Professional Documents
Culture Documents
Historijska Čitanka - Osmansko Carstvo
Historijska Čitanka - Osmansko Carstvo
Osmansko carstvo
Izdavai: Centar za demokraciju i pomirenje u jugoistonoj Evropi, Solun i CPU, Sarajevo Za izdavae: Devdet Tuzli i Nenad ebek Urednik bosanskog izdanja: Enes Milak Naslov originala: Teaching Modern Southeast European History, Alternative Educational Materials, The Ottoman Empire, Thessaloniki 2005. Prijevod: Denisa Buimki i Lejla Nuhodi Lektura: Hadem Hajdarevi Korektura: Fahrija uleji Prijelom i tampa: CPU Sarajevo Tira: 750 primjeraka Original English Edition: CDRSEE Rapporteur to the Board for the Joint History Project: Costa Carras Executive Director: Nenad ebek Director of Programmes: Corinna Noack-Aetopulos Bosnian Project Director: Devdet Tuzli Project Co-ordinator: George Georgoudis i Biljana Mekovska Bosansko izdanje tampano uz velikodunu pomo:
Current Copy based on the Original English Edition Sponsors: The United States Department of State, the United States Agency for International Development (USAID), the German Ministry of Foreign Affairs, and the Stability Pact for South Eastern Europe.
Disclaimer: The designations employed and presentation of the material in this book do not imply the expression of any opinion whatsoever on the part of the publisher (Center for Democracy and Reconciliation in Southeast Europe), nor on the part of the sponsors (the US State Department, USAID, the German Ministry of Foreign Affairs, and the Stability Pact for South Eastern Europe). This book contains the vienws expressed by the authors in their individual capacity and may not necessarily reflect the vienws of the CDRSEE and the sponsoring agencies. Copyright: Center for Democracy and Reconciliation in Southeast Europe (CDRSEE) Krispou 9, Ano Poli, 54634 Thessaloniki, Greece tel.: +30 2310 960820-1, fax: +30 2310 960822 email: info@cdsee.org, web: www.cdsee.org ISBN: 978-9958-9304-3-0
Historijska itanka 1
Osmansko Carstvo
Urednici izdanja: Halil Berktay i Bogdan Murgescu Urednica cjelokupnog projekta: Christina Koulouri Urednik serije na bosanskom jeziku: Enes Milak
Sarajevo, 2007.
OSMANSKO CARSTVO
PREDGOVOR
Upravni odbor Centra za demokraciju i pomirenje u jugoistonoj Evropi (Center for Democracy and Reconciliation in Southeast Europe, CDRSEE) eli zahvaliti saradnicima koji su svojim znanjem i zalaganjem sudjelovali u sastavljanju ove serije historijskih itanki. Najvei doprinos dala je profesorica Kristina Kuluri, koordinatorica i urednica ove edicije, bez ije bi upornosti, strunosti, strpljivog rada sa saradnicima, odlunosti, ali i strastvenog linog interesiranja cijeli ovaj projekt bio nezamisliv. estoro prireivaa, profesori Halil Berktaj i Bogdan Murgesku (Osmansko carstvo), dr. Mirela Luminica Murgesku (Nacije i drave u jugoistonoj Evropi), profesori Valerij Kolev i Kristina Kuluri (Balkanski ratovi) i Kreimir Erdelja (Drugi svjetski rat), neumornim su i portvovanim radom savladavali mnoge prepreke na koje su nailazili u protekle dvije i po godine; plod njihovog rada su historijske itanke koje drite pred sobom. Upravni odbor ovom prilikom eli im najsrdanije zahvaliti za saradnju i samoprijegoran rad. Osim njih, Upravni odbor eli spomenuti i one saradnike koji su prikupljali materijal za ove itanke, njih etrnaestoro iz jedanaest zemalja jugoistone Evrope. Najtoplije im zahvaljujemo za sate i sate koje su proveli pretraujui grau po arhivima i bibliotekama i privatnim zbirkama zahvaljujui njima i imamo tekstove i ilustracije sabrane u ovoj ediciji. Poseban dug imamo i prema onim nastavnicima historije koji su ocjenjivali i kritizirali ove prirunike jo dok se na njima radilo, a treba da spomenemo i lanove Komisije za nastavu historije pri Centru za demokratiju i pomirenje u jugoistonoj Evropi, koji u ovom projektu sudjeluju od samoga njegovog pokretanja 1998. godine. Profesor Robert Stradling, profesor Marija Todorova, profesor Peter Vodopivec i Ivan Vejvoda dali su strunu recenziju i detaljne komentare na sadraj sva etiri naa prirunika i time znatno doprinijeli njihovoj solidnosti i nepristrasnosti. Konano, posebnu zahvalnost Upravni odbor duguje i osoblju Centra za demokraciju i pomirenje u jugoistonoj Evropi, koje je s ogromnim trudom pratilo ovaj poduhvat od samog njegovog zaetka pa do konanog ostvarenja.
Costas Carras, lan Upravnog odbora zaduen za Zajedniki projekt za nastavu historije
PREDGOVOR
itanke koje imate pred sobom plod su ideje i neiscrpne energije Kostasa Karasa, a njegova odlunost i neumorna energija omoguili su ovaj pionirski posao. Upravni odbor Centra za demokratiju i pomirenje u jugoistonoj Evropi istinski mu je zahvalan to je pratio i nadgledao cjelokupan projekt. Inicijativu Centra nazvanu Prouavanje moderne historije jugoistone Evrope velikoduno su podrali Agencija SAD-a za meunarodni razvoj (United States Agency for International Development, USAID) i Ministarstvo vanjskih poslova Njemake, bez ije finansijske pomoi ovaj projekt ne bi ni bio mogu. Slubenici iz ovih donatorskih organizacija u svakom su trenutku bili spremni da nam pomognu i da nas podre. Osim toga, treba spomenuti i Ministarstvo vanjskih poslova Velike Britanije, koje je Zajedniki projekt za nastavu historije podralo na samom poetku i time pripremilo teren za daljnji rad na njemu. Zahvaljujemo i Paktu stabilnosti, iji je specijalni koordinator, dalekovidi dr. Erhard Busek, shvatio znaaj ovoga poduhvata i podrao nas u njemu. Posebno treba spomenuti i firme koje su nas podrale, i bez ijeg povjerenja i velikodune finansijske podrke ovaj projekt ne bismo mogli izvesti do kraja. To su: Coca-Cola HBC, Hyatt Regency Solun i Titan S. A. Na ovom mjestu im jo jednom zahvaljujemo. Ipak, prije svega, rijei najvee zahvalnosti moraju biti upuene Kostasu Karasu. Njegovom nadahnuu dugujemo i samu ideju za ovaj projekt, a njegovoj posveenosti i neiscrpnoj energiji izbor saradnika i koordiniranje njihovog rada na ovom pionirskom projektu. Na dug prema njemu neizmjerno je velik.
Prostor jugoistone Evrope imao je bremenitu prolost. Na historijska zbivanja u ovom regionu uticali su brojni faktori. Velika carstva sa istoka i zapada zaposjedali su ove geografske prostore i u ve postojeu tradiciju, unosili svoje kulturoloke i druge civilizacijske predloke. Slavenski geografski prostor je razbijen uticajima sa istoka i zapada i region se u vjerskom, kulturnom i drugom pogledu razjedinio. Civilizacijska, kulturoloka i vjerska podvojenost ovih prostora prouzrokovala je niz nesporazuma meu narodima jugoistone Evrope, koji su esto eskalirali u meusobne ratne obraune, djelomino pod uticanjem velikih drava Evrope i Istoka, a najee zbog meusobnog nepoznavanja i nerazumijevanja. Opismenjavanje stanovnita jugoistone Evrope tokom perioda prosvjetiteljstva bio je civilizacijski pomak, ali se istovremeno sa emancipacijom otvoren niz drugih problema. To se posebno odnosilo na tumaenje prolosti. Ideologije su na ovim prostorima nastojale odrediti sve segmente ivljenja, pa tako i obrazovanje. Manje - vie ideologije su u svojim namjerama i uspijevala te su kroz sistem obrazovanja regrutovale nove sljedbenike. Danas se djeca u Bosni i Hercegovini poduavaju iz udbenika historije koji nisu usuglaeni sa dostignuima savremene evropske historiografije, nego su proizvod ideolokih sistema koji su na malom prostoru Bosne i Hercegovine meusobno suprotstavljeni. Teko je u dogledno vrijeme oekivati da e vladajue oligarhije u BiH postii dogovor oko ureenja drave, a jo manje da e, suglasno dostignuima evropske historiografija, biti napisati udbenici historije za sve uenike u Bosni i Hercegovini. Udbenici, u veini drava regiona, piu se po diktatu vladajuih struktura i kako su pisci udbenika u slubi dnevne politike, ne doprinose razvoju demokratije, pomirenja i ekonomskog prosperiteta. Problem sa kojim je suoena BiH i cijeli region nije nepoznat u Evropi. Sa slinim problemom bile su jo poetkom dvadesetih godina XX. stoljea suoene i skandinavske drave. Tridesetih godina XX. stoljea zajednikim naporom i pisanjem zajednikih udbenika ovaj problem je pravazien. Od tada je poeo i ekonomski napredak skandinavskih drava. Historiografija na prostorima bive Jugoslavije je ostvarila odreene rezultate u evropskim okvirima, ali ideolokim pritiscima vei broj istraivaa nije se mogao oduprijeti. Rezultat je bio to da jugoslavenska historiografija, gledano u cjelini, nije prevazila pozitivistiki pristup istraivanju nae prolosti. Kao logian slijed takvog istraivakog pristupa imali smo udbenike koji su svojim sadrajem jednostrano predstavljali historijska zbivanja. Udbenici su bili knjige iz kojih su uenici uili historiju politikih i drugih elita. Znanja, pa i historijska svijest uenika, a poslije graana, formirana su na osnovu takvih tekstova. Pozitivistiki pristup tumaenju historije stvarao je jednu negativnu historijsku svijest, jer su se uenici poistovjeivali sa svojim nacionalnim elitama i pri tome stvarali svijest o velikoj vanosti svoje nacije. U izvjesnim sluajevima takva historijska svijest bila je plodno tlo za razvoj rasistikog pogleda na svijet. Rasizam kao ideologija nalazila je svoje uporite kod jednog broja pripadnika jedne nacije, prije svega zbog propagande politike elite, ali i zbog nepoznavanja drugih nacija u okruenju. Nedavno smo bili svjedoci jednog okrutnog rata u regionu, a najveu cijenu tog rata platili su upravo stanovnici naeg regiona. Rat je usporio demokratizaciju odnosa, a time i ekonomski prosperitet regiona.
Tekstovi itanki po prvi put nude sveobuhvatnije, a time i objektivnije sagledavanje historijskih dogaanja koja nude teme ponuenih itanki. Odreene primjedbe na dijelove itanki od strane naih istraivaa su prispjele u redakciju itanki na bosanskom jeziku. Naa redakcija je uvaila vei dio tih primjedbi i proslijedila ih glavnoj urednici edicije. Na dva sastanka primjedbe su, iz svih nacionalnih redakcija razmatrane, i djelomino su prihvaene od svih sudionika rasprave, tako da e bosansko i hrvatsko izdanje i ostala koja slijede biti znatno poboljana. Primjedbe, koje su prispjele u nau redakciju i druge nacionalne redakcije odnose se uglavnom na tekstove koji tumae politiku historiju, a to su manji i manje znaajni dijelovi itanki. Neslaganja oko tumaenja politike historije regiona su, za sada, meu historiarima nepremostiva. U ovom trenutku vano je da itanke nude historijske podatke koji objektivno oslikavaju historijska zbivanja. a mladi e na internet stranicama moi za sporna politike dogaaje pronai razliita tumaenja i opredijeliti se za ona objektivna.
10
Christina Koulouri
OPI UVOD
Opis projekta
Sastavljanje alternativnog materijala za nastavu historije u jugoistonoj Evropi ambiciozan je i izazovan poduhvat, naroito ako imamo u vidu kako se zajednika prolost tumai i predaje u kolama i kakvi se estoki sporovi upravo oko toga vode ne samo meu zemljama susjedima nego ponekad i u okviru jedne zemlje. Pa ipak, poslije svih novijih analiza ne samo nastavnih planova i programa nego i stavova koji preovlauju kod nastavnika i u javnom mnjenju, postalo je jasno koliko je potreba za ovakvim materijalom akutna. Komisija za nastavu historije pri Centru za demokraciju i pomirenje u jugoistonoj Evropi poela je rad na zajednikom projektu za nastavu historije 1999. godine. Poslije dvije serije seminara i zbornika radova objavljenih poslije njih (Nastava historije u jugoistonoj Evropi i Klio na Balkanu, Politika nastave historije), Komisija je uspjela utvrditi ta su konkretni nedostaci u nastavi historije, u emu se pojedini obrazovni sistemi razlikuju, kakvu ulogu u njima imaju resorna ministarstva a kakvu elje samih nastavnika i, konano, kakav je prostor ostavljen novim inicijativama i inovacijama. Zato smo i rijeili ne zaustaviti se na tome da definiramo probleme i opiemo aktualnu situaciju, ve da odemo i korak dalje i formuliramo konkretan prijedlog za nastavu historije koji ne bi bio plod znanja samo male grupe historiara nego ire mree saradnika koji su bili ukljueni u rad na zajednikom projektu za nastavu historije ve u prvoj njegovoj fazi. Osim glavnih koordinatora, koji su bili zadueni za strukturu svake knjige i za konaan izbor dokumenata, u svakoj zemlji imali smo po jednog ili dva saradnika koji su, u skladu s uputstvima usaglaenim u prvoj fazi, odabirali historijska svjedoanstva, tekstualna i vizualna. Osim toga, knjige koje su sad pred vama prvo su na nekoliko posebnih susreta odranih 2004. godine pregledali i ocijenili sami nastavnici historije. Konano, itav materijal dat je na strunu recenziju strunjacima iz ove oblasti: Kostasu Karasu, Robertu Stradlingu, Mariji Todorovoj, Petru Vodopivecu i Ivanu Vejvodi. Oni su nam dali dragocjene sugestije i o razliitim aspektima historije jugoistone Evrope i o nekim pedagokim pitanjima.
