Energy 0201

PROJEKCIJA RAZVOJA ENERGETSKOG SEKTORA U SVIJETU I HRVATSKOJ DO 2020.
GODINE
Vedran U r a n, Rijeka
UDK 620.91.001 PREGLEDNI ^LANAK Cilj je ovog ~lanka bio prikazati projekciju razvoja energetskog sektora u svijetu do 2020. godine temeljenu na referentnom scenariju kojeg je izradila svjetska organizacija IEA (International Energy Agency). Mogu}e promijene u tom razvoju objanjene su kroz alternativne opcije, tako|er izra|ene po istoimenoj organizaciji. Usporedo s prikazanim svjetskim energetskim tokovima, analiziran je te opisan mogu}i razvitak energetskog sustava u Hrvatskoj i Primorsko-goranskoj ùpaniji do 2020. godine. Klju~ne rije~i: razvoj energetskog sektora, referentni scenarij, alternativne opcije, razvitak energetskog sustava.
1. UVOD Prognoziranje budu}eg razvoja energetike predstavlja najsloèniji oblik predvi|anja o budu}oj potrebi, opskrbi i troenju primarne energije. Opskrba dovoljnim koli~inama energije jedan je od klju~nih uvjeta za opstanak i razvoj nae civilizacije, stoga nije neobi~no da se u prognozama gospodarskog razvoja bilo koje zemlje problemima opskrbe energijom poklanja najve}a pa`nja. Dananji po~etni uvjeti za uspjenu analizu razvoja energetike polaze sa stajalita energetske efikasnosti, ekonomske opravdanosti realiziranih projekata u energetskom sektoru i ispunjavanja ekolokih zahtjeva. Nu`no je tako|er na temelju iskustva iz prethodnog razdoblja uo~iti izvjesne trendove i zakonitosti koji daju podlogu i opravdanje za budu}u prognozu. 2. REFERENTNI SCENARIJ [1] Organizacija IEA (International Energy Agency) izradila je svjetsko predvi|anje u energetici po tzv. referentnom scenariju koji uklju~uje politiku stakleni~nih plinova i stroè ekoloke mjere. Taj je scenarij postao aktualan nakon konferencije odràne 1997. g. u Kyotu organizirane od UNFCC (Okvirne konvencije UN o klimatskim promjenama) ~ije su potpisnice Annex B zemlje (Australija, Austrija, Belgija, Bugarska, êka, Danska, Estonija, Finska, Francuska, Gr~ka, Hrvatska, Island, Irska, Italija, Japan, Kanada, Latvija, Litvanija, Luksemburg, Ma|arska, Nizozemska, Novi Zeland,
Norveka, Njema~ka, Poljska, Portugal, Rumunjska, Rusija, SAD, Slova~ka, Slovenija, panjolska, vedska, vicarska, Ukrajina i Velika Britanija). Te su se zemlje obvezale da }e smanjiti emisije za prosje~no 5,2% manje od emisija ostvarenih 1990. g. Prema referentnom scenariju se nadalje predvi|a globalni ekonomski rast vie od 3% godinje u periodu od 1997.2020. g., dok }e stopa rasta populacije iznositi 0,3% godinje u istom razdoblju. Emisija stakleni~nih plinova }e imati godinji prirast od 2,1% u razmatranom periodu, to iznosi 13,7 bilijuna tona isputenog uglji~nog dioksida (CO2). Da bi se zadovoljio dogovor iz Kyoto Protokola, potrebno je predvidjeti porast od 8,7 bilijuna tona isputenog CO2. Razlog zbog ~ega se vjerojatno ne}e mo}i ispuniti zahtjevi iz Kyoto Protokola do 2010. g. je taj to }e mnoge zemlje u razvoju poput Indije i Kine, koje ~ine tre}inu ukupne svjetske populacije, temeljiti svoj tehnoloki i transportni razvoj na fosilnim gorivima (osobito nafte i ugljena) kao najjeftinijim i najraspoloènijim energentima. 90% svih primarnih energenta u svijetu do 2020. obuhva}at }e fosilna goriva, bez obzira na porast koritenja obnovljivih izvora energije za 2,8% godinje. U mnogim se razvijenim zemljama postupno razvija slobodna trgovina naftnim derivatima, prirodnim plinom i elektri~nom energijom. Ve} danas SAD ima u potpunosti liberalizirano i deregulirano trìte navedenih izvora energije, dok su skandinavske zemlje izme|u sebe razvile regionalno trìte Nord Pool.
3
V. Uran: Projekcija razvoja energetskog sektora u svijetu i Hrvatskoj . . .
Energija, god. 51 (2002) 1, 3-8
3. USPOREDNA ANALIZA POTRONJE I ZASTUPLJENOSTI PRIMARNE ENERGIJE PO TIPU GORIVA NA LOKALNOJ I GLOBALNOJ SVJETSKOJ RAZINI 3.1. Usporedna analiza primarnih energenta na lokalnoj razini
Tablica 1. Zastupljenost pojedinih energenta u ukupnoj potronji energije u gradu Rijeci i Primorsko-goranskoj ùpaniji (anketna analiza) [2] Gradske toplane Elektri~na energija Mre`ni plin Drvo UNP Ukupno (%) Ukupna raspodjela energenta u PG ùpaniji (%) U Rijeci EL lo` ulje
Tablica 2. Ukupna potronja energije u Primorsko-goranskoj ùpaniji i Republici Hrvatskoj za godinu 1998. [3] Ukupna potronja energije u 1998. god. Ogrjevno drvo, m3 Ugljen, t Elektri~na energija, MWh Industrijski otpaci, TJ Teku}a goriva, t Vodne snage, TJ Prirodni plin, tis m3 Ukupno Primorsko-goranska `. TJ 2779.2 0.6 - 983.1 529.5 40 231.4 2476.2 / 45 033.8 % 6.2 0.0 -2.2 1.2 89.3 5.5 / RH TJ 12 630 9 872 12 080 3 000 171 170 52 900 92 290 353 942
44 36
32 39
16 8
4,5 3
0,75 3
2,5 10
Ogrjevna mo} pojedinih energenta Drvo za loènje : 14,830 MJ/kg EL loìvo ulje : 41,200 MJ/kg Elektri~na energija : 3,601 MJ/kWh UNP (ukapljeni naftni plin) : 48,443 MJ/kg Gradske toplane mijeani plin (UNP) ili lako loìvo ulje
Napomena. 84.7% elek. energije je proizvedeno i potroeno dok je ostatak isporu~en u druga distributivna podru~ja.
3.2. Usporedna analiza primarnih energenta na globalnoj razini

Tablica 3. Potronja primarne energije u Hrvatskoj i njenim susjednim zemljama 1998. godine [4] Zemlja Hrvatska Slovenija BiH SRJ Ma|arska Italija Broj Potronja Elektri~na enerstan. energije, gija po stanov(milijuna) TJ niku, kWh/stan 4,5 2,0 3,8 10,6 10,1 57,0 341.000 280.000 82.000 672.000 1.060.000 7.040.000 2.649 5.580 584 3.450 3.264 4.949 Nafta % 59,4 43,1 52,2 20,3 28,9 56,9 Plin % 27,5 10,8 12,3 13,1 38,8 31,1 Ugljen % 3,2 18,6 19,7 58,7 16,5 7,2 Vodeni resursi % 6,0 4,4 6,9 6,6 0,1 2,2 Nuklearna Biomasa Ostalo energija % % % / 19,3 / / 14,4 / 3,9 3,9 8,8 1,3 1,3 4,3 / / / / / /
Napomena. BiH Bosna i Hercegovina; SRJ Savezna Republika Jugoslavija Pod Ostalo podrazumijeva se energija sunca, vjetra, geotermalna energija, energija plime i oseke, a pod Biomasa ogrjevno drvo za ku}anstva i drvni otpaci za industriju (za Italiju i komunalni otpad).
Tablica 4. Potronja primarne energije u najve}im zemljama po broju stanovnika 1998. godine [4] Zemlja Kina Indija SAD Brazil Rusija Japan Broj Potronja Elektri~na enerstan. energije, gija po stanov(milijuna) PJ niku, kWh/stan 1.240 980 270 166 150 127 44.000 20.000 92.000 7.330 25.000 21.400 872 416 13.390 1.860 4.873 8.008 Nafta % 18,8 19,0 38,9 50,8 21,3 51,1 Plin % 1,9 4,1 22,8 2,8 53,3 11,7 Ugljen % 56,9 33,7 23,6 7,3 16,3 16,6 Vodeni resursi % 1,7 1,5 1,2 14,6 2,3 1,6 Nuklearna Biomasa Ostalo energija % % % 0,4 0,6 8,5 0,5 4,7 17,0 20,3 40,1 3,5 24,1 2,0 1,4 / / 0,6 / / 0,6
Napomena. Pod Ostalo podrazumijeva se energija sunca, vjetra, geotermalna energija, energija plime i oseke, a pod Biomasa svi oblici bioenergije plus komunalni otpad (za Kinu, Indiju i Brazil ogrjevno drvo u ruralnim podru~jima).
4
Energija, god. 51 (2002) 1, 3-8
4. GRAFI^KI PRIKAZ SVJETSKIH ENERGETSKIH TOKOVA PO TIPU GORIVA ZA GODINE 1971., 1997., 2010. i 2020.
6000 5000 4000
5. GLAVNE NEIZVJESNOSTI I ALTERNATIVNE OPCIJE U ENERGETSKOM SEKTORU RADI SMANJENJA UDJELA CO2 Glavne neizvjesnosti u energetskom planiranju i ostvarivanju predstavljaju makroekonomski uvjeti te promjena u opskrbi fosilnih goriva ovisno o njihovoj raspoloìvosti i rezervama. Na primjer, prognoze IEA i Ministarstva energije SAD-a se razlikuju utoliko to ova potonja ameri~ka institucija predvi|a do 2020. g. ve}i udio prirodnog plina ~ak i od nafte u ukupnoj energetskoj opskrbi [5]. Neizvjesnosti predstavljaju jo promjene u energetskoj i ekolokoj politici, uklju~ivi liberalizaciju trìta primarnih energenta i elektri~ne energije te intenzitet klimatskih promjena, ulogu nuklearnog lobija kao i brzinu tehnolokog razvoja u energetici itd. Energetske potrebe ovise o ekonomskim aktivnostima pojedine zemlje te o bilateralnim i diplomatskim odnosima me|u zemljama susjedama i drugim zemljama, pa je i to jedan od va`nijih neizvjesnih pokazatelja. Alternativne opcije koje mogu rezultirati smanjenje isputenog uglji~nog dioksida su: A) Trgovanje emisijom CO2 izme|u Annex B zemalja Ovakvo trgovanje zasniva se na penaliziranju onih koji zaga|uju okoli prilikom ~ega se podrazumijeva bilateralni sporazum sa zemljama kreditorima o pretvaranju dijela duga neke zemlje u sredstva namijenjena zatiti okolia, pove}anju energetske efikasnosti, sredstva za obnovljive izvore energije, ali pod odre|enim uvjetima. U skladu s dozvoljenim granicama, Kyoto Protokol je odredio cijenu koja bi iznosila 32USD po toni CO2 (ili 118USD po toni ~istog ugljika). Annex B trgovanje uglji~nim dioksidom moglo bi smanjiti trokove izlaze}i u susret sa zahtijevanim granicama emisije za OECD regiju, s rasponom smanjenja od 29 do 63%, ovisno o tome koliko je mogu}e ispuniti obveze i trokove doma}eg poputanja. B) Transport u razvijenim zemljama U ovom sektoru mogu}e je sniziti koli~inu isputenog CO2 na sljede}i na~in: proizvodnjom tedljivijih i efikasnijih vozila, postupnim prelaskom na alternativna goriva (vodik, metanol/etanol, biodizel), rastere}enjem prometa uvo|enjem efikasnijeg javnog prijevoza (koja mogu koristiti alternativna goriva u ve}oj mjeri), ili jednostavno uvesti posebni porez na gorivo vezan za vrijednost ugljika koji bi bio preuzet iz slu~aja slobodnog trgovanja" uglji~nim dioksidom. " Veliki udio u proizvodnji CO2 ima i mlazno gorivo. C) Energetska postrojenja u razvijenim zemljama Promjene u OECD energetskoj politici, tehnolokom razvoju i relativnim cijenama goriva mogle bi u slje5
Mtoe
3000 2000 1000 0
1971. 1446 2461 900 29 104 72
1997. 2255 3541 1911 624 221 189
2010. 2820 4589 2724 690 287 279
2020. 3350 5494 3551 617 336 361
Ugljen Nafta Plin Nuklearne elektrane Hidro elektrane Obnovljivi izvori energije
Dijagram 1. Svjetska opskrba primarnom energijom po tipu goriva u razdoblju od 1971. 2020. godine [1]
12000 10000 8000
TWh
6000 4000 2000 0 1971. 2103 1095 692 111 1208 14 1997. 5337 1282 2159 2393 2566 211 2010. 7467 1442 4698 2647 3341 395 2020. 9763 1498 7745 2369 3904 603
Ugljen Nafta Plin Nuklearne elektrane Hidro elektrane Obnovljivi izvori energije
Dijagram 2. Svjetska proizvodnja elektri~nom energijom u razdoblju 1971. 2020. godine [1]
5000 4000
Mtoe
3000 2000 1000 0 1971. 620 1888 608 377 68 66 1997. 635 2823 1044 987 232 87 2010. 693 3708 1338 1423 244 118 2020. 757 4493 1606 1846 273 142
Ugljen Nafta Plin Elektri~na energija Toplinska energija Obnovljivi izvori energije
Dijagram 3. Ukupna finalna potronja energije u svijetu u razdoblju od 1971. 2020. godine [1]
Energija, god. 51 (2002) 1, 3-8
de}a dva desetlje}a biti glavne okosnice za sektor proizvodnje elektri~ne energije i isputenog uglji~nog dioksida. Kroz razvoj energetskih postrojenja moè se poklopiti ovaj referentni scenarij za smanjenjem CO2, i to u ~etiri razmatrane opcije: 1. koritenje prirodnog plina, i kao primarnog energenta, i kao pogonskog goriva za nova ili revitalizirana termoenergetska postrojenja ~ime bi se mogao smanjiti utjecaj emisije CO2 za 10% do 2020. g.; 2. drè}i i dalje u pogonu nuklearne reaktore, ne gase}i ih, mogu}e je posti}i 7% manju vrijednost isputenog CO2 nego to to prognozira referentni scenarij; 3. u~estalijim koritenjem obnovljivih izvora energije, CO2 bi se mogao smanjiti za 6% do 2020. g.; 4. ve}i broj novih malih kogeneracija tzv. Combined Heat & Power postrojenja (CHP) mogao bi reducirati ukupni isputeni CO2 za 2% do 2020. g. Svaka od ovih opcija moè prouzrokovati neuravnoteènost u energetskom sektoru: ukoliko bi se sve vie koristila postrojenja na plin i CHP, to bi rezultiralo ve}om potra`njom plina; ukoliko bi nuklearna postrojenja i dalje ostala u pogonu, kao i sve ve}i udio koritenja obnovljivih izvora energije, onda bi to imalo utjecaj na manju potrebu za fosilnim gorivima op}enito te ve}u diversifikaciju unutar opskrbljivanja elektri~nom energijom. Ovo su u biti glavni izazovi za mogu}u realizaciju, ali svaka od ovih opcija ima ograni~enja: 1. koritenje nuklearnih goriva nailazi na javni otpor bez obzira na usavrene reaktorske tipove kao to su poboljani lakovodni, poboljani tekovodni reaktori, visokotemperaturni plinom hla|eni reaktori te brzi oplodni i fuzijski nuklearni reaktori; 2. koritenje obnovljivih izvora energije (sunce, vjetar, biomasa, geotermalni izvori, plima/oseka) i u prosjeku je jo uvijek preskupo u odnosu na koritenje fosilnih goriva jer im cijene padaju istim brzinama; 3. male kogeneracije pokazuju se skupom investicijom u odnosu na kombi-kogeneracijska postrojenja na plin i ~esto su subvencionirana, mada optimalna za zadovoljavanje toplinskih i elektri~nih potreba u industriji. Kao najbliè optimalnom ostaje opcija koritenja prirodnog plina kao primarnog energenta, ili kao pogonskog goriva za nova, ili ona postoje}a termoenergetska postrojenja koja su zrela za rekonstrukciju, a za pogon su dosad koristila teku}a goriva. Danas popularizirana postrojenja na plin su tzv. CCGT postrojenja (CCGT Combined-Cycle Gas Turbine) koja rade na principu kombiniranog plinsko-parnog procesa. Toplina plinova izgaranja iz plinske turbine koristi se za proizvodnju elektri~ne energije i za zagrijavanje pare preko kotla utilizatora. Zagrijana para koristi se za pokretanje parnoturbinskog postrojenja iz kojeg se opet proizvodi elektri~na energija.
6
Razlozi popularnosti takvih postrojenja su: najmanja ulaganja (400-500 USD/kW), relativno visoka efikasnost (do 57 %) kratko vrijeme potrebno za izgradnju (do 3 godine) te ekoloki prihvatljivi (300 grama isputenog uglji~nog dioksida po kWh) [1, 6]. Za razliku od ovog tipa, postrojenja loèna ugljenom prainom imaju manju efikasnost (39%), ve}a su ulaganja (1.000 1.200 USD/kWh), te je potrebno vie vremena za izgradnju (oko 5 godina) Najve}e zalihe utvr|ene su kod ugljena s ukupnom energetskom vrijedno}u od 41.994 EJ. Na sljede}em mjestu su teku}a goriva s 6.113 EJ te plinovita s 5.903 EJ [7]. No, danas je ugljen najvie zastupljen u elektroenergetskom sektoru. U svjetskoj potra`nji stagnirat }e barem do 2010. g. kada se o~ekuje usavravanje tzv. IGCC postrojenja (IGCC Integral Gasification Combined-Cycle) ~ija se tehnologija temelji na rasplinjavanju ugljena (ali i naftnih ostataka iz industrije) i kombiniranom plinsko-parnom procesu (kao i kod CCGT postrojenja). Predvi|a se i postupni rast cijene plina do 2010. pa je i to razlog ponovnog koritenja ve}ih koli~ina ugljena u elektroenergetskom sustavu. 6. MOGU]I RAZVITAK ENERGETSKOG SUSTAVA U HRVATSKOJ I PRIMORSKO-GORANSKOJ @UPANIJI DO 2020. GODINE 6.1. Mogu}i razvitak energetskog sustava u Hrvatskoj do 2020. g. Programom provedbe Strategije energetskog razvitka Republike Hrvatske utvr|ene su mjere energetske politike koje obuhva}aju: istraìvanje i razvitak, financijsku pomo} pri uvo|enju novih tehnologija, ali u vidu poreznih i drugih olakica, pristojbi i poreza vezanih na primjer za zatitu okolia, poticanju energetskih efikasnosti, te obnovljivih izvora energije. Mjere zatim uklju~uju informiranje, savjete i obuku potroa~a, te me|unarodnu suradnju. Republika Hrvatska ima monopolizirani elektroenergetski i plinski sustav. Sve ve}im pribliàvanjem Europskoj uniji, Hrvatska }e prema Direktivama EU-a zapo~eti s postupnim otvaranjem trìta tih dvaju sustava. Otvoreno trìte podrazumijeva razdvajanje pojedinih sustava na proizvodnju, prijenos i distribuciju. Postojat }e mogu}nost da proizvo|a~ slobodno moè plasirati elektri~nu energiju ili plin tre}em subjektu. Za posredovanje izme|u proizvo|a~a i potroa~a energenta bit }e potreban samo jedan trìni operator (pool) i jedan mre`ni operator. Uzevi u obzir udio energenta u Hrvatskoj za 1998. g. i alternativne opcije koje mogu utjecati na smanjenje uglji~nog dioksida u svjetskim razmjerima, moè se
Energija, god. 51 (2002) 1, 3-8
konstatirati da }e struktura energenta prema ukupnoj potrebnoj energiji u sljede}ih 20 godina izgledati ovako:
Tablica 5. Struktura energenta u ukupno potrebnoj energiji 2005. i 2020. godine, PJ [8] Tip goriva Teku}a goriva Prirodni plin Obnovljivi izvori Ugljen Elektri~na energija Ukupno 2005. 189 155 89 29 7,9 479,9 2020. 218 186 129 80 0,0 613
6.2. Mogu}i razvitak energetskog sustava u Primorsko-goranskoj ùpaniji do 2020. g. Primorsko-goranska ùpanija je specifi~na jer obuhva}a ve}e i manje urbane dijelove, priobalne dijelove, otoke i gorske dijelove. Svaki od tih dijelova mogao bi biti poseban za kombinirane utroke konvencionalnih oblika energije i iskoritavanje obnovljivih izvora, ali u me|usobno optimalnim omjerima, u skladu s ekonomskom opravdano}u, efikasno}u i ekolokom ispunjavanju normi unutar energetskog sustava Republike Hrvatske. Prema [9] procjenjuje se da }e ukupna potronja energije u 2020. g. u ku}anstvima, industriji i uslu`nom sektoru porasti oko dva puta (u ku}anstvima 1,7 puta, u industriji 3,5, u uslugama 2,1 puta), dok }e se potronja energije za netoplinske svrhe za isti period pove}ati za skoro tri puta (u ku}anstvima 1,4 puta, u industriji 3,7, u uslugama 4 puta). U Rijeci se trenutno stari cjevovodi gradskog plina zamjenjuju novim plinovodima ukapljenog naftnog plina (UNP) kao prethodnicom za opskrbljivanje prirodnim plinom. Ukupna investicija u razvoj mreè magistralnog i ùpanijskog plinovoda iznosi oko 250 milijuna USD uklju~uju}i i plinske stanice [10]. Taj plinovod predstavlja dio GEA projekta. Plinofikacijom PG ùpanije mnoga bi ku}anstva mogla prije}i na eta`ni sustav grijanja koje je mnogo ekonomi~nije za razliku od dosadanjeg centralnog grijanja na UNP ili lo`-ulje u javnim toplanama. U gradu Rijeci potrebno je najvie obratiti pozornost na pove}anje energetske efikasnosti dvaju najve}ih toplinskih potroa~a u Hrvatskoj, INA-e Urinj i INA-e Mlaka zaduène za rafinaciju sirove nafte i naftnih destilata. No, o tom pove}anju ovisi uspjenost privatizacije i modernizacije spomenutih naftnih industrija. Termoelektrana Rijeka pogonjena naftom tako|er bi trebala biti rekonstruirana, a tip novog pogonskog goriva ovisit }e o tome je li za novog vlasnika vie isplativ ugljen ili plin. Bankrotirana Tvornica papira u Rijeci mogla bi isto tako biti interesantna za budu}eg investitora jer bi se unutar nje mogli revitalizirati ili izgraditi novi kombinirani sustavi na plin i biomasu. Isto vrijedi i za drvne industrije u Klani, Lokvama i Vrbovskom. Ti bi se sustavi potom uklju~ili u elektroenergetsku mreu prodaju}i vi{ak elektri~ne energije glavnom distributeru ili tre}em neovisnom subjektu. Male plinske kogeneracije i/ili trigeneracije trebale bi biti interesantne za uslu`ne i javne djelatnosti, osobito hotele i bolnice, a nije isklju~ena ni kombinacija sun~evih kolektora i trigeneracije. U PG ùpaniji tako|er su prisutne hidroelektrane (HE Rijeka i HE Vinodol) koje bi trebalo s vremenom revitalizirati te privatizirati kao i male hidroelektrane kojih ovdje ima u vrlo malom broju iz ekoloko-turisti~kih
Ova mogu}nost vrijedi samo ako Tvornica papira u Rijeci ne bude prodavana parcijalno.
odnosi se na velike HE, ogrjevno drvo i ostalu biomasu, energiju sunca, geotermalnu energiju, male HE, energiju vjetra odnosi se na uvezenu elektri~nu energiju.
Najbrì porast potronje u ukupno potrebnoj energiji imat }e ugljen jer mu je dananja potronja vrlo niska, a i u budu}nosti je predvi|ena izgradnja termoelektrana na ugljen. Znatnu stopu porasta potronje trebao bi imati i prirodni plin ukoliko se nastavi s daljnjom plinofikacijom Hrvatske, revitalizacijom postoje}ih postrojenja (elektrana-toplana i termoelektrana-toplana) na teku}e gorivo. Isto tako je efikasno i eta`no grijanje prirodnim plinom pa se i tu vidi njegovo sve u~estalije troenje. Teku}e gorivo imat }e utoliko ve}i porast potronje jer se o~ekuje pove}anje mobilnosti stanovnitva do 13 000 km po stanovniku godinje, i to osobnih automobila u me|ugradskom prometu, osobito nakon 2010. g. kada se o~ekuje zavretak izgradnje osnovne mreè autocesta u Hrvatskoj. U budu}nosti }e se udio vlastite proizvodnje smanjivati, tj. udio }e uvoza rasti. Zbog toga bi budu}e energetske smjernice trebale biti usmjerene k obnovljivim izvorima energije gdje god je to mogu}e. Najzna~ajnije mjesto tu imaju vodne snage koje u ukupnoj energiji obnovljivih izvora sudjeluju s oko 50 posto, zatim ogrjevno drvo i ostala biomasa s 21 posto [8]. Ostali oblici obnovljivih izvora energije poput energije Sunca, geotermalne energije i energije vjetra imaju perspektivu samo u sustavima s konvencionalnim oblicima energije. No, sve opet na kraju ovisi o tome jesu li takvi sustavi za investitora i korisnika povoljni, odnosno isplativi. Republika Hrvatska potpisala je, ratificirala i primjenjuje sve va`nije me|unarodne sporazume o zatiti okolia, pa tako i UNFCC-ovu (ratificirana 17. sije~nja 1996.), dok je Kyoto Protokol u postupku ratifikacije. Ratificiraju}i UNFCC, kao zemlja u tranziciji Republika Hrvatska je preuzela obvezu stabiliziranja emisija stakleni~nih plinova na razini ostvarenoj 1990. g. (5,1 Mg/stanovniku). Potpisivanjem pak protokola iz Kyota, Hrvatska se obvezala reducirati emisije stakleni~nih plinova za 5% u odnosu na 1990. g.
Energija, god. 51 (2002) 1, 3-8
razloga (ukupno ih je ~etiri, od kojih su dvije u vlasnitvu drvne industrije Finvest Corp. iz âbra za pokrivanje vlastitih potreba elektri~ne energije). Postupnom plinofikacijom, razvijanjem svijesti o energetskoj u~inkovitosti i sve ve}em koritenju obnovljivih izvora energije uz dokazivanje energetske utede na vlastitom primjeru i odgovaraju}e energetske edukacije, Primorsko-goranska ùpanija mogla bi iza}i iz energetskog kolapsa u kakvom se sada nalazi. To sve me|u ostalim ovisi i o lokalnoj upravi i samoupravi te o lokalnim akcijama i programima na podru~ju energije i energetike unutar Primorsko-goranske ùpanije. 7. ZAKLJUÂK Svaka zemlja je specifi~na u smislu udjela zastupljenih primarnih energenta. U energetskom sektoru na svjetskoj razini poèljno je dràti se granice izme|u industrijski razvijenih zemalja i zemalja u razvoju (osobito Kine, Indije i Brazila). Industrijski razvijene zemlje imaju ekonomsku mo} razvijanja energetski efikasnih sustava i energetskih mreà te istraìvanja, usavravanja i promoviranja ~iste tehnologije na bazi obnovljivih izvora energije i vodika kroz svjetske organizacije i programe. Zemlje u razvoju atraktivne su upravo zbog jeftine radne snage i jeftino proizvedene energije po jedinici kWh. U razmatranom periodu zemlje }e u razvoju dosti}i onakav ìvotni standard kakvog su imale razvijene zemlje sredinom 20. stolje}a. Zemlje u tranziciji, me|u koje spada i Hrvatska, mogu svoju budu}nost planirati ovisno o politi~koj volji i brzini ulaska u OECD (OECD Organisation of Economic Co-opeartion and Development) te ostalim asocijacijama primjerenih razvijenim zemljama. U suprotnom takve zemlje postaju kolonije" industrijski " razvijenih zemalja.
LITERATURA [1] World Energy Outlook 2000, OECD/IEA, 2000. [2] D. PEUT, B. FRANKOVI]: "Studija i idejni projekt opskrbe plinom Primorsko-goranske ùpanije, Faza I polazna platforma", Energetski institut Hrvoje Poàr Zagreb, Tehni~ki fakultet Sveu~ilita u Rijeci, Zagreb, studeni 1999. [3] Baza podataka Dràvnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske [4] http://www.iea.org/stats/files/selstats/keyindic/keyindic.htm [5] G.T. MILLER: "Living in the environment: principles, Connections and Solutions part V Energy Resources", Wadsworth Publishing Company, California, SAD, 1996. [6] M. UNI]: "Energetiku 21. stolje}a obiljeìt }e plin i elektri~na energija/21st century will will be marked by gas and electricity", Prigodno predavanje, XV. 8
Me|unarodni znanstveno-stru~ni susret stru~njaka za plin, Opatija 2000. [7] Et. al. D. FERETI]: "Elektrane i okoli", Sveu~ilite u Zagrebu, 2000. [8] Energetski institut "Hrvoje Poàr": "Nacionalni energetski programi", Zagreb, travanj 1998. [9] D. PEUT, B. FRANKOVI]: "Studija i idejni projekt opskrbe plinom Primorsko-goranske ùpanije, Faza II predvi|anje energetskih potreba do 2020. godine", Energetski institut Hrvoje Poàr Zagreb, Tehni~ki fakultet Sveu~ilita u Rijeci, svibanj 2000. [10] M. ^RNJAR, M. SARON, M. VERKO: "Possibilities of introducing natural gas into Primorsko-Goranska District, R. Croatia", NAFTA 51 (2) str. 73-78 (2000)
ENERGY SECTOR DEVELOPMENT SCENARIOS FOR THE WORLD AND CROATIA UNTIL THE YEAR 2020 The aim of this work is to show the forecast of energy sector development for the world until 2020 based on the reference scenario done by the world organisation IEA - International Energy Agency. Possible changes in that development are explained through alternative options also made by the same organisation. Parallel to the world energy perspectives, possible energy system development for Croatia and Primorsko-goranska County until the year 2020 is also given. VORAUSPLANUNG DER ENTWICKLUNG IM ENERGETISCHEN SACHBEREICH IN DER WELT UND IN KROATIEN BIS ZUM JAHRE 2020 Ziel dieser Arbeit war, auf Grund des von der IEA (International Energy Agency = Internationale Energie-Behrde) entworfenen Verlaufs, die Entwicklung des energetischen Sachbereichs in der Welt und in Kroatien bis zum Jahre 2020 anzuzeigen. Durch anderwertige ebenfalls von der obengenannten Behrde entworfene Verlufe, sind mgliche nderungen in dieser Entwicklung erklrt worden. Paralell mit den dargestellten Weltenergetischen Flssen, ist die mgliche Entwicklung des energetischen Sachbereichs in Kroatien und in der Gespannschaft "Primorsko-Goranska" dieses Landes bis zum Jahre 2020 bewertet und beschrieben.
Naslov pisca: Vedran Uran, dipl. ing. Tehni~ki fakultet Sveu~ili{ta u Rijeci 51000 Rijeka, Hrvatska Uredni{tvo primilo rukopis: 2001-10-01.
TEMELJNI ODNOSI I POSTAVKE ZA TARIFNI SUSTAV PRIRODNOG PLINA

