Untitled

John Salza
MASONSTVO BEZ LIASKE

Bihlintekn:
TEMPUS
17.
tlredniL-:
mr. sc. Petar Balta
Z,a nyklndnika:
Miro Radalj
MASONSTYO
BEZ MASKE
Bivs'i mason razotkriva
tajne slobodnoga zidarstva
\’ERBUM
Split, 2009
Naslov izvornika:
]ohn Salza, Masonry Unrtiasked.
.6n Insider Reveals the Secrete of the Ledge
Copyright O 2006 by John Salza, Our Sunday Visitor, Inc.

D tiopyright za hrvatsko izdan je: Verbum, Split, 2009.
lzerrina urednira: Ljiljana Jurinovic, piof.
Stn prayspidr:tuzui ije&m se dio otheRjiJc tie .siitije

unino- ñnuati, faiokopir Ii, rrpmiâuciralini per iti u bilo
l‹dwu nbliku (e 'ki ronir"ki, metuaiiéki i sl.) bee get itndtir
pismte ruglasnosti naLiadnif‹a.
Pri|e nod: Aleksancfra Marija Chwalowsky, prof.
£ekiorn: Anda Jakovlievic, prof.
UP - Katalogizacija u publikaciji
SVEUGLISNA KN}IZN1CA U
SPLlTtJ
UDK 061.256.6
SALZA, John
Masonstvo bez hivli mason razot riva
slobodnoge
maske zidarstva / John tajne
Salza ; <prijevod
Aleksandra
Varija Chwalowsky>. - Verbum, 20tJ9, -
Split (8iblioteka
Prijevod
Tempusdjela:
; IQ Masomy unmasked. -
Bibliografiia.
ISBN 978-9W3-234I90—3 130414004
JOH N U SA AZ I, MOM E DJ RDU'
Dok st bio ovdje, poznavao si i zivio lstinu.

Sada Onoga koji je Istina promaoa‘s za svu vjeénost.
Tvoje me molitve s neba nadahnjuju i podupiru
Hvnla ti za tvoje svjedocanstvo i tvoju 1 ju bay.
Medti vjemicima - kako laicitria, tako i
posve&nim osobama— vlada popñlii' a pomutn ja
glede stattisa vjernika/katolika, odnosno krs*canina i
élanstva u masonskim loiama, tj. u slobodnome
zidarstvu. U Sjedinjenim se Americkim Drñavama
tako masoriska loña dozivljava tek kao “momacki
klub”, gdje mu'skarci vrs”e bezria- cajne obrede, uée
tajne naéine mkovanja te se baxe pri- kupljanjem
sredstava. Tako se éin1 kako se ova organizacija ne
razlikuje puno od Lions Cltiba ili Kolumbovih
vitezova. Americfie se loze u posljednje vrijéme nisu ba-
vile nikakvim protukatolifiim planovima koji bi za cilj'
imali potkopavanje Crkve, kao sto je to slucaj s njiho-
vim europskim i latinoamerickim kolegama, Zbog
iega onda Katolicka Crkva osudu je slobodno zidarstvo?
Za- s‘to se i svaka druga krscanska Crkva, koja je
ozbiljno ispitala ucenja slobodnoga zidarstva, protivi
élanstvu u masonskoj lost?
Ova knjiga donosi odgovore na navedena pitanja,
razmatrajuci religijski i moralni nauk americkoga slo-
bodnog zidarstva u svjetlu krécanstva opcenito i kato-
licke vjere napose. Unatoc izjavi Crkve kako su
masonska nacela nepomirljiva s katolickim naukom,
mnogi joé uvijek vjeru ju kako se Crkva vise ne protivi
slobodnome zidarstvu te i dalje postoje katolici i krscani
koji u dobroj vjeri pristupaju Lozi. Oni koji su svjesni
protivljenja Cr- kve éesto ne razumiju o kojim je to
vjerskim i moralnim pitanjima ovdje toifio rijec te kao
takvi ne mogu biti od pomoci onima koji trañe
odgovore. Dok sam jet bio mason i kada sam poéeo
prerrtis”ljati oko svojega élanstva u Lo;zi, teskom sam
mukom pokusavao naci nekoga tko bi mi mogao
objasniti zasto se Crkva prnNvi masonstvu.
h'lASONSIVO BEZ ht ASKE
Upravo me potreba za jednim takvim izvorom informa-

cija potaknula na pisanje ove knjige.
Dok je temeljno nauéavanje slobodnoga zidarstva
posvuda isto, ova se kn jiga usmjerava prvenstveno na
ame- riéko slobodno zidarstvo. Po najnovijim
procjenama te organizacije. u SAD-u ima vise slobodnih
zidara (oko ée- hri milijuna od ukupno éest milijuna
masona Loliko ih ima u svijetu) i masonskih organizacija
negoli u bilo kojoj drugoj zemlji Tako ameriéko
slobodno zidarstvo tvori vecinu onoga svjetskog te je kao
takvo odliéan temelj za na*se prouéavan je. Madalje,
nakon s’to sam proveo brojne sate prouéavajuci, osobno
vr/seci te pouéavajuci irasonski obred, raspolazem
znanjem iz prve ruke, kada je rijeé o doktrinama i
praksama ameriékih masonskih loéa.
Svoje sam iazmatranje ograniéio na prva Oi stup-
nja ameriékoga slobodnog zidarstva, koji se dod je1 ju jt
u svim masonskim lo2ama SAD -a. N isam u pojedino-
str ra zmatrao vide masonske stu pn jeve (poput on th
kuji se dodjeljuju u okviru Skotskoga ili Yorks*koga
obreda), buduéi da vecina ameriékih masona ne prima te
stupnjeve te stoga njihovo poznavanje nije kljuéno za
shva- kanje nespojivosti masonstva s k r“scanskom
vjerom. Umjesto toga, ñari7ste sam usmjerio k
temeljima: onome sto svaki ameracki mason uéi u svojoj
lozi. Ova knjiga razmatra i urotnicku narav slobodnoga
zidarstva te nacin na koji sri njegovi napori doprinijeli
uklanjanju jude- okr écanskih nacela iz nas“ih javnih
ékola.
O slobodnome su zidarstvu napisane brojne kn jige.
no n i jednu od njih, po mojemu saznan ju, nije napisao
katolik koji je naptistio Lozu , Ovoj sam temi pri:tti pio
s katoliékoga staja li’sta, iako se ra zlozi zbog kojih Kato-
liéka Crkva osudu je masonstvo poklapaju s on trna dru-
gih krécanskih denominacija II ojoj bi nekatoliékoj bra-
éi i sestrama u Kristu podatci u ovoj knjizi stoga takoder
trebali biti od Loristi
8
FEEDGOVOE
Na pisanje ove knjige potakli su me brojni 1 idi éiji

su se ñivoti nfili pod utjecajem slobodnoga zidarstva.
Medu njima su élanovi obitelji ciji su muñevi, ocevi i
bras pripadnici Loée: svecenici i pastori koji nastoje
shvatiti ovo pitanje, pa cak i masoni koji preispituju sv-
oju pripadnost Lozi. Iako mi nije 2elja uvrijediH moju
negdasnju braéu iz Ioée, ova ce knjiga zacijelo neke
medu njima razlJuti- ti. Siguran sam kako se njihova
reakcija ne ce temeljiN na netoénostima moga izlaganja,
vec na éinjenici kako sam obecao — bolje receno, bio
zaveden na obecanje — kako in ie stvari zadréati u
tajnosti. No, svaki bi portent mason morao priznati kako
je najveca taJna slobodnoga zidarstva zapravo ta kako
tajna nema, Veéina informacija s*to ih donosi ova knjiga
dostupna je u knj icama, knjizara- ma, kao i Velikim
lozama diljem zemlje.
Duboko sam zahvalan za molitve i pomoc I rojnih
lju- c4i koji su biti dijelcm moga pu tuvanja iz
slobodnoga zidarstva. Posebno bih éelio zahvalifi
Colinu Donovans, ITL, sto mi je pristupio dok sam jobs
bio mason. Nas*i str me razgovori potaknuli na dublje
preispitivanje moje vjere. ZahvalJujem i bivsemu masonu
Duaneu Washumu, éto mi je bio od pomofi priLkom
potes*koéa vezanih uz pre- kidanje siona s Lo2um te s“to
mi je pumogao sahrnli i pre- gledati brojne masonske
autoritete navedene u ovoj knjizi. Zahval|u jem ocu Danu
Shermanu na zajedniékim molitvama i razgovorima dok
sam se jos borio s masonstvom. Za- hvaljujem na potpori
i informacijama Ginu Fazzari , Joeu Calarcu, Tomu
Gloriosu i Dann Maurini, takoder bivs*im masonima i
mojoj braci u Kristu. M aposljetku zelim zahva- liti o. ran lu
GrizzeIle-Reidu, SCJ, mome dragom prijataliu, sto me
potaknuo na dovrs'enje ovoga projekta.
John Salza
23. travnja 2006,
N edJelja Bozanskoga
Milosrda
Zelimo da vale pravilo prije svega bude
strgnuti krinku slobodnoga zidarstva
i prikazati ga u istinskome svjetlu.
MOJE MASONSKE VJERODAJNICE
lniciran sam kao poietni masonski nauériik (*segrt) u

loin James M. Hayes br. 331 u drfivi Wisconsin 24. lip-
nja 1996. na blagdan Svetoga Ivana Krstitelja, moga
za- s*titnika. Uzdignut sam na stupanj pomocnika 16. ru
jna 1996. dok sam masonski maj'stot (meltar) postao
l4. Ii- stopada 1996. Dana 2. studenoga 1996. postao
sam ma- son32. stupnja po Skotskome obredu. Dana
7. prosin-
ca nastavio sam svoje masonsko pu* le postavéi i'Ja-
nom Ancient Arabic Order ct Nobles of the Mystic Shri-
ne (“Shriners”; Drevni Arapski Red Plemica
Misticriog Hrama). Primio sam i dodatno clanstvo u
loéu Nathan Hole br. 350. gdje sam postao casnik
loze.
lduce tri godine slobodno je zidarstvo bilo jednom
od najvañnijih sNari u mome ñivotu, lstmski sam
volio tu organizaciju i gotovo sve svoje raspolofivo
vrijeme
posveâvao unaprjedenju njezinih ciljeva. Moja je
uklju- éenost poprimala brojne oblike, ali se
prvenstveno odnosila na poucavanje masonskoga
obreda i dodjeljivanje ttiju masoriskih sttipnjeva. Moja
mi je Velika Iota dodijelila Karticti struénosti iinutar
godine dana od inicijaci-
j—e brze no ikome u povijesti Wisconsina. Kartica
struc-
nosti rijetka je vjerodajnica koja se daje masonima ka-
drima napamet tocno izvesti sve vidove triju
simbolié- nih stupn jeva slobodnoga zidarstva. To znañi
napamet nauZiti nekoliko stotina stranica masonskih
pouka, dué- nosN i zahtijevanih tjelesnih kretanja loâom
(“rad stapa i poda"). Ta vjerodajnica nositelja ovlaiéuje
i za pouéa- vanje kako ispravno primjenjivati
odredene masonske stupnjeve.
13
MA5ON8TVO BEZ LTTE
Mebrojene sam sate proveo svladavajuci masonski

obred— uéeo napamet, pouéavajuéi, dodjeljujuci stup-
njeve te sudjelujuo u raznim ékolama pouke i natjeca-
njima medu stupnjevima. Bio sam u jedno odgovoran i
za provoden je brojnih revizija masonskoga obreda
na*se jurisdikcije. U svojoj sam loéi bio mladi dakon,
stariji dakon i mladi nadzornik dok sam 2000. trebao biti
iza- bran za uvazenoga majstora. Ujedno sam obavljao
zna- éajne uloge u Skotskome obredu i u Shrineu.
Uistinu sam uéivao u intelektualnome izazovu
usvajanja napamet sIo2enih lekcija, usavrs”avanju n
jihova iznosenja te dodjeljivanju stupnjeva
kandidatima pred mojom masonskom bracom. Ta me
nadasve poa- cajna vjeñba, za koju sam primio veliko
priznanje, pod- sjetila na osjeéaj zajedniétva koji se
obicno vezuje uz skupne sportove. Prizriajem,
medutim, kako sam kod vlastite inicijacije u
masonstvo imao duhovnih dvoyba. lmena kojima se
nazivalo Boga, molitve, zakletve i ce- sta pozivanja na
v jeéni ñivot uvelike su me zbunjivali. No, dvojbe su se
raspr*sile kako sam se sve vise odusev- ljavao obredima,
tajnovitoséu, povlasticama, kontrover- zama, povije”sfi,
jedinstvenim bratskim vezama, kao i ostalom
masonskom pompom te popratnim okolnostima.
Moj je ego preu zeo vodstvo: kako sam napredovao u
masonskim xjestinama, moje su se duhovne dvojfie
smanjivale. Imao sam velike planove za masonstvo, kao
s*to je i ono imalo velike planove za mene.
Povremeno bih naiiao na kakvu protumasonsku web
stranica ili clanak, ali bih takve napade spremno pripi-
sao vjerskome fanatizmu. Takve sam Ijude smatrao ne-
tolerantnima, sklonima olaku osudivanju drugth i zlob-
nima te nisam 2elio irnati bfi nista zajednicfio s njihovim
mahanjem Biblijom. Naposljetku, neki cmd ljudi iz naie-
ga drustva kojima sam se name djvio pripadali su tome
tajnom bratstvu. Stoga su ti anti-masoni jednostavno
mo-
14
uojE unso sxE vjzxo jxice
rali biti krivo obavijesteni. Usivao sam u lijepim prijatelj-

stvima sa svojom braéom iz loñe, kako bi onda neéto
tako tigodno moglo biti toliko pogrjesno? Smatrao sam
to ne- moguéun te sam tri godine bio jedan od najve
ih apolo- geta masonstva, uvodeéi u tu organizaciju i
élanove svoje obitelji i prijalelje te zagovarajuéi njezine
ciljeve kao one najveéega i najiasnijega bratstva na
ciavu svijetu.
Tijekom moje pripadnosti masonstvo iesto sam s1u-
iao komentare svoje brace iz loye glede stava
Katoliéke Crkve o masonstvo. Dok se Crkva nekoc
protivila pri- stupanju katolikâ slobodnome zidarstvu
— govorili su - sada je promijenda stav te viée nema
nis*ta protiv toga bratstva. Receno mi je i kako su neki
pape te brojni kar- dinali, biskupi, svecenici i
redovnici bili masoni. Rekh su mi i bako je potrebno
biti mason da bi se moglo pristupiti papinskoj
Svicarskoj gardi.
Iako sam se bez daljnjega smatrao katolikom (iza
mene je bilo dvanaest godina katoliékoga obrazovanja),
nikada nisam previ*se razmi”sljao o napetostima
izrnedu slobodnoga zidarstva i Crkve, Bio sam
zadovoljan onime sto su mi rekla braca iz loñe te
nisam smatrao potrebnim dublje razmaoati to
pitanJe. itim se cinio vrlo daleko od moje masonsku
loze te sam bio uvjeren kako su se eventualne
primjedbe sto ih je Vatikan mozda nekoc imao
zacijelo temeljile na krivim podatcima.
Da bih bio posve siguran, nazvao sam svoga
supni- ka i upitao ga mogu 1i biti mason, uvjeravajuci
ga kako u lozi nisam uoéio niita éto bi bilo nespojivo s
mojim katoliékim uvjeren jima. Iako nije posebno
proucaxao to pitanje, i on >' Ie potvrdio kako se Crkva
ne protivi mo-
joj pripadnosti masonstvu. Naposljetku, nisam bio upo-
znat ni s kakvim katolifiim knji a koje bi se bavile
pitanjem slobodnoga zidarstva, Cinilo se kako sve
pro- tumasonske knjige i web stranice promiiu radikalni
protestantski fundamentalisti.
MASONSTVO BEZ 5âMKE
Moje odusevljenje slobodnim zidarstvom nastavilo

je rasti. Osim s*to sam bio struénjak za masonski
obred, trudio sam se sto bolje upoznati i masonsku
povijest i filozofiju. Stoga sam proucavao uz to
vezane teme i pri- pravljao izvjeséa za podnos”enje
lozi, ali i za x lastito za- dovoljstvo. Za vrijeme tih
istraéivan ja i dalje sam dola- zio u doticaj s onime sto
sam nazivao protumasonskom propagandom. Dok
bih duboko u sebi ponekad i prepoznao neke od
problema na koje su ljudi ukazivali, ve- u sam ih
smjesta otpisao kao apsurdne. Uéivao sam kao nikada
u éivotu te nisam ni od koga âelio cuti kako
se masonstvo protivi krscanskoj vjeri.
Buduci da sam ñelio biti spreman odgovoriti na sva-
ko pitanje o masonstvo koje bi se moglo postaviti ti loñi,
odlucio sam prouéiti krscanske argumente protiv ma-
sonstva, Dréao sam da in tako biti pripravan dati od-
govor na takva pitan ja kada mi ih postave moja krs“éan-
ska braca iz lot. Kao odvjetriik zriao sam da protuma-
sonski stav moram prouéiti otvorena uma kako bih ga
uspje“sno podvrgao unakrsnu ispitivanju te u konacrri-
ci razorio, Osjecao sam kako tragam za neéim sto ce mi
omoguciti racionalizirati i moju vlashtu sve veéu uklju-
cenost u tu organizaciju. Stoga u pozadmi nastanka ove
knjige zapravo leñi moje nastojanje obrane slobodnoga
zidarstva pred samim sobom.
U tome sam cilju pokusavao shvatih Sveto pismo u
svjetlu mojega poznavanja masonskoga obreda. Smjesta
sam utvrdio odlomke za koje se cinilo kako su nespoji-
vi s masonstvom, poput Gospodinova ucen ja o molitvi,
zakletvama i vjecriome éivotu. To su bile sNari koje sam
nauéio u djetinjstvu. Mo, budufi da sam doktorirao pra-
vo, a ne biblijsku teologiju, dvojio sam u vlastitu biblij-
sku egzegezu, Ali, kako sam poznavao i pos*tivao brojne
druge obrazovane kr*scanske masone, odluéio sam sa-
slusati n jihova gledista.
MOJE MASONSKE (JEEODA}N ICE
Osobito sam se bio sprijateljios jednim vrlo upuce-

nim gospodinom, protestantskim pastorom, koji je vec
preko trideset godina bio mason, dok je u jedno imao i
magisterij iz teologije. Buduci da je bio dobro u pucen u
krâéanstvo, kao i u slobodno zidarstvo, bio sam siguran
kako be mi svakaLo biti u stanju pomoo. Fovjerio sam
mu kako me zabrinjava pitanje spojivosti slobodnoga zi-
darstva i kr stva. Kako bih mu u svemu tome pomo-
gao, podastro sam mu ops*irne pisane rficlambe u
kojima se odredeni ulomci iz Biblije usporeduju s
pojedinim masonskim uéenjima. Na moje iznenadenje,
unatoc svojoj matnoj teolo“skoj naobrazbi, taj moj brat
nije bio u stanju obraniti slobodno zidarstvo. Za njega je
ono b'ño “obicno bratstvo” i to je smatrao jedino vafiirn.
Stoga sam nastavio postavljati pitanja ostalim uva-
éenim pripadnicima masonstva, ukljuéu juci negdasnje
meâtre loza, Velikoga besjednika, pa cak i Velikoga me-
âtra. Ni jedan mason nije bio u stan ju pm I:iti mi jasne
odgovote. Veéina ih éak nije ni poznavala sadrñaj ma-
sonskih obreda! Brojni su nijekali kako ti obredi preno-
se vjerske ideje, éak i kada sam inn ih predstavio u obli-
ku poglavlja i redaka. Rekli su mi kako pretjertijem. Po-
ceo sam upravo oiajnicki traéiti nekoga tko bi mi mo-
gao iznijeti logiéne temelje koji su mi bili yohelm kako
bih éiste savjesti mogao ostati u masonstva.
Potom sam poceo prouñavati nauk Crkve. Iako mi je
moj zupnik kazao kako je prihvatljivo biN mason, be
nisam time bio zadovoljan. Tra;iio sam svecenika koji )e
uistinu dobro proucio to pitanje. Buduéi da ga nisam
uspijevao pronaci, sve me vfs*e obuzimao oéaj. Napo-
sljetku sam upoznao Colina Donovana, teologa koji je
radio za katolii'4cu TV mreñu EWTN (Eternal Word Te-
levision Network) te koji je bio upu en u pitanje slobod-
noga zidarstva. Tijekom mjesec dana raspravljali smo o
toj temi. Tek sam tada bio zbunjen.
17
MASONSTVOBEZMASKE
Proucavajuéi crkveri riauk, otkrio sam kako je — éi-

nilo se — bas” sve s*to su mi moja masonska braca
rekla o crkvenome stavu spram masonstva pogrjesno.
Nisam na*sao nikakve dokaze kako je bilo koji papa,
Cardinal, biskup, sveéenik ili redovnik ikada bio
mason. Saznao sam i kako je tvrdnja glede Svicarske
garde i zahtjeva da njezini pripadnici moraju biti
masoni rieistirtita. Stvari su se polako poiele otkrivati.
Sazriao sam i kako je Kon- gregacija za nauk vjere
izdala deklaraciju kojom katolicima zabranjuje
pristupanje slobodnome zidarstvu te u kojoj tvrdi isto
ono sio Crkva o masonstvu uéi ver gotovo tri stotine
godina.
Zaito su mi onda braca rekla kako Crkva sada
dopu*sta i anstvo i zas*to moj zupnik nije znao za
stav Cr- kve? Mo2da te crkvene izjave nisu
obvezujuce? Ako bih mogao dokazati kako
odbacivanje masonstva nije sluzbeni stav Crkve,
onda takav slav ne bih bio duzan slijediti. S obzirom
ria naizglednu pomutnju oko toga pitanja, moj je
odvjetnicU um bio spreman pronaci “rupu” kojom
ce mi savjest biti umirena. U knjizi koja je pred
vama iznosim rezultate svoga istrazivanja.
Cirn sam donio odluku da se oslobodim i krenem u
potragu za istinom, Bog rue je dotakao svojom miloséu.
To sada viée nije bila akademska vjezba. Cospodin mi je
dotakao srce. Odluiio sam kako ne éu pisati o
osobnim vidovima mojega putovanja, ostavljajuci
radije Crkvi i masonskim obredima rieka govore
sami za sebe. No, s obzirom na moje odufivljenje
masonstvom, nebrojene sate éto sam ih ulozio u tu
organizaciju te ciljeve koje sam tek bio riakanio
unutar nje ostvariti, moje me iskustvo odista uvjerilo
u slavu i milosrde Bozje te njegovu neizmjernu
snagu promjene srca covjeka koji nikada nije ocekivao
nis”ta slicno.
2.
UVOD U SLOBODNO ZIDARSTVO
Kratka povijest slobodnoga zidarstva

Istinsko je podrijetlo slobodnoga zidarstva jos* uvi-
jek predmetom rasprave. Legenda slobodno zidarstvo
povezuje s graditeljima hrama kralja Salornona, no veéi-
na masona ne vjeruje kako tu postoji istinska
povijesna povezanost. Brojni masonski povjesnicari
tvrde kako je podrijetlo slobodnoga zidarstva
povezano s razliéitim drevnim skupinama, poput
dionizijskih majstora, pita- gorejaca, esena, Rimskoga
kolegija, komskih majstora i druida. Ostali povjesnicari
drie kako je slobodno zidarstvo poteklo iz drevnih
poganskih misterijskih religija. Moguce je da se
povezanost masonstva s drevnim misterijskim
religijama zadrzala u pokretima kabalizma,
gnosticizma te preko pripadnikâ rozenkrojcera i ilumi-
natâ. Medutim, veéina masonskih povjesniéara
danas podrijetlo slobodnoga zidarstva povezuje s
klesarima koji su gradili velike katedrale
srednjovjekovne Euro- pe. Ti su ljudi postali poznati
kao "slobodni zidari" jer — za razliku od mjesnih
cehovskih zidara nisu bili ugo- vorni sluge.
Po masonskoj predaji, ti su se "slobodni zidari" or-
ganizirali u lobe. S vremenom su medu sebe stali
primati i izvanjske pripadnike, ukljuéujuéi filozofe,
trgov- ce i banLare. Njih su riazivali "prihvaéenim"
masonima. Postupno se sastav organizacije "Slobodnih
i prihvace- nih masona" promijenio od "operativnih"
masnna (koji su gradili materijalne strukture) do
"spekulativnih masona" (koji su gradili "duhovni
hram", éto je masonska
19
MASONSTVO BEZ MASKE
metafora za dusu). Danas je slobodno zidarstvo u pot-

punosti spekulativno, iako je njegovo operativno nasli-
jede vidljivo u obrednoj uporabi alata (oruda), poput
kutomjera, razulje, olovnice, kompasa i zidarske z1ice.
Modemo je slobodno zidarstvo rodeno u Londons
24. lipnja 1717., usred razdoblja prosvjetiteljstva. Toga je
dana utemeljeria Velika loza Engleske, sluzberio ozna-
civ*si prijelaz s operativnoga na spekulativno slobodno
zidarstvo. Ta je Velika loza, poznata kao “Moderna ve-
lika loza”, razvila predlozak daiusrijih masoriskih obre-
da i ceremonija, ukljucujuci i dodjeljivanje stupnjeva: s“e-
grta, pomoénika i mestra. Neki su masonski otpadnici
— tvrdeéi kako su obredi nove Velike lot dekristijanj-
zirali Umjetnost — uspostavili protivnifiu Staru veliku
loin. Ove su dvije Velike loze supostojale kao
protivnié- ke od }752. do 1813. kada su se spojile u
Veliku ujedi-
njenu lot starih slobodnih masona Engleske. Do
1750. slobodno se zidarstvo vec bilo probilo u
Ameriku, s pni- znatim lozama u Bostons i
Philadelphiji.
Danas sve regularne lo?ze diljem svijeta imaju svo-
je podrijetlo u Velikoj lozi Engleske. Regularna je
Iota ona koja dodjeljuje tri univerzalno priznata
masonska stupnja te je zadrzala temeljrie doktrine,
obrede i nao- ne prepoznavanja ‘sto ih je uspostavila
Matica loza En- gleske. Te regularne loze, uz vrlo malo
iznimaka, rtalaJ i medusobno univerzalno priznanje.
Prema masonskome govoru, priznan]e podrazumijeva
kako jedna Velika loza smatra da druga Velika loéa
prakticira punovaljano slobodno zidarstvo. To ujedno
znaci i kako neka Ve- lika loza svojim clanovima
dopu“sta posjeéivanje i sudjelovanje u masonstvu
svake priznate lore. Najpoznatiju iznimku sveopcem
priznanju predstavljaju Velike loze Prince Hall, koje se
sastoje gotovo iskijuovo od masona crnaca. Iako
masonstvo Prince Halla prihvaéa tri simW liéna
stupnja, ono ne uziva svekoliko priznanje.
20
Pokazalo se kako je povijesno masonstvo, koje je

prethodilo stvaranju Velike loée Engleske, bilo kriéan-
sko. Primjerice, Harleian MS. br. 1942 (oko 1670.) i
An- tiquity MS. (1686.), dva najstarija masonska
dokumenta, donose molitve u kojima se zaziva
Presveto Trojstvo: ”U ime velikoga i svetoga Boga,
mudrosti Sina i dobrote Duha Svetoga, triju Osoba i
jednoga Boga koji neka je s nama sada i uvijeke.
Amen.”' Operativni su masoni u to vrijeme uglavnom
pripadali religiji podrucja na kojemu su djelovali:
najie”sce katolicizmu i protestantizmu.
Medutim, poietkom 18. stoljNa u Europi je uzela
matte filozofija prosvjetiteljstva. To je razdoblje
obilje- ieno pokretom za oslobadanje umova ljudi od
“potlace- nosti” dogmom i crkvenim autoritetom, u
prilog raza- biranju istine putem raciorialnoga
proucavanja prirode. Covjek je tako trebao ispuniti svoj
duhovni poziv shire- ci se razumom kako bi odredio
koju vjeru ieli slijediti. Zadrzana je nejasna vjera u
moc vrhovnoga boñanstva, ali su objavljene istine o
covjekovu padu, otkupljenju, milosti i vjecnome
spasenju uglavnom odbacene. Reli- gija je svedena na
sustav etickoga ponas”anja, vjerovanje na zajedni
nazivnik “naravne religije", a teologija na filozofiju,
odnosno povijest. U Engleskoj su Se mislioci
nadahnjivali novim duhom naturalizma, racionalizma i
deizma, sto su ga izrañavali ljudi poput Thomasa Hob-
besa i Johna Lockea.
Masonski obredi ”sto ih je razvila Velika loia Engle-
ske odrazavaju utjecaj filozofije prosvjetiteljstva. Stup-
njevi slobodnoga zidarstva uklonili su krscansku moli-
tvu, kao i svako spominjanje katoliéke vjere. Mason
tako sada treba vjerovati jedino u deistifioga
“Velikog Ar- hitekta Svernira” i zagrobni xivot. To se,
naime, drzalo bjelodanim istinama upisanima u srcu
svakoga Covje- ka. Time se ujedno obja*snjava i zasto
su brojni osniva-
2J
éi SAD-a, koji su bili deisti, ujedno bili i slobodni zidari,
poput Georgea Washingtona i Benjamina FranLlina.
Pomak paradigme od objave k razumu vidljiv je
u Konstituciji slobodnih zidara dr. Jamesa Andersona,
objavljenoj u Londonu 1723., najvaJijoj masonskoj
knjizi toga ranog razdoblja. U poglavlju “Duznosti
slobodnoga zidara” Konstitucija odreduje sljedece:
“Iako su nekoc masoni u svim zem§ama bili

ob- vemi pripadati religiji date zemlje ili nacije,
koja god ona bila, danas se drzi primjerenijim
obvezati ih jedino na religije oko koje se svi
ljudi slazu, ostavlja- juéi svoje osobno mfiljenje
po strani.”°
No, filozofija u pozadini toga novoorganizirana ma-

sonstva nadilazila je racioiulizani prosvjetite§stva. Mo-
derni oblik slobodnoga zidarstva zapoiet 1717. prerastao
je u religiju. Dok Od SV jih iianova i dalje zahtijeva
zadria- vanje osobnoga mfi§enja za sebe, slobodno je
zidarstvo razvilo vlastite doktrine o iuravi Boga i
vjeénoga zivota. Slo- bodno je zidarstvo ujedno i
formaliziralo rtavedena naiela u skup masonskih rituala i
praksa, koji se postivaju diljem svijeta. Njih
razmatramo u rtome poglavlju.
Organizacija slobodnoga zidarstva
Temeljna je organizacijska jedinica suvremenoga slo-

bodnog zidarstva plava loia, odnosno simbolima lot.
Glavrti éasriik plave lore, uvaieni mortar, bira se na godi-
nu dana. Ostali su casnici loze: viéi i nizi nadzomik, taj-
nik. blagajnik (ili tajnik/blagajnik), kapelan, vi“si dakon,
niti dakonr visi upravitelj, nizi upravitelj, vratar i savjet-
niklofi. Neke loze imaju i mana, orguljaia ili solista.
U SAD-u trna pribli o tisucu i pet stotina plavih
loza.
UVOD U SLOB@MNO ZIDARSTVO
Svaka plava loéa u odredenoj dréavi potpada

pod vlast svoje Velike loze, ria éijemu je éelu
Veleuvaieni veliki meétar. U SAD-u svakom dréavom
(kao i Okrugom Columbia) upravlja vlastita suverena
Velika loña. Stoga u SAD-u ima pedeset i jedrta
Velika lot. U plavoj lozi, pod vlaiéu njezine Velike
loze, kandidat se pripravlja za hi stup: ja masonstva
te ih ondje i prima.
Dok se ni jedan stupanj ne smatra visim od
stupnja meétra, meétar koji uiiva poétovanje more
primiti dodat- rie masonske stupnjeve i redove dvaju
pripojenih tijela: Skotskoga obreda i Yorkskoga obreda.
Pripojena su tijela dopunske, odnosno pomoéne
organizacije, kojima je mo- guée pristupiti nakon sto se
stekne stupanj mestra. Budu- éi da se slobodno
zidarstvo plave lot smatra temeljem masonske
filozofije, svako pripojeno masonsko tijelo svoja uienja i
obrede temelji na prva tri simboliéna stupnja.
Skotski obred, poznat i kao “Kolegij slobodnoga zi-
darstva”, dodjeljuje ietvrti do trideset i drugi stupanj
(kao i onaj poiasni, trideset i treéi). Skotski se obred
dijeli r\a Sjevernu jurisdikciju, koja upravlja s
petnaest drzava, te ]uJu jurisdikcije, koja upravlja s
preostalih trideset i pet dréava, Okrugom
Columbia te anierickim steéevinama. Svaka se
organizacija $kotskoga obreda u Sjevernoj jurisdikciji
sastoji od cetiri zasebna tijela: Loze Savrknstva, Vijeéa
Pñnceva Jeruzalema, Kapitula Rub i Kriéa i
Konzistorija. Tijela Jute jurisdikcije su ista, jedino
*sto Vijeée Kadoia zamjenjuje Kaptol Ruze i Kriza.
Svako je tijelo odgovorno za dodjeljivanje nekih od
viéih stupnjeva reda. Yorkski obred, poznat i kao
“lzvorna” ili “Stara Umjemost” masonstva, dodjeljuje
niz stupnjeva s“to ih dodjeljuju Kaptol kraljevskoga
luka i Odabra- ni mes*tri te Zapovjednis”tvo vitezova
templara. âkotski i Yorkéki obredi, poput svih ostalih
masonskih organizacija, dijele uvjerenje kako nema
v ga stupnja od onoga mestra.
23
MASONSTYOBE2MASKE
U Sjevernoj Americi 32. stupanj, odnosno — po Yor-

