ZABRANJENA

RELIGIJA
ZATAJENE HEREZE ZAPADA
Uredio: J. Douglas Kenyon



First published in the USA by Bear & Company, a division of
Inner Traditions International, Rochester, Vermont. This edition
published by arrangement with Inner Traditions International;

Copyright 2006 by J. Douglas Kenyon



Naslov izvornika :
FORBIDDEN RELIGION
Suppresed Heresies of the West
EDITED BY J. DOUGLAS KENYON
Drei se istog modela kao i kod svoje uspjenice Zabranjena povijest,
J. Douglas Kenyon je iz svoga dvomjesenika Atlantis Rising prikupio lanke
koji istrauju skrivene putove religije, progonjene od strane ortodoksne
Crkve - od vremena prije Krista, dok su se polagali temelji kranstva, pa
do estokih i krvavih vremena katara, templara i slobodnih zidara Novoga
Svijeta. U ovom su istraivanju korijena zapadnjake vjere otkrivene bliske
veze izmeu drevne egipatske religije i kranstva, pravi identitet trojice
mudraca te veza koje su templari iskovali izmeu kranstva i slobodnih
zidara. Takoer, knjiga identificira pravu tajnu organizaciju koja stoji iza tajni
razotkrivenih u knjizi Da Vincijev kod te objanjava, kolika skrivena vjerska
strujanja i danas utjeu na suvremeni svijet.
Ova knjiga je uvod u pravu povijest heretikih vjerskih tradicija koje su
u drutvu igrale jednako vanu ulogu kao i slubena vjera, to ih je nepre-
stano nastojala potisnuti i posve unititi. Roeni unutar istih vjerskih okvira
koji su na kraju iznjedrili kranstvo, ovi su duhovni putovi ipak uspjeli
preivjeti kroz "hereze" Srednjega vijeka kao i kroz teorije velikih renesansnih
mislilaca kakvi su bili Isaac Newton, Giordano Bruno i njihovi nasljednici.
Prenijet i u Novi Svijet zahvaljujui slobodnim zidarima, koji su ondje
potaknuli Ameriku revoluciju, utjecaj ovih zabranjenih religija moe se i
danas pronai u "Zvijezdama ureenom stijegu" ili takvim slobodnozi-
darskim simbolima kakav je piramida na stranjoj strani novanice od jed-
nog dolara.

J. DOUGLAS KENYON je urednik i izdava dvomjesenika Atlantis
Rising iz Montane te urednik uspjenice Zabranjena povijest.
Sadraj
ZAHVALE...
UVOD
PRVI DIO
KRANSTVO: ISTINA IZA ORTODOKSNE KOPRENE
1. Misterij Krista: Ima li u toj pripovijesti ak
i vie od onoga to zamilja Hollywood?
J. Douglas Kenyon
2. Povezanost s Ozirisom: Navjetaji kranskog
slikarstva u drevnim egipatskim umjetnikim predmetima
Richard Russell Cassaro
3. Istono od Kumrana:
Traganje za korijenima zapadnjake vjere
David Lewis
4. Novo svjetlo oko podrijetla krana:
Poblie o ulozi Jakova, brata Isusovog
Cynthia Logan
5. Sirenje evanelja boginje:
Zahvaljujui Da Vincijevom kodu, Margaret Starbird
se priklonila stavu mnogih diljem svijeta
Cynthia Logan
6. U potrazi za pravom zvijezdom Betlehema:
Tko su bili "mudraci" i to su naumili?
Peter Novak
8
10
19
26
35
47
54
62
DRUGI DIO
SLIJEDIMO ZLATNU NIT: TEMPLARI I SLOBODNI ZIDARI
7. Skrivena povijest:
to nam filmovi poput "Hrabroga srca" ne govore?
David Lewis
8. Templari i Vatikan:
Zabranjena hereza johanita
Mark Amaru Pinkham
9. Izgubljena templarska flota i crna gusarska zastava
Jesu li pirati s Kariba bili tajni osvetnici?
David. H. Childress
10. Tajna bitke kod Bannockburna: Je li otkrivena
zahvaljujui drevnoj izreci: "Kako gore, tako i dolje"?
Jeff Nisbet
11. Piramide u kotskoj:
Tlocrt Oriona otkriven u lijepoj Kaledoniji
Jeff Nisbet
12. Zagonetka izgubljenog velikog pomorskog zemljovida:
Kako su njegovi izraivai mogli znati ono to su znali?
David H. Childress
TREI DIO
KLJUNA ULOGA OBITELJI SINCLAIR IZ KOTSKE
13. Iezla kolonija iz Arkadije: Jesu li Vitezovi
templari osnivali naselja po Sjevernoj Americi?
Steven Sora
14. Izgubljeno blago vitezova templara:
Hoe li ubrzo biti pronaeno u Sjevernoj Americi?
Steven Sora
15. Tajne Rosslynske crkve:
Je li Marija de Guise znala za njih?
Jeff Nisbet
71
83
92
99
108
117
127
135
146
16. Otkrie ostalih neobinosti Rosslynske crkve:
Pomno prouavanje smjeta drevnu zagonetku
u dramatino novo svjetlo
Jeff Nisbet
17. Pukotina u Da Vincijevom kodu: Je li rosslynska
crkva Dana Browna ondje, gdje on kae da jest?
Jeff Nisbet
18. Pravo tajno drutvo iza Da Vincijevog koda:
Ti iznenaujui Rosenkreuzeri
Mark Amaru Pinkham
155
164
173
ETVRTI DIO
MO I UTJECAJ UGLEDNIH SLOBODNIH ZIDARA
19. Zvijezdama ureeni stijeg i podrijetlo Amerike:
Jesu li se osnivai Sjedinjenih Amerikih Drava
rukovodili jednim drevnim nalogom?
Jeff Nisbet
20. Drevni arhitekt Amerike:
Jesu li osnivai Amerike ostvarivali neku tajnu nakanu?
Steven Sora
21. Nacionalne tajne:
Istina bi mogla biti neobinija od bilo kakve mate
Steven Sora
22. Bacon, Shakespeare i Atenino koplje:
Okultno podrijetlo uloge Engleske u Novom Svijetu
Steven Sora
23. Rjeavanje zagonetke zvane Shakespeare:
Novo svjetlo na dugogodinjoj tajni - je li bard doista bio
pijani glumac iz gradia Stratford on Avon ili netko drugi?
Virginia Fellows
24. Francis Bacon i znak dvostrukog A:
Je li veliki uenjak i dravnik buduim naratajima
ostavio kljueve za ifre koje trebaju rijeiti?
William Henry
179
190
198
206
214
223
PETI DIO
VIZIONARI I ALKEMIARI
25. Nostradamusova vienja: Je li francuski mistik iz
petnaestog stoljea imao to za rei ljudima dananjice?
J. Douglas Kenyon
26. Giordano Bruno:
Zato su ga spalili na lomai?
John Chambers
27. Otkrivena Ivana Orleanska:
to je povijest izostavila iz njezine neobine sage?
Jeff Nisbet
28. Uskrsnue alkemiara: Jesu li drevna umijea
transmutacije umrla sa Srednjim vijekom,
ili jo uvijek ive pod razliitim maskama?
Mark Stavish
29. Fulcanelli i Tajne katedrala:
Kakva veza postoji izmeu Kria iz Hendayea i jednog
od najzagonetnijih likova dvadesetog stoljea?
Vincent Bridges
30. Isaac Newton i okultno:
Koliko je bila vana skrivena strana velikog znanstvenika?
John Chambers
31. Newton, alkemija i uspon britanskog imperija:
Tajanstveni osnutak empirijskih znanosti
Peter Bros
32. Newton i Biblija:
to je veliki znanstvenik prorekao za 2060. godinu?
John Chambers
33. Neobian ivot G. I. Gurdjieffa:
Premda saga o njemu ostaje obavijena tajnom,
njegov se utjecaj ne moe zanemariti
John Chambers
233
243
250
258
267
276
285
294
300
ESTI DIO
DUH I DUA
34. Istjerivanje zlih duhova: Psihoterapeutkinja
ukazuje na korijene svojega pionirskog rada
Cynthia Logan
35. Paranormalni ivotopis Benvenuta Cellinija:
Jesu li svemirske sile spasile velikog renesansnog zlatara?
John Chambers
36. Dostojevski i spiritualizam: Je li pisac
Zloina i kazne imao osobni uvid u onostrani svijet?
John Chambers
37. Victor Hugo i duhovi:
Je li pisac Jadnika i Zvonara crkve Notre Dame
svoja nadahnua crpio iz drugih dimenzija?
John Chambers
38. Zvuk i slike s one strane:
Pioniri nove znanosti - instrumentalne transkomunikacijf
Bili Eigles
39. Razumijevanje iskustva tik do smrti:
Zbog ega znanost ovo nije shvatila kako treba?
P. M. H. Atwater
40. Glas za reinkarnaciju:
Je li vjera jedini povod za vjerovanje u nju,
ili za to postoje i razlozi znanstvenije naravi?
Ian Lawton
309
316
325
333
341
351
362
O PISCIMA
372
376
SLIKE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
ZAHVALE
Svima kojima sam ve uputio izraze svoje iskrene zahvalnosti za knji-
gu Zabranjena povijest, koja je izala prije ove, jo jednom bih rado
zahvalio, i to posebno zbog toga to su time uinili moguim i izdava-
nje ovoga djela, Zabranjena religija. Svakako, ovdje su ukljueni i moja
supruga, moji roditelji, svi koji su mi financijski pomogli u radu, a i
jo mnogi drugi, oni to su omoguili izlaenje asopisa Atlantis Ri-
sing, te ovoga posljednjeg projekta.
No, ovaj put bih spomenutom popisu pridodao jo neke koji su
me duboko zaduili.
Govorim o osnivaima Sjedinjenih Amerikih Drava, te o zatiti
koju su ugradili u sam Ustav zemlje - za sve nas. U nae vrijeme, kada
se mnogi od nas osjeaju posve slobodnima upustiti se u sukobe s
nametnutim autoritetima gdje god im se ukae prigoda, vano je
prisjeati se i onih vremena u kojima ovakvi izazovi nisu bili nimalo
laki, kao i toga, da u mnogim dijelovima svijeta ostaju teki i danas.
Kako se moe vidjeti i na ovim stranicama, mnogi od naih pretea
plaali su i svojim ivotima pokuaje izraavanja ovdje zabiljeenih
osjeaja i pitanja.
Meutim, injenica to se naa sloboda religijskih uvjerenja - o
kojoj govori i ova knjiga - kao i sloboda tiska, koja je svima nama
koji se bavimo izdavatvom beskrajno dragocjena, danas zapravo
doivljava kao neto to se podrazumijeva samo po sebi, moe nas isto-
dobno radovati, ali i zabrinuti. Ako sami zaboravljamo kakvi smo
sretnici, moemo li oekivati da e se tako i nastaviti i ubudue? U
vremenima, u kojima se toliki osjeaju ugroeni slobodama drugih
- posebno njihovom slobodom savjesti - i grozniavo tragaju za nai-
nima kojima bi zanijekali prava onima od kojih se razlikuju, nikako
ne bismo smjeli zaboraviti na vanost budnosti i opreza.
To, to ove slobode - barem one utvrene Ustavom - danas pred-
stavljaju nau svakodnevicu, nikako ne znai da su postale manje
vane. Mislimo da bi neki ljudi - kada ne bi bilo ovih sloboda - svim
silama nastojali sprijeiti da knjige kakva je ova uope i ugledaju
svjetlo dana. Zato ostajemo vjeito zahvalni to smo osloboeni njiho-
vih pritisaka, i to imamo mogunosti otvoreno raspravljati o pitanjima
koja nas zanimaju, bez straha od posljedica.
UVOD
J. Douglas Kenyon
Neki kau da je povijest svijeta zapravo povijest rata izmeu tajnih
drutava. Pa ni religija nije nita drugo, tvrde oni, doli tek vidljivi vr-
ak tajnoga ledenog brijega, kojim se ljudske djelatnosti usmjeravaju
prema dobru ili zlu. Ba kao to neki voe mogu prikrivati svoje prave
ciljeve, tako su i pravi ciljevi mnogih religija ostali skriveni od pogleda
javnosti.
Samo, kao i kod vjetra, ova nevidljivost ne znai i odsutnost, nepo-
stojanje sile, usmjerenja ili intenziteta koji pozornom promatrau
ipak moe razotkriti krajnji cilj. Upravo kao to priznate religije mogu
promicati prikrivene svrhe sila kojima streme, tako postoje i doslovce
zabranjene religije, koje to ne mogu, iji se sljedbenici i danas moraju
okupljati u tajnosti.
Ako za religiju ustvrdimo da je to skup vjerovanja i obreda, koji
vjernici njeguju kako bi dokazali prirodu boanstva u koje vjeruju i
njegov (njezin) odnos prema ovjeanstvu, tada su religiozni i mnogi
od onih koji to inae ni sami za sebe ne bi rekli. Jer, ak i oni koji nije-
u postojanje bilo kakvoga boanstva (to jest, tvrde da ono ne postoji),
time ustvari izraavaju svoje vjerovanje o prirodi boanstva; oni ne
mogu dokazati njegovo nepostojanje i zato njeguju neto, to je veoma
blisko vjeri.
U meuvremenu, mnogi su poeli vjerovati da se konci zapravo
povlae negdje iza zavjese, te da propovjednici raznolikih uvjerenja
- ukljuujui i onih sekularnih, znanstvenih i politikih - objavljuju
vizije to su im navodno bile otkrivene, dok je drevna i za nas nevidlji-
va partija aha - to se odigrava izmeu skrivenih i odabranih elita
- oblikovala itavu nau povijest, a ini to i danas. Ova je velika borba
usredotoena na istinske dimenzije unutarnjega bia svakoga ovjeka,
a na kocki bi moglo biti i samo preivljavanje ljudske due.
S jedne se strane nalaze oni koji ovjeanstvo doivljavaju kao tek
neto vie od potroaa umjetno proizvedenih stvari - ukljuujui u
to i doktrine, kako religiozne, tako i akademske. Prema ovom nainu
razmiljanja, svi smo mi rezultat darwinovske borbe za preivljavanje,
i nita vie. Jedino pravo na bilo kakvu vrijednost i dostojanstvo daje
nam - jo tamo od vremena naputanja pilja, prije nekoliko tisua
godina - iskljuivo na zajedniki napredak kao zajednice, koji nas je
doveo, kau nam, do junakih dosega nae dananje evolucijske razine.
Zamisli o besmrtnosti i transcendentalnim sposobnostima pojedin-
ca tek su tlapnja, roena uslijed drutvene uvjetovanosti - i nita vie.
No, oni koji podravaju drukiji pogled na svijet, u svakome od
nas vide neograniene mogunosti samoostvarenja, pri emu ne isklju-
uju besmrtnost osobe. Nema veze to psiha ovjeka jo i danas po-
sve jasno pati od nekadanjih, drevnih rana. Ovi optimisti sagledavaju
shemu evolucije kao daleko veu, znatno profinjeniju i dostojanstve-
niju od tek pukog preivljavanja onih najsposobnijih.
A opet, u nae je vrijeme mnogo ljudi zarobljeno skuenim koncep-
tom vlastitog identiteta. Programirani na prihvaanje autoriteta prevla-
davajueg znanstvenog / sekularnog / humanistikog ustroja, kao da
smo odustali od znatno irih sposobnosti koje skrivene lee u nama.
Veinu nas je vladajui akademski ukorijenjen sustav obrazovanja
uvjerio, da su to ve odavno razrijeena pitanja koja vie ne treba preis-
pitivati. Trebamo samo igrati uloge koje su nam dodijeljene - i nita
vie.
Pisci knjige koja je pred vama osporavaju ovu logiku koja se podra-
zumijeva, ili kojom se prua opravdanje vladajuem ustroju - pa bio
to onaj u Crkve, u drave ili znanosti - tvrdei da se radi o prividnim,
sumnjivim, ako ne i korumpiranim autoritetima i da je tako bilo ve
dugo, dugo vremena.
U samoj sri ovih pitanja ostaje stara rasprava o tome kako netko
uope moe poznavati istinu o bilo emu - i, to je bolje: znanost ili
religija? Ne zaboravimo da je razlika izmeu znanosti i religije bitna
za nae poglede na svijet u dvadeset i prvom stoljeu, jer je, uvjetno
reeno - nova, roena uslijed otuenja zapadne civilizacije. Samo
drutvo, koje uoava veliki raskorak izmeu onoga u emu se nalazi
i bez ega je ostalo, moe biti u stanju povui tako otru razdjelnicu
meu njima. Iako je ak i kvantna fizika pokazala nepostojanje mo-
gunosti odjeljivanja promatraa od onoga to promatra, mi se ipak
i dalje tvrdoglavo drimo naih dragocjenih, iako umjetnih razlika.
Nai preci nisu dijelili svijet na ovaj nain. Za njih su znanost i
religija bili jedno. Ono to je u svemu bilo bitno - to je bila krajnja,
konana istina, a ne kategorija. Da je njihovo prosvijetljeno razumije-
vanje i shvaanje due bilo stvarno znanje, a ne u cijelosti utemeljeno
na vjeri, kao to danas mislimo o njima, tko moe rei koja se jo vrsta
znanosti i tehnologije tijekom prolosti mogla razviti, a koja se od
njih nikada ne bi niti razvila?
Jesu li moda prouavanja pojava kakve su elektricitet, magnetizam,
gravitacija i energija proizala iz iskustava s duom to je tragala za
besmrtnou? Prema vaeem konceptu, za nas je svijet prirode pred-
met znanstvenih izuavanja; ali, ako ga ne moemo uklopiti u taj po-
gled, odmah ga nazivamo nadnaravnim i drimo - ako ve ne haluci-
nacijom, tada naprosto neim to je izvan sposobnosti ljudskoga
shvaanja.
Moda nai preci nisu bili toliko sputani. Ako ve propadaju svi
nai nadmeni pokuaji da, u susretu s njihovim naslijeem, sve smje-
stimo u odgovarajue pretince, tada je to vjerojatno daleko vie naa,
negoli njihova pogreka.
Kau nam, da je znanje mo. uli smo i da je malo znanja o neemu
- opasna stvar (s naglaskom na malo). Mislimo, stoga, da je vano pi-
tanje sljedee: to je to uope Znanje? Ili, da se posluimo jednom su-
vremenom i poprilino neurotinom milju - postoji li uope Znanje?
U mnogim velikim i drevnim duhovnim tradicijama, gnosis ili
spoznaja - bilo to samospoznanje, spoznavanje istine, ljubavi - sve je
to cilj, ako ne i jedini cilj ivota. A opet, vidimo da se u zapadnim
civilizacijama postavlja pitanje o samoj mogunosti - moe li se ita
znati s potpunom sigurnou, a posebice svi oni odgovori na krajnja
pitanja to trae samo istinite odgovore: tko smo mi? Otkud smo doli?
Koja je svrha naega postojanja?
Naravno, u svemu tome nije pravo pitanje - postoji li uope tako
neto kao to je istina, ve koliko smo je mi sami sposobni spoznati i
prihvatiti, kakva god ona bila. Od Klaonice 5 do Paklene narane, od
Lovca u itu do Buntovnika bez razloga - bezbrojni suvremeni mitovi
pretvaraju upitnu sposobnost ovjeanstva da spozna istinu - u neku
vrstu junatva. Od psihoanalize do egzistencijalizma, od utvrivanja
etike do politike ispravnosti, dananja je misao potkopala autoritet
koji prati istinske spoznaje. Poput Hamleta, ostali smo preputeni
pitanju o tome, bismo li trebali - biti, ili - ne biti.
Oko takvih nam pitanja znanost ne moe mnogo pomoi, barem
ne ona vrsta znanosti koja vlada dananjom civilizacijom. Najbolje
emu bi se neka potena empirijska metoda mogla ponadati da e
stii, bio bi - pokazatelj vjerojatnosti. Nigdje jo nije pronaeno isto
znanje, sukus spoznaje, pa ni u prostranim akademskim dvoranama;
mislimo na znanje od vrste, koju je filozof Theodore Roszak nazvao
"rapsodijskom objavom". A ono, ega oko nas ima u izobilju, zove se
- oaj.
Kada smo se prije nekoliko stoljea odluili osloboditi korumpi-
ranog sveenstva iz mranoga srednjovjekovnog doba, i vratiti ono-
me za to smo mislili da je prosvjetljeniji nain odreivanja stvari,
vjerovali smo da se pribliavamo istinskoj spoznaji. Ironija je u tome,
da je ono to smo dobili ovom trampom bila sumnja, a da je na mjesto
drevnih praznovjerja uskoila je jedna posve nova vrsta strepnje.
Umjesto ognja paklenoga dobili smo ispraznost. Trebalo nam je neko
vrijeme da to shvatimo i u potpunosti uronimo u nju, ali moe li itko
makar i posumnjati u to, da sada ve posvuda i nairoko rasprostrte
glad i udnja za sigurnou prijete posvemanjim ovladavanjem u
naoj civilizaciji?
Naalost, ta je neutaena udnja odvukla ve mnoge u bezdan, iza
granica ludila. U onaj spoznajni vakuum to nam ga je za sobom osta-
vilo korumpirano sveenstvo, navrlo je stoga mnotvo lanih sveeni-
ka i arlatana, obeavajui nam pritom na sva usta izvorno vino du-
hovnih spoznaja, dok su nam zapravo nudili obilje kojekakvih otrova,
od genocida do dihada. Bio to Adolf Hitler ili Osama bin Laden, ti
stameni glazbenici pakla nastavljaju zavoditi nepromiljene mase, is-
koritavajui njihovu posve ljudsku elju za otkrivanjem konanih
odgovora. Ironino je, ali u samu zoru dvadeset i prvog stoljea, jedna
misao iz devetnaestog stoljea i danas tvrdokorno okiva suvremeni
nain razmiljanja. Ona i dalje plee svoj udnovati kabuki ples na
javnoj pozornici, te bi se stoga s razlogom mogla nazvati - kultom
redukcionizma.
Ta je arhaina filozofija poznata jo i pod nazivom - kakve li samo
ironije - logiki pozitivizam. Ona promie materijalizam i doktrine
kakve su darvinizam, biheviorizam, marksizam, pa ak i frenologija
(sustav koji tvrdi da se karakter ovjeka moe odrediti mjerenjem
njegove lubanje). Logiki pozitivizam promicao je i jo mnoge druge
danas osporene misli, ustrajui na tome da se svemir moe objasniti je-
dnostavnim pojmovima koji su posve jasni konvencionalnoj znanosti.
Za logike pozitiviste svemir je neto poput kakvog divovskog fli-
pera, u kojemu se svemirski objekti sudaraju, odbijaju i obru na nain
koji je u suglasju s dananjim znanstvenim spoznajama. Njima nima-
lo ne koriste metafizika, duhovnost ili openito bilo kakve nevidljive
sile, a posve sigurno ne mare previe ni za kvantnu fiziku. Redukcio-
niste su dugo otpisivali ili u najboljem sluaju obiljeavali kao naivce,
a njihovu su filozofiju pomalo poele zamjenjivati znatno suptilnije i
dublje teorije, to su ih promicali mislioci poput Junga i Einsteina.
Bez obzira na to, ba poput grofa Drakule, militantno redukcionisti-
ko promiljanje i dalje se tvrdoglavo zadrava u svojoj zoni sumraka.
Ono usto i danas odrava znatan utjecaj na mnoge naine razmilja-
nja u znanstvenim krugovima, u politici i u medijima. ak se zna
proglaavati i virtualnim sveenstvom profesionalnog "debunkerira-
nja", pravei se da razotkrivaju tue takozvane zablude i arlatanstvo,
posebice ono koje prijeti njihovim najdraim tezama. Time kao da
na udnovati nain izazivaju jeku i prisjeanje na dominikanske inkvi-
zitore iz nekih jo mranijih vremena. Zadaama redukcionista kao
da pomae - i to nipoto u beznaajnoj mjeri - iroka rasprostranje-
nost neznanja javnosti, vezanog uz osnovne injenice od sutinskoga
znaaja. Profinjena propovijedanja ovoga primitivnog sustava vjero-
vanja mogu se pronai u gotovo svakoj od novotarija koje nam danas
stiu iz znanosti. Upravo ovdje se otkria zajednice istraivaa nude
uvijek tako, da objanjavaju dokaze za koncepte kakvi za materijalistike
redukcioniste predstavljaju anatemu. Tako se, primjerice, za vjerovanje
u paranormalne pojave govori da ono proizlazi iz genetskih predispo-
zicija pojedinca; iskustva zvana "tik do smrti" pripisuju se anomalijama
mozga; Bog im je tek - subatomska estica, i tako redom.
Skeptik osebujna stila, Michael Shermer, autor djela Zato ljudi
vjeruju u neobine stvari, ustvrdio je u jednom svom lanku objavlje-
nom u listu Scientific American, da "pametni ljudi vjeruju u udne
stvari zato, jer su se izvjetili u obrani uvjerenja do kojih su doli iz
ne ba pametnih razloga." Pritom Shermer pod "udnima" podrazu-
mijeva sve one pojmove koje on sam odbacuje ili ne moe razumjeti,
a budui da priznaje kako se za njih zalau i pametni ljudi, primoran
je ili posve odbaciti te pojmove, ili otvoreno priznati vlastite pogreke.
Nimalo ne iznenauje to je odabrao ono prvo.
Poput slaboumna djeteta, nimalo pokajniki raspoloen redukcio-
nist zakljuuje da koija tjera konja naprijed, a ne da je upravo obrnuto.
Meutim, naziru se i znaci nade. Uistinu - kao da su sav uas 11.
rujna i njegove posljedice uzdrmali i protresli neto u naoj kolektivnoj
svijesti, te nas primorali na razmiljanje o stvarima koje smo predugo
zapostavljali, moda ak i sasvim zaboravili. Zurei u lice takvoj prije-
tnji samome ivotu, traganje za smislom i stvarnom svrhom naega
postojanja kao da je kod mnogih meu nama zadobilo na znaaju,
hitnosti i nunosti; u skladu s tim, sve smo manje spremni podnositi
bilo kakve varke i neistine koje nam se posve nekanjeno pokuavaju
podmetati. Naravno, promjene ove vrste nisu nimalo drage trgovcima
obmanama, koje su bujale u zoni sumraka.
Filozofije i znanstvene paradigme, koje ograniavaju mogunosti
i irinu ljudske due, jasno odraavaju korupciju na samom vrhu elitne
grupe nositelja ideja. Iz tih je krugova stiglo mnotvo trikova i prijeva-
ra, usmjerenih na to da nam priblie ve prokazane poglede na svijet
ili ono to bi se moglo nazvati - lanim religijama.
"Znanstveno" izvedene doktrine koje tvrde da smo mi tek - ivo-
tinje, sluajnost prirode kojoj je nekakva sudbina samo besmislena
iluzija - kao da u ljude vie ne ulijevaju straha niti ne daju ikakve
ovlasti ovim samoproglaenim skrbnicima nad onom krajnjom, ko-
nanom istinom. Unato fanatinim nastojanjima da se zadri na spo-
menutom vrhu, ovo korumpirano "znanstveno" sveenstvo - odavno
ve bez ikakva dodira s vlastitim boanstvom - ipak otkriva svu is-
praznost svojih slubenih objava, pri emu ona postaje sve jasnijom
i svima ostalima; stoga njegov odlazak s trona autoriteta postaje neiz-
bjean.
U zadnje se vrijeme meu najprodavanijim knjigama svijeta nalo
djelo Dana Browna, Da Vincijev kod. Ono je na sebe privuklo neiz-
mjernu pozornost - posve neeljenu s ortodoksnog stanovita - na
nekoliko pitanja, o kojima javnost inae rijetko razmilja. Pozdrav-
ljamo ga pljeskom, ukoliko e ono dovesti do dopunjavanja obrazo-
vanja vezanog uz ove teme. Ve smo odavno iza sebe ostavili dane u
kojima su se neki sutinski aspekti dugo zatajivane povijesti zapad-
njake civilizacije trebali izvikivati sa sljemena krovova. Bilo kakva
tajna Leonarda da Vincija ili njegova bratstva, itekako je vrijedna ra-
zotkrivanja. Meutim, po naem je miljenju Brown u toj knjizi po-
greno protumaio mnogo od onoga to je nastojao otkriti, pa stoga
i nismo previe sretni zbog njegove knjige. Velika je teta to je mno-
gostranost otkria ovog ezoterinog carstva po prvi put bila predstav-
ljena javnosti - na tako jadan nain.
Tako on, naprimjer, tvrdi kako je sveti Gral zapravo posve odreena
osoba ili ak i obiteljska loza, to nam se ini neodgovarajuim i po-
vrnim tumaenjem jedne istinski duboke tajne. To je u najmanju
ruku redukcionistiko i materijalistiko zakljuivanje, ako ve ne gra-
nii i s idolatrijom, zbog ega mu posve izmie sukus one velike mi-
sli iz saga i pria o svecima Istoka i Zapada, da se "kraljevstvo nebe-
sko nalazi u vama samima" (tonije: "u svima nama"). Jasno, Parsifal
i njegovi vitezovi su ovu lekciju trebali dobro nauiti, ili - jednostav-
no ne uspjeti u svojim traganjima za Gralom. Budisti imaju ovakvu
izreku: "Susretne li Buddhu na cesti - ubij ga." Time ele rei da se
osobno osloboenje nikada ne smije izjednaavati s vanjskim, fizikim
biem, ve se treba zaviriti - u samoga sebe, u svoju nutrinu.
Nimalo ne dvojimo o tome da su u nezajaljivoj jagmi za moi sve
korumpirane institucije na ovom planetu igrale sve one igre koje
Brown opisuje (a podrobno je naveo uistinu mnoge). Na svu sreu,
njihove igre ne ukljuuju i onu koju neki nazivaju "krajnjom, zavr-
nom igrom", to je - za sve one koji imaju oi da vide i ui da uju -
zapisana izmeu redaka naih svetih, premda zaboravljenih zapisa.
Vano je shvatiti da je tijekom razvitka nae civilizacije ensko bo-
anstvo bilo odbaeno i zgaeno. Mislimo kako je jednako vano da
se shvati, da su sredstva za spas te boginje pohranjena u svima nama,
i nisu ograniena na nekakvu ogranienu skupinu ili tajnu elitu.
ensko boanstvo to obitava u nama mora se dovesti u sklad s naim
mukim aspektima, u toku u kojoj se moe uzdii iznad svojega
rudimentarnog stupnja. im se ovo uzdizanje izvede iskreno i pote-
no, drevna i mudra uenja govore da e se naglo podii i ivotne
energije pojedinaca. Ovo objedinjavanje mukog i enskog pola na
svakoj od razina dovodi do otvaranja i procvata akri, a vrhunac je
rastvaranje lotosa u krunu s tisuu latica, novo roenje u novoj zemlji
beskonanosti - u svijetu koji ne poznaje ni granice, ni prepreke na-
metnute smrtnicima.
Predmnijevamo da je ovo prava priroda prosvijetljenja i pravi cilj
evolucije. A opet, ba kao u prii o sedam slijepaca i slonu, gdje svaki
od njih pokuava opisati neto nikad vieno na temelju vlastitih ogra-
nienih iskustava - i sami sve tumaimo samo u skladu s osobnom
prosvijetljenou. Ukoliko smo izgubili vid nae besmrtnosti, moglo
bi nam se uiniti da je ono najbolje to imamo - jednostavna, obina
prokreacija.
Traganje za istinom ne moe se napustiti, niti bi to trebalo uiniti -
naprotiv. No, uvjereni smo da bi za tim ciljem trebalo ii na jedan zdra-
viji, mudriji i svakako manje fanatian nain.
Poruka za sve koji su izgubljeni u besmislu suvremenog ivota, a
ipak nastoje i dalje ploviti pored opasnih uvala to vrve gusarima i ne-
kako dospjeti do sigurne luke istinske spoznaje: upamtite da svi oni
to tvrde da posjeduju neka posebna znanja o ovim pitanjima, zapra-
vo ele i autoritet koji ide uz takve spoznaje; stoga oni moraju postati
predmetom vaih preispitivanja i od njih trebate zahtijevati - izmeu
ostaloga - i da vam pokau stvarne plodove svojega rada.
Drugim rijeima, kada se procjenjuje neija iskrenost i istinitost,
dokaz je uvijek u djelima. Jer, nita drugo niti nema okus prave stvari.
PRVI DIO
KRANSTVO: ISTINA IZA
ORTODOKSNE KOPRENE
1. POGLAVLJ E
Misterij Krista
Ima li u toj pripovijesti ak i vie
od onoga to zamilja Hollywood?
J. Douglas Kenyon
im su milijuni pohitali u kina odgledati film Mela Gibsona Pasija
ili Muka Kristova, javilo se i mnotvo kontroverzi. Neki su postavili
pitanje: moe li ovakav prikaz nasilja iz onih vremena posluiti bilo
kakvim duhovnim ciljevima? Drugi su kao sutinska u njemu vidjeli
pitanja antisemitizma, dok su trei u njemu uoili pokretaki naboj
za opa pitanja religije. No, holivudski moguli samo gledaju kako e
klonirati formulu, stvoriti franizu i moda dospjeti do svete guske
koja lijee zlatna jaja.
Jer, svi se slau barem u ovom posljednjem: taj je film postao pravi
fenomen i nadmaio sve dosadanje rekorde u broju prodanih ulazni-
ca po kinima. ini se da je Pasija svoju snagu crpila iz istog onog iz-
vorita, koje je u poecima svijetu donijelo i - religiju kranstva.
Naravno, pria o junaku kojega se nepravedno rtvuje zbog grijeha
mnotva, ve je bila obraivana i u bezbrojnim priama mnogih kul-
tura, a katarza koja proizlazi iz njezinog uestalog ponavljanja i
prepriavanja, osigurala joj je nemalu mjeru kulturolokog poleta.
U svojoj knjizi Junak s tisuu lica i drugima, mitolog Joseph Camp-
bell je ustvrdio da je putovanje univerzalnog Junaka - na Istoku ili na
Zapadu - od sutinske vanosti za ljudsku vrstu, pa i kad ona na kraju
stane progoniti, ili ak i ubije svojega pokretaa i dobroinitelja. I
drugi autori, poput Sir Jamesa Frazera u knjizi Zlatna grana, na slian
nain potkrijepljuju svoje stavove. Doista, odjeci ovakvih razmiljanja
mogu se nai i u holivudskim uspjenicama - od Lorda Jima pa do
ovjeka koji e postati Kraljem. Naalost, kao da sve ovo nije previe
zanimalo Mela Gibsona. Ba kao i u svom prethodnom uspjenom
filmu, Hrabro srce, ini se da je on i ovdje ostao usredotoen na zorne
prikaze fizike torture. U Pasiji se najmanje deset minuta prikazuje
kako rimski vojnici biuju Isusa, pri emu se reiser zadrava na naj-
stranijim pojedinostima najdivljakijih aspekata ove prie. U Hra-
brom srcu je vrlo uvjerljivo i ivopisno prikazao pogubljenje Gibsono-
vog kotskog junaka, Williama Wallacea. Gibson nas je sve pokuao
uvjeriti da je upravo to ono to emocionalno pokree gledateljstvo.
Vjerojatno i jest u pravu, no i dalje ostaje za raspravu slui li sve to bilo
kakvoj vioj svrsi.
Pasija se u svojoj pripovijesti velikim dijelom oslanja na evanelja,
te na tradicije katolikih obitelji. etrnaest postaja Krinoga puta ja-
sno je prikazano, ukljuujui i trenutak kada Veronika brie Isusovo
lice. Iako ovaj prizor protestantima vjerojatno nije previe blizak, i
oni su oduevljeno doekali i prigrlili ovaj film. Openito, to se tie
stvarnih dogaaja u posljednjim satima Isusova ivota, Gibson se nije
udaljavao od ortodoksnih uenja; time je nesumnjivo osvojio naklo-
nost konzervativnih krana, koji se inae estoko protive svim neto
manje konvencionalnim holivudskim proizvodima (primjerice, Po-
sljednjem Kristovom iskuenju).
Miljenja se najvie razlikuju
na crti povuenoj izmeu vjerni-
ka i onih koji nisu vjernici. S jedne
se strane nalo kranstvo, koje su
predstavljali katolici i protestanti,
a s druge poklonici sekularnog
ureenja drutva. Da ironija bude
vea, obje strane temelje svoju re-
akciju na biblijskim tumaenji-
ma. Krani koji su Bibliju itali i
shvatili doslovno, te gradili svoju
vjeru na njoj, suprotstavljaju se
sekularistima, koji im opet zamje-
raju ovakvo doslovno tumaenje
Biblije, te u skladu s time zadra-
vaju svoje nevjerovanje.
Slika 1.1: Glava Kristova, tradicionalni
prikaz Isusa, kako ga je zamiljao Rem-
brandt van Rijn 1655. godine.
Primjerice, optuba kako je Pasija antisemitski nastrojena temelji
se na strahu, da e se krivica za Isusovo razapinjanje na kri obruiti
na idove, jer je u prii upravo njihovo sveenstvo iz prvoga stoljea
glavni nositelj poinjenog divljatva. Malo prosvjetljeniji stav - da se
u suprotstavljenim stranama treba sagledati mo korumpirane elite,
kakva postoji u svim naratajima - kao da se izgubio negdje u silnim
obrazloenjima. Kao da ne uspijevamo i danas posvuda oko nas prepo-
znavati "pismoznance i farizeje", premda se u naoj kulturi pojavljuju
u sasvim drukijim ulogama - moda kao sveuilini profesori ili in-
telektualci koji propovijedaju nove, profinjenije doktrine netolerancije.
Pritom oba tabora u sutini pokuavaju primijeniti materijalistike
standarde na neto, to se obino dri duhovnim. Zato gotovo nitko
od njih nije uspio ni uti i postojee, tree stanovite, ono koje traga za
znaenjem u simbolikim kategorijama i kree se manje koritenim spo-
rednim putovima povijesti. Ono se esto stereotipno naziva "New Age",
iako se njegovi poklonici mogu podiiti "pedigreom" daleko starijim
od onoga kakav imaju najrasprostranjenije religije svijeta, ukljuujui
ovdje kako kranstvo, tako i judaizam. U vremenima to ih nazivamo
razdobljem vjene mudrosti, ili onima s ezoterinim ili mistinim obi-
ljejima kranstva, one ope teze ovakvoga stava prihvaali su i toliko
meusobno razliiti autoriteti kakvi su Edgar Cayce, Mary Baker Eddy
Paramahansa Yogananda i Helena Petrovna Blavatsky
Prema ovom miljenju, stvarnu mo Kristove poruke kojom se
udjeljuje vjeni ivot, kranstvu je ukrala korumpirana elita. U po-
kuaju da onemogui posve prirodnu tenju ljudi da budu "Djeca
Boja" ve ovdje, na Zemlji - naime, da se vrate svome Stvoritelju /
boanskom Roditelju, ono istinsko vino drevne tradicionalne mudro-
sti kakvu je propovijedao Isus, neke su posve zemaljske snage i moni-
ci pretvorile u obinu vodu.
Zagovornici ezoterinog kranstva naglaavaju da je Biblija, ka-
kvom je trenutno poznajemo, zapravo rezultat crkvenih koncila na
kojima su se razrjeavali razni postojei prijepori ranoga kranstva.
Koncil u Niceji, koji se odravao 325. godine, sazvao je car Konstan-
tin I, tek pokrteni bizantski car. Glavna toka dnevnoga reda bila je
takozvana Arijeva hereza. Sukob izmeu dviju suprotstavljenih stra-
na vodio se oko pitanja Isusa kao boanstva, i to izmeu gnostika (ili
Slika 1.2: Prikaz gnostikog evanelja. Ova je evanelja zatajila jo rana
kranska Crkva.
arijanaca) i nikejanaca. Gnostici su zahtijevali da se uvede izravno i
osobno spoznavanje Boga (gnosis), te su vrlo ozbiljno shvaali takve
Isusove poruke kakva je bila "Zar vi ne znate da ste bogovi?" ili "Kra-
ljevstvo Nebesko je u vama". S druge strane, nikejanci su Isusa vidje-
li kao apsolutno nunog posrednika izmeu Boga i ovjeka. Prigodom
glasovanja koje je uslijedilo, gnostici su bili nadglasani, a budui da
su ostali u manjini, njihova su uenja odmah potom bila izbaena iz
doktrina Crkve.
Neki istraivai, ukljuujui ovdje Michaela Baigenta, Richarda
Leigha i Henryja Lincolna u njihovoj knjizi Mesijansko naslijee us-
tvrdili su, kako su gnostici iz etvrtog stoljea naslijedili plat aposto-
la Jakova, Isusova brata i voe Crkve prvoga stoljea. Malo ljudi shva-
a da je Crkva u svojim ranim godinama postojanja proizvela mnoga
evanelja i knjige, kojima su autori bili izravni Isusovi uenici i sljedbe-
nici (poput Evanelja po Tomi ili Evanelja po Mariji Magdaleni,
kao i nedavno otkrivenog Evanelja po Judi). Veina je njih bila unite-
na po nalogu Crkve, jer ona nije eljela nikakvo uplitanje u vlastite
zamisli. Ali, nedavno su neka od njih pronaena u blizini Nag Hamma-
dija u Egiptu. Autorica Elaine Pagels ukljuila je mnoge izvadke iz
tih starih zapisa u svoje djelo "Gnostika evanelja".
Kao da ovi gnostiki tekstovi uspijevaju ispuniti prazninu koju je
za sobom ostavilo otkrie svitaka s obala Mrtvoga mora, pronaenih
polovinom XX stoljea u blizini Kumrana, u Palestini. Unato grevitom
opiranju ortodoksnih uenjaka, mnogi uvaeni istraivai vjeruju
kako su svitke za sobom ostavili eseni, sljedba kojoj je vjerojatno pri-
padao i Isus sa svojim sljedbenicima. Lako se mogu prepoznati mno-
ge dodirne toke izmeu svitaka s Mrtvoga mora i Isusovih uenja.

Norman Golb, autor knjige Tko je napisao Svitke s Mrtvoga mora?,
navodi kako je analiza rukopisa na njima pokazala da se radi o najmanje
500 raznih pisara. Slijedei logiku razuma, to bi znailo da su ovi tek-
stovi nastajali tijekom jednog irokog pokreta koji je zahvatio Palesti-
nu i Judeju, a ne tek unutar neke nezamjetne, malene i izolirane sljedbe.
Ovakvo je stajalite podrao i utjecajni uenjak Robert Eisenman.

Baigent i Leigh su svoje djelo Obmana o svicima s Mrtvoga mora
temeljili upravo na Eisenmanovim radovima, ali su otili i dalje od
njega ustvrdivi ne samo da su stanovnici Kumrana i rani krani bili
zapravo jedno te isto, ve i da su oni bili militantni nacionalisti koji
su svojega sveenika - kralja, Isusa, nastojali ustoliiti na izraelsko
prijestolje, a nakon razapinjanja - vjerojatno i njegova brata Jakova.
Oni su izvodili Isusovu kraljevsku lozu od kralja Davida, upravo
kako to ini i Evanelje po Mateju. Stoga je po njihovu miljenju Isus
trebao postati pravi, zemaljski kralj svojemu narodu - idovima,
moda i voa koji e ih povesti u borbu za osloboenje od rimske
okupacije. Elementi kojima se potkrijepljuje ova pria o kraljevskoj
lozi, to dodiruje i povijest cijele Europe, mogu se pronai u ranije
objavljenom djelu Baigenta, Leigha i Lincolna pod nazivom Sveta
krv, sveti Gral ili pak u novije vrijeme u uspjenici Dana Browna,
Da Vincijev kod.
[Brown je zapravo sa svojim SF-om donio vie tete nego koristi, op.scan.]
Tijekom proteklih nekoliko godina ovakva su otkria alternativ-
nih uenjaka i istraivaa ponudila zanimljiv uvid u podrijetlo kr-
anstva. Izranjajui iz maglutina davnine, pojavila se slika urota i
prijevara, kojima su tek neka izvorna Isusova uenja proglaena za-
konima i doktrinama, te potom nametnuta svima od strane svee-
nike elite, to je sa sekularnim prinevima sklopila tajni dogovor,
odluna da uz njihovu pomo ouva vlastiti autoritet. Pritom je skri-
veni cilj bio da se pozornost naroda svrne s nekih upitnih tvrdnji o
besmrtnosti pojedinca, te da se taj spektar zamijeni grijehom i krivi-
com, zahtijevajui Isusovo zauzimanje za ovjeka i posrednitvo u
odnosu s Bogom. Ovakva je doktrina dovela do stvarnog oboavanja
Isusa kao jedinstvenog i cjelovitoga Sina Bojega, koji je na sebe preu-
zeo teret i optube za sve ljudske grijehe i krivice.
Tako su narodi skrenuli s puta prihvaanja odgovornosti za plodo-
ve svega onoga to bi sami posijali, te su time ostali zakinuti i oroblje-
ni za mo da se sami pozabave osobnim ivotnim izazovima ili, na
kraju krajeva - i da sami preobraze i izmijene okolnosti u kojima ive;
drugim rijeima, na taj ih se nain sprijeilo da na bilo koji nain
ugroze vladavinu onih koji su njima vladali.

Promatrana u ovom svjetlu, trenutna kampanja izazvana filmom
Mela Gibsona, u kojoj se naglaavaju Isusova patnja i muke te usredoto-
uje na krivnju vezanu uz nju, kao da se ciljano usmjerava na ponov-
no obnavljanje i oivljavanje formule za nadzor nad tim vjerovanjima;
ona se stoljeima pokazivala uspjenom, no kao da se sada nalazi u
opasnosti slabljenja vlastitog zahvata.
Jo i danas stvarni Isusov ivot obavijaju mnoge tajne, za koje ezo-
terino kranstvo nastoji podastrijeti odgovore. Ve se godinama
apue o tome kako Vatikan prikriva materijale vezane za ivot Isusa
Krista. Zapravo, neki tvrde kako je Isus neko vrijeme ivio u Indiji;
ova je tvrdnja potkrijepljena postojanjem snanih veza izmeu tek-
stova otkrivenih u gnostikim evaneljima i nekih dogmi, poznatih
iz istonjake duhovnosti. Druga teorija usporeuje i naglaava sli-
nost izmeu Isusa i drevnog egipatskog boga Ozirisa, pa tvrdi da su
se, ustvari, neki aspekti kranske tradicije, vezani uz Isusa, oblikova-
li jo na ovom jedinstvenom egipatskom liku kao glavnom uzorku.
Ezoterino kranstvo prikazuje Isusov ivot i uenja prije svega
kao put inicijacije, na kojemu Krist - vie u ulozi sveenika no kralja
- vodi i upuuje svoje uenike, one koji "imaju oi da vide i ui da
uju", kroz razne obrede proiavanja, to onda kulminira u njihovom
prosvijetljenju i osloboenju. (Barem jedan od izvora neprijateljsta-
va to ih iskazuje neupueno visoko sveenstvo mogao bi biti ljubomo-
ra). U tom je smislu uloga Krista kao pomazanika i otkrivatelja svetih
tajni posve u skladu s najiim i najstarijim mudrostima i obredima
drevnih hramova.
Da bi se potaknulo traganje za gnosom ili spoznajom, svaki je Isu-
sov korak zadobio itavo bogatstvo simbolikih znaenja. Duhovno
govorei, tenja da asimiliraju samo tijelo i krv svojega uitelja (pre-
ma njegovu primjeru i uenjima), dovodila je njegove inicirane sljed-
benike do prosvijetljenja, a ono im je na kraju otvaralo pristup samo-
me misteriju zajednitva s njihovim uiteljem. Ovu je svetu priest
na Posljednjoj veeri simbolizirao kale - poznat i pod nazivom sve-
ti Gral, i ona ih je dovela do zajednitva s njihovim uiteljem, do vje-
noga ivota, ili do besmrtnosti.
Ironino je to su autori Pasije, ma kakve bile njihove svjesne na-
mjere, moda sudjelovali u jednom znatno irem procesu no to su i
sami shvatili, takvom kojemu naprosto nisu imali snage izmaknuti
- onome, u kojemu su se i oni sami, kao i njihovo gledateljstvo posve
nesvjesno - uzdigli.
U jednoj od varijacija slobodnozidarskih obreda, novaka kojega
se inicira pozivaju da se uspne "po 33 stube kimenog oltara, do mje-
sta gdje se nalazi lubanja, gdje je Krist bio razapet izmeu dvojice
lopova - prethodnog i sljedeeg kraljeka." Koncept je taj, da se svijest,
dok evoluira - kroz razna sredita tijela povezana s kraljenicom (po-
znatija moda kao akre) spiralno uspinje prema osloboenju, i na
tome putu mora proi kroz stupnjeve koji su simbolizirani razapi-
njanjem. Oni koji svoju pozornost usmjeravaju na ovaj proces mogu
iz svega izvui korist, shvaali oni pritom to rade ili ne.
2. POGLAVLJ E
Povezanost s Ozirisom
Navjetaji kranskog slikarstva u drevnim
egipatskim umjetnikim predmetima
Ri char d Russell Cassar o
Zbog ega su Egipani pokapali svoje mrtve s ureenim kosama, s
bradom i pastirskim tapom u ruci?
U egiptologiji nema opeprihvaene teorije o tome, niti je ona do-
sad nudila ikakvo logino objanjenje za ovakve pogrebne obiaje.
Jedna je nova studija otkrila, meutim, da su na taj nain oblikovali
kranskog Spasitelja - bradatog pastira duge kose. I kosa, i brada, i
pastirski tap imali su pritom simbolino znaenje. Koristili su se da
bi preobrazili vanjski izgled preminuloga, kako bi to je mogue vie
nalikovao bogu Ozirisu, najvanijem egipatskom boanstvu, i prvo-
me za kojega je ostalo zabiljeeno da je ustao od mrtvih.
RELIGIJA USKRSNUA
"Sredinji lik drevne egipatske religije bio je Oziris," pisao je pokojni
egiptolog Sir E. A. Wallis Budge, "a sukus njegovoga kulta oslanjao se
na vjerovanje u njegovu boanskost, smrt, uskrsnue te posvemanji
nadzor nad sudbinama tijela i dua ljudi. Sredinja toka svake od
religija posveenih Ozirisu bila je uvjerenost u uskrsnue u druki-
jem tijelu i u postojanje besmrtnosti, a do nje se dolazilo jedino kroz
Ozirisovu smrt i uskrsnue."
U povijesti ranog Egipta obiaji su nalagali, da se preminuli kra-
ljevi pokapaju u obliju nalik Ozirisovom. Kasnije se to prenijelo i na
vie klase drutva, a na kraju i na narodne mase - svi su oni imali
ozirijanski pogreb. Taj je obiaj poeo odraavati egipatsko traganje
za uskrsnuem, kojim e slijediti put svojega boanstva.
Henry Frankfort, nekadanji profesor koji je na sveuilitu u Lon-
donu predavao drevne predklasine umjetnosti, ovako je saeo njiho-
vu zamisao: "Trebalo bi naglasiti da je identificiranje mrtvih s Ozirisom
bilo sredstvo da se stigne do kraja, to jest - dospije do uskrsnua i do
drugoga svijeta."
Hijeroglifi za ime Ozirisa (Ausar) ukljuuju obris bradatog mu-
karca dugake kose. Takav se lik uklesavao i na antropomorfne bjeso-
ve. Zamiljena frizura je zapoinjala ikama na elu preminuloga i
kosom to je padala do ramena; bila je to simbolika duge kose skuplje-
ne straga u "konjski rep", kako se esto ini s dugom kosom. Upletena
brada predstavljala je - dugaku bradu.
Ovaj nas je pogrebni obiaj doveo do oaravajue zagonetke: da
su stari Egipani jo tisuama godina prije uspona kranstva nasto-
jali sudjelovati u uskrsnuu bradatoga pastira duge kose, i time zado-
biti svoj ivot poslije ivota!
Lijesovi koji su se oslikavali Ozirisovim likom, takoer su ga redo-
vito prikazivali s pastirskim tapom u lijevoj ruci - izrazito kran-
skim simbolom, budui da je sam Isus sebe opisivao kao Bojega
pastira svojega ljudskog stada; veina Kristovih portreta prikazuje ga
s pastirskim tapom u ruci. I egipatski umjetniki prikazi Ozirisa u
naelu ukljuuju ovu pojedinost. U literaturi mu se pripisuju epiteti
sa i Asar-sa, u znaenju "pastir" i "Oziris pastir".
Sam pojam pastira kao da je prikladan naslov za voljenoga duhov-
nog vou, ija je religija uskrsnua njegovim sljedbenicima osigurala
obeanje o ivotu i nakon smrti.
KRI IVOTA - ANKH
Moda e zauditi, ali nastavljanje ivota ljudske due nakon smrti
bilo je prikazivano i predstavljano kriem zvanim ankh, jo jednim
simbolom na koji kasnije nailazimo i u kranstvu. Ankh je bio moda
i najoboavaniji znak iz egipatske tradicije, posveen ivotu; uklesa-
vali su ga po grobnicama i hramovima, nalazimo ga na rukama bogo-
va, kraljeva, sveenika, vidovnjaka, obinih graana i njihove djece.
Podrijetlo mu nije poznato, ali njegov znaaj neodoljivo podsjea na
znaenje Kristova razapinjanja - gdje kri takoer predstavlja simbo-
lizam ivota poslije smrti. Isusova doktrina o vjenom ivotu obra-
ena je u mnogima od kranskih tekstova; primjerice, u Ivanovom
evanelju (11:25) Isus propovijeda ovako: "Ja sam uskrsnue i ivot:
tko vjeruje u mene, ako i umre, ivjet e. Tko god ivi i vjeruje u me,
sigurno nee nikada umrijeti."
Treba naglasiti da simbolisti u ankhu vide obrise razapeta ovjeka:
dok krug predstavlja njegovu glavu, u vodoravnom se smjeru ire
njegove ruke, a u okomitom noge pribijene avlima za kri, s kojim
onda ini cjelinu.
SUDNJI DAN
Nakon uskrsnua, Oziris postaje sudac svim duama umrlih; zadra-
va pravo odobravanja ivota na nebu jedino onima, koji su na Zemlji
bili pravednici. Wallis Budge nam objanjava: "U Egiptu je vjerova-
nje - kako je Oziris nepristrani sudac ljudskih djela i rijei, sudac
koji nagrauje pravedne, a kanjava zle, koji vlada nebesima gdje
obitavaju samo bezgrena bia, te posjeduje mo da sve to ini zato jer
je jednom i sam ivio na Zemlji te iskusio smrt, a potom uskrsnuo od
mrtvih - jednako staro kao i dinastijska civilizacija."
Slino tome, jedna od sredinjih dogmi kranstva je Sudnji dan.
Due preminulih trebaju stati pred Kristovo prijestolje, gdje e im
onda biti sueno. Oni koji su tijekom ivota slijedili njegova uenja
bit e ocijenjeni kao pravednici, i dopustit e im se ulazak na nebo. U
Drugoj poslanici Korinanima apostola Pavla (5:10) kae se: "...jer
nam se svima treba pojaviti pred sudom Kristovim, da svaki primi to
je zasluio: nagradu ili kaznu, ve prema tome to je za ivota zemalj-
skoga inio."
Usto, Krist i Oziris u ulozi sudaca na ovim slikama zauujue
nalikuju jedan drugome.
I Michelangelovo djelo Posljednji sud ima mnogo zajednikih toa-
ka sa slikarijom Dan suda, pronaenom na zidovima egipatske grob-
nice. U egipatskom se obredu srce preminulog - kao simbol njegovih
vrlina, morala i karaktera te zemaljskih djela - polae na vagu smjete-
nu ispred Ozirisa i odvaguje u odnosu na maat ili boanski zakon.
Ostane li vaga u ravnotei, preminulom se odobrava ulazak na nebesa.
Kao sudac, Oziris je prikazan u sjedeem poloaju, to se moe uspo-
rediti s prijestoljem na kojemu sjedi Krist, opisanom u kranskim
spisima.
Slika 2.1: Slika Michelangela
Posljednji sud (lijevo) sadri
dosta slinosti sa slikom
nazvanom Dan suda (dolje),
pronaenom na zidovima
jedne egipatske grobnice. U
egipatskom se obredu srce
preminulog - kao simbol
njegovih vrlina, morala i
karaktera te zemaljskih djela -
polae na vagu smjetenu
ispred Ozirisa i odvaguje u
odnosu na maat ili boanski
zakon. Ostane li vaga u
ravnotei, preminulom se
odobrava ulazak na nebesa.
to bismo trebali zakljuiti iz svih ovih naglaenih slinosti i podu-
darnosti? Jesu li kranski uenjaci jednostavno posudili Ozirisovo
oblije i simbole iz egipatske religije? Ili bi ovi dokazi mogli otkriti
duboku i dosad nerazjanjenu zagonetku koja je utjecala na tijek po-
vijesti civilizacije? Nismo li otkriem ovih slinosti, zajednikih reli-
gija staroga Egipta i kranstva, zapravo krenuli putovima ponovnog
otkrivanja svetih tragova drevne mesijanske tradicije, koja je ubrzala
kulturni i duhovni razvitak ovjeanstva od samih poetaka povijesti?
MIT PROTIV INJENICE
Budui da je u Egiptu pripovijest o Ozirisu bila vrlo dobro poznata i
rairena, nikada je nisu zabiljeili u svojim zapisima. Kao rezultat
toga, suvremeni istraivai nisu mogli tono utvrditi sve okolnosti
vezane uz njegov ivot, smrt i uskrsnue. Zato su prvi pisani zapisi o
Ozirisu do nas stigli zahvaljujui izvorima izvan samog Egipta, i to
kroz djela povjesniara poput Diodora Sicilskog (1. st. pr. Kr.), Hero-
dota (5. st. pr. Kr.) i Plutarha (1. st. po. Kr.).
Ovi pisci iz doba klasike opisivali su Ozirisa kao polu-boanskog
kralja koji je ukinuo kanibalizam, uio mueve i ene da ive u skladu
sa zakonima maata, propovijedao potrebu njihova moralnog ivota
i - ispunjen ljubavlju prema ovjeanstvu - krenuo na putovanje svije-
tom, kako bi i drugim narodima i kulturama donio sve dobrobiti ci-
vilizacije. Potom se njihovi opisi bave mitolokim iznoenjem okolno-
sti Ozirisove smrti, kada ga je ubio njegov ljubomoran i zao brat Set,
njegovim ponovnim roenjem, koje je trebao zahvaliti svojoj sestri i
supruzi, Izidi, te njegovom ponovnom smru, to ju je opet izazvao
Set, ovaj put raskomadavi Ozirisovo tijelo i razbacavi njegove dije-
love po Nilu. Nakon ovakvoga posvemanjeg Ozirisovog unitenja,
njegovom je sinu Horusu uspjelo poraziti zlog Seta u epohalnoj borbi
na ivot i smrt, ime je mladi osvetio svojega ubijenog oca.
Tako se mit o Ozirisu napola odvija u naem svijetu, a napola u svi-
jetu magije i vjerovanja u nadnaravno. Djelomino je upravo ovaj im-
benik - uplitanje mate - odgovoran za pogreno i proireno uvjerenje
da je Oziris bio tek izmiljeni lik. Jer, injenice pronaene u ruevina-
ma drevnog Egipta govore drukije. Religija kojoj je sredite bio Oziris,
zaiskrila je meu drevnim stanovnicima nastanjenima uz rijeku Nil
toliko, da je dodirnula sve aspekte njihovog primitivnog drutva.
Nametnula im je visoke moralne kriterije, smisao za Dobro i Zlo te
sklonost bratskoj ljubavi i oboavanju kakvo dotad nije postojalo u
ljudskoj povijesti, i kakvo nije bilo usporedivo ni s kojim od ostalih
drevnih naroda.
Ova je religija takoer uspjela razviti i iznimno naprednu filozof-
sku misao. tovatelji i vjernici Ozirisovi shvatili su, da ljudsko tijelo
nije ni savreno, ni trajno. S obzirom na to, bili su uvjereni da smrt
nije kraj njihova postojanja. Vjeni, duhovni element to obitava u
njima uzdii e se, uskrsnuti iz tijela te zapoeti svoje obitavanje u
jednom viem, duhovnom carstvu; ovakvo im je uvjerenje omoguilo
da svoje ponaanje usklade s visokim moralnim kodeksom zvanim
maat. Iz tih su razloga izbjegli mogunost pretjeranog vezivanja uz
stvari iz ovoga, materijalnog svijeta. A to je ista ona filozofija koju
izraava i kranstvo, to je proizalo iz ivota, smrti i uskrsnua kr-
anskog Spasitelja.
FENIKS NA ISTOKU
Egipani su prispodobili duh Ozirisa s ovom nebeskom, mitolokom
pticom, ba kao to su i krani rado oslikavali duu Isusovu u liku
iste, bijele golubice. Svoju su pticu Egipani nazivali imenom benu;
Grci su joj nadjenuli ime feniks. Prema legendi, ovaj se prelijepi ptiji
stvor udesno pojavljivao na istonom nebu, uvijek u odreenim zna-
ajnim povijesnim trenucima, kako bi svijetu najavio poetak novoga
doba. Kada se pojavi, ptica na neki tajanstveni nain izaziva samoza-
paljenje i izgara u plamenu, ostavljajui za sobom tek pepeo, samo
da bi se zatim trijumfalno podigla iz mrtvih, te opet uzdigla iz pepela
u svom punom sjaju - obnovljena i pomlaena.
Uenjaci se slau u tome da je feniks zapravo bio simbol za Ozirisa.
Njemaki filolog Adolf Erman objanjava: "Dua Ozirisova obitava u
ptici benu, u feniksu...". Izvadak iz tekstova s jednog lijesa to inae
govore o magijskim obredima podrava ovo obrazloenje: "Ja sam
veliki Feniks koji je u Njemu. Tko je on? On je Oziris. Nadzire sve to
postoji. Tko je on? On je Oziris."
Atributi koji se pripisuju Ozirisu kao feniksu, isti su poput onih
koji se povezuju s kranskim Mesijom. I znakovi za feniksa, i znako-
vi za Mesiju pojavljuju se upravo na istonom dijelu neba (Betlehem-
ska zvijezda se uzdignula na istoku, najavljujui novoroenoga Kra-
lja). Obje se vrste znakova uzdiu iz nepostojanja, od mrtvih. Obje
utjelovljuju temu ivota poslije smrti, i to uskrsnuem. Obje navijetaju
neko novo doba. (Pojavljivanje Krista obiljeilo je i kalendarski prije-
laz iz staroga u novo vrijeme). I na kraju, a moda i kao najvanije
- obje su povezane sa sudbinskim, unaprijed utvrenim ponovnim
pojavljivanjem (jer, krani iekuju trajni Kristov povratak, pri emu
se radi o doktrini Isusova drugog dolaska).
Kakav smisao i znaaj imaju ove usporedbe, zajednike feniksu i
Mesiji? Ukljuuje li mit o ptici feniks mudrost ponovnog pojavljivanja
Spasitelja tijekom ljudske povijesti, Spasitelja iji su ivot, smrt i uskr-
snue vrlo namjerno odabrani da bi ubrzali razvitak kulture ovjean-
stva? Je li kroz mit o prekrasnoj i tajanstvenoj egipatskoj ptici fenik-
su, zapravo izraena jedna snana i pomno uvana tradicija? I nalazi
li se sada ova tradicija na samoj granici ponovnog otkrivanja?
OZIRISOV "PRVI PUT"
Egipani su prvo pojavljivanje feniksa povezivali s razdobljem svoje-
ga procvata i Zlatnoga doba, koje je u njihovoj povijesti nazvano Zep
Tepi ili - "Prvi put". Bili su uvjereni da su upravo tijekom ovoga dav-
nog i slavnog razdoblja stvoreni sami temelji njihove civilizacije. R.
T. Rundle Clark, bivi profesor egiptologije na sveuilitu u Manche-
steru, Engleska, ovako je tumaio koncept toga "Prvi put":
Sve ono emu je potrebno opravdati ili objasniti postojanje ili
autoritet, mora se povezivati i odnositi na "Prvi put". Ovo je
vailo za sve prirodne pojave, obrede, kraljevska obiljeja, pla-
nove za izgradnju hramova, udotvorne ili vidarske formule,
sustav pisanja hijeroglifima, kalendar - sve to je pripadalo nji-
hovoj civilizaciji. Sve to je bilo dobro i uinkovito izraeno, i
to oslanjanjem na naela koncepta "Prvi put" - ve je samim
time predstavljalo Zlatno doba apsolutnoga savrenstva.
ini se da je "Prvi put" ono razdoblje, tijekom kojega je Oziris vladao
itavim Egiptom kao njegov prvi kralj. Tijekom tog razdoblja on je
donio glavni zakon (maat), te potaknuo tovanje boga Ra, egipatskog
monoteistikog boga. Rundle Clark objanjava dalje: "Ozirisova vla-
davina bila je za njih Zlatno doba, obrazac ustanovljen za sve narataje
koji tek dolaze. Maat i monoteizam, taj "obrazac za budue narataje"
kojega je uveo Oziris, postao je i ostao pokretaka snaga egipatske kul-
ture jo tisuama godina."
Dakle, to bi tono mogao znaiti ovaj pojam - "Prvi put"? Odno-
si li se on moda na prvo pojavljivanje - prvi dolazak - kranskoga
Spasitelja na Zemlju? Je li iza uspona egipatske kulture stajala neka
tajanstvena sila vodilja? I je li ta ista sila kasnije ustoliila i golemo
carstvo kranstva? Moe li "Prvi put" biti ono razdoblje, u kojemu
je po prvi put ustanovljena drevna mesijanska tradicija? Je li to bila
tradicija usmjerena na razotkrivanje kulturoloke mudrosti, zakona
i duhovne istine ovjeanstvu tijekom razliitih povijesnih epoha?
U proteklom su desetljeu poduzeta opsena istraivanja o ovim
pitanjima. Autori Graham Hancock, Robert Bauval i Adrian Gilbert
nastojali su povezati dogaaje iz razdoblja "Prvi put", s bogom Oziri-
som i zvijeem zvanim Orion. Doli su do uvjerenja da su tri Velike
Piramide u Gizi izgraene zato, da bi zrcalno odraavale tri zvijezde
u pojasu Oriona (jer se Orion doivljavao kao Ozirisov nebeski odraz).
Koristei se uvelike mogunostima raunala, ovi su autori poka-
zali da je odnos izmeu Oriona i piramida bio najbolje usklaen u
10.500.-toj godini prije Krista. Jedan od takozvanih otvora za zrae-
nje unutar Velike Piramide usmjeren je izravno prema zvijezdama iz
Orionovog pojasa, i to ba tijekom 10.500-te godine prije Krista. Ovo
je za autore predstavljalo daljnji dokaz o postojanju povezanosti iz-
meu Ozirisovog naela "Prvi put", piramida u Gizi i tri zvijezde iz
Orionovog pojasa.
Kakav bi znaaj trebala imati spomenuta 10.500-ta godina prije
Krista? Jesu li se tijekom te davne godine dogaali Ozirisov ivot, ili
smrt, ili moda njegovo uskrsnue? Nastojei utvrditi tono vrijeme
trajanja Ozirisovog "Prvog puta", nisu li autori Hancock, Bauval i
Gilbert zapravo doli do otkria prvoga pojavljivanja ptice feniks (kr-
anskog Mesije) na Zemlji?
Zanimljivo, ova je 10.500-ta godina prije Krista iznimno vana za
Amonce, tajnu zajednicu to ima otprilike 27.000 lanova, koji i danas
vre obrede u skladu s drevnom egipatskom religijom. Iako se za
Amonce tvrdilo da su ih Izraelci posve unitili prije vie tisua godina,
oni su preivjeli skrivajui se stoljeima diljem Bliskog Istoka. Neko
su se vrijeme naseljavali po Iranu, Iraku, Pakistanu i Afganistanu.
Njihova se povijest moe pratiti sve do vremena nastajanja prvih kra-
ljevstava Amonaca, i to na podruju Jordana, dakle - izvan Egipta. O
zakladi "Ammonite Foundation" govori se da ju je osnovao sam Tutan-
khamon, i to nakon to je preuzeo vlast od heretiki nastrojenog
Akhenatena, s glavnim ciljem - ouvanjem i zatitom svetih egipat-
skih zapisa od unitenja.
Prema tradiciji Amonaca, Oziris se prvi put pojavio negdje oko
10.500-te godine prije Krista, kada su ga jo nazivali njegovim drev-
nim egipatskim imenom, Ausar. Jonathan Cott, autor djela Izida i
Oziris: istraivanje mita, objavio je u svojoj knjizi razgovor to ga je
obavio s gospoom Her Grace Sekhmet Montu, duhovnom vodite-
ljicom Amonaca. Ona mu je ovako opisala roenje tradicije Amonaca:
"Mi kao sljedbenici uope nismo vodili brigu o naemu broju sve do
smrti Ausara (Ozirisa), a datum njegova uzaaa na drugi svijet obilje-
ili smo kao prvi dan u naem amonskom kalendaru. Bilo je to prije
12.453 godine ako raunamo od danas, to jest - od 21. lipnja 1991."
Tako se i ovdje iznova pojavila tajanstvena 10.500-ta godina prije
Krista, i to u vezi Ozirisovog "Prvog puta".
I, jedna zanimljivost: poznati ameriki medij dvadesetoga stolje-
a, Edgar Cayce, takoer je spominjao 10.500-tu godinu prije Krista.
Prema njegovim zabiljekama, upravo je tijekom toga vremena primi-
tivno stanovnitvo to se naselilo oko Nila, dospjelo u dodir s biima
jedne znatno razvijenije civilizacije, starije od njih samih, koja su bi-
tno unaprijedila i ubrzala njihovu kulturu i osjeaj za duhovnost, te
time zapravo poloila temelje egipatske civilizacije.
3. POGLAVLJ E
Istono od Kumrana
Traganje za korijenima zapadnjake vjere
David Lewis
Godine 1947., plemena beduina su na obalama Mrtvoga mora pro-
nala sedam savijenih svitaka, pohranjenih i skrivenih u oblinjim
piljama jo od Kristovih vremena. Otada pa sve do 1956. godine,
arheolozi su na tom podruju pronalazili i otkrili ukupno oko osam
stotina takvih svitaka; bilo je to u odavno naputenoj i nenaseljenoj
judejskoj divljini, u blizini ruevina Kumrana. U biblijskim je vreme-
nima ovdje, kojih tridesetak kilometara istono od Jeruzalema, ivje-
la tajanstvena vjerska sljedba. Iako njezina prava priroda ni danas nije
posve sigurno utvrena, povjesniari su ustvrdili da se radilo o eseni-
ma, te da su ovi svici zasigurno djelo njihovih ruku. No, tada je uslijedila
estoka rasprava o autorima svitaka. Odmetnuti uenjaci su ustvrdili
da to nije bila nikakva vjerska sljedba,ve utvrda militantnog nacionali-
stikog idovskog pokreta. A prema njihovu tumaenju, ovi militanti
koji su nam ostavili svitke bili su, ni manje ni vie, ve sami - rani
rani krani.
Ako je tako, onda se brod religije, pa ak i itave zapadnjake civi-
lizacije zapoeo nasukavati, i to nasred duboka mora. Judeo - kran-
ski svijet bi trebao iznova zagledati u sebe i svoje podrijetlo. Ali, ko-
prena kojom su obavili svitke s Mrtvoga mora, njihovo znaenje i
vanost jo i danas ih dre pomno skrivenima. Neki ih kljuevi tajne
povezuju i s nekim drugim tekstovima, pronaenima ak na Tibetu.
A za dominikanske sveenike se pripovijeda kako su isuvie ustraeni
da bi uvezli svitke, pa ih stoga ve desetljeima dre skrivenima, usput
ogoreno poriui da oni imaju ikakve veze sa ranim kranstvom.
Kako su bili pronaeni kod ruevina Kirbet Kumrana, koje povjesni-
ari nazivaju bilo vojnom utvrdom, bilo samostanom, svici i nadalje
ostaju jednim od najkontroverznijih i najzagonetnijih otkria naega
vremena.
Od samoga poetka obavio ih je i na njih pao pravi veo urota.
Onomad je jedan od ovih rukopisa imao prigode u Damasku vidjeti
i agent tada tek osnovane CIA-e (Central Intelligence Agency); me-
utim, ostaje nejasno je li CIA mogla odigrati bilo kakvu ulogu u
drami to je uslijedila zbog svitaka. U politikim burama koje su pra-
tile osnivanje drave Izrael bilo je nejasno ak i to, kojem od naroda
svici uope pripadaju, tako da se tada nije vodilo previe rauna o tome
tko ih je napisao.
Svici su na crnom tritu prelazili iz ruke u ruku - od beduina do
sumnjivih trgovaca starinama. Godine su prolazile. inilo se da svijet
nije uspio prepoznati vanost ovoga otkria; kao da je neka mrana
sila nad njima izrekla kakvu stranu kletvu. No, 1954. godine pojavio
se u Wall Street Journalu zagonetan oglas. Na prodaju su se nudili -
biblijski rukopisi. Nije za vjerovati, ali - tim je oglasom netko doista
traio kupce za svitke s obala Mrtvoga mora. I dotad ve obavijeni
tajanstvenou, u tom su trenutku svici pali pod jo jedan veo tajne
- ovaj put onaj vatikanski.
Dominikansko tijelo, nazvano "Ecole Biblique et Archeologique",
koje je jedan od papa osnovao jo tijekom devetnaestog stoljea, ili
tonije - njegov Odsjek za izraelske starine, postao je vlasnikom svi-
taka. On je briljivo pratio i otkupljivao svitke s crnog trita i iz dru-
gih izvora. I dok se polagano radilo na prijevodu onih svitaka koji su
se uklapali u druge biblijske i apokrifne tekstove te ih potom objavlji-
valo, Ecole je jednu drugu kategoriju svitaka obavila posvemanjom
tajnou. Sve do 1990.-tih godina ostala je neobjavljena etvrtina nji-
hova cjelokupnog obima, koja je govorila o politikoj, kulturolokoj
i mistinoj prirodi zagonetnih stanovnika Kumrana. Neki znanstvenici
tvrde da su dominikanci, obavijajui svitke tajanstvenou toliko du-
go vremena, zapravo radili po nalogu Vatikana, budui da su prevede-
ni tekstovi zaprijetili vjerovanju vezanom uz samo podrijetlo kran-
stva. Pokazalo se da su njihove tvrdnje doista i povijesno utemeljene.
U devetnaestom je stoljeu Vatikan osnovao ovu Biblijsku kolu
(Ecole Biblique) da bi se bavila tada uestalim arheolokim otkrii-
ma i znanstvenim teorijama to su se odnosile na biblijsku povijest.
Bilo je to u trenutku kada se u znanost uvela empirijska metoda izua-
vanja svijeta. Novosteeni autoritet arheologa otkrivao je svijetu istini-
tost ili neistinitost mitova vezanih uz razne religije; najbolji primjer
za ovo predstavljalo je otkrie drevne Troje i rad Heinricha Schlie-
manna na njemu. Kad su arheolozi zapoeli s iskopavanjima ispod
ruevina jeruzalemskog Hrama, Vatikan se uzdrmao i prepoznao opas-
nost, koju suvremena znanost predstavlja za njegovu religijsku doktri-
nu. Nekada, u ranijim vremenima, takve bi se heretike jednostavno
spaljivalo na lomai.
Samo, ovo sada su bile 1800.-te godine; Inkvizicija tu vie nije ima-
la smisla. Zato je Vatikan stvorio "intelektualnog uvara vjere" ili pu-
nim imenom "Ecole Biblique et Archeologique Francaise de Jerusa-
lem". I danas u Ecole najveim dijelom rade dominikanski sveenici,
premda je djelomino financira francuska vlada.
Da bi se pozabavila svicima s Mrtvoga mora, Ecole je prvo okupi-
la uene (uglavnom) dominikance iz svih dijelova svijeta i proglasila
ih radnom skupinom. Na taj je nain Ecole jednostavno monopolizi-
rala rukopise, pomno ih spajala po dijelovima i prihvatila se njihova
prijevoda s aramejskog i starohebrejskog jezika. Sudionik ovih poet-
nih radova i jedan od voditelja bio je i pater de Vaux, koji je javnosti
obeao kako e ovaj veliki posao biti gotov najkasnije do 1970. godine,
to je ve bilo poprilino dugako razdoblje. Tijekom 1989. godine
objavili su da e svitke do kraja prevesti do 1997. godine, ime se dogu-
ralo do nevjerojatnih i punih pedeset godina od dana njihova otkria.
Ostali znanstvenici, koji su cijelo vrijeme nastojali nekako doprije-
ti do svitaka, mogli su se jedino buniti i prosvjedovati, jer im je pristup
svicima ostao zabranjen desetljeima. Svako toliko je ovakva taktika
odugovlaenja od strane Ecole izazivala prave novinske skandale. Her-
schel Shanks, urednik poznatog asopisa Biblical Archeological Review
iz Washingtona D.C., optuio je na kraju radnu skupinu da je slaga-
nje pojedinih lomnih svitaka, deifriranje tisua izvadaka iz rukopi-
sa pisanih starohebrejskim i aramejskim - zapravo posao nalik izradi
slagalice, kojemu skupina jednostavno nije dorasla. Rekao je kako ni-
kada ne bi dopustio objavljivanje tekstova iz svitaka, jer je ta radna
skupina naprosto - premalena. I bio je u pravu, kao to emo vidjeti.
Na kraju su svici ipak osvanuli u javnosti zahvaljujui neovisnim iz-
vorima, uz mogue uplitanje CIA-e.
Sve se promijenilo u jesen 1991. godine. Nekim je udom knjini-
ca Huntington Library iz Kalifornije objavila, da raspolae nizom
fotografija svitaka pronaenih na obalama Mrtvoga mora. Jo se 1961.
godine Elisabeth Bechtel, supruga Kennetha Bechtela, vlasnika gole-
me korporacije (koja se katkad znala baviti i mranim poslovima),
nekako doepala ovih fotografija i povjerila ih knjinici Huntington.
Ni danas nije jasno kako je gospoa Bechtel dola do ovih fotografija
- moda zahvaljujui dobroj povezanosti svojega supruga s vladama
Bliskog Istoka ili pak putem CIA-e (jer, upravo je korporacija Bechtel
gradila ogromni vojni kompleks u Riyadu, sreditu Saudijske Arabi-
je, dakle - stoer iz kojega je potom krenula vojna operacija "Pustinj-
ska oluja"; usto, Bechtel se esto povezivao s CIA-om). Radna skupi-
na Ecole, kao i izraelska vlada, na ovo su odmah reagirali i zahtijevali
izruenje spomenutih fotografija od Huntington Library. Pritom je
drava Izrael, tonije - njihov Odsjek za izraelske starine - knjinicu
bez ikakve zakonske osnove ak optuila i za krau. Kasnije se poka-
zalo da je Izrael svitke smatrao nekom vrstom svoje ratne odtete.
Ne uznemirujui se suvie zbog ovih zahtjeva, knjinica Huntin-
gton je odgovorila time to je znanstvenicima svijeta omoguila pri-
stup fotografijama, i to za naknadu od svega - deset dolara. Koprena
se rastrgla, barem jednim dijelom.
I? to nam onda kazuju svici?
Tumaenja se razlikuju. No, jezik na kojemu su pisani upuuje na
to, da su stanovnici Kumrana bili u vezi s ranim kranima. Upravo to
im je i dalo na teini - jer, i Biblija, i Isus govorili su izraavajui se u
frazama i slikama vrlo nalik onima iz kumranskih rukopisa; tu se
koriste pojmovi poput gorljivost, laljivac ili zakon, koje su odmetnuti
znanstvenici Robert Eisenman i Michael Wise u svojoj knjizi Razotkri-
veni svici s Mrtvog mora povezali s ratobornim zelotima, odnosno
borcima protiv rimske vladavine u Palestini. Pronali su i tonove to
podsjeaju na ustro prijavljivanje Isusa Rimljanima od strane farizeja,
i to naroito u rukopisu koji je Eisenman preveo kao Vijee zajednice
proklinje sinove Belialove; to je bio izvadak iz opirnijega teksta pod
nazivom Aneo Pakla i sinovi Belialovi.
I Ivan Krstitelj im zvui i djeluje jednako revno poput stanovnika
Kumrana. Put kojim je morao krenuti prigodom svog odlaska na ri-
jeku Jordan, gdje je krstio Isusa, svakako bi ga vodio pored dananjih
ruevina Kirbet Kumrana; stoga su autori sigurni da su Isus i njegovi
sljedbenici, ako nita drugo, barem znali za ovo naselje. I vie od toga
- kljune rijei iz evanelja, Blaenstava i Propovijedi na gori ponav-
ljaju se i u svicima, kod kojih kao da su terminologija i sadraj bili
druga priroda Isusa i ranih krana. Ukratko - budui da su svici sta-
rijega datuma od biblijskih zapisa o tim vremenima, koji su se poeli
pisati nakon 60. godine, rano kranstvo bi moglo potjecati iz sljedbe
koja je nekad obitavala u Kirbet Kumranu.
Iz ovih bi razloga svici s obala Mrtvoga mora mogli za kranstvo
biti jednako mjerodavni kao i sama Biblija, premda mnogi crkveni
znanstvenici s gnuanjem odbacuju i samu pomisao o tome. No, ne-
prestano zavirujui u kranske tekstove, odmetnuti su znanstvenici
pronali odreene dijelove koji ne samo to upuuju na poveznice s
Kumranom, ve i na podrijetlo - otamo. Neki od zapisa u svicima
govore o stanovnicima Kumrana kao o sljedbenicima Puta, pri emu
koriste iste fraze kakve se nalaze i u kranskim zapisima. Ustvari,
Biblija doslovce vrvi "kumranizmima", koji - kada se smjeste u odgo-
varajui kontekst - daju poznatim biblijskim frazama posve druki-
je, ak revolucionarno znaenje. To se posebno odnosi na uporabu
hebrejske rijei "Ebionim" u smislu "Siromani", naenoj ne samo u
"Himnama Siromanih", ve i u drugim - kako kumranskim, tako i
kranskim tekstovima. Pojavljuju se i sinonimi poput "krotki", "po-
nizni", "pregaeni" - svi odreda dobro poznati kranima. No, u svici-
ma s Mrtvoga mora stanovnici Kumrana sve ove pojmove koriste samo
kada opisuju same sebe.