Dr. sc. Mi}o K l e p o, Zagreb
UDK 620.9:338.52 PREGLEDNI ^LANAK U radu se izlaù rezultati analiza dananje razine i strukture cijena prirodnog plina u Republici Hrvatskoj, te navode preliminarne ocjene elementa i podloga za izradu tarifnog sustava prirodnog plina. Problemu strukture cijena i tarifa, odnosno tarifnog sustava za prodaju prirodnog plina u ovom radu prilazi se po na~elima koja vrijede za sustave tzv. umreènih energenata. Kod postavljanja tarifne strukture razlikuju se djelatnosti proizvodnje i nabave plina od njegova transporta i skladitenja, odnosno distribucije i maloprodaje. U ovom se radu izlaù i preispituju one postavke i na~ela strukture i odnosa tarifnog sustava prirodnog plina koji su vezani za gospodarsku poziciju koritenja transportne plinske mreè, odnosno distributivnih kapaciteta s maloprodajom plina za glavne sektore i kategorije potronje plina. Klju~ne rije~i: cijena prirodnog plina, tarifni sustav za prodaju prirodnog plina, tarife transporta i skladitenja plina, sektori i kategorije potronje plina, tarifni odnosi, tarifna struktura.
1. UVOD Jedan od klju~nih elemenata koji definira gospodarsku poziciju prirodnog plina, pri ~emu se misli i na njegovu poziciju va`nog energenta dananjice, ali i industrijska aktivnost koja uklju~uje proizvodnju, transport, skladitenje, distribuciju, prodaju i nabavu plina, te izgradnju ure|aja i postrojenja za transformacije prirodnog plina jesu tarife i tarifni sustav za prirodni plin. Elementi mogu}e budu}e tarifne strukture i tarifnog sustava za prirodni plin u pogledu njegova izbora, na~ina koritenja transportne mreè i skladinih kapaciteta iskazuju se u dugoro~noj perspektivi razvoja (strategiji) klju~nih gospodarskih sektora potronje. Sektori potronje su veliki, u gospodarskom smislu odjeliti tipovi ili grupacije potronji koji prirodni plin kupuju od proizvo|a~a ili veletrgovca i preuzimaju na granicama transportne mreè. U ovom slu~aju to su distributivna poduze}a, veliki industrijski pogoni, pogoni za proizvodnju elektri~ne i toplinske energije (termoelektrane, elektrane toplane, toplane, kotlovnice, ...), te petrokemijska industrija. Kao klju~ne podloge za procjene srednjoro~nog i dugoro~nog razvitka potronje prirodnog plina u Republici Hrvatskoj uzeti su rezultati i pokazatelji iz Strategije energetskog razvitka Republike Hrvatske nacrt [5] i Plincro - Program plinifikacije Hrvatske prethodni rezultati i budu}e aktivnosti [6]. Na distributivnoj razini razrada se veè za kategorije potronje: ku}anstva, usluge i servisi, mali industrijski i ostali proizvodni pogoni, poljoprivreda i sl. Na toj ra-
zini kao podloge za razvoj tarifnih odnosa i tarifne strukture, ali i za definiranje politike pristupa potroa~ima i razvoja distributivne mreè uzimaju se na~in koritenja kapaciteta i stabilnost karakteristika potronje glavnih kategorija potroa~a. Kada je takva razrada nije dovoljno detaljna, ide se na jo detaljniju podjelu, tj. na grupe potroa~a sli~nih po namjenama, koli~inama ili karakteristikama potronje plina. Kao primjer za razradu tarifne strukture i prora~una tarifnih odnosa na distributivnoj razini uzeto je distribucijsko poduze}e Termoplina Vara`din, odnosno raspoloìve gospodarske, tj. energetske i ekonomske podloge i pokazatelji za to poduze}e u 1997. i 1998. godini. Zbog preciznosti nu`no je ista}i da je dio ulaznih podataka, pogotovo profili i karakteristike potronje plina po kategorijama i grupama potronje, dobiven posebnim analizama i procjenama, tako da bi se za slu~aj da se rezultati koji se navode èljeli primijeniti na spomenuto distributivno poduze}e, dio analiza morao ponoviti s realnim podacima i podlogama. Unato~ tome, u svakom slu~aju radi se o nalazima koji su korisni za utvr|ivanje odnosa prema kategorijama potronje prirodnog plina na distributivnoj razini. Za potrebe analiza u okviru ovoga rada razvijane su i koritena dva metodoloka pristupa. Prvi je razra|eni i dogra|eni metodoloki pristup koji je koriten i prije nekoliko godina u Institutu za elektroprivredu i energetiku Zagreb [1], a drugi novi metodoloki pristup tarifiranja umreènih energenata (eng. grid bound energies) koji je razvijen u Energetskom institutu Hrvoje
9
M. Klepo: Temeljni odnosi i postavke za tarifni sustav prirodnog plina
Energija, god. 51 (2002) 1, 9-22
Poàr Zagreb [7], i to u varijanti pristupa tarifiranju po trokovnom principu i varijanti tarifiranja po tzv. kratkoro~nom marginalnom principu. U ovom radu ne izlaù se elementi, strukture i procedure niti jednog od metodolokih pristupa, ali se prema dobivenim rezultatima procjenjuje njihova primjenjivost, efikasnost i kvaliteta. Posebno su predmet pa`nje i ocjene rezultati i pokazatelji dobiveni po tom novom metodolokom pristupu. 2. O DOSTIGNUTOJ RAZINI I ODNOSU CIJENA PRIRODNOG PLINA ZA RAZLIÎTE KATEGORIJE POTRONJE Prodajni uvjeti za prirodni plin distributivnim poduze}ima, tzv. velikim potroa~ima, Hrvatskoj elektroprivredi i Petrokemiji Kutina utvr|uju se Op}im uvjetima za prodaju prirodnog plina i ugovorima o prodaji prema svakom od navedenih potroa~a. Na veleprodajnoj strani odnosi kupaca i isporu~itelja, dakle prodaja i kupnja prirodnog plina nisu ure|eni odgovaraju}im tarifnim sustavom. To zna~i da u segmentu proizvodnje, velenabave i veleprodaje prirodnog plina odnosi nisu ure|eni odgovaraju}im tarifnim sustavom. Veleprodajna cijena plina za distribucijska poduze}a na dan 1. oùjka 2001. godine iznosila je 0.84 kn/m3, a za izravne industrijske potroa~e 0.79 kn/m3. Od 1. oùjka 2001. godine na te cijene dodaju se i trokovi koritenja transportne mreè koji iznose 0.0884 kn/m3. Trokovi koritenja transportne mreè pla}aju se novosnovanom poduze}u za transport plina Plinacro. Uvjeti isporuke i cijene plina za proizvodnju elektri~ne i toplinske energije u velikim termoenergetskim postrojenjima, tj. za Hrvatski elektroprivredu ure|eni su odgovaraju}im dugoro~nim ugovorom izme|u INE i Hrvatske elektroprivrede. Tijekom 1999. godine prodajne cijene prirodnog plina za Hrvatsku elektroprivredu za tzv. velika termoenergetska (kogeneracijska) postrojenjima (TE-TO, EL-TO) bile su oko 30% niè od naveden nabavne cijene od 0.84 kn/m3. Istodobno su cijene za kotlovnice i toplane uklju~ene u sustav Posebnih toplana, tako|er u okviru Hrvatske elektroprivrede, bile na razini cijena za industriju koja se opskrbljuje iz distributivne mreè, dakle gotovo trostruko ve}a. Me|utim, tijekom 2000. godine i po~etkom 2001. godine potuju}i odredbe spomenutog ugovora dolo je do znatnog porasta cijene plina za tzv. velika termoenergetska (kogeneracijska) postrojenja (TE-TO, EL-TO) Hrvatske elektroprivrede. Na dan 1. oùjka 2001. godine ta cijena bila je via ne samo od cijena za sve ostale sektore potronje, dakle i od cijena za distributivna poduze}a, nego i od cijena za iroku potronju i ku}anstva. O~ito je da se u tom slu~aju radi o potpuno neutemeljenim gospodarskim odnosima, koji se isklju~ivo mogu rijeiti samo dobro razra|enim, efikasnim i razvidnim tarifnim sustavom za veleprodaju plina. Samo tako razra|eni tarifni sustav moè dati granice prihvatljivog ponaanja i isporu~itelja plina i potroa~a, to se kona~no kao jamstvo ili zbog
10
dodatnih pogodnosti moè utvrditi i odgovaraju}im odrednicama ugovora. Distributivna poduze}a prirodnim plinom opskrbljuju razli~ite kategorije potroa~a (ku}anstva, industrija, uslu`ni sektor, komunalne ustanove, ustanove socijalne skrbi i obrazovanja, poljoprivreda, itd.), i to tako da se prodajne cijene utvr|uju na temelju prosje~ne nabavne cijene prirodnog plina iz transportne mreè, na koju se dodaju distributivni trokovi (marà), porezi i ostala fiksna davanja (tablica 1). Trokove i uvjete priklju~ka potroa~a odre|uju sama distributivna poduze}a. Iz podataka navedenih u tablici 1 vidljivo je da su cijene plina za industrijske pogone i malu privredu, tj. poduze}a koja pruàju razli~ite vrste usluga jednake ili ~ak ve}e od cijena za ku}anstva, to je gospodarski (tehnoloki, energetski i ekonomski) neopravdano. Naime, ne radi se samo o tome da se plin u industriji, uslu`nim djelatnostima i sl. troi na na~in i sa svrhom koje stvaraju nove i ve}e vrijednosti u materijalnom, gospodarskom, drutvenom i socijalnom smislu, nego se radi o potronji koja je znatno povoljnija i u energetskom i u ekolokom smislu. Veliki i stabilni potroa~i naj~e}e plin preuzimaju u koli~inama i po dinamici koja omogu}uje stabilan i efikasan rad sustava uz niè ukupne trokove, plin koriste s manjim gubicima i efikasnije nego mali potroa~i. Tako je npr. ukupna efikasnost proizvodnje iste koli~ine korisne energije u ve}em broju malih loìta u pravilu nià nego efikasnost jednog velikog loìta istog ukupnog toplinskog kapaciteta. U ve}ini zapadnoeuropskih zemalja cijene plina za industriju i ostale velike potroa~e koji troe velike koli~ina plina i imaju stabilne karakteristike potronje, zbog ~ega su dobrodoli svakom isporu~itelju plina, znatno su niè nego za ku}anstva. Odnosi cijena u europskim zemljama tijekom 1999. godine navedeni su u tablici 2. Cijene prirodnog plina u Hrvatskoj za industriju su na razini najviih cijena u Europi, a cijene za ku}anstva znatno ispod razine cijena plina u Europi. tovie, moè se re}i da su me|u najniìma u Europi. Prethodno ukazuje na osnovno obilje`je cijena prirodnog plina u distribuciji u Republici Hrvatskoj, a to je njihov socijalni karakter i strukturni nesrazmjer. Nadalje, cijene plina ve}e su za industriju, malu privredu i ostale nego za ku}anstva, to je gospodarski neopravdano. U ve}ini zapadnoeuropskih zemalja cijene plina za industriju znatno su niè nego za ku}anstva. Cijene prirodnog plina u Hrvatskoj za industriju su na razini najviih cijena u Europi, a cijene za ku}anstva u skupini niìh cijena u Europi. 3. KATEGORIZACIJA POTROAÂ PRIRODNOG PLINA Pri kategorizaciji potroa~a i potronje najdjelotvorniji pristup je da se razradi jedinstven, dovoljno op}enit i razvidan sustav sektora i kategorija potronje, a zatim i
Energija, god. 51 (2002) 1, 9-22
Tablica 1. Maloprodajne cijene plina u Republici Hrvatskoj (na dan 1. oùjka 2001.) @upanija Brodsko-posavska Bjelovarsko-bilogorska Osje~ko-baranjska Viroviti~ko-podravska Vukovarsko-srijemska Osje~ko-baranjska Viroviti~ko-podravska Zagreba~ka Koprivni~ko-krièva~ka Krapinsko-zagorska Osje~ko-baranjska Vara`dinska Osje~ko-baranjska Bjelovarsko-bilogorska Koprivni~ko-krièva~ka Vara`dinska Viroviti~ko-podravska Krapinsko-zagorska Bjelovarsko-bilogorska Me|imurska Vara`dinska Krapinsko-zagorska Poèko-slavonska Zagreba~ka Bjelovarsko-bilogorska Krapinsko-zagorska Krapinsko-zagorska Krapinsko-zagorska Zagreba~ka Bjelovarsko-bilogorska Koprivni~ko-krièva~ka Sisa~ko-moslava~ka Grad Zagreb Sisa~ko-moslava~ka Zagreba~ka Zagreba~ka Sisa~ko-moslava~ka Naziv distributera JP Toplina Metalprodukt Dvorac KJP KP Papuk Plinara isto~ne Slavonije Plinodom Virkom Zelinkse komunalije KOMING Zagorski metalac Elektroslavonija Ivkom akova~ki vodovod Elektrometal Komunalije, ur|evac Termoplin JKP Pitoma~a Humkom Darkom Me|imurje plin JKP Komunalac, Novi Marof Komunalac, Konj~ina KP Pakrac KP Vrbovec JKP Komunalac-Garenica Komus Zelenjak Krakom Montcogim-plinara Komunalije, âzma Radnik Moslavina Gradska plinara Zagreb JKP-Novska Dukom KP Ivakop KP ZUC Mjesto Slavonski Brod androvac Valpovo Orahovica Vinkovci ur|enovac Virovitica Sv. Ivan Zelina Koprivnica Zabok Osijek Ivanec akovo Bjelovar ur|evac Vara`din Pitoma~a Hum na Sutli Daruvar âkovec Novi Marof Konj~ina Pakrac Vrbovec Garenica Donja Stubica Klanjec Krapina Sveta Nedjelja âzma Krièvci Kutina Zagreb Novska Dugo Selo Ivani} Grad Sisak iroka potronja Industrija
kn/m3 PDV uklju~en 1,23 1,40 1,32 1,33 1,37 1,34 1,34 1,36 1,37 1,43 1,38 1,38 1,39 1,40 1,40 1,40 1,40 1,41 1,42 1,43 1,40 1,44 1,44 1,52 1,45 1,45 1,45 1,46 1,49 1,52 1,55 1,62 1,56 1,55 1,64 1,56 2,65 1,23 1,28 1,32 1,33 1,34 1,34 1,34 1,36 1,37 1,38 1,38 1,38 1,39 1,40 1,40 1,40 1,40 1,41 1,42 1,43 1,43 1,44 1,44 1,45 1,45 1,45 1,45 1,46 1,49 1,52 1,55 1,62 1,62 1,75 1,82 1,83 2,65 11
Energija, god. 51 (2002) 1, 9-22
Tablica 2. Odnosi cijena plina u nekim europskim zemljama tijekom 1999. godine Industrija kn/m**3 Austrija êka Republika Danska Finska Ma|arska Irska Nizozemska Poljska panjolska vicarska Turska Velika Britanija SAD Prosjek 1.2 1.0 1.4 1.0 1.1 1.2 2.0 1.5 0.9 1.0 1.26 1.4 1.1 0.8 1.05 1.1 1.0 0.9 0.9 1.0 1.3 1.3 1.3 Proizvodnja el. energije kn/m**3 Ku}anstva kn/m**3 3.5 1.5 5.4 1.4 1.4 3.5 3.0 2.1 4.5 3.7 2.0 2.8 2.2 2.90
Izvor: Energy Prices & Taxes, International Energy Agency, 1999.
grupa potroa~a unutar kategorija potronje. Kako je ranije ve} navedeno, prva podjela provodi se ve} na pragu veleprodaje, tj. na pragu transportnog sustava. Njen cilj je identificirati glavne sektore potronje. U pravilu to su: distributivna poduze}a, proizvodnja elektri~ne i toplinske energije, velika kemijska industrija i prerada, te ostali veliki potroa~i. Na distributivnoj razini provodi se kategorizacija potroa~a ili potronje, i to u sljede}e osnovne kategorije: doma}instva, razli~iti industrijski i proizvodni pogoni, usluge i servisi, te poljoprivreda. Grupe potroa~a zapravo su zasebne skupine ili tipovi potroa~a odre|ene razine mjese~ne ili godinje potronje, ili pak namjene, na~ina i karakteristika potronje prirodnog plina (tablica 3). Dobrim odabirom kategorija i grupa ostvaruju se polazne pretpostavke za primjenu na~ela raspodjele trokova po principu mjesta i na~ina, tj. izvora i strukture njihova nastanka, te njihove alokacije svakoj kategoriji i grupi potronje kako su i izazvani. Grani~ne potronje grupa u modelu su potronje istih prosje~nih cijena za obje susjedne grupe, neovisno o strukturi jedini~nih fiksnih i varijabilnih trokova po grupama. Dakle, radi se o linearnom prijelazu. Daljnji razvoj modela ovisi o tome da li se omjeri fiksnog i varijabilnog dijela troka za svaku grupu odre|uju unaprijed (kako je to ura|eno u prvom metodolokom pristupu) ili se uzima iz stvarnog omjera trokova po vrsti (izvorima) (kako je to ure|eno u novom metodolokom pristupu za tarifiranje umreènih energetskih sustava). U prvom slu~aju, tj. s unaprijed zadanim omjerom fiksnog i varijabilnog dijela odmah u prvom
Tablica 3. Kategorije i grupe potronje prirodnog plina