ks“kome obredu — ugledni mason, moze pristupiti u
red Ancient Arabic Order of Nobles of the Mystic
Shrine (AAONMS), poznatome i kao “Shriners”.
Primijetit cete kako pocetna slova u ovoj kratici, kada
ih se premjesti kao “sto se to éini u obredu reda,
daju rijei A MASON (engl. “mason”, op. pre.).
Shrinersi tako naglas*avaju kako je slobodno
zidarstvo temelj njihova reda. Stovise, masoini ovaj red
nazivaju “igralistem slobodnoga zidarstva”.
Temeljna je organizacijska jedinica Hram, odnosno
Déamija — u cast Alaha kojega se u Hramu slavi kao
boéanstvo. Svi se Shrinersi zaklinju Alahu na Kur'anu,
obecavajuci — uz prijetnju jezivih simboli kazna —
kako nikada ne ce odati tajne reda. Shrinersi su
najpo- znahji po svojim crvenim fesovima, raskosnim
kostimi- ma i cirkuskim paradama. Red je poznat i
po svojemu sponzoriranju bolnica, kao i drugim
filantropskim djelatnostima.
U SAD-u ugledni Shrinersi mogu pristupiti drugim
dvjema masonskim organizacijma: Royal Order of
Je- sters i El Hajju. Ove skupine — iako su
organizirane prvenstveno poradi dru”stvenih
djelatnosti — imaju svoje vlastite tajne obrede te od
svojih clanova zahtijevaju polaganje zakletve. Postoje
i pomocne masonske skupine kao s“to su Order of the
Eastern Star (za éene), DeMolay (za djeiake) i Job's
Daughters (za djevojke). Iako sluébe- no ne pripadaju
slobodnome zidarstvu, ove skupine prihvacaju
masonska nacela. Vjeruju u Velikoga Arhitek- ta,
besmrtnost dms i pravilo tajnosti. Ostale masonske
skupine ukljuiuju Tall Cedars of Lebanon, Mystic
Ck- der of Veiled Prophets of the Enchanted Realm
(Grotto), Knights of Pythias, Knights of Red Cross of
Constanti- ne, Independent Order of Odd Fellows,
Acacia Frater- nity, White Shrine of Jerusalem, Order
of the Rainbow, Daughters of the Nile te Order of
Amaranth.
24
UVODUS BODNOmDAxSTVO
Tko je glasnogovornik slobodnoga zidarstva?
Nenna autoriteta koji bi govorio u ime slolxidnoga

zidarstva na globalnoj razini. Jednako tako ne
postoji ni jedinstveni autoritet koji bi upravljao
Velikim loéa- ma Amerike. Sve su americke Velike
loée suverene. Svo- jim obredima, zakonima i ostalim
praksama svaka Veli- ka loéa na teritoriju svoje drzave
autoritativno progovara u ime slobodnoga
zidarstva.
Iako sve Velike loze djeluju neovisno, njihova su
ucenja u biti rsta. Razlog je tomu éinjenica s*to je
slobodno zidarstvo izgradeno na nepromjenjivim
drevnim nacelima, koja se nazivaju “Postavkama”. Po
masonskome shvacanju, to su univerzalna pravila
slobodnoga zidarstva koja postoje od pamtivijeka te
se prenose usmenom predajom. Bez njih bi identitet
masonstva bio unisten.
Medu masonima ne postoji konsenzus glede sva-
ke pojedine postavke, no pribliéno je pola Velikih loéa
usvojilo popis dr. Alberta Mackeyja, koji ih sadrzi
25. Mackey (1807.—1881.) je slobodnome zidarstvu
podario pet znacajnih knjiga, ukljuitijuéi i An
Encyclopedia of Yreemasonry. Neke Velike lore nisu
sluñbeno usvojile Postavke buduci da se temeljna
nacela masonstva smatraju nepromjenjivima. Po
njihovo ih miiljenju nije potrebno usvajati buduci
da je ono *sto se usvoji jednako tako moguce
opozvati.
Velike su loée suglasne glede toga kako postavke
masonstva trebaju ukljuéivati vjeru u Boga kao Veliko-
ga Arhitekta Svemira, besmrtnost dus“e i uskrsnuce ti-
jela. Ostale postavke zahtijevaju sluzenje simbolikom i
alegorijama kako bi se poucilo moralnim i vjerskim isti-
nama, tajnost, zakletve saveza te izostanak bilo
kakva tjelesnoga ili umnoga nedostatka, kao
pretpostavke za masonsku kandidaturu.
Najuvrijeéenije masonske postavke donosimo u
Dodatku C.
MASONSTVO BEZ MASKE
Buduéi da masona onime *sto jest cini upravo prima-

nje stupnjeva, masonski su obredi prvotni autoritet “sto
ga valja procijeniti u svjetlu nauka Crkve. Velike lot
neke od svojih obreda, ili pak sve, uglavnom objavljuju
u knjigama sa ”sifriranim tekstovima, ”sto ih casnici koji
se bave radom oko stupnjeva trebaju nauciti napamet.
Obicno je za des”ifriranje velikoga dijela odjeljaka do-
statno temeljno poznavanje kriptografije. Svaka Velika
loza zaduñuje Velikoga besjednika za upucivanje loza
na podruéju njegove drzave i brigu oko ispravna vñe-
nja obreda. Velike lobe jednako tako obrede i
objairijenja objavljuju u knjigama koje se zovu
”monitori”.
Iako ne postoji potpuria jednoobraznost masonsko-
ga obreda, razlike su medu pojedinim drñavama zapra-
vo zanemarive. One podrazumijevaju neznatne varija-
cije rijeii poput izricaja: “neka mi se iiiupa srce”
nasuprot: “neka mi se oduzmu srce i vitalni
organi”. Velike loze SAD-a sve redom priznaju
jednoznacnost americkoga masonskog obreda. Kao
s”to kaie Velika loña drzave Massachusetts: “Clanovi
dijele zajednifiu svezu koja se sastoji u tome sto su
prosli iste stupnjeve, ceremonije i rituale. Zahvaljujuéi
tome, clanovi mogu pronaci bra- éu masone ma gdje
pos“li.”’ Koju god loin mason po- sjetio, “ucenja i
osnove bit ée isti”.‘ Mackey tvrdi kako je “doktrina
slobodnoga zidarstva posvuda jednaka. Ri- jec je o
nepromjenjivu Tijelu koje uvijek i posvuda ostaje
isto”.’ Zahtjev masonstva prema kojemu kandidati u
otvorenoj lozi moraju polagati usmene ispite glede ezo-
terijskih ucenja i praksa slobodnoga zidarstva takoder
unaprjeduje jednolikost njihovih obreda (masonska Bi-
blija, sO. 62}. Kent Henderson, koji je napisao vodic
za slobodnoga zidara/putnika, kaze sljedece:
2
“Sadrfij stupnjeva Umjetnosti koji se primjenju-
ju diljem svijeta popriliirio je slican, bez obzira na
to koji se obred primjenjuje. Svaka jurisdikcija

primjenjuje tri stupnja iegrta, pomocnika i
meétra. Sva- ka regularna jurisdikcija primjenjuje
Drevne postavke Reda. Slicno tome, legenda
trecega stupnja, naéi- ni prepoznavanja i opca
ucenja Reda takoder predstavljaju konstante.”^
Ova se knjiga bavi iskljuéivo americkim

masonskim obredom. Sve Velike loze u SAD-u
priznaju ovdje opi- sane obrede kao punopravno i
univerzalno slobodno zidarstvo. Obrede navedene u
ovoj knjizi kao pravilno masonstvo priznaju — medu
ostalim — i Velike loze En- gleske, Irske i Skotske.
Cilj masonstva vezan uz priznavanje iJi pak nepri-
znavanje ostalih Velikih loza diljem svijeta sastoji se u
ocuvanju univerzalnosti njegovih obreda i doktrina. Pri-
mjerice, 14. rujna 1877. Veliki Orijent Francuske — najsta-
rija masonska organizacija te zemlje— uklonio je zahtjev
za vjerovanjem u bozanstvo i besmrtnost dus“e. U
skladu s time, vecina ga je redovnih Velikih loña
diljem svijeta prestala smatrati pravovaljanim i
redovriim slobodnim zidarstvom, iako je taj Veliki
Orijent do toga trenutka uzivao sveopce priziunje
jos od 1724.
Naglasio sam pitanje jednolikosti obreda radi glav-
noga smjera kojega se masonski apologeti pridrzava-
ju kako bi slobodno zidarstvo obranili od kr*scansko-
ga protivljenja. Kada kr anin pokuia citirati
masonski obred kako bi dokazao nespojivost Loze s
kr anskom vjerom, svaki mason spremno uzvikuje:
“Nitko ne progovara u ime slobodnoga zidarstva”
(s”to neminovno nameée pitanje zbog cega on misli
da on to cini). Dok stoji kako ne postoji organizacija
koja bi sluzbeno pro- govarala u ime amerit' oga
slobodnog zidarstva, svaka Velika loza — kao s”to smo
vec kazali — progovara u ime slobodnoga zidarstva na
2
podrucja svoje drzave. Henry
MASONSTVO BEZ MASKE
Wilson coil potvrduje kako su “Velike loze najvis*i ma-

sonski autoritet, kako po pitanje zakona, tako i po pita-
nje doktrine”.’ Kada se ova cinjenica predoci
masonu, ostaje mu jedino mogucnost progovaranja
o obredu o kojemu je rijec ili pak s*utnje. Ako mu se
spomene obred iz jurisdikcije kojoj pripada, obiéno
odabire sumju jer se zakletvom obvezao na tajnost.
Ako mu se, pak, spomene obred neke druge drzave,
redovito se pravi kako o tome nis“ta ne zna.
Ironimo je ”sto se — ako se neki mason odluii dove-
sti u pitanje pravovaljanost obreda druge drzave — nje-
govo ponas*anje drzi nemasonskim, buduci da ne raspo-
laée autoritetom potrebnim za postavljanje takva izazo-
va (ima ga, naime, jedino njegova Velika loza). Ako pak
njegova Velika loéa prizna valjanost obreda druge drza-
ve — kao ”sto je s lozama u SAD-u redovito slucaj — sva-
ki je mason zakletvom obvezan priznati kako jurisdikci-
ja o kojoj je rijec prakticira punovaljano slobodno zidar-
stvo. Razlog je tome cinjenica s*to se svaki mason zakli-
nje kako ce “odr;iavati i podrzavati proglase svoje Veli-
ke loze”. Svaki mason takoder polaze zakletve kako ne
ée sjediti u “nepriznatoj loéi” niti o tajnama masonstva
razgovarati s “nepriznatim masonom”. Mason ovo obe-
canje moze odrzati jedino postivanjem proglasa o
pri- znavanju *sto ih izdaje njegova Velika loza. Stoga
americki mason ne moze kritizirati masonski obred
druge drzave, a da istodobno ne kritizira i vlastitu
Veliku lot i i ne prekr”si svoju masonsku obvezu.
Brojni se masoni hvale univerzalnos”cu nauka i prakse
slobodnoga zidarstva — sve dok neki krs*éanin ne
dovede u pitanje njegove obrede upravo na temelju
te iste univerzalnosti.
Jos jedan znacajan autoritet kojim se sluzi prven-
stveno u SAD-u kako bi se dopunila ucenja
masonskoga obreda jest masonska Biblija, koja se
2
sastoji od Staro- ga i Novoga zavjeta te ops”ima
dodatka u kojemu su sa-
dréane masonske dogme i obredna praksa. Lako ju

je prepoznah po vidljivu masonskome simbolu na
korica- ma i/ili hrbatu knjige.
U SAD-ti masonsku Bibliju u svecanu obredu
tradicionalno primaju svi netom proglaieni mes”tri.
To je ujedno i Biblija na kojoj kandidat polaze
zakletvu trecega stuprtja. Masonska Biblija, kojom
se americke Ve- like loze prvenstveno sluée, jest
Heirloom Masonic Bi- ble (Master Reference Edition,
DeVore&Sons, Inc. 1988), koju prodaju dobavljaéi
masonskoga pribora. Tom sam se Biblijom sluzio u
procjeni ucenjñ slobodnoga zidarstva u svjetlu
katolifie vjere napose te krs*canstva opcenito.
Koristio sam se i objas”njenjima masonskoga
obreda udruge Masonic Service Association of North
Ame- rica (MSA). Glavna je funkcija ove udruge,
utemeljene 1919., obrazovati masone i s*iroku javnost
na podrucju slobodnoga zidarstva, osiguravanjem
besplatnih publi- kacija — ukljucujuéi i niz pod nazivom
Short Talk Bulletin
— o razlicitim masonskim temama. Navedene su
pub1i- kacije, kojima se sluzi slobodno zidarstvo
diljem Sjever- ne Amerike, dragocjen izvor za
svakoga tko tilt upoznati masonski nauk.
Naposljetku, citirao sam i autore *sto ih slobodno
zidarstvo priznaje i preporucuje. Uz dr. Mackeyja,
naji- staknuttji su masonski autori Albert Pike i
Henry Wil- son Coil. Pike (1809.—1891.) se smatra
ocem slobodnoga zidarstva Skotskoga obreda, u
kojemu je bio Suvere- ni veliki zapovjednik Juzne
jurisdikcije od 1859. pa sve do smrti. Pike je ostao
zapaméen po masonskome djelu March and Dogma oJ
the Ancient and Accepted Scottish Rile oJ Preemnsminj.^
Henry Wilson Coil (1885.—1974.) ure- dio je zahtjevno
djelo Coil's Masanic Eticycloyediii. To su ujedno i autori
kojima se KatolicM Crkva sluzi u svome proucavanju
3
slobodnoga zidarstva.’
MASCWSTVOBEZMASKE
Stoga, kako bih bio pravedan prema slobodnome zi-

darstvu, procjenjujem njegovu kompatibilnost s krscan-
stvom oslanjajuci svoju rasclambu na obredima, praksa-
ma i autorima koje samo masonstvo prizriaje. Tako -
sam slobodnome zidarstvu omoguéio da progovori u
svoje ime.
3
IDEOLOGIJA SLOBODNOGA
ZIDARSTVA
Uvod u problem indiferentizma

Cilj sto ga slobodno zidarstvo istice jest dobrim lju-
dima pomoéi da postanu jos bolji, poucavajuéi ih
sveop- éim istinama. Masonic Service Association
slobodno zidarstvo odreduje kao ”organizaciju ljudi
koji vjeruju u Bone ocinstvo i bratstvo svih ljudi,
koristeéi se grade- vinskim orudem kao simbolima
za poucavanje temeljnih moralnih istina te tako
utiskujuci u umove svojih pripadrtika kljuéne
krjeposti bratske ljubavi, pomoci i istine”.'
U svojim rustojanjima pretvaranja dobrih ljude u
jos bolje masonstvo nagovjeséuje kako je njegovo posla-
nje “promicati naéin zivota koji povezuje
istomisljeni- ke u svjetsko bratstvo koje nadilazi sve
vjerske, kultur- ne, drustvene i obrazovne razlike“.° U
masonskoj Bibli- ji (str. 62) stoji: “Stvarni je cilj
slobodnoga zidarstva, u filozofskome i vjerskome
smislu, traganje za istinom.” Albert Mackey opisuje
masonstvo kao “znanost koja se bavi traganjem za
bozariskom istinom te koja se sluzi simbolikom kao
metodom poucavanja”.’
Crkva prihvaca kako je nastojanje oko pronalaienja
istine dijelom same srzi svakoga ljudskog biéa.’ Kateki-
cam Katolicke Crkve uci nas kako su svi ljudi dub tra-
gati za istinom, osobito vjerskom istinom, te je prigr-
liti kada je upoznaju (usp. KKC 2104). Nadalje,
3
Crkva djelatno promiée jedinstvo ljudske obitelji,
urutoc svim
3
MASONSTVO BM MASEE
vjerskim, etnicim ili kulturalnim razlikama. No, za ra-

zliku od Crkve koja tvrdi kako se punina Bone istine
nalazi u Osobi lsusa Krista, Lola svojim ‹3anovima ni u
kojemu trenutku ne odreduje vjerske "istinu" za
kojom traga. "Masonstvo”, kfie Albert Pike, ”nuzno
mora svakome inicijatu prepustiti potragu za
temeljima vlastite vjere i nade u pisanim
dokumentima religije kojoj pripada. Masonstva su,
pak, dovoljno konacne one istine koje su prsiom
Bozjim ispisane u Ijudskome srcu, kao i na
stranicama knjige prirode.”^
Unatoc svojemu relativizmu kada je u pitanje
vjerska istina (sto je vec samo po sebi dostatno za
osudu od strane Crkve), masonstvo tvrdi kako ce
svaki mason, primjenjujuci njegova nacela,
napredovati u duhovnosti i dospjeti u nebo:
”Prakticirajuéi slobodno zidarstvo”, tvrdi masonska
Biblija (str. 26), “njegovi pripadnici mogu
produbljivati svoju duhovnost te se teolos- kom
ljestvicom uspeti s Lobe na zemlji k Lozi na nebu.”
Albert Mackey takoder kaze kako nam masonski ”obre-
di... pm aju sredstva napredovanja sa zemlje na
nebo, iz smRi u Pivot — od srnrtnosti k besmrtnosti”.‘
Heruy Wilson Coil, drugi poznati enciklopedist
masonstva, dodaje kako brojni slobodni zidari
“nemaju druga jam- stva za sigurno slijetanje doli
svoga vjerovanja u religija slobodnoga zidarstva”.'
Slobodno zidarstvo, dakle, ide i korak dalje od pio-
micanja opéega dobra te zadire u podruéje vjere i sotm
riologije (onoga dijela teologije koji se bavi spasenjem).
Loza tvrdi kako ce njezina nacela one koji joj pripadaju
dovesti do "loze na nebu”, ali pritom ne zahtijeva vjero-
vanje u lsusa Krista i njegovu Crkvu. Mason mora imati
tek minimum vjere u vrhovno biée i vjecni vol
poslije smrti. Vjerna svojim prosvjetiteljskim
3
korijenima, Lola je ravnodus”na spram objavljenih
istina o padu, istoc- nome grijehu, nuznosti
otkupljenja i utjelovljenju Sina
3
IDEOLOGI{A SI,OBODNOGA ZDARSTVA
Bo ega koji je rekao: “Ja sam Put i Istina i Zivot:

nitko ne dolazi Ocu osim po meni” (Iv 14,6).
Stav slobodnoga zidarstva, po kojemu su sve religi-
je “korikurentski” pokus'aji izraiavanja istine o Bogu Ie
kako su one jednako ucinkovite u produbljivanju du-
hovnoga zivota osobe, poznat je pod nazivom
indiferentizam. Zagovornici indiferentizma tvrde
kako Bog gleda jedino iskrenost necijih iukana, a
ne njegova osobna doktrinarna uvjerenja.
Indiferentizam pociva na po- imanju kako — osim
cinjenice da Bog postoji — ne mozemo o njemu
prakticno nis”ta drugo znati. To je stoga s”to je Bog, kao
beskonacan, neshvatljiv nas”im ogranicenim, konacrñm
urnovima. Masonstvo drzi kako nema potreba
raspravljati oko nekoga posebnog njegova poimanja:
Bog ce biti zadovoljan svakim oblikom ca'scenja ’sto mu
ga iskazemo iskrena srca.
Masorñc Service Association ovako komentira po-
tes*koce vezane uz izrazavanje istiiu o Bogu: “Sve ”sto
masonstvo frafzi jest ispovijedanje vjere u Vrhovno biée.
Ono ne zahtijeva rficlanjivanje ili pak potanko odredi-
vanje nas”ega razmis”ljanja o Bogu... Nitko to ne mod
pretoéiti u rijeci, a posebno ne u cvrstu i odrje“situ do-
gmu.”” Ustrajuci na cinjenici kako religija istinskoga
masona treba biti “univerzalna”, Manly P. Hall opisu-
je ga kao covjeka koji “iskazuje cast u svakome
sveti- s*tu, klanja se svakome oltaru — bio on u
hramu, dfimi- ji ili katedrali — svjestan (...) jedinstvene
naravi svih duhovnih istina”.” Istinskome masonu
“malo znaci ime — Krist, Buddha iIi Mohamed”.'°
Lot svaki nauk o Bogu, povrh onoga s“to se
moze spoznati putem naravi i razuma, drzi
“sektas”kom” izmi“sljotinom. Kao *sto obja*snjava
Joseph Fort Newton: “Masonstvo nastoji ljude
osloboditi od ogranicena poimanja religije i tako
3
ukloniti jedan od glavnih uzroka sektas“tva.””
Sektasi:no je pogrdan pojam koji upuéuje iu
3
MASDNSTVOBEZMASKE
to da tako opisana religija ima odvec uske okvire. Kako

nam govori Albert Mackey: “Religija slobodnoga zidar-
stva nije sektaika. U svoje sirokogrudno krilo ona
prihvaca ljude svih vjera, ne odbacujuci nikoga i ne
povla- “scujuci nikoga na temelju vjere koju ispovijeda.
Ona nije zidovstvo (...) i nije kticanstvo.” Albert
Mackey vjerske doktrine slobodnoga zidarstva naziva
“nadasve jedno- stavnima i samima po sebi
razumljivima”. One nisu, nastavlja, zamracene
“zakucastostima sektaike teologije”, vec su naprotiv
“prihvatljive svakome umu jer trite jedino vjeru u
Boga i besmrtnost dure”.'°
Po”stedeni zamréenosti sektas”tva, svi se ljudi mogu
ujediniti u kultu oko oltara slobodnoga zidarstva: “Oko
njega se svi ljudi, bilo da su pouceni od Konfucija,
Zo- roastera, Mojsija, Muhameda ili utemeljitelja
krs“canske vjere — sve dok vjeruju u sveopce Bone
ocinstvo, kao i sveopce ljudsko bratstvo — susrecu na
zajednickoj razini.” Zahvaljujuéi tome, svi bivaju
“bolje pripravljeni za uzvifine zivotne duznosti,
zahvaljujuci svezama toga sveopceg bratstva”.'3
Dok se moze kazati kako slobodno zidarstvo oéitu-
je dobre nakane promicanjem jedinstva ljudske
obitelji i duhovne dobrobiti njezinih pripadnika,
Bog nikako ne moze biti zadovoljan nacinom na koji
Loza njegova objavu ocjenjuje nepotrebnom i
sektas“kom. Razlog je tomu ânjenica sto Bog nije
samo vjeina ljubav, vec i vjeina istina. Iz svoje vjeine
ljubavi prema Covjeka Bog mu se htio objaviti i
podariti mu milosnu mogucnost prihvacanja njegove
objave u vjeri (usp. KKC 35). Vjera u Boga jest
“slobodan pristanak ma see istine ñto ju ye Bog objauio”
(KKC 150; naglasak kurzivom je u izvorniku). Bog je
tako u ma srca upisao teznju za apsolutnom istinom
i zed za njezinim potpunim upoznavanjem."
Indiferentizam, tj. ravnodusnost spram te istine
3
ries- pojiv je s ovom teznjom dok ujedno predstavlja
i veli-
IDEOLOC,IJA SLOBODNWA ZIDARSTVA
ku nepravednost prema Bogu. Bog nas poziva u

puninu svoje istine i ljubavi. “Ljubi Gospodina,
Boga svoga, svim srcem svojim, svom dus”om svojom
i svom snagom svojom!” (Pnz 6,5). Buduci da je Boga
objava u Isu- su Kristu najvisi izraz njegove ljubavi,
biti ravnodus*an spram Bozje objave znaci biti
ravnodus”an spram njegove ljubavi. Za masonstvo —
ironiéno — to znaéi biti ravnodu”san prema Bogu
samome jer “Bog je ljubav” (1 lv 4,8.16).
Zablude indiferentizma otkrivaju se na jos
temelj- nijoj razini ukoliko prihvatimo cinjenicu da je
Bog, kao sveznajuci Stvoritelj, izvor sve istine. Cak i
kada bi sve religije zastupljene u Lozi sadrzavale neke
elemente ove istine, bilo bi pogrjesno tvrditi kako je
Bog, koji je Istina, ravnodusan spram onoga u s*to
covjek vjeruje. Kada bi bilo tako, Boga odluka o
vlastitome objavljivanju znao- la bi vrlo malo (ukoliko
ga ne zelimo optuiiti kako cini besmislice) te bi u
tome slucaju njegovoj naravi jednako svojstvene bile i
istina i 1az. To nijece samu bit Boga “jer Bog nije Bog
nesklada, nego Bog mira” (1 Kor 14,33).
Stoga Crkva indiferentizam osuduje kao krivovjer-
je buduci da se protivi ne samo Objavi, vec i samome
razumu. Papa Pro VIII. izjavio je kako “tu pogibeljnu
pomisao pomanjkanja razlike medu religijama odbacu-
je vec i samo prosvjetljenje naravnoga uma. U to smo
sigumi jer ima religija koje se medusobno nikako ne
sla- in. Ako je jedna istinita, druga mora biti lava,
jer se svjetlo i tama nikako ne mogu diuziti”.'^
Rijecima svetoga Pavla: “Ta s”to ima pravednost s
bezakonjem? Hi kakvo zajednis“tvo svjeUo s tamom?
Kakvu slogu Krist s lielijarom? (...) Zato izidite iz
njihove sredine i odvojite sv, govori Gospodin” (2
Kor 6,14—15.l7).
Blfieni Pro IX. teoriju po kojoj nije v o kojoj re-
3
ligiji netko pripada opisuje kao “izopa enu”:” “Nenna
nicega bezumnijeg od takve doktrine; nista bezboznije
MASONSTVO BEZ MASKE
ni razumu protivriije ne bi se dalo proizvesti. Jer, iako

vjera nadilazi razum, izmedu to dvoje nikada ne moze
biti stvama neslaganja niti pak protivljenja (...) jer oboje
dolaze od istoga najveceg izvora nepromjenjive i
vjeéne istine — od Boga.”"
U svojoj enciklici o slobodnome zidarstvu papa Leon
XIII. izjavio je kako masonske Sljedbe poucavaju
veliku zabludu — da su sve religije iste: “Takav nacin
razmis”ljanja smjera k propasti svih oblika religje, a
napose katolicke vjere koju se— kao jedinu istinitu —
ne moze jednostavno smatrati jednakom ostalim
religijama, a da joj se pritom ne nanese golema
nepravda”'”
Osudujuci zablude indilerentizma, Crkva istiie kako
nam naravne sposobnosti omogucuju spoznaju
postojanja osobnoga Boga(usp. KKC 35). Prvi je
vatikanski sabor potvrdio kako Bog “moze biti sa
sigurnoiéu spoznat na temelju stvorenoga svijeta,
putem naravnoga prosvjetljenja ljudskoga razuma”.'”
Sto se tice ove temeljne tvrdnje, tu se Crkva i masonstvo
s1a u. Medutim, unutar povije- snih okolnosti u kojima
se nalazi covjek dozivljava poteN koée oko upoznavanja
Boga iskljuéivo putem rasvjetlje- nja razuma. Ljudski
um biva zaprijeien u dosizanju navedenih istina “ne
samo preko utjecaja osjetila i matte, vet i neurednih
zelja, koje su posljedice istc›inoga grijeha. Stoga se
dogada da ljudi u tim stvarima odveé Iako sami sebe
uvjere kako je ono s”to ne bi ieljeli da je istinito za-
pravo krivo ili makar dvoj4x•no”. Ct›java je nut —
uci Crkva — cak i kada je rijei o “vjerskim i cudorednim
istinama, koje ljudskome razumu nisu po sebi
nedohvatne, da bi ih (...) svi mogJi spoznati bez
teiikla, s ivrstoni si- gurnoiéu i bez primjese ikakve
zablude” (KKC 38).
Stoga Crkva osuduje ideju po kojoj je nemoguce iIi
pak nepotrebno dati se pouciti putem Bozje
objave."' Crkva napomirije kako je korijen 3
vjerskoga relativizma uvjerenost u nedokiicivost i
neizrecivost istine.°' Taj
36
IDEOLWIJA SLOBODNOGA DDARsTVA
stav podrazumijeva kako “istinu o Bogu ne mode u

cijelosti i u potpunosti obuhvatiti ili pak oiitovati
ni jedna povijesna religija, ni krscanstvo, ni Isus
Krist”,"^ Isti- na jest kako otajstvo Bone objave
nadilazi nan ograni- éeno ljudsko razumijevanje. No,
masorisko uvjerenje po kojemu je Bog nedokuéiv,
neizreciv te u konaénici nedo- stupan, kosi se s Boijom
objavom u njegove jedinoro- denome Sinu.
Crkva nas uéi kako “rijec djela, kao i éitav
povijesni dogadaj Isusa u sebi sadr2e konaénost i
cjelovitost objave spasonosnoga puta Bozjega, iako
dubina Bozjega otajstva po sebi ostaje onostrana i
neiscrpiva”."‘ ”Istina o Bogu jednako tako ne biva ni
dokinuta ni umanjena ako je se izrazi ljudskim
jezikom; naprotiv, ona je jediristve- na, potpuna i
cjelovita jer je Or\aj koji progovara i djeluje
Utjelovljeni Sin Bo2ii.”°^ Stoviie, naia je vjera izvjesnija
od svega ljudskog znanja jer je utemeljeria na rijeéi samo-
ga Boga, koji ne moze lagati (usp. KKC i57). Stoga Crkva,
za razinu od Loze, uci kako istinu o Bogu mozemo
spoznati konacno i potpuno, iako ne i do kraja.
Masonsko naglaiavanje Bone neshvatljive onostra-
nosti, osim toga, jest i obliL agnosticizma koji poprima
brojne oblike. “U nekim slucajevima agnostik odbija
nijekati Boga; naprotiv, dopus*la da postoji
transcenden- trio bice, ali koie se ne moée objaviti i o
kojem nitko nije u stanju ni*sta reéi” (KKC 2127).
Kada je agnosticizam ixraien kao indiferentizam,
kao sto je to slucaj u Loéi, un mode upucivati na
krajnje pitanje postojanja, kao i na slabu moralnu
svijest. “Vrlo se cesto agnosticizam izjed- nacuje s
praktiénim ateizmom” (KKC 2128). Papa f'io X 1.
uéio je kako orii koji sve religije smatraju dobrima i
livalevrijednima ne samo da grijeie, vec — iskrivljujuéi
3
[pojam istinske religije — zapravo religije odbacuju te se
malo-pomalo okrecu k naturalizmu i ateizmu.2^
MASONSTVOBEZMASKE
Crkveno procjenjivanje vjerskih ucenja Loze ne tre-

ba shvatiti kao kritiku prava na vjerske slobode. Crkva
— jednako kao i Loza — dry kako svaki covjek ima gra-
dansko pravo na vjerske slobode, izjavljujuéi kako “svi
ljudi trebaju biti slobodni od prisile pojedinaca, dms”-
tvenih skupina ili pak bilo kakve ljudske sile kako
nitko ne bi bio primoran djelovati suprotno vlastitim
uvje- renjima”.°' To gradansko pravo na slobode
“ima svoj temelj u dostojanstvu osobe”, a “svoje
korijene u Boz- joj objavi, radi cega ga kNéani utoliko
savjesnije trebaju pos”tivati”.^
No, ljudske je slobode nemoguce odijeliti od
njezina bitnoga i temeljnoga odnosa spram istine.
Isus je rekao: ”Upoznat cete istinu i istina ée vas
osloboditi” (Iv 8,32)- Bez objektivne stvarnosti istine
nema ni objektiv- noga prava na slobode. Buduéi da
je sloboda utemeljena na istini, Crkva nas uci kako
to od Boga dano pravo na slobode ne znam i
dopu”stenje da se prione uz zabludu {usp. KKC
2108). Priznavajuéi mu gradansko pravo na vjerske
slobode, covjek nema moralno pravo na bogos”tovlje
koje bi izlazilo izvan postavki s“to ih je Bog objavio.
Poradi toga, vjerska se sloboda nikako ne moze
koristiti kako bi se obranio relativizam slobodnoga
zidarstva.
Crkva ne porice kako i u drugim religqama ima do-
bra i istine. Drugi vatikanski sabor kaze ovako: “Kato-
licka Crkva ne odbacuje ucta s”to u tim religijama
trna istinita i sveta. S iskrenim pos“tovanjem promatra
te nacine djelovanja i zivljenja, zapovijedi i nauke
koji, premda se umnogome razlikuju od onoga s*to
ona sama drzi i pred1ai•e, ipak nerijetko odrazavaju
zraku one Istine koja prosvjetljuje sve ljude.”” Papa
Pavao VI., u svojoj apostolskoj pobudnici “O
evangelizaciji u moderno- me svijetu”, kaze kako.
3
“Crkva cijeni i pos“tuje nekrséan-
IDEOLOGIJA SLOBODNI A ZIDARSMA
ske religije jer su one ziv izraz dure neizmjernih skupi-

