se smanjujemo zbog straha od smrti. Htio bih rei jo jednu stvar koja vam moda prije nije pala na pamet. Onaj koji se boji smrti ima ego, jer ego znai suzdranu osobnost, vrsti vor. Onaj koji ima strah od smrti smanjuje se iznutra. Tko god se boji mora se stegnuti, a to god se stegne pretvara se u vor. Stvara se kompleks unutar te osobe. Osjeaj jastva" je osjeaj ovjeka koji se boji smrti. ovjek koji prodre u smrt, koji se ne boji smrti, koji ne bjei od nje, koji ju poinje ivjeti - njegov ja" nestaje, njegov ego nestaje. A kada nestane ego, ostaje samo ivot. Moemo to postaviti ovako: umire samo ego, a ne dua. Ali kako mi ostajemo ego, stvara se velika potekoa. Zapravo samo ego moe umrijeti; samo ego ima smrt - zato to je laan. On e morati umrijeti. Ali mi se za njega vrsto drimo.
219

I SADA I OVDJE

I SADA I OVDJE

Na primjer, val se die na oceanu. Ako val eli preivjeti kao val, on to ne moe; mora umrijeti. Kako val moe opstati kao val? Umrijet e. Osim ako, naravno, ne postane led. Ako se stisne i postane vrst, tada e preivjeti. Ipak, kod takve vrste preivljavanja val vie ne postoji, ostaje led - led koji je val, zatvoren, udaljen od oceana. Zapamtite, on nije odvojen od oceana kao val, on je jedno s oceanom. Kao led, odvaja se od oceana, dijeli se, postaje vrst. U ledu je val sadran; on je postao zamrznut. Kao val bio je jedno s oceanom; meutim ako postane komad leda preivjet e, naravno, no tada e biti odvojen od oceana. I koliko e dugo preivjeti u tom stanju? Sve to je smrznuto bez sumnje e se otopiti. Siromani val e se prije odlediti, dok e bogatom valu trebati vie vremena - to drugo? Sunevim e zrakama biti potrebno vie vremena da otope veliki val, dok e se mali val prije otopiti. To je samo pitanje vremena, no do otapanja e zasigurno doi. Val e se otopiti i napraviti puno buke, jer e, im se otopi, nestati. Ali kad bi val, vrativi se u ocean, sasvim nestao kao zasebni dio, kad bi shvatio da je on zapravo ocean, tada nestajanje tog vala ne bi bilo upitno. U tom sluaju bez obzira da li nestane ili ostane, on jo uvijek postoji - jer zna da on nije val, on je ocean. Kada nestane kao val, on jo uvijek postoji - u stanju mirovanja. Kada se die, on je u stanju aktivnosti. A mirovanje nije nita manje zabavno od stanja aktivnosti. Zapravo, ono je jo zabavnije.
220

Postoji stanje djelovanja, i stanje mirovanja. Ono to nazivamo samsara, svijet, stanje je djelovanja, a ono to zovemo moksha, osloboenje, stanje je mirovanja. Ono je poput nemirnog vala koji se razbija na vjetru i bori s njim, i ponovno vraa u ocean i nestaje. On i dalje postoji. Sto god bilo prije u oceanu, i dalje je isto, ali miruje. Meutim, da se val dokazuje kao val, bio bi pun ega, i tada bi se elio odvojiti od oceana. Jednom kad vam se rodi ideja: Ja jesam", kako tada moete biti sa svima? Ako izaberete da budete sa svime, tada se gubi ja". Zbog toga ja" insistira na sljedeem: Maknite se od svega." I kako je zanimljivo da vas odvajanje od cjeline ini jadnim. I tada ponovno ja" kae: Poveite se sa svime"- takav je krivudav put ja". Prvo ja" kae: Odvojite se od svih, izolirajete se; razliiti ste od cjeline. Kako moete ostati povezani?" I tako se ja" odvoji; no tada nastaju nevolje - jer im se ja" odvoji , ono postaje jadno; pribliava se njegov kraj. im val pone vjerovati da je odvojen od oceana, poinje umirati, sve je blia njegova smrt. Tada e se poeti boriti da se zatiti od smrti. Zapamtite, ocean moe biti bez valova, ali valovi ne mogu postojati bez oceana. Val ne moe nastati bez oceana - ocean e biti prisutan u valu. Ocean meutim moe postojati bez vala. Kada su integralni dijelovi oceana, svi valovi postoje u miru i odmaranju. Ali u trenutku kada se val pokua spasiti iz oceana, nastaju problemi - on se odvaja od oceana i zapoinje njegova smrt.
221

I SADA I OVDJE

I SADA I OVDJE

To je razlog zbog kojeg onaj koji umire eli voljeti. Razlog zbog kojega svi mi koji emo umrijeti, elimo voljeti je taj, to je ljubav oiti nain povezivanja. Zato nitko ne eli ivjeti bez ljubavi i biti jadan. Svi traimo ljubav. Netko eli primiti vau ljubav, netko vam eli dati ljubav. I za ovjeka koji ne nalazi ljubav to postaje problem. Ali jesmo li se ikada upitali to je to ljubav? Ljubav znai pokuaj ponovnog rekonstruiranja odnosa koji smo prekinuli sa cjelinom sastavljenom od razliitih dijelova. Tako je jedna vrsta ljubavi ona gdje pokuavamo ponovno izgraditi izgubljeni odnos sa cjelinom, dodajui dijelove. To je ono to zovemo ljubav. A postoji i druga vrsta ljubavi gdje smo zaustavili nae pokuaje da se odvojimo od cjeline. To se zove molitva. Stoga je molitva apsolutna ljubav. A to nosi sasvim drugo znaenje. To ne znai da pokuavamo integrirati djelie; to znai da smo se prestali odvajati od cjeline. Val je izjavio: , J a sam ocean.", i sada se ne pokuava povezati sa svakim valom. Zapamtite, val umire, ali u blizini i drugi valovi isto umiru. Ako se taj val pokua povezati s drugim, imati e problema. Zato je ta naa takozvana ljubav veoma bolna, jer ona je val koji se pokuava vezati za drugi val. I ovaj i onaj val umiru, a ipak ulaze u odnos jedan s drugim nadajui se da e se povezivanjem moda spasiti. Zato ljubav pretvaramo u sigurnost. Pa je tako ovjeka strah da ivi sam. Netko eli enu, mua, sina, majku, brata, prijatelja, drutvo, oraganizaciju, naciju. Svi su oni poduhvati ega; to
222

su pokuaji onoga koji se od toga odvojio, da se ponovno ujedini s cjelinom. Ali svi ti pokuaji ujedinjenja su poziv u smrt - jer je onaj s kojim stvarate tu zajednicu jednako okruen smru, jednako je okruen egom... Smijeno je to da onaj drugi eli postati besmrtan ujedinjujui se s vama, a i vi elite postati besmrtni ujedinjujui se s njim. A injenica je da ete oboje umrijeti. Kako moete postati besmrtni? Takvo ujedinjenje je dvostruka smrt; sigurno se nee pretvoriti u vjeni ivot. Dvoje ljubavnika toliko eznu da njihova ljubav postane besmrtna - pjevaju pjesme danju i nou. itavu vjenost piu se pjesme o besmrtnoj ljubavi. Kako dvoje ljudi koji e umrijeti ele besmrtnost zajedno? Zajednitvo takvo dvoje ljudi ini smrt jo realnijom i nita vie. Sto drugo to moe biti? I oboje se tope, tonu, nestaju; zato su preplaeni, zabrinuti. Val je stvorio svoju vlastitu organizaciju. Kae: M o r a m preivjeti." Stvorio je nacije; s t v o r i o je muslimansko-hinduistike sekte - valovi koji stvaraju vlastite organizacije. I injenica je da e sve te organizacije nestati - ocean je jedina organizacija. A ureenje oceana je sasvim druga stvar. To to joj pripada ne znai da se val stopio s oceanom: to zapravo znai da val zna sljedee: Ja nisam uope razliit od oceana." I zato govorim da religiozan ovjek ne pripada organizaciji - on se ne dri obitelji, niti posjeduje prijatelja, oca ili brata.
223

I SADA I OVDJE

I SADA I OVDJE

Isus je izgovorio neke veoma jake rijei. Zapravo, samo oni koji su postigli ljubav mogu izrei takve rijei; ljudi koji imaju malo ljubavi ne mogu ih izgovoriti. Jednoga dana je Isus stajao na trnici okruen gomilom. Njegova ga je majka Marija dola vidjeti. Ljudi su joj se poeli izmicati. Netko je iz gomile viknuo: Napravite mjesta, napravite mjesta za Isusovu majku. Neka doe." Kada ga je Isus uo, rekao je na glas: Ako pravite mjesta za Isusovu majku, nemojte to initi, jer Isus nema majke." Marija se zaustavila, stala u oku. Obraajui se gomili Isus ree: Dok god imate majku, oca, brata neete mi se moi pribliiti." Ovo je jako grubo. Ne moemo niti zamisliti osobu kao to je Isus, tako punu ljubavi da izgovori takve rijei. Ja nemam majke. To je moja majka?" I tako je Marija zastala u oku. Isus nastavi: Nazivate li ovu enu mojom majkom? Nemam majke. I zapamtite, ako jo uvijek imate majku tada mi se neete moi pribliiti." U emu je problem? Stvar je utome da val koji se pokuava sjediniti s drugim valom, nee moi doi blie oceanu. Valovi se zapravo ujedinjuju i stvaraju organizaciju uglavnom zato da se spase oceana. Sam samcat val je jo vie preplaen da e nestati, da e stvarno nestati. Ali istina je da on ve nestaje. N o , kada se vie valova udrui oni se osjeaju ohrabrenima - stvorena je neka vrsta organizacije; stvorena je gomila. Zato ovjek voli ivjeti u gomili; strah ga je ako
224

ostane sam. Val je preputen sam sebi u svojoj samoi nestajui, gubei se, gotovo da ga nema, osjea se otuenim od svega - s jedne strane od oceana, a s druge od ostalih valova. Stoga stvara organizaciju, stvara lanac. Otac kae: Nestat u, ali nije vano - ostavit u sina iza sebe." Val kae: Nestat u, ali ostavit u mali val - nadivjet e me, lanac e se nastaviti, moje e ime ostati." Zato je otac nesretan ako nema sina - to znai da nije mogao srediti svoju besmrtnost. On e naravno nestati, ali on eli stvoriti jo jedan val koji e nastaviti, koji e barem identificirati val iz kojeg je doao. I u redu je da onaj prvi val nestane - ostavlja drugi nakon sebe. Moda jeste a moda i niste primjetili da ljudi koji su zabavljeni kreativnim aktivnostima - kao slikar, muziar, pjesnik, pisac - nisu previe obuzeti sinovima, zato to su nali zamjenu. Njihove e slike preivjeti, njihova e ih poezija nadivjeti, njihove e skulpture preivjeti; nije ih briga da imaju sina. Zato znanstvenici, slikari, kipari, pisci i pjesnici nisu previe obuzeti sinovima. Nema drugog razloga do onog da su nali drugaijeg sina. Stvorili su val koji e ostati jo dugo nakon to oni nestanu. Zapravo su nali sina koji e trajati dulje nego va, jer ak i kada va sin nestane, knjiga e nekog pisca biti tu. Pisca nije briga hoe li imati sina, potomstvo. To ne znai da je on bezbrian; to samo znai da je naao val koji dugo traje; prestaje se brinuti o manjim valovima. Stoga nije zainteresiran da ima obitelj; stvorio je drugaiju obitelj.
225

I SADA I OVDJE

I SADA I OVDJE

On isto tako tei istom stupnju besmrtnosti. Pa e rei: Novac e nestati, bogatstvo e nestati, ali moj rad, moji spisi e preivjeti." - i to je ba ono to on eli. No i sveti tekstovi nestaju. Niti jedan tekst ne traje vjeno, iako oni traju malo dulje. Tko zna koliki su tekstovi izgubljeni, i koliko ih se gubi svakodnevno. Sve e biti izgubljeno. Zapravo i svijet valova, bez obzira koliko se val dugo protegne, na kraju ipak bude izgubljen. Biti val znai suoiti se s istrebljenjem - produavanje nee nita promijeniti. Pa ako gledate na sebe kao na val vi ete htjeti izbjei smrt - ostat ete prestraeni, bojat ete se. Kaem vam: promatrajte smrt - ne trebate je se bojati niti ju izbjegavati, ni bjeati od nje. Promatrajte ju. I promatrajui ju, otkrit ete da e se ono to se iz jednog ugla inilo kao smrt, uiniti kao ivot, ako pomalo uete u nju. Tada val postaje ocean; njegov strah od izumiranja nestaje. On tada ne eli postati zamrznuti led. On tada, ovisno o tome koliko ima vremena, plee na nebu, veseli se na sunevim zrakama, sretan je. I kada se vrati u ocean, on je jednako sretan u svojem stanju mirovanja. Stoga je sretan u svom ivotu, i sretan u smrti - jer zna da onaj koji postoji" nikada nije roen niti ikada umire. Ono to jest, jest; samo se oblici neprestano mijenjaju. Svi smo mi valovi koji se diu nad oceanom svjesnosti. Neki su se od nas pretvorili u led - veina nas. Ego je kao led, tvrd kao stijena. Kako je nevjerojatno da
226

tekuina poput vode moe postati tvrda poput leda i stijene. Ako se u nama javi elja za zamrzavanjem, svjesnost, koja je inae jednostavna i fluidna, smrzava se i postaje ego. Svi smo ispunjeni eljom za zamrzavanjem, pa koristimo razliite naine da vidimo kako moemo postati zamrznuti, kruti. Postoje zakoni po kojima se voda pretvara u led, a postoje i zakoni koji izazivaju stvaranje ega. Voda se mora hladiti da postane led, mora izgubiti svoju toplinu, mora se ohladiti. to je hladnija, to je tvra. ovjek koji eli stvoriti ego mora isto postati hladan; mora izgubiti svoju toplinu. Zato kaemo: topla dobrodolica". Dobrodolica je uvijek topla; hladna dobrodolica nema znaenja. Ljubav znai toplinu; hladna ljubav nema znaenja. Ljubav nikad nije hladna, sadri toplinu. Zapravo toplina podrava ivot; smrt je hladna, ispod nule. Zato je sunce simbol ivota, sunce je simbol topline. Kada ujutro izlazi, smrt odlazi; sve postaje toplo i vrue. Cvijee cvjeta i ptice poinju pjevati. Toplina je simbol ivota, hladnoa je simbol smrti. I tako onaj koji eli stvoriti ego mora postati hladan, a da bi postao hladan mora izgubiti sve ono to daje toplinu. Mora izgubiti sve ono to daje toplinu njegovom biu. Na primjer, ljubav daje toplinu, mrnja donosi hladnou. I tako, zbog ega se ovjek treba odrei ljubavi i drati se mrnje. Milost i suosjeanje donosi toplinu; okrutnost i nemilosrdnost donosi hladnou. Kao to postoje zakoni o zamrzavanju vode, postoje
227

I SADA I OVDJE

I SADA I OVDJE

zakoni i o zamrzavanju ljudske svjesnosti. Vrijedi isti zakon: budite neprestano sve hladniji. Ponekad kaemo da je ta i ta osoba jako hladna - u njoj nema topline; ona postaje tvrda kao kamen. I zapamtite, to je osoba toplija to je jednostavnija. Tada njen ivot ima itkost koja joj omoguava da utjee u druge i omoguava drugima da utjeu u nju. Hladna osoba postaje tvrda, ne moe utjecati u druge, zatvorena je sa svih strana. Nitko nikada ne moe ui u nju, niti ona u nekoga. Ego je poput leda, a ljubav je poput vode, fluidna, tekua. ovjek koji se boji smrti pobjei e od nje. On e se nastaviti smrzavati, jer e taj strah od smrti, strah da e nestati, uiniti da se on skupi - a njegov e ego ostati, rastui, jaajui. Bio sam u gostima kod prijatelja nekoliko dana. On je dosta bogat, s poprilinom imovinom. Ali me je jedna stvar zbunila: nikada nije lijepo govorio s drugima; inae je bio dobar ovjek. Bio sam zbunjen vidjevi kako je iznutra bio mekan, ali izvana tvrd. Sluga je drhtao pred njim, njegov sin je drhtao pred njim, njegova se ena bojala suoiti se s njim. Ljudi bi dobro razmislili prije nego bi ga posjetili. ak i kad bi stigli do njegovih vrata oklijevali bi prije no to bi pozvonili, pitajui se da li da udu ili ne. Kada sam bio kod njega i dobro ga upoznao pitao sam ga o emu se tu radi. Rekao sam: Ti si zapravo vrlo jednostavan ovjek." On je rekao: Ja sam uasno preplaen. Opasno je stvoriti vezu, jer ako ju stvori s nekim, tada e prije ili kasnije ta osoba traiti novac.