Kategorija potronje plina Udio u potronji % Doma}instva 35-50 I II III IV Industrija 20-35 I II III IV Usluge 15-25 I II III Poljoprivreda 12 do 5% I Grupa Granice potronje m**3 od 0 do 300 od 301 do 1500 od 1501 do 10000 preko 10000 od 0 do 1000 od 1001 do 10000 od 10001 do 100000 preko 100000 od 0 do 20000 od 20001 do 50000 preko 50000 Prosje~na potronja m**3 118 680 4470 53000 380 3930 31540 960000 kuhanje, priprema tople vode pojedina~no grijanje, kuhanje, priprema vode eta`no grijanje veliki potroa~i mali potroa~i mali pogoni industrija veliki potroa~i Svrha, namjena potronje, Obilje`ja
Energija, god. 51 (2002) 1, 9-22
koraku dolazi se do poèljne ili unaprijed zadane tarifne strukture. Time se uz dobro poznavanje strukture i odnosa trokova u sustavu moè relativno lako i brzo posti}i i dobro pokri}e trokova u sustavu. Me|utim, unaprijed zadani omjeri fiksnih i varijabilnih trokova u tarifnoj strukturi mogu voditi i do nepoèljnih i neefikasnih uprosje~enja, pri ~emu se kao izvori i kriteriji tarifne strukture i odnosa gube iznosi i raspored potronje, namjene i svrhe potronje, te efikasnost koritenja plina kod svake zasebne grupe potroa~a. Osim toga, s unaprijed zadanim odnosima znatno se smanjuju upravlja~ka obilje`ja i potencijal tarifa. Ukupni prihod kategorije potronje jednak je su sumi prihoda po pojedinim grupama. Dakle ukupni prihod iznosi: Pk1 = c1 * C1 + k1 * K1 + c2 * C2 + k2 * K2 + (1) + c3 * C3 + k3 * K3 + c4 * C4 + k4 * K4 + gdje je c1, c2, c3, c4, - tarifni stav (jedini~na cijena) kapaciteta (kn/m**3/sat); C1, C2, C3, C4, - maksimalni kapacitet plina (m**3/sat); k1, k2, k3, k4, - tarifni stav (jedini~na cijena) koli~ine plina (kn/m**3); K1, K2, K3, K4, ... - koli~ina plina (m**3). Tako dobiveni prihod treba odgovarati ukupno ostvarenim trokovima kategorije potronje. Ukupni prihodi na razini distributivnog sustava, tj. poduze}a jednaki su sumi prihoda po kategorijama potronje: Ps1 = Pk1 + Pk2 + Pk3 + Pk4 + (2) gdje je Pk1, Pk2, Pk3, Pk4, ... - prihodi po kategorijama potronji (kn). I na razini distributivnog sustava suma dobivenih prihoda treba odgovarati sumi svih ostvarenih trokova. Sve prethodno navedene elemente povezuju odgovaraju}e energetske veli~ine kapaciteta i koli~ine plina koje preuzimaju grupe i kategorije potronje, a koje su u za svaki umreèni energetski sustav u posebnoj i jakoj me|usobnoj ovisnosti. Kako ovdje nije namjera izlagati detalje modela, bitno je uo~iti ~vrstu ovisnost i uvjetovanost odnosa trokova i cijena izme|u grupa unutar svake kategorije potronje, odnosno kategorija potroa~a i potronji na razini distributivnog sustava. Drugim rije~ima, sustav je na toj razini isporuke nu`no promatrati integralno, sa svim energetskim i trokovnim me|uzavisnostima grupa kategorija potronje. To u krajnjem zna~i da se promjenom tarifne strukture i odnosa kod jedne kategorije potronje mijenjaju strukture i odnosi kod svih ostalih kategorija. Isti pristup mogu}e je primijeniti i na veleprodajoj razini. U tom slu~aju ukupni prihodi jednaki su sumi prihoda po sektorima potronje. Dakle, oni iznose
P = Ps1 + Ps2 + Ps3 + Ps4 + (3) gdje je Ps1, Ps2, Ps3, Ps4, ... - trokovi po sektorima potronji (kn). Tako dobiveni ukupni prihodi moraju odgovarati sumi svih izazvanih trokova proizvodnje i nabave, skladitenja, transporta, te ostalim trokovima isporuke plina na toj razini. Kao i ranije, to zna~i integraciju, samo sada vertikalne integracije uklju~uju}i i veleprodajnu razinu. U metodolokom i sadràjnom smislu vertikalna integracija naj~e}e nije prihvatljiva budu}i da se dobiva tarifna struktura i odnosi koji su znatno manje razvidni i efikasni. I to je jo va`nije, upravlja~ki potencijal takve tarifne strukture i odnosa vrlo je nizak. Zbog toga se na veleprodajnoj razini sektorima potronji pridaje znatno niì stupanj me|usobnog utjecaja ili ovisnosti. U metodolokom smislu radi se o vezanju trokova i cijena samo za energetske veli~ine kapaciteta i trokove vezane za te kapacitete. Dakle, kapaciteti i odgovaraju}i trokovi sektora potronje dovode se u me|usobnu vezu, a zatim vezu s trokovima i kapacitetima proizvodnih sustava isporu~itelja (izvori), dobavnih pravaca, transportnog sustava i/ili skladita plina. U slu~ajevima kada nema ograni~enja u svezi sa spomenutim kapacitetima, ili u slu~ajevima kada sektori potronje me|usobno ne stvaraju ograni~enja, sektori potronje mogu se promatrati i potpuno neovisno u trokovno, odnosno cjenovnom smislu. U tom slu~aju i tarifna struktura ima obilje`ja neovisnosti. 4. TRANSPORT PRIRODNOG PLINA PERSPEKTIVA DUGORO^NOG RAZVOJA TARIFNIH ODNOSA Kao podloge za analizu mogu}ih i gospodarski opravdanih tarifnih odnosa i cijena koritenja transportne mreè u Republici Hrvatskoj, te procjenu mogu}eg srednjoro~nog i dugoro~nog razvoja tarifnih odnosa uzeti su: Dananje (postoje}e) stanje transportne plinske mreè u Republici Hrvatskoj. Plan razvitka plinskog sustava za pokri}e plinskog konzuma prema scenariju razvitka iz "Strategije energetskog razvitka Republike Hrvatske", po kojem bi u razdoblju od 2000. do 2030. godine doma}i proizvod rastao po prosje~noj godinjoj stopi od oko 5 posto, a ukupne potrebe za energijom po prosje~noj stopi od 4.4 posto. Po tom scenariju prirodni plin trebao bi preuzeti poziciju glavnog energenta, pri ~emu bi njegov udio u ukupnim potrebama za energijom na kraju promatranog razdoblja porastao na oko 36.4 posto. Rast potronje plina o~ekuje se u svim sektorima i kategorijama potronje, najbrì u svezi s potronjom prirodnog plina za proizvodnju elektri~ne energije iz javne mreè. Sveukupne potrebe za plinom u Republici Hrvatskoj 2010. godine iznosile
13
Energija, god. 51 (2002) 1, 9-22
bi 4688.7 mlrd m3, 2020. godine 6370.1 mlrd m3, i 2030. godine 7874.4 mlrd m3. Ovakva razina potronje plina je vrlo zahtjevna i u pogledu osiguranja dovoljnih koli~ina plina, i u pogledu razvoja plinske infrastrukture, prvenstveno dovoljnih transportnih kapaciteta u Republici Hrvatskoj. Investicije za izgradnju transportne plinske mreè zasnivaju se na aktualnim internacionaliziranim cijenama nabave i polaganja plinovoda i ostale opreme. Izrazita je osjetljivost dugoro~ne perspektive i razvoja potronje i transportnog sustava o mogu}em razvoju tarifne strukture i tarifnih odnosa, i obrnuto. Pokazuje se da je ve} i danas nu`na rekonstrukcija, bolje re~eno znatno podeavanje strukture tarifnog sustava za transport plina sektorima i kategorijama potronje, vode}i ra~una o njihovoj gospodarskoj poziciji i veli~ini, karakteristikama potronje i stabilnosti koritenja kapaciteta, te o~ekivanom dugoro~nom razvitku. O~ekivane promjene u udjelima kategorija potronje i o~ekivani razvoj strukture i karakteristika potronje u budu}nosti }e izazvati jo dinami~nije promjene. Predmetnim analizama obuhva}eno je razdoblje od 1998. do 2013. godine. Iz ranije navedenih podloga najprije na~injene su preciznije procjene:
razvoja ukupne potronje i strukture potronje plina po glavnim sektorima potronje (tablica 4), ii) strukture i dinamike ukupnih ulaganja (investicija) u plinovode, mjerno-redukcijske stanice, podzemna skladita plina, te ostala ulaganja uzimaju}i u obzir godinu po~etka ulaganja i godinu za koju se veè po~etna razina cijena, razdoblje trajanja ulaganja i odabranu diskontnu stopu, iii) struktura trokova transportnog plinskog sustava u Republici Hrvatskoj po godinama odabranog dugoro~nog razdoblja, i to: a) prema prirodnim vrstama: trokovi nabave plina, trokovi rada, trokovi odràvanja i pogona, trokovi kapitala (ulaganja + kamate), b) prema stupnju iskoritenja kapaciteta, sa i bez trokova nabave plina: fiksni trokovi, varijabilni trokovi. Rezultati prora~una dugoro~nog razvoja razine (dinamike) i strukture cijena, odnosno tarifa transporta plina po sektorima potronje, prosje~no i kumulativno do 2013. godine prikazani su u tablici 5 i na slici 1.
i)
Tablica 4. Dugoro~na predvi|anja razvoja i strukture potronje plina po sektorima potronje Godina 1995. 1996. 1997. 1998. 1999. 2000. 2001. 2002. 2003. 2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013. 14 Ukupna potronja (106 m3) 2.010,26 2.351,54 2.459,36 2.377,13 2.543,92 2.710,70 2.873,34 3.045,74 3.228,49 3.422,20 3.505,40 3.680,67 3.857,34 4.042,49 4.236,53 4.386,90 4.542,60 4.703,83 4.870,78 Udio distribucije 43% 42% 41% 43% 42% 41% 44% 46% 47% 48% 47% 47% 46% 45% 43% 41% 41% 40% 40% Udio industrije 16% 16% 16% 17% 17% 17% 17% 18% 19% 19% 19% 20% 20% 20% 20% 21% 21% 22% 22% Udio HEP-a 11% 17% 17% 19% 20% 21% 22% 23% 24% 25% 27% 29% 30% 32% 34% 36% 36% 36% 37% Udio Pet. Kutina 31% 25% 26% 21% 21% 21% 17% 13% 10% 8% 7% 5% 4% 3% 3% 2% 2% 1% 1%
Energija, god. 51 (2002) 1, 9-22
Tablica 5. Dugoro~na struktura i odnosi tarifa transporta plina po sektorima potronje Godina Sektor Distribucija c$US/m 1999. 2000. 2001. 2002. 2003. 2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013. 1,89 2,06 3,71 4,24 4,40 4,39 4,09 2,96 2,46 2,18 1,95 1,71 1,49 1,41 1,41
3
Industrija c$US/m 1,41 1,52 2,72 3,11 3,21 3,21 3,00 2,18 1,81 1,61 1,45 1,27 1,11 1,06 1,05
3
HEP c$US/m 1,54 1,66 2,98 3,40 3,52 3,51 3,28 2,38 1,98 1,76 1,58 1,39 1,22 1,15 1,15
3
Pet. Kutina c$US/m 1,37 1,48 2,65 3,03 3,14 3,13 2,92 2,12 1,77 1,57 1,41 1,24 1,09 1,03 1,03
3
Prosje~no c$US/m 1,63 1,76 3,20 3,69 3,84 3,85 3,58 2,60 2,16 1,91 1,71 1,49 1,31 1,24 1,23
3
Kumulativ c$US/m3 1,63
3,16
2,57
2,22
5 4,5 4 3,5
Distribucija Industrija HEP Pet. Kutina Prosje~no Kumulativ
c$US/m3
3 2,5 2 1,5 1 0,5
1999.
2000.
2001.
2002.
2003.
2004.
2005.
2006.
2007.
2012.
2008.
2009.
2010.
Godina
Slika 1. Dugoro~na struktura i odnosi tarifa transporta plina po sektorima potronje
Prema analizama, odnos fiksnih i varijabilnih trokova transportnog plinskog sustava danas iznosi 81% : 19 %. Me|utim, tijekom razdoblja intenzivnog razvoja i izgradnje transportne plinske mreè od 2001. do 2005. godine o~ekuje se promjena navedenog odnosa u korist udjela fiksnih trokova, koji bi dosegli gornju granicu od 92.3 %. U razdoblju iza 2005. godine taj
udio smanjio bi se na razinu od oko 76 %. U svakom slu~aju, struktura trokova ukazuje da bi odgovaraju}a tarifna struktura trebala biti dominantnog fiksnog obilje`ja, odnosno da bi udio komponente koja je u direktnoj svezi s udjelom u maksimalnom koritenom kapacitetu transportnog sustava u ukupnim trokovima trebala biti dominantna. Iz navedene strukture tro15
2013.
2011.
Energija, god. 51 (2002) 1, 9-22
kova moè se izvu}i i zaklju~ak o izuzetnoj va`nosti dobrog planiranja potronje i kapaciteta, koji su u krajnjem vezani za procjene i predvi|anja gospodarskog poloàja i optimiranja razvoja svakog od klju~nih sektora potronji prirodnog plina. U razdoblju do 2005. godine, tj. tijekom razdoblja izgradnje kada nema zna~ajnog porasta potronje, prosje~na cijena i cijene transporta po sektorima potronje rastu. Prosje~na cijena u 2004. godini doseè gornju vrijednost od 3.85 c$US/m3. Analize su u~injene uz pretpostavku da }e do 2005. godine do}i do promjena u udjelima sektora u ukupnoj potronji, i to: zna~ajnijeg porasta udjela u sektorima distribucije i proizvodnje elektri~ne energije u velikim termoenergetskim postrojenjima(HEP), laganog porasta u sektoru industrije, te zna~ajnog pada u sektoru neenergetske potronje (Petrokemija Kutina). Kako je to razdoblje ujedno i razdoblje intenzivnog ulaganja u plinovode, mjerno-redukcijske stanice i podzemna skladita, nu`no je ukazati na jaku ovisnost razine prosje~ne cijene i strukture i odnosa cijena po sektorima potronje o dinamici porasta i strukturi potronje prirodnog plina po sektorima do 2005. godine. Kako se radi o razdoblju za koje ve} danas mora biti utvr|ena relevantna srednjoro~na razvojna platforma, koja ujedno treba odre|ivati i niz kratkoro~nih akcija (npr. pripremu i po~etak izgradnje, izgradnju i uvo|enje efikasnog tarifnog sustava), nije teko zaklju~iti da bi daljnja odga|anja u definiranju i provedbi razvojne strategije u segmentu transporta prirodnog plina mogla imati niz negativnih posljedica. Prva je neizvjesnost razvoja (porasta) potronje i postizanje njene optimalne strukture, ~ime se nova izgradnja jedino i moè opravdati, a druga zna~ajan porast trokova izgradnje i cijena (tarifa) za koritenje nove transportne mreè. Iza 2005. godine prosje~ne cijene transporta plina zbog porasta potronje iz godine u godinu padaju, da bi se na kraju promatranog razdoblja (2013. godina) ustalile na razini od oko 1.23 c$US/m3. U strukturi, tarifni odnosi se malo mijenjaju. Najzna~ajnije promjene deavaju se u svezi s distributivnim poduze}ima, kojima bi tarifni stav, tj. jedini~na cijena transporta trebala biti za 22% ve}e od prosje~ne cijene. Me|utim, kako ne bi bilo opravdano, a niti mogu}e, tarifni sustav mijenjati i uvoditi iz godine u godinu, navedene odnose treba shvatiti kao podloge za kumulativna podeavanja, ili pak ilustraciju dinamike i razine i strukture tarifa za eventualno uvo|enja metodolokog pristupa tarifiranju po principu marginalnih trokova. Nu`no je uo~iti da je za efikasno strukturiranje tarifnog sustava tijekom promatranog razdoblja, uzimaju}i u obzir kumulativne odnose iz godine u godinu, opet nu`no dobro poznavati ili procjenjivati gospodarske veli~ine i parametre za svaki pojedini sektor. Efikasnim podeavanjem tarifne strukture i odnosa po kumulativnim pokazateljima mogu se izbje}i ~este promjene tarifnog sustava. Istodobno mogu se ostvarivati i uvjeti za stabilno financiranje razvoja transport16
nog sustava, te izbjegavati nesigurnosti u pogledu planiranja kapaciteta transportne mreè. Me|utim, problem je to se na taj na~in mogu dijelom priguiti objektivno jaki signali u pogledu razvoja potronje plina i koritenja transportne mreè i sl. U svakom slu~aju zaklju~ak je da razdoblje kumulativnog podeavanja ne smije biti ni previe dugo. U smislu kumulativnog podeavanja tarifne strukture i odnosa promatrano je razdoblje do 2010. godine i dalje. Kumulativno, do 2010. godine prosje~na cijena transporta plina iznosila bi 2.57 c$US/m3. Za tu razinu prosje~ne cijene odnosi tarifnih stavova po sektorima trebali bi biti sljede}i: Distribucija : Industrija : HEP : Pet. Kutina c$US/m3 3.08 2.26 2.08 2.21 Ako se razdoblje proiri za jo tri godine, dakle do 2013. godine, opet promatrano kumulativno, prosje~na cijena transporta plina iznosila bi 2.22 c$US/m3. Za tu razinu prosje~ne cijene odnosi tarifnih stavova po sektorima trebali bi biti sljede}i: c$US/m3 Distribucija : Industrija : HEP : Pet. Kutina 2.62 1.93 1.89 1.89
Procjena daljnjeg razvoja tarifnih odnosa i tarifa u svezi s razinom i strukturom potronje pokazuje da bi dugoro~no procjena cijena transporta plina trebala pasti do razine oko 2.00 c$US/m3. Odnosi tarifnih stavova po sektorima potronje za tu prosje~nu cijenu trebali bi biti sljede}i: Distribucija : Industrija : HEP : Pet. Kutina c$US/m 2.37 1.75 1.70 1.70
3
to je i za o~ekivati, ukupna prosje~na cijena pada. Jednako tako padaju i prosje~ne cijene za sve sektore potronje. Me|utim, gledaju}i relativne odnose po sektorima, najsporiji pad prosje~ne cijene vezan je za sektor koritenja plina za proizvodnju elektri~ne energije (HEP), kojem je cijena najnià i u apsolutnom iznosu. Drugi rije~ima, gledano dugoro~no ostali sektori potronje razvijaju se tako da u energetskom smislu sve bolje koriste raspoloìve ili zakupljene kapacitete na veleprodajnoj razini. U svakom slu~aju zaklju~ak je da razvoj i ulaganja (investicija) u plinovode, mjerno-redukcijske stanice, podzemna skladita plina, te ostala ulaganja treba pa`ljivo planirati i promiljati vezano za stanje i o~ekivani gospodarski poloàj svakog sektora potronje. I obrnuto, nu`no je odnose na veleprodajnoj razini urediti tarifnim sustavom koji bi na optimalan na~in usmjeravao i poticao razvitak svakog sektora potronje. 5. TARIFNI ODNOSI ZA DISTRIBUCIJU I MALOPRODAJU PRIRODNOG PLINA Distribucija plina u Republici Hrvatskoj je djelatnost koja je ure|ena Zakonom o komunalnom gospodarstvu. Distributivna poduze}a uglavnom su u vlasnitvu
Energija, god. 51 (2002) 1, 9-22
jedinica lokalne uprave i samouprave, a u slu~ajevima kada to nije tako, poduze}a djelatnost isporuke i maloprodaje plina obavljaju po osnovi dobivenih koncesija. Spomenutim zakonom ure|uju se i pitanja cijena, odnosno postupak njihova utvr|ivanja i promjene. U svakom slu~aju moè se utvrditi, a to uostalom potvr|uje i prethodna analiza cijena plina u distribuciji, da se formiranje cijena plina do sada nije ravnalo po gospodarski utemeljenim principima i kriterijima. tovie, jedinice lokalne uprave i samouprave, odnosno poglavarstva i upravna tijela op}ina i gradova kroz cijenu komunalne usluge isporuke plina provodila su i provode socijalnu politika. A taj princip se mora mijenjati ukoliko se èli odrànje same djelatnosti ili njen barem minimalni razvoj. Upravo zbog toga ovaj rad se ne bavi metodolokim principima izgradnje tarifnog sustava na razini distributivnog poduze}a, nego nastoji ukazati na strukturu i odnose tarifa koji bi bili gospodarski utemeljeni. Dakle, cilj je postaviti preliminarna na~ela i elemente kao podloge za izradu tarifnog sustava prirodnog plina koji bi bio utemeljen na odgovaraju}im tehnolokim, energetskim, ekonomskim i financijskim veli~inama i poticaj za efikasniji rad sustava uz niè trokove, smanjenje gubitaka i negativnih utjecaja na okoli. Svi ti elementi ~inili bi osnovu za razvoj same djelatnosti i sustava ukoliko bi na strani potroa~a bili poticajni u smislu izbora prirodnog plina kao energenta i njegovog efikasnog koritenja. Kao to je to u uvodu istaknuto, kao primjer za razradu tarifne strukture i prora~una tarifnih odnosa na distributivnoj razini uzeto je distribucijsko poduze}e Termoplina Vara`din. Cjelovit prijedlog na~ina rekonstrukcije cjenovnih odnosa i oblika tarifnih sustava za pojedina~na distributivna poduze}a i organizacije bit }e mogu}e utvrditi nakon sustavne analize i valorizacije energetskih i gospodarskih podloga i pokazatelja svakog zasebnog poduze}a i organizacije. Predmetna analiza tarifne strukture i odnosa u~injena je na raspoloìvim gospodarskim, tj. energetskim i ekonomskim podlogama i pokazateljima poduze}a za 1997. i 1998. godinu. U prvom koraku provedena je objektivizacija svih trokova koji se pojavljuju u sustavu, a iz odgovaraju}ih energetskih podloga na~injene su procjene profila i ostale karakteristike potronje plina po kategorijama i grupama potronji. U jednom dijelu oni su i aproksimirani zbog nedostatka dijela realnih podataka i podloga. Zbog potpunog nedostatka odgovaraju}ih energetskih i ekonomskih pokazatelja, analizama nije obuhva}en i obra|en problem utvr|ivanja cijene i na~ina rjeavanja financiranja izgradnje plinske distributivne mreè, odnosno financiranja izgradnje i pokrivanja trokova komunalnog priklju~ka potroa~a na distributivnu mreù, niti mogu}i utjecaj tih cijena i trokova na tarifne stavove za prirodni plin. Zbog toga iz rezultata koji se dalje izlaù nije opravdano preispitivati opravdanost iznosa marè za taj dio. Me|utim, iz dobivene tarifne strukture i odnosa potpuno je opravdano preispitivati
odnose i nastojati ih u~initi efikasnijim u pogledu izgradnje i funkcioniranja distributivnog sustava, te preispitivati elemente gospodarske politike pristupa pojedinim kategorijama i grupama potroa~a. Distributivni trokovi, tj. marà za odabrano distributivno poduze}e tijekom 1997. i 1998. godine iznosila je 0.28 kn/m3. Osnovna kategorizacija provedena je po sektorima potronje, i to: doma}instva, industrija, usluge i poljoprivreda. Unutar tih glavnih kategorija, odnosno sektora potronje provedena je podjela po grupama potronje, temeljno prema iznosima godinje potronje i na~inu koritenja raspoloìvih kapaciteta, ali i prema osnovnim namjenama i svrsi potronje prirodnog plina, odnosno gospodarskoj poziciji potroa~a. U ovom radu izlaganje rezultata ograni~eno je samo na glavne kategorije potroa~a. Tarifni sustav razvijen je na temelju energetskih i poslovnih (ekonomskih i financijskih) podataka i pokazatelja za 1997. i 1998. godinu. U pravilu, za razradu tarifnih odnosa bilo bi nu`no obraditi duì niz godina, bilo s ciljem da se na|u prosje~ni odnosi, bilo da se pokuaju odrediti odgovaraju}i razvojni trendovi. 5.1. Tarifni sustav podloga, pokazatelji iz 1997. godine U 1997. godini u Termoplinu Vara`din su ostvareni sljede}i iznosi fiksnih i varijabilnih, odnosno ukupnih trokova:
Fiksni trokovi Varijabilni trokovi Ukupni trokovi 13,967,000 kn 13,226,000 kn 27,193,000 kn
a) Pristup po trokovnom principu Za optimalno pokrivanje ostvarenih trokova u 1997. godini, tarifni sustav bi po principu stacionarnog trokovnog tarifiranja trebalo podesiti kako je to prikazano u tablici 6. Dakle, prema dobivenim rezultatima prosje~na prodajna cijena prirodnog plina trebala bi iznositi 0.3072 kn/m3. Istodobno, tarifni stav prirodnog plina za doma}instva bio bi 13.25% vii, za industriju 36.52% niì, za usluge 14.81% vii, te za poljoprivredu ~ak 103.19% vii od navedene prosje~ne prodajne cijene prirodnog plina. U toj strukturi zanimljiv je i odnos tarifnog stava za industriju prema tarifnom stavu za doma}instva. U tom slu~aju tarifni stav za industriju iznosi 56.11% tarifnog stava za doma}instva. Odnosi fiksne i varijabilne komponente u ukupnoj cijeni prirodno plina odgovara strukturi trokova. Zna~ajne su, me|utim, varijacije odnosa prema sektorima potronje. Karakteristi~ni su krajnji odnosi za industriju i poljoprivredu. Oni zapravo ukazuju na mogu}nost, kada bi se obra~un za potronju prirodnog plina provodio prema koli~ini plina i odgovaraju}em tarifnom stavu za koli~inu, od17
Energija, god. 51 (2002) 1, 9-22
Tablica 6. Tarifni sustav po trokovnom principu - podloge 1997. godina Tarifni stavovi Fiksni dio kn/m**3 Doma}instva Industrija Usluge Poljoprivreda Ukupno 0.1868 0.0744 0.1909 0.4396 0.1578 Varijabilni dio kn/m**3 0.1611 0.1206 0.1618 0.1846 0.1494 Ukupno kn/m**3 0.3479 0.195 0.3527 0.6242 0.3072 113.25% 63.48% 114.81% 203.19% 100.00% Odnos prema prosje~noj cijeni Udio u tarifnom stavu Fiksnog dijela 53.69% 38.15% 54.13% 70.43% 51.37% Varijabilnog dijela 46.31% 61.85% 45.87% 29.57% 48.63%
nosno angaìranom kapacitetu sustava (protoku) i odgovaraju}em tarifnom stavu protoka, da bi se kod industrije odnosi tih tarifnih stavova mogli podesiti da se to ve}i dio prihoda tijekom godine ostvaruje vezano za isporu~ene koli~ine plina. Naravno, razlog su stabilno ponaanje u potronji plina. Kod poljoprivrede je situacija obrnuta, to upu}uje na potrebu da se to ve}i dio prihoda ostvari iz dijela vezanog za koritenje kapaciteta. Ovdje u svezi s podacima koji se navode nu`no ista}i sljede}e. U svim slu~ajevima tarifni stavovi za kapacitet (fiksna komponenta) svedeni su i iskazani u odnosu na koli~inu, dakle na jedinice kn/m3 . Zbog tog oni vrijede i u navedenom obliku mogu se uspore|ivati, to je i cilj ovoga rada, samo za odre|ene iznose godinjih koli~ina plina. S promjenom koli~ina ti odnosi morali bi se preispitati. Po modelu u kojem se odnosi fiksne i varijabilne komponente tarife zadaju unaprijed [1], za iste ulazne poTarifni stavovi Fiksni dio kn/m**3 Doma}instva Industrija Usluge Poljoprivreda 0.1802 0.1363 0.1801 0.2086 Varijabilni dio kn/m**3 0.1477 0.1117 0.1476 0.1710
datke dobiveni su odnosi koji znatno manje variraju u odnosu na prosje~ne vrijednosti (tablica 7). Naime, za taj model jedna od ulaznih pretpostavki je unaprijed zadani odnos fiksnog i varijabilnog dijela cijene, tj. tarifnog stava za kapacitet (fiksni dio) i tarifnog stava za koli~inu plina (varijabilni dio). Posljedica toga pristupa je da se odstupanja cijena kod sektora kod kojih odnosi fiksnih i varijabilnih trokova znatno odstupaju od zadanog odnosa mogu znatno ublaìti. Na odre|eni na~in to vodi svojevrsnom uprosje~enju tarifnih odnosa. U konkretnom slu~aju, tarifni stavovi za ku}anstva i uslu`ni sektor gotovo su izjedna~eni, a tarifni stavovi za industriju i poljoprivredu priblièni prosjeku. Tarifni stav za plin za industriju u tom slu~aju iznosi 75.63% tarifnog stava za ku}anstvo. b) Pristup po tzv. kratkoro~nom marginalmom principu Rezultati dobiveni po principu tzv. kratkoro~nog marginalnog tarifiranja prikazani su u tablici 8.
Tablica 7. Tarifni sustav uz unaprijed zadani odnos fiksne i varijabilne komponente Udio u tarifnom stavu Ukupno Fiksnog dijela kn/m**3 0.3279 0.2480 0.3277 0.3796 54.95% 54.95% 54.95% 54.95% 54.95% Tablica 8. Tarifni sustav po tzv. kratkoro~nom marginalnom principu - podloge 1997. godina Tarifni stavovi Fiksni dio kn/m**3 Doma}instva Industrija Usluge Poljoprivreda Ukupno 18 0.1751 0.1080 0.1776 0.3261 0.1578 Varijabilni dio kn/m**3 0.1611 0.1206 0.1618 0.1846 0.1494 Ukupno kn/m**3 0.3362 0.2286 0.3394 0.5107 0.3072 Odnos prema prosje~noj cijeni 109.44% 74.41% 110.48% 166.24% 100.00% Udio u tarifnom stavu Fiksnog dijela 52.08% 47.24% 52.33% 63.85% 51.37% Varijabilnog dijela 47.92% 52.76% 47.67% 36.15% 48.63% 45.05% 45.05% 45.05% 45.05% 45.05% Varijabilnog dijela
Energija, god. 51 (2002) 1, 9-22
Po principu tzv. kratkoro~nog marginalnog tarifiranja dobivena struktura i tarifni odnosi zapravo daju sna`nije signale o pristupu i na~inu odnosa isporu~itelja plina prema potroa~ima, a potroa~ima signale o na~inu ponaanja. U odnosu na trokovni princip moè ih se shvatiti kao sankciju ili beneficiju za na~in koritenja raspoloìvih kapaciteta, te koli~ine i raspored preuzimanja plina. Tako npr., distributivni isporu~itelj isporuku prirodnog plina s ve}im industrijskim potroa~em prirodni plin moè ugovoriti prema tarifnim stavovima iz tablice 6. U slu~aju nepridràvanja odredbi ugovara, tj. za na~in ponaanja koji je znatno nepovoljniji nego to to vrijedi za kategoriju kojemu potroa~ pripada, isporu~itelj treba potroa~u odrediti novu cijenu, koja sada odgovara tarifnom stavu za industriju iz tablice 8. Odnos tarifnog stava za industriju prema tarifnom stavu za doma}instva sad je na razini 68% Odnosi fiksne i varijabilne komponente u ukupnoj cijeni prirodnog plina odgovaraju strukturi trokova. Me|utim, varijacije tih odnosa prema kategorijama potronje su umanjene. Naravno, svi ostali pokazatelji imaju zna~enje kao oni iz tablice 6. 5.2. Tarifni sustav podloga, pokazatelji iz 1998. godine U 1998. godini u distributivnom poduze}u ostvareni su sljede}i iznosi fiksnih i varijabilnih, odnosno ukupnih trokova:
Fiksni trokovi Varijabilni trokovi Ukupni trokovi 16,619,000 kn 13,420,000 kn 30,039,000 kn
a) Pristup po trokovnom principu Za optimalno pokrivanje ostvarenih trokova u 1998. godini, tarifne stavove za koritenje distributivne mreè i usluge opskrbe prirodnim plinom po principu trokovnog tarifiranja [7] trebalo bi podesiti kako je to prikazano u tablici 9. Dakle, prema dobivenim rezultatima prosje~ni troak koritenja distributivne mreè i isporuke prirodnog
plina trebao bi iznositi 0.3351 kn/m3. Po kategorijama potronje ili potroa~a tarifni stav prirodnog plina za doma}instva bio bi 13.28% vii, za industriju 37.99% niì, za usluge 15.01% vii, te za poljoprivredu ~ak 108.59% vii od navedenog prosje~nog troka. Vidljivo je da tarifni stav za industriju iznosi 54.47% tarifnog stava za doma}instva. Odnosi fiksne i varijabilne komponente cijene odgovaraju strukturi fiksnih i varijabilnih trokova distributivnog sustava i njegova pogona, a ostali zaklju~ci su kao i za 1997. godinu. Kao i za 1997. godinu, u svezi s podacima koji se navode nu`no ista}i i sljede}e. U svim slu~ajevima tarifni stavovi za kapacitet (fiksna komponenta) svedeni su i iskazani u odnosu na koli~inu, dakle na jedinice kn/m3. To je opet u~injeno s ciljem da se mogu uspore|ivati, a navedeni iznosi vrijede samo za to~no odre|ene iznose godinjih potronji plina u 1998. godini, te bi ih za druge slu~ajeve i iznose godinjih potronji trebalo preispitati. Primjenom drugog modela [1] za iste ulazne podatke raspored i odnosi ukupnih tarifnih stavova po kategorijama su i u ovom slu~aju vrlo sli~ni. Razlika je opet u udjelu fiksne i varijabilne komponente u ukupnom tarifnom stavu. Budu}i da se taj udio unaprijed zadaje, raspored fiksne i varijabilne komponente cijene ne mora odgovarati rasporedu odgovaraju}ih trokova. Kao kona~ni zaklju~ak moè se navesti da se s unaprijed zadanim odnosom fiksne i varijabilne komponente i tarifi, i to jednakim za sve kategorije potronje, znatno naruava efikasnost tarifne strukture i tarifnog sustava u segmentu distribucije. Razlog je u tome to struktura tarifnih stavova ne odgovara strukturi fiksnih i varijabilnih trokova distributivnog sustava. Uprosje~enje tarifnih stavova znatno oteàva definiranje realnih gospodarskih pozicija razli~itih kategorija i grupa potroa~a. b) Pristup po tzv. kratkoro~nom marginalmom principu Rezultati dobiveni po principu tzv. kratkoro~nog marginalnog tarifiranja za 1998. godinu prikazani su u tablici 10.
Tablica 9. Tarifni sustav po trokovnom principu - podloge 1998. godina Tarifni stavovi Fiksni dio kn/m**3 Doma}instva Industrija Usluge Poljoprivreda Ukupno 0.2185 0.0871 0.2235 0.5143 0.1854 Varijabilni dio kn/m**3 0.1611 0.1207 0.1619 0.1847 0.1497 Ukupno kn/m**3 0.3796 0.2078 0.3854 0.699 0.3351 113.28% 62.01% 115.01% 208.59% 100.00% Odnos prema prosje~noj cijeni Udio u tarifnom stavu Fiksnog dijela 57.56% 41.92% 57.99% 73.58% 55.33% Varijabilnog dijela 42.44% 58.08% 42.01% 26.42% 44.67% 19
Energija, god. 51 (2002) 1, 9-22
Tablica 10. Tarifni sustav po tzv. kratkoro~nom marginalnom principu - podloge 1998. godina Tarifni stavovi Fiksni dio kn/m**3 Doma}instva Industrija Usluge Poljoprivreda Ukupno 0.2052 0.1266 0.2082 0.3821 0.1854 Varijabilni dio kn/m**3 0.1611 0.1207 0.1619 0.1847 0.1497 Ukupno kn/m**3 0.3663 0.2473 0.3701 0.5668 0.3351 Odnos prema prosje~noj cijeni 109.31% 73.80% 110.44% 169.14% 100.00% Udio u tarifnom stavu Fiksnog dijela 56.02% 51.19% 56.26% 67.41% 55.33% Varijabilnog dijela 43.98% 48.81% 43.74% 32.59% 44.67%
I za ovaj slu~aj radi ilustracije isti~e se odnos tarifnog stava za industriju prema tarifnom stavu za doma}instva, koji sada iznosi 67.5%. I kod ovoga pristupa, iako izmijenjeni po kategorijama potronje i s manjim me|usobnim varijacijama, odnosi fiksne i varijabilne komponente u ukupnoj cijeni prirodnog plina odgovaraju strukturi trokova. Naravno, svi ostali pokazatelji imaju zna~enje kao ranije. 6. TARIFNA STRUKTURA I UPRAVLJA^KI POTENCIJAL TARIFA U pogledu na~ina i trokova koritenja transportnog sustava dananja struktura i raspored koritenja kapaciteta su nepovoljni. Razli~iti sektori potronje tome doprinose s razli~itim udjelom, to je nu`no i opravdano valorizirati i odgovaraju}om strukturom veleprodajnih tarifa. Tako npr., uzimaju}i u obzir koli~ine plina koje preuzimaju i na~in koritenja raspoloìvih kapaciteta transportnog sustava za tzv. velike sektore potronje, tj. velike industrijske potroa~e i proizvodnju toplinske i elektri~ne energije u termoenergetskim postrojenjima, u odnosu na distributivna poduze}a, odgovaraju}a tarifna struktura i tarifni odnosi bili bi oni po kojima bi sveukupni trokovi nabave plina i trokovi (naknade) koritenja transportnog sustava za distributivna poduze}a bili oko 35% ve}i nego za te velike sektore potronji. Nadalje, i kroz dugoro~no razdoblje od petnaestak godina oba navedena velika sektora potronje na veleprodajnoj razini transportnog sustava pokazuju stalan rast potronje uz visoki stupanj stabilnosti strukture i karakteristika koritenja raspoloìvih transportnih kapaciteta. Iz toga se moè izvu}i zaklju~ak da bi u tarifni sustav i tarifne odnose bilo nu`no ugraditi i dodatne poticajne mehanizme za poboljanje strukture i rasporeda potronje plina za distributivna poduze}a. Bez tih poticajnih mehanizama bilo bi nerealno o~ekivati poboljanja strukture i rasporeda potronje. Na razini distribucije i maloprodaje plina odnosi po kategorijama i grupama potronje ili potroa~a pokazuju jo ve}u dinami~nost. Za distributivnu razinu karakteristi~an je odnos potroa~a iz domene industrije i ostalih proizvodnih pogona prema potroa~ima ku}anstava i uslu`nog sektora, odnosno irokoj po20
tronji. Primjereni tarifni odnosi, dakle tarifni odnosi koji bi se zasnivali na izazvanim trokovima za te dvije karakteristi~ne kategorije potronje bili bi oni po kojima bi sveukupni trokovi za plin za tzv. iroku potronju bili oko 80% vii nego za industrijske pogone koji plin preuzimaju iz distributivne mreè. U navedenom postotku dominantan udio ~ine razlike u varijabilnim trokovima. Varijacija fiksnih trokova znatno je manja. Sve su to o~ekivani odnosi budu}i da najve}e razlike me|u kategorijama potronje nastaju u dinamici, tj. rasporedu potronje tijekom godine. Naime, u predmetnim analizama vremenski horizont promatranja bila je godina dana, tj. nisu se promatrali niti sezonski raspored potronje niti na~in koritenja raspoloìvih kapaciteta, a niti su oni sankcionirali odgovaraju}im rasporedom tarifa. Naravno, tarifna struktura i tarifni odnosi bez uvaàvanja i tih utjecaja i odnosa bili bi nepotpuni i neefikasni. Zanimljiv je i indikativan rezultat analize prostora tzv. upravlja~kog potencijala tarifa na distributivnoj i maloprodajnoj razini. Naime, postavlja se pitanje to se moè i to bi bilo opravdano u~initi kako bi tarifna struktura postala poticajna za potroa~e kategorije ku}anstava i glavnine potroa~a iz kategorije uslu`nog sektora da oni u~ine napor da postignu stabilan raspored potronje i koritenja raspoloìvih distributivnih kapaciteta. Odgovor je da im se moè ponuditi ugovorni odnos u kojem oni uz znatni popust na tarifne stavove poboljavaju karakteristike potronje i koritenje kapaciteta distributivne mreè. Po preliminarnim analizama u prvom koraku taj popust mogao bi biti takav da se prije navedena razlika od 80% viih trokova iroke potronje prema industriji i malim industrijskim pogonima smanji na 50%. Naravno, nepridràvanje ugovora zna~ilo bi povratak na po~etnu razinu od 80%. Ve} iz navedenih primjera o~ito je da je uz tarifni sustav vezan snaàn upravlja~ki potencijal i na veleprodajnoj razini i na distribucijskoj razini s maloprodajom. Sezonski raspored potronje dominantno utje~e na odnos fiksne i varijabilne komponente trokova, dakle kona~no i na odnos tarifa za obra~un. Tarifni odnosi strukturiraju se od dominantnog naglaska na koli~ini (za stabilnu potronju) do dominantnog naglaska na kapacitetu, tj. protoku (za potronju koja jako varira).
Energija, god. 51 (2002) 1, 9-22
Za industriju odnosi tarifnih stavova mogu se podesiti tako da se to ve}i dio prihoda tijekom godine ostvaruje vezano za isporu~ene koli~ine plina. Naravno, razlog su stabilno ponaanje u potronji plina. Kod doma}instva, uslu`nog sektora i poljoprivrede situacija je obrnuta, to upu}uje na potrebu da se to ve}i dio prihoda ostvari iz dijela vezanog za koritenje kapaciteta. Kona~no, bez obzira kako bio zamiljen, tarifni sustav u pravilu predstavlja samo vrlo globalnu sliku i odraz zbivanja u sustavu, tako da ~esto ne obuhva}a cjelovitost svih mogu}ih slu~ajeva i procesa. Tako npr. pojedini potroa~i iz uslu`nog sektora pokazuju izrazito ujedna~en raspored potronje plina i stabilne karakteristike koritenja kapaciteta tijekom godine. Tarifni odnosi utvr|eni u obje prethodno navedene varijante za takve potroa~e bili bi neprimjereni. Time prethodna kategorizacija ili grupiranje postaju ili neprimjereni ili nedovoljno detaljni. Rjeenje je ili i}i u jo detaljniju obradu, dakle na ve}i broj grupa potronje ili ~ak na pojedina~ne potroa~e, ili proceduru formiranja tarifne strukture ve} od samog po~etka usmjeriti u potpuno drugom smjeru. A taj drugi smjer bio bi obradu zapo~eti ve} od pojedina~nih potroa~a, bolje re~eno od karakteristi~nih tipova i modela (profila) ponaanja u potronji prirodnog plina i karakteristikama koritenja raspoloìvih kapaciteta plinskog sustava. 7. ZAKLJUÂK Iz svih prethodnih razmatranja nu`no je uo~iti ìvotnu va`nost ustanovljavanja i provo|enja odgovaraju}e cjenovne i tarifne politike, iskazane kroz odgovaraju}i tarifni sustav i odnos cijena prema drugim umreènim i neumreènim energentima, za ure|enje odnosa i funkcioniranje svakog segmenta energetskog sustava prirodnog plina, od njegove proizvodnje, nabave, transporta i skladitenja, do distribucije, isporuke i koritenja. To stanje nije posljedica samo neodgovaraju}eg odnosa okruènja prema energetskom sustavu prirodnog plina, nego neodgovaraju}ih odnosa i nedovoljnih nastojanja unutar samog sustava. Sigurno je da }e se to stanje s ja~anjem trìta i u uvjetima o~ekivanog ubrzanja procesa restrukturiranja energetskog sektora bez dvojbe morati vrlo brzo mijenjati. Zbog toga je rad na razvoju i uvo|enju tarifnih sustava kojima bi se uredili odnosi u plinskom sustavu nu`no zapo~eti odmah. Time bi se izbjegle poteko}e i opasnosti rada u uvjetima nedostatka vremena i svih ostalih oblika pritiska. Iako se u ~lanku izlaù elementi iz kojih se jasno ocrtava tarifna struktura i tarifni odnosi koji mogu biti osnova za definiranje pozicija djelatnosti, bolje re~eno mogu}ih i opravdanih cjenovnih odnosa i tarifne strukture za glavne sektore potronje koje prirodni plin preuzimaju iz transportnog sustav, odnosno kategorija i grupa potronje koje plin preuzimaju iz distribucijske mreè, ipak treba imati na umu da se radi o rezultatima
analiza koje su u~injene na autorima dostupnim podlogama. Za potpuniju sliku, dakle i temeljitije i sadràjnije analize nu`ne su puno preciznije i detaljnije podloge i podaci, te sudjelovanje stru~njaka iz svake od djelatnosti u svezi s prirodnim plinom. Budu}i da je razvoj i uvo|enje trìnih odnosa u podru~je sektora energije osnovno gospodarsko opredjeljenje i nu`nost u Republici Hrvatskoj, za o~ekivati da }e se i problemu tarifnog sustava i tarifnih odnosa za prirodni plin posve}ivati sve ve}a pa`nja. Odgovoran odnos i pristup u svezi s problemom tarifnog sustava za prirodni plin i cjenovnih odnosa prirodnog plina prema ostalim energentima bio bi nastavak rada i rjeenje problema prije nego se do|e do momenta kada }e gospodarska pozicija prirodnog plina i kao energenta i kao gospodarskog sektora biti naruena. Efikasni tarifni sustavi za prirodni plin preduvjet su razvoju svake od djelatnosti u svezi s prirodnim plinom, a time i prate}e industrije. Odgovaraju}om tarifnom politikom iskazanom i odgovaraju}im tarifnim sustavom najlake se postiè pravilna orijentacija potroa~a, a zatim i energetski i op}i drutveni optimum u koritenju resursa u plinskom sektoru. Pravilna orijentacija potroa~a uklju~uje i izbor energenta i raspored potronje i koritenje kapaciteta koji odgovaraju raspoloìvim transportnim i distributivnim kapacitetima, ekonomi~nom i racionalnom radu sustava uz to niè sveukupne trokove sustava, smanjenje gubitaka plina i zatite okolia. Istodobno ekonomskom razinom cijena i njihovom stabilno}u stvaraju se uvjeti za poduzetni~ke aktivnosti (ulaganja) u razvoj distributivnog sustava za prirodni plin. Kona~no, razinom i strukturom tarifa postiè se ravnoteà prihoda i rashoda u radu i razvoju distributivne mreè i sustava sveukupno. Sve su to i zadaci i ciljevi tarifne politike i tarifnog sustava. Na kraju treba ista}i poblem raspoloìvosti, dostupnosti i valjanosti odgovaraju}ih tehni~kih, energetskih i ekonomskih podloga, podataka i informacija u svezi s radom plinskog sustava i svakog njegovog segmenta. Kao i vie puta do sada nu`no je ista}i izuzetnu va`nost i potrebu sustavnog prikupljanja i obrade odgovaraju}ih podataka i podloga, bez kojih nisu mogu}e odgovaraju}e analize, a onda niti razvoj i uspostavljanje primjerene i efikasne tarifne strukture. Rad na tom prvom preduvjetu i prvom koraku doista je nu`no i bitno zapo~eti odmah. Zapo~eti tek u trenutku otvaranja trìta i pod prisilom uvo|enja procedure regulacije plinskog trìta zna~ilo bi sigurno zakasniti.
LITERATURA [1] J. TOPI], S. JURII], D. TOMAI]: Tarifni sustav za prodaju prirodnog plina u distribuciji s principima formiranja cijena plina za direktne industrijske potroa~e, proizvodnju elektri~ne energije i sirovinsku potronju, Institut za elektroprivredu i energetiku, Zagreb, 1993. 21
Energija, god. 51 (2002) 1, 9-22
[2] M. KLEPO: "A Long-term Gas Demand Forecasting", Symposium on the Use of Computers for Gas Transmission and Distribution Systems, Budapest, October 1990. [3] M. KLEPO, N. JANDRILOVI], D. PEUT, Z. KOMERI^KI, . DRAKOVI], Lj. KRIVAK: "Tarifni sustav u toplinarstvu - Zagreb", I i II dio, :"Tarifni sustav u toplinarstvu - Osijek", I i II dio Energetski institut "Hrvoje Poàr", Zagreb, 1996/97. [4] UN Economic Commission for Europe: Issues in Market-Based Natural Gas Pricing in Economies in Transition, 1997 [5] G. GRANI], : Strategija energetskog razvitka Republike Hrvatske nacrt, Energetski institut Hrvoje Poàr, Zagreb, 1998. [6] D. PEUT, S. MAVROVI], : Plincro - Program plinifikacije Hrvatske - prethodni rezultati i budu}e aktivnosti, Energetski institut "Hrvoje Poàr", Zagreb, 1998. [7] M. KLEPO, L. STANIÎ], T. RUKAVINA i ostali: "Tarifni odnosi i tarifni sustav za prirodni plin", Energetski institut "Hrvoje Poàr", Zagreb, 1999. [8] K. E. TRAIN: The Economic Theory of Natural Monopoly, The MIT Press Cambridge, Massachusetts, London [9] Energy Prices & Taxes, International Energy Agency, 1999 [10] M. KLEPO, L. STANIÎ]: "Tarifni odnosi i tarifni sustav za prirodni plin", XV. Me|unarodni znanstvenostru~ni susret stru~njaka za plin, Opatija, 2000. [11] M. KLEPO: "Tarifni odnosi i tarifni sustav distribucije i maloprodaje plina", XVI. Me|unarodni znanstvenostru~ni susret stru~njaka za plin, Opatija, 2001.
BASIC RELATIONS AND ASSUMPTIONS FOR NATURAL GAS TARIFF SYSTEM The work analyses results of today's natural gas level and price structure in the Republic of Croatia, including a preliminary evaluation of elements and bases for the elaboration of the natural gas tariff system. The problem of price and tariff structure, i.e. tariff system for natural gas sale is
approached following the principles applied for so-called network energy supply. Structure definition makes a distinction among the activities of gas production and procurement, transport and storage, and distribution and sale. This work examines those assumptions and principles of the natural gas tariff system structure and relations, which are connected to the economic position and development of transport gas network usage, i.e. distribution capacities and sale to main gas sectors and categories of gas consumption. GRUNDVERHLTNISSE UND GRUNDSTZE FR DIE PREISSATZORDNUG DES ERDGASES Es werden Ergebnisse der Bewertung der Hhe und Gliederung von vorliegenden Preisen fr Erdgas in der Republik Kroatien dargestellt, sowie Einschtzungen von Grundbegriffen und Unterlagen fr die Erstellung der Preissatzordnung des Erdgases angegeben. Der zu lsenden Aufgabe der Beschaffenheit von Preisen und Preisstufen, sowie des Preissatzes wird nach den fr das sogenannte System vernetzter Energietrger geltenden Grundstzen herangetreten. Bei der Erstellung der Preissatzordnung unterscheidet man die Ttigkeiten von der Erzeugung und Anschaffung des Gases und seiner Befrderung und Lagerung bis zur Verteilung und dem Kleinhandel. Hier werden jene Ausgangspunkte und Grundstze der Beschaffenheit und der Verhltnisse der Preissatzordnung dargestellt und berprft, welche an die wirtschaftliche Stellung und Nutzung des Gasbefrderungsnetzes, bzw. Verteilungsmglichkeiten sammt Kleinverkauf fr Hauptgebiete und Gruppen des Gasverbrauches gebunden sind.
Naslov pisca: Dr. sc. Mi}o Klepo, dipl. ing. Voditelj Odjela za gospodarenje i organizaciju u energetici Energetski institut Hrvoje Poàr Savska cesta 163, Zagreb, Hrvatska Uredni{tvo primilo rukopis: 2001-09-20.
22
ANALIZA ENERGETSKOG SEKTORA SA STAJALITA EMISIJE STAKLENI^KIH PLINOVA

@eljko J u r i } mr. sc. Goran S l i p a c, Zagreb
UDK 621.31.001 PREGLEDNI ^LANAK U ~lanku se daje pregled emisija stakleni~kih plinova iz energetike, doprinos tih emisija ukupnim emisijama na podru~ju Republike Hrvatske te usporedba s odgovaraju}im emisijama drugih europskih zemalja. Analiziran je razvoj energetskog sektora sa stajalita emisije stakleni~kih plinova. Polazite za analizu je business-as-usual scenarij razvoja energetike, odre|en Nacrtom strategije energetskog razvitka Republike Hrvatske. U radu su razmatrane mogu}nosti smanjenja emisije stakleni~kih plinova u odnosu na business-as-usual scenarij. Analizirane su mjere u sektorima energetske potronje (industrija, promet, ku}anstva i usluge) i elektroenergetici, pri ~emu su odre|eni potencijali smanjenja emisije i marginalni trokovi promatranih mjera. Na kraju su prikazane i o~ekivane projekcije emisija stakleni~kih plinova iz energetskog sektora, koje ukazuju na velike teko}e pri ispunjavanju obveze iz Kyoto protokola. Klju~ne rije~i: emisija, stakleni~ki plin, energetika, mjere za smanjenje emisije.
1. UVOD U travnju 2001. godine je zavrena radna verzija Prvog nacionalnog izvje}a Konvenciji o promjeni klime [1] u okviru kojeg je odre|ena emisija stakleni~kih plinova, analizirane mogu}e mjere za smanjenje emisija te procijenjen o~ekivani utjecaj i mogu}nost prilagodbe ekosustava na klimatske promjene. Izrada Izvje}a je obveza Republike Hrvatske prema Okvirnoj konvenciji Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC). Republika Hrvatska je ratificirala Okvirnu konvenciju Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC) i time se obvezala zadràti emisiju stakleni~kih plinova ispod razine emisije iz 1990. godine, dok se za sada neratificiranim Kyoto protokolom za Hrvatsku predvi|a 5 postotno smanjenje emisije stakleni~kih plinova. Kyoto obveza se odnosi na prosjek emisije stakleni~kih plinova za godine 2008. do 2012. i godine nakon 2012., u odnosu na baznu 1990. godinu. U ovom radu je analizirana emisija stakleni~kih plinova, potencijal i trokovi mjera za smanjenje emisije te o~ekivane projekcije emisija iz energetskog sektora, odre|eni u okviru Prvog nacionalnog izvje}a. Prikazane su emisije stakleni~kih plinova za razdoblje od 1990. do 1995. godine, istaknut je udio u ukupnim emisijama na podru~ju Republike Hrvatske te je emisija uspore|ena s odgovaraju}om emisijom drugih zemalja Aneksa I1.
1
Analiziran je mogu}i razvoj energetskog sektora sa stajalita emisije stakleni~kih plinova. Polazite za analizu je business-as-usual scenarij razvoja energetike, odre|en Nacrtom strategije razvoja energetike Republike Hrvatske. Razmatrane su mogu}e mjere za smanjenje emisije stakleni~kih plinova u odnosu na emisiju prema business-as-usual scenarij razvoja energetike. Analizirane su mjere u sektorima energetske potronje (industrija, promet, usluge i ku}anstva) i elektroenergetici, a zasnivaju se na ve}oj uporabi obnovljivih izvora energije i efikasnijem koritenju energije fosilnih goriva. U cilju ispunjavanja preuzetih i o~ekivanih me|unarodnih obveza, odre|ene su i projekcije emisija, za business-as-usual scenarij, ali i za scenarij s primjenom analiziranih mjera. Projekcije ukazuju na teko}e u ispunjavanju potencijalnih Kyoto obveza, posebice ukoliko se u kvotu bazne 1990. godine ne zbroje emisije iz termoelektrana u Bosni i Hercegovini te Srbiji, koje su u 1990. godini radile za potrebe hrvatskog elektroenergetskog sustava. 2. EMISIJE STAKLENI^KIH PLINOVA Emisija stakleni~kih plinova iz energetike je odre|ena u skladu s IPCC metodologijom propisanom od strane Konvencije (UNFCCC), pri ~emu se pod energetikom podrazumijeva izgaranje goriva u stacionarnim i mobilnim izvorima te fugitivna emisija iz goriva [2]. Emisija najva`nijeg stakleni~kih plinova CO2 je uglavnom posljedica izgaranja fosilnih goriva, te je IPCC
23
Aneks I zemlje su zemlje potpisnice Kyoto protokola i za njih je odre|en postotak smanjenja/pove}anja emisije stakleni~kih plinova u odnosu na baznu godinu
@. Juri} - G. Slipac: Analiza energetskog sektora sa stajalita emisije . . .
Energija, god. 51 (2002) 1, 23-29
metodologijom predvi|en detaljniji prora~un. Metodologijom su razra|ena dva pristupa: Referentni i Sektorski. Referentni pristup je temeljen na podacima o proizvodnji, uvozu i izvozu fosilnih goriva te podacima o saldu skladita i gorivu potrebnom za me|unarodni zra~ni i vodeni promet. Sektorski pristup, znatno detaljniji, se temelji na potronji fosilnih goriva u razli~itim sektorima energetske potronje (industrija, promet, ku}anstva, usluge i dr.), termoenergetskim objektima (termoelektrane i toplane) i postrojenjima za pretvorbu energije (npr. rafinerije). Podaci o koli~inama utroenog goriva preuzeti su iz nacionalne energetske bilance [3]. Provjerom podudaranja rezultata oba pristupa ujedno je ostvarena i kontrola prora~una. Do emisije CO2 dolazi i izgaranjem biomase i drugog biogoriva. Me|utim, po preporukama IPCC metodologije prora~una, ta emisija ne ulazi u ukupnu nacionalnu emisiju jer se radi o obnovljivom izvoru energije. Doprinos ostalih stakleni~kih plinova (CH4 i N2O) ukupnoj emisiji stakleni~kih plinova uslijed izgaranja goriva je gotovo zanemariv (oko 1 posto), te je za njih primijenjena jednostavnija metoda prora~una. Osnova prora~una je potroeno gorivo u razli~itim energetskim sektorima, grupirana prema agregatnom stanju na osnovna fosilna goriva: ugljen, prirodni plin i loìvo ulje, te biogorivo.
Osim emisije uslijed izgaranja fosilnih goriva u energetskom sektoru se izra~unava i fugitivna emisija goriva, odnosno emisija koja nastaje pri proizvodnji, transportu, preradi, skladitenju i distribuciji fosilnih goriva. Pri takvim aktivnostima dolazi do emisije prvenstveno CH4, a u manjim iznosima i emisija NMVOC, CO, NOx i SO2. Fugitivna emisija metana iz ugljena te nafte i plina odre|ena je, uz konsultacije sa stru~njacima iz INE, uporabom prosje~nih faktora emisije predloènih u Revised 1996 IPCC Guidelines for National GHG Inventories [4]. Podaci o iskopu ugljena, odnosno proizvodnji, pretovaru, transportu, preradi, skladitenju i potronji nafte i plina su preuzeti iz nacionalne energetske bilance. Ukupne emisije stakleni~kih plinova iz energetike, svedena na ekvivalentnu emisiju CO2, za razdoblje od 1990. do 1995. godine su prikazane u tablici 1. Emisija koja je nastala kao posljedica izgaranja goriva za potrebe me|unarodnog zra~nog i vodenog prijevoza se prikazuje izdvojeno i nije uklju~ena u ukupnu nacionalnu emisiju. Energetika je glavni uzro~nik antropogene emisije stakleni~kih plinova s doprinosom od oko 70 posto (slika 1), a od toga se oko 90 posto odnosi na emisiju uslijed izgaranja fosilnih goriva. Promatraju}i samo udjel u ukupnoj emisiji CO2, energetika sudjeluje s oko 90 posto. Ukoliko se usporede emisije CO2 uslijed izgaranja fosilnih goriva po stanovniku u Hrvatskoj u 1990. i 1995.
Tablica 1. Emisije stakleni~kih plinova iz energetike, godine 1990. 1995.

eq-CO2 (kt) Izgaranje u termoenergetskim objektima i postrojenjima za pretvorbu energije Izgaranje u industriji Promet Doma}i zra~ni Cestovni @eljezni~ki Doma}i vodeni Ostali sektori Usluge Ku}anstva Poljoprivreda / umarstvo / ribolov Ostali izvori (neraspore|eno) Fugitivna emisija Ukupno Memo: Me|unarodni vodeni promet Memo: Me|unarodni zra~ni promet 24 Ugljen Teku}e gorivo i prirodni plin Stacionarni Mobilni 1990. 5914 6577 298 3505 138 134 791 2178 99 744 439 49 1602 22468 109 204 1991. 3859 4756 82 2600 147 108 549 1855 125 606 246 102 1540 16575 72 17 1992. 4528 3748 32 2503 97 167 395 1559 111 529 189 34 1574 15468 81 47 1993. 5199 3676 65 2679 101 122 491 1444 78 562 194 32 1881 16526 115 132 1994. 3935 3832 65 2897 95 88 555 1463 55 591 199 29 1692 15494 139 201 1995. 4473 3634 89 3064 107 99 604 1689 58 525 193 23 1795 16353 102 177
Energija, god. 51 (2002) 1, 23-29
eq-CO2 (kt) 35000

Otpad
30000
Poljoprivreda
25000 20000 15000

10000 5000
Industrijski procesi Fugitivna emisija Izgaranje fosilnih goriva Promjene u koritenju zemljita i umarstvo
0 -5000 1990 1991 1992 1993 1994

