H. Selimovi E.

Kari: Uenje djece predkolske dobi

Metodiki obzori 11, vol. 6(2011)1 Metodiki obzori 6(2011)1 Izlaganje sa znanstvenog skupa UDK: 373.2 Primljeno: 16. 8. 2010.

UENJE DJECE PREDKOLSKE DOBI

Dr Hazim Selimovi, docent, Edukacijski fakultet, Travnik (Bosna i Hercegovina) e-mail: hazim.selimovic@gmail.com Dr Esed Kari, JU Javna biblioteka Alija Isakovi", Gradaac (Bosna i Hercegovina) e-mail: javna.bi@bih.net.ba

Saetak U radu su predstavljena teorijska razmatranja pojma uenja sa akcentom na neke definicije klasinih i savremenih psihologa. Posebno je razraen znaaj ranog uenja za razvoj linosti, razvoj senzornih sistema, panje, pamenja, mate, miljenja i govora predkolske djece, podsticanje radoznalosti kod djece predkolske dobi, kao i razvijanje matematiko-logikog miljenja i formiranje osnovnih matematikih pojmova. Akcent je dat na vidove i sredstva odgojno-obrazovnog rada kojim se potie uenje i razvoj djece predkolske dobi. Kljune rijei: uenje, djeca, predkolska dob

Pojam uenja
Pod uenjem podrazumijevamo proces kojim se stjeu iskustva i usvajaju znanja, koji je usmjeravan obrazovanjem, ali ovisi i od napora koji u njega ulae ljudska jedinka. Uenje kao vrlo sloen proces obuhvata psihiku u tjelesnu stranu ovjeijeg ivota. Poinje u prenatalnom periodu i jako je znaajno za ivot svakog pojedinca. Rezultat uenja su promjene u ponaanju pojedinca nastave uenjem. Mala djeca prvo ue u osjetilnom, motorikom, emocionalnom, govornom, pa tek onda spoznajnom podruju. "Uenjem dijete unosi red u kaotino stanje koje ga okruuje".(Stevanovi: 2001, 85). Dijete stalno mue brojna pitanje na koja trai odgovore. Zato ono stalno postavlja pitanja, zagoneta i sl. Veliki znaaj uenja kojim se usvajaju znanja, navike i sposobnosti za razvoj psihikih funkcija ovjeka naglaavao je L. Vigotski (1896-1934). Pijaget (an Pijae, 1896-1980) uenje objanjava razvojem. Po njemu razvoj doprinosi uenju. Cilj uenja u predkolskoj dobi je zadovoljiti osnovne djetetove potrebe, a ne naglaavati suvie intelektualnu komponentu. Uenje je u ovoj dobi
145

H. Selimovi E. Kari: Uenje djece predkolske dobi

Metodiki obzori 11, vol. 6(2011)1

sporedan i spontan in, u kome su vani interesi, a ui se u spontanim aktivnostima kao to je igra. Uz pomo uenja ovjek otkriva i potvruje osobnu ljudsku sutinu koja mu je zadata, a ne data naslijeem. Oslonac za uenje predstavlja radoznalost, elja za saznanjem koje se moe pojaviti i onda kada su sve ostale potrebe zadovoljene, i manifestira se kroz elju da se sve oproba, shvati, upozna i naui. "Uenje se definie kao proces svesno usmeren na pribavljanje, razumevanje i usvajanje injenica, pojmova, zakljuaka, stavova i generalizacija o predmetima, pojavama i nainima postupanja sa njima, preraenim, uoptenim i sreenim u sisteme znanja. Uenje podrazumeva preradu i uobliavanje iskustva, uvianje, otkrivanje, proricanje u sutinu pojava, restrukturiranje ve postojeih saznanja i uspostavljanje asocijacija meu znanjima.. Na taj nain uenje je uslov i nain sticanja i razvoja znanja, vetina, navika i sposobnosti potrebnih detetu za ivot, ukljuivanje u drutvene odnose, formalno obrazovanje i samoobrazovanje". (Kamenov: 1987, 25-26). Prema Bruneru takvo uenje podrazumijeva tri procesa koji su skoro istovremeni: prikupljanje novih podataka razliitih od ranije uenih, transformacija, prerada podataka kako bi se mogli primijeniti u procesu rjeavanja novih zadataka i evaluacija, procjena rezultata, odnosno provjera da li je nain korienja odgovarao postavljenom zadatku. Prema laikom i klasino psiholokom shvatanju uenja, koja se gotovo poklapaju, karakteristike uenja su: svjesna je, namjerno usmjerena aktivnost ka cilju, cilj uenja je stjecanje znanja i vjetina i uenje je najee vezano za ponavljanje. Neki psiholozi navode da je uenje "trajna ili relativno trajna promena ponaanja individue koja je rezultat njene prethodne aktivnosti". (Radonji: 1985, 25). Na uenje znaajno utie uzrast i karakteristike onoga tko ui. Ono treba biti prilagoeno "njegovoj sposobnosti da upravlja saznajnim procesima, voljnom panjom, pamenjem itd., i usklaeno sa njegovim kognitivnim nivoom, naroito stepenom razvoja simbolikog miljenja koje mu omoguava korienje sistema znakova, naroito govora, logiko-matematikih pojmova i sl.". (Kamenov: 1987, 27). Uenje u predkolskoj dobi je izuzetno bitno jer se njime stjeu opa, nespecifina strategijska iskustva i formiraju sposobnosti. Ovim uenjem formira se sistem reprezentiranja, sistem simbolizacije, strategije pronalaenja, selekcije, upotrebe i prerade informacija, formiranje opih pravila za rjeavanje tipova zadataka i formiranje ope predstave (modela) okoline. "Osnovna uloga uenja u predkolskom detinjstvu ne sme da bude memorisanje izdvojenih injenica, ve uenje treba da bude strategijsko (strukturalno): treba da formira kod deteta jedan bogat i fleksibilan model stvarnosti, da stvori opte predstave o svetu, prirodi, drutvu i oveku". (Ivi: 1969, 27-28). Uenje na ranim uzrastima ne treba ograniiti "samo na intelektualnu sferu linosti, ve angaovati sve aspekte njenog razvoja, tjelesnu sferu i emocije isto koliko i
146

H. Selimovi E. Kari: Uenje djece predkolske dobi

Metodiki obzori 11, vol. 6(2011)1

umne snage djeteta. Naroito je vano da se kod njega, zahvaljujui uenju, umnoe i razviju saznajna interesovanja, formira duh otvoren, prijemiv i spreman za traganja i nova iskustva, to je najdragocjenija karakteristika linosti i garancija za mnoga dalja postignua". (Kamenov: 1987, 28).