Ako si pristojan i pun ljubavi prema eni, trokovi naglo porastu. Ako nisi strog sa sinom., njegov deparac se poveava. Ako ljubazno razgovara sa svojim slugom, i on se pokuava ponaati kao ef." Tako je trebalo izgraditi vrsti zid hladnoe oko njega - zid koji e preplaiti enu, sina: koliki oevi su to uinili? Istina je da jedva da postoji dom u kojem se otac i sin susreu puni ljubavi. Sin dolazi ocu kad treba novac, otac odlazi sinu kada mu eli odrati bukvicu; inae se njih dvojca ne susreu, do susreta nikad ne dolazi. Ne postoji toka susreta izmeu oca i sina. Otac se boji, i okruio se vrstim zidom. Sin se isto boji; on se ulja pored svojeg oca. Nema harmonije meu njima. Sto se vie osoba boji, to se vie brine o sigurnosti, postaje sve vra. Velika je opasnost u fluidnosti, u njoj je nesigurnost. Zato se bojimo zaljubiti. Tek nakon to smo dobro promotrili osobu i u potpunosti se umirili, tek se tada zaljubljujemo. To znai da prvo provjerimo da ne postoji opasnost od te osobe, tek se tada zaljubimo. Zato smo izmislili brak - prvo se oenimo, prvo poduzmemo sve potrebne mjere, tek se tada zaljubimo - jer ljubav je opasna. Ljubav je tekua, ovjek moe otkriti put do nekoga drugog. Opasno je zaljubiti se u stranca, moe se iskrasti po noi sa svim vaim vrijednim stvarima! Tako se prvo uvjerimo tko je ta osoba, to radi, odakle su joj roditelji, kakav joj je karakter, kakve su joj kvalitete. Poduzimamo sve mjere, poduzimamo sve drutvene mjere
229

I SADA I OVDJE

I SADA I OVDJE

predostronosti; tek tada prihvaamo tu osobu u braku. Mi smo preplaeni ljudi; elimo prvo sve osigurati. Sto se vie osiguravamo, to se oko nas stvara sve tvrdi i hladniji zid od leda, i on u potpunosti smanji nae bie. Naa odvojenost od Boga desila se samo iz jednog razloga: mi nismo tekui, postali smo kruti. To je jedini razlog odvojenosti: ne teemo, postali smo kao blokovi; nismo poput vode, mi smo kao smrznuti led. Jednom kad postanemo poput tekuine, odvojenost vie nee postojati; ali takvi emo postati tek kada pristanemo vidjeti i ivjeti smrt, kada prihvatimo da smrt postoji. Jednom kad uvidimo i prepoznamo da smrt postoji, zato bi postojao strah? Kada je smrt zaista tamo, kada val zna da e nestati; ako val sazna da samo roenje sadri smrt, ako val shvati da njegovo raspadanje poinje u trenutku kad je stvoren, stvar je rijeena. Pa zato se pretvoriti u led? Tada e prihvatiti svoje postojanje kao val koliko dugo je potrebno, prihvatit e postojanje oceana koliko dugo je potrebno. To je to. Stvar je rijeena. Tada je sve prihvaeno. U tom prihvaanju val postaje ocean. Tada je svaka briga o njegovom nestanku nestala, jer tada val zna da je postojao prije vlastitog nastanka i nastavit e postojati ak i nakon to nestane - ne kao ja", ve kao bezgranini ocean. Kada je Lao Tse umirao, netko ga je zamolio da otkrije nekoliko tajni iz svoga ivota. Lao Tse je rekao: Prva tajna je: nitko me nikada nije pobjedio u ivotu." uvi to, njegovi su sljedbenici postali jako uzbueni
230

i rekli su: To nam nikada prije nisi rekao! I mi elimo biti pobjednici. Molim te pokai nam u emu je trik." Lao Tse odgovori: Pogrijeili ste. uli ste neto drugo. Rekao sam da me nitko nikada nije mogao pobjediti, a vi govorite da elite biti pobjednici. Te su dvije stvari sasvim razliite, mada se ine sline po znaenju. U rjeniku, u svijetu jezika, ona ima jedno znaenje - osoba koja se nije suoila s porazom je pobjednik. Bjeite odavde! Nikada neete shvatiti to vam govorim. Sljedbenici su ga preklinjali Pa ipak, molimo te, objasni nam. Pokai nam tehniku. Kako to da nikada nisi bio pobijeen?" Lao Tse ree: Nitko me ne moe poraziti, jer sam uvijek poraen. Ne moete poraziti poraenog ovjeka. Nikada nisam bio poraen, jer nikada nisam elio pobjedu. Zapravo, nitko me nije moga izazvati. Da me je itko ikada doao izazvati, vidio bi da sam ve poraen, pa mu ne bi bilo zabavno poraziti me.Uitak je poraavanje onoga koji eli biti pobjednik. Kakva je to zabava poraziti nekoga tko ak ni ne eli pobijediti?" Zapravo, zadovoljstvo nam je unitavati neiji ego, jer time jaamo svoj vlastiti. Ali ako se ovjek ve sasvim povukao u sebe, kako moe biti zabavno unitavati takvu osobu? Na ego u tome ne bi naao zadovoljstvo. Sto vie uspjevamo u slamanju tueg ega, to jai postaje na vlastiti. Tui uniteni ego daje snagu naem vlastitom. Ali ego je ovakvog ovjeka ve uniten.
231

I SADA I OVDJE

I SADA I OVDJE

Na primjer, krenete poraziti ovjeka, i prije no to ga sruite on sam legne na zemlju; i prije no to mu sjednete na prsa on vam kae da sjednete na njega. Kako ete se tada osjeati? Htjet ete pobjei od tamo! to bi drugo mogli uiniti? Ljudi koji promatraju smijali bi se i rekli: Hajde, sjedni na njega, udobno sjedni. Zato bjei?" Tko bi ispao glup, onaj koji se sjeo na ovjeka, ili ovjek koji se neprestano smije i iji bi smjeh odzvanjao kroz va ivot? I tako svaki put kada bi neko izazvao tog ovjeka, on bi odmah legao na pod i rekao: Hajde, sjedni na mene. Doao si zbog toga, zar ne? Hajde. Ne brini previe; nema potrebe da se umara - samo dodi i sjedni na mene." Lao Tse je nastavio: Ali vi pitate neto drugo. elite da vam otkrijem tehniku pobjeivanja. Ako razmiljate o pobjeivanju, izgubit ete. Onaj koji uzgaja ideju pobjeivanja uvijek je gubitnik. Zapravo poraz poinje samom idejom pobjede." I Lao Tse je nadalje govorio: I nitko me nikada nije uspio uvrijediti." Molimo te, otkrij nam i tu tajnu, jer ni mi ne volimo biti uvrijeeni", ree jedan od uenika. I ponovno grijeite. N i t k o me nije mogao uvrijediti, jer nikada nisam teio za au. Vi ete stalno biti povrijeeni, jer ste ispunjeni eljom za priznanjem. Ja nikada nisam bio izbaen niotkuda, jer sam uvijek sjedio pored ulaza gdje ljudi ostavljaju svoje cipele. Nikada me nitko nije zamolio da se maknem s nekog mjesta, jer sam uvijek stajao na
232

kraju, na mjestu s kojega me nitko nije mogao gurnuti jo dalje. Bio sam sretan to sam se nalazio na kraju; to me je spasilo od razliitih nevolja. Nitko me nikada nije izgurao van i odgurnuo, niti je itko ikada rekao: Nestani!", jer to je bilo posljednje mjesto. Nije postojalo udaljenije mjesto. Nitko nikada nije elio biti na tom mjestu. Ja sam bio gospodar svoga mjesta; uvijek sam bio gospodar svoga mjesta. Tamo gdje sam ja stajao nitko ne bi doao da me izbaci." Isus takoer kae: Blaeni su oni koji su spremni stajati posljednji u redu." Sto to znai? Na primjer, Isus kae: Ako vas netko udari po desnom obrazu, ponudite mu i lijevi." To znai: nemojte mu dati priliku da krene i na drugi obraz - uinite to sami za njega. Isus kae: Kada netko doe da vas porazi, budite spremni na poraz. Ako vas natjera da izgubite jednu rundu, umjesto toga izgubite dvije." A Isus kae i ovo: Ako vam netko ukrade kaput, dajete mu odmah i svoju koulju." Zato? - zato to je mogue da e toj osobi biti neugodno uzeti vam i koulju. I Isus kae: Ako vas netko zamoli da nosite njegov teret jedan kilometar, na kraju tog kilometra pitajte ga eli li da mu i dalje teret nosite." to to znai? To znai da prihvaanjem ivotnih injenica koje se odnose na nesigurnost, neuspjeh, poraz, i konano smrt, mi ih zapravo savladavamo. Inae bi nas te injenice u konanici odvele nigdje drugdje doli u smrt. U konanoj analizi, smrt znai na potpuni poraz. Cak
233

I SADA I OVDJE

I SADA I OVDJE

ete i kod najveih poraza ipak preivjeti; iako poraeni, nastavljate postojati. Ali ste u smrti i vi sami takoer uniteni. Smrt je najvei poraz; zato elimo ubiti svojeg neprijatelja - nema drugog razloga. Smrt je konani poraz; nakon toga nema mogunosti da nas neprijatelj porazi. Potreba da ubijemo neprijatelja proizlazi iz nae elje da mu nanesemo konani poraz. Nakon toga nema naina da on bude pobjednik, jer on tada vie ne postoji. Smrt je konani poraz, i svi elimo od nje pobjei. Zapamtite takoer da e ovjek koji pokuava pobjei od vlastite smrti nastaviti raditi na ubijanju drugih. Sto vie uspije u ubijanju drugih, to e se vie osjeati ivim. Stoga je razlog nasilju u svijetu potpuno drugaiji od onoga kojeg ljudi uobiajeno prihvaaju. Nasilje nije izazvano time to ljudi ne piju nefiltriranu vodu, niti to jedu nakon zalaska sunca. N e , nita takvog nije razlog. Osnovni razlog nasilju je taj da ovjek ubija druge zato da zaboravi na svoju vlastitu smrt. Ubijajui druge vjeruje da njega nitko ne moe ubiti, jer tada on sam ima mo ubijanja. Hitler, Dingis Kan, i drugi takvi ljudi, ubili su milijune da sebe uvjere kako ih nitko ne moe ubiti, obzirom da su sami ubili milijune. Ubijanjem drugih pokuavamo se osloboditi vlastite smrti, elimo dokazati vlastitu neovisnost. Pretpostavljamo da, ako smo mi sposobni ubijati, tko e onda ubiti nas? U dubini due znamo da je to izbjegavanje smrti.
234

U dubini due nasilan ovjek bjei od smrti. A onaj koji se eli spasiti od smrti ne moe nikada biti nenasilan. Samo onaj koji izjavi: Prihvaam smrt, jer ona je jedna od ivotnih injenica - to je realnost", moe biti nenasilna osoba. ovjek ne moe zanijekati smrt. Kuda ete od nje pobjei? Kuda ete otii? Sunce poinje zalaziti u trenutku izlaska. Zalazak sunca je jednako realan kao i izlazak sunca - razlika je u smjeru. Za zalaska, sunce dolazi tono tamo gdje je bilo na izlasku - ali za izlaska ono je na istoku, dok je za zalaska na zapadu. Roenje je na jednom kraju, smrt na drugom. Ono to se die na jednoj strani zalazi na drugoj. Izlazak i zalazak idu jedan uz drugog - zalazak je zapravo skriven u izlasku. Smrt lei skrivena u roenju. Nema teorije da netko tko ovo zna to moe zanijekati. Tada on sve prihvaa. Tada on ivi tu istinu. On ju zna, vidi ju, i prihvaa ju. S prihvaanjem dolazi transformacija. Kada kaem nadvladajte smrt", mislim na to da im neka osoba prihvati smrt, ona se smije, jer shvaa da nema smrti. Samo se vanjske korice stvaraju i rastvaraju. Ocean postoji oduvijek; samo se val uobliio i raspao. Ljepota je uvijek bila prisutna - cvijee je cvalo i venulo. Svjetlo je uvijek sjalo - sunce je izlazilo i zalazilo. I ono to je sjalo s izlaskom i zalaskom sunca je uvijek prisutno, i prije izlaska i nakon zalaska sunca. Ali to emo shvatiti tek kad vidimo smrt, kada budemo imali viziju smrti, kada se sa smru suoimo licem u lice - ne prije toga.
235

I SADA I OVDJE

I SADA I OVDJE

I tako prijatelj pita: Zato bismo razmiljali o smrti? Zato ju ne zaboraviti? Zato jednostavno ne ivjeti?" Htio bih mu rei da zaboravljajui na smrt, nitko nikada nije ivio, niti itko moe ivjeti. A onaj koji ignorira smrt, ignorira i ivot. To je kao da imam kovanicu u ruci i kaem: emu brinuti o drugoj strani kovanice? Zato ju ne zaboraviti?" Ako se odreknem druge strane tada u izgubiti i prvu stranu, jer one obje ine dvije strane iste kovanice. Nije mogue sauvati jednu stranu, a drugu baciti na ulicu. Kako je to mogue? S onom koju uvam i druga e automatski biti sauvana. Ako jednu odbacim, obje e biti odbaene. Ako sauvam jednu, obje e biti sauvane. Zapravo, sauvat u oba aspekta iste stvari. Roenje i smrt su dva aspekta istog ivota. Onog dana kad ovjek to shvati, ne samo da alac smrti nestaje, ve jednako nestaje i pomisao o neumiranju. Tada ovjek shvaa da je roenje prisutno isto kao i smrt. Oboje sainjavaju blaenstvo. Svakog se jutra diemo i idemo na posao. Netko kopa jame... Razliiti ljudi rade razliite poslove - ljudi se znoje itavog dana. Postoji zadovoljstvo u dizanju ujutro, ali nije li jednako zadovoljstvo spavanje nou? Da nekoliko luaka pone uvjeravati ljude da ne spavaju nou, tada bi prestalo i dizanje ujutro, jer ovjek koji ne bi spavao nou ne bi se mogao ni ustati ujutro. Cjelovitost bi ivota zastala. Netko bi se bojao ii u krevet tvrdei: Zadovoljstvo je probuditi se ujutro, bolje je ne zaspati ili e to pokvariti
236

itavu dra buenja." Ali znamo da je to besmisleno: spavanje je druga strana buenja. Onaj tko dobro spava, dobro e se probuditi. Onaj tko se dobro probudi, dobro e spavati. Onaj koji ivi kako treba, isto e tako i umrijeti. Onaj koji umire kako treba poduzet e prave korake u svom buduem ivotu. Onaj koji ne umre na pravi nain, nee ni ivjeti na dobar nain. Onaj koji ne ivi kako treba nee ni umrijeti kako treba. To e onda biti kaotino; sve e postati runo i iskrivljeno. Strah od smrti odgovoran je za stvaranje runoe i iskrivljenosti. Kad bi strah od spavanja nekoga obuzeo, ivot bi tada bio teak. Jednu je staru enu k meni doveo njezin sin. Rekao je kako se njegova majka boji zaspati. Upitao sam ga: Kako se to dogodilo?" Rekao je: U posljednje je vrijeme bolesna, i ima osjeaj da e umrijeti u snu, pa se boji zaspati. Boji se da se nee probuditi kada jednom zaspi, pa pokuava ostati budna cijelu no. Imamo puno problema. Ona se ne oporavlja od bolesti, jer ostaje budna cijelu no, u strahu da se nee iva probuditi. Molim te, uini neto i izbavi je od tog straha; inae u imati problema." Na neki je nain spavanje poput svakodnevnog umiranja. itav smo dan ivi; itavu smo no mrtvi. To je poput umiranja na dijelove, umiranja malo po malo svaki dan. Uronimo u sebe po noi i izronimo osvjeeni u jutro. Dok napunimo sedamdeset, osamdeset godina, tijelo nam
237