na ljudi”.
No sljedbenici su drugih religija, objektivno
govore- éi, u znatno zakinutu polozaju u odnosu na
one koji u Crkvi raspolazu redovnim sredstvima
spasenja."' Radi toga svu dobrote i istinu koja se moze
pronaci u drugim religijama valja upotrijebiti kao
“pripravu na Evande- lje” (KKC 843). Neposredno
nakon s*to je Drugi vatikanski sabor priznao
moguénost “zrake Istine” u drugim religijama,
izjavio je kako Crkva “bez prekida navijeita i duJa je
navijeitati Krista “koji je put i istina i zivot (Iv 14,6), u
kojemu Audi nalaze puninu religioznoga zivota i u
kojemu je Bog sve sa sobom izmirio”."2
Buduci da Bog zeli da se svi ljudi spase putem spo-
znanja njegove istine te buduci da je ukupnost te istine
povjerena Crkvi (usp. 1 Tim 3,15), Crkva se mora
opi- rati zabludi indiferentizma. Krs*cani ne mogu
ostaviti nekrscane u stanju djelomicne vjere i
poluistine. Tako propovijedajuci cijelu istinu o Isusu
Kristu te otkrivajuéi zablude slobodnoga zidarstva
ispunjamo Gospodinovo misionarsko poslanje (usp.
Mt 28,19-20; Mk 16,15).
Drugi vatikanski sabor nastavlja sljedeéim rJeéima:
“Ucenik je, naime, prema Kristu Ucitelju obve-
zan tes“kom obvezom da od njega primljenu istinu iz
dana u dan sve potpunije upoznaje, vjerno navijes”ta
i odluimo brani, isk1juGvs*i sredstva protivna
evan- deoskome duhu.””
Papa Pavao VI. govori nam kako
”predstavljanje evandeoske poruke nge tek neki

izborni doprinos Crkve. Ono je duJost s”to ju je pri-
3
mila putem zapovijedi Gospodina Isusa, kako bi ljudi
povjerovali i bili spas”eni. Ta je poruka nadasve nuz-
MASONSTVOBEZMASKE
na. Ona je jedinstvena. Nezamjenjiva je. Ne ostavlja

mjesta ni indiferentizmu, ni sinkretizmu, ni
ikakvim ustupcima. Posrijedi je, naime, spasenje
ljudi”.^
Papa Ivan Pavao H. takoder kaze kako postovanje éto

ga gajimo spram pojedinaca ”radikalno iskljucuje men-
talitet ravnodu a obiljeiena vjerskim relativizmom koji
vodi k uvjerenju kako su sve religije jednako
dobre”.^
Ravnodusje spram Boga i Isusa Krista
Slobodno zidarstvo poiinje ocitovati svoje ravno-

dus*je spram Krista od trenutka kada kandidat prvi put
ude u prostoriju loze. Kada kandidat primi stupanj s*e-
grta, uvodi ga se u prostoriju loñe, gdje on potom mora
kleknuti i ispovjediti svoju vjeru. Uvazeni mes“tar tada
polaze lijevu ruku na glavu kandidata i pita ga: “U
koga se uzdaé?” Ake kandidat ispovjedi vjeru u bilo
kakvo “Vrhovno bice", uvazeni me*star nastavlja:
“Buduci da se uzdaé u Boga, tvoja je vjera dobro
utemeljena. Ustani, slijedi svojega voditelja i ne boj
se nikakve pogibelji.”
Koju god vjeru kandidat ispovjedio (pod pretpo-
stavkom da nije ateist), uvazeni me”star potvrduje kako
ovaj zapravo vjeruje u Boga buduci da “slobodno zidar-
stvo uvazava sve nazive pod kojima je Bog poznat”
(masonska Biblija, str. 44). Tako, primjerice, vjera
jednoga masona u panteistickoga boga moze izravno
odbaciva- ti monoteizam drugoga masona ili mu pak
proturjeéiti, no slobodno zidarstvo svejedno oboyici
potvrduje kako je njihova vjera dobro utemeljena.
Takav se stav protivi razumu. Ako dva masona
imaju nepc'mir1jiva uvjerenja o Bogu, a samo je
4
jedno od njih istinito, to znaci kako drugo nuzno
mora bia lazno. Ono, dakle, nikako ne mode biti
"dobro.uteme1jeno". Moguce je takoder
IDEOLOGIJA SLOBODNOGA ZIDARSTVA
da su oba ova uvjerenja pogrjeéna. Drzati ih oba istiniti-

ma, kao éto je to slucaj s Loñom, znaii u potpunosti
zanijekati objektivnu istinu. Dok slobodno zidarstvo
tvrdi kako se Bogu klanja “u duhu i istini” (masonska
Biblija, str. 55), ucenje Loze o istini proturjeéi samome
odrede- nju istine koja je, po svojoj naravi, iskljuciva.
Kao éto kaze papa fvan Pavao II.: “Opravdana p1u-
ralnost mogucnosti ustupila je mjesto nerazlikovnome
pluralizmu, utemeljenu na pretpostavci kako su svi sta-
vovi jednako valjani, ”sto je jedan od danas najprisutni-
jih simptoma pomanjkanja pouzdanja u istinu.”*‘ Maso-
nic Service Associahon, s druge, pak, strane, kaze: “Jed-
na od najvecih istina ”sto ih je covjek naucio tijekom
svih stoljeca prouéavanja jest kako nema apsoluta ”sto
bi ga valjalo spoznati: sve su istine, ukljucujuéi i one
matema- ticke, tek relativne. 3’ Paradoksalno je to éto
ovakvo re- lativisticko poimanje istine cilj éto ga
masonstvo samo istice — istinu — cini nedostiznim.
Razumije se kako iz}ednacavanje Krista s drugim
bogovima ujedno pretpostavlja da druge vjerske tradi-
cije cine objavljene istine krs*canstva suvi”snima ili, u naj-
boljemu slucaju, usporednima. No, ispovijedanje vjere
u Vi*snua nije isto “sto i ispovijedanje vjere u Vjeru Ri-
jeé tijelom postalu. U prvome se slucaju traganje za Bo-
gom nastavlja dok je u drugome ono dovrieno objavom
Boéjega spasonosnog otajstva u Gospodinu Isusu Kri-
stu “jer u njemu tjelesno prebiva sva punina bozanstva”
(Koi 2,9).
Masonska zamisao o jednakosti religija temelji se na
navodnoj jednakosti njihovih utemeljitelja. Tako Loza
Isusa gleda tek kao ”odreden, konaéni, povijesni 1ik, koji
objavljuje ono boéansko ne na iskjuciv nacin, vec na na-
Min koji dopunjuje ostale objaviteljske i spasoncisne liko-
ve”.^ Pike tvrdi kako slobodno zidmtvo s postovanjem
rivayava sve velike reformatore: “Ono u Mojsiju, zakono-
4
MASONSTVO BFZ MASKE
davcu Zidova; u Konfuciju i Zoroasteru; u Isusu iz Na-

zareta, kao i Arapskome Ikonoklastu, vidi velike
ucitelje morala i istaknute reformatore, pa i vi”se od
toga.”^
Lynn Perkins donosi nam gledis”te slobodnoga
zidarstva na Isusa Krista:
“Iako su Avatari dolazili svim narodima u

razlici- ta vremena s istom bitnom porukom,
kr”séanski Ava- tar jos* uvijek nekim narodima
nije prihvatljiv. (...) Isus iz Nazareta poslan je biti
svjetlost svijeta nekim ograncima ljudskoga roda
dok su drugi pak ogran- ci imali, i jos* uvijek
imaju, svojega Buddhu, svojega Kriénu, svojega
Zoroastera, svojega Konfucija, svojega
Muhameda."4°
Crkva je posve jasna u svome stavu kako se postav-

ljanje Isusa iz Nazareta na istu razinu s drugim
vjerskim i moralnim reformatorima duboko protivi
kNéanskoj vjeri. Stavljanje Isusa u istu kategoriju s
drugim vjerskim uciteljima iIi “avatarima” za
kNcane je potpuno neprihvatljivo. Isus nam je rekao
kako je on Bog: “Za- ista, zaista, kayem vam: prije
negoli Abraham posta, Ja jesm!” (Iv 8,58); “Ja i Otac
jedno smo” (Iv 10,30). Cr- kva kaie ovako: “Potrebno
je Ursto nJeronati u nauk vjere koji tvrdi kako je Isus iz
Nazareta (...) Sin i Rijec Oiv- va.”” ALo je Isus Bog, on
taj svoj bozanski status ne dijeli s Muhamedom,
Buddhom ili Konfucijem. ALo Isus nije Bog, onda je
bogohulnik i ludak. Sredine nema.
Nairn na koji masonstvo gleda na Krista, kao na
istinu samo za neke ljude u nekome odredenom
vremenu, takoder se protivi univerzalnoj naravi istine.
Papa Ivan Pavao Il. u svojoj enciklici V/era i mum (br.
27) pile kako se “svaka istina — ako je doista istinita —
pojavljuje kao univerzalna, cak i ako nije cijela istina.
Ako je ries*to isti-
4
IDEOLDGIJA SLOBODNOG A ZIDARSTVA
nito, onda treba biti istinito za sve ljude i za sva vreme-

na”. Pike, medutim, tvrdi suprotno:
’Yatoliéanstvo je bilo fivotna istina u svojim najra-

nijim fazama, ali je postalo zastarjelo, nakon iega se
pojavio protestantizam, procvao i opao. Doktrine Zo-
roastera bile su neito naJfiolje sto su drevni Perzijci biti
kadri prihvatitii orv• Konfucija bile su prikiadm• za Ki-
neze, one Muhameda za idolopoklonicke Arape nje-
gova vremena. Sve su to u svoje vrijeme bile Istine.”*°
Buduéi da slobodno zidarstvo promice genericko

stovanje subjektivnoga Boga, krécanin koji pristaje
uz masonstvo odri e se svjedoienja objektivne istirx
Isusa Krista. Takvim svojim stavom prihvaéa zablude
relativizma te oéituje pomanjkanje ljubavi prema
svojoj braéi iz loze, kojoj je zakletvom obvezan
sluiiti.
Suoiena s vjerskim pluralizmom, indiferentizrnom i
relativizmom naiega doba, Crkva je u jubilejskoj 2IXD. go-
Krisl posjeduje zna6•nje i vrijednost za ljudski rod i njego-

vu povijest, koji su jedinstveni i neponovljivi, samo njemu
svojstveni, isk§uovi, sveopéi i apsolutni. Isus je, zapravo,
Rijec Bozja iovjekom postala za spasenje sviju.”“
Mavnodu@espamnSvMogaphma
Slobodno zidarstvo jednako tako oéituje ravnoduU
nost spram Bozje objave sadrzane u Svetome pismu.
Ol- tar se nalazi u sredistu svake prostorije masonske
loze. t"4a njemu se nalazi masonski kutomjer, éestar i
ono sto se zove Svezak svetoga zakona. U vecini
masonskih lo2a u SAD-u taj je svezak Sveto pismo.
Buduci da slobodno zidarstvo druge vjerske spise drñi
jednako pravovalja-
MASONSTVOBEZMASKE
nim izricajima Bone volje, nudi inn jednako mjesto na

oltaru, zajedno s Biblijom. Bilo da je rijec o Knjizi
mor- mona, Kur'anu, Vedama, Zend-Avesti, Zoharu,
Kaba- li, Bhagavadgiti, Upani“sadama ili bilo kojemu
drugom vjerskom spisu, svaki dobiva sredisnje mjesto
u masonskome hramu.
U Coil's Masonic Eticyclopedia stoji kako je “Biblija
samo simbol Bone volje, Zakona iIi Objave” (naglasak
kurzivom je dodan). Coil kaze kako masonstvo ne
vjeruje da je sadréaj Biblije “bozanski zakon,
nadahnut ili pak objavljen” te dodaje kako “ni jedan
odgovomi autoritet ne smatra kako slobodni zidar
mora vjerovati u Bi- blija ili neki njezin dio” (str. 520).
Mackey kaée i kako se “Biblija medu masonima
koristi kao simbol Bone volje, ma kako ona bila
izrazena. Stoga se ono éto nekome narodu izrazava tu
istu volju moze u masonskoj loéi upotrijebiti kao
zamjena za Bibliju”.”
Mason koji je ujedno i krécanin mozda ée
cinjenicu éto njegova loza izlaée Biblija na oltaru kod
svakoga sastanka dréati utjesnom. No, njegovo se
poimanje Sve- toga pisma tesko mod izmiriti s
onime Loñe. Pike masonu pojfinjava zbog iega je
Biblija tek “dio opreme” lot: “Kandidat obvezu
[zakletve] redovito mora polagati ru svetoj knjizi ili
knjigama svoje vjere kako bi je dr- éao svecanijom i
viie obvezujucom. (...) Inace nas vaia vjerska
uvjerenja ne zanimaju.””
U slobodnome zidarstvu sveti tekstovi nemaju an-
toriteta Ie ni od jednoga masona, bio on i krfianin,
Loéa ne zahtijeva vjerovanje u njihovo boéansko
nadahnu- be. “Zapravo”, pise George Wingate Chase,
“masonstvo plave loze mrna nista s Biblijom; nije na
njoj utemeljeno. Kada bi bilo tako, ono vi“se ne bi bilo
masonstvo, v é nesto posve drugo.”^ Oliver D. Street,
poznati masonski mislilac, nudi kratak sazetak
pogleda slobodnoga zidarstva rijeiima koje se mogu
proLumaciti otprilike ova-
IDEOkC›G]ASLOBODMOGADDARSTVA
ko: Biblija je samo simbol; od masona se ne trazi da vje-

ruje u njezin nauL; more je se zamijeniti nekom drugom
knjigom.•'
Gledanje slobodnoga zidarstva na Biblija kao na za-
mjenjivi simbol Box volje, a ne njegovu bofinsku
objavu, nespojivo je s katolickom vjerom napose, kao
i s kr- fianstvom opcenito. Crkva uéi kako je ”Bog...
autor Sve- toga pisma. Sve od Boga objavljeno, éto nam
se u Svetom pismu slovom cuva i daje, pismeno je
utvrdeno dahom Duha Svetoga" {KKC 105, naglasak
kurzivom je izvoran; usp. 2 Tim 3,16). Stoviie, Crkva
dogmatski uci kako je rijeii Pisma Duh Sveti diktirao
svetim autorima.“ Papa Leon XIII. je, u svojoj
pozriatoj enciklici o proucavanju Svetoga pisma,
izjavio: “Jer sve su knjige *sto ih Crkva prihvaéa kao
svete i kanonske napisane u potpunosti i u cijelosti,
u svim svojim dijelovima, po dikta- tu Duha
Svetoga. (...) To je drevna i nepromjenjiva vjera
Crkve.”‘" Stoga — dok masonstvo Sveto pismo smatra
Simboliimim izrazom volje Bolje — krfiani vjeruju kako
ono uistinu jest rijei Bozja. “Zato, eto," pit sv. Pavao,
“i mi bez prestanka zahvaljujemo Bogu sto ste, kad
od nas primiste rijeC poruke Bozje, primili ne rijeé
ljudske, nego kakva uistinu jeGt, rijec Bogu koja i
djeluje u vama, vjernicima” (1 Sol 2,13).
BE kao sto slobodno zidarstvo sve bogove dréi jed-
nakima Kristu, Loéa i sve vjerske spise drzi jednaki-
ma Bibliji. Masonic Service Association tako kafi:
“Bilo da je rijec o kNéaninovim Evandeljima, zidovskoj
Knji- zi Zakona, muslimanovu Kuranu ili Vedama
hindusa, posvuda se masonski prenosi ista poruka —
simbolizirajuci volju 8o u objavljene ixiv}eku.”"
Slobodnome zidarstvu nije vazno to sto Biblija
potvrduje Kristovo bo- éanstvo dok ga Kur'an,
naprotiv, nijeée. Za Lozu, naime, oba ova gledista,
ma kako proturjeéna bila, riavod- no izrazavaju "volju
Bogu".
Cinjerñca s”to vjerski spisi koji nisu sastavriim dije-
lom Biblije nisu nadahnuti od Boga ne znaéi kako nam ne
mogu pomoéi u nakmu traganju za Bogom. Crkva pri-
znaje kako i drugi vjerski spisi mogu hraniti odnos ljudi s
Bogom te cak i “c•draiavati zraku one Istine ”sto prosvjet-
Ijuje sve ljude”.5’ Ostali vjerski spisi tako mogu
posluzi- ti u pripravljanju ljudi za evandeosku poruku
te ih tako uciniti sklonima istini Isusa Krista. No, za
razlike od stava Loze, ti se spisi nikada ne mogu
smatrati konkurent- skim pokus”ajima objafijenja
bofinske istine.
Buduéi da se vecina loza u SAD-u sastoji od
kriéa- na i zidovñ, krs”cani koji pripadaju masonstvu
ponekad kazu kako nikada nisu sudjelovali u lozi u
kojoj se na masonskome oltaru izlazu neke druge
knjige, a ne Bi- blija.” To moida stoji, no ovaj
argument ne dotice problem indiferentizma ”sto ga
Loza promice. Kada bi neku lozu posjecivao regularno
inicirani musliman, knit je sa sobom ponio svoj
priinjerak Kur'ana, hindus koji je ponio Vede ili pak
zoroastrijanac koji je ponio Zend-Ave- stu, ona bi te
spise morala poloziti na svoj oltar dok bi se i canski
masoni oko njega okupili i iskazivali s*tovanje.
Svojim pre”sutnim odobravanjem indiferentizma
krs*fianin koji pripada masonstvu sudjeluje u ozbiljnoj
vjerskoj zabludi, vrijeda jednoga pravog Boga te s”teti Ti-
jelu Kristovu. Ocituje svoju vecu privrzenost Lozi
negoli istini te slabi kr”scansko svjedocenje onima
koje Otac takoder poziva po svome Sinu.
Zavrsne misli
Brojni americki kticani koji su pripadnici mason-

stva nikada ne razmi”sIjaju o problems indiferentizma.
4
To nimalo ne éudi buduci da se cini kako je upravo
indiferentizam religija americke popularne Culture.
Zivi-
roLocgAscoeoowocAzmARsuA
mo u zemlji slobode i tolerancije, gdje se jednakost sma-

tra apsolutnom vrijednos*éu. Neprestano nam se uvjetu-
je da zaboravimo razlike u ime viiega cilja medusobne
sloge. Govori nam se da prigrlimo jednakost ideja, a ne
samo jednakost osoba. Loza moée biti vrlo
primamlji- va onima koji cijene ove ideale. Tvrdnja
kako je samo jedan put u nebo cesto se drzi
netolerantnom i neameric- kom. No, ako ce se
kr*scanstvo optufivati za netoleranci- ju, onda i samoga
Krista valja slicno optuéiti jer je upravo on sebe
proglasio jedinim putom k Ocu. Dok krs“cani tvrde
kako su svi ljudi jednaki, mi zustro obznanjujemo
kako sve religije to nisu.
Indiferentizam je rijetko tema nedjeljnih propovi-
jedi, iako predstavlja ozbiljan problem ljudske obitelji.
Ta je ideologija jos” daleko pogubnija od protestantsko-
ga odbijanja katolicfioga nauka. To je stoga *sto je
svakome protestantu stalo do argumenata. Ako mu se
poda- stru dokazi njegove zablude, moguce je kako
ce uzlju- biti Crkvu. S druge, pak, strane, onaj tko je
ravnodus”an, ne mari za argumente. Buduci da mu
nije stalo, ne postoji zabluda koju bi trebao priznati.
Gospodin Isus nas je upozorio na ravnodusnost:
“Znam tvoja djela: nisi ni studen ni vruc. O da si
student ili vruc! Ali jer si mlak, ni vruc ni studen,
povratit cu te iz usta” (Otk 3,1S-16).
Ironiina je cinjenica ”sto je— iako je vecina protestant-
skih Crkava takoder odbacila slobodno zidarstvo — in-
diferentizam neizbjeziva posljedica racionalizma prote-
stantske reformacije. Tumaceci Biblija, protestantski su
reformatori osobnu prosudbu izdigli iznad nepogrje-
/siva uciteljskoga autoriteta Katolifie Crkve. Osobna je
prosudba iznjedrila moderni indiferentizam te nastav-
lja svake godine protestantizam cijepati na nove
sljedbe. Kako rastu podjele, protestanti pokus”avaju
pronaéi na- Delo sklada u teoriji po kojoj se bitni nauk
4
krs*canstva na- liizi u nekolicirii jednostavnih
svetopisamskih istina te
MASQNSTVOBEZMASKE
kako je svatko tko ovaj éivot bude ñivio u skladu s tim

istinama vjeran nasljedovatelj Kristov. Slobodno zidar-
stvo jos” i vis*e razvodnjuje istinu tvrdeci kako se bit
Boé- jega nauka nalazi u riekoliko jednostavnih istina éto
ih ljudski um Iako pronalazi proucavajuéi prirodu ie
kako ée svatko tko éivi u skladu s time ufivati fivot vjecni
s Bogom. Protestanti su moéda uklonili éivi uéiteljski au-
toritet Katoli ke Crkve, ali su zato masoni uklonili sa-
moga Krista.
4
4.
MASONSKE DOKTRINE I PRAKSE
Sinkretizam
Vidjeli smo na koje je sve naéine slobodno zidarstvo
ravnodus”no spram Bone objave, koja je savNeno
do- vriena u Isusu Kristu. U ovome odjeljku
iznosimo nacin na koji masonstvo iini i korak dalje
od ravnoduU ja, stvarajuéi vlastite vjerske doktrine i
prakse. Nacin na koji masonstvo ide za elementima
vjerovanja zajednickim brojnim religijama za
posljedicu ima kompromis, poznat pod nazivom
sirtkretizam. Sinkrelizam je stapanje razliéitih
vjerovanja, odnosno praksa, ne mareci pritom nimalo
za dosljednost, sustavnu povezanost ili pak spojivost s
krs”canskim istinama. Sinkretizam je logiéna
posljedica indiferentizma. Ako su sve religije
jednako vrijedne, onda njihovo stapanje ne predstavlja
nikakav problem. Navedena praksa proizlazi iz
nijekanja jedinstvene vrijednosti bilo koje od
postojeéih zasebnih religija.
Crkva se tijekom iitave svoje povijesti bori protiv
sinkretizma. Pojedini slucajevi ukljuJju pokus”aje kom-
biniranja elemenata kNcanstva s judaizmom, grckom fi-
lozofijom, zoroastrijanizmom, budizmom, kao i
drevnim misterijskim religijama. Upravo je,
suprotstavljaju- éi se silama sinkretizma, Katolicka
Crkva i razvila for- mulaciju svoga vjerovanja, kao i
kanon Svetoga pisma.
Masonstvo crpi iz brojnih religija. Masonski
autor Manly P. Halt kaze: “Stotine su religija donijele
4
svoje da- rove mudrosti na njegov oltar.”' Masonstvo je
svakako uzelo dosta toga od triju velikih svjetskih
religija. Dobar
5
MASQNSTVOBEZMASKE
dio svojih praksa crpi iz krécanstva. Biblija se redovito

stavlja na oltar dok su pojedini dijelovi Novoga zavjeta
utkani u same obrede (iako se spominjanje Krista uvijek
izostavlja iz tekstova). Neke su loze cak posvecene sve-
tome Ivanu Krstitelju i svetome Ivanu Evandelistu, koji
se smatraju “casnim krscanskim zaétitnicima mason-
stva”.' Stupnjevi $kotskoga obreda éak odrazavaju sa-
kramente euharistije (sudionici se u bijelim albama oku-
pljaju oko oltara te uzimaju hostge i vino) i potvrde (su-
dionicima se pomas”cu pomazuje Delo).
Masonstvo nadalje puno toga crpi iz judaima.
Okru- ñje triju masonskih stupnjeva jest “hrarn kralja
Salomo- na”. Treéi stupanj napose naglasava brojne
vidove zidov- skoga bogoitovlja, uk§uiujuci tu i
Sanctum Sanctorum. odnosno Svetinju nad
svetirjama, kao i idovski Zakon. Za svaki se stupanj
citaju ulomci iz Staroga zavjeta. Stu- panj kgrta ujedno
priziva u paméenje osloboderije Izra- ela od faraona i
Egipcana éudesnim prolaskom kroz Cr- veno more. Za
vrijeme Velikoga tjedna Skotski obred javno slavi ono
”sto nazivlje Blagdanom pashalnoga jarijeta, spomen na
;iidovsku Pashu, koji se obilje ava kruhom i
Masonstvo je uzelo pones”to i od islama, osobito kada

je rijeé o obredima reda Shrinersa. Shrinersi se sastaju i
svoje tajne obrede odrzavaju u tzv. “mo”sejarna”. Sudi-
outer nose muslimarisku odjeéti te se sluge
simbolima poput krivoiije i polumjeseca. Tajne
lozinke reda glase Meka i Medina. Shrinersi zakletve
polazu na Kur'anu te je upuéuju Alahu.
Uz tri glavne svjetske religije, masonstvo crpi i iz
deizma. U Lo2i je Bog simboliziran svevideéim
okom te mu se pripisuje deisti‹3si naziv Velikoga
Arhitekta Svq rnira (o kojemu ce biti rijeéi u
iducemu odjeljku). De- izam nadalje nagla*sava
pravo na potpunu toleranciju medu ljudima, s*to je i u
5
Lozi vrlo prisutna tema. Mason-
5
MA50NSKEDOKTR1NETPRAKSE
stvo crpi i iz griosticizma, u svome tra2enju ezoterijsko-

ga duhovnog znanja, koje nije dostupno neiniciranima.
Masonstvo crpi i iz racionalizma, u svome poucavanje
upoznavanja Boga putem razuma te nag1as*avanju pet
temeljnih ljudskih osjetila kao izvorfi znanja.
Masonstvo stavlja naglasak na duhovnost i mistiku
Istoka kao izvor mudrosti i prosvjet1jenja- Loza nadalje
preuzima pone- éto i od drevnih poganskih
misterijskih religija, osobito u obredu regeneracije
trecega stupnja t <•jemu ce takoder biti rijeci
kasnije). U ezoterijskim liturgijama Loñe moiemo
prepoznati éak i elemente neopoganske Wicca religije
ie okultizma.° To je oéito u masonskome obica- ju
utjecanja na osjecaje kandidata povezivanjem oélju,
skidanjem ‹xljeée, vrijedanjem te tjeranjem na polaganje
zakletava pod prijetnjom strahovitih kazna.
Moglo bi se jot puno govoriti o izvorima sinkreti-
stickih praksa slobodnoga zidarstva. No, u ovome
éemo se poglavlju usredotoéiti na postojece doktrine
i prakse americkoga masonstva. One
podrazumijevaju naéin na koji masonstvo shvaca i
s*tuje Boga; njegov pogled na moralnost kao temelj
spasenja; njegovo vjerovanje u uskrsnuce tijela te
svecane pogrebne obrede, koji javno oéituju
navedene doktrine. Ti su elementi prisutni u svim
masonskim obredima, masonskoj Bibliji, mason-
.skim postavkama, kao i u publikacijama Velikih loza i
‹I rugih masonskih vlasti. Zapoiet éemo sagledavanjem
naéina na koji slobodno zidarstvo shvaca Boga.
Veliki Arhitekt Svemira

Naéin na koji slobodno zidarstvo shvaca Boga razli-
kuje se od onoga kNcanskog. Masonstvo Boga vidi kao
5
sinkretistickoga Velikog Arhitekta Svernira kojega stuju
eve religije, a ne kao Trojedinoga Boga Oca, Sina i Duha
5
MASONflYOBEZMASKE
Svetoga objavljena u Osobi Isusa Krista. Negdas”nji Veli-

ki me”star Carl Claudy tvrdi kako vjera svih religija upu-
cuje na Velikoga Arhitekta. “Stotine se putova”, piie
on, “mogu uzdizati k planini, no svi se out sastaju na
njezinu vrhu.”‘ Masonski Veliki Arhitekt Svemira
(Great Ar- chitect of the Universe — GAOTU) smatra
se jednim Bo- gom koji predstavlja bozanstva svih
religija. Nacin na koji se ovaj pojam koristi zahtijeva
jednakost svih bo- zanstava te se ni jedna pojedina
vjera, odnosno religija, u tome smislu ne smatra
jediristvenom. Iako medu masonima nema
konsenzusa oko svih masortskih postavaka, odnosno
nepromjenjivih naiela slobodnoga zidarstva, sve one
u sebi sadrée to vjerovanje u Boga kao Ve- likoga
Arhitekta Svemira te se sve 1oée u SAD-u sluie
upravo tim nazivom.
Izvor imena Veliki Arhitekt Svemira lezi u raciona-
listicfiome uvjerenju slobodnoga zidarstva po kojemu
se Bog dokraja objavljuje jedino u geometrijskome
savr- ieiutvu svemira. Masonic Service Ass‹xiation
ivrdi kako “geometrija (...) daje najbliñi moguo ’dokaz‘
njegova postojanja”.” Putem geometrije, govori se
masonu, on moñe “otkriti moé, mudrost i dobrotu
Velikoga Arhitekta Sve- mira te oduievljeno
promatrati razmjere koji povezuju ovaj golemi stroj”.^
Geometrija se stoga smatra “temeljem na kojemu je
podignuta gradevina masonstva”.'
Buduci da je geometrija za masonstvo najbolji do-
kaz postojanja Boga, njega se u americkim, kao i
drugim loéama engleskoga govornog podrucja,
predoiuje velikim slovom G, s*to, po masonskoj
predaji, oznaéa- va Boga (engleski: Cod, op. prev.),
Geometriju i Gnozu. Tako se veliko slovo G redovito
pojavljuje iznad stolice uvazenoga meétra koji
predsjeda u istoimome odjeljku loze. Taj simbol, koji
ne pripada ni jednome pojedi- naénom sustavu
5
vjerovanja, promiie sinkretistiiki na- éin poimanja
boéanstva slobodnoga zidarstva. Stovik,
5
MASONSKE DOKTRINE 1 PRAKSA
masonska Biblija kaze kako slovo G predstavlja