Znaaj ranog uenja

Istraivanje . Pijaea i B. Bluma, rezultati ispitivanja moskovskog Psiholokog instituta su pokazala koliki je znaaj sadraja prvih godina djeijeg ivota i odgojnih utjecaja u predkolskom periodu na intelektualni razvoj djeteta. Rezultati ovih i drugih istraivanja su znanstvena osnova za suvremenu teoriju i praksu predkolskog odgoja i za postavljanje konkretnih zadataka u oblasti intelektualnog odgoja. Osnovni zadatak intelektualnog odgoja je: "razvijanje saznajnih i izraajnih sposobnosti dece predkolskog uzrasta: opaanja, panje, pamenja, mate, miljenja i govora, podsticanje prirodne radoznalosti i razvijanje motivacije za intelektualni rad i uenje, stvaranje uslova za sticanje elementarnih predstava o prirodi i uvoenje predkolske dece u matematiko-logike odnose koji omoguavaju sticanje osnovnih pojmova o broju, veliini i prostoru". (Mitrovi: 1981, 109) Lidija Pehar navodi da su "znanstvenici otkrili da ono to jednu linost ini jedinstvenom i osobenom u kasnijem ivotu, jest u najveoj mjeri rezultat njenog iskustva steenog veoma rano, pri emu se sve vie naglaavaju prve tri godine ivota". Nove tehnologije, PET (Positive Emission Tomography) i MRI (Magnetic Resonance Imaging) koje omoguavaju snimanje funkcija mozga: praanje rada pojedinih centara u mozgu na kompjuterskom ekranu, daju vrste dokaze o znaenju vanjskih poticaja za razvoj djeteta i to u to ranijem uzrastu. ak su i neke, na oko vrlo jednostavne aktivnosti kao grljenje i ljuljanje, noenje i tepanje, registrirane kao aktivnosti koje nedvojbeno stimuliraju razvoj neuronskih veza, odnosno sinapsi. Genetika daje sirovi materijal, a rano iskustvo i odgoj odreuju kvalitetu i kapacitet linosti, tj. kapacitet mozga i njegovih funkcija. "Roditelji i drugi odgajatelji trebaju maksimalno iskoristiti ovaj rani period kad su djeca najprijemivija za vanjske utjecaje, odnosno uenje. Znanstvena istraivanja pokazuju da svakodnevna djeija iskustva, naini primanja i odgovora na utiske iz neposredne okoline i stimulacije na koje ona reagiraju utjeu na oblikovanje njihovog mozga. Nove neuronske veze i povean broj sinapsi rezultat su djetetovih doivljaja i utisaka o vanjskom svijetu. Mozak se mijenja ukoliko je u funkciji (funkcionalne promjene), ali se mijenja i fiziki (strukturalne promjene". (Omerovi i drugi: 2009, 193-194). Istraivanja su pokazala da vie ulnih utisaka poveava broj sinapsi, a povean broj sinapsi je uvjet novih, viih formi nervnih aktivnosti. Sinapse se formiraju, jaaju i odravaju uz pomo iskustva i aktivnosti. Sinapse koje su ee u funkciji trajno se
147

H. Selimovi E. Kari: Uenje djece predkolske dobi

Metodiki obzori 11, vol. 6(2011)1

uvruju, a one koje su rjee gube se, nestaju. Znanstveno je pokazano da naslijee odreuje osnovni broj neurona (nervnih elija), a da je utjecaj okoline bitan za funkcioniranje mozga. Putem uenja, stimuliranja i vjebanja mozak se razvija i mijenja svoju strukturu. Veoma je bitno za djeiji razvoj pozitivno rano iskustvo. U sluaju negativnih iskustava razgranaju se 'loe' sinapse koje mogu cijeli sistem usmjeriti u negativnom smjeru. Djeca koja su emocionalmo, socijalno, kulturno deprivirana, naputena djeca imaju emocionalnih i kognitivnih problema. Na razvoj kore velikog mozga, tj. korteksa, njegovih centara i veza, jako utjeu gramatika i sintaksa.

Osjetljivost senzornih sistema predkolske djece

Istraivanja su pokazala da se vizuelna osjetljivost poveava od 6. do 15. godine. Preciznost i tanost razlikovanja boja razvija se postepeno. Prilikom neposrednog opaanja djeca razlikuju etiri osnovne boje: crvenu, utu, plavu i zelenu, oko druge godine. Razlikovanje boja se poboljava tokom neposrednog opaanja i imenovanja boja. Djeca tee razlikuju prelazne tonove: narandasto, svijetloplavo i ljubiasto. Osnovu za razumijevanje djeijeg govornog i muzikog sluha pruaju nam podaci o akustikoj osjetljivosti. "Otrina sluha predkolske djece je manja nego kod odraslih. Znatno poveanje otrine tonalnog sluha javlja se izmeu 4. i 5. godine. I sluh za govor je manje izotren kod djece nego kod odraslih". (Mitrovi: 1981, 111). Govorni sluh se kod djece poinje razvijati krajem prve i poetkom druge godine ivota. O muzikom sluhu istraivanja govore da djeca od 3. do 4. godine teko razlikuju razne visine zvukova, dok djeca starija od 5 godina uoavaju ove razlike. Sposobnost opaanja prostora usavrava se tokom ranog predkolskog uzrasta. Ono predstavlja osnovu za razlikovanje predmeta po bitnim obiljejima (prostoru, obimu, poloaju formi itd.). "Diferencijacija prostornih odnosa, njihovo izdvajanje i saznavanje pri orijentaciji u prostoru poinje da se razvija kod predkolskog deteta na osnovu diferencijacije prostornih odnosa vlastitog tela. Dete prvo izdvaja i poinje pravilno da izmenjuje svoju desnu ruku. Na osnovu razlikovanja desne i leve ruke ono poinje da diferencira desno i levo oko ili desno i levo uho." (Mitrovi: 1981, 112). Na slian nain dijete odreuje poloaj predmeta rasporeenih oko sebe. U razvoju opaanja prostornih odnosa vrlo je znaajno ukljuivanje rijei u proces opaanja.