I SADA I OVDJE

I SADA I OVDJE

se istroi. Tada ga smrt preuzima. I na taj nain tijelo prolazi kroz potpunu promjenu. Ali mi se uasno bojimo smrti, iako to nije nita drugo do dubokog sna. Znate li da tijelo prolazi kroz promjene u toku noi i svako jutro bude drugaije? Promjena je tako mala da ju ne primjeujete. Promjena nije potpuna, to je djelomina transformacija. Kada naveer legnete u krevet umorni i izmueni, vae je tijelo u jednom stanju, a kada se ujutro probudite ono je u drugaijem stanju. Ujutro se tijelo osjea svjee i obnovljeno; ispunjeno je energijom, spremno se suoiti s novim aktivnim danom. Sada iznova moete pjevati nove pjesme, neto to niste mogli raditi prethodne veeri. Tada ste bili umorni, slomljeni, izmodeni. Nikada se meutim niste upitali zato je takav strah od smrti. Kada se ujutro probudite osjeate se sretno, jer se samo dio vaeg tijela promjenio u snu - ali smrt, s druge strane, donosi potpunu promjenu. itavo tijelo postaje beskorisno i javlja se potreba za stjecanjem novog tijela. Ali se mi bojimo smrti, pa je itav na ivot postao sasvim osakaen. Svaki je trenutak ispunjen strahom od smrti. Iz tog smo straha stvorili ivot, drutvo, obitelj, koja najkrae ivi, ali se najvie boji smrti. I onaj tko se boji smrti ne moe nikada ivjeti - to dvoje ne moe istovremeno postojati. ovjek koji je spreman susresti smrt potpuno spontano, jedini je spreman i ivjeti. ivot i smrt su dva aspekta iste pojave. Zato kaem - pogledajte smrt. Ne traim od vas da mislite o smti, jer e vas razmiljanje odvesti u krivom
238

smjeru. Sto ete uiniti razmiljajui o smrti? B o l e s t a n i jadan ovjek m o e misliti da je zadovoljavajue razmiljati da sve zavrava smru. Ta ga pomisao uveseljava, ali ne zato to je ispravna. Zapamtite, nemojte nikada vjerovati da je ono to vam se ini ugodnim, uvijek istinito, jer ono to je ugodno ne ovisi o istini, ve ovisi o tome to vi smatrate odgovarajuim. Osoba koja je jadna, zabrinuta, bolesna i u boli osjea da bi trebala susresti smrt, da nita ne treba ostaviti iza sebe - jer ako i jedan djeli te osobe preivi, tada bi to oito znailo da e on preivjeti... taj jadan, bolestan ovjek.

Pitanje 2
PRIJATELJ J E PITAO: N E K I L J U D I P O I N E S A M O U B O J S T V O . TO IMA O T O M E REI? ZAR S E T I L J U D I N E B O J E SMRTI? Oni se isto boje smrti. Ali jo vie od smrti boje se ivota. ivot im se ini mnogo bolniji od smrti: stoga ga ele skonati. Skraujui svoj ivot ne znai da u smrti nalaze uitak, ali kako se ivot njima ini gori od smrti, draa im je smrt. Onaj koji je jadan ivi u boli, i lako e povjerovati da smrt sve uzima - ukljuujui i duu - da iza smrti nita ne ostaje. On oito ne eli spasiti ni jedan djeli sebe, jer da to eli, ne bi spasio nita drugo do svoju bol i jad.
239

I SADA I OVDJE

I SADA I OVDJE

Onaj koji se boji smrti i eli se spasiti, spremno prihvaa vjerovanje u besmrtnost due. Sve su to olakice. To ne pokazuje razumijevanje, to samo pokazuje nau potrebu za pogodnostima. Ovakav nain prihvaanja daje osjeaj ugode, i to je sve. Zato svoja vjerovanja mijenjamo mnogo puta. ovjek koji je bio ateist u mladosti postane teist pod stare dane. Zapravo, istina je da se vjerovanja mijenjaju s glavoboljama. Kada nas glava ne boli pratimo jednu vrstu vjerovanja; s glavoboljom ta vjerovanja bivaju zamjenjena drugom vrstom. Teko je rei koliko sveti spisi utjeu na va sustav vjerovanja, a koliko utjee vaa jetra! Ne moete biti sigurni to vie utjee - da li gurui ili jetra. Ono to se deava u vaem tijelu ima vei utjecaj. Kada vam je muno u elucu tada elite biti ateist, a kada je eludac u redu tada osjeate da vjerujete u boga! Kako netko moe vjerovati da postoji Bog kada ima glavobolju? Ako postoji Bog, a i glavobolja, kako to dvoje moete povezati? Moemo provesti eksperiment. Uzmite pedeset ljudi i zarazite ih kroninim bolestima, a drugih pedeset drite zdravim. Neka prvih pedeset ivi u jadu i bjedi a ostalih pedeset neka ima sretan ivot. Vidjet ete da e ateizam porasti u prvoj grupi a teizam u drugoj. Srea nije uzrokovana vjerovanjem u Boga; jadan um neizbjeno posaje ateistiki. I zapamtite, ako vidite da ateizam raste u svijetu, znajte da su jad i bijeda isto tako u porastu. Ako vidite da se poveava broj ljudi koji vjeruje u Boga, morate
240

znati da sve vie i vie ljudi postaje sretno. Kaem vam stoga da postoji velika vjerojatnost da e u sljedeih pedeset godina Rusija postati teistika, a Indija jo vie ateistika. Vjerovanja nita ne znae. U Rusiji ljudi itaju Marxa, dok u Indiji vi itate Mahaviru - nema nikakve razlike. Radovi Mahavire i Marxa ne mogu nita promijeniti. Da ljudi u Rusiji postanu sretniji, tada bi u sljedeih pedeset godina oivio teizam i zvona bi poela zvoniti u ruskim hramovima. Lampe bi se palile i molitve pjevale. Samo sretan um ini da zvona zvone u hramu, pali lampe i pjeva molitve. Ljudi bi poeli zahvaljivati Bogu. Samo sretan um eli nekome zahvaliti, a kome bi se drugome zahvaljivao? - jer kako ovjek ne nalazi razloge za prisutstvo unutarnje sree, on zahvaljuje nepoznatom; mora da je zbog toga sretan. Nesretni um eli izraziti svoju ljutnju. A kada osoba ne nalazi razlog da bude nesretna, na koga e se tada ljutiti? Oito je da postaje ispunjena gorinom prema nepoznatom. Kae: Cijela ta zbrka je zbog tog nepoznatog, zbog Boga. On ili ne postoji, ili je poludio." Ono to ja govorim je da su i teizam kao i ateizam naa vjerovanja, i da su rezultati pogodnosti koje odgovarju naim uvjetima. Onaj koji eli pobjei od smrti neizbjeno e se uhvatiti za neko od vjerovanja. Slino e se i netko tko eli umrijeti uhvatiti za neko vjerovanje. Ali ni jedan od njih nije eljan upoznati smrt. Postoji ogromna razlika izmeu prikladnosti i istine. Nikada ne razmiljajte previe
241

I SADA I OVDJE

I SADA I OVDJE

o prikladnosti. Misao je uvijek vezana za prikladnost. Vizija je uvijek vizija istine; misao je uvijek o prikladnosti. Jedan ovjek je komunist. Stvara puno buke - treba doi do revolucije, siromani ne trebaju vie biti siromani, vlasnitvo se treba podijeliti, itd. No dajte mu automobil, veliku kuu i prekrasnu djevojku koju e oeniti i za petnaest ete dana vidjeti sasvim drugaijeg ovjeka. uti ete ga kako govori: Komunizam, itd. - sve je to glupost!" Sto se desilo tom ovjeku? Ono to mu je bilo prikladno formiralo je njegovo razmiljanje. Neki dan mu je bilo prikladno misliti da se vlasnitvo treba podijeliti; sada mu misao o podjeli vlasnitva vie nije prikladna. To bi znailo dijeljenje njegovog automobila i kue. ovjek koji nema prekrasnu enu moe lako rei da ene trebaju biti socijalizirane. Zato bi neki mukarci imali monopol nad lijepim enama? ene bi trebale pripadati svima. Postoje ljudi na ovoj zemlji koji predlau: Danas vlasnitvo, sutra ene." I nema nieg loeg u tome, jer ste ionako cijelo vrijeme tretirali ene kao svoje vlasnitvo. Ako netko kae: Nije u redu da jedan ovjek ivi u velikoj kui a drugi u baraci", zato je onda problem u pitanju: Zato bi jedan mukarac imao lijepu enu a drugi ne? Podjela treba biti ravnopravna." To su znakovi opasnosti. Prije ili kasnije takva e se pitanja pojaviti. Onoga dana kada se vlasnitvo razdjeli, sigurno e se pojaviti pitanje o podjeli ena. Ali e se mukarac koji ima
242

lijepu enu usprotiviti. Rei e: Kako je to mogue? O kakvim to glupostima govorite? Sve je to krivo!" I tako, prikladnost oblikuje nae razmiljanje; nae se misli formiraju na temelju prikladnosti. Sve nae misli ili podravaju prikladnost ili ju odbijaju. Vizija je neto drugo. Vizija nema nikakve veze s prikladnou. Zapamtite stoga da je vizija tapascharya, duboka, osobna posveenost saznavanju istine. Tapascharya znai da neku osobu ne zanima prikladnost; umjesto toga ta osoba eli znati to postoji i kako to postoji. Pa tako treba uvidjeti i injenicu o smrti, a ne misao o njoj. Razmiljat ete na nain koji je vama prikladan; vae shvaanje prikladnosti odreuje vae razmiljanje. To nije pitanje prikladnosti. Moramo znati to je to smrt, vidjeti ju takvu kakva jest. Ono to je vama prikladno i neprikladno nije vano. Sto god postoji, mora biti spoznato. im to shvatite dolazi do transformacije u vaem ivotu - jer smrti nema. Onog trenutka kad spoznate smrt, shvaate da je nema. Vjerujete u njeno postojanje samo toliko dugo dok ju ne spoznate. Iskustvo neznanja je smrt; iskustvo svjesnosti je besmrtnost. Ima jo nekoliko pitanja o kojima emo moi raspravljati za vrijeme veernjeg sastanka. Sada emo sjesti za jutarnju meditaciju. Meditacija znai smrt. Meditacija znai pomaknuti se u ono to jest, gdje mi jesmo. Stoga osoba kree u meditaciju samo kada je spremna na umiranje, inae ne.
243

I SADA I OVDJE

I SADA I OVDJE

Sjednite na maloj udaljenosti jedni od drugih. Sjedite ostavljajui malo prostora oko sebe. Oni koji ele lei, neka to odmah uine. Isto tako ako netko osjeti da eli lei za vrijeme vjebe neka tako uini. I sjednite na nekoj udaljenosti jedni od drugih, tako da nitko ne padne na vas ako legne ili se prevali. Zatvorite oi... pustite da vam oi budu oputene i spustite kapke... neka vam oi budu oputene i zatvorite kapke. Opustite tijelo... opustite tijelo... opustite tijelo. Neka tijelo bude sasvim oputeno kao da u njemu nema ivota. Jednoga dana ivot e vas napustiti, pa to osjetite sada ga otputajui. Jednog dana ivot e vas sasvim napustiti; ak i ako ga elite zadrati, nee ostati. Povucite isti taj ivot duboko unutra... zamolite ivot da se povue, i pustite da vam tijelo bude oputeno. Nastavite oputati tijelo u potpunosti. Sada u vam govoriti upute, a vi ih slijedite i osjetite me. Tijelo se oputa...osjetite to, tijelo se oputa... tijelo se oputa... tijelo se oputa. Nastavite ga oputati, osjetite kako se tijelo oputa... tijelo se oputa.... tijelo se oputa. Tijelo se i dalje oputa... umire... nastavlja umirati. Sada emo skliznuti unutra, tamo gdje je ivot. Pustite se... pustite se... pustite val, budite jedno s oceanom. Ostavite tijelo, neka padne ako eli, ne brinite o njemu. Nemojte to sprjeavati.... nemojte ga kontrolirati... pustite se... Tijelo se oputa... tijelo se oputa... tijelo se oputa... tijelo se oputa...tijelo se i dalje oputa... tijelo se oputa...
244

tijelo se oputa. Pustite ga... kao da je mrtvo, kao da je tijelo postalo sasvim beivotno. Skliznuli smo u sebe... svjesnost je skliznula unutra... tijelo je ostalo poput ljuske... ako padne, padne. Tijelo se opustilo... tijelo se opustilo ... tijelo se sasvim opustilo. Disanje se smiruje... disanje se smiruje. Pustite da disanje bude oputeno. Disanje se nastavlja smirivati... disanje se smiruje. Odmaknite se ak i od disanja, dozovite svoju energiju i od tamo. Disanje se nastavlja smirivati... disanje se smiruje... disanje se smiruje...disanje se smiruje... disanje se smiruje. Neka bude oputeno.... neka disanje bude oputeno...disanje se nastavlja smirivati... disanje se nastavlja smirivati... disanje se opustilo. Ostavite i misli... odmaknite se i od njih...jo se vie odmaknite od njih. Misli se oputaju... misli se oputaju. Osjetite... misli se oputaju...misli se oputaju...misli se nastavljaju oputati. I misli nestaju... odmakli ste se jo vie...jo vie ste se odmakli. Misli se nastavljaju umirivati... misli se nastavljaju umirivati... misli se nastavljaju umirivati... misli su se smirile. Sada desetak minuta ostanite budni iznutra, ostanite svjesni iznutra. Pogledajte budno unutra. Smrt se dogodila izvana. Tijelo lei, gotovo mrtvo, dalje od vas... odmakli smo se... svjesnost je ostala upaljena poput plamena. Vi samo spoznajete... samo promatrate. Ostanite promatra... smjestite se udobno u tom promatranju. Desetak minuta samo gledajte unutra, ne radite nita drugo, samo i dalje
245