“velikoga Boga svih slobodnih zidara” (str. 42).
Masona se tako uéi kako se sva razumna stvorenja
trebaju pred slovom G pokloniti “sa s*tovanjern i
najveéom poniznos”éu”.”
Ono éto se zeli postiéi koriétenjem jedinstvena sim-
bola i imena za to predstavljanje nije samo
ujedinjavanje ljudi razliéitih vjera u jedno duhovno
bratstvo, vec ujedno i ujedinjavanje razlicitih
boéanstava razliéitih religija u jedno jedinstueno
duhoz'no boJanstro. Stovatelje ne mo- iete ujediniti ako
prethodno ne ujedinite predmet njihova s”tovanja.
Masonska Biblija to naziva “jedinstvom Vr- hovnoga
bozanstva” (str. 63). Ovakav sinkretizam Tro- jedinoga
Boga svodi na tek jedan od sastavnih dijelova ovako
umjetno sastavljena bozanstva. Otac, Sin i Duh Sveti
tako se u njemu izjednacavaju s Brahmanom, Via
nuom i Stvom te se sve kriéane koji pripadaju
masonstva upuéuje da se sa stovanjem poklone
pred osvijet- ljenim slovom G, koje slavno visi u
istoinome kvadran- tu svake masonske loze.
U svome klasicnorri djelu Vyemi jet Chesterton ova-
ko komentira nacin na koji su na”si daleki preci odbili poziv
na sinkretizam, sto je bio kljuérii povijesni trenutak:
“Teozofi su izgradili panteon... Sazivaju Parla-

ment religija... A upravo takav panteon bio je us-
postavljen dvije tisuca godina prije toga na obala-
ma Sredozemlja i krs*éani su bili pozvani da postave
Isusov lik rame uz rame s likom Jupitera, Mitre,
Ozi- risa, Atisa ili Amona. Kada su krscani to
odbili, dot lo je do prekretriice u povijesti. Da su
krs“cani to pri- hvatili, i orti i éitav svijet zasigurno
bi, u grotesknoj, ali toinoj metafori, potonuli u
lonac. Svi bi bili uku- ham u neku mlaku tekucinu
u tome velikom kotlu kozmopolitskoga kvarenja u
kojemu su se svi ostali mitovi i misteriji veé
rastopili.” (str. 197j
5
MASDNSTVW8EZMASKE
Ono s“to je svijet Sredozemlja poku”sao uciniti prije

dvije tisuée godina nimalo se ne razlikuje od onoga
s*to danas cini suvremeiu masonska Lora. Od
krscana koji pristupaju masonstvu traéi se da Krista
stave uz bok — ne iznad — drugim bogovima.
Upravo poput Rimljana staroga svijeta, koji su
spremno usvajali bozanstva po- korenih naroda
zadrzavajuci poboJost prema svojim izvornim bo
tvima, krfianski bi se slobodni zidari trebali
zadovoljiti time sto ée se nedjeljom ujutro moliti
Trojedinome Bogu, a ponedjeljkom uveier Velikome Ar-
hitekta. No, Isus je kazao: ”Nitko ne mod sluéiti
dvoji- ci gospodara. Hi ce jednoga mrziti, a drugoga
ljubiti; ili ée uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati.
Ne moñete sltifiti Bogu i bogatstvu” (Mt 6,24; usp. Lk
16,13).
Drugi sinkretisticfii masonski simbol za Boga jest
Svevidece oko. Znaienje ovoga simbola trna jasnu po-
vezanost s deizmom prosvjetiteljstva.’ Deisti, koje se
danas obicno naziva “slobodnim misliocima", odbacu-
ju objavljenu istinu i autoritet vjerskoga nauka u
kc›rist posve racionalistiékih spekulacija o Bogu (jos
jedan razlog zbog kojega masonstvo sebe naziva
"slobodnim" i "spekulativnim"). Deizam Boga smatra
boéanskim stra- zarom, Svevidecim okom koji se,
jednom stvoriv“si svijet, viie djelatno ne ukljuéuje u
njegov tgek. Svevidece se oko moze naci na brojnim
masonskim pregacama, osobito onirna sto su ih
neLoé nosili uvaieni mes"at.
Henry Wilson Coil aludira na predkrscansko podri-
jetlo “Svevidecega oka", opisujuci ga kao “simbol
sve- prisutnosti i budnosU Vrhovnoga bica”,
dodajuci kako su se slari Egipcani tim simbolom
sluzili kako bi prikazali Ozirisa.'° Masonic
Information Center nadalje kaze kako se simbol
Svevidecega oka u starome Egiptu koristio kako bi
predstavio kako Boga, tako i kralja Ozirisa. Short Talk
Bulletin se cak hvasa kako je 5vevide r oko
MASONSEEEDICE%NETFRAKSE
tema vedskih spjevova koji prethode krs”canstvu tisucu

godina."
Nacin na koji slobodno zidarstvo korisa pojam Ve
likoga Arhitekta Svemira, slovo G te simbol
Svevideée- ba oka nadilazi promicanje deistii3‹oga
shvacanja Boga te prerasta u prihvaéanje
politeisaékoga shvacanja bozanstva. To je potrebno
stoga s“to u SAD-u, kao i u ve- Mini drugih zemalja,
slobodno zidarstvo ad svojih pripadnika ne zah0jeva
monoteizam. Dapai'e, dogmatski stav glede nekoga
odredenog poimanja Boga smatrao bi se nemasonskim
jer bi time bila ograniéena sposobnost slobodnoga
zidarstva za okupljanjem ljudi svih vjera i nacija.
Velike loée zahtijevaju jedino da njihovi pripadnici
“vjeruju u boianstvo”.
U Coils ñ4asonic Enzycfopedio stoji kako monoteizam
“krsi masonska nacela jer trot vjerovanje u tocno
odredenu vrstu Vrhovnoga boéanstva”. Coil o
monoteistic- kome Bogu Svetoga pisma govori kao o
“pristranu, ple- menskome Bogu”, tvrdeéi kako je
takvo poimanje Boga inferiorno u odnosu na ono
masonsko, u kojemu je Bog “bezgranicni, vjeéni,
svekoliki, nedenominacijski i in- ternacionalni
Boéanski Duh, tako neizmjerno udaljen od mrvice
koja se zove éovjek te ne moze biti spoznat,
imenovan ni dosegnuC (str. 516—517). Albert Pike
tvrdi kako su ”svaka religija i svako poimanje Boga
idolopo- klonstveni, u smislu da su nesavrseni te bi u
masonsko svetiite Nespozriatljiva biéa ’jxxlmetnuli’
slaba i privre- mena poimanja”.” Nastavlja kako
“nacin na koji svaki pojedini fivjek poima Boga
mora biti razmjeran njegovim umnim
sposobnostima, intelektualnim silama Ie fiudorednoj
izvrsnosti”, ome onda Bog postaje “odsjaj slike
samoga Covjeka”.'°
5
Slob‹xlno zidarstvo u totne smislu poz wa wjemike
svih denominacija na ujedinjenje pod okriljem Veliko-
ga Arhitekta Svemira. Oliver Street potvrdio je f1eksibil-
5
MASONSTVO BEZ MnSKE
nost zahtjeva za vjerovanjem kada je izjavio kako maso-

ni mogu zastupati “agnosticizam, panteizam, naravne
religije i animizam”. Street istice kako "sektas“ka" vjer-
ska uvjerenja mogu sezati “od najrafinirangega i du-
hovnoga monoteizma. .. do najniñih oblika obozavanja
prirode, ili pak politeizma, ili opet fetisizma i vracar-
stva”."
Unatoc mis*ljenjima ovih istaknutih masonskih an-
toriteta, neki kriéani inicirani u masonstvo ustraju na
éinjenici kako “jedincatost" Velikoga Arhitekta Svemi-
ra zahtijeva monoteizam, a odbacuje politeizam te veé
na tome temelju tvori prihvatljivo poimanje Boga.
Slje- deca izjava iz masonskih izvora ide u prilog
ovakvu stavu: “Monoteizam je jedina dogma
slobodnoga zidarstva. Od svakoga se inicijata trait
vjerovanje u jednoga Boga, ali se poimanje toga
Vrhovnoga bica prepus”ta njemu samome. Slobodno
se zidarstvo ne bavi teoloskim razlikama.”'*
Oak i kada bi Velike lot zahtijevale vjerovanje u
monoteizam, zablude slobodnoga zidarstva tesko da
bi time bile ublazene. Masonstvo bi i dalje drzalo pri-
hvatljivim deisticko ili unitaristicko poimanje Boga na-
suprot krs“canskome poimanje Boga kao Trojstva — jed-
noga Boga u tri Osobe. Ont koji brane monoteizam Loze
moraju prihvatiti i éinjenicu kako ni jedna Velika lot
u SAD-u svoje élanstvo ne ogranicava iskljucivo na zi-
dove, muslimane i krséane. U svoje velikodusno krilo
prihvaéa sve koji vjeruju u Vrhovno biée, ukljuéujuéi
hinduiste, budiste i sintoiste. Nacin na koji Lot poima
Boga u tome smislu za posljedica ima poimanje bozan-
stva svedeno na zajedni ki nazivnik koje je kudikamo
via sinkretistifio negoli s”to bi to bilo sjedinjenje mono-
teistickih religija kriéanstva, judaizma i islama.
U svome popularnu djelu Introduction Io Freemason-
ry Claudy nadalje objfinjava kako mason — iako, prije
5
no s”to ce biti prihvacen, mora iskazati vjerovanje u neko

vrhovno bice — “ni u tome trenutku ni ikada poslije ne
mora reéi o i u je Bogu, zapravo, rijei. Moze ga na-
zivati kako god 2eli i zamisljati kako mu se svidi; uoniti
ga neosobnim zakonom ili pak osobnim i antropomor-
fnim; slobodnome je zidarstvu to svejedno”.'^
Dok kriéani inicirani u masonstvo drée kako je do-
pustivo, pa i potrebno, Presveto Trojstvo svesti na naj-
opéenitiji moguéi izraz bozanstva, Crkva uci kako je
vjera u Trojstvo “najtemeljniji i najbitniji nauk u ’redu
vjerskih istina”’. Za katolike, “Otajstvo Presvetoga
Trojstva sredisnje je otajstvo krscanske vjere i zivota.
To je tajna Boga u sebi samome. Tu je, dakle, izvor
svih drugih vjerskih otajstava, svjetlo koje ih
osvjetljuje” (KKC 234). Za krséanstvo je upravo
otajstvo Trojstva polazii a toika razumijevanja istine
o Bogu. Za masonstvo, pak, Ve- liki Arhitekt Svemira
predstavlja pocetak i kraj istine.
Stoga je masonsko shvacanje Boga u dubokoj oprje-
ci s onim krs”canske vjere. Kriéanski Bog nije neko uni-
verzalno bofinstvo u cqemu su okrilju sve vjere. On
je jedinstven i iskljuov. On je Jedan, ali je ujedno i
Troj- stven. Vrhovni vladar svemira, on je ujedno
Otac, Sin i Duh Sveti. On je Stvoritelj, ali je istodobno i
Otkupitelj i Posvetitelj. Moze ga se spoznati iz reda
stvorenoga, no ujedno se objavio i u Osobi Isusa
Krista.
Postavljanje zahtjeva prema kojemu kandidat za
clanstvo u nekoj organizaciji treba vjerovati u Boga, cla-
novima moze dati osjecaj jedinstva te inn posvijestiti vaz-
nost Bone prisutnosti u poslovima organizacije o kojoj
je rijec. No, organizacija koja od kandidata zahtijeva
vjeru u Boga kako bi “prosao kroz njeziiu vrata”,
uvelike se razlikuje od one koja i nakon njegova
ulaska ostaje sva usmjerena k Bogu. Kako sama
5
organizacija tvrdi: “Sve se u masonstvu odnosi na
Boga; svaka lekcija, svaka pouka, od prvoga koraka
do posljednjega stupnja.
5
MASONSTVO BEZ MASKE
Bez Boga ono nema smisla, nema poslanja medu

ljudima.”" “Bog je osnova i potka slobodnoga
zidarstva”, reéi ce Carl H. Claudy. “Ako uklonite
Boga iz slobodnoga zidarstva, ne ée ostati doslovce
ni*sta.””
Anglikanski teolog dr. Hubert S. Box ovako komen-
lira samozvano masonsko uciteljsko poslanje: “Pouiavati
ljude o naravi Bozjoj zadaéa je koja s pravom pripada Cr-
kvi, u skladu s @ezinim bozanskim ovlastima.” Box dovo-
di u pitanje pravo “konkurentskoga uciteljskog tijela
bez boianskih ovlasti za Jenje jedne takve funkcije”.'”
Svaka bi organizacija, koja pojam Boga ukljuiuje u svoj
sluzbeni nauk, svakako trebala poJasniti *sto pod tim
pojmom podrazumijeva. Neovisno o tome kako
krécanin dozivljava Velikoga Arhitekta Svemira,
dolazimo do istoga zakljuc- ka: unutar prostorija lobe
Presveto je Trojstvo tek jedno ‹xl brcjnih, za masonstvo
pcxijednako uvjerljivih shvaéanja Boga, no ni u kom
slucaju jedincato i iskljucivo.
Sveti nas Pavao pak opominje kako “sve kad bi i
bilo nazovibogova ili na nebu ili na zemlji... nama je
jedan Bog, Otac, od koga je sve, a mi za njega; i
jedan Gospo- din, Isus Krist, po kome je sve, i mi pO
nlemu” (1 Kor 8,S-6). David nam govori: “Nis”tavni
su svi bozi naroda. Gospodin stvori nebesa” (Ps
96,5). Samo je jedan Bog (Bog Objave), ali je puno
laznih bogova (ljudskih). Sto- ga smo primorani
zakljuciti kako je Veliki Arhitekt Sve- mira masonske
Lobe, premda u sebi sadrzi neke istinite elemente,
Bog zablude. Takva boga razumni ljudi ne mogu ni
trañiti ni “stovati.
Molitva i bogostovlje
6
Slobodno zidarstvo nadalje svoje sinkretisticko poi-
manje Boga promiie i zajednifiom molitvom. Kr”séane
se uci zazivati Boga Oca u ime Isusa Krista (Iv 14,11.13),
6
MASONSKEDQKTR1NEI2RAKSE
rio molitve u masonskim loyarna redovito en

upravljene Velikome Arhitektu Svemira (i drugim
sliénim nazivi- ma). lme Isusa Krista svjesno se u
masonskim molitvama izostavlja. Mackey ta
izostavljanja naziva malim, ali nuinim izmjenama.2°
Kr*séani inicirani u masonstvo pm kus*avaju se
opravdati zbog toga tvrdeci da se izvan crkve Boga
moée s”tovati i na nacin koji u crkvi ne bi bio
dopusten. No, svakome je jasno da je za krs“canina izw
stavljanje Isusa iz molitava neprihvatljivo ne samo u n-
kvi nego i u svakoJ prigodi, pa tako i u 1o:ii.
Najces“ca molitva koju americki slobodni zidari mole
prije svakoga sluñbenog masonskog okupljanja, koja
“Veliki Arhitekte Svemira, u tvoje smo se ime

okupili i u tvcje ime iz imo sve ciniu. r‹›dm
da uzviiena naiela slobodnoga zidarstva tako ugu-
se svaku neurednu strast u nama te uskladi i
obo- gati naia srca svojom ljubavlju i dobrotom
kako bi loza u ovome éasu ponizrio odr iavala
onu ljepotu i red koji zauvijek vladaju pred
tvojim prijestoljem. Amen. Tako neka bude. 2'
Ponavljanjem ovih usmenih molitava, koje se izgw

varaju unutar okruija zakletvom jaméene tajnosti, kr-
i&ni koji su cianovi masonskih fora prisiljeni su
Boga doñivljavati u skladu s masonskim pogledom na
svijet. Nebeski Otac, kojega je Sin objavio, tako
postoje Bog bilo kojega, tj. svakoga vjerskog uvjerenja.
Masonic Ser- vice Associaaon kaze kako “masonstvo k
svome oltaru poziva ljude svih vjera, znajufi kako se
oni — iako koriste razliéita imena za ’Bezimenoga sa
stotinu imena’ — svejedno mole jednome Bogu i Ocu
sviju.”^
6
Dok je Loza ravnodus*na spram jedinstvenoga
pm srednis”tva Kristeva (usp. 1 Tim 2,d), Crkva nil
kako
6
“za krécansku molitve nema drugog puta osim Krista.
Bila naéa molitva zajednicka ili osobna, usmena ili nu-
tarnja, nema pristupa k Ocu, osim ako molimo ‘u
ime’ Isusovo” (KKC 2664). Izostavljanje Isusova imena
iz bo- gostovlja moida predstavlja nuznu preinaku
za Loéu, medutim, za kr*scanina “Ime Isusovo sadréi
sve: Boga i covjeka i sav naum stvaranja i spasenja”
(KKC 2666).
Op enite molitve slobodnoga zidarstva upuéene Ve-
likome Arhitektu Svemira podrazumijevaju pretpostav-
ku kako Bog spremno usliiava molitve onih koji
odbacuju njegova Sina. Takvo je glediéte potpuno
neprihvatljivo za katolicko shvacanje. Molitva je svet i
povla“sten oblik medusobna zajedni*stva izmedu Boga
i onih koji su s njime u savezu (usp. KKC 2564).
Samo oni koji su ponovno rodent u krsnoj vodi
uzivaju taj prisni, save- zom obiljeñen odnos s
Bogom. Tradicionalno ucenje Cr- kve glasi kako Bog
éuje molitve onih koji nisu u savezu s njime samo
ako je rijec o molitvama pokajanja kojima se vapi
za spasenje.^ Bog ne odgovara na molitve
nepravednih, osobito kada je rijec o svjetovnim i ovoze-
maljskim stvarima kao s*to je to— primjerice — izlijevanje
blagoslova na masonsku Lozu (usp. Iv 9,31j Ps 66,18; Izr
15,29; 28,9; Iz 1,15).
Iako su utemeljene na zabludi vjerskoga indiferen-
tizma, masonske molitve i obredi u loéi obiéno en
obi- ljefini duznim poitovanjem. Malo ih je koji bi bili
spre- rnni u pitanje dovesti iskrenu ozbiljnost obreda
poboznosti slobodnoga zidarstva. Vecina Velikih loza
tako ne dopuéta sluienje alkohola na dan dodjeljivanja
stupnjeva. Medutim, cilj kriéanstva nije iskrenost,
vec istina. Kada je sv. Pavao putovao u Atenu,
primijetio je kako Grci iskreno s*tuju svoja poganska
bozanstva. Posvuda je mogao vidjeti svetfita i
predmete njihova s”tovanja. Cak je na jednome
ñrtveniku primijetio sljedeéi natpis: “Nepomatome
Bogu” (Dj 17,23). No, Pavao nije dopu-
6
stio da Grci na AreoQagu ostanu u neznanju, vec je od-
vañno progovorio: “Sto dakle ne poznajete, a étujete, to
vam ja navjeséujem” (r. 23).
Tada im je navijestio istinu Isusa Krista te inn je na-
glasio kako je Bog nekoñ trpio njihovo nezrianje, ali
da sada Bog svima zapovijeda da se pokaju “jer
ustanovi Dan u koji ée suditi svijetu po pravdi, po
€ovjeku [Isu- su] kojega odredi... uskrisivéi ga od
mrtvih” (r. 31). U svjeUu Boñjega suda koji ima
uslijediti valja nam nasljedovati Pavlov primjer,
propovijedajuéi Isusovo evandelje pokajanja i
spasenja svim ljudima, ne ostavljaju i ih u neznanju.
Ntamo se sto bi bilo s Atenjanima da im se Pavao bio
pridr o u njihovo éaiiéenju “Bezimenoga sa stotinu
imena”, umjesto éto inn je navqestio Isusa Kri- sta,
ime “iznad... svakog imena imenovana ne samo na
ovom svijetu nego i u buduéemu” (Ef 1,21). Zasigurno,
mnoga bi muéeniétva bila izbjegnuta.
Obracanje Bogu u molitvi tek kao “Velikome
Arhi- tektu Svemira” ujedno stvara iznimno neosobno
shvacanje Boga, lisavajuci ga tako njegove bonke
biti. “Projektiranje svemira” jedna je od stvari sto ih
je Bog
uéinio, ali In •ii• ^ zit identitet. Znati “tko ie Bog”
neophodno je kako bi se s njime mogao razviti
osoban odnos. Bog je Otac, prije svega zato s”to ima
Sina, Isusa Krista, kojega trajno zacinje u Duhu
Svetomu. Bog Otac poziva nas ne na div4jerrie
njegovim djelima izdaleka, veé na
prisno dioriistvo u ñivotu njegova jedinorodenoga Sina.
Po krs”tenju primamo taj dar bolanskoga posinjenja
te zajedno s Kristom moiemo klicati: ba! Oce!”
(Rim 8,14-15; Gal 4,6; 3,26-27). Slobodno zidarstvo we
pristupa Bogu kao Ocu u kriéanskome smislu, jer
nijeie Boga Sina: “Svaki koji nijeée Sina, nema ni Oca, a
6
tko priznaje Sina, ima i Oca” (1 Iv 2,23).
Koliko god molitva u Loñi bila obiljezena poitova-
njem, mason koji je krsten u Kristu ne more njegovati
dva odnosa s Bogom — jedan koji bi se temeljio na
me- dukontesionalnosti Lo2e, a drugi kcji bi se
temeljio na unutarnjemu i sakramentalnom zivotu
Crkve. Ako je masonu cilj rasti u dubljemu odnosu s
Kristom, prakse kojima se sluii Loña nikako ne vode
k ostvareriu toga cilja. Mason koji je ujedno i
krécanin nikako ne mode tvrditi kako mu svodenje
imena Presvetoga Trojstva u molitvi na nekakva
opéenita Velikoga Arhitekta Svemi- ra pomaze
usredotooti se na Krista. Kada bi to tvrdio, morao bi
jednako tako priznati kako takva praksa jednoga
hindusa pribliñava Brahmanu. Time se otvara pitanje
zbog cega bi se kr§éanin svojim ulaskom u masonsku
lozu upustio u praksu kojom se potiée éaiéenje la2-
noga boga. To je, naime, idolopoklonstvo, teiiki grijeh
protiv prve zapovijedi Bolje: “Nemoj imati drugih bo-
gova uz mene!” (Pnz 5,7).
Gni se, medutim, kako veéini katolika uélanjenih u
masonske lobe nimalo ne smeta svodenje imena Isuso-
va — imena nad svakim imenom — na zajednii ci naziv-
nik kako bi se u cascenju pridruzili onima koji
odbacuju Krista. Ont cesto tvrde kako ovakva praksa
ljudima omoguéuje zajednicM molitvu zanemarujuéi
pritom medusobne razlike. No, takav argument
podrazumijeva da je prvotni cilj zajednicke molitve
postizanje jedinstva, pa i po cijenu zanemarivarja
istine.
Takav kompromis nikada ne moñe biti dijelom istin-
ske katolicfie molitve. Crkva nas uci kako slavljenjem
u zajedniitvu (“commttnicatio in sacris”) rukovodi nan
to svjedoienja jedinstva Crkve.’^ To je znak za koji se
Gospodin molio kako bi svijet uzvjerovao da ga je
uistinu poslao Otac (usp. lv 17,11.21). Isus nam je
omoguéio po krétenju postati dijelom njegova
Mistiénoga Tijela, koje ima sveéenicku sluñbu, kako
bi on bio prisutan kad god su dvojica ili trojica sabrana
u njegovo ime (usp. Mt 18,20; usp. KKC 1268). 6
Zajednifia je molitva tako vidlji-
62
MASOHSKEEDKT8IMEt2RAKSE
vi znak Misticnoga Tijela Kristova koji Gospodin 2eli da

ga ocitujemo svijetu.
Sudjelovanje katolika u masonskome ili bilo kojemu
nekatolicfiom bogos*tovlju koje zastire taj vidljivi znak
predstavlja upravo suprotan znak, zbog cega se katoIi-
ci, clanovi masonskih loza, ne mogu u potpunosti oéito-
vati kao out koji vjeruju u Krista i udovi su njegova
Ti- jela. To duhovno jedinstvo koje je svjedocanstvo
jedinstva Crkve mora biti utemeljeno u punini istine
kojit je Isus objavio.
Masonske molitve mijeéaju sveto s profanim te brat-
stvo Loze uzdizu ponad istine. S druge pak strane, brat-
ska je ljubav neophodna za krfianski zivot, no ona
treba biti ukorijenjena ti Isusu Kristu, izvoru
ljubavi i jedinstva Bolje ljudske obitelji. Zapovijedi
po kojima tre- bamo ljubiti Boga i brata Covjeka
medusobno str duboko povezane. Tu ljubav
odrazavamo dijeleéi svjetlo Kristo- vo s drugima, a ne
skrivajufi ga: “Niti se uzize svjetilj- ka da se stavi pod
posudu, nego na svijeénjak da svijetli svima u kttéi”
(Mt 5,15; Mk 4,21; Lk 8,16; 11,33).
Papa Pio XI. podsjNa nas kako je Ivan, apostol
koji nas neprestano uéi da “ljubimo jedrti druge”,
zabranio svaki doticaj s onima koji iskrivljuju Kristov
nauk (usp. 2 Iv 9—11).'^ Poznavati istinu treba
znamfi dijeliti je s drugima, bar kao ”sto ljubiti Boga
treba znaéiti ljubiti bli- ñnjega. Jedno bez drugoga ne
ide. KNcani koji pripada-
ju masonstvu ne mogu istinski ljubiti s• i• bracu iz
loze ako inn ne svjedoée istinu Isusa Krista i njegove
Katolié- ke Crkve. Bratska ljubav Irina istine nalik je
na vjeru bez djela: ona je mrtva (usp. Jak 2,17).
Nacin na koji se u masonstvu moli i iskazuje
bogo- étovlje mogli bismo pripisati postojecemu
pokretu mo- dernizma ciji je cilj ujediniti covjNanstvo
u duhu pomi- rbe, putem osjeéajfi srca. To, medutim,
ide nau”strb dok- trinarnih razlika. No, zdrav nauk
nije pin ie osjeéajfi,
MASONSTVO BEZ MASKE
vec isane. Takvo ostavljanje po strani teolos“kih razlika u

korist zajednicfioga slavljenja jest “lazno mirotvorstvo”
na koje nas Crkva upozorava jer se u njemu gubi
éistoca katolickoga nauka.^
Praksa Loée postavlja pitanje uéinkovitosti nekr-
s”canske molitve i bogos”tovlja, kao i toga mogu li krsca-
ni uopce sudjelovati u takvim djelatnostima. Crkva pri-
znaje kako neke molitve i obredi nekrs*canskih religija
mogu poprimiti ulogu priprave za esandelie, u
smislu da se po njima ljudsko srce lakse otvara Bo
emu djelovanju.°' 8tovise, Bog zeli darovati svoj dar
mha Svetoga nekrééanima koji ga traée iskrena srca
(usp. Dj 10,45).'" Krs”cani, medutim, ne smiju
sudjelovati u masonskome bogos”tovlju jer se
unutar njega nekriéanske duhovnosti drze jednakima
ili komplementamima jedin- stvenu posrednistvu Isusa
Krista.^ Za krs*canirta molitva uvijek treba biti
odredena strukturom krs*canske vjere koja svjedoci
isfinu. Stoga se nikada ne bi smjela od- vijati u okruzju
koje krséanina dovodi u napast da iz- gubi iz vida
poimanje molitve objavljeno u Svetome pismu. Za
razliku od prakse kojom se sluéi Loéa. molitva se,
naglasava Ivan Pavao lI., “nikada ne smije upuéi- vati
u znak potpore vjerskome relativizmu, u ime iSku-
stva koje bi umanjilo vrijednost Boije objave u povije-
str”." Crkva je jasna u svome stajalis“tu kako krs”tenik,
da bi izbjegao “opasnost padanja u sinkretizam”, treba
izbjegavati zablude koje “krscanske meditaciju spajaju
s onom nekr”scanskom”."2
Kao Kristovi ucenici osjeéamo éurnu potrebu i
radost svjedoéenja cinjenice kako se Bog oéitovao
upravo u Gospodinu Isusu Kristu. Stoga nas”e
slavljenje Boga treba svjedoiiti Boiju konaénu objavu
u Kristu.^ Sudje- lovanje u sinkretistickome
bogos”tovlju slobodnoga zidarstva koje sve religije
svodi na zajednicki nazivnik
MA5DNSKEDQKTRINET2RAKSE
ne samo da slabi krs“cansko svjedoéenje drugima, nego

ujedno moze tvoriti zaprjeku spasenju.^
Stoga zivljenje vjere u kojoj smo krs“teni i svjedoce-
nje svjetla Isusa Krista ljudima nije samo pitanje
evan- gelizacije, ne$o Je uJedno i umum za nas“e spasenJe.
Crkva nas uci kako “oni koji vjerom i krs*tenjem
pripadaju Kri- stu moraju svoju krsnu vjeru
ispovijedati pred ljudima” (KKC 14). “’Treba da svi
budu pripravni priznati Krista pred ljudima i slijediti
ga na putu krifi za vrijeme pro- gona, bez kojih
Crkva nije nikada.’ Slttienje i svjedocenje vjere
nuzni su za spasenje” (KKC 1816; usp. 2471). Isus je
rekao: “Tko god se, dakle, prizna mojim pred lju-
dima, priznat éu se i ja njegovim pred Ocem, koji je
na nebesima. A tko se odreée mene pred ljudima,
odreéi éu se i ja njega pred svojim Ocem, koji je na
nebesima” (Mt 10,32; usp. Lk 12,8—9). Pavao je
spoznao tu cinjenicu kada je rekao: “Jao meni ako
evandelja ne navjes“éu- jem” (1 Kor 9,16).
Zbog opasnosti relativizma i sinkretizma
kr*séani trebaju izbjegavati molitvu s nevjernicima,
posebno u redovito i sustavnu smislu, kao ”sto je to
slucaj u masonskoj lozi. Neki tvrde kako je molitva u
tis“ini primje- renija kada su prisutni i kñéani i
nekr”séani. No, takva bi molitva izdala ciljeve Loze.
Koris”tenjem svojih jedin- stvenih imena, simbola i
usmenih zaziva, slobodno zidarstvo ide za vanjskim,
vidljivim znakovima jedinstva svojih pripadnika.
Kada se masoni zajednicki klanjaju pred slovom G,
zazivajuéi Velikoga Arhitekta Svemira istim
molitvama oko jedinstvenoga zrtvenika slobodnoga
zidarstva, out teze za zajednickim ciljem duhoimo$a, a
ne bratskoga zajedni“stva.
Medul xi, ako se dva masona ne slañu oko toga
tko je Bog, nedostaje inn duhovno zajednis“tvo. Ako
masoni slijede posve razliiite putove k Bogu, ne
mogu biti duhovno ujedinjeni. Cak i ako su svi
pripadnici neke lore
MASONSTVO BEZ MASKE
iskljucivo krscani, masoni svoju molitvu trebaju svejed-

no upucivati u skladu s univerzalnofiu toga
Bratstva: “Univerzalna narav masonstva ne smije se
nikada, ni pod kakvim okolnostima, zaboraviti ni
zanemariti, cak i ako svi prisutni clanovi dijele ista
vjerska uvjerenja... uriiverzalnost masonstva
podrazumijeva univerzalnost
— uvijek. 3’
Neki tvrde kako masonska praksa molitve i
bogo- stovlja u lozi ocituje ektimenizam i toleranciju
drukéi- jih vjerskih uvjerenja. (Usput budi receno,
ekumenizam se odreduje kao promicanje, odnosno
teznja ka krécan- skome jedinstvu i suradnji na
svjetskoj razini. U tome smislu nema nikakve veze s
vjemicima-nekr anima.*) Ovaj argument otkriva
jedan bitan nesporazum. Cilj je ekumenizma— kao i
medureligijskoga dijaloga opceni- to— razumijevanje, a
ne sporazum. Istinski ekumenizam i medureligijski
dijalog zahtijevaju iskrenost, a ne kompromis.
Iskrenost promiie plodonosni dijalog medu
ukljuéenim stranama te — kada je rijec o nekrscanima
— stvara prostor za propovijedanje evandelja (sto bi
trebao biti jedan Jedini cil J ekumenizma).”
Slobodno zidarstvo ima vrlo malo zajednickoga
s ekumenizmom i medureligijskim dijalogom. Vjerska
se praksa Loze nikako ne moze usporediti s
ekumenskim naporima kr anstva koji idu za
obradenjem svijeta Isu- su Kristu. Nadalje,
bogostovlje je Loze daleko vise od povremena
ocitovanja dobre volje. Slobodno je zidarstvo trajno
uspostavljena institucija koja tvrdi kako posjeduje
karizmu obogaéivanja duhovnosti svojih pripadnika
te njihova upuéivanja k nebeskoj lozi. Loza, s”tovi- ñ,
za sebe tvrdi kako je “bozanski ustanovljena institu-
cija”” te kako “rii jedna institucija nije nikada bila
utm meljena na boljemu naielu ili ivriéemu
temelju”.^’
Osim toga, Loza ne potiie svoje pripadnike na
prakticiranje njihovih vlastitih religija. Iako brojni
masoni
66
MASONSKEDOKTRlNETFRAKSE
pretpostavljaju suprotno, u masonskome obredniku ne

postoji naputak koji bi ih na to poticao. Masonstvo
sebe smatra u potpunosti samodostatriim sustavom
vjerskih i moralnih ucenja ciji pripadnici ne trebaju
nis“ta drugo kako bi se duhovno izgradili bilo u
ovome, bilo u vjeinome zivotu: “Ova tri stupnja (1., 2.
i 3.) tako tvore savr- senu i skladnu cjelinu te se ne
moze pretpostaviti da bi ljudska du*sa trebala ista
vide od toga.”
Slobodno zidarstvo nadalje braéi u lozi zabranjuje
propovijedanje bilo kakva “sektaskoga” uvjerenja. Unu-
tar masonstva prijeéi se svaki medureligijski dijalog.
Ta je zabrana obiéno propisana statutom, primjerice:
“[Ve- lika loza] iz svojih loza treba iskljuciti vjerska
pitanja i rasprave.””
Sukladno tome, loze “T'rane svaku sektas“ku raspra-
vu unutar svojih prostorija”.^° Slobodno zidarstvo
tako prijeéi moguénost religijskoga dijaloga i
toleraricije u lozi, a posebice svaku moguénost
svjedocenja Krista. Kada mason ustvrdi kako se
slobodno zidarstvo odliku- je vjerskom sno*s1jivos”cu,
moglo bi se postaviti pitanje o kakvoj je zapravo
snos'ljivosti rijec, buduéi da nacin njegova
bogos*tov1ja od svih prisutnih u prostorijanna loze
zahtijeva sluzenje istim imenima i simbolima. Slobod-
no zidarstvo tako ne potiie snosljivost, vec kompromis,
jer mu cilj nije postizanje razumijevanja, ve'é sporazuma.
Masonstvo zeli biti savez religijñ, odnosno nad-religija.
Njegov je cilj zajedriicki oltar pred kojim se “pokloniti
mogu hindus, Perzijanac, Asirac, Kaldejac, Kinez, mu-
hamedanac, zidov i krscanin”.•*
Svako nastojanje postizanja duhovnoga jedinstva
svih naroda bez Krista i njegove Crkve u potpunosti se
protivi Bozjemu planu spasenja. Stovi”se, Sveto nas pi-
smo uci kako je to djelo Antikrista (v. 2 Sol 2,3—4). Crkva
6
predstavlja “vidljivi nacrt Bozje ljubavi prema
éovjeian- stvu” jer Bog zeli ”da se cio ljudski rod
oblikuje u jedan
MASONSTVOBEZMASKE
jedini Boéji narod, da sraste u jedinstveno Tijelo Kristo-

vo i da se izgradi u jedan hram Duha Svetoga” (KKC
776). Stoga je Bog vec podario ono svekoliko,
sveobuhvatno, katoliAo (tj. sveop' e) duhovno
jedinstvo za kojim tezi slobodno zidarstvo, a to je
ucinio po svome lju- bljenom Sinu Isusu Kristu i
njegovoj Katolickoj Crkvi.
Moralni sustav
Buduci da se masonstvo ne vezuje ni uz jednu kon-
kretnu vjeru, ostaje mu obilje prostora za stvaranje via-
stita nauka, ne samo o Bogu, vec i o moralu. Slobod-
no zidarstvo sebe odreduje kao “naroot moralni sustav,
obavijen alegorijom i oslikan simbolima”.^ Ni jedno
drugo dobronamjerno bratstvo za sebe nema tako
pre- tenciozne tvrdnje. No, ukoliko slobodno zidarstvo
uistinu moée covjeianstvu pomoci éivjeti moralno
kvalitet- niji Pivot, nemoralno je to znanje zadrñavati
iza tajnovi- tosti vrata lore. Ukoliko, pak, ne
raspolfie navedenim znanjem, nemoralno je tvrditi
suprotno.
Bas* kao s*to je to slucaj i s rijeéju istine, slobodno se
zidarstvo jednako tako razbacuje uporabom rijeéi moral.
Podrazumijevajuci relativisti ko odredenje Boga,
poimanje moralnosti Loée jednako je tako relativno.
Allen
E. Roberts, u svome popularnu dijelu The Crew and Its
Symbols, zagovara relativisticki i subjektivni moral: “Sto
je jednome covjeku moralno, drugome mode biti nemo-
ralno. Svatko mora za sebe odlufiti sto ta rijeé podrazu-
mijeva, uzimajuéi u obzir moralne norme drustva u ko-
jemu éivi. (...) Valja mu uspostaviti vlastite norme, vla-
6
stita naéela” (str. 43). H. L. Haywood, u The Breat Teac-
hings o/Masonry, nudi sljedeée utilitaristii3‹o glediite:
MASCtNSKE DOKTRINE I PItAKSE
“Ljudsko iskustvo, kako pojedinacno, tako i ono

koje se odnosi na ljudske rasu opcenito, tvori krajnji
autoritet, kada je rijec o moralu. (...) Pogrjesno je sve
s“to steti ljudskome zivotu ili unis”tava ljudske sre-
cu dok je ispravno sve s”to ide u prilog ljudskome
ñi- votu te podrfiva ili unaprjeduje ljudske sreéu.
(...) Djela nisu ispravna ili pogrjes“na po sebi, vec
prema tome jesu li njihove posljedice korisne ili
pak stet- ne.” (str. 38—39)
Slobodno zidarstvo nag1as*ava svoj narociti moral-

ni sustav preko svojih obreda. Inicijatu prvoga stupnja,
prije no s*to ée uéi u Loin, govori se kako se masonstvo
sastoji od tecaja moralnih naputaka uz koris”tenje drev-
nih hijeroglifa. Kfie mu se i kako ée putem
masonstva izgraditi “svoju buduéu moralnu i
masonsku gradevi- nu”.^^ Masonstvo nadalje svoj
moralni sustav usaduje koris”tenjem masonskib
simbola, poput kutomjera, koji se smatra amblemom
morala, kao i jednim od oruda zidarske struke. Za
”sestar se kafi kako sadrzi najizvrsnija naéela Reda:
moral, prijateljstvo i bratske ljubav. Napo- sljetku,
masoni se u svojim 1o;zama mole da ih ujedine i
ucvrste sve moralne i dru”stvene kjeposti.
Buduéi da su americke masonske lot preteiito
krscanske i ñidovske, valja pretpostaviti da
Umjetnost u svome moralnom nauku makar
spominje Deset zapovijedi Bo ih. No, tome nije
tako, masonski ih obred- nik nigdje ne spominje.
Zbog cega? Jer su one dio Bone objave. Stoga — iako bi
se vecina masona vjerojatno slo- Sila oko ozbiljnih
obveza iznesenih u Dekalogu — moralni ih sustav
slobodnoga zidarstva mora izostaviti iz svoje
“nesekta”ske” teologije.
Crkva nas, medutim, uci kako je pridr;iavanje
6
moralnoga zakona uvelike otezano ukoliko se
moralni nauk odijeli od Bozje objavljene istine.
Razlog je tome
MASONSTYOBEZMASKE
iinjenica s”to je nas”e razabiranje moralnoga zakona

na- ruieno istocnim grijehom. “U sada'snjem stanju,
covjeka gres*niku potrebne su milost i objava kako bi
vjerske i moralne istine mogli spoznati ‘svi, bez
te”skoca, s évr- stom sigurno*séu i bez primjese
zablude”’ (KKC 1960). Buduéi da je nate poimanje
moralnoga zakona nerijetko pomuéeno te spojeno s
napastima njegova krienja, moralni sustav mora biti
utemeljen u vjerskoj istini. Ta je istina evandelje Isusa
Krista.‘^ Kr”scani ne mogu Kri- stovu istinu odijeliti
od moralnoga zakona jer “moralni zakon nalazi u
Kristu svoju puninu i svoje jedinstvo”