Prilikom koncipiranja projekta uzeli smo u obzir sljedee faktore: 1) razlike u nastavnim programima i etnocentrinost nastave, uobiajenu u svim zemljama ovoga regiona; 2) injenicu da u jugoistonoj Evropi promjene u udbenicima historije zavise od resornih ministarstava, koja strogo kontroliraju nastavne programe i udbenike; 3) elju samih nastavnika da nastavu dopune materijalom koji e im biti lako dostupan; 4) uvjerenje da je nemogue sastaviti jedinstven, homogen udbenik o temi historije jugoistone Evrope koji bi se mogao koristiti u svim zemljama. Zbog svega ovoga smatrali smo da bi bilo najbolje sainiti tematske prirunike, radne sveske s tekstualnim i vizualnim svjedoanstvima, koji e moi posluiti kao dopuna ve postojeim udbenicima. Drugim rijeima, nama nije cilj zamijeniti udbenike historije koji se trenutno koriste u uionicama, kao to nemamo ni iluziju da emo moi sastaviti koherentnu historiju jugoistone Evrope od XIV. stoljea do dananjih dana. Mi imamo odreene saznajne i moralne ciljeve i elimo predloiti konkretne metode i sredstva za nastavu historije: mi se zalaemo za pristup historiji koji je nov u svome metodu, a ne u svome sadraju.
11
OPI UVOD
Ciljevi i mogunosti
Da bismo uope mogli formulirati ope i posebne ciljeve ovoga nastavnog materijala i odabrati pojedinane dokumente koje emo uvrstiti u njega, morali smo, prvo, realno procijeniti stanje u nastavi historije i mogunosti da se ona inovira. Nai prijedlozi zasnovani su na novijim saznanjima iz historijskih nauka i na slinim projektima reforme u nastavi historije, mahom provedenim u Evropi. Promjene koje predlaemo tiu se dviju stvari: Promjene u historiografskom pristupu Nacionalna historija koja se predaje u kolama ne treba biti i nacionalistika historija. Znajui da se u koli, u pravilu, predaje upravo nacionalna historija, a da se i historija susjednih naroda predaje s etnocentrinog stanovita, mi ne predlaemo da se nacionalna historija zamijeni nekom drugom, nego da se promijeni nain na koji se ona predaje. Regionalna historija jugoistone Evrope ne moe se posmatrati izolirano, ve je treba prikazivati kao dio evropske i svjetske historije. To znai i da predstavu o specifinom historijskom razvoju Balkana od samog poetka treba odbaciti kao stereotipnu i pristrasnu. Historiju svakog naroda pojedinano, a ni historiju regiona u cjelini, ne treba posmatrati kao homogenu i harmoninu. Historija ovoga regiona puna je podjela i sukoba o kojima postoje razliita tumaenja, ba kao to je puna i zajednikih, ujediniteljskih elemenata. Mi ne elimo dati lanu idilinu sliku, nego pokazati kako se uenicima moe skrenuti panja na razlike i sukobe. Promjene u pedagokom pristupu Historiju uimo da bismo saznali neto o naoj prolosti i razumjeli je. Ako je subjekt historije kakva se predaje u kolama nacija, onda treba pokazati da nacija nije jedini mogui okvir za identificiranje. Uenike treba motivirati da taj okvir prevaziu, da otkriju cjeline koje bi bile ire ili pak ue od nje te da prihvate ideju da negdje moe postojati i vie identiteta koji se meusobno dopunjuju. Muki ili enski identitet, lokalni identitet, identitet navijaa ovoga ili onoga fudbalskog kluba ili evropski identitet svi ti identiteti mogu postojati i uporedo, iako, naravno, nemaju svi isti znaaj. Uenike zato treba motivirati da saznaju i neto vie o sebi tako to e horizont prolosti proiriti i van onoga to im politika geografija propisuje.. Razvoj kritikog miljenja jo je jedan bitan cilj nastave historije. Ovaj cilj najbolje se moe postii ako se uenici suoe s razliitim verzijama jednoga istog dogaaja, poto ve i samo postojanje veeg broja svjedoanstava podriva nespornost jedne vaee istine. Radom s historijskim svjedoanstvima uenici mogu stei uvid i u prirodu historiarevog posla. Vano je da uenici shvate da se jedan te isti historijski dokument moe tumaiti na vie naina a da to ne podrazumijeva nuno iskrivljavanje ili zloupotrebu tih svjedoanstava. Kroz nastavu historije uenici treba da steknu sposobnost ocijeniti neki postupak i donijeti moralni sud. Pod ve spomenutim razvojem kritikog miljenja ne podrazumijevamo samo sumnjiavost: kritiko miljenje treba stvoriti odgovorne graane s izgraenim sistemom moralnih vrijednosti, graane kojima niko nee moi lako manipulirati. Prilikom sastavljanja ove knjige trudili smo se da svi narodi jugoistone Evrope mogu prepoznati sebe u ovim itankama. U te svrhe bilo je neophodno da: a) ova itanka bude kompatibilna s aktualnim nastavnim programima i aktualnim udbenicima; i da b) sve zemlje jugoistone Evrope budu jednako zastupljene.
12
OPI UVOD
S ciljem kompatibilnosti, odabrali smo etiri glavne teme moderne historije koje postoje u svim nastavnim programima zemalja u regionu jugoistone Evrope: Osmansko carstvo Nacije i drave Balkanski ratovi Drugi svjetski rat
U elji da damo uravnoteenu sliku, traili smo historijske dokumente iz jedanaest zemalja ne obazirui se na doprinos koji je ova ili ona zemlja dala historiji ovoga regiona i izbjegavajui svaki vrijednosni sud. Meutim, iz sasvim razumljivih razloga, relativna zastupljenost svake zemlje u ovom ili onom priruniku zavisit e od same teme: jasno je da e o Sloveniji biti daleko vie govora u priruniku o Drugom svjetskom ratu negoli u priruniku o balkanskim ratovima. Opet, neke razlike u zastupljenosti mogu se objasniti i agilnou saradnika koje smo zamolili da trae historijske izvore u svojoj zemlji, ali i stepenom razvoja na kojem se u svakoj zemlji nalazi historijska nauka: u nekim zemljama naprosto postoje bolje organizirani arhivi, postoje redovne publikacije u kojima se iznose historijski dokumenti i postoji daleko vei broj izvora. Ti su faktori, uprkos naoj prvobitnoj namjeri, ipak neminovno uticali na konani oblik ovih itanki i njihovu nepristrasnost.
13
OPI UVOD
stoljeima, a ne spomenuti ratove? A ako o tom svakodnevnom ivotu priamo nevezano s politikim dogaajima, ideolokim sukobima i drutvenim podjelama, zar time u krajnjoj liniji ne doprinosimo cementiranju ve postojeih stereotipa? Ako se u nastavi bavimo samo svakodnevnim ivotom i kulturom i zanemarujemo osjetljiva pitanja, nai aci e odgovore na njih potraiti (i pronai) negdje izvan kole. A pri tome njih upravo nastava historije treba osposobiti da se odupru stereotipnim tumaenjima prolosti, proizalim mahom iz politikih i drutvenih sukoba. Rjeenje bi mogao donijeti jedan sasvim nov pristup. O ratu se moe predavati i tako da se on ne velia, o njemu se moe priati i bez dosadnih detalja, brojki i podataka. O ratu se moe predavati kao o neemu to ini sastavni dio naega zajednikog ljudskog iskustva, moe se priati o rovovima i o pozadini, moe se priati sa stanovita djece, moe se priati o gladi, siromatvu, raseljavanju, o preivljavanju i moralnim dilemama. Upravo smo se za takav pristup odluili prilikom sastavljanja ovih itanki. U isto vrijeme smo se, meutim, trudili i dati rije nijemim uesnicima historije, naime enama i djeci, koji u tradicionalnim udbenicima historije jedva da i postoje. Ako im i nismo poklonili onoliko panje koliko smo to prvobitno namjeravali, onda je to zato to u dostupnim historijskim izvorima ene i djeca najee i imaju tek sporednu ulogu. Protagonisti ovih prirunika su i veliki ljudi, ljudi poznati i izvan okvira nacionalne historije, i obini, anonimni ljudi iz svih krajeva jugoistone Evrope ljudi kojima, u krajnjoj liniji, historija i pripada. Kad bismo iz tekstova izbrisali imena ljudi i mjesta, ponekad ne bismo mogli znati o kojoj je tano zemlji ili o kojem narodu rije. Takva vjeba na asu mogla bi pokazati koliko toga zajednikog ima u naem iskustvu i mimo nacionalnih podjela i dravnih granica. Trudili smo se da ne ukaemo samo na negativne nego i na pozitivne aspekte historijskog iskustva: na prijateljstva, solidarnost i zabavu. Zato ete u treoj i etvrtoj itanki pronai poglavlja o humanosti i solidarnosti u ratnim vremenima, u vremenima sukoba, mrnje i sebinog samoodranja. S druge strane, opet, trudili smo se i da u predstavu koju narodi jugoistone Evrope imaju o sebi samima uvrstimo i neke negativne aspekte tavie, najtei zadatak moda i jest taj prihvatiti da naa historija itekako ima svoje mrane, negativne strane. S ratovima u Jugoslaviji tokom devedesetih, u zapadne izvjetaje vratili su se mnogi negativni stereotipi o specifinosti Balkana. U ovoj ediciji prirunika o novijoj historiji jugoistone Evrope eljeli smo dati jedan mogu odgovor na takve stereotipe, ali ne i dokazivati da itav ovaj region ipak ima neku svoju vrijednost. Mi smatramo da graa sakupljena u ovim itankama moe osvijetliti takve predrasude i doprinijeti stvaranju nove predstave koju e Evropa imati o sebi, a u koju e, zahvaljujui mogunosti poreenja, biti ukljuen i ovaj dio evropskoga kontinenta. Konano, odluili smo se za tradicionalnu, tampanu formu. Zato u njemu ima vie tekstova negoli slika, pa e nae itanke moda izgledati manje atraktivno, pa moda ak i nezgrapno. Ipak, mnogo je tee itati tekst napisan na nepoznatom jeziku nego itati sliku iz zemlje iji jezik ne razumijemo. Drugim rijeima, glavni problem u komunikaciji koji postoji meu nastavnicima historije u jugoistonoj Evropi jesu jezike barijere. Njih, meutim, moemo prevazii prijevodom, i onda moemo posluati i glas drugih. Osim toga, konzervativnost nema nuno veze s medijem: naravno da se CD-ROM moe koristiti na jednako tradicionalan nain koliko i tampani materijal, ba kao to se i na internetu mogu nai problematine informacije koje iskrivljuju historijske injenice i ponavljaju stereotipe i pojednostavljena tumaenja.
OPI UVOD
daje nastavnicima metodika uputstva. Ovaj opi uvod dat je samo u prvom priruniku. Hronoloki pregled dogaaja. Uvod, poseban za svaku itanku: njega pie koordinator rada na toj itanki i on nam predstavlja njenu temu (definiciju, teita, nove perspektive). etiri do est poglavlja (tematskih cjelina) s odjeljcima; svako poglavlje poinje kraim uvodom i sadri i tekstualnu i ilustracijsku grau, s uvodnim ili propratnim objanjenjima, a poslije svakog teksta, odnosno slike, data su konkretna pitanja vezana za njih. Izvori grae, odabrana bibliografija, relevantna za sve zemlje u regionu. Karte, dvije ili tri u svakoj itanki. Dok smo odabirali grau, vodili smo se principom da svako svjedoanstvo prolosti moe posluiti kao historijski izvor. Zato smo se trudili da u ovim prirunicima obuhvatimo to iri spektar tekstova i ilustracija kako bismo pokrili ekonomske, drutvene, kulturne i politike aspekte historijskog iskustva i ostavili prostora za to vie asocijacija. Svi tekstovi predstavljeni su prema istom modelu: svaki tekst ima naslov, i svaki prate objanjenja i pitanja. Osim toga, na nekoliko mjesta se na kraju poglavlja mogu nai i pitanja opijeg tipa. Nastavnici historije mogu koristiti njih, kao to mogu formulirati i neka nova. Tekstovi se mogu birati i horizontalno, tj. mogu se kombinirati i tekstovi iz dvije ili tri itanke, to je ponekad sugerirano i u pitanjima koja ukazuju na druge itanke. U praksi bi nastavnici historije mogli imati problema da materijal iz neke druge zemlje stave u pravi kontekst, poto im je za to potrebno znanje koje nisu stekli tokom svoga formalnog obrazovanja. Zato smo se trudili da za svaki tekst damo to vie informacija, ali tako da time ne uguimo inicijativu samih nastavika. To znai da se ovi tekstovi mogu koristiti na dva naina: 1) kao informacija o tome kako drugi vide dogaaj s kojim su sami nastavnici, pa i njihovi uenici, upoznati preko etnocentrine literature, i 2) kao nagovjetaj o tome da i ljudi iz razliitih nacionalnih ili etnikih grupa mogu imati slina osjeanja povodom spornih pitanja i prolaziti kroz slina iskustva. U sutini, stereotipi se najbolje mogu obesmisliti znanjem. Predrasude i stereotipi hrane se neznanjem, kao to moemo vidjeti po predstavama koje imamo o naim susjedima ili o itavim periodima nae historije. utnja je najvei saveznik stereotipa. Zato ovi prirunici imaju i saznajnu dimenziju: u njima smo eljeli staviti na raspolaganje informacije o historijskim dogaajima u jugoistonoj Evropi, ali i postaviti odreena pitanja. Ove itanke nisu gotove jednom zauvijek: drae bi nam bilo da ohrabrimo njihove korisnike da sami istrauju dalje, da kritiziraju i da razgovaraju. Ovi prirunici namijenjeni su, prije svega, uenicima viih razreda srednjih kola, dakle osobama od 15 do18 godina, ali ih mogu koristiti i studenti i u jugoistonoj i u zapadnoj Evropi. to smo due radili na sastavljanju ovoga materijala, to smo vie shvatali da bi on mogao biti interesantan i historiarima na Zapadu, koji nemaju naina adekvatno se baviti historijom naeg regiona. Zbirka historijskih izvora iz svih zemalja jugoistone Evrope na engleskom jeziku mogla bi biti od koristi akademskoj publici na zapadu, koja historiju Balkana poznaje gotovo iskljuivo na osnovu sekundarne literature.