I SADA I OVDJE

I SADA I OVDJE

promatajte. Sve vie i vie... unutra... nastavite gledati unutra... lagano, lagano bi skliznuli u dubine... kao kada netko pada u duboki bunar... i nastavlja padati... nastavlja padati. Promatrajte... desetak minuta samo ostanite promatrati. (Vlada duboka tiina... nakon nekoliko minuta , ponovno daje upute.) Pustite svoj stisak u potpunosti... i spustite se jo dublje unutra... jo dublje unutra. Nastavite ipak budno promatrati.... lagano, lagano... lagano, lagano, sve e se pretvoriti u prazninu. Samo e plamen znanja gorjeti u praznini. Ja spoznajem"...spoznajem... promatram.... promatram. Pustite ju u potpunosti, pustite vau kontrolu ... utopite se u dubinama i nastavite promatrati.... um e se nastaviti umirivati. Um postaje prazan... um postaje prazan... pustite se u potpunosti... nestanite... samo se umirite. Nestanite u potpunosti izvana... pustite se sasvim unutra... kao da e val nestati i postati ocean. Potpuno se pustite... nemojte ni najmanje drati stisak. Um postaje prazan... um postaje prazan... um postaje prazan. Um je postao sasvim prazan... um je postao prazan... um je postao prazan. Samo je plamen ostao gorjeti... plamen spoznaje... promatranja. Za sve ostalo kao da se dogodila smrt... tijelo e se vidjeti na udaljenosti... vae
246

vlastito tijelo e se vidjeti daleko.... vae vlastitio disanje e se initi jako udaljeno. Iznutra... jo vie iznutra... utopite se... potpuno se pustite... ne drite se ni za to... pustite se., pustite se... pustite se sasvim. Sasvim se pustite. Ako tijelo eli pasti, neka padne... sasvim se pustite... postanite praznina... postanite sasvim

Osho

prazni. Um je postao praznina... um je postao praznina... samo je plamen spoznaje ostao unutra... sve je drugo postalo praznina... sve je nestalo. Pustite se... sasvim se pustite... pokaite hrabrost da moete umrijeti... umrite sasvim izvana. Tijelo je postalo beivotno... potpuno smo skliznuli unutra... sasvim smo skliznuli unutra.... samo je plamen pored srca ostao gorjeti. Mi vidimo... mi spoznajemo... I sve je nestalo... mi smo ostali samo promatrai. Um je u potpunosti postao praznina. Paljivo gledajte u tu prazninu.... unutra, promatrajte tu prazninu. Prekrasan e se spektar blaenstva otkriti unutar praznine... veliko svjetlo blaenstva e ispuniti tu prazninu. Slap se moe pojaviti i samo blaenstvo tee posvuda, blaenstvo koje se iri po vama, kroz svaki va ivac, i svakom vaem djeliu. Pozorno gledajte u tu prazninu... i isto kao to cvijet cvjeta kada sunce izlazi, izvor blaenstva se iri gledajui na prazninu iznutra. Samo blaenstvo posvuda prevladava. Promatrajte .... gledajte unutra.... neka taj izvor tee... pogledajte unutra... kao da se vodoskok blaenstva otvorio i blaenstvo svuda vlada.
247

I SADA I OVDJE

I SADA I OVDJE

Sada polako udahnite duboko nekoliko puta. Um e se jo vie smiriti. init e se da je dah negdje daleko. Polako duboko udahnite.... promatrajte dah. Um e postati jo smireniji. Polako duboko udahnite nekoliko puta... polako duboko udahnite nekoliko puta.... polako udahnite duboko nekoliko puta. Um e postati jo smireniji... um e se jo vie smiriti. Tada polagano otvorite oi... polagano otvorite oi... vratite se iz meditacije. Oni koji lee ili su pali neka polako i duboko udahnu... tada otvorite oi... i ustanite, veoma njeno i lagano. J E D A N J E PRIJATELJ PITAO: D A L I PODUAVA L J U D E KAKO DA U M R U ? DA LI PODUAVA SMRT? B I L O BI B O L J E DA PODUAVA I V O T Ima pravo, ja zaista poduavam ljude kako da umru. Poduavam umjetnost umiranja, jer onaj koji naui umjetnost umiranja postaje i strunjak za umjetnost ivljenja. Onaj koji pristane na umiranje postaje vrijedan ivljenja vrhovnog ivota. Samo oni koji naue kako da sami sebe izbriu, naue takoer kako da postoje. Ovo se moda ini kontradiktornim, jer prihvaamo ivot i smrt kao dvije suprotnosti, kontradiktornosti, ali one to nisu. Stvorili smo lanu kontradikciju izmeu njih, a to je proizvelo fatalne rezultate. Nita moda nije uzrokovalo toliko tete ljudskoj rasi kao ta kontradikcija. Kao rezultat ova je kontradikcija imala posljedice na nekoliko razina. Ako podijelimo stvari, koje u biti ine cjelinu, na odvojene dijelove - ne samo odvojene ve
248 249

Poglavlje 7

PODUAVAM SMRT
Pitanje 1

I SADA I OVDJE

I SADA I OVDJE

kontradiktorne dijelove - konani je rezultat stvaranje izofreniara, ludog ovjeka. Pretpostavimo da postoji mjesto u kojem ive luaci. Pojavio bi se veliki problem kada bi ti ljudi povjerovali da vrue i hladno nisu samo razliite ve i kontradiktorne stvari - iz jednostavnog razloga to vrue i hladno nije kontradiktorno, ve su to samo razliiti stupnjevi kvalificiranja iste stvari. Nae iskustvo hladnog i vrueg nije apsolutno, ve relativno. Ovo e razjasniti jedan mali pokus. Uvijek nalazimo stvari koje su vrue i stvari koje su hladne. Isto shvaamo da ono to je vrue je vrue, a ono to je hladno je hladno - ne moemo povjerovati da neto moe istovremeno biti i vrue i hladno. Kada doete kui uinite mali eksperiment. Uzmite lonac s vruom vodom, lonac s hladnom vodom, i lonac s vodom sobne temperature. Stavite jednu ruku u vruu vodu a drugu u hladnu vodu. Tada izvadite obje ruke iz vode i stavite ih u vodu sobne temperature. Jedna e ruka tu vodu osjetiti kao hladnu, a druga kao vruu. Da li je ta voda vrua ili hladna? Jedna e ruka rei vrua, a druga e rei hladna. Pa kakva je onda priroda vode? Ako istovremeno jedna ruka osjea da je vrua, a druga osjea tu istu vodu kao hladnu, tada emo shvatiti da ta voda nije ni vrua ni hladna - osjeaj vruine ili hladnoe relativan je za nae ruke. Vrue i hladno su stupnjevi iste stvari - to nisu
250

dvije razliite stvari. Razlika meu njima je u koliini ne u kvaliteti. Jeste li ikada razmiljali o razlici izmeu djetinjstva i starosti? Obino mislimo da su u suprotnosti jedno s drugim - djetinjstvo s jedne strane i starost s druge. Ali u emu je zaista razlika izmeu djetinjstva i starosti? Razlika je samo u godinama, razlika je u danima; razlika nije kvalitativna, ona je samo kvantitativna. Na primjer, uzmimo dijete staro pet godina. Moemo ga nazvati starac od pet godina"- to je loe u tome? Sve je to samo lingvistika upotreba rijei kada kaemo dijete od pet godina". Ako elimo, moemo ga nazvati, kao to se radi u engleskom jeziku, staro pet godina" to takoer moe znaiti starac od pet godina". Netko je samo starac sa sedamdeset, dok je netko star pet godina. U emu je razlika? Ako elimo, moemo zvati ovjeka starog sedamdeset godina dijete staro sedamdeset godina"; uostalom, dijete izraste u starog ovjeka. Ali ako ih promatramo odvojeno, oni nam se ine sasvim kontradiktorni. ini se da su djetinjstvo i starost u suprotnosti jedno s drugim, ali ako to jesu, tada ni jedno dijete ne moe postati staro. Pa kako i moe? Kako dvije kontradiktorne stvari mogu biti iste? Jeste li ikada opazili kada se dijete pretvorilo u starog ovjeka? Kojeg dana? Moete li oznaiti na kalendaru da je na taj i taj dan taj ovjek bio dijete, a da je na taj i taj dan postao star? Zapravo je problem u sljedeem. Na primjer, postoje
251

I SADA I OVDJE

I SADA I OVDJE

stepenice koje vode na terasu. Moete vidjeti nie stepenice i moete vidjeti stepenice na vrhu, ali moda neete moi vidjeti stepenice u sredinjem dijelu. Moe se uiniti da su nie stepenice i stepenice na vrhu odvojene, daleko jedne od drugih. Ali onaj koji moe vidjeti itavo stepenite zanijekat e takvu razliku. Rei e: Razlika izmeu stepenica na dnu i stepenica na vrhu je samo prividna zbog stepenica u sredini. Stepenica na dnu je povezana sa stepenicom na vrhu." Razlika izmeu raja i pakla nije u kvaliteti, razlika je samo u kvantiteti. Nemojte misliti da su raj i pakao kontradiktorni, dijametralno suprotni. Razlika izmeu raja i pakla je jednaka razlici izmeu vrueg i hladnog, izmeu donje preke i gornje preke, izmeu djeteta i starog ovjeka. Jednaka vrsta razlike postoji izmeu roenja i smrti; inae onaj tko je roen nee nikada moi umrijeti. Da su roenje i smrt kontradiktorni, kako bi tada roenje zavravalo smru? Mi jedino moemo doi do toke naeg prirodnog razvoja. Roenje se razvija u smrt - to znai da su roenje i smrt dva kraja iste stvari. Posijemo sjeme, ono izraste u biljku, i tada postane cvijetom. Jeste li ikada pomislili da postoji opozicija izmei sjemenke i cvijeta? Cvijet izrasta iz sjemenke i postaje cvijetom. Rast je u sjemenki. Roenje se pretvara u smrt. Bog zna iz kakve se gluposti i za vrijeme kakvih nesretnih vremena u ljudskom
252

umu stvorila ideja da su roenje i smrt u suprotnosti, da su ivot i smrt dvije odvojene stvari. elimo ivjeti; ne elimo umrijeti - ali ne znamo da je ve smrt dio ivota. Jednom kad odluimo da ne elimo umrijeti, sigurno je da e u tom trenutku na ivot biti ispunjen problemima i potekoama. itavo ovjeanstvo je postalo izofrenino. Ljudski je um podijeljen na dijelove, u fragmente, i za to postoji razlog. Uzimamo cjelovitost ivota kao da je on sastavljen od dijelova, i mi smo te dijelove suprotstavili jedne drugima. ovjek je isti, ali smo mi stvorili podjele u njemu samom i odredili takoer da su te podjele u suprotnosti jedne s drugima. To smo uinili na svim podrujima. Kaemo nekoj osobi: Nemoj biti gnjevan, oprataj", ne shvaajui da je razlika izmeu gnjeva i opratanja samo u stupnjevima - kao i izmeu vrueg i hladnog, izmeu djetinjstva i starosti. Moemo rei da je gnjev, sveden na najmanju mjeru, opratanje - ne postoji suprotnost meu njima. Ali sve nas stare pretpostavke ovjeanstva poduavaju: Oslobodite se gnjeva i prihvatite opratanje", kao da su gnjev i opratanje tako razliite stvari da moete odbaciti gnjev a zadrati opratanje. Tako neto moe rezultirati dijeljenjem ovjeka na fragmente i izazvati probleme. Svi nai stari sustavi vjerovanja kau da su seks i brahmacharya, celibat, u suprotnosti. Nita ne moe biti netonije od ovoga. Najnia toka seksa je brahmacharya. Seksualna elja koja se smanjuje je brahmacharya. Udaljenost
253

I SADA I OVDJE

I SADA I OVDJE

izmeu to dvoje nije neprijateljska i kontradiktorna. Zapamtite, u ovom svijetu ne postoji nita takvo kao kontradikcija. Zapravo nikada ne moe biti nita takvo kao kontradikcija, jer da postoji, ne bi bilo naina da se ujedine suprotnosti. Da su roenje i smrt tako odvojeni, roenje bi ilo svojim putem a smrt svojim - ne bi se nigdje susreli. Isto kao to se dvije paralelne linije nigdje ne susreu, ne bi dolo do susreta izmeu roenja i smrti. Roenje i smrt su isprepleteni, oni su dva kraja neprekidnosti. Kada to kaem, zapravo govorim da ako elimo spasiti ovjeka da ne poludi u potpunosti u budunosti, morat emo prihvatiti ivot u njegovoj cjelovitosti. Ne moemo si vie priutiti da stvaramo podjele i suprotstavljamo dijelove. udno je da onaj koji kae: Seks je u suprotonosti s brahmacharyom, rijeimo se seksa", i sam e biti na kraju uniten u svojim pokuajima da se rjei seksa. Takva osoba nee nikada postii brahmacharyu. U pokuaju da odvoji seks iz svojeg ivota, njegov um e se koncentrirati samo na seks - i nema naina da ikada postigne brahmacharyu. Njegov e um zauvijek biti u napetosti i problemima - i to je njegova smrt. Njegov e ivot postati previe naporan. Postat e teak i nee uope moi ivjeti - ak ni na trenutak. Bit e u nevolji. Ako to gledate na taj nain - a to je injenica - tada je to to govorim da su seks i brahmacharya povezani, jednako kao i najnia i najvia preka. Kako se ovjek
254

uspinje ljestvicom seksa, ulazi u brahmachary. Ona nije nita drugaija od seksa reduciranog na najnii stupanj. ovjek dosie toku gdje mu se ini kako je sve postalo prazno - to je dostizanje krajnjeg cilja. Tada ne postoji kontradikcija u ivotu, nema napetosti. Tada nema nemira u ivotu. Tada moemo ivjeti prirodni ivot. Ono o emu ja govorim je kako ivjeti najprirodniji ivot, u svim njegovim aspektima. Ne ivimo prirodno niti na jednoj razini, jer smo nauili ivjeti na neprirodan nain. Da trebate rei nekoj osobi: Hodaj na lijevoj nozi, jer lijeva noga pretstavlja religiju, pravednost. Ne hodaj desnom nogom, jer ona predstavlja nepravednost..." Kada bi ta osoba to povjerovala - a ima mnogo ljudi koji bi povjerovali u to, jer uvijek ima ljudi koji vjeruju u glupe ideje tada bi naili na ljude koji bi se sloili da je pravedno hodati na lijevoj nozi, a na desnoj nepravedno. Tada bi oni pokuali odrezati svoju desnu nogu pokuavajui hodati na lijevoj. I nikada ne bi mogli hodati. Moemo hodati jedino kombinirajui pokrete obje noge. Noga nikada ne hoda sama od sebe, iako se samo jedna noga kree prema naprijed u nekom trenutku. Dok hodate podiete samo jednu nogu, a to moe stvoriti krivu sliku da hodate na jednoj nozi. Ali ne zaboravite da je ona koja se ne mie, ona koja odmara jednako vana kao i ona koja se kree. Da biste jednoga dana postigli brahmacharya, seks u mirovanju je vaan u postizanju toga - na jednaki nain kao i mirujua desna noga u pokretnju lijeve prema
255