Buduéi da je moralni sustav slobodnoga
zidarstva ravnodu”san spram Boéje milosti i objave, on
je Krista ra- stavio od moralnoga zakona. Njegov se
nauk stoga ot- klanja od evandeoskoga nauka.
Primjerice, slobodno zidarstvo svoje pripadriike uéi
kako bi drugi slobodni zidari trebali biti poseban
predmet njihove ljubavi, stavljajuci po strani
rodbinu. Masona se tako upuéuje da se “utemelji i na
prikladan nacin odréava veze s éitavim
covjecanstvom, o Propose s bratom masonom”.” Masona
se nadalje upuéuje ovako: “Sretne's li ikada pripadnika
ljudske obitelji, napose brata masona, u potrebi duénost
ti je pomoci mu onoliko koliko njegove potrebe zahtije-
vaju, a tvoje prilike dopu*staju.”* Masone se uci kako
— kao masoni — imaju veéu duénost od ostalih ljudi
iskazi- vati milosrde: “Pomoéi potrebitu duénost je
svakoga covjeka, u napose masonâ, koji su medusobno
povezarñ ne- raskidivim lancima iskrene ljubavi.”^•
Loéa nadalje od masona zahtijeva da prisegne Bogu
kako ce “pomagati, podupirati i krijepiti sve mes“tre ma-
sone u potrebi, njihove udovice i sirocad, kada mi se
ovi za pomoc obrate, a ja ih nadem dostojnima te sam
u prigodi to uciniti, a da pritom materijalno ne
ugrozim ni sebe ni svoju obitelj”. O nemoralnosti 7
takve zakletve
70
MASONSKE DOKTRINA I I'RAKSE
bit ée rijeéi u petome poglavlju. No, ogranicenja s”to ih

Loza stavlja na iskazivanje milosrda od strane masona
(potreba dotiirie osobe i masonova sposobnost pruzanja
pomoci) razlikuju se od milosrda opisana u evandelju,
kao ”sto to moéemo vidjeti u opisima sirote udovice
(Mk 12,42d; Lk 21,2—3), bogataéa koji tezi za
savrienstvom (Lk 18,18—24) te najvecega od svih
darova: davanja vlastitoga éivota za druge (lv 15,13;
1 lv 3,16).
Kada je rijec o iskazivanju masonskoga milosrda,
dobrotvorna djela slobodnoga zidarstva vec su dozivje-
la javnu kritiku. Orlando Sentinel je objavio kako je Shri-
ne 1985. godine darovao 23 milijuna dolara diljem
zemlje, aIi je porezna prijava pokazala kako je svega
manje od dva posto (346.251 dolara) stvarno otis”1o u
korist me- dicinske skrbi za djecu. Ostatak je novca
potroien kako bi se ukrasili rasko”sni Shrineovi
hramovi te kupili hra- na, alkohol i kostimi za njegove
obrede (3. i 7. kolovoza 1985.; 15. rujna 1985.). Ann
Landers takoder izvjes”éuje o ovoj djelatnosti u clanku
s naslovom “Shrine Records Shocking” (South Haven
Daily Tribune [Michigan], April 24, 1987). Brojne su
Velike lot diljem SAD-a takoder nakupile popriliéno
blago. U trenutku kada sam napustio slobodno
zidarstvo, Velika loéa drzave Wisconsin imala je
preko 11 milijuna dolara u banci i nis”ta od toga nije
bilo namijenjeno u dobrotvorne svrhe. Taj iznos ne
ukljuiuje vrijednost njezina vlasnis”tva (takoder procije-
njena na milijune) nad pribliino 250 plavih loza u dréa-
vi (sve Velike lore vlasnice su sredstava svojih podrué-
nih loéa). Ostale Velike lore uzivaju sliimo
bogatstvo.
Specifiénost masonskoga morala vidi se u tome i
s*to se od masona trazi da se zakune Bogu kako se
ne ce “upustiti u nedopustenu §e1esnu vezu sa
suprugom, majkom, sestrom ili kéeri masonskoga
me*stra”." Co- vjek koji poiini takvo djelo kr*si svoju
masonsku zakletvu te riskira iskljucenje. S druge se
pak strane ni na koji
MASONSTVO BEZ MASKE
naéin ne sankcioniraju nedopus*tene tjelesne veze sa ze-

nama koje nisu rodbinski povezane s clanovima
masonskih loza. S kriéanskoga je stajalâta svakako
pogrjes”no jednu grjeénu vezu osudivati i kainjavati, a
drugu tole- rirati.
Mason treba biti spreman i na krivokletstvo prisezu-
ci kako be “cuvati tajne brata masona ako mu ih [ovaj]
kao takve povjeri, ukoliko nije rijec o ubojstvu ili pak iz-
daji”."' Primjerice, Handbook of Masonry Edmunda Ro-
naynea ovako upucuje masone: “Morate sakriti svaki
zlocin svoje brake masona... te ako vas pozovu za
svje- doka protiv brata masona, uvijek ga morate
s“tititi. (...) Istina, to je krivokletstvo, no na taj cete
naân izvrs*iti svoje obveze” (str. 183). Tako moralni
sustav masonstva dopus”ta lafzno svjedocenje, éime se
izravno krs‘i moralni zakon.
Dok slobodno zidarstvo priznaje kako smo svi pri-
padnici jedne ljudske obitelji, njegov moralni sustav
zahtijeva poseban tretman za slobodne zidare, uz
svecano prisezanje. Kada je mason primoran birati
izmedu drugoga masona i “profanoga” (nekoga tko
nije upucen u tajne slobodnoga zidarstva), zakletvom
je vezan uz brata masona. No, Gospodin nam
zapovijeda da “ljubimo svoga bliinjega kao samoga
sebe” te da ljubimo cak i svoje neprijatelje, “da i
najudaljenijemu postanemo bli- fiji” (KKC 1825; usp.
Mt 5,44; Lk 6,27.35).
Uzusi prihvacanja u clanstvo u masonskoj 1o2i tako-
der pokazuju svu specificnost masonskoga morala i nje-
govo neslaganje s krscanskim moralnim nacelima. Tako,
osim éto ne dopus“ta clanstvo ienama i djeci,
slobodno zidarstvo redovito odbija prijave za clanstvo
mus“kara- ca s mentalriim ili tjelesnim nedostatcima.
To je jos” jedna “postavka” slobodnoga zidarstva.
Masonska Biblija (str. 29) zahtijeva da kandidat “Tude
muékarac, roden slobodan, dobi propisane zakonom,
zdrav u tijelu, ne seni-
MA5QXSKEDQKTRlMElPRAK5E
lan; u mentalnome smislu treba da je inteligentan,

kadar shvatiti duboke istine i nacela Reda”. U
zakonu moje Velike loée stajalo je: ”Lola ne prima
prijave za stjecanje stupnjeva od ljudi koji ne znaju
éitati ni pisati, kao ni od onih koji nisu kadri govoriti
ni razumjeti jezik na kojemu se obred odvija.”’3
Masonstvo od svojih clanova iz vis*e razloga tra-
it izostanak bilo kakva mentalnoga ili tjelesnoga
nedostatka. Kandidat mora biti u stanju poloziti tajne
masonske zakletve. Buduéi da zakletva covjeka
formalno veze uz slobodno zidarstvo, on je mora biti
kadar izgovoriti i razumjeti. Nadalje, polazuéi
zakletve, kandidat mora rtike i noge staviti u tocno
odreden polozaj, klececi pred masonskim értvenikom.
Za vrijeme otava trajanja masonskoga obreda, kao i
na svakome sastanku loée, od masona se nadalje
mati da rukama éini tajne znakove samosakacenja.
Navedeni znakovi podsjecaju na kazne predvidene za
krs”enje masonskih zakletava te masoiu trajno
podsjecaju na njegove svetu povezanost sa slo-
bodnim zidarstvom. Ako je netko psiholos”ki ili
tjelesno hendikepiran te ne more ciniti te geste, ne
prima ga se u moralrii sustav slobodnoga zidarstva.
Slobodno zidarstvo u povijesti nije priznavalo ma-
sonske lobe koje su organizirali masoni crnci. Dok bijeI-
ci masoni nerijetko tvrde kako su razlog tomu stanovite
pojedinosti vezane uz jurisdikcije, cini se kako su
glavni razlog ipak predrasude. Prince Hall, kojega
se smatra ocem crnackoga masonstva u SAD-u, uz
jos’ ietrna- estoricu crnaca iniciran je za masona u
opce priznatoj vojnoj loéi u Bostons, godine 1775.
Godine 1784. Prince Hall je primio pokrice od Velike
lot Engleske za osnivanje afroamericke lore, kojom
je ova priznata kao pra- vovaljana i univerzalna
americka masonska lot. Una- toc zakonitosti Prince
7
Halla, americke su Velike lore tijekom povijesti
nevoljko priznavale cmacke lore ili pak
7
MASQNSTVOBEZMASKE
pozivale Afroamerikance u svoj sustav slobodnoga zi-

darstva. Predrasuda slobodnoga zidarstva prema cm-
cima masonima s vremenom se smanjila, no i dalje sve-
ga kakva polovica Velikih loza u SAD-u priznaje Velike
loze Princ Hall kao regularno masonstvo. Danas Prince
Hall trna preko cetiri tisu e i pet stotina masonskih loza
diljem svijeta, s priblizno tri stotine tisuca masona.
Slobodnome zidarstvu rasizam nije stran. Vecina su
glavnih voda Ku Klux Klana bili masoni. Bojnik Konfe-
deracije Nathan Bedford Forrest, utemeljitelj Klana i
njegov prvi Carski carobnjak, bio je slobodni zidar.
Pukov- nik William J. Simmons, koji je 1915.
uspostavio Klan u AHanti, gdje je postao Carskim
carobnjakom, bio je mason i Vitez hrama. Dr. Hiram
Evans, koji je naslijedio pukovnika Simmonsa kao
Carskoga carobnjaka, bio je mason 32. stupnja.
Albert Pike bio je clan i duénosnik Ku Klux Klanja u
isto vrijeme dok je bio Suvereni veliki zapovjednik
Skotskoga obreda, Juzne jurisdikcije. Mno- gi vjeruju
kako je upravo Pike sastavio tajne zakletve Klana,
cije su jezovite kazne vrlo sliéne onima u masonstvu.
Vrhovni sudac Hugo Black, o kojemu Demo nesto viie
doznati u osmome poglavlju, takoder je bio pripad-
nik Klana i mason 33. stupnja.
Moralni sustav masonstva nadilazi naputke za
sadas*nji zivot; on, naime, obecava nagradu u
vjecnome zivotu. Masonic Service Association uci
kako masonstvo nije samo obred, vet i nacin zivota:
“Ono nam nudi plan, metodu, vjeru po kojima svoje
dane i godine mozemo izgradivati u tako snaian i
istinit znaéaj te ga ni- s”ta, pa cak ni smrt, ne ce
moci unis*titi.”^
Lo2a covjeka vidi ne kao grje”snika potrebna Bone
milosti, vec kao “duhovni hram” *sto ga dobri mason
iz- graduje i usavrs”uje, kako bi zasluzio vjeéni zivot.
7
Ma- sonska Biblija (str. 56) izgradnju te duhovne
gradevine naziva “najvisim ciljem slobodnoga
zidarstva”. Stoga
7
M NSKE EDKTRINE I PRAKSE
dolazimo do pojma "spekulativnoga masonstva",

koji se odnosi na izgradnju ovoga duhovnog kzama: duse
svakoga pojedinog masona. Loza ovoj simbolici suprot-
stavlja “operativno masonstvo", koje se odnosi na iz-
gradnju fizickih struktura, napose hrama kralja Salo-
mona. Masonska Biblija to objas”njava ovako: “Najuzvi-
§enija se simbolika slobodnoga zidarstva odnosi na iz-
gradnju toga duhovnog hrama po nacelima i pravilima
slobodnoga zidarstva, na temelju izgradnje Salomonova
hrama od strane operativnih masona” (str. 58).
Masona se upubuje neka se posvea tome da
postane vrijedan neba:
”Upotrijebimo svu snagu nasih duia i savrknstvo

naiih umova za stjecanje odobravanja Velikoga me-
sma na visinama, kako bismo, kada umremo... ste-
kli povlasticu brza ulaska u Veliku lozu na nebesima,
gdje Veliki Arhitekt Svemira zauvijek stoluje te gdje
ce nas, dok budemo sjedili njemu zdesna, sa
zado- voljstvom proglasiti éasnim ljudima i
masonima.”^
Mason-kgrt naziva se “neobradenim tesancem",

pri iemu se misli na kamen uzet iz kamenoloma u
gru- bu, naravnu obliku. Bez ikakva spomena ljage
istocno- ga grijelu ili pak potrebe za krs“tenjein, Loña
svoje t'ia- nove uci kako vlastitim pregnucima mogu
postati savr- Eni tesanci. Savrien tesanac simbolizira
stanje savrienstva pred Bogom. Loza uci kako se ta
preobrazba moze nauciti iz “velike knjige prirode i
objave”.
Da bi dosegao ñeljeno stanje savrienstva, mason-
-kgrt dobiva obiéni cekic, “sredstvo kojim su se
slNili srednjovjekovni operativni masoni kako bi
otkidali gru- be i prekomjerne dijelove kamenja, kako
7
bi ga bolje pri- lagodili potrebama graditelja”; no
s1oix›dne se zidare upucuje da se njime posluze “za
plemenitiji i uzvi Ji
7
MASONSTVO BEZ MASKE
cilj oslobadanja [svojih] umova i savjesti od svih ñivot-

nih poroka i iz1i‘snosti”.^ Masone upravo njegovo do-
bro vladanje, neovisno o Bozjim darovima milosti i mi-
losrda, cini prikladnim za “vjeéni, nerukotvoreni dom
na nebu”.°’ Kada s”egrt prima masonsku pregacu od ja-
njece koze, upozorava ga se ovim rijeéima:
“Janje je svagda bilo smatrano simbolom nedtti-

nosti; stoga onaj tko nosi janjecu kozu kao
oznaku masonstva na taj nacin biva neprestano
podsjecan na éistocu zivota i ponas”anja koja je
nttino potrebna da bi bio primljen u Nebesku
lozu, gdje stoluje Vr- hovni Arhitekt Svemira.”"”
Masonu se nadalje kaze kako na ovome svijetu

nikada viie rie ce primiti tako uzvi‘senu cast kao “sto
je to masonska pregaca: “No, nikada viie iz ruku
smrtnika
— nikada vi*se dok tvoj oslobodeni duh ne pode gore
i ne prode kroz ureiena vrata, ne ce*s primiti tako
uzvi- in i castan simbol âstoée i svakoga
savNenstva, kao s*to je to ovaj s“to ti ga upravo
dajem.”” Uéi ga se kako ce noienjem toga simbola
savrs”enstva nakon smrti lakie osigurati blagonaklon
Bori sud kada njegova “drhteca dus”a bude stajala,
sama i naga, pred Velikim bijelim prijestoljem”.”
(Valja primijetiti kako se, u Svetome pismu, “Veliko
bijelo prijestolje” odnosi iskljuéivo na prijestolje na
kojemu ce Bog sjediti kada bude nepravedne osudi-
vao na pakao; v. Otk 20,11-15).
Stupanj masonskoga mes”tra svojim
primateljima nudi daljnje duhovne ujehe: “Ono
Svevidece oko, kojega slus”aju sunce, mjesec i
zvijezde te pod mjom briJom skrbi cak i kometi vrie
svoje zaiudne okrete, preplav- ljuje riajdublje predjele
7
ljudskoga srca te be nas nagraditi prema nas”im
zaslugama”” te “kao meétri masoni mozemo uzivati
sretne odraze éestito prozivljena zivota i
8
umrijeti u nadi slavne besmrtnosti”.^ Masonska Biblija

potvrduje izvjesriost masonove vjecne bastine: “...kada
ovo njegovo zemaljsko svetohraniâte prode, u sebi ima
siguran temelj vjecnoga Zivota, zaglavni kamen
besmrtnosti s‘to proizlazi iz Bozanskoga Duha te koji
ée prezi- vjeti grob, vracajuéi se svome Stvoritelju i
Bogu, ponad raspadljive pras*ine smrtnosti i groba”
(str. 38).
lzgradnja duhovnoga hrama unutar moralnoga su-
slava Loze stoga nqe samo pitanje moralnoga âvljenja,
vec i naGn stjecanja nebeske nagrade. Preko simbolike
neobradena tesanca, obiénoga cekica i masonske
pregace slobodno zidarstvo iskazuje éto drzi
potrebitim za dopus*tenje ulaska u nebo: dobro
vladanje masona, rte-
nisno o tome k i• •i• pmiijeda. Drugim rijeiima, slo-
bodno zidarstvo um kako se masoni éine
pravednima pred Bogom te stjeéu vjeéni zivot
vlastitim djelima, neovisno o Bo oj milosti po vjeri u
Isusa Krista. Masonstvo tako vjeru poistovjeéuje s
moralom, zanemarujuci pri-
tom teolo“ske razlike svojih pripadnika. Takva moraliza-
cija religije kr nstvo svodi na puki sustav etiénoga
pu- naianja, koji covjeku pomp vodili bolji zivot,
umjesto da u njemu vidi izrtimno i iskljucivo sredstvo
kojim nas Bog u svome milosrdu poziva na vjecni
zivot u svome jedinorodenom Sinu.
Uéenja slobodnoga zidarstva o tome na koji
nacin mason sebe oni prikladnim za nebo u duboku
su pro- tujeéju s kriéanskom vjerom. Svi su ljudi,
prije pokajanja i krs*tenja, pod punim prokletstvom
vjecne smrti zbog svojih grijeha. Rodent su “pod
osudom zakona”
{usp. Rim 4,15; Gal 3,10). Vlastitim snagama covjek
ne moze uéiniti ba“s nista kako bi zasluzio vjecni zivot
(s*to se podjednako cdnosi i na vjeru i na djela). Tek
kada covjek odgovori na Boéju milost, uklanja se
sud zakona. Veliki je Tridentskj sabor dogmatski
proglasio sljede‹5e: “Ako itko kaze kako se covjek pred
Bogom moze oprav-
8
MASONSTVOBEZMASKE
dati vlastitim djelima, uéinjenima bilo njegovim vlasti-

tim snagama ili pak prema uienjima zakona, bez
bozanske milosti po Tsusu Kristu, neka se izopci iz
Crkve.”°
Crkva nas uéi kako je ispravan covjekov odgovor
na slams Bobju milost pokajanje za grijehe i kr‘stenje u
Kri- stu. Nakon takva covjekova odgovora Bog od
njega ot- klanja osudu zakona te ovaj tako ulazi u
sustav milosti (usp. Rim 5,1—2). Po kr”stenju Bog
covjeku opras”ta grijehe, ulijeva mu u du*su posoetnu
milost te ovaj tako postaje dijete Bozje (usp. Tit 3,S—
7). Covjek je tada kadar uspostaviti milosni odnos s
Bogom te ce ga Bog nagraditi za njegove vjeru i
njegova djela (ne stoga s*to bi to bio duzan uéiniti, vec
stoga s”to je u njegovoj naravi nagradi- vati svoju djecu).
Ako iovjek ne odgovori na Boñju milost u Kristu,
ostaje pod Boñjom osudom u sustavu zakona te se
ne mode nadati vjeénome ñivotu (usp. KKC 679). Isus
je to sasvim jasno rekao: “Tko vjeruje u njega, ne
osuduje se; a tko ne vjeruje, sec je osuden s”to nije vje-
rovao u ime jedinorodenoga Sina Bo ega” (Iv 3,18;
naglasak kurzivom je dodan).
Buduéi da covjek ne mode imati nikakvih
zasluga pred Bogom sve dok ne odgovori na njegove
milost, Cr- kva oduvijek uéi kako je Bog taj koji cini
prvi korak:
“Covjekova zasluga pred Bogom u canskom

zivotu pociva na tome ”sto je Bog slobodno odlucio
co- ojekn pridrozifi djelu svoje milosti. Oéinska
djelatnost Boyja pretjeie svojim nadahnuéem, i na to
se covje- kovo slobodno djelovanje nadovezuje
suradnjom, tako te zasluge za dobra djela treba
pripisati najpri- je Bo oj milosti, a onda vjerriiku”
(KKC 2008; naglasak kurzivom je izvoran).
7
Buduci da, u redu milosti, inicijativa pripada Bogu,
“nilko ne moze zasluiiti pruu milost... opros“tenja i posve-
IvtA5ON5Kc DOCTRINE I PRAKSE
cenja” (KKC 2010, naglasaL kurzivom je izvoran). Zbog

nerazmjerne nejednakosti izmedu Boga i njegovih stvo-
renja covjek sa svoje strane nema izricito pravo ni na
koju zaslugu, ma kaLo “dobar” bio (usp. KKC 2007).
ZS je Bog kadar covjeku ponuditi milust
spasenja njegove dude? Zbog muke Isusa Krista, koji
se na kriiu prinio kao zrtva ziva, sveta i Bogu ugodna
te je njegova krv postala sredstvom pomirenja za grijehe
svih ljudi (usp. KKC 1992). Milost je rieidonost, koja se
ne mo2e zasl iiti masonskim nastojanjem da se znvi —
po masonskim mje- rilima — krjepostan zivnt, veé ko}u
Bog po Kristu daje slobodno i bez zasluga kako bi nam
pomogao odgovorih na njegov poziv da postanemo
djem Bofzia, posinci, dionici boianske naravi i vjeénoga
Zivota (usp. KKC 1996). Dok Lois svoje pripadnike uéi
kako ce ih Svevideée oko nagraditi u skladu s njihovim
zaslugama, pritom ne spominje kako sve nase zasluge
pred Bogom dolaze iskljucivo po ljubavi i milosrdu
Isusa Krista (usp. KKC 2011).
Buduéi da slobodno zidarstvo u svome ucenju o po-
stizanju savrsenstva ne priznaje nas”u potrebu za milo-
s*cu, ne spominje ni nas" poziv na posveéenje i svetost,
krs“cansku savréenost, éto je upravo i cilj nasega ovoze-
maljskog éivota. Da bismo ugodili Bogu, moramo
postati sveti kao sto je on svet. U Levitskome
zakoniku 19,2 éitamo: “Sveti budite! Jer sam svet ja,
Gospodin, Bog va*s.” Bog svakoga od nas poziva na
takvu savrienu svetost (usp. KKC 2013). Savrs“enstvo
na koje smo pozvani ne dolazi po obicnome cekiéu,
vec po krizu (usp. KKC 2015). “Hoce li tko za mnom,”
kaie Isus, “neka se odrekne samoga sebe, neka uzme
svoj kri2 i neka ide za mnom” (Mt 16,24; usp. Mk
8,34; Lk 9,23). Nema sveto- sti bez odricanja i
duhovnoga boja (usp. 2 Tim 2,3; Kol 1,24). Buduci
da je svetost djelo Bozje milosti, koja iz- mice
naéemu iskustvu, ne mozemo se — unatoc onome
8
s”to uéi masonstvo — osloniti na naime osjeéaje ili djela
M NSTVO8EZMASEE
kako bismo zakljucili da smo opravdani i spas“eni

(usp. KKC 2005). Ne mozemo biti sigurni da ce nas*a
nastojanja “proci kus”nju velikoga nebeskog Mestra
Graditelja” (masonska Biblija, str. 50).
Cak i na naravnoj razini prepoznajemo slabost naée-
ga karaktera, kao i na“su sklonost grijehu. Crkva In sklo-
nost naziva “pozudom". Na“sa nas poñuda privlaci
k ovozemaljskim uzitcima na nacin koji se protivi
naputcima razuma (usp. KKC 405, 418, 1264, 1426).
Potreb- na nam je Bozja milost kako bismo nadi‘s1i
te neured- ne strasti. Grijeh je odvec duboko usaden
da bi ga se moglo izgladiti obii inn ceki em nas”ih
ljudskih napora. Masonstvo u svojim obredima izricito
ne odbacuje istinu grijeha i milosti, ali je prema
navedenim doktrinama potpuno ravnoduino. Takvo je
glediéte jednako protivno krs“canskoj vjeri, a k
tomu i pogibeljno za dub.
Uienja slobodnoga zidarstva o postizanju vjecnoga
zivota podsjeéaju na neizbjezne zablude u koje je upala
teologija osobnoga prosudivanja uéiteljskoga autoriteta
Katolicke Crkve. Naéin na koji je Martin Luther
odbacio tisuéu i pet stotina godina star rtauk Crkve o
potrebi jednako vjere kao i djela u Bozjemu planu
spasenja doveo je do nebrojenih pcdjela unutar
protestantizma. Mozemo povezati Lutherovo spasenje
"iskljuéivo po vjeri" s dok- trinom slobodnoga zidarstva
koja se odnosi na “spasenje iskljucivo po djelima”.
Luther je u biti kazao: “Vjerujte ispravno i nije vfino
s*to cinite” dok slobodno zidarstvo tvrdi: “Cinite
ispravno i nije vañno ‘sto vjerujete.”
Uskcsnuée tijela
Kao *sto smo spomenuli u drugome poglavlju, iako
8
postoje masonski stupnjevi k l' •• u brojcanome smislu
vi”si od trecega (primjerice, 32. stupanj Skotskoga obre-
MASONSKA DOCTRINE T T'RAKSE
da), treci se stupanj — onaj mes*tra masona — smatra

vr- huncem slobodnoga zidarstva. Upravo treci stupanj
poucava najuzviienije od svih masonskih vjerovanja:
uskrsnuce tijela i besmrtnost du”se. Svi naputci s”to
ih je mason do toga trenutka primio u vezi s
izgradnjom svoje moralne i duhovne gradevine u
tome stupnja doéivlja- vaju svoju kulminaciju. U
masonskoj Bibliji stoji: “Dok- trina o uskrsnucu tijela
na buduci i vjeéni éivot tvori bitnu dogmu vjerskih
uvjerenja slobodnoga zidarstva. Ona je daleko
autoritativnije ukljucena u simboliku trecega stupnja
no éto bi to bilo moguée za bilo koju dogmatsku vjeru”
(str. 55). Kao i u slucaju Velikoga Arhitekta Sve- mira,
masonsko vjerovanje u uskrsnuce na buduci éivot
jedna je od postavka slobodnoga zidarstva. Mackeyjeva
dvadeseta postavka slobodnoga zidarstva glasi: “Vjero-
vaLi u masonstvo, a ne vjerovaLi u uskrsnuée,
predstav- ljalo bi apsurdnu nepravi1nost.”^
Poput tolikih drugih ucenja Loze, nauk o uskrsnu-
cu prenosi se putem simbolike. No, za razlike od
drugih u enja, u kojima se simboli kandidata
predoéuju uz kratko tumaienje njihova zna enja,
vjerovanje u uskrsnuce poucava se putem
razradene alegorijske drame u kojoj kandidat — na
svoje iznenadenje — djelatno sudjeluje. Masonska
Biblija (str. 63) alegoriju odreduje kao “iskazivanje
neke isLine u obliku prispodobe, pri iemu njezino
znacenje biva skriveno u usporedbi”. Drama,
nazvana “Legendom trecega stupnja” ili “Hiramskom
legendom”, dréi se “najvainijim i najznacajnijim legen-
darnim simbolom slobodnoga zidarstva”.°”
Legenda trecega stupnja dijelom je suvremeno-
ga slobodnog zidarstva od otprilike 1723. godine.
Po- put doktrine koju pojaénjava, i nju se smatra
postavkom Umjetnosti. Ako bi bilo koji obred
iskljucio Hiramsku legenda ili je znaiajno izmijenio,
“prestao
8 bi biti masonskim obredom”.^^
8J
MASONSTVO BEZ MASKE
Prije no sto zapocne Hiramska legenda, stupanj ma-

sona mestra tece sliéno stupnjevima iegrta i pomocnika
(o masonskoj ce inicijaciji biti rijeo u petome poglavlju).
Kandidat se likva sve svoje odjeée, osim donjega rublja,
te ga se, povezanih oéiju, uvodi u prostoriju loñe.
On- dje poise zakletvu lojalnosti masonstvu: ako je
krscanin, na Svetome pismu — pod simboliénom
kaznom tjelesnoga mucenja i smrti. Tada mu se skida
povez preko ociju Ie brat dobiva tajne zrtakove, lozinke
i stisak ruke masonskoga mestra. Nakon kratke pouke
koja se odnosi na simboliku netom primljena reda,
masona se izvodi iz loze kako bi se ponovno odjenuo te
se sastanak prekida (ovaj se sastanak zove “od rada
k okrjepi”).
Kandidat — sada potpuno odjeven — prima dragulj
mladega nadzornika, kao znamenje svojih postignuca.
Sastanak se potom nastavlja te kandidat sjeda paralelno s
ostatkorn brake, prvi put odjeven u pregacu masonskoga
mestra. Buduci da je netom polozio zakletvu, kandidat
sada vjeruje kako je postao punopravrii masonski mestar.
No, na njegovo ga iznenadenje uvfieni mestar poziva u
prednji dio prostorije kako bi mu priopéio da jos* nije ma-
sonski mes*tar. Pred njim je jos” tezak put, prepun rtitkova
i ubojica. Upozorava ga se kako bi Oak mogao i izgubiti
zivot, ali “tko ustraje do kraja, taj be se spasiti”.
Kandidat potom sudjeluje u drami u kojoj preuzima
ulogu Hirama Abifa, upravitelja gradnje hrama kralja Sa-
1omona.^’ Drzi se kako je Hiram posjedovao tajnu “rijec”
masonsLoga meétra, simbol bozanskoga znanja, odno-
sno pravo Bozje ime. Pripravljajuéi se za svoj put, kan-
didat ponovno prima povez na oéi te ga se prati do ma-
sonskoga zrtvenika. Ondje mu se kaie da klekne i moli —
u sebi ili naglas, kako ieli. Kada zavNi s molitvom,
treba reéi: “Amen.” Potom zapoiinje I-liramska
legenda.
8
Stariji dakon kandidatu pomaze ustati te ga prati
duz prostorije, objasnjavajuéi kako je Hiram Abif za
vri-
8
MASONSKEDO ETFhAKSE
jeme izgradnje hrama kralja Salomona obiéavao ulaziti