1995
Slika 1. Udio energetike u ukupnim emisijama stakleni~kih plinova, godine 1990. 1995.
godini s odgovaraju}im emisijama zemalja Aneksa I u 1995. godini [5], jasno je vidljivo da su nae emisije izuzetno male (slika 2). Nekoliko je bitnih razloga za relativno male emisije iz energetskog sektora, a to su: veliki udjel proizvodnje elektri~ne energije bez direktne emisije stakleni~kih plinova (hidroelektrane i NE Krko),
znatan uvoz elektri~ne energije, veliki udjel prirodnog plina, a mali ugljena u energetskoj potronji, mali broj energetski intenzivnih industrijskih objekata i mala energetska potronje po stanovniku. Zbog svega toga, potencijal smanjenja emisije stakleni~kih plinova nije tako velik.
22
20 18
kg CO2 / stanovnik
16 14 12 10 8 6
4
2 0
Slika 2. Usporedba specifi~nih emisija CO2 uslijed izgaranja fosilnih goriva po stanovniku 25
Energija, god. 51 (2002) 1, 23-29
3. MJERE ZA SMANJENJE EMISIJE U okviru Prvog nacionalnog izvje}a prema Konvenciji o promjeni klime analiziran je veliki broj mjera u sektorima energetske potronje (industrija, promet, usluge i ku}anstva) te mjere u elektroenergetici. Da bi se mogao vrednovati doprinos pojedine mjere smanjenju emisije stakleni~kih plinova, bilo je potrebno analizirati razvoj energetskog sektora Republike Hrvatske, odre|en u okviru Nacrta strategije energetskog razvitka Republike Hrvatske [6]. Analizirana su dva scenarija razvoja, jedan klasi~ni scenarij bez aktivnih mjera dràve s uobi~ajenom dinamikom promjena odnosa i tehnologija u energetskom sektoru (business-as-usual), a drugi je scenarij izrazito ekoloki (mitigation), s izrazito aktivnim mjerama dràve. Temeljne zna~ajke promatranih scenarija su: business-as-usual scenarij se temelji na pretpostavci usporenog uklju~ivanja novih tehnologija u energetski sustav te nedostatnoj aktivnosti dràve u reformi i restrukturiranju energetskog sektora. To zna~i manju skrb dràve za institucionalnu i organizacijsku reformu, izostanak potpore energetskoj efikasnosti i obnovljivim izvorima energije i zatiti okolia. mitigation scenarij polazi od pretpostavke da }e globalni problem antropogene emisije stakleni~kih plinova i koncept odrìvog razvitka na svjetskoj razini, ve} do 2020. godine, osjetno djelovati na preusmjeravanje sveukupne svjetske industrije i cijelog gospodarstva. Do}i }e do ve}e primjene izrazito energetski efikasnih tehnologija i obnovljivih izvora energije. Naravno, to bi zna~ilo i znatno smanjenje potronje fosilnih goriva. Takav razvoj doga|aja bi nedvojbeno imao utjecaj na hrvatsko gospodarstvo i energetski sektor. Procjena je da bi se zna~ajniji efekti mogli o~ekivati nakon 2015. godine. Podloga za oba scenarija je referentni scenarij gospodarskog rasta i bitnih odrednica potronje energije u svim sektorima potronje energije. Razlika izme|u potronje i strukture potronje energije u opisanim scenarijima, moè se pripisati mjerama za smanjenje emisije stakleni~kih plinova. Na taj na~in su definirane mjere u sektorima energetske potronje, koje su temeljene na efikasnijem koritenju energije i uporabi obnovljivih izvora energije [7]. Me|utim, u okviru Nacrta strategije razvoja energetike razmatran je samo jedan scenarij razvoja elektroenergetskog sektora. Taj scenarij se temelji na potrebi diverzifikacije fosilnih goriva za proizvodnju elektri~ne energije i forsiranoj izgradnji hidroelektrana. Odnosno, predvi|a se ulazak u pogon i dvije termoelektrane na ugljen do 2020. godine, ukupne snage oko 1000 MW. Budu}i da scenarij nije tako povoljan sa stajalita emisije stakleni~kih plinova, analizirano je i nekoliko dodatnih mjera u elektroenergetici [8] alter26
nativni plinski scenarij, mogu}e utede u prijenosu i distribuciji elektri~ne energije, te potencijali vjetroelektrana, malih hidroelektrana te koritenje biomase za kogeneracijsku proizvodnju elektri~ne i toplinske energije. Potencijali mjera u sektorima energetske potronje i elektroenergetici, u 2010. i 2020. godini, prikazani su u tablici 2.
Tablica 2. Mjere za smanjenje emisije stakleni~kih plinova u energetici, godine 2010. i 2020. Mjere u energetici Elektroenergetika Plinski scenarij Utede u prijenosu i distribuciji elektri~ne energije Vjetro-elektrane Male hidroelektrane Koritenje biomase u kogeneraciji (proizvodnja elektri~ne energije) Industrija Regulacija motornih pogona Doprinos kogeneracijskih postrojenja Efikasnija proizvodnja nisko-temp. topline Efikasnija proizvodnja visoko-temp. topline Promet Mjere u me|ugradskom putni~kom prometu Mjere u gradskom putni~kom prometu Mjere u robnom prometu Pove}anje koritenja biodizela i vodika Usluge Uteda elektri~ne energije za ne-toplinske namjene (DSM) Promjena goriva (prirodni plin teku}e gorivo) Pove}anje koritenja sun~eve energije Pove}anje koritenja geotermalne energije Pove}anje koritenja CTS-a i kogeneracija Poboljanje toplinske izolacije Ku}anstva Pove}anje koritenja sun~eve energije Uteda elektri~ne energije za netoplinske namjene (DSM) Pove}anje koritenja CTS-a Poboljanje toplinske izolacije Koritenje biomase za dobivanje toplinske energije (kogen. + kotlovnice) Ukupni potencijal 197,1 484,0 147,2 403,4 701,2 4938,8 529,4 0,0 334,3 806,0 1358,7 9663,7 25,2 2,4 79,4 17,2 70,6 443,5 43,1 0,0 138,2 28,3 148,1 639,7 39,7 0,0 0,0 99,6 118,2 97,1 573,5 327,5 187,2 164,0 98,3 87,9 310,7 551,5 81,9 76,4 1145,5 47,6 127,1 117,9 252,8 2689,6 56,5 219,9 102,0 433,1 eq-CO2 (kt) 2010 2020
Energija, god. 51 (2002) 1, 23-29
USD/tCO2-eq
50
16
40 30 20 10 0 500 -10 -20 -30 -40 -50 1 2 3 4 5 6 7 8 DSM u uslugama "Plinski" scenarij razvoja elektroenergetike Promjena goriva u uslugama Sun~eva energija u ku}anstvima Sun~eva energija u uslugama DSM u ku}anstvima CTS za ku}anstva Regulacija motornih pogona u industriji 9 10 11 12 13 14 15 16 Geotermalna energija u uslugama Kogeneracija u industriji CTS i kogeneracija u uslugama Vjetroelektrane Proizvodnja niskotemperaturne topline u industriji Poboljanje toplinske izolacije u ku}anstvima Poboljanje toplinske izolacije u uslugama Proizvodnja visokotemperaturne topline u industriji
1 2 4 5 6 7 8 10 11 9 12 13 14 15
kt CO2-eq
3000
3500
1000
3
1500
2000
2500
4000
Slika 3. Krivulja grani~nih trokova mjera za smanjenje emisije u energetici
Najve}a je nesigurnost vezana za potencijal koritenja biomase. S obzirom da se radi o znatnom potencijalu, prioritetno je utvrditi stvarne mogu}nosti koritenja biomase, u sektoru proizvodnje elektri~ne energije i svim sektorima neposredne potronje energije. Krivulja marginalnih trokova mjera za smanjenje emisije u energetici prikazana je na slici 3. Marginalni trokovi izra~unavaju se kao razlika ekvivalentnih godinjih trokova referentnog rjeenja (ili scenarija) u odnosu na mitigation rjeenje (ili scenarij). Primjerice, marginalni troak primjene vjetro-elektrana predstavlja razliku izme|u godinjih trokova proizvodnje elektri~ne energije iz vjetroelektrana i proizvodnje elektri~ne energije iz parka termoelektrana u referentnom scenariju. U prora~unima je koritena diskontna stopa od 8 posto, a prora~un je temeljen na metodologiji iz literature Economics of Greenhouse Gas Limitations [9]. Za analiziranu 2010. godinu, najekonomi~nijim se pokazala primjena tednih àrulja u uslu`nom sektoru (-42,2 USD/t), ali je potencijal smanjenja emisije prili~no mali (25 kt CO2). Primjena DSM mjera u ku}anstvima podrazumijeva uz uporabu tednih àrulja i efikasnije hladnjake i zamrziva~e i ima neto nepovoljnije marginalne trokove (-3,8 USD/t) ali ve}i potencijal (484 kt CO2). Veoma povoljna opcija sa stajalita potencijala smanjenja emisije CO2 i ukupnih
trokova je plinski scenarij razvoja elektroenergetskog sustava. Na taj na~in bi emisija bila manja za oko 4 posto (1146 kt CO2) u odnosu na business-as-usual scenarij, dok bi trokovi primjene mjere bili negativni (-24,6 USD/t). Znatan potencijal i negativne trokove ima jo jedino primjena sun~eve energije u ku}anstvima i uslugama. Prikazani potencijali za smanjenje emisije stakleni~kih plinova i marginalni trokovi pojedinih mjera su po prvi put odre|eni u okviru Prvog nacionalnog izvje}a prema UNFCCC-u. Dobiveni rezultati su zadovoljavaju}i za analize na razini cijelog energetskog sektora, me|utim prije primjene pojedinih mjera bit }e potrebna detaljnija razmatranja, naro~ito za odre|ivanje trokova te mehanizama provedbe mjera. 4. PROJEKCIJA EMISIJE STAKLENI^KIH PLINOVA Za scenarij razvoja energetskog sektora - business-asusual procijenjena je budu}a neposredna energetska potronja te potronja energenata u elektroenergetskom sektoru [1]. Projekcije potronje fosilnih oblika energije, uz primjenu odgovaraju}ih faktora emisije preporu~enih IPCC metodologijom, omogu}ile su odre|ivanje projekcije emisije stakleni~kih plinova. Na slici 4 se moè uo~iti zna~ajan rast emisije stakleni~kih
27
Energija, god. 51 (2002) 1, 23-29
eq-CO2 (Gg) 35000 30000 25000 20000 15000 10000 5000 0 1990 1995 2000
2005
Drugi energetski sektori Usluge Ku}anstva Promet Izgaranje u indusriji Izgaranje u termoenerg. postr. i postr. za pretvorbu energije
2010
2015
2020
Slika 4. Projekcija emisije stakleni~kih plinova za referentni scenarij u energetici
plinova prema business-as-usual scenariju. Najzna~ajniji porast se o~ekuje u elektroenergetskom sektoru, kao posljedica ulaska dvije termoelektrane na ugljen, te u prometu zbog trenda pove}anja broja i mobilnosti motornih vozila. Potrebno je napomenuti da za sada nisu odre|ene projekcije fugitivnih emisija metana, niti su analizirane mjere za smanjenje tih emisija. O~ekuje se da }e vie pouzdanih podataka o fugitivnim emisijama biti na raspolaganju za izradu Drugog nacionalnog izvje}a, to bi podiglo razinu prora~una emisije i omogu}ilo odre|ivanje mjera i izradu projekcija. Primjenom razmatranih energetskih mjera bitno se ublaàva o~ekivani porast emisije stakleni~kih plinova, to je prikazano na slici 5. Na slici je ucrtana i Kyoto ob-
veza, sa i bez emisija iz termoelektrana izvan Hrvatske, koje su u baznoj 1990. godini radile za potrebe hrvatskog elektroenergetskog sustava. Obveze iz Kyoto protokola se odnose na ukupnu nacionalnu emisiju, dok je ovdje pretpostavljen isti cilj samo za energetski sektor. Procjena mogu}eg smanjenja emisije je prili~no optimisti~na te se moè ostvariti uz idealno okruènje poticajnih faktora, o~ekivani socio-gospodarski razvoj Hrvatske i zna~ajnu me|unarodnu potporu. Iz slike 5 se vidi da se uz primjenu svih analiziranih mjera moè ispuniti obveza iz Kyoto protokola ako bi se u kvotu temeljne 1990. godine uklju~ile emisije iz termoelektrana izvan Hrvatske (4,3 mil. tona CO2). U protivnom, prema sadanjim analizama, Kyoto obvezu nije mogu}e ispuniti.
eq-CO2 (Gg)
35000
Busines-as-usual scenarij
30000 25000 20000 15000

10000
Kyoto protokol + Kyoto protokol
Primjena mjera u sektorima energetske potronje Primjena dodatnih mjera u elektroenergetici Kyoto protokol + (s TE izvan Hrvatske)
Kyoto protokol (bez TE izvan Hrvatske)
5000 0 1990 1995 2000 2005 2010 2015 2020 2025

Slika 5. Projekcija emisije stakleni~kih plinova iz energetike 28
Energija, god. 51 (2002) 1, 23-29
5. ZAKLJUÂK U radu su prikazane emisije, mjere za smanjenje emisije i projekcije emisija stakleni~kih plinova iz sektora energetike. Izradom o~ekivanih projekcija, sa i bez mjera za smanjenje emisije, uo~avaju se mogu}e poteko}e u ispunjenju obveza iz Kyoto protokola. Usporedbom emisije CO2 uslijed izgaranja goriva u Hrvatskoj s odgovaraju}im emisijama drugih Aneksa I zemalja, jasno je da je emisija u Hrvatskoj izuzetno mala. Nekoliko je bitnih razloga za tako malu emisiju, a to su: veliki udjel proizvodnje elektri~ne energije bez direktne emisije stakleni~kih plinova (hidroelektrane i NE Krko), znatni uvoz elektri~ne energije, veliki udjel prirodnog plina, a mali ugljena u energetskoj potronji, mali broj energetski intenzivnih industrijskih objekata i mala energetska potronja po stanovniku. Obvezama iz Kyoto protokola potrebno je tu relativno malu emisiju jo dodatno smanjiti za 5 posto. Uz o~ekivani gospodarski razvoj i o~ekivanu energetsku potronju fosilnih goriva, Hrvatska }e ve} za nekoliko godina imati emisije stakleni~kih plinova na razini emisije iz bazne 1990. godine. Drugim rije~ima, ukoliko stupe na snagu obveze iz Kyoto protokola, nakon ratifikacije u Saboru Republike Hrvatske te ratifikacije u dovoljnom broju zemalja ~lanica Konvencije (55 zemalja koje imaju najmanje 55 posto svjetske emisije stakleni~kih plinova), zahtijevat }e se od Hrvatske ispunjenje obveze ili }e vjerojatno Hrvatska snosit ekonomske posljedice za svoje prekora~enje limita. Budu}i da se radi o velikim novcima, 70 do 80 milijuna USD godinje ukoliko emisija bude prema businessas-usual scenariju i uz pretpostavljenu cijenu od 10 USD po toni potrebnog smanjenja emisije CO2 (mogu}e su i znatno ve}e cijene - do 50 USD/t), nu`no je iskoritenje to ve}eg potencijala mjera za smanjenje emisije. To u energetici zna~i to ve}e koritenje obnovljivih izvora energije i pove}anje efikasnosti koritenja energije fosilnih goriva. Me|utim, ve}a uporaba obnovljivih izvora je teko ostvariva bez Vladinih poticajnih mjere, koje bi obnovljive izvore u~inile ekonomski konkurentnim. S druge strane, treba u~initi sve kako bi se Hrvatskoj priznalo pravo na spornu emisiju iz termoelektrana izvan Hrvatske. U svakom slu~aju potrebno je vrlo detaljno razmotriti ratifikaciju Kyoto protokola.
[3] B. VUK (1991.-1996.): "Nacionalne energetske bilance za razdoblje od 1990. do 1995. godine", Energetski institut Hrvoje Poàr, Zagreb [4] IPCC/OECD/IEA (1997): Greenhouse Gas Inventory, Volume 2 & 3, Revised 1996 IPCC Guidelines for National GHG Inventories, United Kingdom [5] IEA Statistics (1998.): CO2 Emission from Fuel Combustion, 1971-1996, France [6] G. GRANI], B. JELAVI], D. PEUT, M. ZELJKO, V. JELAVI], i drugi (2000.): "Strategija energetskog razvitka Republike Hrvatske" - Nacrt, Energetski institut Hrvoje Poàr, Zagreb [7] D. PEUT, G. SLIPAC, @. JURI] (2001.): "Mjere za smanjenje emisije stakleni~kih plinova u energetici", UNDP/GEF CRO/98/G31, Zagreb [8] V. JELAVI], @. JURI], V. DELIJA-RU@I] i drugi (2001.): "Analiza mogu}ih mjera za smanjenje emisije stakleni~kih plinova Hrvatske elektroprivrede", studija u zavrnoj fazi izrade, EKONERG, Zagreb [9] UNEP Collaborating Centre on Energy and Environmental (1999): Economics of Greenhouse Gas Limitations, Ris National Laboratory, Denmark
ENERGY SECTOR ANALYSIS FROM THE POINT OF GREENHOUSE GAS EMISSIONS In the paper a review of greenhouse gas emissions from the energy sector is given, i.e. their share in the entire emissions at the territory of the Republic of Croatia as well as the comparison with such emissions in other European countries. Energy sector development is analysed from the point of greenhouse gas emissions, beginning with business-asusual scenario for Croatia. Emission decrease possibilities related to business-as-usual scenario are worked out. Analysed are measures in different sectors of energy consumption (industry, transport, households, services) and electric energy supply, whereby a certain potential of emission reduction is determined together with marginal costs of the measures observed. Finally, expected greenhouse gas emissions from the energy sector are forecast, which point to major problems in meeting the Kyoto obligations.
EINE BERPRFUNG DES ENERGETISCHEN SACHGEBIETES VOM STANDPUNKT DER LUFTVERUNREINIGUNG DURCH GLASHAUSGASE Im Artikel wird die bersicht der Luftverunreinigung durch die aus der Energetik in Kroatien stammende Glashausgase, sowie der Vergleich mit entsprechenden Erscheinungen in anderen europischen Lndern gegeben. berprft wurde die Entwicklung des energetischen Sachgebietes vom Standpunkt der Luftverunreinigung durch Glashausgase. Ausgangspunkt fr diese berprfung war die bestehende Wirtschaftslage ("bussines as usual") der Republik Kroatien. berlegt im Artikel sind die Mglichkeiten des Rckgangs der Luftverunreinigung durch Glashausgase im Bezug auf mglicherweise eintretende Ereignisse innerhalb bestehender Wirtschaftslage ("bussines as usual"). In Betracht gezogen sind Massnahmen in Sachgebieten des Energieverbrauches (Industrie, Verkehr, Haushalte,
LITERATURA [1] V. JELAVI] i drugi (2001.): "Prvo nacionalno izvje}e Okvirnoj konvenciji Ujedinjenih naroda o promjeni klime", Ministarstvo zatite okolia i prostornog ure|enja, Zagreb [2] H. SUÎ], @. JURI], D. VELIGAJ, S. FIJAN-PARLOV, i drugi (2000.): "Inventory of Croatian GHG Emissions and Sinks", UNDP/GEF CRO/98/G31, Zagreb
29
Dienstleistungen) und im Stromverbrauch, wobei Aussichten der Minderung von Verunreinigungen, und die fr betrachtete Massnahmen am Rande liegenden Unkosten, bestimmt wurden. Zum Schluss wurden noch die Vorstellungen ber das zu erwartetende Ausstrmen in die Auenluft luftverunreinigender Stoffe aus dem energetischen Sachgebiete abgehandelt. Diese deuten auf grosse Schwierigkeiten bei der Erfllung von Verpflichtungen aus dem Kyoto Protokol hin.
Naslov pisaca: @eljko Juri}, dipl. ing. EKONERG Institut za energetiku i zatitu okolia Ulica grada Vukovara 37 10000 Zagreb, Hrvatska mr. sc. Goran Slipac, dipl. ing. HEP Sektor za razvoj Ulica grada Vukovara 37 10000 Zagreb, Hrvatska Uredni{tvo primilo rukopis: 2001-07-02
30
ENERGETSKI I EKONOMSKI ASPEKTI PROIZVODNJE BIODIZELSKOG GORIVA U HRVATSKOJ