Razvoj panje predkolskog djeteta

U toku cijelog predkolskog perioda panju karakterizira spontanost i nenamjernost. Panja je ovisna o osobinama predmeta, privlanosti, novinama i sl. Kako
148

H. Selimovi E. Kari: Uenje djece predkolske dobi

Metodiki obzori 11, vol. 6(2011)1

se poveavaju djeije govorne sposobnosti i usmjerava njihova aktivnost, poinje formiranje voljne panje koja je znaajna za pripremu djeteta za kolsko uenje.Putem eksperimenata je utvreno da stimuliranjem djeije panje ona postaje stalnija, po obimu ira i efikasnija. Spontana panja uvjetovana je intenzitetom dejstva nekog predmeta ili njegovom neposrednom privlanou. Voljnu panju odravaju i izazivaju motivi koji nisu u direktnom odnosu s njegovim predmetima. L.S. Vigotsky i A. N. Leontijev formulirali su u ontogenezi nastanak voljne panje. Na formiranje voljne panje presudan uticaj imaju ivotni uvjeti i djetetove aktivnosti, na razvoj voljne panje u predkolskom periodu djeluju sloenije igre i postavljanje pred njega jednostavnih radnih zadataka, koje dijete da bi izvrilo mora potovati pravila i zahtjeve odraslih i kolektiva vrnjaka. Utjecaj na razvoj panje ima i pravilna organiziranost djeijih aktivnosti, jasnoa postavljenih zadataka, ciljevi aktivnosti i uvjeti, kao i isticanje znaajnih elemenata za obavljanje aktivnosti. U procesu nastanka voljne panje vanu ulogu ima govor. Pred dijete se postavljaju ciljevi i zadaci koje ono kasnije naui postavljati samo sebi. Trajanje i obim panje u predkolskoj dobi povezani su s razvojem namjerne i usmjerene panje, s poveanjem individualnog iskustva djeteta i sa razvojem interakcije djeteta sa okolinom. Istraivanja o trajanju djeije panje u predkolskom periodu vrili su Bejrl, Agenosova i Godovikova, na osnovu trajanja igre. Prema Bejrlu djeija panja tokom igre traje: kod djece od 2 do 3 godine- 27 minuta, kod djece od 3 do 4 godine- 50, 3 minuta, a kod djece od 5 do 6 godina- 96,5 minuta. Specijalnim vjebama koje pripremaju dijete za promatranje poveava se obim voljne panje. Vrlo je znaajno djetetu davati instrukcije ta i na koji nain promatrati.

Pamenje predkolske djece i utjecaj na njegov razvoj

Pamenje je psihiki proces zadravanja i reproduciranja steenih predstava. Pamenje se ne stjee roenjem, ve se razvija pod utjecajem uvjeta ivljenja i odgoja. Kod djece izmeu tree i etvrte godine pamenje je nenamjerno, a reproduciranje je bez napora tokom igre ili neke praktine aktivnosti. Nema svrsishodnog pamenja i sjeanja. Kod djece ove dobi obim pamenja je takoe vrlo uzak (prosjeno zapamte dvije rijei), a nakon veeg broja ponavljanja u stanju su reproducirati nazive etiri predmeta, odnosno crtea. U ovom periodu dominantno je motoriko i opaajno-perceptivno pamenje gdje su vrlo vani: emocionalna obojenost teksta, njegova slikovitost, zvunost i ritam (P.J. Zinenko, N.A. Kornienko). S obzirom da dijete u dobi izmeu etvrte i pete godine moe prihvatiti cilj koji utie na zapamivanje i sjeanje, u ovom se periodu poinje razvijati namjerno pamenje i reproduciranje, kao i elementarna sistematizacija koja se oslanja na logiku analizu materijala. Razvoj pamenja ogleda se u kvantiteti (obimu) i kvaliteti zapamenih injenica. U dobi izmeu este i sedme godine poveava se verbalno-logiko pamenje. Djeca uspostavljaju logike smisaone veze meu predmetima i pojavama, slue se rijeima pri analizi zapamenog materijala, grupiraju ga i podvode pod odreene klase.
149

H. Selimovi E. Kari: Uenje djece predkolske dobi

Metodiki obzori 11, vol. 6(2011)1

Djeca mogu zapamtiti sedam od pokazanih 10 do 15 predmeta, a na predkolskom uzrastu mogu zapamtiti rijei kojima se ti predmeti imenuju. Kod djece predkolske dobi znatno je bolje mehaniko pamenje, mada su sposobni i za logiko pamenje.

Karakteristike mate predkolske djece

Oko tree godine ivota, pojavom igri imitiranja poinje se razvijati djeija mata, odnosno zaeci zamiljanja situacije. Do tree godine djeija mata je slabo razvijena, pasivna i reproduktivna, a igre se svode na manipuliranje predmetima. Namjerna ili aktivna , stvaralaka mata javlja se oko etvrte godine usporedo s nenamjernom matom (tako se uz poticaje odraslih na zajednike igre javljaju i elementi planiranja). U dobi izmeu etvrte i este godine javljaju se igre uloga sa elementima stvaralake mate. Elementi stvaralake mate prisutni su u crteu, igrama graenja i pronalaenja. Djeija mata je proces koji se razvija pomou igre i razliitih aktivnosti, te likovnog i dramskog izraavanja. "Djeija mata se ispoljava i uspjeno razvija u igrama, kao to su crtanje, modeliranje, konstruiranje, nalazei pri tome svoj vanjski oslonac u realnim radnjama, ali i u imaginarnim situacijama" (Pehar, 2007: 83). Djeijoj imaginaciji na starijem uzrastu kao oslonac slue igre uloga, a ne djeije igrake.Djeija mata se razvija razliitim oblicima kao to su: prianje bajki, pria, izvoenje u pozoritu ili na crtanom filmu, spontanim igrama i sl.