Euzebije, crkveni povjesniar iz etvrtog stoljea, govori o tim
Ebionitima kao o sektaima palestinskog podrijetla. On je bio biskup
u Cezareji, pa ovu skupinu opisuje izrazima punim podrugljivosti i
prezira, budui da Ebioniti Isusa nisu drali boanskim biem. Zani-
mljivo je da nam kranska tradicija govori o tome kako su i potomci
rane Crkve, jeruzalemska zajednica Jakova Pravednog, Isusova brata,
sami sebe takoer nazivali "Siromanima". Ovo ukazuje na to, da su
Ebioniti i rani krani bili jedni te isti ljudi, kao i da Jakov, kao voa
ranih krana, nije na Isusa gledao kao na boansku osobu. A to pred-
stavlja problem za Vatikan, ustvari - za sve krane svijeta.
Steven Feldman, takoer zaposlen u urednitvu asopisa Biblical
Archeological Review iz Washingtona D.C., ustvrdio je kako je, ope-
nito gledano, zajednika terminologija u svicima i kranskim zapi-
sima bila upravo to - jednostavno, nain govora u onim vremenima,
te da ova povezanost stanovnika Kumrana s ranim kranima zapravo
proizlazi iz kasnijih uljepavanja uenjaka koji su se bavili Biblijom.
Iako su, kao to smo vidjeli, takvi tradicionalno nastrojeni umnici
esto radije kretali linijom manjeg otpora, posebno kada se radilo o
novijim otkriima koja bi zaprijetila stanju status quo, itav niz doka-
za podrava ovakav stav o "uljepavanju" tekstova.
Drevne kopije svitaka pojavile su se i u Masadi, idovskoj utvrdi
koju su Rimljani pregazili u prvom stoljeu. Borbeni idovski zeloti
ondje su oito iznimno potovali svitke, pa se stoga pretpostavlja da
su bili pripadnici kumranskog oblika judaizma. Ve izgladnjeli, e-
stoko se odupirui znatno veem broju rimskih vojnika, pobunjenici
su u Masadi radije poinili masovno samoubojstvo, negoli dopustili
Rimljanima da nadvladaju njihov duhovni i nacionalni identitet. To,
to neki povjesniari u Kirbet Kumranu gledaju vojnu utvrdu, a ne
samostan pa stoga izvlae poveznice izmeu nje i pobune Makabejaca
u prvom stoljeu, u izravnoj je suprotnosti s opeprihvaenim uvjere-
njem kako je na obalama Mrtvoga mora ivjela miroljubiva esenska
zajednica. Kada se kranski tekstovi poveu sa svicima, a ovi su se
pojavili i u Masadi, tada nam rani krani prije mogu nalikovati na
pobunjenike iz Ratova zvijezda to se bore protiv invazije, negoli na
miroljubivo nastrojene ovice to pokorno slijede tradiciju.
Michael Baigent i Richard Leigh, autori Obmane o svicima s Mrtvo-
ga mora i suautori Henryja Lincolna u radu na knjizi Sveta krv, sveti
gral, to je potom postala nadahnuem za roman Da Vincijev kod,
opisuju miroljubivog Isusa kao - posve drukiju osobu. Kao to auto-
ri naglaavaju, s njegovih su usana stizale kumranske poruke i prispo-
dobe, ponekad ak i posve iste, od rijei do rijei. Bile su to poruke
istih onih Kumranaca, koji su se klonili vanjskoga svijeta izvan Jude-
je i Palestine, i vjerojatno bili u vezi sa zelotima, ili ak i sami bili nji-
hovi pristae; a oni su se estoko borili i umirali za svoje nacionalne
ciljeve.
Tradicionalni znanstvenici ve doputaju da su se barem neki zelo-
ti nalazili i unutar najblieg Isusovog kruga. Pa i sama Biblija otkriva
Isusa dok djeluje upravo kao zelot, primjerice - kada istjeruje trgovce
i novare iz Hrama, divljaki izvrui i ruei njihove stolove. Prema
evaneljima, on sam izjavljuje: "Nisam doao da donesem mir, nego
ma." (Mt, 10:34). A u trenutku kada u Getsemanski vrt stie kohorta
rimskih vojnika da bi ga uhitila, Petar podie na njih svoj ma, to
svakako nije in krotkoga kranina. Baigent i Leigh utvruju jo ne-
to: napominjui da su rimske kohorte obino imale est stotina vojni-
ka, pitaju se - zbog ega je na ovo uhienje trebalo slati toliku vojsku,
osim ukoliko se pritom nije oekivao i oruani otpor? Usto, prisjetili
su se jo neega: razapinjanje na kri bila je smrtna kazna namijenje-
na pobunjenicima protiv Rima, a nikako rabinima i propovjednicima.
Svi ovi dogaaji opisani u Bibliji kose se s kranskom tradicijom, ali
ne i sa sadrajem svitaka iz Kumrana i stavom odmetnika. Naprotiv,
u njih se posve uklapaju.
Knjiga Normana Golba Tko je napisao svitke s Mrtvoga mora? us-
tvrdila je, na temelju izvrene analize rukopisa, kako je na svicima
radilo najmanje 500 pisaca. Svakome razumnom bi ovaj podatak sta-
vio pod upitnik teoriju da je u Kumranu ivjela tek omanja sljedba.
Naprotiv, tekstovi su morali nastati u iroko razvijenom pokretu koji
je zahvatio itavu Palestinu i Judeju.
I Eisenman podrava takvo stajalite. Baigent i Leigh su temeljili
svoje radove upravo na njegovim djelima, ali su zatim krenuli i dalje.
Oni ne samo to doputaju mogunost da su Kumranci i rani krani
bili jedno te isto, ve i da su bili nacionalistiki nastrojeni militanti
koji su svojega sveenika / kralja - Isusa nastojali ustoliiti na prijesto-
lju Izraela, a nakon njegove smrti vjerojatno i njegova brata, Jakova.
Oni prouavaju Isusovo rodoslovlje kreui pritom od loze kralja
Davida, kako su ga ve iznijeli tradicionalni tekstovi. Prema njihovu
stajalitu, Isus je bio osoba posve drukija od one kakvom je opisuje
tradicija. Bio je budui kralj svih idova u doslovnom smislu, moda
i borac za njihovo osloboenje od rimske okupacije. Ve gotovo i sami
ujete grmljavinu iz Vatikana.
Meutim, daljnjim iitavanjem evanelja, a i iz nekih drugih, op-
skurnijih izvora koje emo istraiti, Isus postaje revolucionarno ra-
spoloen, ali i duboko mistian lik, ratnik duha koji se oslanja na
tradicije daleko ireg zemljopisnog i duhovnog sadraja no to su ga se
usuivali razotkriti ak i otpadnici od suvremenih uenja. Je li doista
bio daleko od Palestine tijekom onih godina njegova ivota koje su
preskoene u Bibliji? Je li tada mogao boraviti u Indiji, ili na Tibetu, da
bi se potom vratio u politiki kaos rodne Palestine? Sama Biblija nam
prua nekoliko poetnih odgovora na ova pitanja.
No, dok Biblija zapravo osigurava malo povijesnih podataka o
svemu, djela apostola Pavla pomau nam pri objanjenju kako je
uope dolo do toga, da se rano kranstvo iz estokog nacionalistikog
judaizma moglo razviti i prerasti u jedan ist i posve duhovni pokret,
to je ubrzo pokorio svijet Zapada. Usto, Pavlovo nam je iskustvo,
doivljeno na putu za Damask, osiguralo nedostajui djeli slagalice,
stare pune dvije tisue godina - one o misticizmu zajednitva.
Nakon Isusove smrti, Pavao je poeo putovati, propovijedajui
doktrinu izvan granica Judeje i Palestine, a to je neto to se nikako
ne uklapa u vjerski nacionalizam Kumranaca (kao ni judaizma). Je li
on bio rimski uhoda ubaen meu idovske pobunjenike, koji je za-
tim i sam prihvatio misao pokreta, kako to misle Baigent i Leigh? Ili
je bio mistini uitelj nadahnut osobnim otkrivenjima?
Nakon to je pred sobom na putu za Damask ugledao Isusovu
prikazu, Pavao je krenuo za Rim, Grku i Malu Aziju, propovijedaju-
i novu religiju koja se temeljila na vjeri u Krista, dok su svici - pisa-
ni rukom sljedbenika Jeruzalemske Crkve Jakova Pravednog - i na-
dalje uzdizali idovski zakon i djela, a manje vjeru. Imajui na umu
da u to vrijeme kranski zapisi jo uope nisu postojali, te da se
slubena kranska doktrina nije pojavila sve do koncila u Niceji 325.
godine, moemo pratiti kako je Pavao poeo stvarati i oblikovati no-
vu vjeru.
Pavao je pretvorio Isusa u lik istonjakog stila, avatara nalik Kri-
shni, lik koji je svoje sljedbenike sposoban povesti u boansko kraljev-
stvo, u tajanstvenu obeanu zemlju. On propovijeda zajedniko pra-
vo naslijea zajedno s Kristom, zajednitvo s Isusom kroz unutarnji
susret i dodir, to je bljesak istonjakog misticizma i idovskog dua-
lizma, koji se sve do danas opiru ortodoksiji (kod koje je duhovno
izjednaavanje s Isusom ravno bogohuljenju).
Pavao govori o "unutarnjem ovjeku srca" na nain vrlo slian ono-
me u drevnim indijskim Vedama, gdje se spominje unutarnja du-
hovna istovjetnost ujedinjena s Brahmom, vrhovnim boanstvom. I
rukopisi s obala Mrtvoga mora takoer govore o takvoj istovjetnosti,
kao i Kabala, to ukazuje na veze ili barem na podjelu spoznaja izmeu
istonjakih mistika i idova spominjanih u hebrejskim i kranskim
zapisima.
Eisenman je ponudio sljedei prijevod jednog od svitaka, nazvan
Blaenstvima, i to zbog njihove slinosti s biblijskim zapisom, koji e
nam otkriti kojeta. Njegov prijevod toga svitka glasi: "Doite do
spoznaje o svom unutarnjem ja." Ovaj poziv kao da je proizaao iz
indijskih Veda, posebno kada Isus o samome sebi govori kao o "Svje-
tlosti svijeta", to nalikuje jeziku Krishne iz Bhagavad Gite. Neizrav-
no se iz Eisenmanovog prijevoda moe zakljuiti da je ono "o samima
sebi" (na sanskrtu Atman) boanska osobnost, to na neki udesni
nain obitava unutar svakoga pojedinca. Ovo heretiko uenje nije
kransko u ortodoksnom smislu. No, postavlja se pitanje - imaju li
tradicije Istoka i Zapada zajedniko podrijetlo u istonjakom misti-
kom iskustvu?
Postoje dokazi koji nam govore da je Isus poduavao inicijacijske
tajne te znanost o besmrtnosti, upravo kao i veliki istonjaki mistici.
Morton Smith je 1958. godine u pustinjskim dijelovima Judeje posje-
tio pravoslavni grki manastir i ondje otkrio pismo, to ga je 200-te
godine napisao Klement iz Aleksandrije. Bio je to isti onaj Morton
Smith koji je kasnije ustvrdio da su zatajeni i zapisi samoga Isusa. Pi-
smo to ga je pronaao govorilo je o tajnom Markovom evanelju,
"vie duhovnom evanelju," kako ga je opisao Klement, "... to se
ita samo onima ve iniciranima u velike tajne."
Ovo zagonetno pismo, napisano davno prije vremena povjesnia-
ra Euzebija, govori o tajnoj mistikoj tradiciji, koja nije imala nacio-
nalnih granica. Vie je nego vjerojatno da ju je i Isus poduavao, kao
i sudjelovao u njoj. inei to, on je vrlo vjerojatno prestao robovati
pitanjima svoje zemlje i nadiao je simbole relativnog Dobra i Zla,
idova i goja (odnosno neidova), dok se istodobno estoko protivio
duhovnom zlu, utjelovljenom u korumpiranom sveenstvu.
I Pavao govori o skrivenim istinama, dostupnima samo onima
koji su "zreli" za njih ili inicirani, koje je sam nauio od Isusa kroz
neku vrstu paranormalne razmjene spoznaja. Takoer, Pavao esto
koristi pojam misterij ili tajna, to se u kontekstu drevnih vjerskih
tradicija povezuje s inicijacijskim kultovima i tajnim doktrinama. U
tom su smislu i Ecole Biblique, a i uenjaci openito zatajili prilikom
traganja za korijenima i podrijetlom kranstva. Ni jedni ni drugi
nisu razmotrili vjerojatnost da je Isus poznavao tajne misterije proiza-
le iz istonjake tradicije misticizma, ili ak - i da je samo kran-
stvo propupalo iz nje.
Moe li biti da je Pavao prisvojio jezgru kranske i vedske mudro-
sti to je zaostala iza ljuture lokalne politike? Da je tako, kao misti-
ki zaetnik, pokuao istonjaku mudrost donijeti svijetu Zapada?
Uenja o "zajednikom pravu naslijea" te o "unutarnjem ovjeku
srca" kao da ine upravo to - ona upuuju na jednakost s boanskim
identitetom u samom ovjeku, to je u svicima iz Mrtvoga mora zapi-
sano ovako: "Doite do spoznaje o svom unutarnjem ja." Zar upravo to
ne bi mogla biti ona prava prijetnja koju svici predstavljaju? Ta duhov-
na sloboda, pojedinano prosvijetljenje nasuprot podlonosti strogoj
ortodoksiji? I, krenemo li korak dalje - je li zapravo ranome kran-
stvu na srcu bilo upravo ovo traganje za mistikom jednakou?
Neke od odgovora moemo pronai u zapisima iz tibetanskih sa-
mostana.
Ve se mnogo godina ire glasine o tome kako Vatikan pomno
uva zapise o ivotu Isusa Krista, zapise koji bi drastino izmijenili
tradicionalna vjerovanja o podrijetlu kranstva. Jo je 1887. godine
ruski putopisac dr. Nicolas Notovich ustvrdio kako je otkrio ove zapi-
se u jednom tibetanskom samostanu na Himisu. Vrativi se u Rusiju,
napisao je djelo Nepoznati ivot Isusa Krista, koje je govorilo o Isuso-
vu putovanju na Istok dok je jo bio mladi - dakle, tijekom njegovih
"izgubljenih" godina. Druga je Notovicheva knjiga dobila naziv ivot
svetog Isse, a govori o pievim tibetanskim pustolovinama te opisuje
Isusa dok prouava i poduava Vede - u Indiji.
Pria kae da se Isus u svojoj mladosti pridruio karavani to se
kretala Putom Svile, te da je tako stigao do mjesta Buddhinog roenja,
imenom Kapilavastu. Dok se nalazio u Indiji, Isus se sukobio s kastom
hinduistikih sveenika, to su je nazivali brahmanima. Bio je to sukob
vrlo slian onome kasnijem, s farizejima, opisanom u evanelju po
Mateju, koje po svome tonu i rjeniku najvie nalikuje zapisima pro-
naenim na obalama Mrtvoga mora. Indijski swami Abhedananda
objavio je 1929. godine bengalski prijevod budistikih tekstova. Iste
je godine Nicholas Roerich, istraiva i slikar, u svom putopisnom dnev-
niku citirao neke njihove dijelove. Roerichov je rukopis tako otkrio
mistiko uenje o Boanskoj eni, koje je Isus propovijedao u Indiji
- opet, vrlo nalik uenjima u svicima i bitno razliitim od onih u
Vatikanu.
Ako se ovo Isusovo putovanje u Indiju i tamonje prouavanje
Veda nekome ini "nategnutim", kao i to da su vatikanski klerici pri-
krili budistike tragove tog putovanja, neka se samo prisjeti Ecole
Biblique i naina na koji se ista ve desetljeima bavi svicima s Mrtvo-
ga mora. Neka pritom uzme u obzir da je Toma, Kristov sljedbenik,
kasnije otputovao u Indiju i ondje ustanovio misiju, u kojoj se kran-
ski vjernici pobono mole i danas. Neka usto iznova razmisli i o uvod-
nim rijeima Ivanova evanelja: "U poetku bijae Rije, i Rije bijae
kod Boga - i Rije bijae Bog."
Jer, to je stih gotovo istovjetan stihu iz dosta starije indijske Rig
Vede, koji glasi: "U poetku bijae Brahma, i s njime bijae Rije, i
Rije je Brahma." (U ovom je prijevodu sa sanskrta pojam "vak" pre-
veden kao "Rije").
Izvorni zapisi to ih je pronaao Novovich su nestali, a ostale su
prie o tajnim vatikanskim zavjetovanjima. Ako su ove prie vjerodo-
stojne, a prema budistikim tekstovima - ini se da jesu, tada se Vati-
kan, a moda i Ecole Biblique iznova suoavaju s jo jednim izazovom
vlastitom autoritetu. Taj bi izazov mogao za njih predstavljati dokaz
da je Isus crpio i poduavao mudrost Istoka, da je tragao i na kraju
pronaao svoju boanskost kroz mistike obrede iz istonjakih saga.
A ako je on kroio putem te tradicije, tada je gotovo posve sigurno
pronaao i svojega osobnog uitelja, kroz kojega je stupio u dodir s
Brahmom, Svevinjim.
Pa zar je onda ikakvo udo to Pavao naroito i iznad svega nagla-
ava duhovno zajednitvo sa svojim uiteljem, ili to i sam - poput
Isusa - kree na razna putovanja svijetom, propovijedajui pritom
poruku o unutarnjem prosvijetljenju?
Ako je Isus vei dio svojega kratkog ivota proveo u Indiji i Perziji,
kako to govore zapisi, daleko od pjeanih dina svoje Palestine, tada
i ona spominjana ratobornost ranih krana postaje lake shvatljivom.
Nakon povratka, Isus se morao zatei u samom srcu pobuna i meu
zelotima, koje je vrlo vjerojatno u naelu potovao. Moda je ak i
sam u svijet Zapada unio budistiki nauk o Metti ili hinduistiki o
Ahimsi, o ljubaznosti i bezazlenosti.
Iz Notovichevih smo djela saznali da se u Indiji sukobio s korum-
piranim sveenstvom ba kao i u Palestini, ispunjavajui tako svoju
ulogu zalaganja za obinog ovjeka gdje god se zatekao. No, ako je i
bio Bog, on je svakako bio i ovjek, to naglaavaju i sva evanelja;
govore nam o tome kako je plakao i znojio se, kako se znao rasrditi i
koliko je bio strastven, upravo kao i svi mi. Pa zato bismo mu onda
danas oduzimali pravo da bude zahvaen dogaajima svojega vreme-
na, borbom vlastitoga naroda za slobodu? Ipak, tijekom traganja za
Velikim Misterijima u skrivenom dijelu ivota po Indiji, Egiptu i Pa-
lestini, Isus bi se svakako iz palestinskog idova preobrazio u stru-
njaka za duhovno - u boanskog ovjeka. Biblija nam kae da je ve
u dvanaestoj godini svojega ivota bio u stanju propovijedati i tumai-
ti hebrejske zapise na stubama jeruzalemskog Hrama. Onda je zasi-
gurno s trideset godina bio u stanju propovijedati i Vede, samo to su
se zapisi o tome izgubili.
Djelii ove slagalice razbacani su kroz vrijeme; pa ipak, kazuju
nam da u ranom kranstvu i u nama samima ima znatno vie od
onoga to nam otkriva zapadnjaka tradicija. Iz krhkih, lomnih zapi-
sa istina dopire u nae najskrivenije dijelove nutrine, nagonei nas
da ovu tajnu razrijeimo iznutra, iz sebe. Oko nas je u tijeku bitka
zbog prirode podrijetla kranstva, ba kao to je neko bijesnila bitka
i zbog same Svete Zemlje; kao da se i danas odluuje hoe li najsve-
tije blago biti osvojeno ili izgubljeno - a to vie no vjerojatno i odgova-
ra istini: jer, to je blago - to se vie razmie koprena kojom je prekri-
veno Mrtvo more - iz nae vlastite povijesti, naega podrijetla, nae
due.
4. POGLAVLJ E
Novo svjetlo oko
podrijetla krana
Poblie o ulozi Jakova, brata Isusovog
Cynt hi a Logan
Prizor koji se u trenu pronio svijetom bio je zapanjujui: ljudi svih
vjera ispunili su rimsku baziliku sv. Petra da bi obiljeili odlazak
Pape Ivana Pavla II. Meu tradicionalnom crninom to su je odjenu-
li alobnici, mogle su se vidjeti crvene i bijele halje sveenika, bisku-
pa i kardinala, ali i visoki bijeli turbani i naranaste halje Muslimana
i Hindusa. Bez obzira na beskrajnu karizmu i omiljenost Ivana Pavla
II, zanimanje za Vatikan i podrijetlo kranstva jednako je izraeno
i danas, bilo da istraujemo skandale oko zlostavljanja, tragamo za
knjigama koje govore o nekim aspektima povijesti i tajni Crkve, ili
pak uivamo u filmu snimljenom po knjizi Da Vincijev kod.
Moda smo ve spremni i za masovno preobraenje na katolian-
stvo - u irem smislu rijei. Ovaj 265. papa Rimokatolike Crkve,
vrsto se drei Petrove stijene, odkrinuo je vrata snoljivosti i tole-
ranciji. No, hoe li njegov(i) nasljednik(ci) prihvatiti gomilanje doka-
za koji upuuju na to, da su uzdrmani sami temelji kranstva? Pre-
ma luteranskom sveeniku Jeffreyu J. Btzu, prava Stijena Petrova bio
je zapravo Jakov, a prizor opisan gore trebao se dogaati u Jeruzale-
mu. Uzgred budi reeno, Jakova o kojemu govorimo nazivali su jo i
Jakov Pravedni, a bio je roeni brat Isusa Krista i drugi po redu sin
Marije i Josipa.
To je senzacionalna teza, koju je Btz pomno istraivao radei na
svome doktoratu iz teologije na Luteranskom teolokom sjemenitu
u Philadelphiji. Sam sebe ubraja u onu "liberalnu" struju na luteran-
skom spektru, a godina 2002. - ba kada je dovravao svoj rad, po-
dudarila se s kontroverznim otkriem drevne bliskoistone kostur-
nice (pogrebne kutije) sa zaprepaujuim natpisom, ispisanim na
aramejskom jeziku, dijalektu hebrejskog kojim su govorili Palestinci
u Isusovo vrijeme. Na njoj je pisalo: "Jakov, sin Josipov, brat Isusov".
Odmah probuena zanimanja za ovo otkrie i posve uvjeren da bi
upravo razumijevanje Jakovljeve prave uloge u Isusovoj misiji moglo
pomoi u nadvladavanju sve vee provalije koja narasta izmeu kr-
ana, idova i Muslimana na tom podruju, Btz je svoje istraiva-
nje odmah proirio i nedavno ga objavio u knjizi pod nazivom Isusov
brat i izgubljena uenja kranstva.
"Jakov je postao subjektom sukobljavanja ve u doba samog osni-
vanja kranstva," rekao je Btz u razgovoru autorici ovoga lanka. I
iz tog se razgovora moe osjetiti koliko je on otvoreno ponosan na
znanstveni nain, kojim je iznosio svoje zakljuke, kako zbog njihove
pristupanosti laicima, tako i zbog ustrajavanja na injenicama. Ustvr-
dio je da "istodobno iznoenje tuih otkria omoguava pojavljiva-
nje vee slike o tom pitanju", a moglo bi olakati i "pomake to se
pojavljuju na podruju prouavanja kranskih zapisa". Nadodao je i
da je toj zadai pristupio "okom forenzikog znanstvenika, koji na mje-
stu zloina traga za najsitnijim djeliima to e ga dovesti do istine."
Koristei se kanonskim evaneljima i Pavlovim poslanicama, tekstovi-
ma starih crkvenih otaca, te apokrifnim i gnostikim zapisima, Btz
dokazuje da su glavna Isusova uenja vrsto ukorijenjena u idovskoj
tradiciji, te naglaava kako rano kranstvo nije bila nikakva druki-
ja, udaljena religija, ve ustvari - jedna od sljedbi judaizma. "Treba
upamtiti," kae, "da je Isus bio idovski rabin i vjerojatno ga nije zani-
malo pokretanje neke nove religije zvane kranstvo. On je slijedio
Mojsijev zakon, upravo kao i njegov brat Jakov."
Za Btza, kao i za sve vei broj uenjaka, istraivaa i Protestant-
sku Crkvu kao tijelo, odavno je razrijeeno pitanje je li Isus imao ili
nije imao brae. "I u samoj Bibliji postoje brojna spominjanja njego-
vih etvero brae i (najmanje) dviju sestara," napominje. A ako je
Isus imao brae, oito je da mu majka nije ostala djevicom (Btza ne
zanima pitanje Isusova zaea - je li ono bilo "bezgreno" ili vie na-
lik uobiajenom), to predstavlja golemi problem Rimokatolikoj
Crkvi, gdje se ortodoksija snano oslanja upravo na Mariju kao djevicu.
Kao izvanredni profesor predmeta "Religije svijeta" na Penn State
University's Berks-Lehigh Valley College, Btz predaje svojim studen-
tima ono, to inae ba i ne govori svojim upljanima u luteranskoj
crkvi Grace u Belfastu, Pennsylvania, naime - da Isus Krist jest bio
obeani Mesija, da jest Gospodin i Spasitelj - ali ne i Utjelovljeni Bog.
Isto ovo vjeruju i Muslimani, kao i idovi, a prema Biitzu, tako su vje-
rovali i Jakov te mnoge druge sljedbe ranoga kranstva.
Kao znanstvenik i istraiva ( jer, Btz je takoer sa sjajnim ocjena-
ma - magna cum laude - zavrio i Moravian Theological Seminary),
on se bez potekoa zbliio s uvjerenjem da Krist nije bio utjelovljenje
Boga samoga. Meutim, kao nagraivani luteranski pastor, i dalje se
vrsto dri tradicionalnih kranskih evanelja. "Nikada ne bih s pro-
povjedaonice propovijedao da Isus nije Sin Boji," tvrdi, "ali sada, kada
je izala moja knjiga, iznenadilo me to sam otkrio kako je moje 'stado'
znatno otvorenijeg uma negoli to sam mislio da e biti."
To, to danas istodobno i propovijeda i poduava, gotovo granii
s udom. Odrastao odgajan u luteranskoj vjeri uz pet starijih poluse-
stara, Btz je postao samoizgraeni "... otpadnik post-konfirmacije.
Ve sredinom srednjokolskih dana obuzele su me prve sumnje u
vlastitu vjeru," pripovijeda, "a kada sam diplomirao, drao sam sebe
- ateistom." Kako nije bio od onih tihih, samozatajnih tipova, onako
evangelistiki nastrojen glede ateizma, Btz je stoga krenuo uvjerava-
ti svoje prijatelje, uvjerene krane, da su bili prevareni.
Kakvih desetak godina kasnije, krajem 1980.-tih, preko noi je doi-
vio obraenje. "Upravo sam proitao zadnji odlomak knjige Sveta
krv, sveti gral i razmiljao o tome koje u od argumenata iz nje koristiti
u buduim raspravama sa svojim kranskim prijateljima," prisjea
se Btz. "Bilo je oko dva ili tri sata ujutro, kada sam odjednom jedno-
stavno osjetio Kristov duh u svojoj sobi. Nisam vidio ba nita, niti
sam uo kakav glas... ali, bio sam posve uvjeren da mi se ukazao sam
Krist. Bilo je to snano, opijajue vjerovanje srca."
Pa iako je njegovo preobraenje bilo gotovo jednako trenutano
kao i ono svetoga Pavla (premda manje dramatino), budui prote-
stantski sveenik postajao je sve manje oaran tim ovjekom koji je
Isusa zapravo pribliio i donio neidovima. "Pavao se svaao s Jako-
vom i Petrom oko toga trebaju li goji prihvatiti Mojsijev zakon ele li
postati Isusovim sljedbenicima, ili ne trebaju," objanjava Btz. "On
nije drao da bi ih trebalo obrezivati," (to je posve razumljivo, nadodat
e). Pavao, ija se poruka vie bavila vjerom negoli djelima, postajao
je sve omiljeniji. I rimska je drava kasnije prigrlila njegovu verziju
evanelja, da bi na kraju postao stoernim ovjekom protestantizma,
i posve izgurao te u podzemlje prognao Jakovljevo kranstvo, zasno-
vano na judaizmu.
Sve grane kranstva vjerovale su da je Petar bio voa apostola, ali
su - prema Btzu - istraivanja pokazala kako je i to bio nesporazum.
"Nakon Isusova uskrsnua, Jakov je postao voom apostola. Naravno,
ova njegova uloga voe prela bi i na sljedee pokoljenje." On ukazuje
na Petrov podreeni poloaj u odnosu na Jakova u dogaaju, to se
zbio u petnaestom poglavlju Djela apostolskih. "Tijekom sabora u
Jeruzalemu, prvoga okupljanja svih apostola, okupili su se svi voe
rane Crkve kako bi raspravili, kolikog bi se dijela Mojsijeva zakona
trebali pridravati "pogani" ili goji, da bi ih se moglo drati Isusovim
sljedbenicima. Ovaj je sukob razrijeio Jakov, ustvrdivi da njih ne
treba obrezivati, ali da moraju slijediti barem minimum Tore," obra-
zlae Btz i odmah nastavlja s "Antiohijskim sukobom", opisanim u
Pavlovoj poslanici Galaanima.
"Tamo su idovi i pogani jeli zajedno, to je ve samo po sebi kre-
nje Mojsijevog zakona. Jakov je douo da Petar podrava takvo "za-
jednitvo stola" s poganima u Antiohiji, i rekao mu da je s time otiao
predaleko." Opet je Petar u podreenoj ulozi u odnosu na Jakova, za
kojega Btz vjeruje da je bio pripadnik nazarena - vrlo stroge, asket-
ske idovske sljedbe, pa odustaje od ovakve prakse. "Ako je itko zaslu-
io ponijeti naslov Prvoga Pape Crkve, tada je to Jakov, a ne Petar,"
tvrdi Btz, naglaavajui usto da - premda je bio estoki zagovornik
pridravanja zakona, upravo je Jakov bio onaj koji je omoguio Pavlu
da nastavi sa svojim misijskim radom. "On je udario peat na odobre-
nje rada s poganima po misijama, samo to nije oekivao da e Pavao
otii toliko daleko, i da e na kraju govoriti kako nije potrebno pridr-
avati se ni Mojsijeva zakona, niti Tore, ve da je dostatna vjera u
Isusa Krista. I upravo to je bio onaj pravi raskol, to je doveo do toga
da je kranstvo postalo zasebnom religijom."
Btz se pita koliko je drukija mogla biti povijest zapadne civili-
zacije, da je sjedite kranstva onda ostalo u Jeruzalemu. Smatra da
je zapanjujue to je taj drevni grad opet postao sreditem religijske
evolucije, paradigmatski pomak kojega je predvidio jo prorok Izaija.
Takoer, on misli da nije nimalo sluajno to se nakon 2000 godina po-
stojanja u tami, iznenada pobudilo meunarodno zanimanje za Jako-
va Pravednog, kratko nakon stranog 11. rujna 2001., i to zahvaljujui
otkriu njegove kosturnice ba poetkom 2002. godine. "Upravo on
bi mogao biti onaj lik koji bi bio u stanju donijeti mir na Bliski Istok,
te iznova ujediniti razjedinjenu Abrahamovu obitelj," misli Btz.
"Upravo u Jakovu vidim mogui most to se protee iznad vrlo nemir-
nih voda. Jakov je vjerovao u stara hebrejska proroanstva i proroke,
te da e jednoga dana svi ljudi, svi narodi svijeta tovati Jednoga i Je-
dinoga Boga Izraelovog, da e se ujediniti kroz Isusa kao Mesiju. Kao
da nas ba kroz Jakova, Isusova brata, Bog doziva na zajedniki dihad
- na svetu bitku, koja bi Njegovoj tako rascjepkanoj i izranjenoj obite-
lji trebala donijeti konano pomirenje i izlijeenje."
Btz nauava da su na uspon islama jako utjecale postojee idov-
ske i kranske sljedbe poput Ebionita, koji su za sebe tvrdili da su
potomci prvih i izvornih apostola, a preivjeli su u sjeveroistonim
podrujima arapskog poluotoka, na kojima je ivio i djelovao prorok
Muhamed. "U ono je vrijeme Sirija bila veliko sredite idovskih kr-
ana," napominje. "Vjerovali su da je Isus bio obeani Mesija, poto-
mak kralja Davida, ali ne i da je bio Sin Boji - ba kao to su vjero-
vali i tamonji Muslimani. U Kur'anu postoje mnoga uenja i zapisi
o Isusu. Muslimani vjeruju da je On bio posljednji Boji prorok, koje-
ga je Bog poslao prije no to je progovorio Muhamedu. Oni ne vjeru-
ju u Sveto Trojstvo i utjelovljenje ili inkarnaciju, kao to u to nije vjero-
vao ni Jakov."
Veleasni Btz kae da je kroz svoju teologiju i kroz ono za to
tvrdi da je apsolutno istinito nauio biti smjeran, "jer sam u ivotu
proao kroz tolike teoloke promjene - od uobiajenog tipa krani-
na do uvjerenog ateiste, da bih se zatim opet vratio na svoju oara-
nost kranstvom. Kad sam se preobratio i vratio korijenima, krenuo
sam s vrlo fundamentalistikim kranstvom. Nasreu, pohaao
sam ono liberalnije sjemenite koje mi je pomoglo da polako proi-
rim svoje spoznaje. Zato sam vrlo tolerantan prema razliitim pogle-
dima na istu stvar. Isus je moj Gospodin i Spasitelj, ali vjerujem da
nam je Bog osigurao mnoge putove do svoje planine, i vjerujem da
je Bog svoje otkrivenje osigurao svim kulturama to su postojale i
postoje na Zemlji u razliitim vremenima u povijesti svijeta. Vjeru-
jem da je upravo On poslao svoje proroke Hindusima i Muslimani-
ma. Istinu nalazim u svim religijama i zato sam postao prouavatelj
svih tih religija."
U svojim mlaim danima Btz je pripadao nekim rock-bandovi-
ma; i danas se rado pridruuje svojoj supruzi Katherine, sinu Davidu
i keri Rachael na tradicionalnom godinjem koncertu pod nazivom
"Rocking out", i to - za bubnjevima. Uz veliku ljubav prema itanju,
pisanju i istraivanju, on uiva i u ribarenju, izletima u prirodu te u
igranju aha. Njegovo zanimanje za znanost okrunjeno je i diplomom
za prirodne znanosti, ali mu ova tek dobro doe prilikom oblikovanja
njegova teolokog nauka, jer je njegova najdublja strast ipak usmjere-
na k Nebu. Btz se amaterski bavi i astronomijom, pa kae kako oboa-
va "tijekom jasne noi usmjeriti svoje teleskope prema Bojem svemi-
ru i zagledati u njega - jer, to je za mene najvee zamislivo duhovno
iskustvo."
I dok ga je oduevila knjiga Dana Browna Da Vincijev kod, Btz
ima dosta problema s filmom Mela Gibsona Pasija ili Muka Kristova.
"Moji me upljani i studenti ne-
prestano ispituju o tome, ali -
osim pretjerano iznijete i prikaza-
ne okrutnosti i uasa, smeta mi
jo i to, da nije ba sve utemeljeno
na injenicama. Gibson je priznao
da je svoj film radio prema djelu
rimokatolike opatice Anne Cat-
herine Emmerich iz devetnaestog
stoljea, koja je tvrdila da doivlja-
va vizije s prizorima Kristova ra-
spea. A sam Gibson je ultra - orto-
doksni rimokatolik, uz kojega bi
ak i novoizabrani Papa mogao
proi kao - liberal!", tvrdi Btz,
prisjeajui se kako je u jednom
Slika 4.1: Sveenik, profesor i autor
Jeffrey Btz
razgovoru s novinarima Gibson rekao, da se svakodnevno u sebi bori
s injenicom kako se jednoga dana na Nebu nee nai uz svoju supru-
gu, budui da je ona pripadnica Episkopalne, a ne Rimokatolike
Crkve.
Radei na svojoj drugoj knjizi izazovnoga naziva Podzemno struja-
nje, koja govori o Isusovoj krvnoj lozi, Btz naglaava da je pronaao
dovoljno dokaza o postojanju potomaka Isusove obitelji. Iako nagaa
da je Isus vjerojatno bio oenjen, on ne zastupa, ali niti ne osporava
mogunost da su Isus i Njegova supruga imali djece. "Ovi su potom-
ci najvjerojatnije Njegovi neaci i neakinje, ali moda ipak i djeca, i
unuci," kae. "Bavim se i istraivanjima vezanim uz izvornu Jeruza-
lemsku Crkvu - takozvanim heretikim sljedbama kakve su bile Nazare-
ni, Ebioniti i Elkezaiti; jer, sve su se one, iako proganjane kao manjina,
odrale po Siriji i Arabiji, tako da su svakako utjecale kako na Muha-
meda, tako i na uspon islama, vitezova templara i slobodne zidare ili
masoneriju."
U meuvremenu, nada se da e njegova prva knjiga dovesti do
novog procjenjivanja i potovanja Jakova Pravednog, za kojega tvrdi
da je bio izblijeen, prikrivan i potiskivan. "On je povijesni lik koji je
pretrpio vie nepravdi od bilo koga drugog. Veina krana danas
niti ne zna da je postojao, naroito ne kao Isusov brat i nasljednik.
Kada se jednom spozna uloga Jakovljeva, ili Isusovo idovstvo, poja-
vit e se i vie razumijevanja izmeu krana, idova i muslimana."
A to bi uistinu bilo vie nego dobro.
5. POGLAVLJ E
irenje evanelja boginje
Zahvaljujui Da Vincijevom kodu, Margaret Starbird
se priklonila stavu mnogih diljem svijeta
Cynthia Logan
im je Da Vincijev kod poeo osvajati prva mjesta na popisima pro-
danih knjiga po knjiarama irom svijeta, autor Dan Brown posegnuo
je za telefonom i nazvao Margaret Starbird. Htio joj je odati prizna-
nje za onaj prvi koncept knjige, do kojega je doao upravo zahvalju-
jui njezinom radu: ideji, da su Isus Krist i Marija Magdalena bili
suprunici. Jer, gospoa Starbird je napisala knjige ena s posudom
od alabastern i Boginja u evaneljima, koje su njemu bile poticaj za
vlastita istraivanja, to su se potom prelila u knjigu i napeti filmski
triler.
S druge strane, Starbirdova je svoje nadahnue pronala u knjizi
Sveta krv, sveti gral, u kojoj se kao premisa pojavila ne samo misao da
je Krist bio oenjen, ve i da su njegova supruga i loza preivjeli u
Zapadnoj Europi - neto, to je gospou Starbird kao uvjerenu rimo-
katolkinju i studenticu teolokog fakulteta Vanderbilt Divinity - du-
boko uznemirilo. Nije se mogla primorati ak ni na kupovinu te knji-
ge; posudila ju je na kraju u knjinici i ostala uasnutom zbog onoga
to je proitala ve i na stranjoj korici. U jednom je razgovoru s
novinarima to iskustvo opisala ovako: "Gotovo sam je bacila iz ruku,
eljela sam istrati iz zgrade." Tako govori o svome prvom susretu s
hipotezom, za koju je znala da e temeljito uzdrmati sam sukus njezi-
na vjerovanja. "Nisam bila toliko uasnuta zbog same zamisli, prije
bih rekla da sam njome bila - potresena." No, vodili su je otvorenost
uma i elja za spoznavanjem istine. Morala je samoj sebi priznati da
je teorija izazovna, te da su dokazi prikupljeni za nju snano ukaziva-
li na to, kako su to ortodoksna katolika hijerarhija i inkvizicija sto-
ljeima bezobzirno potiskivale istinu.
Uz potporu svoje molitvene skupine zapoela je s onim to se pre-
tvorilo u sedmogodinje putovanje raskrinkavanja ovakve jedne bo-
gohulne zamisli; ono ju je odvelo u istraivanje povijesti, simbolizma,
srednjevjekovne umjetnosti, slobodnog zidarstva, mitologije, psiholo-
gije i Biblije. Rezultat je bila radikalna promjena njezine osobne vjere
i objavljivanje prve knjige. "Bio je to i dugaak, i teak rad," prisjea
se. "Ponekad sam pomiljala da e me stubokom izmijeniti. Doktrine
u koje sam vjerovala morale su biti istrgnute zajedno s korijenom...
a i cjelokupni okvir mojega djetinjstva trebao se rastaviti na dijelove,
da bi se u samim njegovim temeljima otkrila opasna pogreka. A za-
tim, kada je to napuknue bilo zapeaeno, opet je trebalo oprezno
izgraditi sustav vjerovanja."
No, ak i kao nekadanja studentica komparativne knjievnosti
na sveuilitu Maryland, SAD, te na sveuilitu Christian Albrechts
Universitt u njemakom gradu Kielu, Starbirdova nije nikada namje-
ravala sama napisati ikakvu knjigu: "Ovo sam poela istraivati zato,
jer sam strastveno eljela bolje upoznati Krista." Bez ikakvih veza s
izdavatvom, nije oekivala ni da e joj itko htjeti objaviti knjigu, pa
se poela raspitivati o uvjetima izdavatva u vlastitoj nakladi. No,
savjetovali su joj ipak da prvo svoj rukopis - s omotnicom i potari-
nom plaenom za povrat - poalje na adresu nekoga od izdavaa, to
je i uinila. Dva mjeseca kasnije, primila je obavijest da e se njezina
knjiga nai meu dvanaest odabranih - od ukupno 7.000 rukopisa
- koje namjeravaju objaviti te godine. Uzbueno je itala dopis izda-
vaa: "Vaa je knjiga ona za kojom smo godinama tragali diljem svije-
ta!" I tako je danas enu s posudom od alabastera mogue nabaviti na
dvanaest svjetskih jezika, pa ne treba ni spominjati da je postala jed-
nom od vodeih knjiga meu djelima s ovom tematikom.
Teorija gospoe Starbird o Magdaleni oslanja se na dva osnovna
"stupa": na drevnu znanost zvanoj gematrija (grko i hebrejsko tuma-
enje brojeva sadranih unutar slova abecede), te na jo drevnije mi-
tove, to seu sve do kultura matrijarhata u doba neolita. Pritom se
naroito pozabavila mitom o "Mladoenji/Kralju", kojega su prvo
pomazali najvii sveenici Boice, sjedinili ga s njom u branom sa-
vezu, a potom ga muili, ubili i "rasijali" poljima, kako bi osigurali da
e etveni urodi biti dobri, a narod ivjeti u izobilju. (Ovaj se obiaj
izvodio u nekim kulturama doista, i fiziki, dok su u drugima Kralja
rtvovali samo simboliki).
Starbirdova biljei dab je ovaj obred, izmeu ostaloga, bio i dio kul-
ture Sumerana i Babilonaca te u Kanaanu. U mnogim postojeim
verzijama pripovijesti par se iznova susree u vrtu. U grkoj se mitolo-
giji taj obiaj nazivao heiros gamos ili Sveti Brak. Budui da se Izrael
- nakon osvajakih pohoda Aleksandra Velikog - nalazio izloen
grkom utjecaju jo gotovo tri stotine godina, logino je da su Hebre-
ji znali za ovaj obiaj. "Njegov bi mitoloki sadraj vrlo dobro shvatila
helenizirana zajednica krana, koja je sluala propovijedi iz evanelja
po raznim gradovima Rimskoga carstva, a posebno ondje, gdje jo
nije do kraja izumro kult boginje ljubavi, koji se odrao sve do petog
stoljea," pie gospoa Starbird, uvjerena kako je prikupila dovoljno
dokaza o tome da je upravo Marija Magdalena pomazala Isusa uljem
od narda u okviru njihova vlastitog svadbenog obreda, te da su ovo
pomazanje kao takvo priznali svi nazoni.
"U to doba je bilo nezamislivo da bi ena - bilo koja ena - u jav-
nosti dodirnula idovskog mukarca, ali gotovo ni nema naznaka o
tome da su Isusovi prijatelji bili zaprepateni ovim inom," biljei
ona. Naglaava da je hebrejski zapis "Pjesma nad pjesmama", u Kri-
stovo doba iznimno omiljen i poznat irom Palestine, zapravo svad-
bena pjesma o Pastiru/Kralju i njegovoj Zarunici, te da se istovjetni
stihovi mogu pronai u liturgijskoj poemi iz kulta egipatske boice
Izide. Starbirdova nalazi i druge slinosti, pa tvrdi da bi se kod spomi-
njanja Isusa u smislu Mladoenje iz mitova o plodnosti, moglo raditi
"o radovima heleniziranih autora evanelja" (iako nitko od njih nije
doista i poznavao Krista!), ali misli kako je ak i znatno vjerojatnije
da je takve primisli izazivala sama Isusova pojava. Naime, u hebrej-
skoj su tradiciji propovjednici i proroci Jahvu nazivali nebeskim Mla-
doenjom cijele zajednice, a kralja Izraela njegovim vjernim sinom,
pomazanim Mesijom - sve odreda izrazima, koji se mogu pronai i
u mitologijama Sumerana i Kanaanaca.
To je onda dovelo do pitanja: je li Isus uope bio stvarna osoba ili
tek mitoloko bie? "Osobno mislim da je osoba imenom Isus ili Je-
shua stvarno ivjela u prvom stoljeu, te da je doista utjelovila mit,"
kae gospoa Starbird. "Ljudi su to prepoznali i priznali ga kao Me-
siju. Mislim da je Krist doao kako bi utjelovio ovaj mit, ali mislim i
da su On i Marija Magdalena zajedniki utjelovili mit o svetom zdru-
enju."
Ovo i jest sr njezine poruke - da su Isus i Marija Magdalena bili
predstavnici objedinjenog mukog i enskog naela, staroga koliko
je star i svemir. Ona objanjava trokute za "vatru" (njegov piramidalni
oblik s vrkom okrenutim gore) i "vodu" (vrak prema dolje) kao
simbole ovih naela, naglaavajui da heksagram koji nastaje njihovim
objedinjavanjem daje "zvijezdu zdruenja". Zanimljivo je to je ovaj
znak bio opi, univerzalni simbol zajednitva jo od prapovijesnih
vremena, tako da se javlja i u istonjakoj, indijskoj tradiciji - kada
se Shiva i Shakti zagrle, u Platonovoj teoriji o harmoninom spajanju
suprotnosti, u Salomonovom peatu, u unutranjosti Kovega saveza,
a i u velikom peatu Sjedinjenih Amerikih Drava, budui da su ga
oevi i osnivai drave smjestili zajedno s trinaest zvijezdica, to su
predstavljale prve amerike kolonije.
Gospoa Starbird je bila prva koja je priznala da se njezina teorija
ne moe provjeriti (jer, "sve to imam, to je sluaj prepun upitnih do-
kaza"), ali je unato tome uzrujavaju
kranski fundamentalistiki pisci,
koji njezinu teoriju odbacuju samo
zbog toga, jer ispred njezina imena
ne stoji nikakva titula. Ipak, misli ove
smirene ene to govori tihim glasom,
mogu biti iznenaujue mone i sna-
ne. Tako ona, primjerice, kae da
"fudamentalistiki nastrojeni rimo-
katoliki kranski klerici i apologeti
nastoje za svoju Crkvu usmjeravati
ba sve, iako samo slijede tradicije koje
su nauili, te uzdiu i dre se jedni za
druge to bolje mogu."
"Jedna od stvari koje mi najvie
smetaju u buri to se uzdigla oko Da
Slika 5.1: Margaret Starbird, is-
traivaica i predlagateljica Evan-
elja boginje.
Vincijevog koda bila bi, to se toliko mnogo ljudi ukljuilo u nastoja-
nje da ga se raskrinka, a da se pritom nisu vratili unazad i pogledali
moje radove. To me ljuti, jer ja imam svoj doktorat, premda ne na
ovim temama. Radila sam u Marylandu, otkud je moj suprug (ovjek,
koji je sam odabrao njezino prezime u skladu s "New Age" filozo-
fijom, inae umirovljeni vojni inenjer) dobio premjetaj u Sjevernu
Karolinu. Udala sam se za njega i odgojila pet fakultetski obrazovanih
mladih ljudi. Da, tada sam doista rtvovala svoj doktorat za obitelj, i
zbog toga me danas otpisuju - ne ele ak ni pogledati dokaze koje
iznosim. Ja ne mogu dokazati da su tvrdnje vezane uz "herezu o Gra-
lu" istinite. Ne mogu ak dokazati ni to da je ena koja je pomazala
Isusa doista bila Marija Magdalena. Ali, zato mogu dokazati da su sve
ovo naela jedne hereze, koja je bila iroko rasprostranjena i u Sred-
njem vijeku, da se njezini ostaci mogu pronai u brojnim umjetni-
kim i knjievnim djelima, da ju je strahovito napadala hijerarhija
Rimske Crkve, te da se odrala na ivotu sve do danas, unato nezami-
slivom progonu."
Ova takozvana hereza ima brojne varijacije, od gnostika do patare-
na i Rosenkreuzera. Meutim, njezin sredinji stav - da Marija Mag-
dalena nije bila nikakva razvratnica (pri emu gospoa Starbird na-
glaava vanost zadnjega slova "e" u njezinu imenu, slijedei izvornu
grku gematriju i kategoriki odvajajui Magdalenu od grada imenom
Magdala), ve Zarunica Kristova i utjelovljenje svetoga Grala, stolje-
ima je na sebe privlaila bijes katolike ortodoksije. Starbirdova nije
mogla odoljeti usporedbi: "Ba sam nedavno iznova gledala film Kum
i pomislila kako je mafija zapravo ustrojena po uzoru na Vatikan, sve
u stilu: 'Trebamo zatititi jedni druge po svaku cijenu i rijeiti se svako-
ga tko je protiv nas.' Mi nikada neemo moi dokazati bilo to protiv
Vatikana, jer oni naprosto ne doputaju da bilo tko prie njihovoj
pismohrani. tite svoju mo... to je ono, to muko naelo i ini. Poput
ljudi iz Enrona. Kada emo ih konano vidjeti u zatvorima? Da, Marta
Stewart jest zatvorena, ali ne i oni momci."
Sve je ovo izgovorila bez srdbe - naprosto zato, jer posvuda oko
sebe vidi dokaze o izgubljenom "enskom naelu". "Pa i sada se to
neuravnoteeno 'muko naelo' poigrava i ondje, u pustinji, naelo
to je obavilo cjelokupnu psihologiju zapadnjake civilizacije. Budu-
i da imamo toliku silnu mo u svojim rukama, nastojimo je silom
nametnuti i svima ostalima u svijetu." Gospoa Starbird osjea da je
jedini izlaz, kroz koji bi na planet mogao ozdraviti - zahtjev za obno-
vom prognanog enskog naela: "Mi vie ne moemo niti uti glasove
ena i djece, jer smo ih posve otpisali i izbacili iz nae prie."
Ona opisuje model obitelji kakvu danas nudi ortodoksna Crkva:
patrijarhalno nastrojenog oca, koji se rastavlja od nevine majke budu-
ega vjeitoga neenje. Iznenaena je time to se, uza sve burne ra-
sprave o tome je li Da Vincijev kod stvarnost ili mata, u sluaju njezi-
ne knjige pozornost rijetko usmjerava na dijete, za koje se kae da ga
je Magdalena rodila - kerku imenom Sara Kali. "Od svih toaka
moje knjige, ova je najnesigurnija, a ba nitko se ne bavi njome," smi-
je se gospoda Starbird. "Nema dokaza o krvnoj povezanosti i lozi, pa
mislim da Bog nije ni elio da se to postavlja kao pitanje. Ljudi Sred-
njega vijeka drali su se obeanja o Davidovoj kraljevskoj lozi, no kroz
to se mrano doba nitko nije doista bavio genealogijom; oni jednostav-
no nemaju takvu dokumentaciju." Osim toga, sloila se s Brownom
u jednome: poruka svega treba biti Sveti Brak, a ne to, da elita kraljev-
ske krvi juri uokolo govorei: "Ja sam Taj". Ona se takoer pita nije li
i jurnjava za povijesnim injenicama zapravo gubitak vremena, kada
je pravo pitanje - kako mi to danas ivimo svoje ivote. "Zamisao je
bila u tome da se zavoli sama sutina evanelja u sluenju drugima,"
naglaava.
Gospoa Starbird moe biti savreni glas za izricanje onoga, to ve
stoljeima poruuju mnoge feministike snage: "Ako ovo moe kupiti
netko toliko konzervativan koliko sam ja, onda moe ba svatko."
Njezini stavovi oko enskoga naela podravaju onu paradigmu "i/
oboje", a ne paradigmu mukoga naela "ili/ili". Prisjea se kako je
svojedobno na sveuilitu Vanderbilt poduprla "Amandman o jedna-
kim pravima" te iznenaenje koje je izazvala time, to se njezina po-
drka nije odnosila i na pravo ena na pobaaj.
Starbirdova je most; ona je primjer nekoga tko ivi ljubav kakvu
je nauavao Krist; ne osuuje ni ljude, ni dogaaje. Tako je, primjeri-
ce, nimalo ne opsjedaju pitanja vezana uz homoseksualne brakove:
"Uvijek se zapitam: 'to bi ovdje uinili Isus i Marija?' I mislim kako
bi oni prigrlili homoseksualnu zajednicu." Mnogi oenjeni sveenici
podravaju njezin rad; ustvari, ona kae da se negdje u sebi, u tiini,
s njezinim stavovima slau i njezin upnik, i veina ljudi u upnoj
zajednici. "Ja sam rimokatolkinja, ali ne odlazim u crkvu," napominje,
uzdahnuvi pritom. Djelomino je tako zbog neprestanih putovanja,
na kojima po raznim gradovima i mjestima dri predavanja, govore
i slino, ali se dijelom radi i o etikom pitanju: "Rekla sam sve u to
vjerujem... a ne osjeam se ba ugodno podravajui Crkvu koja ima
toliko problema s kojima se odbija uhvatiti u kotac."
Ona nije gledala film Mela Gibsona Pasija, a niti ga namjerava po-
gledati (jer, "za mene je Ben Hur posve dostatan, a mislim da se Gib-
son podosta udaljio od njega."). No, jo je jednom ostala razoarana
time to je i Gibson u svom filmu Mariju Magdalenu prikazao kao
bludnicu ili preljubnicu: "To je naprosto pedeset godina previe staro;
danas o tome znamo vie."
Starbirdovu posebno potuju enski klerici, povjesniari i akade-
mici, spremni u Mariji Magdaleni vidjeti jo jednog Kristovog apo-
stola ravnoga Petru, no ona svejedno misli kako svi oni nisu doprli
do sri njezine poruke: "Time se nee 'ozdraviti pustinja," kae vr-
sto. "Sve to bi se time uinilo bilo bi obnavljanje modela vezanog uz
mo u Crkvi, koja bi bila jednaka Petrovoj (kao 'stijeni' Kristove Cr-
kve), no to nije simbioza Krista i Magdalene zajedno nalik Yinu i Yan-
gu, ve oni predstavljaju model kojim se duh manifestira kao tijelo.
Hvala Bogu da se Dan Brown dohvatio svega toga!" Jer, Starbirdova
Brownovu knjigu dri pravim odgovorom Neba na njezine molitve i
pitanje, kako da sa svojom knjigom dopre do javnosti i ireg itatelj-
stva. "Da, moja je knjiga izmiljotina, ali pria koja se krije iza nje -
nije; jer, vjerojatnost da je Krist bio oenjen iznosi oko devedeset i
devet posto."
Nakon gotovo dvije tisue godina, pie gospoa Starbird, "dolo je
vrijeme da se stvari postave na svoje mjesto, da se revidira i upotpuni
pria koju evanelja pripovijedaju o Isusu, te da se u nju ukljui i Nje-
gova ena. Na uniteni okoli, naa zlostavljana djeca, nai ogoreni
veterani, nae samodestruktivne obitelji i naputeni suprunici - svi
oni vape za obnavljanjem lika Zarunice Kristove." Ona naglaava da
se u Novome zavjetu nigdje izriito ne navodi kako Krist nije bio oe-
njen; samo se isputa izravno spominjanje Njegove ene, a opasnost
po njezin ivot mogla je biti razumljivim razlogom da je se uklanja iz
pisanih tragova. Zapanjena sve veim i brim porastom zanimanja
za ova pitanja, gospoa Starbird sada strpljivo eka i odgovor najviih
katolikih krugova na to: "Mogue je da e Vatikan nastaviti s porica-
njem mogunosti da je Isus bio oenjen. Ali, mogue je i to da e,
suoeni s dosad prikupljenim navjetajima, slutnjama i dokazima,
crkveni oci odluiti kako je dolo vrijeme da se prihvati Zarunica...
Moda e pritom ak naloiti i da diljem svijeta zazvone sva crkvena
zvona, te najave njezin siguran povratak kui i pozdrave je dobrodo-
licom." [A moda u ja sutra dobiti na lutriji, iako ju ne igram, p.scan]
6. POGLAVLJ E
U potrazi za pravom
zvijezdom Betlehema
Tko su bili "mudraci" i to su naumili?
Peter Novak
Zauzimajui slubene dravne poloaje kao savjetnici partskih care-
va, Zaratustrini sveenici poznatiji pod nazivom magi, bili su visoko
cijenjeni zbog svojih sposobnosti i umijea u religioznim umjetno-
stima poput proricanja i astrologije. Znamo da se i Herod posve po-
uzdavao u njihove astroloke procjene. I tako, svialo se to nama ili
ne, sve to znamo o pojavljivanju Betlehemske zvijezde je upravo
ono, to su nam ovi udni eklezijasti imali za rei o njoj, i - moda
jo i vanije - kako su sami reagirali na nju. ini se da su oni bili jedi-
ni koji su je uope i zamijetili. Nasuprot openito prihvaenom uvjere-
nju, ona se oito nije naroito isticala niti odskakala od drugih zvije-
zda na nebu. Ni u Jeruzalemu kao da nitko nije nita znao o njoj, sve
dok ih na tu zvijezdu nisu upozorili magi. A ako je i bilo drukije,
ipak izgleda kao da se itav Sveti grad naao zateen zbog ove vijesti:
Kad se Isus rodio u Betlehemu judejskom, za vrijeme kralja He-
roda, dooe s istoka magi u Jeruzalem i upitae: "Gdje je novo-
roeni kralj idovski? Vidjesmo, naime, gdje izlazi njegova zvi-
jezda, i doosmo mu se pokloniti. Kad to u kralj Herod, uplai
se, a s njim i itav Jeruzalem. (Matej 2:1-3)
Ovaj je odlomak sve o emu e ovdje biti rijei. Sreom, govori nam
dosta. Kae nam, prije svega, da zvijezda nije ni kod koga drugoga
pobudila ikakvu pozornost, osim kod tih astrologa. Kad su je magi
prvi put ugledali, ona se poela uzdizati na istoku, i to - usred zalaska
Sunca. Matej izvjetava da se uzdizala "en te anatole" - to se s grkoga
obino prevodi kao "na istoku", iako se zapravo odnosi na jedan posve
odreen i dosta rijedak astronomski dogaaj: uzdizanje zvijezde na
istoku u trenutku dok Sunce zalazi na zapadu. A odlomak nam govori
da je magima ba taj trenutak bio toliko vaan, da su se odmah uputili
na dalek i tegoban put kako bi vidjeli novoroeno dijete; a kada ga
pronau, naumili su mu se pokloniti i iskazati mu svoje tovanje kao
boanstvu.
Veina teorija koje govore o Betlehemskoj zvijezdi ne uzima sve
ovo u obzir. Legenda o ovom nebeskom dogaaju narasla je do tolikih
razmjera, da se ve samo po sebi podrazumijevalo kako je njezino
pojavljivanje predstavljalo pravi spektakl na nebu, iako nam i drevni
zapisi sami govore da je gotovo nitko nije zapazio, niti prije toga uo za
nju. Zato doslovce sve ove teorije zapoinju pitanjem: "to je moglo
izazvati pojavljivanje jedne tako blistave zvijezde na nebu upravo u
tom trenutku povijesti?" I zato se doslovno nikada dosad nije ni posta-
vilo pravo pitanje: "to je moglo toliko uzbuditi mage, kada su na nebu
ugledali zvijezdu tako obinog i beznaajnog izgleda?"
Takoer, ni jedna od tih teorija ne objanjava kako se to zvijezdu
moglo vidjeti na jednoj strani obzora pri uzdizanju, dok je Sunce
istodobno tonulo na drugoj strani (to bi znailo da su se Sunce, Ze-
mlja i Betlehemska zvijezda nalazili na savreno ravnoj crti), ili pak
zato su magi (a kasnije i autor Evanelja po Mateju) osjetili da se do-
gaa neto tako iznimno vano, da su krenuli za ovom neobinom
pojavom. I naravno, nijedna od teorija ak ni ne pokuava objasniti
jedinstvenu reakciju maga na ovu zvijezdu, ve samo iz nje zakljuuje
da se rodilo dijete koje je uistinu i zasluilo da bude i tovano, i oboa-
vano.
MJESTO I DATUM:
INDIJA, 16. RUJNA, 1. ST. PR. KR.
A upravo bi se sve opisano dogodilo tono tako, da je Betlehemska
zvijezda nekim sluajem bila - planet Uran. Velika je vjerojatnost da
su magi, koji su ivjeli u okolici rijeke Ind u Indiji, otkrili planet Uran
tijekom mlaaka, i to dana 16. rujna u 1. st. pr. Kr. Tada su vjerojatno
prouavali zvijezde u pravo vrijeme i na pravome mjestu, i ako su doi-
sta u tom trenutku po prvi put ugledali planet Uran, njihova bi reak-
cija bila upravo onakva, kakvom ju je Biblija i opisala.
Mnogi su magi uistinu i ivjeli u Indiji, a u ono su vrijeme imali i
posebno znaajan razlog za promatranje upravo toga mlaaka. Radi-
lo se, naime, o vrlo rijetkom rasporedu planeta, kod kojega su se Sun-
ce, Mjesec, Jupiter i Pluton grupirali zajedno na jednoj strani neba,
dok su se Mars i Uran nali zajedno upravo na suprotnoj strani neba.
Rezultat svega toga je bio, da su se svi ovi planeti - Pluton, Jupiter,
Sunce, Zemlja, Mjesec, Mars i Uran - zatekli na istome pravcu, koji
se protezao od jednog do drugog kraja Sunevog sustava. Astrolozi
onoga doba bi svaki mlaak, koji bi se dogaao u tolikoj blizini Jupi-
tera (manje od jednog stupnja), drali vrijednim praenja i spomena
u zapisima, jer se ovako bliska konjunkcija mladog Mjeseca i Jupitera
dogaa tek svakih 27 godina. Ali, imati usto nasuprot ovoj konjunk-
ciji Jupitera, Sunca i Mjeseca u isto vrijeme i planet Mars - to je svaka-
ko bio dogaaj, koji je svaki drevni promatra nebeskih dogaaja iz
onoga vremena jednostavno morao vidjeti.
Meutim, promatrai iz Indije vidjeli bi i vie od ostalih, i to neto,
to bi itav ovaj raspored podiglo na jo viu razinu: jer, on bi se pro-
tezao s obiju strana njihova obzora - njegova istonog i zapadnog
dijela, i to tono u trenutku pojavljivanja mladoga Mjeseca. Ovakav
neobian raspored planeta - magi bi to zasigurno znali - dogaa se tek
jednom u vie tisua godina! Svaki je takav dogaaj bio od iznimne
vanosti u drevnoj astrologiji.
Naravno, tada su se uzdizanja drala daleko znaajnijima od zapa-
danja: ona su predstavljala budunost, dok su zalasci bili prolost. Ta
je jednostavna injenica mogla izazvati i zabrinutost ovih carskih sa-
vjetnika, strepnju da velianstveno zapadanje (Jupitera) i mladoga
Mjeseca na njihovom zapadnom obzoru donosi sa sobom neugodno
tumaenje o tome kako bi moglo doi do pada njihove vlastite civiliza-
cije, te do uspona neke nove marsovske sile (budui da se u isto vrije-
me na suprotnoj strani obzora uzdizao Mars).
Bi li magi bili posve uvjereni da su ispravno i dobro protumaili
ove znakove na nebu? Zasigurno ne; vrlo vjerojatno ih je iskustvo ve
nauilo da se klone donoenja ishitrenih zakljuaka. Ipak, odreena
bi zabrinuta pomisao svakako prohujala njihovim glavama, i poeli
bi pomno prouavati ovakav planetarni raspored, odmjeravajui ga
kako bi najbolje znali i umjeli. U toj mranoj noi mladoga Mjeseca,
magi iz Indije bi pozorno prouavali nebo iznad sebe, i nakon to bi
vidjeli zalazak Sunca na njihovom zapadnom dijelu obzora, prirodno
je da bi se okrenuli promatranju Marsa to se uzdizao na istoku.
I dok su tako paljivo prouavali njegovo polagano uzdizanje na
nonom nebu, zatekli bi se u izvrsnom poloaju te po prvi put ugleda-
li uza nj i neko nepoznato, novo nebesko tijelo, zvijezdu koju nikada
dosad nisu zamijetili. Te se noi Uran nalazio tik ispod Marsa; iako
se obino tvrdi da se on ne moe vidjeti golim okom, to nije posve
tono, jer je to ipak mogue kod objekata veliine 6, kakvu ima i Uran,
iako samo u posebno povoljnim okolnostima.
Magi su slovili kao izvrsni astrolozi; i sami su za sebe vjerovali da
su im poznate sve postojee zvijezde Zodijaka. I zato, ako su te noi
ugledali Uran kako se uzdie zajedno s Marsom, nalazei se tik ispod
njega, istoga bi trena shvatili da on onamo ne pripada, da ga dosad
nisu vidjeli na tome mjestu, barem ne prema svojim zapisima. I tako
bi, upravo kako Biblija i biljei, doista i bili prvi koji su uoili ovu
novu zvijezdu "en te anatole", dok se uzdizala upravo u trenutku dok
je Sunce tonulo na zapadu.
I ZVIJEZDA SE POKRENULA!
Kakva bi onda bila reakcija maga u trenutku kada bi po prvi put opa-
zili Uran? Vjerojatno upravo onakva, kakvom je i opisuje Biblija.
Prvo bi sve dobro prouili i nakon nekoliko mjeseci prouavanja (jer,
Uran se kree polako) shvatili bi - na svoje zaprepatenje - da to
uope nije nikakva nova stajaa zvijezda, ve jedan posve novi planet,
jo jedna pokretna zvijezda, jo jedan - bog!
Dvije su se stvari urotile protiv njih da prije te noi nisu niti mogli
otkriti planet Uran: njegova se vidljivost mijenja, nailazi i nestaje, a
usto se nebom jo i kree s poloaja na poloaj. To je ujedno i jedini
planet u naem Sunevom sustavu koji ima oba ova svojstva. Narav-
no, i ostali nama poznati planeti kreu se uokolo, samo to njihova
vidljivost ostaje relativno stalna. I vidljivost mnogih drugih zvijezda
manje veliine takoer je promjenjiva, no one ostaju uvijek na isto-
me mjestu, pa nije teko potvrditi njihovo postojanje i toan poloaj.
Tako bi i drevni magi bili u stanju uvijek se iznova vraati i provje-
ravati poloaje svih vidljivih zvijezda za koje su znali, a to su i inili
tijekom stoljea, kada su mogli potvrditi smjetaj i posljednje od po-
znatih zvijezda, pa ak i onih ija je svjetlost treperila na granicama
vidljivosti. No, Uran ne samo to se pojavljivao i nestajao ovisno o
trenutnim uvjetima promatranja, ve se usto i kretao. I unato tome,
budui da je Uran barem katkad vidljiv ak i golim okom, moemo
pretpostaviti da bi ga magi prije ili kasnije ipak uoili.
Njihova nam reakcija pokazuje da se upravo to i dogodilo.
A znamo li moda gdje su se magi nalazili u trenutku kada su ovo
otkrili? Biblija nam jedino govori da su tada bili "na istoku", ali moda
bismo ipak mogli barem malo suziti to podruje. Svi oni magi koji su
onomad ivjeli u blizini rijeke Ind u Indiji, zasigurno su pomno prou-
Slika 6.1: Istonjaki astronomi prouavaju
nono nebo u vrijeme Isusova roenja.
avali ovaj nebeski dogaaj i zamijetili uzdizanje Urana. Legende to
se priaju o biblijskim magima podupiru ovu mogunost, te nam
pomau da identificiramo barem jednog od ovih putnika, koji je do-
ista u Jeruzalem morao stii iz Indije. Ovu teoriju podrava i hinduis-
tika tradicija. Jer, u Indiji se nije visoko cijenila i prouavala samo
astrologija, ve nam vedski zapisi potvruju da su Uran doista po
prvi put prije tisuu godina otkrili upravo indijski zvjezdoznanci. A
prema izraelskim zapisima, magi s istoka vidjeli su udnu novu zvije-
zdu kako se kree na nebu upravo negdje krajem 1. st. pr. Kr., te su iz
onoga to su vidjeli zakljuili da se upravo rodio novi bog. Tek sluaj-
nost?
PUTOVANJE DA BI SE VIDJELO BOGA
Trebali bi mjeseci prouavanja neba da bi se moglo postati posve sigur-
nim kako se Uran doista kree, a do tog bi vremena ve stigle zimske
kie to bi zahtijevale odgodu putovanja, barem do proljea. Dugaka,
tegobna i opasna putovanja kopnom od Indije do Izraela, morala su
u ono doba biti nezamislivo neugodna.
Sama pomisao - da su magi uope bili spremni poduzeti takvo je-
dno putovanje - govori nam o njihovoj sigurnosti u vlastito tumaenje
znaenja ove zvijezde, i o uvjerenosti u potrebu urnog djelovanja. Pre-
ma T E. Lawrenceu, poznatom britanskom asniku za vezu tijekom
velikih pobuna Arapa od 1916. do 1918. godine, ne ba uvjebana i
neiskusna osoba moe, jaui na devi, dnevno prijei oko pedesetak
kilometara. Dakle, da su magi iz Indije krenuli u proljee, u Izrael bi
stigli tijekom kasnoga ljeta ili rane jeseni. Uvjereni u to da se boansko
dijete rodilo u trenutku kada su po prvi put ugledali zvijezdu, oni bi
oekivali da e dijete koje trae dotad biti ve neto starije od godine
dana.
im je Herod saznao to su to magi otkrili, pobjesnio je. Dao je
nalog da se u Betlehemu i okolici pobiju svi djeaci u dobi od dvije
godine i mlai (Matej 2:16). (Prema idovskom raunanju, u ono se
doba i za dijete staro godinu i jedan mjesec govorilo da ima - dvije
godine).
Tako nam kao jedini stvarni dokaz za Betlehemsku zvijezdu osta-
je reakcija maga i njihovo traganje za novoroenim bogom. Mogu-
Slika 6.2: Mudraci slijede obeavajuu zvijezdu, koja bi mogla biti
planet Uran, do Betlehema. (Crte: Gustav Dore)
nost da su zapazili njima dotad posve nepoznat novi planet, daleko
se bolje uklapa u takvu reakciju od svih drugih prirodnih pojava ko-
jima su mogli svjedoiti. Raspored planeta, kometa i drugih nebe-
skih objekata bio im je relativno poznat, budui da su pripadali sve-
enikoj kasti to je ve vie od 500 godina pomno prouavala nebo.
Zato je otkrie novog planeta za njih bilo neoekivano, a - koliko
znamo - bilo je to i jedini put da su magi krenuli na putovanje, kako
bi iskazali svoje tovanje nekom nepoznatom novoroenetu.
MJESEC I DATUM
Jesu li magi bili u pravu pretpostavljajui da se Isus rodio upravo u
trenutku mladog Mjeseca, 16. rujna u 1. st.pr.Kr.? ini se kako postoje
i neki dokazi za to da se Isus doista rodio u rujnu. Primjerice, biblijski
opis pastira koji su noili pod vedrim nebom i uvali svoja stada (Luka
2:8-12), odgovara daleko bolje vremenskim uvjetima u rujnu negoli
onima u prosincu. Ovari naprosto zimi nisu lutali poljima (Pjesma
Salomonova 2:11, Ezra 10:9,13). Meu idovima je vladao drevni
obiaj da u rano proljee poalju svoje ovce i pastire u polja i pustinju,
a vraali bi se na poetku prvih kia, to openito nikada nije bilo
kasnije od 15. listopada. No, to je samo napola suzilo mogui datum
roenja, i to na drugu polovinu godine.
Meutim, kasnije se uvrijeila i neobina tradicija ranih krana,
koja je ovo roenje posve odreeno smjestila upravo u mjesec rujan.
Naime, u najranijim su godinama Crkve i krani ba tijekom pro-
slava rujanskog idovskog blagdana Ro-haana, iza zatvorenih vrata
odravali i svoja vlastita tajanstvena slavlja, za koja danas neki tvrde
da se radilo o prvim proslavama Boia.
Zauujue je to pritom neki dokazi podupiru upravo datum 16.
rujna 1. st. pr. Kr. Naime, te je godine i ba na taj datum i pao prvi
dan Ro-haane, u vrijeme kada je stanovnitvo Jeruzalema zbog po-
pisa naraslo s otprilike 100.000 na vie od 1.000.000 stanovnika. Sa
svim ovim silnim pridolicama doista bi u gradskim svratitima i po
okolici bilo malo slobodnih mjesta, upravo kako nas izvjetava Biblija.
Ro-haana je idovska Nova Godina, to je ujedno i, simboliki gle-
dano, vrlo prikladan datum za roenje njihova Mesije.
Zar se Isus onda doista rodio 16. rujna 1. st. pr. Kr.? Kao da i astro-
loka karta za taj datum mladoga Mjeseca posve odgovara biblijskoj
pojavi osobe zvane Isus i povijesnim podacima o njoj, a podudara se
i s kasnijom povijeu Kranske Crkve. Naravno, i magi bi to drali
vrlo prikladnim, budui da je roenjem Kristovim obiljeeno i roenje
kranstva. A jo je neobinija injenica da, unato svim razumnim
objanjenjima, drevna astroloka karta roenja Crkve odraava i
mnoge od najvanijih sekularnih dogaaja, koji su je zadesili tijekom
posljednje dvije tisue godina.
DRUGI DIO
SLIJEDIMO ZLATNU NIT:
TEMPLARI I SLOBODNI ZIDARI
7. POGLAVLJ E
Skrivena povijest
to nam filmovi poput "Hrabroga srca" ne govore?
David Lewis
Govorei jednom prigodom o svojoj knjizi Merlinov povratak, Dee-
pak Chopra je primijetio da povijest postoji, ali - u oku promatraa.
Pritom je, dodue, govorio o "povijesti due" i iako se nije zamarao
spominjanjem nekih primjera, slobodno se moe rei da je povijesna
tonost esto dobivala mjesto iza politike podobnosti (odmah sam
se prisjetio starog Sovjetskog Saveza). U Galileovo je doba Crkva bila
ona koja je odreivala stvarnost. ak je i nebo prekrojila svojom obja-
vom da se Sunce okree oko Zemlje, a ne obrnuto. A kad bi joj se is-
pod skuta otela kakva hereza, nemilosrdno bi krenula u zatiranje ne
samo tih krivovjernika, ve i svih njihovih pisanih svjedoanstava, kao
to je to bio sluaj i s katarima u junoj Francuskoj.
ak i punih sedam stoljea poslije, uobiajena definicija katara
kakva se nalazi po udbenicima povijesti, odraava ovaj geocentrizam
Crkve; kao da se i danas sve okree oko Rima. No, kada smo zadnji
put provjeravali, Zemlja se ipak okretala oko Sunca, a ono opet po
rukavcu spiralne galaktike to se protee u beskonanost. A istina,
skrivana iza srednjovjekovne hereze, mogla je imati slinu putanju
prema onome to je otkriveno na putu neprekinutog traganja za apso-
lutnim znanjem, putu kojim su na slian nain svojedobno krenuli
mistici, templari i katari. Ovo traganje nije imalo previe veze s povijes-
nim dogaajima navedenim u udbenicima, a opet - bilo je u cijelo-
sti povezano s povijesnom tajnom i - povijeu due.
Hrabro srce ili Braveheart, film o kotskom borcu za slobodu Willi-
amu Wallaceu, otvorio je jedno poglavlje ove knjige o tajnoj povijesti.
On obrauje rat za neovisnost kotske u kasnom trinaestom stoljeu,
ali posve zanemaruje jedan element ove borbe o kojemu se rijetko
raspravlja, premda je utjecao i utjee na ovjeanstvo jo i danas. Taj
kljuni element se poput kakve zlatne niti provlai kroz kotsku i
ameriku povijest. On prolazi kroz Srednji vijek, kroz doba Inkvizicije
sve do drevnog Izraela i Salomonovog Hrama te kree dalje, ak do
starog Egipta. Povezuje sve spomenuto, a odmotava se i dalje, dublje
i skrovitije no to bi se politiki podobni kroniari usuivali i pomisliti.
To je nit koju je vatikanska vojska nastojala unititi svim sredstvima
- Red drevnih misterija i njegovo potomstvo - vitezove templare.
HRABRO SRCE I IZA NJEGA
- OSVRT NA UDBENIKE
Posljednjih godina trinaestoga stoljea William Wallace je poveo kot-
sku u bitku protiv engleske krune. No, kada je to uinio, mnogi su ga
kotski plemii slijedili tek s pola srca, a ponekad bi ga i naputali.
Unato svemu tome, Wallace je 1297. godine kod Stirlinga uspio teko
poraziti britanskog guvernera Johna de Warennea. Kao to je to esto-
ko prikazano i u Hrabrom srcu, Robert the Bruce je na kraju ipak pri-
hvatio Wallaceov cilj. No, 1305. godina je unato tome pripala Edwar-
du II - uhitio je slavnog karizmatinog pobunjenika, te ga osudio
zbog izdaje, pobrinuvi se da Wallace prije smaknua bude jo i divlja-
ki muen.
No, pripovijest se nastavlja. Sve do dana bitke kod Bannockburna,
u lipnju 1314. godine, koti nisu uspijevali potisnuti kraljeve snage
nazad u Englesku. Dvorac Sterling, kao izlaz na visoravni kotske i
kao posljednje snano uporite kralja Edwarda u kotskoj, opsjednut
je i okruen sa svih strana. Kastelan dvorca namjeravao se predati
ukoliko ga kraljeva pomo i vojska ne uspiju osloboditi iz ovog obrua
do sredine ljeta. Odazivajui se tom izazovu i njegovu pozivu, Edward
je prikupio golemu i teko oklopljenu vojsku - govori se da je u njoj
bilo barem 100.000 vojnika, no vjerojatno bi brojka od 20.000 bila
blia istini.
To je uinio ne samo kako bi spasio Sterling, ve i unitio Roberta
the Brucea te osvojio cijelu kotsku. Da bi predusreo namjere engle-
ske vojske, Robert je postrojio oko 8.000 svojih znatno slabije naorua-
nih ljudi. Obje su se strane sukobile kod Bannockburna, gdje su ko-
ti nanijeli strahovit poraz Englezima. Ova je dramatina pobjeda
utrla put do slobodne kotske, a Robert the Bruce je postao njezinim
kraljem.
A TO JE SA SKRIVENOM POVIJEU?
Do bitke kod Bannockburna dolo je na blagdan sv. Ivana, 24. lipnja,
a taj je datum iznimno vaan i za vitezove templare, tajanstvene svee-
nike - ratnike Srednjega vijeka. No, izvjea o boju ostavila su za so-
bom mnoga otvorena pitanja. ak je i mjesto same bitke ostalo upitno.
Povjesniari se, dodue, slau u tome da su Englezi pritom bili broja-
no znatno nadmoniji, te da se kotska vojska uglavnom sastojala od
kopljanika i tek maloga broja konjanika; samo, ni oni se po spremno-
sti i vjetini nikako nisu mogli mjeriti s Edwardovim uvjebanim,
teko oklopljenim vitezovima. Tada se ova zadivljujua pobjeda ko-
ta jednostavno morala zasnivati na nekom tajanstvenom dogaaju.
Tijekom bitke, u kojoj je sva kotska vojna sila bila razasuta na
potezu izmeu Bannockburna (burn znai "struja") i rijeke Forth,
doista se i dogodilo neto neobino. Iza kotske pozadine iznenada
je izbila estoka snaga s barjacima to su se zavijorili posvuda; u juri
su krenuli gotovo nenaoruani sljedbenici oslobodilakog pokreta,
mnogi meu njima i djeca - narod koji su Englezi nekako posve izgu-
bili iz vida, podcijenili; ustvari, uope ga nisu ni drali bilo kakvom
borbenom silom. Povijest kae da su koti krenuli u ovaj juri posve
spontano; da su zastave izradili na brzinu od svojih koulja i plahti,
oruje prikupili od ratnika to su mrtvi ili ranjeni leali na bojnom
polju, i - nije za vjerovati, ali - upravo je ova masa, to je silom prili-
ka postala kotskom pjeadijom - izazvala toliki strah u prekaljenih
i do zuba naoruanih engleskih vitezova, da su se u panici okrenuli i
nagnuli bjeati.
Razumljivo, ovako romantizirana povijest godi svim kotskim do-
moljubima. To je pria to je ve prerasla u legendu, ili moda u Hra-
bro srce II. Meutim, i sama pomisao - da su gotovo nenaoruani
seljaci natjerali na povlaenje brojnu englesku kraljevsku vojsku - ne-
kako se kosi sa zdravim razumom. Jasno, u prvim je trenucima ova-
kva navala zasigurno i mogla izazvati paniku u engleskim redovima.
Kralj Edward i njegovih petstotinjak vitezova i pouzdanika stvarno
su pobjegli s bojinice, a ubrzo potom je za njima nagrnulo i engle-
sko pjeatvo. I premda neka engleska izvjea biljee pokolj do koje-
ga je tada navodno dolo, prema slubenim kronikama engleski gu-
bici ondje nisu bili veliki: oito je do povlaenja doista dolo uslijed
iste panike.