15
OPI UVOD
nepotpuno i neobjektivno. Osmansko carstvo as se prikazuje kao napredno, as kao nazadno, as kao multikulturni raj, as kao represivno, as kao polazite nacionalnog osloboenja, as kao mjesto nacionalne propasti. Ovako razliita tumaenja mogu se nai i u historiogafskim radovima na zapadu, koji se odnose na ovaj period. Kad kaemo da je Osmansko carstvo zajednika historijska pozadina svih naroda jugoistone Evrope, time ne elimo tvrditi da je ono nekakvo zlatno doba miroljubivog suivota svih naroda na Balkanu. Kao to je ve reeno, u zajedniko historijsko iskustvo spadaju i sukobi i suivot. Osim toga, Osmansko carstvo nije bilo statino, niti je bilo uniformno. Kao to je to sluaj i s drugim carevinama u kojima je ivjelo vie naroda i postojalo vie vjera, tako je i u Osmanskom carstvu bilo unutranjih razlika i sukoba, i ono se razvijalo, prolazilo kroz periode napretka i periode krize. Konano, kad saznamo neto vie o ovom carstvu, lake emo odbaciti stereotip rairen na zapadu koliko i u kranskom dijelu jugoistone Evrope, stereotip o njegovoj kulturnoj zaostalosti. Poeli smo od XIV. stoljea, kad su se Osmanlije prvi put pojavile u ovom regionu i poele osvajati Balkan. Prvi prirunik zavravamo na poetku XIX. stoljea iako se Osmansko carstvo nije zavrilo tada: naime, poetkom XIX. stoljea javljaju se prvi nacionalni pokreti koji e tokom XIX. i XX. stoljea dovesti do stvaranja novih drava na Balkanu. Postepeno slabljenje carevina i stvaranje nacionalnih drava na njihovim ruevinama tema je drugog prirunika, koji se vremenski dijelom podudara s prvim, poto poinje od XVIII. stoljea. Osmansko carstvo spominje se i u itanki o balkanskim ratovima zato smo i spomenuli mogunost da se tekstovi u ova etiri prirunika itaju horizontalno. Drugi prirunik, prirunik o nacijama i dravama u jugoistonoj Evropi, posveen je jednom veoma osjetljivom i kontroverznom pitanju. Od prvih zaetaka pokret za osloboenje od osmanske vlasti pa do ratova u Jugoslaviji, sukobi meu nacijama presudno su uticali na historijski razvoj ovoga regiona. ak i danas vijesti o incidentima, ispitivanja javnog mnjenja, ali i neki aspekti nastave historije kazuju nam da su nacionalne strasti i dalje ive. Onda je jasno da ni mi nismo mogli zaobii temu koja ima tako velik znaaj za modernu historiju naeg regiona. Jo jedna nedoumica ticala se take na kojoj druga itanka treba da se zavri: da li da to bude kraj Prvoga svjetskog rata, ili treba da zaemo i u vrijeme poslije Drugog? Najprije smo mislili da devedesete treba izostaviti iz ovoga prirunika, da bismo potom ipak uvidjeli da u njega moramo ukljuiti ovu najsvjeiju fazu nacionalistikih pokreta i sukoba, kako bismo bolje razumjeli nau sadanjicu. Konano, neke nacionalne drave u ovom regionu stvorene su upravo tokom te posljednje faze. Pored tih pojedinanih tema, u drugom priruniku uglavnom se drimo hronolokog pristupa kako, s jedne strane, ne bismo skrenuli u teorijska razmatranja o nacionalizmu, ali i kako bismo, s druge, pokazali: 1) kako se mijenjala definicija nacije, 2) koji je geografski i hronoloki okvir nacionalistikih pokreta, te po emu se oni razlikuju meu sobom, i 3) na kako su se razliite naine formirale nacionalne drave u jugoistonoj Evropi. Vie od ostale tri itanke, ova druga pogodna je za prikazivanje razliitih perspektiva zato to je njena tema sama sutina nacionalnog samoodreenja, ali i zato to se u njoj osporava predstava o specifinosti i autentinosti nacije. Najvei znaaj prirunika o nacijama i dravama jeste to to on naciju prikazuje kao historijsku kategoriju, to to ne koristi ahistorine predstave o kontinuitetu i jedinstvu. Uz to, u njemu se historija jugoistone Evrope smjeta u kontekst evropske i, ire, svjetske historije, poto je nacionalna drava najbitnija organizaciona cjelina u novijoj i u savremenoj svjetskoj historiji. Trei prirunik, prirunik o balkanskim ratovima, sasvim je mogao biti i dio drugog, ako ne i prvog, poto u njemu razmatramo presudni momenat u stvaranju pojedinih nacionalnih drava na Balkanu i konani slom Osmanskog carstva. No u isto vrijeme, balkanski ratovi su u potpunosti balkanski: bez obzira na njihov ishod, njih moemo vidjeti i kao dokaz za to da su balkanski narodi u stanju sami odluivati o svojoj sudbini, bez mijeanja evropskih velikih sila. Osim toga, balkanski ratovi pokazali su i kakav znaaj vjera ima u nacionalnim sukobima: dok se u Prvom balkanskom ratu koalicija kranskih drava borila protiv
16
OPI UVOD
muslimanskog Osmanskog carstva, u Drugom balkanskom ratu protivnike uope nije dijelila religija. Trea itanka najkraa je od svih, poto pokriva dogaaje u svega dvije godine (iako su u nju ukljueni dokumenti i iz ranijih i iz kasnijih godina). U njoj smo se, kao, uostalom, i u etvrtoj, trudili da, osim na politike i vojne dogaaje (o njima ionako govore i kolski udbenici), ukaemo na razliite aspekte rata kao kolektivnog iskustva. U treem priruniku dajemo informacije o dogaajima iz regionalne historije koji su na zapadu posluili kao dokaz za specifinost ovoga regiona, tanije za posebnu nasilnost kojom se u njemu rjeavaju svi sukobi. Nije ni udo to se ovakvo uvjerenje, pa ak i sam termin balkanski ratovi esto mogao uti i tokom ratova u Jugoslaviji devedesetih. U meunarodnom javnom mnjenju preovladavao je stav da su na Balkanskom polustrvu krvoprolie i meunacionalna mrnja nekakva endemska boljka. Zato bi moglo biti korisno da se i u uionici balkanski ratovi uporede s tzv. Velikim ratom, koji je izbio odmah poslije njih i koji je istinski izmijenio i samu definiciju rata. Posljednji, etvrti prirunik posveen je najveem dogaaju svjetske historije, te smo u njemu zato 1) lokalnu historiju stavili u globalni kontekst, i 2) posebnu panju posvetili moralnim ciljevima nastave historije. Zaista, ako acima predajemo historiju kako bismo od njih nainili graane demokratske drave, onda e nam Drugi svjetski rat dati najbolje lekcije u tu svrhu. Zemlje jugoistone Evrope nisu mogle ostati netaknute uasima ovoga totalnog rata, to se jasno vidi po dokumentima koje dajemo. Meutim, historija ovoga dijela Evrope u isti mah nam prua mogunost da kaemo naim uenicima neto o humanosti i moralnim vrijednostima, i to tako to emo izloiti: 1) borbu protiv faizma. Smatrali smo da, iz pedagokih razloga, treba naglasiti otpor totalitarnoj ideologiji i brutalnosti nacizma, otpor koji je u balkanskim zemljama ipak bio masovan. Male prie o viziji koju su neki ljudi imali u jeku najvee krize zapadne civilizacije mogle bi naim uenicima posluiti kao uzor i pomoi im da steknu jasniju predstavu o moralnoj dimenziji ljudskih postupaka. 2) primjere solidarnosti i mimo vjerskih, politikih i nacionalnih razlika. Vano je naglasiti pomo koju su pojedinci ili ak itavi kolektivi pruali tokom rata, dakle u vrijeme tekih moralnih dilema i borbe za goli ivot. No istovremeno, koliko god Drugi svjetski rat zapravo bio dogaaj od vanrednog znaaja, patnja u ratu opa je stvar. Razaranjem gradova i masovnim ubijanjem civila gotovo da je izbrisana razlika izmeu fronta i pozadine. Rat postaje nekako poznat, on se prihvata kao bezmalo prirodni dio politikog i drutvenog ivota. U priruniku o Drugom svjetskom ratu eljeli smo pokazati da jugoistona, srednja i zapadna Evropa dijele isto iskustvo rata, to ipak baca novu svjetlost na priu o nekakvoj specifinoj balkanskoj brutalnosti. S druge strane, s obzirom na to da nam je tema etvrtog prirunika ipak vremenski veoma bliska, raste i opasnost od potpuno razliitog itanja i tumaenja dokumenata koje smo ovdje ponudili. Za neke zemlje jugoistone Evrope vrijeme poslije Drugoga svjetskog rata bilo je gotovo jednako bolno koliko i vrijeme samog rata, tako da je tumaenje rata dijelom obiljeeno i poslijeratnim iskustvima. S obzirom na kompleksnost i meunarodni okvir poslijeratnih dogaaja, odluili smo etvrtu knjigu zavriti trenutkom osloboenja, koliko god da je ono bilo razliito u svakoj zemlji. Tako smo se mogli zadrati kod optimizma zbog sloma nacizma i zbog toga to je prestala mora rata a da ne ulazimo u direktne i indirektne posljedice koje je on imao za poslijeratno drutvo i u zapadnoj i u istonoj Evropi. Osim toga, u periodu Hladnog rata zemlje u regionu jugoistone Evrope krenule su razliitim putevima i od jednog trenutka pripadale Istonoj, odnosno Zapadnoj Evropi, u politikom smislu te rijei.
17
OPI UVOD
Nastavni metodi
Sastavljai ovih itanki nisu poli od toga da e se njihove knjige bez ikakvih problema koristiti u uionicama. Dok smo radili na ovom projektu, imali smo u vidu itav niz oteavajuih okolnosti: 1. vrijeme koje je u nastavnim programima uope i predvieno za nastavu historije veoma je ogranieno, zbog ega ni inovativnost nastavnik ne moe doi do izraaja; 2. uenici se sve manje zanimaju za historiju: njihova panja sve je vie usmjerena na neke druge, modernije i atraktivnije oblasti, naprimjer, na nove tehnologije; 3. usavravanju nastavnika jedva da se poklanja ikakva panja, tako da oni nemaju gdje obnoviti znanje ili se obuiti za koritenje alternativnog nastavnog materijala. Zato je teko rei u kojoj e se mjeri ciljevi naznaeni na poetku ovoga projekta uope moi ostvariti u praktinoj nastavi. Nastavnici historije moi e koristiti ove prirunike na razne naine ponegdje su oni ve i uli u nastavnu praksu. Pitanja navedena poslije svakog izvornog dokumenta i poslije veine odjeljaka prvi su korak ka neto kompleksnijim nastavnim metodima poput simulacije, insceniranja odreenih situacija, pisanja samostalnih radova i aktivnog uenja. Neke teme pogodnije su za samostalan rad: Drugi svjetski rat, naprimjer, kod kojeg nastavnik moe kombinirati metode usmene historije i igrane i dokumentarne filmove. U svakom sluaju, nae itanke treba da omogue kritiki pristup postojeim kolskim udbenicima i usvajanje novog znanja putem racionalnog i kritikog bavljenja datom temom. Uspjeh ovakvog poduhvata gotovo u potpunosti zavisi od nastavnikove inicijative, snalaljivosti i metodikog pristupa. Pa ipak, kritiki pristup postojeim udbenicima treba shvatiti na pravi nain. Udbenici koji se koriste u nastavi imaju razliit kvalitet, i oni nisu nita manje autentini nego to je to zbirka originalnih dokumenata. Time to smo se odluili za to da na jednom mjestu saberemo izvorne dokumente, a ne da se bavimo historiografijom, nikako ne znai da automatski polazimo od objektivnosti ili autentinosti tih izvornih tekstova: cilj nam je bio pokazati koliko se tumaenja jednog dogaaja, zavisno od stanovita, mogu razlikovati. eljeli smo, drugim rijeima, afirmirati komparativni metod i predoiti razliite perspektive. Konano, sasvim smo svjesni toga da na izbor nije ba sasvim sluajan: i on odraava specifina stanovita i tumaenja, na ta smo skrenuli panju i u uvodu u svako poglavlje. Ovo se odnosi i na tekstove i na ilustracije. Naravno, mladim ljudima ilustracije e svakako biti zanimljivije, jer e zahvaljujui njima bolje moi zamisliti prolost. Znamo, meutim, da i slike mogu zavarati, pa zato njima treba pristupiti jednako kritiki koliko i tekstovima. Kao i tekstovi, i slike se mogu itati samo na osnovu kakvog-takvog znanja o (drutvenom, kulturnom itd.) kontekstu u kojem su nastale. Trudili smo se dati informacije o ilustracijama koje smo odabrali, mada su one najee zanimljive upravo u kombinaciji s tekstovima datim u tom poglavlju. Poto nai prirunici pokrivaju sedam stoljea historije, slike koje smo odabrali u mnogo emu su osobene, pa se moraju i analizirati na razliite naine: to su fotografije, posteri, karikature, litografije, slike, ilustracije na rukopisima, oglasi, razglednice, potanske markice, novanice itd. Osim neizbjenog estetskog, kriterij je bila i sugestivnost slike, njena mo da doara neku situaciju. Naprimjer, na osnovu slika tipinih predstavnika odreenih drutvenih grupa u Osmanskom carstvu moemo otkriti kakva je predstava postojala o svemu to je drukije, s tim to moramo imati u vidu da ono to je drukije nije automatski i neto drugo: ak ni meu savremenicima kulturna razlika ne vodi nuno do sukoba.