Miljenje predkolske djece

Poseban doprinos izuavanju i objanjenju djeijeg miljenja dala je Pijaeova teorija. . Pijae je uoio odreene karakteristike djeijeg miljenja i pokuao ih je objasniti odnosom miljenja i jezika, smatrao je da se logika djeteta moe razumjeti samo putem verbalne komunikacije i zakljuivanja djeteta. Smatrao je da se djeije miljenje razlikuje od miljenja odraslih jer je prelogino, odnosno sinkretino. Sudovi koje djeca donose nisu zasnovani na objektivno utvrenim meusobnim odnosima stvari, zbog djeije nesposobnosti za analizu i sintezu. Predkolska djeca u zakljucima idu od pojedinanog ka pojedinanom, mimoilaze generalizaciju. Ne zanimaju ih uzroci ni prava objanjenja fizikih pojava. Objanjenja su finalistika, artificijalistika, animistika, a ne kauzalna. Prema Pijaeu se misaone operacije odvijaju nesvjesno, a misaona usmjerenost im je egocentrina.

150

H. Selimovi E. Kari: Uenje djece predkolske dobi

Metodiki obzori 11, vol. 6(2011)1

Govor i znaaj za razvoj predkolske djece

Osnovno sredstvo komunikacije meu ljudima predstavlja jezik. "To je skup arbitrarnih i konvencionalnih glasovnih znakova kojima se prenosi neka poruka" (Pehar: 2007, 74). Prema Ferdinandu de Saussureu (Ferdinand de Sosuru), jezik je sistem znakova kojima se izraavaju misli. Prema njemu, jezik je drutvena tvorevina koja postoji izvan pojedinca, a govor je jezik u upotrebi. Prema nativistima, prosjena djeca su bioloki spremna da ue bilo koji jezik. Neki od njih kao A. N. Chomsky (1968), smatrali su da je jezik uroen. Prema shvatanju drugih teoretiara (Brainea, Jenkinsa, Palermoa, Staatsa), uenje jezika zavisi o okolini i veinom se ui putem imitacije. Prema savremenim teoretiarima jezik se ui u kontekstu govornog jezika i ovjek je za njegovo uenje bioloki spreman. "Jezik je drutveni fenomen: on postoji kao dogovor meu lanovima jedne zajednice, jezik je izvan pojedinca koji ga sam mora uiti i ne moe ga po svojoj volji mijenjati" (Pehar: 2007, 74). Prema Saussure-u jezini znak je veza izmeu pojma i akustike slike, odnosno oznaenog i oznaitelja. "Iz niza pojedinanih predmeta stvaramo pojam; uz pojam se vezuje odgovarajui dogovoreni slijed glasova. Ako se akustina slika, oznaitelj fiziki ostvari, dobija se fonika forma. Da bi se poruka mogla prenijeti, poiljatelj i primatelj moraju poznavati isti kod ili semioloki sustav, odnosno isti jezini sustav koji se ui" (Pehar: 2007, 75). Istraivanja su pokazala da se artikulacija i fonoloki sistem jezika ue u periodu od roenja do sedme godine ivota. Nakon ovog perioda dolazi do automatizacije glasovnih navika. Ovaj period je najpogodniji da djeca usvoje intonaciju i glasovnu strukturu jezika. Dijete prve glasovne pojave ispoljava rano u vidu krikova i gukanja. Dijete manifestira glasove koji se susreu u maternjem jeziku i one kojih nema. Putem gukanja usavrava se auditivna percepcija i aparat za artikulaciju to je uvjet za imitiranje glasova onog jezika koji dijete slua u govoru okoline u kojoj boravi. im naui prve rijei dijete gubi te brojne glasove, prepoznaje zvune fenomene koje proizvodi i koje uje od drugih, pamti ih i reproducira prvo eholalino, a potom namjerno. Izmeu desetog i petnaestog mjeseca pojavljuje se prva artikulirana rije, odnosno vieznana reenica. To je rije, reenica, Mama, koja znai u poetku sve, a nakon uenja novih rijei, mama se odnosi samo na osobu. Prve nepotpune, disgramatine reenice javljaju se oko druge godine. One ilustriraju put od misli do govora, redoslijed reenica je razraen i njime se logino konstatira stanje. Moe se nazrijeti gramatika struktura iskazanog. Oko tree godine dijete se slui jednostavnijim reenicama. Dijete polaskom u kolu stie novo govorno iskustvo. Uenjem itanja i pisanja ui nove sintaksine i morfoloke mogunosti koje govor malo ili nikako ne koristi. Ui gramatika pravila koja mu pomau u kontroli verbalnog izraza. Oko desete godine dijete je usvojilo gramatiku, sposobno je kombinirati razliite reenine jedince, izgovor glasova je automatiziran, akcent, ritam i intonacija.