U knjizi Hram i loa autori Michael Baigent i Richard Leigh do-
kazuju, da su mnogi od templara - im je Inkvizicija krenula u lov na
njih diljem Europe - ono prvo utoite pronali upravo u kotskoj.
Oni uvjerljivo izlau kako su ona tajanstvena sila, koje su se Englezi
u boju kod Bannockburna uistinu preplaili i zbog nje nagrnuli bjea-
ti u panici, zapravo bili - Vitezovi templari; lako prepoznatljivi po
svojim barjacima i vrlo istaknutim krievima, oni valjda i jesu bili
jedina borbena sila onoga doba, koja bi meu protivnicima bila u
stanju izazvati toliki strah i zbunjenost. Poznato je da su nakon Ban-
nockburna, gdje je dolo do zajednikog juria na Engleze, pobjedom
opijeni kotski borci ponosno stupali iza svoje nacionalne svetinje,
drvenog kovega optoenog broncom i srebrom, poznatog pod nazi-
vom Monymusk Reliquary; izradom nalikuje umanjenom modelu
Hrama Salomonovog, koji ima vrlo vanu ulogu u tradiciji templar-
skog reda.

Ovo bogato i mono bratstvo pokazalo je i Crkvi i francuskom
kralju, da ga ba i nije lako posve unititi. Kralj Filip Lijepi je, u zaje-
dnitvu s papom iz Avignona, Klementom V, bezduno i okrutno
progonio templare po svim dijelovima Europe, i to na uobiajen sre-
dnjovjekovni nain - uz uhienja, jeziva muenja i pogubljenja. Ipak,
mnogi su od njih uspjeli izbjei takvoj stranoj sudbini i pronai sklo-
nite u inozemstvu. Ustvari, itava je flota templarske mornarice - uz
golemu sreu i dobar vjetar - uspjela na vrijeme pobjei, a njezina je
sudbina ostala obavijena tajnom do naih dana.
Dokazi pokazuju da su templari u bijegu pred progonima nali
utoite u kotskoj; ondje i danas postoje njihovi grobovi kao ouvani
svjedoci injenice, da supripadnici Reda u etrnaestom stoljeu ivje-
li i umirali meu kotima. Oito, kotskoga kralja Roberta the Brucea
nije previe zanimao progon ovoga vitekog reda, unato mnogim
nalozima dostavljanim kroz papinske bule; naprotiv, namjerio je is-
koristiti njihov status bjegunaca i ponudio im azil, ukoliko mu pomo-
gnu u ratu protiv Engleske.
TKO SU STVARNO BILI VITEZOVI TEMPLARI?
Hughes de Payens je poloio svoj zavjet zajedno s jo osam svojih
vitezova 12. lipnja 1118. godine. Bilo je to u Francuskoj, u dvorcu Ar-
giny kraj Lyona. Ovih se devet osnivaa Reda zavjetovalo Kristu, te
obvezalo da e tititi hodoasnike na putu za Svetu zemlju; tako nam
barem o njima govore povijesni udbenici. Jeruzalemski kralj Baudo-
uin, iji je brat Godfroi de Bouillon devetnaest godina ranije osvojio
Sveti grad za kranstvo, prihvatio ih je iroko raskriljenih ruku, i kao
vitezove; tako je prvi uinio ono to e kasnije ponavljati i svi kraljevi
diljem svijeta.
Prema tradiciji, vitezovi su se utaborili nad samim ruevinama
Salomonovog Hrama, zbog ega neki suvremeni istraivai i autori
misle da su ondje sami sebi zadali i neki tajni cilj. Tijekom 1126. godi-
ne, opat Bernard od Clairvauxa - u ono vrijeme iznimno utjecajna
osoba, uspio je na koncilu u Troyu izraditi eklezijastiki zakonski te-
melj za osnivanje templarskog reda. Otad se Red poeo razvijati i
iriti strahovitom brzinom, a usporedo s njim i njegovo silno blago i
posjedi. Jer, templari su ve za kratko vrijeme imali svoja unosna ima-
nja po Engleskoj, Francuskoj, panjolskoj, Portugalu i kotskoj; ve
sredinom XII stoljea jedino se jo papa mogao s njima mjeriti po
bogatstvu, moi i utjecaju: To pokazuje da bi mogli biti u pravu oni
koji ovaj njihov brzi uspjeh pripisuju poznavanju neke velike tajne.
Templari su se pokazali iznimno utjecajnim i vrlo dosljednim idea-
listima, premda se u kasnijim godinama postojanja Reda u njemu
pojavila i zloporaba te moi. Kao saveznici su im se priklanjali mno-
gi kraljevi, vrlo svjesni njihova znaaja i ideala kojima streme. Zauz-
vrat im je Red nastojao pomoi svojim utjecajem; tako je zabiljeen
pokuaj pomirbe engleskog kralja Henryja II s Thomasom Becketom,
dok je Henryjev sin, Richard Lavljega Srca, bio neto poput - dobrovolj-
nog templara. Neprestano se druio s vitezovima, odsjedao na njiho-
vim imanjima, plovio njihovim brodovima i prodao im otok Cipar,
koji im je neko vrijeme sluio kao glavni stoer.
Slika 7.1: Crkva iz vremena ranih templara, krune
arhitekture, uobiajene za templarska zdanja.
Richardov brat i suparnik u borbi za krunu, kralj John, odabrao je
kao svojega vjernog savjetnika i povjerenika Aymerica de St. Maura,
majstora Reda u Engleskoj. Zahvaljujui upravo Aymericovim savje-
tima, kralj John, inae bez previe sluha za bilo ije slobode, ipak je
1215. godine odluno potpisao Magnu Cartu, ispravu koja se esto
spominje kao temeljna za prava ovjeka, zajedno s amerikom Dekla-
racijom o neovisnosti i Ustavom Sjedinjenih Amerikih Drava.
Budui da se Red razvijao zapanjujuom brzinom, templarima kao
da je uspijevalo sve ega bi se prihvatili. Naprimjer, njihova uloga u
izradi nacrta za izgradnju velikih katedrala gotikoga stila diljem
Europe, za koje im se ne pripisuju zasluge, iako ih objektivno imaju,
i danas svjedoi o njihovu ezoterinom poznavanju arhitekture, koje
je nadmaivalo sve dotad poznato u civilizaciji, naravno - s iznimkom
egipatskih piramida.
Kao i piramide, i ove gotike katedrale ostavljaju povjesniare bez
daha, jer dotad nisu postojali povijesni uzori koji bi im prethodili.
Upravo su templari zasluni za razvitak arhitekture gotskoga stila;
bili su posveeni svetoj geometriji, mistikoj znanosti o brojevima i
razmjerima, i izjednaavali su je s egipatskim piramidama i Salomo-
novim Hramom.

TO JE BIO TAJNI CILJ TEMPLARA?

Slubeni razlog osnivanja Reda - radi zatite hodoasnika - ostaje i
danas otvorenim pitanjem. Sudei po njihovu djelovanju i nastoja-
njima, Red kao da je imao i neku dublju svrhu od one koju nam otkri-
vaju udbenici, primjerice poput stvaranja raznih materijalnih posu-
da - Gralova, ako ba elite - za duhovni sukus njihovih tajanstvenih
tradicija: od raznih propisa i pravila, do crkvi i katedrala, pa ak i do
naroda ili - univerzalnog bratstva meu ljudima.
Prvih devet vitezova - osnivaa Reda - bavilo se zapravo iskopava-
njima oko ruevina Salomonovog Hrama. Vjerojatno su se doista
nadali otkriu Kovega saveza (to je dobro obradio Graham Hancock
u svom djelu Znak i peat) . Bavei se ovim poslom, templari su stvar-
no mogli razviti autoritet koji bi nadmaivao ak i onaj papinski, uti-
rui njime put za stvaranje templarske drave, protkane strukturama
mistikih usmjerenja. Pretpostavlja se da je ovih prvih devet vitezo-
va osiguralo i tajne nacrta, te geometrijske razmjere ugraene u sam
Salomonov Hram - tajnu geometriju, koja je mogla stizati jo iz vre-
mena izgradnje egipatskih piramida.

No, kao i svatko od nas, i Vitezovi templari najpoznatiji su po plo-
dovima svojega djelovanja, za koje nam Baigent i Leigh kau da sva-
kako ukljuuju i srednjovjekovne legende i pripovijesti o Gralu. To
znai da je potraga za Svetim Gralom, kao i znaaj njihovoga traga-
nja do nas dospio zbog obuzetosti misterijima, posveenosti toj zami-
sli od strane ljudi koji su tragali za njim u stvarnosti. Ba u tome i nala-
zimo onu Choprinu "povijest due", traganje za boanskou (a to je
politiki najmanje ispravna hereza od svih postojeih, ukljuujui
ovdje i suvremeno doba), to je - uvijek zaodjenuto u drukije oblike
- pokretalo ljudsku zajednicu jo od njezinih poetaka.
Mogli bismo zakljuiti da su templari uspjeli deifrirati pravu pri-
rodu - kako onu svojega Reda, tako i svojih dua - unutar mnogih
slavnih legendi o Gralu (znajui kakve bi mogle biti posljedice kada
bi o tome progovorili javno). Zato su ustanovili ideal o traganju za
besmrtnou u javnoj psihi; kad bismo se posluili Choprinim rije-
ima, bila bi to "povijest due" - iako pouzdano povijesna, istodobno
i ortodoksna.

Zato i ovo postignue moemo pridodati popisu plodova to su ih
templari ostavili za sobom, i po kojima se mogu proslaviti. Moramo
pozdraviti i njihova nastojanja da - u cilju stvaranja kraljevstva i Zla-
tnoga doba ovjeanstva - sinkretiziraju kranske, idovske, islam-
ske i keltske misterije u svome sreditu u Junoj Francuskoj, u Carca-
ssonneu, gdje je u doba katara i pod utjecajem templara, stvarno i
zapoeo procvat toga njihovog Zlatnoga doba, prije no to e uslijedi-
ti strani progoni Inkvizicije.

Kreui se tragom zlatne niti jo korak dalje, Wolfram von Eschen-
bach (za kojega kau da je i sam bio templar) napisao je srednjovjekov-
ni roman o Gralu i nazvao ga Parzival. U toj epskoj prii templare
naziva "zatitnicima Grala i obitelji Grala." Na istom tragu, druga
jedna knjiga Baigenta i Leigha, Sveta krv, sveti Gral predlae snanu
i uvjerljivu teoriju o tome kako su se templari doista i zavjetovali na
obavljanje ove zadae, i to ne u mati, ve u stvarnosti. Pritom se pret-
postavlja da se pod "obitelji Grala" mislilo na potomke Isusa Krista i
Marije Magdalene, koji su prema legendi izbjegli u Francusku te ondje
postali osnivaima vladarske dinastije Merovinga.

Ova neobina teorija (koju je nedavno jo vie 'proslavio' roman
Dana Browna Da Vincijev kod) objanjava, da su 679. godine, nakon
ubojstva posljednjeg vladara iz dinastije Meroving - Dagoberta II,
zatitnici ove kraljevske loze osnovali tajno drutvo pod nazivom Si-
onski priorat, usredotoeno na sang real ili kraljevsku krv to je tekla
venama potomaka Isusa i Marije Magdalene. Baigent i Leigh misle da
bi to ujedno moglo biti i pravo znaenje pojma sangraal ili sveti Gral,
to ga poznajemo iz srednjovjekovnih legendi.
Autori tvrde da su Vitezovi templari itekako mogli biti u vezi s ovim
Sionskim prioratom, budui da njegovo utemeljenje pronalaze jo u
Kui Davidovoj; preko Salomona stiu do Isusa, odnosno - do loze
kraljeva izraelske krvi. Templari su se mogli u tajnosti zavjetovati i
posvetiti svoje djelovanje upravo ovoj, tako posebnoj krvnoj lozi,
vjerujui da e time naslijede mudrosti Salomonove i Isusove pripasti
njima. Kada bi se ova loza tijekom Srednjega vijeka ustoliila na prije-
stolju, i templari bi se mogli posvetiti svome cilju i pokretanju Zlat-
noga doba.
KAKO SE IZGUBLJENI KOVEG SAVEZA
UKLAPA U OVU ZAGONETKU?
U filmu Pljakai izgubljenog Kovega, Steven Spielberg je upoznao
svoje gledateljstvo s jednim od najveih misterija svih vremena, sudbi-
nom izgubljenog Kovega saveza, drevnog izraelskog utjelovljenja
boanskog autoriteta. I dok nam Spielberg u mati oslikava kako ak
i Hitlerov Trei Reich udi za izgubljenim Kovegom, vitezovi templa-
ri su ga vjerojatno pokuali otkriti u stvarnosti.
Knjiga Znak i peat Grahama Hancocka uvjerljivo ukazuje na to,
da su templari slijedili trag Izgubljenog Kovega od Jeruzalema, pa
sve do njegovog navodnog skrovita u Etiopiji. Hancock tvrdi da bi
upravo Koveg mogao biti onaj zagonetni sveti Gral, kao i da su roma-
nopisci unutar svojih tekstova o njemu prikrivali i ifre to govore o
tajnoj misiji templara, u koju su krenuli da bi pronali i iskoristili sve-
tu mo Kovega saveza.
Imajui na umu da bi se u Srednjem vijeku posjedovanje takve
svetinje svakako tumailo i ovladavanjem Bojom silom, jasno je ka-
ko bi ovo templare pretvorilo u dominirajuu snagu svijeta, ukljuu-
jui i papu.
Treba se prisjetiti i prikupljenih dokaza o tome, da su templari
svoja iskopavanja obavljali upravo ispod Salomonovog Hrama, a po-
tom se pojavili i u Etiopiji (zemlji, za koju Eschenbach u Parzivalu
kae da je ona, u kojoj je Koveg saveza skriven sve do naih dana);
stoga postoji velika vjerojatnost da su Vitezovi doista tragali upravo
za tim slavnim predmetom, kako bi promicali svoje mistike i politi-
ke ciljeve, odnosno uspostavili Zlatno doba.
TAJNA POVIJEST NAKON BANNOCKBURNA
Pratei nau zlatnu nit do neto novije povijesti, treba rei da se o ovom
traganju vitezova templara saznalo tek dugo nakon razdoblja u kojemu
su oni i slubeno prestali postojati. Tijekom progona Inkvizicije, mo-
rali su se pritajiti i djelovati "iz podzemlja", pa su odbjegli Vitezovi -
kako to objanjava posebna slobodnozidarska tradicija - postali ro-
diteljima kotskog slobodnog zidarstva. Pritom ova tradicija vue
svoje podrijetlo izravno od samoga Reda i kotskoga kralja Roberta
the Brucea. Upravo je Robert, kako to tradicija naglaava, osnovao
prvu kotsku slobodnozidarsku lou. Bilo je to nakon bitke kod Ban-
nockburna, a loa je osnovana zbog skrovitog prihvata progonjenih
templara, to su bjeali iz uzavrele Francuske.
Do sedamnaestog se stoljea ova tradicija ve podijelila na razno-
vrsne oblike. Tako je skupina koju su utemeljili jakobiti, kao najei
poklonici politikog i mistikog djelovanja, od samih poetaka tvr-
dila kako templarska tradicija pripada iskljuivo njima. Ali, nije im
uspjelo na englesko prijestolje vratiti kotsku kraljevsku dinastiju
Stuarta, premda su imali i pomo sa strane - snane saveznike u slo-
bodnim zidarima Francuske. No, ondje je upravo u to vrijeme prosvje-
titeljstvo krenulo na svoj pobjedonosni put. Tako je ideal templara o
izgradnji slobodnog drutva zasnovanog na religijskim i politikim
slobodama tamo ve uhvatio korijenja, barem na podruju filozofije,
i tako su zapravo kotski, engleski i francuski slobodni zidari zapo-
eli dramatino mijenjati naine na koje je svijet dotad razmiljao.
Locke, Montesquieu, Voltaire - svi odreda slobodni zidari - zapo-
eli su propovijedati filozofiju Slobode, to je bila prirodna posljedi-
ca i templarskih iskustava, i zabrane njihovih ideala. A tada se nekom
providnou ova tradicija presadila, te izbila i na dalekim prekomor-
skim obalama, dok su njezine niti - sada ve zapravo iroke, blistave
trake - udruile filozofe i revolucionare Novoga svijeta.
Dana 28. kolovoza 1769. godine bostonska je slobodnozidarska
loa imenom Saint Andrews Masonic Lodge ustanovila stupanj koji
je dobio naziv po vitezovima templarima. Do 1773. godine ova je
loa ve zauzimala vrlo utjecajno mjesto u pripremama za ameriku
revoluciju. U to je vrijeme Velika loa kotske imenovala Josepha
Warrena, poznatog domoljuba i kolonijalnog lijenika, Velikim maj-
storom za ameriki kontinent. Ostali su lanovi bili Paul Revere i
John Hancock, a lanstvo loe poelo se ubrzo preklapati i podudara-
ti i s najtajnijim postojeim drutvom onih dana, Sinovima Slobode;
zna se da je najmanje dvanaest lanova ove loe izravno sudjelovalo
u slavnoj Bostonskoj ajanki.
Meutim, pria se ne zavrava u Bostonu. Slobodni zidari odigra-
li su glavne uloge u danima revolucije te u potpisivanju Ustava. Meu
potpisnicima su bili George Washington, mnogi od njegovih generala,
Benjamin Franklin, Patrick Henry i markiz de Lafayette. Usto je Frank-
lin postao i lanom tajanstvenog francuskog drutva zvanog "Kraljev-
ska loa zapovjednika Hrama zapadno od Carcassonnea", znaajnog
na vie naina.
Jer, to - da je naa zlatna nit povezala Benjamina Franklina sa
srednjovjekovnim francuskim gradiem Carcassonneom - povezuje
ga ujedno i s nekima od najskrivanijih i najtajnijih dijelova povijesti
uope. Podruje oko tvrave u Carcassonneu, koja je bila srednjovje-
kovno sredite katara i templara, skriva itavu mreu dubokih i tajan-
stvenih simbola povezanih sa svetom geometrijom, simbola to po-
stoje i na obrednom ruhu, koje su tijekom slobodnozidarskih obreda
odijevali Franklin i Washington. I - kao da su ovdje ak i prirodu obli-
kovale neke naroite sile stvaranja, nevjerojatan raspored planinskih
vrhunaca oko Rennes-le-Chateaua u podruju Carcassonnea, obli-
kuje savrenu slobodnozidarsku zvijezdu petokraku.
Postoji itav niz srednjovjekovnih crkvi, kula i nalazita drevnih
Kelta s tim oblicima - slobodnozidarskim trokutima, u savrenim
razmjerima i u skladu s pravilima svete geometrije, jedan opi uzorak
koji se protee od Rennes-le-Chateaua do otoka Bornholm na Balti-
kom moru, gdje su otkriveni dokazi o nazonosti templara, a potom
i do Jeruzalema te Hrama kralja Salomona. Utvreno je da tragovi
tih golemih geometrijskih oblika i simbola uklesanih u stijenje, po
ovim nalazitima vode do Sionskog priorata i vitezova templara - taj-
nih drutava koja su djelovala na naine to su nadilazili i kulturu i
religiju, a i svjetsku povijest.
Naa zlatna nit predstavlja tek djeli cjelovitog uresa ovoga ruha.
Vei dio izraene povrine ukazuje na to, da je - premda sama tajna
ostaje znatno dubljom i neuhvatljivijom - ona ipak dobro vidljiva,
ba kao i Veliki peat Sjedinjenih Amerikih Drava ili slobodnozidar-
ski simbol, prikazan na novanici od jednog dolara. No, nikoga ne bi
trebalo iznenaditi to nam cjelokupni obim prie i nadalje izmie.
Ono to mi zapaamo kao tek profinjeno i neprekinuto, iskazuje
se zapravo kao divlja struja to je izbila u povoljnom trenutku, kao
potop koji je zaprijetio tiranima ortodoksije, uvarima politiki podo-
bne povijesti. Ova struja jo uvijek bjesni, barem za one koji imaju ui
i mogu uti huk njezinih uzavrelih voda. Samo, nikada nemojte oeki-
vati da ete u udbenicima povijesti otkriti bilo kakvu tajnu priu.
Umjesto toga - samo slijedite zlatnu nit.
8. POGLAVLJE
Templari i Vatikan
Zabranjena hereza johanita
Mark Amaru Pinkham
Prema jednoj ezoterikoj tradiciji, nakon iskopavanja kojima su se
vitezovi templari punih devet godina bavili po ruevinama Salomono-
vog Hrama, oni su napustili Bliski Istok s pet kutija ili sanduka prepu-
nih blaga, to su ih prikupili u Svetoj zemlji. Pria kae da su ove
sanduke na kraju pohranili u Kilwinningu, kolijevci kotskog slobod-
nog zidarstva, prije no to su prenijeti u dvorac Rosslyn, drevni dom
obitelji baruna Sinclaira od Rosslyna. Tu su bili na sigurnom sve dok
u dvorcu nije izbio poar. Tada su ih na brzinu premjestili iz dvorca
i ubrzo nakon toga se zapoelo s izgradnjom rosslynske crkvice. No,
izgleda kako je ona i bila graena upravo zato da bi posluila kao skro-
vite za pet sanduka.
Ovo je 1990.-tih godina potvrdio i Andrew Sinclair, koji je nadzirao
snimanje tla u Rosslynu, te otkrio pet pravokutnih predmeta ili kuti-
ja u kripti ispod crkve. Ovo je Sinclairovo otkrie razbudilo matu i
potaklo nagaanja o tome to bi se moglo nalaziti u njima, pri emu
su se najvie spominjali umjetniki predmeti povezani sa Salomono-
vim odnosno Herodovim Hramom, a esto i drevne isprave i zapisi.
Pretpostavlja se da su neke od navodnih rukotvorina u sanducima
otkrili vitezovi templari, i to zahvaljujui deifriranju raznih znakova
i uputa do kojih su doli prouavajui neobine zapise esena; ova je
teorija posebno dobila na teini zbog otkria Bakrenog svitka, jedno-
ga iz niza svitaka pronaenih na obalama Mrtvoga mora. Jer, upravo
takve upute i kljuevi otkriveni u Bakrenom svitku, odveli su arheolo-
ge do nekih praznih udubljenja i otvora, u ijoj su blizini pronaeni
i templarski simboli, kao i njihovo oruje; samo, to je ujedno otkrilo
i da su Vitezovi previdjeli ove skrivene prostore, te ruevine Hrama
napustili s blagom koje su dotad ve pronali, kakvo god ono bilo.
Zamiljene svitke, kojih bi moglo biti i u pet spomenutih sanduka,
razne teorije povezuju s genealokim podacima vezanim uz obitelj
Isusa i Marije Magdalene, ili - ako povjerujemo autorima Christoperu
Knightu i Robertu Lomasu te njihovoj knjizi Hiramov klju - u njima
bi se mogli pronai podaci esena o pravom podrijetlu slobodnog zidar-
stva. No, u ovom bi trenutku sve to kao sigurno znamo o svicima bilo
to, da jedan od njih sadri prikaz sa simbolima kojima se opisuje
tajanstvena Ivanova hereza, gnostiki sustav vjerovanja u koji su tem-
plari mogli biti inicirani tijekom svojega boravka u Svetoj zemlji.
Ovaj je prikaz precrtao, odnosno kopirao Lambert de St. Omer,
umirovljeni kolski ravnatelj, i to dok su templari prolazili kroz Flan-
driju na svojim putovanjima po sjevernoj Europi. Danas se taj crte
naziva "Nebeski Jeruzalem", i moe se vidjeti na zidu gentskog muzeja
u Belgiji. To je zapravo prikaz Novog Jeruzalema, onakvoga kakav je
opisan u knjizi Otkrivenja. Oevidna je heretika mudrost na tom
crteu koji identificira Mesiju - osobu, za koju proroanstva tvrde da
e postati osnivaem Svetoga grada u budunosti; samo, ta osoba nije
Isus, ve - Ivan Krstitelj.

Ovakav je prikaz u skladu s drevnom herezom johanita, koja je
tvrdila da je Ivan bio oboje - i Mesija, i osniva gnostikog Ivanovog
Puta, koji vodi do intuitivne vizije Nebeskog Jeruzalema. Prema ovoj
heretikoj tradiciji, postojala su dvojica Mesija ili Odabranika - Ivan
je bio Mesija Sveenik i po poloaju je bio nadreen utjelovljenju Me-
sije Kralja, ili - Isusu.
Ako je hereza johanita doista klju za razumijevanje ovoga crtea
templara, danas smjetenog u Belgiji, tada se mora dopustiti mogu-
nost da su i sami vitezovi bili johaniti, koji su znatno vie tovali Ivana
Krstitelja negoli Isusa. Nadalje, ako oni jesu bili johaniti, to bi znailo
da su slijedili gnostiki Put sloen od heretikih obiaja; oni bi kulmi-
nirali u unutarnjem otkrivenju, vezanom uz prirodu svemira i svrhu
postojanja ovjeka. Ovo bi objasnilo zbog ega je pet sanduka s njiho-
vim johanitskim svicima zavrilo pohranjeno ispod crkve u Rosslynu.
Njezin graditelj, barun Sinclair, smatrao se uvarom i zatitnikom gno-
stike mudrosti templara.
Grof William Sinclair postao je Veliki Majstor slobodnih zidara
kotske, reda proizalog izravno od templara odbjeglih pred progoni-
ma iz Francuske, koji su svoj novi dom pronali upravo na tlu kotske.
Prema Nivenu Sinclairu, dananjem poglavaru klana Sinclairovih,
Slika 8.1: Crte "Nebeskog Jeruzalema" Lamberta de St. Omera,
danas u Gentu, Belgija.
ne elei izloiti vlastitu glavu dranjem gnostikih tajni na svome
posjedu, grof William ih je radije okovao unutar kamenih zidina to
su mu pripadale. Moda je tada ve znao da su tajne koje time skriva
za budunost - one, kojima bi se moglo dokazati da su templari joha-
nitski gnostici, a samim time i heretici - doista i najvea tajna to su
je krili vitezovi.
NEVJERICA PAPE KLEMENTA V
Prema slubenim povijesnim podacima, prve naznake sumnje u svezi
mogueg gnosticizma templara od ove johanitske vrste, izbile su u
Vatikanu na povrinu 1307. godine, odmah nakon poetnih ispitivanja
i izjava vitezova vezanih uz njihovo navodno krivovjerje. Zatim se
1308. godine papa Klement V ak i posvaao s okrutnom Inkvizici-
jom, ustrajui u tome da se eli i osobno pozabaviti ispitivanjima
vitezova templara. Jer, na kocki je bila sudbina njegove osobne, priva-
tne svite uvara, onih koji su jo od vremena pape Honorija II i konci-
la u Troyu 1128. godine zapravo bili - osobna milicija Svete Stolice.
Vitezove su optuili za itav niz raznih krivovjernih djelovanja,
od kojih je svako pojedino samo za sebe ve moglo biti razlogom za
njihovo unitenje u posveenim plamenovima inkvizicijskih lomaa.
Meutim, kako je najvei dio njihovih priznanja bio iznuen pod
strahovitim mukama, vjerodostojnost im je bila naruena. Stoga je
papa, koji nikada do kraja nije povjerovao u nevjerojatne optube
protiv svojih voljenih templara, u potaji zahtijevao da iz Pariza pred
njega dovedu sedamdeset i dva viteza, i to u njegovu vilu u Poitieru.
Bio je siguran da e oni ovdje slobodno opovrgnuti svoja ranije iznue-
na svjedoanstva.
Zamislite onda koliko je bilo njegovo iznenaenje kada su vitezo-
vi, premda ih je osobno uvjeravao da su u njegovom domu slobodni
i mogu otvoreno govoriti, kao na ispovijedi - ma kako ona zvuala,
svi odreda odbili povui svoje iskaze, izreene samo zahvaljujui
mraku to je vladao po muilitima parikih zatvora. Papa Klement,
zapravo poslunik francuskoga kralja Filipa Lijepog koji ga je i ustoli-
io, mogao je samo u nevjerici upati kose i rogoboriti kako su njego-
vi vitezovi doista zastranili s uzanoga puta Dobra.
I tako je na vlastiti uas nepobitno utvrdio da su strane optube
protiv templara istinite. Bio je primoran prihvatiti injenicu da e
ostati bez svojih vitezova. Kasnije se u tiini svojih odaja zasigurno
poeo pitati jesu li templari ikada i bili prava kranska vojska Crkve.
TO JE VATIKAN STVARNO ZNAO
Nakon ove privatne audijencije optuenih templarskih vitezova kod
pape Klementa V, osnovano je tijelo koje je trebalo dokazati da - iako
je sam papa ostao slijep na njihove krivovjerne djelatosti - drugi
obavijeteni crkveni krugovi unutar Vatikana znaju prepoznati njiho-
vu herezu. Prema svjedoanstvu oca Antonia Siccija tijekom suenja
jednoj skupini vitezova, neke od njihovih gnostikih obreda prepozna-
li su vatikanski uhode jo dok su templari boravili u Palestini, i to
znatno prije 1307. godine.
Dakle, tijekom ovih suenja posve se rasvijetlila injenica, da su i
Vatikan i kralj Filip Lijepi slali svoje dounike preko mora, kako bi
nadzirali rad vitezova templara i u Europi, i vani; neki od tih uhoda
pojavili su se i kao svjedoci optube tijekom sudskih postupaka. Upra-
vo zbog svjedoenja koja su iznosili ovi dounici, poslani na teren
znatno ranije prije masovnog uhienja templara, kralj Filip je tono
znao kakva uputstva treba dati dvanaestorici svojih posebno odabra-
nih ljudi, i za ime trebaju tragati kada se jednom uspiju ubaciti u
odreene templarske preceptorije. Usto, monarh je mogao znati i za
kakvim to herezama trebaju ondje tragati, ako je naiao na podatke
koje je sadravala jedna tajna templarska isprava. Nosilaje naziv Vatre-
no krtenje konzulata Brae, a meu povjesniarima koji obrauju
templare esto se spominje i kao "Tajni pravilnik templara". Otkriven
je 1780. godine u jednoj od vatikanskih knjinica, a pronaao ga je
danski biskup.
Navodno ga je jo 1240. godine napisao francuski Majstor templa-
ra imenom Roncelinus, i u njemu kao da je doista dao zeleno svjetlo
za sve vrste krivovjerja, zbog kojih su vitezovi i bili okrivljeni poet-
kom etrnaestog stoljea. U toj se ispravi moe pronai odobrenje za
upranjavanje svih templarskih hereza, ukljuujui ovdje gaenje i
pljuvanje Kria, poricanje Krista kao Spasitelja, seksualnu izopae-
nost te oboavanje glave nalik lubanji, zvane Bafomet, poput kakvog
idola. U tom pravilniku ak postoji i odlomak koji vitezovima omogu-
ava da sami iniciraju nove gnostike u svoj Red, pri emu su izrijekom
navedeni katari, bogumili, pa ak i muslimanski asasini. Ako je isprava
Vatreno krtenje konzulata Brae uistinu bila u optjecaju jo od 1240.
godine, to bi znailo da papinskim i kraljevskim uhodama nije smjelo
biti nimalo teko negdje se dokopati njezine kopije za svoje nalogodavce.
VITEZOVI SVETOG IVANA
Opipljiviji dokaz za tvrdnju da je Vatikan morao biti svjestan krivo-
vjernih sklonosti johanitskoga tipa u vitezova templara, pojavio se
tek sredinom devetnaestog stoljea, kada je papa Pio IX urbi et orbi
(gradu i svijetu) objavio svoju slavnu poruku uperenu protiv slobod-
nih zidara. Iz nje se moglo zakljuiti da su u Vatikanu itavo vrijeme
vjerojatno znali za heretiku povezanost templara i johanita.
U doba objave ove papinske poslanice, papa se nalazio pod golemim
pritiskom; od njega se trailo da zauzme stav oko sve veeg broja kri-
vovjernih gnostikih sljedbi to su nicale po Francuskoj. Jedna od njih
bila je i Johanitska crkva ranih krana. U toj su sljedbi tvrdili da su iz-
ravni potomci prvih vitezova templara, a voa sljedbe, imenom Bernard
Fabre-Palaprat, za sebe je govorio kako je Veliki Majstor Templara,
jer potjee od Hughesa de Payensa, a i od - apostola Ivana. Upravo je
odbacivanje ove sljedbe od strane pape Pija IX dokazalo, da je Crkva
stotinama godina znala za bliskost izmeu templara i johanita:
Johaniti su osnivanje svoje Tajne Crkve pripisali svetom Ivanu
[Krstitelju], a njihovi Veliki sveenici tvrde da im pripadaju
naslovi Kristovi - Pomazanik ili Posveenik. Kau i da jedan
drugoga nasljeuju jo od vremena svetog Ivana, i to u nepreki-
nutom nizu pontifikalnih moi. Onoga, koji je samoga sebe u
vrijeme osnivanja Reda Hrama astio svim ovim nazivima, na-
zivali su Teoklet; on je, navodno, poznavao Huguesa de Payensa
[sic!], navodno ga je upravo on uveo u Tajne i ufanja njihove
nazovi-crkve, on ga je zaveo pripovijestima o Suverenom sve-
enstvu i Nadkralju, te ga na kraju imenovao i svojim nasljed-
nikom.
Ovu su poruku pape Pija ubrzo potvrdili i neki vrlo cijenjeni povjesni-
ari devetnaestog stoljea. U knjizi Razotkrivena Izida slavna Mada-
me Blavatsky pie: "Oni (Vitezovi templari) su u poetku bili istinski
Vitezovi Ivana Krstitelja, to je vapio u pustinjskoj divljini, hranei se
divljim medom i skakavcima," dok njezin suvremenik iz devetnae-
stog stoljea, inae osobenjak, potomak templara i kabalist imenom
Eliphas Levi, u Povijesti magije razjanjava: "Templari su imali dvije
Slika 8.2: Saloma promatra odrubljenu glavu Ivana Krstitelja. Bi li upravo ova gl
va mogla biti onaj "Bafomet", zbog koje su templare optuivali da je naroito tuju
doktrine: jedna je bila skrivena, obavijena tajnom i namijenjena samo
njihovim voama, jer je bila johanitska; druga je bila javna i usklaena
s doktrinama Rimokatolike crkve... Zato su samo njihovi voe zna-
li pravi cilj Reda, dok su ih podreeni slijedili bez sumnjiavosti i
propitkivanja."
I tako nam je Levi potvrdio naklonost vitezova templara gnosti-
kim johanitima, no mi smo krenuli i korak dalje, naglaavajui da su
u naelu samo Veliki majstori i voe Reda bili svjesni heretikih na-
truha njihovih djelatnosti. Ovo je potvreno i u transkriptima sa sud-
skih postupaka protiv templara, to ih je prikupilo Papinsko vijee.
Oni zorno dokazuju ovu tvrdnju, jer - dok su ispitivali vitezove o
istinitosti njihova tovanja Bafometa, nitko od njih nije znao ak ni to
je to, izuzev nekolicine predvodnika Reda. uvar te glave bio je u to
vrijeme Hughes de Peraud, zamjenik Velikog majstora templara, Jac-
quesa de Molaya; on bi u potaji prenosio dobro skrivenu glavu od
jednog do drugog preceptorata, kad god bi to zahtijevalo odravanje
neke nove inicijacije ili obreda.
TO JE BIO BAFOMET?
Tko ili to je bio Bafomet, i kako je on povezivao templare i johanite?
Johaniti naega doba, koji su se negdje sredinom devetnaestog stoljea
odvojili od glavne struje templarizma, tvrde da znaju istinu o tome.
Navodno upravo njihova crkva, takozvana Apostolska johanitska cr-
kva, uva tajnu mudrost to je do njih dola izravno, od samih voa
vitezova templara.
Prema rijeima Jamesa Fostera, nekadanjeg vrhovnog prelata jo-
hanitske crkve, kod templarskog se Bafometa radilo o odrubljenoj
glavi Ivana Krstitelja, to jest - prema tradiciji johanita - Mesije. To bi
moglo objasniti iznimnu svetost koju su joj pripisivali templari, kao
i zbog ega je bila povjerena na uvanje upravo zamjeniku Velikoga
majstora, po poloaju drugoj osobi u itavom Redu. Prema izjavama
templara sa suenja, ova je glava imala i naroitu mo; mogla je "nag-
nati drvee da procvjeta i zemlju da donese ploda."
Legenda kae da su templari pronali Ivanovu svetu glavu u palai
Boukoleon u Konstantinopolu, i to tijekom etvrtog Kriarskog rata.
Ondje su je koristili da bi cara Istonog rimskog carstva iz jedanae-
stog stoljea odravala neprestano budnim i na oprezu; iz tih su je
razloga svakodnevno primicali u blizinu njegova tijela. Mo ove glave,
na Zapadu poznatija pod imenom Duha Svetoga, odnosno Kundalini
na Istoku, predstavlja istu onu snagu kakvu je sam Ivan i zraio oko
sebe tijekom svojega ivota u Svetoj zemlji. To je mo to se budi sama
od sebe, budui da je inae uspavana evolucijska energija; budi se na
samom dnu kraljenice, a svoj vrhunac doivljava u gnostikoj spo-
znaji.
9. POGLAVLJE
Izgubljena templarska flota
i crna gusarska zastava
Jesu li pirati s Kariba bili tajni osvetnici?
David H. Childress
Francuski kralj Filip IV osobno je 1307. godine otputovao u Rim, da
bi uvjerio papu Klementa V kako Vitezovi templari nisu nikakvi sveti
branitelji katolike vjere, ve naprotiv, da je njihov glavni cilj - istu
unititi. To mu je i uspjelo.
Tako je 13. listopada 1307. godine kralj Filip naredio istodobni
napad na sve templarske utvrde i sredita u svojoj zemlji. Za svega
nekoliko tjedana uhiene su na stotine i stotine vitezova, ukljuujui
i njihovoga Velikog majstora, Jacquesa de Molaya. Ovaj slubeni po-
etak progona templara pao je upravo u petak, pa otuda jo iz tih
vremena potjee ono omiljeno vjerovanje o tome, kako je petak, tri-
naesti - nesretan.
I diljem Europe su poeli zatvarati i muiti vitezove, nastojei iz
njih izvui priznanja o krivovjerju. A mueni su bili ba svi, ponekad
i mjesecima, pa i godinama; torturama ih se eljelo natjerati da izne-
su sve to znaju o tajni Svetoga Grala, o njegovu skrovitu. Inkvizito-
ri su se naroito okomili na Jacquesa de Molaya, ije su patnje po
Filipovim tamnicama trajale punih sedam godina; bila je to prava
agonija, no niti jedan od templara nije svojim muiteljima otkrio e-
ljene podatke. Tijekom 1312. godine, kada su templari kao Red bili u
Francuskoj vrlo djelotvorno uniteni, Filip je nagnao papu Klementa
V da naloi njihov progon i u ostalim dijelovima Europe. Tako je bila
razaslana papina bula, kojom je svim katolikim vladarima zapovje-
den progon vitekog reda templara.
Do tog su vremena kraljevi ljudi ve pretraili i izvrnuli naopako
sve templarske dvorce po Francuskoj; no, mnogi od njih bili su prazni
i naputeni. Zateena je tek nekolicina vitezova; i oni su uhieni, mu-
eni i optueni, te je na kraju utvreno da su doista krivi za grijehe
poinjene protiv Boga. Godine 1314. je stigao i zavrni dio muka Jac-
quesa de Molaya: dotad su ga ve oslijepili uarenim eljeznim ip-
-ama, kuhali mu genitalije u vrelom ulju da bi ih potom uetom iu-
pali, i polomili mu gotovo sve kosti, izvrui mu pritom udove na
obrnutu stranu. Budui da je i dalje utio, po zapovjedi kralja i pape
podvrgnut je svojoj posljednjoj muci: iva su ga polagano prili povrh
slabe vatre. Ovakvo muno, sporo i barbarsko unitavanje ljudskoga
ivota nee ostati zaboravljeno: i danas, sedam stotina godina nakon
svega, ime de Molaya ivi kroz naziv za skupinu koja okuplja slobodno -
zidarsku mlade.
Progonjeni vitezovi Reda templara rasprili su se diljem Europe. I
unato tome, ovi prognani vitezovi i dalje su uivali golem ugled,
posebno meu ostalim ratnicima Europe. Zato su nailazili na mnoga
mjesta gdje im se nudilo utoite, kao junacima. Neki su se od njih
pridruili vitezovima teutoncima i s njima krenuli u nove bitke, ovaj
put protiv Mongola i najezde Tatara, to se usmjerila na istone dijelo-
ve Europe. Drugi su krenuli prema Ugarskoj da bi se borili protiv pro-
dora Turaka, dok su se trei povukli u kotsku ili Portugal.
IZGUBLJENA TEMPLARSKA FLOTA
Tajanstveni vitezovi templari imali su vrlo dobro razgranatu pomor-
sku mreu; vjerojatno su neke pomorske karte, a i druge tajne naslije-
dili i od starih Feniana. O njihovoj se velikoj floti raspravlja u djelu
Michaela Baigenta i Richarda Leigha Hram i loa. Tu autori naglaava-
ju da je templarima na raspolaganju bila za ono vrijeme golema flota,
koja je isplovljavala iz mediteranskih luka Francuske i Italije, kao i iz
sjeverne Francuske, Flandrije i Portugala.
Kada je kralj Filip u petak, 13. listopada 1307. godine pokrenuo
masovni progon protiv njih, templarskoj floti, usidrenoj u luci La Ro-
chelle, odnekud je ipak na vrijeme stiglo upozorenje. itava se flota
odmah pokrenula i isplovila, izbjegavi tako Filipovu mreu, i za nju se
otada vie nikada nije ulo.
Tako je nestanak templarske flote do danas ostao jednom od najve-
ih povijesnih tajni. to se s njom dogodilo? Je li se rasprila po sedam
mora, ili se negdje u potaji samo drugaije prestrojila?
Baigent i Leigh tvrde da je flota nakon skupnog isplovljavanja
ostala zajedno, te prvo otplovila prema tajanstvenom odreditu, koje
joj je ponudilo politiki azil i sigurnost od progona: u smjeru kotske.
Da bi stigla do tamo, mediteranska je flota trebala proi kroz opa-
san Gibraltarski prolaz; vjerojatno se na putu i zaustavljala u raznim
prijateljski naklonjenim lukama Portugala, poput luke uz dvorac Al-
mourol. I Portugal je bio jedna od rijetkih zemalja koja bi im ponu-
dila azil, jer je - za razliku od panjolske - bio skloniji njihovim cilje-
vima.
U Portugalu su Vitezovi templari donijeli neke odluke i preustroji-
li svoju flotu, prije svega - izmijenivi svoj naziv u Red vitezova Krista.
Ovdje su naili na kraljevsku potporu, na koju je Crkva jedino mogla
zamiriti. Jer, kao prvo, kralj Alfonso IV je postao Velikim majstorom
ovih "novih" vitezova Kristovih, a kao drugo, poeo je portugalsko
brodovlje otpremati sve dublje na Atlantik. Kasnije je i njegov sin,
princ Henry Moreplovac takoer postao Velikim majstorom, te nasta-
vio s oevim nastojanjima i tradicijom, vezanom uz istraivanje Atlan-
tika.
Zanimljiva povijest Portugala, a kasnije i Brazila, u uskoj je vezi
upravo s izgubljenom templarskom flotom. ak je i samo ime Portu-
gala neobino, jer neki misle da se ovdje radi o nazivu kojim su ovu
zemlju nazivali templari, naime - Port-O-Gral, odnosno "Luka Grala".
Portugal je oduvijek njegovao bliske odnose s Engleskom, pa se
postavlja pitanje nije li i to bilo u nekoj svezi s templarima i njihovom
flotom u Portugalu. Jer, kako bi inae malom Portugalu, zbijenom na
Pirenejskom poluotoku uz obalu Atlantika, uspjelo tijekom povijesti
ostati neovisnim?
Nije li to bilo mogue upravo zahvaljujui dobroj povezanosti s
templarima i, ranije, drevnim moreplovcima? Jer, kasnija portugal-
ska kolonija, Brazil, bila je osnovana na vrlo slian nain kao i Sjedi-
njene Amerike Drave - naime, kao zajednica neovisnih drava;
usto treba napomenuti i da su Brazil osnivale slobodnozidarske loe
- kao i dravu u Sjevernoj Americi.
POSLJEDNJA STANICA TEMPLARA
Baigent i Leigh nadalje tvrde, da su templari sa svojom flotom iz Por-
tugala otplovili du zapadnih obala Irske prema lukama u Donegalu
i Ulsteru, za njih sigurnima; tamo se nalazilo dosta templarskih ima-
nja, a narod se uglavnom bavio krijumarenjem oruja za Argyll.
Flota je do Argylla pristigla plovei prema jugu i otocima Islay i Jura,
te dospjela do Sound of Jura; tu su se u templarskim uporitima Kil-
mory, Castle Sweet i Kilmartin iskrcali i ljudi, i teret s ratnih brodova.
Robert the Bruce tada je ve nadzirao neke dijelove kotske, ali ne
i cijelu zemlju. Vea podruja na sjevernim i junim kotskim visorav-
nima, pod svojim su nadzorom drali klanovi odani engleskoj kruni.
Samog Roberta je papa ekskomunicirao 1306. godine, dakle - godi-
nu dana prije no to je zapoeo progon templara. Tako papina bula,
kojom je kasnije izopio templare, nije bila primjenjiva i na kotsku,
ili barem na one njezine dijelove kojima je upravljao Robert the Bruce.
Moda je ba ona slavna bitka kod Bannockburna bila velika pre-
kretnica i za Roberta, i za vitezove templare. Premda se ni danas ne
zna tono mjesto na kojemu se ona odigrala, poznato je da je to bilo
na oko etiri kilometra od dvorca Stirling, u predjelu juno od Edin-
burgha.
24. lipnja 1314. Robert the Bruce je zajedno sa svojih 6.000 kota
do nogu potukao dobro opremljenu vojsku od 20.000 engleskih voj-
nika. I nikada se nije tono saznalo to se toga dana doista dogaalo
kod Bannockburna. Zato neki vjeruju da mu je morala stii i pomo
sa strane, te da je ovu bitku dobio zahvaljujui upravo snagama vite-
zova templara.
GUSARI - UVARI SVETOGA GRALA
No, to se dogodilo s nestalom templarskom flotom? Je li se usidrila
u kotskoj? Ili je preplovila Atlantik gotovo stotinjak godina prije
Kolumba? Moda se preobrazila u jednu od kasnijih velikih flota
portugalskih i kotskih kraljeva? Ili je postala gusarskom flotom, to
je snano udarala na brodove vjerne papi i Vatikanu? Ne zna se - jer,
moda se dogodilo i sve navedeno!
Prema Michaelu Bradleyu, piscu knjige Sveti Gral preko Atlantika,
templari su bili uvari Svetoga grala, u smislu koji je obuhvaen nje-
govim nazivom "Sangreal" ili "Sveta krv". Naime, pripovijeda se da
su Isusovi nasljednici izbjegli progonima i ivjeli na jugu Francuske,
otkud su u oujku 1244. godine tijekom silovite opsade evakuirani iz
Montsegura. Vjerojatno su se mjesecima, moda ak i godinama skri-
vali po brojnim skrovitim piljama Pirenejskoga gorja, kako to opisu-
ju neke trubadurske pjesme.
Meutim, zbog dugorone sigurnosti templara i Svete krvi, i Red
i Gral su se morali izvui iz Francuske, a na kraju i iz Europe. Bradley
kae da je rijeka Garonne bila oevidni prirodni put bijega, budui
da tee iz dubina Pireneja podrujem june Francuske do svog ua na
zapadnoj obali.
A luka La Rochelle, prvi dom templarske flote, smjetena je upravo
na tom uu. Svetilite u gradu, kao i tvravu Angouleme mogli su
moda koristiti kao sigurnu luku za dva, ili ak i tri narataja. Sve dok
su templari ostajali sloan i neovisan viteki Red, bilo je i nade da bi
se loza mogla u potaji sakriti negdje u Europi, te zapoeti sa svojim
usponom i jaanjem.
Bradley vjeruje da je jedan od tih ratnih brodova templara, to su
nestali 1307. godine, na sebi odnosio i sveti Gral. To je moglo ukljui-
vati ne samo pojedine lanove iz nekadanje kraljevske dinastije Me-
rovinga, ve i fizika blaga vrlo arolikog oblika, ukljuujui ovdje
sanduke sa zlatnicima, skupocjene krieve i dragulje, moda ak i
slavni Kale koriten tijekom Posljednje veere (Kale - Gral) ili -
ma koliko to nevjerojatno zvualo - moda ak i Koveg saveza. Jer,
govorkalo se da su i Kale, a i Koveg saveza u posjedu templara, prem-
da veina povjesniara i ovo, kao i veliki dio svih pripovijesti o Svetom
gralu dri obinim matarijama.
Bradley se slae s Baigentom i Leighom da je templarska flota u
potrazi za konanim odreditem morala prvo krenuti prema sjeveru,
dakle - kroz Irsko more i prema zapadnim klisurama kotske, izbjega-
vajui pomno irske obale i tamonje pro-vatikanski nastrojene i nad-
zirane luke.
Flota je stigla do podruja sjevernije od dananjega Glasgowa, u
predjele Obana. Jer, ovdje se mogu vidjeti templarski grobovi, obiljee-
ni poznatim simbolom templara - lubanjom s ukrianim kostima.
ini se da su templari u kotskoj odluili kako se vie nee ustroja-
vati kao novi viteki red; radije su odabrali iriti svoju tajnu doktrinu
putem slobodnog zidarstva, i to pod vodstvom monoga klana Saint -
-Clair ili Sinclairovih od Roslina. U tom je trenutku najozbiljnije za-
poeo i njihov pomorski rat s Vatikanom.
Bradley kae: "Od tog se vremena znatno poveala sve uestalija
pojava europskog piratstva, a nain izvrenja prepada ukazuje na to
da mnogi od ovih gusara nisu napadali bilo koga; bili su to vrlo neobi-
ni pirati, koji su se usredotoili na brodovlje Vatikana i njemu privr-
enih zemalja."
Templarska flota morala se razdvojiti na dva dijela. Jedan od njih
se usidrio u Orkneysu i pripremao za Sinclairove gotovo pustolovne
plovidbe prema Sjevernoj Americi. Drugi je dio trebao ploviti Atlan-
tikom i Mediteranom, kao pomorska sila koja e napadati brodove
povezane s Vatikanom i njegovim saveznicima. Neka od templarskih
plovila uklopila su se u portugalsku mornaricu i nastavila jedriti pod
portugalskom zastavom, dok su neka druga - kojima su obino zapo-
vijedali francuski i engleski kapetani - izvjesila crnu zastavu s lubanjom
i ukrianim kostima, simbol koji e ubrzo diljem svijeta postati poznat
kao crna gusarska zastava.
KRALJEVSTVO CRNE GUSARSKE ZASTAVE
Simbol lubanje i ukrianih kostiju na zastavama prvih pirata nastao
je zato, jer templari i njihova flota vie nisu mogli sigurno ploviti mo-
rima pod svojom pravom zastavom - crvenim kriem na bijeloj pod-
lozi. To i jest bio dio tajnovitosti kojom su se obavili ovi rani gusari:
ustvari, postali su tajnom mornaricom koja vie nije smjela postojati.
(I to mornaricom to je doplovila do Novoga svijeta gotovo itavo sto-
ljee prije panjolaca!)
Pisci poput Baigenta, Lincolna i Bradleya dre kako ovaj simbol,
to su ga templari odabrali kao svoj pomorski znak, nije nita drugo
doli preinaeni stari templarski znak; on je, prema Bradleyu, jasno
iskazivao zavjet i poruku ovih "neo-templara" - da e se do smrti su-
protstavljati Rimokatolikoj crkvi. Otuda potjee i simbolika ukria-
nih ljudskih kostiju kako na njihovom barjaku, tako i na kamenim
templarskim grobovima.
Sam pojam takve zastave, na engleskom zvane "Jolly Roger", moe
se objasniti kao homage Rogeru II Sicilijanskom (1095. - 1154.). On se
usko vezao uz templare jo tijekom Kriarskih ratova; bio je osvaja
Apulije i Salerna 1127. godine, unato otrom protivljenju pape Inno-
centa II. Zato ga je za kralja Sicilije 1130. godine okrunio anti-papa
Anaklekt II. Naknadno je popustio i papa Innocent, te Rogeru i slu-
beno dodijelio imanja, koja je ovaj ve ionako posjedovao.
Roger je uveo strogu centralistiku vladavinu, slobodnu od Rima,
a njegov je sjajni dvor u Palermu postao aritem umjetnosti, knji-
evnosti i znanosti onoga doba. Na njemu je sve vrvjelo od plesaa,
glazbenika i zabavljaa, tako da je ubrzo dobio nadimak Veseli Roger
(Jolly Roger). Na mnogo je naina renesansa zapoela upravo na njego-
vom kraljevskom dvoru. Svi su dobro znali za njegov sukob s papom,
a naroito moreplovci i trgovci.
Usto, Roger je na Siciliji osnovao i vlastitu pomorsku kolu; bila
je posve odvojena od Vatikana, a razdvajalo ih je kako more, tako i
njegova pomorska flota, u koju je kao savjetnike pozivao idovske i
muslimanske zemljopisce. Tako je na Rogerov dvor bio pozvan i arap-
ski geograf Ibn Idrisi; on je osmislio okruglu "nebesku" i "zemaljsku
plou", obje izraene od srebra i s unesenim svim astronomskim i
zemljopisnim spoznajama onoga doba. Idrisi i Roger su zajedno pri-
premili i za ondanje moreplovce vanu raspravu ili traktat, zvan Al
Rojari. Roger je inae bio oduevljen islamskom i idovskom ljubavnom
poezijom, to je profinjeno slavila ensku ljepotu, za koju je i sam imao
istanano oko.
Upravo zahvaljujui arapskim zemljopiscima na svome dvoru, Ro-
ger je poeo prikupljati i vane zemljovide, koje su mu donosili i na-
bavljali Muslimani po svojim knjinicama, poput slavne Aleksandrij-
ske knjinice u Egiptu.
PORAST GUSARSTVA NA OTVORENIM MORIMA
im je nakon 1492. godine i u Novome svijetu bila ustanovljena pa-
njolska Inkvizicija, templarski "gusari" su proirili svoje napade i na
Karibe. Kasniji britanski moreplovci, poput Francisa Drakea u XVI
stoljeu, pretvorili su gusarstvo u velik i unosan posao. A poznato je
da je Drake robio iskljuivo katoliko, panjolsko brodovlje.
Na kraju su se pirati poeli upuivati i prema meksikim i peruan-
skim lukama na Pacifiku - sve u ime neprekinutoga pomorskog rata,
to je zapoeo davno ranije s vitezovima templarima.
10. POGLAVLJ E
Tajna bitke kod
Bannockburna
Je li otkrivena zahvaljujui drevnoj izreci:
"Kako gore, tako i dolje"?
Jeff Nisbet
Moda se niti o jednom drugom sukobu iz povijesti nije pisalo s toli-
ko strasti i u tolikom obimu, kao o ovom iz 1314. godine. Bez te veli-
ke bitke kotska se vjerojatno nikada ne bi uspjela osloboditi engleske
dominacije, to znai da nikada ne bi razvila svoj pravi nacionalni
identitet, niti bi ikada mogla postati kolijevkom Deklaracije iz Arbro-
atha, koja je po miljenju mnogih bila zapravo uzorak prilikom izrade
amerike Deklaracije o neovisnosti.
Ve je unutar ezdeset i tri godine od bitke, o njoj bilo napisano
sedam razliitih vienja, a otada - jo bezbroj. Dvije knjige objavljene
su samo u protekloj godini.
Zbog ega sve to? Stoga, jer je u samom srcu ovog sukoba oduvi-
jek leala velika tajna i pitanje: kako su toga dana brojano silno nad-
jaani koti ipak uspjeli doi do pobjede, premda su se borili protiv
sile opisane kao "najvee vojske kojom je ikada zapovijedao kralj En-
gleske"?
Da bi razrijeili ovu tajnu, istraivai su prouavali topografiju ci-
jeloga podruja, politiko okruje, analizirali voe obiju strana, pa
ak i visinu plimnoga vala, samo da bi objasnili kako je onomad to-
liko slabija strana uope mogla pobijediti. No, tajna je i dalje ostala
tajnom. A uvoenje mogueg ubacivanja tajanstvenih vitezova tem-
plara u arite bitke i u priu, i to pet do dvanaest - samo ju je jo pro-
dubilo.
No, je li kotska doista bila ba toliko nadjaana, ili se tako protivni-
ku trebalo samo uiniti? Drei se uvjerenja da ono, to izgleda predo-
bro da bi bilo istinito - obino i nije tako, okrenuo sam se jednom
posve novom mjestu - nebu iznad bojinice - da bih vidio to se mo-
da krilo na njemu, usred bijela dana, i to prije gotovo sedam stotina
godina.
Vratimo se unazad.
Godina je 1286. Iznenadnom smru Alexandra III, kotska se od-
jednom nala bez kralja. Njegova maloljetna unuica Margaret, kerka
kralja Erica II Norvekog, postala je jedinom nasljednicom prijestolja,
i koti joj se urno zaklinju na vjernost. Samo, nije trebalo proi
dugo da bi Alexandrov urjak, moni engleski kralj Edward I, dogovo-
rio zaruke izmeu male Margaret i vlastitoga sina. Plan mu je propao
kada je malena kotska kraljica preminula tijekom putovanja. I tako
je kotsko prijestolje ostalo prazno.
Dva mona kotska plemia, oba u krvnom srodstvu s Alexandrom,
krenula su u sukob za kotsko prijestolje. Jedan je bio John Balliol od
Gallowaya, drugi Robert Bruce od Annandalea, djed ovjeka koji e
na kraju slaviti pobjedu u Bannockburnu. Graanski rat se inio neiz-
bjenim. Koga izabrati?
Nije za vjerovati, no - kotska zatrai da ovaj odabir izvri engle-
ski kralj. Edward, vjeran sebi, odabire slabijega u ponuenom dvojcu
- Johna Balliola, dok istodobno samoga
sebe proglaava glavnim gospodarom
obaju kraljevstava. Drei Balliola vrsto
za okovratnik, Edward odmah u kotske
dvorce odailje i svoje ljude. Premda nije
bio i slubeno okrunjeni kralj kotske,
Edward je postao upravo to.
No, ubrzo na pozornicu stupa istinski
junak, koji uspijeva osvojiti umove i srca
potlaenih. To je William Wallace, osoba
koja je zahvaljujui romantiziranoj holi-
vudskoj uspjenici - filmu Braveheart -
postala svjetski poznata. Edward je na kraju
Wallacea kastrirao, utopio i dao raetvo-
Slika 10.1: Engleski kralj
Edward II, sin Edwarda
"Dugonogog", koji se borio
sa Robertom the Bruceom
kod Bannockburna, kotska.
riti, a dijelove njegova tijela razaslao po sjeveru - kao ljubazno upo-
zorenje, upereno protiv iskazivanja bilo kakvih daljnjih neposluha.
Sada nastupa unuk iz Annandalea, Robert the Bruce, koji sustavno
Englezima otima uporita po kotskoj, sva - osim dvorca Stirling, to
se uzdie u blizini Bannockburna.
koti su pred konanom pobjedom.
Dotad je ve Edwardov sin postao kralj Edward II, i iz kotske
primio sljedei ultimatum: "Doi sa svojom vojskom sredinom ljeta,
24. lipnja 1314. godine, ili e nam tvoj Sir Philip de Mowbray predati
utvrdu." Edward prihvati ovaj izazov i pristie dan prije reenog datu-
ma s golemom vojskom, koja je kotske snage nadmaivala najmanje
u omjeru od tri prema jedan.
kotski je poloaj izgledao beznadean.
A sad - pogledajmo prema gore.
U zoru se Bik naao na obzoru, okrenut prema sjeveru, na nebu
gotovo ve i suvie svijetlom da bi bio vidljiv. Upravo su se uzdigle i
najvie zvijezde Oriona. Venera, planet koji se dugo povezivao s pred-
kranskom boicom, zasjao je sjevernije od Orionovog oruja i naao
se na ravnoj crti s Bikovim, neto nie smjetenim rogom. Sunce se
uzdizalo u Blizancima, nebeskim dvojnicima, a slijedili su ga Jupiter,
Merkur i Mjesec. Lav uzdie svoj stranji dio, dok mu se pod grudima
smjestio Mars. Oriona prate njegova dva pomagaa u lovu, Canis
Minor i Canis Major ili Mali i Veliki Pas.
Tijekom dana se ova nebeska skupina kretala prema zapadu. Bik
je dosegnuo svoj zenit u podne i zapoeo sa svojom silaznom puta-
njom. Kako se pribliavala veer, Orion je izgurao Bika ispod crte ob-
zora. I Sunce je zapadalo, i vratila se no. Kratka no, kao i sve noi
sredinom ljeta, posebno za one koji su znali da e - im svane - borba
iznova zapoeti. A moda im je upravo stoga bila ak i preduga. Jer,
mnogi od njih nee doekati sljedee svitanje.
Promotrimo sada dogaaje kod Bannockburna tijekom ovog ra-
zdoblja, imajui na umu i onu staru alkemiarsku izreku: "Kako gore,
tako i dolje". Jer, podudarnosti su zapanjujue.
Prvo, dogaaj u podne, koji jedini ostaje kao najupeatljiviji od
oba dana, koliko je potrajala bitka: prva krv.
Slika 10.2: Nebo iznad Bannockburna, kotska - kako je izgledalo u zoru prije
slavne bitke iz etrnaestog stoljea izmeu kota i znatno nadmonijih Engleza.
Zbog sukoba meu vojskovoama, Edwardova se vojska rascije-
pila na dva velika dijela: jednim je zapovijedao grof Gilbert de Clare
od Gloucestera, a drugim grof Humphrey de Bohun od Hereforda.
Nekih pedesetak metara ispred Herefordovih jedinica, na sna-
nom, dobro obuenom bojnom konju jae njegov neak, Henry de
Bohun, u cijelosti oklopljen, koplja isturena i vrsto stegnuta u ruci.
On opazi kralja kotske i uoi da je naoruan tek bojnom sjekirom i
zatien obinim titom, a konj mu - sitan sivac; upravo je projahao
uokolo, provjeravajui neke od svojih jedinica, smjetene uz sam rub
ume. De Bohun uoi prigodu da sam samcat dobije ovu bitku i prije
no to je zapoela, i - zgrabi je objeruke.
On namjesti svoje koplje i sjuri se prema Robertu, no ovaj ga spre-
mno doeka. U djeliu sekunde, trenutak prije no to ga je Henryje-
vo koplje moglo probosti, on trznu konja u stranu, uspravi se i straho-
vitim udarcem sjekirom probi Henryev ljem, i glavu, i mozak.
Bio je dostatan onaj mali trzaj da bi preivio i kroz vrijeme, ba
kako je i bilo predodreeno.
Etimoloko istraivanje otkriva da se ime de Bohun moe povezati
s obje rijei - Taurus ili Bik, i boun - naziv za kola to se prema obi-
ajima nudio i prinosio boginji u predkranskim vremenima. Zani-
mljivo je i to, da su se i poznate kotske pogae od jema, zvane "ban-
nocks" - po njima je Bannocksburn i dobio ime - koristile na slian
nain. U ivotopisu kralja Roberta iz XIV stoljea, pisac John Barbo-
ur izriito i ponovljeno Henrya i Roberta naziva "the Boun" i "the
Brus". Mislim da je do ovoga "Brus" doao od stare engleske rijei
brusen, u znaenju "smrviti" ili "zatui".
Je li mogue da je John Barbour elio navijestiti kako de Bohunov
usamljeniki pokuaj izravnog dvoboja, kojim bi rijeio bitku, sim-
bolizira istodobnu bitku izmeu Bika i Oriona, to se u tom trenutku
vodila na nebu? Zar nam je u potaji pokuavao ukazati u pravcu neba?
Razmotrimo prvo dva takozvana mita o kotskoj, koja je toga da-
na odbila umrijeti.
Egipatska veza: kotska kronika iz petnaestog stoljea tvrdi, da ime
naroda koti potjee od imena Scota; bila je to kerka onoga faraona
koji je djecu Izraela prognao iz Egipta. Scota i njezini sljedbenici i
sami su ubrzo potom napustili Egipat, da bi se nakon mnogih godina
lutanja na kraju naselili u zemlji koju su nazvali po svojoj kraljici.
Nedavno je u svojoj knjizi Glava Boga Keith Laidler ustvrdio da je
otac Scote bio faraon Akhenaten, koji je u Egipat nastojao uvesti mo-
noteizam, koristei se pritom Suncem; ono je trebalo predstavljati
jedinoga pravoga boga, koji ne bi imao nikakvog drukijeg oblija.
Zapanjuje to je Laurence Gardner, autor djela Krvna linija svetoga
Grala, objavio kako je Akhenaten zapravo bio - sam Mojsije, ovjek
koji je Izraelce izveo iz Egipta.
Veza s Isusom: Kada je 1982. godine objavljena knjiga Sveta krv,
sveti Gral autora Michaela Baigenta, Richarda Leigha i Henryja Lin-
colna, pisci su za razliku od kranske dogme ustvrdili, da su Isus i
Marija Magdalena bili suprunici i imali djecu; potom su slijedili ovu
svetu lozu kroz neke od najviih i najmonijih kraljevskih obiteljskih
dinastija Europe. Dokaze o toj krvnoj liniji Vitezovi templari su mogli
pronai prigodom iskopavanja kojima su se godinama bavili, istrau-
jui poetkom dvanaestog stoljea prostore ispod ruevina Hrama
kralja Salomona u Jeruzalemu. Kad je 1307. godine na divljaki i okru-
tan nain okonano postojanje ovoga vitekog Reda, misli se da su
mnogi od njih uspjeli pobjei iz Francuske u kotsku, upravo na vrije-
me kako bi u borbi s Engleskom pomogli Robertu the Bruceu - ovje-
ku, ije bi podrijetlo u sebi moglo objedinjavati obje spomenute krvne
linije: i onu egipatsku, i onu svetu.
Doista, vrlo opasne pomisli, posebno za 1314. godinu i ono doba.
No, ako su neki onomad u njih vjerovali, jesu li ta uvjerenja na neki
skroviti nain moda mogla biti ugraena i u veliko povijesno plat-
no, kao to su bila utkana i u Bannockburn - kako bi jednoga dana,
u nekim znatno slobodnijim i snoljivijim vremenima bila otkrivena
kao Istina?
Razmislimo sad kako bi ova dva mita mogla biti povezana s jo jed-
nim zajednikim korijenom, naime - sustavom vjerovanja u drevnom
Egiptu.