18
OPI UVOD
Zakljuak
Prirunici ove edicije plod su dugotrajnih rasprava i sporova, ali su i prijatno iznenaenje: oni nam, naime, pokazuju da historiari u svom poslu mogu prevazii granice. Trenutno na Balkanu postoji kritina masa nastavnika historije koji su spremni promijeniti svoj nain rada, jer nema sumnje u to da se nastava historije u svim balkanskim zemljama trenutno nalazi u krizi. Mi se upravo i obraamo onim nastavnicima kojima su za takvu promjenu potrebna nova sredstva i nove smjernice. Ti e ljudi moi motivirati i druge svoje kolege, jer najvei protivnik u ovom naem poduhvatu nije ni politika ni ideologija, nego apatija. Zato elimo pobuditi interesiranje uenika za ono to se dogaalo u regionu kojem i njihova zemlja pripada i pomoi im da razumiju kompleksnu sadanjicu u kojoj ive. Utoliko ovo i nije samo nauni eksperiment: ovo je i odgovor na iskuenja koja oekuju zemlje jugoistone Evrope na njihovom putu u zajedniku budunost.
19
OPI UVOD
20
Sadraj
Uvod ...........................................................................................................................................................................................27 Hronologija..............................................................................................................................................................................29 Prvo poglavlje: irenje osmanske vlasti u jugoistonoj Evropi.........................................................................41
Ia. Poeci osmanske drave u Anadoliji ............................................................................................................................................41 I-1. Orhan se eni kerkom tekfura od Jar Hisara ..............................................................................................................41 I-2. Osvajanje Karada Hisara i prvo itanje hutbe u Gazi-Osmanovo ime ..............................................................42 Ib. Osvajanje Balkanskog poluostrva.................................................................................................................................................43 I-3. Kako su sukobi meu kranskim dravama na Balkanu olakali prodor Osmanlija ...................................43 I-4. Ferman Murata I. kojim se Evrenos-begu potvruje pravo upravljanja junom Makedonijom (1386.) ...........................................................................................................................................................43 I-5. Uloga lokalnih/domaih saradnika u irenju osmanske vlasti na Balkanu.......................................................44 Sl. 1. Bajazit I. pristie u pomo opkoljenom Nikopolju uoi bitke s kriarima (1396.); osmanska minijatura (oko 1584.) ....................................................................................................................................45 I-6. Kako se u XIV. stoljeu objanjavala pobjeda Osmanlija nad kranima: Grigorije Palama i Hans iltberger ..................................................................................................................................45 I-7. Krani timarnici u Arvanidu, albanskoj provinciji (1431./1432.) .........................................................................46 I-8. Srpski despot kao osmanski vazal (1432.) ....................................................................................................................46 I-9. Kako je palo Novo Brdo (1455.) ........................................................................................................................................47 I-10. Turska razaranja u Sloveniji, pismo habzburkog namjesnika u Kranjskoj (1491.) ........................................48 Sl. 2. Osmanska vojska pobjeuje kod Mohaa (1526.); osmanska minijatura (oko 1588.)..................................48 Sl. 3. Zarobljeni stanovnici Beograda (1521.) ........................................................................................................................49 I-11. Krani zarobljeni u Bosni (1530.) ....................................................................................................................................49 Ic. Pad Carigrada osvajanje Istanbula (1453.) .............................................................................................................................49 I-12. Pad Carigrada, bizantsko vienje: Georgije Sfrances ...............................................................................................49 I-13. Ponovno naseljavanje Istanbula pod Mehmedom II................................................................................................50 Id. Stanovnitvo i vjera .............................................................................................................................................................................51 I-14. Prisilno naseljavanje (srgun) Balkana stanovnitvom iz Male Azije (pred kraj XIV. stoljea) .....................................................................................................................................................................................51 I-15. ta su Osmanlije obeale bosanskim seljacima: pismo kralja Stjepana Tomaevia (1461.-1463.) papi Piju II......................................................................................................................................................51 I-16. Joasaf, pravoslavni episkop vidinski, o prisilnom i dobrovoljnom primanju islama (XV. stoljee) .....................................................................................................................................................................................51 I-17. Kako je jedan kadija zabiljeio sluaj djeaka bez oca koji prima islam (1636.) .............................................51 I-18. Molba jednog mladia da pree na islam (1712.) .....................................................................................................51
21
SADRAJ
Drugo poglavlje: Institucije Osmanskog carstva..........................................................................................................................53 IIa. Sultan i njegov dvor ............................................................................................................................................................................54 II-1. Titule koje je Sulejman koristio u prepisci s Ferdinandom I. (1562.) ...................................................................54 II-2. Odlike idealnog vladara u pjesmi koju je Delalzade posvetio sultanu Selimu II. (1566.-1574.) ..............54 II-3. Razliita miljenja o bratoubistvu na prijestolu: hronika Mehmeda Nerija o pogubljenju Mustafe Nejakog (1422.) .....................................................................................................................................................55 Tabela 1: Dvor i centralna uprava Osmanskog carstva...............................................................................................................56 Sl. 4. Plan Topkapi saraja u Istanbulu ........................................................................................................................................57 Sl. 5. Carski poslanik na audijenciji kod osmanskog sultana ...........................................................................................57 II-4. Kako je Mustafa I. doao na prijesto (1617.) ................................................................................................................57 Sl. 6. Carska gozba tokom vojnog pohoda.............................................................................................................................57 Sl. 7. Sultan Bajazit II. (1481.-1512.) u lovu nedaleko od Plovdiva .................................................................................59 IIb. Devirma ..................................................................................................................................................................................................60 II-5. Bivi jeniar opisuje devirmu ..........................................................................................................................................60 II-6. Kranska kritika devirme u itiju Georgija Novog iz Sofije (1539.) ..................................................................60 Sl. 8. Djeca popisana za devirmu .............................................................................................................................................61 Sl. 9. Jeniarski aga..........................................................................................................................................................................62 II-7. Lutfi-paa se prisjea svoga ivota od vremena kad je otet devirmom...........................................................62 IIc. Timari .........................................................................................................................................................................................................63 II-8. Pravila o raspodjeli timara ..................................................................................................................................................63 II-9. Popis prihoda koje spahija treba da prikupi s timara ...............................................................................................63 II-10. Ponovno naimenovanje za posjednika srednjeg ili veeg timara .......................................................................63 II-11. Odluke o posjednicima timara koji se nisu odazvali pozivu za rat ......................................................................63 Sl. 10. Naoruani spahija..................................................................................................................................................................64 IId. Ideologija zatite podanika i praksa u pravosudnom sistemu .......................................................................................64 II-12. Savjeti Murata I. Evrenos-begu, kojeg je upravo postavio za namjesnika (138.)............................................64 II-13. Ferman Mehmeda I., izdat monasima manastira Margarit, u blizini Sera (1419.) ..........................................65 II-14. Kadijina presuda u sporu izmeu jednog kranina i jednog jeniara (Sofija, 1618.) .................................65 II-15. Kadijina presuda u sporu izmeu jednog muslimana i jednog kranina (Vidin, 1700.) ...........................66 II-16. Zajednica na ostrvu Mikonos odluuje da protjera kadiju (1710.) ......................................................................66 II-17. Presuda protiv kodabae Todorakija iz Samakoduka (1762.) ............................................................................66 II-18. Osmanska povelja kojom se tite manastiri u Bosni (1785.) ..................................................................................67 IIe. Pokrajine i vazalske drave..............................................................................................................................................................67 II-19. Odredba o statusu Dubrovnika, potvrena i ahdnamom Murata III. (1575.) ..................................................67 II-20. Ahdnama Ahmeda I. za Transilvaniju (1614.) ..............................................................................................................68 II-21. Autonomija Moldavije (1716.) ..........................................................................................................................................68 II-22. Francuski putnik Flaa o posebnom statusu vlakih kneeva (1741.) ................................................................69 Tabela 2: Teritorijalna podjela u Osmanskom carstvu (XVI. stoljee) ....................................................................................70
22
OSMANSKO CARSTVO
Tree poglavlje: Vjerske institucije, vjerske zajednice i vjerski obredi ...............................................................................71 IIIa. Muslimani ...............................................................................................................................................................................................71 III-1. Natpis na portalu Sulejmanove damije u Istanbulu (polovina XVI. stoljea).................................................71 III-2. Dimitrije Kantemir o muslimanskim molitvama ........................................................................................................71 Sl. 11. Damija u Izniku (Nikeja) iz XIV. stoljea .......................................................................................................................72 Sl. 12. Sulejmanija (Sulejmanova damija) u Istanbulu (1550.-1557.) .............................................................................72 III-3. Kako jedan musliman objanjava vezu izmeu Boga i kie (1779) .....................................................................73 Sl. 13. Ornamentalni natpisi iz Kurana u Staroj damiji u Edrenu (XV. stoljee) .........................................................73 Sl. 14. Turska gospa na kamili prilikom hodoaa u Mekku .............................................................................................73 III-4. Muslimanska heterodoksija ale o bektaijama .....................................................................................................73 Sl. 15. Astronomska opservatorija u Istanbulu (oko 1580.).................................................................................................74 Sl. 16. Narodni junak Nasrudin-hoda ........................................................................................................................................74 IIIb. Krani .....................................................................................................................................................................................................75 III-5. Izbor Genadija Sholarija za prvog pravoslavnog patrijarha poslije osvajanja Carigrada (1453.)......................75 Sl. 17. Osmanska srebrena posuda s natpisom na grkom, koritena za pravoslavni crkveni obred (XVI. stoljee ) ............................................................................................................................................................75 III-6. Francuski putnik Pjer Leskalopje o manastiru sv. Save u Srbiji (1574.) ..............................................................75 III-7. Pavle Alepski o moldavskim crkvama (polovina XVII. stoljea) ............................................................................76 Sl. 18. Manastir Voronec u Moldaviji (izgraen 1488., vanjske freske 1547.-1550.)....................................................76 Sl. 19. Tajna veera freska iz manastira Stavronikita, Sveta gora (1546.) ....................................................................76 III-8. Kozma Etolski poziva krane da daju decu u kole .................................................................................................77 III-9. Kiril Pejinovi o sukobima izmeu seljana pravoslavne vjere i njihovih sveenika (1816.) ......................77 IIIc. Jevreji........................................................................................................................................................................................................78 III-10. Pismo Isaka Carfatija, rabina iz Edrena, upueno Jevrejima u srednjoj Evropi (polovina XV. stoljea)..............................................................................................................................................................................78 III-11. Elija Kapsali o bogatstvu Jevreja u Osmanskom carstvu za vrijeme vladavine Mehmeda II..........................78 III-12. Jevrejski mesijanizam: sluaj Sabataja Zevija (1666.) ...............................................................................................79 Sl. 20. Jevrejski ljekar, francuska gravira (1568.) ......................................................................................................................79 IIId. Meusobni odnosi vjerskih zajednica i vjerska diskriminacija.....................................................................................80 III-13. Vjerski dijalog tokom zatoenitva Grigorija Palame (1354.) ................................................................................80 III-14. Zajedniki ivot razliitih vjerskih zajednica u osmanskim gradovima (oko 1600.)......................................81 III-15. Odnosi izmeu pravoslavaca, katolika i luteranaca u Bugarskoj i Vlakoj (1581.) .........................................81 III-16. Fetva Ebus-suuda iitima (polovina XVI. stoljea) .....................................................................................................82 III-17. Carska naredba o zabrani franakog prozelitizma meu Ermenima u istonoj Anadoliji (1722.) ......................82 III-18. Osmanske vlasti u Bosni presuuju u sporu izmeu pravoslavaca i katolika (1760.) ...................................83 III-19. Carske odredbe za nemuslimane (1631.) .....................................................................................................................83 III-20. Pogubljenje nepropisno odjevenog pravoslavca (1785./1789.) ..........................................................................84 III-21. Carska naredba o crkvi u Stanimaki, kod Plovdiva, izgraenoj bez dozvole (1624.) ....................................84 III-22. Netolerantnost krana prema ljudima koji ive u braku s osobom druge vjere (Kipar, 1636.)........................84 III-23. Odredbe o vjerskom ivotu u Transilvaniji (1653.) ....................................................................................................84 III-24. Zakljuak biskupskog sinoda u Stonu, kraj Dubrovnika, uperen protiv Jevreja (1685.) ..............................85 III-25. Privilegije za jednog Jevreja u Dubrovniku (1735.) ...................................................................................................85 III-26. Muenitvo sv. Kirane u Solunu (1751.).........................................................................................................................85 Sl. 21. Vaznesenje Hristovo, osmanska minijatura (1583.) ..................................................................................................86