151

H. Selimovi E. Kari: Uenje djece predkolske dobi

Metodiki obzori 11, vol. 6(2011)1

Usmeni govor se realizira fonacijskim putem, a pismeni putem sistema odreenih oblika znakova kojima se oznaavaju glasovi, slogovi i rijei. Usmeni govor moe biti u formi dijaloga i monologa. Uvjet ostvarivanja jezika i govora predstavlja posjedovanje, stanje i funkcija govornog aparata djeteta. Fonacijski usmeni govor ovisan je i od receptornog, senzornog, transmitornog, integratornog i sistema povratne sprege. Vane uvjete za razvoj govora predstavljaju uroene predispozicije, bioloka organizacija djeteta i uvjeti ivljenja, obiteljski faktori. Govor je sloen psihiki proces koga ine unutranji govor (odnosi se na psihiku stranu) i vanjski govor kojim se oblikuje unutranji govor. "Najei vid komunikacije jeste govor, koji ujedno predstavlja apstraktan termin, a odnosi se na mentalnu sposobnost koja omoguava ljudskom biu da se u komuniciranju slui organiziranim simbolikim sistemima, kao to je jezik...Osnovne funkcije komunikacije kod djece predkolske dobi su: uspostavljanje i odravanje odnosa s drugima (poziv na igru, traenje neije pomoi, davanje uputstava za igru, traenje objanjenja, zajedniko definiranje pravila igre, raspitivanje o osjeanjima drugih, itd.); samoizraavanje ili ekspresija (izraavanje svojih osjeanja, ideja, postupaka, obrazlaganje izbora, izraavanje ukusa i svianja, itd.); traenje odgovora na pitanja koja se postavljaju u svijetu (mogui uzroci pojava, razlika i slinosti predmeta, razlozi neijeg ponaanja, postavljanje raznih pitanja, itd.); prenoenje informacija (imenovanje predmeta, njihovo opisivanje, opisivanje i objanjavanje pojava, ustanovljavanje uzronosti, itd.); prianje o svijetu mate ili izraavanje kreativnosti (crtanje, vajanje, slikanje, modeliranje, simbolike igre, itd.)" (Pehar: 2007, 84-85). Djeca ne ue jezik, ve sposobnost da ga koriste adekvatno pri formiranju poruka koje omoguavaju uspjenu komunikaciju. Kod djece se razvija govor ili sposobnost komunikacije, a jezik predstavlja sredstvo komunikacije koje dijete mora nauiti koristiti. Komunikacija s drugim ljudima pomae djetetu da postane svjesno svoje individualnosti, otkriva mu razliite naine promatranja stvarnosti to mu pomae da o sebi i okolini izgradi realniju sliku. Komunicirajui dijete izraava svoje misli i osjeanja i obogauje ih novim informacijama, ono se socijalizira, emocionalno sazrijeva i upoznaje svijet. Sam nain komuniciranja djeteta je pokazatelj intelektualnih sposobnosti djeteta, nivoa socijalizicije i emocionalnog sazrijevanja. U komunikaciji je vrlo bitna djeija aktivnost. Uloga vrtia i odgajatelja koji rade s djecom je vrlo bitna u poticanju djeteta da razvije sposobnost sluenja svim jezinim sredstvima u komunikaciji i da se prilagoava razliitim komunikacionim situacijama u vrtiu i ivotu uope. Odgajateljice trebaju stvoriti uvjete za uspjenu komunikaciju sa djecom putem razliitih sredstava kao to su: televizija, kasetofon, video i sl. Posebnu panju trebaju obratiti na djecu koja malo govore, na djecu koju je teko razumjeti i na djecu koja mucaju. "U predkolskom periodu veliki znaaj pri usvajanju maternjeg jezika za djecu ima sredina, posebno obitelj i predkolska ustanova. Kad je u pitanju obiteljski faktor

152

H. Selimovi E. Kari: Uenje djece predkolske dobi

Metodiki obzori 11, vol. 6(2011)1

onda je vana cjelokupna atmosfera u obitelji i socio-emocionalni status, intelektualni i kulturni nivo roditelja, jezika razvijenost, (posebno je vaan govor lanova obitelji da svi govore istim govornim tipom )" (Omerovi i drugi: 2009, 200). U predkolskoj ustanovi na komunikaciju djece utjeu, prema Pehar (2007, 88), "organizacija same grupe, nain uvoenja djece u razne aktivnosti, izvoenje samih, usmjerenih i slobodnih aktivnosti, a posebno stavovi odgajatelja i njihov nain interveniranja". Odgajatelj treba uestvovati sa djecom u komunikaciji kao partner i poticati je, ne ometajui komunikaciju meu djecom. Djecu treba poticati da saope svoja lina iskustva, podravati njihove inicijative u komunikaciji i odgovarati na svako pitanje.Za uspjean razvoj govora djeteta vaan je razgovor izmeu djeteta i roditelja, djeteta i odgajatelja i djece meusobno. "Razvoj komunikacije u predkolskoj dobi znai oivljavanje, buenje i poetak postojanja ovjekom. Nuni uvjeti za pretvorbu neverbalne komunikacije u verbalnu su: socioemocionalna veza izmeu odgajatelja i djeteta, prilagoenost ponaanja odgajatelja prema djetetu, zajednika aktivnost izmeu odgajatelja i djeteta, poznate situacije djeteta u kojima se zbiva komunikacija." (Miljak: 1987. a prema Pehar: 2007, 89) Odgajatelj mora govor uputiti djetetu, biti uporan u upuivanju djetetu razumljive poruke i u oekivanju odgovora na upuenu poruku. Svoje ponaanje i govorno ponaanje odgajatelj treba prilagoditi konkretnom djetetu. Dijete e razumjeti govornu poruku ako mu se uputi u dobrom kontekstu (ako posjeduje iskustvo u zajednikim situacijama), ako je imalo iskustvo u verbalnim porukama i ako se potie na govor. "Dijete je vano motivirati na govor, uspostavljajui s njime verbalnu komunikaciju o interesantnim temama. Dijete u govoru ne treba sputavati ve ga treba u svim situacijama poticati na verbalizaciju. Vrlo je bitna verbalna komunikacija odgajatelja s djecom, ali i komunikacija izmeu djece razliitih odgojnih grupa. Djeca starije predkolske dobi su sposobnija za interakciju, verbalnu i neverbalnu komunikaciju. U starijoj grupi djeca govorom planiraju zajednike aktivnosti, njihovu realizaciju i dogovaraju se. Djeiji govori su obino kratki. Neophodno je panju poklanjati sadraju, a ne formi onoga to dijete izlae i njegovati slobodu djeijeg izraza." (Omerovi i drugi: 2009, 201). Metode ili naini efikasni u razvoju djeijeg govora su: "govor odraslih, razgovor s decom, igre, umetniko itanje, prianje, deije prianje po seanju i slikama" (Mitrovi: 1981, 126).

Podsticanje radoznalosti kod djece predkolske dobi

Radoznalost je osnovni pokreta saznajne aktivnosti. Ona predkolsku djecu podstie da postavljaju pitanja o predmetima i pojavama iz okoline. S obzirom da
153