Mr. sc. Julije D o m a c dr. sc. Branka J e l a v i } prof. dr. sc. Tajana K r i ~ k a, Zagreb
UDK 620.95 PREGLEDNI ^LANAK Biodizel je motorno gorivo koje se dobiva iz repi~nog ulja ili drugih biljnih ulja, a ima svojstva jednaka onima koja ima klasi~ni dizel dobiven iz mineralnih ulja pa se koristi kao zamjena mineralnog dizela ili u odre|enoj smjesi s njim. Podrku za proizvodnju biodizelskog goriva u Hrvatskoj dala je Vlada Republike Hrvatske, pokretanjem projekta BIODIZEL u sklopu Nacionalnog energetskog programa BIOEN, krajem prole godine. Pri ekonomskoj analizi proizvodnje biodizelskog goriva u Hrvatskoj potrebno je u obzir uzeti sve osnovne dijelove lanca koji ~ine proizvodnja uljene repice, prerada repice u sirovo ulje, proizvodnja metilnog estera repi~inog ulja te dodavanje estera u odre|enom postotku u smjese sa mineralnim dizelima. U radu su se analizirala tri osnovna organizacijsko-gospodarska modela proizvodnje i koritenja biodizelskog goriva u Hrvatskoj, a analiza cijene proizvodnje biodizela i isplativosti proizvodnog lanca provedena je za sva tri opisana modela koritenjem tabli~nog modela koji je za ovu svrhu konstruiran. Pokazano je da u svakom promatranom modelu postoji potreba za odre|enim vidom nov~anih poticaja, da se potrebni poticaji smanjuju, odnosno proizvodnja postaje isplativija ako se dijelovi proizvodnog lanca me|usobno integriraju te da je, budu}i da potreba za poticajima ovisi o kapacitetu proizvodnje u ukupnom lancu, potrebno donijeti jasnu strategiju i dinamiku poticanja i proizvodnje biodizelskog goriva. Klju~ne rije~i: biodizel, energija, gorivo, ekonomska analiza.
1. UVOD Biodizel je motorno gorivo, koje se dobiva iz repi~inog ulja ili drugih biljnih ulja esterifikacijom s metanolom. Pritom nastaje gorivo koje ima svojstva jednaka onima klasi~nog dizela iz mineralnog ulja. Moè se koristiti u potpunosti kao zamjena za mineralni dizel, ili kao smjesa s njim, a dananji sve zahtjevniji ekoloki standardi kao i obveze smanjivanja emisije stakleni~kih plinova daju snaàn poticaj njegovom koritenju. Proizvodnja biodizela iroko je rasprostranjena u ve}ini europskih dràva i odavno prepoznata kao u~inkovito rjeenje me|usobno isprepletenih pitanja i problema u poljoprivredi, energetici, zatiti okolia te socijalnoj politici. Projekt BIODIZEL uvo|enje proizvodnje biodizelskog goriva u Republiku Hrvatsku, pokrenut je 30. studenoga 2000. godine odlukom Vlade Republike Hrvatske kao dio Nacionalnog energetskog programa BIOEN. S obzirom na sloènost i multidisciplinarnost problema, za izradu studije izvodljivosti uvo|enja biodizelskog goriva u Hrvatsku, to je predstavljalo prvu fazu provedbe projekta, radna skupina je proirena s ve}im brojem stru~njaka razli~itih struka. Studija sadràva sve bitne odrednice i osobitosti proizvodnog lanca biodizelskog goriva za Hrvatsku, te donosi smjernice budu}ih aktivnosti potrebnih za uspjenu provedbu projekta. Pri izradi studije autori su smatrali da je u Hrvatskoj potrebno stvoriti sve preduvjete za
uspjeno uvo|enje biodizelskog goriva, uvaàvaju}i suvremena kretanja na ovom podru~ju, ali i iskustva i pogreke zemalja koje su ve} s uspjehom provele ovakve projekte. Stoga se u studiji predlaè i razra|uje koncepcija koja se, po ocjeni autora, u ve}ini europskih zemalja pokazala kao najuspjenija, a to je koritenje biodizela (100% i 30% bio-komponente) u ciljanim kategorijama vozila te dodavanje bio-komponente u Eurodizel u iznosu do 5% [1]. Kao osnovni razlozi za pokretanje projekta BIODIZEL mogu se izdvojiti: Nadomjetavanje dijela fosilnih goriva koja se uvoze obnovljivim gorivom, te ve}a sigurnost opskrbe energijom diverzifikacijom energetskih izvora i dobavlja~a; Uvo|enje "tre}e kulture" (osim penice i kukuruza), kojom bi se osigurao dodatni i sigurniji prihod poljoprivrednim proizvo|a~ima u Hrvatskoj, omogu}ilo bolje iskoritavanje mehanizacije, te pove}ala rentabilnost poljoprivredne proizvodnje; Otvaranje novih radnih mjesta i zadràvanje stranih sredstava pla}anja u zemlji; Makroekonomski (izvozno) je za Hrvatsku proizvodnja uljane repice puno povoljnija od penice (pogotovo nakon ulaska u WTO), a prisutne su i objektivne klimatske i pedoloke prednosti za tu proizvodnju; Koritenje zaputenih obradivih poljoprivrednih povrina;
31
J. Domac - B. Jelavi} - T. Kri~ka: Energetski i ekonomski aspekti proizvodnje. . .
Energija, god. 51 (2002) 1, 31-38
Smanjenje emisije stakleni~kih plinova prihva}eno potpisivanjem sporazuma iz Kyota (biodizel je "CO2-neutralno" gorivo); Smanjenje one~i}enja zraka uslijed boljeg izgaranja goriva u motoru, a time pozitivan utjecaj na okoli, kvalitetu ìvota stanovnitva te na javno zdravlje; Smanjenje rizika one~i}enja voda koritenjem bioloki razgradivog energenta. Po prvi put je Agronomski fakultet Sveu~ilita u Zagrebu prezentirao biodizelsko gorivo jo na 8. Me|unarodnom savjetovanju tehnologa suenja i skladitenja odrànom 26. oùjka 1992. godine u Stubi~kim Toplicama. Idu}e godine u prosincu Agronomski fakultet organizira zajedno s Ministarstvom poljoprivrede i umarstva seminar o proizvodnji biodizelskog goriva, a na 10. Me|unarodnom savjetovanju tehnologa suenja i skladitenja, prezentirana je proizvodnja biodizelskog goriva od strane Vlade Republike Austrije, te doma}ih i stranih stru~njaka. Kroz sortne pokuse, postavljene na pokualitu Agronomskog fakulteta u razdoblju od 1987. do 1994. godine, intenzivno se ispituju i introduciraju novi 00 kultivari, kao i njihova fizikalna i skladina svojstva. Pod utjecajem suvremenih kretanja u razvijenim zemljama Europe, ali i rada u sklopu Nacionalnog energetskog programa BIOEN, ~iji su prvi rezultati objavljeni 1998. godine, u budu}nosti se o~ekuje pove}ana proizvodnja energije iz biomase u Hrvatskoj. U nacrtu energetske strategije Republike Hrvatske, objavljenom u srpnju 1998. godine, razmatrana su tri mogu}a scenarija razvitka, a polazi se od dananjih tehnologija i sadanjih mogu}nosti te sporog uvo|enja novih tehnologija (S-421) preko uvo|enja novih tehnologija i aktivnih mjera dràve (S-422) do izrazito ekolokog scenarija (S-423). Ukupna potronja biomase za proizvodnju energije raste u sva tri scenarija, a porast je posebno izrazit u proizvodnji elektri~ne energije i koritenju teku}ih biogoriva, odnosno biodizela. Koritenje biodizela razlikuje se za svaki promatrani scenarij, ali biodizel u svim scenarijima zadràva zna~ajno mjesto te bi u 2030. godini proizvodnja energije iz biodizela trebala iznositi izme|u 8 i 12 PJ [2]. Biodizel je i kao gorivo ve} predstavljen i poznat u Hrvatskoj. Tako je Energetski institut Hrvoje Poàr organizirao predstavljanje cestovnog vozila na biodizel tijekom skupa "Odrìvi razvitak i koritenje obnovljivih izvora energije na otoku", koji je odràn na Cresu, u Osnovnoj koli "Frane Petri}", 28. i 29 travnja 2000. godine. Osim prezentacije vozila na ~isti biodizel koje je za tu priliku stiglo iz Austrije, a koje je predstavljeno od strane Steierisches Landesenergievereina - Zemaljskog energetskog saveza tajerske, mogu}nosti koritenja mjeavine ovog goriva s klasi~nim, mineralnim dizelom pokazane su u slu`benom vozilu Energetskog instituta [3]. Dodatno treba naglasiti da u okviru projekta INA sura|uje u podru~ju utvr|ivanja tehnolokih mogu}nosti
32
prerade repi~inog ulja te utjecaja biokomponente na svojstva goriva, a poseban interes je usmjeren ka mogu}em koritenju biodizela kao aditiva za poboljanje mazivosti niskosumpornih dizela. Za namjenski uzgoj uljene repice i provedbu demonstracijske proizvodnje iskazan je iroki interes i zainteresiranost od strane ùpanija i jedinica lokalne samouprave te raznih poljoprivrednih proizvo|a~a, a biodizel je ve} prili~no dobro poznat pojam u hrvatskoj javnosti. 2. ULOGA BIODIZELA U ODNOSU NA NAFTNE DERIVATE O~ekuje se da }e potra`nja za naftnim derivatima u Hrvatskoj rasti i to sa 4,2 milijuna tona u 2000. na 5 milijuna tona u 2010. te na 5,6 milijuna tona u 2030. godini. Pritom }e se sve vie derivata troiti u prometu, a sve manje kao gorivo za grijanje. Na temelju doma}ih bilan~nih rezervi od 15,8 milijuna prostornih metara u 1997. godini, proizvodnja sirove nafte }e se smanjivati s 1,37 milijuna tona u 2000. na 0,6 milijuna u 2010. te na 0,4 milijuna tona u 2030. godini [4]. U strukturi derivata moè se o~ekivati najbrì rast potronje motornih goriva kao posljedica ubrzanog razvitka prometa, ali i ostalog dijela gospodarstva. S obzirom na ulogu teku}eg naftnog plina u plinifikaciji Hrvatske, posebice novih podru~ja, i to kao prethodnog energenta prirodnom plinu ili kao stalnog energetskog izvora, njegova }e potronja tako|er rasti, i to posebice do 2010. godine Uz ovakvu dinamiku i strukturu potronje pove}at }e se i udio vrijednijih derivata u ukupnoj potronji i proizvodnji derivata. Pri planiranju i formiranju trìta za biodizel u Hrvatskoj, korisno je poznavati i sadanju potronju dizelskog goriva u Hrvatskoj, posebno stoga, to se predlaè koritenje biodizela (100% bio-komponente) u ciljanim kategorijama vozila te dodavanje biokomponente u Eurodizel u iznosu do 5% (tablica 1).
Tablica 1. Potronja dizelskog goriva u Hrvatskoj u razli~itim sektorima [2] - 000 t Sektor potronje/godina Promet Poljoprivreda Graditeljstvo Ukupno 1995. 448,6 208,0 54,5 711,1 1996. 516,2 200,9 72,0 789,1 1997. 541,2 194,5 77,8 813,5 1998. 541,0 234,1 76,6 851,7 1999. 608,4 213,5 70,7 892,6
S obzirom na raspoloìve rafinerijske kapacitete, koji se za idu}e desetlje}e procjenjuju od 5,5 do 6,5 milijuna tona primarne prerade, strateki cilj doma}e prerade nafte je opskrba doma}eg trìta (oko 80%) te izvoz na inozemna trìta. Za ostvarenje ovog cilja nu`na su ulaganja u modernizaciju rafinerija zbog postizanja europske kvalitete proizvoda, pove}anja dubine prerade i prinosa profitabilnih proizvoda, dovo|enja trokova
Energija, god. 51 (2002) 1, 31-38
na konkurentnu razinu (posebno utroka energije i udjela vlastite potronje), postizanja optimalne fleksibilnosti rada rafinerija, te zatite okolia. U suprotnom, gospodarska }e opravdanost zadràvanja u pogonu postoje}ih rafinerijskih postrojenja biti prijeporna. Za ostvarenje takve strategije prerade nafte, unato~ dovoljnim primarnim kapacitetima, potrebno je uloìti velika sredstva u revitalizaciju i izgradnju novih sekundarnih rafinerijskih kapaciteta, ~ime bi kvaliteta proizvedenih derivata dosegla zadovoljavaju}u razinu. Alokacija dijela investicija u izgradnju preradbenih centara, tehnoloki prilago|enih za doma}e uvjete za proizvodnju biodizela iz uljane repice viestruko je prihvatljiva opcija. 3. EKONOMSKA ANALIZA PROIZVODNOG LANCA BIODIZELSKOG GORIVA U HRVATSKOJ 3.1. Modeli proizvodnje biodizela u Hrvatskoj Pri ekonomskoj analizi proizvodnje biodizelskog goriva u Hrvatskoj potrebno je u obzir uzeti sve osnovne dijelove lanca koji ~ine proizvodnja uljene repice, prerada repice u sirovo ulje, proizvodnja biodizela (esterifikacija) te dodavanje biodizela u odre|enom postotku u smjese s mineralnim dizelima. Ovdje se analiziraju tri osnovna organizacijsko-gospodarska modela proizvodnje i koritenja biodizelskog goriva u Hrvatskoj, koji su radi jednostavnosti ozna~eni kao "Model A", "Model B" te "Model C". U modelu A se promatra opseg proizvodnje od 5 000, 10 000 i 15 000 tona, a svi osnovni dijelovi lanca (repica-ulje-biodizel) se promatraju zajedno te se na osnovi toga analizira samo ukupna rentabilnost. Ovaj model najbolje opisuje ve}e poljoprivredne proizvo|a~e (nekadanji kombinati), odnosno poduzetnike koji organiziraju i provode poljoprivrednu proizvodnju te posjeduju vlastitu mehanizaciju. Kona~an proizvod je biodizel koji se primarno koristi za vlastite potrebe, a moè se i prodavati. U modelu B se proizvodnja repice promatra odvojeno od proizvodnje ulja i biodizela, koje se promatraju zajedno, a kona~an je proizvod biodizel koji se prodaje na trìtu. Ovaj model najbolje opisuje individualne proizvo|a~e biodizelskog goriva koji se ne moraju nu`no baviti i poljoprivrednom proizvodnjom te posjedovati vlastitu mehanizaciju. Model C opisuje dodavanje bioloke komponente u mineralno dizelsko gorivo u koli~ini 1.5 - 5% ili u koli~ini od 30%, u skladu s potrebama trìta i primjenjivanih standarda, te podeavanje svojstava goriva aditiviranjem. Uza sve opisane pozitivne u~inke (zatita okolia, angaìranje poljoprivrednih povrina, zapoljavanje,...) poboljava se i izgaranje te osigurava bolja mazivost motora. U ovom se modelu promatra samo proizvodnja biodizela te njegovo mijeanje s mineralnim gorivom. Ova se dva procesa promatraju zajedno.
U ekonomskoj analizi opisanih modela koja se u sljede}im to~kama donosi, autori su nastojali: opisati njihove osnovne ekonomske karakteristike; usporediti proizvo|a~ku i prodajnu cijenu goriva (biodizela) uz vrednovanje svih sporednih proizvoda koji imaju trìnu vrijednost; identificirati i kvantificirati ekonomske, organizacijske i financijske mjere koje su potrebne da bi se postigla i zadràla minimalna dobit. Proizvo|a~ka i prodajna cijena goriva (biodizela) se uspore|uje s prodajnom cijenom mineralnog dizela iz oùjka 2001. od 5,01 kn/litri, ili ~ak s 4,51 kn/litri (5,01 kn/litri 10% prema europskoj praksi za poticanje koritenja biodizela), a to je uzeto kao kriterij za prihvatljivost proizvodnje.
Tablica 2. Prikaz strukture cijene dizelskog goriva u Hrvatskoj (INA) [5] - kn/l Eurodizel Prodajna cijena Troarina Osnovica za PDV (22%) PDV Kona~na cijena (kn/l) 2,606 1,500 4,106 0,904 5,010 Eurodizel- plavi 2,606 0 2,606 0,574 3,180
Analiza cijene proizvodnje biodizela i isplativosti proizvodnog lanca provedena je za sva tri opisana modela koritenjem tabli~nog modela koji je za ovu svrhu konstruiran u programskom paketu Microsoft Excel. Treba naglasiti da je kvaliteta izlaznih podataka iz modela isklju~ivo ovisna o kvaliteti ulaznih podataka. Neki potrebni ulazni podaci za Hrvatsku jednostavno nisu postojali, pa su preneseni uz korekciju iz stranih izvora, do drugih je bilo teko ili ~ak nemogu}e do}i, pa prikazani prora~uni donose samo okvirne vrijednosti temeljene na pretpostavkama i podacima koji su bili na raspolaganju autorima. Za ve}u pouzdanost i to~nost podataka bilo bi potrebno sve podatke sakupiti na demonstracijskom postrojenju koje bi radilo u hrvatskim uvjetima, to se i predlaè kao aktivnost u sljede}oj fazi provedbe projekta. Nastojanjima autora podaci su uspore|ivani iz vie izvora, te se moè pretpostaviti da je njihova to~nost dovoljna za ovu razinu procjene. 3.2. Analiza elemenata proizvodnog lanca 3.2.1. Proizvodnja uljane repice Nedavno donesenim mjerama Ministarstva poljoprivrede i umarstva, a u svezi s poticajnim nov~anim iznosima po hektaru proizvodnje uljane repice, iskazala se ve}a zainteresiranost direktnih proizvo|a~a za ovu kulturu. Ujedno je smanjena zajam~ena cijena za jedan kilogram uljane repice s 1,54 kn na 1,16 kn/kg. Ve} ova zajam~ena cijena omogu}uje da se na hrvatsko trìte moè ponuditi rafinirano ulje po cijeni koja je
33
Energija, god. 51 (2002) 1, 31-38
sukladna cijeni u Europskoj uniji. U ovoj se studiji nije posebno promatrala cijena uljane repice, odnosno rentabilnost proizvodnje te poticajne mjere koje su sada na snazi. Me|utim, treba naglasiti da se za znatniju proizvodnju uljane repice za biodizel ne moè o~ekivati trajno zadràvanje postoje}ih poticaja, ali i da je primje}ena znatna rentabilnost ovog dijela proizvodnog lanca. Temeljem prosje~ne planske kalkulacije uljane repice na 2 000 ha i razini cijena od sije~nja 2001., prosje~ni ukupni trokovi proizvodnje iznose 3 956 kn/ha, odnosno za navedenu povrinu 7,911 milijuna kuna. Planska kalkulacija je obuhvatila trokove repromaterijala (sjeme, gnojivo, zatitna sredstva), mehanizacije (traktori, kombajni, amortizacija), te sve ostale trokove, kao to su pla}e, doprinosi, osiguranje, kamate i sl. Jedini~ni trokovi su za ve}e povrine manji, te je kod kalkulacija u studiji pretpostavljeno da su za dvostruko ve}e povrine jedini~ni trokovi manji za 10%. Izra~unavanjem trokova proizvodnje po kilogramu, uz prosje~an prinos od 3 t/ha dobiva se da ukupni troak proizvodnje jednog kilograma uljane repice iznosi 1,34 kune za povrinu od 2 000 ha. Temeljem navedenoga proizlazi da je financijski rezultat proizvodnje uljane repice negativan za 540 kn/ha bez poticajnih sredstava, a u slu~aju poticaja od 2 250 kn/ha, prosje~na zarada iznosi 1 710 kn/ha. 3.2.2. Proizvodnja sirovog ulja Ovdje prikazana analiza cijene sirovog ulja temelji se na trokovima koji nastaju tijekom proizvodnog procesa te na pretpostavci da se ekonomski vrednuje i proizvedena sa~ma ili poga~a kao sto~na hrana. Ova cijena ne uklju~uje dobit proizvo|a~a, pa niti ne predstavlja trìnu cijenu sirovog ulja u Hrvatskoj (4 kn/l). Me|utim, pri provedbi prora~una je procijenjeno da nije odrìvo, ali ni potrebno u prora~unu koristiti navedenu trìnu cijenu. Temeljem procjene trokova usluge tijetenja, cijena proizvodnje sirovog ulja je vrednovana s 2 667 kn/t. U to nije ura~unata cijena uljane repice, koja se za model A i model B razlikuje zbog samog karaktera modela, odnosno ukupne organizacije proizvodnje. 3.2.3. Proizvodnja biodizela Cijena proizvodnje biodizela osim o cijenama ulaznih sirovina (repi~ino ulje, metanol) znatno ovisi i o kapacitetu pogona, to bitno utje~e na ukupnu rentabilnost procesa. Dodatno treba naglasiti da se pove}anjem kapaciteta poboljava i iskoritenje ulja, to ponovo izravno utje~e na ukupnu rentabilnost. Budu}i da se u Hrvatskoj ovakva proizvodnja do sada nije provodila, ovdje su koriteni podaci od inozemnih proizvo|a~a i isporu~ilaca tehnologije te iz literature (tablica 3). Ponovo treba napomenuti da bi za potpunu to~nost bilo potrebno sve podatke sakupiti i provjeriti na demonstracijskom postrojenju koje bi radilo u hrvatskim uvjetima.
34
Tablica 3. Investicije za razli~ite kapacitete postrojenja za proizvodnju metilnog estera (bez zgrade postrojenja, lokacijske infrastrukture i istakalita teku}ina) [5] Kapacitet 5 000 10 000 15 000 45 000 Dio investicije za skladitenje goriva (mil. kuna) 4,92 9,05 9,84 24,89 Ukupna investicija (mil. kuna) 16,13 21,64 23,61 33,44 82,63
Tablica 4. Trokovi proizvodnje metilnog estera za razli~ite kapacitete [5] Kapacitet proizvodnje (tona godinje) 2 000 5 000 15 000 45 000 Trokovi proizvodnje (kuna/toni biodizela) 4 620 3 770 2 900 2 230
3.3. Analiza proizvo|a~ke cijene biodizela i isplativosti proizvodnog lanca temeljem predloènih modela Model A pretpostavlja vlastiti uzgoj repice, preradu u ulje i proizvodnju biodizela u okviru vlastitog pogona uz pretpostavljenu dobit (rentabilnost) od 10%. Promatra se godinji kapacitet proizvodnje biodizela od 5 000, 10 000 i 15 000 tona, a PDV se obra~unava samo na proizvedeni biodizel na kraju procesa, odnosno uop}e se ne obra~unava ako se biodizel koristi za vlastite potrebe. Ekonomski ~imbenici koji izravno utje~u na rentabilnost lanca, odnosno cijenu biodizela su: poticaji za uzgoj repice; prihod od prodaje poga~e; prihod od prodaje glicerola i gnojiva; poticaj za proizvodnju biodizela i PDV. Rezultati prora~una pokazuju da je uza sve navedene pretpostavke i pretpostavljenu dobit od 10%, u ovom modelu mogu}e proizvesti biodizel u ovisnosti o proizvodnom kapacitetu po cijeni od 3,15; 3,64, odnosno 4,00 kn/litri bez obra~una PDV-a (za vlastite potrebe), odnosno po cijeni od 3,56, 4,22 te 5,31 kn/litri uz obra~un PDV-a (za prodaju). Uspore|uju li se ove vrijednosti s prodajnom cijenom mineralnog dizela, jasno je da u ve}ini slu~ajeva nije potrebno dodatno utjecati na smanjenje cijene, ali i da je dobit proizvo|a~a i ve}a od pretpostavljenih 10%, te da ovaj model predstavlja jednu od obe}avaju}ih mogu}nosti proizvodnje biodizela u Hrvatskoj. Ako se me|utim pretpostavi da se radi o proizvodnji isklju~ivo za vlastitu potronju, tada i nije nu`no promatrati cijenu biodizela s ukalkuliranom dobiti. Kao mogu}i instrumenti za postizanje rentabilnosti proizvodnje biodizela u ovom modelu analizirani su smanjenje PDV-a i uvo|enje poticaja za proizvodnju biodizela u kunama po toni proizvedenog goriva. Pro-
Energija, god. 51 (2002) 1, 31-38
matrane su dvije stope PDV-a: postoje}a od 22% te stopa od 11% za koju se prema ocjeni autora o~ekuje da bi u budu}nosti mogla biti primjenjiva za biodizel, ali i op}enito uvedena u porezni sustav Republike Hrvatske. Dodatno, kao bitni ekonomski ~imbenik koji utje~e na rentabilnost proizvodnje promatrana je primjena poticaja za uzgoj uljane repice u postoje}em iznosu od 2 250 kn/ha. (tablica 5 i 6).
Tablica 5. Analiza osjetljivosti cijene biodizela iz modela A za vlastitu potronju (bez ukalkulirane dobiti) promjenom ekonomskih ~imbenika koji izravno utje~u na rentabilnost proizvodnje (5 000, 10 000 i 15 000 ha) Ekonomski ~imbenici Poticaj kn/t biodizela 0 0 440 940 1310 Kapacitet proizvodnje 5 000 t 3,63 5,67 5,28 4,84 4,51
proizvodnja za vlastitu potronju kapaciteta 15 000 tona bez poticaja za uzgoj uljane repice isplativa je uz poticaj za proizvodnju biodizela od 440 kn/t biodizela; proizvodnja za vlastitu potronju kapaciteta 10 000 tona bez poticaja za uzgoj uljane repice isplativa je uz poticaj za proizvodnju biodizela od 940 kn/t biodizela; proizvodnja za vlastitu potronju kapaciteta 5 000 tona bez poticaja za uzgoj uljane repice isplativa je uz poticaj za proizvodnju biodizela od 1 310 kn/t biodizela. Nakon provedene analize osjetljivosti proizvodnje za prodaju (ukalkulirana dobit i stopa PDV-a od 11 ili 22%), moè se zaklju~iti sljede}e: uz postoje}e poticaje, sve promatrane varijante proizvodnje su isplative. Izuzetak je proizvodnja kapaciteta 5 000 tona uz stopu PDV-a od 22%, koja postaje isplativa uz poticaj za proizvodnju biodizela od 310 kn/toni; bez postoje}ih poticaja za uzgoj uljane repice proizvodnja nije isplativa ni uz stopu PDV-a od 11%; bez poticaja za uzgoj uljane repice, a uz stopu PDV-a od 22% proizvodnja je isplativa samo ako postoje poticaji za proizvodnju biodizela i to: 1750 kuna za kapacitet proizvodnje od 15 000 tona, 2 250 kuna za kapacitet proizvodnje od 10 000 tona te 2 610 kuna za kapacitet proizvodnje od 5 000 tona; bez poticaja za uzgoj uljane repice, a uz stopu PDV-a od 11% proizvodnja je isplativa samo ako postoje poticaji za proizvodnju biodizela i to: 1 350 kuna za kapacitet proizvodnje od 15 000 tona, 1 860 kuna za kapacitet proizvodnje od 10 000 tona te 2 230 kuna za kapacitet proizvodnje od 5 000 tona; Model B pretpostavlja kupovinu repice na trìtu te preradu u ulje i proizvodnju biodizela u okviru vlastitog pogona uz pretpostavljenu dobit (rentabilnost) od 10%. Promatra se godinji kapacitet proizvodnje biodizela od 5 000, 10 000 i 15 000 tona, a PDV se obra~unava na uljanu repicu kao ulaznu sirovinu te na proizvedeni biodizel na kraju procesa. Ekonomski ~imbenici koji izravno utje~u na rentabilnost lanca, odnosno cijenu biodizela su: prihod od prodaje poga~e, prihod od prodaje glicerola i gnojiva; pretpostavljeni poticaj za proizvodnju biodizela i PDV. Rezultati prora~una pokazuju da je uza sve navedene pretpostavke u modelu B mogu}e proizvesti biodizel u ovisnosti o proizvodnom kapacitetu po cijeni od 6,50; 6,91, odnosno 7,53 kn/litri. Uspore|uju li se ove vrijednosti s prodajnom cijenom mineralnog dizela jasno je da je potrebno znatno dodatno utjecati na postizanje rentabilnosti. (tablica 7). Kao mogu}i instrumenti za postizanje rentabilnosti proizvodnje biodizela u modelu B analizirani su smanjenje PDV-a na proizvedeni biodizel i uvo|enje poticaja za proizvodnju biodizela u kunama po toni proizvedenog goriva.
35
PDV Poticaj za uljanu 15 000 t 10 000 t % repicu 0 0 0 0 0 DA NE NE NE NE 2,87 4,90 4,51 4,07 3,74 3,31 5,34 4,95 4,51 4,18
Tablica 6. Analiza osjetljivosti cijene biodizela iz modela A za prodaju (ukalkulirana dobit od 10%) promjenom ekonomskih ~imbenika koji izravno utje~u na rentabilnost proizvodnje (5 000, 10 000 i 15 000 ha) Ekonomski ~imbenici Poticaj kn/t biodizela 0 310 0 0 1 750 2 250 2 610 0 1 350 1 860 2 230 Kapacitet proizvodnje 5 000 t 4,88 4,51 4,44 7,60 5,53 4,94 4,51 6,92 5,46 4,91 4,51
PDV Poticaj za uljanu 15 000 t 10 000 t % repicu 22 22 11 22 22 22 22 11 11 11 11 DA DA DA NE NE NE NE NE NE NE NE 3,85 3,48 3,50 6,57 4,50 3,91 3,48 5,98 4,52 3,97 3,58 4,44 4,07 4,04 7,17 5,09 4,50 4,07 6,52 5,06 4,51 4,11
Nakon provedene analize osjetljivosti proizvodnje za vlastitu potronju moè se zaklju~iti sljede}e: proizvodnja za vlastitu potronju (bez PDV-a i bez ukalkulirane dobiti) vrlo je isplativa uz postoje}e poticaje za uzgoj uljane repice od 2 250 kn/ha; proizvodnja za vlastitu potronju bez poticaja za uzgoj uljane repice i bez poticaja za proizvodnju biodizela nije isplativa;
Energija, god. 51 (2002) 1, 31-38
Tablica 7. Analiza osjetljivosti cijene biodizela iz modela B (5 000, 10 000 i 15 000 ha) promjenom ekonomskih ~imbenika koji izravno utje~u na rentabilnost proizvodnje Ekonomski ~imbenici Poticaj kn/t biodizela 0 1680 2030 2550 0 1300 1650 2170 PDV 15 000 t % 22 22 22 22 11 11 11 11 6,50 4,51 4,09 3,48 5,91 4,51 4,13 3,57 6,91 4,92 4,51 3,89 6,29 4,89 4,51 3,95 7,53 5,54 5,13 4,51 6,85 5,45 5,07 4,51 10 000 t 5 000 t Kapacitet proizvodnje biodizela
Razmatrani su sljede}i tipovi dizelskog goriva: mineralni dizel kvalitete prema EN590 uz dodatak od 1,5 % biokomponente; mineralni dizel kvalitete prema EN590 uz dodatak od 5,0 % biokomponente; mineralni dizel posebne kvalitete uz dodatak od 30 % biokomponente, kao mogu}a zamjena za "plavi dizel". Rezultati prora~una pokazuju da je uza sve navedene pretpostavke u modelu C, za proizvodnju smjesa mineralne i biokomponente s udjelom do 5% (Eurodizel), potrebno sniènje troarine, odnosno kompenzacija razlika cijene komponenti, ovisno o cijeni sirovog ulja, kapacitetu i godinjem opsegu proizvodnje te udjelu biokomponente (tablica 8). Treba naglasiti da visina potrebnog smanjenja troarine ovisi o udjelu biokomponente, cijeni sirovog ulja te kapacitetu za proizvodnju biokomponente. Ukoliko se proizvodi smjesa s udjelom biokomponente od 30% (Biodizel30), koja se moè koristiti kao zamjena za postoje}i "plavi dizel", potreban je poticaj po proizvedenoj litri takvog goriva (tablica 9).
Tablica 8. Analiza osjetljivosti potrebnog smanjenja troarine (kn/l Eurodizela) u modelu C (kapacitet proizvodnje 5 000, 10 000, 15 000, 45 000 t biodizela) promjenom ekonomskih ~imbenika koji izravno utje~u na rentabilnost lanca Ekonomski ~imbenici Smanjenje troarine (kn/l)
Nakon provedene analize osjetljivosti proizvodnje (ukalkulirana dobit i stopa PDV-a od 11 ili 22%) moè se zaklju~iti sljede}e: bez poticaja za biodizel proizvodnja nije isplativa ni uz stopu PDV-a od 11%; uz stopu PDV-a od 22% proizvodnja je isplativa samo ako postoje poticaji za proizvodnju biodizela i to: 1 680 kuna za kapacitet proizvodnje od 15 000 tona, 2 030 kuna za kapacitet proizvodnje od 10 000 tona te 2 550 kuna za kapacitet proizvodnje od 5 000 tona; bez poticaja za uzgoj uljane repice, a uz stopu PDV-a od 11% proizvodnja je isplativa samo ako postoje poticaji za proizvodnju biodizela i to: 1 300 kuna za kapacitet proizvodnje od 15 000 tona, 1 650 kuna za kapacitet proizvodnje od 10 000 tona te 2 170 kuna za kapacitet proizvodnje od 5 000 tona. Model C pretpostavlja kupovinu ulja na trìtu ili temeljem trajnog ugovora, proizvodnju biodizela u okviru vlastitog pogona uz pretpostavljenu dobit od 10% te mijeanje s mineralnim gorivom radi proizvodnje smjesa biokomponente i mineralnog dizela. Promatra se godinji kapacitet proizvodnje biodizela od 45 000, 15 000, 10 000 i 5 000 tona, a PDV se obra~unava samo na proizvedenu smjesu minerane i biokomponente na kraju procesa, za koji se obra~unava i troarina. Iako se od 1. travnja 2001. godine uvodi i dodatno davanje u iznosu od 40 lipa po litri, ono nije uzeto u prora~unu u obzir. Ekonomski ~imbenici koji izravno utje~u na rentabilnost ovog dijela lanca, te cijenu biodizela, odnosno razliku u cijeni mineralne i biodizelske komponente su: cijena ulja, prihod od prodaje glicerola i gnojiva, poticaj za proizvodnju biodizela i visina troarine. Za kompenzaciju razlike u cijeni mineralne i biodizelske komponente pri mijeanju; autori procjenjuju da je realno mogu}e o~ekivati smanjenje troarine, dok se stopa PDV-a na kona~ni proizvod ne}e mo}i mijenjati.
36
Cijena Kapacitet proizvodnje biodizela Sadràj ulja u (kn/t biodizela 45 000 t 15 000 t 10 000 t 5 000 t ulja) smjesi (%) 2 000 3 000 4 000 2 000 3 000 4 000 1,5 1,5 1,5 5 5 5 0,015 0,029 0,044 0,049 0,097 0,146 0,024 0,039 0,054 0,081 0,130 0,179 0,028 0,043 0,057 0,094 0,143 0,191 0,037 0,052 0,066 0,124 0,172 0,221
Tablica 9. Analiza osjetljivosti potrebnog poticaja (kn/l biodizela30) u modelu C (kapacitet proizvodnje 5 000, 10 000, 15 000, 45 000 t biodizela) ovisno o cijeni sirovog ulja Ekonomski ~imbenici Cijena ulja (kn/t ulja) 2 000 3 000 4 000 Potrebni poticaj (kn/l) Kapacitet proizvodnje biodizela 45 000 t 0,29 0,58 0,88 15 000 t 0,49 0,78 1,07 10 000 t 0,56 0,86 1,15 5 000 t 0,74 1,03 1,32
Energija, god. 51 (2002) 1, 31-38
4. ZAKLJUÂK Ukupni cilj nacionalne proizvodnje trebao bi biti proizvesti do 100 000 t/godinje biodizela u razdoblju od sljede}ih 6 do 10 godina. Ve} u 2001./2002. godini treba po~eti s izgradnjom demonstracijskog postrojenja od 1 000 do 2 000 t/godinje s postupnim porastom idu}e godine (2002./2003.) na 5 000 t, odnosno 10 000 t/godinje. Takvo bi postrojenje moglo biti izgra|eno u zapadnom dijelu Hrvatske, u sklopu ve} postoje}ih pogona doma}e naftne industrije, kako bi to prije postalo rentabilno. Ono bi u sljede}ih 5 godina dostiglo kapacitet od 45 000 t/godinje metilestera i bilo iskoriteno za proizvodnju smjesa mineralne i biokomponente (Eurodizel) u skladu s potrebama hrvatskog trìta. Predvi|ena su dva tipa goriva: "Eurodizel", gorivo proizvedeno po europskoj normi EN590, koje moè sadràvati 1,5 - 5,0% biokomponente, te "Biodizel30", gorivo proizvedeno s ciljem zamjene dananjeg "Plavog dizela", koje bi sadràvalo 25 - 30% biokomponente. Ovakav porast izgradnje postrojenja za proizvodnju biodizela ubrzao bi se, pa ~ak i pove}ao ukoliko bi Hrvatska potakla zamjenu plavog dizelskog goriva odgovaraju}im biodizelskim gorivom. Posebno pitanje ostaje umarstvo, vodozatitna podru~ja, gra|evinarstvo, parkovi prirode i nacionalni parkovi, te javni gradski prijevoz i taksi slu`be kao potencijalno i vrlo opravdano podru~je za koritenje biodizela zbog potrebe zatite okolia. Pri ekonomskoj analizi proizvodnje biodizelskog goriva u Hrvatskoj potrebno je u obzir uzeti sve osnovne dijelove lanca koji ~ine proizvodnja uljene repice, prerada repice u sirovo ulje, proizvodnja metilnog estera repi~inog ulja te dodavanje estera u odre|enom postotku u smjese s mineralnim dizelima. Ovdje su se analizirala tri osnovna organizacijsko-gospodarska modela proizvodnje i koritenja biodizelskog goriva u Hrvatskoj, koji su radi jednostavnosti ozna~eni kao "Model A", "Model B" te "Model C". Analiza cijene proizvodnje biodizela i isplativosti proizvodnog lanca provedena je za sva tri opisana modela koritenjem tabli~nog modela koji je za ovu svrhu konstruiran. Treba naglasiti da je pouzdanost i to~nost izlaznih podataka iz modela isklju~ivo ovisna o kvaliteti ulaznih podataka, a da neki potrebni ulazni podaci za Hrvatsku jednostavno nisu postojali, pa su preneseni uz korekciju iz stranih izvora, a do nekih je bilo teko ili ~ak nemogu}e do}i. Prikazani prora~uni donose okvirne vrijednosti temeljene na procjenama i osnovnim pretpostavkama navedenim u tekstu studije, koje su autori uspore|ivali iz raznih izvora. Moè se ipak zaklju~iti da je provedena ekonomska analiza proizvodnog niza u okviru to~nosti uobi~ajene za razinu studije podobnosti, te da predstavlja dobru osnovu za odlu~ivanje u ovoj fazi projekta. Za ve}u pouzdanost i to~nost podataka, bilo bi potrebno sve podatke sakupiti na demonstracijskoj proizvodnji (proizvodnom nizu) realiziranom u hrvat-
skim uvjetima, to se i predlaè kao aktivnost u sljede}oj fazi provedbe projekta. Zaklju~eno je: U svakom promatranom modelu postoji potreba za odre|enim vidom nov~anih poticaja (poticaji za uzgoj uljane repice ili proizvodnju biodizela, smanjena stopa PDV-a ili oslobo|enje od dijela troarine); Pri sadanjim poticajima za uzgoj uljane repice, proizvodnja u modelu A je isplativa, a u druga dva modela su protrebni dodatni poticaji; Potrebni poticaji se smanjuju, odnosno proizvodnja postaje isplativija ako se dijelovi proizvodnog lanca me|usobno integriraju to je vie mogu}e; S obzirom da potreba za poticajima ovisi o kapacitetu proizvodnje u ukupnom lancu, potrebno je donijeti jasnu strategiju i dinamiku poticanja i proizvodnje biodizelskog goriva. Prvi model (model A) obuhva}a zatvoreni sustav unutar poljoprivrednog poduze}a povezanog s kooperantima te bi u tom slu~aju primarna ratarska proizvodnja bila povezana s doradom, skladitenjem, preanjem, te esterifikacijom. U tom slu~aju bi se biodizel i sa~ma proizvodili za vlastite potrebe, odnosno potrebe poduze}a i kooperanata, a glicerol (s moèbitnim vikom biodizela i sa~me) bi se prodavao na trìtu. Ovakav bi model zahtijevao samo poticajna sredstva za uzgoj uljane repice, odnosno za primarnu proizvodnju. Rezultati prora~una pokazuju da je uz pretpostavljenu dobit od 10%, u ovom modelu ovisno o proizvodnom kapacitetu (5 000 do 15 000 tona/godinje) mogu}e proizvesti biodizel po cijeni od 3,15 do 4,00 kn/litri bez obra~una PDV-a (za vlastite potrebe), odnosno po cijeni od 3,56 do 5,31 kn/litri uz obra~un PDV-a (za prodaju). Uspore|uju li se ove vrijednosti s prodajnom cijenom mineralnog dizela, jasno je da u ve}ini slu~ajeva nije potrebno dodatno utjecati na smanjenje cijene, ali i da je dobit proizvo|a~a i ve}a od pretpostavljenih 10%, te da ovaj model predstavlja jednu od obe}avaju}ih mogu}nosti proizvodnje biodizela u Hrvatskoj. Drugi se model (model B) sastoji od dvije zasebne jedinice, odnosno proizvodnje zrna uljane repice te ugovorno povezivanje primarne proizvodnje s drugom cjelinom koju ~ine dorada, skladitenje, preanje i esterifikacija. U tom slu~aju bi se biodizel koristio jednim manjim udjelom za vlastite potebe, a ve}ina biodizela, ali i sa~ma i glicerol prodavali bi se na trìtu. Ovakav bi model zahtijevao poticajna sredstva za uzgoj uljane repice za primarnu proizvodnju, te ili smanjenje PDV-a s 22% na 11% i/ili poticajna sredstva za proizvodnju metil estera u iznosu od 1 300 do 2 550 kn/t biodizela, u ovisnosti o kapacitetu kako bi se cijena biodizela zadràla na razini 10% niòj od cijene eurodizela. Bez poticajnih sredstava za proizvodnju biodizela, a uz stopu PDV-a od 22% u ovom je modelu mogu}e proizvesti biodizel po cijeni od 6,50 do 7,53 kn/litri (kapaciteti proizvodnje 5 000, 10 000 i 15 000 tona/godinje). Tre}i model (model C) pretpostavlja kupovinu sirovog ulja na trìtu ili temeljem trajnog ugovora. Proiz37
Energija, god. 51 (2002) 1, 31-38
vodnja metilnog estera bila bi u sklopu ve} postoje}ih pogona doma}e naftne industrije te bi se taj ester koristio za proizvodnju smjesa mineralnog dizelgoriva i biokomponente u skladu s potrebama hrvatskog trìta u okviru vlastitog pogona uz pretpostavljenu dobit od 10%. Promatra se godinji kapacitet proizvodnje biodizela od 45 000, 15 000, 10 000 i 5 000 tona, a PDV se obra~unava samo na proizvedenu smjesu mineralne i biokomponente na kraju procesa, za koju se obra~unava i troarina. Iako se od 1. travnja 2001. godine uvodi i dodatno davanje u iznosu od 40 lipa po litri, ono nije uzeto u obzir u prora~unu radi vremenski ograni~enog roka dovretka studije. Za kompenzaciju razlike u cijeni mineralne i biodizelske komponente pri mijeanju; autori procjenjuju da je realno mogu}e o~ekivati smanjenje troarine, dok se stopa PDV-a na kona~ni proizvod ne}e mo}i mijenjati. Visina potrebnog smanjenja troarine ovisi o udjelu biokomponente (1,5 ili 5%), cijeni sirovog ulja te kapacitetu za proizvodnju biokomponente, a ovisno o promatranim ekonomskim ~imbenicima iznosi izme|u 0,015 i 0,221 kuna po litri proizvedenog goriva. Ukoliko se proizvodi smjesa s udjelom biokomponente od 30% (Biodizel30), to se moè koristiti kao zamjena za postoje}i "plavi dizel", potreban poticaj po proizvedenoj litri takvog goriva zavisi prvenstveno o kapacitetu proizvodnje metilnog estera i o ulaznoj cijeni sirovog ulja. Za kapacitete od 5 000 do 45 000 t/godinje metilnog estera i za ulazne cijene ulja od 2 000 kn/l do 4 000 kn/l potrebno sniènje troarine kre}e se od 0,29 do 1,32 kuna po litri proizvedenog goriva.
LITERATURA [1] T. KRI^KA, J. DOMAC et al.: "Projekt BIODIZEL Uvo|enje proizvodnje biodizelskog goriva u Republiku Hrvatsku". Zagreb: Ministarstvo poljoprivrede i umarstva, 2001. [2] G. GRANI]: et al., Strategija energetskog razvitka Republike Hrvatske. Zagreb: Ministarstvo gospodarstva i Energetski institut Hrvoje Poàr, 1998. [3] J. DOMAC, V. KRSTULOVI], D. RAJKOVI]: "Odrìvi razvitak otoka i obnovljivi izvori energije Cres 2000." // VIth International Symposium Waste Management Zagreb, 15.-17. studenoga 2000. [4] B. VUK et al. 2001.: "Energija u Hrvatskoj 1995-1999. Godinji energetski pregled", Zagreb: Ministarstvo gospodarstva Republike Hrvatske, 2000. [5] INA, 2001, Izravno priop}enje
ENERGY AND ECONOMY ASPECTS OF BIODIESEL PRODUCTION IN CROATIA Bio-diesel is an engine fuel obtained from rape or other oil crops, and its characteristics are the same as the ones of the usual diesel obtained from mineral oils. It is used as a substitute for mineral diesel or mixed with it. At the end of 2001 the Croatian Government initiated and has since offered support for the BIO-DIESEL Project as part of the BIOEN National Energy Programme. An economic analysis of the bio-diesel production in Croatia should take into ac-
count all of the basic chain parts, i.e. rape production, rape processing to obtain crude oil, methyl ester production from the oil and mixing of ester in a certain percentage with mineral diesel. In the work three basic organisational and economic models of bio-diesel production and usage in Croatia have been analysed. For all three models, a review of the production price and the production chain profitability has been carried out by means of a table model designed for that purpose. It is shown that all models need some kind of subsidy and that these subsidies become smaller and the production more financially feasible if parts of the production chain are integrated. The need for subsidies depends on the production capacity, so there is a definite need for a clear strategy and dynamics of subsidies relating to bio-diesel production. ENERGETISCHE UND WIRTSCHAFTLICHE BETRACHTUNGSWEISEN DER ERZEUGUNG VON BIODIESEL-BRENNSTOFFEN IN KROATIEN Biodiesel ist ein aus Rapsl oder aus anderen Pflanzenlen erzeugter Motorbrennstoff, dessen Eigenschaften jenen des klassischen aus Minerallen erzeugten Dieselbrennstoff gleich sind. Als Vertausch-Motorenbrennstoff wird Biodiesel genutzt allein, oder im bestimmten Verhltniss mit dem aus Minerallen erzeugten Dieselbrennstoff gemischt. Ende des Jahres 2000 hat die Regierung der Republik Kroatien die Untersttzung der Erzeugung von Biodiesel, durch den Anstoss dem Entwurf BIODIESEL im Rahmen des Nationalen Energieprogrammes BIOEN, gegeben. In der wirtschaftlichen Bewertung der Biodieselbrennstoffertigung in Kroatien sind alle Grundbestandteile der Erzeugungskette -bestehend aus der Rapserzeugung, der Rapsverarbeitung in Rohl, Herstellung des Rapslmetilesters sowie dessen Beimengens im bestimmten Prozent den mineralligen Dieselbrennstoffen zu bercksichtigen. In dieser Arbeit sind drei organisatorisch-wirtschaftliche Arten der Erzeugung und der Verwendung des Biodiesels in Kroatien betrachtet worden und fr alle drei der Preis der Erzeugungskosten und die Ertrglichkeit der Erzeugungskette unter Verwendung eines eigens zu diesem Zweck entworfenen Tabellenmodels bewertet. Es ist gezeigt worden, dass bei jeder betrachteten Erzeugungsart bestimmte Formen monetrer Beitrge eine klare Strategie und Dynamik der Anregungen der Biodieselerzeugung schaffen und daher notwendig sind. Diese Beitrge werden kleiner, bzw. die Erzeugung lohnt sich besser, wenn Teile der Produktionskette integriert werden. Da die Notwendigkeit der Anregungen von der Erzeugungskapazitt der ganzen Kette abhngig ist, soll man klare Strategie und klare Anregungsdynamik fr Biodieselbrennstoff schaffen..
Naslov pisaca: Mr. sc. Julije Domac, dipl. ing. Energetski institut "Hrvoje Poàr" Savska 163, 10000 Zagreb, Hrvatska dr. sc. Branka Jelavi}, dipl. ing. Energetski institut "Hrvoje Poàr" Savska 163, 10000 Zagreb, Hrvatska prof. dr. sc. Tajana Kri~ka, dipl. ing. Agronomski fakultet Sveu~ilita u Zagrebu Svetoimunska 25, 10000 Zagreb, Hrvatska Uredni{tvo primilo rukopis: 2001-07-02.
38
UÎNKOVITOST MALIH I MIKRO KOGENERACIJA