23
SADRAJ
etvrto poglavlje: Tipini predstavnici drutvenih grupa i svakodnevni ivot..............................................................87 IVa. Elita i obian svijet .............................................................................................................................................................................87 IV-1. Prezir osmanske elite prema Turcima seljacima .........................................................................................................87 Sl. 22. Akindija ...................................................................................................................................................................................88 Sl. 23. Spahija .......................................................................................................................................................................................88 Sl. 24. Jeniar .......................................................................................................................................................................................89 Sl. 25. Vojnici u Albaniji, crte an-Batista Ilera (1809.) ........................................................................................................89 Sl. 26. ejh el islam.............................................................................................................................................................................89 Sl. 27. Visoki osmanski pisar ...........................................................................................................................................................90 Sl. 28. Arapski trgovac ......................................................................................................................................................................91 Sl. 29. Trgovac iz Dubrovnika .........................................................................................................................................................91 Sl 30. Osmanski kroja.....................................................................................................................................................................91 Sl. 31. Pastir...........................................................................................................................................................................................92 Sl. 32. Ribar ...........................................................................................................................................................................................92 Sl. 33. Dervi .........................................................................................................................................................................................93 Sl. 34. Ermenski monah....................................................................................................................................................................93 Sl. 35. Pravoslavni patrijarh carigradski......................................................................................................................................94 Sl. 36. Veliki rabin Carigradski (kraj XVIII. stoljea) .................................................................................................................94 Sl. 37. Kranski velikodostojnik (XVIII. stoljee) .....................................................................................................................95 Sl. 38. uveni ajan: Alipaa od Janjine (1741.-1822.), slika Luja Diprea (1819.) ...........................................................95 Sl. 39. Osmanski mjenja novca ...................................................................................................................................................96 Sl. 40. Dragoman: Pjer Jamoglu, tuma pri francuskom poslanstvu (1787.) ................................................................96 Sl. 41. vedski poslanik (1788.) ......................................................................................................................................................96 Sl. 42. Galiot nosi svoje sljedovanje vode..................................................................................................................................97 IVb. ivot na selu .........................................................................................................................................................................................97 IV-2. Odredbe o seoskoj samoupravi u Vidinskom paaluku (1587.) ............................................................................97 IV-3. Seljakova obaveza da obrauje svoje imanje (seoski zakon iz Karamanije, 1525.) .......................................97 Sl. 43. Bugarska kua u Trijavni (XVIII. stoljee) .......................................................................................................................98 IV-4. Francuski putopisac Pjer Leskalopje opisuje bugarske kue nedaleko od Ruuka .....................................98 IV-5. Kako izgledaju i kako su odjeveni ljudi koji ive nedaleko od Plovdiva (1553.-1555.) ................................98 IV-6. Hrana i pie u Albaniji (oko 1810.)...................................................................................................................................99 Sl. 44. Soba u Arbanasima (XVIII. stoljee) ................................................................................................................................99 IV-7. Putovanje po bugarskim selima (1761.) ........................................................................................................................99 Sl. 45. ene peru rublje (Larisa, poetak XIX. stoljea).......................................................................................................100 Sl. 46. Mukarci i ene s ostrva Paros sviraju i igraju...........................................................................................................100 IV-8. Drumovi i pota u Albaniji za vrijeme osmanske vlasti (oko 1800.) .................................................................100 IVc. ivot u gradovima ...........................................................................................................................................................................101 IV-9. Opis Beograda (1660.) ......................................................................................................................................................101 Sl. 47. Turin jae konja natovarenog velikim koevima za voe i povre ..................................................................103 Sl. 48. Povorka pekara u Carigradu (1720.) ............................................................................................................................103 IV-10. Rezidencija vlakog kneza Konstantina Mavrokordata, kako je prikazuje francuski putopisac Flaa (polovina XVIII. stoljea) ...................................................................................................................103 IV-11. Povelja bakalskog esnafa u Moskopolju (1779.) .....................................................................................................104 IV-12. egrtski ugovor na ostrvu Skiros (1793.) ...................................................................................................................104 Sl. 49. Osmanska djeca na vrteci tokom proslave Bajrama ............................................................................................104 IV-13. Fetva Ebus-Suuda o zatvaranju kafedinica irom Carstva (druga polovina XVI. stoljea).....................105
24
OSMANSKO CARSTVO
Kafanska pjesma iz Senja.................................................................................................................................................105 Evlija elebija o beogradskoj baklavi (1660.) ...........................................................................................................105 Jelovnik evkija mula Mustafe (Sarajevo, druga polovina XVIII. stoljea) ......................................................106
IVd. ivot na granici.................................................................................................................................................................................106 IV-17. Francuski putopisac Nikola de Nikole opisuje osmanske ratnike, delije .....................................................106 Sl. 50. Delija, osmanski ratnik (XVI. stoljee)..........................................................................................................................107 IV-18. Institucija bratimljenja na bosanskoj granici (1660.) .............................................................................................107 IV-19. Osmanlije trae ljekara iz Dubrovnika (1684.)..........................................................................................................108 IV-20. Pismo imuna Koziia Benje, modrukog biskupa, papi Lavu X. (1516.) .....................................................108 IV-21. Pismo Franje Krste Frankopana Gasparu olniu (1670.) ....................................................................................108 IV-22. Pjesma o Hrvatima koji haraju po Kladui .................................................................................................................109 IV-23. Marko Kraljevi pije vino uz ramazan .........................................................................................................................109 IV-24. Uticaj krana na Albance muslimanske vjere (oko 1800.) .................................................................................110 IVe. ivot ene ............................................................................................................................................................................................110 IV-25. Carsko vjenanje u XV. stoljeu..................................................................................................................................110 IV-26. ene u Albaniji (oko 1810.) .............................................................................................................................................110 IV-27. Solidarnost meu krankama: muenitvo sv. Filoteje (1589.)........................................................................111 IV-28. Statut enskog sapundijskog esnafa u Triki, u Tesaliji (1738.) ..........................................................................111 IV-29. Razvod u jednom selu kod Sofije (1550.)...................................................................................................................111 Sl. 51. Ugledna Atinjanka (1648.)...............................................................................................................................................112 Sl. 52. Turkinja s djecom (1568.).................................................................................................................................................112 Sl. 53. Turkinja u odjei za izlazak, francuski crte (oko 1630.) .......................................................................................112 IV-30. Kadija biljei sluaj Kipranke koja se razvodi tako to prima islam (1609.) ...................................................112 Sl. 54. Djevojka iz brdskih krajeva na sjeveru Albanije (poetak XIX. stoljea) .........................................................113 IV-31. Kadija biljei sluaj muslimana koji se razvodi od kranke (1610.) ................................................................113 IV-32. Jeniar ini preljubu s muslimankom u Carigradu (1591.) ..................................................................................113 IV-33. Ledi Meri Vortli Montegju o osmanskim enama (1717.) ....................................................................................114
Peto poglavlje: Faktori krize ................................................................................................................................................................115 Va. Prirodne nepogode ......................................................................................................................................................................115 V-1. Glad u Istanbulu (1758.) ...................................................................................................................................................115 V-2. Zemljotres u Istanbulu (1766.) .......................................................................................................................................116 V-3. Kuga u Bukuretu (1813.) ................................................................................................................................................116 Vb. Politika kriza u Istanbulu ............................................................................................................................................................117 V-4. Rjeenja za krizu osmanske drave u Koi-begovim memoarima (oko 1630.) ............................................117 V-5. Poslanici moldavskog kneza Konstantina Mavrokordata ....................................................................................117 Vc. Ratovi, pobune i seobe ...................................................................................................................................................................118 V-6. Seljani bjee u grad (1665.) .............................................................................................................................................118 V-7. Pobuna Mehmed-age Bojadioglua na Kipru (oko 1680.)...................................................................................118 V-8. Izvjetaj papi o pobuni u iprovcima (1688.) ...........................................................................................................119 V-9. Srbi bjee u strahu od osmanske odmazde (1690.) svjedoenje akona Atanasija Srbina .....................120 V-10. Moldavska buna protiv Osmanlija (1711.).................................................................................................................120 V-11. Habzburki oficir u dnevniku opisuje opsadu Dubice (1788.) ...........................................................................121