U svojoj je zadnjoj knjizi Rex Deus Tim Wallace Murphy iznio
tvrdnju, da je Isus bio iniciran u egipatski kult boga Ozirisa i ondje
postao sljedbenikom boice Izide. To se velikim dijelom i potvrdilo
zahvaljujui dobro potkrijepljenim ispravama o dubini tovanja koje
su templari iskazivali upravo Izidi, skrivajui je pod krinkom Crne
Madone. Pojas zvijezda Oriona postao je sredinjim i Grahamu Han-
cocku, a uklopio se i u teorije Roberta Bauvala o iznimno rano izra-
enom tlocrtu piramida u egipatskoj Gizi.

to sam vie nastavljao s prouavanjem dosad prihvaenih obja-
njenja, kojima se obrazlagala pobjeda kota kod Bannockburna, sva
su mi djelovala sve manje uvjerljivo. tovie, postojanje tajnoga brat-
stva kota i Engleza, ujedinjenih oko cilja koji je nadilazio i njihove
nacionalne osjeaje, inila mi se sve vjerojatnijom; a potvrda, da je
negdje duboko izmeu redaka slubenih izvjea o tom boju zapisana
i istinita, ali tajna pria, poela je naglo izranjati iz maglutine davno
prohujalih vremena.

No, spomenut u prvo jo neke zanimljivosti:
U jednom dijelu Barbourove knjige, onom koji govori o mlaim
danima Roberta the Brucea, pisac navodi kako je prigodom jednoga
lova Roberta slijedio lord John of Lome, koji je posudio dva Robero-
va lovaka psa. Stoga je mladi, da ga njegovi psi ne bi slijedili, kre-
nuo rijekom uzvodno, ba kao to i Orion sa svoja dva pratitelja nou
silazi iza zapadnog obzora, samo zato da bi se opet uzdigao zajedno
sa Suncem. Usto Barbour spominje i staro proroanstvo vezano uz
posve odreeni raspored planeta, moda zato da bi nam dojavio ka-
ko zapravo pripovijeda dvije prie - jednu gore, a drugu - smjetenu
dolje, ispod prve.
A. A. M. Duncan, posljednji prevoditelj Barbourove knjige, naga-
ao je kako je Barbourov gospodar u etrnaestom stoljeu bio biskup
William Sinclair od Dunkelda, mlai brat gospodara Roslina i pre-
dak ovjeka, koji e stoljee kasnije naloiti izgradnju sada ve pozna-
te crkve u Rosslynu, za koju se ve due vrijeme misli da je arhitekton-
sko skrovite starih znanja i spoznaja iz tradicije templara.
STVARNA BITKA KOD BANNOCKBURNA
Dok se grmljavina velike engleske vojske pribliavala sjeveru, Rober-
tove su je jedinice iekivale u Torwoodu, umi to se prostirala juno
od dvorca Stirling. I dok se rije tor danas obino prevodi kao breu-
ljak ili stjenovita uzvisina, postoji i zanimljivo starije tumaenje nje-
zinog znaenja; o njemu je u svojoj knjizi Nazivi zvijezda: njihov
znaaj i znaenje iz 1899. govorio R. H. Allen. On kae, objanjavaju-
i odnos drevnih druida prema zvijeu Bika, kako su neki tvrdili da
su vrletne hridi po Engleskoj bile zapravo njihova stara mjesta tovanja
kulta Bika, kao i da dananje ukriano pecivo zapravo potjee od
drevnih kolaia to su se prinosili bogovima u tom kultu; jer, oni
misle da se radi o istoj skupini zvijezda koja ih povezuje s drevnim
Egiptom i Fenikijom. (Moda ova tvrdnja i nije bez osnova).
Herefordov sukob s Gloucesterom o tome tko bi prvi trebao krenu-
ti u napad, usporio je napredovanje Engleza toliko, da su na kraju
morali jako uritiprema Bannockburnu; tako su onamo stigli iscrplje-
ni, a opet - ba prikladno, i na vrijeme da bi se Robertov dvoboj s de
Bohunom odigrao upravo u podne.
Engleski prebjeg i dezerter, Alexander Seton (inae, to je templar-
sko prezime koje se esto ponavlja), osvanuo je predveer u Roberto-
vu taboru. Opisao mu je koliko je njegova pobjeda nad de Bohunom
obeshrabrila Engleze te ustvrdio da, ukoliko koti rano ujutro krenu
u napad - zasigurno pobjeuju. I im se na obzoru poelo rasvjetljava-
ti, Seton mu dobaci: "Sad je vrijeme i sad je pravi sat!" - reenicu ovje-
kovjeenu u kotskoj poemi Roberta Burnsa Oda Bannockburnu.
Tako su se koti, jo skriveni polumrakom zore, 24. lipnja 1314.
godine u tiini dokopali poloaja engleske vojske, dospjevi joj znatno
blie no to bi to inae dopustila vojna mudrost Engleza. A kada su
obje snage stale okom u oko, koti iznenada kleknue i zapoee se
- moliti. Kralj Edward pomisli da se ovo kleanje odnosi na njihovu
predaju i vapaj za milou, dok se iza njega Venera ve uzdigla na nebu,
a Orion i Sunce su je slijedili. Je li ovaj opirno prepriavan i opisivani
dogaaj bio uprilien kako bi posluio dvojakoj svrsi - jednoj moli-
tvi za sam trenutak, a jednoj prikrivenoj, za budua pokoljenja?
Robertovo najvee vojno umijee bio je drukiji nain uporabe
schiltrona, formacije ukojoj se vojnici gusto zbijaju ukrug, usmjerava-
jui svoja dugaka koplja prema van. Schiltroni su se dotad uspjeno
koristili, ali uvijek samo kao statine obrambene formacije, dok ih je
Robert uvjebao dovoljno da bi postale pokretne, ali i napadake. A
kada su se tri Orionova zvjezdana pojasa stala pribliavati Biku, na
zemlji su tri kotska schiltrona napredovala prema Englezima. Jednu
od mnogih bojnih zastava visoko je uzdizao Robertov vjerni pouzda-
nik, porunik James Douglas, dok su se na slici neba jasno vidjele tri
zvijezde na modroj nebeskoj pozadini.
Engleska se vojska i postrojila nezgodno, uklijetena u klinu iz-
meu dviju pritoka rijeke Forth, a ona je plimna rijeka; kako su ko-
ti napredovali prema tom klinu, obje su pritoke postajale sve dublje
- plima je ba toga dana bila iznimno visoka, budui da su se Sunce
i Mjesec nalazili neuobiajeno blizu. Stoga je Englezima ostalo malo
prostora za borbu, osim na prvoj liniji bojinice.
Legenda nam dalje govori da se u bitku sa zapada odjednom uba-
cila svjea snaga od tri stotine vitezova templara, pod vodstvom lor-
da Sinclaira od Roslina, ali je za njom pristigla jo i razbjenjela, od-
luna masa naroda, urlajui i vritei, to je posve zbunilo i uspaniilo
protivnika. Mnogi su se Englezi utopili, nastojei izbjei pokolj. Nije
li se za ovakav neuobiajeni poloaj Sunca i Mjeseca moglo znati i
davno prije? Nije li zbog toga Edwardu trebalo vie od godine dana
da prikupi eljenu monu vojsku kojom e udariti na kotsku? I nije
li se za grofove Hereforda i Gloucestera nagaalo da su moda i namjer-
no otezali s engleskim napredovanjem, te se stoga pojavili sa svojim
premorenim vojnicima upravo na tome mjestu?
Bitkom kod Bannockburna 1314. jo se nije okonao rat kota za
neovisnost, ali je njome svakako dobio snaan zamah. Godine 1322.
Edward je pokuao jo jednom, po posljednji put krenuti k sjeveru,
ali je naiao na naputenu zemlju, bez imalo hrane za vojsku. "Oporu-
ka kralja Roberta" postala je poznata kao Robertova izvorna politika
"puste zemlje", koja je po svim poljima june kotske neprijatelju
ipak ostavila neto za kakav - takav obrok: naime, jednu sakatu kravu.
Malo je vjerojatno da e slubeni povjesniari prihvatiti bilo koju
od ovdje navedenih povezanosti, no budui da ja nemam niti aka-
demskog obrazovanja niti ugleda koji bih trebao tititi, ipak sam ih
se usudio iznijeti i raduje me rasprava to e uslijediti. Samo, upozo-
rio bih na to da bi daljnje usporedbe pisanih materijala s postojeim
mitovima i legendama, mogle razotkriti jo mnoge povezanosti, to-
liko brojne da ih ovdje neu ni nabrajati, ali niti otpisati kao istu slu-
ajnost. Tijekom bitke kod Bannockburna odvijalo se znatno vie toga,
no to povijest smije dopustiti - kako gore, na nebu, tako i dolje, na tlu,
a o tome se i radi - o tome to. Jer, zato - to je ve posve druga pria...
Znam da je i sama pomisao - kako se mit neprestano koristio kao
sredstvo za prenoenje bezvremenih, a opet temeljnih istina, da bi
barem na taj nain stigao do boljih i snoljivijih vremena i prosvjetlje-
nije budunosti - za mnoge od nas preteka. A opet, mislim da je
vano pokuati, i to naroito po pitanjima religije, a posebno u ovim
naim stranim vremenima. Jer, ako je mogue da su sva uenja jedna-
ko pogrena, te da su ukrivo izrastala iz samo jednog, tuno zaborav-
ljenog duhovnog izvorita, starijeg no to su nas ikada uili - tada je
moda "sad vrijeme i sad pravi sat" da se takva jedna mogunost ba-
rem razmotri.
11. POGLAVLJE
Piramide u kotskoj
Tlocrt Oriona otkriven u lijepoj Kaledoniji
Jeff Nisbet
Egipatski bogata Mohamed Al Fayed, vlasnik Harrodsa i otac Dodija
Fayeda, suputnika princeze Diane, koji je s njom i poginuo u promet-
noj nesrei 1997. godine, naveo je na internetskoj stranici lista Man-
chester Guardian's svojih deset najomiljenijih knjiga. Jedna od njih je
i kotska kronika: knjiga o povijesti kota, a uz nju je kao objanjenje
upisao i nekoliko jednostavnih rijei: "Konano otkriven kotski dug
Egiptu".
to je Al Fayed time mislio?
Scotichronicon, knjigu s podnaslovom: "Legenda o Scoti i Gaythelo-
su", u petnaestom je stoljeu dovrio opat Walter Bower iz Inchcolma.
Prema toj legendi, Scota je bila kerka faraona koji je prognao djecu
Izraelovu iz Egipta, nakon ega su Izraelci krenuli u potragu za Obea-
nom zemljom. Kao princ izgnan iz Grke, Gaythelos je postao Scoti-
nim suprugom. No, ubrzo nakon protjerivanja Izraelaca, i ovaj je bra-
ni par bio primoran napustiti Egipat. Prvo su krenuli za panjolsku,
zatim Irsku, da bi se na kraju skrasili u kotskoj, koja je tako i dobila
ime po Scoti. Njihova je krvna linija stoljeima tekla venama kraljeva
kotske i Irske. No, Gaythelosovo je podrijetlo bilo i starije, jer se kroz
mnoge narataje protezalo sve do patrijarha Noe, spominjanog u i-
dovskim zapisima kao najstarijeg preivjelog tijekom velikoga biblij-
skog potopa.
Premda se mnogi povjesniari i danas sukobljavaju, tvrdei da su
kraljevske obitelji drale politiki mudrim dokazivati kako se njihove
loze proteu jo od pradavnih vremena, zar nije mogue da i legende
pokatkad budu vie istinite nego uljepane?
27. oujka 2000. godine primio sam od poznate britanske arheolo-
ginje sljedee miljenje, vezano uz moj lanak o zagonetnoj kotskoj
"leyline" - crti koju sam otkrio: "Ja doista razumijem Vae traganje
za znanjem i novim spoznajama," pisala mi je ona, "ali, molim Vas,
molim Vas - izbjegavajte ovo pitanje vezano uz leyline crtu. Tako je
lako povlaiti crte, usporedbe, ili nagaati, sve od prapovijesti naova-
mo, ali to je ujedno i put ludila."
Hmmmm...!
Za one kojima nije poznat izraz "leyline", rei u da je to zapanju-
jue toan raspored drevnih arheolokih nalazita, koja se uzajamno
preklapaju du mnogih i mnogih kilometara. Akademici ih zanemaru-
ju, proglaavaju ih pukom sluajnou, a oni koji nailaze na ove po-
dudarne crte nalazita, nikako ne mogu objasniti ono - "zato". Pri-
tom one prelaze i preko visokih planinskih masiva, i golemih vodenih
povrina, ali kao da se nikada ne proteu nekim utabanim putom,
ve uvijek i jedino - pravocrtno.
Pa od kakve su onda koristi?
U to sam vrijeme prouavao vitezove templare, a moje otkrie je
bilo sljedee:
Zamijetio sam geometrijsku povezanost izmeu dva poznata tem-
plarska nalazita u kotskoj - njihovoga najranijeg nama poznatog
sredita u malom zaseoku zvanom Temple (Hram), te slavnoga skro-
vita templarskih i slobodnozidarskih tradicija, crkve u Rosslynu.
Ove su se dvije toke mogle povezati s treom, ako bi se povukle rav-
ne crte preko dva otoia na sjeveroistoku, u dijelu kotske zvanom
Firth of Forth - preko otoia imenom Craigleith i Fidra. I svaka od
ovih crta na kraju se spajala s otokom Isle of May, to se nalazio jo
kojih tridesetak kilometara dalje; tradicija govori da je upravo na taj
otok prispjela templarska flota pri bijegu iz Francuske. Povjesniar
Stuart McHardy nedavno je objavio da je poznato, kako stanovnitvo
otoka Maya tvrdi da je njihov otok zapravo Avalon, na kojemu je poko-
pan legendarni kralj Arthur. (To, navodno, nije nimalo uznemirilo
one koji ustraju u tome da je Glastonbury taj kojega treba povezivati
s Avalonom).
Tono na pola puta izmeu otoia Craigleith i Fidra lei jo je-
dan otoi, jo manji od njih, a mjetani ga nazivaju "The Lamb" (tj.
Janje); no, on e u cijelu jednadbu ui neto kasnije.
Potom sam povukao tri dodatne, meusobno povezane crte.
Prva se protezala juno od Craigleitha do samostana cistercita u
Melroseu. Budui da je opat Bernard de Clairvaux osnovao gotovo
istodobno templare i cistercite, mnogi i danas tvrde kako su oni za-
pravo bili dva kraka istoga reda. Zanimljivo je da sam kasnije otkrio,
kako se ova crta produavanjem k jugu nepogreivo spaja s Glaston-
buryjem.
Druga crta, to se usmjerila u pravcu sjeverozapadno od Melrosea,
prolazila je tono kroz Hram i Rosslyn, sve do mjesta zvanog Cros-
sford, na kojemu je presijecala treu crtu.
Ova se trea crta kretala zapadno od Craigleitha, prolazei na svo-
me putu kroz opatiju Dunfermline. Tu je bilo pokopano tijeko Ro-
berta the Brucea, junaka iz mojega ranijeg lanka, "Tajna bitke kod
Bannockburna"; jer, njegovo su srce izvadili i ponijeli ga sa sobom u
nove bitke po Svetoj zemlji, samo to je to loe zavrilo. Kada je ono
iz panjolske konano opet vraeno u kotsku - jer samo do panjol-
ske je i dospjelo, budui da je "nevjernika sila" presjekla svako daljnje
putovanje kranskim ratnicima - srce kotskoga kralja pohranili su
u Melroseu; samo dan jahanja dijelio ga je od sjedinjenja s tijelom, a
povijest nam ne odgovara na pitanje - zato.
Na kraju, na isti sam nain pronaao svoj "estar i kutomjer", koji-
ma sam spojio nekoliko nalazita templara i slobodnih zidara u junoj
kotskoj. Kao to je mnogima poznato, estar i kutomjer su vrlo vani
simboli za slobodne zidare. Mogu se vidjeti u svakoj loi svijeta; obi-
no okruuju tajanstveno slovo G, koje se razliito tumai - kao ozna-
ka za Boga (God), za Gnosis ili za Geometriju.
Ono to sam dobio iscrtavanjem ovih leyline - crta, dovelo me do
znaenja koje je iskljuivalo obine sluajnosti. No, kako se nad ovim
mojim radom ubrzo uzdigao upozoravajui prst, odloio sam ga - ali,
ne i zadugo.
Dok sam istraivao bitku kod Bannockburna, esto sam se sluio
raunalom i simulacijama istonoga neba, onakvoga kakvo je trebalo
izgledati na sam dan sukoba. Bezbroj puta sam promatrao tri meuso-
bno jednako udaljene zvijezde u pojasu zvijea Orion, dok su se
nevidljive uzdizale na danjem nebu; i tako, u jednom sam trenutku
opazio kako se uzdiu ba iznad otoia Fidre, Lamba i Craigleitha.
Pozabavivi se potom vjetrom, odjednom sam zakljuio da vrijedi
malo vie pozornosti ukazati Lambu (ba me briga za zdravlje uma).
Tada sam povukao crtu od Maya, i to kroz Lamb i toku na samoj
sredini izmeu Rosslyna i Hrama, tek da vidim kud bi me ona mogla
odvesti. A odvela me daleko, do maloga mjesta u Irskoj imenom
Tara, gdje se nekada tijekom stoljea odravala krunidba irskih kralje-
va - potomaka Scote i Gaythelosa.
Ovo je bilo neobino. A postalo je jo neobinije!
Na stijeni podzemne kripte crkve u Rosslynu - najstarijeg i naj-
svetijeg dijela itavoga zdanja - nalazi se ono to nazivaju "radnim
slobodnozidarskim crteom". Kao da vie ima oblik obeliska negoli
piramide, a opet - odnekud mi je zapjevao pjesmu sirene to doziva.
Jer, sredinja crta toga crtea prolazi kroz tri piramide, ukoliko se
gleda odozgo!
Zbog ega je netko ovo sveto mjesto zauvijek nagrdio ovim crte-
om na zidnoj stijeni, kada ga se znatno lake moglo iscrtati u prai-
ni? Nije li to jo neobinije?
Kada je vidljiv, Orion postaje najspektakularnije zvijee na nebu
- pravo malo udo. Najmanje je apstraktan od svega postojeeg zvi-
jea, a svojim je oblikom upad-
ljivo humanoidan. Ali, od svih
sedam glavnih zvijezda, upravo
su zvijezde iz njegova pojasa odav-
no privlaile veliku pozornost.
Uroenici Sjeverne Amerike nazi-
vali su ih jednostavno "trojkom u
nizu"; nedavno je odnose meu
njima prouavao istraiva Robert
Bauval i povezao ih sa tlocrtom
kompleksa piramida u Gizi.
Orion i oblinji Sirius, najsjaj-
nija zvijezda neba, neraskidivo su
vezani, kako za drevni Egipat i
njegov sustav vjerovanja, tako i
za tajanstveni simbolizam tajnih
obreda slobodnih zidara, koji se
Slika 11.1: Zvijee Orion, kako se
uzdizalo iznad obzora na dan bitke
kod Bannockburna u kotskoj.
Slika 11.2: Ovaj slobodnozidarski
crte jo uvijek je vidljiv na junoj
zidnoj stijeni kripte u Rosslynskoj
crkvi. Odraava poseban odnos
izmeu egipatskih piramida i
kotskih otoia u Firth ofForthu.
Slika 11.3:1 ova fotografska kompozicija takoer prikazuje poseban odnos iz-
meu egipatskih piramida i kotskih otoia u Firth of Forthu.
koristi od njihovih najranijih dana postojanja (premda ga mali broj
ljudi doista i razumije, ukljuujui ovdje i same slobodne zidare). Je
li klju za ono to se dugo nazivalo "izgubljenim tajnama slobodnog
zidarstva", mogao biti skriven istono jugoistono od Bannockburna,
dana 24. lipnja 1314. godine, i to usred svjetlosti dana, tijekom bitke
za neovisnost kotske?
Voen nekim divljim predosjeajem, odluio sam spustiti Orion i
Sirius na zemlju, i to smjetajui tri zvijezde njegova pojasa ravno na
tri otoia u Firth of Forthu. Nije za povjerovati, ali - Sirius se pritom
naao na malenom otoku Inchcolm, na zapadu Fortha, mjesta gdje je
Walter Bower napisao svoju Scotichronicon. U djelu Nazivi zvijezda:
njihov znaaj i znaenje, Richard Hinckley Allen spominje jednu
hinduistiku tradiciju, koja Sirius personificira kao lovca to izbacuje
trostruku strijelu i njome Oriona pogaa ravno u grudi.
Zanimljivo je da prezime Waltera Bowera potjee od obrta za iz-
radu lovakih lukova. Je li mogue da je Bower, zavravajui svoju
knjigu, odapeo strijelu tada zabranjenog znanja prema prosvjetljeni-
joj budunosti?
Meutim, druge se zvijezde u konfiguraciji Orionovog i Siriusovog
zvijea nisu tako dobro smjestile. Belatriks, zvijezda to obiljeava
desno Orionovo rame, gotovo da nevidljiva lei u moru, daleko od
Maya, otoka za koji je moj "kompas" pokazao kako je odigrao znaaj-
nu ulogu u onome to mi je sve vie nalikovalo poruci iz davnih vre-
mena.
Druga jedna divlja slutnja nagnala me da uveam ovu skupinu
zvijezda, smjetajui je na Craigleith, sve dok se Belatriks nije naao
na Mayu.
Ishod je bio zapanjujui!
Sada je Sirius leao na Torphichenu, nekada glavnom stoeru vite-
zova hospitalaca u kotskoj; bio je to katoliki vojni red koji je prihva-
tio odbjegle templare i potom, zahvaljujui milosti Rima, preuzeo i
najvei dio njihovih imanja. No, nedavna su istraivanja pokazala
kako postoji mogunost, da su templari ipak u potaji i u okviru hospi-
talaca zadrali svoju autonomiju.
No, to je bio tek poetak.
Crta povuena od Belatriksa kroz Orionovo lijevo rame (Betelge-
use), odvela me ravno do dvorca Dunsinane, ovjekovjeenog u Sha-
kespeareovu Macbethu.
Keith Laidler, autor Glave Boga, povezao je s dvorcem Dunsinane
zanimljivu pripovijest. U novinama iz 1809. godine pronaao je lanak
o tome, kako je golemi kamen, "od meteorske vrste ili polumetalizira-
na gromada", pronaen skriven ispod dvorca; poslae ga na proua-
vanje u London, ali je putem nestao.
Laider nastavlja tvrdnjom da se ovdje radilo o pravom kotskom
Kamenu Sudbine te da je kamen, na kojemu su koti stoljeima okru-
njivali engleske kraljeve bio laan, zamjenski. Pravi Kamen, kae on,
zapravo je prijestolje Akhenatena, heretikog faraona, koji je tik prije
biblijskog odlaska Izraelaca pokuao u Egipat uvesti monoteizam, no
u tome nije uspio. Tako je ovaj kamen krenuo na putovanje zajedno
sa Scotom, za koju autor tvrdi da je bila faraonova ki, dok je sam Akhe-
naten predvodio egzodus Izraelaca u Obeanu zemlju, i to pod ime-
nom koje mu je nadjenuto u Bibliji - Mojsije!
Mogu li dananji krani i idovi biti povezani s davnim, zajedni-
kim egipatskim vladarom? Dublji smisao toga bio bi nevjerojatan!
Ali, gdje se smjestila zvijezda Betelgeuse, ona izmeu otoka Maya
i dvorca Dunsinane?
Moj je zemljovid pokazao nezanimljiv krajolik. No, naknadna su
istraivanja otkrila da je drevni, sada "izgubljeni" kameni krug, jed-
nom doista postojao zapadno od Dunina. Ako se pokae da izgublje-
ni krug lei ispod Betelgeusa, arheolozi e se imati ime zabavljati
dok e ga iznova iskopavati.
I zvijezde to su leale uz Orionove noge, takoer su zauzele zanim-
ljive poloaje.
Rigel, Orionova desna noga, nalazila se iznad dvorca Yester. Podi-
gao ga je 1297. godine Hugo de Gifford, zvan jo i "Yesterskim arob-
njakom", i to povrh velike podzemne pilje to su je nazivali Goblin
Hall. Hugo se svojom magijom bavio upravo u Goblin Hallu, prije no
to je ovu spilju u etrnaestom stoljeu prepustio obitelji Hay. Kasnije
je otac te obitelji, Richard Hay, napisao povijest klana Sinclair od Rosli-
na. Govori se da je lord William Sinclair zapravo nautrb svoga dvorca
stvorio dovoljno prostora za izgradnju crkve. Oito, ak je i u ono vri-
jeme poloaj zdanja znaio mnogo!
Saif, Orionova lijeva noga, nala se izmeu gradova Musselburgh
i Prestonpans; ovo je podruje jednom pripadalo cistercitima iz New-
battlea, a kasnije su njime vladale obitelji Seton i Kerr, blisko poveza-
ne s templarskim redom. Osim to je ovdje bilo sjedite jedne od pr-
vih kotskih slobodnozidarskih loa, na ovom se podruju odrao i
prvi sastanak "vjetica iz North Berwicka"; ene su 1590. godine bile
optuene da su se urotile kako bi ubile kotskoga kralja, prvoga za
kojega se i slubeno zna da je bio slobodni zidar, i to - "gnjusnim
sredstvima vradbina". Ovaj je namjeteni sluaj pomogao da se u
kotskoj konano i zauvijek odbaci progon vjetica, tada star ve vie
od stotinu godina - podatak, na koji se u povijesnim udbenicima
moe naii tek vrlo rijetko.
A evo i glavnog iznenaenja: crta koju sam povukao od zvijezde
Rigel kroz Saif, odvela me izravno do - Bannockburna, na mjesto
slavne kotske bitke za neovisnost, nad kojim je sredinom ljeta 1314.
godine u osvitu zore, nevidljiva, na nebu visjela velika poruka - poru-
ka, koja nam je naumila razotkriti kako su nas varali tijekom dugog,
dugog razdoblja. Iznenaenje, iznenaenje!
Protekloga travnja krenuo sam iz Edinburgha, kako bih snimio tri
otoia u zvjezdanom pojasu; pritom me iznenadio oblik North Ber-
wick Lawa, vrhunca koji se uzdie juno od Craigleitha. Nevjeroja-
tno je nalikovao piramidi, pa sam ve putem poeo pomalo raunati.
Autori Hancock i Bauval su u knjizi Poruka sfinge objasnili, da se
dno pravokutnog prostora u sreditu dna Velike piramide nalazi 186
metara ispod glavne platforme piramide. A visina North Berwick
Lawa iznosi - 187 metara!
eli li tkogod ba cjepidlaiti?
Od vrha North Berwick Lawa, na zamiljenoj povuenoj ravnoj
crti lee, poredani poput bisera na uzici ogrlice - otoii Craigleith,
Lamb i Fidra. Nije se moglo izbjei pitanje: kako je mogue da su se
smjestili jedan do drugoga upravo kao i
piramide u Gizi? Kako su se mogli nala-
ziti ispod Orionovog pojasa u osvit bitke
kod Bannockburna? Kako North Berwick
Law moe biti tako savreno piramidal-
nog oblika? Kako je mogue da prirod-
no oblikovan krajolik bude upravo tako
rasporeen, premda se stvarao bez ika-
kvih nadnaravnih utjecaja? I zbog ega
se upravo u ovom malenom kutku svije-
ta tako skladno objedinjuju glasovi mita
i povijesti, pjevajui pjesmu sirena ljudi-
ma poput mene?
Moda bih i sam mogao odgovoriti
na neka od ovih pitanja, ali time izazva-
ti i nova. Izlaui se napadima raznih
uenih ljudi i akademika, mislim da su
se North Berwick Law i otoii to pri-
padaju Forthu nali ovdje gdje jesu, za-
hvaljujui itavom nizu procesa vezanih
uz oblikovanje povrine Zemlje - to jest,
da se postupno nastajanje krajolika us-
Slika 11.4 Stari zemljovid
Firth of Fortha u kotskoj, s
jasno oznaenim brdom Nor-
th Berwick Law (kao N. Law).
klaivalo da bi odgovaralo i posluilo svrsi, koja tek sada polako izra-
nja iz magle prolosti.
Na zemljovidu ovoga podruja iz sedamnaestog stoljea, navodno
izraenog na temelju izvornih, ali danas zagonetno izgubljenih crtea
raznih krajolika, koje je u esnaestom stoljeu izraivao Timothy
Pont, prikazana su i tri otoia iz Orionovog zvjezdanog pojasa. No,
ima neega udnovatog u njihovu prikazu. Jer, usmjerenost im je po-
grena, a otok Lamb je na njemu nazvan Long Bellenden. Ovo je ime
naroito zagonetno, jer taj otok uope nije dugaak (ili "long"). Ustva-
ri, najkrai je od sva tri otoia.
Zar se tijekom vremena mogao "skratiti" kako bi "izotrio" cilj na
golemom prostoru od Maya do Tare? A moda su nekada davno ovi
otoii bili samo jedan dugaki otok, odsjeen od kopna nakon kakve
strane kataklizme o kojoj su nagaali i autori drevnih mitova to su
prelazili s koljena na koljeno, jedan otok koji je potom bio razdvojen
na tri dijela? I nije li North Berwick Law ipak bio oblikovan od otpada
ovakvih strahovitih podrivanja i pomicanja tla? Pogledajte samo
otoi Fidru - kao da je gotovo raspoluen i izduben po tom rascjepu;
a zatim, upitajte se je li ga takvim oblikovao Bog, ili Priroda, ili mu je
ovakav oblik ipak dala - ruka ovjeka!
Znam da ovdje stojim na nesigurnom tlu, ali ne i nepromiljeno
- i bit e mi drago uti vae argumente. No, upozoravam vas da bi
ovaj lanak mogao biti i znatno dui, jer sam ovdje iznio tek grube
obrise djela koje pripremam.
Povijest nas ui da smo mi najvea civilizacija koja je ikada kroila
planetom Zemljom. Od poetaka svijeta ljudi su esto vodili ratove
zbog vjere, pri emu je svaka od sukobljenih strana mislila da Bog
stoji upravo uz nju. No, to ako je sve ono to ih je nadahnjivalo za te
borbe bilo pogreno? Tko e nam oprostiti za svu opainu koju smo
poinili, budala protiv budale, vjerujui - u lai?
Orion je s neba sputen na zemlju, i to u kotsku, i tu se smjestio
upravo na mjesta iz bajki o legendarnom, svetom kamenu, o maginom
mau, o jednom boju koji svijet nee tako lako zaboraviti, o jednom
davnanjem kralju imenom Arthur.
Mnogo je truda uloeno, mnogo se opasnih i nesretnih dogaaja
trebalo zbiti da bi nas nagnalo na takva razmiljanja. Moda je sada
i dolo vrijeme za njih - danas vie no ikada prije.
12. POGLAVLJE
Zagonetka izgubljenog
velikog pomorskog zemljovida
Kako su njegovi izraivai mogli
znati ono to su znali?
Davi d H. Chil dr ess
Ve unutar narataja u kojemu je papa Klement V popustio pod pritis-
cima francuskoga kralja Filipa IV i odobrio progon templarskoga
reda (13. listopada 1307. godine), Europom su poeli kolati zemljo-
vidi zvaniportolani. Jedan od najranijih dobio je naziv Dulcert Porto-
lan; nastao je 1339. godine, pojavivi se tako svega dvadeset i sedam
godina nakon konanog unitenja templara.
Znanstvenici koji se bave navigacijom neprestano su nastojali za-
nemarivatiportolane, vjerojatno zbog svega to bi onipodrazumijeva-
li. Dodue, prihvaeno je da su oni uistinu postojali, ali su bilo kakvi
daljnji zakljuci jednostavno bili odgurnuti u stranu.
Jednostavnije reeno: nije tolika zagonetka sama injenica to su
se portolani tako iznenada pojavili u Europi etrnaestog stoljea, ve
je to - njihova nevjerojatna, zapanjujua tonost. Prije toga, najveu
je zapreku srednjovjekovnim pomorcima predstavljala zemljopisna
duina, jer naprosto nisu mogli tono utvrivati poloaje istono ili
zapadno od bilo koje odreene toke. Klju za pronalaenje zemljopi-
sne duine promatranjem neba zahtijevao je pak veliku tonost pri
mjerenju vremena, a u ono doba nije bilo tonih satova; na njih su
moreplovci trebali priekati sve do osamnaestog stoljea, kada ih je
njima opskrbio ubrzani razvitak tehnologije.
Suvremeni, danas ve pokojni strunjak, profesor Charles Hapgo-
od, koji je predavao na koledu u New Hampshireu, tonije - na
Keene State Teacher's Collegeu, istraivao je ove portolane - zemljo-
vide tijekom 1950.-tih i 1960.-tih godina. Analize koje bi obavio slao
je na provjeru Zapovjednitvu ratnog zrakoplovstva SAD-a, tonije
- njegovom Odsjeku za kartografiju. Doao je do sljedeeg i konanog
zakljuka: svi zemljovidi koje je provjeravao zapravo su nastali kopira-
njem jednog te istog, izvornog zemljovida.
Svi postojei portolani prikazuju podruje Mediterana; stoga se
neminovno javilo pitanje: nije li onaj poetni zemljovid od kojega svi
oni potjeu ipak prikazivao neko znatno vee podruje? Moda ak
i cijeli svijet?
Ako su portolani predstavljali tek manji dio Europe i bili tek dio ne-
koga veeg zemljovida ili mappamundi, kako bi to rekli akademici,
tada bi kruna svega morao biti zemljovid koji i ostatak svijeta prikazu-
je jednako tono kao i ovaj maleni dio Europe.
Istraiva Michael Bradley kae: "Vjerujem kako je opravdano
pretpostaviti, i to s velikim stupnjem sigurnosti, da su templari posje-
dovali takav zemljovid svijeta. Razlog radi kojega to odluno tvrdim
jednostavno je taj, to su suvremeni znanstvenici pronali upravo ta-
kvu vrstu mappamundi u drevnim ispravama Bliskog Istoka. Tonije,
radi se o dvije vrlo zanimljive karte svijeta: zemljovid Hadji Ahme-
da, otkriven 1860. godine u dananjem Libanonu, i zemljovid Piri
Reisa, pronaen 1929. godine u staroj carskoj palai Konstantinopola.
Pretpostavimo li da su zemljopisa petnaestog ili esnaestog stoljea
imali vrlo stari, ali toan zemljovid koji su onda dalje kopirali, jasno
je da bi zasigurno bili skloni tome da ga "unaprijede" i "poboljaju" na
temelju novih spoznaja koje su im bile dostupne.
Za podruja koja su im bila nepoznata zbog njihove nepristupano-
sti, poput sjevernog Grenlanda, naprimjer, ili za ona koja su dodue
bila ucrtana na mappamundi, ali su jo uvijek bila neistraena, izrai-
vai zemljovida nisu imali drugog izbora, osim - oslanjati se na onaj
izvorni zemljovid. Kada bi se radilo o podrujima za koja bi mislili
da ih poznaju - poput europskih obala Atlantika i podruja Meditera-
na - osjeali bi potrebu i obvezu da ga izmijene i poboljaju suklad-
no svojim novim saznanjima. Na veliku nesreu srednjovjekovnih
kartografa iz doba rane renesanse, kao i suvremenih znanstvenika,
znanja petnaestog i esnaestog stoljea vezana za izrade zemljovida,
a niti tehnike kojima su se pritom sluili, nisu se mogla usporeivati
s tajanstvenim izvornim zemljovidima, koji su doslovno uvijek, bez
iznimke bili - toni. U skladu s tim, ishod ovih pokuaja "poboljava-
nja" zemljovida unoenjem izmjena i novosteenih spoznaja bio je
taj, da oni danas stre iz njih kao dokaz srednjovjekovnog neznanja.
ZEMLJOVID HADJI AHMEDA
Ovaj je zemljovid izradio arapski zemljopisac iz Damaska, o kojemu
povijest ne zna mnogo. Izraen je 1559. godine i prikazuje itav tada
poznati svijet, i to uz mnoga ukraavanja, tako da je na neki nain
uljepana projekcija, ili - vie umjetnost negoli znanost; no, to je u
ono vrijeme za Arape bio uobiajeni nain izrade zemljopisnih karata.
Pozorniji pogled odmah e otkriti, da je Hadji Ahmed "popravio"
izgled Mediterana i time ga poremetio. I Afriku je nacrtao prema naj-
boljim podacima koje je mogao prikupiti od Portugalaca, pa je jednako
tako poremetio i njezine oblike, opet u skladu s obiajima onoga vre-
mena.
No, kada pogledamo izgled Sjeverne i June Amerike, vidjet emo
gotovo suvremene oblike, to se mogu usporeivati i s Mercatorovim
zemljovidom June Amerike, nastalim oko desetak godina nakon
prikupljanja podataka mnogih suvremenih istraivaa. Nasreu, Hadji
Ahmed nije imao pristupa postojeim zemljovidima i kartama obiju
Amerika, tako da se zadovoljio jednostavnim kopiranjem nekih od
tajanstvenih mappamundi, koje su se nale u njegovom posjedu.
A taj nepoznati izvor kojim je raspolagao Hadji Ahmed bio je to-
niji i od najboljih podataka to ih je sam mogao prikupiti te davne
1559. godine; usto, ovi su zemljovidi izgledali i vrlo suvremeno. Jer,
prikazivali su Baju u Kaliforniji, za koju se u ono vrijeme nije znalo.
Kao i sjeveroistone obale Sjeverne Amerike, ukljuujui i Aljasku,
koja tada jo nije bila ni otkrivena. Prikazivali su Havajske otoke na
Pacifiku, slubeno otkrivene tek dvije stotine godina kasnije. Maleni
otoci, razasuti po Pacifiku, ukazivali su na otoje Polinezije, a niti za
njega se jo nije znalo u to vrijeme. Jasno je prikazan Antarktik te
navijeten Palmerov poluotok, iako u to doba jo nije bio otkriven.
Daleki Istok, koliko se moe zakljuiti iz neobinog izgleda "rasci-
jepljene jabuke" koritene u zemljovidu, prilino je tono prikazan,
iako ne ba u potpunosti. No, najudniji su u svemu prikazi podruja
Aljaske i Azije: krivulje Aleutskih otoka izvuene su dobro, ali nema
Beringovog prolaza, jer je itavo ovo podruje prikazano kao - kop-
no. Dodue, ovaj nam dio zemljovida pokazuje kako je to podruje
izgledalo nekad, ali - prije barem 10.000 godina! Beringov kopneni
most izmeu Azije i Sjeverne Amerike prikazan je ispravno.
Ova je injenica jednostavno neshvatljiva. Ili je to tek sluajnost?
Modaje neki osrednji kartograf, neupuen uto kako doista zavrava-
ju kopna Azije i Sjeverne Amerike, odluio pojednostavniti stvar i
jednostavno ih spojiti?
Samo, Hapgood i Bradley uvjereni su kako svi portolani dijele je-
dno zajedniko svojstvo: njihova je openita tonost uvijek tu, ali im
se razina mora, upisana na njima, ini previe niskom. Na slavnom
zemljovidu Ibn Ben Zare, veliki dio egejskih otoka prikazan je veim
nego to oni danas doista izgledaju; upravo tako bi izgledali, ali kada
bi se razina mora iznenada spustila za nekih ezdeset do devedeset
metara. Ovo je otoje postojalo i prije 10.000 godina, krajem Ledeno-
ga doba - ba kada je razina mora doista i bila od ezdeset do devede-
set metara nia nego to je danas!
Kako su ovi problemi s razinom mora zajedniki svim portolanima
kao i postojeima mappamundi, na temelju kojih su, ini se, portola-
ni i bili izraivani, zar bismo trebali povjerovati da je netko prije pu-
nih 10.000 godina izraivao vrlo tone pomorske karte svijeta, te da
je barem nekoliko njihovih primjeraka uspjelo preivjeti sve do Sred-
njega vijeka?!
PIRI RE'ISOV ZEMLJOVID
Ovaj je zemljovid pronaen 1929. godine u istambulskom muzeju
Topkapi, a za nas predstavlja jo veu zagonetku. Izraen je 1519. go-
dine, iste one kada je Magellan krenuo na put oko svijeta. No, njego-
va se ekspedicija nije vratila u Europu sve do 1521. godine i stoga je
jasno kako ovaj slavni zemljovid Piri Re'isa nije mogao ukljuivati
spoznaje prikupljene tijekom Magellanova putovanja. Prema zabilje-
kama, unesenim uz rubove karte - a pretpostavlja se da potjeu od sa-
moga Piri Re'isa - njegov se zemljovid oslanjao na "Kolumbov zemljo-
vid" i druge karte, "to potjeu od vremena Aleksandra Velikog".
U svakom sluaju, pojava ovog zemljovida izazvala je pravi mete,
kako u diplomatskim krugovima, tako i meu zemljopiscima, budui
da je velikom tonou prikazivao obje Amerike. Problem je bio u tome
to do vremena Piri Reisa oba amerika kontinenta jo uope nisu
bila istraena; europsko brodovlje nije se uz njih niti ukotvilo, jer su
Europljani 1519. godine tek probijali put prema Karibima. Iste je godi-
ne Cortes tek osvanuo u Meksiku, dok se Pizarro jo nije ni susreo s In-
kama u Junoj Americi. Pa tko je onda mogao biti izvor tog zemljovida?
Ondanji ameriki dravni tajnik Henry Stimson, pokrenuo je
bjesomuno dopisivanje s odgovarajuim turskim vlastima; ono je
potrajalo i tijekom 1930.-tih godina. Zahtijevao je da se urno i pom-
no pretrae drevne turske isprave i stare pismohrane, te da se utvrdi,
postoji li jo slinih zemljovida. Turci su pristali, ili su barem tako
rekli, no nije se pojavilo nita nalik zemljovidima Hadji Ahmeda i Piri
Re'isa.
Slika 12.1: Zemljovid Piri
Reisa otkriva vrlo napred-
ne zemljopisne spoznaje, i
to jo u prapovijesti.
Piri Reis prikazuje obalu Novoga svijeta zapanjujuom tonou,
premda se prosjenom itatelju tako moda ne bi uinilo. No, to je
kartografima iz 1930.-tih godina bilo jasno ve na prvi pogled; odmah
su uvidjeli da je taj zemljovid izraen prema azimutalnoj ekvidistant-
noj projekciji, tehnici dobro znanoj suvremenim zemljopiscima. Stru-
njaci su time bili, a i do danas ostali - i zadivljeni, i zbunjeni.
Jer, Hapgood je zakljuio kako je taj zemljovid mogao biti izraen
jedino - fotografiranjem iz zraka!
ZENOV ZEMLJOVID SJEVERA
Oito je Henry Sinclair, Veliki majstor templara poslije njihova bijega
iz Francuske u kotsku, imao izvrstan zemljovid kada je 1398. godi-
ne zaplovio prema Novoj kotskoj (Nova Scotia). Taj je zemljovid ostao
ouvan do naih dana, i to pod nazivom "Zenov zemljovid Sjevera",
budui da ga je izradio venecijanski moreplovac Antonio Zeno, koji
se krajem etrnaestog stoljea nalazio u Sinclairovoj slubi.
Navodno je ovaj zemljovid bio rezultat putovanja, na koje su iz
Venecije 1380. godine krenuli Antonio i njegov brat Nicolo. Prema
njihovim izvjeima, istraivanje ih je odvelo do Islanda i Grenlanda,
moda ak i do Nove kotske. Tada su izradili zemljovid sjevernog
dijela Atlantika, koji je nakon toga ostao izgubljen gotovo dva stolje-
a, sve dok ga tijekom 1550.-tih godina potomci nisu iznova otkrili.
Podrobno prouavanje ovoga zemljovida, kojim se takoer poza-
bavio Hapgood i potom ga do pojedinosti opisao u knjizi Zemljovidi
drevnih pomorskih kraljeva, pokazalo je kako je Zenov zemljovid mo-
rao biti prekopiran iz nekog iznimno tonog zemljovida, izraenog
konusnom projekcijom.
Antoniu nije mogla biti poznata ova vrsta projekcije; razumljivo,
poto je osmiljena tek tri stoljea iza njegove smrti. Stoga je i on,
kad god je mogao, unosio u svoju kopiju "poboljanja", utemeljena
na vlastitim zapaanjima.
Koliko bi doista mogao biti star zemljovid koji je Zeno tada kopirao
moda pokazuje injenica, da Zenova karta Grenland prikazuje - bez
leda. U njegovoj unutranjosti, dodue, jesu ucrtane i planine, no
rijeke mirno teku prema moru i ondje, gdje se danas najveim dijelom
proteu ledenjaci.
Kao to smo naili na otkrie da je Antarktik u vrijeme izrade karte
bio bez leda, a moda ak i nastanjen, tako i danas nailazimo na legen-
de o civiliziranim ljudima to su nekada ivjeli po zemljama sjevera,
a danas su pokopani ispod leda debelog na stotine, pa i tisue metara.
To su legende o Thuli, Numinoru i Hiperborejcima.
Zanimljivo - moemo nagaati i to, da nam karta Zenovog brata
prikazuje i ono to bi mogla biti davno izgubljena zemlja imenom
Thula - legendarna zemlja Sjevernjaka, koju spominju i grki povje-
sniari poput Diodora Sicilskog, Strabona i Prokopija. Thula je zapravo
bio otok smjeten na Sjevernom Atlantiku, udaljen moda est dana
plovidbe od Orkneya, a zapremao je povrinu desetak puta veu od
dananje Velike Britanije. Jo je udnovatije to se pritom ini da je
Grenland u isto vrijeme doista i mogao biti - posve bez leda!
Mit o izgubljenoj zemlji Thuli bio je u Srednjem vijeku od znaaja
za vitezove teutonce, a kasnije i za neke manje okultne skupine u na-
cistikoj Njemakoj.
Oni su vjerovali da je Thula (danas openito identificirana kao
Grenland) bio otok sjeverno od Atlantide, na koji su mnogi od stanov-
nika Atlantide pohitali neposredno prije unitenja njihove zemlje. Je
li mogue da je zemljovid Zenova brata stigao do nas iz tih vremena
- nakon potonua Atlantide, ali svakako prije no to je led u cijelosti
prekrio Grenland, danas najvei otok na svijetu? I gdje su ovi srednjo-
vjekovni talijanski pomorci uope mogli naii na takvu starinu?
Kao to je reeno, Antonio Zeno je bio u slubi Henryja Sinclaira.
Pa moda je tada Sinclair bio onaj, koji je s njim podijelio ovaj drevni
zemljovid, to se potom prozvao ostavtinom Zenova brata. Samo, i
tada nam ostaje pitanje: kako je ovaj iznimno toan zemljovid Sjever-
nog Atlantika dospio do Roslina, imanja to je pripadalo Sinclairovi-
ma? Moda zahvaljujui izbjeglim templarima?
VEZA S TEMPLARIMA
Obje mappamundi iskrsnule su iz drevnih pismohrana Bliskoga Isto-
ka relativno nedavno: Hadji Ahmedov zemljovid I860., a Piri Re'isov
1929. godine. No, 900 godina ranije, kada su templari osvajali Svetu
zemlju i zavladali mnogim saracenskim mjestima i gradovima, za-
sigurno je moralo postojati daleko vie slinih zemljovida. I zbog
Slika 12.2: Zenov zemljovid, objavljen 1558. godine, sadri uz zemljopisnu kar-
tu i niz pisama. Karta je nastala kao rezultat istraivakog putovanja, to su ga
u etrnaestom stoljeu zajedno s Henryjem Sinclairom poduzela braa Antonio
i Nicolo Zeno du Sjevernog Atlantika.
toga s gotovo posvemanjom sigurnou tvrdimo da je Godfroi de
Bouillon, kao osniva dinastije templara, ondje pronaao barem ne-
koliko zemljovida nalik ovima.
Templari bi odmah shvatili kolika je neprocjenjiva vrijednost ova-
kvih drevnih zemljopisnih karata. Da je Jeruzalemsko kraljevstvo
nekako uspjelo preivjeti, oito je kako bi njegovo bogatstvo i napre-
dak ovisili o trgovini, a ne o poljoprivredi. Palestina je u dvanaestom
stoljeu izgledala gotovo kao i danas. Sve to bi dinastiji de Bouillon
moglo posluiti za trgovinu dralo bi se blagom, a upravo bi templari
bili oni, kojima bi palo u zadau da ga i uvaju, i sauvaju.
No, de Bouilloni su izgubili Jeruzalem. Vratili su se u Provansu
samo da bi u trinaestom stoljeu bili masakrirani kao katari. Preivje-
lo je navodno tek nekoliko predstavnika ove loze, o kojima se govorka-
lo kako njihovim venama tee Sveta krv; no, ubrzo nakon toga su i
sami templari potpali pod udar progona i unitenja. Ako je na drugoj
strani Atlantika postojala zemlja koju su Hadji Ahmed i Piri Re'is
prikazali na svojim zemljovidima, tada je i za templare postojala luka
uistinu sigurna od strane ruke Inkvizicije. Posao templara bio je -
pronai tu luku, ako je to ikako mogue. Zato su oni sa svojim drago-
cjenim zemljovidima pobjegli u kotsku i Portugal, te odande odmah
odaslali svoje izvidnice preko Atlantika.
ZAGONETNI MAGELLANOV ZEMLJOVID
Jo je neto posve sigurno: da je kraljevska kua Portugala - u kojoj
su svi odreda bili lanovi Vitezova Kristovih, kako su se kasnije nazva-
li templari - posjedovala zemljovide koji su u ono vrijeme prikaziva-
li ono, to e tek postati otkriima.
Pigafetta, moreplovac koji se 1519. godine prikljuio Magellanovoj
ekspediciji, napisao je sljedee o tajanstvenom zemljovidu to ga je
posjedovao Magellan, nakon kopiranja iz karte portugalskog kralja:
Nije bilo osobe u floti koja ne bi mislila kako se nema za ime
tragati na zapadu [za Magellanovim prolazom]; stoga ih nita
drugo, osim povjerenja koje su imali u svoga zapovjednika, ne
bi moglo pokrenuti da nastave s istraivanjem. Ali, taj je veliki
ovjek, svemu jednako vjet koliko i ljubazan, znao da treba
pronai prolaz kroz nepoznate tjesnace; vidio ga je ucrtanog na
zemljovidu Martina de Bohemea, najizvrsnijeg kozmografa, to
se nalazio u posjedu kralja Portugala.
Otkud je stigao taj zemljovid? Nitko pouzdano ne zna. Dokaza nema,
ali moemo rei kako se ini itekako vjerojatnim da je do Portugala
dospio zahvaljujui odbjeglim vitezovima templarima, kao to se je-
dnako vjerojatnim ini i to, da je i zemljovid s prikazom sjevernih mo-
ra do njihova utoita u Roslinu i do Henryja Sinclaira stigao zajedno
s izbjeglim templarskim ratnicima. Okolnosti ukazuju na to, iako ne
pruaju nikakav apsolutni dokaz.
I Kolumbo je imao zemljovid uza se. Moda je to ak bila kopija
istih onih zemljovida iz kojih je nastao i zemljovid Piri Reisa, a moda
i zemljovid sliniji onome Hadji Ahmeda. Samo, na oba je posve jasno
prikazan izgled Novoga svijeta, i nijedan od njih nije pobrkao obje
Amerike s - Azijom.
TREI DIO
KLJUNA ULOGA
KOTSKE OBITELJI SINCLAIR
13. POGLAVLJE
Iezla kolonija iz Arkadije
Jesu li Vitezovi templari osnivali
naselja po Sjevernoj Americi?
Steven Sora
Jedna neobina kula kao da uva strau povrh luke Newport na Rho-
de Islandu. Osmerokut unutar kruga; jer, ovo okruglo kameno zda-
nje ima osam lukova na razini tla, te dvije razine s neobino smjete-
nim, uzanim prozorima. Jo su od kolonijalnih vremena kolale prie
o tome kako se negda ovdje nalazio mlin, ili moda vjetrenjaa, ili su
to tek tragovi davnanjih Norveana, onih iz pretkolonijalnih vreme-
na. No, nedavna su istraivanja odbacila sve sline teorije. Pa i zdanje
govori samo za sebe, svima koji razumiju njegovo znaenje i poruku:
da su ovdje jednom bili templarski graditelji.
VITEZ TEMPLAR U AMERICI
Godine 1398. je Henry Sinclair, iz obitelji uvara, iznova otkrio zemlje
do kojih su stoljeima prije plovili njegovi norveki preci. Namjerio
je osnovati koloniju u Novome svijetu, u kojoj bi svi bili sigurni od
progona. Bilo je to i znatno prije Kolumba, a pronaeni su i dokazi o
tome, da je Kolumbo znao za ovo Sinclairovo putovanje. Henry je ovamo
doveo ljude koje bismo danas nazvali - multikulturalnom posadom.
Kormilar mu je bio Talijan; mornari - stameni Islaani s Orkneyskog
otoja; vojnici - provjereni templarski ratnici, francuski Normani,
izbjegli iz vlastite zemlje i potom rasporeeni po kotskim loama.
Svi su oni dospjeli u zemlju koju danas nazivamo Novom kotskom
te u njoj prezimili. im je granulo proljee, Sinclair je razdijelio svoju
flotu, a kormilara imenom Antonio Zeno poslao nazad kui, za kot-
sku. Pritom je rekao Zenu kako je u ovoj novootkrivenoj zemlji nau-
mio osnovati koloniju. S jednom je polovinom flote temeljito istraio
podruje Nove kotske, krenuvi i junije od nje, do dananje Nove
Engleske.
Dokazi o ovom njegovom putovanju mogu se pronai na nekoliko
mjesta. U Novoj kotskoj to su neobine ruevine skrovita u blizini
legendarnog nalazita na Oak Islandu, kao i takozvane Tajanstvene
zidine u blizini Halifaxa; one predstavljaju klju ovog opsenog pret-
kolonijalnog posjeta. U Westfordu, Massachusetts, u granitu je urezan
lik naoruanog viteza u oklopu, po ijem se grbu i kacigi s perjanicom
utvrdilo da pripada Sir Jamesu Gunnu; on je bio Sinclairov najvaniji
pouzdanik u podruju Caithness u kotskoj. A u Fall Riveru, Massa-
chusetts, pronaen je kostur, takoer u oklopu, o kojemu je pisao i
pjesnik Longfellow, izraavajui ak kroz poemu i uvjerenje, da je
nekako morao biti povezan s tajanstvenom kulom.
Na obali Rhode Islanda, kao i u Novoj kotskoj su pronaena dva
topa, i to od onih prvih primjeraka topova to su se uope koristili
na palubama jedrenjaka. Brat Antonia Zena, Carlo, meu prvima ih
je upotrijebio u jednom pomorskom sukobu da bi spasio svoj rodni
grad, Veneciju. Ovi su prvi topovi ee sami eksplodirali negoli tono
pogaali ciljeve; stoga su se vie koristili za ostavljanje dojma na do-
morodako stanovnitvo, ili bi ih na kraju jednostavno - bacili preko
palube.
No, i ovi, a i drugi dokazi pronaeni na raznim nalazitima Nove
Engleske, blijedi su u odnosu na znaaj same kule i znanja koja ona u
sebi skriva.
RATNICI, GRADITELJI, BANKARI I MISTICI
Templari su bili mnogo vie od bilo kojega drugog reda ratnika -
sveenika, koji su se rame uz rame s njima borili za spas Jeruzalema
u Kriarskim ratovima. Bili su upueni u razne umjetnosti i znano-
sti, u bankarstvo i trgovinu; posjedovali su golema imanja i gradili
zdanja kojima se u Europi divimo i danas. Arhitektura, koju su poto-
vali vie od svega, odraavala je, ustvari, osmerokutnu konstrukciju
pronaenu na mjestu Svete grobnice u Jeruzalemu. Gradili su baptiste-
rije ili krstionice, takoer osmerokutnog oblika i iste simbolike; mogle
su se pronai u prednjim dijelovima svake crkve, gdje su se obavljala
krtenja. Krug je predstavljao svijet, a osam ploha krstionice - ponov-
no roenje ili uskrsnue, dakle ono, to i jest bio sredinji nauk kr-
anske vjere.
U tom je kranskom simbolizmu Bog stvorio svijet u sedam dana.
Zapoeo je sa stvaranjem u nedjelju, a sedmi se dan, u subotu ili na
Sabbath - odmarao. Osmoga je dana opet stigla nedjelja. Daljnji je
simbolizam pronaen u pripovijesti o smrti Sina. Bio je raspet i ubijen
u petak, potom je neko vrijeme boravio u podzemnom svijetu, a u
nedjelju, opet osmoga dana u tjednu - On e iznova uskrsnuti.
Ali, ni slinost s poganskim sveanostima, odravanim u slavu boga
Sunca - nije zanemariva. Sunce je najslabije u doba zimskog solsticija;
tada dani postaju krai, a sam dan solsticija ujedno sa sobom donosi
i najkrai dan u godini, barem onima koji ive sjeverno od ekvatora.
I iako se ovo, astronomski gledano, tijekom tisua godina poneto i
promijenilo, danas se taj solsticij dogaa na dan 21. prosinca. Tada se
Sunce iznova raa, a svjetlost na Zemlji svakoga dana postaje sve du-
om, sve do ljetnog solsticija.
Ljetni solsticij dogaa se 21. lipnja i, nimalo sluajno, jedini svetac
u kranskoj teologiji, kojemu se upravo toga mjeseca slavi roendan,
a ne smrt - je sveti Ivan Krstitelj. On je onaj koji utire prostor za put
prema Gospodinu.
U keltskoj i poganskoj teologiji, Ivan je kralj koji umire kako bi
pripremio put novome kralju. Kao i kod simboline smrti Johna Barley-
corna, i Ivan Krstitelj je obezglavljen. Povezanost izmeu kranskog
uvjerenja i poganske mitologije nadilazi poruku Sunca - Sina. Krije-
sovi sredinom ljeta i boine svijee ostaci su tovanja bogova jo iz
pretkranskih vremena, a stare se tradicije nikada nisu zaboravile.
Religija starih Rimljana, koji su oboavali Nepobjedivo Sunce, utje-
lovila je i boga u obliku Mitre. I Mitru je rodila djevica, samo u peini,
gdje su ga pohodila tri ovara. Na mnoge se naine Mitrin ivot podu-
dara s Isusovim, a hram mu se nalazio na mjestu, na kojemu se danas
ponosno uzdie Vatikan. Mitra je bio bog vojnika i bitaka, dok je Isus
svijetu donio poruku mira.
Kada su Vitezovi templari odjahali iz mrane, ruralne, srednjovje-
kovne Francuske, na Bliskom Istoku su otkrili mnoge nove stvari -
od jednostavnih ivotnih zadovoljstava poput slatkia i eera, pa do
zapanjujuih, za njih novih znanosti, to ih je islam i uvao i njegovao
u svojim uilitima. Osim arhitekture na kranskim nalazitima, uglav-
nom ve u ruevinama, templari bi ondje svakako posjetili i damiju
Umayyad u Damasku.
Jedan od primjera najfinije arhitekture ondanjega svijeta, ona se
i danas uzdie u svoj punini svoje slave. I ona ima osobine osmeroku-
ta, u ono vrijeme rijetkog i za muslimansku arhitekturu, no to ionako
nije obina damija. Izgraena na mjestu nekadanjega poganskog
hrama, posveenog sirijsko - fenikom bogu sunca Hadadu, ovo zda-
nje nikada nije izgubilo svoju izvornu svrhu. Hadad je bio Sunce, bog
plodnosti. Najznaajniji je bio njegov odnos prema Zemlji, koja ga je
trebala da bi se na njoj razvijao ivot. U ovoj su damiji sauvali i gla-
vu Ivana Krstitelja. Muslimani su se zaklinjali u snoljivost prema
svemu i svima, tako da ova po mnogoemu naroita damija i danas
na molitvu doziva vjernike svih religija. I dok se kranstvo, ba kao
i islam, moe okriviti za prikrivanje vlastitih drevnih korijena, narodi
ne zaboravljaju. ak i danas nije neobino vidjeti muslimansku enu
kako ulazi u damiju Umayyad da bi se pomolila pred spomenikom
svetom Ivanu, nadajui se da e zatrudnjeti.
Cinici bi mogli pronai kontradikciju u ovakvim slinostima izme-
u starijih i suvremenijih religija, no templari su, kao kasnije i slobo-
dni zidari, na sve ovo gledali drukije. Bila je to poruka snoljivosti:
svi su bogovi put prema Jedinome Bogu.
PORUKA U KAMENU: ARHITEKTURA TEMPLARA
Kada su se templari vratili u Europu, sa sobom su donijeli i znatno ire
shvaanje vlastite vjere, kao i znatno dublje spoznaje o raznim znano-
stima. Njihova su nova saznanja objedinjavala mjeavinu teologije i
geometrije, poznate jo prijevremena stvaranja Stonehengea i pirami-
da, no esto zaboravljane u kranskoj Europi. Templari su se nastavi-
li zabavljati, ali ovaj put - izgradnjom, i to od najslavnijih europskih
katedrala do svjetovnih graevina poput mostova. Templarski vojnici
i cistercitski sveenici ostavili su nam brojne spomenike u kojima
uivamo i danas. A unutar tih graevina - i skrovite kljueve za razu-
mijevanje.
Zodijak ugraen u crkvene podove, esterokrake zvijezde u are-
nilu crkvenih prozora, slike Crne Djevice i Djeteta - sve su to dokazi
o vjerovanju koje je iskakalo iz okvira kranstva. Tek je u posljed-
njem desetljeu otkriveno, koliko je blistave svjetlosti znanosti i magi-
je ipak pronalo svoj put u inae posve kranske strukture.
Samo na nevelikom otoiu Bornholm u Baltikom moru templa-
ri su izgradili petnaest crkvenih objekata, od kojih je jedanaest izdralo
do naih dana. Najupeatljivija je Istona crkva Sv. Lovre u Osterlar-
skirkeu. Uzani prozori ove crkve bili su smjeteni tako da proputaju
sunevu svjetlost i sredinom ljeta, i sredinom zime. Na slian su nain
i cisterciti izgradili utvrdu nedaleko Dublina, u Mellifontu, tonije
reeno - samostan. I crkva Saint Clairovih u junoj Francuskoj, crkva
Tomar u sjeditu templara u Portugalu, takozvana Templarska kru-
na crkva u Lanefu, u Britaniji, kao i Templarska crkva u Londonu -
sve su to poznatiji i vei primjerci istoga. I sve donedavna se nije ni
znalo da ove okrugle i osmerokutne strukture imaju bilo kakvo dublje
znaenje.
Na mnogo su naina Kriarski ratovi zapravo bili veliki europski
neuspjeh. Nakon puna dva stoljea ratovanja s islamom, francuska
monarhija i Crkva su se okrenule vlastitom dvoritu. Katari po sjever-
noj Italiji i junoj Francuskoj postali su im prvim ciljem, i ubrzo bili
masakrirani. Lombardijski bankari, a potom i idovi - izgnani su iz
Francuske. Ubrzo je i na same templare pala sjenka krivnje za vojni
poraz i gubitak Jeruzalema. Oni koji su bijegom u kotsku izbjegli uhi-
enja, preuzeli su ondje poslove plaenika, i odigrali svoju ulogu u bor-
bi ove zemlje za neovisnost. Ipak, kotska za njih nije bila sigurna zemlja.
Opasnost od rata s Engleskom bila je stalna, a prijetile su i klasne pobu-
ne to su prethodile vjerskim sukobima, koji su uslijedili.
Henry Sinclair, nasljednik zadaa vezanih uz ouvanje Reda, odlu-
io je stvoriti novu koloniju ondje, gdje se znanost nije doivljavala
kao zlo, gdje se vjerski sukobi nisu razrjeavali ratovanjem, i gdje bi
oni pod njegovom zatitom - mogli napredovati. Bio je to gotovo
utopijski ideal; za njegovu se koloniju kasnije vie nikada nije ulo.
No, njegova zamisao o stvaranju Arkadije, idiline zemlje u kojoj vla-
daju sloboda i snoljivost, nije bila zaboravljena u ezoterikim krugo-
vima.
Drugi su se krugovi, oni esto zabranjenih mogunosti izraavanja
- uzajamno povezali kao dobro ustrojena tajna drutva, poput Nevid-
ljivog Koleda, ili kasnije Vitezova Ruina Kria (Rosenkreuzera).
Ostali su svoje lanstvo drali u takvoj tajnosti, da ih niti danas ne
moemo obiljeiti odgovarajuim naljepnicama. Openito se moe
rei, da su svi koji su se bavili novim znanostima i drukijim, svjeim
mislima vezanim uz monarhije i Crkvu, morali postati dijelom -
kako se govorkalo - podzemnih strujanja znanja i spoznaja.
TRAGANJE ZA IEZLOM ARKADIJOM
lan jednog od takvih ezoterikih drutava bio je i Giovanni da Ver-
razano, roen u Firenzi oko 1485. godine. U to je doba Firenzom
vladala mona obitelj Medici; podupirala je obrazovanje i znanosti,
to ju je uinilo i metom Inkvizicije. Stoga je Verrazano odselio u
Lyon, na jug Francuske, premda se i za ovaj grad govorkalo da je
jednako sumnjiv zbog svoje otvorenosti prema alternativnim razmi-
ljanjima, naroito onima vezanim uz religiju. Oba ova grada bila su
sredita katara, pri emu su Firenzu - s njezinim glavnim zatitnikom
grada, svetim Ivanom Krstiteljem - jo nazivali i Gradom golubice,
koja je bila simbol katara. Davno prije no to se Verrazano i rodio,
Crkva je pokrenula razorni rat protiv ove skupine krana, masakrira-
jui desetke tisua onih kojih bi se uspjela doepati. Ipak, filozofija
katara je preivjela.
Verrazano je bio putnik nemirna duha; proveo je niz godina u Egip-
tu prije no to je opet zaplovio morima. Uvjerio je francuskoga kralja
Francoisa I kako ima dobrih razloga poslati ga u Novi svijet, i to zahva-
ljujui neobinoj raspravi koju mu je donio na uvid, a govorila je o
alkemiji te o idilinoj zemlji imenom Arkadija. Povrinski i slubeno
gledano, njegova je misija bila - pronai morski put do Kine, dok je
svoju pravu misiju zadrao za sebe, kao tajnu.
Dospjevi do obala Sjeverne Karoline, zabiljeio je kako se preko
ovog uskog dijela kopna, koje se protee na stotine kilometara, nalazi
Pacifik. Pa ipak, nije se uputao u traganje ni za kakvim prolazom.
Mogao je otploviti u divlji zaljev Chesapeake Bay, ili do zaljeva Dela-
ware, ali - nije. Umjesto toga, on je proao pored budueg New York
Cityja i taj kraj nazvao Angouleme, prema katarskom gradu iji je
simbol bio zmaj to riga vatru. A otud je krenuo na istok, dakle - uda-
ljavajui se od svoga slubeno zacrtanog cilja.
Jedino mjesto u kojemu se Verrazano zaustavio bio je Newport.
Ovdje su ga pozdravili indijanski uroenici i zaudo, dopustili jedno-
me od njih da kroz hridine Verrazanovu brodu pokae put do sigur-
nosti luke u Newportu. U tom podruju, koje je nazvao Arkadijom,
kralja je nazivao imenom Magnus. Pokazali su mu kulu to se i danas
nalazi u Newportu. Budui da bi on svakako poznavao izgled templar-
ske krstionice (jer, takve su ve postojale kod kue, u Europi), njegov
ju je brat Girolamo na zemljovidu koji je kasnije izradio, nazvao
Normanskom vilom.
Varrezano nije svom nalogodavcu podnio obimno izvjee, ali je
ipak ostavio kljueve i ifre koj e su mnogima kasnij e zadavale Tantalo-
ve muke. Pleme Wampanoag, koje je susreo, opisao je kao miroljubiv
narod "iznenaujue bijele boje koe." Svoje je putovanje opisivao
ugrubo, ne objanjavajui zbog ega u svojim istraivanjima nije kre-
nuo dalje, prema zapadu. Zemljovid koji je kasnije izraen kopirali
su i drugi moreplovci. A ako je nekoga od njih i iznenadio prikaz ove
Normanske vile na njemu, to je ostalo nezabiljeeno. Ali, Verrazano
je znao to je pronaao.
Naime, buduem je gradu Newportu nadjenuo ime - Refugio. To
i jest bilo utoite to ga je za templare izgradio njihov uvar Sinclair.
Ovaj spomenik, koji je Sinclair ostavio za sobom, rekao nam je ipak
sve to je trebalo: da su tu nekada bili templari i da je Henry Sinclair
zapoeo s izgradnjom svoje sanjane kolonije, ali ona nije preivjela.
POSLJEDNJA ARKADIJA
U srcu Pariza nalazi se crkva St. Sulpice, u kojoj se upravo na dan slav-
lja toga sveca svjetlost Sunca - dok se ono uzdie - tako prelama kroz
okna crkve, da njegovi traci utiru put strateki smjetenom sunanom
satu. Ustvari, cijela je ova crkva smjetena strateki. A u njezinoj unu-
tranjosti, na podu crkve, takozvani Roseline oznaava prolazak pari-
kog meridijana.
St. Sulpice je bila dom Sionskom prioratu, Drubi Presvetog Sa-
kramenta, a i drugim slinim polutajnim drutvima to su odigrala
vanu ulogu u "podzemnoj" povijesti Francuske. Od one rane uloge
Sionskog priorata u osnivanju templara, pa do uloge koju je St. Sulpice
odigrala u tajni vezanoj oko Rennes-le-Chateaua, malo je toga ostalo
onakvim kakvim se ini.
U sedamnaestom su stoljeu poeli progoniti pripadnike Drube
presvetog sakramenta. Ne mijenjajui ni popis svojih lanova, a niti
svoje sjedite u crkvi St. Sulpice, prozvali su se Drutvom Nae Gospe
iz Montreala. U tom drutvu nisu svi bili sveenici; njegov najvaniji
lan, Jean-Jacques Olier, ujedno je bio i osniva Drutva St. Sulpice.
Premda katoliko, Drutvo Nae Gospe doputalo je trgovinu s fran-
cuskim protestantima, to su se jo nazivali i hugenotima, a ukljuiva-
lo i lanove koji su bili jansenisti - bio je to pokret koji se drao kri-
vovjernim, premda katolikim. Budui da je Drutvo Nae Gospe iza
sebe ostavilo vrlo malo svojih ranih zapisa (a popis lanova drao se
strogom tajnom), na nas je ostavilo dojam udruge koja je teila cilju
uzajamne snoljivosti, to poesto nedostaje u trenucima kada vjeru
nadvladaju upravo one institucije koje bi je trebale iriti.
Drutvo Nae Gospe je zajedno s hugenotima osnovalo grad Mon-
treal u Kanadi. Znatno prije no to su odvajanja crkvenih od dravnih
poslova postala stvarnost, Drutvu St. Sulpice bijae doputeno da
zavlada Montrealom. Danas su mnoge od starih ulica ovoga grada
nazvane po lanovima ovih ranih drutava, koji su u njihovu postoja-
nju odigrali vane uloge. Francuska e ubrzo Kanadu predati Britan-
cima, no prije ovog dogaaja Drutvu je ondje uspjelo izgraditi po-
sljednju okruglu kulu.
Uzdiui se tako danas u gradu kojega su naumili osnovati kao
novu Arkadiju, ova je montrealska kula simbol posljednjeg pokuaja
da se stvori kolonija zasnovana na vjeri snoljivoj i prema proirenoj
vjerskoj misli, onoj koja bi prihvaala ak i razmiljanja pojedinaca.
Dovoljno je neobino to se i danas crkva Notre Dame de Bon Secour
nalazi pored slobodnozidarskog hotela Hali, kojega je osmislio Veliki
Majstor montrealske loe St. Paul.
Traganja za skrivenim porukama i skrivenim znanjima ugraenima
u sline spomenike od Damaska do Newporta tek su zapoela. Zna-
nost je upravo stigla do toke na kojoj prihvaa i postojanje dubljega
znaaja. Isaac Newton je shvatio da bi se do tajne piramida moglo stii
zahvaljujui brojevima. Od njegova vremena, nekolicina je dospjela
i dalje od njega. Meutim, posjetitelji Newporta uvijek e oko kule u
Newportu na dane ekvinocija ili solsticija naii barem na aicu
istraivaa. A jednoga e dana neki od njih otkriti i njezinu tajnu.
14. POGLAVLJE
Izgubljeno blago
vitezova templara
Hoe li ubrzo biti pronaeno u Sjevernoj Americi?
Steven Sora
Malen i estim maglama obavijen otok u blizini obale Nove kotske
mogao bi skrivati najvee blago svijeta, ono to je pripadalo vitezovi-
ma templarima. Iezlom jo od etrnaestog stoljea, o tom se blagu
templara govorka da sadri goleme koliine zlatnih i srebrnih poluga,
krunske dragulje europskih kraljevskih kua, vjerske predmete svete
kako judaizmu, tako i kranstvu, a i zapise i isprave koji bi i sada mo-
gli biti jednako eksplozivna sadraja kao i onomad, kad su bili zakopa-
ni. Trenutni vlasnik onoga to je u meuvremenu nazvano i "Rudni-
kom novca" misli, da bi vrijednost ovih moguih dragocjenosti mogla
premaivati i milijardu dolara.
Slika 14.1: Tajanstveni otoi Oak Island u Novoj kotskoj, za koji
se govorka da je nalazite zakopanih dragocjenosti templara.
Povijest iskopavanja na otoku Oak Island zapoela je 1795. godi-
ne, kada su trojica mladia - raspolaui svim vremenom svijeta -
odluila ondje krenuti u potragu za plijenom to ga je navodno oplja-
kao gusarski kapetan Kidd. Na malenom su otoku ubrzo pronali
brodsko vitlo kako visi s jedne grane, a u njegovoj blizini i neobino
ukoen i sputen dio tla. Kopajui svega neto vie od pola metra,
momci su dospjeli do razine pomno poloenog kamenog poploenja,
kakvo se dosad nije pronalo nigdje drugdje na otoku. Nastavili su s
iskopavanjima i na dubini od otprilike tri metra stigli i do - hrasto-
vine. Sline hrastove platforme pronali su i na dubini od est, pa i od
devet metara, to je kopae ohrabrilo za nastavak radova; no, oni su
poeli premaivati njihove istraivake sposobnosti.
Nekoliko godina nakon toga, ugledni su graani otoka osnovali
tvrtku pod nazivom "Onslow Sindicate", koja se trebala baviti daljnjim
istraivanjima. Dotad su se uspjele iskopati sline platforme od hra-
stovine do razine od skoro tridesetak metara, te kamen s jednostav-
nim natpisom na kamenu, koji je otkrivao da e blago biti pronaeno
nakon "jo ispod dvanaestak metara." No, to je mogao biti i namjer-
no pogrean ostavljeni podatak, koji bi istraivae zaveo i odveo u
krivom smjeru. Iskopano se podruje ubrzo ispunilo i morskom vo-
dom, ime su bila zaustavljena daljnja istraivanja. Usto, ovaj je prodor
vode postao i nepobjedivom preprekom tijekom sljedea dva stoljea.
itav je niz odavno poplavljenih tunela iskopan od jedne do druge
uvale s obiju strana otoka. Morska je voda prodirala kroz drenau od
klada koje su pokuali zabrtviti ljuskama kokosova oraha i raznim
travama. Sve je to trajalo pune dvije stotine godina - ovakvi radovi,
to bi zapoinjali pa se opet prekidali kako bi naiao koji lovac na bla-
go, uvjeren da je doao do rjeenja i spreman investirati u ovu pustolo-
vinu. Pravo je bogatstvo uloeno u razne crpke, builice, umjetne
brane koje su trebale zaustaviti prodiranje morske vode, pa ak i u
teke graevinske strojeve - no sve je bilo uzalud. Do danas je ovaj
bunar bez dna nalaznike obradovao aicom iskopanih predmeta u
zamjenu za milijune uloenih dolara i pet ivota, koja je more odnijelo
sa sobom. Zlatni lanac, eljezne kare i komad ispisanog pergamen-
ta, koji je bilo nemogue proitati, nalaze se meu ovim predmetima
oko kojih se razvio cijeli niz teorija, posebno s obzirom na podrijetlo
moguega blaga.
Jedna od omiljenih, ali i manje vjerojatnih teorija tvrdila je da se
ovdje nalaze dragocjenosti ve spomenutog kapetana Kidda, no naj-
vea od zamjerki joj je injenica kako je njegovo opljakano blago
pronaeno, i to na otoku Gardiner's Island, na istonom kraju Long
Islanda u New Yorku; naime, ovdje je obitelj Gardiner doputala gu-
sarima pristup na podruje Kiddove vladavine. Moglo bi biti tono da
se blago na Oak Islandu sastoji od skrivenih platnih popisa za francu-
sko i britansko brodovlje, ali - to kao da je preslab motiv za izgradnju
jednog ovako masivnog skrovita. Od Vikinga pa sve do vremena po-
jave NLO-a, od Asteka do hugenota - popis moguih izvornih vlasni-
ka ovih dragocjenosti postajao je sve duim, a kombinacija sredstava
i motiva postala je pravi lakmus test za sve ove prie.
Jedna od vjerojatnijih teorija kae da se ovdje radilo o panjolskom
jedrenjaku punom dragocjenosti, koje je nevrijeme nagnalo na skreta-
nje s puta i zaustavljanje u Novoj kotskoj. Rudarski strunjaci osmi-
slili su ovakvo skrovite izraeno od klada, sakrili u njega svoje drago-
cjenosti i pokuali se vratiti u panjolsku da bi tamo nabavili snaniji
brod. No, tijekom putovanja podigla se nova strana oluja i posada je
nestala, odnijevi sa sobom svoju tajnu.
Sve dok ovaj "Rudnik novca" ne odlui predati svoje blago, ovakve
e se rasprave nastavljati i ostajati nerijeene.
Natjeui se s dvije stotine godina starim pokuajima iskopavanja,
vlasnici Rudnika novca, kao i nekoliko neovisnih istraivaa, pokua-
li su utvrditi barem to, o kakvom bi se ovdje blagu, to lei ispod mor-
ske povrine, moglo uope raditi.
Tako su 1954. godine vlasnici Rudnika novca dobili pismo, kojim
ih se obavjetava kako blago ispod malenog Oak Islanda nije nikakav
plijen negdanjih gusara, ve sadri svete relikvije i zlato iz jeruzalem-
skog Hrama, kao i rukopise i razne isprave koje bi mogle znatno pri-
donijeti boljem upoznavanju povijesti ovjeanstva. Iz drugih je
izvora do njih stiglo uvjeravanje, kako bi zapisi skriveni ispod otoia
mogli sadravati zemaljsku genealogiju Isusa Krista. Sveti Gral moda
ipak - prema piscima knjige Sveta krv, sveti Gral, Richardu Leighu i
Michaelu Baigentu - ne bi trebao biti kale ili tanjur, ve - krvna loza,
to se od kralja Davida preko Isusa protee sve do naih vremena.
Zanimljivu zagonetku nam je ostavio i Sir Francis Bacon, piui o ou-
Slika 14.2: Replika kodiranog natpisa, pronaenog na Oak Islandu
u Novoj kotskoj, kojim se tragai za blagom obavjetavaju o mogu-
im, ispod zakopanim dragocjenostima. Izvorni natpis je izgubljen.
vanju vanih isprava u - ivi. A na Oak Islandu su pronaeni ostaci
opletenih boca s tragovima ive.
I dok se rasprava odvija i dalje te ostaje nerijeenom, jedno se ni-
kako ne moe porei: da se jednom netko, oigledno velikih gradi-
teljskih znanja i strunosti, izloio grdnim potekoama i nevoljama
da bi sakrio neto. Jasno je i to da je svoj sloeni posao okonao prije
1795. godine. Utvrivanje starosti metodom radioaktivnog ugljika
smjestilo je mogue pronalaske u starosno razdoblje izmeu najrani-
je 1390.-tih, i najkasnije 1660.-tih godina.
Tko je mogao osjetiti potrebu za izgradnjom ovako sloenog pod-
zemnog zdanja, i to prije no to je kolonizacija iz Europe zahvatila i
Novu kotsku? Tko je u ono doba mogao imati takve silno znaajne
dragocjenosti, da bi drao potrebnim zatititi ih na ovaj nain? I tko
je mogao raspolagati sposobnostima i znanjima, kao i ljudstvom da
osmisli i potom izvede jedno tako sofisticirano skrovite? Negdje oko
1118. godine, devetorica su se mueva - izvornih vitezova templara,
vratila iz Jeruzalema u Francusku. Njihova je misija, barem za javnost,
trebala biti osiguravanje prolaza i cesta za kranske hodoasnike, to
su u masama posjeivali Svetu zemlju - podosta poduzetna zadaa
za aicu ratnika. No, njihov je pravi cilj mogao biti i posve drukiji.
Ovi su se prvi Vitezovi smjestili u prostoru negdanjih tala Salomono-
va hrama, i u naelu se godinama bavili lovom na blago. A pri povrat-
ku u Francusku doekani su dobrodolicom kao junaci, privukavi
na sebe i punu pozornost sv. Bernarda.
Bernard od Clairvauxa toliko je uvjerljivo propovijedao i gorljivo
zagovarao ove kranske ratnike, da je na kraju ovu malu skupinu
pretvorio u viteki red, koji je po logici stvari trebao biti suparniki
njegovom redu cistercita. Razlika je bila u tome, to su vitezovi tem-
plari osnovani kao ratnici - sveenici. Poloivi zavjet Crkvi i svome
Redu, nisu bili duni odgovarati niti jednoj drugoj ovozemaljskoj
sili. Mladii iz bogatih europskih obitelji nahrupili su da bi se pridru-
ili Redu, donosei mu sa sobom i svoja obiteljska naslijea. Plemii
su darivali Redu svoje posjede i zemlju. Tako je Red ubrzo osnaio
dovoljno da bi raspolagao golemim novanim svotama te poeo i po-
suivati novac, djelujui tako kao prva banka u Europi. Najuglednije
obitelji Europe zalagale su kod templara svoj nakit i posjede za zajmo-
ve, koje bi dobivali iz imune templarske banke.
Ironija je u tome to je upravo ovakav uspjeh templara pridonio i
padu njihova Reda. Plemstvo mu je postajalo zavidno na bogatstvu i
moi, ali sve do trenutka dok vojska kriara nije izgubila Jeruzalem,
a templari predali i posljednju kransku utvrdu, nitko se nije ni usu-
ivao izazvati ih na bilo koji nain. A tada je izazov postao toliki da je
Red - pao.
Dugovanja francuskoga kralja Filipa prema templarima bila su
golema - kako u novcu, tako i po tome, to je ba njima trebao biti i
osobno zahvalan; jer, spasili su mu ivot titei ga od parikih mafija-
a. Samo, izmeu vjerovnika i dunika nije postojalo nikakvo uzaja-
mno potovanje. Kada je kralj zatraio da ga prime u Red, hladno su
ga odbili. Stoga se prometnuo u takvog neprijatelja templara, da im je
natovario brdo lanih optubi te ih prijavio rimskome papi.
I tako su u petak, dana Gospodnjega 13. listopada 1307. godine,
vojske francuskih vojnika istodobno udarile na sva templarska sredita
te pohvatale na stotine vitezova, koji su potom bili mueni sve dok
ne bi priznali krivicu po svim tokama optunica, kojima su ih tere-
tili njihovi muitelji. A u to je bilo ukljueno tovanje avla, homo-
seksualizam, pljuvanje po Kriu te naroito tovanje nekakvog idola
u obliku odsjeene glave. Mnogi su vitezovi podlegli mukama, dok
su preivjele spaljivali na lomaama.
Premda mu je u cijelosti uspjelo poraziti Red, kralj Filip ipak nije
ostvario svoj pravi cilj. Naime, neto prije onog sudbonosnog listo-
padskog dana, pariki Hram - kao sjedite jedine postojee banke na
svijetu - bio je ispranjen. Sva su blaga iz njega bila utovarena na te-
retna kola i prebaena do luke La Rochelle. Ondje su templarsko bo-
gatstvo pretovarili na brodove, a templarska je flota jednostavno -
iezla.
Sve otada se raspravlja o njezinom odreditu.
Templari su mogli pronai utoite od progona u Portugalu, gdje su
se preimenovali u Vitezove Kristove. Mogli su pobjei i u Englesku;
ondje je vladao kralj Edward I, koji bi im sigurno ostavio dovoljno
vremena da se sklone prije no to bi se upustio u potjeru za njima.
Dobra bi im skrovita bili i brojni otoci uz sjeverne i zapadne obale
kotske, budui da su templari imali mnogo toga zajednikoga sa
kotskim kraljem. I njega je, ba kao i njihov Red, papa ekskomunici-
rao, i ubrzo e se zajedno nai pod udarima engleskog kralja Edwarda.
Robert the Bruce ekskomuniciran je zato to je svoga suparnika u
borbi za prijestolje ubio u dvoboju, i to pred samim oltarom crkve u
Greyfriarsu. Potom je oko sebe okupio dvojicu utjecajnih biskupa i
nekolicinu plemia, te pred njima samoga sebe proglasio kraljem na
kotskom krunidbenom kamenu. Igrom sudbine, nakon toga je postao
odmetnikom, te je godinama ivio skrivajui se po piljama i - zahva-
ljujui Englezima - ostajui iz godine u godinu bez pojedinih la-
nova svoje obitelji. No, unato svemu, izaao je kao pobjednik iz bitke
kod Bannocksburna. I iako povijest biljei jo mnoge bitke u kojima su
Englezi bili nadmoniji, uvjebaniji i opremljeniji, a koti osueni su-
protstavljati im se bacanjem kopalja i kamenja na njih, Bannockburn
je bio drukiji.
U poetku je ak izgledalo da se kotske snage povlae; no, bilo je to
samo kako bi Engleze namamili u dubinu bojnoga polja. A tada su
odnekud iznikle svjee snage vitezova. Iznenaenje je bilo razorno po
Engleze: oekivali su laku pobjedu nad neprijateljem, a onda su izne-
Slika 14.3: Umjetniki prikaz Toma Millera o dolasku Henryja Sinclaira na oto-
i Oak Island, Nova kotska, u ljeto 1398. godine.
nada gledali same sebe kako bjee s bojinice, spaavajui vlastite i-
vote. kotska je dobila najvaniju bitku u svojoj borbi za neovisnost.
Bilo je to 24. lipnja, datuma koji je svet za tradiciju templara, dana na
koji se slavi Ivanje.
Robert the Bruce je potjecao iz normanske obitelji koja je tijekom
1066. godine izvrila invaziju na Englesku. Istog su podrijetla bili i
vlasnici Roslina, obitelj Sinclairovih. Bili su rodbinski povezani i s
obiteljskom granom St. Claire iz Francuske, a obje su ove grane od
poetka bile ukljuene u osnivanje Reda vitezova templara. Bilo je to
vrijeme kada su pojedine obitelji bile gotovo jednako mone kao i
kraljevi, a tako je bilo i s francuskim i kotskim St. Clairovima. kot-
ska je grana ubrzo preuzela zapovjednitvo nad templarskom flotom,
mornaricom velikom poput svih drugih kraljevskih mornarica Eu-
rope etrnaestog stoljea, a dom njihovih predaka postao je sjeditem
templara, izbjeglih pred progonima.
Tako je 1398. godine, dakle - gotovo stoljee prije Kolumba -
Henry Sinclair od Roslina poveo ekspediciju radi istraivanja zemalja
u istonim dijelovima Kanade i Nove Engleske, koje su njegovi sjever-
njaki preci posjetili jo prije nekoliko stoljea. Kormilar mu je bio
Antonio Zeno; on je pomno biljeio to se dogaalo tijekom putova-
nja i istodobno izraivao pomorske zemljovide. Pristavi uz obale No-
ve kotske drugoga dana lipnja 1398. godine, Sinclair je odaslao oma-
nju skupinu vojnika kao izvidnicu, a svoga kormilara nazad kui,
dok je sam ostao prezimiti u Novoj kotskoj, i to najmanje tijekom
jedne zime.
Iz svojega sjedita u Kanadi, Sinclair je kasnije poveo omanju vojsku
prema jugu. U Westfordu, Massachusetts, u arki s domorodakim
stanovnitvom, ostao je bez svojega pouzdanika, izvjesnog Sir Jamesa
Gunna.
kotske su snage na njegovu grobu ostavile u kamenu uklesan grb
obitelji Gunn, dobro vidljiv i danas. Drugi vitez bez kojega su ostali, za
nas bezimen, umro je ili je ubijen tijekom nastavka putovanja prema
jugu. Njegov kostur u vitekom oklopu otkriven je u Fali Riveru jo
u doba kolonijalizma. No, najznaajniji spomenik ove templarske eks-
pedicije bila je izgradnja osmerokutne templarske crkvice u Newportu,
na Rhode Islandu. Uzor joj je bila Crkva Svetoga Groba u Jeruzalemu,
prema kojoj su templari gradili i uzdizali sline strukture po raznim
dijelovima Europe. U kotskoj su jedino takvo zdanje nalik Hramu
podigli u Orkneyu, na podruju kojim je vladala obitelj Sinclair.
Kasnije je kula u Newportu postala sreditem estokih rasprava,
premda se zna da je prvi europski istraiva koji je ugledao obalu
Rhode Islanda bio Verrazano; on je odmah izradio i zemljovid, te sa
sobom kui donio i dokaze o ovim ekspedicijama prije Kolumbova
vremena.
Zapoevi s izgradnjom 1436. godine, obitelj Sinclair je pokrenula
podizanje iznimno sloenog zdanja crkve u Roslinu; ono vrvi ukra-
snim poganskim glavama i raznim stvarima, koje su mogle potjecati
jedino iz Sjeverne Amerike, poput kukuruza i aloe, za koje se navodno
u Europi nije znalo prije Kolumba. Sinclairi su pritom zaposlili grae-
vinare i zidare - masone, iz svih dijelova zemlje, kako bi im izgradili
ovu crkvu, te su u stijeni izveli golemo skrovite, u koje bi se moglo
sakriti blago, pa ak i vojska. Premda su se slobodni zidari odazvali i
1436. godine odasvud stigli u Roslin, s radovima se ipak nije zapoelo
prije 1441. godine. Ba i nema neke logike u tome da se radnici pozo-
vu i plaaju punih pet godina kako bi uokolo sjedili i gubili vrijeme.
Stoga je mnogo vjerojatnije da oni ipak jesu radili, itavo ovo vrije-
me. Flota pod zapovjednitvom Sinclaira odvela je njihovu slobodno-
zidarsku vojsku do Novoga svijeta, koji e ubrzo i slubeno biti otkri-
ven. Ondje su izgradili Rudnik novca, prepun zamki i za dananje
istraivae. Koristei se graditeljskim vjetinama koje su templarima,
kao i cistercitima svetog Bernarda bile dobro poznate, ondje su poka-
zali stupanj svojih pravih umijea: u izradi otvora, iskopavanjima
dugakih kanala i tunela, izgradnji lanoga ala i sjajno zabrtvljenog
drenanog sustava.
Puno jedno stoljee templarsko je blago lealo u sigurnosti rosslyn-
ske crkve. Potomci vitezova templara ustrojili su se kao "slobodni
zidari", koje je zapoljavala i titila mona obitelj Sinclair. Kad je Ja-
mes II postao kraljem, odredio je da upravo Sinclairovi postanu na-
sljedni uvari slobodnih zidara. Ove dunosti u kotskoj nisu oslobo-
eni ni danas.
No, ubrzo e dravna politika i vjerski sukobi klan Sinclairovih
iznova gurnuti u rat. Protestantizam, nadahnut Calvinovim uenjima,
proirio se i kotskom. Njihovim su omiljenim ciljevima napada po-
stale ikone po katolikim crkvama, a Sinclairovi su bili i ostali - zadr-
ti katolici. Okupili su se kao jedan i poeli spaavati zlatne kalee i
druge svetinje iz crkvi koje su podupirali. Engleska kruna, sada ve u
rukama protestanata, podigla se protiv monih klanova i obitelji to
su vladali kotskom.
Bitka kod Solwaya 1542. godine donijela je poraz kotskoj, a i gu-
bitak Olivera Sinclaira, desne ruke kotskoga kralja Jamesa V; pao je
u englesko zarobljenitvo. Ve prigodom roenja svoje kerke Mary,
James V je proroki izrekao da je njegova dinastija stigla do svoga
kraja. Stoga je Mary, kasnije poznatu kao kotsku kraljicu Mariju, jo
kao dijete povjerio na uvanje obitelji Sinclair. Oliver, puten iz en-
gleskog zarobljenitva 1545. godine da bi nakratko posjetio obitelj,
nestao je i iz kotske, kao i iz povijesti.
Osnovna misao moje knjige Izgubljeno blago vitezova templara sa-
stoji se u uvjerenju da je blago u to vrijeme ve bilo prebaeno na
otoi Oak Island i ondje pomno zapeaeno. Ondanji poglavar
klana Sinclair, William, podijelio je svoju tajnu s najmonijom enom
Francuske onoga doba, kraljicom Marijom de Guise, koja je pripada-
la i irem krugu normanskih obitelji. Ona je Williamu poloila "za-
vjet utnje" te pridodala: "Tajnu koju ste nam otkrili i zadrat emo
kao tajnu."
Postojanje ovoga zavjeta moralo je biti poznato obitelji Guise, no
samo mjesto ostalo je tajnom to se prenosila samo s koljena na kolje-
no obitelji Sinclair. Neprestani ratovi i vjerski sukobi silno su je po-
godili - Sinclairovi su postali poznati po tome da umiru iznenada - u
ratu, ili u zatvoru. U jednom je trenutku taj obiteljski lanac pukao, i
tajno mjesto na kojemu je lealo blago nije bilo preneseno sljedeem
narataju. Zato danas veina suvremenih pokuaja iskapanja u Rudni-
ku novca zapoinje iznova. David Tobias, dananji vlasnik otoia,
prvi put je uo za priu o blagu na Oak Islandu dok je tijekom Drugog
svjetskog rata kao pilot u Novoj kotskoj uvjebavao letenje. Osobno
je na istraivanja utroio nekoliko milijuna dolara, sluei se najsuvre-
menijim pomagalima prilikom traganja za blagom.
Po njegovu je naputku istraivanje nastavljeno uz svesrdnu pomo
raznih korporacija i institucija, poput djelatnika iz muzeja National
Museum of Modern Science u Ottawi, te uglednog instituta Woods
Hole Oceanographic Institute iz Massachusettsa. Ovoj su Tobiasovoj
skupini, poznatoj i pod nazivom "Triton Alliance", ve odobrena
nova iskapanja i im se razrijee jo neke zakonske prepreke, iznova
e prionuti na posao nastojei nadvisiti sposobnosti srednjovjekovnih
uvara templarskoga blaga.
15. POGLAVLJE
Tajne Rosslynske crkve
Je li Marija de Guise znala za njih?
Jeff Nisbet
Francuska kraljica Marija de Guise voljela je dobre ale. Kada joj je
engleski kralj Henry VIII odaslao prosce, poruila mu je kako je njezin
vrat isuvie tanuan - cinino podsjeanje na Henryjevu drugu su-
prugu, Anne Boleyn, i njezinu dekapitaciju.
I tako se umjesto za engleskog, Marija udala za kotskoga kralja
Jamesa V, kojemu je 1542. godine rodila najpoznatiju kotsku mo-
narhijsku nasljednicu, Mariju - kraljicu kotske. Bilo je to svega tjedan
dana prije Jamesove smrti. 1546. godine, u poecima vladavine svoje-
ga maloljetnog djeteta, Marija de Guise sklopila je neobian sporazum
sa Sir Williamom Sinclairom od Roslina.
O sljedeem se dijelu toga sporazuma naroito mnogo raspravljalo:
"Mi se zaklinjemo i obvezujemo spomenutom Sir Williamu da emo
mu biti iskrena i vjerna gospodarica. Njegove emo savjete i tajnu to
nam je pokazana i zadrati tajnom, te emo mu u svim prigodama
davati najbolje i najiskrenije savjete koji su u naoj moi."
Autori Tim Wallace-Murphy i Marilyn Hopkins objavili su godine
1999. knjigu Rosslyn: tajni uvari Svetoga grala, u kojoj su utvrdili
kako je "opi ton itavoga pisma neobian; kao da se ovdje podreena
osoba obraa sebi nadreenom gospodaru, a ne suverena vladarica
svojemu vazalu."
Kakvu su to tajnu pokazali Mariji u Rosslynu, to je dovela do ovako
udnovatog odnosa?
Nagaanja je bilo mnogo: da se radilo o Kaleu koritenom na Po-
sljednjoj veeri, o mumificiranoj glavi Kristovoj, o krunidbenom Ka-
menu sudbine, o dijelu pravoga Kria, o Kovegu saveza i / ili o genea-
lokim zapisima o svetoj lozi, to su je svojim brakom utemeljili
Marija Magdalena i Isus. A u nedavno izalom izdanju asopisa Tem-
plar History, Veliki Glasnik kotskih vitezova templara navodi kako
je "jednom sreo tipa posve uvjerenog da su Rosslynsku crkvu izgra-
dili samo kako bi prikrili svemirski brod, nalik onome kakav je imao
ET." Um moe posvuda vrludati.
I dok je kotskoj kraljici Mariji mogla biti pokazana bilo koja od
navedenih stvari, osobno vjerujem da su joj pokazali neto posve
drukije - neto unutar zidina rosslynske crkve, to je bilo posve je-
dinstveno za krvnu lozu koju je dijelila sa Sir Williamom.
No, promotrimo prvo tko su oni bili.
Marija de Guise bijae unuka Renea II od Anjoua i Lorraine, a
ovaj opet unuk Renea I, koji je odigrao znaajnu ulogu u ivotu Iva-
ne Orkanske. Oba su Renea naslijedila i titulu jeruzalemskog kralja,
jer su potjecali od brata Godfroi de Bouillona, Baudouina, koji je bio
prvi nositelj ove titule. Godfroi se nalazio na elu prvoga Kriarskog
rata, kojim se Svetu zemlju namjeravalo osloboditi iz ruku "nevjer-
nika".
Tako je upravo Baudouin dao odobrenje prvoj devetorici vitezova
templara da se smjeste na brdu gdje se nalazio Salomonov Hram, is-
pod ijih su ruevina i kopali za tim
tajanstvenim Neim sljedeih godi-
na. Baudouin je pripadnicima Reda
odobrio i njihov prvi znak - dvostru-
ki kri, po uzoru na kri pokrajine
Lorraine.
Christophor Kolumbo je u svojim
biljekama naveo kako mu je upravo
kralj Baudouin odobrio prvo zapo-
vjednitvo nad brodom, tako da se
misli kako je Kolumbo na zapad
putovao pod zastavom na kojoj se
nalazio kri. No, je li to bio jedno-
struk ili dvostruki kri? Moda je
od iznimne vanosti podatak da je
kralj Rene II naruio i izradu zemljo-
Slika 15.1: Marija de Guise, supru-
ga kotskoga kralja Jamesa V i maj-
ka kraljice Marije od kotske.
vida; bio je to prvi zemljovid na kojemu je upisan i naziv Amerika, a
nastao je 1507. godine. Ovaj je zemljovid nedavno kupila knjinica
amerikog Kongresa za pet milijuna dolara, i moda bi jednom mogao
dokazati da je i neto vie od tek spektakularno skupog komada kar-
tografske promidbe.
William je bio unuk graditelja crkve u Rosslynu, a ovaj je potjecao
od nekoliko drugih uglednih obiteljskih ogranaka St. Clairovih. I
Hughes de Payens, jedan od prve devetorice vitezova templara, prona-
ao je suprugu meu St. Clairovima; jedan lan ove obitelji bio je iz-
nimno znaajan za uspon velikoga kotskog junaka Roberta the Bru-
cea, dok je drugi vjerojatno 1398. godine, dakle - devedeset i etiri
godine prije Kolumbova prvog slubenog putovanja - zapovijedao
ekspedicijom to je krenula za Novi Svijet.
Oito, Marija i William su imali mnogo toga zajednikog i prije
negoli su joj pokazali tajnu spomenutu u gornjem pismu. Obje su
njihove loze bile povezane s velikim junacima njihovih naroda, oboje
su bili u krvnom srodstvu s barem jednim, ako ne i vie pripadnika
prve devetorice templara, i svako je od njih bio na neki nain povezan
i s otkriem Amerike.
U lanku "Otkrie daljnjih izuzetnosti rosslynske crkve", koji slije-
di nakon ovoga, govorim o nedavnim promjenama izvrenima na
stropu Rosslynske crkve, posebno oko "zvjezdanih ukrasa". Nagaam
da se time poremetio onaj izvorni arhitektonski izgled stropa od vre-
mena izrade tih zvijezda, a to ba nije omiljeni stav, posebice ne me-
u mnogim pristaama Rosslyna, koji ga dre "knjigom uklesanom
u kamen".
Ovdje u govoriti o pet dijelova crkvenoga svoda i o tajni, za koju
mislim da ju je William razotkrio Mariji de Guise, prigodom njezine
posjete ovoj crkvi 1546. godine, kada se proslavljala stogodinjica
postojanja.
Uimo za njima.
Vjerujem kako je William zatraio od Marije da pogleda gore i
dobro proui strop crkve; pritom joj je svrnuo pozornost na injenicu,
da - dok su dva od njegovih pet dijelova izraena na uobiajeni nain,
s jednako rasporeenim arhitektonskim elementima, preostala tri
dijela kao da su nekako previe pretrpana!
WEST
S
N
E
Slika 15.2: Izgled svoda Rosslynske crkve, podijeljenog na pet dijelova, s druki-
je rasporeenim elementima iz sredinjeg dijela, ime se dobiva oblik kria od
Lorraine s obrnuto postavljenim kracima.
Imajmo na umu da su arhitektonski elementi u ova tri dijela zahti-
jevali znatno vie klesanja od prva dva, te ih je bilo i mnogo tee izve-
sti; tada ju je sigurno upitao - to misli, zbog ega je to tako izvedeno.
U ovom trenutku - da Marijin dinastijski um esnaestog stoljea
nije bio upuen u ovo iznenadno otkrie - William bi joj rekao ono,
to sada ja govorim vama: da je prostor stropa crkve u Rosslynu izra-
en u pet dijelova, od kojih svaki predstavlja jedinstveni arhitekturni
element cvjetnih uzoraka, osim onoga dijela sa zvijezdama - nazvat
emo ga prvim dijelom, na kojemu su uglavnom samo zvijezde. Na
drugom, pretrpanom dijelu, postoji tono dvostruki broj arhitekton-
skih elemenata od broja zvijezda iz prvog dijela. Trei dio opet ima
isti broj elemenata kao i prvi. etvrti dio na neki nain odvaja razli-
ke izmeu prvog i drugog dijela, i premda ne sadri toliko isklesanih
elemenata kao drugi dio, moralo ga je biti takoer teko izraditi, bu-
dui da gotovo nema ponavljanja istih elemenata. Peti dio ima manje
izraenih ukrasnih elemenata od etvrtoga, no i njegova je izvedba
morala biti teka.
Vjerujem da je William usmjerio Marijin pogled na strop Rosslyn-
ske crkve upozoravajui je na njegove pojedine dijelove, da bi joj po-
tom objasnio kako je njegov djed prije jednoga stoljea u njemu za-
pravo prikrio - kri od Lorraine!
Kao to prikazuje crte 15.2 u nastavku, kada sa stropnog prostora
uklonimo zatrpane ukrasne elemente, te ih rasporedimo onako kako
su rasporeeni u prvom i treem dijelu, otkriva nam se dvostruki kri
Lorraine s istegnutim kracima sa strane. To nisu kraci jednake duine,
kako inae izgleda izvorni spomenuti kri, ve njegov kasnije uveden
oblik, kojim se u potaji iskazuje jedna daljnja posebnost, o kojoj u
govoriti kasnije.
Simbolizam kria od Lorraine objanjava se na razliite naine.
Prema Boydu Riceu, autoru lanka objavljenog u asopisu Dagobert's
Revenge, francuski pjesnik i esejist Charles Peguy tvrdio je kako dvo-
struki kri jednako dugakih krakova zapravo predstavlja "ruke Kri-
stove, ruke Sotonine, i, neobino, ali - krv obojice."
Izmeu ostalih napomena koje Rice naglaava u tom lanku, nala-
zi se i ova: da kri predstavlja "jedinstvo suprotnosti, ispreplitanje
stvaralake i ruilake snage, ili jedinstvo mukog i enskog naela."
Tvrdi i da su oba kraka koji presijecaju osnovni stup, ujedno i simboli
za onu drevnu izreku "Kako gore, tako i dolje"; da je kua Anuvina-
ca, kojoj je pripadala i Marija, podupirala "kraljevsku vrstu umjetnosti
hermetizma" ili tradiciju, koju su prema legendi "pali aneli predali
ovjeanstvu". Nadalje, autor objanjava da je - kada je u Francuskoj
po prvi put objavljen tekst iz opusa hermetizma, pod nazivom Corpus
Hermeticum - bio posveen upravo Mariji de Guise, te je ona stoga
"prihvatila kri od Lorraine kao svoj osobni simbol."
Povjesniari koji obrauju doba Ivane Orleanske razljute se im im
se spomene kako je Ivana krenula ususret lomai, na grudima vrsto
steui upravo takav kri. Odmah poinju naglaavati da joj je, prema
"slubenim" zapisima, kri dao jedan engleski vojnik, koji ga je na
brzinu sklepao od dva komada drveta, dok je drugi dobila od svee-
nika iz pratnje. Ali, nije li mogue da istina o neemu bude potajno
skrivena - u lai o tome? Nije li mogue da je ovakav kri od Lorrai-
ne u sebi skrivao istinu o dva kria s kojima je pola u smrt? A budui
da su Francuzi Burgundije Ivanu izdali i prodali Englezima, dok se
francuski kralj, za kojega je izborila prijestolje, nije ni osvrnuo na nje-
zine vapaje za milost, moda je ovaj kri, kao i njegov naziv "dvostru-
ki kri" zapravo prikriveni podsjetnik na ove izdaje?
No, vratimo se mi Rosslynu.
William u to vrijeme nije mogao Mariji pokazati dvostruki kri je-
dnakih krakova, ve njegov kasnije nastali oblik, u kojemu je jedan krak
kria upola krai od drugoga. U nekom je trenutku, moda u nastojanju
da se stari simbol hermetizma prilagodi kranskoj ortodoksiji, gornji
krak kria bio skraen na polovinu donjega. Ponekad se o njemu go-
vori kao o kriu INRI, ime se podsjea na ispisanu plou to ju je Pon-
cije Pilat dao pribiti iznad Kristove glave tijekom njegova razapinjanja.
No, prihvatimo li da simbolizam ugraen u kri crkve iz Rosslyna
eli poruiti kako zvjezdani dio po logici treba biti onaj "gornji" dio
kria, dok je produeni donji dio onaj to je "dolje", tada vidimo da
su krakovi kria u Rosslynu - izvrnuti, tako da je krai krak smjeten
ispod, a ne iznad duega.
Zbog ega?
U lanku o crkvi u Rosslynu napisao sam kako je jedan od templa-
ra, kojega su 13. listopada 1307. uhitili i potom ispitivali, ustvrdio da
mu je tijekom inicijacije u Red pokazan uobiajeni kranski kri, te
da mu je pritom reeno "ne polai svoju vjeru u ovo, jer nije dovoljno
staro."
Unato silnim raspravama to ih je uzburkala teorija Dana Browna
zahvaljujui Da Vincijevom kodu - koja nije nimalo nova, jer govori
o braku Isusa Krista i Marije Magdalene, kojim su ustanovili krvnu
lozu to je preivjela do danas - ne bi li ona kratka izjava ispitivanog
templara moda mogla ukazivati na to, da je ovaj brak bio tek jo sa-
mo jedan brani savez u nizu tijekom postojanja jedne daleko starije
krvne loze, te da je izvorna devetorka prvih templara otkrila neoborivi
dokaz o tome, skriven duboko ispod ruevina jeruzalemskog Hrama?
Naravno, bila bi ista ludost podastrijeti ovakav - za Vatikan here-
tiki - dokaz bilo kome, posebice kada se u to vrijeme radilo o svega
devetorici vitezova, usto jo i siromanih - na cijelom svijetu. Za pro-
nalazae toga opasnog novog saznanja bilo je bolje da priekaju neka
bolja vremena, razmotre sve svoje mogunosti te razviju mudar i os-
tvariv poslovni plan za budunost - a vjerojatno su upravo to i uinili.
Jer, tijekom sljedea dva stoljea, vitezovi su prerasli u najbogati-
ji viteki red na svijetu. Povijest nam govori da su ih u poetku etrna-
estog stoljea barbarski zatrli, ali mnogi vjeruju da se unutarnji krug
uspio odrati, te preselio svoj rad u podzemlje, i to u kotskoj, poni-
jevi svoju istinu sa sobom. Osobno vjerujem da je taj unutarnji krug
moda i sam mogao izazvati povlaenje reda, kao dio nastojanja da
ga se "svede na pravu mjeru"; naravno, ova teorija nije omiljena u mno-
tvu ljubitelja templarskoga reda.
Kada su se William Sinclair i Marija de Guise susreli u Rosslynu
na proslavi stote godinjice crkve, u Rimu je bilo podosta napeto. Kato-
lianstvo se nalo pod opsadom nove opasnosti i neugode zvane refor-
macija. Ubrzo se kranski svijet rascijepio nadvoje, i Rim vie nije
bio u stanju podizati silne vojske svojih kraljevskih podanika da bi
unitavale herezu posvuda, kud god bi papa samo upro prstom. U e-
tvrti vie nije ario i palio samo jedan veliki momak; stigao je i drugi.
Najmonija crkva koju je svijet ikada poznavao, bila je podijeljena
i pobijeena.
No, reformatorskoj se crkvi ipak nee dopustiti da se razvija u miru.
Tako je ivotu Marijinog unuka, prvoga kralja kotske i Engleske za
kojega se pouzdano zna da je bio slobodni zidar, zaprijetila 1590.
godine opasnost od stranih "vjetica". Ovaj slavni proces, nazvan
Suenjem vjeticama iz North Berwicka, okonao je jedno stoljee
progona vjetica po kotskoj, ali pokazao i to, da prosjeni prezbiteri-
janac moe biti jednako osvetoljubiv kao i prosjeni katolik, posebno
kada se radi o borbi protiv vladavine Sotone.
I dok se izmeu dviju velikih kranskih snaga postupno uspostav-
ljala ravnotea, niti jedna od njih danas ne moe ustvrditi da je sveta-
ka, i svaka od njih jo na sebi nosi teinu kria vlastite krivice. Jo
jedan savreni dvostruki kri, moda?
Zanimljivo je to i suvremena amerika grana Vrhovnog vojnog
reda jeruzalemskog Hrama, ili krae - SMOT (Sovereign Military
Order of the Temple of Jerusalem) kao svoj slubeni znak koristi isti
Slika 15.3: S lijeva udesno: Kri od Lorraine, iz doba hermetizma, s jednakim
kracima; kranski kri, kao simbol razapinjanja; kristijaniziram kri od Lorrain
(INRI); kri iz Rosslyna s obrnutim kracima, ujedno i simbol SMOT-a.
onakav izvrnuti oblik dvostrukoga kria kakav je izveden i u Rosslyn-
skoj crkvi. Njihova znaka, "runo izraena i izvezena zlatom", moe
se nabaviti putem interneta, a dio njezine prodajne cijene odlazi u
ime Reda u dobrotvorne svrhe.
U heraldikim se knjigama navodi da je dvostruki kri, kod kojega
se krai, gornji krak nalazi iznad duega, donjeg, poznat kao Patrijar-
halni kri. A to ako su graditelji Rosslyna svojedobno odluili izvesti
vlastitu malu alu, te ovaj Patrijarhalni kri izvrnuli da bi na svodu
crkve ostavili - "Matrijarhalni kri"?
Mariji de Guise bi se svidjela ovakva ala, no - svia li se i nama?
Osniva Rosslyna zasigurno se posluio nekom visokom matema-
tikom dok je planirao ovakvu igru na svodu crkve; ali, pritom nije
bio posve toan. U etvrtom su mu dijelu preostala etiri arhitekton-
ska elementa, i jedan u petom - dakle, sveukupno njih pet. Samo,
ovakva je pogreka u raunu mogla biti i vrlo dobro isplanirana.
Tijekom svoga posljednjeg posjeta Edinburghu otiao sam u mu-
zej Velike loe kotske, gdje sam uoio jedan izloak datiran s poet-
kom devetnaestog stoljea. Bili su to slobodnozidarski estar i kuto-
mjer, okrueni petokrakom zvijezdom. Ovih je pet krakova opisano
kao "pet toaka bratstva". No, ono to me doista uzdrmalo bila je inje-
nica da je i zvijezda s pet krakova bila izvrnuta naopako.
U klasiku Manlyja P. Halla iz 1928. godine pod nazivom Tajna ue-
nja svih razdoblja, autor je imao kojeta za rei o ovoj zvijezdi s pet
krakova ili o pentagramu. On tvrdi kako je to "simbol magijskih vjeti-
na kojima se slavi vrijeme", te da "pomou pentagrama unutar svoje
vlastite due ovjekmoe ne samo zavladati i upravljati svim stvorenji-
ma koja su mu inferiorna, ve moe zahtijevati i da ga ozbiljno shva-
aju i oni koji su superiorni, koji se nalaze iznad njega." Nadalje, tvrdi
kako se zvijezda s dva kraka okrenuta prema gore naziva Mendesovim
jarcem, jer "izvrnuta zvijezda ima isti oblik kao i glava jarca." Kao to
objanjavam u jednom od svojih lanaka u nastavku, "Razotkrivena
Ivana Orkanska", jarac je esto ponavljani slobodnozidarski simbol.
Hallovo obrazloenje izvrnute zvijezde apokrifnije od sviju ostalih,
navedeno je u posljednjoj reenici njegova poglavlja o ovim pitanjima:
"Kada se zvijezda obrne tako da njezin gornji krak padne na dno,
time se oznaava pad Jutarnje zvijezde."
A to je uistinu nezgodna tvrdnja.
Dok promatramo kretanja nebeskih tijela, ne oekujemo da emo
ih vidjeti kako padaju. Promatrajui gdje nam se i kada one prikazuju,
mi zapravo odreujemo i svoj poloaj meu njima - a to smo inili i
znatno prije no to nam to slubena povijest priznaje. Samo, ovaj
Hallov "pad Jutarnje zvijezde" odmah budi sjeanja na mnoge mitove
to govore o danima kataklizme, u kojima se ruilo i padalo i samo
nebo. Ukoliko tako neto opet postane opazivom pojavom, tada emo
se u kretanju nai mi, a ne nebo.
I sumnjam da emo pri tome misliti kako je to zabavno.
16. POGLAVLJE
Otkrie ostalih neobinosti
Rosslynske crkve
Pomno prouavanje smjeta drevnu
zagonetku u dramatino novo svjetlo
Jeff Nisbet
Rosslynska crkva smjetena je svega desetak kilometara junije od
Edinburgha, drevnoga glavnoga grada kotske. U petnaestom ju je
stoljeu izgradio grof William Sinclair od Roslina, i sve otada je ova
crkva bila i ostala jednim od najtajanstvenijih i najkontroverznijih
zdanja na Zemlji. Posljednjih je godina ova kontroverza dosegla svoj
vrhunac meu istraivaima alternativne povijesti, slobodnozidar-
skim "tragaima za svjetlom" i lovcima na blago; svi oni nastoje ovdje
otkljuati tajne za koje osjeaju da su skrivene u zidinama crkve.
ULOZI SU VELIKI
Takvi neustraivi istraivai na razne naine nagaaju kojeta: da crkva
u sebi uva dugo izgubljeno blago vitezova templara, komad Pravoga
Kria, kotski krunidbeni Kamen sudbine, mumificiranu glavu Kri-
stovu, a moda ak i sveti Gral svih relikvija - sam sveti Gral.
Nema sumnje, kolekcija svjetske klase, samo - nita od svega nave-
denog nije pronaeno. Rosslyn dobro uva svoje tajne.
Potomak Sinclairovih - Niven Sinclair, danas poslovni ovjek u
Londonu, rado kae kako je William gradio rosslynsku crkvu "u vrije-
me kada su se knjige zabranjivale ili spaljivale, pa je stoga odluio
potomcima ostaviti poruku isklesanu u kamenu." Nivenov najdrai
projekt u koji je posljednjih godina uloio mnogo svoje energije odno-
si se na dokazivanje, da je Williamov djed krenuo na putovanje u cilju
otkria Amerike, i to itavo stoljee prije no to je Kolumbo krenuo
prema jednom posve drugom cilju, a povijest mu ga kasnije slube-
no priznala kao prvospomenuti.
Niven takoer vjeruje da Krist nije umro na kriu; preivio je i
imao djece sa svojom suprugom, Marijom Magdalenom. Ovim je
brakom zaeta krvna loza to se odrala stoljeima, i to kroz nekoliko
visokih i monih europskih obitelji, ukljuujui i Nivenovu. No, na
podruju vjere biblijska pripovijest o uskrsnuu i dalje pobjeuje kod
veine, tako da Nivenu preostaje i dalje voditi svoje bitke.
Premda je izraz uklesano u kamenu postao istoznanicom za "ne-
promjenjivo", kod Rosslyna to nije sluaj. Unutar crkvenih zidina bile
su izvoene neke vrlo vane izmjene, koje su potom prikrivene.
POGLEDAJMO
Unutranjost jo s ulaza pozdravlja oi takvom svetkovinom isklesa-
nog kamena, da ovjek ne zna kud bi prije pogledao. Neobino lie
i likovi vise posvuda - sa zidova, lukova, svoda; opi je dojam jasno
zamiljen kao kranski, no poblii pregled otkriva da mnoge od ovih
isklesanih divota svoje simboliko podrijetlo vuku iz posve drukijih
ideologija, ak i poganskih.
Tako ete ondje pronai glavu Zelenoga ovjeka, drevnog keltskog
boga vegetacije, kako viri iz lia isklesanog u kamenu. Na najslavnijoj
strukturi Rosslyna - stupu Pomonika, isklesani zmajevi grickaju
korijenje onoga to se posjetiocima predstavlja kao Nordijsko drvo
ivota. Pridodajte ovome mjeavinu uklesanih pripovijesti iz drevnih
hebrejskih zapisa i legendi koje se bave templarima i slobodnim zida-
rima, i dobit ete arhitektonski recept za trajni uspjeh. Jer, osim neko-
liko opasnih godina tijekom reformacije, u vrijeme kada su se prote-
stantski zeloti obraunavali s onim to su nazivali idolatrijom, crkva
se uspjeno ouvala.
I iako su joj tijekom godina bile jo pridodane odreene pojedino-
sti, vjeruje se da je izvorna "knjiga u kamenu" grofa Williama ipak
ostala nedirnutom. Unato tome, tijekom posljednjeg posjeta kot-
skoj naiao sam na nekoliko pranjavih knjiica - vodia za Rosslyn
- koji su mi tu i tamo ispriali drukiju pripovijest.
Odetajmo do sredita crkve i pogledajmo gore.
Slika 16.1: Unutranjost crkve u Rosslynu.
Veliki svod Rosslynske crkve podijeljen je na pet dijelova. etiri se
bave cvjetnim temama, pri emu je svaki drukiji i jedinstven, ponav-
ljajui se samo unutar pojedinih dijelova. No, peti se dio razlikuje od
ostalih. Umjesto cvijea, on je prepun zvijezda i - drugih stvari!
U jednom se kutu toga dijela nalazi bradata glava uz koju je i uz-
dignut, otvoreni dlan. Niven Sinclair opisao ju je kao glavu Krista i
Kristovu ruku, uzdignutu na blagoslov njegovih predaka u trenutku
dok su kretali u svoje pretkolumbovsko otkrivanje Amerike. Ali,
prema lanku iz 1877. godine, koji je izaao u tomu XII Izvjea Dru-
tva antikvara u kotskoj, pisac Mark Kerr opisuje ovaj dio svoda
jednostavno kao "otvoreni dlan", a njegov se opis temelji na razgovoru
voenom s ondanjim rosslynskim upnikom, veleasnim Johnom
Thompsonom.
Gdje se sakrila Kristova glava i Njegov blagoslov prilikom izgrad-
nje ove knjige u kamenu, i zbog ega se sada nalazi ondje?
Dva reda iznad Kristove glave nalazi se "sunce u punom sjaju",
dok se jedan red iznad oblinjeg dijela sa zvijezdama, u kutu uzdie
Mjesec, opisan u obje knjiice kao "Mjeseev srp" odnosno "mala zvi-
jezda". Meutim, danas je ovaj Mjesec pun i okrugao, i s takvim odli-
kama povrine kakve se nisu mogle vidjeti 159 godina prije, nego to
je Galileu teleskop navodno omoguio promotriti Mjesec iz dvadeset
puta vee blizine no itko prije njega. to je to isklesano u Rosslynu,
to njegov graditelj nije nikada namjeravao uklesati?
Blizu istonoga kraja crkve stoje dva stupa koji zajedniki pruaju
osnovu za ono to je postalo rosslynskom najtrajnijom legendom -
onom o ubojstvu klesarskog pomonika, kojega je ubio njegov majstor.
Legenda kae da je majstor zidar proveo dosta vremena u Rimu i
ondje prouavao nain izrade stupova, a naroito jednoga, kojega je
namjeravao isklesati u Rosslynu. No, kada se vratio kui, vidio je da
je njegov pomonik - pronaavi nadahnue u snu - obavio taj posao
prije njega. U naletu ljubomornog bijesa, majstor je jednim jedinim
udarcem u glavu usmrtio svoga pomonika.
I premda su oba stupa velianstvena, jasno je da Pomonikov stup
znatno nadmauje onaj majstorov.
Ovo Kerrovo izvjee, u kojemu je naveo i upravo iznijetu legendu,
govori o Majstorovu stupu kao o "Grofovom stupu", a u opisu Johna
Slezera iz 1693. godine, u djelu pod nazivom Theatrum Scotiae, autor
Pomonikov stup naziva "Prinevim stupom". Godine 1774. biskup
Forbes od Caithnessa naglasio je kako je Slezer pri tome mislio na
prinevsko podrijetlo osnivaa, budui da je ovaj bio posljednji princ
kotskog orkneyskog otoja.
Znam, zbunjujue je. Da bi se zbunjenost jo i poveala, ispod zvjez-
danog dijela svoda, straga, isklesana je glava koju su naroito pomno
prouavali slobodni zidari. Njihova tradicija tvrdi da je to glava nesret-
nog umorenog pomonika, na kojoj se vidi i sudbonosna rana - a koja
neodoljivo podsjea na legendu slobodnih zidara o smrti Hirama Abifa,
arhitekta Salomonova Hrama, ubijenog na vrlo slian nain. No, pri-
mijeeno je kako je pomonikova glava nekada na licu imala uklesanu
i bradu, koje sada vie nema. Doista neobino, budui da pomonici u
ono doba uope nisu putali brade.
Majstor, pomonik, grof ili princ - tko je tko? Je li mogue da se u
rosslynsku "knjigu uklesanu u kamenu" pokuala uplesti i neka druga
igra, koju osniva ove crkve nikada nije namjeravao ugraditi u nju,
ostavljajui nas tako i danas da tragamo za odgonetkom i djeliima
istine?
Godine 1954. je kotsko Ministarstvo rada utvrdilo kako je Rosslyn-
ska crkva iznimno vlana. Stoga je odlueno da se unutranjost crkve
premae tekuom cementnom otopinom koja je trebala zaustaviti
vlagu. Umjesto toga, stvari su se u crkvi jo pogorale. I vie od toga.
Budui da svjea boja moe prikriti kojekakve grijehe, nedavno izvre-
ne izmjene nisu vie primjetljive, a s dosta autoriteta mogu ustvrditi
kako bi trokovi uklanjanja ovakvog "poboljavanja stanja", kad bi to
bilo mogue, bili nedopustivo skupi. ini se da e slavna izreka iz
Rosslyna o "Istini koja pobjeuje sve", morati priekati na neke bolje
dane. A moda i ne?
Sve vie se vjeruje da je grof William bio vodea drutvena linost
onih dana, te da je u svoju crkvu ugradio neto, to se nikada ne bi
moglo izmijeniti - neto, na to je morao dugo ekati da bi bilo pri-
mijeeno. A uzevi u obzir injenicu da su Vitezovi templari slubeno
bili ustrojeni zato da bi titili kranske hodoasnike na putu prema
Svetoj zemlji, te da su kasnije muki potomci grofa postali nasljedni
Veliki majstori slobodnih zidara sve do poetka osamnaestog stolje-
Slika 16.2: Neki znanstvenici vjeruju da je Rosslyn zapravo replika Salomonova
Hrama u Jeruzalemu.
a, Williamova bi nastojanja oko igre ove vrste ipak mogla biti poma-
lo iznenaujua.
Rosslynska crkva otvorena je na dan sv. Mateja, 21. rujna 1446.
godine, a 1450. godine bila je i slubeno posveena ovom svecu. Bu-
dui da 21. rujna oznaava jesenji ekvinocij, kada Sunce izlazi tono
na istoku od Rosslyna, odluio sam pogledati nije li grof odluio osta-
viti gore, na nebu, zapis koji bi mogao odraavati onu istinu, koju je
namjerio uklesati dolje, na Zemlji.
I - nisam se razoarao.
Openito se dri da je ui unutarnji krug vitezova templara uspio
izbjei straan progon Reda 1307. godine u Francuskoj; da je u kot-
skoj nastavio s radom u potaji, irei ono za to su vjerovali da je
Istina, ali - osmiljenim zagonetnim priama, utemeljenima na astro-
lokoj mitologiji prolosti; vjerovali su da se ona zasniva na injenica-
ma, ali i na astronomskim otkriima, za koja su znali da e biti pronae-
na kada za to doe vrijeme.
Za njih se misli i to da su u srednjovjekovnu Europu onoga vreme-
na donijeli ah i tarot karte; tako je bratstvo potiho i strateki utkalo
dugo zaboravljene istine u osnovu i potku povijesti istine, koje e
sagledati samo oni s "oima to vide" i "uima to uju".
Grof William je znao da se ak i knjiga uklesana u kamenu moe
pretvoriti u prainu; zato je svoju oporuku ispisao i na neunitivom
dnevnom nebu, te je tako sakrio u svjetlosti. U knjizi Rosslyn: uvar
tajni Svetoga grala, autori tvrde kako su mjesto na kojemu lei Rosslyn
"jo Druidi odabrali kao svetite za Saturna, vrhovnog uvara tajni".
Moja su istraivanja pokazala da su bili u pravu.
Kad je 21. rujna 1450. godine Rosslyn bio posveen, Sunce je izalo
tono istono od crkve. Tijekom dana, iza Sunca i u istoj ravnini sa
Zemljom, leali su planeti Saturn i Neptun, a takav se njihov raspored
dogaa samo jednom u svakih trideset i est godina. I svi su se oni
uzdizali nevidljivi u svjetlosti dana unutar zvijea Djevice, simbolu
razliitih boginja pronaenih u raznovrsnim astrolokim tradicijama.
No, pratei usporedbe - zacrtane u mojim drugim lancima - iz-
meu sustava vjerovanja drevnoga Egipta i onih to su vladali kot-
skom, uoio sam sljedeu zanimljivost: grka je tradicija vjerovala
kako je Sfinga izvorno imala glavu Djevice i tijelo Lava. Takoer treba
rei, da glava Sfinge kakvu poznajemo danas doista ne izgleda propor-
cionalno svome tijelu, ve je premalena i novija, u usporedbi s tijelom,
dosta oteenim vremenskim nepogodama. Ustvari, ona izgleda kao
da je isklesana iz neke prethodno postojee glave, a prije no to je vri-
jeme otetilo tijelo, ova bi njezina dananja glava vjerojatno izgledala
jo i manja.
Druga jedna tradicija izjednaava Djevicu s egipatskom boginjom
Izidom, dok u naruju dri malog Horusa, posljednjega od boanskih
kraljeva. Od vremena prodora kranstva, Djevicu su izjednaavali s
Djevicom Marijom, koja u naruje privija djetece Isusa. No, za tem-
plare se govori da su oboavali Crnu Madonu, a ne bijelu, kakvu je
kranska umjetnost promicala toliko dugo vremena. Vjerojatno se
dralo dovoljno sigurnim da se vrata prolih sustava vjerovanja ipak
mogu ostaviti barem odkrinuta.
Vrlo daleko od naeg solarnog sustava, ali u istoj ravnini s nama,
lei zvijezda imenom Zaniah, kod Kineza poznatija kao Rajska vrata.
Sljedea njoj najblia zvijezda je Porrima, ponekad zvana i Antevorta
ili Postvorta, prema dvjema drevnim boicama - proroicama.
Prije no to napustimo Rosslyn, pogledajmo jo jednom na onaj
dio njegova svoda sa zvijezdama. Nizovi zvijezda izmjenjuju se kao da
se radi o ahovskoj ploi - svi, osim dva. Svaki od ova dva niza dodiru-
je i zrcalno odraava onoga drugog, te time izvre redoslijed u ostatku
itavog tog dijela. Mnogi svjetski "mitovi" opisuju nam dan "kada se
sruilo nebo", dan koji je izmijenio nebeski poredak, pojavu koja se
promatrala i moe se objasniti ukoliko je dolo do iznenadnog urua-
vanja i pomicanja Zemljine kore od (ili prema) polovima, to bi iza-
zvalo preplavljivanja kopna vodama svjetskih oceana u kataklizma-
ma, koje su kranima tako dobro poznate kao veliki biblijski potop!
Ima smisla u tome da nije veliki svemir bio onaj koji se pomicao, ve
da smo to ipak bili mi. Dva reda iznad rosslynskog punog Mjeseca
nalazi se golubica s maslinovom granicom u kljunu. Moda je to Sir
William mislio na golubicu kao Noinog glasnika nade u trenutku po-
vlaenja visokih voda?
Kada je zapoelo zatiranje Reda templara 13. listopada 1307. godi-
ne, misli se da su templarska flota i ui unutarnji krug Reda uspjeli
izbjei smrt zaplovivi prema kotskoj, i donosei joj na brodovlju
svoje blago i svoju istinu. Skriven ispod mranog nonog obzora, te
je noi na nebu bio posve isti raspored planeta kao i na dan posveenja
rosslyske crkve, samo to se u njega umijeao jo i jedan drugi, tada
jo "neotkriveni" planet, Uran. Posve u skladu s dogaajima od toga
nesretnog petka trinaestog, raspored se nalazio unutar Vage, obiljeja
Pravde. S obzirom na ovu veliku nebesku "sluajnost", postoji velika
vjerojatnost kako je unutarnji krug vitezova sam odluio da je dolo
vrijeme za povlaenje Reda, te sam odabrao i datum u skladu sa zvje-
zanim rasporedom. Nema veze - ionako e svi ve odavno biti mrtvi,
kad Istina jednom konano pobijedi Sve!
Dana 4. studenog, kada su templari mogli dospjeti do Rosslyna
nakon prethodnog pranjenja svojih skrovitih skladita oruja po Ir-
skoj, Sunce i Mjesec su bili u istoj ravnini ve u zoru; bio je to doista
spektakularni raspored est nebeskih tijela. A nakon tono etiri stoti-
ne godina plus dva dana nakon datuma otvorenja Rosslyna na dan 21.
rujna 1446. godine - konano je otkriven i Neptun, dakle - tijekom
istog takvog ponovljenog rasporeda planeta na nebu. Doista krasan
poklon za godinjicu otvorenja crkve, barem onima koji spoznaju!
Dosta se nagaalo o tome to su templari mogli znati o ranoj po-
vijesti Zemlje, a to im se nije inilo mudrim otkrivati u ono vrijeme,
kao i o tome, koliko su od tih znanja uspjeli prenijeti na slobodne
zidare, da bi se ona otada izgubila. Dananji kotski templari, kojima
povezanost s izvornim templarskim Redom esto znaju i estoko ospo-
ravati, iznenada su postali gotovo neumjesno aktivni u suvremenim
dogaanjima. Odobren im je poseban savjetniki status kod Ujedinje-
nih Naroda, a njihov trenutno najdrai projekt je rad na tome, da se
dananje jeruzalemsko svetite - Kupola nad Stijenom (engl. Dome
of the Rock) - stavi pod nadzor i upravu Ujedinjenih Naroda. O svemu
ostalom obavijaju se tek uzvienom utnjom.
Tono, bave se jo i nastojanjima da se zatiti kotska povijest, ali
- nije im se naroito svidjelo moje tumaenje iste. Reeno mi je posve
jasno i bez uvijanja da imam pravo na svoja miljenja, ali kako ona
odaju neupuena ovjeka. Kad sam primijetio da su moda upravo
"upuena miljenja" ona, u koja su nas sve dosad upuivali, te da bi
moda ba ona mogla imati malo veze s Istinom, nisam dobio odgovor.
Ili, jesam - samo utnju.
Jedan od templara, uhienih u petak, 13. listopada 1307. godine,
utvrdio je prilikom ispitivanja kako mu je tijekom inicijacije u Red
pokazan uobiajeni kranski kri te reeno: "Ne polai svoju vjeru
u ovo, jer nije dovoljno staro." Je li mogue da su sve protivnike
strane u dananjim sukobima tijekom punih nekoliko tisua godina
bile zavedene i izigrane, samo kako bi se proizvela esto predviana
kriza vjere - kriza, to e pridonijeti uvoenju neke nove vjere, u koju
e pohrliti svi oni koji su iznenada ostali bez vjere?
Je li mogue da - zbog otkrivanja stvari koje su nas nekad inile
prijateljima - prije svega trebamo razotkriti ija je to sjajna zamisao
bila da nas se meusobno zavadi - i zato?
Ili je moda ve prekasno?
17. POGLAVLJE
Pukotina
u Da Vincijevom kodu
Je li rosslynska crkva Dana Browna ondje,
gdje on kae da jest?
Jeff Nisbet
Dan Brown, autor Da Vincijevog koda, uinio je ono, to su mnogi
od istraivaa alternativne povijesti eljeli uiniti. Napisao je mega-hit
o jednoj tajni, koja za golemi broj itatelja predstavlja teorije to uda-
raju ravno u lice povijesti kakvu poznaju.
Silno sam uivao itajui njegovu knjigu i ne zavidim Brownu na
njegovu uspjehu. No, budui da se veliki dio knjige bavi slobodnim
zidarima i naslijeem vitezova templara iz rosslynske crkve u kotskoj,
dakle - predmetima o kojima sam i sam dosta pisao, elio bih naglasi-
ti veliki nedostatak u njegovim podacima.
Ve negdje pri kraju svoje prie, Brown pie o tome kako "zemljo-
pisne koordinate padaju tono na meridijan sjever - jug, to prolazi
kroz Glastonbury", te da je ova crta tradicionalno obiljeje otoka Avalo-
na kralja Artura, i smatra se sredinjim stupom britanske svete geome-
trije. On tvrdi i da je upravo zahvaljujui svetoj lozi ili Ruinoj Liniji
Rosslyn - ili Roslin, kako se izvorno naziva - i dobio svoje ime (dakle,
od Rose Line).
Brownovo smjetanje Rosslyna na istu zemljopisnu duinu gdje je
i ona na kojoj se nalazi opatija Glastonbury, i to u kljunom trenutku
njegove pripovijesti, jedno je od vanijih uporita o koja se oslanja
njegova pria; samo, ono je pogreno.
Naime, meridijan sjever - jug iz Rosslyna ne prolazi tono kroz Gla-
stonbury. Ustvari, on prolazi dobrih tridesetak kilometara zapadnije.
I onda, gdje je tono taj sredinji stup britanske svete geometrije?
U lanku "Piramide u kotskoj", ukljuenom u ovu knjigu, govo-
rio sam o neobinoj geometriji leyline crta, koje sam otkrio bavei se
kotskim krajolikom. Ondje sam spomenuo kako se jedna od njih pro-
tezala juno od Craigleitha do samostana cistercita u Melroseu. Budu-
i da je opat Bernard de Clairvaux osnovao gotovo istodobno templa-
re i cistercite, mnogi i danas tvrde kako su oni zapravo bili dva kraka
jednog te istog reda. Napisao sam takoer "kako se ova crta produa-
vanjem k jugu nepogreivo spaja s Glastonburyjem." I dok je rosslyn-
ski meridijan promaio Glastonbury za tridesetak kilometara, sama
crkva lei na jednoj od drugih crta, koje sam spomenuo u svom lanku
- i to na vrlo zanimljivoj crti.
Vratimo se na 5. kolovoza 1999. godine.
Dok sam se nalazio u posjetu prijatelju u selu Temple (Hram), sta-
rom sjeditu templara udaljenom svega osam kilometara od Rosslyna
prema jugoistoku, pokazali su mi natpis to se nalazio ispod zvonika
inae ve jako uruene crkve (kirk - kotski naziv za engl. church ili
crkvu). lanak s mojim prijevodom toga natpisa, koji je djelomino
navijetao da je Isus imao djece s Marijom Magdalenom, izaao je u
asopisu Fortean Times u svibnju 2001. godine.
Upravo sam toga dana bio u Rosslynu i ondje fotografirao maleni
kip u kripti crkve - statuu bradatoga lika, koji dri knjigu i klju, i za
kojega se mislilo da predstavlja sv. Petra.
Kada sam nekoliko tjedana potom pregledavao ovu uveanu foto-
grafiju, uoio sam kako je u bradi Petra uklesan piramidalni oblik,
koji se dobro uklapao u prirodni rast isklesanih dlaka, i to na nain
za koji je bilo jasno da ga ne bi izvodio niti jedan klesar svjestan dra-
gocjenosti svoga vremena, osim ako to ne bi bilo unijeto u nacrt na-
ruitelja. Odmah ispod vrha piramide bila je Petrova usna. I im sam
zamijetio da su mu usne neproporcionalno male, odjednom se poeo
redati itav niz drugih sablasnih opaanja.
Unutar lica sv. Petra bilo je skriveno jo jedno, manje lice, koje je
s njim imalo zajednike usne, i to odgovarajue za svoju veliinu. Oi
toga lika virile su iz Petrovih nosnica, dok mu je ruka bila uzdignuta u
poloaju ili pozdravljanja nekoga, ili iekivanja neijega aputanja.
Tada sam se ukoio.
Opazio sam da brada ovoga skrivenog lica zapravo oblikuje glavu
jo manjega stvorenja, spojenog s cijelim tijelom.
Stajao je tu - s lijevom nogom to se odmarala na Petrovoj knjizi,
i rukama kao u kakvoj glumakoj pozi, ispruenima oko otvora na
Petrovu kljuu. Smjeten na junoj stijeni kripte, Petrov je klju bio po-
stavljen tako da je pokazivao u smjeru kojim bi se krenulo pri odlasku
iz Rosslyna - kroz Temple, a zatim prema samostanu Melrose Abbey.
Uinilo mi se silno ironinim da upravo sv. Petar pokazuje put
prema heretikom natpisu na Hramu. James Bentley je 1995. godine
u svojoj knjizi Kosti bez spokoja: pripovijest o relikvijama ustvrdio, da
se zemni ostaci ovoga sveca uvaju u Vatikanu, budui da se on smatra
stijenom na kojoj se temelji Katolika crkva, kao i onim koji glasu
pape pridaje autoritet. Bentley navodi da je "papa, ma to se za njega
teoretski govorilo, najvei dio svojega autoriteta dugovao upravo i-
njenici to je bio uvar tijela Svetoga Petra."
ini se takoer, da izmeu Marije Magdalene i Petra nije vladalo
previe sloge i ljubavi. U djelu Pistis Sophia, jednom od gnostikih
evanelja, Marija kae: "Bojim ga se, jer on mrzi enski rod." A u Evan-
elju po Tomi, Petar govori: "Neka nas Marija ostavi, jer ene nisu
vrijedne ivota." Koristei se ovim malim kipom Petra da bi otkrio he-
rezu koja umanjuje vjerodostojnost Vatikana, i to naglaavanjem dugo
potiskivane vanosti Marije Magdalene, klesar koji je izraivao Petra
pokuao se takvim stavovima osvetiti, i to u Marijinu korist.
Ali, to moda nije sve to je ovaj kip trebao razotkriti. Meu optu-
bama koje su se sruile na templare tijekom njihovih suenja, mnoge
su spominjale njihovo oboavanje odrubljene glave. Prva od tih optu-
bi glasila je: "Oni su u svakoj pokrajini imali svoje idole, naime -
glave, od kojih su neke imale i po tri lica." Hmmm!
No, u svom lanku "Otkrie ostalih neobinosti rosslynske crkve",
spomenuo sam kako u crkvi ima elemenata koji oito nisu dio izvornih
arhitektonskih radova. Ustvari, izgledalo je da su izvoeni nedavno,
a sveti Petar je upravo jedan od tih elemenata. Arhitekt Kerr, kojega
sam citirao u tom lanku, nije spominjao ovaj kip 1876. godine u svom
opsenom prikazu crkve, objavljenom u Izvjeima Drutva antikvara
u kotskoj. Pa zato je onda on sad ovdje?
Jedan je istraiva pokrenuo ovo pitanje pred suvremenim templa-
rima kotske na ovaj nain: "Kada se izvede opseno prouavanje iz
bilo kojeg kuta ili aspekta vezanog uz rosslynsku crkvu, mora se pri-
znati da predmet prouavanja nije statian, pa stoga treba zakljuiti da
nije sve istinito."
Pretpostavljam da Kerr nije vjerovao dokazima to su mu se nalazi-
li pred vlastitim oima, a ne bih ni ja na njegovu mjestu.
Naime, od 1999. godine bio sam u Rosslynu u nekoliko navrata i,
moram priznati - u tri dimenzije nisam vidio ono, to sam uoio na
svojim fotografijama Petra. Zbog ega?
Odgovor se moe nalaziti u golemom zanimanju koje je za Rosslyn
pokazao pionir fotografije, Louis Daguerre, izumitelj dagerotipije.
On je 1822. godine izumio dioramu, tehniku kojom se u mranoj pro-
storiji mogu osvijetliti dvodimenzionalne slike kako bi pruile iluziju
trodimenzionalne stvarnosti. Napravio je tako i dioramu crkve u Ros-
slynu, za koju je ponjeo i burne kritike.
Zar je moda Daguerre mogao voditi ruku Petrova skulptora prili-
kom izrade ovoga malog kipa to e biti poloen u Rosslynsku crkvu
kad za to doe vrijeme, i to tako, da u trodimenzionalnom prikazu
sakrije tajnu koja se smjela vidjeti samo u dvije dimenzije? I je li mo-
gue da je Daguerre moda ak bio odabran da naslijedi znanje, koje
e kasnije njegovo ime ispisati velikim slovima u analima povijesti
fotografije? Moglo bi se raspravljati o tome da Torinski pokrov, nedav-
no raskrinkan kao srednjovjekovna podvala i krivotvorina, ipak foto-
grafski predstavlja "negativ" nekog lika. U svojoj knjizi o Pokrovu iz
1994. godine, autori Picknett i Prince idu toliko daleko, da navjeu-
ju kako je ovu relikviju po fotografskim naelima stvorio nitko drugi
doli - Leonardo da Vinci.
No, vratimo se opet ruevinama kirka (crkve) u Templeu.
Unutar ostataka crkve nalazi se udnovati grobni natpis, uklesan
slino onima opisanim u Gardnerovoj knjizi Krvna linija svetoga
Grala (pogledajte sliku 17.1, kao primjer uobiajenog grobnog natpisa
na templarskim grobovima). Gardner pie: "U slikovnim prikazima
vezanim uz Gral, upravo kao i u grafikom simbolizmu, mesijansko
se naslijee iskazuje enskom posudom (kaleom) i mukom otricom.
U Rosslynu i po drugim dijelovima kotske, sve zidne rezbarije i gro-
bovi vitezova Grala sadre ovaj dvojaki znak. Prikazuje se kao kale
s visokim drkom i licem okrenut prema naprijed. U samoj posudi
cvjetni uzorak Ruina Kria oznaava da po-
suda - uterus - sadri Isusovu krv."
Meutim, nadgrobni spomenik u Hramu
ima jasno vidljiv kale, ali ondje nema i otrice.
Zato je nema? Proitajmo sam natpis: "Bea-
trix Lucy, supruga Henryja Herberta Philli-
pa Dindasa od Arnistona, treeg baroneta;
roena 14. svibnja 1876., preminula 6. stude-
nog 1940." Dakle, ovdje se radi o grobu ene i
to, posluimo li se Gardnerovim objanjenjem
i nainom razmiljanja, ene koja je proslije-
dila krvnu lozu Isusa i Marije Magdalene! Is-
traiva Tim Wallace Murphy tvrdi, naime,
da se uvijek raunala samo enska krvna lini-
ja, a ne muka. Pretpostavljam, sve po onoj
staroj: "Beba mamina, moda i tatina."
Templarima je Hram darovao kralj David
I, za kojega Gardner misli da je i sam bio lan
obitelji Grala. Nakon unitenja i zatiranja Reda,
Temple je preao u posjed vitezova hospitala-
ca. Tako je bilo sve do protestantske reforma-
cije, kada se iznova vraa u vlasnitvo krune.
Tijekom vladavine kotskog kralja Jamesa VI,
prvoga od kraljeva za kojega se i slubeno
zna da je pripadao slobodnim zidarima, Hram
je kao posjed predan obitelji Dundas; ne tako
davno, pod svoju ga je upravu uzelo vijee Mid-
lothian Council, a tako e i ostati.
Beatrix Lucy bila je roena kao Lady Bea-
trix Douglas-Home.
Za imena obitelji Douglas i Home ve se dugo uka da bi mogla
imati veze s templarima i slobodnim zidarima. Sir James Douglas je
bio pouzdanik Roberta the Brucea; spominjao sam ga u lanku o
Bannockburnu. I za borbeni stijeg Ivane Orkanske misli se, da ga je
oslikao jedan lan obitelji Home. Govorka se da je kopija Ivaninog
prstena s ugraviranim "Isus Marija" predana Homeovoj keri. U opa-
Slika 17.1: Primjerak ti-
pinog templarskog nad-
grobnog natpisa, na koje-
mu se nalaze oba simbola
- enski kale i muka o-
trica.
tiji Glastonbury Abbey stoji kamen sa
slinim natpisom, pa nam preostaje
samo pitanje - koju se to Mariju u oba
sluaja eljelo uiniti besmrtnom -
Djevicu Mariju, ili Magdalenu.
Jugoistono od ruevina Hrama na-
lazi se drevni luk, ostatak nadsvoe-
nog prolaza, i to smjeten usred polja.
ini se da ne vodi nikuda, a opet - tako
je okrenut, da se - kada se proe kroza
nj, kao to sam uinio ja - naete upra-
vo na onoj crti, koja Rosslyn i Temple
povezuje sa samostanom Melrose. Ka-
menje od kojega je luk izveden prekri-
veno je uzorkom nalik ribljoj kosti,
unutar kojega se uvijek iznova ponavlja
slovo M, kao da se utvruje neko davno
zaboravljeno gradivo!
Krenimo sad u Melrose, udaljen ko-
jih trideset i pet kilometara odavde.
U opatiji Melrose pokopano je srce
kotskoga junaka, Roberta the Brucea. Povijest nam govori kako je
na samrtnoj postelji sam Robert poelio da njegovo srce lei u Svetoj
zemlji, pa je stoga James Douglas s jo sedmoricom vitezova ponio
Robertovo srce u srebrnom koveiu na taj daleki put. Jedan od vitezo-
va u pratnji bio je i William Sinclair od Roslina. Budui da su se u
panjolskoj predugo zadrali, skupinu vitezova ondje su zatekli orua-
ni sukobi s Maurima. etvorica su poginula, ukljuujui Douglasa i
Sinclaira, a ostali su se zajedno s Robertovim srcem vratili u kotsku.
Prisjetimo li se crte leyline koja prolazi tek sedamdeset kilometara
sjeverozapadno od opatije Melrose, vraajui se kroz Temple i Rosslyn,
dospjet emo do samostana Dunfermline Abbey, gdje je pokopano
Robertovo tijelo. Povijest nam ne objanjava zbog ega tada nisu sjedi-
nili njegovo srce s tijelom, kada se oboje nalo toliko blizu.
U Da Vincijevom kodu se mnogo polae na injenicu da se Rosslyn
nekad izvorno nazivao Roslin; to se nastoji povezati s glavnim pred-
Slika 17.2: Nadgrobni natpis na
grobu Lady Beatrix Lucy, bez pri-
kaza otrice kao mukog simbola.
Slika 17.3: Drevni luk u okolici Templea u kotskoj, koji se povezuje s
templarima iz davnih vremena.
metom djela - Ruinom Linijom (Rose Line), ali se i Rosslyn povezu-
je s Glastonburyjem du istog meridijana. Samo, tono na sjeveru od
Glastonburyja ne lei Rosslyn, ve opatija Melrose Abbey i otok Craig-
leith, a to se naziva tie - i Melrose takoer u sebi ima rije rose kao
korijen.
Etimologija prihvaena za Melrose objanjava da se ovdje radi o slo-
bodnozidarskom ekiu ili mel, kada se nae ispred ruiasto oboje-
nog pjeanika, od kojega je opatija izgraena. I dok na odreenom
svjetlu opatija doista dobiva neke ruiaste tonove, korijen mel bi
mogao biti i drukijeg podrijetla. Grke rijei melas i mels oznaavaju
neto to je "tamnih boja, ili crno", odnosno "grana". Stoga predlaem
mogunost da bi ime Melrose moglo znaiti potamnjelu granu rue
ili svete krvne linije, koju su templari iz sigurnosnih razloga prenijeli
u kotsku, te potom utkali u razne dijelove podruja i krajolika, ko-
ristei se pritom davno zaboravljenom geometrijom, poznatom jo
od vremena prije Kristova roenja.
I kada ve govorimo o etimologiji, promotrimo malo i kriptologiju.
Jedno od nekoliko starih naina izgovaranja Craigleitha je i Craglieth
- a to je anagram od Grail Tech!
Beatrix Douglas-Home bila je ki dvanaestoga grofa iz obitelji
Home, a i tetka etrnaestoga grofa, Aleca Douglasa-Homea. Alec je
obnaao dunosti glavnog tajnika premijera Nevillea Chamberlaina,
u vrijeme dok je Chamberlainova politika nastojala umiriti vapaje
svijeta zbog nacistikih nedjela, sve dok sukob i Drugi svjetski rat nisu
postali neizbjeni. Kasnije je Alec postao ministrom vanjskih poslova,
te je uzdignut na ast viteza od Thistlea 1962. godine. Na vrhuncu
hladnoga rata, zahvaljujui skandalu koji je izazvao Profumo, Alec je
postao britanskim premijerom, a kasnije i predsjednikom Bilderberge-
ra, elitnog udruenja meunarodnih monika, za koje mnogi danas
misle kako su upravo oni skrojili ovakvo stanje u svijetu, u kakvome
ivimo.
Ako sveta krv tee i danas - kako nam to navijetava nadgrobni
natpis na posljednjem poivalitu Beatrix, koja je preminula u dvade-
setom stoljeu - a jo je vanije to se zna i ijim venama - to nam
je onda donijelo ovo saznanje tijekom stoljea, ta spoznaja koja nije
namijenjena nama, obinim smrtnicima? Koliko se to svetaca i junaka
pobrinulo za to, da se stado dri smireno i zadovoljno svojim udje-
lom, usto jo i uvijek spremno da se estoko zauzme za Boga i Domo-
vinu? I koliko je to glava suverena trebalo pasti da bi nam se na kraju
ponudio ovakav mraan i nesiguran svijet u kojemu se danas nalazimo?
No, konvencionalna misao tvrdi nam da Isus nije imao djece, te da
je svatko tko i pomisli drukije - budala.
Bez obzira na to, ja opet tvrdim da su tijekom tisuljea neki od
mitova bili oteti, i u potaji utkani u osnovu i potku izvornih isprava,
koje povjesniari koriste da bi pripremali udbenike za nas. U svome
podruju istraivanja otkrio sam, primjerice, da su knjige Johna Bar-
boura The Bruce i Waltera Bowera kotska kronika, premda otro kri-
tizirane od strane akademika kao nacionalistiki obojene, unato sve-
mu zapravo bile prijenosnici, kroz koje su se izmeu redova provukle
prikrivene istine iz ovih mitova - istine, koje se posljednjih godina sve
vie kupuju.
Iskreno se nadam da nikome nee uspjeti iznova prognati u pod-
zemlje ove istine - bilo utnjom o njima, bilo omalovaavanjem; jer,
upravo su to dosad bila dva pouzdana oruja, koja su toliko esto
pomagala pri oblikovanju odobrenih verzija povijesti, onoj kakvoj su
nas poduavali u kolama.
Iako kau da nada vjeito cvjeta u ljudskim grudima, ona brzo i
blijedi. Bojim se da je ova tako posebna znaajka ovjeka ve odavno
ocijenjena kao ljudska slabost, te da su je tijekom tisua godina kao
poznato sredstvo koristili oni odabrani pojedinci, koji su povlaili
nae uzice i zatezali nae lance - oni, koji diljem svijeta - zatieni i
sigurni u svojim "dvoranama za ratovanje" - uokolo smireno vuku
modele svojih brodia i tenkova po velikom plonom zemljovidu.
Nedavno se uzdigla velika praina oko Da Vincijevog koda Dana
Browna i Pasije Mela Gibsona. I dok Gibsonova Pasija optuujuim
prstom upire i okrivljava za Kristovo razapinjanje, Brownov Kod sta-
vlja na kunju Kristovu boanskost, navijeujui nam da je imao
smrtnu ker koja ga je nadivjela. Jo jednom su se sukobili krani i
idovi, i to oko stvari koje vladajua povijest odbija ispitati na odgo-
varajui nain, a vjera i dalje objanjava - na posve neodgovarajui
nain.