Prof. dr. sc. Radmilo P r o t i }, Zagreb
UDK 620.91:338.49 STRU^NI ^LANAK Razmatra se u~inkovitost malih i mikro kogeneracija razli~ite izvedbe za decentraliziranu proizvodnju elektri~ne energije i topline u odnosu na velike energetske sustave. Osim u~inkovitosti analizira se ekonomska i ekolo{ka prednost danas i u budu}nosti. Klju~ne rije~i: centralizirani i decentralizirani sustavi, male i mikrokogeneracije, u~inkovitost, konkurentnost, ekonomi~nost, za{tita ìvotne sredine.
Uvod U protekloj dekadi potronja prirodnog plina ubrzano se razvijala posebno u proizvodnji elektri~ne energije. Pove}ana potronja potencirana je rastu}im zalihama prirodnog plina, razvitkom prometa specijalnim tankerima metanijerima, interkontinentalnim plinovodima, te napretkom u tehnologiji izgaranja. Posebna pozornost pridaje se sniènju kapitalnih trokova. Istodobno, trìte energije doìvjelo je radikalne promjene u porastu brige za smanjenje plinova staklenika ("Greenhouse Gases" GHG) te ostalih polutanata zaga|iva~a ìvotne sredine. Liberalizacija trìta privukla je mnoge nezavisne proizvo|a~e energije, to je rezultiralo novim rjeenjima u opskrbi energije, (u proizvodnji i prometu), ali i u na~inu financiranja projekata, posebno u domeni malih i mikro kogeneracija, to je doprinijelo dramati~nim promjenama u energetskom lancu. Progres u razvitku energetskog gospodarstva bio je vo|en ekonomijom u izboru "goriva". "Energetska kriza" rasprave o "Greenhouse efects" doprinijele su sve ve}oj pozornosti radi poboljanja u~inkovitosti kao jednom od najva`nijih marketinkih problema. Trendovi razvitka proizvodnje elektri~ne energije i topline idu u pravcu malih decentraliziranih jedinica za poznatog kupca, to je u suprotnosti s ekonomskom logikom minimizacije trokova velikih centraliziranih jedinica. Budu}a pretvorba energije za proizvodnju elektri~ne energije i topline sve }e vie biti zastupljena u malim jedinicama. Niè cijene energije }e biti rezultat uvo|enja u~inkovitih tehnologija pretvorbe, ali u otvorenom trìtu i trìtu gdje je provedena deregulacija. Me|utim, va`nu ulogu u sniènju cijena energije igrat }e konkurencija nezavisnih proizvo|a~a kojih }e biti sve vie na trìtu.
Realno poboljanje u energetskoj u~inkovitosti polazi od teoretskih postavki nu`nosti uvo|enja novih energetskih tehnologija s konkurentnim cijenama u cijelom energetskom lancu. To uklju~uje nacrte, dizajne, konstrukcije i izvedbu, sposobnost djelovanja sustavnih dijelova i ure|aja koji su bili odlu~uju}i ~imbenici u nastojanju poboljanja energetske u~inkovitosti. Male jedinice kogeneracije kao na primjer, plinski stroj, plinska turbina, goriva }elija i dr. moraju biti proizvedene u to ve}em broju, jer masovna proizvodnja zahtijeva velik obujam trìta. 1. OSNOVNA OBILJE@JA RADA KOGENERACIJSKIH POSTROJENJA 1.1. Pod kogeneracijom se podrazumijeva istodobna proizvodnja elektri~ne energije i toplinske energije za poznatog korisnika smjetenog na malom prostoru s elektroenergetskom snagom manjom od 10 MWe. Proces se odvija s maksimalnom uporabom kemijske energije goriva i u~inkovito}u do 90%. Da bi se ostavila navedena u~inkovitost preduvjet je velik broj sati rada tijekom godine. (7). U gore citiranoj definiciji nije nazna~ena podjela na male i mikro kogeneracije unutar kogeneracije do 10 MWe. Me|utim, M. uni} kogeneracijska postrojenja dijeli u dvije skupine do 100 kW i od 100 do 5.000 kW uvaàvaju}i karakteristike elektroenergetske mreè i na~ina priklju~enja na tu mreù (7. str. 63). Kako je u naslovu ~lanka naglaena podjela na male i mikro kogeneracije, to }e se u nastavku objasniti zato smo se opredijelili na takvu podjelu. Na 21. World Gas Conference, Nice, 2000., u referatima Buholza (12), Johnsona (14) i dr. posebno se tretiraju male, a posebno mikro kogeneracije. Obi~no
39
R. Proti}: U~inkovitost malih i mikro kogeneracija
Energija, god. 51 (2002) 1, 39-50
se mikro kogeneracije svrstavaju one do 200 kWe elektroenergetske snage, a male kogeneracije preko 200 kWe do 10 MWe. Diferencijacija izme|u malih i mikro kogeneracija je nu`na jer je njihova proizvodnja i namjena specifi~na, to }e se vidjeti tijekom izlaganja. 1.2. Otvoreno trìte pridonijelo je velikoj konkurenciji, tako da se po miljenju mnogih stru~njaka energija po~ela tretirati kao i svaka druga roba. Velik broj razli~itih mehanizama utje~e na trendove energetske u~inkovitosti, na ponudu i potra`nju u energetskom sektoru. Podràvanjem dugoro~ne tendencije smanjenja godinje potronje energije po jedinici proizvoda za 0,5 do 0,8 postotaka, ili smanjenje energije po jedinici GDP (Gross Domestic Product), osnovne su pretpostavke dugoro~ne podràvane energetske politike. Efektivni trokovi ("Cost effective") potencijalne u~inkovite tehnologije zavisit }e od procjene o~ekivanih tako i od teku}ih cijena goriva, profitabilnosti kompanije, raspoloìvosti i trokovima kapitala, te relativno kratkog vremena povrata kapitala. Povrat kapitala za investicije radi pove}anja u~inkovitosti ili poboljanja tehnolokog procesa u razdoblju od 3 ili manje godina je uobi~ajeno u zemljama OECD. Me|utim, za vrijeme "duboke" recesije povrat kapitala ("pay back") se smanjuje na 1-2 godine u mnogim kompanijama. 1.3. Neke va`nije odrednice rada kogeneracijskog postrojenja: broj sati rada tijekom godine treba biti ve}i od 4000, velika prilago|enost tehni~kim i ekonomskim uvjetima, mogu}nost uporabe plina ~ak 90% kogeneracijskih postrojenja koristi plin, vaàn ~imbenik je cijena el. energije i pogonskog goriva i njihov me|usobni odnos, to duè razdoblje koritenja topline tijekom zimskog ali i ljetnog razdoblja, poèljno je da se proizvedena toplina to vie koristi za tehnoloke svrhe, to je ekonomi~nije, nego za zagrijavanje prostorija, ali to ne bi trebalo da bude pravilo, ekoloka taksa pomaè sve ve}oj uporabi kogeneracije, ali i pove}anoj potronji plina (7). 2. STRUKTURA OSNOVNIH KOGENERACIJSKIH POSTROJENJA Razvitkom kogeneracije i usmjeravanjem radi podmirenja potreba irokog kruga potroa~a, pove}ao se na trìtu broj pogonskih postrojenja. Dok su klasi~ne kogeneracije u pravilu velikog kapaciteta usmjerene na podmirenje potreba prvenstveno u industriji, male i mikro kogeneracije sluè za podmirenje potreba odre|enog potroa~a.
40
Disperzija malih i mikro kogeneracija je odraz potrebe irokog kruga potroa~a el. energije i topline. (uslu`ne djelatnosti, ku}anstva, bolnice, kole, hoteli i dr.). U nastavku }e se prikazati struktura malih i mikro kogeneracija s glavnim karakteristikama. 2.1. Plinski motori u pravilu pretvaraju kemijsku energiju goriva u mehani~ki rad, a ovaj u elektri~nu energiju u postotku izme|u 30-50% zavisno od kvalitete goriva i tehni~ke izvedbe stroja. Porastom sve ve}e pozornosti zatiti ìvotne sredine, to je tra`nja za ~istim tehnologijama sve izraènija. Od 1993. godine Japan Gas association zapo~ela je na razvitku tehnologije kerami~kog plinskog stroja, pogonjenim prirodnim plinom ("Ceramic Gas Engines" CGE) uz financijsku pomo} Ministarstva za me|unarodnu trgovinu (MITI). Stroj je od keramike, lagan, kompaktna energetska jedinica, s visokom u~inkovito}u u proizvodnji energije, osposobljen da koristi otpadnu toplinu ispunih plinova, uz eliminaciju potrebe za hla|enjem vodom. Pove}anje temperatura ispunih plinova omogu}ava bolje iskoritenje otpadne topline u obliku pare. Premda su japanske uredske prostorije imale mogu}nost da postanu potencijalno veliko trìte i za sustav klasi~ne kogeneracije, omjer topline, elektri~ne energije, kod znatno ve}e tra`nje el. energije nego topline, nije bio pogodan za eksploataciju. Novi stroj je omogu}io da se koristi i na trìtu na kojem ranije nije bio prisutan.
Tablica 1. Prikaz tehnologije kogeneracije kerami~kog stroja U~inkovitost proizvodnje topline (termi~ka) U~inkovitost proizvodnje el. energije Emisija NOx Snaga ure|aja (output power) (kapacitet) Izvor: [11] 50% 46% 40 ppm 02 = 0% 200 kW
Razvitak stroja je ostvaren u tri tehni~ka podru~ja: a) Razvitak visoko u~inkovitog dizel stroja s unutarnjim izgaranjem pogonjenog prirodnim plinom s odgovaraju}im sustavom prihvata ispunih plinova; b) Osvajanje kerami~kog materijala visoke kakvo}e koji je posluìo kao sastavni dio stroja; c) Razvitkom u~inkovite tehnologije smanjena je emisija NOx uporabom ispunih visoko temperaturnih plinova CGE (4) (slika 1 i 2) 2.2. U procesu kogeneracije plinske turbine koriste se, u pravilu, za postizanje snage od 1.6 do 10 MWe. Imaju loije elektroenergetske karakteristike u odnosu na motore, ali zato imaju bolje toplinske karakteristike. Toplinsku energiju mogu}e je rabiti iz ispunih plinova, ~ija temperatura iznosi pribli`no 650oC. Ta
Energija, god. 51 (2002) 1, 39-50
ve}e toplinske vrijednosti u odnosu na plinske motore; specifi~na potronja goriva po jedinici energije je ve}a nego kod motora; snaga ure|aja se mijenja s promjenom okoline temperature; moè da radi u paketnoj izvedbi (7). 2.3. U Danskoj vie od 50% ku}a za stanovanje osnovu grijanja predstavlja decentralizirana kogeneracija. Ona (tj. kogeneracija) predstavlja va`nu polugu Danske u radi ispunjenja zahtjeva Kyoto Protocola kao i drugih me|unarodnih sporazuma za smanjenje plinova staklenika (GHG). Od 1984. godine prirodni plin je prisutan na danskom trìtu. Od tada se stalno pove}ava udio kogeneracije koji se bazira na plinskim motorima ("reciklocatting engines") veli~ine od 100 kW do nekoliko MW. Od 1997. godine u Danskoj se odvija program za plinski stroj tipa DACHs od 5.5 kW el. energije i 13 kW topline. Njema~ka kompanija Fichtel and Sachs AG razvila je taj stroj. Danas je pribli`no 2.600 jedinica u pogonu, prete`no u Njema~koj. U Danskoj, NESA (lokalna kompanija za distribuciju el. energije u suradnji sa Shell-om, instalirala je i isprobala 10 jedinica. Plinski stroj koristi "siromano" gorivo ("lean burning"), s odgovaraju}om regulacijom, izmjenjiva~em topline, katalizatorom za oksidaciju i priguiva~em zvuka. Kontrola rada stroja omogu}ena je na udaljenost. Potencijalno trìte u Danskoj su kole, sportski centri, administrativne zgrade, hoteli, restorani i trgovine. 2.3.1. Za sada postoje tri proizvo|a~a malih plinskih turbina u Europi, kapaciteta od 30 kWe do 100 kWe koji prodaju proizvode putem svoje trgovinske mreè ili u zajedni~kom aran`manu. Konkurencija }e osigurati brzi progres u tehni~kom smislu te smanjenje trokova proizvodnje. Izgleda da su tradicionalne zapreke za kogeneraciju malih kapaciteta svladane i otvoreno je iroko polje uporabe u uslu`nom sektoru (10).
Tablica 2. Usporedni podaci za strojeve DACHS i Khler and Ziegel Stroj DACHS (Danska) Snaga CO NOX UHC kW mg/m3 n mg/m3 n mg/m3 n 5,5 10-180 100-370 50-400 130-150 Helij 25-27 29
Slika 1. Trìte kogeneracijskog kerami~kog stroja a) Hotel, Bolnica b) Tvornica c) Ured, Trgovina d) Specifi~na postrojenja u elektronici Snaga kW Large Velike Small Male Izvor: [11]
Slika 2. U~inkovitost kogeneracijskog kerami~kog stroja Legenda: Kerami~ki kogeneracijski stroj Plinski dizel stroj Goriva }elija Plinski stroj "mravo" gorivo Klasi~ni plinski stroj Plinska turbina Kapacitet (kW) U~inkovitost u proizvodnji elektri~ne energije Izvor: [11]
toplina se moè koristiti za proizvodnju pare visokog tlaka ili za direktne procese suenja. Kako ispuni plinovi plinskih turbina sadrè pribli`no 15% kisika, ti se plinovi mogu koristiti za loènje dodatnom kotlu. Stupanj iskoristivosti se pove}a, pa iskoristivost kotla doseè i do 94%, a iskoristivost goriva, dok se proizvodnja el. energije kre}e i do 52%, uz ve}u regulaciju optere}enja. Osnovna obilje`ja rada kogeneracije plinske turbine: upotrebljavaju se kod snaga od 1,6 do 10 MWe; imaju nià elektroenergetska svojstva u odnosu na plinske motore;
Khler and Ziegel 40 50-150 25-50 (Njema~ka) kod 5% O2 U HC = nesagorivi ugljikovodici Izvor: [18]
Ja~ina registriranog zvuka iznosi pribli`no 57 dB (A). Oba stroja koriste katalizator za oksidaciju radi smanjenja emisije CO i UHC.
41
Energija, god. 51 (2002) 1, 39-50
Katalizator je u funkciji i nakon 14.000 sati rada koji se tijekom reakcije kemijski ne mijenja. U pogledu ekonomi~nosti stroja, razvitak cijena energije (1999.) bio je na tetu irenja ove vrste tehnologije. Naime, cijene prirodnog plina su se pove}ale za pribli`no 50%. Me|utim, cijene el. energije su bile stabilne. Povrat kapitala iznosi 10 i vie godina ("pay back"). To je stvarnost na po~etku 2000. godine, s malom mogu}no}u prodora na trìte (18). 2.4. Autor svrstava u grupu mikro turbina one ~iji se kapacitet kre}e od 30-300 kW. Kao u svakoj aktualnoj temi pomijeane su stvarne ~injenice i mit oko tog malog postrojenja za proizvodnju el. energije i topline (14). Danas postoji sedam programa mikro turbina u Europi, Sj. Americi i Japanu. To su: Honeywell u suradnji sa Signalom, Capstone, Ingersoll Rand (NREC); Eliot, Turbec, (Volvo/ABB); Bowman i Toyota. Osim navedenih kompanija, ima izvjestan broj koje tako|er sudjeluju u razvitku projekta. Japansko ministarstvo za vanjsku trgovinu i industriju (MITI) nedavno je oformilo komisiju radi unaprje|enja razvitka mikro turbinske tehnologije. U tu komisiju su uklju~ene svjetski poznate industrije, prete`no automobilske (Hitachi, Toshiba, Mitsubishi, Toyota, Kawasaki teka industrija te IHT). Konkurentna rjeenja su ponu|ena za strojeve od strane Ingersoll Rand od 70 kW te Toyote od 300 kW. Oba modela se baziraju na potrebama automobilske industrije. U prvom stadiju turbine pokre}e kompresor, a u drugom radna sposobnost stroja (load). Takva konstrukcija stroja omogu}ava dulji ìvot turbine, a potencijalno i ve}oj u~inkovitosti uz eliminaciju gubitaka kao posljedice velike brzine elektri~nog generatora i elektronike ("power electronic") (14). Prednosti uporabe mikro turbine: kompaktan ure|aj u odnosu prema konvencionalnim usporedivim kapacitetima gorivih }elija; zanemariva vibracija; buka se relativno lako smanjuje zahvaljuju}i visokoj frekvenciji; niska emisija tetnih tvari Mnogi ure|aji imaju manju emisiju NOx i CO u odnosu prema naizmjeni~nim strojevima ("reciprocating engines") koji rabe sli~na goriva; niski trokovi odràvanja; sposobnost da rabe razli~ita goriva; stroj je konstruiran da radi 24 sata 7 dana tjedno; pojednostavljeno je iskoritenje topline obzirom da je sva toplina ponovo vra}ena preko ispune cijevi za otpadne plinove; gdje je problem buke i vibracije; irok obujam topline zraka (200-250oC) moè se u~inkovito koristiti (14).
42
Nedostaci mikro turbine: trokovi kapitala (osnovni) su znatno ve}i nego kod konvencionalnih strojeva sli~ne veli~ine; blok postrojenje je vie podloèno ote}enjima; vrijeme do punog pogona moè biti duè nego kod konvencionalnih strojeva, zavisno od konstrukcije (14). Primjena mikro turbine: Najbolja je iskoristivost ako se rabi: pri radu velikog broja sati godinje; pri radu koji zahtijeva puno optere}enje (14) Uvo|enje mikro turbine u industriju, smatralo se, da to predstavlja "cijepanje tehnologije ("disruptive tehnology") jer su fundamentalno utjecale na rad i proizvodnju el. energije. Me|utim, sada su mikro turbine raspoloìve, a kroz pet godina tehnologija }e biti, vjerojatno, vie evolutivna nego revolucionarna. Asortiman proizvoda koji koriste otpadnu toplinu je u porastu (skladite topline, asimilacija hladno}e, eliminacija vla`nosti i dr.). Razvitkom tehnologije mikro turbine i cijene kW }e se postupno smanjivati. Me|utim, ono to }e posebno zadati mnogo truda i napora je izgraditi velik broj instalacija i ure|aja te mreù za distribuciju topline. Inicijativa US Department-a Energy (DOE) u pogledu unaprje|enja rada mikro turbine brzo }e rezultirati novim tehnologijama. DOE radi na tome da mikro turbina bude u stanju proizvoditi i vie od 40% el. energije. To }e se ostvariti pomo}u osovine turbine proizvedene od keramike, te temperatura od pribli`no 1000oC. O~ekuje se da }e navedena poboljanja biti ostvarena u roku od 3 do 5 godina (14). 2.4.1. Procjenjuje se da je trìte zainteresirano za male, odnosno mikro kogeneracije od 30 kW do 200 kW. To je raspon koji odgovara uslu`nom sektoru, ali ne i isklju~ivo. Tehni~ke barijere su otklonjene. Me|utim, u daljnjem razvitku gorivih }elija potrebno je posti}i poboljanje ekonomi~nosti goriva, ve}u pouzdanost u radu, niè trokove kapitala (niù proizvodnu cijenu) te niè trokove odràvanja (10). 2.5. Parna turbina ima najloiju elektroenergetsku u~inkovitost u odnosu prema plinskom stroju i plinskoj turbini. Me|utim, parna turbina ima velike mogu}nosti uporabe (otpadne) topline. Iz rashladnog sustava ispunih plinova koristi se vrela i hladna voda, pare niskog, srednjeg i visokog tlaka. Proizvodnja el. energije iznosi od 18 do 22%. 2.6. Uporaba gorivih }elija kao kogeneracijskih postrojenja uzrokovana je prednostima u odnosu na motore i turbine. irok je raspon mogu}nosti uporabe gorivih }elija za proizvodnju el. energije i topline, pa se ta postrojenja sve vie rabe iz slijede}ih razloga: proizvodnja se odvija s niìm toplinskim optere}enjem u odnosu prema motorima i turbinama;
Energija, god. 51 (2002) 1, 39-50
mogu}e je posti}i visoku u~inkovitost kod malih i velikih postrojenja; goriva }elija provodi el. energiju i toplinsku energiju izravno iz kemijske energije plina elektrokemijskom reakcijom bez standardnog izgaranja goriva; emisija NOx prouzro~ena izgaranjem je zanemariva i iznosi svega 10 ppm. Visoka u~inkovitost osigurava i znatno manju emisiju CO2 koja je tako|er zanemariva; postrojenja gorivih }elija mogu se izgraditi samo gdje je potreba za el. energijom i toplinom, uklju~uju}i i podzemne prostorije urbanih prostora; visok stupanj iskoritenja goriva u elektri~nom dijelu do 50%, a u toplinskom i do 45%; mogu}nost uporabe raznih vrsta plinova bogatim vodikom; ne stvaraju buku prilikom rada; mogu rabiti vrlo niski tlak plina; utjecaj na okoli je prakti~ki zanemariv; toplinsku energiju je mogu}e dobiti kao toplu vodu i niskotla~nu paru (7,20). 2.6.1. Tehnologija gorivih }elija je ~ista i u~inkovito koristi gorivo, nemaju pokretnih dijelova to pojeftinjuje odràvanje. Me|utim, njihova proizvodnja je za sada dosta skupa, a i pouzdanost nije dokazana u pogledu izdr`ljivosti materijala. Gorive }elije kapaciteta 200 kWe ("Phosphoric Acid Technology") nalaze se na trìtu godinama. Op}e je miljenje, me|utim, da nisu dovoljno "zrele" ("mature") da bi zauzele zna~ajnije mjesto na trìtu. Treba ista}i da se ta tehnologija podràva na trìtu. Nedavno je iz automobilske industrije preuzeta goriva }elija
("Proton exchange membrane" PEM). Te gorive }elije mogu osigurati toplu vodu od 90oC, a raspon njihovog kapaciteta prikladan je za kogeneraciju u uslu`nom sektoru. Predvi|a se, da }e se neke od njih koristiti kao prototip za stacionirane kogeneracije. U pogledu razvitka kogeneracije gorive }elije PEM predvi|a se da bi bila na trìtu (masovna proizvodnja) u roku od ~etiri do sedam godina. Zahvaljuju}i ~injenici elektrolit PEM (PEFC) gorive }elije, polymer mebrane, daleko je najjeftiniji na~in proizvodnje el. energije i topline iz vodika. S obzirom na prili~no jednostavnu strukturu koja u kombinaciji s radnom temperaturom od 80o do 90oC prikladan je za opskrbu stambenih zgrada, ku}a za stanovanje, privatnih ku}a, u bliòj budu}nosti i u automobilskoj industriji. Mnogi od vode}ih proizvo|a~a u svijetu uklju~ile su se u razvitak gorive }elije za putni~ka vozila i autobuse, koje bi trebale zamijeniti konvencionalne motore s unutarnjim izgaranjem. 2.6.2. Ozbiljni napori su uloèni s ciljem smanjenja broja galvanskih elemenata i poboljanja kvalitete goriva. S obzirom na primjenu u putni~kim vozilima, trebat }e prilagoditi i veli~inu gorivih }elija. Me|utim, najve}a je pozornost usmjerena ipak osim na veli~inu, na teìnu, i izbor goriva te kako smanjiti trokove proizvodnje gorivih }elija. Kad je rije~ o izboru goriva, onda je bez premca ukapljeni vodik. Me|utim na dananjem stupnju razvitka vodik nije mogu}e nabaviti na benzinskim postajama. Taj problem je mogu}e rijeiti kad bude rijeeno uskladitenje ukapljenog vodika. Prednost vodika je i u tome to ne
Tablica 3. Pregled razli~nih vrsta gorivih }elija, proizvodna svojstva i mogu}nost primjene Vrsta gorive }elije AFC Alkalne Fuel Cell PEM (PEFC) Proton Exchange Mebrane Fuel Cell PAFC Phosforic Acid Fuel Cell MCFC Molten Carbonate Fuel Cell SOFC Solid Oxid Fuel Cell Vodik CO Vodi, CO, methane Gorivo îst Vodik Vodik uklju~uju}i male koli~ine CO2 i N2 Radna temperatura 70oC Elektrolit Luìna Mogu}nost primjene Zra~ni brodovi, primjena u rudarstvu Mali obrt, kompjuterska oprema, ku}e (familijarne) rezidencije, auto, autobus Apartmani, uredske prostorije, javni bazeni za kupanje Apartmani, ku}e, industrijski kompleksi Obiteljske ku}e, apartmani, industrijski kompleksi
80oC
Polymer mebrana
Vodik s dodatkom malih koli~ina CO2 i N2
200oC
Fosforna kiselina
Pribli`no 650 C Pribli`no 850oC

o
Otopljen lithium i kalijev karbonat
Sloj keramike
Izvor: Wilfried Bucholz How will energing technologies impact the future of Micro and Small scale Cogeneration 21-WGC-6-9 June 2000. Nice France 43
Energija, god. 51 (2002) 1, 39-50
zahtijeva proces reformiranja. Diskusije se vode i o mogu}nostima uporabe metanola, benzina. Metanol se proizvodi svuda, ali emisija tetnih tvari }e se pove}ati, uz opasku da sadrì u mnogo manjem obujmu ugljikovodike. Zbog toga je potrebno namjeavanje benzenom ili aditivima. Najve}i problem je nedostatak mreè za distribuciju. Osim toga, metanol je otrovni materijal koji zahtijeva rukovanje s najve}im oprezom. Ukoliko benzin bude izabran kao gorivo, postoje}a kompletna infrastruktura moè se koristiti. Negativna strana uporabe benzina je pove}ana emisija tetnih tvari posebno CO2. Me|utim, ova se opaska odnosi na sadanju tehnologiju proizvodnje benzina. 2.6.3. Primjena gorivih }elija je jednostavnija u stambenim zagradama nego primjena u prometu (automobil, kamion i dr.). U posljednje vrijeme u SAD, Njema~koj, Japanu razne kompanije istraùju i testiraju gorivu }eliju PEM ("Proton Exchange Mebrane Fuel Cell"), malog kapaciteta, za uporabu u obiteljskim ku}ama i apartmanima. Jedna od tih kogeneracijskih jedinica pod nazivom "Home Energy Centre" (HEC) proizvodi DAIS Corporation - Odessa - Florida USA. Jedinica je sastavljen i kompletirana od strane HGC Hamburg Gas Consult GmbH (Hamburg Njema~ka). Za sada je 6 Alpha jedinica instalirano za razli~ne primjene u Njema~koj. Prva jedinica HEC bila je kupljena od Hein Gas Hamburger Gas Werke GmbH, a instalirana u kolovozu 1999. godine u viekatnici s 38 apartmana. Zgrada se nalazi u Harburgu ju`nom predgra|u Hamburga. Jedinica se sastoji od dva sve`nja gorivih }elija ("Cell stacks") svaki kapaciteta od po 1,75 kW. Pored visoke ukupne u~inkovitosti gorive }elije u usporedbi sa standardnim parnim kotlom ("Condensing boiler") i termoelektranama pogonjenih ugljenom, goriva }elija drasti~no smanjuje emisiju tetnih tvari (ugljikovodike CnHm, CO2, NOx). Daljnja zna~ajka gorivih }elija je u~inkovitost u proizvodnji el. energije koja doseè do 50% (PEM).
Tablica 4. Potreba za elektri~nom energijom i toplinom u raznim tipovima stambenih zgrada te udio kogeneracije gorive }elije u podmirenju tra`nje Tip zgrade Potra`nja el. energije Proizvedena od HEC-a Potra`nja topline Proizvedene od HEC-a Izvor [12] 44 Zgrada Obiteljska Zgrada Jedinica sa 6 sa 12 ku}a mjere apartmana apartmana 4,300 95% 17,000 100% 29,000 60% 51,000 41% 55,000 37% 86,000 25% kWhth - godinje kWhe - godinje
Zanimljivo je da se u kombiniranoj potronji energije u stambenim zgradama (tabl. 4) potronja prirodnog plina pove}ala izme|u 30 i 40% uz smanjenje emisije CO2 izme|u 11 i 20% ali i ostalih plinova staklenika. Zgrade su gra|ene prema njema~kim standardima iz 1995. godine (12). Uz poboljanje ekonomi~nosti u proizvodnji gorivih }elija, njihova je uporaba determinirana smanjenjem proizvodnih trokova. To je mogu}e ostvariti u masovnoj proizvodnji, odnosno potra`nji. Pretpostavlja se da }e Alpha goriva }elija biti u serijskoj proizvodnji u 2003. godini. Podatak koji privla~i nau posebnu pozornost glasi: "O~ekuje se da bi HEC fuel cell mogla imati prete`ni udio u opskrbi energijom stambenih zgrada u Njema~koj u razdoblju od pet do deset godina (12). Podatak koji izaziva divljenje, ali i oprez i sumnju. 2.6.4. Kompanija Sulzer Hexis Ltd osnovana 1997. godine, aktivna je u razvitku proizvodnji i marketinkoj ponudi gorive }elije, koja je ekoloki i ekonomski primjerena u podru~ju kogeneracije. Sulzer Hexis je razvio gorivu }eliju SOFC (Solid Oxid Fuel Cell) visokih temperaturnih svojstava, posebnih karakteristika materijala, procesa kontrole i cjelovitosti sustava. Sustav gorive }elije, u dananje doba, bio je razvijen da zadovolji potra`nju ku}anstva u el. energiji. Neiskoritena toplina se moè istodobno koristi i za opskrbu toplom vodom (grijanje i dr.). Prva generacija gorive }elije Hexis sistema snage 1 kW elektri~ne energije, uz u~inkovitost od 40%, planirana je za 2001. godinu. Solid oxide fuel cells (SOFC) izabrana je zbog njenih prednosti jednostavnom u fazi pripreme goriva. To omogu}ava irok raspon uporabe goriva fosilnog i biolokog podrijetla. U 2001. godini goriva }elija Hexis koristit }e prirodni plin kao pogonsku snagu. Oxid fuel cell goriva }elija je ja~ine 1 kW el. i 2 do 3 kW topline koja se moè pohraniti, dok se ne ukaè potreba za njenu uporabu. Od rujna 1998. godine poboljan je rad gorive }elije SOFC, tako da su pokusi dobili dugoro~no obilje`je, pa je istodobno goriva }elija u radu u est gradova u svijetu: Bazelu, Oldenburgu, Duisburgu, Tokiju, Bilbao i Groningen (Nizozemska). Jedinice u tim gradovima bile su u pogonu 21.000 radnih sati i proizvele, pribli`no, 10.000 kWh el. energije koja je predana u javnu el. mreù. O~ekuje se da bi se broj sati el. energije u 2000. godini mogao barem udvostru~iti, s obzirom da }e sustav biti duè vrijeme u pogonu. Podaci za prvi kvartal 2000. godine potvr|uju realnost predvi|anja. Naime, u tom razdoblju gorive }elije bile su u pogonu 9.000 sati, uz maksimalnu u~inkovitost od 40% proizvodnje el. energije (13).
Energija, god. 51 (2002) 1, 39-50
Tablica 5. Tehni~ki podaci gorive }elije (DOFC Solid Oxid fuel cells) Hexis system Promjer Visina Broj }elija Ukupna povrina (Cell Ariea) Radna temperatura Napon Jakost Snaga Gorivo 120 mm 518 mm 70 0.7 m2 950oC 39 V 27 A 1053 W Prirodni plin iz niskotla~ne mreè (lit. 13)
Obilje`ja i prednosti gorive }elije Hexis system: Fleksibilnost u izboru goriva; Uporaba tijekom cijele godine; Visoka u~inkovitost; Nema emisije NOx ni CO; Niski trokovi odràvanja uz tih rad bez buke (13). 2.6.5. Na~ela rada Stirling motora bila su poznata skoro prije 200 godina. Me|utim, do nedavna, tehni~ki problemi i trokovi investiranja bila su zapreka irenju ove tehnologije uporabe goriva. Stirling stroj moè rabiti sve vrste goriva, kao gorivo izvan pokretne stubline. Rad stroja je tih i iz razloga zatite ìvotne sredine prihvatljiv. O~ekuje se da }e za nekoliko godina biti spreman za trìte u konkurenciji s izmjeni~nim strojevima i gorivim }elijama. U 1999. godini dvije danske kompanije NSA i DONG istodobno su testirale u laboratorijima vrlo male Stirling strojeve od 0,8 kWe, i 5 kWe topline. Ispitivanja su obavljena u uvjetima rada s prekidima, a druga, u kontinuiranom radu. Stroj je bio u radu 1400 sati, a registrirani su sljede}i rezultati: h el. = 8%, a h (topl.) = 81%. Ukupna u~inkovitost je blizu prihvatljivih 89%. Prili~no mala proizvodnja el. energije moè zadovoljiti potrebe ve}ine ku}anstava. Emisija CO = 180 ppm, a NOx 100 ppm kod 5% O2. Ja~ina zvuka kre}e se na razini od 43 dB (A). Posebno se ukazuje na okolnost da razina cijena prirodnog plina u odnosu na niske cijene energije mogu biti zapreka brèm prodoru sustava Stirling motora. Tehni~ki problemi su po svoj prilici rijeeni, ostaje da se znatno pobolja ekonomi~nost proizvodnje Stirling motora (18). 3. INVESTICIJSKA ULAGANJA I TROKOVI ODR@AVANJA 3.1. Ekonomi~nost proizvodnje malih i mikro kogeneracija odre|ena je trokovima kapitala, trokovima goriva te trokovima odràvanja. U trokove kapitala spadaju trokovi kapitala ("interest costs") i amortizacija (otpis write offs). Specifi~ne investicije
se kre}u izme|u 600 US$/kW do 2000 US$/kW, zavisno od zemlje proizvo|a~a i veli~ine kapaciteta. Male jedinice su skuplje, s obzirom na mali obujam proizvodnje. Glavni razlog relativno visokih trokova investicija su relativno visoki trokovi kontrole i dodatne opreme nezavisno od veli~ine postrojenja (grafikon 1). Postrojenja koja se rade po narud`bi su u pravilu skuplja od onih koja se proizvode serijski. Plinski motor koji radi na na~elu paljenja iskrom ("spark ignition") u odnosu na primjer, fuel cells ne zahtijeva znatno ve}e investicije po kW nego moderno postrojenje velikog kapaciteta termocentrale. Tehni~ka amortizacija postrojenja moè biti duà od 15 godina, to je tako|er konkurentno velikim termocentralama (19). Vrlo je instruktivan podatak o kretanju investicija u plinske naizmjeni~ne mikro kogeneracijske strojeve u Danskoj. Proizvo|a~i, su Fichtel and Sachs, Khler and Siegel, Tedom i CES. Investicije se kre}u od 386 US$ za kW(el) za stroj kapaciteta od 5,5 kWel do 209 US$ za stroj od 51 kWel. Povrat kapitala ("pay back") iznosi 10 i vie godina. 3.2. Trokovi odràvanja i operativni trokovi malih jedinica kre}u se od 0,01 i 0,03 US$/kWh. Trokovi iznad 0,01 US$/kWh su razlog za razmiljanje. Suvremena konstrukcija kao i pra}enje procesa i kontrola doprinose uspjenom radu stroja. Da bi se osigurala ekonomi~nost i pouzdanost rada jedinice kogeneracije, potrebno je da besprijekorno funkcionira sustav managmenta koji se sastoji u primanju informacija te upozorenja o eventualnim nedostacima u radu jedinice.
Grafikon 1. Investicijska ulaganja u kogeneracijska postrojenja paketne izvedbe s plinskim motorom Izvor: [7] 45
Energija, god. 51 (2002) 1, 39-50
3.3. Va`na karika u oblikovanju cijena proizvoda kogeneracije predstavlja cijena goriva. Ve}ina tarifnih sustava prodaje prirodnog plina preferira veliku i konstantnu potro{nju, pa je cijena plina ovisna o obujmu i stalnosti prodaje. 4. EKOLOKI ASPEKTI UPORABE KOGENERACIJSKIH POSTROJENJA 4.1. Kogeneracijska postrojenja u pravilu znatno manje zaga|uju okoli u odnosu prema klasi~nim elektroenergetskim postrojenjima, ovisno o primijenjenoj tehnologiji, goriva koje se rabi te u~inkovitosti postrojenja.
Na osnovi iskustva kogeneracijska postrojenja tede se 35% do 40% primarne energije, koja se pretvara u sekundarnu, a na taj na~in se istodobno smanjuje zaga|ivanje okolia. Tako se na primjer smanjuje emisija CO2 za 59%, a NOx za pribli`no 26% ukoliko su postrojenja pogonjena prirodnim plinom. Me|utim, u pravilu kogeneracijska postrojenja nemaju visoke dimnjake tako da emitirani plinovi znatno optere}uju neposredno podru~je (7). 4.2. Znatan napredak u proizvodnji mikro kogeneracija u~injen je u Njema~koj, gdje je proizvedena jedinica BHkW Model 110 i S (grafikon 2,3 i 4). Ono
Kogeneracijske izvedbe
Grafikon 2. Kogeneracijske izvedbe Izvor: [8] 46
Energija, god. 51 (2002) 1, 39-50
Grafikon 3. Izvor: [8]
to je posebno zna~ajno jest podatak da postrojenje pogonjeno prirodnim plinom ostvaruje utedu u primarnoj energiji, u odnosu na postrojenje pribli`no iste veli~ine pogonjeno ugljenom, 38,5% uz istodobno smanjenje emisije CO2 za 59,3% te NOx za 26,8%. Krajem 1999. godine, u Njema~koj, je bilo u pogonu 6000 jedinica. 4.3. Emisija tetnih tvari ostvarena u gorivoj }eliji PEM znatno je manja u usporedbi s ostalim elektroenergetskim postrojenjima. To se reljefno o~itava u graf. 4. Emisija CO i NOx je zanemariva.
5. PROCJENE BUDU]E PROIZVODNJE MALIH I MIKRO KOGENERACIJA 5.1. Bitna su obilje`ja suvremenog svijeta, izme|u ostalog, i sve ve}a potronja energije, posebice el. energije. S obzirom da je u dijelu svijeta gotovo nedostupna el. energija (posebno zemlje ju`no od Sahare), to potencira budu}e potrebe u elektroenergetskim objektima. Vjerujem u progres, koji }e bar u skromnom obujmu poboljati drutveni i ìvotni standard i tih zemalja u skoroj budu}nosti, to }e se odraziti i na potronju el. energije.
47
Energija, god. 51 (2002) 1, 39-50
Emission of a Cogeneration Fuel Cell in Comparison with Other Power Plants
Grafikon 4. Emisija kogeneracije gorive }elije PEM u usporedbi s ostalim elektroenergetskim postrojenjima Legenda: Gas Engine plinski stroj Gas Turbine plinska turbina Atmospheric Gas Burner atmosferski plinski plamenik PEM Fuel Cell goriva }elija PEM Izvor: [12]
Deregulacija i liberalizacija u proizvodnji i potronji el. energije u elektroprivrednim poduze}ima, brzo }e transformirati nove u~inke proizvodnje i potronje el. energije, u ~emu znatan udio imaju i male i mikro kogeneracije. Deregulacija }e pridonijeti ne samo smanjenju utjecaja monopola centraliziranih elektroenergetskih kompanija, nego i disperziji kogeneracije kapaciteta do 10 MW. Istodobno razvijat }e se konkurentnost izme|u kompanija, koje se bave proizvodnom i potronjom energije proizvedene u kogeneracijskom sustavu.
48
5.2. U razdoblju od 2000. do 2010. godine, potronja el. energije u svijetu rast }e s prosje~nom godinjom stopom od 2,4%. Istodobno se predvi|a da }e godinja stopa rasta razvitka kapaciteta kogeneracije do 10 MW iznositi 10%. Kapaciteti kogeneracije danas iznose 4,7% od ukupnih kapaciteta za proizvodnju el. energije, a tijekom 2010. godine njihov udio }e se pove}ati na 7,7% (graf. 5). U sklopu razmatranja tendencija strukturalnih promjena u proizvodnji malih i mikro kogeneracija, podaci u tablici 6 i slici 3 to najbolje ilustriraju.
Energija, god. 51 (2002) 1, 39-50
Grafikon 5. Projekcija budu}e potronje i proizvodnih kapaciteta elektri~ne energije u svijetu Izvor: [10]
5.3. U strategiji energetskog razvitka Republike Hrvatske (1998.) predvi|a se tako|er brz razvitak malih kogeneracija iz kojih bi proizvedena toplina u 2030. godini iznosila 4% od ukupne proizvodnje. Posebno se predvi|a brz razvitak malih kogeneracija u sektoru ku}anstva, usluga, bolnica, administrativnih i sportskih objekata te u ve}ini i manjim sustavima podru~nog grijanja. Osim toga, predvi|a se, da bi u tim postrojenjima u 2030. godini bilo proizvedeno 1 TWh el. energije. Kao ulazna energija za kombiniranu proizvodnju toplinske i el. energije predvi|a se koritenje prirodnog plina s 46% te derivata nafte, biomase i sun~eve energije s 54%. Udio obnovljivih izvora energije dosegao bi ~ak 38% (4). 6. ZAKLJU^NA RAZMATRANJA Budu}nost }e pokazati kako dosadanji razvitak malih i mikro kogeneracija opravdava predvidivi razvitak u idu}im godinama. Tehnologija kogeneracij treba biti trokovno u~inkovitija zahvaljuju}i masovnoj proizvodnji. Osim toga, ta tehnologija }e ponuditi potroa~u vie fleksibilnosti i pouzdanja nego konvencionalni centralizirani sustavi. Decentralizacija proizvodnje el. energije brzo }e odgovoriti na promjene u pogledu zahtjeva potroa~a. Decentralizirana proizvodnja el. energije omogu}it }e brè prilago|avanje kapaciteta u mreì el. energije. Poboljanje zatite ìvotne sredine, zahvaljuju}i ve}oj u~inkovitosti kogeneracije za mnoge zemlje, posebno najrazvijenije, moè biti va`no oru|e u ostvarenju njihovih ciljeva u sferi smanjenja emisije CO2 i drugih plinova staklenika. Proizvodnja el. energije predstavljat }e dio budu}e potra`nje prirodnog plina. Porast ne}e do}i sama po sebi, trebat }e uloìti dosta rada i kreativnih razmiljanja, a to se posebno odnosi na o~ekivanu ekspanziju decentralizirane proizvodnje el. energije i topline uporabom malih i mikro kogeneracija. Prirodni plin je gorivo koje }e biti most od fosilnih goriva do obnovljivih izvora energije, a istodobno i most od centraliziranih energetskih sustava do fleksibilnijih decentraliziranih. Koja }e se od postoje}ih mikro tehnologija pokazati dominantna u budu}nosti, teko je predvidjeti. Izmjeni~ni strojevi kapaciteta u rasponu od 1 do 30 kW, bit }e dominantni na trìtu koje u stopu prati razvitak mikro turbina. Izmjeni~nim strojevima }e u skoroj budu}nosti, u razdoblju od deset godina biti konkurentni gorive }elije i Sterling strojevi. S obzirom da proizvodnja malih kogeneracija ima dugu tradiciju, to zasluùje epitet klasi~ne. Proizvodnja malih kogeneracija odvijat }e se usporedno s potrebama gospodarstva, uslu`nih djelatnosti, podru~nog grijanja i dr.
49
Tablica 6. O~ekivana struktura proizvodnje malih i mikro kogeneracija