25
SADRAJ
Rizici putovanja kroz Albaniju (oko 1800.) ................................................................................................................121 Kako je Hromi Ibrahim provalio u Kazanlik (1809.) ................................................................................................121 Niz katastrofa u prii bugarskog uitelja Todora iz Pirdopa kraj Sofije (1815.-1826.) ...............................122
Bibliografija.................................................................................................................................................................................................123 Biljeka o koordinatorima projekta .................................................................................................................................................127 Biljeka o saradnicima............................................................................................................................................................................129 Nastavnici koji su sudjelovali u seminarima ................................................................................................................................129 Karta 2: Osmansko carstvo i Evropa 1600. godine ...................................................................................................................130
26
Uvod
Osmansko carstvo jedna je od glavnih politikih sila koje su tokom veoma dugog perioda uticale na historiju jugoistone Evrope. Od XIV. pa sve do poetka XX. stoljea osmanska drava bila je najvea politika organizacija u ovom regionu. Meutim, to nije jedini razlog zbog kojeg prouavamo osmansku historiju jugoistone Evrope. Osmansko carstvo vano je zbog naina na koji narodi jugoistone Evrope odreuju svoj identitet. Upravo zato to su se borili protiv Osmanlija, ovi narodi sebe smatraju dijelom kranske Evrope. Osim toga, osmanska vlast esto se okrivljuje i za ekonomsku zaostalost i haotinu politiku situaciju kakve i dan-danas moemo zatei u mnogim zemljama jugoistone Evrope. No, mi ovdje neemo razmatrati da li su Osmanlije krive za ove pojave ili nisu: ova i mnoga druga pitanja moi emo sagledati u objektivnijem svjetlu ako se poblie pozabavimo razliitim svjedoanstvima iz osmanskog perioda nae zajednike historije. Postoji jo jedan razlog zbog kojeg se treba ponovo posvetiti osmanskoj historiji. U posljednjih nekoliko decenija, prouavanje Osmanskog carstva doivjelo je neobino jak zamah, i to ne samo u Turskoj i zemljama jugoistone Evrope nego i u zapadnoj Evropi, u SAD-u, pa ak i u Japanu. Historiarima su odnedavno dostupni novi izvori grae, kojima se moe pristupiti i preko starih i preko novih metoda, pa je predstava o Osmanskom carstvu sada sadrajnija, potpunija i neto objektivnija. Osim toga, neke stvari koje su ranije vaile za nesporne injenice sada su, zahvaljujui i ovim novim saznanjima, dovedene u pitanje ili su ak odbaene. esto se kae da je Osmansko carstvo bilo turska drava. Istini za volju, osnivai osmanske drave i dinastije jesu bili turskog porijekla, ali se osmanska drava irila s novim osvajanjima i s vremenom obuhvatala mnoge narode koji su govorili razliitim jezicima i bili razliite vjere. tavie, i samu vladajuu klasu u Osmanskom carstvu su tokom veeg dijela njegove historije inili ljudi iz razliitih etnikih grupa. Od klasinog doba Mehmeda II. i Sulejmana pa do jaanja nacionalizma u XIX. stoljeu ak su i sami pripadnici vladajue klase pod Turcima podrazumijevali proste i nepismene seljake iz Male Azije s kojima nisu htjeli imati nita. Zato predstavnici osmanske vlasti i ueni ljudi svoju dravu nikad i nisu zvali turskom, nego devlet-i aliye, Visoka porta, ili devlet-i ali-Osman, drava Osmanove loze. Kao i u veini drugih srednjovjekovnih i ranih novovjekovnih drava, i ovdje je lojalnost dinastiji bila vanija od pripadnosti etnikoj grupi. I predstava o osmanskoj despotiji osporena je u novijim historijskim istraivanjima. Najvaniji argument koji obara tezu o osmanskoj despotiji jest to to se osmansko drutvo tokom svoje duge historije itekako mijenjalo. Tano je da su sultani, bar tokom klasinog doba, imali neogranienu vlast i da su kontrolirali sve to se dogaa irom svih osvojenih oblasti. Meutim, carevinu koja se prostirala na tri kontinenta nije bilo lako nadgledati, naroito s onakoogranienim tehnikim sredstvima kakva su postojala u poznom srednjem vijeku i na poetku novog doba. ak je i slavni sistem timara, zahvaljujui kojem su sultani mogli kontrolirati najznaajniji dio vojske, zapravo bio samo sredstvo koje se koristilo u svim razvijenijim poljoprivrednim drutvima s neto veom teritorijom i stanovnitvom, sredstvo, dakle, kojim se na lokalnom nivou postizalo ono to se, s obzirom na nizak stepen razvoja novane privrede, nerazvijen saobraajni sistem i nerazvijen sistem komunikacije, nije moglo postii na nivou itave zemlje naime, uspostavljanje vlasti licem itave zemlje, a preko grbae seljaka, kako bi se ouvali red i mir i kako bi se osigurao prijenos svakog proizvedenog vika u ruke same vladajue elite. Ni sultanova kontrola nad timarima ni njegov monopol na vatreno oruje (Osmansko carstvo moemo
27
UVOD
smatrati barutnim carstvom, mada to vai i za neke druge velike drave na poetku novog vijeka) nisu uspjeli preivjeti krizu kakvu je donio kraj XVI. stoljea. Dalje, koliko god da su tvrdili da imaju apsolutnu vlast, i sultani su, kao i veina drugih samodraca u Aziji, Evropi i drugdje u svijetu, morali potovati ogranienja kakva im je nametao Boji zakon u osmanskom sluaju, erijat. Sultan je o ova ogranienja ponekad mogao da se oglui uz pomo ejhulislama, vrhovnog vjerskog poglavara, ali to nam samo kazuje da je sultan itekako bio svjestan toga da ipak nema neogranienu mo. Jednostavnije reeno, despotska vlast osmanskih sultana teorijski je zavisila od Boga, a praktino od okolnosti kakve vladaju meu ljudima. Razlika izmeu drutava i stanovnitva jugoistone Evrope, s jedne, i osmanskih osvajaa/tlaitelja, s druge strane, okosnica je mnogih naih nacionalnih verzija historije. Nema nikakve sumnje u to da je i tokom osvajanja i tokom duge osmanske vladavine sukoba bilo mnogo, i da su vlastodrci umjeli biti i okrutni. Pa ipak, itavu historiju jugoistone Evrope od XIV. do XX. stoljea ne ine samo sukobi. Kao i u mnogim drugim drutvima kojima vlada nadnacionalna i multikonfesionalna carska drava, ljudi se nisu samo opirali ve su i traili naina da se prilagode historijskoj situaciji, da stvore bolju budunost i za sebe i za zajednicu kojoj pripadaju. Ponekad je u tom cilju valjalo pregovarati s vlastodrcima, a ponekad i aktivno saraivati s njima kako bi se stekle line ili kolektivne povlastice. Ponekad je valjalo pokoriti se vlastima, ali ponekad je trebalo odabrati ovaj ili onaj vid aktivnog ili pasivnog otpora. A to, opet, znai da je svakodnevica esto bila vanija od velikih politikih pitanja. Noviji radovi kazuju nam mnogo toga o praktinim aspektima ivota u jugoistonoj Evropi za vrijeme osmanske vladavine, po emu vidimo i da je on u velikoj mjeri bio slian svakodnevnom ivotu u drugim regionima Evrope istog tog doba, vidimo da unutar jugoistone Evrope postoje mnoge slinosti, ali i razlike od jednog kraja do drugog. Kad poredimo zakljuke do kojih su doli autori novijih historiografskih radova, vidimo kako predstava o historijskoj specifinosti jugoistone Evrope pod osmanskom vlau polako gubi svoj osnov, i sve vie otkrivamo slinosti naeg regiona s drugim regionima, ali i s drutvom u kojem trenutno ivimo. Naravno, razlike i dalje postoje, i njih ni ti noviji radovi ne negiraju, ali njih prosto nema toliko da bismo itavu jugoistonu Evropu za vrijeme Osmanskog carstva mogli proglasiti nekakvim egzotinim rezervatom. Na osnovu tih razlika bolje moemo shvatiti kompleksnost drutava i u prolosti i u sadanjici, to, u stvari, i jest jedan od osnovnih zadataka historijskog znanja, i to ne samo ovdje. U ovom priruniku eljeli smo motivirati nastavnike, uenike i naunike da historiju jugoistone Evrope za vrijeme Osmanskog carstva pogledaju na nov nain. Da bismo izbjegli preklapanja ove knjige s drugim prirunikom, prirunikom o nacijama i dravama u jugoistonoj Evropi, ovdje se nismo bavili posljednjim stoljeem Osmanskog carstva, ve smo se zaustavili na kraju XVIII. stoljea i naveli svega nekoliko dokumenata s poetka XIX. stoljea. No ak i uz ovo ogranienje, pokazalo se da je na ovako malo strana gotovo nemogue prikazati sve aspekte i pojedinosti pet stoljea pozne srednjovjekovne i rane novovjekovne historije jugoistone Evrope. Morali smo se drati dogovorenih prioriteta i vriti strogu selekciju. Neke smo aspekte, koliko god vani oni bili, ili u potpunosti preskoili ili smo ih samo ovla naznaili. U izboru originalnih dokumenata oslanjali smo se na nae saradnike i trudili se dati nepristrasnu sliku, i u geografskom i u tematskom smislu. Pa ipak, znamo da e neki korisnici ovoga prirunika poeljeti da upotrijebe i druge tekstove i ilustracije. Ako to bude tako, onda e na cilj biti ostvaren jer mi i elimo motivirati nastavnike, uenike, pa i historiare od struke da postanu svjesni bogatstva i kompleksnosti historije ovoga regiona u vrijeme osmanske vladavine.
28
OSMANSKO CARSTVO
Hronologija
Osmanski sultani
Osman (1281.-1324.)
Politiki procesi
Teritorija
Drutvo i kultura
Oko 1300. do 1345. 1302. Osman odnosi godine: pobjedu nad Bizantom Poetak irenja osmanske kod Bafeona vlasti na sjeverozapad Male Azije, a na raun Bizantskog carstva; u ovom periodu osmanski emirat bori se za prevlast s drugim turskim emiratima u Maloj Aziji; Ulema, sloj islamskih uenjaka, polako se integriraju u osmanski politiki sistem 1326. Osvajanje Bruse (Burse) poslije koje padaju i Nikeja (Iznik, 1331.) i Nikomedija (Izmit, 1337.) Bizantski gradovi polako postaju osmanski (preteno muslimanski); Tokom XIV. i XV. stoljea slino se dogaa u Maloj Aziji i na Balkanu
Orhan (1324.-1362.)
1345. prvi angaman osmanske vojske u Evropi, na strani budueg bizantskog cara Jovana VI. Kantakuzina (vladao 1347.-1354.)
1346.-1347. Kuga iz Kafe stie u jugoistonu Evropu i pogaa veliki dio ovoga regiona
1345.-1353. Velika epidemija kuge, crne smrti, irom Azije, Evrope i sjeverne Afrike
29
HRONOLOGIJA
Osmanski sultani
Politiki procesi
Teritorija
Drutvo i kultura
Murat I (1362.-1389.)
Bajazit I (1389.-1402.)
1354.-1402. irenje Osmanskog carstva na jugoistonu Evropu; tokom ovoga perioda tur ska pogranina plemena tek su se poela integrirati u osmanski politiki sistem, pa su esto jo uvijek ratovala za svoj raun. Osmanlije su pribjegavale razliitim politikim mehanizmima ekspanzije: sklapali su ugovore s postojeim dravama jugoistone Evrope (koje su postajale vazalske), sklapali brane saveze, prosto anektirali odreene teritorije i svojim ratnicima dijelili timare, zemljine posjede, naseljavali Turke iz Male Azije itd. U posljednjoj deceniji XIV. stoljea, sultan Bajazit sve je vie insistirao na integriranju ovih grupa u Carstvo, to je meu Turcima u Maloj Aziji, ali i meu drugima, dovelo do nezadovoljstva.
1371. Osmanska vojska Sedamdesete i pobjeuje srpsku vojsku osamdesete godine XIV. na Marici stoljea osvajanje Makedonije i dijelova Grke i Albanije 1389. Prva bitka na 1390.-1391. Prva Kosovu; Osmanlije odnose osmanska aneksija pobjedu nad koalicijom turskih emirata na koju predvodi srpski knez jugozapadu Male Lazar; Srbija postaje vazal Azije (Saruhan, Ajdin, Osmanskog carstva Mentee, itd.)
1396. Bitka kod Nikopolja; Bajazit I. nanosi poraz kriarskoj vojsci pod vodstvom Sigismunda Luksemburkog, kralja Ugarske
1402. Bitka kod Angore/Ankare; Timur Lenk nanosi poraz Bajazitu I. i zarobljava ga
Mehmed I (1413.-1421.) 1419.-1420. Osmanska 1419.-1420. Osvajanje osvajanja na donjem Dobrude, ureva i toku Dunava; Vlaka Turnua postaje vazalska drava 1416. pobuna ejha Bedredina; porazit e ga Mehmed I
30
OSMANSKO CARSTVO
Osmanski sultani
Murat II (1421.-1451., s prekidom 1444.-1446.)
Politiki procesi
Teritorija
Drutvo i kultura
1425.-1428. Konana 1421-1437: Muratov aneksija jugozapadnog kompleks u Bursi ukraen dijela Male Azije (emirata keramikom iz Tabriza Ajdin, Mentee, Teke, Germijan i dr.) 1430. Solun pada pod osmansku vlast
1439. Na saboru u Firenci bizantski car Jovan VIII. pristaje na uniju pravoslavne crkve s Rimokatolikom, a za uzvrat trai kriarski rat protiv Osmanlija
Vidjevi Ugre s vatrenim orujem, Osmanlije i same poinju da ga koriste, mada ne sistematino
1443. Ugarski pohodi na Balkanu; uspjean ustanak Albanaca pod vodstvom Skenderbega (ura Kastriota) 1444. Novi ugarski pohodi na Balkanu, poraz kod Varne 1448. Druga kosovska bitka, Osmanlije odnose pobjedu nad ugarskom vojskom, koju predvodi Jano Hunjadi (Sibinjanin Janko)
Mehmed II (1444.-1446.; Osmanska drava postaje 1451.-1481.) prava organizirana carevina (zlatno doba Osmanskog carstva); Uspostavljanje stroge dvorske i drutvene hijerarhije; pripadnici starog plemstva, koje je i osnovalo carstvo,
Carigrad postaje glavni grad osmanske drave, Istanbul; Crkva Svete Sofije postaje damija; Grade se Topkali saraj (sve do 1478. godine), zatvorena trnica (bezistan) i nekoliko damija (meu njima i
31
HRONOLOGIJA
Osmanski sultani
Politiki procesi
Politiki i vojni dogaaji 1456. Jano Hunjadi nanosi poraz Osmanlijama kod Beograda
Teritorija
Drutvo i kultura
bivaju razvlaeni, a nerijetko i pogubljeni, uz pomo kapikulara, sultanovih robova koji su primili islam; najvei dio zemljinih posjeda prelazi u vlasnitvo sultana i dijeli se kao timar, feud; upotreba prve generacije vatrenog oruja (Osmansko carstvo esto se naziva i barutno)
1459. Konani pad Srbije 1460. Osvajanje Atinskog vojvodstva, Mistre i veeg dijela Moreje
1461. Osvajanje bizantskog Trapezuntskog carstva 1463.-1479. Osmansko- 1463. Osvajanje veeg mletaki rat dijela Bosne 1468. Osvajanje Karamanije, u Maloj Aziji
1462.-1505. Vladavina Ivana III. u Moskvi; on svojoj kneevini pripaja druge kneevine, tako da Rusija stie nezavisnost od Zlatne Horde (1480.)
1473. Osmanlije kod Otlukbelija odnose pobjedu nad Uzun Hasanom; Uvravanje osmanske vlasti u Anadoliji 1475. Bitka kod Valuja; moldavski knez Stefan Veliki (1457-1504) nanosi poraz Osmanlijama
1476. Prva knjiga na grkom tampa se 1475. Osmanlije osvajaju u Milanu (Konstantin Kafu, enovsku koloniju Laskaris, na Krimu; Tatarski hanat ) na Krimu postaje vazalska pokrajina Osmanskog carstva
32
OSMANSKO CARSTVO
Osmanski sultani
Bajazit II.(1481.-1512.)
Politiki procesi
Teritorija
Drutvo i kultura
Smirivanje unutranjih sukoba do kojih je dolo za vrijeme vlasti Mehmeda II., uz ouvanje centralistike organizacije Carstva i njenih prednosti
1483. Osvajanje Hercegovine 1484. Osvajanje Hilije i Belgoroda Dnjestarskog (Akermana); Moldavija gubi prilaz Crnom moru 1492. Protjerivanje sefardskih Jevreja iz panije; vei dio njih nailazi na dobrodolicu u Osmanskom carstvu, pa se tu i naseljava; 1493. prva jevrejska tamparija u Istanbulu, osnovali je sefardski Jevreji izbjegli iz panije; 1493. prva slavenska tamparija u jugoistonoj Evropi na Cetinju (pod mletakim uticajem); tokom XVI. stoljea slavenske tamparije osnivaju se i u Vlakoj (1508.), Bosni, Srbiji i Transilvaniji, ali veina njih radi veoma kratko 1489. Kipar postaje mletaka teritorija
1499.-1503. Osmansko- Osvajanje mletakih mletaki rat uporita u kontinentalnom dijelu Grke i u Albaniji
1492. Kolumbo otkriva Ameriku 1494. Francuski pohodi na Italiju; poetak italijanskih ratova 1497.-1498. Vasko de Gama otkriva morski put od Portugala do Indije
1505. Damija Bajazita 1502. Osnivanje II. u Istanbulu safavidske dinastije u Perziji; Perzija postaje iitska
Selim I. (1512.-1520.)