u nedovrknu Svetinju nad svetinjama i ondje vrsiti svo-
ju poboénost. Nakon toga bi izlazio kroz juéna vrata.
Stoga, nasljedujuci ovaj drevni obicaj, stariji dakon upu-
cuje kandidata kako i on ima izici kroz juizia vrata.
Kako stariji dakon kandidata povezanih oéiju vodi
prostorijom, zaustavljaju ga tri nitkova, jedan za
drugim. Za njih se kafi kako su i sami masonski
pomocni- ci, koji su prije radili ria hramu kralja
Salomona za Hira- ma Abifa, a sada su skovali
zavjeru da od Hirama Abi- fa izvuku masonske tajne.
Jubela, prvi nitkov, smjesten na juznim vratima, od
Hirama Oazi da inn oda tajne masonskoga mestra,
odnosno njegove tajnu rijec. (Svaki od nitkova malo
zlostavlja kandidata, grabeci ga za kosulju i slicno.)
Stariji dakon odgovara u ime kandidata kojemu su
povezane oci, govoreéi kako nikada ne bi otkrio
tajne. Jubela potom kandidata lagano udara po vratu
masonskim orudem koje se naziva 24-inénim mjerilom.
Potom stariji dakon brzo bjezi s kandidatom.
Nekoliko trenutaka kasnije Jubelo, drugi nitkov,
smjeéten na zapadnim vratima, zaustavlja Hirama te od
njega trañi to isto. Hiram odbija. Jubelo potom
lagano udara kandidata po prsima stolarskim
kutomjerom te Hiram ponovno bjezi.
Dok stariji dakon ubrzano odvodi kandidata,
Hiram biva suoéen s treéim nitkovom, Jubelumom, koji
ga upozorava kako ovoga puta ne be pobjeci.
Govori Hiramu kako posjeduje smrtonosno orude te
ce umrijeti odbije li mu otkriti tajne masonskoga
meétra. Kao i u prva dva sluéaja, Hiram ponovno
odbija. Jubelum potom kandidata kojemu su
povezane oci zadaje “smrtonosni uda- rac”, udarivéi
ga po glavi drvenim maljem ili oblozenim éekicem.
Oborena s nogu te uhvacena od strane brace u veliku
8
vreéu, upucuje ga se da ostane lezati na podu.
8
MASONSTVOBEZMASKE
Dok Hiram tako lezi "mrtav" u hramu, nitkovi shva-

caju kakvo su zlodjelo poéinili. Ubili su svoga Velikoga
mestra Hirama Abifa. Poradi casa (“podne” je) nitkovi
— bojeéi se da ce biti otkriveni — zakapaju tijelo medu
otpad hrama te se dogovaraju kako ce se sastati u
"ponoé’" iducega dana kako bi tijelo dostojno zakopali.
Kandidat biva simboliéno pokopan (braca bacaju
komadi e drva ili kakva drugoga materijala preko
tijela kandidata).
Nakon razdoblja ti”sine zvono otkucava
dvanaest puta te se nitkovi ponovno sastaju.
Uzimaju tijelo iz smeca i pokapaju ga na silasku s
brda, zapadno od pla- nine Morije. Nitkovi odluée
posaditi mladicu bagrema (akacije) uz vrh groba kako
bi ga mogli sakriti te kasnije utvrditi gdje se nalazi
mjesto ukopa, ako bi se ikada za time ukazala
potreba. Potom pokusavaju pobjeéi.
Za to vrijeme u hramu kralj Salomon, saznav”si
za nestanak Hirama Abifa, salje masonske
pomoénike u potragu. Nakon via dana jedan se
umorni pomoénik odluéi odmoriti upravo na
silasku s istoga onog brda gdje je pokopan Hiram.
Ustajuéi, uhvati se za bagrem i tako otkriva grob.
Masonska Biblija kafi (str. 43) kako bagrem
predstavlja ”simbolifiu pouku velike masonske
doktrine o uskrsnuéu i buducem ñivotu“.
Pomoénik svojim sudrugovima pokazuje otkinutu
granu bagrema i svjez grob. Saznavsi to, pomoértici kroz
pukotine stijena cuju tri nitkova kako oplakuju svoja zlo-
djela te placuci in kazne koje proizlaze iz njihovih
masonskih zakletava. Pomoénici tada pohite uhititi
nitkove i odvode ih do kralja Salomona, gdje inn se
sudi za ubojstvo. Kralj Salomon nalaie njihovo
smaknu e, u skladu s kaznama koje proizlaze iz
njihovih masonskih zak1e- tava. Potom nalafi
pomoénicima da krenu u potragu za Hiramovim
tijelom te — u slucaju da ga pronadu - paze mod li se
na njemu ili u njegovoj blizini pronaci mestro- va rijec,
kljuc za nju ili bilo sto drugo s”to pripada stup-
8
MASONSKE EOKTRINfi I PRAKSfi
nju me”stra. Masoni se vracaju na mjesto gdje su pronaN

li bagrem, otvaraju grob i u njemu nalaze Hiramovo
tijelo, koje se vec pocelo raspadati. Prepoznaju ga po
dragu- lju mladega nadzornika “sto ga ima oko vrata.
(Kandidatu se sada skida povez s ociju.) Braca vraéaju
dragulj kralju Salomons, koji potvrduje kako je odista
pripadao Hira- mu Abifu. Potom nareduje povorku do
groba, za vñjeme koje se moñe pjevati pogrebna
pjesma.
Na grobu braca se postavljaju u krug, ispruiivsi
rake nad tijelom, u istome poloNju u kojemu se
po1a'ze zakletva masonskoga mes”tra na Bibliji. Nakon
s”to masoni oblikuju krug oko groba, uzdizu ruke
ponad gla- ve u uzasu i zaprepa”stenju vapeéi: “O,
Gospodine, Boze moj, nema li pomoéi udoviiinu sinu?”
(Poznat kao “Ve- liki [ili UzviñniJ pozdravni znak
zalosti”, ovaj tajni na- éin prepoznavanja masonski
mestar inace koristi kako bi drugoga me”stra
upozorio na opasnost.)
Nakon ovih usklika kralj Salomon nareduje neko-
me od braée da podigne tijelo uz pomoc iegrtskoga sti-
ska take, no meso se odvaja od kosti te tijelo ne
moze biti podignuto. Potom kralj Salomon drugome
pomoc- niku nareduje da podigne tijelo uz pomoc
stiska take pomoénika, ali je — iz istoga razloga — to
nemogu e uciniti. U tome trenutku braca kleknu oko
groba te uv re- nt me“star, koji glumi kralja Salomona,
ili stariji nadzornik, koji glumi kralja Hirama iz Tira,
uvodi sve prisutne u molitvu za “vjemo spasenje”
paloga mucenika.*
Nakon molitve kralj Salomon, kojega predstavlja
uvazeni me*star, izjavljuje kako ce tijelo sada biti uzdi-
gnuto. Potom uspravlja tijelo u stojeéi stav snaJim sti-
skom “sake masonskoga me”stra ili Lavljom ”sapom (sto
se cesto naziva podizanjem kandidata “iz mrtve razine
8
u ñivu okomicu”). Stojeéi stav u koji se podiie
kandidata naziva se “pet tocaka masonstva” jer se
nalazi stopa- lom do stopala, koljenom do koljena,
prsima do prsiju,
8
MASONSTVO BEZ MASKE
rukom na leda te obrazom do obraza ili ustima do

uha s uvfienim me*strom. Tih pet tocaka predstavljaju
razli- cite masonske krjeposti, koje ce mu kasrtije biti
objas”nje- ne. Neposredno nakon sto kandidat biva
uspravljen u uspravan polozaj, uvaieni mes‘tar u
njegovo uho izgovara Veliku masonsku rijei: “Ma-
Ha-Bone" te upuéuje novoustoliéena masonskoga
me”stra da mu istu ponovi. Masonska Biblija ovako
odreduje postupak podiza-
nja kandidata: “U doslovnu se smislu ovo odnosi na dio
obreda; no, u jednome znacajnijem smislu, simboliéno
se odnosi na uskrsnuce, koje se pojafijava kao cilj ovoga
stupnja” (str. 55). Mackey's Revised Encyclopedia of Tree-
masonry na isti naéin opisuje simboliku "ustajanja" (vol.
2, str. 828). Neposredno nakon masonova ustajanja daje
mu se lekcija u kojoj se iznosi znaéenje Lliramske legen-
de, a samim time i trecega stupnja. To je znacenje
svjedocanstvo “vjere [masonstva] u uskrsnuce tijela i
besmrtnost dttie”.‘" Lekcija zavNava poticajem
prisutnoj bra- éi. Ont, naime, trebaju nasljedovati
poboznost i vjemost Hirama Abifa kako bi na koncu
zivota bili “preneseni" s ovoga nesavrfina svijeta u
nebesku lozu na visinama, gdje ce prebivati s Velikim
Arhitektom Svemira.'"
Kada se podigne veo s ove alegorijske drame,
mozemo jedino zakljuciti kako je mason, bez
prethodnoga upozorenja, upravo ponovno roden
(“podignut”) na novu vjeru, putem simbolié e smrti,
ukopa i uskrsnuca.
Nakon lekcije u kojoj se objas”njava stupanj, mason-
ski meitar dobiva masonsku Biblije. Masonska
Biblija, koju citirao u iitavoj knjizi, nudi daljnju
kateheza vjerovanja slobodnoga zidarstva u
uskrsnuce hjela:
8
• ‘Trepoznatljiva je jx›stavka mannstva kako postoji
nebo odmora i nagrada za dobre i vjeme, mjesto sa-
vriene sreée onkraj groba i uskrsnuce tijela” (str. 44).
8
MASONSKED•OKMOMEIPRAK5E
• ”Doktrina o vjeénom zivotu prozima sve misterije

slobodnoga zidarstva; ona je osnovni temelj trece-
ga stupnja, na vrlo naglañn naéin. Jednakovrijed-
no naglasku na ovoj postavci masonske vjere
jest vjerovanje u buduce uskrsnuée tijela” (str.
41).
• “Prva od svih istina koje se poucavaju i
naglaiava- ju u stupnju [masonskoga me*stra]
jest besmrtnost ljudske ditie i izvjesnost
uskrsnuca njegova tijela na vjeéni fivot” (str.
11).
• “...doéi ée do budenja tijela i uskrsnuca duhovnoga
tijela, spremna i sposobna za vjeini fivot” (str. 39).
• “[Nerukotvoreni dom] podrazumijeva vjeéno
pre- bivaliste Bone te uskrslo i proslavljeno tijelo
otku- pljenih u zivotu onkraj groba” (str. 45).
• “Ovaj je skup metafora dijelom citanja iz Sveto-
ga pisma za treci stupanj te cini prikladan
uvod uzviienim obredima étji je cilj simboliéna
pouka o uskrsnuéu i vjeinome zivotu” (str. 58).
• “...sama nas filozofija masonstva uci kako ne
more biti smrti bez uskrsnuéa, propadljivosti bez
obnove koja je slijedi, gubitka bez konaéna
povrata” (str. 49).
Navedena ucenja poprilicno iznenaduju ako u obzir

uzmemo éinjenicu kako dolaze od organizacije koja
za sebe tvrdi kako je obicno bratstvo. Promotrimo jos”
jednu usporedbu ucenja Loze o uskrsnucu s
ucenjem Cr- kve, zamjeéujuéi slicnosti, ali i jednu
bjelodanu razliku. Masonska Biblija tvrdi kako se o
koncu covjekova zivota “njegova dus”a vraca Bogu
koji ju je dao dok ce njegovo bjelo, koje se vraca u prah,
biti podignuto, nepropadlji- vo, proslavljeno i
prikladno za ulaz u Veliku lozu nebe- skoga grada
8
Boijega” (str. 11). Crkva, pak, veli ovako:
“Po smrti, dijeljenjem dub i tijela, tijelo se covje-

kovo raspada, dok mu ditia ide u susret Bogu, ceka-
9
MASONSTVOBEZMASKE
juci da se ponovno sjedini sa svojim proslavljenim

tijelom. Bog be svojom svemocu povratiti konaino
ne- pokvarljiv zivot naiim tijelima sjedinjujuci ih s
na”sim duiama, snagom Isusova uskrsnuca.”
(KKC 997)
Dok Loza, kao i Crkva, uci kako ce naia tijela biti

uz- dignuta — nepropadljiva i proslavljena — na vjecni
zivot, Crkva uci kako ce se to dogocliti snagom Isusova
uskrsnuca. Nacin na koji ce nasa smrtna tijela ustati
na zivot poslije smrti premas*uje na*se razumijevanje i
nas”u ma- s”tu. Crkva uéi kako to mozemo dokuciti
samo vjerom (usp. KKC 1000). No, u slobodnome se
zidarstvu ta vjera ne temelji na vjerovanje u Isusa
Krista. Upravo me problem ucenja masonstva o
uskrsnucu konaéno uvjerio kako trebam napustiti
Lozu. Iako jos nism bio upoznat s ucenjem Crkve o
indiferentizma, za mene se sve to sveto na sljedeéu
jednostavnu formula:
(A) slobodno zidarstvo vjeruje u tjelesno uskrsnuée

u nebesku lozu na visinama +
(B) slobodno zidarstvo ne vjeruje u nuznost vjero-
vanja u Isusa Krista =
slobodno Je zidarstvo nespojico s krâanstcom.
Masoni koji su ujedno i krs*cani nerijetko brane

ucenja Loze tvrdnjom kako svi ljudi dijele opcenitu
nadu u vjeéni zivot te slobodno zidarstvo samo potice
tu nadu. Crkva bi se slozila s time da ljudi opcenito
prihvacaju kako se zivot poslije smrti nastavlja na
duhovan naéin (usp. KKC 996). No, detaljni
doktrinarni iskazi Loze koji se odnose na uskrsnuce
tijela i besmrtnost, zajedno s pojas”njenjem ovih
doktrina u Hiramskoj legendi, nadilaze nejasno
9
nadanje u zivot poslije smrti. Na stupnju ma-
sonskoga me“stra besmrtnost se prikazuje kao nepogrje-
*stva istina u koju se kandidat uvodi. Stovik, buduéi da
9
MAHNSKE DOKTRINE I PttAKSE
sve religije ne vjeruju u uskrsnuce tijela, upravo je to

dokaz kako masonstvo trna svoja vlastita vjerska
uvjerenja, neovisno o vjeri svojih pripadnika.
Uskrsnuce tijela nadnaravna je istina *sto ju je Bog po-
stupno objavljivao svome narodu tijekom povijesti spase-
nja (usp. KKC 992). No, Boñja postupna objava uskrsnu-
ca covjecanstvu savrseno je i potpuno ispunjena u uskr-
mucu Isusa Krista. Stoviée, Isus vjeru u uskrsnuée
povezuje sa samim sobom: “Ja sam uskrsnuée i
fivot” (Iv 11,25). Upravo ce Isus sâm u posljednji dan
uskrisiti one koji su vjerovali u njega, blagovali njegovo
tijelo i pili njegovu krv (usp. Iv 6,54). “Da, to je volja
Oca mojega da tko god vidi Sina i vjeruje u njega, ima
ñivot vjeéni i ja da ga uskrisim u posljednji dan” (Iv
6,40). U Ivanovu Evande- lju éitamo i ovo: “Nitko ne
moze doéi k meni ako ga ne povuce Otac koji me
posla; i ja éu ga uskrisiti u posljednji dan” (6,44). Bez
Isusa Krista nema uskrsnuca od mrtvih. Sveti Pavao
kaze: “Ako pak Krist nije uskrsnuo, uzalud je doista
propovijedanje nate, uzalud i vjera va”sa. (...) A ako Krist
nije uskrsnuo, uzaludna je vjera va“sa, jot ste u grije-
sima” (1 Kor 15,14.17). Isusovo je uskrsnuce najvi*sa istina
krs”canske vjere (usp. KKC 638).
Buduéi da je Isus uskrsnuce i zivot, nikakvi novi
obredi, legende ni “objave” ne mogu izmijeniti ni
do- puniti objavu ispunjenu u Kristu. “Kñcanska
vjera ne moze prihvatiti ‘objavñ’ koje bi htjele nadici ili
ispraviti objavu koja je u Kristu dovNena. Toga trna u
nekih nekr*scanskih religija, a i u nekih novijih sekta
koje se na takvim “objavama’ zasnivaju” (KKC 67).
Mi ne ocekujemo nikakvu daljnju novu objavu dok
Cospodin Isus ponovno ne dode u slavi (usp. 1 Tim
6,14; Tit 2,13)."
Izostavljajuci Isusa Krista iz svojih ucenja o uskr-
snucu, Loza pokazuje kako Krist nije kljucan za
9
njezinu doktrine. Nije potrebno vjerovati u Isusa da
bi se bio mason. Time se iskrivljuje istina o uskrsnuéu i
promece
9
MASONSTVO BEZ MASKE
u laz (usp. Rim 1,25). Masonski obred ne samo da ne

podrazumijeva nikakve doktrinarne iskaze o Isusu,
nego ga — naprotiv — svjesno ignorira. Crkva to
osuduje kao krivovjerje, jednako kao i svako drugo
ucenje o uskr- snuéu tijela bez istodobna prihvacanja
vrhovnoga veli- canstva Isusa Krista, koji je uskrsnu
e i zivot.
Izjaviti kako je Krist jedini izvor spasenja ljudi ne
zriaci, medutim, kako be spas”eni biti samo krs”cani. Cr-
kva oduvijek uci kako “vjeéno spasenje mogu postici i
oni koji bez krivnje ne pozriaju Kristovo evandelje i
njegovu Crkvu, a ipak iskrena srca tragaju za
Bogom te pod utjecajem milosti nastoje djelom
ispuniti njegove volju koju su spoznati po glasu
savjesti”.” Po blaieno- me Piju IX., takvi se ljudi mogu
spasiti jer su krivi jedino za “nesvladivo neznanje”.^
No, to opet ne umanjuje duénost i sveto pravo Crkve da
navijes”ta evandelje svim ljudima, osobito onima koji su
— u duhovnome smislu — u nezavidnu polozaju (usp.
KKC 848). Buduéi da je spasenje svih volja Botha te
se temelji na istini (usp. KKC 851), zablude Lore
obvezuju sve krscane na svjedocenje istine Isusa
Krista, iz ljubavi prema Bogu i prema istini. Kriéani
tako navijes“taju da je Isus Krist ispunio obja-
vu o uskrsnuéu te da ée nas uskrisiti u posljednji dan.
Stoviie, kr”scani su, na neki nans, s Kristom vec uskr-
snuli (usp. KKC 1002). ”S njime suukopani u krstenju,
u njemu ste i suuskrsli po vjeri u snagu Boga koji ga
uskrisi od mrtvih. (...) Ako ste suuskrsli s Kristom,
trañite s*to je gore, gdje Krist sjedi zdesna Bogu!”
(Kol 2,12; 3,1). “Bitna novost kriicanske smrti jest u
ovome: krscanin je po krs*tenju sakramentalno vec
“umro s Kristom‘, da bi vio novim zivotom; ako pak
umremo u milosti Kristo- voj, tjelesna smrt do ava
9
to ’umiranje s Kristom’ te ispunja nade utjelovljenje
u njega, u njegov otkupiteljski
on” (KKC 1010).
9
umxsxE ooxwixE i rnAxsE
Uz izricita ucenja o uskrsnuéu masonstvo uéi i o

tome s”to se nakon smrti dogada s nas*im dus”ama:
“Masonsko poimanje smrti... predstavljeno je

samo kao tjelesni san na neodredeno vrijeme nakon
éega ce uslijediti budenje tijela i uskrsnuce
duhovnoga tijela spremna i prikladria za vjecni
zivot. Od pocetka do kraja obredi slobodnoga
zidarstva poucavaju i simboliziraju doktrine o
covjekovoj besmrtnosti te odbacuju svaki trun
doktrine o nestanku nakon smrti.” (masonska
Biblija, str. 39)
Po ovomu ucenju i dus”a ce dakle usnuti na neodre-

deno vrijeme, s*to je u suprotnosti s katoliékim vjerova-
njem. “Usnu e du*se” je doktrina éto je prihvacaju dru-
ge religije, poput adventista sedmoga dana. Za razlike
od Loze, Crkva ne uci kako dusa nakon smrti
“prelazi u stanje hibernacije”. Naprotiv, dus”a se
podlfie sudu u trenutku smrti te smjesta prima bilo
nagradu, bilo kaznu. “Novi zavjet govori o sudu
poglavito s obzirom na konaéni susret s Kristom o
njegovu drugom dolasku, ali u viie navrata potvrduje
takoder neposrednu nagradu ili kaznu nakon smrti,
koja ce biti dodijeljena svakome prema njegovim
djelima i njegovoj vjeri” (KKC 1021). Uskrsnu e
mrtvih, koje ée ponovno sjediniti naéa tijela i naée
duée, prethodit ée Posljednjemu sudu (usp. KKC 1038)
“jer dolazi ias... kad ée svi koji su u grobovima éuti
njegov glas [Sina Covjecjega]. 1 izici ce: koji su do-
bro iinili — na uskrsnuée zivota, a koji su radili zlo—
na uskrsnuce osude” (lv 5,28—29).
Doktrini slobodnoga zidarstva o uskrsnucu i be-
smrtnosti dure nedostaje i precizna kateheza o vjei-
noj stvarnosti suda i pakla. “Crkva u svom naucavanju
9
potvrduje opstojnost pakla i njegove vjeériost. Dure
onih koji umiru u smrtnom grijeha odmah nakon
smrti si-
9
laze u pakao, gdje trpe paklene muke, ’vjemi
oganj”’ (KKC 1035). Cinjenica da masonstvo stvamost
postojanja pakla izostavlja iz svojih uienja o
dobrim djelima, besmrtnosti i uskrsnuéu na slavnu
nebeske 1o2u, zapravo je grijeh protiv ufanja, grijeh
preuzetnosti (usp. KIiC 2091). Masona se uéi
preuzetnosti glede vlastitih sposobnosti da spasi
sâm sebe. Mason jednako tako more biti preuzetan
glede Bozje svemoéi i milosrda, nadaju- éi se da ée
postiéi opro“stenje bez obraéenja (usp. KKC 2092). U
takvim prilikama covjek ne mo2e u potpuno- str
odgovoriti na Bozju ljubav. Ufanje nije samo pouzda-
no is* rkivanje bozanskoga blagoslova i blazena gleda-
nja Boga, vec ono ukljuiuje i strah da se ne bi uvrijedila
Bozja ljubav i tako zasl ila kazna (usp. KKC 2090).
Slo- bodno zidarstvo ne kfie ni”sta o Bozjoj ljubavi spram
Co- vjeka ni o tome da su ljudi duéni ljubavlju
odgovoriti na Bonn ljubav. Kako veli sveti Pavao, bez
te ljubavi prema Bogu nis*ta smo (usp. I Kor 13,2).
Veéina dana”snjih masona, bez obzira na to je li ri-
jec o kriéanima ili nekrécanima, nije zadovoljna s ma-
sonskim ucenjem o uskrsnuéu tijela. Oni koji tvrde kako
je slobodno zidarstvo samo bratstvo tesko mogu
odrzati tu svoju tvrdnju suo ni s navedenim
vjerskim ucenjima. Neki masoni stoga poku”savaju
zanijekati ucenja Loze o uskrsnucu. Tvrde kako je
Hiram samo ponovno pokopan, a ne uskriien od
mrtvih. To tvrde stoga s“to pouka koja slijedi nakon
stjecanja stupnja govori kako je “Hiram Abif triput
pokopan: prvo medu otpad hrama, potom na padini
brda zapadno od brda Morije te treci i posljednji put
u blizini nedovñene Svetinje nad svetinjama
(Soticturti Sanctonim), u skladu sa 2idovskim za-
Problem s ovim argumentom 1e'zi u tome ”sto obred-
9
nik, kao i citav niz drugih masonskih autoritetii, izri-
cito govori kako podizanje kandidata simbolicno svje-
1
MASONSEEOOT'T lNE1MAESE
dot masonsko vjerovanje u uskrsnuce tijela. Dok ma-

sonska pouka tvrdi kako je Hiram bio doslcmce ponovrto
ukopan, ukazuje i na to kako je simbolicno ustao od mr-
tvih. Masoni koji iznose argument o ponovnu ukapanju
ne samo “sto ne prihvacaju jasno znaéenje svojih obreda,
vec i zaboravljaju kako je slobodno zidarstvo “obavije-
no alegorijom koja ce svoje ljepote otkriti iskrena i
revnu tr iitelju”.” Rijeéima Josepha Forta
Newtona: “Ko- liki masoni ne uspijevaju shvatiti
mnysforsku istinu stupnja mestra!””
Jet jedan problem vezan uz argument o ponov-
nu ukapanju jest da kandidat zapravo ne biva
ponovno ukopan — ni stvarno ni simbolicno — ni u
jednome trenutku nakon podizanja. Nakon molitve
za spasenje kandidat ustaje iz groba te se smjesta mora
obratiti uva- mom mestru (izmjenjivanjem velike
masonske rijeo). Da je Hiram mrtav — pitamo se —
kako bi onda mogao razgovarati s kraljem
Salomonom?
U alegorijskoj drami masonska molitva za spasenje
izmoljena kod groba biva usli*sana. Hiram je ponovno
ziv. Uzdignut je u nebesku lozu na visinama. Kada
ne bi bilo tako, najuzviñniji bi stupanj masonstva
bio tek uprizorenje ubojstva i pogreba. Kakva bi to
imalo smisla?
Drugi argument s“to ga masoni iznose jest kako Hi-
ram Abif nije mogao biti uskrikn od mrtvih jer u obred-
niku stoji kako se nalazio “u stanju poodmakla gnjilje-
nja”, u kojemu mu se “meso odvajalo od kostiju”.
No, éinjenica sto na”sa tijela propadaju nakon smrti
upravo je srz otajstva uskrsnuca! “...sije se u
raspadljivosti, uskri- iava u neraspadljivosti” (1 Kor
15,42). Kada bi raspadanje prijecilo uskrsnuce tijela,
nitko od nas — osim nekoliko nepropadljivih svetaca
— ne bi, u skladu s Isuso- vim obecanjem — bio
1
“uskriien u posljednji dan” (usp. lv 6,40.44.54).
1
MASONSTVO BEZ MASKE
Krs”cani koji pripadaju masonstvu i koji prizna-

je ucenja Loze mogu tvrditi jedino kako uskrsnuce Hi-
rama Abifa dozivljavaju unutar okruzja svoje
kriéan- ske vjere. No, Hiramska se legenda ne
prikazuje unutar okvira krscariskoga svjetonazora.
Dok je cilj trecega stupnja masonstva pokazati
stvarnost éivota poslije smrti, Loza — u skladu s
ostalim svojim uéenjima — nigdje ne spominje
stvarnost grijeha, koju je nemoguce odijeliti od smrti.
Svi su ljudi zahvaceni Adamovim grijehom (usp.
KKC 402), a smrt je posljedica grijeha (usp. KKC
1008). “Po jednom Covjeka ude u svijet grijeh i po
grijeha smrt, i time sto svi sagrijes”ifi, na sve ljude
prije- de smrt” (Rim 5,12). Dakako, ako masonstvo
zanemari grijeh, moze zanemariti i Isusa Krista,
“Jaganjca Bo ega koji odnosi grijeh svijeta” (Iv 1,29).
Iako je prokletstvo grijeha i smrti sveobuhvatno, spa-
senje od grijeha i smrti po Isusu Kristu jednako je tako
sveobuhvatno. “Dakle, grijeh jednoga — svim ljudima
na osudu, tako i pravednost Jednoga— svim ljudima na
opravdanje, na zivot!” (Rim 5,18). Za Manina ta smrt
koja proizlazi iz grijeha biva preobraiena, ne
nasljedovariiem ponaianja Hirama Abifa, vet
pomirbenom zrtvom Isusa Krista, Sina Bozjega, koji je
prokletstvo smrti promijenio u blago- slov (usp. KKC
1009). Svojim je Vazmom Krist svim ljudima otvorio
vrelo k 'itenja (usp. KKC 1225). Tek svjetlo boianske
objave, koju Loza odbacuje, razjfinjava stvarnost
grijeha koJi i dalje te”sko pritiiée ljudski ñivot i njegovu
povijest (usp. KKC 386—387). Bez objave ne mozemo
jasno spoznao grijeh; jednako tako ne mozemo
dosegnuti znaienje povijesti spasenja koje se oiituje
jedino u svjetlu smrti i uskrsnuca Isusa Krista (usp.
KKC 388).
Stoga, s nedostatnim razumijevanjem stvarnosti gri-
1
jeha Loza masoiu uci kako je sam odgovoran za
svoje spasenje. Hiram Abif je prikazan kao primjer
nacina na koji se mason moze spasiti vlastitim
naporima:
1
MASOMSKEDOKTRTNEtERAKSE
“Masonstvo uci da su i otkupljenje i spasenje

u moéi i odgovornosti svakoga pojedinog masona.
Spa- sitelji poput Hirama Abifa mogu pokazati
put i to cine, no ljudi uvijek moraju— svaki za sebe—
nasljedovati i ocitovati vlastite mod svoga spasenja,
izgradnje vlastitoga duhovnog tkiva u svoje
vrijeme i na svoj nacin. Svaki je éovjek u biti svoj
vlastiti spasitelj i otkupitelj jer, ako se sâm ne
spasi, ne ce biti spaien.””
Obred smrti i uskrsnuca treéega stupnja masonstvu

uzet je — ne iz svete objave, veé iz drevnih misterijskih
religija. Podudarnosti izmedu Legende treéega stup-
nja masonstva i drevnih misterijskih religija uistinu su
vrijedne pozomosti. Dr. Ronald H. Nash, protestantski
profesor filozofije na Reformed Theological Seminary u
Orlando, utvrdio je pet temeljnih svojstava zajednickih
misterijskim religijama i masonstvu:”
1. Slu2enje simbolikom kako bi se prikazali naravni

poslupci rasta, smrti, raspadanja i ponovna rode-
nja.
2. Koris”tenje tajnih ceremonija, nerijetko u vezi s
obredom inicijacije. Misterijske su religije inicija-
tima takoder prenosile “tajnu” kako bi se ovi pu-
tem njih mogli sjediniti s bozanstvom.
3. Srediénji mit u kojemu se lik ili vraca u zivot na-
kon smrti ili ostvaruje pobjedu nad svojim nepri-
jateljima. U taj je mit ukljuceiu i tema
otkupljenja od svega ovozemaljskog i
vremenitoga.
4. Briga oko emocionalnogazivota sljedbenika, umje-
sto predanja ispravnu vjerovanje. To oduzimanje
naglaska s ispravna vjerovanja tvori bitnu razliku
izmedu misterija i kriéanstva. Krécanska vjera pri-
1
znaje samo jedan pravi put do Boga: Isusa Krista.
Misteriji su, pak — s druge strane — ukljuéivi. Pri-
1
MASON5TvO BEZ MASxE
padnika jednoga kulta tako nista ne prijeii u na-

sljedovanju i drugih misterija.
5. Mistiéno iskustvo sjedinjenja sa svojim
Bogom, kao neposredni cili inicijati.
Kako bismo pricu o Hiramu Abifu ocijenili u svjetlu

kako kNcanstva, tako i drevnih misterijskih religija,
raz- motrimo njihovu medusobnu usporedbu:
1. U misterijskim religijama likovi ne urniru za neko-

ga drugog. Poimanje Boijega Sina koji umire umje-
sts svojih stvorenja svojstveno je jedino kNéanstvu.
Hiram Abif rhje umro za nekoga drugog.
2. U misterijskim religijama likovi ne umiru za gri-
jehe svijeta. Jedino je Isus umro za grijehe. Hiram
umire za krjepost i cast jer ne zeli otkriti ezoterij-
sha masonska znanja.
3. U misterijskim religijama bogovi opetovano umi-
ru i ozivljavaju, simbolizirajuci tako godifiji ciklus
prirode. Isus je urnro samo jednom Njegova je
kal- varijska értva vjNno prisutria u svetoj
misnoj .
4. U misterijskim religijama smrt misticnoga lika
nema poviJesnu osnovu. Isusova je smrt,
medutim, stvarni povijesni dogadaj.
Legenda o Hira- mu Abifu nema povijesne
temelje.
5. kI misterijskim religijama likovi ne umiru drago-
voljno. Hiram Abif pokuiao je izbjeéi smrt.
Na- s“ega Gospodina nije odnio “sivi tiranin
smrti", kako se smrt naziva na trecemu
stupnja masonstva. On se, naprotiv, predao
kao dragovoljna zrtva za grijehe svqeta.
U svakome od rtuvedenih sluéajeva priéa o Hiramu
1
Abifu blisko nalikuje drevnim misterijskim religijama.
Simbolican nacin na koji se masonstvo u Hiramskoj 1e-
1
MASgNSKElxJKTRTNElPRAKSE
gendi sluzi maljem, lopatom, kovcegom, kosom i bagrm

movom mladimm, takoder podsjeéa na u prirodi zapa-
iene smrt, raspadanje i ponovno radanje, éto ih nala-
zimo u drevnim misterijskim religijama. Iako vjerska
uvjerenja slobodnoga zidarstva, baé kao i ona krs*can-
stva, dozivljavaju svoj vrhunac u objavi uskrsnuéa tije-
la, medu njima postoji bitna razlika. Naime, za razliku
od Loze, krscanstvo évrsto tvrdi, vjeruje i nada se
kako ce — ba's kao sto je Krist uistinu uskrsnuo od
mrtvih i zivi zauvijek — i pravednici nakon smrti
zauvijek zivjeti s uskrslim Kristom. Pavao veli ovako:
“Ako li Duh Ono- ga koji uskrisi Isusa od mrtvih
prebiva u vama, Onaj koji uskrisi Krista od mrtvih,
oéivit ée i smrtna tqela via po Duhu svome koji
prebiva u vama” (Rim 8,11; usp. 1 Kor 6,14; 2 Kor 4,14;
Fil 3,10—11; 1 Sol 4,14).
Obredi pokapanja
Do sada su doktrine i prakse Loze “sto smo ih
razma- tram bile ogranicene na ono s*to se poucava u
skrovito- str prostorija log. Medutim, slobodno
zidarstvo za svoje pripadnike ima vrlo formalne
obrede pokapanja, koje javno uprañnjava. Masonska
Biblija pojasnjava: “Odvi- jeka su vjerski kultovi...
poseban pozornost pridavali pokapanju svojih
mrtvih te su njihova subraca s ovoga svijeta
ispracana svecanim obredima. Masorii u tome nisu
iznimka” (str. 35). Ta sluzba pruña prigodu i onima
koji nisu masoni da upoznaju vjerski nauk Loze. Prigo-
dam navedenih pogrebnih obreda javnost moée slobod-
ne zidare vidjeti u njihovim masonskim odorama,
pregacama i bijelim rukavicama.
Navedene obrede obiino predvode pripadnici loze
1
pokojnika te se odvgaju u mrtvaénici ili crkvi kojoj
pripada obitelj pokojnika. Uvazeni mes*tar ili neki
drugi za
1
MASONSTVO BfiZ MASKE
toodredenimasonzaduienjezapredstaljaQe. Hen-
ryCodobasnjava LaLoje cilj masonskoga poyebnog
obreda”predaibelopreminuogabrataprahuizLoje
gajenasao,anjegovoslobodeniduhotpravitinatag
LVeWLomeIvoruS/etlosb”.Ci1dodaekako”brojd
slobodrñmasoniodlazenat@1eEbeztkakvajamstvaza
sigumo slijetanjedofisvojega erovajaureli juslo-
bodnogazdarstva'’
MaxnsWpogrebniobredizapre ulogamaxna
jednakisudijemSAD-a. OnimdovitouMjucjuoba
caQeobieQ,nakoncegasiedemaonsLemolitveice-
remor@anopolaganjemasonske pregace imladceba-
grema ukovceg.TñnobredmanijenaLananam/
vaH bilo kakve druge vjerske obrede koji se vrie u skladu
sa zeljama obitelji pokojnika.
Za govor éto ga predstavnik Loze drzi na poiet-
ku masonskoga pogrebnog obreda tipifio je izrazava-
nje uvjerenja kako smrt nije konacan san, vec naprotiv
slavno budenje. Govornik ozalofienu obitelj i prijatelje
uvjerava kako je njihov ljubljeni pokojnik ”ustao iz tihe
smrti na slavni vjecni zivot”. Obred ukljuéuje posebne
molitve iiji je cilj ozalofiene utjesiti vijefiu kako
pokojnik, buduci da je revno vrsio svoje masonske
duznosti, sada prebiva u nebeskoj lozi na visinama,
gdje je njegova dusa “preéla iz nesavrfinosti ovih
smrtnih krajeva u onaj posvema savrieni i slavni dom
gdje prebiva Bog, Veliki Arhitekt Svemira”."' Ove
vjerske doktrine uskrsnuca i sjedinjenja s Bogom
propovijedaju se, dakako, bez priznavanja ikakve
potrebe za Kristom Spasiteljem. Na kraju
masonskoga pogrebnog obreda uvaze-
ni mestar polaie masonsku pregaéu pokojnika u
kov- ceg (ili do njegovih zemnih ostataka, ako je
tijelo kre- mirano). To je pregaca koju je mason primio
odmah nakon sto je simbolifio uskriien na vjeini zivot
1
na stupnju masonskoga meétra. (U brojnim
slucajevima pokojnik
1
MASONSKE DOKTIiINE 1 PRAKSE
vec nosi tu pregaiu pa je nije potrebno polagati.)