I SADA I OVDJE

I SADA I OVDJE

naprijed. Lijeva se noga ne bi mogla pomaknuti bez pomoi one desne. Seks u mirovanju postaje osnova za stvaranje brahmacharye. ovjek moe poduzeti korak prema brahmacharyi samo kada se seks prestane kretati. Izvlaenje oslonca za seks i njegovo unitavanje zasigurno e rezultirati prestankom seksa, ali to nee pomoi u postizanju brahmacharye. Umjesto toga, ovjek e ostati u limbu - na isti nain na koji su drevna uenja ostavila ovjeanstvo u limbu. Ono to vidimo oko sebe u svom ivotu nije nita drugo doli lijevi i desni korak, kretanje lijeve i desne noge. Sve je u ivotu integrirano. Oita razliitost je poput nota u velikoj simfoniji. Ako bilo to izostavite, imat ete problema. Netko moe rei da crna boja simbolizira zlo. Zato nitko ne nosi crno na vjenanjima; crno je dozvoljeno na pogrebima. Ima ljudi koji vjeruju da je crno simbol zla, a ima i ljudi koji vjeruju da je bijelo simbol istoe. Rijeimo se crnog, maknimo crno s lica zemlje." No sjetite se da e uklanjanjem crnog ostati malo toga bijelog - jer se bjelina bijelog istie u svojoj otrini samo u odnosu na crnu podlogu. Profesor pie na crnu plou bijelom kredom. Je li poludio? Zato ne pie po bijelom zidu? Naravno da moe pisati po bijelom zidu, ali se tada slova nee isticati. Bijelo se manifestira zbog crne podloge; crno utjee na to da se bijelo istie. Zapamtite da e bijelac koji poziva
256

na neprijateljstvo s crncem na kraju postati dosadan, bez duha. Za onoga koji je protiv iskazivanja gnjeva oprotaj e biti neuinkovit. Snaga opratanja lei u gnjevu; samo onaj koji se moe razbjesniti ima mo opratanja. Sama e snaga gnjeva dati slavu inu opratanja. U nedostatku gnjeva opratanje e se uiniti sasvim neslavno, potpuno beivotno, mrtvo. Ako je neiji seksualni ivot uniten - a postoje naini da se on uniti - zapamtite da to nee tu osobu uvesti u brahmacharyu, celibat. Ona e se jednostavno pretvoriti u impotentnu osobu. A postoji temeljna razlika izmeu te dvije stvari. Postoje naini kako se rijeiti seksualnog nagona, ali ovjek ne moe postati brahmacharya na nain da se rijei seksa, samo moe postati impotentan. Transformirajui seks, prihvaajui ga, usmjeravajui njegovu u energiju na viu razinu, osoba moe postati brahmacharya. Ali zapamtite da onaj sjaj koji vidite u oima brahmacharye, onoga koji ivi u celibatu, jest sjaj same seksualne energije. Energija je ista, samo transformirana. elim vam rei da ono to mi nazivamo suprotnostima nisu suprotnosti - ivot je sastavljen od veoma zagonetnog poretka. U njemu su stvorene suprotnosti tako da stvari mogu postojati. Mora da ste bili gomila cigli poslagana ispred kue u gradnji. Sve su cigle iste. Tada arhitekt, inenjer graevinar, da bi sagradio svod nad vratima kue, poslae te cigle na drugaiji nain. Cigle su iste,
257

I SADA I OVDJE

I SADA I OVDJE

ali izgradnjom ulaznih vrata on ih slae jedne nasuprot drugima tako da se meusobno mogu podupirati. On ne bi mogao izgraditi taj ulaz da ih je postavio na istu stranu - ulazna bi se vrata odmah sruila. Cigle postavljene istostrano nemaju snagu; u njima nema otpora. Kad god se stvara otpor, stvorena je i snaga. Snaga proizlazi iz suprotnosti; sva se energija proizvodi trenjem. U ivotu suprotnom smjeru. Bog, boanski arhitekt ivota, veoma je inteligentan. On zna da e ivot odmah postati hladan, i da e se cigle odmah razii ako nisu postavljene jedna nasuprot drugoj. Stoga je postavio gnjev nasuprot opratanja, seks nasuprot celibata, i zbog otpora prisutnog medu njima stvorena je energija. I ta energija je ivot. Postavio je cigle ivota i smrti zajedno, suelice jedne drugima, i stoga je od oboje stvoren izlaz u ivot. Ima ljudi koji kau: Prihvatiti emo samo ciglu ivota, neemo prihvatiti ciglu smrti." To je u redu. Kako elite. Ali ako ne prihvatite smrt, umrijet ete u tom trenutku, jer e tada sve cigle koje su preostale biti jednake. Ostat e samo cigle ivota - i one e se odmah sruiti. Ta je greka ponovljena mnogo puta. U posljednjih deset tisua godina ovjek je bivao povrijeen i muila ga je ta greka. On insistira na postavljanju slinih cigli; ne eli cigle koje se suprotstavljaju. Uklonite polaritete",
258

kae ovjek. Kae: Ako vjerujemo u Boga, tada emo svi u njega vjerovati. Tada neemo vjerovati u samsaru, u zemaljski svijet. Ako postoji Bog, tada ne postoji samsara; tada nikada ne moemo prihvatiti zemaljski svijet. Ne moemo biti na trnici, ne moemo se brinuti o poslu; zato to vjerujemo u Boga postat emo sveenici i ivjeti u umi." Takav bi ovjek elio stvoriti svoj svijet s bojim ciglama. Moete li zamisliti to bi se desilo da grekom svjetovni ljudi polude i postanu sveenici? Od tog trenutka se stvari ne bi pomakle ni milimetra; od tog bi tenutka itav svijet bio u raspadu. Zapravo, ovjek koji je sveenik nema pojma da preivljava, da se njegova lijeva noga kree naprijed samo zato to neki svjetovni ovjek vodi duan tamo negdje na trnici. Jedna noga je tamo ukorijenjena; zato je sveenikova noga slobodna da se kree. Sam dah ivota sveenika dolazi od svjetovnog ovjeka. On je u zabludi da ivi sam, ali je injenica da sva hrana dolazi iz svjetovnog svijeta. A on i dalje hoda okolo proklinjui svjetovnog ovjeka; nastavlja mu govoriti: Odrekni se svijeta i postani sveenik." Ne shvaa da na taj nain stvara situaciju za svjetovno samoubojstvo - situaciju iz koje ak ni on ne moe pobjei: i on e umrijeti. On razmilja o koritenju jednakih cigala. Ima i ljudi koji kau suprotno. Kau: Bog ne postoji, postoji samo ovaj svijet i nita drugo. Mi vjerujemo samo u materiju." I vjerujui u materiju, oni takoer pokuavaju
259

princip polariteta stoji iza stvaranja

energije, snage. Sve su cigle iste, ali su postavljene u

I SADA I OVDJE

I SADA I OVDJE

stvoriti svoj vlastiti svijet. I oni imaju probleme. Tamo gdje su oni stigli isto e doi do samoubojstva - zato to postoji samo materija, a ne i Bog, sve to daje zain ivotu, sve to ivot ini oaravajuim, to ivotu daje pokret, to stvara elju za rastom, nestat e. Kad bi netko vjerovao da Bog ne postoji, da ne postoji nita osim materije, kakav je onda smisao ivota? Tada ivot postaje sasvim beskoristan. Zato ljudi poput Sartrea, Camusa, Kafke, i drugih govore tako puno o besmislenosti na Zapadu. Danas, jednoglasno, svi zapanjaki filozofi govore da je ivot besmislen. Ono to je jednom Shakespeare rekao odjednom je postalo vano i mislioci sa Zapada ga sada neprestano citiraju u kontekstu ivota: To je pria koju pria idiot, puna krika i bijesa, koja nema znaenja." Ne moe postojati znaenje, nikakav smisao, jer ste sastavili cigle samo od materije. Smisao e u potpunosti nestati. Jednako kao to bi postojanje samih sveenika oduzelo smisao postojanju svijeta, isto bi tako postojanje samo svjetovnih ljudi uzelo taj smisao. Zanimljivo je da svjetovni ovjek preivljava uz pomo onoga koji se odrie, a ovaj preivljava uz pomo svjetovnog ovjeka - na isti je nain lijeva noga ovisna o desnoj i desna o lijevoj. Povrno gledano ova se ovisnost ini kontradiktornom, ali u dubini ipak nije. Obje su noge dio istog bia; jedna ga dri prikovanim za mjesto, a druga ga pokree. Nitko ne moe iskusiti potpunu istinu ivota bez
260

shvaanja ove kontradikcije na pravilan nain. Osoba koja ivei u suprotnosti inzistira na rezanju jedne polovice jo nije postigla dovoljnu inteligenciju. Moe se bez jedne polovice, ali e uskoro i preostala polovica umrijeti - bez sumnje, druga je polovica primila ivotnu energiju od prve polovice i niotkuda drugdje. uo sam priu. Dva su sveenika bila u svai. Jedan je vjerovao da je dobro imati neto novca uza sebe, da moe dobro doi u sluaju nude. Njegov se prijatelj, drugi sveenik, obino protivio: Zato nam je potreban novac? Mi smo oni koji su se odrekli svjetovnog, zato bi nama bio potreban novac? Samo svjetovni ljudi uvaju novac." Obojica su davala argumente kako bi poduprli svaki svoju teoriju, i inilo se da su oni ispravni. Velika je zagonetka svemira u tome da moete davati jednak broj argumenata u podravanju bilo koje od suprostavljenih cigli upotrijebljene u njezinom stvaranju, i rasprava nee nikada prestati, jer se obje cigle jednako koriste. Bilo tko moe naglasiti: Gledaj, svemir je sainjen od mojih cigli.", dok se netko moe tome suprostaviti i rei: N e , svemir je sainjen od mojih cigli." A ivot je tako beskrajan da se malo ljudi dovoljno razvije da vidi kako su ulazna vrata sagraena od suprotstavljenih cigli. Ostali jedino vide cigle koje im se nau u vidokrugu. Oni kau: Ima pravo, svemir je tvorevina sannyasa. Ima pravo, Brahman je izvor svemira.
261

I SADA I OVDJE

I SADA I OVDJE

Ima pravo, svemir je sainjen od atmana." Drugi ljudi kau: Svemir je stvoren od materije, sastavljen je ni od ega drugoga doli praine. Sve se na kraju pretvara u pepeo. 'Pepeo pepelu.'" I ti ljudi mogu samo pokazati cigle koje se nalaze u njihovom vidokrugu. U ovoj situaciji ni teist a ni ateist ne pobjeuju; niti materijalist ni spiritualist. Ne mogu. Njihove izjave proizlaze iz razliitih pogleda na ivot. Dakle, ta su se dva sveenika jako svaala. Jedan je smatrao da je neophodno imati novac, a drugi se s time nije slagao. Jedne su veeri u urbi stigli do neke rijeke. Bliila se no. Jedan od sveenika pristupio je ladaru koji je vezivao svoj amac za tu no, i rekao: Molim te, nemoj jo vezivati svoj amac. Prevezi nas preko rijeke. N o se sputa a mi moramo prijei na drugu stranu." Laar im ree: Zao mi je, za danas sam gotov i sada se moram vratiti u svoje selo. Prevest u vas ujutro." Sveenici rekoe: N e , ne moemo ekati do jutra. Na guru s kojim ivimo, koji nas je nauio to je to ivot, umire. uli smo da e do jutra biti mrtav. On nas je pozvao k sebi. Ne moemo tu prenoiti." Laar ree: Dobro, prevest u vas preko rijeke za pet rupija." Sveenik koji je smatrao da je novac potreban, nasmija se i ree gledajui u drugog sveenika: to misli, prijatelju? Da li je noenje novca beskorisno ili korisno?" Drugi se samo smijao. Sveenik plati pet rupija laaru pobijedio je. Nakon to su stigli na drugu obalu, on opet
262

ree: Sto kae, prijatelju? Da nismo imali novac ne bismo bili preli rijeku." Drugi se sveenik grohotom nasmija. Ree: Preli smo rijeku ne zato to smo imali novac, ve zato to si se ti od njega mogao odvojiti. Mogli smo prijei rijeku ne zato to si ti imao novac ve zato to si ga mogao otpustiti." I tako je diskusija nastavljena. Onaj drugi sveenik nastavi: Uvijek sam govorio da sveenik mora imati hrabrosti odvojiti se od novca. Mogli smo ga se odrei; zato smo preli rijeku. Da si ga se drao, da se nisi odvojio od njega, kako bismo preli rijeku?" I problem je ostao. I prvi mu se sveenik pridrui u smijehu. Doli su do svog gurua. Upitae ga: to da uinimo? Ovo postaje pravi problem. Ono to se danas dogodilo objanjava vrlo precizno razliku izmeu nas. Jedan od nas vjeruje da smo preli rijeku, jer smo kod sebe imali novaca, a drugi kae da smo preli rijeku zato jer smo se mogli odvojiti od tog novca. vrsti smo u svojim uvjerenjima, a ini se da smo obojica u pravu." Guru se od srca nasmijao. Ree: Vi ste obojica ludi. inite istu glupost kakvu ovjeanstvo ini ve stoljeima." ,,U emu se sastoji ta glupost?" upitae sveenici. Guru ree: Svaki od vas gleda jednu stranu istine. Istina je da ste mogli unajmiti amac i prijei rijeku samo zato to ste se mogli odvojiti od novca - ali i druga je strana jednako istinita: odvojili ste se od novca zato jer ste uza se
263

I SADA I OVDJE

I SADA I OVDJE

imali novac od kojeg ste se mogli odvojiti. Istina je takoer da ste preli rijeku, jer ste uz sebe imali novac. Ali i drugi je dio jednako istinit. Da niste imali novaca ne biste mogli prijei rijeku. Preli ste, jer ste se odvojili od novca. Pa su tako obje strane ispravne. Tu nema kontradikcije" Ali mi smo stvorili takve razlike na svim nivoima svojeg ivota. A vjerovanje u jednu ili drugu stranu moe pruiti uvjerljiv, podravajui argument. Nije teko, jer uostalom ovjek ima barem pola ivota za usporedbu - on ivi pola svog ivota; to nije mala stvar. To je vie nego dovoljno za diskusiju. Nita se nee rijeiti svaanjem. ivot treba istraiti, upoznati u njegovoj potpunosti. Ja svakako poduavam smrt, ali to ne znai da sam protiv ivota. To znai da je smrt izlaz za upoznavanje ivota, za priznavanje ivota. To znai da ne vidite ivot i smrt u tolikoj suprotnosti jedno s drugim. Zvao ja to umjetnost umiranja ili umjetnost ivljenja - oboje znai istu stvar. To ovisi o tome kako na to gledamo. Moete se zapitati: Zato to ne nazivate umjetnost ivljenja?" Evo razloga za to. Prvi je da smo postali izuzetno vezani za ivot. A ta je povezanost postala jako neuravnoteena. Mogu to nazvati umjetnou ivljenja, ali neu, jer ste vi previe vezani za ivot. Kad bih rekao: Doite i nauite umjetnost ivljenja", vi bi dojurili, jer bi htjeli pojaati svoju vezanost za ivot. Ja to zovem umjetnou umiranja tako da moete ponovno postii ravnoteu. Ako nauite kako umrijeti, tada e ivot
264

i smrt jednako biti ispred vas; oni e postati vaa lijeva i desna noga. Tada ete doi do vrhovnog ivota. U svojem vrhovnom stanju ivot ne sadri ni roenje ni smrt, ali je sastavljen od dva aspekta koje nazivamo roenje i smrt. Naravno, ako postoji grad u kojem su ljudi skloni samoubojstvu, gdje nitko ne eli ivjeti, ja neu ii tamo i govoriti o umjetnosti umiranja. Tamo u rei: Uite umjetnost ivljenja." I kao to vama govorim: Meditacija je put u smrt," rekao bih ljudima toga grada: Meditacija je put u ivot." Rekao bih im: Doite, nauite ivjeti, jer dok ne nauite kako ivjeti, neete znati ni kako umrijeti." Samo bi u tom sluaju ljudi iz toga grada doli k meni. Va je grad potpuno drugaiji: vi ste stanovnici grada u kojem nitko ne eli umrijeti, gdje svi ele ivjeti, gdje se ljudi grevito dre za ivot tako da bi smrt drali to dalje od sebe zauvijek. Stoga sam primoran da s vama govorim o smrti. Nema to veze sa mnom; zbog vas ja to nazivam umjetnou umiranja. itavo vrijeme govorim istu stvar. Jednom je Buddha uao u neko selo. Bilo je rano jutro i sunce samo to se nije pojavilo na obzoru. Do njega je doao ovjek i rekao: Ja sam ateist. Ne vjerujem u Boga. to ti misli? Postoji li Bog?" Buddha ree: Samo Bog postoji. Samo je Bog posvuda, nita drugo." ovjek mu ree: Ali meni je reeno da si ti ateist."
265