Takoer se pojavio i izvrstan dokumentarac Aleca Jonesa End Game:
Blueprint for Global Enslavement (Zavrna igra: Plan za globalno
porobljavanje) u kojemu se izmeu ostalog raskrinkava Bilderberger
Grupa, elitno udruenje meunarodnih monika, meu kojima su i
neki od najeminentnijih dananjih i bivih politiara.
injenice objelodanjene u tom filmu su zastraujue, a sam materi-
jal je dostatan za knjigu, te se stoga neu sada baviti njime, ali vam
preporuujem da ga obavezno pogledate.


Mark Twain ree: "Istinu nije teko ubiti, ali je dobro ispriana la
besmrtna."
18. POGLAVLJE
Pravo tajno drutvo iza
Da Vincijevog koda
Ti iznenaujui Rosenkreuzeri
Mark Amaru Pinkham




Kao to svi koji su proitali knjigu Dana Browna Da Vincijev kod zna-
ju, zaplet se bavi djelatnostima drevnoga tajnog drutva, poznatog
pod nazivom Sionski priorat. Stvarno postojanje tog drutva, tvrdi
Brown, jedna je od neprijepornih istina koje je utkao u svoj - inae
izmiljeni - roman. To bi se i moglo drati tonim dok je jo radio na
svom rukopisu, ali nedavno su autori knjige Sveta krv, sveti Gral - ne-
izmiljene knjige, koja je Browna i upoznala sa samim pojmom Sion-
skog priorata - javno izjavili da se ini, kako je veliki dio podataka
vezanih uz ovo drutvo, kakvo se pojavljuje u njihovoj knjizi, bio ute-
meljen na obmani.
Priznali su da su ih zavele neke od "Isprava Priorata", to su ih ot-
krili u parikoj Bibliotheque Nationale; bilo je to priznanje koje je na
neko vrijeme zaustavilo veinu istraivaa od daljnjih prouavanja le-
gitimiteta Priorata. A zatim su autori Lynn Picknett i Clive Prince
objavili djelo Templarsko otkrie u kojemu su istraivali sve argu-
mente za i protiv Priorata. Iznenaujui zakljuak - da je tajno europ-
sko drutvo s ciljevima vrlo slinim onima koje je imao Priorat doista
postojalo - doveo ih je do toga da je Sionski Priorat mogao biti izmi-
ljen zato da bi djelovao kao zaklon i zatita za ovu - stvarno postoje-
u udrugu.
Picknett i Prince nisu ni u jednom trenutku uspjeli bez ikakve
dvojbe identificirati ovaj neuhvatljivi red moda i stoga, to tajno
drutvo za kojim su tragali i nije vie tako tajno. Red koji su prouava-
li openito je poznat pod nazivom Red Ruina Kria ili Red Rosenkreu-
zera, premda je tijekom proteklih vremena koristio za sebe i neke
druge sline nazive, poput Reda Rue ili Ruina Kria, a i naziv Bratstvo
Rue i Zlatnog Kria. Premda danas djeluje posve bezazleno, nekad
je ovo drutvo uvalo mnoge tajne obiaje, te je meu svojim lan-
stvom promicalo mnoge heretike tajne, jednako eksplozivne naravi
kao i sve druge vezane uz svetu krvnu liniju Isusa i Marije Magdalene.
Red Ruina Kria, kojega sada moemo nazvati i pravim Sionskim
prioratom, po prvi put je objavio svoje postojanje u sedamnaestom
stoljeu, i to kroz javne isprave poznate kao Fama i Confessio. U ovim
se manifestima utvrdilo kako Red prelazi u novi, javni ciklus svojega
djelovanja, premda je kao tajno drutvo postojao ve stotinama godi-
na. A tada je, 1785. godine, jedan od predstavnika Reda iz Pariza -
barun de Gleichen - nastupio na skupu slobodnih zidara i Rosenkreu-
zera, te pritom rekao da su pripadnici Reda Ruina Kria bili
"pretpostavljeni slobodnim zidarima, kao i njihovi osnivai", kada su
dodatno pristali da se njihovi Veliki majstori "nazivaju titulama John
(Ivan) I, II, III i tako redom", navodno ih time povezujui s Ivanom
Krstiteljem, apostolom Ivanom, ili obojicom.
Kasnije su ove otkrivene znaajke Reda Ruina Kria autori "Ispra-
va Priorata", a zatim i autori Svete krvi, svetoga Grala utkali u njegov
alter ego, Sionski priorat. Ovi potonji su napisali da je i Priorat na
slian nain svojim Velikim majstorima dodjeljivao titulu "Ivan", uz
dodavanje brojeva.
Moda je njihov najvri dokaz u prilog tvrdnji, da je Sionski
priorat zapravo naziv iza kojega se krije Red Ruina Kria onaj najje-
dnostavniji: da se za Priorat utvrdilo kako je sebe nazvao L' Order de
la Rose-Croix Veritas, ili tonije "Istiniti Red Ruina Kria". Pretpo-
stavljaju da je Priorat prihvatio oba pridjeva - i ovaj, i onaj Ormusa,
imena koje takoer neosporno povezuje Priorat s Redom Ruina Kri-
a. Naime, Ormus je bio osniva rane sljedbe Ruina Kria, koja je u
prvom stoljeu postojala u Aleksandriji. Podatke vezane uz Ormusa i
njegovu sljedbu pronaao je u osamnaestom stoljeu povjesniar i
pripadnik Reda Ruina Kria, barun von Westerode. On je utvrdio
da je Ormus bio uenik svetog Marka i gnostiki sveenik aleksan-
drijskog boanstva Serapisa, a kasnije je osnovao ranu sljedbu Ruina
Kria, koju je nazvao Mudracima Svjetlosti.
RED SVETOGA GRALA
Meutim, izmeu Reda Ruina Kria i Sionskog priorata ipak postoji
jedna sutinska razlika. Red Ruina Kria sebe nikada nije proglaavao
uvarom krvne linije Isusa i Marije Magdalene, a upravo to je bio
jedini raison d'etre Sionskog priorata (premda su mu taj raison d'etre
pripisali autori Svete krvi, svetoga Grala, a ne Isprave Priorata, iz kojih
su i saznali za njegovo postojanje). No, poblie istraivanje je pokaza-
lo kako oba reda zapravo zrcalno odraavaju jedan drugoga u svojoj
osnovnoj misiji, jer se oba bave traganjem i zatitom nekih oblika Sve-
toga grala. Prema knjizi Sveta krv, sveti Gral, Sionski priorat je oduvijek
drao da je sveti Gral iskljuivo tijelo Marije Magdalene, dok su Ro-
senkreuzeri kod toga zauzeli znatno iri pristup. Za njih je sveti Gral
tajanstvena snaga koju moe posjedovati svako ljudsko bie, i svaki
predmet. Ta je snaga diljem svijeta poznata pod razliitim nazivima,
poput: Sveti Duh, Shekinah, Baraka i Kundalini. Onaj koji je trai je-
dnostavno mora pronai pravi kale, ma, koplje, stijenu, osobu, itd.,
koja je obdarena tom snagom i potom je upiti u sebe, zapoevi time
postupak alkemijske preobrazbe to ga odvodi do prosvjetljenja, ak
i do besmrtnosti.
Ovakvi ljudski sveti gralovi, koji posjeduju obilje spomenute sile,
obino su u cijelosti prosvijetljeni uitelji, a predmeti kojima se pripi-
suje snaga svetoga grala - poput Kristova kalea i Longinovog koplja
- obino su oni, koji su bili u najbliem okruenju takvih uitelja, ili
su na sebi zadrali neki njihov djeli, poput njihove krvi, primjerice, pa
su time apsorbirali i njihovu mo. Ovo traganje za snagom svetoga
grala moe se pribaviti i posjedovanjem relikvije preminuloga sveca,
kao u sluaju Ivana Krstitelja, iju su glavu otkrili u Konstantinopolu
tijekom etvrtog Kriarskog rata, da bi postala jednim od dragocje-
nih svetih gralova u posjedu vitezova templara.
I templari su bili usko povezani s Redom Ruina Kria. Prema ba-
runu von Westerodeu, u povijesti Rosenkreuzera Vitezovi templari
su se jo nazivali i "Uenicima Ruina Kria". Njihov znak, crveni
kri sainjen od osam toaka, bio je zapravo drevni alkemijski simbol
Reda Ruina Kria. A poput ostalih grana Ruina Kria, i templari su
svoje Velike majstore nazivali Ivan I, II, III, i tako redom.
VRATIMO SE U VRT
Budui da Rosenkreuzeri njeguju vrlo iroko shvaanje o tome to je
sveti Gral, njihova sluba uvanja ukljuuje mnogo vie od one koja
se pripisuje Sionskom prioratu. Dok se kao cilj Sionskog priorata na-
vodila zatita Marije Magdalene i njezinih potomaka, onaj koji su si
zadali Rosenkreuzeri obuhvaao je uvanje itavih pokoljenja uite-
lja o Svetome gralu, kao i njihova alkemijska uenja, kojima moemo
slijediti trag sve do biblijskoga vrta zvanog Eden. Prema povjesniaru
Arthuru Edwardu Waiteu i njegovoj knjizi Bratstvo Ruina Kria,
neke su rane europske grane Reda Ruina Kria tvrdile, da je Bog bio
prvi, koji je jo u rajskom vrtu poduio Adama mudrosti Ruina Kria.
Ova tajna mudrost potom se prenosila s koljena na koljeno loze pro-
svijetljenih "Sinova Mudrosti", koja je ukljuivala Mojsija i Salomona,
jednako kao i alkemiara Hermesa Trismegistosa.
Zar je Red Ruina Kria doista mogao potjecati iz Edenskog vrta,
kako su to tvrdili povjesniari Rosenkreuzera? Iznenaujui dokaz
kojim se podupire ova tvrdnja moe se pronai u pismohrani vitezova
Reda Podvezice, najuglednijeg britanskog vitekog reda; ustanovio
ga je kralj Edward III, koji je objedinio razne elemente uzete od tem-
plara, Vitezova okruglog stola te sufijskog Reda Al-Khadira, kako bi
u etrnaestom stoljeu utemeljio vlastitu viteku organizaciju.
Po miljenju Frances Yates, iznijetom u djelu Prosvijetljenje Rosen-
kreuzera, Red Podvezice i njegovi simboli, koji ukljuuju i ruu, kao
i ruin kri, bili su u poetku vezani uz Rosenkreuzere. Taj je red za
svoga sveca zatitnika odabrao sv. Jurja, iji je simbol - ruin kri -
uglavljen u osmerokraku zvijezdu, to ujedno Red Podvezice povezuje
s Redom Ruina Kria. ak i vie od toga, budui da sv. Juraj spaja
oba ova viteka reda s vrtom zvanim Eden. Bliskoistoni Sufiji pozna-
ju sv. Jurja pod nazivom Al-Khadir; oni tvrde da je njegov pravi dom
bila Kataragama na Sri Lanki, pravom otonom zemaljskom raju,
kojega su Muslimani diljem svijeta nedavno priznali i prihvatili kao
izvorni poloaj rajskoga vrta.
Na taj nain sv. Juraj povezuje Ruin Kri s Edenom, ali osigurava
i jednu jo izravniju poveznicu. Prema vjerovanju hindusa, koji sv.
Jurja tuju u Kataragami u obliku boanstva imenom Skanda-Muru-
gan, u drevnim vremenima je sv. Juraj bio fiziki utjelovljen kao veliki
duhovni voa, koji je prvi ovjeanstvu prenio alkemiarska znanja.
Bio je proet alkemijskom snagom preobrazbe to ju je prenosio na
svoje uenike, obrazujui tako nizove alkemiara, koji su i sami upija-
li i posjedovali mo svetoga Grala. Jedan od tih nizova je na zapad
prenio Nasurai Mandeans; na kraju je dospio meu idovske esene i
ondje je nastala sljedba Nazoreja ili Nazarena, sljedba u kojoj su djelo-
vali Ivan Krstitelj i Isus.
Ivan je ovu mo i mudrost Svetoga grala primio od svojih nazorej-
skih uitelja prije no to ih je predao Isusu i drugim uiteljima to su
osnivali gnostike sljedbe, ukljuujui ovdje i osnivae aleksandrijske
sljedbe, iz koje je kasnije poniknuo Ormus. Isus je na kraju svoju sna-
gu i mudrost prenio na svoje nasljednike - apostola Ivana i Mariju
Magdalenu. Zauzvrat, oni su uiteljima dalje predavali liniju Svetoga
grala, to je kulminiralo s vitezovima templarima. I tako su na kraju
snaga i tajna uenja Svetoga grala dospjela u posjed mnogih grana Reda
Ruina Kria ili - pravoga Sionskog priorata.
ETVRTI DIO
MO I UTJECAJ UGLEDNIH
SLOBODNIH ZIDARA
19. POGLAVLJE
Zvijezdama ureeni stijeg
i podrij etlo Amerike
Jesu li se osnivai Sjedinjenih Amerikih Drava
rukovodili jednim drevnim nalogom?
Jeff Nisbet
Moj lanak "Tajna bitke kod Bannockburna", ukljuen u ovu knjigu,
govorio je o tome da je veliku bitku za kotsku neovisnost 1314. go-
dine osmislilo i njome upravljalo bratstvo, koje se nalazilo s obiju
strana bojinice; tako se zauvijek urezalo u vrijeme kao dogaaj od
iznimnog simbolikog znaenja, budui da se sukob to se odvijao
dolje, na Zemlji, istodobno odrazio i gore, na nebu.
Ustvrdio sam da je Bannockburn bio sporazum sklopljen iz intere-
sa meu neprijateljima, te usred dana ispisan nevidljivom tintom
zvijezda i potom zapeaen krvlju palih u boju. Iz toga slijedi da su
se mnogi od ratnika, koji su mislili da se toga dana bore samo za slobo-
du, zapravo borili i za to da se odreene zabranjene istine mogu sigur-
no i mirno odaslati prema nekim prosvjetljenijim vremenima. Bratstvo
je znalo da bi se knjige mogle spaliti, da bi se poruke uklesane u kamen
mogle pretvoriti u ruevine i prah, ali i da e dogovor s nebom zauvi-
jek ostati siguran od bilo ijeg uplitanja. I tako je on nastao, potkrijep-
ljen jo i nekim namjerno ostavljenim navjetajima istine u slubenim
spisima, kao dokaz da im je uspjelo sakriti svoje tajne.
Pet stotina godina nakon bitke kod Bannockburna, ovo e se brat-
stvo iznova sastati da bi dogovorilo jedan drugi datum u vremenu, te
potvrdilo svoj drevni sporazum. Jo jednom e tek odglumiti da su
neprijatelji, i jo jednom e sakriti svoje tajne - na nebu.
Vratimo se unazad.
Slika 19.1: Francis Scott Key promatra posljedice britan-
skog napada na Fort McHenry, Maryland, u rano jutro 14.
rujna 1812. godine.
U ranu zoru 14. rujna 1814. godine mladi ameriki pravnik ime-
nom Francis Scott Key stupio je na palubu britanskoga mirovnog bro-
da, iekujui da se do kraja razdani. Kasnije e u pismu prijatelju to
svitanje opisati ovako: "Svijetla zlaana traka ispreplela se na istonom
nebu s grimizom, a zatim ju je slijedila jo jedna, pa jo jedna, dok se
jutarnje sunce izdizalo u punini svoje slave, razgonei 'magle dubina
i okrunjujui 'zemlju od neba blagoslovljenu' novom pobjedom i veli-
ajnou."
Upravo je bio svjedok napadima s mora i okonanju bombardiranja
utvrde Fort McHenry u Marylandu, koja je branila pristup ulazu u
luku Baltimore; sve je trajalo puna dvadeset i etiri sata.
Slika 19.2: Amerika zastava nalik ovom zvijezdama ukraenom stijegu bila je
podignuta iznad utvrde Fort McHenry, Maryland, nakon napada Britanaca;
bila je nadahnue Francisu Scottu Keyu za pisanje slavne amerike himne.
Nadahnut pogledom na golemi ameriki stijeg, to se i dalje prko-
sno vijorio nadvisujui bedeme utvrde, sjeo je i u jednom dahu napi-
sao tekst pjesme "The Star-Spangled Banner" (ili "Zvijezdama uree-
ni stijeg"), danas slubenu ameriku himnu. To je Keyu bilo dostatno
da stekne golemu slavu, te ovjekovjei najupeatljiviji dogaaj u ovome
ratu, koji bi se inae vjerojatno zaboravio.
O njemu se esto govori i kao o Drugom amerikom ratu za neovis-
nost. Bilo je nekoliko ozbiljnih razloga za taj rat 1812. godine, ali povod
mu je bio ruan obiaj britanske mornarice da se ukrcava na amerike
brodove, te na silu novai pojedine lanove posade u vlastite redove,
tvrdei da su britanski dezerteri. Usijanje je bilo sve blie i Amerika
je tada po prvi put krenula u rat kao jedan, i to suvereni narod.
Dosta se nagaa o poecima osnivanja Amerike. Neki su mislili
da je ta zemlja zapravo bila golemi pokus bratstva slobodnih zidara,
drutva za koje mnogi misle da je proizalo od vitezova templara, ta-
janstvenoga reda ratnika-sveenika, koji su od 1307. godine bili divlja-
ki zatirani po Francuskoj te - uz ostalo - optueni i za krivovjerje.
No, mislilo se takoer i da su mnogi templari uspjeli izbjei u kot-
sku, te ondje kotima donijeli odluujuu prevagu u borbi protiv En-
gleza tijekom bitke kod Bannockburna. Pritajivi se u podzemlju, Red
jenekako okupio jo jedno bratstvo unutar civilnog stanovnitva, koje
e preivjeti protestantski pokret Reformacije - velike crkvene izme,
to je pred Vatikan postavila jo jednu novu snagu, s kojom je ubudu-
e trebalo raunati. Premda se i danas estoko raspravlja o ovoj mogu-
oj povezanosti s templarima, misli se da je to novo bratstvo bilo dru-
tvo slobodnih zidara.
Gotovo tri stotine godina nakon Bannockburna, 1603. godine, ko-
nano su se objedinile krune Engleske i kotske, i to pod prvim kraljem
za kojega se i slubeno zna da je bio slobodni zidar - pod kotskim
kraljem Jamesom VI. Ubrzo nakon toga zapoela je i velika migracija
stanovnitva u Novi Svijet.
U knjizi Michaela Baigenta i Richarda Leigha Hram i loa, autori
tvrde da su mnogi od oeva i osnivaa Amerike bili upravo slobodni
zidari, te da je ovo bratstvo osmislilo kljune poteze kao i glavne povi-
jesne isprave vezane uz Ameriku revoluciju. Tvrde da su mnogi slo-
bodni zidari bili vani sudionici slavne Bostonske ajanke. Jedan od
njih je bio i Paul Revere, poznat po svom divljem pononom jahanju
za Lexington, gdje je i bio ispaljen prvi hitac "to je odjeknuo diljem
svijeta."
Zanimljivo je napomenuti da se - od Georgea Washingtona pa na-
nie - u najuem Vrhovnom amerikom zapovjednitvu doista nalazio
nesrazmjerno veliki broj slobodnih zidara, ukljuujui ovdje i genera-
la Arthura Sinclaira, potomka istog onog Sir Williama Sinclaira koji
je izgradio poznatu kotsku crkvu u Rosslynu, za koju se dri da je
najvee i najcjenjenije skrovite tradicija i tajnih uenja slobodnog
zidarstva. I za samog Williama se misli da je bio potomak ovjeka,
koji je vodio templarski napad kod Bannockburna i potjecao od Hen-
ryja Sinclaira, a taj je opet 1398. godine - dakle, dosta prije roenja
Kolumba - krenuo na daleko putovanje radi otkrivanja Novoga Svijeta.
No, Baigent i Leigh takoer tvrde da su i vrhovni britanski zapo-
vjednici i sami bili slobodni zidari, te da su iskazivali vrlo malo stvar-
ne elje da dobiju taj rat. Moda se mislilo kako je mudrije ostaviti
novu dravu da sama upravlja sobom, dok su pokretai jedne i druge
zemlje ostali povezani svojim vezama bratstva. Tako se na obostranu
korist mogao potiho odvijati dijalog, dok su istodobno vrlo motivira-
ne horde europskih imigranata u svom nezaustavljivom pohodu na
ameriki zapad nastavljale potiskivati autohtono stanovnitvo Ameri-
ke od toke do toke.
Samo, trebala im je jo i zastava, iza koje bi amerike snage napre-
dovale.
Dobro je poznato da je prvi ameriki stijeg naruio George Washing-
ton, te da ga je saila Betsy Ross. No, manje je poznato da je Betsyn
suprug takoer bio slobodni zidar, te da je Washington zvjezdani
krug na zastavi opisao kao "novo zvijee".
Uili su nas da taj krug simbolizira trinaest poetnih amerikih
drava, no - je li Washingtonu moglo i togod drugo biti na umu? Da
nije moda u potaji obnavljao onu izreku hermetizma "Kako gore,
tako i dolje"? Izreku kojom se uvijek naveliko mae, im se u istom
dahu raspravlja o templarima, slobodnim zidarima i "podzemnim
strujanjima znanja"? Bi li taj zvjezdani krug mogao simbolizirati i
slovo O - za Orion, zvijee koje je odigralo tako vanu ulogu kod
Bannockburna?
Misli se da je ameriku Deklaraciju o neovisnosti, koju su potpisa-
li Washington i mnogi drugi slobodni zidari, nadahnula kotska De-
klaracija iz Arbroatha, potpisana ubrzo nakon Bannockburna od strane
mnogih pojedinaca, usko povezanih s preivljavanjem ideala templa-
ra i slobodnih zidara. Ova nadahnuta isprava jo uvijek se moe tu-
maiti kao oporuka to govori o jednakosti meu ljudima i kao usrdan
savjet svakom pojedinom vladaru, nedostatno mudrom da bi pokazao
obzire prema eljama svoga naroda.
Kao da tijekom godina nakon Amerike revolucije mladoj naciji
ipak nije uspijevalo razviti ono jedinstvo duha, kakvo bi potovale i
najvee ondanje sile svijeta. No, sve je to izmijenio rat 1812. godine,
a bombardiranje Fort McHenrya nagnalo je svijet da na "zastavu sa-
injenu od zvijezda i pruga" stane gledati posve novim oima, dok je
amerikom narodu darovalo pjesmu, to se pjeva i danas.
Napad Britanaca na Baltimore bio je, ba kao i napad Engleza kod
Bannockburna, dvojaki dogaaj. Britanski general Robert Ross - koji
je pokazao zadivljujuu ogranienost tijekom svojega ranijeg napada
na glavni grad, ostavljajui iza sebe u plamenu jedino vladina zdanja
- poveo je svoje ljude kopnom prema Baltimoreu. Njegov je plan opsa-
de grada propao kada je sam postao jednom od prvih palih rtava,
zbog ega su njegovi ljudi posve izgubili borbeni moral - to neodolji-
vo podsjea na sline dogaaje kod Bannockburna.
U meuvremenu se britanska flota usidrila nadomak utvrde Fort
McHenry.
Slika 19.3: Snage britanske mornarice napadaju Fort McHenry, Baltimore.
U 7 sati ujutro 13. rujna, britanski su ratni brodovi zapoeli bom-
bardirati utvrdu, to je potrajalo puna 24 sata, osim krae stanke od
par sati. Meutim, Keyevi stihovi nam govore da su se "bombe rasprs-
kavale visoko u zraku", i prije no to bi dospjele do svojih ciljeva. Oi-
to su - neobjanjivo - fitilji bili podeeni prekratko da bi doprli na
vee daljine. Ali, bljeskovi njihova rasprskavanja uspjeli su "dokazati
tijekom noi da je na stijeg jo tu!"
Bila je to krasna, a i relativno jeftina predstava. Zna se da su tijekom
svih ovih napada poginula svega etiri Amerikanca.
No, zato se gore, na nebu, odvijala mnogo znaajnija predstava -
ona to e nadivjeti bajku koja nam se i danas podastire.
U 3:41 sati jutarnja zvijezda Venera uzdizala se na istonom obzoru
i nala negdje na sredini puta izmeu dviju prednjih nogu Lava, i to
svega nekoliko minuta prije no to se poeo uzdizati i Regulus, zvije-
zda vrlo znaajna za tradiciju slobodnih zidara. Da je ta no bila tam-
na, jasna i bez nekih posebnih dogaaja, obje bi zvijezde inile uistinu
lijepi par na nebu. Ali, ne - kiilo je, zrak je bio prepun dima od baru-
ta i sve su oi ionako bile uprte u svjetlosne bljeskove, to su se mogli
vidjeti - dolje.
Merkur se uzdigao u 5.16 sati, u trenutku kada se na obzoru poja-
vio Lav, i to u poloaju koji je opet neodoljivo podsjetio na onaj stijeg
to se vijorio kod Bannockburna - onaj, koji nad kotskom lepra i
danas - dok je za njim hitao planet posveen ratu, Mars. ak i da se
nisu svi usredotoili na bombardiranje, ovi bi nebeski dogaaji ionako
postajali sve bljei, jer se pribliavala zora.
Samo dvadeset minuta kasnije, divovski se Jupiter uzdigao iza Sun-
ca, praen ubrzo i Mjesecom.
Ukljuimo li jo Sunce i Mjesec, to znai da se prema istoku unutar
svega 30 stupnjeva neba naguralo ak est planeta iz naeg Sunevog
sustava - ustvari, svi osim jednog nalazili su se unutar svega sedam
stupnjeva - to je iznenaujue rijedak nebeski raspored.
A planet Pluton iznenadio me jo vie.
Pluton je najudaljeniji planet u Sunevom sustavu, toliko dalek da
mu je potrebno 249 zemaljskih godina kako bi samo jednom obiao
Sunce. Otkriven je tek 1930. godine, dakle - mnogo godina nakon
opsade utvrde Fort McHenry, i treba protei mnogo godina da stigne
s jedne na drugu stranu suneva sustava - a
ipak, eto - bio je ovdje, dodue - neto zapa-
dnije od same bitke, no svakako dio istoga
rasporeda zvijezda!
No, najvee mi je iznenaenje priredio
planet Neptun; otkrili su ga 1846. godine, i
ima vrijeme ophodnje oko Sunca od 165
godina. Kad sam povukao crtu od Neptuna
do Plutona, a potom jo jednu od Neptuna
do sredinje toke Plutonove najistonije
orbite, dobio sam oblik estara. Povezujui
jo jednom crtom dvije krajnje toke, pojavi-
la mi se piramida. A kad sam jo povukao
crtu od Neptuna do Sunca, sve se na udno-
vati nain udvostruilo. Astrolozi ovakav
naroiti raspored zovu "T-square" ili T-kva-
drat, a reeno mi je da obino navijeta zlo-
kobne dogaaje. (No, vie o astrologiji neto kasnije).
Kao to sam ve rekao, napad je nakratko zastao u suton 13. rujna,
i nastavio se punom estinom u 1:00 sati, kada se na obzoru pojavila
prva zvijezda iz Orionova pojasa. Oko 5.000 kilometara od toga pakla,
na nebu Bannockburna su se ukazali prvi tragovi svitanja, a Lav je na
kotskom obzoru osvanuo u trenutku kad su se bombe iznova poele
"rasprskavati u zraku", povrh utvrde Fort McHenry.
Bila je to duga i muna no, no na kraju je i ona prola - Britanci
su u zoru digli sidra i otplovili, ostavljajui Amerikancima priliku za
"grand finale". U meuvremenu je na nebu istono od Bannockburna
Herkules savladao Serpens Aquaticus, vieglavu vodenu zmiju. to
kaete na ovu sinkronizaciju?!
I bitka za Baltimore se vodila na vie bojinica!
Posve se uobiajilo pogreno shvaanje, koje i dalje ostaje neisprav-
ljeno u povijesnim knjigama, da je golema zastava iz Fort McHen-
rya, koja se trenutno nalazi na restauraciji u Washingtonu D. C. u
jednom od Smithsonianskih odjela, bila ista ona koja se viorila na
utvrdi tijekom opisanog bombardiranja. Ali, nije tako.
Zapovjednik utvrde Fort McHenry, bojnik George Armistead,
naloio je da se izrade dvije zastave, pri emu je zahtijevao da jedna
Slika 19.4: Poloaj zvije-
zda i planeta nakon svita-
nja 14. rujna 1812. godine.
od njih mora biti dovoljno velika kako bi je "Britanci lako uoili i
izdaleka." Tijekom bombardiranja se na utvrdi viorila manja zastava.
Tek u zoru su je zamijenili veom, onom koja je Keyu postala nadah-
nuem za pjesmu.
to bi nam jo moglo omoguiti poblii pogled i na taj stijeg, i na
zagonetno bombardiranje? Evo kraeg popisa:
Pomno priiveno platno u crvenoj boji na treoj bijeloj pruzi za-
stave, gledano odozdo, obino se opisivalo ili kao zakrpa, ili kao
slovo A za Armistead, ili pak izokrenuto slovo V. Mogli bismo
se upitati sljedee: zbog ega bi itko pokuao zakrpati bijelu prugu
crvenom zakrpom, ili ostaviti na stijegu slovo A, ili pak doi na
zamisao izokretanja slova V? Mogu li kao odgovor predloiti
kako je to zapravo trebalo prikazivati onaj vjeno nazoan tajan-
stveni - slobodnozidarski estar? Drim i naroito izazovnom
injenicu, da je pri vrhu toga estara gotovo nevidljivo izvezeno
i slovo B, moda kao spomen na Bannockburn.
Arhitektonski gledana, utvrda Fort McHenry imala je oblik zvije-
zde, a ime je dobila po slobodnom zidaru Jamesu McHenryju,
amerikom ministru obrane tijekom Washingtonovog predsje-
danja zemljom.
Postoji legenda o tome kako se nakon povlaenja britanske flote
na samom vrhu stupa sa zastavom naao i pijetao, te svojim ku-
kurikanjem najavio zoru. Taj "glasnik svitanja" jasno se vidi i u
peatu klana Sinclairovih, uz ispisani slogan obitelji: "Posveti
svoj rad Bogu."
Most Francisa Scotta Keya, prelazei preko rijeke Potomac, spaja
Washington D.C. s Rosslynom u Virginiji, a to je moda jo jedan
tihi simbol tajnog prekooceanskog sporazuma, postignutog prije
tolikih godina.
Samo ime Scott Key kao da nas upuuje na to, da se jedan klju za
otkljuavanje itave ove velike zagonetke moe pronai u kot-
skoj.
Dok sam opisivao astronomski raspored neba iznad utvrde Fort Mc-
Henry i Bannockburna, te tragao za poveznicama s drevnim mito-
vima, nisam se previe bavio razmiljanjem o astrolokim aspektima,
budui da astrologija nije moje polje rada i ne poznajem ga dovoljno
da bih se na njemu osjeao ugodno. Nekada su astronomija i astrolo-
gija bile nerazdvojive discipline, to nije sluaj i danas. I dok je astro-
nomiju obavio sjaj znanstvenog potovanja, astrologija jo nije dopr-
la toliko daleko.
Usprkos tome, obratio sam se dvojici znalaca; Rab Wilkie i Ed
Kohout - obojica se bave posve slabo istraenim poljem slobodnozi-
darske astrologije. Zamolio sam ih da malo zavire u moje teorije te ih
ocijene "u stotinjak ili manje rijei". Znam, turo! Dosad su ih obojica
napisali vie tisua, tako da bi mi trebalo znatno vie prostora od ovo-
ga lanka da navedem samo bitno, jer su obojica to i zasluili. Stoga
im ovdje zahvaljujem zato, jer su mi pomogli pri podeavanju prateih
Slika 19.5: Zbijeni heliocentrini pogled na Sunev sustav u zoru, 14.
rujna 1814. godine.
heliocentrinih prikaza u oblike koje prosjeni itatelj moe shvatiti.
A i zato jer su me obojica s mnogo entuzijama uvjeravali, kako je ono
to je svaki od nas dosad zapazio "tek vrak znatno vee sante leda."
Ovo su uistinu zanimljiva vremena!
I, jo samo nekoliko zavrnih misli o ovom pitanju.
Razmislite o tome da je najslavniju pjesmu nadahnutu bitkom kod
Bannockburna, pod nazivom "Scots Wha Hae", napisao kotski bard
i slobodni zidar, Robert Burns.
Razmislite o tome, da je slobodni zidar Francis Scott Key napisao
"The Star-Spangled Banner" ("Zvijezdom ureeni stijeg") tijekom rata
1812. godine.
Razmislite o tome da je slobodni zidar John Philip Sousa za svoju
zadnju glazbenu izvedbu 1932. godine odabrao vlastitu koranicu
pod nazivom "Zvijezde i pruge zauvijek".
I na kraju, razmotrite mogunost da je jedno omanje, ali vrlo utje-
cajno bratstvo u potaji stupalo ukorak sa zvucima vlastitih bubnjeva
jo od 1314. godine, ako ne i ranije.
Razmislite li o svim spomenutim injenicama, upitat ete se to je
to mislio slobodni zidar George M. Cohan, kada je u posljednje retke
svoje pjesme "You're a Grand Old Flag" ("Ti si velika stara zastava")
umetnuo frazu iz megahita Roberta Burnsa, "Auld Lang Syne". Je li to
Cohan ove rijei unio zbog lanova bratstva koji "imaju ui da uju"?
Ev'ry heart beats true
'neath the Red, White, and Blue,
Where there's never a boast or brag.
But should auld acquaintance be forgot
Keep your eye on the Grand Old Flag!
Poput vjere, i zastave su oduvijek imale onu neobinu sposobnost
ujedinjavanja velikih skupina ljudi, pripravnih na bespotednu borbu
radi nekog zajednikog cilja. Naalost, i zastave i vjera nale su svoju
primjenu i u razdvajanju jo veih skupina ljudi, te su najveim dijelom
zaslune za to, da velikoj ahovskoj igri zvanoj Rat nikada nije nedo-
stajalo pandi.
Samo - tko igra ovu igru, a tko su u njoj pijuni?
20. POGLAVLJE
Drevni ahitekt Amerike
Jesu li osnivai Amerike ostvarivali neku tajnu nakanu?
Steven Sora
Povijest Sjedinjenih Amerkih Drava osmislila je mo tajnih, poe-
sto i elitnih drutava. George Washington, John Hancock i Benjamin
Franklin bili su pripadnici slobodnozidarskih loa. Veze koje su stekli
zahvaljujui drutvu slobodnih zidara, omoguile su im kresanje one
iskre to je Ameriku povela putovima slobode, opskrbila je svim po-
trebnim robama, streljivom i saveznicima za uputanje u tu bitku, a
kroz godine poraza i snagom za uzdizanje do odluujue pobjede.
Hancock je bio krijumar. Kao brodovlasnik i gospodar pomorsko-
ga carstva svog ujaka, okrenuo se krijumarenju, budui da su onda-
nji britanski propisi inili nezakonitom svaku trgovinu i uvoz robe,
ukoliko taj ne bi stizao iz Engleske. Tako je vie od treine bostonskih
obitelji u cijelosti ovisilo o Hancocku, a itav je grad ovisio o njemu
kada se radilo o prehrambenim proizvodima i drugim robama; zauz-
vrat, on se oslanjao na sve te ljude, jer im je mogao vjerovati.
I dok je sam pripadao elitnoj loi to je okupljala trgovce i pomorske
kapetane, ukljuio se i u rad loe St. Andrews, gdje je mogao susreta-
ti i upoznavati ljude to ih je unajmljivao za svoje poslove. Koje bi
bolje mjesto i mogao nai za novaenje onih koji su mu trebali prili-
kom plovidbi, izgradnje, ureenja te utovara i istovara s njegovih
brodova? Polaganje tajnih prisega, njihovo potvrivanje tajnim zna-
kom pri rukovanju i posveivanje pruanju pomoi ostalim slobod-
nim zidarima - to je znailo postati bratom neke od loa: ovjekom
na kojega se moglo raunati i koji je zasluivao puno povjerenje. Kad
se razmatralo kome e se povjeriti odreena zadaa, kljuno je pitanje
bilo - je li to ovjek koji je "na razini" ili "poten i estit". To je osigu-
ravalo povjerenje i posao.
Slika 20.1: Slobodnozidarski
simboli - estar i kutomjer.
Godine 1767. carinici su zaustavili jedan Hancockov brod simbo-
linog imena - Liberty. Prevozio je teret slubeno zabranjen za koloni-
jalne brodove - vino iz Madeire. I dok su neki Hancockovi ljudi za-
toili nekolicinu carinika u potpalublju, ostali su istovarivali robu.
Kraljevim se ljudima to nije nimalo svidjelo, pa su na kraju ipak zaplije-
nili brod. A to je za sobom povuklo uvoenje niza mjera i odgovora
na njih, to je svoj estoki vrhunac doivjelo u Bostonskoj ajanki.
Te je noi trideset ljudi, odjevenih poput Mohawka, izbacilo pet
tona aja s kraljevskog broda u more bostonske luke. Dvanaestorica
su bili pripadnici loe St. Andrews, a glavno sastajalite im je bilo u
krmi Green Dragon (Zeleni zmaj). Ostatak ljudi pripadao je elijama
dvaju revolucionarnih pokreta, koji su se nazivali Sinovima slobode
i odanom devetorkom (sic!). Njihovo je djelovanje dovelo do zatvara-
nja luke kao i do izjanjavanja drugih drava na popisu o itavom ovom
pitanju.
Washington je bio zemljoradnik, nadzornik i vojnik. Brat mu je
objasnio vanost pripadanja nekoj od loa te naglasio, da bi time una-
prijedio rezultate svojega poslovanja. To je znailo razna poznanstva
i veze, pomo, te - kao i u sluaju Hancocka - mogunost pouzdavanja
u one koje se uvede u posao ili unaprijedi. Budui ameriki predsjed-
nik istu je nauenu lekciju prenio i na rat. Washington je ustrojio "te-
renske loe", to je bila novost za slobodno zidarstvo; zapoele su s
radom tijekom rata izmeu Francuza i Indijanaca, kada je njegova
politika karijera i zapoela.
Naime, shvatio je da kod vojske u pokretu stacionarne loe nisu ni
od kakve koristi. Terenske loe mogle su postojati i u atoru, u kojemu
bi se okupljali slobodni zidari. Bilo je to utoite u kojemu su vojnici
mogli otvoreno porazgovarati i sa svojim asnicima, gdje se Washin-
gton mogao sastajati sa svojim generalima, od kojih su mnogi i sami
bili slobodni zidari. Kao znatno religioznija osoba od Hancocka,
Washington jest pripadao Crkvi, ali je svetu misu uvijek stavljao is-
pred priesti. Govori se da je njegova vrsta religije bila - deizam; da
je vjerovao u Jednoga Boga, Onoga koji je stvorio svemir i na svijet.
Izbjegavao je dogme koje su Europi stoljeima donosile samo patnje
i ratove. Washingtonova su uvjerenja dijelili i neki od onih koje danas
nazivamo Oevima i Osnivaima zemlje.
Za slobodni zidare je Bog Stvoritelj bio - Veliki Arhitekt. Njegove
su se moi ogledale i u znanostima, od kojih im je najvanija bila geo-
metrija. Ona je bila osnova svim drugim znanostima, a posebno zna-
ajna za graditeljstvo. Stoga su sva pomagala za mjerenje postala sim-
bolima njihova uvjerenja, znaajna i za poetke Washingtonove osobne
karijere.
Franklin je bio samonikli milijuna. im je doselio u Philadephiju,
shvatio je i prihvatio vrijednosti slobodnih zidara. Braa koja bi pri-
padala nekoj loi, u naelu su u poslovanju koristila usluge drugih
pripadnika loe, a on je bio - tiskar. Stvorivi svoje bogatstvo ve do
etrdesete godine ivota, Franklin je krenuo u osnivanje vatrogasnih
tvrtki, ali i knjinica te na kraju i potanske slube, kojoj se nalazio na
elu kao ravnatelj. A taj mu je poloaj omoguio nadzor nad informa-
cijama koje su kolale zemljom.
I Franklinovi suradnici iz Europe, od kojih su mnogi podravali
amerike ciljeve i snove, rado su dijelili svoje informacije s njim, a ako
bi zatrebalo - irili i dezinformacije, kojima je trebalo pospjeiti os-
tvarenje cilja.
Kao slobodni zidar i ovjek sklon znanosti, Franklin se mogao po-
sve slobodno kretati u europskim drutvima. Tako su ga u Engleskoj
pozvali da odsjedne na imanju Medmenham Estate, gdje je Klub Hel-
lfire svakog vikenda odravao svoje poznate gozbe, koje bi potresale
osjeaje suvremenika. Sredinji lik ove hedonistike skupine bio je
Sir Francis Dashwood, koji je slobodnim zidarom postao u Italiji i
osobno bio vrlo naklonjen okultnome. Dashwood je pokazao takva
svojstva, da je Franklin u njemu vidio ravnatelja pote u Engleskoj; i
tako su Franklin i Dashwood zajedno bili u stanju nadzirati i iriti
svoju obavjetajnu mreu uinkovitije od britanske vojske.
Dashwoodov krug obuhvaao je i mnoge od onih u Engleskoj koji
su bili ugledni kraljevski podanici; unato tome, i sami su postali
aktivni promicatelji nauma svoje kolonijalne brae. Jedan od takvih
bio je John Wilkes, koji je onima to su se borili protiv britanske krune
i nadjenuo naziv - "Sinovi slobode". Taj se naziv brzo uvrijeio, tako
da ga je zaas prihvatilo nekoliko skupina amerikih domoljuba po
raznim gradovima, sretnih to mogu djelovati pod imenom "Sinova
slobode". No, Engleska je ubrzo postala isuvie opasnom za Franklina;
bilo je previe onih koji su zahtijevali njegovo uhienje, pa je stoga
odselio u Francusku.
Ondje mu je - kao bratu slobodnom zidaru - dobrodolicu pripre-
mila elitna loa, zvana loa Devet sestara. Mnogi su u njoj ve bili
ukljueni u borbu za slobodu. Neki su njezini lanovi bili ugledni
trgovci, koji su bili vani radi dopremanja zaliha razne robe i streljiva
kolonijama. Drugi su bili poznati intelektualci, u stanju oblikovati
javno miljenje. (Franklin je nazoio i Voltaireovoj inicijaciji u slobo-
dne zidare). Bio je tu i jedan vrhunski engleski pijun u Francuskoj,
dr. Edward Bancroft. Zahvaljujui svojoj pripadnosti slobodnim zi-
darima, Franklin se kretao u krugovima u kojima je - ako nije bio
slobodni zidar - mogao provesti i itav ivot, ekajui da ga doekaju
dobrodolicom.
Povijest je posve marginalizirala vanost uloga koje su u ono vrije-
me iza pozornice odigrali Franklin i jo aica Amerikanaca. One su,
meutim, bile barem jednako toliko vane koliko i uloga vojske. Nije
se tu radilo samo o vezama uspostavljenima s francuskim slobodnim
zidarima, ve i o ukljuivanju u ciljeve i onih, koji ba nisu bili blago-
nakloni prema slobodnim zidarima.
Malteki vitezovi - inae estoki katolici, odani papi - nisu bili u
prijateljskim odnosima sa slobodnim zidarima. Katolici su slobodne
zidare drali institucijom koja je posve okrenula lea Crkvi. No, s prak-
tinog stajalita, i Malteki vitezovi su, kao i slobodni zidari, Engle-
sku drali neprijateljem protiv kojega treba podii ustanak. Tako se i
dvadeset njihovih vitezova pridruilo tim ratnim nastojanjima; oni su
za sobom povukli na tisue vojnika iz pjeatva, a i pripadnike izvor-
ne francuske Legije stranaca. Francuskom mornaricom zapovijedao
je admiral de Grasse, inae Malteki vitez, koji je Yorktownu dostavio
nuno potrebne zalihe.
Gledajui s vojnikog stajalita na rat koji danas nazivamo Ame-
rikom revolucijom, teko je prihvatiti da je Washingtonova vojska
bila pobjednika. Izgubila je sve, osim nekoliko bitaka; bila je nadjaa-
na brojem vojnika, loe naoruana i nepripremljena, a kopnena je
vojska bila progonjena iz drave u dravu. Njezini su se vojnici nalazi-
li na rubu skapavanja, nedostajale su im odore, pa ak i obua; ipak,
povremenim napadima uspijevala je iscrpljivati englesku volju za
duim sukobima. Sam Washington preivio je nekoliko pokuaja aten-
tata, to su ih smislili Englezi, kao i zavjeru aice Amerikanaca, ne-
zadovoljnih njime kao zapovjednikom. U vrijeme kada su njegovi
zapovjednici i asnici postajali lakim metama, Washington se usprkos
svemu bacao iz jedne bitke u drugu, jurei naprijed na svom velikom,
uoljivom bijelcu.
I dok su amerikim studentima povijesti dobro poznate bitke kod
Saratoge, Monmoutha i Yorktowna, pripovijest o "tajnom ratu" i danas
im je zagonetka. Od svih urota koje su se dogaale na bojinici, mo-
da je najbolja pria o admiralu Georgeu Rodneyu. Iako je dobio zapo-
vjednitvo nad engleskom Kraljevskom mornaricom, Rodneya je mu-
io grdni problem. Zbog kockarskih je dugova bio primoran pobjei
iz Engleske u Francusku; no, ovdje su se dugovi i uveali te Francusku
vie nije mogao napustiti.
Zapovjednitvo nad flotom bila je za njega sjajna prigoda, jer je
kao zapovjednik imao pravo na treinu ratnoga plijena. Rodney je u
tome vidio izlaz, ali - izvan Francuske. U pomo mu je pritekao vojni
zapovjednik francuske Garde, maral de Biron. I premda su obje ze-
mlje tek jo dani dijelili od slubene objave rata, najvii francuski
asnik posudio je golemu svotu novca buduem najviem engleskom
mornarikom asniku.
Ove okolnosti izazivaju dva pitanja. Zbog ega bi vojvoda de Biron
posudio itavo bogatstvo svome neprijatelju? Odgovor bi se mogao
nalaziti u injenici da je njegov neak, vojvoda de Lauzon, tada bio
zapovjednik francuske Legije stranaca. Biron je smatrao da je ta Ame-
rika revolucija tek romantiarska pustolovina. Za njega su Amerikan-
ci, tako slabo naoruani i brojano slabiji od britanskih snaga, srljali
ravno u poraz. A on je strepio za svoga mlaahnog neaka.
Isto je o svemu mislio i ujak markiza de Lafayettea. Lafayette i nje-
gov urjak, vikont Noailles, kao i grof Segur jedva da su stasali u mom-
ke, kad ih je Amerikanac Silas Deane regrutirao i zagrijao za svoje
ciljeve. Stariji Lafayette se svemu tome smijao; nazivao ih je "troji-
com muketira", sve dok na svoj uas nije shvatio da momci misle
ozbiljno. Jo od vremena Kriarskih ratova plemika mladost nije tako
orno letjela u neki oruani sukob.
Drugo bi pitanje bilo: to je vojvoda de Biron zauzvrat oekivao
od Rodneya? Odgovor je postao oigledan. Rodney je britanskim sna-
gama pod zapovjednitvom Cornwallisa morao dostaviti zalihe, pri-
je no to e de Grasse uspjeti snabdjeti amerike i francuske snage u
Virginiji. Poetak rata bio je siguran, i tu e se raditi o utrci izmeu
dviju mornarica. Rodney je shvaao vanost utrke prema Virginiji i
znaaj pobjede, koju na moru treba izvojevati nad de Grassom; to je
vidljivo iz njegovih pisama zapovjednicima, a i vlastitoj supruzi. No,
on unato tome donosi neke neobjanjive odluke: u tri navrata ne
napada francusku mornaricu, svoju flotu dijeli na dva dijela i sam se
s jednim dijelom vraa u Englesku, tuei se na prostatu. Francuski
admiral de Grasse uspijeva u svojoj zadai: dostavlja svjee zalihe i
streljivo Yorktownu unato britanskoj opsadi grada, i itav se svijet
izvre naopake. Cornwallis se predao.
Pomorski zapovjednici i admirali ostali su zaprepateni; odmah
su zasuli lorda Montagua protestima, tvrdei da je iskljuivo Rodne-
yeva krivica to britanske trupe nisu na vrijeme dobile potrebne zali-
he. No, moni ih admiral Rodney uutka vrativi se prema Karibima,
gdje 1782. do nogu porazi francusku mornaricu u borbi za otoje zva-
no Saints. I premda je izgubio rat, ovu je posljednju bitku dobio te se,
unato kritikama, u Englesku vratio kao junak.
Ubrzo nakon poraza Cornwallisa, potpisan je sporazum kojim je
Americi priznata sloboda. Oni koji su dobili rat, dobili su i mir. Ina-
uguracija Washingtona kao prvog amerikog predsjednika bila je -
slobodnozidarsko slavlje. Osmislio ju je slobodni zidar, general Jacob
Morton. Zakletvu je napisao Veliki Majstor drave New York, Robert
Livingston. U Washingtonovoj se pratnji nalazio slobodni zidar, ge-
neral Morgan Lewis, a Bibliju za ovu sveanost osigurala je loa St.
John's iz New Yorka.
Jo je jedno slavlje uslijedilo nakon kratkog vremena: osmislio ga
je slobodni zidar, arhitekt Pierre Charles L Enfant, koji je izradio
prvi nacrt ulica za Washington D. C, kada je odlueno da ovdje bude
smjeten glavni grad. I ova je ceremonija bila upotpunjena krtenjem
kukuruzom, uljem i vinom, to bi vie pristajalo kakvoj drevnoj tajan-
stvenoj religiji negoli kranstvu. Za nove simbole zemlje odabrani
su Svevidee Oko, te krnja piramida i obelisk. I premda to za veinu
Amerikanaca nije imalo nikakvog znaaja, slobodni zidari su ga jako
dobro shvatili. Vidi se i danas, na novanici od jednog dolara, iznad
i ispod piramide: Annuit Coeptis i Novus Ordo Seclorum. Dok je prvi
dio molitva bogu Jupiteru, drugi poruuje: "Novi svjetski poredak".
Washington je vjerojatno shvaao kako - unato osnivanju nacije
na temeljima bratstva i jednakosti - vreba opasnost da se nekoj sili,
pa makar to bili i slobodni zidari, omogui da postane isuvie mo-
nom. Stara izreka da "mo korumpira, a apsolutna mo korumpira
apsolutno" kao da je ukazivala na to, kako ne treba imati povjerenja
u europski koncept kraljeva i nasljednog plemstva, niti ga dopustiti.
Nakon Revolucije bilo je osnovano Drutvo asnika, koji su se ti-
jekom rata borili rame uz rame. Ovo je drutvo u Cincinnatiju oku-
pilo amerike asnike i gotovo sve Malteke vitezove iz Francuske.
No, kada je Washington saznao da namjeravaju ograniiti pristup bu-
duem lanstvu, te ga omoguiti samo svojim potomcima, proglasio
je to elitizmom te zaprijetio da e ih ukinuti. Red je stoga radije izmije-
nio svoju politiku i ponudio Washingtonu da postane njihovim doi-
votnim predsjednikom, to je on glatko odbio.
Nakon Amerike revolucije uslijedilo je vie od stotinu revolucio-
narnih godina po Francuskoj, talijanskim dravama, u Latinskoj Ame-
rici, na kraju i u Rusiji. Tajna drutva i urote obruavale su se na vla-
dajue klase i vlade koje su postojale stoljeima. Francuska i Ruska
revolucija pretvorile su se u krvave orgije, koje su poslije pruile mo-
gunost oportunistima i tiranima da se doepaju vlasti. Samo si je u
Americi demokracija i dalje krila put.
No, prije nego to je novi svjetski poredak proslavio stotu godi-
njicu postojanja, tajna su drutva pokazala i svoju mraniju stranu.
Unutar slobodnog zidarstva, umorstva i zatakavanja u New Yorku do-
vela su do samounitenja i javnih prosvjeda, koji su na kraju prepolo-
vili lanstvo i uzdrmali loe. Na nacionalnoj razini, mo i interesi
pojedinaca poeli su nagrizati i korumpirati novu demokraciju. Stva-
rale su se urote da bi se zemlja vratila pod Englesku, da bi se rascije-
pila, dogaala ubojstva predsjednika Harrisona, Taylora i Lincolna.
Kada se pobjeda ne bi mogla postii kroz Kongres, primjenjivala su
se mranija sredstva.
I dok zemlja ulazi u svoje tree stoljee, razna tajna i elitna drutva
u njoj iva su i napreduju. Imaju mo nadziranja vlada, njihovih rue-
nja, vlastitoga bogaenja, ali i ouvanja onih naela na kojima je zemlja
utemeljena. Preivljavanje ideala kakvi su sloboda i jednakost, nalazi
se negdje u ravnotei izmeu mafije i elite, monika i masa. Moe
ovisiti o oprezu onih s ve zgaenim naelima, ili o nakanama Washing-
tonovog Velikog Arhitekta.
21. POGLAVLJE
Nacionalne tajne
Istina bi mogla biti neobinija od bilo kakve mate
Steven Sora
Kritike filma Nacionalno blago s Nicolasom Cageom u glavnoj ulozi,
u kojima je Hollywood progovorio o ezoterikom podrijetlu Amerike
- nisu bile dobre. Sreom, dobra je vijest da se film ipak jako svidio gle-
dateljstvu.
Pria se usredotouje na Bena Gatesa (Cage), potomka jednog od
potpisnika Deklaracije o neovisnosti. ini se da su potpisnici Deklara-
cijom ostavili narodu znatno vie od samog nacrta za demokraciju.
Osnivae Amerike su, kako to film navjeta, vodili slobodni zidari, koji
su sakrili i stvarno, opipljivo blago, i to ono legendarno blago tajan-
stvenih vitezova templara.
Slobodni zidari i danas sami sebe smatraju nasljednicima templa-
ra. No, ovo blago prema povijesnim saznanjima potjee iz vremena
mnogo starijih od samih templara; jer govorilo se da su ga donijeli sa
sobom u Francusku iz Jeruzalema nakon Kriarskih ratova. Kae se,
da je za to blago jednom znala tek aica ljudi (u filmu tvrde da ona
obuhvaa i skupinu Osnivaa zemlje), te da se samo razotkrivanjem
mnogih tajanstvenih znakova i simbola moe otkriti mjesto gdje se
nalazi. U filmu se kao najvaniji klju pojavljuje zemljovid, narkan
na stranjoj strani najsvetije i najzatienije isprave Amerike - na iz-
vornoj Deklaraciji o neovisnosti.
injenica da su se u ovom sluaju filmski kritiari i gledateljstvo
ba toliko razili, ne bi trebala iznenaivati. Ipak, zanimljivo je pro-
motriti zbog ega su odluili kazniti u javnosti toliko omiljen film.
Jedan je od kritiara ustvrdio kako niti jedan ozbiljniji povjesni-
ar nikada nije povjerovao da blago templara postoji. Ali, mi mislimo
drukije.
Templarsko blago nije nikakav mit. Ve tijekom progona templara
u etrnaestom stoljeu, dolo se do snanih dokaza o njegovu postoja-
nju, i to kroz svjedoenja samih templara na barem jednom od sudskih
postupaka. Za razliku od francuskih istraitelja, britanski si nikada
nisu dopustili da ih obuzmu histerini tonovi. Ustvari, engleska sue-
nja templarima odvijala su se po propisima, osloboena nevjerojatnih
optubi o tovanju avola ili pljuvanju po kriu, kakve su u kontinen-
talnim suenjima bile neminovne. ak je i muenje radi priznanja
bilo svedeno na najmanju moguu mjeru, i to samo uslijed pritiska
Crkve ili francuskog kralja.
Zapisnici iz engleskih sudskih postupaka otkrivaju, da su u ono
vrijeme poznate i vjerodostojne osobe svjedoile, kako su - neto pri-
je petka, 13. listopada 1307. i napada koji je unitio njihov red - tem-
plari ipak bili upozoreni na kraljeve namjere. Nije bila nikakva tajna
da su oni dotad bili doslovce prva prava svjetska banka, koja je prima-
la pologe i zaloge bogataa na mnogim mjestima, te izdavala potvrde
za isplatu donositelju ugovorenih svota na drugim mjestima. I dok
znanstvenici doista sumnjaju u postojanje blaga templara, jasno je
samo da ga ni oni, koji napadaju takvo njihovo stajalite, ne uspijeva-
ju otkriti.
To otvara pitanje: to se doista dogodilo s golemim depozitima
kojima su templari svakako raspolagali? Prema svjedoenju, poto
su primili upozorenje o napadu koji se priprema, vitezovi su uurbano
utovarili sve vrijednosti koje su im bile u pohrani na cijeli niz teretnih
kola - sve ono to je posjedovala prva, tada i jedina banka svijeta - te
ih otpremili put francuske luke La Rochelle. Ondje je blago bilo preto-
vareno na brodovlje templarske flote, u to vrijeme najvee na svijetu.
Mnogi vjeruju da je flota iz luke La Rochelle otplovila na jedino
mjesto, gdje je progonjeni red i mogao nai utoite - prema slobod-
nom narodu kotske, zemlje iji je kralj Robert the Bruce i sam bio
progonjen i ekskomuniciran, jer je objavio neovisnost svoje zemlje.
Red, sada izvan zakona, traio je zatitu; narod, takoer stavljen
izvan zakona, trebao je brodovlje i bojno iskustvo vitezova, i tako su
sklopili savez na dobrobit obiju strana. Vrlo skoro e taj savez pokaza-
ti kotima koliko vrijedi, ve kod najvee bitke izmeu kota i Engle-
za u povijesti, one kod Bannockburna. Upravo kad se uinilo da e
engleske snage u divljem naletu rastjerati neuvjebanog protivnika,
svjee jedinice vitezova izbile su iz okolnih uma i razbile neprijatelja.
Bilo je to na Ivanje 1314. godine, na dan sveca zatitnika vitekog
templarskog reda, koji e i ostati u povijesti zabiljeen kao dan njihove
velike posljednje pobjede na bojinici. Ubrzo potom su se pritajili u
podzemlju i svoj pravi, templarski identitet prikrili krinkom slobod-
nih zidara.
Kada je kotski kralj James VI bio okrunjen i za engleskoga kralja
- Jamesa II, nagradio je kotsku obitelj iz samoga srca templara -
Sinclairove - nasljednom titulom i odgovornostima uvara naslijea
slobodnih zidara. Ova im je ast bila iznova potvrena i 1601. godine.
Sinclairovi su otada titili blago od trenutka kad je bilo prenijeto na
njihovo imanje u Roslinu, ba kao to su titili i sam Red.
U etrnaestom stoljeu, kada je zavladao snaan protukatoliki
osjeaj i doveo do napada na crkve i unitavanje dugo slavljenih sveti-
nja, misli se da su se Sinclairovi jako zabrinuli za sigurnost povjerenih
im neprocjenjivih vrijednosti koje su skrivali pred svima. Zato je bla-
go jo jednom krenulo na put, ovaj put preko Atlantika, preplovivi ga
itavo stoljee prije Kolumba. ini se da je zaplovilo u smjeru Nove
kotske.
U velikom je dijelu Amerike ova pripovijest o prvom Sinclairovom
putovanju u Novi Svijet 1398. godine olako shvaena. Ali, tako ipak
nije u samoj Novoj kotskoj, gdje u gradu Guysboroughu ponosno
stoji veliki kip u spomen Henryju Sinclairu, kao dokaz da se vjeruje u
ovo putovanje. Daljnje potvrde dali su zemljovidi i karte nastale tije-
kom ovoga ranog prijelaza Atlantika, koje je kasnije za izradu vlastitih
zemljovida koristio Gerardus Mercator, a potom i Martin Behaim,
izraujui svoj prvi globus.
Druga zamjerka filmu Nacionalno blago bila je, kako nema nikak-
vih dokaza o tome da je ikakvo blago ikada bilo obiljeeno skrivenim
simbolima, strateki ostavljenih onima koji e ih slijediti. Opet - posve
krivo.
Jer, kada je blago templara jednom bilo sigurno smjeteno i zatvore-
no u masivnom skrovitom kompleksu, iskopanom duboko pod zem-
ljom na malom otoku Nove kotske, u zaljevu Mahone Bay, Sinclairovi
su izgradili crkvu u Rosslynu. U kamenu slobodnozidarskih stupova
unutar crkve uklesana je amerika penica i kukuruz te aloea. Skrive-
ni prostor ispod crkve dugo je prikrivao posljednje poivalite Sin-
clairovih, jo otkako su se borili kao templari. Lubanje s kostima kao
obiljeja na grobovima poruivale su, da su za uskrsnue potrebne
samo kosti, dok su prekriene noge znaile da je pokojnik bio tem-
plar.
A preko oceana, u Novoj kotskoj, otkriveno je jo vie dokaza.
Na otoiu to e se kasnije nazvati Oak Island zasaeni su hrastovi,
kako bi se po njima otoi uvijek razlikovao od drugih slinih otoka
uz obalu Nove kotske. Danas je taj otoi u aritu pozornosti medi-
ja diljem svijeta, te neprestanih nagaanja o svrsi divovskog i dosad
neobjanjivog rova, iji sadraj i dalje ostaje tajnom.
"RUDNIK NOVCA"
Pedeset posljednjih godina su vlasnici Oak Islanda dva ovjeka koji
se nikada nisu susreli okom u oko. Fred Nolan, nadzornik, otkrio je
brojne simbole, ukljuujui i istostranini trokut s kriem u sredini,
kojemu je duina stranice iznosila 3 metra. I prije no to je itko mo-
gao shvatiti njegovo znaenje, Nolan je shvatio da je on tek dio - jo
veeg trokuta. Na tom je podruju pronaao provrtane stijene s veli-
kim metalnim prstenovima, te stijenu isklesanu u obliku srca unutar
jednog manjeg trokuta. Sljedei je oblik bio izveden od gromada gra-
nita to su teile preko deset tona i opet oblikovale kri, u ijem se
sreditu nalazila stijena u obliku lubanje, pokazujui jasne znakove
rune izrade.
Druga strana otoka, na kojoj je smjeten i slavni Rudnik novca,
pripada Davidu Tobiasu. Iskapanje rova zapoelo je i prije 1800.-te
godine otkriem poploanih dijelova otoka na dubini od devedeset
centimetara, a potom se i na svaka daljnja tri metra naao sloj poloe-
nih hrastovih dasaka. No, na dubini od dvadeset i sedam metara ispod
povrine zapoeli su problemi - preplavljivanje morske vode, koje je
zaustavilo cijeli posao; bila je to prava vodena zamka namijenjena
svim onim lovcima na blago koji su vie od jednog stoljea nastojali
krenuti dalje s iskopavanjima. ak i otkako je tono utvreno otkud
dolazi do preplavljivanja rova, napredna hidraulika drevnih graditelja
i dalje poraava suvremene tragae.
Postoji li ispod tog otoia kakva komora krcata blagom? Oba o-
vjeka i dalje vjeruju da je ondje, i unato tome to su vremeni ljudi,
oni nastavljaju sa svojim radom da bi doli do nje. Tobias upravo ra-
zmatra novi prijedlog za izradu masivnog rova, u kojemu se nee nita
propustiti kako bi se izvorni Rudnik novca proirio. Cijena tih radova
iznosila bi petnaest milijuna dolara, to bi znatno povealo njegove
dosadanje trokove, za koje kau da su iznosili pet milijuna dolara.
Nolan je u sve ukljuio svojega zeta te nedavno kupio i susjedni otoi,
kao i prava na obavljanje iskopavanja na njemu.
Pa ipak, ovaj Rudnik novca na Oak Islandu nije i jedino mogue
skrovite za blago i tajne u objema Amerikama.
BRUTONOV ROV U VIRGINIJI
U kolonijalnom gradu Williamsburgu u dravi Virginiji nalazi se
Brutonov rov. I on je povezan s tajnom skupinom, koja se opet vee
uz naslijee templara i slobodnih zidara. Sam rov je jedno od najposje-
enijih amerikih odredita s obiteljskim nalazitima.
Ovdje su obnovili izvorni izgled negdanje naseobine, te itavo
mjesto razvili u veliki park. Za mnoge je ono sjajna alternativa guvi
koja uvijek vlada u oblinjem Six Flagsu, a ujedno prua prigodu
starim i mladim Amerikancima da steknu osjeaj prema vlastitoj po-
vijesti. No, malo njih zna da i ovo mjesto skriva neobinu tajnu, koju
niti jedan posjetitelj nikada nee vidjeti.
Tajna je u tome to se dri da je ispod izvorne crkve Jamestowna
sakriveno nekoliko najvanijih predmeta, za koje se govorka da su
bili dio blaga vitezova templara. Smatra se da oni ukljuuju i radove
Sir Francisa Bacona, kao i Koveg saveza; sve su to sa sobom navod-
no Vitezovi templari donijeli iz Jeruzalema u Francusku. Ali, to bi
ovi slavni predmeti mogli raditi ispod crkvice u Jamestownu?
injenica je da se povijest vezana uz englesko kolonijalno podrije-
tlo u Americi iskrivljavala, uglavnom zato da bi se uklopila u prihvat-
ljiv protestantski okvir. Prave povijesne granice za sve to je neobino.
Moda je najvei potajni utjecaj na kraljicu Elizabetu, da se ukljui
u utrku prema Novom Svijetu s Francuskom i panjolskom, izvrio
jedan tajanstveni lik imenom dr. John Dee. Taj se neobini ovjek
bavio magijom i astrologijom, ali i drugim znanostima na razini ve-
likog Kopernika. Njegovi trikovi s levitacijom, alkemiarski pokusi,
a na kraju i njegovo magino ogledalo, izazvali su sumnje, zbog kojih
su ga izbacili iz kole kada je na pozornici prigodom kolskog igroka-
za izveo levitiranje raznih predmeta. Neko je vrijeme ak bio i prognan
iz Engleske, no kada se vratio, zatitnicom mu je postala sama engle-
ska kraljica.
Kada je Elizabeta preuzela prijestolje, u cijelosti se pouzdavala u
Deejeve sposobnosti itanja zvijezda i proricanja budunosti. On je
ak odredio i datum njezine krunidbe. Tako je njegov utjecaj na kra-
ljicu i na povijest Engleske jednostavno nemjerljiv, premda vrlo rijetko
spominjan. On je skovao pojam "Britanija", on je isplanirao osnivanje
Kraljevske mornarice, te uvjerio Elizabetu da sveta Engleska posjedu-
je - sva mora.
Uvjerio ju je takoer i u to da je ona sama - izravni potomak Ar-
thura, koji je krenuo prema zapadu kada je patio od rana to su mogle
biti smrtonosne. Kao rezultat putovanja kralja Arthura na Zapad,
tvrdio je Dee, Engleska i kraljica imaju sva prava na Ameriku. Tako
mu je ona odobrila prava na sve zemlje sjevernije od 50 stupnjeva
zemljopisne duine.
Da je on bio tek neki "ludi sveenik" koji je utjecao na Elizabetu,
moda zemlja ne bi ni krenula onim smjerom u povijesti Novoga Svi-
jeta kojim je krenula, ali - uz Deeja, tu je bio i Sir Francis Bacon. Bacon
je napisao Novu Atlantidu i vrio pritisak na Elizabetu s druge strane.
Novu koloniju je trebala osnovati tvrtka Virginia Company. Ime-
na kojim se naoko podsjealo na englesku djeviansku kraljicu, ova
je tvrtka zapravo manje mislila na nju samu, a vie na jednu djevian-
sku boginju, stariju od kranstva. Zastava drave Virginije prikazu-
je boicu Atenu (Rimljanima poznatu kao Minervu) kako dri ma i
koplje, te jednom nogom gazi grudi svojega poraenog neprijatelja.
Ateni, inae boici Mudrosti, nadjenuli su jo i kao boici rata i nadi-
mak - Potresaica Koplja (engl. Spear-Shaker), ba kao to je i bog
Posejdon imao nadimak - Potresa Zemlje.
Premda su radili uz punu podrku kraljice, Bacon i ostali zamilja-
li su svijet u kojemu ni monarhija, a ni religija nee imati nikakve moi.
I dok su se u kolonizaciju ukljuivali kojekakvi pustolovi i trgovci, za
Deeja i Bacona je to bila boanska misija. Baconove biljeke o pred-
metima kakav je bio Arkadijski Raj, bile su tema o kojoj je Europa,
iako razdirana ratovima, naveliko razglabala. Da bi zadrao zatitu
svoje kraljice, Bacon je sve ovo pisao pod imenom izvjesnog mesar-
skog pomonika - Williama Shakespearea.
I dok e se mnogima uiniti sasvim novom, ova kontroverza "Ba-
con kao Shakespeare" zapravo je stara ve stoljeima. Tajna pitanja
- kako je jedan nepismeni mesarski pomonik bio u stanju pisati o
toliko razliitim temama i predmetima - od prava do znanosti, medi-
cine i povijesti, i sve to bez da je ikada posjedovao makar jednu jedi-
nu vlastitu knjigu, mnoge je nagnala na to da posumnjaju kako je on
zapravo nekome sluio tek kao zaklon.
Unutar jednog ovako kratkog lanka nemogue je temeljito obra-
diti ovaj predmet, no dostatno je rei kako je dosad o njemu napisano
gotovo etiri stotine knjiga; meu autorima su bila i takva imena po-
put Benjamina Disraelija i Walta Whitmana.
Govori se da su izvorni Shakespearovi rukopisi, kao i neki Bacono-
vi tekstovi bili prenijeti u Ameriku. Francis Bacon nije poivio jo
dugo da bi mogao uivati u zemljama koje im je kraljica podarila, ali
je zato u njima bila dobro zastupljena njegova obitelj. No, 1676. godi-
ne je dolo do sukoba izmeu obitelji Bacon i vlade drave Virginije.
Jer, Virginia je ipak bila kraljevska kolonija, a Baconovi su zastupali
protuvladine stavove i filozofiju.
U toj godini pobune Baconovih, kako biljee povijesni izvori, sa-
draj dotad skriven ispod ckrve u Jamestownu bio je premjeten, te
pohranjen u skrovite iskopano na dubini od est metara ispod tornja
crkve Bruton Parish Church u Williamsburgu. Bez obzira na to, i una-
to svim zakonitim pokuajima suvremenih istraivaa i drugih sku-
pina, kao i onima na rubu nezakonitosti, tajna ovoga skrovita ostala
je netaknuta. Barem zasad.
VITEZOVI ZLATNOGA KRUGA
Prolo je vie od stoljea otkako je upnik osiromaene upe u Ren-
nes-le-Chateau u Francuskoj odgonetnuo tragove tajne o zaprepau-
juim koliinama novca (sluaj, koji je postao poznat zahvaljujui
knjigama Sveta krv, sveti Gral i Da Vincijev kod). No, ameriki lovci
na blago itavo su vrijeme slijedili znakove i simbole do sanduka
prepunih novca, skrivenih i na jugu, i na zapadu. Nacionalno blago?
Ne ba, budui da su ovakva skrovita blaga bila dijelom plana da se
Konfederacija odri na ivotu tijekom, ali i nakon predaje generala
Leeja kod Appomatoxa.
Istraivai Warren Getler i Bob Brewer opisali su itav niz ezoteri-
kih grafita, koji su ukljuivali cijele odlomke iz Biblije, datume i ifri-
rana pisma, pomou kojih su ostavljani tragovi do tajnih skrovita.
Omanje gomile blaga zakopavale su skupine slobodnih zidara i vitezo-
va Zlatnoga kruga, grupe iji su se lanovi esto novaili kroz slobo-
dnozidarske loe.
SKRIVENO TAKO, DA SE JASNO VIDI
Premda film Nacionalno blago traje svega dva sata, uspio je obraditi
ili barem spomenuti i neke dublje tajne. Tako se na stolu jednog od
likova, Abigail Chase, nalazi knjiga Davida Ovasona Tajna arhitektu-
ra glavnoga grada nae nacije*. I dok je ope poznato da je grad Wa-
shington osmiljen u skladu sa slobodnozidarskom geometrijom*,
Ovason naglaava da su - kako u sam plan grada, tako i u mnoga od
njegovih zdanja - ugraeni jo i brojni znakovi Zodijaka.
Jedna od moda najzanimljivijih zagonetki u Nacionalnom blagu,
nalazi se na stranjoj strani novanice od stotinu dolara. Toranj sa
satom pokazuje odreeno vrijeme dana, ukazujui na to da e njego-
va sjena otkriti sljedei smjer kojim treba krenuti. No, ovdje je u filmu
uinjena pogreka. Lovci na blago prvo su pomislili da su pogrijeili
u utvrivanju pravoga trenutka, a tada su shvatili da se pod uteenim
danjim svjetlom misli, da taj trenutak tek treba doi. Meutim, ovo
"uteeno danje svjetlo" predloio je svojedobno sam Franklin, iako
to jo nije djelovalo u vrijeme izgradnje zdanja zvanog Independence
Hall.
Tako znaenje tog pravog trenutka i dalje ostaje tajnom.
* Vie o tajnim arhitekturama gradova i povijesnim okolnostima nas-
tajanja istih proitajte u knjizi Hancocka i Bauvala Talisman
22. POGLAVLJE
Bacon, Shakespeare
i Atenino koplje
Okultno podrijetlo uloge Engleske u Novom Svijetu
Steven Sora
William Shakespeare, kau nam, roen je u kui nepismenih rodite-
lja, koji su jedva zavrili nekoliko razreda osnovne kole, a zaposlio
se kao mesarski pomonik. Pet godina kasnije oenio se i dobio troje
djece, pa potom odluio napustiti obitelj i preseliti se u London. Kada
se obreo u velikom gradu, zapoeo je pisati svoja djela i pridruio se
glumakoj druini koja ih je i izvodila. U njima je iskazao poznavanje
engleske, francuske, grke i rimske povijesti, pravnih i medicinskih
naela, vojnih i mornarikih pojmova, sokolarstva i konjogojstva,
kao i pojmove koje su u ono doba umjeli koristiti jedino u Cambrid-
geu. Ukratko, njegova su djela iznosila sve to je bilo daleko izvan
njegova osobnog iskustvenog carstva.
Nakon duge karijere vratio se kui, gdje je stavio svoj esti i posljed-
nji potpis u itavom svom ivotu, i to - na vlastitu oporuku. Njegova
je oporuka ukljuivala razne predmete kuanstva, ukljuujui i poste-
lju, ali nikakvih knjiga, i - vano - nikakva popisa njegovih djela. A
njegova smrt nije bila zapaena ni u Stratfordu, a niti u Londonu, sve
dok nisu protekle godine i godine.
Pisci su obino i gutai pisanih djela, ljubitelji knjige, pisci dnevni-
ka i uvari vlastitih pisama i dopisivanja s drugima; no, stvarna osoba,
poznata kao William Shakespeare, bila je sve - suprotno tome. Vrlo
vjerojatno nije znao ni itati, a ni pisati; nikada nije posjedovao knjigu,
nikad zapisao togod u kakav dnevnik, i tek dugo nakon njegove smr-
ti netko je nadoao na zamisao da ga se pone slaviti kao "dramatia-
ra". Takoer, tek je niz godina nakon njegove smrti sainjen "svezak"
njegovih djela. I to nije bio nekakav njegov izvorni svezak, jer - koli-
ko se zna - tako neto niti ne postoji.
Naravno, izvorna djela su se pisala, i kopirala, samo to se nita
slino nije pojavilo na povrini. Najblae reeno, to je prilino sumnji-
vo uz onako dugaak popis djela kojima je bio autor.
Pokuaj smjetanja Williama Shakespearea u ulogu pisca njegovih
djela bila je i ostala - nemogua zadaa; uzaludna nastojanja ove vr-
ste ubrzo su privukla i imena poput Walta Whitmana, Marka Twai-
na, Johna Greenleafa Whittiera, Benjamina Disraelija, Ralpha Walda
Emersona; svi su oni vjerovali, kako Shakespeare nije mogao biti au-
tor opusa koji mu se pripisuje.
ovjek za kojega se vjeruje da je bio bard, rodio se 1564. godine.
Vladavina kraljice Elizabete I zapoela je 15. sijenja 1559. godine,
otkad je zavladala Engleskom svojom muiavom, ali i eljeznom ru-
kom. Bila je u stanju narediti da se nekoga uhiti ili pogubi u treptaju
oka, bilo koga - od onih meu svojim dvorjanima pa do podanika.
U njezine su se dvorjane ubrajali i Sir Francis Bacon, roen 1561.
godine, Christopher Marlowe (1564.), Edward de Vere, grof od Oxfor-
da(1550.) i Henry Wriothesley, grof od Southamptona (1573.). Bio je
to posao za puno radno vrijeme - odr-
avati Elizabetu raspoloenom i sret-
nom. Sir Waltera Raleigha poslala je u
Tower, jer je jedna od njezinih buduih
dvorjanki zatrudnjela s njime. Grofa od
Essexa je kaznila, jer se po drugi put
oenio; no, zbog uloge koju je na sebe
preuzeo u pripremama za dramu Ric-
hard III skratila ga je za glavu. U svoje-
ga je lijenika, Ruya Lopeza, posumnja-
la da priprema urotu protiv nje, pa su
ga za kaznu utopili i potom raereili.
Govoriti slobodno - imalo je svoju
cijenu.
Niti jedno od djela Williama Shakes-
pearea nije ukljuivalo njegovo ime sve
do 1598. godine, a ni kasnije. Ako je
Slika 22.1: Tijekom vladavine
kraljice Elizabete I, koja je kra-
ljevala od 1558. do 1603. godine,
Engleska je postala glavnom eu-
ropskom silom.
Slika 22.2: Kazalite Globe Theatre u Londonu, u kojemu su bila iz-
vedena mnoga od Shakespeareovih djela.
priprema Richarda III shvaena kao in izdaje, zbog ega onda nije
bio kanjen i autor djela? Moglo bi biti, da se Essexa dralo autorom.
Edward de Vere, grof od Oxforda, takoer je mogao biti jedan od
kandidata. On je pisao drame, posjedovao ak i kazalite, ali - nalazio
se u Italiji. Neki vjeruju da je Oxford ak odglumio vlastitu smrt 24.
lipnja 1604. godine, na Ivanje, dakle - na dan slavlja Sv. Ivana Krstite-
lja, neke vrste sveca zatitnika ezoterikih spoznaja. James I je kasnije
dao postaviti osam ekspirijanskih djela u slavu i na spomen Oxfordu.
I premda su obojica plemia - Essex i Oxford - odgovarali kao
mogui kandidati za pisca djela koja se i danas pripisuju Shakespea-
reu - kako zbog svoje obrazovanosti, tako i zbog poznavanja svijeta,
najee se kao kandidat za autora bardovih djela ipak spominje Sir
Francis Bacon.
Iako ivotu okrenuti Bacon ne bi mogao napisati Richarda III bez
straha za vlastitu glavu, imao je za to sva potrebna znanja, pripisana
mladom mesarskom pomoniku. Bacon je studirao u Cambridgeu i
na Grey's Innu, te je teno govorio vie jezika. Volio je kriptologiju i
izmislio svoj vlastiti sofisticirani pseudonim. Mnogi vjeruju da je bio
prikriveni homoseksualac, uvijek okruen lijepim mladiima, a je-
dan od njih bio je i Henry Wriothesley
Prvo zabiljeeno ekspirijansko djelo bilo je 1592. godine posvee-
no - Henryju. I soneti, u kojima pjesnik govori o svojoj ljubavi pre-
ma mladosti, takoer su bili po-
sveeni Wriothesleyu. Igrom
sluaja, iste je 1592. godine Wriot-
hesley postao zatitnikom Willi-
ama Shakespearea. Vjerojatnije
je, meutim, da su te godine Ba-
con i Shakespeare postigli spora-
zum. Jer, upravo je 1592. godine
Shakespeare primio veliku svotu
novca i njime kupio kuu u Strat-
fordu, drugu po veliini u gradu.
Nastavio je kupovati i ostalu imo-
vinu te trgovati raznim robama,
tako da je zabiljeen kao stranka
u nekoliko sudskih parnica.
Ukoliko su ga Shakespeare i
Bacon postigli, taj je sporazum
obojici dobro posluio. Sir Francis
Bacon njime je umaknuo krvni-
kovoj sjekiri, a William Shakes-
Slika 22.3: Spomenik Sir Francisu Ba-
conu iznad njegova groba kod St. Mic-
haela, St. Albans, Engleska.
peare je postao zemljoposjednik. Inae, njih dvojica nisu se mogli ra-
zlikovati vie no to su se razlikovali. Bacon je bio svjetski ovjek,
obrazovan, osjeajan i iskreno zauzet za mijenjanje svojega svijeta.
Shakespeare se na jedvite jade bio u stanju potpisati; bio je sirov i
pohlepan, ovjek koji bez imalo obzira ostavlja suprugu s troje djece.
Usto, tipian ovjek ondanjeg Stratforda raspolagao bi rjenikom
od oko 400 rijei, dok bi ovjek kolovan u Cambridgeu mogao ras-
polagati s oko 4.000 rijei. A autor djela pripisanih Shakespeareu ras-
polagao je s barem - 20.000 rijei.
PJESNIK BILO KOJEGA DRUGOG IMENA
Zbog ega je Bacon odabrao Shakespearea kao svoj "zaklon"?
Dok je Bacon studirao u Grey's Innu, snagu je crpio u nevidljivom
vitetvu, nazvanom Red Kacige. lanovi su bili posveeni drevnoj
grkoj boici Ateni Paladi, prikazivanoj s kopljem u ruci i kacigom
na glavi. Njezin je naziv jo bio i Potresaica Koplja (engl. Shaker-of-
the-Spear). Zato je za Bacona susret sa sunarodnjakom koji je nosio
gotovo istoznano prezime - Shakespeare - vjerojatno izgledao na-
lik Bojoj providnosti. Baconovo je ivotno geslo bilo: Occulta Veritas
Tempore Patet, u znaenju "Skrivena istina na vrijeme izbija na svjetlo."
Tek je tijekom posljednjih pet godina svojega ivota, ve dosta dugo
nakon smrti kraljice Elizabete, smio pisati otvorenije.
Tada je opisao i svoju Novu Atlantidu, tragajui za novim svijetom
mira u kojemu kraljuje mudrost. Za vrijeme vladavine kralja Jamesa
preveo je ono, to je kasnije i nazvano Biblijom kralja Jamesa, gdje u
psalmu 46, kao 46-tu rije, raunatu od prvoga stiha, koristi rije
"Shake" (Potresa). Isto tako, i 46.-ta rije prije posljednjeg stiha glasi
"Spear" (Koplje). Njegovo je djelo i Sylva Sylvarum, u kojemu rasprav-
lja o brojnim znanstvenim pokusima, ukljuujui i one o ouvanju vri-
jednih isprava pomou ive te one o stvaranju umjetnih izvora.
OTKRIE AVALONA
Engleska se kasno ukljuila u utrku za kolonijalizacijom Amerike.
Astrolog dr. John Dee na kraju je ipak uspio uvjeriti svoju kraljicu da
ona ima pravo na Novi Svijet. I premda bi se taj glasoviti John Dee
sjajno uklopio u likove iz knjige Hobit, uvjerio je Elizabetu da joj je
potrebna snana mornarica, kao i u "injenicu", da je Amerika zapravo
- Arturov Avalon. Ona je intelektualno snano ovisila o svome dvor-
skom arobnjaku; posredno, kao da je ivjela kroz njega. Dee, magi-
ar i alkemiar, pisao je o Rosenkreuzerima i o navigaciji. U svom je
posjedu imao oko 4.000 knjiga i "magino zrcalo", iz kojega je itao
budunost.
Tako je kraljiina pustolovna narav poela ivjeti i kroz pothvate Sir
Francisa Drakea i Sir Waltera Raleigha. Njih je odailjala da za nju
osvajaju razne zemlje, kradu tua blaga i istrauju po sedam mora.
Kada se Elizabetina vladavina okonala njezinom smru, Baconov
se status jo vie uzdigao. Kao savjetnik kralja Jamesa, uvjerio ga je
da se treba ozbiljnije pozabaviti prekooceanskim poslovima. Pritom
je osigurao sebi i svojoj obitelji velika imanja u Novome Svijetu, i to
u Newfoundlandu i Novoj kotskoj, snaei svoj tamonji poloaj jo
i kroz tvrtku Virginia Company. S Baconom kao kraljevim namjesni-
kom, u Virginiji je osnovano naselje imenom Jamestown. Meutim,
peat Virginije, drave koja je naziv dobila po "djevianskoj" kraljici
Engleske, ouvao se sve do danas s izvornim likom Atene. Ona je vla-
dar, sa svojim kopljem i kacigom, i to u zemlji kojom e vladati njezi-
na mudrost.
BACONOVA NOVA ATLANTIDA?
Mnogo je tajanstvenih dogaaja prikriveno u postupku stvaranja i
nicanja kolonija; posluili su kao prikupljalite raznih znanja i spo-
znaja onim tajnim drutvima, to su se poela stvarati oko Bacona. U
eri, u kojoj je Kopernik strahovao zbog objavljivanja svoje teorije o
tome kako je Sunce sredite svemira, i Bacon i njegov krug morali su
tajiti mnogo toga. Izvorni tekstovi djela pripisanih Shakespeareu,
mogli bi predstavljati tek djeli tajne knjinice Rosenkreuzera i slo-
bodnih zidara.
Godine 1911. dr. Orville W. Owen, koji je utroio mnoge godine
na prouavanje i razbijanje Baconovih ifriranih poruka, poveo je
ekspediciju u Englesku. Oekivao je da e ispod rijeke Wye River
pronai tajnu knjinicu slobodnih zidara i Rosenkreuzera. I doista,
tajno skrovite je otkriveno, no naalost - ve ispranjeno. Oito, ne-
tko je jednom zaustavio tok rijeke na dovoljno dugo vremena da bi se
izgradilo ovo sklonite, napunio ga, a potom opet - ispraznio. Nije to
bilo nita novo, da se otkrivaju tko zna ije hidraulike sposobnosti od
ove vrste. I tijelo kralja Leara bilo je na slian nain smjeteno u skro-
vite ispod rijeke Soare, a tijelo Atile sigurno je lealo ispod rijeke Bu-
sento u Italiji.
Devet godina kasnije, nasljednik rada dr. Owena, Burrell Ruth, po-
vjerovao je da su izvorna Baconova ekspirijanska djela preseljena u
Novi Svijet, tonije - u Novu kotsku. U zaljevu Mahone Bay, gradi-
telji iznimno vjeti hidraulici izradili su podvodne zamke. Na Oak
Islandu, gdje je u tijeku najdui lov na blago u povijesti, pronaeni su
ostaci ive.
Ovo istraivanje traje sada ve gotovo dvije stotine godina.
Nedavno je jedan od vlasnika polovine otoia zvanog Oak Island
proirio svoja istraivanja i na druge otoie u zaljevu. Vjeruje se, da
podmorski tuneli povezuju dva ili vie otoka, te da se na jednom od
otoia u susjedstvu Oak Islanda nalaze spiralne stube to vode u pro-
store ispod povrine tla.
NACIONALNO BLAGO
Tvrtku Virginia Company osnovali su 1606. godine Bacon i ui krug
njegovih pouzdanika. Zanimljivo, obuhvaala je ne samo Virginiju,
ve i novu koloniju zvanu Bermudskim otojem. Tako se Bermuda
po prvi put spominju upravo u ekspirijanskoj komediji Oluja, u ko-
joj dolazi do brodoloma na malom otoku.
Virginia Company je i sama osmislila mjesto za skrivanje svojih
tajni. Jedan od prvih poslova koji je bio okonan u Jamestownu, bila
je izgradnja podzemnog skrovita, a iznad njega - crkve u Jamestow-
nu. Skrovite su 1635. godine iskoristili za pohranjivanje isprava koje
su donijeli sa sobom.
No, 1676. godine ove su isprave premjetene u novo skrovite, u
upu Bruton. Ovo je podruje u poetku bilo poznato kao plantaa
Middletown Plantation, a kasnije je nazvano Williamsburgom. Tu su
crkvu izgradili od opeka, a na dubini od est metara ispod nje naprav-
ljeno je i zidano skrovite. Ova crkva nije preivjela do naega doba,
dok se novija crkva, koja ondje postoji i danas, nalazi u ulici Duke of
Gloucester Street; istodobno je to Episkopalna crkva, ali i mamac za
turiste. Negdje ispod nje nalaze se spiralne stube koje vode do pod-
zemnog skrovita.
Zaklada Rockefeller je 1920.-tih godina kupila veliki dio Williams-
burga, kako bi ga pretvorila u turistiko odredite. udno je to, da je
istom prigodom kupljen i Stratford-on-Avon, koji je ve odavno bio
takvo odredite. Mjesto s Brutonovim skrovitem ve je posjedovala
Anglikanska crkva i nisu ga mogli kupiti; umjesto bilo kakve prodaje,
ono je kasnije bilo predano amerikoj vladi.
Ne tako davno, skupina ljudi koja se nazvala "Sage Sir Francisa
Bacona o Sedmom peatu", zatraila je odobrenje za iskopavanja na
tome mjestu, naroito ispod strukture piramidalnog oblika, poznate
kao Spomenik Brayu. Fletcher Richman, strunjak za Bacona i njego-
ve radove, vjeruje da se ispod spomenika nalazi skrovite do kojega
se dolazi spiralnim stubama, te da su u njemu skrivena djela i zapisi
Sir Francisa Bacona i drugih, djela koja bi mogla biti vrlo znaajna i
za budunost. Odobrenje dosad jo nije izdano, a Richman tvrdi ka-
ko se ovdje radi o tek jednoj od jo mnogih skrivenih knjinica.
Koje zasad i dalje ostaju - skrivene.
23. POGLAVLJE
Rjeavanje zagonetke
zvane Shakespeare
Novo svjetlo na dugogodinjoj tajni - je li bard
doista bio pijani glumac iz gradia Stratford on Avon
ili netko drugi?
Virginia Fellows
U veljai 1999. godine, na velikim se platnima diljem svijeta pojavio
iznenaujui film, upravo na vrijeme da ubere cijeli rukovet Oscara.
Miramaxov Zaljubljeni Shakespeare uinio je ono, to svijet knjiev-
nosti nije uspijevao ve dosta dugo - iznova je u sredite pozornosti
stavio Shakespeareov kult. Naravno, on nikada nije bio do kraja izbri-
san, ali se omiljenost najveeg dramatiara svijeta kretala silaznom
putanjom jo od poetka dvadesetog stoljea.
Kao da je mlade naega doba smjestila njegova sjajna djela u kate-
goriju klasika, kategoriju na kojoj pie: "Ne zamaraj se itanjem". Znali
su malo o geniju koji ih je napisao i jo manje marili za njega, sve dok
se u oduvijek monom mediju nije pojavio zgodan, mladi Joseph Fi-
ennes, kao lik sloen od mlaahnog dramatiara i njegova najomilje-
nijeg lika, Hamleta. Scenaristi Tom Stoppard i Mare Norman uspjeli
su izvesti nezamislivo - iznova su Shakespearea vratili u arite, a ra-
dei na tome osvojili su i nagradu za najbolji izvorni scenarij, to je
dodjeljuje ceh amerikih pisaca. Tako je posve iznenada ono "bard se
vratio" postalo - temom dana!
to li bi autor tih drama mislio o svemu ovome? Oni, koji Shakes-
pearea dre zagonetnom linou, zbog toliko malog broja injenica
kojima se raspolae o njegovu ivotu, mogu samo nagaati odgovor.
A oni, koji misle da su bolje upoznati s istinskim identitetom autora,
rei e uvjereno: "Bio bi oduevljen!" Oito je - njegova su djela i bila
pisana zato da bi zabavila gledateljstvo, a film je omoguio da se sada
to isto dogaa na mnogo iroj osnovi. No, namjera scenarija bila je i
ta, da snane vizualne prikaze itavoga niza ljudskih psiholokih po-
greaka nekako "ugura" u pomalo trome umove.
Za ponadati se da su, inei tako, uspjeli pomoi prepoznavanju
pogrenih stavova, te tako barem malo podii svijest o njima. "Shake-
speare je u stanju istraiti dubine nae due, te na povrinu iznijeti
pitanja s kojima se, na nekoj razini, moramo nositi svi mi," kae jedan
od suvremenih komentatora. Trei, ali sve do naih dana neprepo-
znati cilj autora bio je i da u svojim djelima "sakrije, a u isto vrijeme
i otkrije" jednu od najtunijih i najtraginijih ikada ispripovijedanih
pria, naime - pripovijest o svome vlastitom, osobnom ivotu.
Neki istraivai ve odavno znaju da su Shakespeareova djela tre-
bala imati tek ulogu zaklona, zatitnog teksta za ifre pod kojima bi
se mogla sakriti tajna povijest samog autora. Danas, u vremenu u ko-
jemu se razotkrivaju tisuljetne tajne, moe se ispripovijediti i istinita
pria, bez podsmijavanja.
Bi li ovaj tajanstveni autor odobrio odabir Josepha Fiennesa za glav-
nu ulogu? Scenarij koristi mudre naine kojima se filmskom liku do-
puta da se sam predstavi gledateljstvu kao Shakespeare/Hamlet. A
kad je istinita pria drame prihvaena, ovjek moe zamisliti i mlado-
ga Fiennesa kao vrlo prepoznatljivog Hamleta, kao prototip samoga
mlaahnog autora - zgodnog, osjeajnog, matovitog, aristokratskog
mladia, s podosta muka koje ga tite. Na ovaj ga nain otkriva i nje-
gova tajna povijest - kao istinskoga princa, ali - kraljevine Engleske,
a ne Danske.
Pokuaj da se otkriju prave namjere i pobude slavnoga autora, te
nastojanje da se malo pozabavim njegovim osobnim ivotom i pojedi-
nostima iz njega, nije nimalo umiljen; to su pojedinosti, koje su os-
tale uglavnom nepoznate o tom neobrazovanom seljaku iz mranog
i zaputenog seoca imenom Stratford on Avon. Veina znanstvenika
ima potekoa s pripremanjem uvjerljivog ivotopisa ovoga sina jedva
pismene obitelji Shakespeare (ili Shakstpur, ili Shagster, budui da u tom
kraju postoje razni oblici izgovaranja tog prezimena). No, oni ionako
pokuavaju obaviti - nemogue.
Jer, nema dokaza da je njihov miljenik ikada pohaao bilo to vie
od jedne ili dvije godine bilo kakve druge kole, osim one u svome
rodnom selu, koja se sastojala od jedne uionice. Takoer, nema do-
kaza da se tako (ne)kolovani djeak kasnije igdje mogao upoznati s
francuskom, latinskom ili talijanskom knjievnou, koja onomad jo
nije bila niti prevedena na engleski jezik; gdje je mogao shvatiti tek
otkrivene i prevedene latinske i grke klasike, ili se makar susresti u
svojoj svakodnevci s pravnim znanostima, medicinom, poezijom, ari-
stokratima, poslovima koje su rjeavali britanski i francuski sudovi,
kao i jo milijardom drugih pitanja o kojima je progovarao u svojim
dramama.
Prepoznajui golemi nesklad izmeu djela i njihovog pretpostavlje-
nog autora, neki su istraivai ostali duboko uvjereni u to, da besmrt-
ne rime i stihove nije mogao napisati seoski neznalica Will Shaksper.
Ralph Waldo Emerson je o tome rekao: "Shakespeare je samo glas;
tko i to je bio onaj koji je doista pjevao, mi to ne znamo." Henry Ja-
mes napisa: ""Progoni me uvjerenje da je Shakespeare najvea prijeva-
ra koja je ikada izvedena na svijetu." Samuel Coleridge se upitao:
"Zar Bog odabire idiote da bi nam razotkrivao boanske istine?" A ne
tako davno, Istraivako drutvo sveuilita Yale jednoglasno se sloi-
lo u tome, da sva ova djela - nije mogao napisati ovjek iz Stratforda.
Pa gdje se onda moe potraiti druga mogunost? Stotinu i pede-
set godina nakon prvog objavljivanja tih djela, to jest od 1623. godi-
ne, anglikanski duhovnik iz sela koje granii sa Stratfordom, James
Wilmot, utroio je mnoge sate tragajui po okolici za podacima o
velikom dramatiaru; to je i do danas ostalo najneplodonosnije ikad
obavljeno istraivanje. Jer, na kraju je morao nerado priznati kako
nije pronaao niti jedan jedini predmet ili dokaz, da je na tom podru-
ju ikada ivio poetski ili kakav drugi genij, bilo koje vrste. Ustvrdio
je da je onomad svega nekoliko seljana uope znalo napisati svoje oso-
bno ime (meu njima su bile i Shaksperova supruga, a i obje keri);
nije bilo knjiga koje je autor mogao koristiti; nije pronaao nikoga,
tko bi mu znao ispripovijediti neku, pa makar i najsitniju anegdotu
ili pojedinost vezanu uz tako slavno ime iz njihova kraja. Stoga je
Wilmot zakljuio da je u Engleskoj onoga doba postojao samo jedan
jedini ovjek koji je posjedovao znanja potrebna za pisanje tih djela;
bio je to brilijantni, izvrsno obrazovani filozof, psiholog i odvjetnik
Sir Francis Bacon. Ovu je svoju tajnu Willmot povjerio jedino Knji-
evnom drutvu Ipswicha, zahtijevajui od nazonih da o svemu ute
kao zaliveni. I odrali su obeanje te toliko vjerno uvali tajnu, da
ona nije bila otkrivena sve do poetka dvadesetog stoljea, kada se za
nju saznalo zahvaljujui njihovom privatnom dopisivanju.
Otada se kao ime moguega, pravog dramatiara spominjalo vie
imena - Christopher Marlowe, Herbert Spenser, razni britanski lor-
dovi poput Derbya, Essexa, Pembrokea, Rutlanda i Oxforda, pa ak
i sama kraljica Elizabeta. No, Francis Bacon je dugo ostao neosporni
Broj Jedan u tom nizu, moda zahvaljujui i snanoj podrci koju je
takvom rjeenju prualo drutvo njegovih potovatelja iz Londona,
osnovano jo 1876. godine pod nazivom Baconian Society. Ovo je dru-
tvo dosad izdalo 150 publikacija, koje vrve lancima o njihovom
podrobnom istraivanju toga pitanja.
Meutim, nedavno je u prvi plan izbio Edward de Vere, sedamna-
esti lord od Oxforda; posveena mu je velika pozornost kao moguem
kandidatu za autora. Za to su zasluni vrijedni istraivai kakav je
Charleton Ogburn te Oxfordov izravni potomak, Charles Vere Lord
Burford, koji su uspjeli progurati Lorda Oxforda na sam vrh popisa.
Lord Oxford nije lo izbor; bio je visoko obrazovan aristokrat, su-
djelovao je u mnogim poslovima Elizabetina dvora, govorio je vie
jezika, bavio se klasinim jezicima i znanostima, a stoga je poznavao
i dotad jo na engleski jezik neprevedena djela klasika. Osim toga,
bavio se sportovima, dobro je poznavao sokolarstvo, konjogojstvo i
druge djelatnosti koje nie klase drutva nisu mogle poznavati, a spo-
minju se u ekspirijanskim djelima. Oxford je bio i europski putnik,
strunjak za vojna pitanja te sudionik svih dogaanja u kulturi onoga
doba, namijenjenih privilegiranoj britanskoj aristokraciji. Bio je ak
i tienik Elizabetinog tajnika Lorda Burghleya, za kojega je openito
prihvaeno da je bio uzor i prototip za lik sitniavog i savjesnog Polo-
nija u Hamletu.
No, i Francis Bacon je, kao i Oxford, udovoljavao svim spomenutim
kriterijima, i to - kako se pokazalo - uz veu vjerojatnost. Njegova je
majka, Lady Ann Bacon, navodno bila Burghleyeva urjakinja.
Treba rei da pristae Oxforda kao autora jo moraju odgovoriti
na nekoliko neugodnih pitanja. Grof je umro 1604. godine, dakle -
dvadeset godina prije negoli je niz
Shakespeareovih drama bio objav-
ljen, ili moda ak i napisan po prvi
put. Na ovu primjedbu odgovaraju
kako je vjerojatno zapoeo pisati
neke od njih, dok ih je netko drugi
dovrio. Zato, logike radi, nijeu
da je izvrsna Oluja uope i bila di-
jelom opusa, budui da nije mogla
biti napisana tako ranog datuma.
Sljedei veliki problem im pred-
stavlja poezija, za koju se pouzdano
zna da ju je napisao Oxford: do-
sadna je, nimalo nadahnuta i uope
se ne moe usporeivati s brilijan-
tnou stihova iz drama.
Trebaju jo rijeiti i problem ve-
zan uz karakter mladoga lorda - po
mnogim izvjeima naglog i divljeg, jogunastog, svadljivog i neodgo-
vornog - to nije nikako u skladu s filozofijom i moralnim stavovima,
tako oito istaknutima u djelima. Prema Baconu su njegovi suvreme-
nici bili znatno ljubazniji: "Voljeli su ga svi koji su bili veliki i dobri,"
zapisao je kapelan Rawley. Ben Jonson je mislio: "Volim njegovo vie-
nje idolatrije," dok su drugi govorili: "On je bio ures svojega vremena."
Meutim, pristae Oxforda spremno zanemaruju sve ove proble-
me; vano je shvatiti da je Oxford bio jedan od onih poetski nastroje-
nih dandyja, koji su s mnogo mlaim Baconom osnovali knjievnu
udrugu pod nazivom Drutvo Areopagus. ivoti obojice esto su se
ispreplitali, ali ipak postoji neto, to Baconu daje neospornu pred-
nost pred Oxfordom, i to - jedan posve konkretan i neoboriv dokaz
o autorstvu. To je otkrie tajne prie, skrivene unutar samih djela, ili
takozvani kodirani sustav poruka, ili jednostavnije - ifre koje je
izvorni dramatiar sustavno prikrivao u svojim dramama, da bi ot-
krio istine koje se nije usuivao izrei javno.
Ma koliko sve to nevjerojatno zvualo, pravi je autor u izvorne
tekstove svojih drama ugradio itav osobni tajni ivotopis, i jedno-
Slika 23.1: Martin Droeshout izgra-
virao je lik Williama Shakespearea,
ija su djela po prvi put objedinjena i
objavljena 1623. godine.
stavno nema mogunosti da bi to mogao uiniti bilo tko drugi, osim
njega samoga - njihovog izvornog pisca.
Krajem devetnaestog stoljea jedan je lijenik iz Detroita, ime-
nom Orville Owen, doao do zapanjujueg otkria. Kao strastveni
oboavatelj Shakespearea, znao je naizust svaku rije iz njegovih djela.
A kada je postao ba toliko temeljito upuen u njegove drame, na ne-
kim je mjestima uoio vrlo udan i neobjanjiv nesklad u izriaju.
Godine pomnog prouavanja i ispitivanja otkrile su mu neto ne-
vjerojatno - da svaka od Shakespeareovih drama u sebi skriva jo je-
dnu - unutarnju dramu; bila je to stvarna drama u drami, iznijeta
pomou istog sustava kojega je autor rabio i u onom vanjskom dijelu.
Odreene su fraze iz izvornih dijelova bile obiljeene posebnim, klju-
nim rijeima, koje je trebalo izvui i preurediti posve drukijim redo-
slijedom, onim koji je pripovijedao sasvim drukiju priu.
Nakon podrobnih prouavanja i pomnih istraivanja, Owen je
shvatio da je ova unutarnja ili ifrirana pripovijest zapravo - osobni
i posve neoekivani ivotopis pravog autora drama, Sir Francisa Ba-
cona. Zagonetka je glasila: zbog ega bi Bacon koristio ovakvu metodu
da bi buduim pokoljenjima ostavio svoju nevjerojatnu ivotnu priu?
A odgovor je bio: zato, jer mu je goli ivot ovisio o njezinom prikriva-
nju. Istina o njegovu podrijetlu bila je velika dravna tajna. Jer, nje-
govo pravo ime nije glasilo Francis Bacon, ve - Francis Tudor; on je
bio dijete roeno u potaji, iz veze engleske kraljice Elizabete i njezina
ljubavnika, prelijepog Roberta Dudleya, Lorda Leicestera!
Njih se dvoje upustilo u strastvenu romancu, za koju postoje i va-
ljani povijesni dokazi. Manje je poznato da je njihov bigamni brak
sklopio jedan redovnik jo dok su oboje bili zatvoreni u tamnici lon-
donskoga Towera (naime, Leicester je tada ve bio oenjen, ali ne
zadugo - njegova je supruga ubrzo potom vrlo prikladno poginula pri
padu s vlastitog balkona, u nikad razjanjenim okolnostima). U skladu
sa svojom tajnom, Elizabeta je uporno odbijala sve prosce, uivajui
usto u promicanju same sebe kao "Djevianske Kraljice", vjenane
jedino za svoju voljenu zemlju.
Pomno istraivanje povijesnih isprava i zapisa iz toga doba, otkri-
lo je dosta naznaka i navjetaja vezanih uz jednu ovakvu mogunost,
premda bi se i sam pokuaj njihova razotkrivanja smatrao izdajni-
kim inom, kanjivim smru. Prvo dijete roeno u ovom tajnom
branom savezu bilo je predano na odgoj kraljiinoj prvoj dvorjanki
i pouzdanici, pobonoj Lady Ann Bacon i njezinom asnom suprugu,
Sir Nicholasu Baconu. Lady Ann i kraljica sklopile su savez i obje se
zaklele da istina nikada nee izai na vidjelo. No, kako je otkrio ifri-
rani ivotopis, sama je Elizabeta drastino prekrila ovu zakletvu kada
je Francisu bilo esnaest godina.
U tajnom braku ovoga neobinog para rodio se i drugi sin, kojega
su predali na uvanje obitelji Devereux. To je bio onaj nemogui Lord
Essex, za kojega je povijest dosad nagaala da je bio Elizabetin jogu-
nasti, mlaahni ljubavnik. Veliki dio engleske povijesti razjasnio se
ovim otkriem, kada se shvatilo da se ova udna veza objanjava odno-
som majke i njezinog oboavanog, ali buntovnog djeteta, a ne uspalje-
nou ve ostarjele kraljice i njenog mlaahnog, lijepog dvorjanina.
Mnogi su tragini dogaaji vezani uz priu o Elizabeti i njezinoj
igri make i mia s vlastitim sinovima, kojima je u poetku obeala da
e ih priznati da bi im kasnije radila o glavi. Essex se slomio pod tim
teretom; pokuao je prijestolje osvojiti za sebe i zaas u Toweru ostao
bez glave. Francis je sebi olakao taj gotovo nepodnoljivi teret odlu-
kom, da pravu istinu ipak ostavi svijetu. No, znao je da bi njezino
javno otkrivanje znailo potpisivanje vlastite smrtne presude. Nadah-
nue je pronaao u jednom snu i, zahvaljujui njemu, sam osmislio
ifre da bi ispripovijedio svoju ivotnu priu.
Dok se bavio odgonetavanjem ove ifre Rijei, kako ju je nazvao
sam Bacon, dr. Owen je zaposlio i dvije gospoe da bi mu pomogle
u ovom opsenom poslu. Jedna od tih pomonica, Elisabeth Wells
Gallup, inae ravnateljica kole u Detroitu, otkrila je tijekom rada da
postoji, i da je u djela ukljuena - jo jedna ifra! Ova druga ifra
temeljila se na takozvanom bi-literarnom sustavu, koji je Bacon po-
mno objasnio i prikazao u svom poznatom djelu Unaprijeenje uenja.
Radi se o abecedi zasnovanoj na raznim povezivanjima po pet slova
ili jedinica, dosta nalik Morseovoj abecednoj ifri. Gospoda Gallup
je radila na toj drugoj ifri sve dok nije gotovo oslijepila, ali je zato
ono to je otkrila bilo zapanjujue. Jer, ona je itala istu onu pripovi-
jest koju je Owen otkrio zapisanu unutar Shakespeareovih stihova
pomou ifre rijei, samo - u prozi! I obje su se prie u cijelosti po-
dudarale.
Slijedei uputstva dobivena unutar same ifre, dr. Owen je izradio
pomagalo kojega je nazvao Kotaem ifre. Bila je to dosta udna i
velika naprava, koja se sastojala od dva velika drvena kotaa, dok je
izmeu njih bilo razapeto vie od 30 metara vrpce, i to na takav na-
in da su se kotai mogli okretati naprijed i nazad; neto nalik nai-
nu na koji su se s obiju strana mogli namotavati svici.
Na ove je vrpce Owen privrivao pojedine stranice izrezane iz
raznih autorovih djela - da bi dobio svitak, koji se moe namotavati
naprijed i nazad, radi bolje preglednosti. Prema odreenom kljuu i
pojedinim kljunim rijeima, Owen je tako lake oznaavao vane
odlomke i itao ih svojim pomonicama, a one bi sve prepisivale na
arke papira. Potom bi ih Owen poredao loginim i ispravnim redoslije-
dom, i tako je doao do izvorne tajne prie, skrivene za povijest sto-
ljeima.
Kasnije su i Owen, i Gallupova objavili knjige o iframa koje su
pronali, i - treba li to uope rei? - oboje su bili nemilosrdno ismija-
ni. Premda se njihove knjige odavno nisu iznova tiskale, jo uvijek se
pokoji primjerak moe pronai u raznim javnim i sveuilinim knji-
nicama ili po antikvarijatima.
Nizom vrlo neobinih sluajnosti - ili moda prije onim to bi Jung
nazvao "sinkronicitetom" - ova je neobina naprava dola do mene,
i to iz ruku njezine posljednje vlasnice, Elisabeth Hovhannes, pozna-
te amerike glazbenice. Sada je pohranjena na sigurnome mjestu i
neprestano je prouavaju horde mladih studenata, koji puni entuzi-
jazma nastoje kopirati otkrivene ifre i prebaciti ih na raunalo.
Nimalo ne iznenauje to pria o iframa nije naila na ope odo-
bravanje niti bila prihvaena; velika veina znanstvenika misli da sve
ovo naprosto ne moe biti istina - ergo, onda niti nije istina. Oni zu-
re u knjige i zakljuuju da su i Owen i Galuppova sve ovo izmislili
sami.
Prije smrti, dr. Owen je takvima ponudio da e im prikazati svoju
metodu deifriranja, gdje god ele i pred kim god ele. Nekolicina
znatieljnika bi se obino i pojavila, ali je poetkom 1900.-tih vodei
list Detroita The Tribune na takvo jedno Owenovo predavanje poslao
svog izvjetaa. Ovaj je toliko ismijao vieno, da je Owen tuio list i
za deset tisua dolara ak uspio ishoditi i zabranu njegova raspaava-
nja, te zabranu izvjetavanja o svim daljnjim prikazivanjima. Svejed-
no, zatraio je jo i da list sam odabere nekoga, pred kime e pono-
viti svoj prikaz i tko e potom provjeriti njegova otkria. Poslali su
mu najbolju umjetniku kritiarku koju je list imao, gospoicu Sher-
man, i Owen se prihvatio posla. Pokazao joj je svoju metodu deifri-
ranja, predao joj odgovarajue materijale i ostavio je da sama pokua
deifrirati. A kada se vratio, utvrdio je da je dobro slijedila njegova
uputstva te dola do istih onih odlomaka, do kojih je doao i sam.
Na prvoj stranici sljedeega broja lista The Tribune osvanula je ve-
lika isprika; zabrana daljnjega pisanja o ovom predmetu bila je ukinu-
ta. I drugi su mogli kopirati rad dr. Owena, provjeravati njegova ot-
kria, ali - oni su to i dalje odbijali, pri emu im je jedini argument
bio taj, da je on sve ovo jednostavno morao - sam izmisliti. Ali, da su
Owen i Galllupova bili toliko dosjetljivi i pametni da sami naknadno
ubace ifre u drame, oboje bi za tako neto trebalo imati umove dale-
ko sjajnije i od samog njihovog autora! Usput, to bi znailo da je Sha-
kespearov genij dobio - dva nova suparnika!
Sada je vrijeme da se isprave i raiste neke netonosti iz ranijih
stoljea. Jedna od njih svakako mora biti i razjanjenje tajne vezane
uz Shakespearea, te otkrivanje istinitog ivotopisa brilijantnog Fran-
cisa Bacona, i priznavanje svih zasluga za sve ono to je uinio.
Kao lan tvrtke Virginia Company i kolonizator Amerike, kao ak-
tivni sudionik promicanja slobodnih zidara i Rosenkreuzera, kao
odvjetnik eksperimentalnih znanosti, te autor koji je pisao pod pseu-
donimom William Shakespeare, on je bio od prvorazrednog znaaja
za pripremanje nailazeeg razdoblja prosvjetiteljstva. Ali, kao to je
esto pisao o sebi: "Mihi silentio" ili "utim o sebi", rekao je i ovo:
"Usuditi se; uiniti; utjeti o tome." Samo, danas vie nema potrebe
za tom utnjom. Dolo je vrijeme da se sazna istina.
Nevjerojatno, ali - ljubomorna i sebina majka odbila mu je pri-
znati pravo podrijetlo; zbog toga je Bacon bio primoran pisati svoje
brilijantne radove u potaji, skriven iza zaklona. Svoju je tunu i za-
divljujuu priu prepustio nekom nadobudnom studentu buduno-
sti, koji e jednoga dana otkriti i njegovu tajnu, razotkriti istinu o
njemu. Upravo onako, kako je esto govorio i u svojim iframa: "Istina
nije mrtva; ona samo spava."
24. POGLAVLJE
Francis Bacon
i znak dvostrukog A
Je li veliki uenjak i dravnik buduim naratajima
ostavio kljueve za ifre koje trebaju rijeiti?
William Henr y
Najvei meu bardovima, William Shakespeare, usko je povezan s
jednom ezoterikom tajnom, koja je jednako toliko mrana, koliko
je njezino rjeenje prosvjetiteljske naravi: to je ifrirani simbolizam
dvostrukoga slova A, to jest - AA.
Sve to je bilo objavljeno tijekom Shakespeareova ivota - sve od
Soneta te Hamleta i Richarda III - na naslovnim je stranicama obilje-
eno jednim slovom A svijetlih boja, i jednim A tamnijih boja. Zbog
ega? I - to to treba znaiti? Kao tragaima za tajnama, to li e za
nas znaiti troenje naega dragocjenog vremena i svijesti nad ovim
simbolizmom? Odgovor e vas vjerojatno iznenaditi. A i povezati
toke meu nekima od najveih knjievnih djela u povijesti.
Primjerice, takav AA se takoer moe nai i u Bibliji kralja Jamesa
iz 1611. godine. Neki simbolisti kau da je slovo A usko povezano s
Bogom, s Trojstvom. Tada bi ovo AA predstavljalo grka slova alfa i
Slika 24.1: "Baconovo dvostruko A": dva slova A, od kojih je
jedno svijetlo, a drugo tamno.
omega, oznaavajui prvo i zadnje, po-
etak i kraj. Jedan od razloga zbog ko-
jih i Shakespeareova djela, a i Biblija
kralja Jamesa nose ovaj simbolizam AA,
mogla bi biti tvrdnja to se uporno
javlja i ponavlja, da su sva ova djela plo-
dovi rada Sir Francisa Bacona (1561.
- 1626.). Neki vjeruju da je Bacon kao
plemi, genij i oblikovatelj suvremenog
slobodnog zidarstva te pisac Nove Atlan-
tide, izmeu ostalog i autor onih rado-
va koji se pripisuju - Shakespeareu.
William Henry Smith, ije je djelo
Bacon i Shakespeare objavljeno 1856.
godine, prvi je iznio teoriju "Bacon je zapravo Shakespeare". Bio Ba-
con autor ekspirijanskih djela ili ne, dri se prosvijetljenim umom,
obdarenim i proroanskim vizijama. Kao da je bio u stanju vidjeti kroz
vrijeme, opisujui matovito budue inovacije i izume, poput svijetle-
eg stupa u sreditu Nove Atlantide. Istinski zaetnik, sakrio je svoje
tajne u kriptograme to ih je ukopao u djela koja je pisao - a mnoga
od njih su u zaglavlju imala znak AA; objavljivao je i djela drugih
autora, pisana prema njegovim uputstvima. Pet suparnikih izdava-
kih kua izdalo je Shakespeareova djela, i sva su izdanja imala ovo za-
glavlje s tajanstvenim AA; to daje teinu pomisli, da je ovakvo zaglav-
lje doista bio potpis skrivenog autora: Francisa Bacona.
Bacon je imao svoje vlastite drvene ploice - od kojih je neke
izradio i osobno - kao ureaje, znakove i simbole, tako da je svaka
knjiga proizvedena po njegovim uputstvima - bila ona njegovo djelo
ili ne - na sebi nosila jedan ili vie takvih znakova (danas bismo rekli
- logotipova). Autori, u izdavanje ijih djela se na tako prepoznatljiv
nain umijeao, bili su: Edmund Spenser, Christopher Marlowe, Sha-
kespeare i Walter Raleigh.
Budui da je bio pravi majstor kada se radilo o iframa i simboli-
ma, bakonijanci tvrde da je djela koja je tiskao koristio da bi njima
odailjao poruke ili proslijeivao svoja uenja. Bacon se nadao da e
ih mnogi uspjeti proitati izmeu redaka, a time e se uveavati i i-
Slika 24.2: Portret Sir Francisa
Bacona (1561.-1626.)
riti znanje, ispunjavajui tako Danielovo proroanstvo o svretku vre-
mena.
BACON I ENGLESKI JEZIK
Moda bi Baconova ifra, vea od svih drugih, mogao biti - engleski
jezik. U vrijeme kada se on rodio, engleski nije jo ni postojao kao
knjievni jezik. I upravo je on tijekom svoga ivota uspio uiniti en-
gleski jezik najveim softwareom koji je ovjeanstvo posjedovalo. On
je postao najudesnijim oruem ljudskoga mozga.
Jo kao djeak Bacon se upoznao s napredovanjem i razvitkom
francuskog jezika, zahvaljujui naporima skupine pjesnika nazvanih