Uva- zeni mestar objasnjava obitelji i prijateljima
preminulo- ga masona kako je masonska pregaia
podsjetnik na “ii- stocu 2ivota potrebnu kako bi se
moglo stupiti u nebe-
Nakon polaganja pregaie slijedi polaganje bagremo-

ve mladice. Kao sto smo vidjeti, bagremova je rnladica
olaksala pronalazak Hiramova tijela na tre emu stup-
nju. Masoni koji tvore pratnju postavljaju se u jedinstve-
nu vrstu, pristupaju pokojnikovu kovéegu te pola2u ba-
gremovu mladicu na njegove grudi (ili pored ume).
Bu- duct da je Hiram Abif kasnije ustao na vjei i
ñvot, govornik objasnjava kako je “zelerfilo znak naée
vjere u besmrtnost dure”." Ako obred ukljuiuje
ispracaj pokojnoga masona do mjesta ukopa, masoni
se oko groba oku- pljaju u onome s”to sami nazivaju
“misticnim lancem”:
“To je formacija bra‹5e u krugu, koji se drée
za ruke. Svaki brat prekñzi ruke pred sobom te ih
pru— za: desnu lijevome do sebe, a lijevu
desnome do sebe. Simbol je to bliske povezanosti
svih masona u zajedniRome bratstvu te se obicno
prakticira prigodom masonskih ukopa, oko
groba." (masonska Bi- blija, str. 25)
Na temelju masonskih obreda pokapanja javnost

moze steéi prilimo dobru sliku o vjerskim ucenjima slo-
bodnoga zidarstva. Dok masonski obredi pokapanja
obitelji pokojnoga masona mogu pruziti utjehu u vrije-
me zalovanja, ucenja Lobe o vjeinoj sigurnosti pokojni-
ka u nebeskoj loñi bez ikakva spomena Krista protive
se kr“scanskoj vjeri i vjekovnome ucenju Crkve.
MASONSKA TAJNOVITOST I OBMANA
Nakon s”to smo proucili glavne masonske doktrine

i prakse, vratimo se sada naéinu na koji slobodno
zidarstvo privlaéi i zadrzava svoje pñpadnike.
Vrbovanje
Masoni nove clanove obimo vrbuju medu rodbi-

nom ili bliskim prijateljima. Kandidatima se pritom vrlo
malo govori o nutamjim zakonitostima slobodnoga zi-
darstva, a nis”ta o njegovu vjerskome nauku. Zbog
toga vecina kandidata svoju odluku o prikljucivanju
slobodnome zidarstvu temelji na odnosu s
prijateljem ili roda- kom koji mu je ponudio clanstvo u
Lozi. Buduci da informacije dolaze gotovo iskljucivo
od ljudi kojima vjeruju, kandidati automatski stjeéu
pozitivnu predodñbu o toj organizaciji. Kandidati se
gotovo nikada sami ne upu*staju u proucavanje
slobodnoga zidarstva jer se éini kako za to nema rii
potrebe. Njihovo se poznavanje slobodnoga
zidarstva obimo svodi na privlacno masonsko
prstenje, igle za revere i naljepnice za auto. Ako se
kandidat i susretne s kakvom nepovoljnom
informacijom o masonstvu, obicno odluéuje vjerovati
svome masonskom prijatelju, a ne izvoru koji
osobno ne poznaje.
Upoznavajuéi kandidate s masonstvom, masoni ovu
organizacija opisuju kao najstarije i najcasnije bratstvo
na svijetu, posebice nag1a*savajuci njezinu ekskluziv-
nost. Aludiranje na ezoterimu i tajnovitu narav slobod-
noga zidarstva pobuduje mas*tu i doprinosi mistier koja
obavija masonstvo. Kandidatima se kaie kako
moraju biti jednoglasno primljeni u bratstvo Ie inn se
spominju slucajevi u kojima je clanstvo pojedincima
znalo biti od- bijeno, iako je to iznimno rijedak slucaj.
To se cini kako bi se joé vise uvecao dojam o
povlasticama éto ih samo clanstvo predstavlja. Masoni
neclanovima nadalje objas*- njavaju kako slobodno
zidarstvo donosi brojne predno- str, osobito u
poslovnome svijetu, kao i sustav socijalne potpore
za zene i djecu. Kandidata se tako uvjerava kako se
braca "brinu za svoje".
Kandidatima se daju pamfleti koji sadrie
dopadlji- ve iriformacije o slobodnome zidarstvu.
Oni redovito ukljuéuju popis slavnih ljudi koji su
pripadali slobodnome zidarstvu, razne humanitame
djelatnosti ove organizacije te sve divne druétvene
dogadaje sto ih bratstvo organizira za masone i
njihove supruge. Neke loée pozivaju kandidate i
njihove obitelji na "Prijateljsku ve- éer" u masonski
hram. Prigodom takvih dogadaja prikazuje se film
o masonskoj humanosti i bratstvu nakon éega slijedi
toplo druzenje u blagovaonici lot. Kandi- dati tako
mogu steci predodzbu o ozraéju koje vlada u Loñi.
StjNe se dojam kako je masonstvo tajna organize cija
druitvene elite, posveé'ena unaprjedenju vrijednosD
Covjeka kao pojedinca te zajednice u cjelini.
Unatoé svim tim naporima oko vrbovanja, slobod-
no zidarstvo twdi kako se kandidate niéime ne nagova-
ra na pristupanje Loéi. Buduéi clanovi moraju
zofruiifi povlasticu da postanu masoni. Cuvena
masonska krila- Lica glasi: "Trazi da postaneé."
Svejedno se veéinu kandidata zapravo - izravno ili
neizravno — nagovara kako bi se pridruéili
slobodnome zidarstvu. Puno je slucajeva u kojima se
nekoga jednostavno pozove na pridruñi- vanje ili mu
rodak ili najbolji prijatelj uruéi formulas za zamolbu.
Ako je otac mason, od sina se oiekuje kako be ga u
tome nasljedovati. Pritom treba naglasiti da uspjeh
101
MASONSTVO BEZ MASKE
ili pak neuspjeh poslovnih odnosa moze ovisiti o pri-

padnosti masonstvu. Dogada se i vrs“enje silna pritiska
kako bi netko pristupio slobodnome zidarstvu. S obzi-
rom na to da clanstvo u masonskim organizacijama pm
sljednjih dvadeset godiiu dosljedno opada, Velike
loze nude novcane poticaje lozama koje stjeiu nove
pripadnike.
Kandidat za masonske stupnjeve od lore dobiva
dokument kojim sluibeno traii pristupanje slobodno-
me zidarstvu. Nakon sto ispuni i potpise svoju zamol-
bu, predaje je svome pokrovitelju koji onda — zajedno
s jos“ jednim clanom-pokroviteljem — supotpisuje
zamolbu i s”alje je lozi. Zamolba se cita naglas u
otvorenoj lozi, obiério na tri uzastopna redovna
sastanka. To moze potrajati dva do s”est tjedana. U
zamolbi njezin podnositelj navodi ime, adresu, dob,
bracno stanje, zanimanje i vjersku pripadnost. Navodi
i svoju ielju za upucivanjein u tajne slobodnoga
zidarstva.
Za vrijeme tih nekoliko tjedana kandidata se
poziva na informativne razgovore, obiério triput s
tri razli- cita pripadnika loze kojoj je uputio svoju
zamolbu. Od njega se more zatrfiiti i da pristupi
skupnome infor- mativnom razgovoru, koji predvodi
odbor pripadnikñ loze. Za vrijeme tih razgovora
kandidatu se u vi*se navrata ponavlja kako mason
mora vjerovati u Boga, ali kako se o vjeri u
prostorijama loze nikada ne raspravlja, éime vet
zapravo zapocinje postupak desenzibilizacije za
vlastite vjeru. Ako, nakon takvih tvrdnja, kandidat
éuje molitve upucene Velikome Arhitekta Svemira i su-
djeluje u sveéanim vjerskim obredima ie se u svojoj
savjesti uznemiri, oiekuje se da be se sjetiti tih rijeii
i pridrzavati upute da se “o Bogu u lozi ne
raspravlja”.
Taj je postupak desenzibilizacije osobito
usmjeren prema katolicima. Cini se kako se masoni
posebno tru- de kako bi medu svojim pripadnicima
imali pristojan
102
MASONSKATA|NOVITCGT1OBMANA
udio katolika. Katolickim se kandidatima tako

govori kako Crkva trna povoljno mi”sljenje o Lori.
Uvjerava ih se kako su eventualne nepovoljne
predodñbe s”to ih je Crkva nekoé mozda gajila bile
upravljene protiv europ- skoga masonstva dok sada
viie ni to nije slucaj. Slobod- ni zidari ovu svoju tvrdnju
pokus*avaju potkrijepiti éi- njenicom kako je negdasnja
kazna ekskomunikacije, s”to ju je povlacilo clanstvo
katolika u Lori, opozvana (”sto nije istina; o tome ce
biti rijeo u sedmome poglavlju). Katolicima se govori
cak i to kako su i najugledniji kar- dinali masoni te
kako je pripadnost masonstvu neophodna da bi
netko mogao postati pripadnik §vicarske garde,
koja brine o papinoj sigurnosti.
Za vrijeme razgovora kandidata se pita jesu li nje-
gova supruga ili bilo koji drugi clan obitelji upoznati sa
slobodnim zidarstvom. Na njega se vNi pritisak da ot-
krije sto njegova obitelj zna o masonstvu, kako su to sa-
znali te protive li se na bilo koji naéin njegovu
pristu- panju toj organizaciji. U puno se slucajeva
zahtijeva da razgovoru prisustvuje i supruga
kandidata. Slobodno se zidarstvo tako zeli osigurati
kako ne ce biti nikakvih ogranicenja predanosti
kandidata o kojemu je rijec samoj organizaciji, kao
ni pritisaka izvana koji bi mogli nepovoljno utjecati
na njegove pripadnost masonstvu.
Nakon zavrsetka razgovori i trecega iitanja zamol-
be u lozi pripadnici tajnim glasovanjem odlucuju
hoée li kandidata prihvatiti ili odbili. Bijele kocke
oznaéavaju prihvacanje, a cme kuglice odbijanje. Trazi
se jednoglasna odluka. Nakon glasovanja
prihvacenoga se kandidata izvjeséuje kako je
jednoglasno primljen u bratstvo. Zahvaljujuci tome
postupku — uz, moguce, i pozive masonskih prijatelja
i rodaka — kandidat se osjeca poseb- nim te s velikim
uzbudenjem is ekuje veier kada ce primiti svoj prvi
masonski stupanj.
MASONSTVOBEZMASKE
Tako dogadaji koji vode do podjeljivanja prvoga

stupnja kandidata pruzaju pozitivnu sliku o ameriAo-
me slobodnom zidarstvu. Kandidata se ne prima nika-
kav povod zbog kojega bi dalje istrfiivao slobodno
zidarstvo te se, nazalost, veéina ljudi u to i ne
upus“ta. Kr- scanin koji bi dobro proucio masonstvo —
posebice njegova vjerska ucenja koja odbacuju
svaku ulogu i znati nje Isusa Krista — itekako bi se
premi”sljao oko svoga upus”tanja u Lot.
Inicijacija
One veieri kada prima dugo ocekivani prvi stupanj,

kandidat stize u lozu u utvrdeno vrijeme, gdje ga braéa
doiekuju. Nakon kratka upoznavanja kandidat ceka u
predvorju. Loza se ceremonijalno otvara te stariji i mla-
di dakon izlaze pred kandidata koji nestrpljivo éeka.
“Izjavljujes* li svecano, tako ti tvoje casti”, pita
kandidata stariji dakon, “da se — slobodan od ujecaja
prijateljñ i bilo kakvih placeniékih pobuda — slobodno
i dragovoIj- no nudis* kao kandidat za misterije
slobodnoga zidarstva?”'
Ovo se pitanje moze uciniti pomalo cudnim jer je ve-
cina kandidata — kada je posrijedi pristupanje slobodno-
me zidarstvu — itekako pod utjecajem svojih
masonskih prijatelja. Potencijalni se pripadnici jednako
tako mame na pristupanje slobodnome zidarstvu na
temelju mogu- éih prednosti u poslovnome svijetu. No
ipak, od kandidata se u tome trenutku trfii da
zajamci kako masonstvu ne pristupa iz tih razloga.
Nakon s*to kandidat zajaméi zatrfieno, mladi mu
dakon obja”snjava kako se “masonstvo sastoji od
tecaja drevnoga hijeroglifskog i moralnog nauka, s*to
ga se pouéava putem dreviu koris“tenja znamenjâ,
amblema
IUASONSKATA|NOVMCGT1OBMANA
i alegorijskih brojki”. Kandidatu se govori da ostavi po

strani svaku ispraznu misao te svoj um usredotoci
na uzviiene istine u kojima ce domalo biti poucen.
Potom ga se uvjerava kako se od njega ne ce
zahtijevati nis*ta sto ne bi pridonosilo njegovoj
vlastitoj dobrobiti ie bilo na korist braéi ljudima.2
Bez ikakvih daljnjih objasnjenja kandidata se
nalaze da se skine sve do donjega rublja. Potom mu
se daju posebna masonska odjeéa i obuéa. Zahtjev za
skidanjem vlastite odje e veéinu kandidata iznenadi.
No, buduéi da vjeruje kako je slobodno zidarstvo
samo bratstvo, ne vide u tome nikakvo zlo. Ali, od
kandidata se tr;tii i da ukloni sav nakit, ukljucujuéi i
vjencani prsten, kriz, s”ka- pular i ostale blagoslovine
kako “u lozu ne bi unosio ni- s”ta uvrjedljivo ili pak
za*stitnicko”.'
Za razborita bi kriéanina vec ovo trebalo biti vrlo
problematiéno. Dok masoni tvrde kako slobodno zidar-
stvo Covjeka potice na prakticiranje vjere kojoj pripada,
ta institucija od njega trañi da se 1is”i svih vjerskih obi-
lje a kako ne bi nikoga uvrijedio ni sama sebe
duhovno zas“titio. Poticanje nekoga na ispovijedanje
svoje vjere, a potom oduzimanje vjerskih obiljezja, u
medusobno su proturjecju. Unatoc tome, pod
pritiskom toga trenutka, dok obitelj i prijatelji cekaju
u prostorijama loze, ve- éina kandidata pristane na to.
Kandidata se potom stavlja povez na oci dok mu se
oko vrata stavlja omca koju Loza naziva “uze za
vuéu”. “Simboliimo,” piie Claudy, ”uze za vucu je
vrpca kojim je masonsko dijete vezano uz svoju
Lozu-majku.”’ Uze se koristi i kako bi se kandidat
koji odbija obred odvukao iz loze.*
Kandidat je praktiéno bespomoéan. Gotovo nag, li-
s”en svega nakita i blagoslovina, s povezom preko ociju i
konopcem oko vrata. U takvu ranjivu stanju kandidat je
pripravan primiti ono s“to se naziva uzvis”enim istinama
slobodnoga zidarstva.
105
MASONSTVO BEZ MASKE
Sada se kandidata vodi do Nutarnjih vrata (ulaza

kojim se sluñe inicijati u lozu), na koja treba triput
po- kucati. Vi*si dakon potom otvara vrata i pita:
"Tko je?" Niii dakon u kandidatovo ime odgovara:
“Gospodin (...) [izgovara ime kandidata], koji je
dugo boravio u tami, a sada zeli biti dovederi na
svjetlost i primiti di- oriis*tvo u pravima i
povlasticama ove casne loze, uzdi- gnute Bogu i
posveéene svetim Ivanima, kao s”to su to ucinila sva
braca i clanovi prije njega.” Vi”si dakon potom pita
kandidata: "Cinis" li to slobodnom voljom i pri-
stankom?” Nakon ‘sto kandidat odgovori potvrdno, vi*si
dakon pita niiega je li kandidat "dostojan i
pripravan, pravo i istinski pripremljen”.‘ Nakon ”sto
se to potvrdi, vi*si dakon pita je li kandidat “zakonite
dobi i propisnih jamstava”.’ Nakon s”to se i to
potvrdi, vis”i dakon pita po kojemu jos pravu
kandidat ocekuje steci tako veliku povlasticu. Nizi
dakon odgovara: “Jer je mus”karac, roden slobodan,
na dobru glasu te s dobrim preporukama.“" Vi”si
dakon zatvara vrata i prenosi povoljno izvje- "sce
uvfienomu me*stru.
Kandidat ima svega nekoliko sekunda kako bi pro-
mislio o netom zavrienu razgovoru. Iako tek
nekoliko minuta nosi povez na ocima, nizi je dakon
upravo izjavio kako je “dugo boravio u tami".
Slobodno je zidarstvo jasno u svome stavu kako se
tama kandidata ne odnosi samo na njegovo
nepoznavanje nekolicine lozinki bratstva, sec i na
njegoro dosadasnje duhovno stanje:
“U slobodnome je zidarstvu... tama simbol ne-

znanja dok je svjetlost simbol prosvjetljenja i znanja.
Nacelo je slobodnoga zidarstva kako naravno oko
ne moze vidjeti misterije Reda sve dok srce nije
1
obuze- to dubokim duhovnim i mistiinim
spoznanjem tih uzviienih tajna. Stoga se od svih
aspiranata na stupnjeve slobodnoga zidarstva
zahtijeva ulazak u Lozu
MAS0NSKAfA]NOVMCGTIOBMANA
u potpuno mraku, koji sluzi kao priprava i uvod

u primanje svjetlosti koju dli i za kojom traga.”
(masonska Biblija, str. 39)
Krscanin bi se trebao uvrijediti na takvu tvrdnju

o njegovu stanju duhovne tame. Po krstenju svi su
kr”scani oslobodeni vlasti tame te su postali sinovi Beni
(usp. KKC 1250). Po Kristu ih je Bog pozvao iz tame u
svoje divno svjetlo (usp. 1 Pt 2,9). “Ja — Svjetlost —
dodoh na svijet”, govori Gospodin, “da nijedan koji u
mene vjeruje u tami ne ostane” (Iv 12,46).
Crkva se sluzi pojmom radanJa tt«imt'o kako bi
opisa- la sakramente koji nam daju nov zivot u Kristu po
kojemu postajemo djeca Boija (usp. KKC 1692). No,
dok se krfianinovo radanje nanovo odvija po vodi i Duhu
(usp. Iv 3,5), masonovo se ponovno rodenje postiée sim-
boliéno, njegovom inicijacijom u Lozu. U svojoj popu-
larnoj knjizi o slobodnome zidarstvu Allen Roberts ova-
ko govori kandidata: “Tvoja priprava za ulazak u slo-
bodno zidarstvo zapoiela je onoga dana kada te majka
donijela na svijet. Tvoj je ulazak u lozu poradi inicijacije
u simboliimome smislu postao tvoje ponovno rodenje.”’
Albert Mackey opisuje duhovno, moralno i umno stanje
kandidata dok ceka pred prostorijama loze:
“Nakon s”to je lutao posred zabluda i bio prekri-

ven oneiiiéenjima vanjskoga, profanog svijeta,
dolazi kucati fia vrata, traze i novo rodenje te
istuci skidanje vela koji od njegova neupucena
pogleda skriva bozansku istinu. (...) Nije dovoljna
tek druk- cija, prornijenjena buduénost, vec i
brisanje pro“slo- str... okovi zablude i neznanja,
éto su do tada ogra- nicavali moralne i umne
sposobnosti kandidata, ki- daju se.”'°
1
MASONSTVOBEZMASKE
Loéa tako za kr*scanina, koji je ponovno roden po

smrti i uskrsnuéu Isusa Krista, smatra kako se nalazi u
duhovno manjkavu stanju. On mora umrijeti svome dx
tadasnjem éivotu u Kristu i roditi se na nov éivot
Lore. Prije no “sto kandidat stigne promisliti, visi ga
dakon prvi put uvodi u prostorije lore. Zakoraovs“i
nekoliko puta, vis*i ga dakon zaustavlja vr“skom o”stra
predmeta koji priti”sce njegov nagi lijevi dio prsnoga
kosa. “Kako ovaj predmet tlao tvoje tijelo,” govori vi”si
dakon, “tako ga se treba“s spominjati ako bi se ikada
drznuo nedopu-
*steno otkriti tajne slobodnoga zidarstva.””
Kandidata se — i dalje s povezom na ocima -
dovodi do sredis*ta loze te mu se nalaze da klekne.
Od njega se trfii da ispovjedi svoju vjeru u postojanje
boéanstva. Ako kandidat ispovjedi svoju vjeru u
postojanje bilo kojega bozanstva, odgovara mu se
kako je njegova vjera uistinu dobro utemeljena.
Potom ga se uspravlja te on nastavlja svoje
masonsko putovanje po prostoriji loze, u pratnji
vis”ega dakona, dok se u podlozi recitira psa- lam.
Taj postupak vodenja kandidata povezanih ociju po
prostoriji loée naziva se “obilfienje” te nas podsje-
ca na Isusove rijeo: “Hodite dok innate svjetlost da
vas ne obuzme tama. Tko hodi u tami, ne zna kamo
ide” (Iv 12,35).
Kandidata se triput zaustavlja: na postajama nize-
ga nadzornika, vi”sega nadzornika i uvazenoga me”stra.
Kao i prethodno, svaki od ovih casnika pita kandidata
je Ii njegovo sudjelovanje plod slobodne volje i pristan-
ka. Buduéi da kandidat zapravo ne zna s”to ce se jos”
od njega trfiiti, ovo je pitanje zapravo nepravedno.
On redovito odgovara potvrdno. Ovo uzastopno
ispitivanje, koje od kandidata zahtijeva da pred
1
bracom izjavi kako je njegovo sudjelovanje
dragovoljno, stavlja ga u situaciju prihvacanja onoga
stp mu se upravo dogada.
MASONSKA TA}NOVITOST I OBMANA
Nakon *sto kandidat prode ispitivanje casnim, uvaze-

ni meitar upucuje viéega dakona da ga otprati natrag “na
Zapad” — Jednu stepenicu toério iza ñrtvenika. Uvazeni
me”star nadalje upuéuje viiega dakona da kandidata nano
pñstupiti Istoku “jednim uobiiajenim korakom
naprijed, dok mu stopala tvore km pravokutnika, a
tijelo uspravno stoji pred uvaienim me“strom na
Istoku”.'” Visi dakon nakon toga upuéuje kandidata da
zakoraéi lijevom nogom te prikljuo petu desne noge.
Nakon toga vfii dakon priopéu- je uvaienom mes”tru
kako je kandidat “u redu”.
Dok kandidat povezanih oéiju stoji pred ñrtvenikom,
uvazeni me*star ga obavje”séuje kako se od njega trazi po-
laganje svecane i obvezujuce zakletve. “Zakletva je
to sto su je svi prije tebe polozili”, kaze kandidatu,
uvjera- vajuéi ga pritom kako zakletva ne sadrzi nis”ta
“sto bi na bilo koji naéin proturjecilo ononie “sto
kandidat duguje Bogu, domovini, bliznjemu ili pak
samome sebi. Tesko da bi se moglo ustvrditi kako su
ove rijeo istinite budu- éi da uvaieni mes'tar nema
pojma kakva su kandidato- va vjerska uvjerenja (kako
to uglavnom biva). Uvazeni mes“tar potom pita
kandidata zeli li nastaviti. I opet, pod pritiskom
trenutka, veéina kandidata pristaje.
Kandidata se upuéuje da na toéno odreden nacin kle-
kne pred masonski zrtvenik, a svoje ruke u tocno odre-
denu stavu poloéi na Bibliju (ili rieku drugu svetu knji-
gu, vec prema uvjerenju), pri iemu lijevu ruku stavlja
is- pod knjige, a desnu iznad nje. Viéi dakon tada
izjavljuje uvazenom mes‘tru kako je kandidat ”u
ispravno stavu”. U tome trenutku uvaieni me*star
triput pokuca, silazi s podija i priblifiva se ñrtveniku.
Braca koja ne sudjeluju u primanju stupnja napus”taju
svoja sjedala sa strane te nacine dva paralelna reda
izmedu oltara i Istoka, okre- nutr jedni prenta
drugima. Kandidata se potom upuéuje da polozi
1
zakletve stupnja s”to ga prima tako sto ée po- navljati
rijeo za uvazenim meitrom.
MASOMSTVOBEZMASCE
Zakletve saveza
Za svaki od tri masonska stupnja traiena je
zakletva slicna. U svojoj biti slicne diljem svijeta, ove
zakletve od covjeka trañe cuvanje i za*stitu skrivenih
tajna masonstva, drzanje u tajnosti lozinka i
rukovanja, pridrzava- nje njegovih zakona i propisa te
odrzavanje pristrano- str i ljubavi prema braci
masonima i njihovoj rodbini, na taj naon “vjerno
suoblicujuci svoj zivot uéenjima Reda” (masonska
Biblija, str. 52).
Zbog toga sto nisu dostatno upoznati s kato1it3‹im
moralom, vecina vjernika koji pristupaju masonstvu u
tim zakletvama ne vidi nes*to spomo. Masonska Biblija
(str. 52) jasno opisuje zakletve kao “sveiano priznava-
nje pred Bogom istiriitosti izjava koje se daju, ukljucu-
juci kaznu njegovim pravednim gnjevom, u slucaju
nei- skrenosti, ili pak kao posljedica krfinja”. Treba
znati da je ovakva zakletva daleko stroza od obeéanji
iIi obiiriih prisega s*to ih neka druga bratstva nerijetko
trade jer ona zaziva Bozji zahvat, jednako u
svjedocenju izjave, kao i u ispunjenju njezinih
obeéanja. Buduéi da se sluzbeno zaziva Bozje
sudjelovanje, takva zakletva onoga koji je daje podlaie
bozanskome sudu, a u slucaju masonskih zakletava i
uvjetnome samoprokletstvu (kaznama o kojima ce
biti rgeci kasnije).
Primjerice, poéetak svake masonske zakletve
glasi ovako: “U prisutnosti Boga Svemogucega i ove
casne loze... sveiano i iskreno obecavam i prisezem.”
Nakon s*to su izgovorene te rijeéi, uvaierñ me“star, koji
vodi po-
lagarie zakletve, pritiiée kandidatove ruke, poloéene
na Biblije, kako bi ga uvjerio u svetu narav zakletve.
Nada- lje, svaka zakletva zavrs”ava sljedeéom
1
tipicnom zakli- njajuéom forrnulom: “Sve ovo
najsvecanije i najiskrenije obecavam i priseiem... tako
mi pomogao Bog, koji neka me u tome i utvrdi.”
MASONSKATAINOVNCGTTOBMANA
Prisege razliéitih bratstava, za razliku od toga, ne

za- zivlju Boga kako bi pomogao odrzati obeéanje (u
protivnome, naime, viie nije rijec o prisegama, vec o
zakletvama). Kao takve, prisege pojedinih bratstava
ne sluze se lormulama poput: “Tako mi pomogao Bog”
ili: “svecano prisezem pred Bogom Svemoguéim”.
Umjesto toga, polagatelj prisege prilikom obecanja
zaziva vlastito ime: “Dajem svoju rijei.”
Takve se prisege, dakle, obvezuju cam i dobrim
glasom onoga koji priseze. U tome se smislu
prisezate- lju sudi na temelju vlastite rijeéi te ga se
izriéito ne stavlja pred Beni sud. Sto se, pak, tice
onih koji bi radije dali obiénu izjavu negoli se zakleli
Bogu, masonska Bi- blija veli ovako (str. 24): “Davanje
izjave mjesto polaganja zakletve u slobodnome je
zidarstvu posvema nepri- hvaUjivo.”
Za razliku od masonskih zakletava, prisege drugih
bratstava obiéno se procitaju pojedincu prije no sto
se od njega zahfii da ih polozi. To se cini kako bi
kandidat bio u potpunosti svjestan onoga s“to obecava.
Slucaj je to i s prisezanjem na tajnost Kolumbovih
vitezova. U slobodnome se zidarstvu zakletve
kandidatu ne citaju unaprijed. Samo ga se uvjerava
kako se zakletva ne be naci u oprjeci ni s cime ”sto
duguje Bogu, domovini, bliinjemu ili pak njemu
samome te se od njega trfii neka rijeéi zakletve
ponavlja za ceremonijarom.
Masonska se zakletva od dopus“tenih zakletava na-
dalje razlikuje i po tome “sto je se polfie u tajnosti.
Pri- mjerice, javnom se zakletvom stupa u brak;
odvjetnici se javnom zakletvom obvezuju braniti
ustav te se svjedok obvezuje pred sudom govoriti
istinu o ozbiljnim pitanjima. Dok se prisege
bratstava uglavnom polaiu u tajnosti, dopuétene se
zakletve po1ai;u javno. Ake je njihov sadrzaj
ozbiljan i koristan zajednici, éto se In ima skrivati?
1
MASONSTVOBEZMASKE
Upravo je masonska zakletva ili “obveza” ta po ko-

joj se postaje slobodnim zidarom. Kada kandidat
pre- uzme navedenu obvezu, svecano se vezuje uz
slobodno zidarstvo i preuzima odredene dNnosti
koje traju do kraja njegova zivota. Tijekom ceremonija
otvaranja i za- tvaranja svakoga sastanka lobe uvañeni
mes*tar dvaput postavlja pitanje viiemu nadzomiku:
‘Sto te éini masonom?”, a ovaj odgovara: “Moja
obveza.”
Kandidat izriie viie obecanjfi sebedarja slobodnome
zidarstvu i svojoj braci, obvezujuci se zakletvom te pod
prijetnjom stras*ne smrti. Kazne predvidene redom za
iegrta, pomoénika i media, glase ovako:
“Neka mi se prereie grkljan, iiiupa jezik, a

hjelo zakopa u morski pijesak za oseke, ondje gdje se
plima i oseka izmjenjuju dvaput u dvadeset i ivtiri
sata, ako ikada svjesno ili namjemo prekr§im ovu
moju svecane iegrtsku Obvezu. Tako mi pomogao
Bog, koji neka me u fume i utvrdE”
(Nevada Ritual, 19)
“Neka mi se raspore grudi, neka mi se i”scupa

srce i postavi na najvis”i vrh hrama, kako bi ga
ondje proédrli leteéi lNinari, ako ikada svjesno
prekriiim ovu moju pomoéniJu Obvezu. Tako mi
pomogao Bog koji neka me u tone i utvrdi.”
(Wisconsin Multiple Letter Cipher, 79)
“Neka mi se tijelo rascijepa na pola, neka mi

se izvadi unoba i izgori u pepeo, a pepeo raspe
po cetiri vjetra nebeska, icako viie ne bi bilo
spomena na tako bijednu hulju kao sto sm ja,
ako ikada svjesno prekrs*im ovu moju mes”tarsku
Obvezu. Tako mi pomogao Bog, koji neka me u
tome i utvrdi.”
(Wisconsin Multiple Letter Cipher, 114)
MASONSKATAJNOVITOST I OBMANA
Kada se iiz neku zakletvu veée kazna, bila ona