I SADA I OVDJE

I SADA I OVDJE

Mora da si krivo uo." ree Buddha. Ja sam teist. Sada si to uo iz mojih usta. Ja sam najvei teist koji postoji. Postoji Bog i nita osim Boga." Onaj je ovjek stajao ispod drva s nekim neugodnim osjeajem. Buddha je nastavio dalje. Jo jedan ovjek dode u podne i ree: Ja sam teist. Ja apsolutno vjerujem u Boga. Ja sam neprijatelj ateista. Doao sam te pitati to misli o postojanju Boga?" Buddha ree: Bog? Niti postoji niti ikada moe postojati. Sigurno je da nema Boga." ovjek nije mogao vjerovati vlastitim uima: O emu pria?" poviknu, uo sam kako je religiozan ovjek doao u ovo selo, pa sam ga doao pitati da li Bog postoji. Pa o emu ti to govori?" Buddha ree: Religiozan ovjek? Onaj koji vjeruje u Boga? Ja sam najvei postojei ateist." ovjek je tamo stajao sasvim zbunjen. Moemo shvatiti njegovu zbunjenost, ali je Ananda, Buddhin uenik, bio uasno napet; uo je oba razgovora. Postao je jako nemiran; nije mogao shvatiti to se dogaa. Ujutro je jo bio u redu, ali do poslijepodneva je nastao problem. to se desilo Buddhi?", Ananda se zapitao. Ujutro je rekao da je najvei vjernik, dok je po podne rekao da je najvei nevjernik." Odluio je pitati Buddhu na veer, kada budu sami. Ali do na veer Anandu je ekalo jo jedno iznenaenje. Do veeri je k Buddhi dola jo jedna osoba i rekla:
266

N e razumijem da li ima ili nema Boga." Mora da je ovjek bio agnostik, onaj koji ne zna da li Bog postoji ili ne. Nitko ne zna, i nitko nikada ne moe znati. Pa je rekao: N e znam da li postoji Bog ili ne. to ti kae? to ti misli?" Buddha odgovori: Ako ti ne zna, tada ni ja ne znam. I bilo bi dobro da obojica zautimo." Sluajui Buddhin odgovor i taj je ovjek bio zbunjen. Ree: C u o sam da si prosvijetljen, pa sam pomislio da mora znati." Buddha ree: Mora da si uo krivo. Ja sam ovjek koji nema pojma. Kakvo znanje mogu posjedovati?" Pokuajte osjetiti kroz to je Ananda morao prolaziti. Stavite se u njegov poloaj. Vidite li njegov problelm? Kada je pala no i kada su svi otili, dotaknuo je Buddhina stopala i rekao: Pokuava li me ubiti? to radi? Gotovo sam izgubio svoj ivot! Nikada nisam bio tako uznemiren i uzrujan kao danas. to to govori i ini cijeli dan? Jesi li poludio? Jesi li siguran da zna to si danas govorio? Ujutro si dao jedan, poslije podne drugi, a naveer potpuno drugaiji odgovor na isto pitanje." Buddha ree: Nisam te odgovore dao tebi. Dao sam svoje odgovore ljudima koji su ih postavili. Zato si ih uope sluao? Misli li da je u redu sluati to ja kaem drugima?" Ananda ree: Ovo je previe! Kako je mogue da ne ujem? Bio sam prisutan, upravo tamo; moje ui nisu bile zaepljene! I je li mogue da ja ne bih htio sluati to ti
267

I SADA I OVDJE

I SADA I OVDJE

govori? Volim te sluati, bez obzira s kime razgovara." B u d d h a ree: Pa z a t o si onda ljut? N i s a m tebi odgovarao." Ananda ree: Moda ne, ali u nedoumici sam. Molim te, odmah mi odgovori. to je istina? Zato si dao tri razliita odgovora?" Buddha objasni: Trebao sam tu trojicu dovesti do toke ravnotee. ovjek koji je doao ujutro je ateist. S obzirom da je ateist, on je nepotpun, jer ivot se sastoji od suprotnosti." Imajte to na umu: iskreno religiozna osoba je i jedno i drugo - ateist s jedne strane i vjernik s druge. Njen ivot sadri oba aspekta, i on donosi harmoniju izmeu tih suprotnosti. Religija je u tom skladu. I onom koji vjeruje u Boga nedostaje religiozna zrelost. On jo nije postigao ravnoteu u svom ivotu. I tako Buddha ree Morao sam dovesti ravnoteu u njegov ivot. Jedna je njegova strana postala jako teka, pa sam morao dodati kamenje na drugu stranu. Osim toga htio sam ga uzdrmati, jer nekako je postao uvjeren da Bog ne postoji. Njegovo je uvjerenje trebalo malo poljuljati, jer onaj koji postane siguran, umire. Putovanje se mora nastaviti; potraga se mora nastaviti. ovjek koji je doao poslije podne je teist. Morao sam mu rei da sam ateist, jer je i on postao asimetrian; i on je izgubio ravnoteu. ivot je ravnotea. Onaj koji postigne tu ravnoteu, postie istinu."
268

To vam govorim zato da bi nauili umjetnost umiranja, jer je va ivot postao asimetrian. Vrlo vrsto sjedite na ivotnoj vagi, i tako se sve pretvorilo u stijenu. ivot je postao krut, ravnotea je nestala. Hajde, idite. Pozovite i smrt. Recite: Doi i budi mi gost. Ostat emo zajedno." Onoga dana kada ivot pristane da ivi sa smru, bit e transformiran u uzvien ivot. Onoga dana kada smrt doekate s dobrodolicom, zagrlite ju, prigrlite, stvar je gotova! Toga dana alac smrti odlazi. alac je leao u naem bjeanju od smrti, u naem strahu od nje. Kada osoba istupi i prigrli smrt, smrt gubi, smrt je pokorena, jer ovjek koji prigrli smrt postaje besmrtan. Sada mu smrt ne moe nita uiniti. to smrt moe uiniti ovjeku koji je spreman nestati? Postoje dvije vrste ljudi - oni koje smrt trai i oni koji trae smrt. Smrt trai one koji od nje bjee. A ima i onih koji trae smrt, ali ona im neprestano izmie. Beskonano trae, ali ju ne mogu nai. Kakva biste vi osoba eljeli biti - ona koja bjei od smrti ili ona koja ju prigrljuje? Osoba kojoj smrt izmie stalno e biti poraavana; itav e njen ivot biti ivotna pria o porazu. Onaj koji prigrli smrt odmah e nad njom trijumfirati; poraz vie nee postojati u njezinom ivotu. Tada njezin ivot postaje trijumfalno putovanje. Da, ja poduavam umjetnost umiranja. Poduavam vas kako da umrete da bi postigli ivot. Znadete li jednu
269

I SADA I OVDJE

I SADA I OVDJE

tajnu? ovjek koji naui kako ivjeti u mraku - u trenutku kada u potpunosti prihvati mrak, taj se mrak za njega pretvara u svjetlo. Znate li da ovjeku koji s voljom uzme otrov, kao da pije nektar, otrov postaje poput nektara? Ako to ne znate, tada morate otkriti. Jedna od najdubljih istina ivota je da ovjeku koji s ljubavlju prihvaa otrov, taj otrov za njega vie ne predstavlja otrov - pretvara se u nektar. A ovjek koji srdano prihvati mrak, otkriva na vlastito iznenaenje daje mrak postao svjetlost. I onaj koj rairenih ruku prihvaa bol, otkriva da bol ne postoji - ostaje samo srea. Za onoga tko prihvaa svoje stanje nemira i pristane da s time ivi, vrata su mira i spokoja irom otvorena. To izgleda kontradiktorno. Zapamtite meutim da onaj koji kae da eli postii mir, nikada ne moe postati smiren, jer rei: Ja elim postii mir", je zapravo traenje nespokoja. ovjek je nemiran po prirodi, a ipak postoje neki koji stvaraju novi nemir govorei: elimo biti smireni." Jednom mi je doao neki ovjek. Rekao je: Bio sam u hramu Ramane, Pondicherrya i Ramakrine - svi su oni puni licemjerstva. Nita drugo nisam tamo mogao nai. Traim mir koji nigdje ne nalazim. Lutam u potrazi za mirom ve dvije godine. U Pondicherryi je netko spomenuo tvoje ime. Doao sam direktno od tamo. elim mir." Rekoh mu: Ustani i izai kroz ta vrata ovog asa, inae u i ja ispasti licemjer." On ree Kako to misli?"
270

Rekoh mu Jednostavno izai van. I nikada se ne okrei ponovno u ovom smjeru. Bolje je da se spasim prije no to i ja budem nazvan licemjerom." Ali ja sam doao pronai mir", ree on. Jednostavno nestani", rekoh. Dozvoli mi da te upitam sljedee: kome si iao i pitao kako da bude u agoniji? Koji te je guru gurnuo u nemir? U koji si hram iao da bi nauio biti nemiran?" Nikuda nisam iao", odgovori ovjek. Tada rekoh: Ti si tako pametan momak, nikada ne moe stvoriti mentalnu uznemirenost za sebe. Pa to te ja onda mogu poduiti? Kreni suprotnim smjerom od naina na koji si stvorio svoj nemir i nai e mir. Sto eli od mene? Nemoj nikome rei da si me doao posjetiti, ak ni grekom. Ja nemam nita s tim to se tebi dogaa!" ovjek ree: Molim te, pokai mi put da naem mir." R e k o h mu: Ti trai naine kako da bude uznemiren. Postoji samo jedan nain da se dostigne mir: budi u miru s nemirom." Onaj koji prihvaa nemir u potpunosti, onaj koji kae: Doi, ostani sa mnom. Budi gost u ovom domu", odjednom otkrije da ga je uznemirenost napustila. S promjenom u naem stanju uma nestaje uznemirenost. Kod onoga koji prihvaa samu uznemirenost, um se smiruje. Kako uznemirenost moe potrajati ako je um usklaen s mirom?
271

I SADA I OVDJE

I SADA I OVDJE

Iako to moe biti neprihvaanje uznemirenosti, sama uznemirenost rezultat je naeg stava prema neprihvaanju. Onaj koji kae da nee prihvatiti stanje uznemirenosti i dalje e biti uznemiren, jer samo neprihvaanje je uzrok uznemirenosti. ovjek kae: Neu prihvatiti uznemirenost, ne mogu prihvatiti patnju, ne mogu prihvatiti smrt, ne mogu prihvatiti mrak." To je u redu, nemojte ih prihvatiti - ali i dalje ete biti okrueni onim to ne elite prihvatiti. Umjesto toga pogledajte to se deava prihvaanjem, prihvaajui neto to nitko drugi ne eli prihvatiti. I na vae veliko iznenaenje otkrit ete da je ono to ste smatrali neprijateljem, postalo va prijatelj. Ako pozovete neprijatelja u goste, to mu drugo preostaje nego da postane va prijatelj? Razlog zbog kojeg sam raspravljao o ovim stvarima s vama tri dana je taj to sam vidio da ste vi doli ovdje sa eljom da pokorite smrt. Mora da ste mislili kako u vas nauiti neki trik kako da nikada ne umrete. Neki je prijatelj napisao pismo u kojem kae:

J E T O U PITANJU, O N D A S E ISPLATI P O T R O I T I N O V A C D A D O E M O OVAMO. Moda ste i vi doli s istom idejom. Ako jeste, bit ete razoarani, jer ja ovdje poduavam umjetnost umiranja. Govorim vam: Umrite! Nauite kako da umrete. Zato bjeati od smrti? Prihvatite ju, doekajte ju s dobrodolicom. I zapamtite da vam dajem klju kojim ete pobijediti smrt. Pomlaivanje nije klju postizanja pobjede nad smru. Bez obzira koliko puta proli kroz proces pomlaivanja, jo ete uvijek morati umrijeti. Tijelo e sigurno umrijeti. Pomlaivanje moe samo malo odmaknuti smrt; smrt se moe malo dulje izbjegavati. To samo znai da e se vai problemi protegnuti na vie vremena - umjesto umiranja sa sedamdeset godina, mogli biste umrijeti za sedamsto godina. Patnja koja bi se okonala nakon sedamdeset godina bi se tada produila na sedamsto godina - to drugo? Problemi koji traju sedamdeset godina bi se produili na sedamsto. Svae duge sedamdeset godina potrajale bi sedamsto. Problemi od sedamdeset godina bi se razvukli na sedamsto - toliko bi se razvukli, umnoili. to drugo mislite da bi se dogodilo? To vam moda nije palo na pamet, ali kada bi vam netko stvarno mogao dati napitak i rei: Popij ovo i

Pitanje 2
H O E LI N A M POKAZATI N A I N KAKO DA P O M L A D I M O SVOJA TIJELA? H O E LI N A M POKAZATI KAKVU A L K E M I A R S K U M E T O D U KAKO D A P O N O V N O P O S T A N E M O MLADI? AKO
272

ivjet e sedamsto godina", rekli bi mu: ekaj malo, da razmislim." Ne vjerujem da bi i jedan od vas pristao da popije napitak koji bi produio ivot sedamsto godina. Pa
273

I SADA I OVDJE

I SADA I OVDJE

to to znai? To znai: I dalje u biti takav kakav jesam. Ovaj ja" bi trebao ivjeti sedamsto godina." A to bi se pokazalo jako skupim; imalo bi ozbiljne posljedice. Ako znanstvenici jednog dana otkriju kako da ovjek vjeno ivi - a takvo je otkrie mogue, to nije teko zapamtite, ljudi bi poeli traiti gurua da ih poduava kako da brzo umru. Jednako kao to sada ljudi trae gurue koji ih mogu pomladiti, tada bi ljudi traili nekoga tko e im otkriti tajnu, tehniku umiranja, tako da ih niti znanstvenici ne bi bili u stanju spasiti. Pokuali bi varati vladu tako da si olakaju izlaz iz ivota. Nemamo pojma o tome da produeni ivot nema smisla. Smisao ivota dolazi sa ivljenjem. Netko moe u potpunosti ivjeti u jednom trenutku - mnogo punije nego netko drugi koji ima neogranieni broj ivota. Stvar je u ivljenju, a samo onaj koji nema straha od smrti moe ivjeti - inae, kako da ivi? Strah od smrti ini da se ovjek trese - nikad ne stoji mirno. On neprestano tri. Jeste li primijetili da je na svijetu brzina u stalnom porastu? Sve je brzo. S jedne strane raketa je bolja od kola koja vue vol - jer vas raketa moe bre odvesti na razna mjesta - ali zato se toliko insistira na brzini? Moda to niste shvatili, ali svi su ljudski pokuaji ubrzavanja u biti pokuaji da ovjek pobjegne s mjesta na kojem se nalazi. Tamo gdje se nalazi je strano preplaen, u strahu i eli pobjei. Osjea da bi mu bilo bolje bilo gdje drugdje, samo ne tamo gdje se nalazi.
274

irom Evrope i Amerike vikendi i praznici postali su dosadni. Ljudi se tih dana sve vie umaraju. Glavna ideja je sjesti u auto i odjuriti - pedeset, sto kilometara, dvije stotine - pobjei na neko mjesto za pinik, u planine, u neko mjesto u brdima, na obalu mora. Motivacija za brzim bijegom je ta to i drugi bjee, i isto ure - i mogli bi tamo prvi stii. Ako ih se pita gdje ele stii, ne znaju. Jedna je stvar meutim sigurna: ele pobjei od mjesta gdje se nalaze - daleko od kue, od ene, od posla. ovjek nije u stanju ivjeti; zato ima toliko bjeanja i lutanja. On eli staviti jo vie snage u vozila, tako da jo bre moe pobjei. Pitajte ga gdje ide, kamo eli stii, i njegov e odgovor biti: N e mogu vam to sada rei; nemam vremena. Moram brzo stii tamo. Moramo sletjeti na Mjesec, moramo sletjeti na Mars." Mi jurimo tijekom itavog svog ivota. Od ega bjeimo? ega se trebamo bojati? S jedne strane, bojimo se da ne moemo ivjeti ivot u cijelosti, a s druge se strane bojimo neizbjenosti smrti i njene prisutnosti. Obje su stvari meusobno
v

povezane. ovjek koji se boji smrti nee moi ivjeti svoj ivot; ostat e prestravljen od smrti. Pa koji je onda odgovor? Pitate me: Sto je rjeenje? Sto je odgovor?" Ja kaem: Prihvatite smrt. Pozovite smrt i recite: Doi, o ivotu u brinuti kasnije - prvo ti doi. Neka se prvo tebe rijeim jednom za svagda. Nakon toga u udobno ivjeti. Neka se prvo rijeim tebe, pa u se onda smiriti i
275

