Kako se odnos izmeu Tomasa i Tereze odraava na radnju romana?

Ono to se dogaa samo jednom kao da se nikad nije ni dogodilo., rijei su koje Toma, glavni lik romana poznatog ekog pisca Milana Kundere Nepodnoljiva lakoa postojanja, izgovara na samom poetku romana. Ali, da li je to zaista tako? Da li nekada, ono to se desi samo jednom nije mogue zaboraviti vie nikada? Da li to to se desi jednom moe imati veliki utjecaj na ivote sudionika deavanja, ali i onih oko njih? Milan Kundera je u svojim djelima najee pisao o politikoj situaciji. No, u djelu Nepodnoljiva lakoa postojanja, politika situacija je samo pozadina ljubavne prie Tomaa, prakog hirurga i Terese, konobarice koju sluajno sree na njenom radnom mjestu u nekom malom ekom gradu. Toma, kojeg Kundera prikazuje kao velikog ljubavnika, nesposobnog da voli i sam se zaudi kada shvati da se, vjerovatno po prvi put u svom ivotu, zaljubio. Njihova ljubavna pria mijenja ivote ovo dvoje ljudi iz korijena. Kao to glavna linost ovoga djela, Toma, kae, njihova ljubav bila je proizvod est sluajnosti, od toga da je Toma sasvim sluajno otiao u mali grad i sreo Terezu u hotelu u kojem je radila do trenutka kada se Tereza poslije njihove prve zajednike noi razboljela, i ostala u Tomaevom domu. Od tog trenutka, ne samo da je Tereza postala dio Tomaevog doma, ve se polako uvukla i u njegovo srce. Iako je Toma bio ovjek nezainteresovan za ljubav, za bilo koju emociju koja bi ga mogla vezati za neku osobu, ljubav prema Terezi koju nije elio, a niti birao, promijenila je njegov svijet. Ko zna u kojem bi pravcu otila radnja Kunderina romana, da se Toma nije beznadeno zaljubio u Terezu, da je ona ostala samo jedna u nizu njegovih ljubavnica koje je povremeno viao. Moda bi ovaj roman otiao u potpuno drugom pravcu, moda bi Tereza svoju sreu pronala kraj Tomaeva prijatelja, a Toma svoju sa svojom dugogodinjom ljubavnicom Sabinom ili ipak u nainu na koji je i dotada ivio, bez ikakve potrebe za vezivanjem. Da je kojim sluajem radnja romana ila ovim tokom, Toma vjerovatno nikada ne bi proitao Sofoklovu tragediju o kralju Edipu, niti bi o njoj napisao tekst kojim je uvrijedio ruske komuniste, ba one koji su u tom trenutku preuzeli vlast nad njegovom dravom. Onda bi Toma ostao hirurg u Pragu, a ne postao pera prozora ljudima koje je nekada lijeio. Da je radnja romana bila drugaija nego to je prikazano u djelu, Tereza vjerovatno nikad ne bi otkrila svoj talenat za fotografiju ili ak ne bi iz malog mjesta dola u Prag i otpoela ljubavnu priu sa Tomaem. I ba kao to Toma kae njihova je ljubav bila proizvod niza sluajnosti, ali ba taj niz bio je dovoljan da ih odri zajedno, da usprkos svim usponima i padovima ostanu zajedno do nesretne smrti. Da li je mogue u svom ivotu u ratnim nemirima nai spas i svoj vlastiti mir? U trenutcima kada te titi, upravo neto protiv ega se ne moe boriti, mogue je ak i u tako apsurdnoj stvari nai svoj mir i zaborav. A kada rat prestane jedino to ostaje jeste pobjei, ba kao to