"La Pleiade" u Parizu; oni su iz vlastitoga govornog rjenika izbacili
sve barbarske tonove, pretvarajui francuski u literarni jezik. Nadah-
nut njima, Bacon je nastojao stvoriti jezik kojim e biti u stanju izra-
ziti i najuzvienije misli.
Ope je poznato i priznato da engleski jezik mnogo duguje engle-
skom prijevodu Biblije, koja se naziva Biblijom kralja Jamesa (neki
vjeruju da je taj prijevod Bog omoguio, a Bacon obavio) te Shakes-
peareovim djelima. U potonjima se navodi oko 22.000 razliitih rije-
i, od ega je njih oko 7.000 - posve novih rijei, koje su po prvi put uve-
dene u uporabu, kako nam to govori Murrayev Oxfordski rjenik.
Ustvari, moglo bi se rei da "Bog govori engleski!" (a ne francuski,
njemaki, talijanski, grki, hebrejski)," kako je Bacon slavodobitno
naglasio u jednoj od svojih poruka kralju Jamesu V; otada je i zapoe-
la ona poplava engleske knjievnosti iz renesanse elizabetinskoga doba.
Kako sam ve iznio u svojoj knjizi Jezik ptica, prema francuskom
alkemiaru "Fulcanelliju" je prevoenje drevnih imena i naziva mje-
sta na engleski jezik otkrivalo i neka izvorna, dotad skrivena znaenja.
Ova ifra izjednauje rijei, koje na raznim jezicima zvue vrlo slino,
i zvukom povezuje koncept rijei na engleskom jeziku. Ovakve jezi-
ne povezanosti otkrivaju zapanjujue knjievne i povijesne sinkroni-
citete, ili moda podudarnosti pune znaenja; one ukazuju na meu-
sobnu povezanost svega to je stvoreno, a upravo to su nam naumila
pokazati i Baconova djela. Dobar primjer za nain na koji je Bacon
koristio ovu tehniku je i njegov nadimak, kojim je elio proslijediti
podatke: Shake-Speare.
SPEAR-SHAKER
Naziv Shake-Spear odnosi se zapravo na grku boicu rata i mudro-
sti, Atenu Paladu ili Potresaicu Koplja. Kao majku svih Atenjana, obo-
avali su je u Partenonu i kao Svetu Djevicu; ondje se uzdizao Paladij,
njezin kip to stoji s kopljem ili tapom u ruci, dok se po njemu uspi-
njala zmija. Atenjani su same sebe nazivali "roenima od zmije".
Prema autoritetu i strunjaku za Bacona, Peteru Dawkinsu, ono dvo-
struko A stajalo je na Baconovim djelima u poast A-teni i A-polonu
(bogu Sunca).
Shvativi ovo, ve smo duboko zali u samu sr Baconove ifre.
Ustrajemo li, rekao je Harold Bayley, simbolist i autor djela Tragedija
Sir Francisa Bacona, otkrit emo pravi El Dorado podataka iz eliza-
betinske renesansne knjievnosti... a moda i iz drugih podruja,
koje tek treba iznijeti na vidjelo.
Ipak, otkrio sam da se uporaba ovoga AA i njegovo mogue znae-
nje moe pratiti i u doba prije starih Grka - sve do drevnog Sumera
i Egipta, gdje se dvostruko A koristilo kao kabalistiki potpis. Atena
je bila zapravo sljednica egipatske boice Izide i sumeransko-babilon-
ske boice ljubavi imenom Is-Tara; obje su obino u ruci drale koplje
ili tap po kojemu se uspinjala zmija, ba kao to je i Mojsije, podiu-
i ga, svoj tap pretvorio u zmiju. Jer, zmija je nekada simbolizirala
mudrost, put do Svjetlosti i do Mesije.
BACON I KATARI
Jo jedan vor u tkanju simbolizma ovoga AA pronaen je znatno
blie Baconovu domu, a i vremenu. Dok je ivio u Europi, Bacon je
bio iniciran u tajne Reda vitezova templara i istinskog podrijetla slo-
bodnih zidara. Moda je povezivanje s njima mogao dugovati svom
ocu, Sir Nicholasu Baconu, koji je prema S. Baring Gouldu bio izravni
potomak Jacquesa de Molaya, "posljednjeg templara", koji je 1314. go-
dine umro u tekim mukama zahvaljujui svome progonitelju, fran-
cuskom kralju Filipu.
Mather Walker je napisao sljedee o ovom predmetu:
Dok se Francis (= Free ili slobodan, to dolazi od pri ili pure =
isto) nalazio u Francuskoj, u razdoblju od 1576. do 1579. go-
dine, objavljen je niz njegovih djela na kojima je otisnut i njegov
runi rad - AA. Ovo se dvostruko A takoer pojavljuje i u Al-
ciatovom djelu pod nazivom Amblemi; bila je to mala knjiica
s prikupljenim zagonetkama vrijednog talijanskog genija Andrea
Alciata(1492.-1520), po prvi put objavljena 1531. godine. Nani-
zani kao zbirka religioznih i ljubavnih amblema i simbola, Al-
ciatovi amblemi priaju nam priu o religiji ljubavi. Bila je to
religija AMOR-a (francuska rije za ljubav), u koju su vjerova-
li katari na jugu Francuske; oni su bili kako saveznici templara,
tako i rtve prvog europskog genocida.
Katari su same sebe nazivali istima. Zanimljivo - engleska rije
free (slobodan) ima sanskrtski korijen pri, u znaenju "voljeti" pa je
tako korijensko znaenje "slobodnog" = ljubav. Katarska crkva ljubavi
tvrdila je da uva u svom posjedu Isusove tajne, kojima se obian o-
vjek (kojega su katari drali zatoenicima Rex Mundi i Rima) preo-
braava u istog ili u Slobodnog ovjeka. To jest, slobodnog od pandi
rimske Crkve.
Harold Bayley je takoer ispitivao ove znakove. Kao svoje naslijee
ostavio je buduim pokoljenjima knjigu Izgubljeni jezik simbolizma,
jednu od najboljih ikada prikupljenih zbirki religioznih znakova.
Bayley je tajna Isusova katarska uenja povezivao sa sustavom sim-
bola, kojega je otkrio i u predkranskoj eri. Katari su vjerovali da
"Isus Krist" - kojega su krani nazivali jo i Alfa i Omega - nije bio
ovjek od krvi i mesa, ve je zapravo predstavljao personifikaciju ap-
straktnih svojstava Istine, koja se pomno skrivala od mase. Njihovi
su amblemi stoga sadravali ifrirana sveta uenja - apstraktnu zna-
nost o skrivenom Kristu - o AA.
Ljubomorna Katolika Crkva pokuala je istrijebiti nevine katare
i u cijelosti izbrisati s lica zemlje njihov revolucionarni skriveni nauk,
i to tijekom jezive Albigenske kriarske vojne (od 1200.-te do 1244.
godine), osnaujui time suparniki znak svoje kristologije.
Nakon pokuaja genocidnog istrijebljenja ovih "heretika", ona ne-
kolicina katara koji su uspjeli preivjeti okrenula se papiru. Strahuju-
i od daljnjih progona, poeli su koristiti ifrirane simbole kao sred-
stvo kojim e promicati svoja tajna religiozna uenja. Te su svoje simbole
i znakove "istoga kranstva" izraivali kao vodene peate na papiru
koji su proizvodili.
Vratimo li se Bayleyu, vidjet emo da su ona dvostruka AA na Ba-
conovim tiskarskim proizvodima odgovori na ambleme katara za Sve-
ti stup (ili Sveti kri) na Svetoj gori. Zamijetit emo da su katarski
simbolisti smjetali dva A zajedno kako bi predstavljala Svetu goru s
dva sljemena, ili - sveto slovo M. Kri ili Ljestve do Boga izranjaju iz
prostora izmeu dva slova A. Na taj su nain objedinili misterije dvo-
strukog slova A i slova M s misterijem raspea na kriu.
Osobno sam pratio tragove dvostruka A = M simbolizma sve do
babilonskog boga Sunca zvanog em ili ama (u znaenju "nebeski"),
iji su lik obino stavljali na cilindrine peate; uzdizao se iz podzem-
nog svijeta kroz vrata u obliku slova M, drei u rukama svoj tap.
Bog Sunca, ama, stie na Zemlju kroz vrata koja sainjavaju dva
spojena slova A, drei u ruci granu, tap ili zraku svjetlosti. Pritom
dva kerubina uvaju vrata, upravo kao i na ulazu u Eden.
Po mome miljenju, katarski amblem i ovaj drevni peat iznose
nam istu priu: Sin Boji uzdie se kroz vrata u obliku AA ili M.
Prvi su krani, a posebno gnostici iz Aleksandrije u Egiptu, bili
pod snanim utjecajem mitologije o emu. Parafraza ema je dio iz
nestale Knjinice Nag Hamadija; nestale zato, jer su je sakrili sami
gnostici kad ih je Rim zapoeo bezduno progoniti. On govori o uzlas-
ku ema u nebesko carstvo, to je opet utemeljeno na jo drevnijoj
sumeranskoj prii o spasiocu, takoer imenom em, koji je uzaao i
stupio na nebo kroz vrata oblikovana kao AA ili M.
Iz svega ovoga se moe lako uvidjeti da je i Baconovo koritenje
AA ukazivalo na neprekinutu uporabu sustava simbola jo od vreme-
na katara, preko gnostikih krana do Egipana, a zatim sve do Su-
merana.
Kao to emo sada istraiti, simbolizam ovoga AA je zapravo tre-
bao povezivati sva djela koja na sebi nose ovaj znak s drevnim mito-
vima o vratima za boanstva, ali ujedno postati i sredstvom kojim se
sigurno prolazi kroz podzemni svijet bogova.
BACON I NJEGOVO TAJNO DRUTVO
Bitni podaci, koji nam otkrivaju Baconovu povezanost s vratima to
vode prema carstvu bogova zahvaljujui simbolizmu dvostrukoga
AA, pronaeni su u knjizi gospoe Henry Pott, tiskanoj 1911. godi-
ne pod nazivom Francis Bacon i njegovo tajno drutvo. U njoj je na-
vela da je Bacon pripadao Vitezovima Ruinoga Kria (Rosenkreu-
zerima), koji su nastavili iriti i razvijati katarske vodene peate i
znakove na papiru.
Kod tri je takva znaka za papir gospoa Pott otkrila, da su usko
povezana s Francisom Baconom i njegovim bratom Anthonyem.
Oni se mogu vidjeti u svim tiskanim knjigama kojima je autor bio Sir
Francis, a prikazuju dvostruki svijenjak, grozdove te lonac ili vr.
Gospoa Pott je utvrdila kako je samo nekoliko Baconovih pisama
odaslano bez ijednog od gornjih simbola, ali ih zato u naelu imaju
sve knjige kojima je autor. Oni su ukljueni zato, jer - upravo kao i
AA - ukazuju na njega kao na autora, odnosno - tim je znakovima
potpisivao svoj rad na odreenom djelu, ponegdje i kao recenzent, ili
izdava knjige.
Vjerujem da i dvostruki svijenjak ima veze s dvostrukim AA, od-
nosno dvostrukim vrhuncima (kulama ili stupovima), kroz koje se
uzdie Boji Sin ili Sunce.
Grozdovi su, misli gospoa Pott, oznaavali za Bacona i njegovo
drutvo "plodove istinskoga znanja" - ili gnosis - koji se skupljaju na
gomilu. Bacon kao da je, kae ona, radio na vinskoj prei i sabirao
groe (poput Joue, Brojevi 13:23) te ga potom skladitio, da bi taj
dragocjeni sok - kada tome doe vrijeme - mogao razdijeliti drugim
ljudima.
Lonac ili vr sadravao je, po njezinu miljenju, "nebeski sok" ili
"liker znanja". U katarskim znacima na papiru se lonci, vaze i vrevi
prikazuju uvijek vrhom ispunjeni groem - plodovima znanja - i
nebeskom hranom, zvanom mana - istom boanskom hranom.
Prema hebrejskim zapisima, mana se prikupljala tijekom izlaska
sunca, da bi se zatim pohranjivala u Koveg saveza zajedno sa zlatnim
vrem i Aaronovim tapom, koji je u njemu procvjetao.
Prema Sir Laurenceu Gardneru, Egipani su manu nazivali mfkt.
Bila je to tajanstvena supstanca zapanjujue kakvoe, koja je stizala
iz hiperdimenzionalnog carstva.
U Abidosu, najstarijem egipatskom proroitu, nalazi se prikazan
tap; pridravaju ga dva anela, to svojim tijelima oblikuju slovo M.
"Glava", za koju Gerald Massey kae da su je Egipani nazivali mfkt,
kao da "lebdi" nad tapom. Pripada boici kravlje glave, Hator, koja
gleda i progovara meu obrisima slova M ili izmeu dva vrhunca, to
jest AA. Poveemo li ovu Masseyevu izjavu s Gardnerovim otkri-
em, moemo rei da bi mfkt kao glava mogao biti dio pomagala
kroz koje je boica gledala ili progovarala, to jest - objavljivala svoja
proroanstva.
Za Egipane je Hator bila isto ono to je Babiloncima predstavlja-
la boica Is-Tara, tvrdi Gardner. Njezina kosa ili glava bila je kao
simbol oblikovana poput grkoga slova omega, a i Hator su prikazi-
vali na isti nain. I Hator, i Atena i Is-Tara su bile jedna te ista boginja.
Razlog zbog kojega su sve tri tako usko povezane sa slovom ome-
ga je taj, to su one zapravo polovina onoga to se nazivalo "Alfa i
Omega". tap na Abidosu, na ijem se vrhu sklupala zmija, samo je
ranija varijacija Mojsijevog tapa i tapa Is-Tare, kao i koplja kojim
prijeti Atena, potresajui ga.
To je tajna koja se krije iza zaglavlja AA: amblem proroita Abi-
dos s mfkt kao glavom.
Prema egipatskoj Knjizi mrtvih, Abidos je ulaz u Duat ili podzem-
ni svijet. Moramo se upitati nije li to samo drugo ime za hiperdimen-
zionalno carstvo, iz kojega izranja mfkt.
Barbara Walker, bavei se dugo mitologijom, uoila je kako je Apo-
lon, druga polovina onoga AA, zapravo bilo grko ime za egipatskog
Apepa, zmije tame to je uvala podzemni svijet Duat, te utvrdila da
je to personifikacija za sam podzemni svijet. U alkemiji Srednjega
vijeka, tvrdi dalje Walkersova, zmiju Apepa su pobrkali sa zmijom
Ouroboros, koja je mogla otkriti tajnu Kamena mudraca; Gardner
misli da je to samo jo jedan naziv za mfkt. To je kamen svjetlosti i
uva ga zmaj, koji prijei ulaz kroz vrata to pripadaju bogovima.
Samo, ba i nisam toliko uvjeren u to da su alkemiari pogrijeili.
udno je - a moda i nije - to se na engleskom jeziku, dakle - na
jeziku barda, ono AA skrauje kao "Two A" i ita kao "Tu A", to je
korijen za Duat ili Amduat, egipatsku rije koja oznaava - podzem-
ni svijet (Svijet mrtvih).
Sada je jasno znaenje simbolizma AA u zaglavlju Baconovih djela.
Ono predstavlja pomagalo nalik tapu, koje otvara vrata to odvode
u podzemni svijet. To je vrlo vjerojatno stup svjetlosti, onaj to se
nalazi u srcu njegove Nove Atlantide. Zahvaljujui svim ovim pove-
zanostima, moglo bi se predloiti kao rjeenje, da je Bacon (Shakes-
peare) bio - prorok elizabetinskoga doba. Jer, on je u svojim rukama
drao magini tap koji je otvarao put u podzemni svijet, a bio je i
Potresa Koplja, ili - Spear Shaker.
PETI DIO
VIZIONARI I ALKEMIARI
25. POGLAVLJE
Nostradamusova vienja
Je li francuski mistik iz petnaestog stoljea
imao to za rei ljudima dananjice?
J. Douglas Kenyon
Sredinom protekloga tisuljea, strana je kuga u Europi jo kosila
sve pred sobom. Prije no to e uminuti, ova e Crna smrt oduzeti
ivote jednoj etvrtini ondanjega stanovnitva toga kontinenta.
Ipak, kao da ak ni u tim najmranijim vremenima nije bila izgublje-
na svaka nada.
Jer, u Francuskoj joj se snano opirao jedan prosvijetljeni lijenik,
spaavajui mnoge ivote neim, to je pisac John Hogue opisao
"mjeavinom istoe i vitamina C (ruiastih pilula)". Ironijom sud-
bine, budua e pokoljenja pokazati vrlo malo potovanja prema ju-
nakim doprinosima zdravstvu Michela de Nostradamusa u spome-
nutim vremenima. Umjesto toga, uglavnom e ga pamtiti po njegovim
mnogobrojnim mranim i sloenim proroanstvima o vremenima
to dolaze. U svojim Centurijama, koje je zapoeo pisati 1554. godine,
Nostradamus je svijetu ponudio seriju od deset dijelova, od kojih se
svaki sastojao od stotine katrena s po etiri stiha, to su nudili pojedi-
nosti o jo nepostojeim vremenima.
Nasuprot opem vjerovanju, Nostradamus nije bio prorok pro-
kletstava (barem ne za nae vrijeme). Premda su mnoga od njegovih
proroanstava doista i bila zlokobna, on nije predvidio kraj svijeta
prije osamdeset i estog stoljea. Ove su njegove katrene privlaile
milijune tijekom stoljea, posebno nakon to su se poeli dogaati ne-
ki od velikih povijesnih dogaaja, koji kao da su - preslikani u stvar-
nost - iskakali iz njegovih stranica. Neki tvrde da je predvidio Veliku
francusku revoluciju, Hitlerovo roenje i njegov uspon do moi, te
ubojstvo Johna F. Kennedyja. Posljednje, iznova probueno zanima-
nje za njegova proroanstva, dogodilo se nakon 11. rujna 2001. godi-
ne i napada na World Trade Center (Svjetski trgovaki centar) u New
Yorku. Dijelom je senzaciji pridonijelo obimno raspaavanje "katre-
na", upitno pripisanih Nostradamusu, koje su naoko opisivale sav
uas tog napada.
Prema lanku u listu USA today, objavljenom stotinjak dana na-
kon napada, "sve vezano uz Nostradamusa odjednom je postalo 'in'."
Knjige i video-filmovi jednostavno su nestajali s polica. Internetske
tvrtke javljale su sa svih strana da je "Nostradamus" najtraenija rije
na njihovim trailicama, barem u posljednje dvije godine. ak je i
Reuters izvijestio da je ovo ime uspjelo izgurati rije "seks" s prvog
mjesta.
"Ovaj je fenomen," pisao je London Sunday Times, "vrlo jednosta-
van, gotovo poput religije: ili vjeruje, ili ne vjeruje." Psiholog Curtis
Hsia s bostonskog sveuilinog Sredita za anksioznost i sline pore-
meaje dri, da sve to nije nimalo iznenaujue. "Ljudi tragaju za obja-
njenjem," izjavio je za USA today, "pa nastoje shvatiti ono to im je
nepoznato, a ele i znati moe li se predvidjeti to e se jo dogoditi
kao sljedee."
Nije iznenaujue ni to da su intelektualni krugovi - predstavlja-
jui materijalistiku sekularnu paradigmu - otpisali ovu pojavu kao
istu plitkost, ako ne i praznovjerje. Takve mislioce nee ni ovo ustra-
javanje javnosti potaknuti na traenje dubljih i promiljenijih odgo-
vora i objanjenja za tekua dogaanja, osim ovih kakva nam prua-
ju ti dananji uvari konane istine.
Znaajne i trenutane promjene u drutvu, koje su izazvali doga-
aji od 11. rujna 2001., izgledaju temeljite i najveim su dijelom po-
zitivne. Ne samo to je neki novi duh zajednitva proeo i zamijenio
ranije svae u politici na koje smo ve navikli, nego se i budnost iz
"paranoje" preobrazila u "razumni oprez", dok je domoljublje posta-
lo politiki ispravan stav. Mnogi su istodobno zamijetili i jedan fini
pomak, koji bi se na kraju mogao pokazati najznaajnijom od svih
promjena. Znatno se povealo traganje za dubljim odgovorima na
misterije koje ivot donosi pred nas, a dokaz tome je i nevjerojatan
porast zanimanja za Nostradamusa.
Meutim, gdje god ima velikih apetita, uvijek e biti i onih spre-
mnih da im udovolje i ispune ih, bilo na poten ili kakav drugi nain.
Kako se to odnosi i na "Nostradamusove katrene", koje su se uokolo
dijelile na svakom koraku, na djelu je naalost ovo potonje. Jedna od
takvih strofa to su kruile uokolo kae:
U Bojem e Gradu silno zatutnjati,
dva e brata Kaos razoriti,
veliki voa e podlei, no utvrda izdrati,
trei e veliki rat poeti dok grad e jo gorjeti.
Pokazalo se da ove retke nije napisao Nostradamus; skinuti su sa in-
ternetskih stranica Neila Marshalla, inae dobrog poznavatelja No-
stradamusa, koji je na ovaj nain elio pokazati kako neija bogata
mata moe utjecati i na vane dogaaje.
No, problem je jo i uveao dodatnim, lanim katrenama:
U godini novoga stoljea i devet mjeseci
s neba e stii Kralj Uasa Veliki.
Nebo e na stupnjeva etrdeset i pet gorjeti.
Vatra e se velikom novom gradu pribliiti.
U gradu Yorku sve e stati,
brau e blizance Kaos razoriti,
i utvrda e pasti; dok veliki e voa podlei,
a veliki grad jo gorjeti, poet e veliki rat trei.
Dakle, opet krivotvoritelji na djelu. Druga katrena, to je ve na prvi
pogled jasno, ista je izmiljotina. U prvoj katreni dva su stiha uzeta
iz posve razliitih proroanstava da bi se postigao eljeni uinak.
Prvi stih je stvarno povezan s lipnjem 1999. godine (ili moda 2000.-
te), ali prethodno spojen s mnogim drugim dogaajima. (To me
podsjea na uobiajenu praksu citiranja Biblije izvlaenjem poruka
iz konteksta, kao primjerice: "I Juda ode i objesi se... Poite i inite
tako.")
Pisac John Hogue temeljito se bavio ovim francuskim vidovnjakom
i mnogo pisao o njemu. On tvrdi da se uvijek moe namirisati takav
jedan izmiljeni "takor", im se Nostradamusa citira bez tonog na-
voenja izvora. "Pa i sam se jo za ivota morao suoavati s lanim
proroanskim knjigama, koje su pokuavali pripisati njegovom ime-
nu. No, zatitio je i sebe, a i nas indeksiranjem svakoga od proroan-
skih stihova radi verifikacije."
Zar bi nae vrijeme trebalo otpisati Nostradamusa kao proroka?
Hogue vjeruje da to i inimo, samo - na vlastitu tetu. "(On) je govo-
rio o novom tipu svjetskoga rata koji tek treba doi," tvrdi, "o onome
koji e se koristiti iznenaenjem i zasjedama. Trebao bi ga pokrenuti
muslimanski voa s Bliskog Istoka. On je terorist, a u proroanstvima
mu je dao ifrirano ime 'Mabus' ili 'Trei Antikrist' (za Napoleona i
Hitlera se dri da su bili prva dvojica). Taj e ovjek biti jedan od
prvih koji e pasti u tom ratu. Zato e postati simboliki muenik za
sve ostale teroriste, koji e Zemlju natapati krvlju iduih dvadeset i
sedam godina.
"Nadalje, Nostradamus je govorio i o velikom novom gradu, izra-
enom od visokih upljih planina u blizini vrta zemaljskog.
"Drava New Jersey, s ije se obale mogu vidjeti goleme prazne
"planine" nebodera New York Cityja, poznata je i kao "Drava vrto-
va". U dva Nostradamusova proroanstva, ono to je njegov um e-
snaestoga stoljea mogao nazvati jedino 'neim', usijeca put do tih
upljih planina. Zatim su one razrezane u razliitim veliinama, kako
kae. Prije puna etiri stoljea Nostradamus je vidio ove goleme u-
plje planine, te kako ih obavija visoki plamen to naglo izbija. Navi-
jestio je time da se taj plamen nije mogao ugasiti, te da su dim i otpad
morali podii goleme oblake otrovne praine, to je oneistila vodu.
Centurija 6, katrena 97 kae:
Gorjet e nebo na etrdesetpetom stupnju,
novi e veliki grad vatra tad okruit.
Naglo e uvis suknut, sve bit u plamenu,
kad Normani htjednu dokaze pruit.
Kako je Houge ovo objasnio, "New York City se uistinu nalazi blizu
45.-tog stupnja zemljopisne duine, i doista u usporedbi s gradovima
svijeta pripada relativno mladim gradovima, a na toj zemljopisnoj
duini nema drugih gradova koji bi se mogli nazvati "velikima" i do-
voljno znaajnima da bi privukli Nostradamusovu pozornost. Drugi
i trei stih mogli bi opisivati plamtee motore dvaju putnikih zrako-
plova, to se pribliavaju velikom gradu. Oba su udarila u tornjeve
Svjetskog trgovakog centra. Strane vatrene lopte golema plamena
suknule su k nebu, dok su obavjetajne slube SAD-a doista traile
potvrdu svojih francuskih suradnika o govorkanjima vezanim uz izvr-
eni napad na Ameriku.
"Druga mogunost (osim "zemljopisne duine")", objanjava Pa-
tricia Spadaro, koautorica knjige Saint Germainovo proroanstvo za
novo tisuljee, u kojoj analizira i Nostradamusova, kao i druga klju-
Slika 25.1: Je li Nostradamus predvidio razaranje
nebodera blizanaca na Manhattanu 2001. godine?
na proroanstva, "bila bi, da je Nostradamus Vidio' taj dogaaj s tla,
s nulte toke, otkud je pod kutom od 45 stupnjeva gledao kako zra-
koplovi udaraju u nebodere."
Novu mogunost tumaenja rijei "Normani" objavila je proroi-
ca Elizabeth Clare. "Rije Normani doslovno znai "ljudi sa sjevera",
kae ona. "Ako je ovo pisano u iframa, tada se i nebeski svijet moe
nazvati "sjeverom", a njegovi stanovnici "ljudima sa sjevera" - to jest,
aneli, arkaneli i sveci, koji iz nebeskoga svijeta dopiru do nas du-
hovnim putovima. Moda emo se okrenuti njima, prosvijetljenima,
u vrijeme ispunjenja tog proroanstva, da bismo shvatili duhovni
znaaj onoga to se dogaa."
Centurija 10, katrena 49 kae:
Vrt zemaljski kraj novoga grada,
pokraj puta za uplje planine:
osvojen bit e i zagaen tada,
pit e na silu vode sumporne.
Hogue naglaava: "Kad biste stajali na zapadnoj obali rijeke Hudson
u New Jerseyu ("Drava vrtova"), te gledali preko nje na Manhattan
Island, vidjeli biste "planine" New Yorka, izgraene ljudskom rukom.
ak i sami Njujorani opisuju svoje bulevare kao "kanjone" usjeene
meu divovske nebodere, to nalikuju planinama.
"Na putu za ove 'uplje planine' divljali su teroristi u otetim put-
nikim zrakoplovima, pripravni na izazivanje svojih smrtonosnih
udaraca. 'uplje planine' i 'vrt zemaljski' su 'osvojeni', kako to Nostra-
damus opisuje na svom renesansnom francuskom jeziku...".
Hogue vjeruje da je to pokuaj poetskog opisivanja vizije uruava-
nja golemih zdanja nalik planinama usljed gravitacijske sile: "Ova
centurija opisuje uplje planine to se uruavaju i rastapaju u mjea-
vini vrelih oblaka plamena i praine od vlastita otpada. Posljednji
stih je pokuaj opisa otrovnosti tog otpadnog oblaka to je prekrio New
York City tekim slojem azbestne praine."
Hogue takoer vjeruje da bi ovaj posljednji stih katrene trebao
ocrtati i budunost, te jo daleko tei napad na New York. O 'Mabu-
su, Treem Antikristu' i njegovih dvadeset i sedam godina terorizma
Hogue govori u Centuriji 2, katrena 62:
Mabus e mrijeti, tad e da strada
goveda mnogo i premnogo svijeta,
osveta brzo stii e tada.
ea i glad kad zamre kometa.
Centurija 8, katrena 77 nastavlja opisivati ovaj dogaaj:
Trei e Antikrist puniti groblje
dvadeset sedam ljeta, pun bijesa.
Krivovjerci mrtvi, oteto roblje,
Potoci rujni, grad, krv, tjelesa.
Hogue je dugo prolazak kometa Hale-Bopp 1997. godine tumaio
kao klju za godinu kada e se Trei Antikrist ili Mabus pojaviti u
skoroj budunosti. Nostradamus je ukazao na Mabusa ili kralja tero-
ra (barem djelomino), kae Hogue, u povezanoj katreni 72 iz Centu-
rije 10, kao na "vladara, to se sprema straan i grozan iz neba doi",
i to ili "mjeseca sedmog 1999. godine" (srpanj 1999.), ili "1999. plus
sedam mjeseci" (dakle, srpanj 2000.).
I premda malo ljudi moe zanemariti veliku slinost u usporedbi
civilnih zrakoplova koji udaraju u Pentagon i nebodere blizance WTC-a
s terorom koji "dolazi iz neba", Hogue vjeruje da je Mabus ve stigao,
premda neto kasnije no to je Nostradamus najavio. U svezi s time
kae: "Ja ba i ne bih ovjeka, koji prorie neto to e se dogoditi za
450 godina, optuivao za pogreku od dvije godine i etiri mjeseca,
ili za etrnaest mjeseci, ovisno o tome na koji je srpanj Nostradamus
mislio."
Openito govorei, otkrivanje pravoga znaenja Nostradamusovih
proroanstava pomalo nalikuje tumaenjima Biblije, naroito njezinog
dijela koji nazivamo Otkrivenjem. Mnogo toga ostaje u oku proma-
traa, no to nije razlog da se odbaci cijeli postupak tumaenja. Ustvari,
o tome bi se i moglo raditi.
Joseph Jochmans, kao jo jedan autoritet za Nostradamusa, rekao
je za novi broj lista Atlantis Rising: "to se god ovjek vie bavi onime
to je on (Nostradamus) doista napisao u svojim izvornim stihovi-
ma, pisanim na starofrancuskom jeziku, to vie shvaa da njegova pro-
roanstva imaju nekoliko moguih tumaenja, a ona mogu odvesti u
raznim smjerovima kojima proroanstva mogu krenuti. U biti, ono
to je Nostradamus radio kroz svoje proroanske poruke bilo je, da
je pred nas postavljao ogledalo i pokazivao nam putove kojima moemo
krenuti, a koji ve postoje u nama. Koje emo od tih proroanstava
odabrati da bi se ispunilo, to preputa nama." Prema gospoi Spadaro,
proroci nam govore da proroanstva nisu neto uklesano u kamenu.
Ona su tek upozorenje, tvrdi ona, a promjene koje izvrimo u vlastitim
ivotima svakako e utjecati na ishod.
Pa i u drevnom ratu izmeu Dobra i Zla, sve promjene, i one unu-
tarnje kao i vanjske, odvijaju se prema pravilima - "zakonitostima"
pojedinog dramatinog dogaaja. U obliku klasinih kazalinih pred-
stava, posuenima iz drevnih hramskih obreda - kako su ih barem
uenjaci shvaali, od Aristotela pa do Goethea - gledateljstvo treba
doivjeti katarzu: proienje, olakanje ili promjenu, nakon to ga
se oprezno sprovodi kroz odreeni broj utvrenih koraka (poetak
zapleta, zaplet, vrhunac sukoba, i tako dalje). U Shakespeareovim tra-
gedijama, sukob koji se obino prikazuje u prvom inu na kraju se i
razrjeava, nakon to su se protagonist i antagonist probili kroz dra-
matsku formulu ili prihvatili predvieni vrhunac sukoba. To se nazi-
va metamorfozom i moe se opisati kao put na kojemu se iz gusjeni-
ce raa leptir, ili iz pupoljka procvjeta rua. Za alkemiare je ovakva
promjena, za kojom je valjalo tragati, bila veliki posao transmutacije
bazne kovine primitivne due u rafinirano zlato viega Ja - to se po-
nekad nazivalo i - pretvaranjem vode u vino.
Za ovu kolu mislilaca, vanjski svijet nije nita drugo doli odraz
jednoga davno postojeeg svijeta unutar onoga "Kako gore, tako i do-
lje: "Zar bi mnogo straniji "smak svijeta", kako je predstavljen u apo-
kaliptikoj literaturi, mogao u stvarnosti predstavljati takav veliki
dogaaj promjene, koja se mora dogoditi u nama samima? Do vanj-
skih katastrofa (u fizikom svijetu) dolazi kada se iznutra nisu dogo-
dile nune promjene. I dok iznutra prolazimo kroz ve predodreene
dogaaje, oslobaamo se duhovnih tirana kakvi su materijalizam i
idolatrija, koji nas veu uz nia stanja svijesti."
U knjizi objavljenoj 1998. godine pod nazivom Skriveno tisuljee:
Zabluda o Sudnjem danu, autor Stephen Koke podrobno se bavi ovim
temama. Koke vjeruje da se Otkrivenje ili Apokalipsa i Sudnji dan
bave iskljuivo psiholokim pitanjima. On kae: "Biblijska Apokalip-
sa uope ne govori o fizikom svijetu, ve ukazuje na velike promje-
ne u ljudskoj svijesti i stavovima. Predmet kojim se Apokalipsa bavi je
svijet psihe ili due."
Kao znanstvenik koji se bavi psiholokim istraivanjima, Joseph
Ray je objasnio: "Skriveni jezik Biblije su alegorije i metafore. to e
netko razumjeti, to e ovisiti o stupnju duhovne svijesti, koju je ra-
zvio i dopustio da se u njemu razvije." Usto dodaje: "Metafora o izgu-
bljenom kontinentu zvanom Atlantida, koji se iznova uzdie, mogla
bi za osobu znaiti povratak dotad za nju izgubljenih znanja." I, kao
to Koke zamjeuje, "Ono to bi proroanstva o tisuljeu (ili Sud-
njem danu) mogla otkriti, to je - renesansa, a ne katastrofa."
"Nalazimo se u vremenu jedinstvenih izazova i jedinstvenih mo-
gunosti," misli gospoa Spadaro. Proroci od Nostradamusa do apo-
stola Ivana i njegova Otkrivenja, od Edgara Caycea do Saint Germaina
- predvidjeli su za Ameriku nailazee prijelazno razdoblje, koje sa
sobom donosi iste one izazove kakvi su slomili Atlantidu.
"Proroci i sage s Istoka i Zapada," tvrdi Spadaro, "govore nam, da
su ratovi odraz unutarnjeg ratovanja to se odvija u stanovnicima pla-
neta Zemlje. I oni nam govore da moemo utjecati na te vanjske okol-
nosti, ako se sami pozabavimo unutarnjom transformacijom. Ono
to je pritom vano nije toliko podudaranje dogaaja s proroanstvima,
ve uenje i nadrastanje tih dogaaja koji se odvijaju - te promjena
ishoda samog proroanstva mijenjanjem vlastite svijesti."
To ne znai da emo i uivati u ovakvoj transformaciji. "Um obi-
no ne eli biti izmijenjen," kae Koke, "jer mu promjena nalikuje ula-
sku u kaos i udnovatost." Psihoanalitiar Carl Jung je u svojim osob-
nim nastojanjima da shvati ljudsko ponaanje, utvrdio postojanje
straha od neobinog - mizoneizam, kako ga je nazvao, te ga smjestio
meu vrlo mone pokretae odreenih ponaanja.
Svakako, dogaaj koji smo diljem svijeta promatrali kao televizijski
gledatelji - trenutak kada su se golemi zrakoplovi, voeni rukama
suludih ubojica, zabijali u divovske njujorke blizance i u trenu ubija-
li tisue ljudi - doista predstavlja uas biblijskih razmjera, od onih
kakvi bi mogli potaknuti misli vezane uz smrt i Sudnji dan. Kao ta-
kav, mogao bi oblikovati katalizator za neku vrstu ubrzanoga razmi-
ljanja, kakvo se inae ne bi pojavilo u mirnijim vremenima. No, je li
to proizvod proreene velike promjene, ili joj je uzrok - to sad vie
nije pravo pitanje, jer ostaje injenica, koju su ve potvrdili mnogi -
da mi vie nikada neemo biti isti.
I zato, iskoristimo to na najbolji mogui nain.
26. POGLAVLJE
Giordano Bruno
Zato su ga spalili na lomai?
J ohn Chambers
Sve donedavna, veina ljudi poznavala je Giordana Bruna kao brilijan-
tnog dominikanskog sveenika, kojega su javno spalili na lomai u
Rimu 17. veljae 1600. godine, jer - ne samo to je tvrdio da se Ze-
mlja okree oko Sunca, ve je rekao i da je svemir beskrajan, te u sebi
sadri beskonaan broj svjetova. No, tijekom proteklih pola stoljea
poeo se nazirati i Bruno jo irih zamisli. Sada je oito da su dosezi
njegove misli i njezina kakvoa bili zapanjujui, te da su se odnosili
na gotovo svaku od ljudskih djelatnosti.
Najmanje jedan od suvremenih komentatora, Ramon Mendoza,
ne oklijeva nazivati Bruna osnivaem suvremene kozmologije. Ve
je dugo poznato da su iznimno toni opisi naega fizikog svemira,
koje nam je ostavio ovaj talijanski sveenik, predvidjeli stoljea bu-
duih otkria suvremene astronomije. Bruno je u kasnim godinama
esnaestoga stoljea ak napisao da "u svemiru postoji bezbroj sazvi-
jea, sunaca i planeta; mi vidimo samo sunca, jer ona daju svjetlost;
planeti nam ostaju nevidljivi, jer su maleni i tamni."
No, Brunova su predskazanja ila i znatno dalje od toga. Mendoza
i njemu slini autori naglaavaju da je ovaj mislilac, kojega su podu-
avali katoliki voditelji sjemenita, bio ak i non-dualist - to jest,
netko, tko je vjerovao da um i materija nisu odvojeni, ve predstav-
ljaju samo dva aspekta jedinstvene stvarnosti, koja im je oboma u
osnovi - uvjerenje, za koje su se tek u naem stoljeu nale i ui koje
su ga prihvatile.
U svom djelu Acentrini labirint iz 1997. godine Mendoza pie da
je "kamen temeljac Brunove ontologije sljedei uvid: materija je inte-
ligentna, a inteligencija je mate-
rijalna." U samoj je sutini ma-
terije da je samopokretaka, da
se razvija, te da unutar same se-
be iznalazi sve one oblike koje je
sposobna prihvatiti. Materija us-
trojava samu sebe i samu sebe
mijenja, preobraava.
Kao da je ovakvim stavovima
Bruno predvidio teoriju kaosa,
iji promicatelji tvrde da materi-
ja nastoji posve spontano samu
sebe ustrojiti i presloiti u kom-
pleksnije, vie oblike ustroja.
Kao da se time stavio na stranu
onih koji danas vjeruju u "nulto
stanje" svemira, ono u kojemu
se implicitni, energetski poredak
stvarnosti vidi tek kao podloga svemu - itavom prostoru i vremenu.
Doista, ovakvim stavom (proisteklim iz drevnoga svijeta) o anima
mundi, univerzalnoj dui "Boga - svijesti" - jednog aspekta ove pot-
pune stvarnosti, kojoj je drugi aspekt materija - Bruno se naao vrlo
blizu stanovitu novih proroka kvantne holografije, koji dre da je sva-
ki pojedini djeli svemira sadran u svakom drugom njegovom djeliu.
No, Brunov genij nije bio samo kozmoloki. Julia Jones, knjiev-
nica iz Los Angelesa, trenutno se bavi istraivanjem vezanim uz ovo-
ga "krivovjernog" filozofa; tvrdi da je Bruno bio neumorni promica-
telj ekumenizma, koji je u doba krvavih progona svih vrsta sljedbi
propovijedao, zazivao i aktivno se zalagao za ope pomirenje svih su-
stava religija - katolika s protestantima, krana s bezbonicima.
"Jedinstvo je bila njegova lozinka," kae gospoa Jones, koja vje-
ruje da bi Bruno bio oduevljen i nimalo iznenaen kada bi saznao
da je sredinom lipnja 1998. godine Vatikan pristao na okonanje pet
stotina godina dugih neprijateljstava s luteranima, potpisujui dekla-
raciju koja navodi da "obje strane dijele temeljno razumijevanje na-
ina na koji ljudska bia primaju Boji oprotaj i spasenje." Ona na-
Slika 26.1: Giordano Bruno, vizionar
koji je poetkom sedamnaestog stoljea
smaknut zbog svojih uvjerenja.
glaava i to, da je New York Times ovu vijest objavio na prvoj stranici,
tik uz veliki naslov kojim izvjetava o novootkrivenom planetu to
krui oko crvenog patuljka - zvijezde udaljene svega petnaest svje-
tlosnih godina od naega Sunca. Bruna jednako tako ne bi iznenadilo
niti ovo izvjee, misli ona, i sigurno bi obje prie - pa i njihovo ovakvo
objavljivanje, u paru - sagledao kao potvrdu svojega vjerovanja u
temeljno jedinstvo svih stvari.
No, postoji jo jedno podruje koje istraivai tek sada poinju
prouavati, na kojemu se Bruno naao ispred svoga vremena, i to ne
samo 400 godina prije svojih suvremenika, ve i - ispred naega
doba. Ovo se odnosi na koncept kojega zduno promiu suvremeni
pristae New Age pokreta - kako ljudski um ima beskrajnu snagu da
sam oblikuje, stvara, prodire i shvaa stvarnost oko sebe. "Nae misli
stvaraju stvarnost," postala je glavna misao.[da, ali na Levelu 4, p.scan]
Bruno je daleko nadiao ovu spoznaju, zalaui se - i to u vreme-
nu koje je guilo i najmanji oblik slobodnog razmiljanja - za to, da
bismo svi mi mogli i trebali nastojati postati nalik Bogu samome,
kako bismo mogli ui u njegov nain spoznavanja, i time stei osob-
nu mo nad svijetom to nas okruuje. "Natjerajte sebe da rastete do
nemjerljivih veliina," pisao je on, "oslobodite se ogranienja i oslo-
bodite svoja tijela; uzdignite se iznad svih vremena, postanite Vje-
nost, i tada ete razumjeti Boga. Vjerujte u to da za vas nita nije ne-
mogue, mislite o sebi kao o besmrtnom biu sposobnom da razumije
sve - sve umjetnosti, znanosti, narav svakoga ivog bia."
Suvremene pobornike pokreta New Age kritiziraju zbog proiz-
voljne prirode njihova vjerovanja u ovu snagu uma da stvori stvarnost;
optuuju ih da ulaze u nedisciplinirano i neodgovorno "carstvo i-
stih elja." Ono to se nije znalo o Brunu - budui da istraivai to
nisu naglaavali, jer su se uvijek usmjeravali na njegovo djelovanje
kao teoretiara znanosti - to je injenica, da je taj talijanski sveenik
i filozof, koji je inae ivio neko vrijeme i u Francuskoj, Engleskoj i
Njemakoj, itavoga ivota stremio otkrivanju niza pomagala, koja
bi mu omoguila iskoritavanje snage vlastitog uma, i to na nadzira-
ni nain.
On je iznaao ova pomagala i, radei osobno na njima, pronalazio
pritom vrlo izvorna i posebna rjeenja - i to u kvazi-znanosti astral-
ne magije, koja je ve stoljee ranije plijenila matu najveih umova
talijanske renesanse.
U nae su doba mislioci i pisci kakvi su Schwaller de Lubicz i na-
ma vremenski blii Robert Bauval ustvrdili, da je drevna egipatska
civilizacija sezala u daleko davnija vremena no to se dosad mislilo,
te da je u maglama ovih davno nestalih starina postojao posjedova-
telj tajanstvenih znanja, koji je darivao svoje velike duhovne i prakti-
ne moi ondanjim ljudima. I mnogi meu dananjim pristaama
New Age pokreta esto misle da su se dokopali takvih spoznaja -
obino na podruju nadziranja uma - bilo kanaliziranjem, bilo ita-
njem drevnih izvora.
Kao da smo svi mi nekako zaboravili da su u Europi petnaestog i
esnaestog stoljea i mislioci, kakvi su bili Marsilio Ficino i Pico della
Mirandola, imali ista takva uvjerenja. Takav je bio i Giordano Bruno,
koji se u crkvenim krugovima zapravo pomalo i razmetao time, da je
on "egipatski" filozof, koji je preuzeo baklju spoznaja o davno nestalim
vjerovanjima te ih sada predstavljao, i to diljem Europe, kao znatno
nadmonija vjerovanjima to ih je promicala Rimokatolika crkva.
Upravo ga je spremnost na noenje ove baklje na kraju i izruila pla-
menu Inkvizicije.
Bruno je doao do uvjerenja da mi moemo izravno komunicira-
ti s amima mundi - duom svijeta, ili, da ovdje navedemo njegove rijei,
"spojiti se" s duom svemira, ukoliko joj se obratimo njoj razumljivim
jezikom - simbolima magije, kakve je davno oblikovala matovitost
ovjeka. Mudrost drevnih Egipana je bila ona koja mu je trebala
osigurati orue da bi uinio isto, to su sebi inili i stari Egipani.
Ovo navodno drevno tijelo znanja bilo je i naim suvremenicima
silno primamljivo u svojoj prividnoj novini; jer, stiglo je do Europe
iz podruja Bliskog Istoka tek sredinom petnaestog stoljea.
Francis Yates je kao dobar poznavatelj Brunova djela napisala da
su "Grci izjednaili Tota, egipatskog boga mudrosti i pisara, sa svojim
bogom Hermesom, te da su ga pokatkad nazivali i 'Triput Velikim'.
Kasnije su i Latini preuzeli ovu identifikaciju Hermesa ili Merkura s
Totom." Negdje oko 1460. godine, redovnik koji je iz Makedonije do-
veden na dvor Cosima de Medicija u Firenzi, donio je sa sobom gr-
ki rukopis to je sadravao prijepis teksta Corpus Hermeticum. Za
ovaj se rad misli da je pisan u davnim vremenima, moda ak i u
doba prije Noe i Velikog potopa, te da ga je pisao sveznajui egipat-
ski sveenik - a moda ak i Tot osobno - nadjenuvi mu i naziv
Hermeticum.
De Medici je naredio slavnom uenjaku i misliocu Marsiliju Fici-
nu da odmah prevede taj tekst; Ficino je to i uinio, te si time pribavio
potovanje mnogih radi iskazanog bogatstva znanja, posebno kada
se radilo o astralnoj magiji. A sam je prijevod bio istinska senzacija:
zajedno s drugim, navodno drevnim egipatskim radovima koji su
tada poeli pristizati u Europu, te s Kabalom koja je stigla kroz pa-
njolsku i tada je po prvi put prevedena, ovaj je Ficinov rad izazvao
pravu intelektualnu revoluciju; ona je i stotinu godina kasnije bila
dovoljno snana da bi zaokupila matu jednoga Giordana Bruna.
Astralna magija je nauavala da je mogue privui snagu zvijezda
i planeta, koje se onda znalcu stavljaju na raspolaganje, ili - kako je
to Ficino objasnio - "privlae za njega ivot rajski." Ovo se moe po-
stii pomou rukovanja sloenim nizom vrlo podrobnih slika, od ko-
jih su neke uzete i iz znakova Zodijaka. A opet, kako naglaava Yates,
astralna magija je nestala iz astrolokog determinizma zadobivi
mo nad zvijezdama - djelomino od znakova dekana, to jest trideset
i est dijelova na koje su drevni Egipani podijelili nebesko carstvo.
Bilo je bitno da osoba ima ispred sebe ove slike, ili da ih barem u
mislima neprestano dri pred oima i razmilja o njima. Jednako
vano bilo je i to, da ih podupre nazonou odgovarajuih predme-
ta kakvi su boje, ili drago kamenje, ili povre. Ovi bi talijanski renesan-
sni magi danas tvrdili da, ako su ve piramide drevnoga Egipta bile
rasporeene na nain da oblikom tog rasporeda odgovaraju zvije-
u, tada se time eljela privui snaga tih zvijezda; stoga one za njih
nikako ne bi mogle biti rezultat praposjeta nekih bia iz drugih svjeto-
va. Primjerice, oni bi ustrajali u tome da se prikaz nebesa, za kojega
kau da se nalazi na svodu grobnice prvoga kineskog cara Qin Shi
Huangdija, ondje nalazi samo zato, kako bi na carevo tijelo privukao
snagu svih naslikanih nebeskih tijela.
Ficino i njegovi istomiljenici su vjerovali kako su Egipani bili u
stanju upravljati tim svemirskim energijama na takav nain, da bi ak
nagonili duhove na ulazak u kipove te na njihovo oivljavanje. Uzeli
su zdravo za gotovo izjavu u Picatrixu - prvoj knjizi Corpus Herme-
ticuma - da je "Hermes bio prvi koji je stvorio slike sredstvima, po-
mou kojih je znao kako se upravlja Nilom i zaustavlja njegovo kre-
tanje." Budui da se Crkva doista razjarila zbog poganskih egipatskih
elemenata u astralnoj magiji, mislioci poput Ficina i della Mirandole
nastavili su se njome baviti tek oprezno i uzgred, premda i dalje s
entuzijazmom.
Bruno je, meutim, bio drukiji od njih. Kao to je Yates naglasila,
on je "krenuo znatno hrabrijim putem, ustrajui u tome da je magij-
ska egipatska religija bila ne samo najstarija na svijetu, ve i istinska
religija, koju su judaizam i kranstvo kasnije tek zamutili i korum-
pirali."
Za mislioce renesanse, podrobne i sloene slike zvijezda, planeta
i dekana toliko vanih za astralnu magiju, bile su znatno vie od
obinih slika: one su predstavljale sueljavanje meu fizikim stvar-
nostima Zemlje i boanskim svijetom animae mundi. No, Bruno je
promiljao i korak dalje. Vjerovao je da u svemiru ne postoji nita
drugo osim materije, ili tonije - dviju vrsta materije, tjelesne i be-
stjelesne. I dok materija moe biti temeljna, ona bestjelesna materija
pokretala se zahvaljujui anima mundi - dui svijeta. I vie od toga
- cjelokupna je materija bila i besmrtna i boanska, upravo zbog na-
zonosti anima mundi.
Bruno je vjerovao da je osnovna sposobnost koju posjeduje dua
svijeta ono, to je sam nazivao "univerzalnim intelektom" (intelletto
universale), jer "on izravno upravlja materijom i preobraava je u
njezinim beskrajnim promjenjivostima." Za ovu je materiju, za koju
je drao da je sutinska svim biima, u svome djelu De 'l infinito (O
beskonanosti) skovao i prelijepu reenicu, napisavi da "ve umor-
na od starog izgleda, (ona) lei u iekivanju udei za novim, jer eli
postati sve i, u skladu s vlastitim snagama, biti slina svakome biu."
Upravljajui materijom, intelletto universale uvijek mora uzimati
u obzir ovu njezinu sklonost; ona ne bi mogla raditi na njegov nain,
u cijelosti svojevoljno. Bruno to objanjava ovako: "Prema raznoli-
kim nainima raspolaganja materijom i prema sposobnostima aktiv-
nih i pasivnih materijalnih naela, (on) uspijeva proizvesti razliite
konfiguracije i stvoriti razliite sposobnosti, prikazujui pokatkad i-
va bia bez osjeta, a ponekad opet iva i osjetilna bia bez inteligen-
cije...
Tako su za Bruna materija i duh u sutini jedno, iako je materija
primarna. To je znatno potkrijepilo njegovu tvrdnju da bi on, uprav-
ljajui slikama astralne magije, bio u stanju komunicirati s anima
mundi na takav nain, da izmijeni fiziku stvarnost (ukljuujui ov-
dje, kako je barem promiljao u sebi, i same zvijezde na nebu, i pla-
nete u njihovim orbitama!); on je svoje slike stvorio na pretpostavci
da su anima mundi i fizika stvarnost zapravo jedno te isto. Je li to
bilo ono, to je najvie uasnulo venecijanske inkvizitore? Jesu li oni
znali vie od nas - naime, da je Bruno otkrio nain na koji e uzbur-
kati i sam fiziki svemir? Jesu li ga zbog toga osudili na jezovitu smrt
u plamenu lomae, tajei i skrivajui najvei dio zabiljeki vezanih uz
njegovo suenje i smaknue?
Do naih se dana sauvalo izvjee tek jednoga jedinog svjedoka,
oevica spaljivanja Giordana Bruna, a Rimokatolika crkva je sve do
devetnaestog stoljea uporno nijekala da je uope ikada na takav uasan
nain postupila protiv vlastitog dominikanskog sveenika.
Tako se misa zadunica za Bruna po prvi put odsluila tek 1889.
godine, i to na istom onome mjestu u Rimu gdje je i doekao smrt.
Julia Jones kae da se u poast toga ovjeka u ono doba okupilo oko
30.000 ljudi iz svih dijelova Europe; neki su bili bijesni zbog odrava-
nje ove mise, dok su se drugi meu njima radovali. Papa se toga dana
povukao u osamu i strogo postio, nadajui se da e time umanjiti bilo
kakve zle posljedice cijeloga dogaaja.
Neto vie od stotinu godina nakon ove mise, 17. veljae 2000. go-
dine, opet su se tisue ljudi okupile u Campo dei Fiori u Rimu - na
mjestu njegova smaknua - da bi zajedno proslavile etiri stoljea od
smrti Giordana Bruna. Unato Katolikoj Crkvi, koja je posve igno-
rirala ovaj spomen - dan i sve upriliene sveanosti, Brunova reha-
bilitacija napreduje polako, ali sigurno. Nema sumnje da je njegova
hrabra i brilijantna nazonost i danas silno potrebna u svijetu.
27. POGLAVLJE
Otkrivena Ivana Orleanska
to je povijest izostavila iz njezine neobine sage?
Jeff Nisbet
Godine 1431. 30. svibnja jedna je mlada djevojka iva spaljena na
lomai u francuskom gradu Rouenu - zbog krivovjerja i bavljenja
vradbinama.
Prema izvjeu oevica, kada ju je zahvatio plamen, vatra "kao da
je sunula unazad i pred svjetinom se pokazalo njezino nago tijelo, i
sve one tajne koje mogu i trebaju pripadati eni, vjerojatno da bi se
uklonila bilo kakva sumnja u ljudskim umovima. I kada su dovoljno
dugo zurili u njezino mrtvo tijelo, sputano uza stup lomae, krvnik
je jo jednom krenuo uokolo podjarujui vatru oko njezina ve ispr-
enog trupla, koje je ubrzo izgorjelo do kraja; meso i kosti, sve je bilo
svedeno tek na pepeo."
Premda nam povijest govori da je rtva bila Ivana Orleanska, jed-
nostavna pastirica kasnije u povijesti poznata i kao Djevica Orleanska,
izvjea o njezinu smaknuu pokazuju da se u ono doba sumnjalo ak
i u njezin spol - sumnja, koja se moda isuvie olako i prebrzo ukloni-
la iz povijesnih zapisa.
Ivana zasluuje da je promotrimo poblie.
Roena 6. sijenja 1412. godine, ostala je jedan od - povijesno
gledano - najbolje dokumentiranih povijesnih likova; ovo ne mora
uditi, budui da su svi zapisnici iz nekoliko sudskih postupaka protiv
nje ostali sauvani do naih dana.
U dobi od trinaest godina Ivana je zaula glas koji joj je rekao da
ju je "Kralj Nebeski" odabrao kako bi "donijela osloboenje francu-
skom kraljevstvu, te pomo i zatitu kralju Charlesu."
U to se vrijeme veliki dio Francuske nalazio pod engleskom domi-
nacijom, i francuska je suverenost visjela o tananim nitima. Snage
engleskoga kralja Henrya V izvrile su napad 1415. godine, te prire-
dile Francuzima muan poraz kod Agincourta. U trenutku Henryjeve
smrti 1422. godine, Engleska je nadzirala itavo podruje Francuske
sjeverno od rijeke Loire, a 1428. godine dolo je i do opsade posljed-
njeg francuskog uporita u tom podruju - grada Orleansa.
Da bi stvari stajale jo gore po zemlju, oko francuskog se prijesto-
lja vodila estoka bitka.
Naime, engleski kralj Henry je oenio kerku francuskog kralja
Charlesa VI, na temelju ega je - prema sporazumu iz 1420. godine
potpisanom u Troyesu iste godine - objavio, da je nasljednik i francus-
kog prijestolja njegov sin, te da ima vea prava na to prijestolje od
dauphina (prijestolonasljednika) Charlesa, sina francuskog kralja.
Dodajui rani jo i uvredu, proirio je priu o tome kako je Charles
zapravo nezakonito dijete - govorkanje koje je podupirala i njegova
vlastita obudovjela majka, Isabeau. Ona je uivala zatitu francuske
pokrajine Burgundije, to je sklopila savez s Englezima, i - to je onda
mogla uiniti kao majka? Barem dok su Burgundijci drali Pariz pod
nadzorom, njezin je sin dauphin barem mogao odravati neku vrstu
alosnoga dvora u Chinonu.
A tada se, 4. oujka 1429. godine, pojavila Ivana.
Odobrili su joj susret s dauphinom ve 6. oujka i ona ga je uz bo-
ansku pomo uspjela prepoznati, premda su ga preruili. Zadivila
ga je navodei mu tajnu koju je mogao znati jedino on. Stoga ju je
predstavio svome dvoru, a ovaj ju je prvo kritiki procijenio, pa potom
preporuio Charlesu da je postavi na elo svoje vojske. Ostatak je
dobro poznat iz povijesti, pa se ovdje neemo zadravati na njemu.
Ivana je kod Orleansa izvojevala pobjedu i nagnala Engleze u bijeg.
Potom je prijestolonasljednika odvela na krunjenje za kralja Char-
lesa VII i nakon ove kratke, ali slavne i pobjedonosne vojne karijere
zarobili su je Burgundijci, prodali je Englezima, sudili joj i spalili je
na lomai, dok je zahvaljujui njoj novoustolieni francuski kralj -
okrenuo glavu na drugu stranu.
Dvadeset i etiri godine kasnije, Ivanu su jo jednom sudili - po-
sthumno, i to tako, da je 1456. godine ona poetna osuda ponitena.
A vie od pet stotina godina nakon njezina roenja, Ivana Orkanska
bila je i kanonizirana, tako da je 1920. godine postala Svetom Ivanom
- slaba utjeha za Djevicu Orkansku.
Ali, "svjedoenje pod zakletvom", koje oslikava Ivanu onakvom
kakvom bismo je sada trebali prihvatiti, predstavlja zapravo neku
mjeavinu uvjerljivog i neuvjerljivog, obinog i udesnog. I premda
su se mnogi zakleli nad svjedoanstvima koja su davali, samo nekoli-
ko privilegiranih ruku je i biljeilo ta svjedoanstva; zbog ega onda
moramo vjerovati iskljuivo ovima koji su zapisivali? Moda bismo
umjesto slijepog prihvaanja njihovih izvjea ipak trebali zaviriti
jo ponegdje.
U prethodnim sam lancima ve objasnio postojanje tajnoga brat-
stva izmeu znanja i sredita, koje tako orkestrira odreene stvarne
dogaaje na Zemlji, da se oni simultano odraavaju i gore, na nebu.
lanci dokazuju i da se ovi dogaaji ne pojavljuju samo zbog junaka
to se raaju usred dima i gromova kao simboli, koji jame pokretanje
vjetrova svojega vremena, ve i zato to su ispisani tako, da oblikuju
smisao naroda za vlastiti identitet u stoljeima koja nailaze.
kotska je imala Roberta the Brucea.
Amerika - svoj stijeg ureen zvijezdama.
A Francuska - Ivanu Orkansku.
Dovoljno je samo zaviriti u onaj dio ivota kada je Ivanina slava
rasla, da bi se uoili sad ve prepoznati igrai u podzemnom strujanju
ove igre znanja i spoznaja. Budui da je izmeu kotske i Francuske
postojao sporazum o saveznitvu iz Aulda, mnogi od Ivaninih subo-
raca pripadali su kotskoj gardi. Za ovu se skupinu misli da su bili i
u uskoj vezi s vitezovima templarima, iji je ui krug uspio pobjei iz
Francuske u kotsku, kada je 1307. godine naloeno zatiranje ovoga
vitekog reda zbog navodnog krivovjerja, zbog ega su odluili kako
je najbolje - nestati na brzinu. I dok danas ve veliki krug ljubitelja
templara zduno potpisuje ovu teoriju, osobno mislim da se ui krug
njihovog Reda posvetio tome, da broj svojih pripadnika svede na
"pravu mjeru", te da je uinio upravo to.
A bio je tu i Rene d' Anjou, jedan od Ivaninih suboraca i pratitelja
kada je krenula na put da bi se sastala s dauphinom. Jedna od mno-
gih titula koje je Rene obnaao bila je i titula kralja Jeruzalema, premda
tek na papiru. Naslijedio ju je od Godfroia de Bouillona, koji je -
prema objanjenjima Michaela Baigenta i Richarda Leigha, iznijetima
u knjizi Sveta krv, sveti Gral - osnovao tajanstveni Sionski priorat, a
Slika 27.1: Ivana Orkanska ljubi Ma Slobode - slavna slika iz de-
vetnaestog stoljea. Autor: Dante Gabriel Rosetti.
ovaj potom Red vitezova templara. Za Renea se zna da je u mlaim
danima bio i blizak prijatelj Leonarda da Vincija, koji je poslije, kako
se misli, postao Veliki majstor Priorata. "Mnogi su od obmana i lanih
uda napravili trgovinu, varajui glupo mnotvo," zapisao je Leonardo.
I sam je bio uvjeren u iznimno heretiku pomisao, da je Isus bio -
blizanac! No, o blizancima emo neto kasnije.
Jedan od sumnjivo tonih podataka, koje znamo o Ivani je vrijeme
njezina roenja - sat vremena nakon zalaska sunca, na dan 6. sijenja,
dakle - dan poznat kao Sveta Tri Kralja i dvanaesti dan boinih
slavlja. Iznenaujue, ali na njezinom suenju kojim je ponitena pr-
vobitna odluka niti njezina majka, a ni bilo koji drugi svjedok nije
spomenuo da se ona rodila ba na taj veliki slubeni blagdan. Budu-
i da se ovim suenjem nastojalo dokazati kako je Ivanina misija
doista bila boanski nadahnuta, ovakva mi se utnja o tom podatku
uinila udnom. Zbog toga sam odluio provjeriti onaj zapisnik, za
koji sam dosad tijekom svojih ranijih istraivanja utvrdio da je ispra-
van, onaj to je toga dana bio ispisan - na nebu.
Toga se dana tik prije svitanja planet Merkur, glasnik bogova, uz-
dizao iznad luka sazvijea Strijelca, dok je Venera, kao Jutarnja zvi-
jezda i simbol boginje u mnogim predkranskim tradicijama, sjedila
na bicepsu ruke to je zatezala luk. A zatim se pojavilo Sunce, skriva-
jui svojim danjim svjetlom dogaaje to su se odigravali na nebu.
U Shakespeareovu djelu Henrik VI, napisanom 179 godina kasni-
je, dauphin izaziva Ivanu na maevanje i tobonji dvoboj, a kada ga
ona pobijedi, on Ivanu naziva "svijetlom zvijezdom Venerom to
pade na Zemlju."
Promotrimo sad malo njezino prezime - d' Arc, to na francu-
skom jeziku znai "luk", a u novije se vrijeme njime oznaava i luk
koji stvara elektricitet izmeu dviju nepovezanih toaka. Zapanjuje
da se upravo na Ivanin roendan Venera zatekla uz sam luk, moda
da bi pokazala kako je ena ona, koja je odabrana da ispusti strijelu
skrivene istine u budunost, strijelu to e je Merkur, inae poznat i
kao Hermes, ubrzati na njezinoj putanji. I premda se dauphinovo
ekspirijansko obraanje Ivani kao Veneri sjajno uklapa u ovaj scena-
rij, jedno proroanstvo, uhvaeno usred dana, podrhtava i odjekuje
jo vie. Jer, arobnjaku Merlinu se pripisuje kako je jednoga dana
prorekao da e djevica, to e jahati na Strijelcu - spasiti Francusku!
Na Ivanin je roendan Uran, najstariji od bogova, nailazio za Sun-
cem, i to sjedei na glavi Jarca - lika, za kojega mnogi misle da ima
veliki znaaj u tradiciji templara. Obino se prikazuje kao glava jarca
na ljudskom torzu, sa enskim grudima i zvijezdom na sredini ela.
Njome se prikazuje svijetli Mjesec gore i zatamnjeni Mjesec dolje, tako
da je ujedno i vrlo rjeit prikaz hermetizma. Neki misle da je ovaj lik
ujedno i Bafomet, zbog ijega su tovanja optuivali templare, lik ko-
ji se na nebu Ivanina ivota opet ukazao tek nakon esnaest godina.
Dok se Ivana 6. oujka nalazila na sastanku s prijestolonasljedni-
kom, Venera je jahala na leima Jarca, a u Henriku VI glasnik dono-
si vijest o Ivani i o tome kako se "sveta proroica iznova podigla" U
poetnim stupnjevima obreda kod slobodnih zidara, bratstva za koje
se misli da je nastavilo razvijati naslijee templara, one koje upravo
iniciraju podiu iz simboline smrti, a govorka se da oni u okviru tog
obreda moraju jo i jahati na jarcu.
No, vratimo se mi Ivani.
Dok je Sunce polako tonulo na zapadu, na istoku se uzdizalo zvije-
e Orion. Budui da sam o znaenju Oriona ve govorio u ranijim
lancima, neu se ponavljati; samo u dodati da je pritom sitan, udalje-
ni Pluton sjedio iznad Orionove glave poput kakve nevidljive krune.
Ulijevo od Oriona, planet Neptun - bog oceana - razdvajao je Bli-
zance, a Dvanaesti Dan od Boia pretvarao se u Dvanaestu no - no,
u kojoj se rodila Ivana. Sat vremena nakon zalaska Sunca, vremenske
su prilike dopustile da Orion i Blizanci zablistaju na istonom nebu.
Uenjaci su dugo raspravljali o znaenju naslova koje je Shakes-
peare dao svojoj Bogojavljenskoj noi (Twelfth Night) ili Kako vam
drago, budui da sam tekst ne nudi nikakvo objanjenje za ove nazive.
To je pripovijest o blizancima - mukom i enskom - koje je na moru
razdvojila silovita bura, tako da svako od njih misli za onoga drugog
da se utopio. ena se stoga preruava u muko i sve do kraja ima
mnogo zavrzlama vezanih uz spolove, s poneto ubaenog izvrnutog
preodijevanja.
Budui da nam povijesni zapisi kazuju kako se Ivana rodila - kako
prikladno - na sam dan Bogojavljenja, zanimljivo je podsjetiti da je
Neptun, koji je ime dobio po bogu svih oceana, one noi kada se
rodila - stajao izmeu Blizanaca i razdvajao ih, ba kao to je strana
oluja na moru mnogo kasnije razdvojila blizance kod Shakespearea.
ini mi se da je bard moda i u ovom svom djelu ispripovijedio
dvije prie - jednu skrivenu u drugoj!
Osim Biblije kralja Jamesa, iju je izradu naruio prvi britanski
kralj za kojega se i slubeno zna da je bio slobodni zidar, u povijesti
nije bilo knjiga koje bi se bolje prodavale od Shakespearovih djela. A
opet, o njihovom se pravom autoru i danas ustro raspravlja. Kao
glavni "sumnjivac" se u prvom planu nalazi Sir Francis Bacon, koji je
ivio u isto vrijeme kad i Shakespeare. Misli se da je odigrao i kljunu
ulogu u osnivanju Reda Ruina Kria (Rosenkreuzera) - ezoterikog
bratstva povezanog s templarima, a kasnije sa slobodnim zidarima.
Bacon je mogao u potaji raditi na uspostavljanju sustava, kojim bi se
izgubljena znanja na kraju ipak mogla iznova otkriti. Usto, on je na
poseban nain bio vezan i uz Blizance.
Naime, na koricama Baconova maa prikazana su dva vojnika -
vjerojatno antiki blizanci Kastor i Poluks. Njegovo geslo "Mediocria
firma" tumailo se kao: "Najsigurnije je biti u sredini." U vremenu, u
kojemu su zbog krivovjerja posvuda uokolo gorjele lomae, Bacon je
moda odluio tako zatititi samoga sebe - nije elio isuvie rano re-
i previe, ve je radije odabrao da njegovo spomenuto geslo otrije
progovori tek u vremenima to dolaze.
Tijekom svih 572 godine od Ivanine smrti, povjesniare su muile
dvije skupine revizionista - mogli bismo ih nazvati "bastardizatori-
ma" i "survivalistima". Oni prvi su tvrdili da Ivana nije bila nikakva
siromana pastirica, ve nezakonita kerka kraljice Isabeau i njezina
urjaka, Louisa od Orleansa; tako bi Ivana bila polusestra dauphinu,
a slijedom toga i tetka engleskog kralja Henrya VI, budui da je da-
uphinova sestra bila udata za Henrika V. Survivalisti su opet ustrajali
u tome da je Ivana izbjegla smaknuu na lomai, i to zahvaljujui na-
porima njezina glavnog suca koji se zvao Pierre Cauchon, ali i nekim
drugim osobama iz engleskog tabora.
Unutar sljedeih dvadeset i pet godina od Ivanina pogubljenja,
nekoliko je hrabrih enskih dua za sebe ustvrdilo da su one - Ivana
Orkanska. Zanimljivo, jednu od ovih lanih Ivana pomilovao je
1457. godine ni manje, ni vie nego sam Rene d' Anjou, Ivanin subo-
rac u ratu i nositelj titule "kralj Jeruzalema".
Zbog svega ovoga, mislim da je posve nevjerodostojan podatak o
datumu Ivanina roenja kako ga povijest biljei, jer su se nebeski do-
gaaji posloili - ba tako prikladno. Vjerojatnije je da se ona zapra-
vo rodila ranije, a toga je astronomski tako obeavajueg dana preda-
na svojim posvojiteljima zbog buduih zapisa o njoj. Takoer, mislim
da je vjerojatnije kako je udesna karijera Ivane Orkanske zapravo
bila u potaji osmiljena voljom cognoscenti - onih koji su znali i sugla-
sili se, i to s obiju strana bojnoga polja, u okviru bratstva koje je
mnoge tisue rtava to su pale tijekom silnoga ratovanja dralo tek
prihvatljivom kolateralnom tetom. A suglasili su se oko toga da i
dalje treba nastaviti potiho promicati duh uzajamnog nacionalisti-
kog natjecanja; ono e postati vrlo korisno kada doe vrijeme za to,
da se objavi i javno oglasi postojanje Novoga Svijeta na zapadu, svije-
ta koji tek treba "biti otkriven".
Na zemljovidima se ime "Amerika" po prvi put pojavilo na karti
Martina Waldseemullera iz 1507. godine, a on ju je izradio pod patro-
natom vojvode Renea d' Anjoua II, koji je titulu jeruzalemskoga kralja
naslijedio od svojega djeda. Ovaj je zemljovid nedavno kupila Kongre-
sna knjinica za pet milijuna dolara, te je ondje postao krunskim
draguljem u njezinoj zbirci zemljovida. Caveat emptor!
I da zakljuimo - dok su se poloaji est drevnih planeta na dan
slubenog Ivaninog roendana lako mogli znati unaprijed i u ono
doba, poloaje tri kasnije otkrivena planeta nisu mogli znati, a upravo
oni i predstavljaju problem. Uran, koji je tako zgodno zasjeo na glavu
Jarca, bit e otkriven tek 1781. godine; Neptun, to se smjestio izmeu
Blizanaca - 1850. godine; a Pluton, iznad glave Oriona - 1933. godine!
Hmm!
A moda je tada samo bilo odobreno da ovi planeti budu ponovno
otkiveni, jer je za to dolo pravo vrijeme?!
Francis Bacon je napisao: "Sunce me poinje umarati. S oduevlje-
njem sam protresao ruke, i znam da je sve tatina, i mislim da nema
ovjeka koji moe ivjeti dobro jednom, osim onoga koji bi mogao
ivjeti dvaput. to se mene tie, ne bih elio ivjeti vie od onoga trena
kad isteknu moji sati, niti bih htio da iznova zaponu minute mojih
dana; ne stoga to nisam ivio dobro, ve od straha da sam ih trebao
ivjeti loije. Ne zavidim nijednom ovjeku koji zna vie od mene,
tek alim one koji znaju manje. No, usred svih mojih nastojanja titi
me jedna misao - da moje steevine moraju nestati sa mnom, da ih ne
mogu kao batinu razdijeliti meu svoje voljene i asne prijatelje."
Premda se moda nikada nee saznati tko je doista bila djevojka
ijim su tijelom liznuli plamenovi lomae i obavili ga oblaci dima to
su se uzdizali nad Rouenom 30. svibnja 1431. godine, jednoga bi
dana mogla postati poznata po onome, to zasigurno nije bila. Za to
se pobrinuo Francis Bacon, i to na svoj nain.
"itav je svijet pozornica, a svi su mukarci i ene samo glumci."
Dakako!
28. POGLAVLJE
Uskrsnue alkemiara
Jesu li drevna umijea transmutacije umrla sa Srednjim
vijekom, ili jo uvijek ive pod razliitim maskama?
Mark Stavish
Spomenite nekome alkemiju i - na to e obino pomisliti? Na Sred-
nji vijek i starce skrivene po nekakvim polumranim tavanima, koji
se nadvijaju nad svoje staklene laboratorijske tikvice, prepune tekui-
na raznih boja nepoznata sastava, to bukaju i vriju na sve strane,
jer oni od istopljenog olova nastoje dobiti zlato. To je slika alkemia-
ra iz tih vremena, gotovo mitoloka, kakvu nam je povijest prepuna
predrasuda ostavila u naslijee sve do naih dana.
Istina je zapravo, da su oni prvi alkemiari bili pretee suvremenih
znanstvenika. Fizika i kemija mnogo duguju upravo njima, tim "hvali-
savcima", kako su ih s mnogo prijezira znali nazivati. Zahvaljujui
njihovim dugim satima znojenja i muka, suvremeni napredak je doao
do porculana, destilacije alkohola, kiselina, soli i itavoga niza sastojaka
metala; sve su to rezultati ranih alkemiarskih pokusa. No, ako alke-
mija ipak nije bila tek besmisleno gubljenje vremena u potrazi za sred-
stvima kojima bi se bazni metali pretvarali u zlato - to je onda bila?
EGIPATSKA VEZA
Sama rije alkemija ili al-kemi potjee od arapskog ili egipatskog jezi-
ka, u znaenju ili "boanska kemija", ili moda "crna zemlja", to bi se
odnosilo na naslage blata i mulja zaostale nakon poplavljivanja Nila.
No, bez obzira na to otkud stie sama rije, alkemija je polako poela
oznaavati vrlo poseban oblik duhovnog razvitka.
Od Platonove Grke pa do europske renesanse, za drevni Egipat
se dralo da je zemlja - ako ve ne i samoga izvorita, onda barem
Slika 28.1: Alkemiar u potrazi za Kamenom mudrosti ot-
kriva fosfor.
Slika 28.2: L'alchimiste, djelo Davida Teniersa Jr.
svega to ima veze s mistikom. Govorilo se da je egipatski bog Tot,
kojega su Grci nazvali Hermesom, bio otac svih magijskih umjetno-
sti i znanosti, a brojne knjige koje su obraivale zakone vezane uz
stvaranje, pripisivale su se tom boanstvu. Ove su knjige ujedno po-
stale i osnovom za veinu zapadnjakih okultnih uenja; poznate su
pod nazivom Corpus Hermeticum ili Hermesovo tijelo, a radi se o
itavoj zbirci radova pripisanih "pisarima bogova".
Uenja i praktini pokusi sadrani u tim zapisima nazivaju se her-
metizmom, a u renesansi su poeli podrazumijevati i razne aspekte
idovskog misticizma (Kabalu), alkemiju, uporabu raznih obreda i
uspostavljanje veza s nebeskim biima ili anelima. Vano je prisjeti-
ti se injenice da se o magiji, kako u drevnim vremenima, tako i sve
do kraja razdoblja renesanse (esnaesto stoljee), nije razmiljalo kao
o praznovjerju, ve kao o loginom i suvislom sredstvu za razumijeva-
nje svemira i nadziranje neije sudbine. Magija, imaginacija i magne-
tizam meusobno su povezani, i to ne samo korijenom rijei mag, ve
i nainom na koji ih vide i doivljavaju umovi maga ili alkemiara.
Jer, za jednoga maga, kao i alkemiara, svemir je zapravo odraz
imaginacije to stie iz glave samoga Boga. Njegovi su zakoni usklae-
ni, ureeni i logini, a ako smo mi stvoreni na sliku i priliku Stvorite-
lja, tada i mi sami moemo stvarati kao to je stvarao i Stvoritelj - za-
hvaljujui snazi vlastite imaginacije. Snano razvijena mata stvara
prave udare na samo tkivo svemira i privlai njegovu magnetsku sna-
gu, dovodei time nau matovitost do njezinih plodova i ostvarenja.
Osnovne ideje renesansne magije i alkemije mogu se pronai i u
istonjakoj jogi, a temelj su i takozvanog New Age pokreta te hipno-
terapije, to jest usmjeravane vizualizacije za mentalno zdravlje ili li-
jeenje raka, afirmacije i itav niz drugih psiho - spiritualnih vjebi.
No, sve do druge polovine protekloga stoljea velika se veina ovih
vjebi tajila i gotovo skrivala, uglavnom radi straha od politikih ili
vjerskih progona. Slijedom toga, na kraju su one postale poznate kao
okultne i ostale - skrivene. Mnoge od njih koristile su iste ili sline
znakove i simbole, te literaturu kao i suvremene religije, poput kran-
stva, judaizma i islama; zbog toga su ove skrivene, okultne ili hermeti-
ke umjetnosti i znanosti nazvali ezoterikima, pri emu je ostalo
skriveno znaenje koje je stajalo iza rijei egzoterija, odnosno - sva-
kodnevne religiozne vjebe i dogma.
Ovaj strah od progona, uhienja i smrti ograniavao je daljnju pre-
daju ove vrste spoznaja samo na uzani krug provjerenih ljudi, i obav-
ljao se jedino kroz polagani, paljivi postupak obavljanja simbolikih
obreda i ifriranih uenja, poznatih pod nazivom inicijacija. Svaka je
od tih inicijacija predstavljala korak ili stupanj u unutarnjem putova-
nju uenika prema njegovu konanom prosvijetljenju.
Tijekom esnaestog, sedamnaestog i osamnaestog stoljea poeli
su diljem Europe nicati deseci redova i drutava koji su imali inicija-
cije raznih vrsta; svi su oni irili spiritualna uenja, a najugledniji su
bili vitezovi Ruinog Kria ili Rosenkreuzeri, slobodni zidari i vitezo-
vi templari. Neki od njih, poput slobodnih zidara, poduavali su svo-
je pripadnike kroz davanje raznih moralnih uputstava. Drugi, poput
onih iz Reda Ruinog Kria, poduavali su praktini misticizam,
uporabu obreda, strukturu svemira pomou Kabale i laboratorijske
alkemije. Mnoga od ovih drutava postoje i danas, barem u nekom
obliku, kako u Europi, tako i u Sjedinjenim Amerikim Dravama.
No, u alkemiji svaki od postupnih koraka ili fraza ne predstavlja
samo daljnje unutarnje prosvijetljenje i buenje (inicijaciju) uenika,
ve su tu ukljuene i fizike, praktine tehnike koje se obavljaju u
laboratoriju. Taj rad ovdje postaje sredstvom za provjeru i potvrdu spi-
ritualne i fizike ekspanzije u svijesti.
Kae se da je alkemija sustav za iniciranje u kojemu osoba nema
nikakvih privienja. To je i jedini put inicijacije gdje se objekt nadzire
u laboratoriju: pokae li pokus da je netko krenuo izvan redovnih
materijalnih zakonitosti svemira, to ujedno i dokazuje kako je on po-
stao alkemiar koji je doivio unutarnje buenje. Ovo buenje u skla-
du je s pravilom, koje prema Jeanu Dubuisu, osnivau i prvom pred-
sjedniku francuske alkemiarske udruge zvane Mudraci prirode, kae:
"Nee moi izmijeniti nita ako prvo nisi izmijenio sebe."
Dubuis se gotovo ezdeset i pet godina aktivno bavio alkemijom i
njoj srodnim ezoterikim umjetnostima. Po struci je bio elektroine-
njer, zaposlen u najveim meunarodnim elektronikim tvrtkama
Francuske, a radio je i na podruju nuklearne fizike zajedno s dobitni-
kom Nobelove nagrade, Joliot-Curieom. Njegovi su ga prijatelji alke-
miari opisivali kao jednog od rijetkih ljudi, koji su se jednako lako
snalazili s periodikom tablicom elemenata, kao i s dijagramima izra-
enim po naelima Kabale.
Njegov je duhovni put, kako je sam rekao, zapoeo kada je u dvana-
estoj godini doivio duhovno buenje u otokoj katedrali Mont Sa-
int-Michela, uz obale Normandije. Ovo ga je buenje dovelo do bav-
ljenja ezoterijom, te mu obiljeilo itav ivot i uvelo ga u europske
ezoterike krugove. Obavljao je razne dunosti unutar Reda Ruinog
Kria na francuskom govornom podruju diljem svijeta, u AMORC-u
predsjedavao odsjekom za uenike viih stupnjeva, te postao lanom
brojnih ezoterikih redova i drutava.
Kada se zamorio od razliitih stupnjeva tajnovitosti, a esto i samo-
voljne uporabe moi kakvu sa sobom donose zakletve o tajnom djelo-
vanju, odustao je od svih lanstava po tim udrugama, te osnovao
Mudrace prirode, kako bi svima koji su dobra srca i uma, otvorio pu-
tove do alkemije i Kabale. Ovo je izrazio u svom pogledu na osnovnu
filozofiju koja stoji iza alkemije: "Alkemija je Znanost o ivotu, o
Svjesnosti. Alkemiar zna da postoji vrlo vrsta veza izmeu materije,
ivota i svijesti. Alkemija je umijee upravljanja ivotom i svjesnou
u materiji, s ciljem da se razviju ili razrijee problemi vezani uz unu-
tarnji nesklad. Materija postoji samo zato, jer ju je stvorilo ljudsko
sjeme. Ljudsko sjeme, onaj izvorni ovjek, stvorio je materiju da bi sve
pojednostavnio i razvio. Vidite, krenemo li dalje i iznad ove moje tvr-
dnje, znai da je apsolutno bie samostvoreno bie, pa prema njegovoj
slici i prilici i mi moramo postati samostvorena bia," ustvrdio je Du-
buis u razgovoru s novinarima prigodom jedne godinje konferenci-
je Mudraca prirode.
Neto slino tome rekao je za list Gnosis jo jedan Francuz, alkemi-
ar Francois Trojani, u razgovoru s novinarom Josephom Roweom
za ljetno izdanje 1996. godine: "Ona (alkemija) je dimenzija nutrine
i znaenja u najdubljem smislu: znaenja ivota, znaenja mojega i-
vota, pitanja o odnosima duha prema materiji, o smislu i vrijednosti
mojega vlastitog djelovanja - pitanja poput 'otkud ja dolazim?', ili
'zbog ega sam ovdje?', ili 'tko sam ja?'. Ne kaem pritom da alkemija
nudi posve tone odgovore na sva ova pitanja, ve da radi u onim
dimenzijama u kojima ovakva pitanja i nastaju."
SUVREMENA PSIHOLOGIJA
Ba kao to ezoterika inicijacija nastoji zalijeiti psihike rane ovje-
anstva, isto nastoji postii i njezino pastore - suvremena psiholo-
gija. Kao ishod toga, veini je naroda alkemija danas poznata zahvalju-
jui opsenim radovima vicarskog psihologa Carla Gustava Junga.
Njega je alkemija privukla pomou itavog niza snova koje je odsanjao
on sam, kao i njegovi pacijenti, a njihovo je nalikovanje alkemijskim
simbolima predstavljalo stupnjeve samorazvitka ili individualizacije.
Meutim, Jung je na itav alkemijski rad ili cijeli opus gledao iz strogo
psihoanalitike perspektive. Transmutacija je bila mijenjanje, ali ne
materijalnoga, ve psiholokoga - od problema destrukcije do prijela-
za u stanje gdje se prihvaa ivot.
Neki od Jungovih radova naglaavaju ovaj postupak individualiza-
cije ili samo-postajanja ovjeka, poput knjige Alkemijske rasprave, gdje
tumai znaenje kljunih stupnjeva i simbola alkemije kako bi obja-
snio unutarnje stupnjeve razvitka ovjeka, odnosno ono to alkemia-
ri rado nazivaju "unutarnjom inicijacijom". Laboratorijski alkemiari
oprezno naglaavaju da, unato njegovim doprinosima i unoenju
kritikog aspekta psiholokog rada u alkemiju, Junga ipak ne dre
pravim alkemiarom.
Prema Dubuisu i ostalima, da bi alkemija uistinu i bila alkemija,
ona mora djelovati na svim razinama stvaranja - duhovnoj, mentalnoj,
emocionalnoj i fizikoj. Iako se jedna ili vie razina mogu i izostaviti,
te se ipak izazvati neka vrsta transmutacije, dobiveni rezultati nee
se smatrati alkemijskima.
Tono je - Jung jest proirio simbolizam te ljudima osigurao sred-
stva kojima e zaviriti u svoj unutarnji ivot. No, "to se tie alkemije,
Jungova je psihologija pokazala da je alkemija univerzalno umijee i
znanost, te da se njome mogu posluiti na svim stranama, no ini se
velika pogreka kada se alkemija svodi na terapeutsku alegoriju,"
ustvrdio je Russell House iz Winfielda, Illinois. On danas predsjedava
Mudracima prirode, a alkemiju je prouavao zajedno s Dubuisom,
Orvalom Gravesom, ocem Albertusom i Manfredom Juniusom, dakle
- nekima od vodeih laboratorijskih alkemiara prologa stoljea.
Od 1989. do 1993. godine House je takoer i sam poduavao alkemiju
na sveuilitu Rose-Croix u San Joseu, Kalifornija, koje sponzorira
Red Ruinog Kria ili AMORC.
ALTERNATIVNA MEDICINA
Osim s psiho-spiritualnim rastom i fizikom transmutacijom, alkemi-
ja se dugo povezivala jo i s traganjem za fizikom besmrtnou, kao
i za lijekovima za "neizljeive" bolesti. Dubuis je naglasio da se pom-
no pripremana tinktura ili alkemiarski pripremljen lijek od ira, ek-
strahiran s proienim alkoholom, moe pokazati korisnim u borbi
protiv raka te nekih auto-imunolokih bolesti.
Meutim, barem do jednog od velikih doprinosa alkemije alterna-
tivnoj medicini moe se doi lake nego do ostalih, a radi se o home-
opatiji. Danas se ovi lijekovi mogu pronai ve u svim ljekarnama i
trgovakim sreditima; homeopatski lijekovi temelje se na radu alke-
miara iz vicarske esnaestog stoljea, Paracelsusa. Ipak, ni Paracel-
sus nije osoba koja je stvorila homeopatiju; on je samo iznio teoriju
da "slino lijei slino", te da manje doze lijekova mogu izlijeiti i
bre, i lake od velikih doza. Alkemiarske tinkture poput homeopat-
skih lijekova izrauju se od bilja, minerala i metala. S homeopatskim
se lijeenjem zapoelo jo 1796. godine, a u Ameriku je ono stiglo 1825.
godine. U Europi su javnosti lako dostupni i alkemijski pripremljeni,
kao i homeopatski lijekovi.
Prema Houseu, "za istinske alkemiare lijeenje se - kao i alkemija
- treba odvijati na svim razinama te usmjeravati na cjelovito bie
osobe, uvijek unutar konteksta prirode i evolucije. Iscjelitelj pacijenti-
ma treba ponuditi ohrabrenje pri poniranju u njihov unutarnji svijet,
a ne raditi protiv plana prirode i njezine evolucije. Kao i homeopatija,
Bachovi cvjetni lijekovi ili aromaterapija - i alkemijski lijekovi isto-
dobno rade kako na onoj finijoj, tako i na onoj grubljoj razini."
KVANTNA FIZIKA
Od samih poetaka alkemija se povezivala sa zamislima o transmuta-
ciji ili sutinskoj promjeni neke stvari, obino baznog metala poput
olova, u neto drugo - u ovom sluaju najee zlato.
No, je li takva transmutacija uope mogua?
Kod svih nekadanjih i dananjih alkemiara odzvanja isti, jedno-
glasni odgovor: da!
Trojani je jednom ustvrdio da se transmutacija dogodila i da se
nastavlja dogaati. Kao razlog navodi, da se alkemijske operacije ne
odvijaju na razini periodike tablice elemenata, ve na samom tkivu
vremena i prostora. Spomenuti rad na elementima prostora i vremena,
zapravo se odnosi na neiji izravan rad na samome sebi.
Ustvari, Dubuis i Trojani misle isto kao i njihov prethodnik, Fran-
cois Jollivet-Castelot: ne samo da je transmutacija mogua, ve ona
ak ne zahtijeva ni previe opreme visoke tehnologije ili visoke energi-
je, kakvu obino povezujemo sa subatomskom fizikom.
Jollivet-Castelot je 1897. godine napisao knjigu - neku vrstu poe-
tnice za budue alkemiare, pod nazivom Comment On devient Alc-
himiste (u podnaslovu "Kako postati alkemiar"); u njoj naglaava
itav niz hermetikih disciplina koje je prethodno potrebno poznavati,
prua praktine savjete o nabavljanju laboratorijske opreme, ali navo-
di i moralne osobine kakve alkemiar mora posjedivati.
Harvey Spencer Lewis, osniva i poglavar Amerikog Reda Ruina
Kria ili AMORC-a, dobro je poznavao Jollivet-Castelota i njegov rad.
Pripovijeda se da je 1915. godine sam Lewis transmutirao komad
cinka u zlato, koristei pritom tek poneto vie od otvorenog plamena
i topioniki lonac. Izvjea o ovom javnom prikazivanju bila su neko-
liko puta objavljena u listu Reda, koji se zove The Rosicrucian Digest.
Osim toga, u izdanju Mistikog trokuta iz kolovoza 1926. godine,
AMORC je objavio izvjee Jollivet-Castelota o transmutaciji koju je
sam obavio, pretvarajui bazni metal u zlato, kao i njegov recept za
cijeli postupak.
U novijim se vremenima alkemija poela vie istraivati zbog tra-
ganja za nainima dobivanja jeftinije energije, te mogueg stvaranja
takozvanih "supermetala". Na konferenciji akademije Paladian Acade-
my, odranoj u sijenju 1997. godine u Italiji, kraj Vicenze, profesor
Christopher Mcintosh, autor knjige The Rosicrucians te lan Ureda
UNESCO-a za obrazovanje u njemakom gradu Hamburgu, spome-
nuo je da su Ujedinjeni Narodi nedavno odobrili sredstva za vlastitu
konferenciju, na kojoj e se govoriti o alkemiji kao moguem putu za
stvaranje novih finih slitina.
Kreui se putanjom slinih razmiljanja, Dubuis je ponudio neko-
liko vlastitih uvida, vezanih uz pojavu NLO-a. "Prije svega, postoje
dvije hipoteze o izvanzemaljcima. Prva kae da i na Zemlji, ako se
nalazite blizu Sjevernog pola, postoji neka vrsta bratstva meu na-
prednim ljudima, koji paze na globalno funkcioniranje ovjeanstva,
te da ovi letei tanjuri - pripadaju njima. Druga hipoteza tvrdi, da se
iz nekakvih udaljenih sustava ne moe stii do Zemlje u svakodnev-
nim i uobiajenim fizikim uvjetima, ali mislim da se to ipak dogaa.
U sustavu iz kojega oni polaze, kao lanove posade odabiru napred-
ne pojedince, a brzinu energije umnoavaju za stotine tisua ili za
milijun puta. Tako oni mogu ovamo stii vrlo brzo, a im uu u auru
Zemlje, vraaju se - razinu po razinu - i rematerijaliziraju.
"Ja ne znam i ne elim znati je li istinita ona pria iz Roswella u
Novom Meksiku; no, prema pojedinostima koje su dosad dospjele
do javnosti vjerujem da jest, budui da su pronali materijale koji se
vraaju do nevidljivog, gdje bi i trebali biti. Reeno je, da mozak osobe
nije imao nikakvu barijeru; to znai da oni ne posjeduju nikakvu
barijeru izmeu vidljivih i nevidljivih svjetova. Ne znam to je s nji-
hovim drugim organima. Ali, ako je sve to izmiljotina, tada su oni
koji su je proizveli posjedovali jako veliko znanje o okultnom," rekao
je Dubuis.
29. POGLAVLJE
Fulcanelli i Tajne katedrala
Kakva veza postoji izmeu Kria iz Hendayea i jednog
od najzagonetnijih likova dvadesetog stoljea?
Vincent Bridges
Mali pariki izdava, koji se inae uglavnom bavio reprintiranjem
umjetnikih djela, izdao je 1926. godine tajanstvenu i luksuzno oprem-
ljenu knjigu, tiskanu u svega tri stotine primjeraka, koja je potresla
okultno podzemlje Pariza. Naslov joj je bio Le Mystere des Cathedra-
les (Tajne katedrala). Autor, izvjesni "Fulcanelli", ustvrdio je u njoj
kako je velika tajna alkemije, kraljice okultnih znanosti Zapada, posve
jasno prikazana na samim zidinama glavne parike katedrale, Notre
Dame de Paris.
Alkemija, osvijetljena naim suvremenim svjetlima kao neobina
i diskreditirana renesansna pseudo-znanost, nala se 1926. godine u
postupku obnove prouavanja i preispitivanja, zahvaljujui najutje-
cajnijim pokretima to su se javili u XX stoljeu. Bili su to nadreali-
zam i psihologija, koji su se nekako ba u to vrijeme nadvili nad alke-
miju, te joj je - kao drevnoj znanosti - svaki od njih dao svoj peat i
smisao. Carl Gustav Jung je tijekom dvadesetih godina dvadesetoga
stoljea iznjedrio teoriju o arhetipskom nesvjesnom, i to iz simboline
tapiserije alkemijskih prikaza, prouavajui kako se ovi simboli izraa-
vaju u carstvu snova. Pjesnik i filozof Andre Breton je zajedno s nad-
realistima iz nje izveo intuitivnu premosnicu u odnosu na vjeru, te
objavio kako se alkemijski postupak moe izraziti i umjetniki. U
svome djelu iz 1924. godine Manifest o nadrealizmu, Breton je ustvrdio
da nadrealizam nije nita drugo doli - alkemijsko umijee.
Fulcanellijeva je knjiga imala neizravni utjecaj na oba ova intelektu-
alna pokreta: neizravni zato, jer je knjiga uspjela izvesti dotad neza-
mislivo literarno udo - ini se da je postala utjecajna, premda i dalje
gotovo posve nepoznata izvan okultnih i alkemiarskih krugova u
Francuskoj. A to je moda i najudnija zagonetka vezana uz knjigu
Tajne katedrala.
U jesen 1925. godine je izdavau Jeanu Schemitu stigao u posjet
ovjeuljak odjeven poput predratnih bohema, dugakih brkova na-
lik Asterixovima. elio je s njim porazgovarati o arhitekturi gotike, o
njezinim kiparskim simbolima, te o tome kako je sleng (argon) zapra-
vo bio neka vrsta ifrirane igre rijei, kojega je sam nazivao "jezikom
ptica." Nekoliko tjedana kasnije, Schemitu je bio predstavljen izvjesni
Jean-Julien Champagne, ilustrator predloene mu tajanstvene knjige
jo tajanstvenijeg alkemiara imenom Fulcanelli.
Schemit je pomislio da su sva trojica - i njegov neobini posjetitelj,
i autor, kao i ilustrator najvjerojatnije - ista osoba. A moda su to i bili.
To je ono najvjerodostojnije to se danas uope zna o Fulcanelliju.
Tako se postavilo pitanje: tko je taj Fulcanelli? Osim ova dva opisana
susreta, postojao je tek kao rije ili slova na stranicama knjiga, a u
nekim okultnim krugovima i kao mitski alkemijski besmrtnik sa sta-
tusom ili identitetom Sv. Germaina. No, oko dvije su se stvari u svezi
Fulcanellija svi sloili - da je bez ikakve sumnje um koji treba cijeniti,
te da ostaje istinska zagonetka.
Tako se pojavila zagonetka o nepoznatom majstoru alkemiaru.
Bio je to ovjek koji kao da nije ni postojao, a opet - iskrsavao je u
mati svakoga od tragaa - savreni okvir za projekciju. Moemo ak
pomiljati i na to, da je sve to bila neija ala, osim - samoga djela.
Jer, im se knjiga Tajne katedrala otvori, nailazi se na duhovitu inteli-
genciju, koja kao da je bila vrlo uvjerena i u prirodu, i u vanost poda-
taka koje iznosi.
Taj Fulcanelli zna neto, te nastoji i drugima objaviti svoje spozna-
je; o tome nema nikakve sumnje. Njegova poruka, da katedrale uva-
ju tajnu koju je u njih pohranila skupina iniciranih - kojima oito
pripada i sam Fulcanelli - ovisi o bujnosti mate i asocijacijama koje
nadilaze intelekt, mamei ovjeka u intuitivno stanje prihvaanja.
Fulcanelli je brilijantan, o tome nema spora, ali ostajemo bez odgovo-
ra na pitanje: izvire li njegova brilijantnost iz otkrivenoga, ili iz lai i
licemjerja.
Temeljna premisa knjige - da su gotike katedrale zapravo herme-
tike knjige zapisane u kamenu - bila je zamisao koju je jo u devetna-
estom stoljeu zabiljeio veliki knjievnik Victor Hugo. U svome Zvo-
naru crkve Notre Dame Hugo itavo jedno poglavlje posveuje misli,
da je arhitektura, ustvari, velika knjiga ovjeanstva, te da je samo
otkrie tiskarskoga stroja i navala svjetovne knjievnosti dokrajila
daljnje stvaranje svete knjige arhitekture. On govori i o tome kako je
razdoblje gotike bilo i najvee postignue Svetog Arhitekta, da su ka-
tedrale izraavanje slobode i pojavljivanje novoga smisla te slobode.
"Ova se sloboda protee nadaleko," obavjetava nas Hugo. "Povre-
meno se neki portal, fasada, ili itava crkva prikazuju u simbolikom
smislu posve stranom vlastitoj vjeri, pa ak i neprijateljski prema cr-
kvi. U trinaestom stoljeu Guillaume od Pariza, u petnaestom Nico-
las Flamel - obojica su krivi zbog ovih buntovnih stranica."
U osnovi je knjiga Tajne katedrala - dubinsko prouavanje upravo
tih buntovnikih stranica isklesanih u kamenu. Fulcanelli obrauje
simbolizam pojedinih slika sa zidina i stupove kao remek-djela arhite-
kta Guillaumea od Pariza - katedrale Notre Dame, kao i njezine bliske
suvremenice, crkve Notre Dame iz Amiensa. Ovoj potonjoj jo doda-
je i obradu dviju zgrada izgraenih u petnaestom stoljeu u gotikom
stilu, to se nalaze u Bourgesu. Ova etnja s vodiem u doba herme-
tikog simbolizma doista je udna, prepuna atrovakog jezika, igre
rijei, iznijeta uz mnotvo aluzija. Stoga je prosjeni itatelj, a moda
ni tom predmetu posveeni student, nee ba lako pratiti.
No, za okultistike skupine Pariza kasnih 1920.-tih godina, Fulca-
nellijeva je knjiga bila gotovo zarazna. U njoj se konano nala rije
ovjeka koji je znao, glas posljednjeg od pravih inicijanata. Njegov
student Eugene Canselier nas je u predgovoru prvom izdanju Tajni
izvijestio, da je Fulcanelli objavio svoj Veliki Posao i potom nestao s
lica zemlje. "Autor ove knjige ve dugo nije s nama," objanjava Canse-
lier, jer mu se obratila skupina "njemu nepoznate brae, koja se nada
da e od njega saznati rjeenje za tajanstvenu Verbum dimissum (ne-
dostajuu rije)."
Mistifikacija pravog identiteta ovoga udnog alkemiara pomalo
je zamaglila injenicu, da su ljudi dostojni povjerenja vidjeli njegovu
posjetnicu, na kojoj je bio otisnut i njegov aristokratski grb. U Parizu
Slika 29.1: Fulcanelli je ustvrdio da su katedrale, kakva je Notre Dame, zapravo
hermetike knjige u kamenu, sa zagonetkama i slavom ovjeanstva u iframa
ugraenima u njihovu arhitekturu.
je u nonom klubu Chat Noir bilo mogue susresti one koji su tvrdili,
da su tijekom Drugog svjetskog rata naili upravo na Fulcanellija. Iz-
meu 1926. i 1929. godine legenda o njemu je rasla, a podgrijavalo
ju je govorkanje po kavanama, te nekoliko lanaka to su osvanuli u
nekoliko okultnih parikih listova. Tako je Canseliet dodao j o nekoli-
ko podataka: majstor je doista uspio izvesti transmutaciju; Fulcanelli
zapravo i nije nestao, naprotiv - upravo radi na svojoj sljedeoj knjizi,
moda i dvije, i tako redom.
Nakon rata su se i legenda o Fulcanelliju, kao i karijera samoga
Canselieta okoristile poveanim zanimanjem za sve to je vezano uz
metafiziku. Do sredine 1950.-tih stekli su se dobri uvjeti da se iznova
tiskaju Tajne katedrala te Utoita filozofa. Uslijed jednostavne inje-
nice to je bio student tajanstvenog Fulcanellija, Canseliet je postao
Veliki mudrac francuske alkemije i ezoterije. No, pedesete godine
Slika 29.2: Sjeverni transept katedrale Notre Dame, prava propovijed u kamenu
nisu bile sline dvadesetima i mnogo toga se izmijenilo. Jedna od tih
promjena zahvatila je i sam tekst Tajni katedrala.
Pria o Fulcanelliju danas bi vjerojatno zanimala jo jedino stru-
njake za povijest okultizma i psihologiju protuprirodnog, da se nije
pojavila jo jedna zagonetka: u izdanju Tajni iz 1957. godine tiskano
je jo jedno, dodatno poglavlje, pod nazivom Cikliki kri iz Hendayea,
a dolo je i do izmjene nekoliko crtea prikazanih u knjizi u odnosu
na prvo izdanje. No, u Canselietovu predgovoru tom drugom izda-
nju, nije bilo ni rijei o ovim izmjenama.
Kako objasniti da Canseliet ni u jednom od svojih radova prije sre-
dine 1950.-tih nije niti spomenuo Hendaye, iako se inae u mnogoe-
mu koristio svime to jebilo vezano uz Fulcanellija? Ako je ovo poglav-
lje rad ilustratora Champagnea, tada je Canseliet za to morao znati.
Ovo pitanje nije nimalo nevano. Jer, poglavlje o Hendayeu moda je
i najbolji ezoteriki rad u povijesti zapadne civilizacije, vrijedan div-
ljenja. On nudi dokaz o tome, da je alkemija nekako povezana s esha-
tologijom ili odreivanjem trenutka Smaka svijeta. Usto, ovo poglav-
lje nudi i zakljuak, da je neminovna - "dvostruka katastrofa". Da je
Slika 29.3: Lijevo: Govore li neobini
simboliki natpisi, uklesani u podno-
je kria u Hendayeu, o alkemiarskom
proroanstvu vezanom uz Apokalipsu?
Gore: uklesani prikazi na sve etiri stra
ne podnoja predstavljaju: predmet
nalik titu okrenut ka jugu, zvijezdu
okrenutu prema istoku, sunce okrenu-
to na zapad te mjesec to gleda prema
sjeveru.
Canseliet znao za ovo, on bi to posve sigurno i iskoristio ili barem
negdje spomenuo. No, njegova je utnja posvemanja i zato znaajna.
Poglavlje Cikliki kri iz Hendayea je od prve do posljednje stranice
pravo Fulcanellijevo majstorsko djelo, pretposljednje po redu. Ono
prti erudicijom i igrom rijei kao i u Tajnama katedrala, ali kao da
je jo dodatno okupano jasnom svjetlou baskijskog sunca u zalasku.
Opis spomenika i njegova smjetaja je naoko jasan i izravan. Pa i obja-
njenje za navodno znaenje spomenika iznijeto je jednostavno, i
osloboeno je "atrovakog" slanga i ifriranih misli, koji se inae ko-
risti u ostalim dijelovima knjige. Ili barem tako izgleda na povrini...
Moemo rei da je Fulcanelli posjetio Hendaye u ranim 1920.-tim
godinama, i to zahvaljujui njegovoj napomeni o naroitoj novini
- novoureenoj plai, to je naikana ponosnim vilama." H. G. Wells,
Aldous Huxley i skupina pametnih mladih Londonana, otkrila je
ovo podruje oko St. Jean de Luza 1920. godine i opisala ga, a do 1926.
godine su se krasne turistike vile proirile prema jugu, sve do Henda-
yea. Danas se Hendaye Plage, proirena nekadanja plaa Hendayea,
areni od mnotva malih trgovina, onih to nude sve - od modne
odjee, sportske i druge opreme, pa do poduke u surfanju, te postaje
omiljenom stanicom za mnotvo mladei koja s naprtnjaama obila-
zi svijet.
Iako Fulcanelli pomalo nepoteno pie: "Hendaye ne nudi ni turi-
stima, ni arheolozima, a ni umjetnicima ba nita to bi bilo zanimlji-
vo," ovo podruje zapravo ima vrlo neobinu povijest. Na otoiu u
zaljevu kod Hendayea se mladi kralj Luj XIV prvi put susreo sa svojom
vjerenicom, uz granicu izmeu panjolske i Francuske. Kroz Henda-
ye je proao i Wellington pri zavretku napoleonskih ratova, kad je
oblinji St. Jean de Luz odabrao kao svoj tabor za vojna djelovanja oko
Toulousea. I Hitler je bio ovdje tijekom Drugog svjetskog rata, kada
je 1940. godine zaustavio svoj vagon - salon na raskriju od kojega
se do Hendayea moe stii laganom etnjom za nekoliko minuta.
"Koliko god on bio star, kri u Hendayeu ukrasima na svome
podnoju pokazuje da je najudniji spomenik primitivnog milenijali-
zma, najrjeeg simbolikog prijevoda ilaizma koji sam ikada susreo."
Kad ovo stie od Fulcanellija, predstavlja doista veliku pohvalu. On
nastavlja, pa nam kae "da je nepoznati radnik, koji je isklesao ove
oblike, posjedovao stvarna i duboka znanja o svemiru."
Danas se ovaj kri nalazi smjeten u omanjem dvoritu kod junog
dijela crkve. Ondje je i maleni vrt s klupom za odmor. Sam kri je
visok oko 3,5 metra i tajanstveno dominira ovim malim prostorom na
jasnom baskijskom suncu. Spomenik je smekast, jer je nakon vie
od tri stotine godina izgubio svoju nekadanju boju. Kamen je mjesti-
mino oteen, i oevidno je da zagaenost zraka ini svoje, budui da
se svega na nekoliko metara od njega nalazi prometna ulica to vodi
do glavnoga trga. Moda e jo samo sljedei narataj moi vidjeti
podnoje s isklesanim znakovima, i proitati natpise na latinskom pri-
je no to ih zagaivanje ne izbrie do kraja - i njih, i poruku koju nam
nose.
Samo podnoje kria grubo je isklesanog kvadratnog oblika; izra-
eno je od mjesnog pjeanika, a smjeteno na podestu od tri stube.
Mjerenje je pokazalo da je spomenik tek neto vii no to je irok. Sa
svake strane podnoja kria nalaze se uklesani udni simboli: lice
Sunca, koje podsjea na nekog od drevnih amerikih bogova Sunca;
udan raspored etiri slova A na neemu nalik titu, zatim osmokraka
zvijezda i, najudnije od svega - lice Mjeseca s istaknutim okom. Sve
zajedno podsjea na grku klasiku, na vrhu koje se nalazi grubo iz-
raen grki kri s latinskim natpisom. Na zapadnom dijelu moe se
iznad lica Sunca vidjeti dvostruko slovo X, na samom vrhu kria.
Ispod, na njegovom poprenom kraku, stoji natpis: O Crux Aves / Pes
Unica ili "Zdravo, o Kriu, jedina nado." S obrnute strane gornjega
dijela kria, iznad zvijezde, ispisan je kranski simbol - INRI.
U "Ciklikom kriu iz Hendayea" Fulcanelli nas pomou ovog
spomenika odvodi u alkemiju vremena. Svoj posao vodia zapoinje
objanjavanjem latinskog natpisa, kojega na francuskom jeziku tuma-
i na sljedei nain: "Zapisano je da ivot ima pribjeite u jednom
jedinom prostoru." Slijedei ovo razmiljanje, on kao usput napominje
kako sama ova izreka znai da "postoji zemlja, u kojoj smrt ne moe
dosegnuti ovjeka u stranim vremenima dvostruke kataklizme."
Usto dodaje, da e samo elita uspjeti pronai "ovu obeanu zemlju."
Zatim Fulcanelli prelazi na natpis INRI i zakljuuje: "... imamo dva
simbolika kria, i oba su instrumenti istoga muenja. Gore je boan-
ski kri, koji slui kao primjer odabranog sredstva pokajnitva; ispod
je globalni kri, koji odreuje pol sjeverne polutke i smjeta u vrijeme
smrtonosno razdoblje tog pokajanja." Njegovo ezoteriko tumaenje
natpisa INRI, da se "vatrom obnavlja cijela priroda", izravno se odno-
si na ilaizam i proiavajue unitenje kao uvod u obnovljeni i eden-
ski svijet. Prema Fulcanelliju, alkemija je samo srce eshatologije. Ba
kako se rafinira zlato, tako e i nae doba rafinirati - vatra.
Fulcanelli zakljuuje poglavlje cijelim nizom metafora: "eljezno
doba nema nikakva drugog peata osim onoga koji pripada Smrti.
Njezin hijeroglif je kostur, to nosi svojstva Saturna: prazan pjeani
sat - simbol za isteklo vrijeme, i kosa za konju, prikazana u obliku
broja sedam, to je broj preobrazbe, razaranja, unitenja", ui nas Ful-
canelli. "Evanelje o ovom smrtonosnom vremenu je ono zapisano
po nadahnuu Sv. Mateja... To je evanelje usklaeno sa znanou,
posljednje je od sviju, no za nas prvo, jer nas ui kako - osim spasenja
maloga broja pripadnika elite - mi svi moramo nestati. Iz tog je razlo-
ga aneo pripisan Sv. Mateju, jer znanost, koja je jedina u stanju prodri-
jeti u tajanstvo stvari, bia i njihovih sudbina, moe ovjeku dati krila
i uzdii ga do spoznaje o najviim istinama, u konanici i do Boga."
Budui da je Fulcanelli tako otvoreno povezao alkemiju i Apokalip-
su, u javnoj se svijesti pojavila spoznaja o pravoj prirodi vrlo speci-
finih gnostikih astro-alkemijskih pitanja. To je ujedno znailo i da
tajna vie nije namijenjena tek pripadnicima odabranih drutava. Po
prvi put nakon vremena izgradnje gotikih katedrala, ona je izbila iz
svojih ranijih inkubacijskih struktura.
Na neki nain, i ovaj kri i njegova poruka slue kao dokaz, da
postoje takve stvari poput tajnih drutava*. Moemo ih nai kroz i-
tavu povijest ovjeanstva, a na razliite su naine sluila ouvanju i
prikazivanju tajne kria. Kabala u judaizmu, islamski sufizam, ezote-
riko kranstvo, gnosticizam i hermetika tradicija postali su uvari-
ma ovih ideja. Sredinja poruka u tri glavne religije na Zapadu, ona
o eshatolokom trenutku u vremenu, tajna je koja se skriva i u srcu
kria iz Hendayea. Osnovno pitanje - sposobnost da se razumiju mit
i njegove metafore, ini se da je preivjela jedino zahvaljujui djelo-
vanju i radu ovih tajnih i izdvojenih skupina.
Kri iz Hendayea stoji danas kod jugozapadnog ugla crkve Sv. Vin-
centa, na uglu najprometnije ulice grada. I nitko ne zamjeuje ovaj
spomenik tako obina izgleda, ni njegovu poruku o katastrofi. A mo-
da je i trebalo biti upravo tako. Da tajna bude skrivena - pred oima...
* Vidi knjigu Larousse Tajna drutva
30. POGLAVLJE
Isaac Newton i okultno
Koliko je bila vana skrivena strana
velikog znanstvenika?
J ohn Chambers
Veliki matematiar i znanstvenik Sir Isaac Newton ivio je od 1642.
do 1727. godine, a vrhunac njegova rada - Principia Mathematica -
utro je put industrijskoj revoluciji. Ovaj rad, zajedno s jo nekoliko
njegovih drugih radova, kao da je ista antiteza nauku i predaji pokre-
ta New Age. Vizionarski pjesnik William Blake, koji je tvrdio da sva-
kodnevno razgovara s anelima i vidi ih, bio je do danas tek jedan u
nizu mistika koji je prezirao Newtona kao simbol svake vrste zla,
praznovjerja i tiranije. U drugom obliku izraavanja naega vremena,
feministiki pokret Wicca / boginja dugo je ovog Engleza, koji je ra-
zrijeio tajne infinitezimalnog rauna i otkrio gravitaciju, drao utje-
lovljenjem patrijarhalnog; mukim znanstvenikom, to je naumio
obuzdati i nadzirati prirodu na nain vrlo nalik onome, na koji gospo-
dar nadzire svoje robove.
No, postaje sve jasnije da se Isaac Newton, ije formulacije i danas
pruaju osnovu za doslovno sve vrste praktinih znanosti, redovito i
obilno napajao iz nekih od istih izvora iz kojih piju i pobornici pokre-
ta New Age. Glavna je meu ovim vrelima bila drevna vrsta alkemi-
je. Danas je openito poznato kako je Newton, kojega se zajedno s
Galileom dri osnivaem i uzorom suvremene egzaktne znanosti,
duboko zaao u prouavanje alkemije, da je veliki dio ivota i sam imao
vlastiti laboratorij, te nam ostavio veliki broj rukopisa o temama koji-
ma se bave i danas, jer jo nisu temeljito istraene.
Joseph Needham, raspravljajui o kineskoj alkemiji u svom monu-
mentalnom djelu Znanost i civilizacija u Kini, ovako saima Newto-
novo bavljenje alkemijom: "Ve 1667. godine, prije no to je izabran
za lana Trinity Collegea i odmah nakon razdoblja kada je - na vrhun-
cu svoje stvaralake snage - iznjedrio teoriju o univerzalnoj gravitaci-
ji, on se privatno bavio kemijskim pokusima, a izmeu 1678. i 1696.
godine, nakon to je (kao jo mlad ovjek) postao profesorom mate-
matike (1669.), veliki je dio svojega vremena posveivao radu u vlasti-
tom laboratoriju na koledu. Bilo je to razdoblje kada je radio na
svojim opsenim radovima vezanim uz kretanje tijela (De Motu Cor-
porum, 1685. te Principia, koji su objavljeni 1687. godine).
Needham citira svjedoanstvo Newtonova daljnjeg roaka i po-
monika Humphreya Newtona o tome, kako je znanstvenik rijetko
odazio na poinak prije dva ili tri sata ujutro, a pokatkad ne prije pet
ili est sati:
... u proljee i u jesen, kad iz svoga laboratorija ne bi izlazio ni
po est tjedana, plamen jedva da se gasio - bilo danju, bilo no-
u; jedne bi ga noi uvao on, sljedee ja, sve dok nije zavrio
sa svojim kemijskim pokusima koje je izvodio velikom tonou,
strogou i pomnjom. Ponekad bi, premda vrlo rijetko, zavirio
u neku staru, pljesnjivu knjiurinu to se nalazila u laboratori-
ju; ini mi se da se zvala Agricola de Metallis, jer je transmuti-
ranje kovina bila njegova glavna tenja, a za te mu je svrhe zna-
ajan sastojak bio antimon.
Istraivai su ak mislili da je Newtonovo gotovo opsesivno uranja-
nje u alkemiju skoro graniilo s ludilom, zbog kojega je one za njega
tako mrane 1693. godine i doivio slom ivaca. On pritom nije nuno
bio ono to bismo nazvali iskrenim vjernikom u uinkovitost drevnih
umijea, ali je ivio u vremenu kada to umijee jo nije bilo diskrediti-
rano. Testirajui u kasnim 1970.-tim godinama uzorke Newtonove
kose, dvojica istraivaa - P E. Spargo i C. A. Pounds su zakljuili, da
bi moda neuobiajeno visoke koliine olova i ive - inae este kod
svih alkemiara koji se bave pokusima - mogle biti odgovorne za taj
mentalni slom. No, moglo bi biti i tako, da su upravo Newtonova al-
kemiarska istraivanja imala znatno povoljniji utjecaj na njegov znan-
stveni rad, nego to to doputaju zakljuci Sparga i Poundsa.
Slika 30.1: Spomenik Isaacu Newtonu u Trinity Collegeu, Cambri-
dge, Engleska, autor Roubiliac.
U novoj knjizi britanskog znanstvenog pisca Michaela Whitea
pod nazivom Isaac Newton, posljednji arobnjak, autor je pokuao -
kada se nije bavio nekim ortodoksnijim pojedinostima iz Newtono-