I SADA I OVDJE

I SADA I OVDJE

udobno ivjeti." Meditacija je tehnika kojom prihvaamo smrt ovakvim stavom. Meditacija je nain, meditacija je odgovor kako ponuditi takav poziv smrti. Onaj koji prihvaa smrt na ovaj nain u trenutku se zaustavlja. Njegova brzina nestaje. J e s t e li kada promatrali kako, kada ste ljuti i vozite se biciklom, bre okreete pedale. Kada ste ljuti i vozite auto, sve jae pritiete gas. Psiholozi kau da se saobraajne nesree dogaaju ne zbog loih cesta, ve zbog ovjeka koji dri nogu na gasu - neto nije u redu s njim. Zubi su mu stisnuti od bijesa pa jae pritie gas, i na neki nain eli da dode do nesree. Ispunjen je eljom da se u neto zabije. ivot mu se ini dosadnim i beskorisnim, pa eli malo uzbuenja, malo zaina tom svom ivotu - ako nita drugo barem zabijanjem u neto. Misli da e to biti uzbudljivo, i da e se zbog toga dobro osjeati. Misli da e na taj nain osjetiti zadovoljstvo, jer se neto dogodilo u njegovom ivotu, te da on nije totalni promaaj. Mnogi su kriminalci u sudnicama Evrope i Amerike izjavili kako nisu imali nita protiv osobe koju su ubili, da su samo eljeli vidjeti svoja imena u novinama, i da je to bio jedini nain. Ime potenog ovjeka nikada ne dospijeva u novine; samo imena ubojica i kriminalaca. Postoje dvije vrste ubojica: oni koji poine samo jedno ubojstvo, iz osobnih razloga, i oni koji poine masovna ubojstva - politiari. Samo su njihova imena tiskana u
276

novinama, druga se ignoriraju. Iako ste poteni graanin vae se ime nee pojaviti u novinama - ali probodite nekoga noem i to e biti na naslovnici. Kriminalac u sudu priznaje: Nisam bio neprijatelj te osobe, nikada ju prije nisam vidio. Samo sam mu pogledao u potiljak i zabio no u lea. Kada je krv poela ikljati iz rtve osjetio sam zadovoljstvo da sam konano uinio neto o emu e ljudi priati, da ivot nisam protratio. Novine su pune moje prie. Sudovi, vani suci i odvjetnici u svojim crnim haljama s velikom ozbiljnou raspravljaju o mojem sluaju. Gledajui sve to i ja osjeam da sam neto postigao, nisam samo obian ovjek." ovjek koji izbjegava smrt, koji se boji smrti, postao je tako frustriran, tuan i dosauje se da je spreman bilo to uiniti. Jedina stvar koju on naravno ne radi je doekivanje smrti. im ovjek doeka smrt, prihvati smrt, otvaraju se nova vrata u njegovom ivotu - vrata koja ga vode do boanskog. Rije 'umrijeti5 urezana je u hram Boga, dok se rijeka ivota ulijeva unutra. Gledajui znak 'umrijeti' ljudi mu okreu leda. Nitko ne ulazi. To je vrlo pametna ideja, veoma bistra, inae bi unutra bila gomila ljudi i teko bi bilo ivjeti - stoga hram ivota ima natpis 'umrijeti' koji visi s vanjske strane. Oni koji se preplae gledajui ga, pobjegnu. Zato sam rekao da treba nauiti kako umrijeti. Najvea ivotna tajna je nauiti kako umrijeti, kako prihvatiti smrt. Neka prolost umire svaki dan. Neka
277

I SADA I OVDJE

I SADA I OVDJE

mi umremo svaki dan. Mi ne dozvoljavamo jueranjoj prolosti da umre. Sedamdesetogodinjak uva svoje uspomene iz djetinjstva ivim. Njegovo djetinjstvo jo nije mrtvo. On jo nosi elju za povratkom u djetinjstvo. ovjek je prestar da se kree, vezan je za krevet, ali njegova mladost jo nije mrtva. Jo uvijek razmilja o istim stvarima. Jo uvijek sanjari o enskim filmskim zvijezdama svoje mladosti, iako ni jedna od njih nije vie ista. Slike mu se i dalje vrte pred oima, nita nije umrlo. Zapravo, naa prolost nikada ne umire. Nikada ne sakupimo hrabrosti da umremo; nikada ne dozvoljavamo da ita umre, i stoga se sve slae na hrpu. Ne dozvoljavamo da mrtvo bude mrtvo; umjesto toga to skupljamo kao teak teret. I tada postane nemogui ivjeti pod takvim teretom. I tako je jedan od kljueva umjetnosti umiranja: neka mrtvo bude mrtvo. D o k je Isus hodao pored jezera dogodio se prekrasan dogaaj. Bilo je rano jutro - sunce samo to nije izalo; horizont je upravo pocrvenio. Nekakav je ribar bacio mreu u jezero da lovi ribu. Kad je poeo izvlaiti mreu, Isus je stavio svoju ruku na njegovo rame i rekao: Moj prijatelju, da li bi itav ivot proveo ovako, lovei ribu?" Isto pitanje je puno puta prolo kroz njegovu glavu i ranije. Ima li koji um kroz koji to ne proe? Naravno, riba moe biti drugaija, mrea drugaija, jezero drugaije, ali ipak se javlja pitanje: Trebam li ja provesti itav svoj ivot lovei ribu?" Ribar se okrenuo da vidi koji je to ovjek postavio
278

isto pitanje koje i on sam postavlja u svojoj glavi. Pogledao je Isusa. Vidio je njegove ozbiljne, nasmijane oi, njegovu osobnost. Rekao je: Nema drugog naina. Gdje drugdje mogu nai jezero? Gdje drugdje mogu nai ribu i bacati mreu da je ulovim? I ja se pitam 'Hou li nastaviti pecati ribu do kraja ivota?' " Tada ree Isus: I ja sam ribar, ali ja svoju mreu bacam u neki drugi ocean. Doi, slijedi me ako eli, ali zapamti, novu mreu moe baciti samo onaj ovjek koji ima hrabrosti odrei se svoje stare mree. Ostavi tu staru mreu." Ribar mora da je zaista bio hrabar. Malo je tako hrabrih ljudi kao to je on. U tom trenutku on je ispustio mreu punu ribe. Mora da mu je dola elja da barem izvue mreu koja je ve bila puna, ali Isus ree: Samo oni koji koji imaju hrabrosti ostaviti iza sebe staru mreu mogu baciti novu mreu u novi ocean. Ostavi svoju mreu ovdje." Ribar je ostavio mreu i upitao: Reci mi kuda moram ii." Isus mu ree: ini se da si hrabar ovjek. Ima potencijala da nekuda ode. Poi sa mnom!" Kad su stigli do ruba sela, dojuri nekakav ovjek. Uhvatio je ribara i rekao: Ti luae, kamo ide? Tvoj je otac, koji je bio bolestan, umro. Gdje si ti bio? Ili smo te traiti na jezeru i nali tvoju mreu kako lei tamo. Kamo ide?" Ribar ree: Molim te da mi dozvoli da odem na par dana kako bih pokopao oca. Tada u se vratiti."
279

I SADA I OVDJE

I SADA I OVDJE

Isus odgovori na to nevjerojatno prekrasnim rijeima. Ree: Ludo jedna, neka mrtvi pokapaju mrtve! emu da ide? Doi. Slijedi me. Onaj koji je mrtav ve je mrtav, emu se brinuti o pokapanju? Sve su to trikovi da ga se odri ivim. Onaj koji je mrtav, je mrtav zauvijek. I ima mnogo mrtvih ljudi u ovom selu. Oni e mrtvog pokopati. Ti poi sa mnom." Ribar je na trenutak oklijevao. Isus ree, promatrajui ga: Moda sam krivo shvatio da ti moe ostaviti iza sebe svoju staru mreu." Ribar se zaustavi na trenutak i poe za Isusom. Isus ree: Hrabar si ovjek. Ako iza sebe moe ostaviti mrtve, ti zaista moe postii ivot." Zapravo, ono to je u prolosti umrlo treba ostaviti. Sjedite meditirajui, ali mi uvijek dolazite i govorite da se to nikako ne deava, da misli stalno pristiu. Misli ne dolaze samo tako. Pitanje je da li ste ih ikada otpustili? Vi se uvijek drite za njih, kako u njima moe biti greka? Ako ovjek ima psa, hrani ga, vee ga u kui i odjednom ga pusti na slobodu; ako se jadan pas vrati iznova ovjeku, da li bi to bila njegova greka? Sve ste to vrijeme hranili psa, mazili ga, voljeli ga, igrali se s njim, svezali mu ogrlicu oko vrata, drali ga u kui. I odjednom ste odluili meditirati i rekli psu da se gubi. Kako se to moe dogoditi? Jadan pas nema pojma to se vama dogodilo, pa zato neko vrijeme uokolo luta i onda vam se vrati. On misli da se moda alite na njegov raun, stoga to ga vie tjerate on postaje sve razigraniji,
280

sve vam se vie vraa. Osjea da se neto novo dogaa, da je gospodar moda dobre volje, pa se sve vie zainteresira za tu igru. Dolazite mi i govorite kako vas misli ne naputaju. Pa kako i mogu? Hranili ste ih vlastitom krvlju. Vezali ste ih za sebe; stavili im ogrlicu oko vrata s vaim imenom. Samo recite nekom kako je ono to on misli krivo - skoit e na vas govorei: Kako misli da je ono to ja milim krivo? Moje misli ne mogu biti krive!" Pa se tako misao s ogrlicom i vaim imenom stalno vraa. Kako vaa misao moe znati da vi meditirate? Vi sada kaete svojoj misli: Gubi se! Nestani!" Misao nee samo tako nestati. Mi hranimo misli. Mi hranimo misli prolosti, stalno ih veemo ua se. I onda jednog dana odjednom elite da one nestanu. Nee nestati u jednom danu. Trebate ih prestati hraniti; trebate ih prestati uzgajati. Zapamtite, ako se elite rijeiti misli, prestanite govoriti moje misli." Kako moete ostaviti neto za to tvrdite da je vae? Ako se elite rijeiti misli, prestanite se za njih zanimati. Kako e nestati ako se vi za njih i dalje zanimate? Kako e one inae znati da ste se vi promijenili, da vie niste za njih zainteresirani? Sva su naa sjeanja iz prolosti misli. Postoji itava mrea za koju se drimo. Ne doputamo im da umru. Dozvolite svojim mislima da umru. Neka mrtvi ostanu mrtvi; ne pokuavajte ih drati na ivotu. Ali mi to inimo.
281

I SADA I OVDJE

I SADA I OVDJE

I ovo je dio umijea umiranja. Drite i to na umu: ako elite nauiti umjetnost umiranja, neka mrtvi ostanu mrtvi. Neka prolost bude prolost. Ona vie ne postoji, pustite ju. Nema potrebe da ju drite u vaem sjeanju. Pozdravite se s njom, neka ode. Juer je zavreno juer; ono sada vie ne postoji - a ipak ima vlast nad nama. Ima jo jedno malo pitanje. Prijatelj je pitao:

tada um vie ne postoji. Na primjer, oluja je na moru, more je nemirno. Bi li to nazvali nemirna oluja"? Da li bi ju itko nazvao nemirna oluja"? Nazvali bi ju jednostvno oluja, jer ona je samo drugo ime za uznemirenost. I kada se oluja smiri, da li tada kaete da je oluja postala mirna? Jednostavno kaete da oluje vie nema. U razumijevanju uma, zapamtite to, um je jo jedno ime za konfuziju. Kada nastupi mir to ne znai da se um smirio; ve da um vie ne postoji. Dolazi do stanja ne-uma.

Pitanje 3
T O J E T O U M I S P U N J E N ILUZIJAMA? T O J E T O VEOMA Z B U N J E N I UM? TO J E T O J A S N O A UMA? To trebate razumjeti, jer e biti korisno za meditaciju, isto kao i za uenje umjetnosti umiranja. Postavio je znaajno pitanje: Sto je to zbunjeni u m ? " N o , tu inimo greku. Mi kaemo uznemireni um", zbunjeni um". U tome je greka. Sto je greka? Greka je u tome to koristimo dvije rijei - zbunjeni i um - a injenica je da ne postoji neto to se zove zbunjeni um. Zapravo je um samo stanje zbunjenosti. Ne postoji neto kao zbunjeni um. Um je konfuzija. Um je drugo ime za konfuziju. I kada nema konfuzije, to ne znai da je um postao smiren;
282

A kada um ne postoji, tada je ono to ostaje atman. More postoji i onda kad nema oluje. Kad oluja nestane, more ostaje. Kada konfuzni um prestane postojati, ono to ostaje je atman, dua. Um nije stvar, to je stanje nereda, stanje kaosa. Um nije sposobnost, on nije sr. Tijelo je sr, atman je sr - a um, koji postoji u stanju konfuzije, postaje veza izmeu toga dvoje. U stanju mirovanja, tijelo ostaje, atman ostaje, ali um ne postoji. Ne postoji smireni um. Greka je u jeziku koji smo stvorili. Kaemo 'nezdravo tijelo' i 'zdravo tijelo'. To je u redu. Postoji i nezdravo i zdravo tijelo. S nestankom bolesti, ostaje zdravo tijelo. Ali to nije istina u sluaju uma. Ne postoji 'zdravi um' i 'nezdravi um'. Um je sam po sebi nezdrav. Njegovo je samo postojanje zbrka. Njegovo je samo postojanje bolest. I nemojte pitati kako um moete spasiti da ne bude
283