Otro suzbijanje properzijskog otpora u Anadoliji, znatno proirenje teritorije ka Bliskom istoku, ime je dodatno ojaana islamska komponenta Osmanskog carstva
1514. Bitka kod aldirana, velika pobjeda Osmanlija nad Perzijancima 1516. Bitka kod Mard Dabika, velika pobjeda Osmanlija nad Mamelucima
1516.-1517. Osvajanje Sirije, Palestine i Egipta; osmanski protektorat nad Mekkom i Medinom
33
HRONOLOGIJA
Osmanski sultani
Politiki procesi
Teritorija
Drutvo i kultura
Sulejman I. Zakonodavac Vrhunac osmanske moi; (1520.-1566.) irenje teritorije i u Evropi i u Aziji, kombiniranjem vojne sile i ive diplomatske aktivnosti; sistematiziranje osmanskog 1526. Bitka kod zakonodavstva i uprave Mohaa, velika pobjeda nad Ugrima 1529. Poetak osmansko-habzburkog sukoba u Ugarskoj; prva neuspjena opsada Bea
1526. Piri-reis (1465.1554.) pie Kitabi-Bahriye, Knjigu o 1522. Osvajanje Rodosa pomorstvu, u kojoj saima ukupno pomorsko iskustvo svoje 1534.-1535.: Osvajanje epohe; 1513. sainio je i Iraka detaljnu pomorsku kartu, na kojo je prikazao i Sjevernu i Junu Ameriku
1538. Aneksija Bendera 1538. Sinan, poznat (Tigine) i kao Mimar Sinan (1490.-1588.), postaje glavni carski graditelj; osmanska arhitektura nalazi se na vrhuncu 1541. Novi Sulejmanov 1541. Osvajanje pohod na Ugarsku centralne Ugarske (budimske kneevine); Transilvanija postaje vazalska kneevina
1543. Kopernik objavljuje svoje djelo De revolutionibus orbuim coelestum (O kruenju nebeskih tijela) 1545.-1563.: - Tridentski koncil, reforme unutar katolianstva
34
OSMANSKO CARSTVO
Osmanski sultani
Politiki procesi
Teritorija
Drutvo i kultura
Polovinom XVI. stoljea 1551.-1556. Rusi reformacija se iri na osvajaju tatarske hanate Ugarsku i Transilvaniju; Kazanj i Astrahan Saksonci nastanjeni u Transilvaniji primaju luteransku vjeru, a veliki broj Ugara kalvinistiku
1550.-1557. Mimar 1555. Augzburki Sinan gradi Sulejmanovu vjerski mir damiju u Istanbulu
1555. Prva knjiga tampana na albanskom jeziku (u Italiji): Meari, dom ona Bazukua
1556. Karlo V. abdicira; Habzburko carstvo dijeli se na nasljednike iz panske i austrijske nasljedne linije
1557. Obnova srpske pravoslavne patrijarije u Pei 1567. Prva Jermenska tamparija u Istanbulu
1571. U bici kod 1570.-1571. Osvajanje Lepanta mornarica Svete Kipra lige porazila osmansku
Murat III.(1574.-1595.)
Finansijska kriza, aka 1578.-1590. Iscrpljujui Osvajanje Azerbejdana devalvira, velika inflacija rat s Perzijom i nekoliko perzijskih pokrajina
1580. Potujui pritube vjerskih voa, sultan daje naredbu da se srui opservatorija u Istanbulu
35
HRONOLOGIJA
Osmanski sultani
Politiki procesi
Politiki i vojni dogaaji 1593.-1606. Teak, iscrpljujui rat protiv Svete lige, predvoene austrijskim Habzburgovcima; pobuna u rumunskim kneevinama (1594.)
Teritorija
Drutvo i kultura
1583.-1586. Muratov kompleks u Manisi
Ozbiljna kriza Osmanskog carstva; zbog dugih ratova protiv Habzburgovaca i Perzije Mehmed III.(1595.-1603.) zemlja se nala u finansijskim tekoama, a tradicionalna vojna organizacija, naroito konjica , poela je da slabi; zato se sve ee hmed I. (1603.-1617.) pribjegava plaenicima, a zemljini zakup se poveava
Osmanlije gube teritorije osvojene 1578.-1590.: ovo su ujedno prvi vei teritorijalni gubici koje e Osmansko carstvo pretrpjeti
1606. Mirovni ugovor kod itva-Toroka, sklopljen s austrijskim Habzburgovcima Mustafa I. (1617.-1618.) Osman II.(1618.-1622.) Mustafa I. (1622.-1623.) Zbog pokuaja unutranjih reformi dolazi do pobune jeniara, koji svrgavaju sultana i ubijaju ga 1620.-1634. Rat s Poljskom i Litvanijom oko kontrole Moldavije
1623.-1639. Rat s Perzijom; porazi u bitkama protiv Abasa I., ratni pohodi Murata IV., mirovni sporazum u Kasr-i-irinu (1639.), Osmansko carstvo se vraa u granice od 1555. i 1612. godine
1627. Patrijarh Kiril Lukari osniva grku tampariju u Istanbulu; po patrijarhovom pogubljenju, Osmanlije je zatvaraju 1638. godine
36
OSMANSKO CARSTVO
Osmanski sultani
Ibrahim I. (1640.-1648.) Ludi
Politiki procesi
Teritorija
Drutvo i kultura
Mehmed IV. (1648.-1687.) Poslije nekoliko godina unutranjih nemira , veliki veziri iz porodice Koprulu (uprili) uspijevaju da uvrste svoj poloaj, i ponovo uspostave red u zemlji i da pokrenu nova teritorijalna osvajanja
1656. Mehmed-paa uprili imenovan za velikog vezira i dobija punomo da vlada carevinom
1648.-1657. uveni osmanski geograf i historiar Katib elebija (1609-1657) pie zemljopisnu raspravu Sihannma (Karta svijeta)
1648. Pobuna Kozaka u Ukrajini pod vodstvom Bogdana Hmeljnickog; kriza u Poljskoj i Litvaniji
1661. Fazel Ahmedpaa uprili nasljeuje svoga oca na mjestu velikog vezira (1661.1676.)
1665.-1666. Mesijanski 1661. Poetak pokret Sabataja Zevija vladavine Luja XIV., francuskog kralja 1643.-1715.; vrhunac francuskog apsolutizma
Osvajanje Podolja
1683. Druga opsada Bea; austrijsko-poljska vojska nanosi osmanskoj teak poraz
1648. Osnivanje Svete 1686.-1687. Austrijske lige, koju ine Austrija, trupe osvajaju Ugarsku i Transilvaniju Poljska i Litvanija, Venecija i Papska drava a od 1686. i Rusija
1685. Opozvan Nantski edikt 1687. Isak Njutn pie Philosophia naturalis principiamathematica (Matematiki principi filozofije prirode)
37
HRONOLOGIJA
Osmanski sultani
Politiki procesi
Teritorija
Drutvo i kultura
1690. Poto su Osmanlije povratile Beograd poinje prva velika seoba Srba s juga Srbije i Kosova u Slavoniju i Ugarsku
Sulejman II.(1687.-1691.) Poslije velikih monetarnih i fiskalnih reformi, osmansko carstvo ponovno je u stanju da izdri ratove
1694. Knez Konstantin Branoveanu u Bukuretu osniva Grku kneevsku akademiju; u XVIII. stoljeu slina ustanova osniva se i u Jaiju, u Moldaviji
Mustafa II.(1695.-1703.)
1695. Reorganizacija zemljinih posjeda, uvodi se doivotno vlasnitvo nad zemljitem, tzv. malikane; zahvaljujui tom novom sistemu, plemike porodice u provinciji jaaju i s vremenom stiu velika nasljedna imanja
1697. U bici kod Sente Austrijanci nanose poraz Osmanlijama 1699. Karlovaki mir Karlovakim mirom Osmansko carstvo ustupa Habzburzima Ugarsku (sa Slavonijom) i Transilvaniju, Mlecima Moreju, Liku i neke dijelove Dalmacije, Poljskoj Podolje, a Rusiji Azov Oko 1700. Dimitrije Kantemir (1673.-1723.), inae i kompozitor, pie raspravu o osmanskoj muzici, i objavljuje zapise 353 instrumentalna komada 1700.-1721. Veliki sjeverni rat, velika pobjeda Rusije nad vedskom kod Poltave (1709.)
Ahmed III.(1703.-1730.)
1710.-1711. Rat s Rusijom Tzv. doba lala, u kojemu dolazi do kulturne obnove, pokuaja unutranje reforme i do otvaranja prema zapadu, na emu naroito radi 1715.-1718. Rat s Mlecima i Austrijom; Osmanlije doivljavaju poraz, koji e biti zapeaen Poarevakim mirom
Osmanlije uspijevaju povratiti Azov 1715. Osmanlije osvajaju Moreju, koja je dotad pod mletakom vlau
38
OSMANSKO CARSTVO
Osmanski sultani
Politiki procesi
Teritorija
Drutvo i kultura
11720. Knjiga svetkovina (Surnamei Vehbi), opis slavlja prilikom obrezivanja sultanovih sinova, napisao pjesnik Vehbi, ilustrovao s 137 minijatura Levni (1673.-1738.) 1727. Prvu osmansku tampariju osniva Ibrahim Muteferika, u Istanbulu; tamparija zatvorena po njegovoj smrti 1745. godine
Ibrahim-paa Nevehirli (1718.-1730.); meutim, poslije pobune jeniara, Ibrahim-paa i sultan moraju abdicirati
1716.-1718. Osmanlije predaju Austrijancima Banat, sjevernu Srbiju i Olteniju (zapadnu Vlaku)
Mahmud I. (1730.-1754.) Obazrive reforme, naroito u artiljeriji (zahvaljujuu francuskom strunjaku grofu De Bonevalu) i urbanizacija (vie od 60 javnih esmi u Istanbulu)
1730.-1736. Rat s Perzijom 1736.-1739. Rat s Rusijom i Austrijom, okonan Beogradskim mirom
1730. Osmanlije gube Azejberdan i irvan, kojima odsada vlada Nadir, perzijski ah (1736.-1747.) Osmanlije gube Gruziju
1728 Fontana Ahmeda 1726.-1730. ah Nadir III.(ispred Topkali saraja) (1736.-1747.) ponovo osnauje Perziju
Oltenija se vraa Vlakoj, Druga seoba Srba u a sjeverna Srbija pod Banat i Ugarsku okrilje Osmanskog carstva; Rusija ponovo dobija Azov 1746. U Vlakoj knez Konstantin Mavrokordat 1749. ukida kmetstvo; 1749. slinu reformu sprovodi i u Moldaviji 1740.-1786. Vladavina Fridriha II. u Pruskoj 1740.-1748. Rat za austrijsko naslijee 1748. Monteskje, Duh zakona 1751.-1780. U Parizu izlazi Enciklopedija, u 35 tomova, najvee dostignue evropskog prosvjetiteljstva
Osman III.(1754.-1757.)
39
HRONOLOGIJA
Osmanski sultani
Mustafa III.(1757.-1774.)
Politiki procesi
Politiki i vojni dogaaji 1768.-1774. Osmanskoruski rat; ruska vojska okupira Krim, Moldaviju i Vlaku, ruska mornarica nanosi Osmanlijama poraz na Egejskom moru i podstie pobune u Grkoj i na itavom Levantu
Teritorija
Drutvo i kultura
1766.-1767. Osmanske vlasti ukidaju Ohridsku arhiepiskopiju i Peku patrijariju; Carigradska patrijarija dobija crkvenu vlast nad svim podanicima pravoslavne vjere koji ive u Evropi
Poslije dueg perioda mira i nemijeanja u sukobe u Evropi, Osmansko carstvo se uputa u rat s Rusijom, i tada na vidjelo izlazi sva njegova slabost, to e samo jo ubrzati njegovo dalje opadanje; mo ajana, lokalnih uglednika, raste, dok u provincijama slabi autoritet centralne vlasti
1774. Kuuk1774. Krim vie nije kajnardijski mir; vazalska provincija Rusija se uvruje na Osmanskog carstva sjevernim obalama Crnog mora i postaje glavni zatitnik pravoslavaca u Osmanskom carstvu
Abdulhamid I. (1774.1789.)