va ivota - povezati i mnoge od niti najnovijih otkria s onih vie
neortodoksnih podruja, koja su bila sastavni dio Newtonove vie-
slojne karijere. Whiteovo nekoliko puta ponavljano miljenje - da je
znanstvenikovo golemo znanje i dugo bavljenje alkemijom moglo u
njegov um usaditi sjeme novoga naina gledanja na svemir, koje je
sazrijevalo i pomoglo mu u izvoenju revolucionarnog skoka do po-
sve nove ideje o postojanju univerzalne gravitacije - nije i posljednje
koje je naglasio u svome djelu.
Jer, White tvrdi da su upravo alkemijska iskustva "aktivnih naela,
ukorijenjenih u tradiciji hermetizma" mogla imati najvaniji utjecaj
na Newtonov um. Takve ideje, kae White, poput one da "su materija
i duh uzajamno zamjenjivi" i obuzeti onim, to su rani alkemiari
nazivali "univerzalnim duhom" - mogle su profinjeno uvjetovati
znanstvenika, kako bi na kraju bio u stanju "doivjeti gravitaciju kao
djelovanje akcije na daljinu, to je bilo mogue zahvaljujui obliku
aktivnog naela."
White posebno naglaava dugogodinji Newtonov laboratorijski
rad na alkemijskim postupcima kojim se tako rado bavio, poput pro-
iavanja metala antimona eljezom da bi dobio amalgam koji se
nazivao Star Regulus (ili "mali zvjezdani kralj") antimona. White
tvrdi da se ovaj specifini amalgam "uvijek pojavljivao u obliku zvije-
zde, te da se njegovi kristali mogu zamisliti kao svjetlosni pravci, koji
isijavaju iz sredita te zvijezde. Ali, kristali se jednako lako mogu
zamisliti kao svjetlosne zrake ili silnice, koje se izvana usmjeravaju i
putuju prema tom sreditu." Stoga autor misli kako je Newtonovo
dugo razmiljanje o antimonu u obliku Star Regulusa toliko dugo
zaokupljalo znanstvenikov um, da ga je na kraju dovelo do vizualizira-
nja gravitacijske sile, za koju dotad nitko nikada nije uo.
Alkemija nije bila jedino podruje u kojemu je veliki znanstvenik
duboko zavirio u neke aspekte drevnih nauka, ili u ono to se naziva-
lo okultnim. Kao i rani neoplatonisti Marsilio Ficino i Pico della Miran -
dola (te stoljee kasnije i Giordano Bruno), Newton je vjerovao da se
sva znanja i spoznaje njegovih dana zapravo oslanjaju na vie, savre-
nije znanje, to je davnih dana postojalo u drevnom Egiptu, a i prije
njega; bila je to prisca sapientia ili "prvobitna mudrost" kakvu su po-
sjedovali Pitagora, Demokrit, Salomon, Mojsije, a i Feniani, samo
to su je oni sakrili u parabole i simbole. Ostaci ovoga savrenog zna-
nja (tako se vjerovalo), bili su 1460. godine prenijeti u Italiju, na dvor
Cosima de Medicija, i to u obliku Corpus Hermeticum, djela za koje
se mislilo da je stiglo ravno iz ruku boga, proroka i onoga koji je izmi-
slio pisanje - Hermesa Trismegistosa (grki "Triput najvei"), te da
je tisuljeima starije i od Kristovih vremena.
Upravo nekako u doba Newtonova roenja, uenjaci su pomalo
poeli prihvaati da ovaj navodno sveti tekst ipak nije nastao toliko
davno, ve da potjee iz drugog i treeg stoljea. Unato tome, autor
Principia je cijeloga ivota vjerovao u to da je prva postojea religija
na svijetu - a mislio je da je to bio judaizam - bila ujedno i "najracio-
nalnija od sviju, sve dok je narodi nisu iskvarili. Jer, nema naina da
se bez otkrivenja doe do spoznaje o boanstvu, osim kroz okvir
prirode."
Newton je udio upravo za otkrivanjem onoga, to je taj rani i ne-
izmijenjeni "okvir prirode" bio. Da bi doao do njega, najvei se dio
svoga ivota bavio dubokim, neortodoksnim prouavanjem teologije,
tumaenjima hebrejskih prorokih knjiga, biblijskom arheologijom i
drevnom kronologijom. Prema rijeima Whitea, za njegovo je proua-
vanje sredinje bilo uvjerenje, da su "drevni narodi gradili hramove i
spomenike kao zemaljske prikaze samoga svemira (primjeri za ovo
jo postoje u obliku kamenih krugova to se mogu pronai diljem
Europe, kao to postoji i Velika piramida u Gizi)."
Ovakvo je uvjerenje navelo Newtona da se pozabavi neim slinim,
ime se jo i danas bavi Robert Bauval, koji nastoji dokazati kako
raspored i smjetaj egipatskih piramida nije nimalo sluajan, ve od-
raava poloaje odreenih zvijezda. Vjerujui da je "kralj Salomon
bio najvei mudrac svijeta", Newton se niz godina bavio nastojanjem
da iznova nacrta i stvori tlocrt Hrama kralja Salomona, izgraen oko
1000.-te godine prije Krista, prikupljajui pritom sve stare slike i crte-
e kojih se u ono doba mogao domoi.
Prema Whiteu, veliki engleski matematiar i znanstvenik "opisao
je srce ovoga drevnog Hrama kao 'rtvenu vatru (koja) neprestano
gori u samom sreditu toga svetog mjesta.'" Newton je zamiljao da
se oko ove vatre okupljaju vjernici; to je mjesto nazivao prytaneum i
ovako opisao nain, na koji prytaneum odraava stanje svemira: "Oni
su drali da je itavo nebo istinski i stvarni Boji hram, i stoga - da
bi prytaneum mogao uope zavrijediti naziv takvoga hrama, oni su
ga uokvirili tako, da bi na najprikladniji nain mogao predstavljati
itav nebeski sustav."
White vjeruje da je upravo ovo Newtonovo razmiljanje o obnavlja-
nju izvornog tlocrta prytaneuma, poticalo snagu njegove kreativne
matovitosti, na slian nain kao to je to uinilo i njegovo uranjanje
u okultno, ili u Star Regulus antimona. On misli da je ovakvom pre-
dodbom vatre u sreditu prytaneuma, s uenicima okupljenim oko
njezinih plamenova, "umjesto da zamilja jednostavno izbijanje svje-
tlosnih zraka iz vatre, Newton umjesto toga vjerojatno uspio vizualizi-
rati silu koja uenike mami k tom sreditu."
Ako je tako, tada je Sir Isaac Newton na zadivljujui nain doista
i uspio razaznati izgled stvarnoga neba, i to na neizravan nain - pre-
ma zrcalnom odrazu, koji su nainili drevni narodi u svetom arhitek-
tonskom izgledu Salomonovog hrama.
Ovo dugotrajno Newtonovo bavljenje otkrivanjem pravog izgleda
svemira na temelju ifri iz drevnih radova, nije bio i konani izraz
njegove opsesije istraivanjem okultnog. White misli da ima razloga
za povjerovati, kako se znanstvenik barem neko krae vrijeme bavio
i takozvanim crnim umijeima.
Ovakvo svoje miljenje White zasniva na sumnjivom poaru, u
kojemu su izgorjeli Newtonovi dragocjeni rukopisi, i to dok je obav-
ljao pokuse zajedno sa svojim roakom Johnom Conduittom i po-
monikom Crellom; bilo je to svega nekoliko mjeseci prije znanstve-
nikove smrti, 20. oujka 1727. godine.
Ovaj dogaaj autor povezuje s Newtonovim iznimno emocional-
nim, moda ak i seksualnim, no svakako tajanstvenim odnosom sa
znatno mlaim znanstvenikom, Nicolasom Fatiom de Duillierom,
koji je potrajao od 1690. do 1693. godine. Iz pisama koja su Newton
i de Duillier razmijenili tijekom tog razdoblja moglo se zakljuiti, da
su se obojica bavili alkemiarskim istraivanjem toliko zabranjene
naravi, da se nisu usuivali ni zucnuti o tome.
Premda sam nije vjerovao u zle duhove ili demone, Newton je vje-
rojatno jako dobro razumijevao i tamnije strane ljudskoga uma. Kako
kae pisac White, "on je moda ak shvaao sve mogunosti raznih
obreda - ne zato da bi njima dozivao avole ili demone, nego zato, jer
se time energija usmjeravala na jedan nain, koji nije bio daleko od
obrednih elemenata alkemije." Budui daje "koncept obredne koncen-
tracije psihike energije" vjerojatno bio poznat Newtonovim pretho-
dnicima u alkemiji, misli White, "posve je mogue da je Fatio nastojao
uvjeriti Newtona kako obavljaju pokuse samo da bi nauili to e se
dogoditi, da bi istraili i iznova otkrili i druge putove, ba u vrijeme
kada je sam Newton oajniki pokuavao razjasniti svoju objedinjenu
teoriju (iznijetu u Principia Mathematica i Optici)!'
Donijeli ovi pokusi kakva ploda ili ne, i koliko god oni udne ili na-
strane naravi bili, ini se da su i oni - a ne samo Newtonova svakodnev-
na izloenost olovu i ivi - znatno doprinijeli njegovu slomu ivaca
1693. godine. Potpuni prekid svih odnosa s de Duillierom, koji je usli-
jedio te godine, vjerojatno je pritom takoer odigrao vanu ulogu.
No, bilo je i dubljih uzroka; jo kao dijete, Newton je doivio trau-
mu: otac mu je umro i prije no to se rodio, i to na sam Boi, a majka
ga je bila primorana predati na odgoj baki i djedu kad su mu bile samo
tri godine. Tako je 1693. godine iznimno osjetljivi Newton, ve dugo
pod stranim pritiskom da stvara i proizvodi, mogao poeti osjeati
i dugo potiskivane, a time i silno eksplozivne posljedice svojega emo-
cionalno osiromaenog djetinjstva. Njegovo okretanje crnim umijei-
ma, ako je do toga doista dolo, moglo je biti kako ishod toga dugog
potiskivanja, tako i pokuaj da se sam razrauna s uspomenama iz
tog ranog, neplodnog razdoblja, to su navirale.
Postoje i drugi naini, na koje je Newton, ini se, mogao dospjeti
do trenutka osmiljavanja poveznica za svoj vlastiti, newtonovski sve-
mir. Zaudo, moda pridravajui se onog hermetikog gesla "Kako
gore, tako i dolje", on se poeo pitati ne bi li negdje moglo postojati
carstvo estica manjih od atoma, koje pokorno slijede iste one zakone
univerzalnog privlaenja, kao i velika tijela iz nebeske sfere. Budui
da znanstvenik nije imao naina provjeriti ovu svoju teoriju - jer,
metode za to nisu se pojavile sve do sredine XX stoljea! - zadovoljio
se time, da je samo natuknuo postojanje takvih estica u popisu istra-
ivanja, kojega je naveo na samom kraju svojega djela Optika.
Kako je Joseph Needham objasnio, Newton je toliko daleko razvio
sve mogunosti objanjenja svoje teorije svjetlosti kao nevidljivih
"tjeleaca", da je zapravo "stigao vrlo blizu do pronalaenja onoga to
bismo danas nazvali razinama subatomskih estica (tj. doao je do
protona, elektrona, itd.), do samih atoma te do molekula koje oni ob-
likuju. Njegov je cilj svakako bio - utvrditi ekstreme po veliinama
to postoje u svemiru, od onih najsitnijih estica do objekata galakti-
kog raspona, premda mu nije bilo mogue i postii ga."
Slika 30.2: Isaac Newton izvodi pokuse vezane uz svojstva
svjetlosti.
Do trenutka kada je Newton poeo zavravati svoje veliko djelo
Principia Mathematica, doao je do iznimno vanog zakljuka - da
je gravitacija sila koja kao da uslijed nekog nepoznatog mehanizma
moe djelovati na daljinu, te da je univerzalna gravitacija rezultirala
time, da su sve materije u svemiru privuene svim drugim materijama
u svemiru. Ali, neto ga je jo uvijek muilo: utvrdio je, da - ako je
bilo etera koji bi olakao gravitaciju, tada je taj eter morao po svojoj
prirodi biti gotovo vakuum, i usto po obliku nematerijalan. No, razmi-
ljao je dalje, to je tada prava priroda tog nematerijalnog etera? I
kako je takav bio u stanju olakati gravitaciju?
Newton je itavoga ivota bio kranin, sljedbenik ponekad i opa-
sne (ovisno o reimu na vlasti) heretike doktrine zvane arijanizmom,
koja je drala da ne postoji Sveto Trojstvo - da su Bog i Isus Krist bili
odvojeni, pri emu se Isus po svojoj sutini naao na pola puta izmeu
Boga i ovjeka. Temeljem tog uvjerenja znanstvenik je doao do za-
kljuka - teko prihvatljivog veini suvremenih mislilaca - da je ne-
materijalni eter koji olakava fenomen gravitacije (a moda i kakvih
drugih sila), zapravo sastavljen od tijela ili duhovnog oblika - Isusa
Krista.
Einsteinova je teorija ope relativnosti predstavljala, izmeu koje-
ega drugog, i potpunu promjenu gledanja na gravitaciju, te iznova
postavila sve manje vano pitanje postojanja i prirode etera. No, kada
kombiniramo Newtonovu ideju o duhu, koja i doputa i omoguava
funkcije vremena i prostora, s njegovim vlastitim pokusima vezanim
uz mogunosti subatomske materije, poinjemo se pribliavati suvre-
menom shvaanju energetskog polja u toki nula, koje se nalazi ispod
svake fizike realnosti - i jo vie od toga.
Tako su Newtonova postignua i u dodirivanju carstva okultnoga
i u predvianju kvantne teorije ne samo kolosalna, ve kako se ini
- i nemjerljiva znaaja. To je moda najbolje u nekoliko rijei saeo
veliki britanski ekonomist John Maynard Keynes, koji je meu prvima
krenuo u istraivanje Newtonovih alkemiarskih biljeki, i koji je u
svome govoru, kojim je javnosti 1942. godine predstavio rezultate
tog svog istraivanja, rekao:
"Newton nije bio prvi u eri razuma. On je bio posljednji od arobnja-
ka, posljednji od Babilonaca i Sumerana, posljednji veliki um koji je
na vidljiv i intelektualni svijet gledao istim oima kao i oni, koji su za-
poeli izgraivati nae intelektualno naslijee prije otprilike 10.000
godina. Isaac Newton, kao dijete roeno nakon smrti vlastita oca na
Boi 1642. godine, bio je posljednje udo od djeteta kojemu magi
mogu odati iskrenu poast kakva mu i pripada."
31. POGLAVLJE
Newton, alkemija i uspon
britanskog imperija
Tajanstveni osnutak empirijskih znanosti
Peter Bros
Povrni promatrai smjestit e podrijetlo britanskog imperija u doba
engleske kraljice Elizabete, budui da se za ovo razdoblje ini da je po-
stiglo i bogatstvo i slavu vojevanja, koje su postale njegovim glavnim
obiljejem. No, slava elizabetinskog doba nije dugo potrajala. Bogat-
stvo je stizalo od privatnika - raznih ljudi nalik Sir Francisu Drakeu,
koji je prikupio golemo bogatstvo pljakanjem panjolskih galija, a
pobjeda nad panjolskom Armadom 1588. godine moe se jednako
tako pripisati loem engleskom vremenu, koliko i njezinom vojnom
geniju.
Zlato prikupljeno u trezorima brzo je potroio ve Elizabetin nasljed-
nik, James I, koji je stoga posegnuo za oporezivanjem trgovine kako
bi odrao bljetavilo i sjaj Krune. Upravo je to i pripremilo krvavu po-
zornicu otpora, koja je dola glave ve njegova sina, Charlesa I. Char-
les II, dobro pazei da ne krene stopama svojega oca put gubilita,
radije je posuivao novac u zlatara - tada glavnih bankara - da bi udo-
voljavao svojim muicama.
William Oranski iskrcao se na otok 1688. da bi u ime svoje supruge
Mary zatraio pravo na englesko prijestolje; jer, Mary je bila ki Jame-
sa II, Charlesova mlaeg brata. Parlament je ograniio pravo Krune
na raspisivanje raznih poreza, tako da je Williama ostavio bez funti
potrebnih za obranu Engleske od Jamesa, koji je pronaao saveznike
u katolikoj Francuskoj. Svi ovi dogaaji nisu pogodovali jaanju im-
perija. William je trebao novac da bi obranio svoju krunu; nije ga
mogao pribaviti ratnim porezima, tako da mu je kao jedina nada pre-
ostalo uvjeriti britanski Parlament da treba prihvatiti sustav bankar-
stva zasnovanog na zlatnim rezervama, slian onome kakav je postojao
u njegovoj rodnoj Nizozemskoj, imperiju koji je taj sustav naslijedio
jo od vremena Mletaka.
Takvo bankarstvo bio je nain pozajmljivanja novca, a visina vie-
struko vie pozajmice ovisila je o vrijednosti i koliini ostavljenog
zlatnog pologa; sve se zasnivalo na nadi da ulagai nee svi u isto vrije-
me dojuriti u banku po svoj polog i zahtijevati ga nazad. kot Willi-
am Patterson prouavao je ovo bankarstvo, te izradio genijalan prijed-
log o osnivanju engleske banke ove vrste.
Zamjeujui da gotovina cirkulira kao sastavni dio trgovine, Pat-
terson je shvatio da panika - do koje bi dolo uslijed gubitka povjere-
nja ulagaa, te njihove jurnjave u banku po svoje blago - ne bi pogo-
dila i one koji rade s gotovinom. Zato je predloio da se osnuje banka
koja bi posuivala novac Kruni u zamjenu za obveznice. Tako bi se
obveznica Krune dalje koristila kao pokrie za papirnatu valutu, koju
bi banka posuivala. Time bi Kruna dola do potrebnog novca, a ban-
ka do kamata od Krune na zajmove i do zarade od izdavanja novani-
ca. A nikakve panike meu ulagaima ne bi bilo, budui da bi obve-
znice neprestano cirkulirale u novanom prometu.
Engleski zlatari prihvaali su samo zlatne pologe, dok su zaradu
ostvarivali na razlici izmeu onoga to su platili za to zlato, i vrijedno-
sti po kojoj su ga mogli posuditi zajmoprimcima. Predloena banka
predstavljala je stoga za njih i njihove poslove opasnog suparnika, a
kad bi joj Kruna jo dala i ovlasti da za nju obavlja i poslove sa zlatom
- to bi ih dotuklo. Zato je razumljivo da su se otro usprotivili ovak-
vom nainu financiranja Williamovih ratova, te su se povezali s tori-
jevcima, koji su vladali u Parlamentu; poeli su predstavljati veliku
smetnju osnivanju prve banke u Engleskoj.
Tako je preivljavanje Williamove suverenosti ovisilo o silno vanoj
zadai koju je osmislio Patterson - osnivanju Bank of England, una-
to snanoj opoziciji u Parlamentu te postojeem pozajmljivakom
sustavu. Izvrenja ove zadae prihvatio se Charles Montagu, pripad-
nik skupine pozajmljivaa Williamu.
A Montagu se sprijateljio s Isaacom Newtonom jo 1680.-tih godi-
na, i usput postao ljubavnikom njegove neakinje.
Slika 31.1: Sredite britanskog imperija, velebno zdanje Parlamenta u Londonu
(autor grafike Thomas Hosmer Shepherd).
Newton, u to vrijeme drugi po rangu profesor matematike na
Cambridgeu, upravo je pred Kraljevskim drutvom prikazao jedan
od svojih genijalnih izuma - reflektirajui teleskop. Njegovo obja-
njenje - da je bijela svjetlost zapravo sastavljena od svih spektralnih
boja, doekano je ondje skepticizmom, ali se 1684. godine razvila ra-
sprava o gravitaciji izmeu lanova Drutva - Edmunda Halleya,
Christophera Wrena i Roberta Hookea - koja ih je dovela do potvrde
Newtonovih teorija, te predstavljala temelj na kojemu je otada poiva-
la znanstvena misao.
Ova je rasprava u sebi ukljuivala i nove zakone koje je nedavno
objavio Kepler, a naroito onaj o planetu koji prelazi ista podruja u
istim vremenima na svom putu oko Sunca. Hooke se pitao moe li se
onaj trei zakon - odnos kvadrata ophodnje planeta i udaljenosti tog
planeta od Sunca - povezati s Galileovim otkriem, naime - da se
brzina objekata poveava s kvadratom udaljenosti s koje padaju. Ako
bi se ove dvije stvari mogle staviti u matematiki odnos, smatrao je
Hooke, ista ona gravitacija zbog koje predmeti padaju, mogla bi se
promatrati i kao sila to utjee na orbite planeta, ime bi se pokazalo
da je gravitacija svojstvo materija od kojih su nainjeni planeti.
Ova je trojka stoga odluila u ime Kraljevske akademije ponuditi
skromnu nagradu onome, tko bi mogao matematiki prikazati odnos
izmeu kretanja planeta i pada predmeta. Hallev je o tom natjeaju
obavijestio Newtona im je ovaj sljedei put stigao u Cambridge; po-
slovino hladan, arogantan i osjetljiv na svaku kritiku, Newton mu je
objasnio da im je on sam ve pokazao taj odnos, primijenivi na orbi-
tu Mjeseca jedan posebni izraun, koji je nedavno osmislio.
No, pokazalo se da Newtonove kalkulacije nisu bile u redu. Karak-
teristino za njega, jo je jednom prenaglo ispalio puani metak; ali,
premda se njegove jednadbe nikada nisu i izjednaile, ovo hvalisa-
nje pred Halleyem nagnalo ga je da se pomnije pozabavi svojim izra-
unima. Tako je 1687. godine bio u mogunosti sukus svojih zamisli
iznijeti u svom slavnom djelu Principia, raspravi koju je kasnije ita-
voga ivota ispravljao i dopunjavao.
Montagua su zanimali Newtonovi pokuaji dokazivanja da je gra-
vitacija zapravo svojstvo materije, samo to njegovi motivi za to nisu
bili vezani uz kretanje Mjeseca. Newton ga je vie zanimao kao alkemi-
ar. Jer, alkemija je zapravo bila fizika onoga vremena, i tada je izaziva-
la jednako udivljenje kakvo danas izazivaju prie o razbijanju atoma.
Javnost je eljela znati to se dogaa na tom podruju i kakva su no-
va postignua alkemiara, ba kao to i danas eli sve znati, primjeri-
ce, o kvark esticama ili crvotoini u svemiru.
Alkemija je ukljuivala mijeanje triju supstanci - neiste kovine
poput eljeza, iste poput olova ili ive i organske kiseline, a to je mi-
jeanje moglo potrajati mjesecima. Zatim bi se gotova smjesa polako
zagrijavala u tikvici, te otapala u kiselinu pod polariziranim svje-
tlom; otud i izvor Newtonova zanimanja za podruja optike i spektra.
Otopina bi isparavala u postupku koji je trajao godinama, a njegov bi
zavretak pokazao okultni znak, poznat jedino iniciranima.
Ovaj bi destilat zatim oksidirao pomou kalijevog nitrata, ime bi
se dobio grubi oblik puanog praha. Baviti se alkemijom bio je zloin
kanjiv smru, a opasnost od moguih eksplozija ograniavala je broj
alkemiara koji su dospijevali do ovih zavrnih stupnjeva postupka.
Oni koji su preivjeli vlastite pokuse, hermetiki bi zatvarali destilat
u posebno izraen spremnik, pri emu se in njegova zaepljivanja
obino u praksi nazivao "tijelom drevnog alkemijskog znanja" kao
"tradicijom hermetizma".
Sad bi se zapeaeni spremnik zagrijavao, a kada bi se ohladio, pre-
ma izvjeima - u njemu bi se nalazio prah koji su nazivali Bijelim
kamenom. On se mogao koristiti za transmutaciju baznih metala u
srebro, doputajui alkemiarima da pune svoje ostave predmetima
od srebra, dobivenog od eljeza. Primjenjujui svoja znanja i spoznaje
na skrivene tajne svemira, alkemiari su mogli Bijeli kamen potom
destilirati u Kamen mudraca, kojim su se onda bazni metali mogli
transmutirati u isto zlato.
Charlesa Montagua je zanimao upravo Kamen mudraca, zbog te
svoje uvene snage kojom je od metala proizvodio zlato. Znao je da
uspjeh osnutka banke ovisi o njezinoj sposobnosti da se odupre navali
na njezine rezerve. Bio je svjestan toga da bi ova sposobnost ovisila o
povjerenju koje bi ulagai imali, o sigurnosti koju bi osjeali znajui
da su njihovi polozi na sigurnom. Shvatio je i to, da je ovo povjerenje
u sigurnost banaka ovisilo jedino o percepciji javnosti, te da ulagai
nikada nee pohitati u banku ako im se ini da su njihovi polozi si-
gurni.
Zato se Montagu prihvatio posla, nastojei iskoristiti posvuda pro-
ireno vjerovanje u alkemiju i njezine tvrdnje, da Kamen mudraca
moe bazne metale pretvoriti u zlato; ovo mu je uvjerenje pomoglo
da osnuje Bank of England, iza ijih banknota ili papirnih novanica
- koje su navodno predstavljale jednaku vrijednost u srebru na polo-
gu - nije stajalo ba nita. elio je i da mu Newton pomogne u tom
poslu; njegov mu je dobar glas alkemiara bio potreban, kako bi nova
banka barem naizgled djelovala kao da ima neograniene zalihe srebra
kao podlogu za svoj papirnati novac.
Montagueu nije toliko stalo do toga moe li Newton doista pretva-
rati bazne metale u srebro i zlato, koliko do toga, da javnost povjeruje
u to da moe. Prvi korak u snaenju tog uvjerenja bio je - promicati
novu Newtonovu teoriju o univerzalnoj gravitaciji, i to kao otkrie
dotad skrivanih tajni svemira, tajni koje su alkemiarima trebale da
bi proizveli Kamen mudraca.
Montague je postao predsjednikom Kraljevskog drutva i koristio
njegov utjecaj da bi promicao djelo Principia, tako da se o Newtono-
vim idejama vezanim uz univerzalnu gravitaciju poelo raspredati
kako u znanstvenim krugovima, tako i po londonskim salonima.
1694. godine se uspio rijeiti i vladavine torijevaca u Parlamentu, i to
u korist Williama Wigsa. To je odmah iskoristio da bi promaknuo
zakone potrebne za osnivanje i autorizaciju propisa vezanih uz Bank
of England. Prvi je zajam iz te banke u visini od 1.200.000 funti dobio
upravo kralj William (danas bi to iznosilo 120.000.000 funti ili goto-
vo 220.000.000 $); on je banci vratio obveznice, a ona ih pustila u
javni opticaj.
Ali, ni zlatarski ceh nije za to vrijeme mirovao. Odgovorio je za-
htjevom za donoenjem Zakona o kovanicama, traei da se stare ko-
vanice predaju i pretvaraju u novac po njihovoj nominalnoj vrijedno-
sti, a ne prema vrijednosti srebra koje u njima preostane nakon to su
se istroile i izlizale. Engleska je kovanice uvela jo 1662. godine, ali
je pritom propustila donijeti i odredbu o nainu povlaenja istroenih
novia.
Zakon na temelju kojega je tada osnovana Bank of England, davao
joj je ovlasti da obavlja sve novane transakcije za Englesku. Kako je
prema njemu banka postala odgovorna i za povlaenje istroenih
novia iz opticaja, bila bi primorana isplatiti vrijednost svega dotad
postojeeg novca u zemlji po njegovoj nominalnoj vrijednosti.
Taj se veliki dogaaj trebao izvesti dana 1. veljae 1697. godine. U
ljeto 1695. Montagu je otkrio da se zlatarski ceh ve priprema za taj
dan, posvuda otkupljuje istroene novie, te za njih kupuje obveznice
banke. Shvatio je da, ukoliko bi oni nadzirali dovoljno veliku koliinu
bankovnih obveznica, zahtijevali bi isplatu njihove pune vrijednosti
u istom srebru; to bi svakako dovelo do ope panike i navale na ban-
ku, sa zahtjevom da se obveznice zamijene za isto srebro, kojega ona
nije imala.
Montagu je zato odmah poeo iriti govorkanja o tome da e New-
tona postaviti za glavnog upravitelja kovnice novca. S majstorom al-
kemije na tom poloaju, ovjekom koji je dokazao da poznaje najvee
tajne svemira, banka e svakako ostavljati dojam da raspolae neogra-
nienim koliinama tekuega srebra. Ovo naoko bezgranino bogat-
stvo odagnat e strah javnosti od uruavanja bankarskog sustava, i
zaustaviti moguu navalu na zalihe banke.
No, ubrzo je ustanovio da je Thomas Neale ve davno prije imeno-
van na poloaj glavnog upravitelja kovnice, i to doivotno, te nema
namjeru odstupiti ni od svoga posla, a ni od ove poasti. Ostatak 1695.
godine pretvorio se za Montagua u pravu utrku s vremenom. Hoe li
uspjeti postaviti Newtona na tu funkciju prije no to zlatari krenu u
planiranu navalu na banku?
Montagu je odustao od zamisli da Newtona postavi za glavnog
upravitelja; umjesto toga, on je dotadanjeg uvara kovnice premje-
stio na carinske poslove i 19. oujka 1696. Newtona proglasio novim
uvarom kovnice; bilo je to u posljednji trenutak. Jer, zlatari su dotad
ve prikupili oko 30.000 funti papirnatog novca (vie od dananjih
500.000 $) i navalili na banku dana 4. svibnja.
Sir John Houblon, ondanji gradonaelnik Londona, bio je jedan
od velikih dioniara prve engleske banke, a usto i njezin prvi guverner.
1994. godine Bank of England odala mu je poast, stavivi njegov lik
na novanicu od pedeset funti. Tada se postavilo pitanje zbog ega
banka na ovaj nain slavi posve nepoznata ovjeka, i to da bi proslavi-
la tri stotine godina svojega postojanja. To je bilo uinjeno zato, jer je
upravo Sir John bio onaj bankarski dunosnik, koji se toga 4. svibnja
1696. godine naao okom u oko s bijesnim mnotvom, to je sve gla-
snije zahtijevalo da se njihove papirnate obveznice zamijene za isto
srebro.
Povijest nije zabiljeila to je toga dana Sir John rekao ovoj srditoj
masi na stubama banke. Moemo samo pretpostaviti da je to moralo
imati neke veze s novim ovjekom na elu kovnice, iji je genij dospio
do Kamena mudraca i priskrbio mu poziv banke za ovu asnu dunost;
jer, to bi inae nagnalo to uzrujano mnotvo da se povue i da nikada
vie nakon toga dana ne postavi pitanje likvidnosti institucije zvane
Bank of England?
Neprijatelji Engleske nikada se vie nisu usudili staviti pod znak
pitanja sposobnost zemlje da financira svoje ratove na svjetskoj po-
zornici.
Za banku, za koju se govorkalo da posjeduje Kamen mudraca, to je
na kraju ipak postalo nevano im je svijet shvatio da je bankarstvo
temeljeno na zlatnim rezervama, zapravo sustav za tiskanje novca
kojim se kupuju imperiji. Prihvaanjem fleksibilnog bankarskog su-
stava u predveerje Prvog svjetskog rata, Sjedinjene Amerike Drave
iskoristile su sustav federalnih rezervi da bi financirale Drugi svjet-
ski rat, dosad najskuplji i navodno najuspjeniji rat u povijesti ovje-
anstva, o emu bi se dalo dosta raspravljati.
Newton je ipak na kraju postao i glavnim upraviteljem kovnice
Bank of England, im je Neale nakon nekoliko godina preminuo. Taj
novi posao dao mu je mo nad ivotom i smru varalica i krivotvori-
telja. Obavljajui svoje zadae s velikim arom, uivao je i u osobnom
traganju za njima; odjenuo bi se u krpe i obilazio mrane barove, dok
su ga iz daljine pratili orunici i obavljali uhienja na licu mjesta. On
bi tada bio jedini sudac i porota krivcima, polako suzbijajui ove sku-
pine tako, da je krivotvorenje uspio smanjiti na etvrtinu - bila je to
praksa koju je Newton koristio i itav ostatak ivota.
Montagu je zadrao nadzor nad Kraljevskim drutvom sve dok
kraljica Anne nije privremeno zamaglila njegovu politiku sreu. Za-
jedno sa svojim nasljednikom, Lordom Somersom, kojega je sam oda-
brao, predsjedavao je na svega etiri sjednice Drutva tijekom osam
godina. Tada se u sve umijeao Newton, kojega su 1703. godine izab-
rali za predsjednika Drutva - bio je to poloaj na kojemu se nalazio
i u trenutku svoje smrti, etvrt stoljea kasnije.
Tijekom tih godina predsjedanja Kraljevskim drutvom, Newton
mu je znatno podigao ugled te ga pretvorio u neku vrstu arbitra i za
ono to jest bila, i to nije bila znanost. Ba kao to je Montagu svoje-
dobno promicao Newtonovu teoriju o univerzalnoj gravitaciji da bi
za Bank of England osigurao privid neoborivosti, tako je i Newton
godinama promicao Kraljevsko drutvo kao jedini izvor svih znanja,
kako bi za britansku znanost osigurao isti takav dojam neoborivosti.
On je na tom putu institucionalizirao i svoje vlastite ideje kao sre-
dinje za britansku znanost. No, kada bi se krenulo na praktinu pri-
mjenu, Newtonova bi neoborivost ipak pokatkad padala. Tako se s
Leibnizom estoko sukobio oko autorstva infinitezimalnog rauna;
nakraju je sve bilo rijeeno u Leibnizovu korist; njegov nain obiljea-
vanja i metoda su se uvrijeili te se rabe i danas.
Ipak, kada govorimo o carstvu ideja, Newtonova neoborivost osta-
je na snazi. Hooke je do smrti tvrdio da je prije Newtona doao do
otkria o svjetlosti, koja je Newton iznio u svome djelu Principia, ali
- uzalud; Newton je sa skupinom svojih suradnika iz Kraljevskog
drutva za njega bio presnaan protivnik. Iao je ak toliko daleko,
da bi na sjednicama Kraljevskog drutva na ploi iscrtavao "obred-
no" ezlo, samo da bi Hookeu pokazao tko je tu glavni i tako naglasio
svoj autoritet. Oito, isto ono to ga je nagonilo da se i osobno uputa
u progon krivotvoritelja, nije ga zaobilo ni kada bi se radilo o mogu-
im znanstvenim protivnicima.
Newton nije nikada uspio dokazati postojanje univerzalne gravita-
cije. Ni pokuaji njegovih intelektualnih nasljednika nisu bili bolje
sree, posebno kada se otkrilo da orbite planeta prikazuju znatno ve-
e razlike i neslaganja od onih rezultata, koji bi se dobili kada bi se
koristila Newtonova metoda za orbitu Mjeseca.
Ovaj je njegov neuspjeh u dokazivanju svejedno ostao ugraen u
samo srce suvremene znanosti. No, umjesto da se ova nikada doka-
zana hipoteza napusti, ta znanost i danas prihvaa Newtonovu univer-
zalnu gravitaciju kao dokazanu injenicu. Koristi je da bi izrauna-
vala masu pojedinog planeta ili zvijezde, dakle - za injenice koje se
nisu mogle i ne mogu neovisno provjeriti, a vjerojato nikad nee ni
biti pouzdano ispitane. Newtonove ideje o bijeloj svjetlosti koju sai-
njava niz boja, te da su ove boje zapravo specifini valovi raznih du-
ina koji se pojavljuju iz prizme opadajuim redoslijedom, jednako
su tako prijedlozi - poput mase i gravitacije - koje ni danas ne moe-
mo provjeriti, ba kao ni u njegovo doba.
Britanski imperij, kojega je Newton pomagao stvoriti, uruio se u
dvadesetom stoljeu; no, njegove zamisli - koje je Montagu promi-
cao kao neoborive, kako bi uvrstio monetarni temelj tog imperija,
to je i sam Newton zloesto prigrlio, posebno kada se radilo o obrau-
nima sa znanstvenim "otpadnicima" koji bi posumnjali u njihovu
neoborivost - ostale su posvuda nazone ak i bez dokaza, kao nevi-
dljivi, neupitni i, na kraju krajeva nepostojei stupovi, na kojima po-
iva cjelokupna znanstvena misao.
32. POGLAVLJE
Newton i Biblija
to je veliki znanstvenik prorekao za 2060. godinu?
J ohn Chambers
Dana 22. veljae 2003. godine na naslovnici londonskog lista Daily
Telegraph objavljeno je sljedee: "Sir Isaac Newton, najvei britanski
znanstvenik, prorekao je da e smak svijeta biti za samo 57 godina!"
U lanku je Telegraph ipak malo ublaio ovu stranu izjavu - da je
Newton predvidio kraj svijeta za 2060. godinu - navodei u etvrtom
odlomku i ovo: "Newton, koji je bio jo i teolog i alkemiar, predvi-
dio je da e do Drugog dolaska Krista na Zemlji zavladati boletine i
ratovi, te da e mu prethoditi tisuu godina carevanja svetaca, od ko-
jih e jedan biti i on sam."
No, teta je ve bila poinjena. U svega nekoliko dana ova je vijest
ve obila cijeli svijet i dospjela do svakog kutka Zemlje; veliku su joj
pozornost posvetili u novinama, na radio-postajama i po televizijskim
kuama, dok je na internetu izniknuo golemi broj novih stranica; bi-
lo je i mnogo ismijavanja, tako da bi se, primjerice, nacrtao golemi ob-
lak u obliku gljive uz koji je pisalo: "Zabava kakva nas eka 2060.-te!"
Premda je javnost ovu godinu doivjela kao pravi ok, jer su ljudi
uglavnom malo znali o Newtonovom zanimanju za teoloka pitanja,
to nije bila nikakva novost skupini uenjaka koji su ve prouavali teo-
logiju Sir Isaaca Newtona. Jedan od njih, profesor Stephen D. Snobelen
sa sveuilita King's College u Halifaxu, Nova kotska, to je i spome-
nuo u razgovoru s novinarima Daily Telegrapha, objavljenom svega
devet dana prije no to je na britanskom BBC-ju osvanuo dokumenta-
rac pod nazivom Newton: mrani heretik. Kao jedan od savjetnika za
povijesne dokumentarne filmove BBC-ja, profesor Snobelen je nakrat-
ko i prikazan u filmu, dok lista i tumai rukopis u kojemu je Newton
spomenuo upravo 2060. godinu; taj se rukopis danas nalazi u Jeruza-
lemu, u idovskoj nacionalnoj i sveuilinoj knjinici.
Podatak o ovom eksplozivnom trenutku kraja svijeta u 2060.-toj
poznat je prouavateljima Newtonova djela jo od ranih 1970.-tih
godina. Njegovi su znanstveni, teoloki i alkemijski spisi ostali u kui
grofa od Portsmoutha (Newtonova nasljednika), i bili izvan pogleda
javnosti punih 250 godina, sve do 1936. godine. Tada je ekscentrini
idovski uenjak Abraham Shalom Ezekiel Yahuda na aukciji u Lon-
donu kupio najveu zbirku teolokih zapisa od aukcijske kue Sothe-
by's. Yahuda ih je potom poklonio dravi Izrael, no oni su tek 1967.
godine konano i stigli do svog odredita - do idovske knjinice u
Jeruzalemu. Pa i tada su ostali teko dostupni uenjacima, sve do 1991.
godine, otkada se na mikrofilmovima moe vidjeti veina Newtono-
vih znanstvenih, upravnih, teolokih i alkemijskih rukopisa.
Sir Isaac Newton (1642. -1727.) bio je jedan od dvojice ili trojice
najutjecajnijih znanstvenika koji su ikada ivjeli na ovom planetu.
Otkrio je tri zakona gibanja; iznio pojmove o masi, sili i univerzalnoj
gravitaciji; objasnio pravu narav svjetla. Osim toga, doao je - neovi-
sno o Gottfriedu Leibnizu - i do diferencijalnog rauna.
Meutim, on je bio i jedan od najtemeljitijih izuavatelja teologije
i alkemije koje je svijet imao. Ovaj je veliki matematiar i znanstve-
nik vjerovao da je Rije Boja zapisana ne samo u Bibliji, ve i u svije-
tu prirode, i sam je uinio mnogo na otkrivanju obaju ovih svjetova.
Uronio je u dubine starih biblijskih, kao i drugih istaknutih zapisa i
klasinih tekstova, posve uvjeren u to da su i drevni uenjaci otkrili
iste one zakonitosti svemira koje je otkrio i sam. Razraujui ih u tri
dijela svoje Principia mathematica, on je u suvremenu odjeu odije-
vao one istine, koje su veliki mislioci znali jo od poetaka vremena,
istine koje su nazivali prisca sapientia ili prvobitnom mudrou.
Newtonova spoznaja, otkrivena tek tri stoljea nakon prvog objav-
ljivanja Principia - da e kraj svijeta, ili tonije - njegov prijelaz u jed-
no bitno drukije stanje - doi 2060. godine, bio je objava predodree-
na da u 2003. godini probudi strastveno zanimanje za ovu temu, kao
i strah. Te 2003. godine su Sjedinjene Drave izvrile invaziju na Irak
(zemlju drevnoga Babilona), nastojei razoriti meunarodno osinje
gnijezdo radikalnog muslimanskog terorizma. Bila je to godina u ko-
joj su Sjeverna Koreja, Indija i Pakistan okonale svoj rad na najrazor-
nijem oruju dananjice. U toj je godini kuga nalik biblijskoj poasti,
zvana AIDS, nastavila desetkovati svijet; a kada je niotkud izbila epide-
mija SARS-a, kao da nam je svima dala gorak okus onog apokalipti-
kog prokletstva to tek treba doi.
No, kao vrhunac svega, 2060. godina opasno je blizu 2012. godini,
koja e prema mnogim drevnim i suvremenim prorocima ovjean-
stvu donijeti konani i svjetski holokaust. Dokumentarni film History
Channela iz 2002. godine o "ifriranoj Bibliji", pogreno je Newtona
nazvao ranim istraivaem strane ifre, pristupane jedino rauna-
lima, ifre koju je Michael Drosnin obradio u svojim knjigama Biblij-
ski kod i Biblijski kod II (iz 1997. i 2003. godine).
Naime, Newton nije vjerovao da su Boje proroanske rijei skri-
vene u vjeno dinaminim podtekstovima, ispod onih doslovnih bi-
blijskih tekstova. On je bio duboko religiozan ovjek, poboni lan
Engleske crkve ak i kad je u potaji prihvatio Arijevu herezu iz etvr-
tog stoljea, koja je tvrdila da je doktrina o Svetom Trojstvu (to jest,
da su Bog, Duh Sveti i Krist - jedno) sotonska krivotvorina, to su je
nametnuli rani crkveni oci. Newton je vjerovao da - iako i Krist i Duh
Sveti imaju obiljeja boanskosti - samo Bog jest Bog.
Znanstvenik je do ovog uvjerenja doao kroz temeljito prouavanje
drevnih, a i drugih njemu dostupnih tekstova. Vjerovao je da je Bibli-
ja izraz istinske Boje rijei, ali i da postoje mnoge razliite i krivotvo-
rene verzije Biblije. Zato je samome sebi kroz ivot zadao zadau:
podrobno i strogo ispitivati biblijske tekstove, da bi otkrio to je to
Bog doista rekao.
Pritom se prema ovom poslu odnosio ba poput suvremenih znan-
stvenika i uenjaka; prvo je prikupio sve postojee primjerke raznih
verzija tekstova do kojih je mogao doi na latinskom, grkom i hebrej -
skom jeziku; najvie su ga zanimale Knjiga o Danielu i Otkrivenje, pa
je ova dva teksta podvrgnuo podrobnoj lingvistikoj analizi. Iz njih
je elio izvui pravo znaenje tih rijei. Newtonova su tumaenja is-
pala nimalo fantastina, pa ak ni mistika; on je nastojao proistiti
rijei onih proroka, koji su mu se inili isuvie obuzeti arom divljih
emocija, poput Ezekiela. Tako je, primjerice, njegovo tumaenje pro-
vokativne rijei Zvijer u Knjizi Otkrivenja, nakon pomne jezine ana-
lie glasilo jednostavno - "skupine ljudi ili organizacija" (najvjerojat-
nije iz raznih crkvi).
U svojoj knjizi Isaac Newton, krivovjernik, profesor Snobelen pie
da za Newtona "sveta proroanstva" u tekstovima nisu bila nita dru-
go doli "opis povijesti o stvarima koje tek trebaju doi", te da je su-
tinsko za Newtonova tumaenja ovih iznimno simbolikih tekstova
bilo njegovo vjerovanje, da proroka razdoblja od 1260, 1290, 1335 i
2300 dana zapravo predstavljaju 1260, 1290, 1335 i 2300 godina, pri
emu je kao naelo koristio "dan za godinu".
Kako je Newton doao do tog neobinog uvjerenja? U poglavlju
Uzdizanje Atlantide profesor Snobelen pie: "(Newton je...) slijedio
tradiciju Josepha Medea, polimatematiara s Cambridgea, koji je
imao proroke i eksegetske sposobnosti, a preminuo je 1638. godine.
No, naelo "dan za godinu" temelji se na drugim biblijskim tekstovima,
poput: (Brojevi 14, 34): 'Prema broju dana u koje ste istraivali zemlju
- dana etrdeset, za svaki dan jednu godinu - ispatavajte svoje opai-
ne etrdeset godina. Iskusite to znai mene napustiti...' ili rijei pro-
roka Ezekiela (Eze 4:6): 'A kad to zavri, etrdeset e dana leati na
desnoj strani da nosi grijeh doma Judina; dajem ti po dan za svaku
godinu.'"
Profesor Snobelen ovako objanjava proroka razdoblja: "Razdo-
blje od 1260 dana pojavljuje se u Danielu 7:25 ('na jedno vrijeme, i dva
vremena, i polovinu vremena to znai 'na godinu, dvije godine i po-
lovinu godine'), Danielu 12:7 (isto kao i ve reeno), Otkrivenju 11:3
(1260 dana), Otkrivenju 12:6 (1260 dana) i Otkrivenju 13:5 (42 mje-
seca). Razdoblje od 1290 dana pojavljuje se u Danielu 12:11. Razdo-
blje od 1335 dana nalazimo u Danielu 12:12, a od 2300 dana u Danie-
lu 8:14."
Za Newtona su ova razdoblja - a posebice ono od 1260 godina -
predstavljali vrijeme, kroz koje e iskvarena Crkva (pod kojom je
podrazumijevao onu to vjeruje u Sveto Trojstvo, dakle - uglavnom
katolike) polako propadati; to jest, bit e to vrijeme njezine "aposta-
zije" ili naputanja istinskih, pravih vjerovanja. Problem je bilo utvri-
vanje poetnog vremena, od kojega treba zapoeti s raunanjem raz-
doblja apostazije. Tom poetnom datumu treba dodati 1260 godina,
pa e se doi do godine u kojoj e se ta Crkva konano uruiti; to e
njezino razaranje izazvati strahovite ratove i boletine, nakon ega e
Drugi dolazak Krista odvesti ovjeanstvo u Novo tisuljee.
Newton je iskuavao raunanje s mnogim poetnim datumima,
sve dok se konano ve prije kraja ivota nije odluio za godinu kada
je papinska Crkva jednom zauvijek okupila sve snage svojega vreme-
na. Kao godinu tog "slubenog institucionalizirani a Crkve, kao impe-
rijalne i poetka vladavine pape i njegove nadmoi", uzeo je 800. po.
Kr., to jest godinu, u kojoj je "papa Lav III okrunio Karla Velikog za
prvoga cara itavoga Zapada." Dodajui toj godini 1260 godina, stie-
mo do 2060. godine u kojoj e "Babilon pasti", apostolska Crkva se
uruiti i Krist se iznova vratiti na Zemlju da bi osnovao globalno ti-
suljetno Boje kraljevstvo.
Na stranici 144 djela Opservacije (ili Opaanja), objavljenog 1733.
godine), Newton citira Daniela 7:26-27 kao dokaz: "Tada e sjesti Sud,
vlast mu oduzeti, razoriti, sasvim unititi. A kraljevstvo, vlast i veli-
anstvo pod svim nebesima dat e se puku Svetaca Svevinjega. Kra-
ljevstvo njegovo kraljevstvo je vjeno, i sve vlasti sluit e mu i pokora-
vati se njemu."
Profesor iz Halifaxa brzo nastavlja, da Newton nije vjerovao kako
e se postojanje svijeta uistinu okonati 2060. godine. Ne, to e za-
pravo biti jedan posve novi poetak. "Prije Drugog dolaska Krista,
idovi e se vratiti u Izrael u skladu s proroanstvima iz Biblije," kae
on. "Ondje e iznova izgraditi svoj Hram, a neto ranije, prije Kristo-
vog povratka, doi e do velike bitke kod Armagedona, gdje e mnogi
narodi napasti Izrael (Gog iz Magoga iz Ezekielova proroanstva)."
Tada e se u sve ukljuiti Krist i njegovi sveci, da bi diljem svijeta os-
novali tisuljetno Kraljevstvo Boje. Bit e to vrijeme mira i napretka;
u Opservacijama Newton citira proroka Miheja 4:3: "(Narod e...)
Svoje e maeve prekovati u ralice, a svoja koplja u radne srpove" i
"narod na narod nee maa dizati niti e se vie za rat vjebati."
Jedan od aspekata Newtonovog izrauna koji najvie zadivljuje,
vezan uz 2060. godinu, injenica je - koliko je daleko u budunost
smjestio "smak svijeta". Samo je mali broj proroka i vizionara odredio
upravo dvadeset i prvo stoljee kao doba u kojemu e doi do njega,
a medu njima se naao i Sir Isaac Newton, dok je veina njih smjeta-
la kraj svijeta unutar svojega ivotnog ciklusa ili neto iza njega. Jo-
seph Mede, koji je poetak odbrojavanja do Sudnjega dana smjestio
u 476. po. Kr. - u doba pada Rimskoga carstva - zakljuio je da e on
stii 1736. godine; William Lloyd, biskup od Worcestera, osobno je
1712. godine objavio kraljici Anne da e nebeski plamenovi progu-
tati Vatikan 1716. godine, a Newtonov uenik prorokih sposobnosti
William Whiston izraunao je, da e 1260 godina dugako razdoblje
biti okonano 1736. godine, dok e 1766. godine zapoeti Tisuljee.
Vrijeme do kojega je Newton doao - sredina XXI stoljea, on
moe zahvaliti odabiru poetne godine za raunanje, to jest doba u
kojemu je Rimokatolika Crkva postigla potpunu hegemoniju nad
svjetovnim vladarima - odnosno 800.-toj. No, moemo se upitati:
nije li moda Newton znao i vie negoli je napisao? Je li jedan od naj-
veih mislilaca svih vremena i ovjek koji je proitao vie drevnih spisa
od bilo koga prije i poslije njega - znao neto, to nitko drugi nije
znao?
Profesor Snobelen se pita ne bi li Newton, koji je mrzio kvazi pro-
roka utvrivanja datuma, doslovce pobjesnio kada bi znao kako je
sada ve itav svijet uo za njegovu 2060. godinu. Ili bi moda "bio
jednostavno zadovoljan time to je sada, kada se pribliavamo vreme-
nima u kojima e se propovijedati pravo Evanelje, dolo vrijeme da
se propovijeda otvoreno?" Profesor iz Halifaxa zakljuuje: "Morat
emo priekati do 2060. godine da bismo ga mogli priupitati."
33. POGLAVLJE
Neobian ivot
G. I. Gurdjieffa
Premda saga o njemu ostaje obavijena tajnom,
njegov se utjecaj ne moe zanemariti
J ohn Chambers
Film Petera Brooksa Susreti s iznimnim ljudima iz 1979. godine osta-
je zadivljujui uvod u ivot ruskog tragaa i uitelja ezoterikih istina
G. I. Gurdjieffa (1866.? - 1949.), koji je poduavao uzdizanje do e-
tvrtog puta vie svijesti - i to metodama koje su bile briljantne,
okrutne i iznimno kontroverzne. Gurdjieff se rodio u u armenskom
gradu Alexandropolu. Film je utemeljen na njegovoj autobiografiji, a
snimao se u Afganistanu; poetna scena prikazuje stjenovitu dolinu
u kojoj se okupilo mnotvo ljudi da bi nazoilo neuobiajenom glaz-
benom natjecanju. Glazbenici, od kojih neki sviraju i na vrlo starim
glazbalima, natjeu se u dobivanju zvuka koji e izazvati odaziv okol-
nih planina - moda jeku, a moda ak i obruavanje kakve kamene
gromade. Na kraju to od stjenovitih vrhunaca postie obian ljudski
glas, jedan jedini glas koji dobiva odziv jeke iz planina. Natjecanje je
zavreno, ali ivot Gurdjieffa, koji mu je kao djeak nazoio, tek za-
poinje pjevanjem njegove egzotine pjesme o etvrtom putu za otku-
pljenje ovjeanstva.
Djeak se vraa u svoj dom i svome neobinom odnosu s ocem,
astrokhom, ovjekom od one vrste epskih bardova koja polako nestaje.
I dok se film odvija dalje, vidimo starca kako spartanski odgaja svoga
djeaka - s hladnim tuevima, zmijama to mu ih ubacuje u postelju
ili gura u ruke, i prenosi mu udnovata znanja. Gurdjieff ga pita:
"Ima li ivota nakon smrti?", a otac mu odgovara: "Samo za nekolicinu,
iji su iznimni ivotni putovi u njima stvorili odreenu supstancu
koja preivljava smrt." Ovo starevo vjerovanje postat e tako i izvori-
tem Gurdjieffljeva uvjerenja da sami moramo "istesati" vlastite due,
kako bismo si osigurali ivot nakon smrti, kao i uvjerenja o stvaranju
tvari zvane Askokin, kojom "mi dajemo hranu Mjesecu".
Brookov film dalje prikazuje itav niz Gurdjieffljevih susreta s
okultnim. ovjek nalik zombiju ustaje iz svoga groba; za to mora biti
odgovoran neki demon, pa stoga stariji seljani prereu vrat mrtvacu.
Naavi se u stanju transa zahvaljujui derviima, neki se djeak bez-
uspjeno bori i nastoji prekinuti magini krug, nacrtan na tlu; u tome
mu priskae i pomae sam Gurdjieff - istupa i povlai djeaka u si-
gurnost. Budui uitelj i guru nazouje potom "okretanju ploe", gle-
da iscijeljenja inae stranih, smrtonosnih bolesti pomou jednostav-
nih napitaka - i njegovo zanimanje za ezoteriju buja.
Brookov se film tada usredotouje na goruu elju odraslog Gur-
djieffa da otkrije tajno Bratstvo Sarmounga, za koje se govorkalo da
raspolae prvobitnim ezoterikim znanjima i spoznajama. Sam Gur-
djieff napreduje zahvaljujui nizu vanih susreta s "iznimnim ljudi-
ma". Vrhunac ovih poznanstava dogaa se kada Gurdjieff sa svojim
suputnikom zavezanih oiju jae stjenovitim vrletima turkistanske
visoravni, dok ih vode etiri pripadnika plemena Kara-Kirgiz. Njiho-
vo je odredite tajni manastir Bratstva Sarmounga.
Stigavi do manastira nakon punih dvanaest dana, Gurdjieff ubr-
zo svjedoi tajnim plesovima koji su se ondje ouvali tisuljeima;
on u pokretima plesaa uspijeva deifrirati kretanja planeta i osnovne
oblike tajanstvenih znanja. Ovi plesovi, izvedeni kako valja, slue za
buenje sjeanja i prisjeanje na takva znanja u duama plesaa. Ubr-
zo nakon toga, mladi se Gurdjieff, nalazei se jo uvijek u tajnom
manastiru Bratstva Sarmounga, tuno oprata od svoga najdraeg
prijatelja koji odlazi u drugi jedan manastir na Himalajama - i tim
rastankom Brookov film i zavrava.
No, ivot Gurdjieffa tek se ovdje poinje kretati svojom dugakom
i spektakularnom putanjom. Nakon brojnih i neopisanih putovanja
po Dalekom i Bliskom istoku u potrazi za okultnim znanjima, ovaj se
armenski ezoterik i pustolov vratio u Rusiju i zapoeo odravati sato-
ve tajnih plesova i predavanja o etvrtom putu, koja je njegov uenik
P. D. Ouspensky podrobno i briljantno opisao u svome djelu U po-
trazi za udesnim. Bilo je to 1915. godine. Ubrzo su Prvi svjetski rat
i Velika ruska revolucija nagnali Gurdjieffa da s malenom skupinom
svojih posebno uspjenih uenika pobjegne dalje na istok, i to pod
iznimno tekim i napetim okolnostima. Ta je grupa odabranih trai-
telja sama prela Kavkaz, nakratko se zadrala u gruzijskom gradu
Tiflisu, te nastavila prema Konstantinopolu, a otamo krenula za Berlin
i konano se skrasila u Parizu.
Tijekom 1922. godine Gurdjieff je unajmio Prieure des Basses Lo-
ges, u blizini Fontainebleaua. Ovdje je zapoeo sa svojim slavnim i
kontroverznim (vrlo dobro dokumentiranim) radom, te utemeljio
svoj Institut za skladni razvitak ovjeka, koji je mogao dugo postojati
da ga strana automobilska nesrea 1924. godine nije primorala na
zatvaranje Instituta. Tada se uitelj slaba i naruena zdravlja okrenuo
pisanju knjiga. Susreti s iznimnim ljudima (prva od njegove tri knji-
ge) bila je objavljena tek 1960. godine. Od 1934. pa sve do svoje smr-
ti 1949. godine Gurdjieffje ivio u Parizu, nastavljajui s primanjem
i poduavanjem pokojeg uenika. No, njegov rad nije umro zajedno
s njim; on se nastavlja i danas, po raznim kolama i u razliitim zem-
ljama.
Gurdjieffljeva uenja i metodoloka misao potjeu od tajnog Brat-
stva Sarmounga; uitelj ih je produbljivao u ranijim desetljeima svo-
ga ivota, a ona se i danas aktivno ue, ali i profinjeno proimaju
kulturoloku svijest naega doba. Jer, jako pojednostavljeno reeno,
Gurdjieff je propovijedao da ovjeanstvo obitava kroz etiri stupnja
svijesti. Golema veina zadrava se na prvoj razini, u nekoj vrsti ivo-
tinjskog, nesvjesnog "spavanja". Na drugoj dolazi do "buenja svije-
sti", kada je ovjek tek sporadino svjestan da zapravo spava. U treoj
razini dolazi do "samosvijesti" ili "samoprisjeanja", kada se ovjek
poinje aktivno kretati prema vioj svijesti, nastojei urediti svoja tri
sredita - fiziko, emocionalno i intelektualno. etvrto je stanje uzdi-
zanje do objektivne svijesti i uspostavljanje etvrtoga puta za ivot.
Tehnike Gurdjieffa, koje je promicao na svojim podukama i preda-
vanjima u razredu, smjerale su k postizanju objektivne svijesti i esto
su djelovale okrutno; naravno, danas vie nitko ne sumnja u to da je
on zapravo bio pobornik onoga to nazivamo "grubom ljubavlju";
vjerovao je da smo toliko zamrznuti u svojim stanjima, te da naa tri
sredita toliko beznadeno, mehaniki i nenadzirano nemaju ba ni-
kakvog dodira jedno s drugim, da nas je potrebno snano okirati,
iznenaditi i/ili praktiki zlostavljati, kako bismo odstupili od njiho-
vih uobiajenih, postojeih stanja.
Tako je, primjerice, u vjebi zvanoj Stop, uenik morao glumiti
mrtvu osobu i ne reagirati, to god da mu se dogaalo. Tako frustri-
ran i izbaen iz uobiajenog stanja, zapravo je bio primoran na posve
novu (ne)reakciju. "Dobrovoljna patnja" odravala bi uenika uronje-
nog u sve aktivnosti i daleko nakon to bi poeo osjeati bol, te u
uobiajenim okolnostima zahtijevao da se vjeba prekine; ovako, on
je bio primoran pronai nove, dotad neiskuane - i moda obeavaju-
e - veze izmeu svoja tri sredita. Sveti pokreti i plesovi koji su ueni-
ke uvodili u nove (ili, kako bi Gurdjieff rekao - drevne i zaboravljene)
naine i obrasce fizikog, a slijedom toga i emocionalnog i intelektualn-
og ponaanja, doputali su daljnje slamanje uvrijeenih starih navika,
te otvarali putove za obnavljanje sklada izmeu tri sredita svakoga
pojedinca.
Bilo je i mnogo drugih vjebi. One su se usmjeravale na Gurdjie-
ffljev magistralni koncept prisjeanja na samoga sebe. Pokuat u to
opisati ovako (inei pritom grdnu ne-
pravdu ovim tehnikama): svi mi moramo
u svakom trenutku nastojati sprijeiti
vlastito tijelo da reagira na stare, nauene
naine i obrasce ponaanja. Neprestano
moramo dijeliti nau pozornost na dvoje
- na ono to nam neka stvar radi, i na pro-
matranje toga kako nam to radi. Na taj je
nain moemo promatrati, moda i pro-
mijeniti, i nikada neemo prestati zadr-
avati distancu izmeu nae objektivne
svijesti i akcija koje su izvedene u njezino
ime; tako se moemo nadati da emo iz-
bjei i uasu svakog jezivog trenutka, te
krenuti korak dalje u pravcu etvrtog
puta.
Slika 33.1: Neusporedivi G.
I. Gurdjieff, ija su uenja
stvorila novi temelj na polju
prouavanja svijesti.
Protekla desetljea nisu doekala znaajan porast brojnosti onih,
koji su odluili krenuti Gurdjieffljevim putom. ak i u najboljim vre-
menima - u doba rada parikog Instituta - njegovi su kritiari bili
brzi na ukazivanju, kako se ne ini da se njegovi uenici ba mijenjaju
na bilo kakav nain, a najmanje ne brzo i djelotvorno, te kako izgleda
da su mnogi vie zatravljeni samim Gurdjieffom i njegovim radom.
To je mnoge natjeralo na zakljuak da silno vjebanje u "prisjeanju
na samoga sebe" zapravo ne dovodi do stanja objektivne svijesti. Ili,
da ta objektivna svijest, to god ona bila, nema previe veze s ponita-
vanjem ega, s nirvanom ili "uspostavljanjem u Sebi" poznatim iz
Siddha joge (koja ovo eljeno stanje opisuje znatno klasinijim i lake
shvatljivim pojmovima).
Gurdjieffljevo "Prisjeanje na samoga sebe", kojemu je cilj naglaa-
vanje ne-identinosti izmeu Ja i njegovih akcija, kod svakoga doziva
neprestanu pozornost i usmjerava je na individualna djela rijeima
na takav nain, da se pozornost zapravo neprestano odvlai na ego;
klasina meditacija jogija, za razliku od ovoga, usmjerava pozornost
na ono vie, unutarnje Ja. Tijekom jedne stanke za ruak u ljeto 1926.
ili 1927. godine, dok se jo nalazio u Prieureu, Gurdjieff je na rasnoj
osnovi kritizirao slavnog esejistu i filozofa Walda Franka, te izbor nje-
gove nove brane druice. Frank ovo nikada nije zaboravio uitelju
ezoterije, a njegove opaske u znatno kasnije izdatom radu Ponovno
otkrie, mnogima se ine kao pomno i na jednom mjestu prikupljeni
svi nedostaci Gurdjieffljeve teorije o "prisjeanju na samoga sebe".
Priznajui potrebu rastereenja samih sebe od prepreka koje nam
onemoguuju spoznavanje istine, i za koje je uglavnom zasluan na
ego, Frank svejedno naglaava da se "nikada nisu raspravili vrijednos-
ni aksiomi izvorne metode... Metode, usmjerene na oslobaanje sa-
moga sebe od vlastitog ego-sredita, koja se pretvorila u orue za ra-
zvijanje tog istog ega... Ono 'Ja' koje promatra tijelo i svijet oko sebe
ostaje - nepromjenjivo i isto 'Ja'". Na kraju je Frank Gurdjieffljev 'ego
snage' povezao s Mussolinijevim egom.
Neki se pitaju nije li i Gurdjieffovo osobno skandalozno ponaanje
pridonijelo njegovu pravu, da od svojih uenika zahtijeva visoki stu-
panj odanosti i neupitne poslunosti njemu osobno, to je i inio. Ja-
mes Moore u svojoj knjizi Gurdjieff: ivotopis citira T. S. Matthewsovo
aljivo izreeno miljenje: "Njegove su ga sljedbenice oito oboavale,
a nekima, koje su naile na posebno blagonaklon uiteljev pogled, os-
tao je i vidljiv spomen: crnomanjasta djeica vodnjikavih oiju."
Ali, Paul Beekman Taylor - ija je polusestra bila Gurdjieffljeva ne-
zakonita kerka, opisao je u knjizi Gurdjieff i Orage njegovo, pokat-
kad istinski okrutno ophoenje prema brojnim ljubavnicama i vlasti-
toj djeci koju je imao s njima. No, jedna od onih koje sigurno nije
iskljuivao iz svoga ivota bila je i Jeanne de Salzmann, koja je postala
njegovom nasljednicom te vodila Zakladu Gurdjieff nakon njegove
smrti u Parizu 1949. godine. Na tom se mjestu nalazila do 1990. godi-
ne, kada je umrla s navrenom stotinu i jednom godinom. De Salzma-
nnova je 1926. godine Gurdjieffu rodila sina Michela, i njezin se sin
- "tamnoput i vodnjikavih oiju" - i danas nalazi na elu ove parike
institucije.
Kritiari su se pitali je li taj veliki broj odnosa s (ponekad i) uda-
tim sljedbenicama Gurdjieffa uistinu uinio na bilo koji nain druk-
ijim od zloglasnog gurua Rajneesha, koji je u Sjedinjenim Ameri-
kim Dravama obvezatno imao odnose sa svim svojim sljedbenicama,
te posjedovao devedeset i devet automobila marke Cadillac (zaudo,
i Gurdjieff je bio veliki zaljubljenik u automobile).
Sljedbenici Gurdjieffa, meutim, estoko odgovaraju protupita-
njem: "A kakve veze ima slabost ili dvije, za nekoga tko se ostvario u
objektivnoj svjesnosti?" Ipak, to moe biti pitanje - ne morala, ve Bia
samoga (rijei koju je Gurdjieff rado koristio i koja zauzima visoko
mjesto u njegovoj eshatologiji): moe li se enskar uistinu do kraja i
posve odvojiti od uitelja i filozofa, a naroito kada se radi o ovjeku
kakav je Gurdjieff, koji je samoga sebe drao "ostvarenim" u objektiv-
noj svijesti i posve integriranim s njom? Pod integriranim ovdje mi-
slim na to, da se nije drao "zbirkom niza Ja", kao to se doivljava
veina ljudi, nego jedinim, samim "Ja".
Ne bi li jedno podruje moralo ozbiljno utjecati na ono drugo?
Posljednjih se godina obnovilo zanimanje za Gurdjieffljev bizarni
roman od 1238 stranica, pod nazivom Belzebub pria bajke svom
unuku, i to zahvaljujui godinjim meunarodnim konferencijama
pod nazivom Sve i sva ili All and Everything, koje koordinira Seymour
B. Ginsburg iz Miamija i Chicaga. Ovi su istraivai naglasili da bi i
ovaj roman, kao i sam autor, mogli ipak nositi dublje znaenje nego
to se ranije mislilo. Gurdjieff je taj roman napisao prije mnogo godi-
na, koristei pritom posve slobodno i nadarenost svojih uenika i
uenica, koji su govorili mnoge jezike. Namjerna smuenost njegova
stila (koje se drao, kako je sam rekao, da bi sprijeio itatelja u pre-
brzom shvaanju pravoga znaenja, pri emu je ovakvu strategiju na-
zvao 'zakapanjem psa') zapravo zakrinkava ono, to su nekadanji
stripovi znanstvene fantastike nazivali "svemirskom operom". Samo,
ova je svemirska opera posjedovala i dvije velike razlike: u njoj je glav-
ni lik Belzebub ili Sotona, a sama knjiga eli biti ni manje ni vie
nego - alegorijski pregled itave povijesti ovjeanstva, sve tamo od
roenja naeg planeta, pa do pada ovjeanstva, i njegova mogueg
otkupljenja.
ak su i neki poznati znanstvenici ubrojili Belzebub pria bajke
svom unuku meu djela velike tradicije epova o Padu ovjeka, kakva
su Izgubljeni raj, ili kasnije poeme Williama Blakea, ili pak Finnega-
novo buenje Jamesa Joycea.
Upitani zbog ega Gurdjieffljev roman mora biti ba toliko udan
i neproziran, njegovi pobornici tvrde da je to stoga to su Belzebubove
prie istkane od jedinstvenog i golemog znanja autora i njegovog razu-
mijevanja drevnih, ezoterikih i izgubljenih spoznaja i uenja. Upita-
ni zbog ega svoj ionako teak roman Gurdjieff mora jo vie i namjer-
no zamagliti svojim stilom, oni kau da je takva strategija u skladu s
opom Gurdjieffljevom strategijom "dobrovoljne patnje". Pritom obi-
no citiraju rijei svog uitelja o njegovim ranijim godinama: "elio
sam oko sebe stvoriti takve uvjete, koji e ovjeka neprestano podsje-
ati na smisao i cilj njegova postojanja, uz izbjegavanje rascjepa iz-
meu njegove svijesti i automatskih manifestacija njegove prirode."
Sy Ginsburg tome dodaje: "Gurdjieff je elio da se njegov roman dva
puta proita u tiini, a trei put naglas. Misli se kako itanje naglas
doputa sadraju da znatno snanije dospije do uma i uzburka osjea-
je. Pritom je od sutinskog znaaja da itanje naglas onih oko 500 rije-
i plus jo nekih posebnih rijei koje je Gurdjieff koristio iz vrlo razli-
itih jezika zvui "univerzalno", te ostavlja jo moniji dojam na
emocionalno sredite."
Ginsburg, koji opirno obrauje Belzebubove prie, vjeruje kako
bi ta knjiga mogla biti rekapitulacija posljednjih est reinkarnacija
Gurdjieffa, do kojih je stvarno dolo. On takoer vjeruje da bi upravo
Gurdjieff mogao biti onaj "majstor plesa", za kojega je osnivaica Teo-
zofskog drutva Helena Blavatsky prorekla, da e biti veliki uitelj ezo-
terije u prvom dijelu dvadesetog stoljea.
No, ma koliko se udnima mogle nekome uiniti intelektualne
doktrine G. I. Gurdjieffa, ma koliko njegovo ponaanje ili metode
rada bile neumjesne, nema sumnje da misao i tehnike uenja ovog
iznimnog ezoterika i prvog promicatelja "okrutne ljubavi", i dalje na
profinjeni nain nastavljaju utjecati na dananje drutvo. Moda e
novoizazvano zanimanje za njegove Belzebubove prie, koje potiu
skupine kakva je Konferencija Sve i sva, ali ve i neka sveuilita - taj
utjecaj pretvoriti i u neto znatno vie od toga.
ESTI DIO
DUH I DUA
34. POGLAVLJE
Istjerivanje zlih duhova
Psihoterapeutkinja ukazuje na korijene
svojega pionirskog rada
Cynthia Logan
Sigurno se sjeate filma Egzorcist, i onih jezivih scena koje su u gleda-
teljstvu diljem svijeta izazivale najraznovrsnije reakcije? I dok su neki
uivali u pojedinim intenzivnim prizorima, te film shvatili tek kao
dobru zabavu, mnogi su po prvi put doivjeli neugodan susret s ener-
gijama, koje bismo rado pripisali bujnoj mati Hollywooda, ali - ne
moemo. Doista, postoji mnogo dokaza da se Zlo manifestira na Ze-
mlji, djelujui kroz ljude, ivotinje, pa i samu prirodu. Od zlog duha
zatoenog u tijelu ovjeka (kojega je Isus istjerao i izgnao u svinju)
do okrutnih, besmislenih ubojstava i izopaenih muenja to se doga-
aju irom svijeta, Sotona pokazuje svoje pravo lice. Ali, Zlo ne sadr-
i samo ovakve velike devijacije.
Sve vei broj ljudi tvrdi kako osjeaju da ih je opsjeo demon, i to
na suptilne naine koji se iskazuju kroz razne fizike, mentalne i emo-
cionalne simptome i okolnosti. Za njih nisu tek fraze kada se kae
"Vrag me natjerao da to uinim," ili "On se bori sa svojim demonima,"
ili moda "to te obuzelo da si uinio tako neto?!". Oni su sigurni da
je na njih utjecala neka zla demonska sila i, nakon to prvo pokuava-
ju pomoi sebi konvencionalnim metodama, mnogi se okreu dr.
Shakuntali Modi da bi iz njih "izgnala duha".
Doktorica Shakuntala Modi, psihoterapeutkinja koja vodi vlastitu
ordinaciju u Wheelingu, Zapadna Virginia, zabiljeila je da, "iako se
ini kako istjerivanje demona ima znaajnu i dugu povijest u New
Ageu, najraniji dokazi o potrebi bavljenja duhovima mogu se otkriti
u radu primitivnih vraeva ili amana... Kasnije se pojavljuju i arob-
njaci koji koriste molitve, trave, razne napitke i glazbu da bi izazvali
stupanj spiritualne svijesti potreban za izgon zlih duhova. Grci i Rim-
ljani su vjerovali da su sve vrste manija uzrokovane opsjednutou
osobe zlim duhovima, koji su predstavljali 'kult mrtvih'." (Zanimljivo,
nasuprot tome, Arapi su vjerovali kako je upravo takve ljude Bog po-
slao zato, da ostalima govore istinu, pa su ih stoga tovali kao svece).
Prema dr. Modi, povijest psihijatrije moe se pratiti unazad. "Du-
gi niz godina psihijatri su lutali kroz brojne slijepe uliice, tragajui
za alternativnim, 'znanstvenijim' odgovorima o mentalnim bolestima
od onih, kakve su nudili drevni narodi," tvrdi ona. "Danas se svi koji
se bave mentalnim zdravljem vraaju unazad, zatvarajui puni krug
razumijevanja ranih istraivaa poput Platona, koji je ludilo opisao
kao stanje u kojemu se 'dua to eli, odvaja od due to misli', a upravo
to onda nagoni ljude da ine stvari koje se protive njihovoj racional-
noj prirodi."
Povijest same dr. Modi zapoela je u sredinjem dijelu Indije. Jo
kao dijete izgubila je oca, tako da ju je odgajao ujak zajedno sa svojom
djecom, njezinim bratiima i sestrinama. Otkad je znala za sebe e-
ljela je postati lijenicom. Kako obitelj nije bila imuna, dogodilo se
da je trebalo odabrati hoe li ona ili njezin brat krenuti na studij me-
dicine - jer, za oboje nije dostajalo. Brat je rtvovao vlastite ambicije
da bi ona mogla ostvariti svoje; doista zadivljujui in, pomislimo li
na predrasude prema spolovima koje inae vladaju u indijskom dru-
tvu.
Dr. Modi je specijalizirala ginekologiju i udala se za glavnog kirur-
ga. Njihov sin Raju rodio se u Indiji. Kad su preselili u Ameriku, Mo-
di je shvatila da e bez podrke ire obitelji, odnosno sustava kojim
su ivjeli u Indiji, ili ona, ili njezin suprug morati promijeniti dotada-
nji posao. "Zanimala me psihijatrija i mislila sam da bi to mogao biti
nain da budem i majka, i radna ena," kae smijui se. Kada je okon-
ala potrebno dopunsko obrazovanje, poela se baviti tradicionalnom
psihijatrijom; kao pomo je uglavnom koristila hipnoterapiju te stekla
sjajan ugled, i to ne samo meu pacijentima; ponuene su joj i privile-
gije rada u bolnici.
No, 1988. godine je njezina psihijatrijska praksa doivjela pravu i
radikalnu revoluciju. Upoznala je koncept regresije u prole ivote
kada je jedna njezina pacijentica, to je pa-
tila od klaustrofobije, otkrila kako je u
svom prolom ivotu bila iva pokopana. Na-
kon regresije, pacijentica se u cijelosti izlije-
ila od svoje dugogodinje klaustrofobije,
koja joj je dotad gotovo onemoguavala
normalan ivot.
Ovaj i slini rezultati uvjerili su dr. Modi
da doista postoji ono to je nazivala Bojim
djelom, te je ovakve sluajeve opisala u svo-
joj prvoj knjizi koja ju je i proslavila, pod
nazivom Remarkable Healings (Neobina
ozdravljenja). Prepuna istinitih sluajeva iz
njezine prakse, ova knjiga nie pacijenta za
pacijentom, koji opisuju iste i sline pojave. "Rezultati njihovih izli-
jeenja govore sami za sebe," kae dr. Modi. "Ljudi ozdravljuju, simp-
tomi nestaju, a sami su iznova u stanju voditi normalne ivote." Ona
usto naglaava da olakanje vrlo esto nastupa posve iznenadno i dra-
matino, dok se pacijenti kunu da se osjeaju ivljima i punijima ener-
gije no ikada prije, ili pak laganima i praznima, kao da im je s leda
upravo skinut golemi teret. Drugi opet tvrde da lake diu i da su im
se odnosi s drugima znatno popravili.
Dr. Modi tvrdi da hipnotizam nije ono dramatino, izazvano stanje,
kakvim ga obino zamiljamo. To je prije neka vrsta "usporedne svje-
snosti", koja se postie kada nau koncentraciju duboko usredotoi-
mo i zatim otkliemo u matu, ili se toliko udubimo u razgovor, da
posve iskljuujemo sve to se dogaa oko nas. "Podsvijest uva uspo-
mene due na svaki od naih ranijih ivota," kae dr. Modi i dodaje:
"Sve to smo ikada dotakli, osjetili, omirisali, opipali, uli, iskusili i
uinili - sve je to ostalo zabiljeeno, i to ne samo ono iz naega sada-
njeg ivota, ve iz svih naih proteklih ivota, iz vremena izmeu dviju
inkarnacija, pa ak i iz vremena kada je naa dua stvorena i kada je
stvoren itav Svemir."
Budui da nam podsvijest moe dozvati sve ove uspomene, dr.
Modi misli kako je od velike vanosti u sve ukljuiti i svjesni um.
Zato ona namjerno izbjegava uporabu klasinih naina i tehnika opu-
Slika 34.1: Autorica i iscje-
liteljica dr.Shakuntala Modi,
iji terapeutski rad poma-
e u istjerivanju negativne
energije iz pacijenata.
tanja vezanih uz hipnozu (poput odbrojavanja unazad i sugeriranja
pacijentu da postaje pospan). "Uenje je proces koji se odvija svjesno,"
naglaava ona. "Zato i naa svijest treba biti budna i svjesna svega to
se dogaa oko nas, i to bez guranja nazad u podsvijest uspomena
koje nailaze!"
Prema rijeima pacijenata koji su proli kroz njezinu hipnozu, ne-
ki su od njih osjetili vrstu ogradu oko vlastitog energetskog polja ili
aure, kao da su sputani tekim oklopom. Ova je ograda sprijeila
duhove izvana da ih ometu i pristupe im. Drugi su isto osjetili granice,
ali - lake, prozrane, magliaste, kroz koje su duhovi lake prolazili
da bi kroz taj tit prodrli do njihovih tijela. Razni fizikalni i emocional-
ni uvjeti, ponaanja i situacije mogu nekoga otvoriti psihikoj opsje-
dnutosti. "Mi smo najranjiviji kad smo bolesni, povrijeeni, nesvjesni,
pod utjecajem lijekova ili anestetika," kae dr. Modi. Upozorava i da
igre poput "Tamnica i zmajeva" (D&D kao kratica za Dungeons and
Dragons), uporaba Ouidi ploe (za prizivanje duhova), gdje se koristi
automatsko pisanje ili kanaliziranje, doista mogu prizvati - neelje-
ne "goste".
To su zastraujue stvari. I - kao da se ne moramo i previe boriti
s kojeim tijekom trauma iz sadanjega roenja i ivota, dr. Modi nas
uvjerava kako nam nae due, ostajui u svojoj jezgri iste, mogu prika-
zati i fragmente iz raznih drugih dijelova prolih ili sadanjih ivot-
nih trauma, ili nas odvesti da pomognemo ili produimo boravak s
naim voljenima, preminulima. Kae da nas mogu opsjedati i duhovi
jo uvijek vezani za Zemlju, ili demoni koji u nas mogu ak usaditi i
lane uspomene na protekle ivote!
Pa i stranije od toga - oni se ak mogu posluiti mehanikim ure-
ajima, koji se upliu u nebesko vodstvo te negativno utjeu na nas,
kako je to na sebi iskusila pacijentica dr. Modi, imenom Josephine,
koja je patila od neobinog oblika bulimije. Prema njezinim rijeima,
mrana bia su joj projicirala promidbene spotove za hranu, i to
ureajima koje su implantirali iznad njezinog mozga; to ju je nagoni-
lo da neprestano misli na tu hranu, i na kraju se tih proizvoda toliko
najede i prejede, da bi na kraju morala ba sve povratiti.
I drugi su joj pacijenti opisivali svakojake ureaje koji su na njih
vrili pritisak, gurali ili izvlaili njihove razliite organe i dijelove tkiva
iz njihovih tijela. Tvrdili su kako su ti ureaji sluili za aktivno ili pa-
sivno "fiziko razmjetanje", da je svaki bio posebno oblikovan i skro-
jen za postizanje posve odreenog cilja, poput vrenja pritiska na
neki odreeni ivac, stranog stiskanja dviju kosti toliko, da bi se na
kraju sabile jedna u drugu, i slino. Bilo je i ureaja u obliku zdjele
koji su sluili za "fokusiranje i pojaavanje", ili strojeva za izazivanje
valova boli, a i "upijaa crne energije" koji nisu izravno izazivali aktiv-
nu bol, ve prije stanje kronine patnje.
Premda se demoni pojavljuju namjerno i dijabolini su, dr. Modi
strastveno brani prakticiranje njihova oslobaanja: "Ja ih doista doiv-
ljavam kao svojega drugog pacijenta," kae. Tvrdi da se i najmraniji
duh moe preobraziti i odaslati u svjetlost. Navodi i osnovnu razliku
izmeu egzorcizma i takvog oslobaanja od duhova: "Egzorcizam je
religiozni obred kojega obiljeava otar i snaan izgon demona. Tu
dolazi do izravnog sukobljavanja, do izbacivanja demona silom, kao
i do posvemanje psihike i fizike iscrpljenosti kako egzorcista, tako
i subjekta s kojim radi. Ovdje se iznosi presuda protiv samog demona,
on se proklinje i istjeruje. No, itavim postupkom moe ovladati Soto-
na i okrutno ga kazniti; moe prijei u drugu osobu, ili se vratiti u
osobu iz koje je bio istjeran."
Dr. Modi napominje da kod njezinog postupka, prije no to se
uope prihvati oslobaanja duha, njezin mogui pacijent mora obavi-
ti potrebne pretrage kako bi se iskljuili biokemijski utjecaji i organski
poremeaji mozga, poput onih kakve imaju oboljeli od shizofrenije.
Njean i topao glas je onaj, kojemu se ljudi obraaju da bi im po-
mogao rijeiti se napasti i izgnati demona. Indijski naglasak dr. Modi
dodaje osobinu melodioznosti njezinom smirenom tonu, punom
potovanja. Tipina terapija s ukljuenom regresijom u prole ivote
obuhvaa sljedee korake: utvrivanje vremena i identifikaciju -
kada ona od pacijenata trai da pogledaju u svoja stopala i opiu joj
kakvu obuu imaju, jer ih to dovodi do prepoznavanja samih sebe i
tko su bili u tom ivotu; obradu traumatinog dogaaja koji iz toga
ivota izranja pred pacijentom, tijekom ega dr. Modi vodi svoje paci-
jente kroz taj dogaaj podpitanjima i ohrabruje ih, traei da ga se
prisjete, iznova proive i posve se oslobode svoje traume; na kraju s
njima prolazi kroz proces umiranja u tom ivotu, odlaska na nebo i
iskustava koja su stekli "u svjetlosti".
Obino joj oni ova iskustva opisuju kao sastavljena od nekoliko
faza: ondje ih radosno doekuju bia svjetlosti, zatim slijedi "ventili-
ranje" (u kojoj osoba podvrgnuta terapiji moe biti pozvana da provje-
tri svoje emocije), ienje due, pregled ivota, mogunost da prepo-
znaju druge ljude i stvore poveznice izmeu biveg i sadanjeg ivota,
te mogunost da oproste i drugima, a i samima sebi. "Najtei je korak
u tom opratanju nastojanje da se samome sebi oprosti zato to smo
povrijedili druge ljude," kae dr. Modi. "Kada zatraim od pacijenta
da se osvrne unazad i pogleda trenutke u kojima je nekoga povrijedio,
gotovo u pravilu e mi rei kako je vidio i demone koji mu apuu i
nagone ga da uini loe stvari."
Kada se okonaju ova iskustva, dr. Modi kree prema lociranju,
povratku i integriranju tih rastrganih dijelova due, te iznova ustroja-
va osobnost pacijenta u prolom ivotu. Napominje da njezini paci-
jenti Nebo esto opisuju kao sferu sastavljenu od dva dijela: "Vanjski
dio je neto poput trijema kue, na kojemu sve stvari imaju svoj zemalj-
ski oblik; nakon ienja due, pregleda ivota i odmora, dua odlazi
stazom koja vodi u unutarnji dio, a tamo sve poprima spiritualne ob-
like." Ovdje - ponavljali su joj mnogi pacijenti - oni ue, raspravljaju
s ostalima i stvaraju planove za sljedei ivot. Ovo planiranje ukljuu-
je osobne, ali i zajednike ciljeve itave skupine.
Kada se jednom tako oisti od trauma iz proteklog ivota i/ili op-
sjednutosti demonima, pacijentima se savjetuje da ostanu u podruju
svjetlosti tijekom zatitnih molitava, koje se mole dva puta dnevno.
Dr. Modi predlae svojim pacijentima da zahtijevaju od svojih anela
neka "uklone sve to je vezano uz zemaljsko, uz demone i slina bia,
sve mrane titove, tamne energije i ureaje, te bilo kakve mrane veze
iz njihova tijela, aure, due i srebrne niti, ali i iz njihovih kua, radnih
mjesta, automobila i mjesta na kojima se rekreiraju; zatim ih treba za-
moliti da oni sami ispune cijelo bie pacijenta i zatite ga, obujme ga
i obaviju mjehurom svjetlosti i refleksivnim 'duhovnim zrcalima. "Vi,
jedino i samo Vi imate pravo ivjeti u svome vlastitom tijelu/umu!"
I premda dr. Modi osjea da nakon svega opet razgovara s duom,
koja je u cijelosti integrirana i osloboena pritiska bilo kakvih stranih
bia, ona i dalje odbija da je se naziva egzorcistom, ve sebe smatra
istraivaem koji jednostavno izvjetava o onome to joj govore nje-
zini pacijenti. Jako naglaava ovu razliku i nastoji da njezin rad uvijek
bude predstavljen objektivno, te izdri sva ispitivanja ovijena znanstve-
nom krutou. Dosad njezin rad nitko nije niti stavljao pod mikro-
skop. "Oni koji su spremni da vide, prihvaaju ovaj rad," kae ona,
"dok ga oni koji nisu - uope ne razumiju." Dodaje kako njezin su-
prug i sin, obojica lijenici, sve to - "na neki nain razumiju."
Njezin je nain rada vrlo strastven pa je dr. Modi, koja ne posjedu-
je raunalo, provela stotine i stotine sati ispisujui Neobina ozdravlje-
nja rukom, ba kako inae vodi i biljeke o svojim sluajevima. "Ne
elim da sve ovo itko vidi na bilo koji nain koji bi se mogao kopirati,"
objanjava. Unato onome to naziva "ozbiljnom blokadom pisca",
ona radi na svojoj drugoj knjizi koja bi trebala biti objavljena sljedee
godine. U njoj e razmatrati "prirodu samoga Boga i samo Stvaranje.
I bit e vrlo uzbudljiva," smije se. Napominje da njezina dosad jedina
izdana knjiga nije nikakav prirunik za laike; u njoj ak i naglaava
potrebu obraanja Drutvu za istraivanje prolih ivota i terapije, te
navodi njegovu adresu i telefone. No, knjiga je ve postala nekom
vrstom Biblije, prelazi iz ruke u ruku i postaje katalizatorom za pozive
koje dr. Modi poinje primati iz svih dijelova svijeta. "Ljudi dolaze
ovamo i ostaju oko tjedan dana radi intenzivne terapije," kae.
Oslobaanje nekoga od opsjednutosti demonima nije jeftino; dr.
Modi naplauje jedan sat terapije stotinu i pedeset dolara, a jedan su-
sret s njom obino traje od tri do est sati. Pomnoite ovo sa deset do
dvanaest ovakvih susreta, koji e vam vrlo vjerojatno biti potrebni,
pa ete doi do iznosa rauna od etiri do pet tisua dolara. No, kako
dr. Modi naglaava, to je vrlo esto mnogo manji iznos od onoga koji
ljudi utroe tragajui za odgovarajuom medicinskom pomoi tijekom
znatno dueg razdoblja, i svejedno ne nalaze ozdravljenje kakvo nudi
njezin znatno krai i intenzivniji rad s pojedincem.
Iako dosad nije izvodila nikakva slubena i dugoronija praenja
i istraivanja dosadanjih iscjeljenja, dr. Modi je izradila usporednu
tablicu primarnih i sekundarnih emocionalnih i fizikih simptoma
svojih pacijenata. Nakon stotina "neobinih iscjeljenja", dr. Modi za-
kljuuje: "Svaka je bolest zapravo bolest due i - uz Boju pomo -
moemo izlijeiti sve."
35. POGLAVLJE
Paranormalni ivotopis
Benvenuta Cellinija
Jesu li svemirske sile spasile
velikog renesansnog zlatara?
J ohn Chambers
Jednog je oblanog dana sredinom svibnja 1539. godine Benvenuto
Cellini, najvei talijanski zlatarski umjetnik, leei na nekom vlanom
sanduku u tamnici dvorca Sant' Angelo u Rimu, vrsto odluio: poi-
nit e samoubojstvo.
Jednom je ve uspio pobjei iz zatvora, spustivi se niz zidine dvor-
ca konopcem; izradio ga je od prljavog posteljnog rublja, rasparanog
na trake, a pri doskoku na tlo slomio je nogu. Uspio se nekako dovu-
i do kue jednog od svojih uglednih prijatelja, no ovaj ga je gotovo
istoga trena izdao, pa su ga u lancima vratili u zatvor.
Ovaj put su ga smjestili u eliju znatno loiju od one prve; bila je
duboko pod zemljom, posve mrana i vlana, tako da je leaj bio sa-
svim natopljen vodom to je uporno kapala sa stropa; suneva bi
svjetlost kroz uzani prozori razbila mrak tamnice na samo sat i pol
dnevno. Golemi pauci i neki odvratni crvi gmizali su posvuda. Zbog
slomljene noge dugo je morao puziti po blatnjavu tlu do drugoga kuta,
da se olaka.
Za ovjeka Cellinijeva ivog, aktivnog duha i gotovo vulkanskog
temperamenta bio je to ivi pakao. Zato i jest odluio da e si oduzeti
ivot. Samo, u ovom je mranom i praznom prostoru bilo teko iznai
na koji nain. Ogledao se bolje oko sebe i kasnije u svome ivotopisu
zapisao sljedee:
Uzeo sam i nekako uspravio drveni balvan to sam ga ondje
pronaao; znao sa da e mi zdrobiti glavu namjestim li se kako
treba ispod njega, da e mi posve sigurno raznijeti mozak; i kad
sam itavu zamisao izveo u djelo, te mu se pribliio da ga po-
maknem, odjednom sam osjetio da me zadrala i unazad po-
vukla neka nevidljiva sila, i to tolikom snagom da me odbacila
skoro dva metra unazad; obuzeo me takav uas da sam ostao
leati na tlu, polumrtav od straha. I leao sam tako od zore pa
sve do devetnaeste ure, kada su mi donijeli hranu.
A kad je Cellini otvorio oi, nad njim su stajali sveenici; drali su da
je mrtav. Tamniar ili katelan, netko se od njih dvojice saalio na nje-
ga i poslao mu novi madrac. Te se noi nakon dugo vremena ispruio
na njemu i "poeo tragati po svome sjeanju, kako bih shvatio to me
to moglo tako grubo odvratiti od nauma da se ubijem; zakljuio sam
da je to morala biti neka boanska snaga i moj dobri aneo uvar."
Nevjerojatni san kojega je usnio iste noi kao da je potkrijepio ta-
kav zakljuak. U snu je "susreo predivno bie u obliju prelijepa mla-
dia, koji je uzviknuo kao da me htio ustraiti: "Zna li ti tko ti je
posudio ovo tijelo, to si ga htio unititi prije no to mu je dolo vrije-
me?!" Cellini mu je odgovorio da je "prepoznao sve stvari kao darove
od samoga Boga prirode." No, to nije umirilo prekrasnoga momka:
"Kae da potuje Njegov rad, ono to je On stvorio svojom rukom,
a opet to eli unititi? Predaj se Njegovom vodstvu i nemoj gubiti nade
u Njegovu preveliku dobrotu!" Bilo je jo mnogo toga, opisuje Cellini,
izreenog "rijeima udesne djelotvornosti, od kojih se sada mogu
prisjetiti moda samo tisuitog dijela."
Ovaj je susret u snu Cellinija potaknuo na pravo stvaralako ludilo.
Poeo je mijeati usitnjeni i istucani kamen s vlastitom mokraom,
da bi dobio tintu. vakao je trijee s drvenih vrata svoje elije kako bi
od njega izradio pera za pisanje. Po rubovima svoje Biblije ispisao je
dugaku poemu, opisujui u njoj kako njegovo tijelo otro kanjava
njegovu duu, jer je poeljela otii isuvie rano.
Ovo ga je natjeralo da se iznova prihvati i same Biblije. Cellinija
je zapanjilo ono to je proitao: "S dubokom sam udivljenou," napi-
sao je, "otkrivao silu Duha Bojega u svim onim jednostavnim ljudima,
to su tako ustrajno i tvrdokorno vjerovali da e On ostvariti sve elje
to su izvirale iz njihovih srca." Zatoeni je zlatar odluio oponaati
te ljude. I im je donio ovu odluku, pie dalje: "U moju je duu navrlo
toliko snano oduevljenje ovakvim mislima o Bogu, da sam posve
zaboravio i na okolinu, i na svoja dosadanja strahovanja; dane sam
radije provodio pjevajui psalme i razne druge pjesme koje su slavile
Njegovu boanskost."
Cellinijevo je zatoenitvo u tamnici dvorca Sant' Angelo bilo jo
daleko od okonanja. Tijekom toga vremena bilo je jo trenutaka oa-
ja, no, kod svakog od njih kao da bi se iznova pojavila neka udesna
intervencija. I konano se naao na tratini ispred zatvora - iscrpljen
i slab, ali grozniavo radostan Cellini, sada slobodan ovjek i potom
vrstan, proslavljeni obrtnik u raskonim, posljednim brilijantnim
desetljeima velike talijanske renesanse.
Postojanje boanske zatite u njegovu ivotu, kao da je Celliniju
bilo objavljeno od prvih trenutaka njegova ivota; rodio se u Firenzi
1500. godine, a ondje je i preminuo 1571. godine. Kad mu je bilo svega
tri godine podigao je s tla smrtonosnog korpiona i prouavao ga
drei ga ruicama, posve nesvjestan ikakve opasnosti. Otac mu je sav
izvan sebe klijetima uklonio opasnost iz ruku i djearac je nekim
udom ostao neozlijeen. Obitelj je tu prigodu iskoristila da bi prosla-
vila ovaj "dobar znamen". A kad je Cellini imao pet godina, otac je
otkrio dadevnjaka usred ognjita, "koji je plesao na najuarenijim
komadima ugljenja," i pozvao maloga Benvenuta da ga vidi. U ono se
doba vjerovalo kako dadevnjaci ive u vatri, te se dralo pravim u-
dom i vidjeti kojega od njih. Vjerojatno je Cellini kasnije itavoga
ivota ovaj dogaaj drao simbolinim za svoju vlastitu jedinstvenu
sposobnost, da neokrznut proe kroz sve vatre raznih ivotnih nedaa.
Dali su ga u nauk najcjenjenijem ondanjem majstoru zlataru; Ce-
llini je i sam stekao ugled nadarenog i dobrog obrtnika s originalnim
zamislima, ali i svaalice i bundije. Nikada se nije prestajao svaati
s bogatim i monim plemenitaima, ali i svima drugima koji bi naili.
ak je u takvoj jednoj svai poinio i nehotino ubojstvo (iz opravda-
nih razloga, kako je uvjeravao samoga sebe). Njegova svaalaka, vru-
a, prijeka i teka narav dovodile su ga do izgona iz mnogih gradova
u kojima se pokuavao skrasiti; tijekom ivota gotovo da je obiao
itavu Italiju u svim smjerovima, uzdu i poprijeko, a neko je vrijeme
pokuao ivjeti i u Francuskoj. Bio je iznimno traeni majstor; pozi-
vali su ga na dvorove da bi ondje izraivao umjetnike zlatne pred-
mete poput novia, medalja, medaljona, ponekad i skulptura, i to
kako za svjetovne, tako i za crkvene naruitelje.
Kao da ga je nadnaravno pratilo u ivotu, kao da nikada nije bilo
daleko od njega. Tako se u jednoj naputenoj rimskoj areni 1532.
godine, i to u pono, zajedno s jo nekolicinom pokuao obratiti du-
hovima. S njim su jo bili arobnjak koji se bavio zazivanjem duhova,
njegova dva pomonika i jedan nevini djearac od kakvih dvanaestak
godina, koji im je trebao da bi zaveo duhove mrtvih. Jer, njih je Ce-
llini samo htio priupitati hoe li ponovo vidjeti svoju dragu - prostitut-
ku Angelinu (reeno mu je da hoe, za mjesec dana, a tako se i dogo-
dilo). Za svoje su muke ovi lovci na duhove jo bili nagraeni i dvjema
vizijama - milijuni demona poeli su uokolo urlati i zavijati, a zatim
su arenu obavili visoki, uareni plamenovi. Bila to halucinacija ili ne,
svi odreda su se razbjeali svojim kuama vritei od uasa - barem
tako pie Cellini u svome ivotopisu.
Slika 35.1: Cellinijeva slavna soljenka, izraena od zlata, mjedi i ebanovine,
prikazuje Neptuna i enu to se odmie od njega.
1535. godine teko se razbolio i tjednima lebdio izmeu ivota i
smrti. Tijekom tog razdoblja svake mu se noi inilo da se estoko
bori sa samim Haronom, koji je prema grkome mitu prevozio due
mrtvih preko rijeke Stiks do podzemnog svijeta. Cellini je to ovako
opisao: "Do mojega je kreveta svake noi dolazio nekakav odvratni
starac i pokuavao me silom prebaciti u veliki amac, kojega je imao
uza se." ak i kad se Cellini opratao od okupljenih prijatelja, "taj me
starac zgrabio za ruku i divljaki me povukao prema sebi. Zavapio sam
elei da mi netko pomogne, jer me pokuavao ugurati u svoj amac."
Ipak, Cellini se polako poeo oporavljati i "tek kada je starac to primi-
jetio, prestao mi je dosaivati kao dotad; no, i kasnije mi se ponekad
znao pojaviti u snovima."
Cellini nije odustajao ni od svojih svaa, ak i s najmonijim o-
vjekom Italije onoga doba i njegovim kratkotrajnim poslodavcem,
papom Klementom VII. Vjerojatno je zbog toga i bio zatoen 1538.
godine u tamnici Sant' Angelo - najvjerojatnije zbog izmiljenih optu-
bi, gdje je i doivio ono udesno spasenje od samoubojstva. No, taj
njegov spas zahvaljujui anelu uvaru nije oznaio kraj potekoa-
ma. Katelan, bijesan zbog toga to Cellini djeluje sretnije i od njega
samoga, naloi da ga se ovaj put smjesti
u jo dublju i prljaviju tamnicu. Bio je
toliko srdit da se Cellini (ija je slomlje-
na noga u meuvremenu zacijelila, jer
"sam toliko esto sanjao da me aneli
posjeuju i pomau mi") pobojao kako
e ovoga puta zavriti u zloglasnom di-
jelu tamnice zvanom Sammabo, gdje
su zatoenici "bili smjeteni na dno du-
boke jame, unutar samih temelja dvor-
ca." Dospjevi ipak u slinu, samo dru-
gu eliju, obuzela ga je tolika navala
radosti da "sam tijekom cijeloga tog pr-
voga dana slavio Boga, a srce mi je drh-
talo od radosti, prepuno vjere i nade."
Ovo je katelana izbezumilo jo vie.
Naredio je da Cellinija opet vrate u nje-
Slika 35.2: Portret renesansnog
zlatara Benvenuta Cellinija.
govu staru eliju i izdao zapovijed da ga se pogubi, pobrinuvi se da
ova njegova odluka dospije do uiju zatoenika. Zauvi to mu se
sprema, klonuo je ak i Cellinijev snani duh; on po drugi put odlu-
i kako je bolje ubiti se sam, negoli ekati na krvnikovu ruku. "U tom
trenutku oaja," napisao je, "iznova mi je prilo ono nevidljivo bie
koje me i prvi put sprijeilo u namjeri da se ubijem; i dalje nevidljivo,
ono mi jasnim glasom progovori i protrese me, i podie me sa tla
govorei: "Jao, siroti Benvenuto - brzo, brzo se obrati Bogu svojemu
uobiajenim molitvama, i zazovi ga glasno, to glasnije!" U svome
oaju i zbunjenosti, navodi Cellini dalje, "pao sam na koljena i kao
sumanut poeo naglas izgovarati onih nekoliko svojih molitava; nakon
toga sam izrekao Qui habitat in adjutorio, te se u mislima priestio u
tom prostoru ispunjenom Bogom; tada mi onaj jasan i milozvuan
glas ree: 'Idi sad, odmori se i nemoj se vie bojati!'"
Sljedeega dana katelan nije mogao objasniti ni samome sebi zbog
ega je ukinuo svoju svega dan ranije izdatu zapovijed - naredbu za
Cellinijevo smaknue.
A ovaj je za to vrijeme zapao u jo vei vjerski zanos i stanje izmije-
njene svijesti. Bila je to pozornica pripremljena za novi susret s nad-
naravnim. U trenucima strave znao je preklinjati svog anela uvara,
za kojega je drao da je stalno uz njega, neka mu dopusti da barem
jo jednom, po posljednji put vidi sunev sjaj; probudivi se jednoga
jutra u iznimno mranoj tamnici, isto je zamolio i samoga Boga - ne-
ka mu omogui takvu nagradu.
Istoga trena, njegov ga je nevidljivi aneo "poput kakvoga vrtloga
vjetra zahvatio i podigao gore, a zatim me odnio u neku golemu pro-
storiju gdje mi se ukazao i uinio vidljivim; prikazao mi se u ljudskom
obliju, kao mladi kojemu jo ni brada nije poela izbijati; bio je neo-
pisivo lijepa, ali stroga i namrtena lica." Bez rijei je poveo Cellinija
"kroz neka malena, niska vrata" i izveo ga u uzanu uliicu te ga uputio
da se uspne spiralnim stubama. Kad je to i uinio, zlatar se naao "...
u podruju prepunom suneve svjetlosti... sve dok nisam otkrio itavu
Sunevu sferu. Jaina njegovih zraka nagnala me da u prvi tren sklo-
pim oi; no, postao sam svjestan toga da inim krivo, pa sam ih iznova
irom otvorio i vrsto se zagledao u samo Sunce, govorei mu: 'O ti,
Sunce moje, za kojim sam toliko strastveno uzdisao! Neka me tvoje
zrake i oslijepe kad ionako drugo ni ne elim gledati oko sebe, osim
tebe!'"
Zrake su se stale iriti na jednu stranu i dok je Cellini gledao, "us-
red tog bljetavila oblikovao se lik samoga Krista, razapetog na kriu,
sainjen od iste tvari kao i Sunce." Nakon toga se pojavila i Majka
Boja, drei djetece u naruju, dok su je pratila dva neizrecivo li-
jepa" anela. "Ovo udesno prikazanje ostalo je preda mnom neto
vie od pola etvrtine sata; zatim se rasplinulo i iznova sam bio od-
nijet u svoj mrani i vlani stan," navodi Cellini. S ovog je udesnog,
bestjelesnog putovanja prema suncu donio i malu uspomenu: trajni
svjetlosni trak oko glave. No, ova "aureola slave", pie Cellini, "posta-
je vidljiva svim onim ljudima kojima je sam odluim pokazati; ali,
takvih se kasnije nalo doista malo."
Moda je i katelan vidio ovu aureolu
pa stoga promijenio miljenje. U svakom
sluaju, ubrzo nakon ovoga dogaaja
Cellini je bio puten iz tamnice.
Zlatar i umjetnik i nadalje se tijekom
ivota susretao s nadnaravnim. Ali, njego-
vi ga aneoski vodii nisu nikada naputa-
li, to se najjasnije pokazalo u jednom
vanom trenutku, prilikom spaavanja
od propasti njegova majstorskog rada,
najveeg i najljepeg djela koje je izradio.
Bilo je to Cellinijevo umjetniko sa-
vrenstvo, zvano Perzej dri glavu Medu-
ze (1545. - 1554.), veliki bronani kip
koji se i danas moe vidjeti u Firenci, u
Loggia dei Lanzi.
Nitko nije ni pomiljao da bi Cellini
bio u stanju izraditi tako savrenu bron-
anu statuu, i to ovolike veliine. Ne
samo to je u Italiji esnaestoga stoljea
bila upitna tehnologija za izvoenje
ovakvog poduhvata, nego su i Cellinije-
vi neprijatelji nastojali na svaki nain
Slika 35.3: Perzej likujui podie
odrubljenu glavu Meduze; Celli-
nijev kip visok je zajedno sa po-
destom oko 5,5 metara.
sabotirati njegov rad. U posljednjim tjednima ovoga njegovog veli-
kog uspjeha, u kojemu mu je pomagalo deset majstorskih pomonika,
Cellini je konstruirao golemu, visoku pe, neto posve novo za ono
doba, oko prototipa Perzeja od gline i voska. U posljednjim satima
izvedbe, ba kad se bronca poela otapati, Cellini je osjetio kako ga
"obuzima groznica najjaeg mogueg intenziteta." Siguran da e do
jutra biti mrtav, nagnao je samoga sebe da se odvue do kreveta, ostav-
ljajui svoje pomonike same usred najosjetljivijeg i najteeg zavrnog
dijela postupka.
Sljedea dva sata opisuje ovako: "Borio sam se s tom stranom
groznicom, osjeao sam da temperatura u meni raste i neprestano
sam uzvikivao: 'Osjeam da umirem!'", dok je njegova oajna domai-
ca nastojala prikriti suze. Iznenada, kae nam Cellini, "ugledao sam
muki lik kako ulazi u moju izbu, tijela iskrivljena poput velikoga
slova S; on mi progovori povienim, ali alosnim glasom, poput ne-
koga tko ljudima objavljuje njihove posljednje trenutke. Ree mi: 'O,
Benvenuto! Tvoj je kip loe ispao i nema nikakve nade da ga se moe
popraviti."
Zaurlavi od bijesa zbog tih rijei, Cellini je naglo iskoio iz poste-
lje, brzo na sebe nabacio odjeu i odjurio u radionicu. Ondje je zate-
kao svoje pomonike; utueno su se okupili oko pei, jer se na njihov
uas istopljena bronca u pei poela prerano zgunjavati.
Cellini posta siguran da je neki od njegovih pomonika izvrio
sabotau cijeloga postupka; snagom Herkulesa on iznova izdade na-
loge i sam poe nadzirati pe. Natjera ih da pojaaju vatru donosei
brda suhe hrastovine, naslagane na suprotnoj strani ulice; pe se iznova
zaari, a bronca opet poe taliti. Uto mrano nebo zaprijeti kiom,
koja bi zasigurno opet rashladila pe; Cellini naloi da se sva vrata,
prozori, otvori u radionici hermetiki zatvore zavjesama i krpama.
Tada grunu silna eksplozija i s vrha pei suknu plamen; rasprsnuo
se pokrov pei, a otopljena, vrela bronca poe istjecati odozgo! Sve se
inilo izgubljenim - sve dok Cellini u nastupu razbjenjela nadahnu-
a ne zapovijedi momcima da ubacuju u pe sve drveno ega se u
prostoriji dohvate - sve njegove posude, tanjure, ploe... Uspjelo je:
ova je strategija djelovala: bronca se opet poela pretvarati u tekuu
smjesu i ubrzo je itava statua bila ispunjena njome do savrenstva!
Za divno udo, iskoristili su ba sve zalihe bronce koje su imali, u ra-
dionici vie nije ostalo ni etvrt kilograma, a statua je u svome kalupu
bila oblikovana i cijela - savrena i potpuna, itava, osim vrka Perze-
jeva nonog palca!
Ne samo to Cellini vie nije osjeao nikakve groznice, ve se ni-
kada u ivotu nije osjeao bolje! Je li pojavljivanje onoga lika u obliku
slova S bila jo jedna od manifestacija njegovog anela uvara? Ili je
za sve bila zasluna Cellinijeva neizmjerna stvaralaka snaga i mata?
Ili su - kako mu je kasnije sva presretna natuknula njegova domaica
- moda oni udarci i razbacivanje njegovih stvari po sobi, to ih je ula
nakon to je on onako napola odjeven odjurio u radionicu - prestra-
ili tu groznicu i istjerali je iz njega? Kakvo god pravo objajenje bilo,
Cellini je u ivotopisu napisao ovo o tim stranim satima: "Ne mogu
se prisjetiti da sam ikada u svome ivotu veerao s veim uitkom i
zadovoljstvom!"
36. POGLAVLJE
Dostojevski i spiritualizam
Je li pisac Zloina i kazne
imao osobni uvid u onostrani svijet?
J ohn Chambers
U romanu Braa Karamazovi, remek - djelu velikog ruskog romano-
pisca i noveliste devetnaestog stoljea Fjodora Dostojevskog, Ivan
Karamazov pripovijeda priu o ateisti; kako nije vjerovao u ivot po-
slije smrti, Bog ga je, kada je umro, osudio da u znak pokajanja pje-
ice prijee vie od milijun kilometara. Colin Wilson ovako je poku-
ao dovriti ovu pripovijest u svome radu Okultno: "Ateist je prvo
polegao na cestu i odbijao se pokrenuti iduih milijun godina; no, na
kraju se ipak s mukom podigao te poeo nevoljko pjeaiti. A kad je
konano preao sve te silne kilometre i kad su ga primili u Raj, odmah
je objavio da bi se isplatilo pjeaiti i jo pet puta toliko za svega pet
minuta Raja."
Sam Dostojevski je iskusio vizije o Raju koje su bile gotovo jedna-
ko ekstatine. Pojavljivale su se pred njim u obliku "ekstatinih aura"
- naglih pranjenja elektrokemijske energije, kakva oznaava poetak
epileptikog napada. Jedna od tih ekstatikih aura (a Dostojevski ih
je imao na stotine tijekom ivota) naila je u noi izmeu Uskrsa i
Uskrnjeg ponedjeljka; opisao ju je u svom tajnom dnevniku ovako:
"Osjetio sam... da se Raj spustio na Zemlju i upio me. Ja sam uistinu
vidio Boga i bio Njime proet. Da, Bog postoji!... povikao sam, i vie
se niega ne sjeam... Ne znam je li ova blaenost potrajala nekoliko
sekundi, sati ili minuta, no dajem rije da je ne bih mijenjao za sve
uitke koje ivot moe pruiti."
Prije vie od stotinu godina, 5. i 6. travnja 1743. godine - udno,
ali takoer tijekom uskrnjih blagdana - jo je jedan svjetski poznati
Slika 36.1: Ruski pisac Fjodor Dostojevski, ija su
intenzivna spiritualna iskustva ukljuena u nje-
govo djelo.
pisac povjerio svome tajnom dnevniku vlastito iskustvo s ekstatikom
aurom, moda jo spektakularnije i mistinije od onoga koje je imao
Dostojevski. Bio je to Emanuel Swedenborg (1688. -1772.), vedski
vidovnjak, znanstvenik i pisac, koji je ustvrdio da je tada obavio iz-
ravnu mistiku komunikaciju izmeu naega svijeta i spiritualnog
carstva, zahvaljujui emu je mogao potvrditi da je Krist istiniti, pra-
vi Bog.
Medicinski istraivai Elizabeth Foote-Smith i Timothy J. Smith
piu: "Nasreu, Swedenborg je upravo tijekom kritinih godina - od
1743. do 1744. - biljeio svoje snove (to nije bilo namijenjeno objav-
ljivanju i javnosti), te je puhih dvadeset godina vodio svoj Duhovni
dnevnik, koji je stoga nabujao do itavih pet tomova... Na temelju
vlastitog svjedoanstva, Swedenborg je imao viestruke simptome
epilepsije, ukljuujui ovdje karakteristinu auru, padanje, gubitak
Slika 36.2: vedski znanstvenik, filozof i istraiva
spiritualnog svijeta Emanuel Swedenborg takoer je
imao vizije nalik onima kakve je iskusio Dostojevski.
svijesti, konvulzije, vizualne i zvune halucinacije te stanja zapadanja
u trans."
I Swedenborg je, kao i Dostojevski, one trenutke prije epilepti-
kog napada opisao ovako: "U umu i u tijelu stvarala bi mi se neka vrsta
svijesti o neopisivoj blaenosti; da je bila tek neto viega stupnja,
mislim da bi mi se tijelo rastopilo u istome blaenstvu. Bilo je to u
noi izmeu Uskrsne nedjelje i ponedjeljka, a potrajalo je tijekom
itavog Uskrsnog ponedjeljka."
Swedenborgove vizije Raja, koje su mu u pero diktirali aneli, kao
i osobna oskustva prikupljena tijekom brojnih astralnih putovanja,
opisana su na brojnim stranicama njegova dnevnika; najozbiljnije su
ih shvatili i poznati pisci devetnaestog stoljea kao to su Blake,
Emerson, Coleridge, Carlyle, Henry James Sr., Tennyson, Browningo-
vi, Oliver Wendell Holmes, Thoreau, Goethe i mnogi drugi.
Jesu li Swedenborgovi neortodoksni opisi vie stvarnosti doista
mogli biti proizvod nekontroliranih elektrokemijskih pranjenja to
su bjenjela njegovim mozgom (prema strunoj literaturi, ekstatike
aure obiljeene su "intenzivnim zanosom i neizrecivim blaenstvom
to proima itavu osobu, osjeajem da e joj toga trena biti objavljene
i razjanjene sve tajne svemira")? Ili, ako su njegove vizije doista bile
prave vizije, ili samo djelomino elektrokemijskog podrijetla, znai li
to da su i epileptiki napadaj i Fjodora Dostojevskog takoer omogui-
li ruskom piscu pogled kroz vrata kakva opisuje Blake, i uvid u "gole-
mi svijet uitaka, to obuze mi svih pet osjeta"?
I, jesu li ove kratkotrajne, ali ekstatine vizije drugoga carstva, tu
i tamo ipak znale proviriti i u romanima i kratkim pripovijetkama
Dostojevskog?
No, prije svega: tko je uope bio Fjodor Dostojevski?
Bio je to ovjek iji je ivot bio gotovo uasavajue prepun raznih
potresa i nevjerojatnih duevnih patnji. Sve ga je to uinilo snanijim,
ali ga i dovodilo u svakodnevne stresove.
Otac Fjodora Dostojevskog bio je osiromaeni lijenik, zaposlen
u moskovskoj bolnici za sirotinju; no, kad bi se vratio s posla, tiranizi-
rao bi svoju malu obitelj. Ubila su ga trojica njegovih kmetova pod
okolnostima koje su do danas ostale nerazjanjene, i to kada je Fjodor
imao petnaest godina. Dostojevski je mrzio svog oca, i stoga se u sebi
osjeao krivim za njegovu smrt. Pitanje ubojstva oca provlai se kroz
dosta njegovih djela.
No, oekivalo ga je i gore. Upisao se u Vojnu inenjerijsku kolu,
koju je mrzio iz dna due; zavrio ju je i obavljao svoje dunosti, a u
slobodno se vrijeme bacao na svoju pravu ljubav - pisanje. Uspjeh je
postigao ve svojim prvim romanom, Bijedni ljudi. Tada ga je privukla
politika, i to radikalna, tako da je poeo redovito posjeivati sastanke
tajne udruge koja je promicala ideje Saint-Simona i Fouriera. Zbog
toga je 1848. godine uhien zajedno sa svojim prijateljima i osuen
zbog raspaavanja protureimskih letaka.
Presuda je bila ozbiljna - osam godina tekoga rada u Sibiru (ka-
snije ju je car smanjio na etiri godine), no prema rijeima Vladimira
Nabokova, "i prije nego to je zatoenicima bila proitana presuda,
proli su kroz monstruozno okrutni postupak." Jer, Dostojevskom i
prijateljima su rekli da su osueni na smrt te ih izveli na gubilite,
ravno pred streljaki vod. Privezali su ih za stupove. I on je, kao i svi
njegovi prijatelji, bio siguran da ih od smrti dijeli tek koja minuta. A