I SADA I OVDJE

I SADA I OVDJE

konfuzan, pitajte kako se moete rijeiti uma. Pitajte kako taj um moe umrijeti. Pitajte kako se moete rijeiti uma. Pitajte kako moete pustiti taj um. Pitajte to se moe uiniti da takav um vie ne postoji. Meditacija je nain kako se rijeiti uma, kako se odvojit od njega. Meditacija znai iskorak iz uma. Meditacija znai udaljavanje od uma. Meditacija znai prestanak uma. Meditacija znai biti udaljen od zbrke. Udaljavanjem od konfuzije, konfuzija prestaje - jer ju stvara sama naa prisutnost. Ako se od nje odmaknemo, ona prestaje postojati. Na primjer, dvoje se ljudi svaaju. Doli ste se sa mnom svaati i svaa je u tijeku. Da se ja odmaknem, kako bi se svaa nastavila? Ona bi stala, jer moe se nastaviti samo ako sam i ja dio nje. Mi ivimo na mentalnoj razini; prisutni smo tamo gdje je nered, gdje postoje problemi. Mi se od tamo ne elimo maknuti, a ipak elimo dovesti mir. Mir ne moe biti tamo. Budite samo ljubazni i odmaknite se, to je sve. im se odmaknete, kaos e prestati. Meditacija nije tehnika dovoenja mira u va um; ona je zapravo tehnika da se odmaknete od uma. Meditacija znai odmicanje, okretanje od valova konfuzije. J o je jedan prijatelj postavio pitanje vezano za prethodno. Bilo bi dobro i njega razumjeti. Upitao je:

Pitanje 4
U E M U JE RAZLIKA I Z M E U I Z V O E N J A M E D I T A C I J E I BIVANJA U MEDITACIJI? To je ista razlika koju vam ve objanjavam. Ako neka osoba izvodi meditaciju, ona pokuava umiriti konfuzan um. to e uiniti? Ona e pokuati umiriti svoj um. Kada je netko u meditaciji, on ne pokuava umiriti svoj um; umjesto toga on uzmie od njega. Ako je vani sunano, moete vidjeti ovjeka kako pokuava otvoriti suncobran - suncobrani se mogu otvoriti na suncu; moe se stati u njihovu sjenu, ili bilo iju sjenu - ali takvi suncobrani se nikada ne mogu otvoriti u samom umu. Jedina vrsta suncobrana koja postoji u umu je ona sainjena od misli - ali to ne vrijedi. To je kao da ovjek pokuava stajati na suncu zatvorenih oiju, mislei kako je suncobran iznad njegove glave i kako mu nije vrue. Ali, morat e mu biti vrue. ovjek pokuava ohladiti sunce. On pokuava izvesti meditaciju. A postoji i drukiji ovjek. Kada je vani sunano, on ustaje, ee po kui i oputa se. Ne pokuava ohladiti sunce, on se samo sklanja od sunca. Provoenje meditacije zahtijeva napor, napor da se promjeni um. A meditacija znai ne stvarati nikakav napor da se promjeni um ve kretati se unutra bez ikakvog zvuka. Morate uzeti u obzir razliku izmeu ovoga dvoje.

284

285

I SADA I OVDJE

I SADA I OVDJE

Ako inite napor da biste meditirali, meditacija se nikada nee dogoditi. Ako pokuavate uiniti svjestan napor, ako sjednete, istegnete miie, prisilite se, postanete odluni da smirite svoj um bez obzira na sve, nee djelovati - jer, uostalom, tko e sve to raditi? Tko e pokazati odlunost? Tko drugi nego vi sami? Kako stvari stoje, vi ste ve zbunjeni, nemirni. Pokuavate se umiriti - to znai da ete izazvati jo jednu glavobolju. Sjedite uspravno, spremni, ne obraajui panju ni na to. to se vie koite, to imate vie problema, i postajete sve napetiji. To nije nain. Od vas traim da meditirate, jer je meditacija oputanje. Ne morate nita initi, samo budite oputeni. Budite sigurni da razumijete. Dozvolite mi da vam to jo malo pojasnim pomou jednog principa. Imajte to na umu. ovjek pliva u rijeci. Kae da eli stii na drugu obalu. Rjena je struja brza.i on mae rukama i nogama pokuavajui ju preplivati. Postaje umoran, iscrpljen, slomljen, ali i dalje pliva. Ovaj ovjek ini napor da bi plivao. Plivanje je za njega napor. Provoenje meditacije je isto napor. Ali, tu je i drugi ovjek. Umjesto plivanja on jednostavno pluta. Pustio se niz rijeku. Ne mae rukama; on jednostavno lei na rijeci. Rijeka tee i on zajedno s njom. On uope ne pliva, on jednostavno pluta. Nije potreban napor da bi se plutalo; plutanje znai ne-napor. Meditacija o kojoj ja govorim je poput plutanja, a
286

ne poput plivanja. Promatrajte ovjeka kako pliva i list koji pluta niz rijeku. Uitak i veselje plutajueg lista naprosto nije ovozemaljsko. Taj list nema problema, nema prepreka, nema svae, nema briga. On je veoma mudar. A to je mudrost? Mudrost lista je u tome to je on rijeku uinio svojim brodom i sada njome plovi. List je spreman i voljan ii gdje god ga rijeka odvela. List je slomio svu snagu te rijeke. Rijeka mu ne moe nakoditi, jer se on ne bori protiv nje. List ne eli stvarati otpor, samo plovi. I tako je list u potpunoj harmoniji. Zato je to tako? To je tako, jer ne pokuava biti u skladu s rijekom, ve jednostavno pluta; to je sve. Gdje god tok rijeke eli odnijeti list, neka tako bude. Drite na umu plutajui list. Moete li i vi tako plutati na rijeci? Ne bi smjela ak postojati ni pomisao o plivanju, ni osjeaj; um ne bi trebao postojati. Jeste li ikada primjetili kako iv ovjek moe potonuti u rijeci, dok mrtav ovjek pluta na povrini? Jeste li se ikada pitali zato je to tako? iv ovjek tone, ali nikada mrtav ovjek. On odmah ispliva na povrinu. U emu je razlika? Mrtvo tijelo ulazi u stanje ne-napora. Mrtvo tijelo nita ne ini; ne bi ni moglo, ak i da to eli. Tijelo izlazi na povrinu i pluta. iv se ovjek moe utopiti, jer stvara napor da ostane iv. U tome pokuaju on se umara - i kako se umara, utopi se. Njegova ga borba utapa, a ne rijeka. Rijeka ne moe potopiti mrtvog ovjeka, jer se on ne suprotstavlja i ne bori. Obzirom da se ne bori, gubljenje
287

I SADA I OVDJE

! SADA I OVDJE

snage ne dolazi u obzir. Rijeka mu ne moe nakoditi. I tako on pluta rijekom. Meditacija o kojoj ja govorim je poput plutanja, a ne plivanja. Samo morate plutati. Kada vam kaem da opustite tijelo, mislim da trebate pustiti da tijelo pluta. Tada ne drite tijelo pod kontrolom; tada se ne sputavate tjelesnom obalom - putate ju, plutate. Kada vam kaem da otpustite dah, ni tada se nemojte drati za obalu disanja. I to ostavite, i plutajte s njim. I kuda ete otii? Ako pustite tijelo krenut ete unutra, u sebe; ako se drite tijela izai ete van. Kako netko moe ui u rijeku ako se dri za obalu? Moe se samo vratiti na obalu. Ako napusti obalu, ui e pravo u rijeku. Tako struja ivota, rijeka boanske svjesnosti plovi unutar nas, ali mi se hvatamo za obalu, za obalu naeg tijela. Pustite se. Pustite i disanje. Otpustite i misli. Sada ste ostavili sve obale. Kuda ete sada krenuti? Sada ete poeti plutati tom strujom koja tee u vama. Onaj koji se pusti plutati tom strujom dolazi do oceana. Ta je struja u vama poput rijeke, a onaj koji poinje njome plutati stie do oceana. Meditacija je neka vrsta plutanja. Onaj koji naui plutati, dolazi do boanskog. Nemojte plivati. Onaj tko pliva otii e u krivom smjeru. Onaj tko pliva najvjerojatnije e ostaviti ovu obalu i stii na drugu. to bi drugo uinio? to drugo moe pliva uiniti? Otplivat e s jedne obale na drugu. Ova vas obala izvodi
288

iz rijeke, a isto tako i ona druga. Siromaan ovjek, nakon puno plivanja moe postati bogat ovjek - to drugo? Nakon puno plivanja ovjek koji sjedi na niskom stolcu moe sjediti na visokom stolcu u Delhiju - to se jo moe dogoditi? Obala vas vodi izvan rijeke, isto kao i ona druga. Obala Dwarke je jednako van rijeke kao i obala Delhija nema razlike. Pliva moe samo stii do obale. N o , to je s onim koji pluta? Ni jedna obala ne moe sprijeiti onoga koji pluta, jer se on prepustio struji. Struja e ga nositi. Sigurno je da e ga nositi i dovesti do oceana. Sam cilj je stii do oceana - rijeka postaje oceanom i osobna svjesnost postaje boanska. Kada je kap izgubljena u beskrajnom oceanu, potpuno je znaenje ivota, vrhovna ljepota ivota,
Svevinje

blaenstvo ivota postignuto.

Najvanija je stvar da je umjetnost umiranja umjetnost plutanja. Onaj tko je spreman umrijeti nikada ne pliva. On kae: Odvedi me kud god eli! Ja sam spreman." Sve ono o emu sam govorio ova etiri dana je u vezi s ovim. Neki su prijatelji mislili da sam samo odgovarao na pitanja. Iznova i iznova piu: Molim te, reci neto sam od sebe. Nemoj samo odgovarati na pitanja", kao da je netko drugi davao odgovore. Problem je da su kvaice postale vanije od odjee koja je njima uvrena. O n o to govore je: Pokai nam odjeu. Zato se trudi da ih objesi i zakvai
289

I SADA I OVDJE

I SADA I OVDJE

kvaicama?" Ali to ja zapravo vjeam? to god imam za rei, visjet e na kvaicama vaih pitanja. Ali, tako radi na um. uo sam priu o jednom cirkusu. Svakoga je dana vlasnik cirkusa davao etiri banane majmunima ujutro i tri uveer. Jednog se jutra desilo da nije bilo dovoljno banana na trnici pa im je dao tri banane. Majmuni su trajkali. Rekli su: Ovako ne moe, elimo etiri banane ujutro." Vlasnik ree: Dat u vam etiri naveer, sada uzmite tri." Majmuni su insistirali: Ovo se nikada prije nije desilo. Uvijek dobivamo etiri banane ujutro. Sada elimo etiri banane." Vlasnik ree: Jeste li poludjeli? Dobit ete i tako sedam banana." Majmuni ustrajae: Nije nas briga za aritmetiku. Ono to nas je briga je da dobivamo etiri banane svakog jutra, pa elimo i sada etiri banane!" Prijatelji mi stalno piu: Molim te, reci neto svoje. Nemoj odgovarati na pitanja." I zaista u govoriti, ali je pitanje to u rei? Pitanja slue poput kvaica; sve to elim rei objesim na njih. Govorim li ili odgovaram na pitanja, kakve to ima veze? Tko e odgovarati na pitanja? To je taj koji e govoriti? Ali oni misle da ja moram govoriti o svojim vlastitim temama, jer su svakog jutra dobivali etiri banane.
290

U svakom meditacijskom kampu bila su etiri predavanja i etiri razgovora tipa pitanje-odgovor. Ovaj put se dogodilo da ste sve susrete pretvorili u razgovore tipa pitanje-odgovor. Ali to nita ne mijenja. Mislite na aritmetiku sedam banana. Zbrojite ih. N e m a potrebe prebrojavati ih jednu po jednu, etiri ujutro i tri naveer, ili obratno. Dao sam vam svih sedam banana. Ako se zbunite brojei, mogli biste propustiti poantu. Zbog toga sam, na kraju, rekao da ima sedam banana. Rekao sam sve to sam trebao rei.

291

I SADA I OVDJE

I SADA I OVDJE

O autoru
Oshovo uenje prkosi kategorizaciji, pokrivajui sve, od osobne potrage za smislom do goruih socijalnih i politikih tema s kojima se drutvo danas suoava. Njegove knjige nisu napisane nego su transkripcije audio i video zapisa njegovih nepripremljenih govora koje je drao internacionalnoj publici u razdoblju od 35 godina. U londonskom Sunday Timesu Osho je opisan kao jedan od 1000 tvoraca 20. stoljea, a ameriki pisac Tom Robbins ga je opisao kao najopasnijeg ovjeka nakon Isusa Krista. Govorei o svom radu Osho je rekao da on pomae stvoriti uvjete za raanje nove vrste ljudskog bia. esto je opisivao to novo ljudsko bie kao Zorba Buddha sposobnog da uiva i u zemaljskim zadovoljstvima poput Grka Zorbe, i u tihom spokojstvu Gautama Buddhe. Vizija koje se poput niti provlai kroz sve aspekte Oshovog rada je obuhvatiti bezvremenu mudrost Istoka zajedno s najviim potencijalima zapadne znanosti i tehnologije. Osho je takoer poznat po svom revolucionarnom doprinosu znanosti o unutarnjoj transformaciji, s pristupom meditaciji koji priznaje i pospjeuje mir suvremenog ivota. Njegove jedinstvene aktivne meditacije oblikovane su tako da prvo otpuste nagomilani stres tijela i uma, tako
292

da je lake doivjeti misao - slobodno i oputeno stanje meditacije. Dostupna su dva autorova autobiografska djela: "Autobiography of a Spiritually Incorrect Mystic" "Glimpses of a Golden Childhood"

293

I SADA I OVDJE

I SADA I OVDJE

OSHO INTERNATIONAL MEDITATION RESORT

Oshovo meditacijsko utoite je sjajno mjesto za odmor i mjesto gdje ljudi mogu dobiti izravni osobni uvid u novi nain ivljenja, s vie pozornosti, oputenosti i zabave. Smjeteno oko 130 kilometara jugoistono od Mumbaija, u Puni, Indija, ovo utoite nudi raznovrsne programe tisuama ljudi koji ga svake godine posjeuju iz vie od 100 zemalja diljem svijeta. Izvorno osnovana kao ljetovalite za maharade i bogate britanske koloniste, Puna je danas napredan moderni grad koji udomljuje brojne fakultete i razvijene industrije visoke tehnologije. Meditacijsko utoite se prostire na vie od 40 jutara zemlje u umovitom predgrau zvanom Koregaon park. Unutar utoita postoji smjetaj za ogranieni broj gostiju u novoj gostinskoj kui, ali ima mnogo oblinjih hotela i privatnih apartmana u kojima se moe odsjesti nekoliko dana, pa i nekoliko mjeseci. Svi programi utoita temelje se na Oshovoj viziji kvalitativno razliitog ljudskog bia koje je sposobno kreativno uestvovati u svakodnevnom ivotu kao i oputati se u tiini i meditaciji. Veina programa odvija se u modernim klimatiziranim prostorima i ukljuuje raznovrsne individualne sastanke, teajeve i radionice koje pokrivaju sve, od umjetnosti do holistikog iscjeljivanja,
294

osobne transformacije i terapije, ezoterijskih znanosti, zen-pristupa sportu i rekreaciji, problema odnosa i vanih prijelaznih faza u ivotu mukaraca i ena. Individualni sastanci i grupne radionice su vam na raspolaganju tijekom cijele godine, zajedno s cjelodnevnim rasporedom meditacija. Kavane i restorani na podruju utoita nude tradicionalnu indijsku hranu i veliki izbor internacionalnih jela, a sva su pripremljena od organski uzgojenog povra s poljoprivrednog gospodarstva koje pripada utoitu. Podruje utoita snabdijeva se vlastitom vodom koja je zdrava i filtrirana.

295

I SADA I OVDJE

Do sada izalo u Biblioteci O S H O :

JUTARNJE KONTEMPLACIJE VEERNJE KONTEMPLACIJE HODAJUI U ZENU, SJEDEI U ZENU BIJELI L O T O S TANTRA - V R H O V N O S A Z N A N J E M U D R O S T PIJESKA NI VODE NI MJESECA P U T D O SRCA OD LIJEENJA DO MEDITACIJE SVAKI D A N O S H O - 365 MEDITACIJA PROSVJETLJENJE - J E D I N A REVOLUCIJA

296