Nastojanja da se uz pomo Zapada, naroito Francuske, ponovo ojaa osmanska vojna snaga; meutim, ratovi 1787.1792. pokazuju da ovi pokuaji nisu urodili plodom Pokuaji vojne, finansijske, administrativne i politike reforme (nizam-i-cedid, novi sistem); reforma propada zbog unutranjih nemira i zbog otpora konzervativnih jeniara; U unutranjosti zemlje mo ajana dostie vrhunac 1787.-1792. Rat s Rusijom i Austrijom, Osmanlije trpe teke poraze; Francuska revolucija i problematina situacija s Poljskom spaavaju Osmansko carstvo ozbiljnijih teritorijalnih gubitaka 1798.-1799. francuski pohod na Egipat i Siriju
1775. Osmanlije predaju Bukovinu (sjeverozapadnu Moldaviju) Austriji 1783. Rusija anektira Krim
1789. Poetak Francuske revolucije 1788.-1792. Rusija anektira Jedisan 1793., 1795. Druga i trea konana podjela Poljske
40
OSMANSKO CARSTVO
Osmanska ekspanzija poela je oko 1300. godine sa sjeverozapada Male Azije i nastavila se sve do poznog XVII. stoljea, tanije do 1672. godine, kada je osvojena posljednja znaajnija teritorija, Podolje (koje je u to vrijeme bilo pokrajina Poljske i Litvanije, a sada pripada Ukrajini). Tako je jedno malo polunomadsko stoarsko pleme postalo osniva ogromne birokratizirane imperije koja se prostirala na tri kontinenta. Najvei dio jugoistone Evrope osvojen je u XIV. i XV. stoljeu, s tim to su neki krajevi zauzeti tek kasnije (npr. Slavonija, Banat, Kipar, Krit), dok neki nikad nisu potpali pod osmansku vlast (npr. Krf, dijelovi Dalmacije, Hrvatska i Slovenija). Za narode u ovom regionu osmanska vladavina predstavlja veoma znaajnu historijsku injenicu, koja je njihov ivot odredila i u neposrednom i u dugoronom smislu. Historiari su o tome imali razliita, a ponekad i oprena miljenja, ali su historiju uglavnom pisali sa stanovita nacije, iako nacija u poznom srednjem vijeku uope nije bila glavni kriterij razgraniavanja. Zato oni to doba uglavnom predstavljaju kroz niz junakih podviga, kao hrabru borbu svoga naroda protiv nadmonog neprijatelja, a o osmanskim osvajanjima piu ili kao o katastrofi za svoj narod, pa i za itavu evropsku civilizaciju, ili pak hvale mir koji je ova centralistika vladavina donijela. Meutim, drugi historiari skreu nam panju na to da je itav taj proces irenja bio daleko kompleksniji, da je u njemu nemogue jasno razdvojiti etnike, vjerske i kulturne grupe, da je tokom njega bilo i velikih ratnih pohoda i sitnih arki. A u praksi, na samom terenu, nisu postojale one jasne granice koje su moderni historiari tako lako povukli: osmanskim vlastima je, naime, dobra mrea saradnika bila jednako vana koliko i ratovanje. Junatvo i portvovanost sastavni su dio ove prie isto koliko i okrutnost, patnja i prevare. U ovom poglavlju ne elimo dati detaljan prikaz osmanskih osvajanja i/ili otpora koji su pruali pojedini narodi: navodimo ogranien broj izvornih historijskih dokumenata, kako bi uenici mogli stei makar okvirnu predstavu o kompleksnosti tog procesa, ali i o ivotu ljudi tog vremena i o razliitim predstavama koje su oni imali o nekim historijskim dogaajima.
1 Tekvur ili tekfur, vlastelin, vladar manje oblasti kranske vjere, ija e zemlja s vremenom biti integrirana u Osmansko carstvo. 2 Gazi(ja), ratnik, junak, borac za vjeru. 3 Osman I., osniva osmanske drave, vladao od oko 1281. do 1324. 4 Orhan, osmanski vladar 1324.-1362.
41
I tako i uini. Ulufer Hatun je gospa koja dri tekiju [derviki manastir] odmah pored bursanske tvrave, nedaleko od vrel s toplom vodom. Ona je izgradila i most preko Uluferinog potoka. A po tom mostu potok je i dobio ime. I gazija Murat-han5 i Sulejmanpaa6 njeni su sinovi. Obojici je otac Orhan-gazi. A kad je gospa umrla, sahranili su je zajedno s gaziOrhanom unutar zidina bursanske tvrave.
Aikpaa-zde, str. 102.
Aik-paina hronika jedna je od prvih hronika osmanske dinastije, ali ona je nastala u XV. stoljeu, dakle vie od sto godina poslije dogaaja koji se u njoj opisuju.
Zato se Orhan-gazi oenio tekfurovom erkom? Zato je odluku o toj enidbi donio njegov otac? Zamisli sebe u Orhanovom poloaju. ta su, po Aikpai, glavne osobine koje jedna osmanska gospa treba da ima?
tu jedan sveti ovjek po imenu Dursun Faki. On je ovom plemenu sluio kao imam. I oni se njemu obratie. Tada on ode gazi-Osmanovom tastu Edu Baliju i ree mu to. Ali, i prije nego to je uspio da zavri, doe gazi-Osman. Ovaj ga upita to isto. Osman je razumio ta pleme hoe. Gazi-Osman ree: ta god da imate a da treba da se uradi, uradite to. Dursun Faki ree: O hane, treba nam sultanova dozvola.7 Gazi-Osman na to ree: Ja sam ovaj grad osvojio sabljom. ta je sultan imao s tim da sad njega treba da pitam za dozvolu? Isti onaj Bog koji je njemu dao sultanat meni je dao moju snagu i moj hanat. A ako mi zbog ovoga bajraka togod zamjera, neka zna da sam ja nosio svoj bajrak u borbi protiv nevjernika. I ako mi kae da je on od loze Selduka [l-i Salukvan], ja u mu rei da sam ja sin Goka Alpa. I ako kae da je u ove krajeve stigao prije nas, rei u mu da je moj djed Sulejman-ah ovdje stigao i prije njega. I tako pridobi onaj narod [pleme]. Dursunu Fakiju dade zvanje kadije i pravo da dri molitvu. Prva hutba itana je na Karada Hisaru. Tamo proitae i molitve za Bajram.
Aikpaa-zde, str. 102.-103.
I-2. Osvajanje Karada Hisara i prvo itanje hutbe u gazi-Osmanovo ime U ovom dijelu rei u kako je gazi-Osman uveo molitvu petkom u svoje ime i kako je to doekano u gradu. Kad je zauzeo Karada Hisar, [mnoge] kue u gradu bile su puste. A mnogi su pristizali iz Germijana i drugih krajeva. Traili su od gaziOsmana da im d dom. I tako njima Osman-gazi dade dom. I grad uskoro poe da cvjeta. I stadoe one mnoge crkve pretvarati u damije. Pa ak i trnicu izgradie. I taj se narod [kavim, to moe znaiti i pleme] dogovori meu sobom da obavlja molitve petkom, pa ak i kadiju zatrai. A bijae
U islamskoj politikoj tradiciji, itanje hutbe, propovijedi koju imam dri petkom i o bajramima, i to u vladarevo ime, znak je suverenosti, nezavisne dravne vlasti. U ovoj hronici, pisanoj u XV. stoljeu, historijska realnost dogaaja s poetka XIV. stoljea je iskrivljena: zapravo su Mongoli sruili Selduki sultanat jo 1307. godine, dakle, prije nego to se Osman uspio proglasiti suverenim. Osim toga, poslije 1307. Osman, a kasnije i njegov sin Orhan, plaali su danak mongolskom ilhanatu u Perziji sve dok se ovaj nije raspao krajem tridesetih godina XIV. stoljea.
5 Murat I., osmanski vladar (1362.-1389.). 6 Sulejman-paa, najstariji Orhanov sin, poveo Osmanlije na prve pohode po Balkanskom poluostrvu i osvojio Galipolje 1354.; umro 1357. 7 Dozvola seldukog sultana od Konije (Ikoniona), koji je formalno bio nadreen ratnicima iz pograninih podruja kakav je Osman.
42
OSMANSKO CARSTVO
Kako je Osman uvrstio svoju vlast? Koje nam informacije daju ova dva teksta o etnikom i vjerskom sastavu sjeverozapadne Anadolije uoi osmanskog osvajanja?
Anonimni pisac ove bugarske hronike iz XVI. stoljea ima veoma neodreene i nepouzdane podatke o historijskim dogaajima s polovine XIV. stoljea. Zapravo je Jovan Kantakuzin pozvao Osmanlije, koje je predvodio Sulejman, Orhanov sin i Muratov stariji brat, da mu pomognu u graanskom ratu protiv Jovana V. Paleologa (1341.-1391.). U to vrijeme, Srbe je predvodio car Stefan Duan (1331.-1355.), koji je iskoristio graanski rat u Bizantu kako bi osvojio neke bizantske teritorije.
Da li nepouzdanost podataka koje ovaj anonimni autor bugarske hronike koristi utiu na uvjerljivost njegovog prikaza? Ili misli da on koristi netane podatke zato to ima odreenu namjeru, zato to ima poruku?
I-4. Ferman Murata I. kojim se Evrenos-begu potvruje pravo da upravlja junom Makedonijom (1386.) Uzvienim carskim potpisom nareuje se sljedee: Njegovom dostojanstvu, zatitniku i osnivau provincije, ponosu meu plemenitim osvajaima,
8 Bugarski oblik Muratovog imena (Murat I., 1362.-1389.). 9 Ivan VI. Kantakuzin, bizantski car 1341.-1354.; bio je prinuen abdicirati, potom se zamonaio i postao jedan od najveih uenjaka poznog Bizantskog carstva. 10 Ivan Aleksandar, 1331.-1371. 11 Pod Romanijom treba podrazumijevati teritoriju Bizantskog carstva.
43
zapovjedniku ratnika za vjeru i istrebljenje nevjernih i neznaboaca, gaziji hadi Evrenos-begu, neka ga srea uvijek prati, koji je zajedno s mojim bratom i gospodarem gazijom Sulejmanom proao pokrajinu Rumeliju i osvojio zemlje. Za njegove usluge dodjeljujem mu: grad umurinu, potom grad Ser sve do Bitolja i Biglite i Hrupite, koji e odsad biti jedan sandak (s dohotkom od deset puta stotinu hiljada aki),12 a koje je sve on zasluio svojom sabljom. I naimenovao sam te za glavnog zapovjednika ovih zemalja i ovih boraca za vjeru i vojnika i zapovijedio ti: budi im odan gospodar. Samo, uvaj se da te tatina ne ponese pa da kae: Ja sam otvorio i osvojio ove dijelove Rumelije, nego bolje znaj da zemlju prvo ima Bog, a potom Prorok. A pod zapovjednitvom Boga svemonog i Proroka i njegovog zastupnika ona je data tebi.
Odbrani, I, str. 187.-189.
Evrenos je jedan od prvih predvodnika akindija, neregularnih pjeadijskih jedinica koje ratuju za plijen. Ferman iz 1386. godine svjedoi o Muratovim nastojanjima da voe ovakvih grupa, koje su u poetku osmanske ekspanzije mahom ratovale za svoj raun, integrira u dravni sistem.
brobiti imala je vie od drugih pokrajina. A snanih utvrenja u njoj bilo je vie od etrdeset. [] Kako je Ali-paa14 stigao do tvrave Provadije [Pravadi]. Pria se da je Ali-paa, pokupivi vojsku, krenuo od Edrena ne bi li stigao u Ajdos. elnik (subaa) Provadije, izvjesni Husein-beg, koji je zapravo bio nevjernik, ali je bio uven sa svoje velikodunosti, doekao je pau i poelio mu dobrodolicu. Pruio mu je sve gostoprimstvo. Paa tad pree potok Kamdi i stie do tvrave enek [enge]; tu zakonai, a sutradan se spusti nedaleko od Provadije. Odabra hiljadu boraca da prate Jahibega, sina Temur-taovoga, i posla ovoga u Provadiju s rijeima: Idi i vidi da li moe smisliti neto da zauzme Provadiju. Tako Jahi-beg poe i stie do Provadije. Utaborie se u blizini. Bila je zima. Padao je snijeg. Husein-beg se saali na konje koje je valjalo skloniti od zime, pa ih, ne znajui zato su povedeni, smjesti u ta-hisar [tvravu]. im su uli u ta-hisar, oni se nou tajno probie u kulu, ime osvojie itavu tvravu, i poslae pai nekog Murata da mu prenese dobru vijest. Sutradan krenu i sam paa, stie u Provadiju, doe u tvravu i zaposjede je, a mujezini zauie molitve i slubu Boju. A paa, poto je naoruao i opremio tvravu, doe i utabori se u Venenu [Vefen, Vefen]. Spazivi ga kako dolazi, ljudi iz zamka donijee mu kljueve svoga utvrenja. Potom su mu doneseni i predati i kljuevi Madare i umena. Tad paa ue u umensku tvravu i ojaa je.
Ner, str. 245.-247.
I-5. Uloga lokalnih/domaih saradnika u irenju osmanske vlasti na Balkanu Prema predanju [rivayet iderlerki], zemlje koje dri Sosmanoz13 Aleksenderosov sin padaju na edrensku stranu rijeke Dunav [Tuna]. Dok se pribliavamo Vlakoj [Eflak], s druge strane Dunava je Vlaka, a s ove strane Sosmanozova zemlja. A ona zaista bijae lijepa i bogata. Davala je meda i maslaca i ovaca itavom svijetu. I sve druge proizvode i do-
Pisac ove osmanske hronike s poetka XVI. stoljea istie zasluge osmanskih osvajaa, a prelazi preko njihovih nagodbi s lokalnim monicima u istonoj Bugarskoj; pa ipak, primjeri za njihovu saradnju lako se mogu nai i u ovom izvoru.
12 Aka (aspra), sitan srebreni novac, u upotrebi uglavnom od XIV. do XVII. stoljea. 13 Ivan iman, bugarski vladar (car) od Trnova (1371.-1395.), sin Ivana Aleksandra (1331.-1371.). 14 Ali-paa andarlizade, sin Halila Hajredina pae, bio je, kao i njegov otac, vojni sudija, vojni zapovjednik, a potom i veliki vezir, od 1389. pa do smrti 1407. godine. Bio je izuzetno vjet u upravnim, diplomatskim i vojnim poslovima, i sluio je, redom, trima gospodarima: Muratu I., Bajazitu I. i Sulejmanu.
44
OSMANSKO CARSTVO
ta se dogodilo s kranskim subaom u Provadiji po dolasku Osmanlija? Na kakav nas zakljuak navodi imeHusein-beg? Da li je Huseinbeg izdajica ili je rtva prevare? Da li je on velikoduan, podmitljiv ili osjeajan (poto se saalio na konje)? Ili sve to u isto vrijeme? Uporedi ono to je uinio Ali-paa i ono to je uinio Husein-beg. Ko je od njih dvojice vjetiji politiar i ratnik? Kako line osobine historijskih linosti utiu na historijske dogaaje?