H. Selimovi E. Kari: Uenje djece predkolske dobi

Metodiki obzori 11, vol. 6(2011)1

radoznalost omoguava lake i bre stjecanje znanja, treba je podsticati i podravati kod djece. Djeiju radoznalost potrebno je njegovati i razvijati organiziranim odgojnoobrazovnim radom, putem igre i drugih vidova aktivnosti. Igrajui se djeca stjeu osnovna znanja i navike na osnovu ega se razvijaju najjednostavniji oblici uenja. Intelektualni odgoj ima zadatak bogatiti djeije iskustvo i podsticati razvoj intelektualnih sposobnosti putem odabranih sadraja iz prirodne i drutvene sredine i razvijati kod djece motivaciju za uenje. Jedan od osnovnih i najvanijih motiva uenja i razvoja malog djeteta je prirodna radoznalost. Ovaj motiv se uoava kroz njegovo interesovanje za aktuelne dogaanje i stvari i elju da otkriva svijet oko sebe, sklonosti za raznovrsne aktivnosti, kao i tenju za usavravanjem svih svojin vjetina i sposobnosti, kao i potrebu za razliitim oblicima izraavanja, posebno igrom. "Radoznalost je rijetko beskorisna . Ono to elimo da znamo, mi elimo znati iz odreenog razloga. Razlog je taj to postoji preznina u naem razumijevanju stvari, u naem mentalnom modelu svijeta.. To nas goni na pitanja kako, kada, zato? Kada ta praznina postoji, mi smo napeti, osjeamo neizvjesnost... Kada je ta praznina u naem razumijevanju popunjena, mi osjeamo prijatnost, zadovoljstvo, olakanje. Stvari koje smo ponovo osmislili imaju vie smisla nego to su ranije imale. Kada uimo na ovaj nain i iz ovih razloga, nae uenje je brzo i neprekidno. Osoba koja zaista eli da zna, ne trai dugo prianje ili propitivanje. Samo jedanput je dovoljno. Novi djeli znanja uklapa se u pripremljenu prazninu.. Kada se jedanput unese, ono biva i zadrano. Mi ne zaboravljamo stvari koje ine svijet razumljivijim i interesantnijim, stvari koje kompletiraju i ine tanijim na mentalni model svijeta".(Holt: 1974, 342). Jako je bitno njegovati i poticati radoznalost kod djece, razvijati aktivnu tenju ka novim saznanjima, gdje je znaajna djeija inicijativa. Istraivanja su pokazala da su djeca koja su sretna zainteresovana za skoro sve aktivnosti, bave se njima dugo, lijepo, konstruktivno, matovito, napreduju, uivaju i zadovoljni su igrom, dok se djeca koja su nesretna rjee igraju, siromanije su im aktivnosti, igraju se krae i ne igraju se lijepo, konstruktivno, matovito Prema saznanjima moderne psihologije, motivacija je vrlo bitna za uenje. U predkolskoj dobi na razvoj motivacije za uenje djeluje sredina u kojoj dijete ivi, verbalni poticaji i realno postavljeni zahtjevi (da ih djeca mogu ostvariti). Kod starije grupe djece predkolske dobi odluujui motiv je elja za saznanjem, dok su kod djece mlae grupe predkolskog uzrasta misaoni procesi potinjeni igri.

Razvijanje matematikologikog miljenja i formiranje osnovnih matematikih pojmova

Brojni psihlozi kao to su . Pijae, Bruner i Galjperin, bavili su se problemom odnosa izmeu intelektualnog razvoja i uenja matematike, odnosno formiranja elementarnih matematikih pojmova. Prouavali su: sutinu moderne matematike,

154

H. Selimovi E. Kari: Uenje djece predkolske dobi

Metodiki obzori 11, vol. 6(2011)1

prirodu saznajnih sposobnosti djeteta predkolske dobi i odnos izmeu uenja i razvoja saznajnih sposobnosti. Nova matematika se bavi prouavanjem skupova. U predkolskom periodu osnovu matematike ine skupovi stvarnih predmeta i operacije s njima. Formiranje osnovnih matematikih pojmova ovisno je o kognitivnom razvoju djeteta i razvijenosti kod njih, sposobnosti konverzacije koja predstavlja osnovnu pretpostavku misaone aktivnosti. Eksperimentalna istraivanja su utvrdila da je mogue usmjerenim utjecajem ubrzati razvoj miljenja koje je uvjet za shvatanje kvantitativnih odnosa. "Raspoznavanje, nabrajanje i otkrivanje i razumevanje odnosa koji se javljaju meu raznim koliinama, delovanje konkretnih operacija raznim mnoinama (klasifikacija, uporeivanje, ureivanje) ima izvanredni znaaj za razvijanje intelektualnih sposobnosti deteta i predstavlja bazu u njegovoj pripremi za kolu" (Mitrovi: 1981, 130). Kontaktirajui s razliitim objektima dijete razvija taktilne, vizuelne i auditivne analizatore. Na ovaj nain dijete stie elementarna znanja o koliini, poloaju predmeta u prostoru i njihovim konkretnim oblicima. Kod djece se stimulira razvoj procesa saznanja putem percepcije i memorije. Tokom formiranja matematikih predstava vjeba se govor i razumijevanje. Kao sredstva u ovom procesu koriste se usmjerene aktivnosti, vjebe u okviru igre i aktivnosti i matematiko-logike igre. Uvoenjem djece u kvantitativne odnose podstiemo kod njih razvoj sposobnosti logiko- matematikog miljenja.

Socijalni razvoj predkolske djece

"Socijalni razvoj znai stjecanje zrelosti u socijalnim odnosima koji se ostvaruju procesom uenja u tenji da se ovjek prilagodi grupnim standardima, a odvija se kroz proces socijalizacije djece koji predstavlja veoma znaajnu fazu u njihovu razvoju" (Pehar: 2007, 92). Prema Zvonareviu (1976), R. Tomi (2005, 21.) "socijalizacija je proces u toku kojega individualnom interakcijom sa svojom socijalnom sredinom usvaja znanja, vjetine, navike, stavove, vrijednote i druge spoznaje, koje su joj potrebne za uspjeno funkcioniranje u sredini u kojoj ivi". Socijalizacija kao proces odvija se u grupi, u komunikaciji. Ljudsko bie raa se bez sposobnosti govora i komunikacije, bez kulture i morala, sa impulsima koji ometaju njegov socijalni ivot. ivei sa drugim ljudima, ui se ivjeti i djelovati u drutvu da postane socijalno razvijena osoba i linost. Da li e se dijete pravilno socijalno razvijati zavisi od socijalne okoline. "Na socijalizaciju djeteta djeluju porodica, predkolske odgojne ustanove, kole, drutvo vrnjaka, mas-mediji i sl." (Tomi: 2002, 28). Prema Grief-u (1977, 159): "Predkolska djeca su sociocentrina i sposobna za socijalne odnose, a mogu imati koristi od interakcije sa svojim vrnjacima". Socijalno ponaanje poinje vrlo rano u trenutku kad beba ovlada sposobnou da razlikuje lica od predmeta i sa gregarnim ponaanjem koje se manifestira kroz
155