je i Tereza odluila da je za njih najbolje da zaponu novi ivot u dalekoj i stranoj vicarskoj. Mnogi su dijelovi ovoga romana, redali njegovu radnju ba ovim redoslijedom i samo bi jedan drugaiji dio mogao u potpunosti promijeniti radnju romana Nepodnoljiva lakoa postojanja. Da je samo Toma odluio ne poi za Terezom u trenutku kada se ona odluila vratiti u Prag, koji su zbog ratnih dogaanja, ruske okupacije eke i komunistikog sistema kojeg su Rusi sa sobom donijeli, napustili, radnja romana otila bi u nekom drugom pravcu. Moda bi Toma da nije poao tragom svoje ljubavi prema Terezi, natrag u Prag, postao veliki vicarski hirurg, a moda je ipak u dubini njegova postojanja titula zaljubljenog ovjeka bila vanija od bilo koje druge koju je mogao imati. Kako i sam Toma vie puta ponavlja, ''tako mora biti''. ''Ako se svaka sekunda naega ivota bude bezbroj puta ponavljala, bit emo prikovani za vjenost kao Isus za kri. Takva je pomisao uasna. U svijetu vjenog vraanja svaka je gesta optereena teinom nepodnoljive odgovornosti. Zbog toga je Nietzsche misao o vjenom vraanju nazvao najteim teretom. Ako je vjeno vraanje najtei teret, nai ivoti mogu s e na njegovoj pozadini ocrtavati u svoj svojoj predivnoj lakoi.'' Toma se u svom ivotu plaio vjenog vraanja istom, teio je ka pronalascima novoga, razliitosti meu enama s kojima se u svom ivotu susretao. Onda je pronaao Terezu, svoju istovremeno slatku i nepodnoljivu odgovornost, teret i oslonac, ali odjednom svoje postojanje nije mogao zamisliti bez nje. Njegov ivot postao je slika ljubavi prema toj eni, i njegov najvei strah postala je mogunost da je izgubi. Vjerujem, da u svom ivotu prije Tereze, Toma nije niti pomislio da bi ga jednog dana ljubav prema eni mogla dovesti do toga da postane pera prozora, a potom i da ivot nastavi na selu radei kao voza kamiona. Oboje, Toma i Tereza voljeli su jedno drugo, pa opet nisu bili potpuno sretni, upravo zbog injenice da su imali razliitu percepciju ivota, razliite stvari njihovim su ivotima davale misao. ''Dovoljno je, meutim, da se ovjek ludo zaljubi i da uz to mora sluati kranje svojih crijeva. Jedinstvo due i tijela, ta lirska iluzija vremena znanosti, istoga e se trenutka rasplinuti.'' Tako su se i ove dvije linosti zaljubile, i jedno radi drugog odustajale od mnogih svojih naela, onoga to im je u ivotu davalo smisao. Toma je odustao od svoje slobode, najvee dragocijenosti koju je imao, a Tereza od iluzije o ljubavi bez prevare, jer je i sama odluila da treba trpiti Tomaeva nevjerstva, jer tako mora biti. Za Tomaa se lakoa ivota ogledala u njegovoj slobodi jer ''ako ovjek moe ivjeti samo jedan ivot, to je kao da uope ne ivi''. Toma je imao vie ivota, na razliitim stranama i to je bilo ono to ga je ispunjavalo, no nekada sama ta lakoa ivota, postojanja postane nepodnoljiva. Kada je Toma dobio drugu priliku da vrati svoju lakou ivota, on je od nje odustao jer je shvatio da je teina postojanja nekada podnoljivija od lakoe ako je podijeli sa voljenom osobom. Da Toma nije iz vicarske krenuo u potragu za Terezom, nikada se njih dvoje ne bi nali na selu, ne bi starili zajedno, niti bi umrli zajedno kao to se to desilo. ivot bi im tekao u nekom drugom smjeru, i ko zna gdje bi pria o nepodnoljivoj lakoi postojanja zavrila. Meutim, da se sve nije odigralo upravo na ovaj nain moda bi Kunderina pria bila samo jo jedna u nizu pria o nesretnim ljubavima. Ovako, Nepodnoljiva lakoa postojanja je zanimljiva

ljubavna pria dvoje ljudi, i sjedinjavanje njihovih naizgled razliitih svjetova, da italac gotovo da poeli preskoiti dijelove koji ne govore o ivotu Tomaa i Tereze. Njihova istovremeno tuna i srena pria stavila je sva druga deavanja i linosti ove knjige u drugi plan. ''Ta tuga je znaila: stigli smo na posljednju postaju. Ta srea je znaila: zajedno smo. Tuga je bila forma, a srea je bila sadraj. Srea je ispunjavala prostor tuge.'' Onoga trenutka kada je est dogaaja dovelo do ljubavi Tomaa i Tereze bilo je predodreeno da ostanu zajedno, jer taj niz sluajnosti nije se mogao desiti tek onako, bez cilja. Tako su Toma i Tereza stigli na posljednju postaju svoga ivota, zajedno ispisavi priu o nepodnoljivoj lakoi postojanja. U ovom romanu, takoer je fascinantan stil kojim pie Milan Kundera. Svaka njegova recenica odie nevjerovatnom lakoom, kojom itaoca sve dublje uvlai u svijet koji kreira u svom romanu. Milan Kundera pie tako lagano, jednostavno i razumljivo da svaki ovjek moe pronai sebe barem u jednom djeliu njegova romana. Bilo da se poistovjetimo sa Tomaem i Terezom, ili da sebe pronaemo u nekoj maloj reenici, koju mnogi jednostavno proitaju i odmah zaborave. Svojim pisanjem, Kundera naprosto tjera itaoca da ostane uz roman do samoga kraja, bez da mu se radnja romana i u jednom trenutku. Da Kundera ne pie tako fascinantnim stilom, moda bi ova ljubavna pria bila samo jedna u nizu, ali ovako ona ostaje ovjekovjeena u srcima italaca.