1995. % Snaga do 35 kW Snaga od 35 do 50 kW Snaga od 50 do 200 kW Snaga od 0,2 do 2 MW Ve}e snage od 2 MW- 10 MW Ukupno 10 15 25 35 15 100,0 2002. % 5 25 40 20 10 100,0 (lit. 10)
Slika 3 Struktura proizvodnje malih i mikro kogeneracija (1995 i 2002). Izvor: [10]
Iz tablice 6 moè se zaklju~iti da }e najve}i porast zabiljeìti mikro kogeneracije kapaciteta od 50 do 200 kW tj. od 25% na 40% udjela u ukupnoj proizvodnji el. energije. Predvi|a se da }e u Europi do 2010. godine biti instalirano pribli`no 30 GW snage mikro kogeneracija u 300.000 jedinica malih turbina kapaciteta u rasponu izme|u 30 do 200 kW (10). Visoka u~inkovitost kogeneracija pogonjenih plinom predstavljaju znatan doprinos u smanjenju emisije otrovnih plinova i plinova staklenika koju generiraju relativno slabi u~inkoviti sistemi. Osim toga, dobrobit se sastoji i u minimalnim gubicima energije to ima za posljedicu smanjenje u investicijama za nove objekte.
Energija, god. 51 (2002) 1, 39-50
U razdoblju od 2000. do 2010. godine, u svijetu godinja stopa rasta razvitka kapaciteta kogenracije do 10 MW iznosit }e 10%, tako da bi udio malih i mikro kogeneracija u 2010. godini iznosio 7,7% od ukupno instaliranih kapaciteta za proizvodnju el. energije. U 2000. godini kapacitet malih i mikro kogeneracija iznosio je 4,7%. Na pragu smo sna`nih evolutivnih promjena, od centralizirane proizvodnje i potronje el. energije i topline prema u~inkovitijoj decentraliziranoj. Budu}nost }e pokazati koliko su naa optimisti~na o~ekivanja bila realna.
LITERATURA [1] H. J. RASMUSEN: "Technological Progress and the Energy Challenges The Role of Natural Gas", Revue de lnergie No 508 Juillet-aout 1999., Paris str. 391. [2] Dr. K. BRENDOW: "Energy Sector Deregulation and Technical Development" Revue de lnergie No 508 Juillet-aout 1999., Paris str. 393-397. [3] J. CHESSHIRE: "New Policy for Energy RD and D and Inovation in Liberalised Markets", Revue de lnergie No 508 Juillet-aout 1999., Paris str. 416-420. [4] Strategija energetskog razvitka Republike Hrvatske, Ministarstvo gospodarstva RH Energetski institut "Hrvoje Poàr", Zagreb, srpanj 1998. [5] Energija u Hrvatskoj: 1991-1995. - Godinji energetski pregled, Ministarstvo gospodarstva RH, Energetski institut "Hrvoje Poàr" Zagreb, listopad 1996. Energija u Hrvatskoj 1995-1999. - Godinji energetski [6] pregled - Ministarstvo gospodarstva RH, Energetski institut "Hrvoje Poàr" Zagreb, prosinac 2000. [7] M. UNI]: "Efikasnost koegeneracijskih postrojenja", Energetika Marketing, Zagreb, 1996. [8] "Das Massgeschniderte Energie konzept f r die Versorgung mit Strom and Wrme" 16. Me|unarodni znanstveno-stru~ni susret stru~njaka za plin Opatija, 2-4.05.2001., Hrvatska [9] 21. World gas Conference Nice June 6-9. 2000. France, Round Table 71. [10] A. JULIA: "Pushing small Scale Cogeneration info the Market 21. W.G.C. Nice, june 6-9. 2000. France [11] K. IKEDA, H. SAKAMOTO, H. IWAMOTO Development of the Ceramic Natural gas Engine (CGE) Cogeneration system", 21. W.G.C. June 6-9. 2000. Nice, France [12] W. BUCHOLZ: "How will Emerging Technologies Impact the Future of Micro and small Cogenerations?", 21. W.G.C. June 6-9. 2000. Nice, France [13] Dr. M. SCHMIDT, R. DIETHELM: "The Hexis Project: Natural gas Powered Fuel Cell Cogeneration Systems for Domestic Use", 21. W.G.C. June 6-9.2000. Nice, France [14] J. T. JOHNSON: "How Will Emerging Technologies impact the Future of Micro and Small. Scale Cogeneration Small gas Turbine", 21. W.G.C. June 6-9-2000. Nice, France 50
[15] R. MITCHENALL: "Shells Interests in Applications of gas for Power Generation and how this Impects Market Presente", 21. W.G.C. 6-9. June 2000., Nice, France [16] Prof. dr. sc. R. PROTI]: "Kriteriji prigodom izbora fosilnih goriva za proizvodnju elektri~ne energije u termoelektranama vaàn su iskorak u pravcu u~inkovite uporabe energetskih resursa", Energija 49/2000., br. 5 Zagreb [17] P. BRUEL: "Quelques reflections sur lExperience Franaise La Cogeneration", 21. W.G.C. 6-9. June 2000. Nice, France [18] A. H. PEDERSEN: "Reciprocating engines for micro cogeneratIon ( kWel)", 21. w.g.c. 6-9. June 2000. Nice, France [19] 19th WGC Report of Committee F Industrial and Comercial Utilization of Gases State of the Art of Small Scale cogeneration Milan 20/23.06.1994. [20] Prof. dr. sc. R. PROTI] "Uporaba prirodnog plina u proizvodnji elektri~ne energije pomo}u gorivih }elija (Fuel Cells)", Energija god. 46, broja 1, Zagreb, velja~a 1997.
EFFICIENCY OF SMALL AND MICRO COGENERATIONS The efficiency of small and micro cogenerations of different construction for decentralised electric energy and heat production related to big energy systems is given. Beside efficiency, economic and ecological advantages are analysed now and in the future.
LEISTUNGSFHIGKEIT KLEINER UND KLEINSTER MITERZEUGUNGEN In Erwgung gezogen wird die Leistungsfhigkeit einsamer kleiner und kleinster Miterzeugungen der elektrischen Energie und der Wrme verglichen mit grossen energetischen Verbunden.. Neben der Leistungsfhigkeit werden wirtschaftlich und umweltschutztechnisch heuere und knftige Vorteile berprft.
Naslov pisca: Prof. dr. sc. Radmilo Proti}, dipl. oec. Dobri dol 54 10000 Zagreb, Hrvatska Uredni{tvo primilo rukopis: 2001-10-01.
POUZDANOST KOMPONENTI I SUSTAVA UZEMLJENJA GRADSKE TS 10(20)/0.4 kV

Mr. sc. Pavle F i l k o, Osijek
UDK 621.317.1:621.316.1 IZVORNI ZNANSTVENI ^LANAK Rad prikazuje analizu pouzdanosti komponenti i sustava uzemljiva~a gradske TS 10(20)/0.4 kV. Cilj je pokazati vrijednosti pokazatelja pouzdanosti pojedinih komponenti uzemljenja i sustava uzemljenja u cjelini. Podaci o kvarovima su prikupljeni i analizirani na stvarnoj mreì TS 10(20)/0.4 kV grada Osijeka. Klju~ne rije~i: sustav uzemljenja gradske TS 10(20)/0.4 kV, pouzdanost komponenti i sustava uzemljiva~a, izra~un veli~ina pojedinih pokazatelja pouzdanosti uzemljenja.
1. UVOD Sustav uzemljenja TS 10(20)/0.4 kV, pogotovo u gradskim sredinama, je tema o kojoj se, na prvi pogled, sve reklo. Takvim, vjerujem nenamjerno nemarnim odnosom, smanjeno je daljnje istraìvanje uzemljenja, uzemljiva~kih sustava i njegovih komponenti. Ovim radom pokuavamo drugim pristupom otvoriti novi pogled na uobi~ajene metode odre|ivanja toga va`nog dijela elektroenergetskog sustava. Uzemljiva~ima TS 10(20)/0.4 kV se od projektnog zadatka preko projektiranja, izvo|enja pa do odràvanja u pogonu ne pridaje dovoljna pozornost, mo`da i zato jer postoji uvjerenje da se o njima sve zna. Stoga pogledajmo to o uzemljiva~ima gradskih TS moè re}i pouzdanost, sve prisutnija disciplina u analizi svekolikog elektroenergetskog sustava. Izvedba sustava uzemljenja gradske TS 10(20)/0.4 kV ovisi o na~inu uzemljenja neutralne to~ke napojne TS (110/10(20) kV ili 35/10(20) kV) tj. o ograni~enoj struji jednopolnog kratkog spoja. Za na slu~aj to je struja 300 A. Takav sustav uzemljenja gradskih TS 10(20)/0.4 kV op}enito moèmo zamisliti kao trokut (slika 1). U njemu su stranice pojedini uzemljiva~i, tj. osnovni uzemljiva~ same TS, dakle radni i zatitni uzemljiva~, zatim doprinos uzemljenju sustava TS preko plateva visokonaponskih napojnih kabela te tre}a stranica doprinos uzemljenju sustava TS putem nul-vodi~a i/ili plateva niskonaponskih kabela ili izvoda kojima iznosimo elektri~nu energiju iz TS. Prikupljanje podataka o uzemljiva~ima TS 10(20)/0.4 kV jest ponajve}i problem jer tako sistematiziranih podataka nema. Stoga je po~etna zada}a bila da se prikupi, sistematizira i izradi baza podataka o uzemljenju
i kvarovima na uzemljenju preko 200 TS u gradu Osijeku. Potom je izvrena analiza pouzdanosti dijelova uzemljiva~kog sustava i sustava u cjelini. 2. O POUZDANOSTI Pojam pouzdanosti obuhva}a opis svih karakteristi~nih sposobnosti nekog sustava, iskazan naj~e}e matemati~kom vjerojatno}u, da konkretan sustav radi na zadovoljavaju}i na~in uz zadane radne uvjete u predvi|enom vremenu. To je dakle vjerojatnost da se sustav ponaa prema o~ekivanju. O pouzdanosti sustava zaklju~ujemo preko pouzdanosti komponenata. Skup komponenata povezanih u funkcionalnu cjelinu s to~no odre|enom svrhom jest sustav. U naem slu~aju uzemljiva~ki sustav TS je skup njenih komponenti, tj. uzemljiva~a same TS, te spojeva visokonaponskih i niskonaponskih vodova koji doprinose smanjenju otpora rasprostiranja uzemljenja cijelog sustava. Dakle,
DOPRINOS VN POLJA
DOPRINOS NN IZVODA
TS 10(20)/0.4 kV
RADNI I ZATITNI UZEMLJIVA^ TS
Slika 1. Sustav uzemljenja TS 10(20)/0.4 kV 51
P. Filko: Pouzdanost komponenti i sustava uzemljenja gradske TS 10(20)/0.4 kV
Energija, god. 51 (2002) 1, 51-58
komponenta je cjelina ~ija se pouzdanost ne moè odre|ivati rastavljaju}i je u dijelove. Rad na zadovoljavaju}i na~in jest rad u inènjerskim okvirima u kojima se promatra sustav. Pouzdanost sustava se u potpunosti odre|uje s dva osnovna pojma, a to su: stati~ka pouzdanost (ili adekvatnost, dostatnost) i dinami~ka pouzdanost (ili sigurnost). Pod pojmom stati~ke pouzdanosti se podrazumijeva mogu}nost pokrivanja ukupnih zahtjeva na sustav vode}i ra~una o planiranim i neplaniranim prekidima pogona (kvarovima) komponenata sustava, kao i pogonskim ograni~enjima sustava i njegovih komponenata. Sustav se u osnovi promatra stacionarno, a analiza obuhva}a sve mogu}e poreme}aje. Pod pojmom dinami~ke pouzdanosti se podrazumijeva i sposobnost sustava da ispravno radi i poslije iznenadnih poreme}aja nastalih kao posljedica kvarova i ispada komponenata sustava. Dakle, sustav se promatra dinami~ki, a analizom su obuhva}eni poreme}aji i prilike u sustavu neposredno nakon pojave poreme}aja. Ovakva odre|enja pouzdanosti podrazumijevaju da je rad sustava i njegovih komponenata uspjean ako tijekom zadanog vremena nisu ispali iz pogona zbog kvarova ili nekih drugih poreme}aja. Dakle, tu nije uklju~ena mogu}nost popravka i nastavljanja pogona nakon kvara. Zbog toga se promatraju dodatne mjere pouzdanosti koje uklju~uju sposobnost komponenata i sustava da se nakon kvara poprave i vrate u pogon. Najva`niji pokazatelj pouzdanosti za takav slu~aj je raspoloìvost koja kod popravljivih komponenata i sustava zna~i dio vremena tijekom duèg razdoblja u kojem su te komponente ili sustav spremni za pogon ili su u pogonu. Radi se o vjerojatnosti da se komponente ili sustav u slu~ajno odabranom trenutku tijekom duèg vremenskog razdoblja u budu}nosti ne nalaze u stanju kvara. Razli~iti pokazatelji pouzdanosti pri tome, kao karakteristike iskazane naj~e}e vjerojatno}u, nu`no pripadaju bilo komponentama pojedina~no, bilo sustavu u cjelini. Temeljni pristupi u analizi pouzdanosti sustava su: analiti~ki pristup (selektivna analiza kvarova, formiranje matemati~kog modela, izra~unavanje pokazatelja pouzdanosti za svako stanje posebno) i simulacijski pristup (iz poznatih funkcija razdiobe kvarova komponenata odre|ujemo pokazatelje pouzdanosti sustava metoda Monte Carlo ). Op}enito se pouzdanost komponente, tj. vjerojatnost zadovoljavaju}eg rada komponente, odre|uje kao statisti~ka vjerojatnost budu}i da su kvarovi komponenata slu~ajni doga|aji. Tako bismo mogli odrediti i pouzdanost komponente, odnosno vjerojatnost da kroz neko, odre|eno, razdoblje (vrijeme) komponenta ispravno radi. Pustili bismo komponentu da radi i zabiljeìli protok vremena do trenutka kvara komponente. Zatim bismo komponentu popravili i ponovili postupak. U golemoj ve}ini slu~ajeva komponenta }e ispravno raditi kroz neko vrijeme koje }e se razlikovati od prethodnog. Budu}i da trajanje tog vremena, vre52
mena do kvara komponente, moè teoretski poprimiti bilo koju vrijednost ve}u od nule i manju od beskona~ne, prihva}amo da je vrijeme do kvara komponente kontinuirana slu~ajna varijabla. Kada bismo zatim mogli odrediti funkciju razdiobe (distribucije) slu~ajne varijable t, koja je vrijeme do kvara komponente, dobili bismo vjerojatnost kvara komponente prije isteka vremena t , tj. nepouzdanost komponente: Q(t) = P{t t} Tada bismo mogli odredili i vjerojatnost ispravnog rada komponente kroz vrijeme t, tj. pouzdanost komponente : R(t) = 1 Q(t) = P{t t} gdje je t vrijeme kroz koje komponenta radi ispravno. Logi~an je izraz R(t) + Q(t) = 1, jer komponenta ili radi unutar vremena t ili se pokvarila prije isteka vremena t. Tipi~an je oblik funkcije pouzdanosti pokazan na slici 2. Ona opada monotono od vrijednosti R(0)=1 prema nuli kada vrijeme trajanja rada komponente teì prema beskona~nosti. Obrnuto vrijedi za funkciju nepouzdanosti.
1
Q(t)
R(t)
t
Slika 2. Funkcije pouzdanosti i nepouzdanosti komponente
Pored navedenih, postoje jo neke veli~ine koje karakteriziraju komponentu. To su intenzitet kvara komponente l(t) i srednje vrijeme do kvara m . Kako se vidi, a to i sva dostupna literatura iz podru~ja pouzdanosti potvr|uje, u elektroenergetskom sustavu najkoriteniji je eksponencijalni oblik funkcije pouzdanosti i to s konstantnom funkcijom intenziteta kvara. Na sljede}oj slici vidi se oblik te funkcije u odnosu na vrijeme.
intenzitet kvara l(t)
A podru~je ranih kvarova
B podru~je normalnog pogona
C podru~je istroenosti
vrijeme, t
Slika 3. Intenzitet kvara komponente
Energija, god. 51 (2002) 1, 51-58
Prikazana krivulja pokazuje tri vremenska podru~ja u kojima se intenzitet kvara komponente (ili sustava) ponaa po bitno druk~ijim zakonima. Prvo podru~je (A) odre|uje visok intenzitet kvarova koji eksponencijalno pada. To se objanjava ~injenicom kvarova koji nastaju u probnoj fazi uporabe dok se sustav ne uhoda, tj. dok se ne otklone "dje~je bolesti" . Elektroenergetski sustav ~ine komponente za koje se s dovoljnom to~no}u moè uzeti da podru~je ranih kvarova zavrava s testiranjima i probnim pogonom, dakle, s prvih nekoliko stotina sati rada, to je zanemarivo u odnosu na viegodinji pogon (podru~je B) koji se i godinje mjeri tisu}ama sati rada ili pripravnosti za rad. S druge strane, podru~je istroenosti (podru~je C) odga|a se redovitim pregledima, zamjenama, odràvanjima i remontima, te nastupa pri samom kraju ìvotnog vijeka koji je u pravilu vrlo dug. Tre}e podru~je (C) pokazuje tendenciju eksponencijalnog porasta broja kvarova, a to je posljedica starenja i troenja komponenti. Zbog svega toga se, sa zadovoljavaju}om to~no}u, podru~je promatranja komponenti i sustava ograni~ava na podru~je normalne eksploatacije (podru~je B). Kako je u tom periodu intenzitet kvara konstantan, karakteristi~ne veli~ine pouzdanosti dane su sljede}im izrazima: R(t) = e
l dt
0
menti elektroenergetskog sustava spadaju u skupinu obnovljivih komponenata (npr. elementi uzemljiva~a i dr.) i kod njih se uvodi pojam funkcije raspoloìvosti. Stacionarna raspoloìvost A(t) predstavlja matemati~ku vjerojatnost da }e komponenta ili sustav raditi u trenutku promatranja. Na prethodnoj slici prikazana je funkcija rada jedne takve obnovljive komponente. Isti~u se periodi rada, prikazani vremenom ispravnog rada mi, u odnosu na periode kvara prikazanih vremenom popravka ri. Iz toga slijedi prosje~no (srednje) vrijeme trajanja ispravnog rada (do kvara) m: m=
m
i =1
n Ako promatramo komponentu kroz dulji vremenski period, bit }emo u mogu}nosti odrediti i prosje~no (srednje) vrijeme popravka r: r=
r
i =1
= e - l t - pouzdanost - funkcija gusto}e vjerojatnosti kvara
q(t) = l e - l t
- l t
- nepouzdanost Q(t) = 1 - e 1 - srednje vrijeme do kvara m= l Komponenta elektroenergetskog sustava je prava obnovljiva komponenta koja radi ispravno do nastupa kvara. Nakon toga komponenta se isklju~uje iz pogona i popravlja ili zamjenjuje novom. Smatra se da je stanje komponente nakon popravka identi~no stanju prije kvara. Tako se ìvotni vijek komponente produàva i vremenski tijek komponente predstavlja cikli~nu funkciju dvaju stanja, rada i popravka. Sljede}a slika pokazuje tijek ìvotnog ciklusa obnovljive komponente.
n Tijekom ìvotne dobi obnovljive komponente (uzemljiva~a), razdoblja rada i popravka slu~ajne su veli~ine sa svojim funkcijama razdiobe. Na temelju tih funkcija razdiobe mogu se odrediti o~ekivana (srednja) vremena trajanja rada i popravka koja su jednaka onim u prethodnim izrazima. Literatura [2] daje sljede}i izraz za stacionarnu raspoloìvost komponente: m A= m+ r Stacionarna neraspoloìvost komponente tada je: r N=1 A= m+ r Raspoloìvost i neraspoloìvost komponente imaju svoju kona~nu vrijednost kada vrijeme promatranja komponente raste u velike vrijednosti. To se vidi na sljede}oj slici.
1
m m +l l m +l
A(t)
A(Q)
m1
m2
m2
N(t)
N(Q)
t=
n l+m
r1 0
r2
vrijeme (t)
r3
Slika 5. Funkcija raspoloìvosti i neraspoloìvosti komponente
Slika 4. Funkcija rada komponente
3. MODEL SUSTAVA S TRI KOMPONENTE (UZEMLJENJE TS) Razmatranja provedena u prethodnom poglavlju, mogu se primijeniti na bilo koji broj neovisnih komponenata, koje su povezane u bilo kakav funkcionalni sus53
Pretpostavka je kako je vrijeme trajanja ispravnog rada slu~ajna veli~ina s poznatom funkcijom razdiobe kao i da je vrijeme trajanja popravka slu~ajna veli~ina. Ele-
Energija, god. 51 (2002) 1, 51-58
tav poznate strukture, ~iji se rad u potpunosti moè prikazati nizom stanja u prostoru stanja, odnosno modelom stanja i prijelaza izme|u tih stanja. Uz navedeno, jo je jedini uvjet da su poznate vrijednosti stacionarne raspoloìvosti i neraspoloìvosti komponenata, ili to~nije, stacionarne vjerojatnosti stanja svake od komponenata. Stacionarne vjerojatnosti stanja, raspoloìvosti ili neraspoloìvosti sustava, izvode se direktno iz stacionarnih vjerojatnosti stanja, raspoloìvosti i neraspoloìvosti komponenata, ve} prema stanjima komponenata, te kombinaciji ili grupi stanja sustava, koja u prostoru stanja zna~i raspoloìvost ili neraspoloìvost sustava. To zna~i da se uvijek mora voditi ra~una o specifi~noj gra|i sustava i njegovim funkcionalnim karakteristikama, jer je samo tako mogu}e u prostoru svih mogu}ih stanja iste isticati i grupirati prema odre|enim kriterijima, npr. kriterijima uspjenog rada. Kona~no, da prikaèmo navedeno, posluìt }emo se sustavom uzemljiva~a gradske KTS 10(20)/0.4 kV, tj. trima komponentama (uzemljiva~ TS - 1, uzemljiva~ susjednih TS preko VN kabela 2, i uzemljiva~ niskog
napona preko nul-vodi~a - 3). Model pouzdanosti sustava je prikazan na sljede}oj slici:
1
Slika 6. Model sustava uzemljenja TS s tri komponente
Poznate stacionarne vrijednosti raspoloìvosti i neraspoloìvosti komponenata su:

A1() = N1() = m1 m2 m3 A () = A () = l1 + m1 2 l 2 + m2 3 l 3 + m3 l1 l2 l3 N2() = N3() = l1 + m1 l 2 + m2 l 3 + m3
Sva stanja prostora i me|uveze tih stanja moèmo vidjeti na sljede}oj slici:
"1" ABC
l2 m2
"4" AB C
l1
m1
l1 m1 m3
l3
m3
l3
"0" ABC
l2 m2
"2" ABC l3 m3
"5" ABC
l2 m2
"7" AB C
m3
l3 l1 "3" ABC m1 l2 m2 "6" AB C
l1 m1
Slika 7. Model uzemljenja TS s tri komponente 54
Energija, god. 51 (2002) 1, 51-58
Vjerojatnosti stanja takvog sustava u prostoru stanja dana su u sljede}oj tablici.

Tablica 1. Stanja sustava prema slici 7 Redni broj 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. Stanje sustava 0 1 2 3 4 5 6 7 Stanje komponente* 1. 1 0 1 1 0 0 1 0 2. 1 1 0 1 0 1 0 0 3. 1 1 1 0 1 0 0 0 Vjerojatnosti stanja sustava P"0" = A1 A2 A3 P"1" = N1 A2 A3 P"2" = A1 N2 A3 P"3" = A1 A2 N3 P"4" = N1 N2 A3 P"5" = N1 A2 N3 P"6" = A1 N2 N3 P"7" = N1 N2 N3 Frekvencije stanja sustava f"0" = f1 A2 A3+ f2 A1 A3+ f3 A1 A2 f"1" = f1 A2 A3+ f2 N1 A3+ f3 N1 A2 f"2" = f1 N2 A3+ f2 A1 A3+ f3 A1 N2 f"3" = f1 A2 N3+ f2 A1 N3+ f3 A1 A2 f"4" = f1 N2 A3+ f2 N1 A3+ f3 N1 N2 f"5" = f1 A2 N3+ f2 N1 N3+ f3 N1 A2 f"6" = f1 N2 N3+ f2 A1 N3+ f3 A1 N2 f"7" = f1 N2 N3+ f2 N1 N3+ f3 N1 N2
* 1 - komponenta u stanju ispravnosti; 0 - komponenta u stanju kvara
Izraz za stacionarnu raspoloìvost sustava glasi: m1 m 2 m 3 A() = A1 ()A2 ()A3 () = (l 1 + m1 )(l 2 + m 2 )(l 3 + m 3 ) Frekvencija kvara takvog sustava je: f = f1 N 2 N 3 + f 2 N 1 N 3 + f 3 N 1 N 2 a srednje vrijeme popravka kvara tog sustava je: r1 r2 r3 1 r= = r1 r2 + r2 r3 + r1 r3 m1 + m 2 + m 3 Frekvencije pojedinih stanja se mogu vidjeti u tablici 1, a vrijeme boravka u svakom stanju je: m = T" 0 " = T" 2 " = T" 4 " = T" 6 " = 1 1 , T"1" = , l1 +l 2 +l 3 m1 + l 2 + l 3
koji sli~an kvar koji za posljedicu ima potpuni fizi~ki prekid VN kabela dakle i prekid spoja sa uzemljiva~em TS) srednje vrijeme trajanja kvara 60 sati godinje po svim VN kabelima u gradu Osijeku godinje. Ako je "n" broj kvarova (prekida) svih VN kabela prosje~no 12, u gradu Osijeku, to je dakle intenzitet 12 takvih kvarova = 6.59 na 100 km gradske visokona1.82 ponske kabelske mreè godinje. U~estalost kvarova (potpunog prekida kabela) ra~unamo po izrazu: n 12 f= = = 2.4145 10 2 (1 / god ) N T 497 1 Srednje vrijeme trajanja kvara (r) je prosje~no 60 sati po godini, pa je broj sati pogona (srednje vrijeme ispravnog rada), m=8760-60=8700 sati po godini u gradu Osijeku. Slijedi stacionarna raspoloìvost (vjerojatnost ispravnosti) VN komponente: m 8700 A= = = 0.993151 m + r 8760 pa je intenzitet kvara jednog VN kabela kao komponente uzemljiva~kog sustava: f 0.024145 l= = = 0.024312(1 / god ) A 0.993151 Poznavaju}i stacionarnu raspoloìvost, stacionarna neraspoloìvost (vjerojatnost kvara) je: N = 1 A = 1 0.993151 = 6.849 10 3 pa je intenzitet popravka jednog VN kabela: f 0.024145 m= = = 3.5253(1 / god ). N 0.007 a2) Uzemljiva~i NN mreè preko nul-vodi~a i plateva niskonaponskih kabela Ulazne veli~ine: 279 KTS-ova u gradu Osijeku
55
1 1 , T" 3 " = , m 2 +l1 +l 3 m 3 +l1 +l 2 1 1 , T" 5 " = , m1 + m 2 + l 3 m1 + m 3 + l 2 1 1 , r = T" 7 " = l1 + m 2 + m 3 m1 + m 2 + m 3
4. PRORAÛN KARAKTERISTI^NIH VELIÎNA POUZDANOSTI a) Karakteristi~ne veli~ine pouzdanosti komponenata uzemljiva~a transformatorske stanice 10(20)/0.4 kV a1) Uzemljiva~i susjednih TS preko plateva napojnih visokonaponskih kabela Ulazne veli~ine: 279 KTS-ova u gradu Osijeku 497 vodova 10 kV (KDV-a) (N) ukupne duljine 182 km 12 kvarova godinje (n) (promatraju}i samo kvar na kabel glavi, spojnici, gra|evinsko ote}enje ili bilo
Energija, god. 51 (2002) 1, 51-58
1953 NN kabelskih vodova (N) ukupne duljine 488 km 36 kvarova (potpunog prekida) godinje (n) (promatran samo kvar na kabel glavi, spojnici, gra|evinsko ote}enje ili bilo koji sli~an kvar koji za posljedicu ima potpuni fizi~ki prekid NN kabela, dakle i prekid spoja sa uzemljiva~em TS) srednje vrijeme trajanja kvara 72 sata godinje po svim NN kabelima u gradu Osijeku godinje. Ako je "n" broj kvarova (prekida) svih NN kabela prosje~no 36, u gradu Osijeku, to je dakle intenzitet 36 takvih kvarova = 7.38 na 100 km kabelske niskona4.88 ponske mreè godinje. U~estalost kvarova (potpunog prekida kabela) ra~unamo po izrazu: n 36 f= = = 1.8433 10 2 (1 / god ) N T 1953 1 Srednje vrijeme trajanja kvara (r) je prosje~no 72 sata po godini i svim NN kabelima (izvodima), pa je broj sati pogona (srednje vrijeme ispravnog rada, m=8760-72=8688 sati po godini u gradu Osijeku. Slijedi stacionarna raspoloìvost (vjerojatnost ispravnosti) NN komponente: m 8688 A= = = 0.991781 m + r 8760 pa je intenzitet kvara jednog NN kabela kao komponente uzemljiva~kog sustava: f 0.018433 l= = = 1.8586 10 12 (1 / god ) A 0.991781 Poznavaju}i stacionarnu raspoloìvost, stacionarna neraspoloìvost (vjerojatnost kvara) je: N = 1 A = 1 0.991781 = 8.219 10 3 pa je intenzitet popravka jednog NN kabela: f 0.018433 m= = = 2.24273(1 / god ). N 0.008219 a3) Zdruèni (radni i zatitni) uzemljiva~ osnovni uzemljiva~ transformatorske stanice Ulazne veli~ine: 279 KTS-ova u gradu Osijeku (N) procjena je 0.3 kvara godinje (n) (prekida trake za uzemljenje, spoja na prsten i sli~no kao posljedica gra|evinskog ote}enja, oslabljenja mehani~kog i/ili elektri~kog spoja, uklju~ivo prekid zbog mjerenja otpora uzemljenja) procijenjeno prosje~no srednje vrijeme trajanja kvara 0.9 sati po godini u gradu Osijeku. Ako je "n" broj kvarova (prekida) na uzemljiva~kim trakama radnog i/ili zatitnog (osnovnog) uzemljiva~a TS, procijenjen na prosje~no 0.3 u gradu Osijeku, to je 0.3 dakle intenzitet takvih kvarova = 0.10753 na 100 2 .79 TS-a godinje.
56
U~estalost kvarova (potpunog prekida spoja s uzemljenjem TS) ra~unamo po izrazu: n 0.3 f= = = 1.07527 10 3 (1 / god ) N T 279 1 Srednje vrijeme trajanja kvara (r) je procijenjeno na prosje~no 0.9 sati po godini, pa je broj sati pogona (srednje vrijeme ispravnog rada), m=8760-0.9=8759.1 sati po godini u gradu Osijeku. Slijedi stacionarna raspoloìvost (vjerojatnost ispravnosti) te komponente uzemljiva~kog sustava: m 8759.1 A= = = 0.999897 m + r 8760 pa je intenzitet kvara ovog uzemljiva~a TS kao komponente uzemljiva~kog sustava: f 0.00107527 l= = = 1.07538 10 3 (1 / god ) A 0.999897 Poznavaju}i stacionarnu raspoloìvost, stacionarna neraspoloìvost (vjerojatnost kvara) je: N = 1 A = 1 0.999897 = 1.03 10 4 pa je intenzitet popravka osnovnog uzemljiva~a jedne TS: f 0.00107527 m= = = 10.4395(1 / god ). N 0.000103 b) Karakteristi~ne veli~ine pouzdanosti sustava uzemljenja TS s tri komponente Ulazne veli~ine komponenti: 1. osnovni uzemljiva~ TS : f1 =1.07527 10-3 (1/god) A1 =0.999897 l1 =1.07538 10-3 (1/god) N1 =1.03 10-4 m1 =10.4395 (1/god) 2. uzemljiva~ susjednih TS preko VN kabela: f2 =2.4145 10-2 (1/god) A2 =0.993151 l2 =2.4312 10-2 (1/god) N2 =6.849 10-3 m2 =3.5253 (1/god) 3. uzemljiva~i NN mreè preko NN izvoda: f3 =1.8433 10-2 (1/god) A3 =0.991781 l3 =1.8587 10-2 (1/god) N3 =8.219 10-3 m3 =2.2427 (1/god). b1) Ako promatramo ovaj sustav s ispravnim komponentama (stanje "0"), karakteristi~ne veli~ine pouzdanosti su sljede}e: Frekvencija (u~estalost) kvarova sustava uzemljenja s tri komponente je: f = f1 A2 A3+ f2 A1 A3+ f3 A1 A2 = 4.3308 102(1/god)
Energija, god. 51 (2002) 1, 51-58
Stacionarna raspoloìvost (vjerojatnost ispravnosti) ovog sustava iznosi: A = A1 A2 A3 = 0.98489 Srednje vrijeme trajanja kvara ovog sustava je: 1 m =T = = 22.741( sati / god ) l 1l 2 l 3 Intenzitet kvara uzemljiva~kog sustava kao cjeline je: f l = = 4.3972 10 2 (1 / god ) A Stacionarna neraspoloìvost (vjerojatnost kvara) sustava iznosi : N = 1 A = 1.511 10 2 I intenzitet popravka uzemljiva~kog sustava iznosi: f m = = 2.8662 (1 / god ). N b2) Ako promatramo sustav u stanju kvara jedne komponente, npr. NN izvoda (3. komponenta, stanje "3"), karakteristi~ne veli~ine pouzdanosti su sljede}e: Frekvencija (u~estalost) kvarova sustava uzemljenja u tom stanju je: f = f1 A2 N3+ f2 A1 N3+ f3 A1 A2 = 1.8512 102(1/god) Vjerojatnost stanja sustava iznosi: P" 3 " = A1 A2 N3 = 8.1619 10 3 Vrijeme boravka u ovom stanju je: 1 T" 3 " = = 0.4409 ( sati / god ) m 3 +l1 +l 2
Intenzitet kvara uzemljiva~kog sustava u ovom stanju je: f l = = 2.2681 (1 / god ) A I intenzitet popravka uzemljiva~kog sustava u ovakvom stanju iznosi: f m = = 1.8664 10 2 (1 / god ). N b3) Ako promatramo sustav u stanju kvara dvije komponente, npr. VN kabela i NN izvoda (2. i 3. komponenta, stanje "6"), karakteristi~ne veli~ine pouzdanosti su sljede}e: Frekvencija (u~estalost) kvarova sustava uzemljenja u tom stanju je: f = f1 N2 N3+ f2 A1 N3+ f3 A1 N2 = 3.472 104(1/god) Vjerojatnost ovog stanja sustava iznosi: P" 6 " = A1 N2 N3 = 5.6286 10 5 Vrijeme boravka u ovom stanju je: 1 T" 6 " = = 0.17334 ( sati / god ) l1 + m 2 + m 3 Intenzitet kvara uzemljiva~kog sustava u ovom stanju je: f l = = 5.7691 (1 / god ) A I intenzitet popravka uzemljiva~kog sustava u ovakvom stanju iznosi: f m = = 3.2474 10 4 (1 / god ). N
b4) Karakteristi~ne veli~ine pouzdanosti sustava u svim stanjima, tj. u svim kombinacijama kvarova komponenti (prema tablici 1 i pripadaju}im izrazima) dane su u sljede}oj tablici:
Tablica 2. Karakteristi~ne veli~ine pouzdanosti za sustav uzemljenja TS 10(20)/0.4 kV s tri komponente Red. Stanje broj sustava 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 0 1 2 3 4 5 6 7 Stanje komponente 1. 1 0 1 1 0 0 1 0 2. 1 1 0 1 0 1 0 0 3. 1 1 1 0 1 0 0 0 Frekvencije stanja sustava (1/god.) 4.3308 10-2 1.0635 10-3 2.4078 10-2 1.8512 10-2 9.7835 10-6 1.0683 10-5 3.2472 10-4 9.3973 10-8 Stac. raspoloìvost (vjeroj. ispravnosti) A = 0.98489 P"1" = 1.0145 10-4 P"2" = 6.792 10-3 P"3" = 8.1619 10-3 P"4" = 6.9965 10-7 P"5" = 8.4076 10-7 P"6" = 5.6286 10-5 N = 5.7981 10-9 Vrijeme boravka u stanju T (sati/god.) m = 22.741 9.5398 10-2 0.28209 0.4409 7.1513 10-2 7.87 10-2 0.17334 r = 6.17 10-2 Intenzitet Vjerojatnost kvara kvara (1/god.) 4.3972 10-2 10.483 3.5451 2.2681 13.983 12.706 5.7691 16.208 1.511 10-2 0.9999 0.99321 0.99184 0.9999994 0.99999916 0.99994 0.999999995 Intenzitet popravka (1/god.) 2.8662 1.0636 10-3 2.4243 10-2 1.8664 10-2 9.7835 10-6 1.0683 10-5 3.2474 10-4 9.3973 10-8
Napomena.
- 1 - komponenta u stanju ispravnosti; 0 - komponenta u stanju kvara - komponenta 1. osnovni uzemljiva~ - komponenta 2. - uzemljiva~ susjednih TS preko VN kabela - komponenta 3. uzemljiva~i NN mreè preko NN izvoda. 57
Energija, god. 51 (2002) 1, 51-58
4. ZAKLJUÂK Analizom dostupnih podataka iz dnevnika operatora mreè 10 i 0.4 kV, u gradu Osijeku, posljednjih pet godina, prosje~no godinje se doga|a 12 potpunih prekida visokonaponskog kabela. Tako|er je analizom zapisa o prekidima ustanovljeno da oni prosje~no traju 5 sati po prekidu. Za niskonaponsku mreù istovrsni podaci su sljede}i: prosje~no 36 prekida godinje s dva sata trajanja prekida. Kvarovi osnovnog uzemljiva~kog sustava TS su: prosje~no 0.3 kvara godinje s 0.9 sati trajanja kvara godinje. Prethodno poglavlje predo~ava prora~un kojim se pokazuju vrijednosti karakteristi~nih veli~ina pouzdanosti komponenata i sustava uzemljenja TS. Po u~estalosti kvarova prvi je VN kabel s 2.41 u 100 godina, a zadnji osnovni uzemljiva~ TS s 1.07 u 1000 godina, iako NN kabeli imaju ve}i intenzitet od 7.38 na 100 km NN mreè godinje od VN kabela s 6.59 na 100 km. Razlog je u tome to je NN kabela gotovo 4 puta vie od VN kabela. Po stacionarnoj raspoloìvosti, tj. vjerojatnosti ispravnosti, najbolji je naravno osnovni uzemljiva~ s 99.989 % vjerojatno}u ispravnosti, slijedi VN kabel s 99.31 %, te NN kabel s 99.18 %. Po intenzitetu kvara prvi je VN kabel s 2.43 kvara u 100 godina, slijedi NN kabel s 1.86 kvarova u 100 godina, a najbolji je osnovni uzemljiva~ TS s 1.07 kvarova u 1000 godina. Najve}i intenzitet popravka ima osnovni uzemljiva~ TS s 10.44, slijedi VN kabel s 3.53, pa NN kabel s 2.24 popravka godinje, to zna~i da se VN kabel gotovo 3 puta, a NN kabel neto manje od 5 puta loije popravlja od osnovnog uzemljiva~a. Time je slikovitije prikazana vjerojatnost ispravnosti, a potvr|ene velike razlike komponenti sustava uzemljenja TS 10(20)/0.4 kV u intenzitetu kvara. Kada promatramo sustav uzemljenja TS 10(20)/0.4 kV kao paralelni spoj sve tri komponente (tablica C2), isti~u se dva ekstrema. Prvi je u stanju sustava "0" kada su sve tri komponente ispravne (to je i normalno èljeno stanje koje se odràva popravcima kod kvara i redovnim odràvanjem) sa stacionarnom raspoloìvo}u od 98.49 %, s mogu}im srednjim vremenom trajanja kvara od 22.74 sata godinje, intenzitetom kvara od 4.4 kvara u 100 godina i intenzitetom popravka od 2.87. Isti~e se frekvencija tog stanja od 4,33 u 100 godina. Drugi ekstrem je kada su sve tri komponente sustava uzemljenja u kvaru (to je i teoretski nemogu}e jer je to slu~aj kada TS uop}e nije u nikakvom pogonu, tj. ne postoji kao elektroenergetski objekt) no i za to stanje pouzdanost daje veli~ine.
Stanje s kvarom samo osnovnog uzemljiva~a ima frekvenciju od 1.06 kvarova u 1000 godina, s kvarom samo VN kabela od 2.41, a stanje s kvarom samo NN kabela ima frekvenciju od 1.85 kvarova u 100 godina.
LITERATURA [1] V. MIKULIÎ], M. URBIHA-FEUERBACH: "Analiza pouzdanosti i raspoloìvosti u Elektroenergetskom sustavu", I, II, III, IV ETF, Zagreb, 1976.-1977. [2] S. NIKOLOVSKI: "Osnove analize pouzdanosti elektroenergetskog sustava", ETF, Osijek 1995. [3] R. BILLINTON, R. N. ALLAN: "Reliabilitty Evaluation of Power Systems", Third Printing, 1990. [4] R. BILLINTON, R. N. ALLAN: "Reliability of Large Elektric power Systems", 1998. [5] V. MIKULIÎ], Z. IMI], S. NIKOLOVSKI: "Ovisnost raspoloìvosti razdjelne mreè o smjetaju i emi TS 110/x kV", Savjetovanje HK CIGRE, Cavtat 1997.
RELIABILITY OF URBAN 10(20)/0.4 kV TS GROUNDING COMPONENTS AND SYSTEM In the paper a reliability analysis of urban 10(20)/0.4 kV TS grounding components and system is given. The aim is to show the reliability parameters' value of certain components and the whole system. Failure data have been collected and analysed on the existing 10(20)/0.4 kV TS network of the town of Osijek. ZUVERLSSIGKEIT DER BESTANDTEILE DES ERDUNGSSYSTEMS EINES STDTISCHEN 10(20)/04 kV UMSPANNWERKES Die Arbeit stellt die berprfung der Zuverlssigkeit von Bestandteilen und von der Gesammtheit des Erdungssystems eines stdtischen 10(20)/04 kV Umspannwerkes. Ziel dieser Arbeit ist die Zuverlssigkeits-Kennzifferwerte einzelner Bestandteile und des ganzen Erdungssystems anzuzeigen. Die Angaben ber entstandene Fehler sind am bestehenden Netz der stdtischen 10(20)/04 kV Umspannwerke der Stadt Osijek angesammelt, und die Fehler selbst untersucht worden.
Naslov pisca: Mr. sc. Pavle Filko, dipl. ing. HEP DP Elektroslavonija Osijek et. kard. F. epera 1a, 31000 Osijek, Hrvatska Uredni{tvo primilo rukopis: 2001-09-04.
58
STRATEGIJA ISPITIVANJA CIJEVI PAROGENERATORA PWR NUKLEARNIH ELEKTRANA