H. Selimovi E. Kari: Uenje djece predkolske dobi

Metodiki obzori 11, vol. 6(2011)1

zadovoljstvo u prisutstvu drugih osoba, ili kroz nezadovoljstvo kada ostane sama. Prve forme socijalnog ponaanja su imitacija, pojava plaljivosti i nepovjerenja prema nepoznatim osobama, rivalstvo prema drugoj djeci i socijalna kooperacija s odraslima. U periodu od druge do este godine dijete poinje da se drugima prilagoava i sa vrnjacima sudjeluje u aktivnostima. Vanu ulogu u ovome ima djeije socijalno iskustvo (npr. u jaslicama). Kao agens socijalizacije, obitelj ima znaajnu ulogu u formiranju djetetove linosti, pa i u njegovoj socijalizaciji. Povoljna emocionalna klima, interes i razumijevanje roditelja za djetetove probleme, potrebe i elje poticati e razvoj linosti djeteta u pozitivnom smjeru, pa i proces njihove socijalizacije. Za socijalizaciju djeteta bitni su i meusobni odnosi u obitelji, ponaanje njenih lanova, odnosi s drugim ljudima i sl. "S obzirom da je obitelj prva drutvena sredina u koju dijete dolazi, dunost joj je da stimulira socijalni razvoj djeteta. Prvi djetetov prijatelj je majka. Ona ga hrani, njeguje, zadovoljava njegove fizioloke potrebe. Sve poslove oko bebice treba obavljati uz priu, pjesmu, veseo izraz lica kako bi dijete osjetilo ljubav i sigurnost. Od odnosa majke prema djetetu u ovim prvim kontaktima zavisi kako e se dijete osjeati kasnije u drutvu. Dijete vremenom uvia i ostale lanove obitelji: oca, brau, sestre, nenu i sl. Obraanje djetetu i igra s njim jo od ranije dobi od strane ostalih ukuana jako je poeljna. U igri i razgovoru s djetetom svaki njegov uspjeh treba pohvaliti. Za neuspjeh ga ne treba kuditi nego treba rei: bolje e uraditi drugi put" (Tomi: 2002, 29). Potrebu djece za druenjem s drugom djecom u predkolskom periodu treba podrati i poticati. I sami roditelji trebaju se druiti i djetetu pokazati primjer druenja s prijateljima. Djecu na druenje moe stimulirati neki zajedniki objekat: igraka, slatki, etnja. Djetetu treba pomoi da stekne samopouzdanje u komunikaciji i da se drui sa drugom djecom. Socijalna iskustva steena u obitelji jako su znaajna za adaptaciju djeteta i njegov odnos prema iroj socijalnoj sredini. Djeca putem socijalnog uenja stiu i osnovne socijalne stavove (fleksibilne ili rigidne) koji e pomoi ili oteati njegovu integraciju u grupu vrnjaka i u iru okolinu. Vrlo je bitno da se kod djece formiraju prihvatljivi socijalni stavovi, jer je njihova promjena u kasnijem periodu djeijeg razvoja oteana. "Pozitivno rano socijalno iskustvo prua trajne i generalizirane efekte na kasnije socijalno uenje linosti, a socijalno zrela originalna i fleksibilna linost posjeduje osnovne preduvjete da stvaralaki modelira vlastito ponaanje i svoj odnos prema drutvu" (Pehar: 2007, 92-93). Djeiji socijalni razvoj putem procesa socijalizacije odvija se kroz socijalne oblike uenja. Najvaniji i najei oblici socijalnog uenja su: uvjetovanje (klasino, instrumentalno, opservaciono), uenje po modelu (identifikacija, imitacija, uenje uloga) i uenje uvianjem. U procesu socijalizacije bitna je uloga agenasa socijalizacije (obitelji, vrnjaka, predkolske ustanove, medija i dr.).

156

H. Selimovi E. Kari: Uenje djece predkolske dobi

Metodiki obzori 11, vol. 6(2011)1

Emocionalni razvoj djece predkolske dobi

Emocije igraju veliku ulogu u ivotu svakog djeteta i povezane su sa svim aspektima djetetovog razvoja: fizikim, intelektualnim, socijalnim, voljnim i dr. Jersild (1954) navodi da uspjenost djeijeg prilagoavanja ivotu zavisi uveliko od njegovih emocionalnih iskustava iz djetinjstva. Na djeiji razvoj tetno djeluju negativne emocije kao strah, ljutnja i ljubomora. Za njegov pravilan razvoj neophodne su emocije privrenosti, radosti i ljubavi. Liavanje djece iskustva ljubavi dovodi do poremeaja fizikog i intelektualnog razvoja kod djece. Istraivanja koja su proveli Spitz, Jersild, Harris, Goldfarb i Bakwin to ukazuju. Djeca liena ljubavi esto pomiljaju i na samoubistva, da bi roditeljima nanijeli zlo. Emocionalni razvoj djece naruava i liavanje djece da izraze i ispolje ljubav. Emocije se razliito ispoljavaju tokom djeijeg razvoja. Emocionalno ponaanje novoroeneta neposredno po roenju predstavlja opa uzbuenost na neku situaciju. Uzbuenost se kasnije diferencira na zadovoljstvo i nezadovoljstvo. Reakcije nezadovoljstva i straha beba ispoljava na intenzivan zvuk, gubljenje podloge pod nogama i na nepoznate osobe. Tokom ljuljanja, tepanja, hranjenja, tapanja, toplote, javljaju se reakcije prijatnosti koje se manifestiraju oputenou i smirenou bebe. Oko treeg mjeseca beba se osmjehuje na poznata ljudska lica, a u estom mjesecu su sve ee emocije strah i ljutnja. Djeiji emocionalni razvoj odvija se pod utjecajem zrenja i uenja. Na razvoj emocija i formu njihovog ispoljavanja utie djeije iskustvo. Istraivanja su pokazala da je veliki znaaj obiteljskog iskustva djeteta na njegov emocionalni razvoj. Pronaena je visoka korelacija izmeu strahova kod djece i njihovih majki. Ginnet (1982) ukazuje na potrebu slobodnog izraavanja djeijih osjeanja. To e im pomoi da se realno suoe sa vlastitim emocijama i reakcijama drugih na njih (djece i odraslih). Prema Ginnet-u, analiziranjem svog ponaanja djeca e postajati svjesna ta uvjetuje njihove emocije to e im pomoi da ih prihvate i kontroliraju. Istraivanja (Harris Liebert: 1984) su pokazala da se djeca predkolske dobi plae nekih vrsta matanja. Boje se kidnapera, bolesti, smrti i sl. Zbog posljedica po fiziki i intelektualni razvoj djeteta, strah kod djece treba otkloniti. Strah se prema Volpe-u (1962), L. Pehar (2007, 94) moe otkloniti: uklanjanjem uzroka koji izazivaju strah, poticanjem djece da se realno suoe sa situacijom koja izaziva strah, raznim oblicima terapije kao to je sistemska desenzitizacija". Jedna od negativnih emocija kod djece je ljubomora (najee kad se jedno dijete preferira drugom). Veliki znaaj za emocionalni razvoj djeteta ima njegova emocionalna vezanost (za majku). Prema Ajzenku ova vezanost je za majku intenzivna i oigledna od devetog mjeseca do tree godine ivota, nakon ega se vee i za oca i djecu s kojom se igra i kontaktira. Od etvrte godine slabi emocionalna vezanost za roditelje, ali je prisutna, u adolescenciji je jo slabija, a nikad se ne gubi. Prema Boulbiju (1958), reakcije koje upuuju na emocionalnu vezanost djeteta su: pla, osmjehivanje, praenje majke i privijanje uz nju, sisanje i dozivanje. Djecu treba odgajati da svoje emocije kontroliraju, ali ne da ih potpuno potiskuju (to moe izazvati unutranje nesvjesne konflikte). "Djeije emocije se razlikuju po svojim karakteristikama od emocija odraslog ovjeka. Te karakteristike su sljedee:
157