tada se pojavio carski slubenik i objavio da im je smrtna kazna prei-
naena u zatvorsku. Nabokov pie da je ovo uasavajue iskustvo sra-
motne egzekucije imalo znatnih posljedica. "Jedan od njegovih pri-
jatelja skrenuo je umom, a na dui Dostojevskoga ostao je dubok oiljak
zbog svega to je proivio toga stranog dana."
Idue je etiri godine Dostojevski, dakle, proveo u Sibiru kao osu-
enik na teki rad. 1854. godine su ga primorali da odslui vojni rok
u azijatskom paklu imenom Semipalatinsk. 1858. godine se oenio i
vratio u St. Petersburg, zapoevi buran i aktivan ivot mladoga pisca,
novinara i urednika. No, ena mu je ubrzo umrla, pa se po drugi put
oenio svojom tipkaicom. 1860.-tih i 1870.-tih godina je objavio svo-
je najvee romane: Ponieni i uvrijeeni (1861.), Zapisi iz podzemlja
(1864.), Zloin i kazna (1866.), Kockar (1867.), Idiot (1868.), Bjesovi
(1871.), utokljunac (1875.), Dnevnik pisca (1876.-80.) i Braa Kara-
mazovi (1880.).
Tako je stekao slavu, ali ne i previe sree. Robijanje mu je slomilo
zdravlje; nakon zatvora je trpio teke napadaje epilepsije. Postao je i
strastveni kockar, tako da je s vremena na vrijeme znao prokockati i
posljednju rublju. Veliki se pisac sukobljavao sa svima. Kako je Marc
Slonim napisao o njemu, "povrh svega toga bili su tu njegovi ekstati-
ki uzleti, putena iskuenja tijela i lutanja njegove izmuene due u
potrazi za Bogom, skladom i istinom." Preminuo je u dobi od ezdeset
godina.
Imajui u vidu ovakav ivot, nee nas iznenaditi to su romani Do-
stojevskog prepuni izmuenih, oajnih, strastvenih i rascijepljenih
dua. Ipak, neka duhovna svjetlost - za dobre i zle - kao da sramelji-
vo treperi u svim tim odrpancima. Oni znaju da imaju slobodnu volju
i ne mogu podnijeti tu spoznaju. George Steiner kae: "Oni stoje na
samom rubu, na granici carstva slobode; njihov ih sljedei korak mo-
ra ili odvesti na put k Bogu, ili survati u bezdan samoga pakla." Sama
je narav likova u romanima Dostojevskog rastrzana i rascijepljena; kao
da su njihove due usitnjene na djelie, kao da ive u nekom blagom
epileptinom stanju, koje ih u svakom trenutku ostavlja otvorene
Bogu kao i Vragu. Steiner pie:
Viekratna vizija Dostojevskog kao da doputa slinosti s povre-
menim raspadanjem... a "duhovi" bi mogli biti manifestacije
ljudskoga duha, kada taj duh djeluje kao ista energija, odvajaju-
i se od jasnoe razuma ili vjere kako bi poveo izotreni razgovor
izmeu raznih djelia svijesti... Ono to je vano, to je intenzitet
i kakvoa samog iskustva, dodir to oblikuje prikaze prema na-
em razumijevanju... Dostojevski je svoje likove obavio pravom
zonom okultnih energija, silama koje se privlae i postaju jo
vee i svjetlije u svojoj pobjedi, te iz njih izbijaju odgovarajue
energije i prelaze u opipljiv oblik... U skladu s time, on nikada
nije podizao vrste prepreke izmeu svijeta kakvog obino per-
cipiramo svojim osjetilima i drugih, moguih svjetova.
Steiner usto citira i Merezhkovskyja: "Za Dostojevskog je pluralizam
svjetova bio - manifestirana istina."
Ipak, Dostojevski unato svemu nije vjerovao u spiritualizam. Za
njega je spiritualizam bio neki oblik "izolacije" koja je trivijalizirala
religiju kroz misticizam, dok je ono ega je svijetu doista trebalo bilo
- vie vjere u istinskom pravosljavlju. Moda je kanaliziranje duhova
i postojalo, ali dokazi o njihovu postojanju pokazivali su jedino to,
da duhovi postoje; oni nisu dokazivali da postoji Bog. Uostalom, du-
hovi su za njega bili trivijalni i beznaajni. 1875. godine su velikog
ruskog kemiara D. I. Mendeljejeva (1834.-1907.), slavnog po izradi
periodikog sustava kemijskih elemenata, postavili u St. Petersburgu
za predsjedatelja Povjerenstva, koje je trebalo istraiti neke optube
za bavljenje spiritizmom. Dostojevski je u svojim novinama odmah
objavio rat spiritizmu, ali i Mendeljejevim metodama rada, za koje je
mislio da su povrne i manipulativne. Na kraju je konano izvjee
Povjerenstva grubo odbacilo spiritizam, proglaavajui ga tek svjes-
nom ili nesvjesnom prijevarom, to je zadalo velik udarac spiritizmu,
koji se osjeao desetljeima.
No, Dostojevski je na neki nain bio opinjen znakovljem i simbo-
lima spiritizma - a moda i kojeim drugim - i ova njegova opinje-
nost pokatkad proviruje iz njegovih romana. Profesor Ilya Vinitsky
sa sveuilita Pennsylvania, naiao je na snaan dokaz o utjecaju Swe-
denborga na Dostojevskog u njegovoj kratkoj prii Bobok iz 1873.
godine. Antijunak ove pripovijesti je mladi alkoholiar, pisac Ivan
Ivanovi, koji odlazi na pogreb svome daljnjem roaku, i tada, kako
pie profesor Vinitsky, "ostaje udubljen u misli na groblju, kada neoe-
kivano zauje cinian i frivolni razgovor meu mrtvima. Iz njega za-
kljuuje da ljudska svijest nastavlja svoj ivot jo neko vrijeme nakon
smrti fizikoga tijela, i traje sve dok se sama do kraja ne raspline."
Preminule osobe pritom komuniciraju samo pomou jedne jedi-
ne rijei, neugodne, grgljajue, onomatopejske rijei bobok. A zatim,
kae profesor Vinitsky, "mrtvi konano shvaaju da su osloboeni
ogranienja svojega zemaljskog tijela, i odlue se zabaviti priajui si
prie o svojim zemaljskim ivotima na 'gornjem katu' - to jest, o
doivljajima tijekom njihovih ivota." No, Ivan Ivanovi iznenada kih-
ne i mrtvi odmah utihnu (kako pripovjeda napominje - vie zbog
odbijanja da tako vane podatke i tajne podijele sa ivim ovjekom,
negoli zbog svoje zbunjenosti ili ega drugog).
Profesor Vinitsky vjeruje da je ova kratka pria zapravo polusati-
rian oblik prikaza ivota poslije smrti, kako ga je opisao Emanuel Swe-
denborg u svome djelu iz 1758. godine pod nazivom O raju, svijetu
duhova i o paklu, kako ih je vidio i uo Swedenborg. U njemu Sweden-
borg navodi da "nakon smrti ljudska dua prolazi kroz nekoliko stu-
pnjeva proiavanja svojih unutarnjih sadraja (dobrih ili zlih), te
kao ishod svega pronalazi svoju zasluenu i vjenu nagradu: raj ili
pakao." Prva dva stanja ovjeka nakon njegove smrti dogaaju se unu-
tar groba, a posljednje "za neke traje svega nekoliko dana, za druge
mjesecima, a kod nekih ak i cijelu godinu." U drugom stupnju ne-
staje i raspada se vanjski izgled ovjeka - nastupa truljenje, dok isto-
dobno "duhovi mrtvih postaju vidljivi i izgledaju ba kako su izgleda-
li i za ivota, samo to ih sada vie ne sputavaju nikakve ograde, tako
da sve ono to su za ivota uinili ili izrekli u potaji, sad izgovaraju
otvoreno i jasno; sada se vie ne boje da e izgubiti ugled kao to su
se bojali dok su bili ivi."
I u nekim drugim djelima Dostojevskog, postoje dokazi o tome
da je on poznavao Swedenborgov rad. U kratkoj prii San smijenoga
ovjeka, umanjeni pripovjeda kree na astralno putovanje u drugi
svijet, koji je zapravo alternativa i posve nalik Zemlji, koja se preobra-
zila u Eden. Utjecaj Swedenborga osjea se i u viziji zla, kako ju je
Dostojevski opisao u Zloinu i kazni. Prema rijeima poljskog dobit-
nika Nobelove nagrade za poeziju eslava Miloa, Svidrigajlovljev
jezoviti prikaz vjenosti ispunjene paucima, nalikuje nekim vizijama
Swedenborga kojima je ovaj opisivao pakao.
No, najsnanije se njegov utjecaj na Dostojevskoga vidi u izvrsnom
opisu oca Zosime u Brai Karamazovima. Sve to Zosima govori, po-
dudara se sa Swedenborgovim uenjima o duhovnom svijetu, poseb-
no misao da je pakao uvijek dragovoljno duhovno stanje.
No, stvarajui lik oca Zosime, Dostojevski ga ne pretvara tek u
glasnogovornika Swedenborgovih misli. U svojim je djelima muno
i oajniki traio odgovor na pitanje: postoji li Bog uope. A kroz oca
Zosimu, iznimno dobrog ovjeka i voljenog uitelja jedinoga doista
dobroga brata meu Karamazovima - Dostojevski nam, ini se, eli
poruiti kako njegov odgovor glasi - da.
37. POGLAVLJE
Victor Hugo i duhovi
Je li pisac Jadnika i Zvonara crkve Notre Dame
svoja nadahnua crpio iz drugih dimenzija?
J ohn Chambers
Meu brdima knjiga to se danas mogu nai na tritu ima i onih,
koje navodno predstavljaju vodie za kanaliziranje duhova, ili govore
o svemu - od drevnih misterija pa do suvremenog ponaanja i odnosa
u drutvu. Cilj im je, opet navodno, da nas na vrijeme upozore: bude
li naa vrsta i dalje nastavila sa svojim egoistinim, destruktivnim
stupanjem i ne bude li uinila svjesni napor da se uzdigne prema vioj,
duhovnoj razini, ne moemo se nadati da emo preivjeti. Nemateri-
jalna Bia Svjetlosti koja nam alju ovakve poruke, obino kau i da su
stigla kako bi nam pomogla izvesti taj prijelaz.
Za sve koji se intelektualno zanimaju za tajne Zemlje - ovo bi
moglo biti neto, to e teko progutati. Ne samo to je nemogue
dokazati djelovanje kanaliziranih izvora, ve je teko i ne pripisati im
razne znaajke posve subjektivno, posebno kada se i najbolji meu oni-
ma koji se time bave - sukobljavaju u stavovima. Naprimjer, vodii
dobitnika Pulitzerove nagrade za pjesnitvo Jamesa Merilla i oni Kena
Careya tvrde kako je jedino na planet u itavoj naoj galaktici nasta-
njen inteligentnim, fizikim biima.
Meutim, bestjelesna bia koja nam progovaraju kroz poznate ka-
nale kakvi su, primjerice, Barbara Marciniak i Patricia Pereira, tvrde
da itava naa galaktika doslovce vrvi mnogim milijunima inteligent-
nih oblika ivota, te da, premda veina njih nije fizika, jo uvijek ih
preostaje nekoliko milijuna koji jesu fiziki. tovie, duhovi - koji bi
trebali biti bolje upueni u stvar - esto se poigravaju s naim fizikal-
nim znanostima kakva je astronomija. Naprimjer, mnogi se predstav-
ljaju kao da dolaze iz itavog jednog sazvijea. No, im pomislimo
da jedno sazvijee sainjavaju sluajno grupirane zvijezde koje, prem-
da nam izgledaju sjajne i blistave, ostaju udaljene od nas i na tisue
svjetlosnih godina, ovakve nam se tvrdnje ine pogrenim besmisli-
cama.
Bilo kako bilo, ono to bi neki rado prihvatili kao potvrdu stvarno-
sti i misije ovih bestjelesnih bia, nedavno je iznenada iskrsnulo na
posve neoekivanom podruju - kod visoko cijenjenog pisca svjet-
ski poznatih romana Jadnici (koji je u obliku mjuzikla pod nazivom
Les Miz postao velika uspjenica na Broadwayu) i Zvonar crkve Notre
Dame (od kojega je Disneyeva tvornica snova proizvela sjajan dugo-
metrani crtani film).
Od 1853. do 1855. godine veliki je francuski pisac Victor Hugo, dok
je zbog politikog izgona ivio na Jersey Islandu u engleskom Kanalu,
zajedno sa svojom obitelji i prijateljima sudjelovao u brojnim spiriti-
stikim seansama, tijekom kojih se pojavilo najmanje 115 raznih
"bestjelesnih jedinki", koje su s nazonima razgovarale o raznim pita-
njima. Pritom se komunikacija sa svijetom duhova odvijala pomou
ploe sa slovima, koja bi odabirao mali klip (nekom vrstom pretee
dananje Ouidi ploe), a odgovori su navodno stizali i od slavnih
preminulih povijesnih i knjievnih linosti kakve su bile Galileo, Sha-
kespeare, Hanibal, Krist, Muhamed i Mozart; od mitskih ivotinja,
poput Balaamova magarca, Androklova lava ili golubice s Noine arke;
od apstrakcija, poput Ideje, Drame, Indije i Rusije; od drugih stvorova
iz svijeta duhova, koji su ustvrdili da nikada nikome nisu oduzeli i-
vot, ukljuujui ovdje i Sjenu iz groba, Smrt te arkanela Ljubav; od
izvanzemaljaca s planeta Merkur i Jupiter, a pokatkad i od domaih
duhova s Jersey Islanda, kojima su pripadali ena u bijelom, Bezglavi
ovjek i Nemilosrdni uvar prolaza.
I ovo nije bilo nikakvo izolirano iskustvo. Poev od 1853. godine,
Francusku je preplavilo silno zanimanje za kanaliziranje ove vrste. Ono
se posebno privlanim uinilo viim klasama drutva, i to toliko, da
je pariki biskup (najvia osoba po hijerarhiji klera u Francuskoj ono-
ga vremena) bio primoran s propovjedaonice upozoriti na opasnost
od vjeitoga prokletstva za sve one, koji uznemiruju svijet duhova.
Moda Hugoa sve to ne bi ni privuklo, da mu u posjet nije dola jed-
na od njegovih bliskih prijateljica, autorica drame Delphine de Girar-
din, i nagovorila itavu obitelj Hugo da pokuaju "prizivati na ploi".
Nakon dva ili tri pokuaja, iznenada im se javio duh za koji se ui-
nilo da je duh Leopoldine, najstarije keri Hugoovih; utopila se prije
deset godina zajedno sa svojim suprugom, u devetnaestoj godini i u
visokom stupnju trudnoe. To je odmah privuklo Hugoa i ova ga
strast nee naputati pune dvije godine. Konano, u listopadu 1855.
godine, kada se niti jedno predvianje to su ga duhovi dali nije ispu-
nilo, te nakon to je uslijedilo ludilo Julesa Allixa, estog sudionika u
njihovim seansama, koji je zaprijetio da e pitoljem pobiti sve nazo-
ne i potom zapao u katatoniki trans, Hugo je prekinuo daljnje odr-
avanje bilo kakvih seansi.
No, ostao je uvjeren u postojanje svijeta duhova i jednako uvjeren
u to, da nikada neemo saznati mnogo o njemu. On nikada nije ostao
ravnoduan na brojnim seansama kojima je nazoio, samo to bi ga
neke uzbudile vie od ostalih. U prosincu 1853. godine, sam je na
seansi predvidio da e odgovor koji e dobiti glasiti "jedna od Biblija
budunosti." No, tijekom svojega ivota vrlo je malo govorio o ovim
iskustvima, bojei se posljedica
koje bi ona imala za njegovo knji-
evno i politiko djelovanje. Sto-
ga ove njegove zabiljeke (od ko-
jih je gotovo dvije treine
izgubljeno) nisu bile ni objavlje-
ne sve do 1923. godine, a i tada
samo djelomino. 1968. godine
izdava Jean Massin je objavio
proireno izdanje, i to u monu-
mentalnoj zbirci djela od osam-
naest knjiga, pod nazivom Oeu-
vres Completes de Victor Hugo.
Lako je biti skeptian glede
ovih njegovih seansi. Veina
znanstvenika misli da su njiho-
vi sadraji stizali iskljuivo, mo-
da i nesvjesno, iz uma samoga
Slika 37.1: Victor Hugo, najutjecajniji
pisac romantizma devetnaestog stoljea
i najvei pjesnik Francuske.
Hugoa, ovjeka iznimna duha, ili moda iz umova drugih sudionika,
koji su obino takoer bili nadareni i naitani ljudi. No, sada kad je
ovo reeno, priznat ete da se teko oduprijeti izvornosti i bogatstvu
mate svih tih poruka dobivenih od raznih duhova, iji su sadraji
oevidno iznenaivali i nazone. Evo kraeg pregleda:
Nazoni su imali vrlo uvjerljiv susret s "biima tree vrste" i ko-
municirali s izvanzemaljcem imenom Tyatafia, koji je stigao s
Jupitera, kao i s nekoliko stanovnika planeta Merkura. Merkuri-
janci su bili napola fizika, napola duhovna bia, te su u atmosfe-
ri svoga planeta lebdjeli u obliku ivih zraka svjetlosti.
Nazoni su gledali dok se na "ploi" obiljeavalo ne samo nekoli-
ko poruka, ve i iscrtalo nekoliko crtea (olovkom privre-
nom za klipi); to su izveli stanovnici Merkura, ali se sve teme-
ljilo i na mentalnim prikazima voljenih osoba, koje su sudionici
projicirali na plou. Glavni duh Merkurijanaca, koji je iscrtavao
crtee, ustvrdio je pritom da se zove Nicolas Flamel, te da je u
petnaestom stoljeu bio alkemiar, i - zaprepaujue - ovi su
crtei u sebi sadravali drevne alkemiarske formule koje navo-
dno mogu pomoi da se opiu Merkurijanci.
Pojavio se duh francuskog pjesnika Andrea Cheniera, kojega su
giljotinirali tijekom najkrvavijeg dijela Velike francuske revolu-
cije 1794. godine, te izdiktirao zavrne stihove svoje poeme koju
je napisao na dan svojega smaknua. Stihove, koji su posve nali-
kovali njegovim ostalim pjesmama, ovaj je duh diktirao kada
sam Victor Hugo nije nazoio seansi; inae, kritiari su upravo
zbog njih tvrdili da su sadraji tih seansi na Jersey Islandu proiz-
lazili iskljuivo iz Hugoova nesvjesnog uma, kao uma velikog
francuskog pjesnika. "Chenier" je u stihovima iznijetim tijekom
seanse opisivao odrubljivanje vlastite glave i to se dogaalo na-
kon toga.
Ploa je sama skladala glazbu, jer su klipi postavili na klavijatu-
ru pianina. Jedan od duhova koji su tada skladali bio je navodno
duh "Ocean", a drugi duh Wolfganga Amadeusa Mozarta.
Veliki je broj duhova za sebe ustvrdio, da su sjenke ivotinja koje
su u mitovima i legendama pomagale ovjeku; Androklov lav
potedio je Androklu ivot usred rimske arene, jer mu je taj kr-
anin ranije uklonio trn iz ape; Balaamov magarac, kojemu je
Bog podario mogunost da govori ljudskim glasom, vratio je
moabskog svetog ovjeka Balaama na pravi put; a golubica s Noi-
ne arke odvela je ono malo preivjelih na Zemlji nakon Velikog
potopa do njihova novog, isuenog odredita. Svi su ti duhovi
rekli Hugou da 'ivotinje ne mogu razmiljati, ali mogu nakrat-
ko ugledati Boga'; one su piscu prenijele vrlo suvremeno zami-
ljen propis o 'Pravima ivotinja i biljaka'; ustvrdile su pritom da
sve zvijeri, bilje pa ak i stijenje u sebi sadre due mrtvih, te da
se stoga prema njima treba odnositi s velikim potovanjem i lju-
bavlju. Hugo je punoga srca odmah prihvatio ova uvjerenja -
vratio je rakove u more, pustio da mu po imanju jurcaju sve vrste
divljih ivotinja i poeo zabranjivati rezanje i ubiranje cvijea.
Vie nikada nije utnuo ni kakav kamiak, to bi mu se naao na
putu, jer su mu duhovi rekli da su i oni orue kojim se slue due.
Okretna ploa kanalizirala je lava, koji je govorio lavljim jezikom
te komet koji je govorio jezikom kometa, pri emu se komet po-
sluio klipiem da bi nacrtao autoportret.
Duhovi su propovijedali doktrinu reinkarnacije ili metempsiho-
ze, koja ukljuuje prolaenje kroz ivote kao ivotinje, biljke,
kamenje te ljudska bia. Naim dobrim djelima i uzastopnim
reinkarnacijama moemo postati aneli, no samo jedan jedini
zao in moe nas iznova baciti na samo dno Velikoga lanca bia,
da se reinkarniramo kao kamen (duh - vodi pritom je spome-
nuo grenu Kleopatru, koja se reinkarnirala kao crv). Nastavila
se i personifikacija metempsihoze, saimajui prirodu same seobe
dua u etrnaest aforizama.
Duh koji je sebe nazvao Smrt zatraio je od Hugoa da napie
svoju oporuku, te da u njoj autorizira tono vrijeme kada se poje-
dini dijelovi njegovih biljeki sa seansi mogu objaviti - desetlje-
e po desetljee. Na taj e nain, objasnio je duh Smrt, posthumno
poeti pribliavati ovjeanstvu svijet duhova, u 'razdobljima
njegovih kriza, kada e sjenka prijei preko daljnjeg napretka
ovjeanstva, kada e oblaci zastrti ideale.' Duhovi mu rekoe da
e kritina godina, ona u kojoj e oblaci poeti zatamnjivati sud-
binu ovjeanstva, biti godina 2000.-ta.
Slavni general Hanibal iz Kartage, koji je u III stoljeu pr. Kr. sa
svojim etama na slonovima preao Alpe i zamalo porazio veliko
Rimsko carstvo, zadivljujuim je rijeima opisao svoj drevni
grad Kartagu, ikako je izgledala prije no to su je Rimljani sravni-
li sa zemljom.
Duhovi su pokatkad djelovali kao da se javljaju i govore iz samih
srca zvijezda, posebno dok bi opisivali svemir prepun 'blistavih'
zvijezda, koje su bile obvezne pomagati 'plauim' zvijezdama,
te 'svjetove nagrada', gdje su obitavale dobre due, koje su u svo-
jim posljednjim reinkarnacijama ivjele onako kako je i trebalo;
ovi su sretni svjetovi morali obvezatno pruati pomo 'svjetovi-
ma kazni', na kojima su obitavale due onih, koji nisu uspjeli u
svojim zadaama u prethodnim postojanjima.
I dok su se sudionici ovih seansi, zapanjeni svim tim porukama nasto-
jali sabrati i nekako sve osmisliti, morali su zakljuiti da je na svemir
ipak neko poprilino tmurno mjesto, jedinke su u njemu posvuda
bile zatoene u okove - kao stijenje, ili biljke, kao da su u nekom za-
tvoru odsluivale neumoljive kazne iz razloga koje nisu mogle spozna-
ti. "Va divljaki svemir je kanjenik Boga samoga," govori jedna od
duhovnih osoba u Hugoovoj poemi, dugakoj punih est stotina sti-
hova, pod nazivom to govore usta sjene. Napisao ju je 1854. godine,
a nadahnue za nju naao je upravo u duhovima. Na drugim mjesti-
ma iste poeme Hugo opisuje Zemlju pojmovima, koji nas podsjeaju
na bar za kojim sjedi pravi "ljam galaktike", krcat sadanjim, prolim
i buduim kanjenicima iz itava svemira, kakav smo mogli vidjeti u
prvom filmu iz niza Ratovi zvijezda:
Na vaem planetu punom tamnica stranih,
ondje grenici svemira svega ivjeti trebaju;
osuenici iz nebesa dolaze raznih, stranih,
zbijeni u stijene vae, u stablima se svijaju.
to uiniti u svezi s ovim stranim stanjem, s kakvim se veina meu
nama suoava u svemiru? Duhovi su savjetovali sudionicima preuzi-
manje potpune osobne odgovornosti, ali i posvemanje radovanje
ivotu. Duh koji je sebe nazvao Sjenom groba izrekao je nazonima
na seansi od 18. prosinca 1854. godine ovo:
Znate li to bih ja uinio da sam na vaemu mjestu? Traio bih
- sve ili nita; ustrajao bih na obilju svaega... Podjario bih go-
lemu glad, i silnu e, i jurio bih pijan kroz prostore meu sfe-
rama, pjevajui jezivu napitnicu o vjenosti - radosno, bljetavo,
krajnje drsko, ruku prepunih grozdova sainjenih od zvijezda,
lica obasjana mnogim suncima! Ne bih ostavio niti jednu jedi-
nu zvijezdu neizvrnutom, a na kraju toga banketa - onesvije-
ten bih tresnuo pod stol neba, sav blistav od svjetlosti!
Povjerujemo li Hugoovim duhovima, tada su mnogi od nas ve puto-
vali na ovaj nain raznim astralnim carstvima. Jedna od najudnijih
teorija koje su mu iznijeli duhovi na Jersey Islandu bila je ona o Homo
duplexu, Dvostrukom ovjeku. Inae, ovaj pojam, koriten u svome
latinskom obliku, opisuje osobe podvojene, dvojake naravi; no, du-
hovi s Jersey Islanda govorili su pritom o dvostrukoj prirodi ovjeko-
voj - jednom kao o stanaru koji nastanjuje svoje fiziko tijelo u svako-
dnevnoj empirijskoj stvarnosti tijekom budnih sati, te kao o putniku
u nefizika carstva u svom astralnom tijelu dok spava, pri emu je svr-
ha ovih putovanja prikupljanje fizikih snaga za nadolazei dan.
Duhovi zapravo opisuju neopisivo, kada govore kako nae astral-
ne duhove ispraaju na naa nona putovanja ovim rijeima: "Ustaj!
Dii se na noge! Pue dobar vjetar, psi i lisice zavijaju, posvuda je mrak,
priroda treperi i drhti pod biem Bojim! abe, zmije, crvi, koprive,
stijenje, pjeana zrnca ekaju na nas: ustani!"
Otkud li je samo izronilo sve ovo udnovato znanje? Gotovo svi
kritiari odgovaraju: od samoga Victora Hugoa. Hugo je priznao da
je mnogo od kozmologije duhova imao u glavi i prije no to je stigao
na Jersey Island, ali - ustrajao je - nikako ne i sve ovo. Sada znamo
da je on u potaji 1830.-tih godina prouavao i kabalistike spise, pose-
bno glavni meu njima - Zohar ili Knjigu obilja, a u Zoharu doista
ima osnova za panteistiku doktrinu duhova, to jest - da sva materi-
ja postoji u suivotu, samo obdarena razliitim stupnjevima duha
(koliina duha pritom odreuje koliko je "dobra" ili "loa" neka ma-
terija). A kada duh Smrt govori o divljoj i radosnoj jurnjavi kroz sve-
mir, zvui upravo poput krivovjernog dominikanskog sveenika Gi-
ordana Bruna (spaljenog na lomai 1600. godine), koji je ustrajao na
tome da moemo postii transcendenciju i osobno osloboenje samo
kroz strastveno junako djelovanje, kroz neku vrstu tenje da i sami
postanemo Bog sam, i to u svemu to inimo.
Upravo zbog uranjanja Victora Hugoa u okultne filozofije poput
Kabale, da niti ne spominjemo i njegovo zanimanje za mesmerizam
i hinduizam - danas dosta ljudi misli kako je i on, kao i Leonardo da
Vinci, mogao biti Veliki majstor Sionskog priorata. Sionski priorat
nikada nije postojao; no, jo zanimljiviji predmet istraivanja bi moglo
predstavljati pronalaenje one toke, u kojoj prestaje djelovati moni
genij i golemo znanje Victora Hugoa, a zapoinje udan i zadivljuju-
i (na neki nain moda i objektivno stvaran) svemir duhova s Jersey
Islanda.
38. POGLAVLJE
Zvuk i slike s one strane
Pioniri nove znanosti
- instrumentalne transkomunikacije
Bill Eigles
Pitanje - preivljava li ljudska svijest fiziku smrt ovjeka, i ako da
- na koji nain, zanimala je nau vrstu jo od pradavnih vremena.
Materija pritom nije zanimala ljude tek na akademski ili teoloki na-
in. Naprotiv, ljudska je vrsta dugo i na razliite naine tragala za
mogunostima komuniciranja s onima koji su izvrili taj prijelaz iz
zemaljskog ivota, u carstvo u kojemu se obitava nakon smrti, ma
kakvo ono bilo - sve u nastojanju da, izmeu ostaloga, doe do smi-
saonog uvida i utjehe, psiholokog zakljuka, savjeta za svjetovni i-
vot i/ili duhovnu mudrost.
Uistinu, taj poriv da se stupi u dodir s voljenima i prijateljima koji
su preminuli, bio je toliko neprekinut i strastven, da je povijest prepu-
na primjera i naina na koje se to pokuavalo - od slavnih proroita,
duhovnih medija, putujuih amana pa do Ouidi ploa i automat-
skog pisanja.
Meutim, zapadnjaka materijalistika znanost po tradiciji je za-
drala svoj nipodatavajui, pa ak i cinian stav prema svim ovim
pokuajima stupanja u dodir s mrtvima, i to iz vie razloga: posve
subjektivne naravi tih pokuaja; neprestane sumnje u arlatanstvo,
matu i postojanje snane osobne, elje te zbog potekoa da se uvede
bilo kakva znanstvena i istraivaka metoda, kojom bi se dobila neo-
visna potvrda. Zato je znanost, kao ishod svega, zapravo itav ovaj
predmet obavila "koprenom" koja poruuje: "Izvan mogunosti, a to
znai i poeljnosti da se dalje istrauje."
to se tie glavnih kretanja u kulturama, u njima se i nadalje odra-
la vizija seansi odravanih u mranim prostorijama u devetnaestom
i poetkom dvadesetog stoljea, s egzotinim medijima okupljenima
oko stola, te je ostala simbolom rada kojekakvih pohlepnih, mranih
tipova koji pljakaju obian puk.
Bez obzira na to, pojavljivanje suvremenih fenomena kakav je tele-
patsko kanaliziranje bestjelesnih jedinki, iskustva tik do smrti te istra-
ivanja prolih ivota i terapije oslobaanjem ljudi od duhova - sve
je to obnovilo rasprave o preivljavanju ljudske svijesti nakon smrti.
Sve je to istinito za ljude koji su ovo proli osobno i iskustveno, za obu-
ene istraivae koji nastoje ozbiljno obraditi ovo pitanje, kao i za one,
koje nain razmiljanja zbog prihvaanja New Age pokreta ini otvo-
renima za vjerovanje u takve pojave. Ostatak populacije, treba nagla-
siti, i dalje eka opipljivije i vidljivije dokaze za hipotezu preivljavanja
svijesti nakon smrti, prije no to e se ozbiljnije pozabaviti ovim pita-
njem.
Moda je to vrijeme upravo dolo.
Od sredine 1980.-tih godina omanja umreena skupina privatnih
eksperimentatora i istraivaa iz vie zemalja, poznata pod nazivom
Slika 38.1: Istraivaki ured udruge Meunarodna mrea za instrumen-
talnu transkomunikaciju (INIT).
INIT ili International Network for Instrumental Transcommunicati-
on, poela je koristiti uobiajenu elektroniku opremu kakvu pred-
stavljaju radio, televizor, telefon ili raunalo, da bi primila i zabiljeila
inteligentne signale u obliku glasa, slika i tekstova preminulih osoba
koje su se same predstavile, i ija je svijest, kako se ini, nastavila po-
stojati na bestjelesnoj razini postojanja. Ovi pojedinci ili takozvani
transpartneri bili su im najee nekadanji suradnici, prijatelji ili
voljene osobe, ali i druge osobe koje su izvrile prijelaz iz zemaljskog
u duhovni svijet.
Jedan od osnivaa INIT-a, vodei ameriki istraiva Mark Macy iz
gradia Boulder u Coloradu, i suautor knjige objavljene 1995. godine
pod nazivom Razgovori s one strane svjetlosti, danas tri puta godinje
objavljuje novosti s ovog podruja. Ranije je bio pisac knjiga vezanih
uz tehniku, a autor je i antologija o rjeavanju raznih globalnih pitanja.
Macy je 1988. godine prebolio rak debelog crijeva; izvukao se, ali se
otada njegov sustav vjerovanja vezanih uz Boga (bio je agnostik) i
smrt (koje se uasavao) iz temelja izmijenio. Nadahnut vlastitim iskus-
tvima, poelio je spoznati to se dogaa s nama kada preminemo; tada
je upoznao istraivaa i nekadanjeg industrijalca Georgea Meeka,
koji mu je pokazao osobno pismo vlastite supruge, to ga je primio na
svom raunalu 1991. godine - nakon njezine smrti.
Ovaj zapanjujui vrsti, materijalni dokaz postojanja ivota poslije
smrti toliko se dojmio Macyja, da je zajedno s Meekom poeo istrai-
vati novo podruje instrumentalne transkomunikacije (ITC), na ko-
jemu je Meek ve radio neko vrijeme. Zahvaljujui njemu Macy se
upoznao s ureajem za komunikaciju s duhovima, zvanim Spiricom;
zapravo je to bio set tonskih generatora, koji su emitirali zvuk zujanja
u trinaest tonova, a ovi su obuhvaali raspon zvukova kakve proiz-
vodi glas odraslog mukarca. Njega je po uputstvima Meeka 1980.
godine izradio i razvio pravi tehniki arobnjak, Bill O'Neil.
Prema izvjeima, Spiricom je omoguio O'Neilu da porazgovara
s velikim strunjakom i znanstvenikom NASA-e (National Aeronau-
tics and Space Administration), dr. Georgeom Muellerom, preminu-
lim 1967. godine. Kao da su O'Neil i dr. Mueller pritom bili u stanju
koristiti svoje kolektivne umove da bi preoblikovali nestabilan zvuk
zujanja ureaja Spiricom u glas, najsliniji onome kakav je Mueller
imao za ivota. Nakon nekog vremena taj je zvuk postao dovoljno
razgovjetan, da se kroz utiano zujanje ureaja mogao zabiljeiti ra-
zgovor koji su poveli O'Neil i Muellerov duh; pritom je glas potonje-
ga dosta nalikovao glasu robota, ali je bez obzira na to bio ispunjen
posve odreenom, ivom inteligencijom.
Ovo je iskustvo posve razbudilo Macyevu duhovnost, i nagnalo
ga da po prvi put u ivotu prizna postojanje Boga i besmrtnost ljud-
skoga duha. Otada je na fizika tijela poeo gledati kao na obina
prijevozna sredstva, kojima se koristimo da bismo se njima probijali
kroz gusti fiziki svijet tijekom naeg zemaljskog ivota. Shvaajui
tako fiziki ivot samo kao prijelazni stupanj postojanja, on je izgubio
svaki strah od smrti i uvjerio se kako sve nas ekaju mnoga, znatno
uzbudljivija iskustva s druge strane koprene.
Od tog je vremena Macy sve vie posveivao svoj ivot ITC-u: po-
kusima, pisanju i predavanjima diljem svijeta, govorei o podacima
koje su njemu i njegovim suradnicima prenijeli njihovi kolege - duho-
vi. To su obino bili nekadanji ITC- istraivai, koji su u meuvre-
menu umrli, ali su nastavili sa svojim radom, samo - s one strane.
Meu zadivljujue rezultate o kojima su izvijestili Macy i suradni-
ci, svakako pripada prijem stvarnih telefonskih poziva, i to od dr.
Konstantina Raudivea, europskog psihologa i ITC- istraivaa, koji
je umro jo 1974. godine. Macy je prvi put razgovarao s njim telefo-
nom u proljee 1996. godine, i to punih petnaest minuta, dok su nje-
govi suradnici iz Luxemburga sa Raudiveom u nekoliko navrata ra-
zgovarali i due. No, ovakvi telefonski razgovori nisu ogranieni samo
na profesionalne istraivae; prema dosad prikupljenim izvjeima,
radi se o spontanoj i znatno proirenijoj pojavi.
Naprimjer, glasovita amerika lijenica dr. Carolyn Myss, koja se
bavi energetskom medicinom, izvijestila ih je o tome, da ju je u pro-
sincu 1992. godine nazvao njezin indijanski aman i mentor, te joj
tijekom razgovora savjetovao da napie svoju ivotnu priu i objavi
je. No, nakon nekoliko tjedana rastuila ju je vijest da je njezin mentor
umro u susjednom gradu, i to - dva dana prije njihova telefonskog
razgovora.
No, ITC - kontakti nisu ogranieni samo na telefon, ve ee
ukljuuju i slike na televizoru te raunalne slike i prikaze tekstova.
Kontakti putem raunala, primjerice, esto se dogaaju nakon to
istraiva napusti ured ili svoj dom, prije ega je provjerio je li sva
oprema iskljuena. A kada se vrate kui, ponekad je njihovo rauna-
lo ukljueno, ili na disku nalaze nove pohranjene slike, ili tekst - iz-
ravna komunikacija od jedinke koju mogu identificirati, a javlja se s
one strane, iz druge razine.
O prvoj slici duhovne jedinke, to se pojavila na televizoru u boji,
izvijeteno je u listopadu 1995. godine. Povezuje se s njemakim
istraivaem, koji se jednoga jutra probudio sa svijeu o silnoj po-
trebi da odmah ukljui svoj televizor u boji i iskua novi pokus. Ve
je bio naviknut na primanje paranormalnih slika na svom crno - bi-
jelom televizoru, samo to bi ga uvijek prije toga telefonom nazvali
njegovi spiritualni kolege. Budui da ovaj put nije bilo nikakvog pozi-
va, istraiva je jednostavno ukljuio televizor u boji, te usmjerio
svoju digitalnu kameru na njegov zaslon. U tom se trenutku na nje-
mu pojavio lik vedskog pionira u ITC istraivanjima, Friedricha Ju-
ergensona, koji je preminuo 1987. godine; ostao je tako na zaslonu
pune 24 sekunde. Zauvi iz susjedne sobe glasan zvuk nalik lomlje-
nju plastike, istraiva je ustao i krenuo k njoj, pokuavi prije toga
Slika 38.2: Lijevo: fotografija vedskog pionira u ITC - istraivanjima, Friedri-
cha Juergensona. Desno: video - prikaz Juergensona, kakav se misteriozno
pojavio na zaslonu televizora njemakog istraivaa, premda je Juergenson
ve odavno bio mrtav.
bezuspjeno ostvariti i glasovni kontakt s likom na zaslonu. Uavi u
susjednu sobu, otkrio je da mu se raunalo ukljuilo - oito paranor-
malnim putem, dok se na njegovu zaslonu nalazila utipkana poruka
za njega, potpisana imenom Juergenson.
to je sve potrebno da bi se ostvario kontakt s preminulim osoba-
ma preko koprene to nas razdvaja? Macy naglaava da to nije toliko
pitanje suvremene komunikacijske tehnologije, ve da prije proizlazi
iz umova ivuih pojedinaca na Zemlji, koji se usko povezuju sa svije-
stima umova na finijoj, bestjelesnoj razini postojanja, i to u pozitiv-
nom, prisnom duhu suradnje. Ovo skladno vibriranje nazvano je
"dodirnim poljem", i predstavlja kljuni most, koji omoguava da
doe do medudimenzionalne komunikacije sa svijetom duhova. Pre-
ma podacima koje su primili tijekom brojnih dodira ITC - vrste, ova
se pojava moe znatno osnaiti "radom na unutarnjem ivotu, na
vjenom sreditu," to je ishod "ujedinjene suradnje ljudi kojima je
stalo, i onih ija nastojanja podupiru u ITC - krugovima."
Ustvari, kolege - duhovi su istraivaima objasnili da ITC moe
djelovati samo "kada su vibracije onih koji su ukljueni u potpunom
skladu i kada su njihovi ciljevi i namjere iste."
Macyev je osobni rad do danas pokazao da je nekoliko imbenika
vano, kako bi se ostvarilo uspjeno stupanje u dodir s onima sa druge
strane. Oni ukljuuju zadravanje strastvene elje za kontaktom; traj-
no razmiljanje puno ljubavi prema preminuloj osobi s kojom je po-
stojala snana emotivna povezanost, te neprestani pokuaji tijekom
vremena da se produbi i pobolja osobna usredotoenost ivog poje-
dinca te jasnoa i istoa misli kroz molitve, meditacije i druge oblike
psihikog usklaivanja. No, kako Macy kae, dosad za ITC nisu ob-
javljeni nikakvi vodii ili uputstva za poetnike da bi se uspostavile
prijemne postaje.
Sam rad na uspostavljanju dodira i danas se svodi na niz pokuaja
i pogreaka, premda je Macy siguran da e u budunosti suradnici s
obiju strana koprene uspjeti razviti snano dodirno polje, i tada u
Coloradu stvoriti pouzdanu prijemnu postaju. Dotad e, meutim,
dodirno polje u Zapadnoj Europi i dalje ostati najsnanije, kako to
pokazuje obilje kontakata koje ondje ostvaruju istraivake skupine
s cijelim nizom izvora.
Neminovno se javlja pitanje o tome, to se dosad uspjelo nauiti i
ime je rezultirala ta nova znanost - ITC na temelju dosadanjih do-
dira sa svijetom duhova. Oito, saznalo se vrlo mnogo. Naprimjer,
duhovi kolega ITC - istraivaa izvijestili su ih da izvan zemaljske
razine postoji multidimenzionalna struktura bestjelesne stvarnosti, s
mnotvom viih dimenzija koje meusobno djeluju i surauju na
toliko sloene naine, da su oni nemogui za prijenos, ili ak i za shva-
anje, i to na jeziku ljudi i trodimenzionalnim reeninim konstruk-
cijama.
No, ono to dolazi tik nakon same smrti, kao da je ipak dosta lako
shvatiti. Kad veina ljudi umire, pojavljuje se na treoj ili srednjoj as-
tralnoj razini - to je energetski svijet koji zajedno sa Zemljom dijeli
isti prostor, ali se u njemu pojedinci sami lijee i oporavljaju od svojih
rana i bolesti; tako su na kraju u stanju sami stvoriti eljeni izgled
samih sebe i svoje okoline, i to istom snagom vlastitih misli.
Jedan je njemaki djeak, Ezra Braun, umro 1986. godine od leuke-
mije, u dobi od dvanaest godina. No, 1992. godine je poslao svoju
sliku na raunalo jednoga od europskih ITC - istraivaa. Slika je
prikazivala nasmijeenog mladia pri kraju tinejderskih godina ili
na poetku dvadesetih, ruka mu se uzdigla na pozdrav, a lice mu je
bilo jo nalik na ono njegovo, djeako, samo to je sada izgledalo
starije. Njegovi su oduevljeni roditelji odmah prepoznali svog djea-
ka, kao i kojeta ime se bavio prije svoje smrti - i njegove hobije, a i
neke njegove stvari, koje su se mogle vidjeti na slici na zaslonu rau-
nala te iitati iz prijenosa popratnog teksta.
Osim to su osigurali jasan pogled na oblik ivota kakvim se ivi
s druge strane koprene, te povremeno osiguravali susrete preminulih
pojedinaca ili nestalih prijatelja s njihovim voljenima, ovi ITC - pri-
jenosi su takoer pruili i duhovne uvide u vie razine svijesti za-
hvaljujui aneoskim biima, koja nikada nisu niti poprimila ljudsko
oblije. Pomou pisama odaslanih na raunala istraivaa, i ova su
bia pruila znaajne koliine dotad nepoznatih podataka o pretpo-
vijesti Zemlje, od vrste kakvu nikada ne bi mogli pruiti uobiajeni
povijesni izvori.
Tako su ova bia ustvrdila, primjerice, da je nekad izmeu Marsa
i Jupitera postojao planet, poznat pod imenom Maldek ili Marduk.
Premda su njegovi stanovnici uivali u visokom stupnju razvitka te-
hnologije, a putovanja svemirom su za njih ve postala rutinom, nji-
hove su tehnike sposobnosti poele nadmaivati zdravi razum, tako
da je na kraju itav planet eksplodirao, stvorivi pritom pojas aste-
roida koji postoji i danas. No, neto prije same eksplozije, neki od
Mardukanaca su otputovali do Zemlje i ovdje zaeli civilizaciju, koja
je poslije postala Atlantidom. Kada su se ovi nekadanji Mardukanci
izmijeali s primitivnim biima koja su u to vrijeme ve postojala na
Zemlji, zaeli su svoju vlastitu vrstu - nau, i to prije otprilike 20.000
godina.
Premda ovo to se tie podrijetla ovjeanstva pomalo podsjea
na teorije istraivaa imenom Zecharia Sitchin, ipak se u poneemu
razlikuju: naime, aneli su ustvrdili da je planet Marduk bio uniten,
ali da je na neki nain i dalje nastavio postojati, samo na astralnoj
razini. Upravo je taj fini svijet onaj u koji odlaze mnogi ljudi sa Zemlje
nakon smrti svojega fizikog tijela, kada nastavljaju ivjeti u svojim
astralnim tijelima i postojati u ivotu slinom onome na Zemlji.
Zanimljivo - ini se da ljudi na planetu Marduk imaju ogranieno
vienje samih sebe; poput fizikih Zemljana, kakvi su jednom bili, i
oni vjeruju da je jedino njihov astralni planet ona prava stvarnost.
Mnogi Mardukanci jednostavno odbijaju priznati postojanje ivota
na fizikoj Zemlji; naprotiv, mnogi vjeruju da su njihova sjeanja na
ranije postojanje u fizikim, opipljivim oblicima tek ruan san! (Ka-
kvoga li razoaranja - spoznati da duhovna kratkovidnost i dalje traje,
barem za neke od nas, ak i kad napustimo zemaljski ivot!)
Po Macyjevim rijeima, oni s druge strane koprene sami odluuju
o tome, tko e od njih komunicirati sa ivim ITC - istraivaima. S
ove strane, postoji biljeenje dokaza o ostvarenim dodirima, u skladu
s opim planom rada na ITC - istraivanjima. Zna se da su se dosad
s one strane javile i neke glasovite osobe, poput engleskog istraivaa
iz devetnaestog stoljea Richarda Francisa Burtona, francuskog pisca
Julesa Vernea i amerikog skladatelja Scotta Toplina.
No, vjerojatnije je da se za prijenose s one strane uglavnom brinu
i potiu ih preminuli ITC - istraivai; pretpostavlja se kako se ovdje
radi o koristi za obje strane, zbog potrebe da se odrava i poboljava
energija dodirnih polja meu ljudima, koji su ukljueni u ITC - onih
na Zemlji i onih sa druge strane postojanja. Ipak, ponekad se - kao u
sluaju malog Ezre Brauna - doputa i susret s blinjima preminuloga
ili njegovim prijateljima, kako bi se olakala bol i osjeaj gubitka onih
to jo tuguju za njim. U svakom sluaju, ini se da bliska emocionalna
privrenost koja je ranije postojala na Zemlji, znatno ojaava i snai
polje dodira.
Drutvo suvremenih znanstvenika do danas jo nije nalo za sho-
dno da na bilo koji znaajniji nain krene u istraivanje ITC - pojava.
Unato nekim strogim ispitivanjima koja su i verificirala dobivene re-
zultate, a obavljali su ih ugledni i vodei ininjeri Engleske - uklju-
ujui ovdje i rezultate, do kojih je jo poetkom 1970.-tih godina
doao pionir ITC-a Konstantin Raudive, snimivi glasove duhova na
traci - ogranienja trenutno vladajue znanstvene klike isuvie su
velika, ak i za iskazivanje obine ljudske znatielje, iako se u meuvre-
menu, u desetljeima od Raudiveove smrti, dolo do posve uvjerljivi-
jih, neobinih i neobjanjivih prijenosa putem televizora, telefona i
osobnog raunala.
Ipak, prije no to je 1996. godine preminuo, dr. Willisa Harmana,
nekadanjeg profesora stroj arstva na Stanfordu i predsjednika institu-
ta IONS u Kaliforniji (Institute of Noetic Sciences), oduevio je rad
Macyja i ostalih ITC - istraivaa toliko, da je poeo pisati o njemu,
drei to pravim izazovom za suvemenu znanost. Ironino (a moda
je upravo to trebalo i oekivati), ali - nedavno ostvareni ITC - kon-
takt s aneoskim biem najavio je kako Harman, sada kad je obavio
svoj prijelaz, "namjerava usko suraivati s onom (duhovnom) skupi-
nom koja nastoji doprijeti do Marka Macyja."
Tako Macy i njegovi suradnici ITC - istraivai pripremaju zajed-
niki nastup pred krutom znanstvenom javnou, u to su ukljuili i
istraivae instituta IONS kao i instituta Monroe, oba ugledne ameri-
ke ustanove poznate po istraivanjima koja obavljaju na granicama
i rubovima znanosti. Hoe li oni, uz pomo svojih bivih suradnika
s one strane koprene, biti u stanju jednom zauvijek dokazati da ljud-
ska svijest preivljava i nakon smrti? To e rei vrijeme.
Zasad, Macy redovito nadzire svoj sustav radio prijemnika s vie-
strukim trakama za snimanje, i radi na obrazovanju to je mogue
veeg broja ljudi o instrumentalnoj komunikaciji kroz radionice,
promidbene izlobe i publikacije. Vjeruje da bi - ukoliko bi njemu
i drugima uspjelo doi do sasvim jasnih slika, glasova i poruka s one
strane - znanost ITC na kraju mogla postati izvrstan provodnik za
kanaliziranje ljubavi i mudrosti s najviih razina duha, te tako pomo-
i u preobrazbi svijeta na jedan brz i pozitivan nain. I mi se takoer
tome nadamo.
39. POGLAVLJE
Razumijevanje iskustva
tik do smrti
Zbog ega znanost ovo nije shvatila kako treba?
P. M. H. Atwater
Nitko ne moe ocjenjivati iskustvo tik do smrti osim onih koji su ga
i sami doivjeli. Tako cilj istraivanja ove pojave postaje identificiranje
elemenata i obrazaca po kojima se ono dogaa, njegove posljedice i
dublji smisao, i to kroz pokuaj da se shvati kako i zbog ega dolazi
do te pojave, to ona zapravo jest i to se iz nje moe nauiti - posebi-
ce zato, jer se bavi ispitivanjem postojanja ivota nakon smrti.
Ono to se danas prikazuje kao iskustvo "tik do smrti" u filmovi-
ma, televizijskim kontakt - emisijama, kao i ono o emu se pie po
brojnim knjigama - nije ba slino stvarnoj pojavi. Producenti do-
kumentarnih filmova uglavnom nude ono, za to misle da bi gledatelj-
stvo moglo zanimati; pritom se dre mitolokih predodbi i razgovara-
ju s ljudima koji ne samo to se nisu upustili u podrobnija istraivanja,
ve poesto niti ne znaju o emu govore; umjesto toga, bolje bi bilo
da se pozabave dubinskim ispitivanjem dosadanjih sutinski vanih
otkria, i to naroito onih koja uzdrmavaju uobiajeni scenarij "za-
divljujueg osjeaja blaenstva". Danas stotine ljudi za sebe tvrde da
su strunjaci za ovo pitanje, premda nemaju ime potkrijepiti svoje
tvrdnje, osim moda s nekoliko desetaka prikupljenih razgovora s
osobama koje su doista i preivjele ovo iskustvo, ili rukom s njihovim
najdraim pravim istraivaem, ili pak itanjem literature koja o to-
me govori. Ludilo koje je zavladalo na tom planu traganja za uvenim
knjigama i karizmatskim govornicima - i dalje hrani samo sebe, ne
postavljajui ni u jednom trenutku pitanje vanije od svih: to ako su
izvorna i poetna otkria vezana uz iskus-
tvo tik do smrti bila nepotpuna, ili navodi-
la na pogrene zakljuke?
Da bi se progovorilo o tim pitanjima,
moramo iznova ocijeniti premisu o istrai-
vanju pojave tik do smrti, kao i metodologi-
ju koja se koristila da bi se stiglo do te pre-
mise.
Istraivanje ove pojave traje ve vie od
150 godina, ali taj se rad nije ozbiljnije uko-
rijenio sve do pojave dr. Raymonda Moo-
dya Jr.; on je skovao pojam "tik do smrti"
i 1975. godine objavio svoje prvo djelo o
toj temi, ivot poslije smrti. No, psiholog
Kenneth Ring je otvorio vrata ozbiljnim is-
traivanjima jo vie, znanstveno verificira-
jui rad dr. Moodya 1980. godine, o emu
je i sam napisao knjigu pod nazivom ivot
iza smrti.
Klasini model iskustva tik do smrti na-
stao je upravo zahvaljujui ovim nastojanji-
ma. On ima osam elemenata koje navodim
(pri emu sam njihove kratke opise dodala
sama):
1. Osjeaj lebdenja izvan vlastita tijela, nakon ega esto slijedi is-
kustvo postojanja izvan tijela, tijekom kojega se i vidi i uje sve
to se dogaa oko "ispranjenog" tijela;
2. Prolazak kroz mrani tunel ili crnu rupu, ili susret s nekom vrstom
crnila, to je esto popraeno i osjeajem ubrzavanja vlastitog
kretanja. Moe se uti ili osjetiti "vjetar";
3. Uzdizanje prema svjetlu na kraju crnila, pri emu je to svjetlo
nevjerojatno bljetavo i kao da zrai smirenje prepuno ljubavi;
u ovom je stupnju mogue u tom svjetlu ugledati ranije preminu-
le pojedince, ivotinje, bilje, bujnu prirodu pa ak i cijele gra-
dove;
Slika 39.1: Slika Hiernymu-
sa Boscha iz petnaestog sto-
ljea prikazuje elemente da-
nanjih iskustva tik do smrti
4. Primanje pozdrava od prijateljskih glasova, ljudi ili bia, koja mo-
gu biti stranci ili poznate, voljene osobe, a i likovi iz osobne reli-
gije. Moe uslijediti razgovor s njima, tijekom kojega se dobivaju
poruke ili informacije;
5. Obavlja se panoramski pregled itavog dotadanjeg ivota, od ro-
enja pa do smrti, ili obrnutim redoslijedom; ponekad se ovo
doivljava kao ponovno proivljavanje ivota, a ne kao nepristra-
no promatranje; osoba moe vidjeti svoj ivot u cijelosti, ili samo
njegove isjeke; to je obino popraeno osjeajem potrebe da se
procijene dobici i gubici tijekom tog ivota te utvrdi to se dotad
jest, a to se nije nauilo. U ovom postupku procjenjivanja mo-
gu sudjelovati i druga bia, ili barem ponuditi savjet;
6. Mijenja se osjeaj za vrijeme i prostor, pri emu se otkriva da obo-
je ustvari ne postoji, te se osoba oslobaa potrebe priznavanja
da je bilo to od toga dvoga valjano ili potrebno;
7. Donosi se odluka o povratku na zemaljsku razinu, jer se uvia ili
da neki posao na Zemlji jo nije okonan, ili da se prava misija tek
treba ostvariti prije no to se smije napustiti zemaljska razina;
8. Osjeaj razoaranja kada se osoba vrati u ivot, esto pritom osje-
ajui potrebu za smanjivanjem ili stjenjavanjem kako bi opet
uspjela ui u svoje fiziko tijelo. Ovdje se moe pojaviti i osjeaj
neugode, pa ak i ljutnja ili suze, im ona shvati da se opet vrati-
la u tijelo i da se vie ne nalazi na drugoj strani.
Budui da prosjeni doivljaj tik do smrti sadri barem pet od osam
navedenih elemenata, ljudi koji su imali takvo iskustvo postaju zbu-
njeni. Zbog toga su se mnogi od njih poeli aliti na predavanjima
koja odrava savez IANDS (International Association for Near-Death
Studies) ili njegove podrunice, koje pod nazivom Friends of IANDS
djeluju po Americi, Kanadi i na meunarodnom planu. A zbog ega
se oni ale? Zato, jer se ono to se njima dogodilo nimalo ne podudara
s ovim "klasinim" modelom. Njihova zajednika iskustva mnogo se
vie podudaraju s modelom koji sam razvila ja i koji u opisati u na-
stavku.
Ne znajui gotovo nita o dotadanjim prouavanjima doivljaja
tik do smrti, u trenutku kada sam se sama poela baviti vlastitim
istraivanjima ove pojave 1978. godine, uspjela sam izdvojiti etiri
razliita tipa iskustva tik do smrti. Elementi su nalikovali onima koje
je obuhvaao klasini model, ali su obrasci bili razliiti, a postojali su
i neki fini psiholoki imbenici, koji kao da su proimali svaki od tih
tipova - kao da su neke druge i drukije sile djelovale usporedo s
pojedinim doivljavanjem ivota nakon smrti.
Ono to sam otkrila, potom se godinama poslije uvijek i potvriva-
lo na svakom novom sluaju, bez obzira na postojee razlike u staro-
snoj dobi, stupnju obrazovanja, spolu, kulturi ili religioznim uvjere-
njima. U svojoj knjizi S one strane svjetla sve ovo sam obradila znatno
opirnije; ondje je svaki od tipova dobio zasebno poglavlje, a govori
se i o raznim iskustvima "tik do smrti", o anomalijama te o profilu psi-
holokih i fiziolokih posljedica ovog doivljaja.
Stoga ovdje iznosim tek saeti pregled spomenuta etiri tipa isku-
stva tik do smrti koje sam otkrila:
Poetno iskustvo (uvod u druge stvarnosti): ukljuuje elemente
poput nitavila prepunog ljubavi, ive tmine, prijateljskoga glasa,
kratkog iskustva boravka izvan tijela i/ili neku vrstu posjeta. Ovo
obino doivljavaju oni, za koje se ini da im treba barem odre-
ena koliina dokaza kao potvrde za preivljavanje, ili koji u to
vrijeme u svome ivotu mogu podnijeti samo najmanju koliinu
stresa. Ovo esto postaje poetno iskustvo ili uvod u drukije na-
ine doivljavanja i prepoznavanja stvarnosti.
Neugodno i/ili paklensko iskustvo (prilika za unutarnje ienje i
suoavanje sa samim sobom): to je susret s prijeteim nitavilom,
ili snanim limbom, ili stravinim stvorenjima mraka ili istili-
ta u paklu, ili prizori zaprepaujue i neoekivane ravnodu-
nosti, ak i "proganjanja" to stiu iz prolosti same osobe. Ovo
obino doivljavaju oni koji kao da su duboko u sebi potisnuli
neku krivicu, strahove i srdbu i/ili oni, koji nakon smrti oeku-
ju neku vrstu kazne ili neugode.
Ugodno i/ili rajsko iskustvo (prilika za razuvjeravanje i ocjenjivanje
samoga sebe): Ugodne i drage slike obiteljskih okupljanja s onima
koji su umrli ranije; religiozni likovi koji pruaju podrku i ohrab-
renje, i/ili bia svjetlosti i aneli; ocjena, da vrijedi ivjeti; afir-
mativni i nadahnjujui razgovori. Ovo moe ukljuivati i pregled
cjelokupnog dosadanjeg ivota; primanje savjeta od drugih, i/
ili razotkrivanje nekih obiteljskih tajni, a sve to obino doivljava-
ju oni koji vie od svega moraju spoznati da su voljeni, i koliko
je ivot vaan, i koliko svaki napor ima neku svrhu i cilj u opem
poretku stvari;
Transcendentalno iskustvo (uvod u alternativne stvarnosti i pro-
irena stanja dubljih uvida): izloenost dimenzijama drugih svje-
tova i prizori iznad uobiajenih okvira spoznaja same osobe; e-
sto ukljuuje i otkrivanje veih istina. Rijetko slijedi neki poseban
obrazac njihova prikazivanja. Moe se raditi o pitanjima drutva
ili evolucije, a ne o osobnim stvarima. Ovo obino prolaze oni
koji su spremni za izazove proirenja svijesti i/ili pojedinci prikla-
dni za prihvaanje (u bilo kojem stupnju) istina koje im se povje-
ravaju.
Kod bilo koje osobe mogu se izredati i sva etiri tipa unutar jednog
jedinog doivljenog iskustva tik do smrti, ili dva ili vie, i to u raznim
kombinacijama; usto, ponekad se sva etiri tipa mogu protegnuti
kroz niz pojedinih epizoda iz ivota osobe. No, openito govorei,
svaki od njih predstavlja drukiji tip iskustva koji doivljava odreena
osoba.
Posljednjih godina je, uz moja vlastita nastojanja da razjasnim
prirodu doivljaja tik do smrti, dolo i do usklaivanja tih napora od
strane istraivaa sa svih strana svijeta, kako bi se "sve postavilo na
ispravne temelje", a i utvrdio postotak dogaanja ove pojave. Veina
dotadanjih istraivanja, koja su u prolosti poticali razni magazini i
organizacije, jednostavno nije bila ni dovoljno znanstvena, a niti po-
uzdana. Problem su uvijek predstavljala arolika pitanja, koja su onda
dobivala jo arolikije odgovore. Ishod? Procjene i ocjene zasnovane
vie na eljama podstrekaa takvih "istraivanja", negoli na bilo emu
iole nalik provjerljivim injenicama.
Anketa koja se danas koristi pokazuje, da je samo u Sjedinjenim
Amerikim Dravama oko 15 milijuna ljudi doivjelo iskustvo tik do
smrti (odnosno oko 5 % od ukupnog broja stanovnitva). Sproveo ju
je 1997. godine U.S. News & World Report, dok se u drugim zemlja-
ma poput Nizozemske i Njemake, a u zadnje vrijeme prema procje-
nama i u SAD-u, taj postotak vie pribliava 4 % (to bi za Sjedinjene
Amerike Drave znailo 11 milijuna ljudi). Ono to najvie zanima
istraivae bio bi podatak, kree li se taj postotak i u drugim zemljama
oko 4 %. Zbog toga su u Americi radije sami smanjili procjenu za 1
posto, dok polako ne ponu pristizati podaci od ostalih. Podatke za
Njemaku prikupio je 1999. godine Schmied sa suradnicima, a Gal-
lupova anketa sprovedena je 1982. godine.
Ranije se za sve one koji su proli kroz iskustvo tik do smrti, koji
su gotovo umrli ili uistinu i jesu umrli, ali su ih reanimirali i povratili
u ivot procjenjivalo, da je otprilike jedna treina doivjela ovo isku-
stvo; no, kasnije su se strunjaci sloili oko toga da bi to mogla biti
"prenapuhana" brojka, te da se pravi broj takvih osoba vjerojatno kre-
e negdje izmeu 12 do 20 %.
U ovom procjenjivanju pravi se problem javlja kod djece. Nikada
dosad nije bilo obavljeno istraivanje, koje bi obraivalo djecu to su
doivjela iskustvo tik do smrti. Kroz ankete su se prikupljali podaci
za odrasle osobe. Zato se ovim podrujem pozabavio pedijatar dr.
Melvin Morse iz drave Washington i ubrzo sve zaprepastio tvrdnjom,
da se kod djece taj postotak kree oko 70 %, dakle - vie je no dvostru-
ko uestaliji nego kod odraslih. Budui da se Morseov rad mora po-
noviti, a usto i dodatno potvrditi i u drugim zemljama, jo se ne moe
izvui nikakav konani zakljuak o tome, to bi trebao znaiti ovakav
raskorak u odnosu na odrasle. Moda bi se zasad moglo samo rei da
je iskustvo tik do smrti openito u porastu, i - to je sve. No, ono to
se nikako ne moe rei ni s kakvim stupnjem pouzdanosti jest - za
koliko.
Da bi se bolje razumjelo zbog ega moj rad toliko odstupa od rado-
va ostalih istraivaa, moda bi pomoglo kada bih neto rekla o sebi.
Elisabeth Kubler Ross me jo 1978. godine identificirala kao sluaj
koji je preivio iskustvo tik do smrti, te objasnila svoj sada ve posvu-
da poznat klasini model tog doivljaja. Pritom nigdje nije spominja-
la Raymonda Moodyja i njegove radove, pa sam tako i sama ula za
njih tek 1981. godine, kada je Kenneth Ring kupio moju knjigu koju
sam izdala u vlastitoj nakladi, pod nazivom Triput sam umrla 1977.
godine, te odmah potom pronaao u imeniku i moj broj telefona.
Tijekom svog posjeta s iznenaenjem je utvrdio, da se i sama otada
bavim neovisnim istraivanjima vezanim uz iskustvo tik do smrti i
posljedicama tog doivljaja, kao i da sam dotad prikupila zavidne ko-
liine materijala. (U meuvremenu je izalo jo jedno izdanje moje
knjige, a sada se moe nabaviti i preko Ringove internet stranice).
Postala sam i kolumnisticom lista Vital Signs Magazine, novog maga-
zina koji izdaje IANDS, kroz koji sam poela pisati i o dosadanjim
vlastitim saznanjima i otkriima, to se kasnije pretvorilo u moju
sljedeu knjigu Povratak u ivot.
Svojim radom nisam eljela niti namjeravala izazivati nikakve su-
kobe, niti provjeravati tue radove. Moj je posao bio, kako mi je to
bilo jasno naznaeno prigodom moga treeg iskustva tik do smrti, da
radim na razjanjavanju ove pojave te da ispitujem valjanost ishoda i
njezinih otkria.
Zato sam poela raditi na terenu i specijalizirala se za razgovore,
opaanja i analize. Po nekoliko puta ispitujem i procjenjujem sve ono
to sama radim, tonije - najmanje etiri puta, i to s razliitim ljudi-
ma i u razliitim dijelovima zemlje, jer mi se to ini jedinim nainom
koji e osigurati da nikakva moja osobna iskustva nee zamagliti ono,
to kao podatke dobivam od svojih sugovornika, a niti moju sposob-
nost opaanja. Upitnici su za mene tek pomagala kojima se koristim
da bih dublje ispitala odreene aspekte u stanju osobe dok se nalazila
tik do smrti. Moj je rad izvoran i njime se puno radno vrijeme bavim
jo od 1978. godine, uz redoviti posao, koji mi je osiguravao osobni
mir i plaanje rauna.
Do danas sam razgovarala s vie od 3.000 odraslih, a i s 277 dje-
jih ispitanika koji su doivjeli iskustvo tik do smrti, u to ne ubrajam
prijatelje i meni bliske osobe. No, ovaj bi se broj zapravo mogao udvo-
struiti kada bih mu pribrojila razgovore to sam ih vodila izmeu
1966. i 1976. godine, nastojei razumijeti izmijenjeno stanje svijesti
te mistika i duhovna preobraavajua iskustva.
Tijekom istraivanja ovih stanja tik do smrti ne koristim se uobia-
jenom, "dvostruko slijepom" metodom u koju je ukljuena kontrolna
skupina, i koju inae rado koristi veina strunjaka, i to jednostavno
zato, jer joj ne vjerujem. Poetni rad se ovdje zasniva na pripremlje-
nim upitnicima s ve ponuenim odgovorima, koji se onda ispunja-
vaju u osobnom susretu ili e-mailom, a pitanja su tako postavljena
da navode osobu, kao da joj nameu unaprijed zacrtane i predvidive
odgovore. Veina ih se usto zasniva na istom prvobitnom upitniku,
izraenom tako da se potvrdi klasini model doivljaja tik do smrti.
Naravno, kada se svi koriste istim obrascem, osnovnim stilom is-
traivanja i pomagalima, lake se dolazi do bolje i tonije usporedbe
dobivenih rezultata. Stoga je to i poeljno, do odreene razine. No,
to ako je izvorni rad bio nepotpun, ili ako je - svjesno ili nesvjesno
- naveo bilo istraivaa, bilo osobu koja je doivjela iskustvo tik do
smrti na zakljuke kakve su eljeli ili oekivali?
Ne namjeravam ovdje nikoga kritizirati, jer znam koliko su i
iskusni istraivai koji se bave ovim pitanjima, kao i same osobe koje
su to doivjele - iskreni i ozbiljni u svojim nastojanjima da dou do
pravih objanjenja, a i koliko je pritom teko zadrati osobnu objek-
tivnost. No, bez obzira na sve, mislim kako je dolo vrijeme da svi za-
jedno priznamo:
da nitko nikada nije dao pristanak na uporabu bilo kakvih upit-
nika o neugodnim i/ili paklenskim iskustvima u prvim godina-
ma rada na ovom podruju;
da su se dugo vremena jednostavno ignorirale osobe koje su teko
prihvaale vlastito doivljeno iskustvo tik do smrti;
da je svega nekolicina ispitivanih ljudi u opisivanju svog isku-
stva spominjala tunel, a ipak se taj tunel jo i danas dri glavnim
simbolom tog doivljaja;
da se pozornost rijetko posveivala opisima prizora u kojima
nije bilo svjetla, premda su i oni bili jednako intenzivni i utjecali
na ivotne preobrazbe, kao i iskustva uz doivljavanje zraenja
svjetlosti.
da se punih deset godina nije vodilo rauna o itavom opsegu
psiholokih i fiziolokih posljedica i uinaka doivljaja tik do
smrti;
da se podrazumijevalo kako su djeja iskustva jednaka onima
kakva imaju odrasli, te da izazivaju sline odgovore, sve dok ne-
davno istraivanje nije pokazalo drukije;
da se nisu pratili pokuaji samoubojstava nakon doivljenog is-
kustva tik do smrti;
da se veza izmeu ivotnih iskustava i onoga to se spoznalo tije-
kom scenarija iskustva tik do smrti rado posve zanemarivala,
sve u skladu s napomenom da je stanje tik do smrti ipak jedna
bitno drukija pojava.
Oboje - i imbenik davanja prvenstva neemu (kada se pri obradi
neijeg iskustva vidi ono to se eli vidjeti), a i patoloki pristup (kada
se misli da se ovo iskustvo moe secirati poput srca, kod kojega treba
utvrditi razlog prestanka rada) - ne obraaju nimalo pozornosti slo-
enoj dinamici onoga to zovemo iskustvom tik do smrti.
Danas se u gotovo svakoj od znanstvenih disciplina iznova obre
i provjerava svaki njezin poetni kamen temeljac, i to ne stoga to
nam stari autori vie ne odgovaraju, ve zato jer iz objektivnih razlo-
ga oni svoja istraivanja nisu zasnivali na dovoljno irokoj osnovi,
kako bi pokrili itavo svoje istraivako polje rada. Kad sam ve spo-
menula seciranje srca, dopustite mi da ga jo jednom iskoristim kao
primjer. Danas znamo da je poetni model za lijeenje bolesti srca
bio pogrean - svodio se samo na rad koji su kardiolozi obavljali nad
mukarcima. A kada su konano poeli zasebno prouavati i ene,
otkrivene su velike razlike u reakcijama kod spolova, to je dovelo do
uspostavljanja posve novog, uinkovitijeg modela.
Time ne elim rei da je obrada stanja tik do smrti na bilo koji na-
in nalik patologiji, ve da se samo treba primijeniti ista premisa, te
da i mi takoer trebamo proiriti bazu svojih istraivanja. Tek mali
broj ljudi shvaa da je Sigmund Freud, utemeljitelj psihoanalize,
oblikovao sve svoje teorije kroz rad na svega dvadesetak pacijenata.
injenica - da je ovjeanstvo po svojoj prirodi plemenito i duhovno
- kao da se negdje izgubila u njegovim istraivanjima mranih, animal-
nih poriva koji su pokretali tih dvadesetak ljudi. A to je ba kao i kod
poetaka rada na srcu, gdje se model ogranienih parametara prihva-
a kao valjan i istinit za sve sluajeve. Jer, tijekom godina primjene,
samo zbog pogreaka koje je sadravala u sebi - Freudova je teorija
ranila i povrijedila vie ljudi negoli je bilo onih, kojima je uspjela po-
moi.
U istom se poloaju nalo i prouavanje iskustva tik do smrti -
kao da precjenjuje jednu jedinu, poetnu metodologiju. Empirijska
istraivanja mogu se obavljati uporabom velikoga broja najrazliitijih
pristupa, pa drim da je moj tek jedan od njih. Znanja prikupljena u
proteklim istraivanjima iskustva tik do smrti su iznimno vrijedna i
dragocjena, ali promatra i analitiar kakav sam i sama, trebao bi
utvrditi milijarde pojedinosti, na koje kontrolne skupine nemaju od-
govora. elimo li ikada uistinu shvatiti pojavu iskustva tik do smrti,
morat emo je ispitati sa svih strana, iz 360 stupnjeva. Sve to bi bilo
manje od toga, nije prihvatljivo.
Naprimjer, zbog ega se toliko oslanjamo na medicinske istraiva-
e u kirurkim salama radi verifikacije ove pojave, kada nema glavne
nadlenosti kod "smrti tijekom zahvata" ni za odrasle, a niti za djecu?
To je moda bio razuman izbor u ranim stupnjevima istraivanja ove
pojave, no suvremene bolnice se tijekom kirurkih zahvata sve vie
okreu lijekovima i anesteziji, koji kod pacijenata izazivaju amneziju.
Je li zbog toga broj sluajeva iskustava tik do smrti u opadanju, kao
to pokazuju najnovija istraivanja? Ili se moda pacijenti jednostavno
ne mogu vie sjetiti tog iskustva zbog lijekova? elimo li se ozbiljno
prihvatiti posla tragajui za takvim osobama unutar bolnikih ograda,
zbog ega se onda ne utaborimo odmah pored operacijskih dvora-
na? Veina djece koju sam obradila tijekom svojih istraivanja, primje-
rice - nije stekla svoja iskustva ove vrste radi kirurkih zahvata, ve
zbog utapanja ili guenja.
Da budemo poteni, prije stotinjak godina, kada se razvila, meto-
da uporabe kontrolne skupine bila je pouzdani nain kojim je jedan
jedini istraiva istraivao uinke jedne jedine bolesti, koja je imala
jedan jedini uzrok. No, ta se metoda pokazala neuinkovitom kod is-
traivanja sloenijih pitanja poput - preobrazbe svijesti. Psiholog
Charles Tart takvu zloporabu naziva "scijentizmom". Sam je poznat
diljem svijeta po svojim pokusima s izmijenjenim stanjima svijesti, a
i kao jedan od osnivaa podruja transpersonalne psihologije; dosad
je napisao dvije knjige koje su postale klasicima na podruju istraiva-
nja svijesti: Izmijenjena stanja svijesti i Transpersonalne psihologije.
Prema Tartu, posao znanosti bi trebao biti pruanje podataka iz kojih
moemo doi do smislenih odgovora o ivotnim iskustvima. No, sci-
jentizam kroz stroge i dogmatske pojmove sam nastoji odrediti to je
stvarnost i kakva bi ona trebala biti.
Tart upravo u istinskom skeptiku pronalazi onoga koji traga za
istinom, suzdravajui se od iskuenja da sam utvruje krajnji ishod,
dok pseudo-skepticima naziva one koji uporno tvrde da postoji samo
jedan put do istine, i samo jedna stvarnost. On nas podsjea da su se
sve znanosti razvile od jedne - od filozofije, pa stoga ovise o otvoreno-
sti prema daljnjim istraivanjima.
U proljee 1999. godine izdava Three Rivers Press iz New Yorka
objavio je moju knjigu Djeca novog tisuljea, kojoj je iz poslovnih ra-
zloga 2003. godine naslov izmijenjen u Nova djeca i iskustva tik do
smrti. elim da ljudi saznaju o ovoj promjeni, jer je ta knjiga najopse-
nija studija o djejim stanjima svijesti kod iskustva tik do smrti,
ukljuujui i ona kod beba, kao i onih to su tek prohodali i progovo-
rili, a govori i o tome kako takva iskustva utjeu na njih, posebno
tijekom kritinih trenutaka u razvitku njihova mozga.
Ovo su vane informacije. Ta se knjiga bavi i "novim djetetom"
koje se upravo raa - naom djeicom roenom u "globalnom selu",
koja su posve drukija od ranijih narataja. Nova djeca i iskustva tik
do smrti nagoni javnost da se zamisli i ponovo razmisli ne samo o is-
traivanju iskustava tik do smrti, ve i o nama samima kao ljudskim
biima, o onome to mislimo da jesmo i kuda mislimo da idemo,
dok evolucija nastavlja sa svojim skokovima nalik abljima, igrajui
se naim budunostima. To je knjiga prepuna iznenaenja.
40. POGLAVLJE
Glas za reinkarnaciju
Je li vjera jedini povod za vjerovanje u nju,
ili za to postoje i razlozi znanstvenije naravi?
Ian Lawton
Svi znaju da istonjake religije u svojoj sri propovijedaju doktrinu
reinkarnacije. Ona se ne moe nai izravno iskazana u drevnim ved-
skim tekstovima, premda njihova visoka filozofija moe pokatkad
biti i udna, i zamagljena, tako da neki znanstvenici misle kako je ta
ideja ipak iznijeta u opoj misli Veda; u svakom sluaju, ovaj je kon-
cept temeljni kamen hinduistike religije, koja je proizala iz ovakve
filozofije. Nasuprot tome, kada se Buda sa svojim uenjima udaljio
od nje, namjerno je ostao dosta neodreen po pitanju reinkarnacije
- kau, zbog pokuaja da svoje sljedbenike udalji od oslanjanja na
strogi hinduistiki sustav kasta, u kojemu se propovijeda kako se ljudi
uvijek iznova raaju unutar iste kaste. Naalost, ova je njegova neo-
dreenost kasnije bila ukalupljena u doktrinu anatta ili "ne ja / dua",
prema kojoj se neija karma nakon smrti dodaje univerzalnoj masi
dua, dok pojedinana dua ne preivljava kao zasebna jedinka.
Unato tome, i zapadnjaka ezoterija ima dugaku povijest vjerova-
nja u reinkarnaciju, kako sam to opisao u svojoj drugoj knjizi pod
nazivom Razotkrivena Geneza. Vjerovanje u reinkarnaciju bilo je
bitna znaajka hermetizma, a i neoplatonista; zanimljivo, ne i gnostika
ili drevnih Egipana, od kojih je navodno proizaao velik dio ovih
kasnijih misli. I sve do danas reinkarnacija nastavlja biti ugaoni kamen
za kabaliste (iako - opet - nije izriito ukljuena u judaizam iz kojega
je potekla), kao i za pokret Ruina Kria.
No, svi se ovi svjetonazori zapravo - ba kao i sve velike religije -
oslanjaju na mudrost utkanu u njihove svete zapise. Mislim da sve
vie ljudi suvremenog svijeta poinje shvaati kako i ta mudrost
moe u sebi sadravati strahovito iskrivljene "istine", premda e to
mnogi uenici bilo kojega od ovih svjetonazora grevito odbijati. I
tako se, na poetku dvadeset i prvog stoljea, postavlja pitanje: mo-
ramo li se zaista i dalje u svojim traganjima za duhovnim istinama
oslanjati na tu drevnu mudrost? Odgovor je glasno i jasno - ne.
Postoje dva glavna izvora suvremenih istraivanja, vezanih uz re-
inkarnaciju. Prvi je regresija u prole ivote; drugi su djeca, koja se
spontano prisjeaju svojih prolih ivota. I prije no to se na mene
obrui brdo skeptika, optuujui me da ovdje pokuavam iriti glupo-
sti vezane uz pokret New Age, morao bih naglasiti da sam i sam svoje-
dobno pretpostavljao kako e jedno pravo i ozbiljno znanstveno istra-
ivanje sve ovo - lako odbaciti.
No, kada sam se osobno prihvatio te vrste istraivanja, otkrio sam
da sam bio u krivu. Ustvari, materijalistika objanjenja ove pojave
bila su neodgovarajua i redukcionistika; ona bi se usredotoila tek
na slabije sluajeve, dok se onih sloenijih ne bi niti dotakla. Moram
naglasiti i jo neto: strunjaci koji su se kao pioniri poeli baviti ovim
podrujem tijekom 1960.-tih i 1970.-tih godina bili su listom psiholo-
zi i psihijatri, i velika veina njih i sama je u poetku pripadala skupi-
ni skeptika, a po osobnim uvjerenjima - ateistima.
Kljuni elementi u koritenju regresije u prole ivote, kao dokaza
za reinkarnaciju, nalaze se u sluajevima koji se mogu podijeliti na
dvije kategorije. Prvi i najoitiji su oni u kojima se pojavljuju povijesni
podaci kakvi ne samo to se mogu lako provjeriti, ve su i toliko ne-
obini, da se do njih nikada ne bi moglo doi normalnim putovima;
to su oni sluajevi, u kojima je mogunost namjerne prevare - to je
inae glavna i najea zamjerka materijalista i skeptika - toliko uda-
ljena, da se moe i zanemariti.
Navest u tri primjera da bih potkrijepio ovaj stav.
Gwen McDonald, ena koja je itav svoj ivot provela u Australiji
i ba nikada nije otputovala u inozemstvo, nala se na regresiji kod
jednog od pionira na ovom podruju, psihologa Petera Ramstera.
Tom je prigodom opisala neobine okolnosti svojega ivota u osamna-
estom stoljeu, kao djevojka imenom Rose Duncan iz Glastonburyja,
Engleska. Kad je ovaj sluaj u Engleskoj poela provjeravati australij-
ska filmska ekipa za snimanje dokumentaraca, i to pod nadziranim
uvjetima, sve su pojedinosti bile potvrene, i to od strane povjesnia-
ra i tamonjih stanovnika. Ove su pojedinosti ukljuivale neobina
imena mjesta i ljudi, elemente argona koji su danas ve nestali iz upo-
rabe, te podrobnosti vezane uz izgled kua i zgrada, kakve su ondje
bile u osamnaestom stoljeu.
Najudnije je bilo to, to je ena ustvrdila kako su je onomad od-
vukli u kamenu kolibu na zemljitu to je pripadalo opatiji Glaston-
bury; ondje je na jednom od kamenih zidina nacrtala nekakav udni
crte, koji je stavila i na papir jo dok se nalazila u Sidneyu. A na licu
mjesta, u Engleskoj, odvela je filmsku ekipu ravno do tog mjesta, uz
koje se sad nalazio kokoinjac. Nakon to su razgrnuli hrpe kokojeg
izmeta, doista su na kamenom zidu pronali urezan isti onakav neo-
bian crte kakav im je gospoa McDonald nacrtala u Sidneyu.
Drugi Ramsterov sluaj bila je Cynthia Henderson, koju je ista
filmska ekipa odvela u Francusku. Ona je opisala svoj nekadanji i-
vot kao aristokratske djevojke iz osamnaestog stoljea, imenom Ame-
lie de Cheville. Ne samo to je snimatelje odvela do ruevina svojega
nekadanjeg ladanjskog dvorca pored okruga Flers u Normandiji, ko-
jega im je jo u Australiji podrobno opisala, ve je kao u transu teno
progovorila arhainim francuskim jezikom toga doba, i to sa savre-
nim naglaskom, kako je to potvrdio stanovnik tog podruja i znalac,
izriito pozvan radi ove provjere.
Izvan transa, na francuskom nije mogla izgovoriti nita osim neko-
liko osnovnih rijei to su joj ostale u sjeanju jo iz djetinjstva, dok
je kao dvanaestogodinjakinja dva mjeseca pohaala teaj francuskog
jezika.
Trei sluaj je onaj kuanice iz Walesa, imenom Jane Evans, koja
je pristala da je Arnall Bloxham regresira uivo, tijekom televizijske
emisije. U regresiji se prisjetila ivota u kojemu je pripadala omanjoj
progonjenoj zajednici idova u Yorku, i to u dvanaestom stoljeu;
opisala je okolnosti koje su njezinu zajednicu i nju samu nagnale u
bijeg, tako da su morali pronai sklonite, i to u kripti mjesne crkve;
na kraju su ondje i pronaeni te su ih sve odreda masakrirali.
Pozvan je profesor Barrie Dobson, strunjak za povijest idova na
sveuilitu York, kako bi ispitao njezine navode. Iz opisa koje je Jane
Evans iznijela utvrdio je, da se moralo raditi o crkvi Sv. Marije u Ca-
stegateu. No, javio se i problem - ta crkva nije imala nikakvu kriptu.
Meutim, nekoliko mjeseci kasnije zapoeli su radovi na njezinoj ob-
novi i tom je prigodom kripta otkrivena; otpeatili su je i u njoj prona-
li dosta ljudskih ostataka, kojima je potom provjerena i starost - ko-
sti su stvarno potjecale iz dvanaestog stoljea.
Drugi nain na koji regresija u protekle ivote prua zadivljujue
dokaze o postojanju reinkarnacije bili bi oni sluajevi, koji su u sebi
ukljuivali i dramatine terapeutske koristi i izlijeenja osoba. Mno-
gi od pionira regresoterapije otkrili su ove mogunosti tehnike vie
ili manje sluajno, dok su tijekom regresije svoje pacijente vraali u
razdoblje djetinjstva. Oni koji su bili hipnotizirani doslovno bi shvati-
li pomalo neprecizne naloge voditelja i kada bi on, primjerice, rekao:
"Vratimo se jo malo unazad," sami bi poeli opisivati dogaaje i
stvari za koje je bilo oito, da nisu mogli pripadati njihovom sada-
njem ivotu.
Ovo je pobudilo njihovo zanimanje, pa su nastavili istraivati te do-
li do toga, da su se regresijom mogli posve ukloniti ozbiljni psiholo-
ki i psihosomatski poremeaji, koje je viegodinje klasino lijee-
nje ostavljalo neizmijenjenima. Ponekad bi za to bilo potrebno svega
nekoliko seansi terapije prolim ivotima, i to bez obzira na to koliko
su pacijent ili terapeut sami bili uvjereni u valjanost pokuaja ili posto-
janje reinkarnacije. Upravo je ovakvo univerzalno doivljeno iskustvo
uvjerilo sve pionire da se ovdje ne moe raditi ni o kakvom placebo
efektu, ve o tome da je reinkarnacija stvarnost.
Vratimo se sada na djecu koja su se spontano i bez ikakve hipnoze
prisjeala svojih prolih ivota. Ameriki psiholog Ian Stevenson sa
sveuilita Virginia, gotovo je posve sam nekoliko desetljea proua-
vao i istraivao ove pojave, a tek sada poinje dobivati odavno zaslue-
na priznanja za svoj rad. I mnogi od njegovih sluajeva vrve provjerlji-
vim pojedinostima, toliko neobinim da je posve jasno kako nisu
mogle biti prikupljene nikakvim uobiajenim nainima, osim ako se
netko ne bi bavio namjernom prevarom. No, Stevensonova je metodo-
logija bila osmiljena tako, da ispitiva odmah zamijeti bilo kakve
sumnjive pokuaje.
Usredotoimo se na samo jedan od njegovih nevjerojatnih sluaje-
va, u kojemu se indijska djevojica Swarnlata Mishra spontano pri-
sjetila pojedinosti iz ivota druge
jedne indijske djevojke imenom
Biya Pathak, koja je nekada i-
vjela u svome roditeljskom do-
mu, dosta udaljenom od grada
u kojemu je trenutno stanovala;
uspjeli su pronai i njezinu obi-
telj, pri emu je dr. Stevenson
otkrio sljedee: od etrdeset i
devet tvrdnji koje je mala Swarn-
lata iznijela o svome prethodnom
ivotu, samo ih se nekoliko mo-
glo drati netonima, dok se njih
osamnaest odnosilo na vrijeme
u kojemu nije bilo mogue da je
postojao bilo kakav kontakt iz-
meu obje obitelji.
Ove su izjave djevojice uklju-
ivale prepoznavanje i identifi-
ciranje pojedinih lanova nekadanje obitelji, iako ju se pritom nasto-
jalo i namjerno zbuniti ili zavesti u pogrenom smjeru; ona je navodila
njihove (malom broju ljudi poznate) nadimke, te ak svojemu rani-
jem suprugu spoitnula to joj je potajno iz kutije za novac uzeo tisu-
u i dvije stotine rupija - neto, to su znali samo njih dvoje.
Postoji tek jedno mogue paranormalno objanjenje za sve ove
dokaze koje ne bi ukljuivalo reinkarnaciju: da sve ove osobe imaju
pristup nekoj vrsti univerzalne memorije ili svijesti te da proli ivoti,
do ijih su podataka doli, zapravo uope ne pripadaju pojedincima
koji se prouavaju. No, dva su iznimno jaka razloga zbog kojih se na
ovu teoriju nadvija znak pitanja. Kao prvo, kada bi to bio sluaj, ni-
kako se ne bi mogli postii oni terapeutski rezultati kakvi se postiu,
a kao drugo, najvei dio regresija u prole ivote pokazuje jasnu kar-
miku povezanost izmeu dva ivota, koja je vrlo osobna i odnosi se
na tog pojedinca.
To se najbolje moe vidjeti kod najneobinijih sluajeva to ih je
Stevenson istraivao - kod djece koja su se rodila s neobinim nedo-
Slika 40.1: Dr. Ian Stevenson, iji pio-
nirski i utemeljivaki rad na podruju
reinkarnacije prua zadivljujue dokaze
o besmrtnosti ljudske due.
stacima ili znakovima to ih imaju na sebi od roenja. Istraujui iz-
vjea post mortem, otkrio je da je odreeni broj ovih oteenja tono
odgovarao ranama koje su ubile raniju osobu, za koju bi dijete ustvrdi-
lo da je bilo u ranijem ivotu, a od njega su se prikupljali i drugi poda-
ci, kakve se moglo naknadno provjeriti.
Druga mogunost koja se esto spominje - premda se i ona oslanja
na reinkarnaciju - bila bi, da sve ove osobe imaju pristup do memori-
ja svojih predaka, to su im prenijete kroz gene. Samo, ni ova teorija
ne dri vodu, opet iz dva dobra razloga. Prvi je taj, da se otkrilo kako
su mnogi od prolih ivota vremenski smjeteni blizu jedni drugima,
ali svejedno ukljuuju druge kontinente, ak i druge rase, i to tijekom
razdoblja u kojemu se ljudi ba i nisu previe kretali i putovali. Dru-
gi je taj, da su mnogi od Stevensonovih sluajeva ukljuivali ivote
koje je razdvajalo svega nekoliko godina, i u kojima dvije obitelji nisu
ni na koji nain bile i genetski povezane.
Kako se svi ovi dokazi, prikupljeni u dananje vrijeme, odnose
prema drevnim mudrostima prolosti? Naravno, kljuni koncept za
reinkarnaciju je onaj vezan uz karmu; jedina stvar koja sve pribliava
reinkarnaciji - kako onoj u drevnom, tako i suvremenom smislu - je
spoznaja oko koje se svi slau: da se mi reinkarniramo vie puta izno-
va kako bismo unaprijedili svoju karmu dovoljno, da se oslobodi iz
"zemaljskog karmikog kruga" i "opet sjedini sa svojim izvoritem."
Drugim rijeima, da bismo dospjeli do toke na kojoj smo nauili i
iskusili sve to smo trebali i mogli iz ovog zemaljskog ivota, tako da
vie nemamo potrebu iznova se pojaviti u fizikom obliku - premda se
due koje su ve dospjele do tog stupnja mogu, naravno, dobrovoljno
vratiti ponovo, kako bi openito pomogle ovjeanstvu da napreduje.
Jedna od zanimljivosti je ta, da nam suvremena istraivanja mogu
kojeta rei o prirodi samih eterinih carstava, te objasniti to tono
znai ono "ponovno sjedinjavanje s izvoritem." Razni su pioniri na
ovom podruju - psiholozi i psihijatri, uglavnom radei posve neovi-
sno jedni o drugima otkrili, kako osobe kod kojih se regresija nije
svodila samo na njihove prole ivote, ve i na meuivot izmeu
dviju inkarnacija - imaju za ponuditi jo mnogo toga u smislu postoja-
ne duhovne mudrosti. Pritom nikako ne zaboravljajte da se ovdje radi
o posve obinim ljudima, izvuenima iz svoje svakodnevice, koji se
ni na koji nain ne dre nikakvim duhovnim guruima, niti imaju ka-
kve religiozne ili politike ambicije.
Oni nam, dakle, potvruju da u tim eterinim carstvima postoji
golem, bogat svijet, prepun razliitih aktivnosti. Due na razliitim
stupnjevima razvitka uvjebavaju se za razne vrste specijaliziranog
rada: ue kako postati duhovni vodii drugim duama, vjebaju poku-
se sa stvaranjem ivota adaptirajui postojee obrasce na razliita
okruenja, i slino.
Sve ovo podrazumijeva da irom svemira postoje i mnogi drugi
nastanjeni planeti, pri emu su neki vie fiziki od drugih. Tako mi,
primjerice, moemo napredovati dovoljno da bismo se iznova sjedini-
li sa zemaljskim izvorom ili logosom, ali bi pritom pred nama i dalje
stajao daleki put koji treba prijei prije no to bismo poeli cijeniti
- da ni ne spominjemo sjedinjavanje s njim - onaj krajnji stvaralaaki
izvor ili mo svemira kao cjeline. Mogli bismo osjeati i potrebu za
prikupljanjem razliitih vrsta iskustava inkarniranjem na drugim pla-
netima.
Sve je ovo dosta sloenije od relativno pojednostavljene zamisli
koju u sebi sadrava veina svjetonazora o reinkarnaciji - da jednom,
im okonamo svoja iskustva na Zemlji, na nas odmah eka taj krajnji
izvor. Neki ezoteriki svjetonazori upozoravaju nas na hijerarhiju
anela i demona, te na razliite razine raja i pakla, dok kabalisti u sve
ukljuuju i hrabre pokuaje, koji bi trebali pokazati koliko su slojevita
ta nadzemaljska carstva. No, oni nastoje sve svoje pristupe prikazati
pomalo strogo i hijerarhijski, dok su suvremeni dokazi znatno prakti-
niji i relativno nalik zemaljskima. Oni uklanjaju veliki dio onoga to
nije nita vie od obinih nagaanja i spekulacija, ak i ako ih se zato
pokatkad naziva kontroverznima.
Da bismo u naem pristupu bili jo praktiniji, moramo shvatiti
to zapravo znai karmiko napredovanje i kako se ono postie. Opet
naglaavam da su raniji pristupi reinkarnaciji prihvatili razliite po-
glede na itav proces. Naprimjer, neke od stroih filozofija tvrdile su,
da bilo kakva karma, bila dobra ili loa, stvara reakciju, koja mora
biti upotpunjena i dovrena; dakle, stvar je u tome da treba voditi i-
vot ispunjen posvemanjim asketizmom te fiziki svijet odbacivati u
tolikoj mjeri, da ovjek iznova ne stvori - bilo kakvu karmu. Nasre-
u, suvremena istraivanja tvrde kako je to obina besmislica, zasnova-
na na vrlo upitnoj premisi da se kod karme radi o "akciji i reakciji".
Ovo se naelo najbolje moe provjeriti na hinduizmu i hinduisti-
kom stavu da su, primjerice, ljudi ogranienih sposobnosti zapravo
kanjeni zbog neega loeg to su poinili u svojoj prolosti. No,
moe li to biti tono? Vratimo li se na Stevensonove primjere beba,
koje se raaju s raznim znamenjem ili tjelesnim oteenjima, otkrit
emo da nam daju znaajan klju, iako se na njih dosad nije obraalo
dovoljno pozornosti kao na ukazivae karmike dinamike.
Takve osobe i same negdje u sebi dre da su fiziki kanjene u svo-
me sadanjem ivotu, premda su obino u svom ranijem ivotu bile
tek nevine rtve. Kako to onda moe predstavljati karmiki proces
akcije i reakcije? Zakljuio sam da je jedini pravi odgovor, da - ne
predstavlja.
Suvremena istraivanja razdoblja meuivota pokazuju, da napred-
nije i razvijenije due ne samo to obavljaju podrobne preglede svojih
proteklih ivota, ve same planiraju i idue ivote. ak i kada u njima
odabiru posve obrnute okolnosti od prijanjih, poput fizikih nespo-
sobnosti, ili financijskih, ili emocionalnih potekoa, one to ine kako
bi unaprijedile vlastitu karmu i sve uklopile u vlastito iskustvo uenja
i razvitka. No, istraivanja takoer pokazuju da manje uznapredovale
due esto posve zanemaruju sve preglede i savjete dobivene tijekom
meuivota, a rezultat svega je taj, da njihovi ivoti kao da nastoje
slijediti jedan te isti obrazac to se uvijek iznova ponavlja.
To znai da se one uvijek iznova suoavaju sa slinim obrnutim
okolnostima, ali im se time prua druga mogunost da naue lekciju
koju su preskoili u prolosti, a ne da im se sve dogaa kao neka vrsta
karmike kazne ili kao dinamika akcije i reakcije. Najvaniji su testo-
vi pritom ispravno asimiliranje snanih negativnih emocija mrnje,
straha, ljubomore, osvete i tako redom, bilo tijekom inkarniranog
ivota ili u meuivotu, tako da vie ne zadravaju svoj restriktivni
karmiki naboj.
Nesretnici koji se raaju s raznim znamenjem i fizikim oteenji-
ma - navodno zato jer nisu proli kroz odgovarajue iskustvo u svome
meuivotu - kao da su u sebi iz svojih prolih ivota zadrali osjea-
je tolike snage, da su se oni utisnuli na njihova sljedea tijela, premda
njihove nesposobnosti mogu posluiti i konstruktivno, kao podsjetni-
ci na to da su im iz prolosti preostale neke emocije koje trebaju dove-
sti u red.
I tako bi najsnaniji zakljuak moje analize suvremenih dokaza
bio, da se kod karme i karmikog napredovanja radi o uenju i stjeca-
nju iskustava o obje strane svakog novia. Ne postoji nikakav karmi-
ki zakon akcije i reakcije; ustvari, ovaj aspekt otkrivenih mudrosti iz
prolosti ne samo to zavodi na pogrean put, ve se pokazuje i kao
tetan.
Drugo podruje u kojemu su suvremeni dokazi postavili veliki
znak pitanja nad ovim u prolosti otkrivenim mudrostima je otkrie,
do koje mjere mi sami vlastitim snagama oblikujemo okolnosti koje
nas okruuju u nadzemaljskom carstvu, i to na temelju naih oeki-
vanja i razine karmikog razvitka. Taj je pogled najkontroverzniji
kada razmatramo zamisao o paklu i demonima. Premda se vrlo mali
broj suvremenih pionira usredotoio iskljuivo na opsjednutost de-
monima, veina se jednoduno slae u sljedeem stavu: da su takve
ideje ista ljudska psiholoka izmiljotina.
Ovo ne znai da demoni za neke ljude nisu vrlo stvarna bia; si-
gurno da se kod onih, koji snano iekuju kako e se kad-tad susre-
sti s demonima i stanjima nalik paklu, to moe i dogoditi u njihovom
meuivotu. No, to e onda biti psihika manifestacija koju su sami
stvorili, ikoja nema nikakve trajnosti niti valjanosti. To opet podrazu-
mijeva da, ukoliko ovakve psihike manifestacije prestanemo hraniti
psihikom energijom - i pojedinano, a i kolektivno, one moraju po-
eti blijediti i nestajati.
Potujem ono to bi neki sada mogli rei - da je sve ovo divno i kra-
sno, ali da je tada ovo suvremeno istraivanje i analiza u samoj sebi
redukcionistika, te ne uspijeva zahvatiti pravu sr duhovnih iskusta-
va i ezoterike mudrosti. Prihvaam i da bi to barem djelomino mo-
glo biti istinito. Svakako e napredniji duhovni praktiari vjerojatno
moi istraivati nove putove na naine koji e biti daleko iznad ovih
dananjih, relativno jednostavnih analiza.
No, ak i oni koji vre pokuse sa snanim halucinogenima, ili su
ve postali iskusni u ulaenju u stanja izmijenjene svijesti istim me-
ditacijama, moraju imati na umu stupanj do kojega mogu ii s takvim
iskustvima ili ak i sami oblikovati psihike konstrukcije, utemeljene
na njihovim vlastitim prethodno zacrtanim zamislima, jer bi time
mogli ograniiti ciljeve ili ponititi valjanost dobivenih rezultata.
Osim toga, u praktinijem smislu, ponu li raditi s pogrenim premi-
sama nastojei utvrditi naine djelovanja karme, primjerice, savjetovao
bih im da se radije vrate do ploe za crtanje i iznova temeljito preispi-
taju svoj pristup.
Duboko sam uvjeren da ova nova, racionalna duhovnost kakvu
su nam omoguila suvremena istraivanja moe imati nezamisliv
uinak na sve nas kao pojedince, te da bismo - ukoliko se vei broj
nas iznova vrati spomenutoj ploi i na njoj ispie dosadanje glavne
spoznaje - dobili sjajnu mogunost za mijenjanje budunosti ovje-
anstva nabolje.
O piscima
P. M. H. Atwater - jedna od izvornih istraivaica na polju proua-
vanja iskustava tik do smrti. Danas se temelj njezinih istraivanja
proirio na gotovo 4.000 odraslih i djece, a neki njezini sluajevi pro-
vjereni su i verificirani kroz klinike studije. Njena otkria su iznijeta
u sedam dosad izalih knjiga, koje su navedene na internet stranici
www.pmhatwater.com . Posljednja meu njima je Beyond the Indigo
Children, koja ostaje prva dubinska studija dananje djece u kojoj se
kombinira objektivno istraivanje s mistinim tradicijama i proroan-
stvima.
Vincent Bridges - suator je knjige Tajne Velikog kria u Hendayu:
alkemija i smak svijeta (Destiny Books, 2003.). Bio je i savjetnik za
povijest te vodi filmske ekipe prilikom snimanja ivotopisa Nostrada-
musa za televizijski film, koji se i danas prikazuje na History Channe-
lu pod nazivom Nostradamus: 500 godina kasnije. Vie o njemu na:
http://vincentbridges.com
Peter Bros - predsjednik je trusta FAR, koji posjeduje vie od 100.000
istonjakih mediteranskih umjetnikih predmeta i oko 20.000 drev-
nih rukopisa, od kojih je kod nekih svitaka starost datirana na vie
od 2.000 godina. Kritiki raspoloen prema znanostima u kojima se
svi slau o svemu (peterbros.com), on je pisac djela tiskanog u devet
tomova - The Copernican Series. Njegova posljednja knjiga bavi se
leteim tanjurima i zove se: Let's Talk Flying Saucers: How Crackpot
Ideas Are Blinding Us ti Reality and Leading Us to Extinction, pri emu
pod "crackpot ideas" misli na razne dogme empirijskih znanosti.
Richard Russel Cassaro - pisac jedne od stoernih knjiga o nepozna-
tom Egiptu, pod nazivom The Deeper Truth: Uncovering the Missing
History of Egypt, u kojoj rasvjetljava i obrauje snanu sliku Ozirisa
kao Pastira, Mesije i vjenoga Kralja drevnog Egipta.
John Chambers - pisac knjige Conversations with Eternity: The For-
gotten Masterpiece of Victor Hugo, u kojoj obrauje Hugoova iskustva
sa Jersey Islanda. Ranije je bio urednik u izdavakoj kui Internatio-
nal Thomson Publishing, a danas je direktor u New Paradigm Books
(http://www.newpara.com) na Floridi, u Boca Ratonu.
David H. Childress - dugo se bavio prouavanjem ostataka drevnih
civilizacija u Africi, na Bliskom istoku i u Kini. Priznati je strunjak
za drevne civilizacije i njihovu tehnologiju te pisac knjiga iz serije The
Lost Cities Series (s osam naslova), ali i brojnih drugih knjiga koje
kronoloki obrauju njegovo uranjanje u drevne misterije. On nastav-
lja sa svojim istraivanjima, pisanjem i uzbuivanjem itatelja o mo-
gunostima novih otkria u vlastitom magazinu World Explorer i kroz
svoju izdavaku kuu Adventures Unlimited Press sa sjeditem u Kemp-
tonu, Illinois.
Bilil Eigles - glavni urednik tromjesenika Aperture koji izdaje Inter-
national Remote Viewing Association, gdje se promiu znanstveno
ispitane i ocijenjene paranormalne pojave. Ranije je bio pravni zastup-
nik i inenjer, a danas je pisac, odvjetnik i noetiki savjetnik.
Virginia Fellows - autorica je djela The Shakespeare Code, u kojemu
objanjava neke od zapanjujuih injenica to ih je otkrila nakon godi-
na i godina istraivanja svega vezanog uz velikog Francisa Bacona,
tek djelomino shvaenog filozofa. Virginia je radila na svojoj drugoj
knjizi o Baconu i njegovoj povezanosti s okultnim kada je u listopadu
2005. preminula.
William Henry - istraiva koji se bavi mitologijom i specijalnim pro-
jektima u zakladi Subliminal Research Foundation u Albuquerqueu,
Novi Meksiko. Opseni podaci koje je prikupio o simbolizmu i mito-
logiji Egipana i Sumerana omoguuju mu da otkriva nevjerojatne
naine na koje se povijest i danas ponavlja. Redovito daje intervjue na
raznim radio-programima te odrava predavanja diljem svijeta.
J. Douglas Kenyon - ve se etrdeset godina bavi slamanjem prepre-
ka koje se postavljaju pred paradigmatske i izazovne ideje. Koristei
sve vrste medija na razne naine, on je ustrajno promicao stavove
koje je tisak rado zaobilazio i ignorirao. 1994. godine je osnovao ma-
gazin Atlantis Rising, koji se pretvorio u "magazin koji biljei" sve
drevne misterije, pojavljivanje alternativnih znanosti i neobjanjivih
anomalija. Istovremeno je i urednik knjige Zabranjena povijest, u kojoj
je prikupio radove pionirskih istraivaa kakvi su Graham Hancock,
John Anthony West i Zecharia Sitchin. [odlina knjiga]
Ian Lawton - profesionalni pisac, istraiva i predava specijaliziran
za povijest drevnih naroda, ezoteriku i duhovnu filozofiju. Njegove
prve dvije knjige, Giza: The Truth i Genesis Unveiled zapaene su zbog
svog zanstvenog i loginog pristupa duhovnim aspektima predmeta
kojima se bave. Tijekom 2004. godine napisao je i The Book of the Soul,
kritiku aklamaciju koja gaje dovela do osnivanja pokreta Rational Spi-
rituality Movement (www.ianlawton.com te www.rsmovement.org).
David Lewis - novinar koji se specijalizirao za alternativne znanosti,
one to se bave podrijetlom ivota, civilizacijom i ljudskim postojanjem.
Redovito je objavljivao lanke u magazinu Atlantis Rising, posebno
se bavei alternativnim teorijama u povijesti i znanosti te podrijetlom
ovjeka i njegovom svijeu.
Cynthia Logan - bila je jedan od stalnih pisaca za magazin Atlantis
Rising od njegovih poetaka. Pie i za druge regionalne i meuna-
rodne listove o temama vezanim uz jogu i alternativnu medicinu.
Jeff Nisbet - trideset godina bavljenja vijestima i novinarstvom dalo
mu je istanan sluh za otkrivanje 'lanih znalaca' i lai koje su se tisu-
ljeima ugraivale u odobrena i prihvaena tumaenja povijesti, ona
koja smo i sami trebali slijepo prihvaati. No, njegova su istraivanja
pokazala da se podtekstovi i prava tumaenja tek trebaju otkriti -
ona, to su ostala ispisana izmeu i ispod redaka "povijesti" i "mito-
va"; podtekstovi, koji zvue znatno istinitije i blie stvarnim dogaa-
jima od tekstova za koje nas u kolama ue da su istiniti.
Peter Novak - bavi se istraivanjem legendi iz raznih kultura ovje-
anstva te suvremenim fenomenolokim izvjeima o ivotu nakon
smrti. Cijenjeni je pisac tako stoernih knjiga kakve su The Division
of Consciousness i The Lost Secret of Death, a esto ga se moe uti i
vidjeti u gostovanjima na radiju i televiziji; takoer je i vjeti predava
na raznim konferencijama i simpozijima po Americi, Kanadi i Europi.
Objavio je i nekoliko ozbiljnih radova vezanih uz psihologiju feno-
mena "ivot poslije smrti".
Mark Amaru Pinkham - on je sjevernoameriki Veliki prior Meu-
narodnog Reda gnostikih templara (podaci se mogu saznati na www.
GnosticTemplars.org). Pisac je knjige uvari Svetoga grala: vitezovi
templari, Ivan Krstitelj i Voda ivota, a esto ga kao sugovornika pozi-
vaju na radio - postaje i u televizijske programe, naroito kada se go-
vori o vitezovima templarima i tajnim drutvima. On je takoer i
vodi skupina koje posjeuju sveta mjesta diljem svijeta, vezana uz
vitezove templare i sveti Gral.
Steven Sora - studirao je povijest na sveuilitu Long Island, prem-
da je njegova prava strast bilo otkrivanje skrivenih misterija i pitanja
izbaenih iz povijesnih udbenika. Dok je prikupljao dokaze o prelas-
ku Atlantika i prije vremena Columba, nabasao je na vie od dvije sto-
tine godina staru potragu za blagom na otoiu Oak Island u Novoj
kotskoj. Nakon desetljea prouavanja i raznih putovanja da bi istra-
io ovo pitanje, 1999. godine je objavio knjigu The Lost Treasure of
the Knights Templar.
Mark Stavish - prouavao je alkemiju sa udrugom Filozofi prirode
- istraivakom i obrazovnom skupinom iz Wheatona, Illinois, koja
se bavi alkemijom i njezinim tehnikama - od 1995. do 2000. godine,
djelujui istodobno i kao voditelj projekta ORA (Occult Research
and Applications Project). Napisao je vie knjiga, poput The Path of
Alchemy - Energetic Healing and the World of Natural Magic, Healing
Paths - Kabbalah and Energetic Healing te Through the Gates - Lucid
Dreaming, Astral Projection and the Body of Light in Western Esoteri-
cism. Trenutno radi na poloaju ravnatelja studija u Institutu za her-
metike studije u Wyomingu, Pennsylvania.
SADRAJ
Tibetanska palaa Leh iz esnaestog stoljea bila je vana stanica
na trgovakim putovima du doline Inda, izmeu Tibeta na is-
toku i Kamira na zapadu, odnosno izmeu Indije i Kine. 1887.
godine je ruski lijenik i putopisac dr. Nicolas Notovitch utvrdio
da je u manastiru u Himasu otkrio drevne tekstove o ivotu Isusa,
prema kojima je Isus svoju boanskost otkrio nakon to se pod-
vrgnuo istonjakim duhovnim vjebama.
Izlazak sunca iznad jeruzalemske Kupole
na Stijeni. Kada su tijekom Kriarskih rato-
va 1099. godine Jeruzalem osvojili kriari,
Kupola na Stijeni bila je iz muslimanskog
pretvorena u kransko svetite i nazvana
Templum Domini ili Hram Gospodnji.
Kao i kod prikaza Isusa u filmu Mela Gibsona Pasija ili Muka Kristova, i Rafaelov pri-
kaz na slici Polaganje Krista u grob slui snaenju ortodoksne doktrine Crkve.
Ovaj je kale izraen prema kaleu
Benvenuta Cellinija (1500.-1571.),
poznatog talijanskog zlatara. Neki
znanstvenici tvrde da je templarska
flota, koja je u potaji 1307. godine
isplovila iz francuske luke La Rochelle
da bi izbjegla progonima francusko-
ga kralja i Crkve, sa sobom ponijela i
slavni Kale s Posljednje veere (Gral
kao Kale).
Mnoge slinosti koje postoje izmeu Isusa
i drevnog egipatskog boga Ozirisa - ovdje
prikazanog s Izidom na slici iz egipatske
Knjige mrtvih - navele su neke da povjeruju
kako je veliki dio kranske tradicije zapravo
posuen iz starih egipatskih izvora.
U daljini, na obali Mrtvoga mora, vidi se utvrda Masada. ^m^
Tu su 70. godine idovski zeloti radije odluili poiniti masovno samoubojstvo, ne-
goli se predati Rimljanima koji su ih opkolili. Drevni primjerci svitaka s Mrtvoga mora,
pronaeni blizu Masade, povezuju ovu zajednicu s makabejskim pobunjenicima iz
prvoga stoljea, to proturijei dugo njegovanom uvjerenju o esenima kao mirolju-
bivoj zajednici to je ivjela blizu Kumrana.
Poev od 1940.-tih godina, na
obali Mrtvoga mora kod Kum-
rana poeli su se otkrivati svici
poput ovoga. Znanstvenike i
danas zbunjuju mnoga vana pi-
tanja vezana uz njihove autore.
U piljama Kumrana otkriveni su
cilindrini grnarski proizvodi nalik
ovoj posudi. U njima su se nalazili svici,
koje danas poznajemo kao svitke s
obale Mrtvoga mora.
Drevni prikaz slavne bitke kod Bannockburna 1314. godine izmeu kota i Engleza.
Ve se dugo misli da su kotskim snagama pomogli vitezovi templari, izbjegli pred
progonom s kontinenta, kojima je kotski voa Robert the Bruce pruio utoite.
Robert the Bruce (1274. - 1329.) doveo je kote do
neovisnosti. Njegova hrabrost i odlunost uinili su
njegovo ime istoznanicom za kotski nacionalizam.
Jacques de Molay,
dvadeset i trei i
posljednji Veliki
Majstor vitezova
templara, godinama
je bio muen prije no
to su ga 18. oujka
1314. godine spalili
na lomai. Svojim
posljednjim snagama
de Molay je prokleo
svoje progonitelje
- papu Klementa V i
kralja Filipa IV; oba su
ovjeka umrla unutar
godine dana nakon
njega.
Prikaz viteza templara
na Kriarskom ratu u
Svetoj zemlji.
Svod rosslynske crkve sastoji se od pet sekcija, koje vrve zvjezdanim ili cvjet-
nim motivima.Taj bi svod mogao prikrivati Kri Lorraine u ifriranom obliku.
Izvorni vitezovi templari nosili su takav kri tijekom Kriarskih ratova, jer im je
njegovu uporabu odobrio jeruzalemski patrijarh.
Duh viteza templara slijedi svoj
drevni san kroz ruevine dvorca
Edinburgh. (Autor slike Tom Miller).
Vrata rosslynske crkve - crte.
Rosslynska crkva je srednjovjekovna
crkva iz petnaestog stoljea, prebogata
neuobiajenim rezbarijama i slobodno-
zidarskim simbolizmom. Izgradio ju je
1446. godine Sir William St. Clair, trei i
posljednji meu St. Clairovima, koji je
obnaao i titulu princa od Orkneya.
Kamen u Westfordu, Massachusetts, kao spomen na putovanje Henryja
Sinclaira u Sjevernu Ameriku 1398. godine. Dokazi o ovom putovanju
pronaeni su u obliku mnogih neobinih i neobjanjivih predmeta du
obala Nove Engleske.
Poprsje Henryja Sinclaira, kotskog
viteza templara ija su putovanja za
Sjevernu Ameriku itavo stoljee prije
Kolumba vjerojatno ukljuivala i Novu
kotsku te Newport na Rhode Islandu.
Karta Oriona i Siriusa, uveana i poloena na Craigleith Island. Manja karta
Oriona i Siriusa prikazuje kako zvijezde Orionovog pojasa lee tono iznad
otoia Fidra, Lamb i Craigleith u Firth of Forthu, kotska.
Sir Francis Bacon (1561.
-1626.) bio je veliki
esejist, pravnik, dravnik
i filozof, za kojega mnogi
misle da je bio i pravi
autor drama pripisanih
Williamu Shakespeareu.
Neki povjesniari vjeruju da su brodove poput ovoga
imali templari dok su se bavili gusarenjem, osveujui
se Rimokatolikoj Crkvi. Tvrdi se da je i gusarska za-
stava zapravo bila izmijenjena templarska zastava.
Benjamin Franklin
John Hancock
Veliki peat Sjedinjenih
Amerikih Drava s dobro
poznatim slobodnozidar-
skim simbolom, koji
prikazuje piramidu i
svevidee boansko oko.
Franklin Roosevelt stavio
ga je na novanicu od
jednog dolara.
Na amerike ideale o slobodi,
njezinom razvijanju i demokraciji
utjecala je misao slobodnih zi-
dara, jer - osnivai poput Geor-
gea Washingtona (na slici), Johna
Hancocka i Benjamina Franklina
bili su svi redom slobodni zidari.
Rani portret Ivane Orleanske (1412.-1431.) Vodila je
francusku vojsku protiv Engleza tijekom Stogodinjeg
rata. Mnogi su Ivanini suborci bili pripadnici kotske
garde - skupine, za koju se misli da je bila u uskoj vezi
s vitezovima templarima.
Veliki matematiar i znanstvenik Sir Isaac New-
ton (1642. - 1727.) najvei je dio ivota posvetio
prouavanju alkemije i okultnih misterija.
Sadraj