Mr. sc. @eljko P o s t r u ` i n, Zagreb
UDK 621.039.51:618.1 PREGLEDNI ^LANAK U radu nuklearne elektrane sigurnost zauzima zna~ajno mjesto. Parogenerator, kao jedna od glavnih komponenata primarnog kruga, igra va`nu ulogu u sigurnosti, stabilnosti rada i produktivnosti nuklearne elektrane. Integritet parogeneratora, potrebno je u tom smislu, stalno odràvati i time omogu}iti visok stupanj raspoloìvosti rada elektrane. Za postizanje tog cilja, potrebno je provesti razli~ite aktivnosti pregleda i odràvanja komponenti za vrijeme redovitih prekida rada elektrane. Dosadanje iskustvo pokazuje da su PWR1 parogeneratori vrlo osjetljivi zbog ote}enja cijevi razli~itim mehanizmima. Periodi~na ispitivanja parogeneratora, jednako kao i inicijalna ispitivanja, osnovne su aktivnosti za postizanje spomenutih ciljeva. Klju~ne rije~i: parogenerator, vrtlo`ne struje, ispitivanje, propisi.
1. ISPITIVANJE PAROGENERATORA Pod pojmom ispitivanje parogeneratora podrazumijeva se ispitivanje cijevi i cijevne stijene parogeneratora. Cilj ispitivanja je saznanje o integritetu cijevi i cijevne stijene parogeneratora s aspekta mogu}ih ote}enja, koja bi mogla biti uzrokom potencijalnog proputanja primarnog hladioca u sekundarni krug elektrane. S tom svrhom primjenjuje se, kao najefikasnija, metoda ispitivanja pomo}u vrtlo`nih struja. 2. ÎMBENICI KOJI UTJEÛ NA DEFINIRANJE STRATEGIJE ISPITIVANJA Strategija pogonskog ispitivanja igra vrlo va`nu ulogu u radu svake pojedine nuklearne elektrane. Pri tom treba uzeti u razmatranje mnogo ~imbenika, kao to su: nacionalni propisi tehni~ka specifikacija odre|ene nuklearne elektrane pogonsko iskustvo (iznenadni zastoji zbog curenja cijevi parogeneratora ili njihovog puknu}a, status kondenzatorskih cijevi, kemijska kontrola hladioca, razli~iti neèljeni doga|aji za vrijeme rada parogeneratora, itd.) primijenjena tehnika ispitivanja vrtlo`nim strujama (bobbin2 sonde, rotiraju}e sonde, sonde s nizom zavojnica, itd.)
1
rezultati ispitivanja (npr. baza podataka od prethodnih ispitivanja) rezultati istraìvanja (istraìvanja koja se odnose na izva|ene cijevi iz parogeneratora, irenje mehanizama ote}enja, saznanja o uzrocima ote}enja, lokacijama ote}enja, itd.) pristup kriterijima ~epljenja (op}i kriterij prema dubini ote}enja, specifi~ni kriterij lokacije) radno iskustvo drugih sli~nih elektrana. 3. PODJELA ISPITIVANJA PWR PAROGENERATORA Osnovno ispitivanje Osnovno ispitivanje provodi se nakon instalacije parogeneratora, a prije uklju~enja u pogon. Rezultati, dobiveni osnovnim ispitivanjem, daju uvid o mogu}im ote}enjima nastalim prigodom proizvodnje i za vrijeme instalacije parogeneratora. Prvo pogonsko ispitivanje nakon osnovnog ispitivanja Svrha prvog pogonskog ispitivanja je prikupljanje informacija o: ote}enjima cijevi nastalim prilikom proizvodnje, te o ostalim ote}enjima cijevi prona|enim tijekom osnovnog ispitivanja. mogu}oj pojavi razli~itih tipova ote}enja cijevi nastalih nakon osnovnog ispitivanja. Dobiveni rezultati daju osnovne podatke za planiranje sljede}ih ispitivanja.
59
PWR- Pressurized Water Reactor (nuklearne elektrane s tla~novodnim reaktorima) 2 "Bobbin "sonda - klasi~na sonda za ispitivanje cijevi parogeneratora, radi u diferencijalnom i apsolutnom reìmu, sastoji se od dvije zavojnice namotane po obodu tijela sonde.
@. Postruìn: Strategija ispitivanja cijevi parogeneratora PWR nuklearnih elektrana
Energija, god. 51 (2002) 1, 59-65
Sljede}a pogonska ispitivanja Pogonskim ispitivanjima prikupljaju se informacije, kao to su: stupanj porasta ote}enja cijevi nastalih u radu parogeneratora izme|u dva ispitivanja mogu}a pojava novih ote}enja cijevi nastalih u radu parogeneratora izme|u dva ispitivanja. Pri pogonskom ispitivanju rezultati se mogu klasificirati u dvije osnovne skupine, a to je postojanje ili nepostojanje aktivnog mehanizma3 ote}enja cijevi. Ste~ena iskustva ispitivanja PWR parogeneratora, te uz to postoje}i propisi, ~ine bazu za odre|ivanje strategije ispitivanja. 4. ISKUSTVA ISPITIVANJA PWR PAROGENERATORA METODOM VRTLO@NIH STRUJA Postoji nekoliko tipova poznatih mehanizama ote}enja4 cijevi PWR parogeneratora. Na~elno mogu biti podijeljeni u dvije glavne grupe: Mehani~ki mehanizmi ote}enja Troenje volumno odnoenje materijala uzrokovano mehani~kim utjecajem kontakta dvaju materijala; Zamor degradacija materijala nastala irenjem ote}enja u materijalu uslijed promjenljivog mehani~kog optere}enja; Abrazija oblik erozije (gubitak materijala) uzrokovan udarom ~estica krutina i/ili teku}ina o povrinu materijala. Kemijski mehanizmi ote}enja Me|ugranularni napad ote}enje uslijed korozije koje se iri po granicama zrna u materijalu; Jami~asta korozija korozijski proces uzrokovan lokalnim galvanskim razlikama potencijala u cijevima i neravnomjernom brzinom korodiranja povrine; Stanjenje volumetrijsko odnoenje materijala cijevi, lokalna korozija uzrokovana kemijskim procesom uz prisustvo fosfatne kiseline; PWSCC (Primary Water Stress Corrosion Cracking) stvaranje pukotine uslijed naponske korozije na primarnoj strani cijevi. Intenzitet odre|enog mehanizma ote}enja ovisi o nekoliko ~imbenika, kao to su: 1. kemija vode 2. uvjeti (reìm) rada 3. poloàj cijevi u cijevnom snopu
3
4. poloàj ote}enja na cijevi 5. svojstva materijala cijevi 6. proces proizvodnje parogeneratora. Uzimaju}i u obzir morfologiju, ote}enje moè biti prepoznato kao: pukotina (me|ugranularni napad, PWSCC) povrinski gubitak materijala (troenje, stanjenje) volumno ote}enje (jami~asta korozija). Promatraju}i s aspekta strategije ispitivanja, vrlo je va`no kakvo je ponaanje mehanizama ote}enja. Tako je mogu}e prepoznati dva tipa mehanizama ote}enja: 1. aktivni mehanizmi ote}enja 2. ne aktivni mehanizmi ote}enja. Informacije o postoje}im mehanizmima ote}enja mogu biti prikupljene koritenjem razli~itih tehnika ispitivanja metodom vrtlo`nih struja (EC5 metoda). Svaka pojedina tehnika EC metode ima svoje karakteristike, prednosti i nedostatke. Kratak pregled karakteristika raznih EC tehnika ispitivanja prikazan je u tablici 1. Za ispitivanje parogeneratora metodom vrtlo`nih struja, mogu}e je iz prethodne tablice donijeti sljede}e zaklju~ke: 1. Bobbin tehnika je najprikladnija tehnika za brzo ispitivanje cijevi PWR parogeneratora, za prikupljanje osnovnih podataka o mogu}em ote}enju. 2. Rotiraju}a tehnika je najprikladnija tehnika ispitivanja s ciljem prikupljanja dodatnih informacija o ote}enjima prona|enim pomo}u bobbin tehnike ispitivanja, isto tako za ispitivanje podru~ja promjene geometrije cijevi. Potrebno je napomenuti da se u najnovije vrijeme razvijaju nove rotiraju}e tehnike ispitivanja. Primjena novih tipova sondi je koritenje rotiraju}eg magnetskog polja umjesto rotiraju}e zavojnice. S obzirom na vrlo veliku brzinu rotiraju}eg magnetskog polja, mogu}e je dobiti sli~ne rezultate kao i sa standardnom rotiraju}om sondom, a brzinom snimanja kao kod bobin sonde. To zna~i da nova sonda ima prednosti klasi~ne rotiraju}e sonde i bobbin sonde zajedno. Budu}nost }e pokazati kako }e nova sonda utjecati na rezultate ispitivanja. Zna~ajni doprinos odre|ivanju strategije ispitivanja je saznanje o mehanizmima ote}enja, koja se, u osnovi, sastoje od sljede}ih podataka: vrsta procesa degradacije (stanjenje, jami~asta korozija, PWSCC, me|ugranularni napad/SCC, troenje, itd.) lokacija degradacije (poloàj na cijevi: slobodna duìna, ispod potpornih struktura, ispod antivibracijskih elemenata, pri vrhu cijevne stijene, unutar cijevne stijene, poloàj u sklopu cijevne stijene: red i kolona cijevi, podru~je cijevne stijene parogeneratora, itd.)
5
Pojava novih signala ote}enja, povezanih s mehanizmima ote}enja, koji su bili utvr|eni za vrijeme pogonskog ispitivanja ili prethodno prona|eni signali ote}enja tog tipa, kojima je signal narastao u odnosu na osnovno ispitivanje. 4 U nedostatku adekvatnih hrvatskih naziva vrsta ote}enja, u tekstu su koriteni nazivi ote}enja na engleskom jeziku.
EC Eddy Current (vrtlo`ne struje)
60
Energija, god. 51 (2002) 1, 59-65
Tablica 1. Osnovne karakteristike razli~itih EC tehnika ispitivanja Tip EC tehnike Bobbin tehnika Sposobnost detekcije 1. Dubina ote}enja 2. Volumen ote}enja 3. Aksijalna lokacija ote}enja 4. Duìna ote}enja 5. irina ote}enja 6. Oblik ote}enja Rotiraju}a tehnika 7. Orijentacija ote}enja Mogu}nost mjerenja dubine ote}enja postoji, ali je pogreka mjerenja ve}a nego kod primjene bobbin tehnike. Napomena Mogu}nost mjerenja duìne ote}enja postoji (direktna funkcija velike aksijalne brzine), ali je pogreka mjerenja mnogo ve}a nego pomo}u rotiraju}e tehnike.
Osnovni nedostatak uporabe rotiraju}e teh8. Mogu}nost razlikovanja nekoliko ote}enja na nike sastoji se u maloj brzini ispitivanja u jednoj aksijalnoj lokaciji usporedbi s ostalim tehnikama ispitivanja (i 9. Mogu}nost ispitivanja dijelova cijevi s promje- do 30 puta sporija). nama geometrije (ulegnu}e, ispup}enje, prijelazna podru~ja, zakrivljenost). 1. Duìna ote}enja
Tehnika s povrinskih jnica
nizom 2. irina ote}enja zavo- 3. Orijentacija ote}enja 4. Mogu}nost razlikovanja vie ote}enja na jednoj aksijalnoj lokaciji
Sve spomenute mogu}nosti su bitno manje u usporedbi s adekvatnim mogu}nostima ispitivanja bobbin tehnike i rotiraju}e tehnike.
Napomena. "Duìna" je orijentirana u smjeru osi cijevi, a "irina" u smjeru oboda cijevi.
porast u~estalosti odre|enog tipa ote}enja uzroci ote}enja (istjecanja u kondenzatoru, prisustvo bakrenih slitina u sekundarnom krugu, kemijsko ~i}enje, nepredvidljivi doga|aji, itd.). U nekim slu~ajevima, kao to pokazuje iskustvo, postoji veliko neslaganje broja prona|enih ote}enja, raspodjele ote}enja (uzdu` cijevnog snopa i u sklopu cijevne stijene), te trend irenja ote}enja na parogeneratorima iste elektrane. To zna~i da je potrebno stvoriti bazu podataka za svaki parogenerator. U mnogim slu~ajevima, postojanje aktivnog mehanizma ote}enja uklju~uje: proirenje opsega ispitivanja, smanjenje intervala izme|u dvaju ispitivanja, mogu}u primjenu razli~itih tehnika ispitivanja. Pravilno definiranim opsegom i intervalom ispitivanja pomo}u vrtlo`nih struja, kao i primjenom adekvatne tehnike ispitivanja, mogu}e je posti}i pouzdan nadzor za o~uvanje integriteta cijevnog snopa parogeneratora. 5. PROPISI I PREPORUKE U SAD Postoji mnogo nacionalnih propisa u zemljama s vlastitim nuklearnim programima. Najrasprostranjeniji u svijetu su propisi Sjedinjenih Ameri~kih Dràva. U sljede}em poglavlju bit }e prikazan kratak pregled propisa i prakse ispitivanja PWR parogeneratora u SAD s diskusijom o novim dokumentima. Postoje dva osnovna dokumenta u SAD koji pokrivaju opseg ispitivanja parogeneratora PWR elektrana. Prvi
i najpoznatiji dokument je "NRC Regulatory Guide 1.83 - Inservice Inspection of Pressurized Water Reactor Steam Generator Tubes" (Pogonsko ispitivanje cijevi parogeneratora tla~novodnih nuklearnih elektrana), koji predstavlja stanje regulatornog organa SAD (US NRC6) i osnovni je obvezatni dokument u SAD. Nedostatak ovog dokumenta je taj to je on vrlo star (1975), te njime nije pokrivena dananja tehnologija ispitivanja parogeneratora, kao i nova saznanja o ponaanju ote}enja cijevi parogeneratora. Drugi dokument, koji proizlazi iz najnovijih iskustava industrije i ispitivanja, je EPRI7 document "TR-107569-V1R5: PWR Steam Generator Examination Guidelines (Smjernice za ispitivanje PWR parogeneratora), revizija 5 (1997) koji je u sadanje vrijeme najnapredniji dokument, ali nije obvezatan za primjenu. Osim spomenutih dokumenata NRC je u fazi pripreme novog dokumenta pod naslovom Steam Generator Tube Integrity (Integritet cijevi parogeneratora) koji je u obliku koncepta (Draft DG-1074). Spomenuti dokument trebao bi u budu}nosti zamijeniti R.G 1.83 i RG 1.121 "Bases for Plugging Degraded PWR Steam Generator Tubes" 08/1976 ( Osnove za ~epljenje ote}enih cijevi PWR parogeneratora). U tablici 2 prikazane su, ukratko, smjernice za ispitivanje parogeneratora obuhva}ene spomenutim dokumentima, a njihova usporedba prikazana je u dijagramima 1 i 2.
6 7
US NRC (United States Regulatory Commission) EPRI (Electric Power Research Institute)
61
Energija, god. 51 (2002) 1, 59-65
Tablica 2.
Dokument NRC R.G. 1.83 NRC DG-1074 Osnovno ispitivanje 100% cijelom duìnom metoda vrtlo`nih struja ili alternativna metoda
cijelom duìnom uobi~ajena metoda bezrazornog ispitivanja (npr., metoda vrtlo`nih struja s Draft 100% bobbin sondom). Dodatna ispitivanja s osjetljivijom tehnikom ispitivanja (npr. rotacijska tehnika vrtlo`nih struja) pri pojavi neuobi~ajenih i iskrivljenih signala. 100% cijelom duìnom uobi~ajena metoda bezrazornog ispitivanja s bobbin sondom. Dodatna ispitivanja pri pojavi neuobi~ajenih uvjeta rotacijskom tehnikom vrtlo`nih struja. Ostala pogonska ispitivanja Opseg: Prvo ispitivanje svi parogeneratori, min. 3% od svakog. Sva ostala ispitivanja potrebno je ispitati prigodom svakog ispitivanja barem 3% ukupnog broja cijevi u svakom parogeneratoru, ili jedan parogenerator u opsegu 3% ukupnog broja cijevi svih parogeneratora, pod uvjetom da prvo ispitivanje pokaè da se svi parogeneratori ponaaju sli~no. U opseg ispitivanja treba uklju~iti sve neza~epljene cijevi s ote}enjima 20%, te cijevi u podru~jima s potencijalnim problemima. Uzimanje uzoraka: Prema slu~ajnom odabiru, osim kada iskustvo na sli~nim elektranama pokaè kriti~no podru~je za ispitivanje. Tako|er treba ispitati sve neza~epljene cijevi, koje otprije imaju izmjereno ote}enje 20%. U ovisnosti o rezultatima ispitivanja vrtlo`nim strujama, opseg moè biti pove}an do 100% slijede}i "Posebne zahtjeve uzimanja uzoraka". Interval: Prvo ispitivanje nakon 6 (EFPM8) mjeseci rada elektrane ali prije 24 kalendarska mjeseca.Sljede}a ispitivanja: ne kra}e od 12, niti duè od 24 kalendarska mjeseca nakon osnovnog ispitivanja. Ako dva susjedna ispitivanja rezultiraju s manje od 10% cijevi s prona|enim ote}enjima (20%) i ne zna~ajno (10%) pove}anje ote}enja cijevi s osnovno otkrivenim ote}enjima, frekvencija ispitivanja moè se pove}ati u intervalu i do 40 mjeseci. Tehnika vrtlo`nih struja: standardna bobbin tehnika ispitivanja
EPRI TR-107569-V1R5 Dokument NRC R.G. 1.83
NRC Draft DG-1074
Opseg: Minimalni opseg 20% cijevi koje su ostale u pogonu, u ovisnosti od prisutnosti (da li je prisutan) aktivnog mehanizma ote}enja i njegovih karakteristika ( poloàj, intenzitet, stupanj irenja, itd. Uzimanje uzoraka: Po~etni uzorak: 20% cijevi svakog parogeneratora, koje su u pogonu (cijelom duìnom, uzimaju}i u obzir iskustvo na odre|enim i sli~nim elektranama, uvjetima rada, itd.). Proireni uzorak: u slu~aju pronalaska aktivnog tipa ote}enja, za vrijeme po~etnog uzimanja uzoraka, potrebno je ispitati 100% cijevi doti~nog parogeneratora, koje su ostale u pogonu, sve dok nije mogu}e pokazati da je taj tip ote}enja ograni~en na nekom kriti~nom podru~ju. Ako se tip ote}enja pojavi u kriti~nom podru~ju, proireni uzorak moè biti ograni~en na definirano podru~je, koje se sastoji od kriti~nog podru~ja i okolnog pojasa. Interval: Prvo ispitivanje: izme|u 6 i 24 EFPM. Sljede}a ispitivanja: frekvencija ispitivanja treba biti odabrana tako da procjena pogona9 pokaè da }e biti zadovoljena provedba kriterija integriteta cijevi10 do sljede}eg planiranog ispitivanja doti~nog parogeneratora. Nadalje, niti jedan parogenerator ne smije raditi vie od dva goriva ciklusa izme|u pogonskih ispitivanja. Nakon neplaniranih obustava pogona, kao to je curenje cijevi iz primarnog u sekundarni krug, seizmi~ke pojave OBE, LOCA, MSLB, MFLB11. Tehnika vrtlo`nih struja: standardna bobbin tehnika ispitivanja. Dodatna ispitivanja, za neuobi~ajene uvjete ili signale, s osjetljivijom tehnikom ispitivanja bez razaranja (npr. rotiraju}om sondom).
EFPM (Effective Fuel Power Months) Mjeseci efektivnog rada elektrane procjena pogona procjena koja treba osigurati uvjet da }e cijevi parogeneratora zadovoljavati kriterij integriteta cijevi do slijede}eg ispitivanja 10 kriterij integriteta cijevi - omogu}uje, ako je zadovoljen, razumnu sigurnost da }e integritet cijevi ostati dosljedan s postoje}im dobivenim dozvolama za pogon 11 OBE (Operating Basis Earthquake), LOCA (Loss-of-coolant accident), MSLB, MFLB (Main steam line or feedwater line break)
9
62
Energija, god. 51 (2002) 1, 59-65
Dokument EPRI TR-107569-V1R5
Ostala pogonska ispitivanja Opseg: Prvo ispitivanje: 100% cijevi na svim parogeneratorima. Sljede}a ispitivanja: 20% - 100% cijevi koje su u pogonu, ovisno o postojanju (da li je prisutan ili nije) aktivnog mehanizma ote}enja i njegovim karakteristikama (lokacije, intenzitet, pove}anje ote}enja, itd.). Ako je prisutan aktivni mehanizam ote}enja, EPRI ima posebne algoritme za odre|ivanje opsega ispitivanja kao funkcije vie parametara, kao to su: tip ote}enja, broj cijevi zahva}enih ote}enjima tog tipa, porast ote}enja, potencijalna kriti~na podru~ja, itd. Ako aktivni mehanizam ote}enja nije prona|en, mogu}e je ispitati ]20% cijevi svakog parogeneratora prilikom svakog remonta, ili ]40% cijevi na polovini ukupnog broja parogeneratora svaki remont, ili ]40% cijevi svakog parogeneratora svaki drugi remont. Uzimanje uzoraka: Ako je prona|en aktivni mehanizam ote}enja: EPRI ima posebne algoritme za odre|ivanje sustava uzorkovanja kao funkcije vie parametara, kao to su: tip ote}enja, broj cijevi zahva}enih ote}enjima tog tipa, porast ote}enja, potencijalna kriti~na podru~ja, itd. Interval: Prvo ispitivanje: izme|u 6 i 24 EFPM. Sljede}a ispitivanja: ako je prona|en aktivni mehanizam ote}enja, svi parogeneratori trebaju biti ispitani na kraju svakog gorivog ciklusa ili 24 EFPM, ovisno koji termin je kra}i. Ako nije prona|en aktivni mehanizam ote}enja, parogeneratori trebaju biti ispitani nakon svakog ili svakog drugog gorivog ciklusa. 100% cijevi treba biti ispitano u roku 60 EFPM. Niti jedan parogenerator ne smije raditi vie od dva goriva ciklusa do sljede}eg ispitivanja. Nakon neplaniranih obustava pogona, kao to je curenje cijevi iz primarnog u sekundarni krug, seizmi~ke pojave OBE, LOCA, MSLB, MFLB. Tehnika vrtlo`nih struja: standardna bobbin tehnika ispitivanja. Dodatna ispitivanja, za neuobi~ajene uvjete ili signale, s osjetljivijom tehnikom ispitivanja bez razaranja (npr. rotiraju}om sondom).
20%* 20%*
20%*
Dijagram 1. Opseg ispitivanja (usporedba)

* udio prona|enog ote}enja dubine stijenke cijevi
63
Energija, god. 51 (2002) 1, 59-65
SLJEDE]A POGONSKA ISPITIVANJA
sljede}eg sljede}eg
Dijagram 2. Frekvencija ispitivanja (usporedba)
Novi dokument (NRC Draft DG-1074) prikazuje druga~iji pristup ispitivanju parogeneratora. Opseg ispitivanja, u usporedbi s prethodnim dokumentima, pokazuje zahtjev za ispitivanjem ve}eg broja cijevi u gorivom ciklusu elektrane, naro~ito ako je prisutan aktivni mehanizam ote}enja. Zahtjev za u~estalo}u ispitivanja tako|er pokazuje razli~iti pristup prema prethodnim dokumentima. Potrebno je procijeniti deterministi~kim i vjerojatnosnim metodama opasnosti od pucanja cijevi s ote}enjima koje su ostavljene u pogonu, kao i opasnosti proputanja tih cijevi preko granica doputenih tehni~kim specifikacijama predmetnih elektrana. 6. OSVRT NA NE KRKO S obzirom da su u 2000. godini zamijenjeni parogeneratori u Nuklearnoj elektrani Krko, za o~ekivati je da }e i strategija pristupa ispitivanja parogeneratora
64
doìvjeti adekvatne promjene. NEK, elektrana koja dokumentacijom i procedurama slijedi ameri~ku regulativu, mo}i }e u skladu s novim te`njama u ameri~koj regulativi, te iskustvima na postoje}im jedinicama s istim tipom parogeneratora, donijeti adekvatnu strategiju ispitivanja novih parogeneratora. Strategija ispitivanja moè biti bazirana na: 1. usporedbenim dokumentima, uzimaju}i u obzir novi dokument NRC DG-1074. 2. radnom iskustvu na jedinicama s parogeneratorima istog tipa, te istog materijala cijevi. U odnosu na tehniku ispitivanja vrtlo`nim strujama, o~igledno je da }e glavna tehnika ispitivanja biti tehnika s bobbin sondom, kao tehnika s najve}om brzinom ispitivanja, koja daje osnovnu informaciju o eventualnom ote}enju cijevi u parogeneratoru. Dodatno, poèljno je ispitati, u odre|enim intervalima, razli~ita podru~ja interesa (prelazna podru~ja, potporne struk-
Energija, god. 51 (2002) 1, 59-65
ture u zoni savijenih cijevi, potporne strukture u zoni ravnih dijelova cijevi, itd.) s drugim tipovima sondi (rotiraju}a, s ukriènim zavojnicama), koje posjeduju dodatne mogu}nosti detekcije u odnosu na standardnu bobbin sondu. Kvalitetno odabrana strategija ispitivanja novih parogeneratora svakako moè imati pozitivan utjecaj na sigurnost i pouzdanost rada parogeneratora, a time i same Nuklearne elektrane Krko.
LITERATURA [1] U.S. Nuclear Regulatory Commission: Regulatory Guide 1.83 "Inservice Inspection of Pressurized Water Reactor Steam Generator Tubes", Revision 1, July 1975 [2] EPRI: PWR Steam Generator Examination Guidelines: Revision 5, TR-107569-V1R5, September 1997 [3] U.S. Nuclear Regulatory Commission: Draft Regulatory Guide DG-1074), Steam Generator Tube Integrity, December 1998
TESTING STRATEGY OF PWR NUCLEAR PLANTS STEAM GENERATOR PIPES In the operation of nuclear plants security plays a significant role. Steam generator as one of the main components of the primary cycle, has an important role in the security, operation stability and productivity of a plant. In that sense it is necessary to permanently keep the integrity of a steam generator, thus enabling a high degree of the plant's availability. To meet that goal different observation activities are necessary as well as maintenance of components during the scheduled plant maintenance.
DAS VORGEHEN DER PRFUNG VON DAMPFERZEUGERRHREN DER KERNKRAFTWERKE MIT DRUCKWASSERMEILERN (PWR) Im Betrieb der Kernkraftwerke nimmt die Sicherheit einen bedeutenden Platz ein. Der Dampferzeuger, als einer der Hauptbestandteile des primren Kreises, spielt in der Sicherheit und in der Stabilitt des Betriebes, sowie in der Produktivitt des Kernkraftwerkes eine wichtige Rolle. In dem Sinne ist es notwendig die Makellosigkeit des Dampferzeugers stndig aufrechtzuerhalten und dadurch einen hohen Grad der Verfgbarkeit des Kraftwerkes zu ermglichen. Um dieses Ziel zu erreichen ist es notwendig verschiedene Ttigkeiten bezglich der Untersuchung und der Instandhaltung der Bestandteile in den Zeitspannen regelmssiger Stillstnde des Kraftwerkes durchzufhren.
Naslov pisca: Mr. sc. @eljko Postruìn, dipl. ing. INETEC - Institut za nuklearnu tehnologiju Koturaka 51, 10000 Zagreb, Hrvatska Uredni{tvo primilo rukopis: 2001-09-07.
65
66

Energy 0201

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Energy 0201

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

PROJEKCIJA RAZVOJA ENERGETSKOG SEKTORA U SVIJETU I HRVATSKOJ DO 2020.

V. Uran: Projekcija razvoja energetskog sektora u svijetu i Hrvatskoj . . .

Energija, god. 51 (2002) 1, 3-8

3.2. Usporedna analiza primarnih energenta na globalnoj razini

V. Uran: Projekcija razvoja energetskog sektora u svijetu i Hrvatskoj . . .

Energija, god. 51 (2002) 1, 3-8

3000 2000 1000 0

1971. 1446 2461 900 29 104 72

1997. 2255 3541 1911 624 221 189

2010. 2820 4589 2724 690 287 279

2020. 3350 5494 3551 617 336 361

V. Uran: Projekcija razvoja energetskog sektora u svijetu i Hrvatskoj . . .

Energija, god. 51 (2002) 1, 3-8

V. Uran: Projekcija razvoja energetskog sektora u svijetu i Hrvatskoj . . .

Energija, god. 51 (2002) 1, 3-8

V. Uran: Projekcija razvoja energetskog sektora u svijetu i Hrvatskoj . . .

Energija, god. 51 (2002) 1, 3-8

TEMELJNI ODNOSI I POSTAVKE ZA TARIFNI SUSTAV PRIRODNOG PLINA

M. Klepo: Temeljni odnosi i postavke za tarifni sustav prirodnog plina

Energija, god. 51 (2002) 1, 9-22

M. Klepo: Temeljni odnosi i postavke za tarifni sustav prirodnog plina

Energija, god. 51 (2002) 1, 9-22

M. Klepo: Temeljni odnosi i postavke za tarifni sustav prirodnog plina

Energija, god. 51 (2002) 1, 9-22

Izvor: Energy Prices & Taxes, International Energy Agency, 1999.

Tablica 3. Kategorije i grupe potronje prirodnog plina

M. Klepo: Temeljni odnosi i postavke za tarifni sustav prirodnog plina

Energija, god. 51 (2002) 1, 9-22

M. Klepo: Temeljni odnosi i postavke za tarifni sustav prirodnog plina

Energija, god. 51 (2002) 1, 9-22

M. Klepo: Temeljni odnosi i postavke za tarifni sustav prirodnog plina

Energija, god. 51 (2002) 1, 9-22

Kumulativ c$US/m3 1,63

Distribucija Industrija HEP Pet. Kutina Prosje~no Kumulativ

3 2,5 2 1,5 1 0,5

M. Klepo: Temeljni odnosi i postavke za tarifni sustav prirodnog plina

Energija, god. 51 (2002) 1, 9-22

M. Klepo: Temeljni odnosi i postavke za tarifni sustav prirodnog plina

Energija, god. 51 (2002) 1, 9-22

M. Klepo: Temeljni odnosi i postavke za tarifni sustav prirodnog plina

Energija, god. 51 (2002) 1, 9-22

M. Klepo: Temeljni odnosi i postavke za tarifni sustav prirodnog plina

Energija, god. 51 (2002) 1, 9-22

M. Klepo: Temeljni odnosi i postavke za tarifni sustav prirodnog plina

Energija, god. 51 (2002) 1, 9-22

M. Klepo: Temeljni odnosi i postavke za tarifni sustav prirodnog plina

Energija, god. 51 (2002) 1, 9-22

M. Klepo: Temeljni odnosi i postavke za tarifni sustav prirodnog plina

Energija, god. 51 (2002) 1, 9-22

ANALIZA ENERGETSKOG SEKTORA SA STAJALITA EMISIJE STAKLENI^KIH PLINOVA

@. Juri} - G. Slipac: Analiza energetskog sektora sa stajalita emisije . . .

Energija, god. 51 (2002) 1, 23-29

Tablica 1. Emisije stakleni~kih plinova iz energetike, godine 1990. 1995.

@. Juri} - G. Slipac: Analiza energetskog sektora sa stajalita emisije . . .

Energija, god. 51 (2002) 1, 23-29

eq-CO2 (kt) 35000

25000 20000 15000

0 -5000 1990 1991 1992 1993 1994

@. Juri} - G. Slipac: Analiza energetskog sektora sa stajalita emisije . . .

Energija, god. 51 (2002) 1, 23-29

@. Juri} - G. Slipac: Analiza energetskog sektora sa stajalita emisije . . .

Energija, god. 51 (2002) 1, 23-29

Slika 3. Krivulja grani~nih trokova mjera za smanjenje emisije u energetici

@. Juri} - G. Slipac: Analiza energetskog sektora sa stajalita emisije . . .