H. Selimovi E. Kari: Uenje djece predkolske dobi

Metodiki obzori 11, vol. 6(2011)1

kratke su, intenzivne, prolazne, esto se pojavljuju, razliite su, mogu se utvrditi na osnovu simptoma ponaanja, jaina im je promjenljiva, promjenljiva u emocionalnom izraavanju, duevno su osjetljivi, dijete ima snanu potrebu da voli i da bude voljeno". (Omerovi i drugi: 2009, 206) Kao posljedice neadekvatnog odgoja i nezdrave i krute obiteljske sredine, mogu se pojaviti brojni problemi u ponaanju kao to su: strahovi, nemogunost izbjegavanja situacija koje pobuuju ljutnju, nemogunost kontrole ponaanja u tim situacijama i sl. Na emocije utiu brojni faktori kao to su: "socijalna sredina, odnosi u obitelji, uspjeh, doba dana i raspored rada i odmora, inteligencija, nivo aspiracije, zdravstveno stanje, fizika normalnost, nain odmaranja, funkcija organizma" (Pehar: 2007, 97). Istraivanja obavljena u novije vrijeme pokazuju da presudan utjecaj na fiziki, emocionalni, socijalni i kognitivni razvoj ima interakcija djeteta sa lanovima obitelji i ire drutvene sredine.

Zakljuak
Na znaaj ranog uenja ljudi su odavno ukazivali. Poznata je stara narodna poslovica koja kae: "Drvo se savija dok je mlado" ili stara mudrost: "Dijete je otac ovjeka". Neka klasina shvatanja ranog uenja su: Ono ostavlja trajan, nekad 'neizbrisiv peat' na razvoj individue (izrazito je trajno, djelimino i teko promjenljivo);

158

H. Selimovi E. Kari: Uenje djece predkolske dobi

Metodiki obzori 11, vol. 6(2011)1

Odlikuje se neprimjetnou i sporou, tvrdi Donald Heb, moderniji istraiva ovog problema, dok je kasnije ljudsko uenje lake i bre, jer se zasniva na ranom uenju; Rano uenje vezano je za odreeni uzrast kad je najefikasnije i ostavlja 'najdublje' tragove. Kad proe taj senzitivni period, manje je efikasno, a njegovi efekti su manje trajni; Njegovi su efekti opi. Zato uenju i intelektualnom odgoju predkolske djece treba prii pravovremeno, struno i organizirano.

Literatura
1. Grief, E.B.(1977). Peer Interactions in Preschool Children, U Webb, 159. 2. Holt, J.(1974). Kako deca ue. Predkolsko dete. Beograd: 1974/4. 341-343. 3. Ivi, I.(1969). Razvoj saznajnih funkcija u predkolskom periodu, Pedagogija, Beograd: 1829. 4. Kamenov, E.(1987). Predkolska pedagogija, Knjiga I. Beograd: Zavod za udbenike i nastavna sredstva. 5. Mitrovi, D. (1981). Predkolska pedagogija. Sarajevo: Svjetlost. 6. Omerovi, M. i drugi. (2009). Predkolska pedagogija. Tuzla: OFFSET. 7. Pehar, L. (2007). Psiholoke posljedice reforme osnovne kole. Sarajevo: Slubeni list BiH. 8. Radonji. (1985). 9. Stevanovi, M. (2001). Predkolska pedagogija, knjiga I. Tuzla: Denfas. 10. Stevanovi, M. (2001). Predkolska pedagogija, knjiga II. Tuzla: Denfas. 11. Tomi, R. (2005). Komunikacija sa djecom delinkventnog ponaanja. Tuzla: OFFSET.

159

H. Selimovi E. Kari: Uenje djece predkolske dobi

Metodiki obzori 11, vol. 6(2011)1 Metodiki obzori 6(2011)1 Scientific conference presentation UDK: 373.2 Received: 16. 8. 2010.

THE LEARNING PROCESS OF PRESCHOOL CHILDREN

Hazim Selimovi, PhD Edukacijski fakultet, Travnik (Bosna and Herzegovina) e-mail: hazim.selimovic@gmail.com Esed Kari, PhD JU Javna biblioteka Alija Isakovi", Gradaac (Bosna and Herzegovina) e-mail: javna.bi@bih.net.ba
Summary The paper presents theoretical considerations of the learning process with special attention paid to definitions given by the classical and contemporary psychologists. The importance of learning at an early age for the process of personality development, sensory system development, the development of attention, memory, imagination, thinking and speech of preschool children, as well as the development of mathematical and logic thinking and forming the basic mathematical terms are emphasized in more detail The forms and the means of educational work utilized for inducing the learning and development of preschool children have been especially emphasized. Key words: learning, children, preschool age

160