stvarna iIi simboliéna, ona je poznata kao
samoprokletstvo." “Zakletva slobodnoga zidara”,
objasnjava Mackey, “znaci jednostavno kako je —
prekrs“i li svoju zakletvu ili pak iznevjeri povjerenje —
zasluzio takvu kaznu te bi, ako bi ga snfila, bila
ispravna i pravedna.”'^ Mason se, u biti, kune:
“Neka sam proklet!” Nadalje, buduci da se zaklinje
Bogu, a ne ljudima, Mackey objasnjava kako kaznu
samoprokletstva “treba izvrsiti Bog, a ne ljudi”.'^ Zbog
toga Claudy kaznu opisuje kao “gnjev oskvrnuta Boga.
Strahotu grijeha od kojega nema gorega”.”
Masoni ne mogu braniti ove zakletve, a da ne upad-
nu u nelogjcnost. Hi zakletve istinski podrazumijevaju
ono s'to kañu ili pak ne. Ako podrazumijevaju, onda se
mason zaklinje kako ce zasluziti smrtnu kaznu ako ot-
krije trivijalne tajne bratstva ili se iznevjeri kodeksu mo-
ralnoga ponaiarija koji mu nije bio unaprijed
objas”njen. Ako li, pak, ne znaée ono s“to kaiu, onda
mason zapravo bogohuli te tako postaje podlozan
sudu Bozjemu.
Brojni masoni pokusavaju brarljti zakletve
tvrdeéi kako ih ne valja uzimati ozbiljno. No, to je
upravo jedan od dokaza njihove nemoralnosti. Da ne
bi bila sve- togrdna, zakletva dana Bogu mora biti
shvacena ozbiljno. Kada zakletvu i samoprokletstvo
razmotrite unutar okr a loée, gdje ih polazu odrasli
m arci, polaiu- éi ruke na Bibliju, pred irtvenikom, u
okviru svecanoga vjerskog obreda, te”sko je shvatiti
kako bi bilo koji krs*canin takvu zakletvu shvatio
ikako drukéije doli ozbiljno. Cinjenica éto masoni tvrde
kako njihove obrede ne treba uzimati ozbiljno nuñrlo
upucuje na to kako se ni moral ni bogobojaznost,
kojima navodno tel, jednako tako ne mogu ozbiljno
shvatiti.
1
Sveto pismo jasno ka2e kako je pred Bogom polaga-
nje zakletava vrlo ozbiljna stvar. Isus je kazao: “Ne ku-
nite se nikako! Ni nebom jer je prijestolje Bone. Ni ze-
1
MASONSTVO BEZ MASKE
mljom jer je podno2je njegovim nogama. Ni Jeruzale-

mom jer grad je kralja velikoga! Ni svojom se glavom
ne zaklinji jer ni jedne vlasi ne moze*s ucinih bijelom ili
cr- nom. Vasa rijec neka bude: ’Da, da — ne, ne!’ Sto je
vi”se od toga, od Zloga je” (Mt 5,34-37; usp. Jak
5,12). Isus je pritom mislio kako krfiani trebaju biti
tako iskreni te inn ljudi mognu vjerovati i bez
zakletve. To ne znaci kako je kr anima zabranjeno
polagati zakletve. rod odredenim okolnostima zakletva
moze biti opravdana te predstavljati krjepostan éin.
No, njezin sadrñaj mora biti iznimno ozbiljan
(primjerice, u sakrmentu :ienidbe ili pravosudnome
svjedoienju). Svetost Bozjega imena trfii da se na njega
ne pozivamo zbog sitnih stvari (usp. KKC 2155). Ako je
posrijedi neka sitnica, onaj koji se za-
klinje spominje Boéje ime uzalud (usp. KKC 2150).
Ni jedna razumna osoba ne bi ustvrdila kako éuva-
nje lozinki Bosz, /añn i Tufiaf-Xejin opravdava svecane
zakletvu kojom se na sebe svraéaju samoprokletstvo
i Boñji sud. Usporedio bih to s obitelji koja pomno
cuva odredene tajne recepte sto ih je prirnila od pros“lih
nara-
*staja. Te“sko mozemo zamisliti oca obitelji kako svecano
okuplja djecu oko kuhinjskoga stola, stavlja inn povez
na oii te od njih zahtijeva da se zakunu na Biblije
kako ce radije dopustiti da inn se probodti oéi do
sanioga sredis‘ta trostrukom ostricom, da inn se
odere koña sa stopala i natjera ih se da hodaju po
vrucemu pijesku golih obala Crvenoga mora, sve dok
inn zarko sunce ne iza- zove najgori oblik suncanice,
negoli ”sto be recept otkriti nekome izvan obitelji. No,
upravo je to kazna povezana sa zakletvom sto je
kr“scani polaiu na Kur'an prilikom inicijacije u
masonski red Shrine!
Druga Bozja zapovijed zabranjuje takve krive za-
1
kletve, kao i svako nedoliéno spominjanje Bozjega ime-
na (usp. KKC 2150}. Jer je Boéje ime sveto i jedinsweno,
suzdrzati se od krive zakletve duznost je spram Boga
1
msxAiA;movnomioBuAmA
(usp. KKC 2143; 2151). “Bog, kao Stvoritelj i Gospodin,

mjerilo je svake istine. Ljudska je rijec u skladu s Bogom
ili u oprjeci s njime, koji je Istina sama. Kad je istinita
i zakonita, zakletva iznosi na vidjelo odnos ljudske
rijeci prema Bozjoj istini. Kriva zakletva poziva Boga
da bude svjedok lazi” (KKC 2151).
Mason moée tvrditi kako zakletva nije ni Irina ni tri-
vijalna, poradi visokih moralnih norma na oje se
obdr- zavanje kandidat obvezuje. Time se, medutim,
ne objasnjava zas”to bi za krs”canina ikada bilo
prihvatljivo zakle- ti se kako be se pridrzavati kodeksa
ponas“anja koji mu prethodno nije razlozen. Mason se,
medu ostalim, zaklinje kako ne ée ulaziti u
nedopus*tene spolne odnose sa éenom, majkom,
sestrom ili kceri drugoga masona jer ce ga se u
protivnome presjeci napola. No, Gospodin je vec
osudio preljub i izvanbracne spolne odnose. Ako Crkva
ne traii takve jezovite zakletve, ni slobodno ih zidarstvo
nema razloga zahtijevati.
Mason se, nadalje — pod prijetnjorn iste kazne —
zaklinje kako ne ce svjesno prevariti, os*tetiti ni nauditi
me- starskoj lozi, ni bratu masonu, niti ce — osim u
samoo- brani — udariti brata masona. Budum da rtas
Bozji zakoni vec obvezuju ljubiti jedni druge —
ukljucujuéi tu i nate neprijatelje — kao sebe same,
polaganje takvih morbidnih zakletava nepotrebno je i
iz1is*no je spominjanje Bozjega imena. Osim s“to su
takve zakletve beskorisne, one ujedno od onoga tko
ih polaie zahtijevaju postavljanje svoje masonske
brake i njihove rodbine na posebno mjesto te
davanje prednosti njima pred nemasoni- ma. Takvo
je ponaianje nemoralno, cak i kada nije vezano uz
zakletvu.
Kada im se spomene neprikladan sadrzaj
zakletava, masoni obicno prebacuju tezis*te
1
rasprave tvrdeci kako su uz njih vezane kazne samo
simboliirte. Obié- no pritom ne spominju sto one
simboliziraju, no to sva-
1
kako mora biti mucenje i sakaéenje, ukoliko same
kazne, a time i zakletve, nisu obicna laz. Njihovo
pobijanje jednako tako ne objasnjava radi éega je
zakletva uopce potrebna, kao éto i ne objasnjava
zbog éega se kandidat kune na kazne koje nikada
ne ce biti izvrsene. No, cak i ako su kazne tek
simbolime, svejedno time nisu moralno opravdane.
Ni jedan uljudeni sustav vlasti ne bi tolerirao ubojstvo
ili sakacenje jednoga od svojih pripadnika poradi
toga éto je nekome tko nije clan bratstva odao lozinke.
Kazna nije prilagodena zloonu. Stoviée, od kandidata
se trazi polaganje zakletava “bez ikakva oklijevanja,
pridrzaja ili potajne rastresenosti”. Teéko je shvatiti na
koji se nacin kandidatu tako pomaée u razlikovanju
simbolicnoga od nesimboliénoga.
Pridruéivanje takvih simboliériih kazna zakletvama
na neki nafiin upuéuje na to da su duhovne i
moralne obveze éto ih Loéa namece svojim
pripadnicima teée od onih éto ih Crkva nalafi svojim
vjernicima. No, Krist od svojih uienika nije traéio
nikakve zakletve koje bi po- drazumijevale
samoproklinjanje. Krécartin koji je ujedno i mason
mogao bi se stoga zapitati zaéto se takve izo- paéene
zakletve nisu zahtijevale prigodom njegova kr- étenja
u ime Presvetoga Trojstva ili pak peiacenja Du- horn
Svetim u sakramentu svete potvrde. Mogao bi na-
dalje porazmisliti zbog éega oni cije je poslanje prive-
str ljude k Bogu ne izricu takva samoproklinjanja pri-
godom svojega zaredenja za sve enicku sluébu. Kr
a- nin takva krvava svetogrda ne bi oéekivao cuti cak
ni na parkiraliétu ispred crkve, a kamoli u samoj
crkvi.
6injenica kako se te slikovite kazne zaklinju na Bi-
bliju, pa makar bile i samo simboliéne, ukazuju na ma-
njak poitovanja prema Gospodinu te su ravne huli (usp.
1
KKC 2149), éto predstavlja teéki grijeh (usp. KKC 2148,
1369). One kr anina tjeraju da se zakune kako ce biti
vrijedan skmavljenja hrama Duha Svetoga, i to na isto
1
MASONSKA TAJNOVITOST I OBMANA
ono Sveto pismo sto ga je sâm Duh Sveti nadahnuo (usp.

4 Kor 6,19). Masoni navodno, kada polazu te zakletve,
nemaju namjeru ruziti Bone ime, no Crkva nas uéi
kako je hula teski grijeh, neovisno o okolnostima i
nakanama (usp. KKC 1756, 1856).
Nazivanje ovih kazna simbolicnima ne znaci kako
ih se ne uzima ozbiljno. Loéa neprestano svoje pripad-
nike podsjeca na simbolime kazne zakletava ’sto su ih
polozili. U razliéitim trenutcima masonskoga obreda,
kao i svaki put kada se mason obrati uvaienom mestru
u otvorenoj loéi, mora uiiriiti dva znaka koja upuéuju
na njegovu masonsku zakletvu, jedan za drugim. Jedan,
koji se zove “doliéni oprez”, odnosi se na polozaj u ko-
jemu su njegove ruke bile polozene na Bibliju (ili neku
drugu knjigu ko}a mu je sveta) dok je polagao
zakletvu. Drugi, koji se zove “znak”, gesta je
samosakacerja koja simbolizira kaznu masonskih
zakletava.
Gesta dolimoga opreza masonskoga iegrta izvodi
se simulacijom lijeve ruke kako pridrzava Biblije i de-
sne koja poéiva na njoj. Dolicni oprez pomocriika izvo-
di se gradenjem kako je desna ruka na Bibliji dok
lije- va ruka tvori pravi kut pod devedeset stupnjeva.
Dolic- ni oprez masonskoga me”stra izvodi se
simulacijom obje ruke kako poiivaju na Bibliji.
Navedeni pokreti predstavljaju poloéaj ruku za
vrijeme polaganja zakletve te masona podsjecaju na
svetost njegove obveze spram slobodnoga
zidarstva.
Znak figrta odnosi w na rezanje grkljana, sto ga
mason simbolizira pokretom desne ruke, dlana poloée-
na prema dolje, slijeva nadesno dué vrata. Znak pomoc-
nika odnosi se na razdiranje lijevoga dijela grudi, kako
bi se iséupalo srce. Mason to simbolizira pokrecuci de-
snu ruku u obliku kandze preko grudi, slijeva
nadesno. Znak mestra odnosi se na cijepanje tijela na
dva dijela, kako bi se izvadila utroba. Mason to
simbolizira pokre-
1
MASONSTVOBEZMASKE
éucl desnu ruku duz éeluca, dlaria poloéena prema do-

lje, slijeva nadesno. Navedeni znakovi, koji se cine pri-
godom svakoga redovnog rnasonskog sastanka, podsje-
éaju braéu na obvezujuéu narav njihovih zakletava.
Krvava narav masonskih kazna takoder potvrdu-
je kako zakletve imaju snagu saveza. Davanjern obeca-
nja sklapa se ugovor, dok se savez sklapa iskljucivo za-
kletvom. Stoga savez predstavlja svetu vezu medusob-
na zajednis*tva (“Ja sam tvoj/tvoja, a ti moj/moja.”)." Oni
koji su kNteni u Kristu trebali bi dobro poznavati rijec
saves. Utjelovivéi se i polo vsi ñivot za na*se grijehe,
Isus je uspostavio novi, vjeéni savez u svojoj krvi,
sjedinivs'i covjecanstvo s Bogom po Crkvi, svojoj
ljubljenoj zaruc- nici (usp. KKC 1612, 1621).
“Masonski" se “savez" pecati krvavom kaznom za-
kletve (usp. masonska Biblija, str. 38). Krv — bila ona
stvarna ili pak simbolicna — uvijek se smatrala neéim s*to
savez cini vfiecim. Radi toga Loza od kandidata trazi
da svoje zakletve polozi na masonskome zrtveniku. Iti-
Jec zrtvenik u Svetome se pismu javlja preko pet stotina
puta, redovito oznaiavajuci mjesto na kojemu se prinose
zrtve Bogu. Kako nam govori masonska Biblija (str.
32), i masonski je zrtvenik "mjesto prino”senja zrtve".
Kada kandidat polozi zakletvu na tome zrtveniLu, on
zrtvu- je svoja dotadas“nja vjerska uvjerenja u korist
nove religije koja se zove slobodno zidarstvo. Krvava
narav kazna pecati masonski savez kojime je on sada
vezan. Pri- grlio je novu obitelj te ga se prvi put naziva
“bratom". Odmah nakon krvave zakletve uvaieni
mes”tar upuéu- je vis”ega dakona rijecirna: “Makni
uze za vucu s naga broth jer je sada s nama povezan
sn irtijom sponom” (naglasak kurzivom je dodan)."
Novoustoli rni je mason svetom venom sjedinjen ne
samo sa svojom masonskom bracom, vec i s naukom
1
slobodnoga zidarstva. Ta
1
MASONSKA TAJNOVITOST I OBMnNA
se neraskidiva veza zove “mistiénom svezom” (mason-

ska Biblija, str. 51).
Pojam svete i neraskidive sveze medu ljudima, koja
nije utemeljena u sakramentalnome fivotu Crkve, vec u
opcenitim ucenjima Loze, protivi se Bozjemu vjecnom
planu u Isusu Kristu. Putem Kristove zrtve Bog je
sve ljude sabrao u Duhu (usp. Dj 10,35; 1 Kor 11,25).
Duh biva izliven po krs”tenju, cime Bog sve kNcane
cini bracom u njegovu Sinu Isusu Kristu. Dar
krs”tenja tvori temelj zajedni‘stva medu svim
krs*canima ie sakramental- nu svezu jedinstva koja
postoji medu svima koji su po njemu rodeni nanovo
(usp. KKC 1271). Krs*tenje nadalje kNcane pecati
neizbrisivim duhovnim znakom pripadnosti Kristu,
kojim su posveceni za kr*scansko bogo- s”tovlje (usp.
KKC 1272—1273). Bez toga dara bozanskoga
posinjenja u Kristu masonski izrazi “Bozje ocinstvo” i
“bratstvo ljudi” nisu drugo doli krivovjerje.
Braca smo, dakle, ne po naravi, vec po
milosnome dam po kojemu imamo dionis”tvo u
éivotu Krista (usp. KKC 654). To se bratstvo u
potpunosti ostvaruje u slav- lju svete euharistije koja
sve vjernike sjedinjuje u jedno tijelo — Crkvu (usp.
KKC 1396). Bas” kao s”to su katolici sjedinjeni s
Bogom po predragocjenoj krvi Kristovoj koja se
prinosi u euluristiji, masoni su u masonsko bratstvo
povezani po simboliénoj krvi s”to je prinose u svojim
zakletvama.
Bratstvo onih koji su poloéili masonsku zakletve
tako se priLazuje kao sveza jedinstva koja nadilazi onu
s*to je dijele svi koji su krs*teni u Kristu. Bilo da su
kr- s”cani ili hindusi, budisti ili éidovi, svi povezani
masonskim zakletvama braca su pod Velikim
Arhitektom Sve- mira. Istodobno, ljudi koji nisu
inicirani u tajne Loze, bili out krs”cani ili ne, smatraju
1
se “profanima”. Stoga krscanin koji je ujedno i mason,
ako éeli ostati vjeran svojoj masonskoj zakletvi, svoju
neiniciranu krs*cansku bra-
1
MASONSTVOBEZMASKE
cu mora smatrati strancima. Te zakletve nadalje stvara-

ju zid izmedu krs”canina koji pripada masonstvu i nje-
gove supruge. Iako su po sakramente zenidbe
postali jedno tijelo u Kristu, mason nikakva ezoterijska
znanja ne smije otkrivati svojoj supruzi jer bi u
protivnome za- sluiio smrt.
Kriéani koji su polos li te nevaljane zakletve cesto
se pitaju kako ih se osloboditi. Jos od starozavjetnih
vremena smatra se kako prenagljene zakletve (bile
one dobre iIi los*e) valja ispovjediti, a grijeh okajati,
kako bi se obnovilo zajednis“tvo s Bogom (usp. Lev 5,4—
6). Katolici koji su polozili masonsku zakletve trebaju je
se odreéi u sakramente pomirenja (usp. lv 20,21—23).
Unatoc milosrdu Boéjemu, koje raskajane grjes”nike
oslobada tih zakletava, u masonskoj Bibliji (str. 29)
stoji kako “éovjek more prekinuti veze s masonskom
lozom, ali je za masona koji je iskreno i razumno
prihvatio obrede slobodnoga zidarstva apsolutno
nemoguce odbaciti svoje masonske obveze”.
Prosvjetljenje
Nakonpolaganjazakletveuva2enimestarpitakan-
didata *sto ieli najvise od svega. Visi dakon s*apce kan-
didatu odgovor u uho: "Svjetlost." Nakon s*to kandidat
odgovori, ceremonijar izjavljuje lot kako be sada novo-
primljena brata izvesti "iz tame u svjetlost". Sva
braca tada izvedu gestu doliéna opreza dok uvazeni
mes*tar
izgovara tri prva retka Svetoga p i s m uz jedan znaca-
—a
jan dodatak:
”Upoéetkusvori Bogneboizemlu.Zemlabi-
1
jaâpusta i prazna;tamase prosñraa nad bezda-
nom,iDuhBozilebdojenad vodama.
IreceBog:
1
MASONSKA TAJNOVfTO8T I OBMANA
‘Neka bude svjetlost!’ I bi svjetlost. U poniznu spo-

mena toga velicanstvena dogadaja, ja sada mason-
ski kazem: ‘Neka bude svjetlost.”"’
U tome trenutku vis”i dakon kandidatu uklanja pm

vez s oéiju. Braca jednoglasno glasno zapljes*éu te potom
ucine znak. Novoustoliéeni mason otkriva kako kleéi
na masonskome zrtveniku, ruku polozenih na Svezak
svetoga zakona, zajedno s kutomjerom i s*estarom,
"velikim svjetlima masonstva". Prostorija loée je
tamna. Jedina svjetlost dolazi od tri svijece koje gore
na juñnoj strani masonskoga ñrtvenika. One se
nazivaju trima "manjim svje8ima" masonstva. Segrt
vidi bracu iz loze poredanu u dva reda pred
Uvenikom, kako stoje jedni nasuprot drugima i
gledaju u njega.
Uvañeni mestar se pribliñava ñrtveniku i objamjava
bratu skrivene tajne velikih i malih svjetala:
“Tri su Velika svjetla: Biblija [ako je kandidat kr-

“séanin], Kutomjer i Sestar. Biblija [ili
1 treba upravljati i rukovoditi naum vjerom;

Kuto- mjer treba ispravnima uiiniti ma djela, a
fistar nas
opiaHizadrzaiudo1oj»mvezunasasim1udi
ma,aposebnosasvakñnbraommasonom.
Tri su Manja svjetla tri zapaljene vo”stane svrjeée
smje*stene u obliku trokuta, ”sto predstavljaju sunce,
mjesec i Me”stra loze jer, kako sunce vlada danju, a
mjesec upravlja noéu, tako i Uvazeni mes“tar treba
s jednak m pravilnos”cu nastojati vladati i
upravljati
svOjOm lOZOm.”2'
1
Nakon ovih objas*njenja ponovno se pale wjetla u
prostoriji lobe, a braca se vraéaju na svoja mjesta,
osim kandidata i viiega dakona, koji stoji iza njega.
Uvañe- ni mes”tar, nakon *sto se vratio na svoje mjesto
na Istoku,
1
MASONSKA TA)NOVITOSf I OBMANA
svakog Covjeka" (Iv 1,9), kr”stenik tako prosvijetljen (Heb

10,32) postaje ’sinom svjetlosti’ (1 Sol 5,5), i sam ’svje-
tlost’ (Ef 5,8)“ (KKC 1216).
Naéin na koji se Crkva sluzi rijeéima “sin
svjetlosti” ne opisuje dosizanje nekakva subjektivna
duhovna prosvjetljenja, vec naé status posinjenih
sinova Boéjih koji su postali zajedriicari boéanske
naravi, udovi Kristovi, subas*tinici s njime ie hrmovi
Duha Svetoga (usp. KKC 1265, 2782). Po kcitenju, koje
je kr§canska “kupelj prosvjetljenja” (usp. KKC 1216),
krs*canin postaje ud Tije- la Kristova (usp. KKC
1267j. Kao takav, tenik vis”e
ne pripada sebi, vec onome koji je za nas umro i
uskrsnuo (usp. KKC 1269). Lot tvrdi kako u
masonskoj inicijaciji svoje pripadriike izvodi iz tame u
svjetlost, pretvaraju- ci ih u sinove svjetlosti. Ona,
medutim, pritom zanemaruje jedino “Svjetlo istinsko
koje prosvjetljuje svakog covjeka”, Isusa Krista,
“svjetlost svijeta” (lv 1,9; 8,12; 9,5). Nakon éto je éegrt
prosvijetljen, upuéuje ga se da ustane te riiñega i
viiega nadzornika pozdravi gestom doliénoga opreza i
znakom. Ucinivs*i to, s”egrt prima do- datnu pouku p
masonskoj pregaéi i masonskoj ljubavi.
Uzvifini mestar potom nalaN da se bratu vrati rJegova
odje'éa te da ga se vrati u loéu, radi daljnje pouke.
Upozorenja
Novoga se masona potom poucava o posvemas”njoj

potrebi tajenja masonskoga nauka od neiniciranih. On
“mora biti suzdr;zan u svemu éto se odnosi na ezoterij-
ska pitanja masonstva” (masonska Biblija, str. 28).
Segrt se zaklinje kako nikada ne ce
1
“ni“sta pisati, razlagati, tiskati, slikati, pecahti, bo-
jati, rtijansfrati, rezati, rezbariti, oznacavati ili gravi-
1
MASONSTVO BEZ MASEE
rati na bilo s“to pokretno ili nepokretno, time bi i

naj- manja rijec, slog, slovo ili znak postali citki ili
neiitki meni samome ili drugome, a cime bi po
mojoj nedo- stojnosti tajne slobodnoga zidarstva
mogle biti nezakonito steiene”."
Valja zamijetiti kako se ovaj nadasve sveiani za-

htjev neprestano krs*i. Velike loze obiéno tiskaju
masonske obrednike i stavljaju ih na raspolaganje
svojim po- dricinim loéama kako bi ih braéa mogla
nauéiti. Dobar je dio obrednika napisan svima
razumljivim engleskim jezikom. Ezoterijske pouke,
kao s“to su lozinke i zakletve, mogu biti tiskane u
obliku ”sifri koje — uz poneéto prou- caxanja —
takoder postaju svima razumljive. Tako sve te
nebrojene zabrane nemaju druge svrhe doli da inicirano-
me obznane tajnu narav nauka Loze. Navedene “tajne” —
kaée se novome masonu — “razlikuju te od ostatka zajed-
nice te oznaéavaju tvoju vaznost pred masonima”.“
Masonu se takoder kaée kako bi se trebao vjezbati u
krjepostima umjerenosti i jakosti, ne kako bi rastao u
sve- tosti, veé kako bi se uéinio kadrim iuvati tajne
masonstva:
“[Po umjerenosti] te se uéi izbjegavati

prekomjer- nost, odnosno s§ecanje bilo kakvih
neurednih ili zlih navlka éije bi te upraznjavanje
moglo dovesti do otkrivanja nekih od dragocjenih
tajna éto st ih obeéao éuvati i nikada ne otkriti, a
koje bi te uéinilo predmetom prijezira i mrJje
svih vrlih masona, pa i prima- teljem kame koja
proizlazi iz tvoje Obveze: rezanja grkljana, éupanja
jezika i zakapanja tvoga tijela u pijesak morski o
oseci, ondje gdje se plima i oseka izmjenjuju
dvaput unutar dvadeset i éetiri sata.”"'
1
Svaki mason mora steéi jakost “kao zas“titu i
obranu od svakoga nezakonita napada koji bi mogao
biti iz-
1
MASONSKA TA{NOVITOST I OBMANA
vr”sen nasiljem ili na koji drugi nacin, u cilju izvlacenja

od njega onih dragocjenih tajna koje su mu tako sve-
cano povjerene”.°^ Masonska Biblija masonu kaie jos i
ovo: “Pazit ce's na svoje rijeii i svoje dréanje kako ni naj-
prorticljiviji stranac ne bi uspio saznati ni otkriti ono s”to
nije namijenjeno njegovu nasljedovanju.” Zanemariva-
nje ove duznosti “postaje gnjiisni zloéin” (str. 37).
Slobodno se zidarstvo brine i za javni dojm te ma-
sona u via navrata upuéuje da ne kalja ugled
organizacije. Masone se tako upucuje da izbjegavaju
rasprave s onima koji se protive toj ustanovi: “Neka te tvoja
rev-
nost za ustanovu ne dovede do rasprave s onima koji
je, zbog svoga neznanja, ismijavaju.”'^ Kada se
susretnu s “neprijateljima masonstva”, braéu se
podsjeca kako inn valja prakticirati krjeposti
“s”utljivosti i opreza”.* “Ne svadajmo se, ne
raspravljajmo niti ulazimo u diskusiju oko ie teme
protumasonstva”, podsjeca braéu Alphon- se Cerza.
“Obdrzavajmo diskretnu sutnju. 2’ No, brojni revni
masoni zanemaruju ove poticaje te iudasve agre- sivno
i javno brane Loéu.
Glede mogucega clanstva, masone se poucava da
budu pozomi pri procjeni potencijalnih novih clanova:
“Ako medu svojim poznanicima sretnete oso-

bu koja tali biti irticirana u masonstvo, budite
osobito pozorni da je ne potiiete, osim ako niste
uvjere- ni kako ce se pokoriti nasim pravilima...
kako bi cast, slava i reputacija lnstitucije bili évrsto
utemeljeni, a ci- jeli svijet bio uvjeren u njezin
pozitivan utjeraj.”^
OdNavanje tajnosti nauka i praksa slobodnoga

zidarstva drier se jednom od kljuinih masonskih
postavaka, bitnim elementom ove Umjetnosti. Pike
masonsku tajnovitost naziva “neophodnom za
masona svakoga stupnja”.^ Masonska Biblija
masone upuéuje da
1
IUASDNSTVOBEZMASKE
kainjavaju uljeze. Taj se izraz “osobito koristi za onoga

koji prisluskuje... osobu kcja na prikriven naéin ñudi za
tajnama i prednostima slobodnoga zidarstva te je —kada
je se otkrije — valja strogo kazniti” (str. 26).
Naglasak masonstva na tajnmti njegovih ucmja i prak-
sa u iva nakl t medu rjegovim pripadnik Stvari
kcje su tajnovite rierijetlo se drze privla nfjima ili pak vr-
jednijirna od onih koje to nisu. No, nakon kratka promi-
éljanja, mason mora priznati kako muje Loéa pruzila malo
Ingrid vri}ednoga, osobito kada je rijeé o duhovnim i mo-
kao neke nove prijatelje, ali nema ve6ega uvida u otajstvo

Boga i bozanske istine za kojima slobodno zidarstvo tvrdi
da traga. Naprotiv, krééartin koji postaje mason biva
dove- duu konfuzf)u vjerskim relativizmom Low.
Zahtjev slobodnoga zidarstva za tajnovitoiéu nema
zapravo drugoga cilja doli javnost dréati u neznanju
glede njegova vjerskoga nauka. Stavljajuci naglasak ria
tajnost, Loéa se nada kako ce svoje pripadnike
uvjeriti da su primili posebna zr»mja te je njihova
duznost za- driati ih u tajnosti. Kada bi slobodno
zidarstvo obzna- nilo svoje obrede i nauk, njegova
tvrdnja kako je rijei o “obifnu” bratstvu ozbiljno bi
dosta u pitanje te bi zamolbe za poimanje u clanstvo
gotovo presuiile.
Kao sto smo pokazali u ovome poglavlju, s1obc<lno
zidarstvo svoje pripadnike upu ije u naéin zivota
obavijen tajnoécu i mistikom, koji se uvelike
razlikuje od svega s”to pronalazimo u kr*séartskoj
duhovnosti. Ako u obzir uzmemo polaganje morbidnih
zakletava, upozo- ravanje na iuvanje u tajnosti te
suoiavanje s mogu‹ m obescas*éenjem zbog povrjede
masonske lojalnosti, nije nikakvo cudo éto su brojni
masoni neskloni dovodiLi u pitanje uienja Loée, a
kamoli napustiti slobodno zidarstvo. Medutim,
1
Boijom miIo§éu sve viie i v*e ljudi svake godine
napu§ta masonstvo.
1
6.
JE LI SLOBODNO ZIDARSTVO RELIGIJA?
Nakon sto smo prouéili razliéita masonska uéenja i

prakse, mozemo sa sigurno§éu ustvrditi kako je slobodno
zidarstvo vjerska ustanova. Mackey to izravno potvrduje:
“Svako istinsko slobodno zidarstvo teéi k religi-

ji. (...) Pogledajte njegove drevne postavke, uzvi”sene
obrede, duboku simboliku i alegorije — sve to upu-
éuje na vjersku doktrine, nalaée obdréavanje
vjere te poucava vjerske istine: ta tko bi mogao
zanijekati kako je rijeé o izrazito vjerskoj
Ustanovi?”'
U masonskome obredniku stoji kako je

masonstvo “toliko isprepleteno s religijom te nas
obvezuje davati razumnu éast Bozanstva, s“to je
istodobno i ma duznost i na”sa radosf”.2 Pa ipak,
dok veéina americkih masona priznaje vjersku narav
Loée, uporno nijeéu kako je slobodno zidarstvo religija.
Henry Wilson Coil, vrhun- ski teoreticar suvremenoga
masonstva, ovako komentira tu nedosljednost:
“Neki pokuiavaju izbjeéi ovo pitanje tvrdeéi

kako slobodno zidarstvo nije religija, vec samo trna
vjerska obiljezja, vjerujuci — Uni se— kako ova
jezicna fi- nesa tvori nekakvu temeljnu razliku. Bilo
bi jednako smisleno reéi kako éovjek nema uma,
veé je samo uman, ili pak nema casti, vec je castan.
Nerijetko po- navljana sintagma: ’slobodno
zidarstvo nije religija‘... dovedena je u pitanje kao
1
besmislena ”sto — éini se — doista i jest slucaj.”’
1
MASONSTVO BEZ MASEE
Religiju se obicno odreduje kao vjerovanje u nadna-

ravnu silu koju valja sluéati i iastiti kao Stvoritelja
svemira, s“to se iskazuje putem obreda. Da bismo
odgovori- li na pitanje je li slobodno zidarstvo religija
ili ne, sazmi- mo neka od obilje a masonstva sto smo
ih do sada proucili. Slobodno zidarstvo posjeduje
vlastite
• vjerske doktrine (besmrtnost dus“e,- uskrsnuca fiyefa)

• obrede koji tumace navedene doktrine (I:-Iiramska
legenda; qredavanJe pregfie)
• molitve (uz slGenje posebnom terminologijom, kao
s“to je "tako neka bude")
• imena i simbole za Boga (Veliki Arhitekt 5vemira;
slovo G; Soeoidece oko)
• imena i simbole za nebo (nebeska leda na uisinatna,-
baldahin u oblacima j
• soteriologiju (cistsa zioota i ponafsanja potrebni da bi
se prispjelo u nebo)
• pogrebne obrede (moliti›e; polaganJe preface i ba$re-
• oltar (oprema lobe; izlaganje vjerskih spisa; zakletve

koje se tit polako)
• saveze (zakletve s uojetnim samoprokletstiiima)
• kapelana (ñmsnikn pfat e lobe odgo cma za masonski
• odore lpregaii; biJeIe rul«mi‹e,- na!cit, ok‹nratniLe, hire)

• mjesta sastajanja (lobe, s“to ih se naziva i hramoiiima)
• posvetne obrede loza ‹molitva; izlijei›anJe ulja po â-
tnuu S Jeueroistocnome kmtu)
• glazbu (orgufjña ili solista koji glnzbomprate odrede-
ne dijelove obreda)
• kalendar (A. L. 6006. — "Anno Lucie" - naspram A.
D. 2006. — “Anno Domini”j
• blagdane (svetoga Iratia Krstitelja 24. lipnJa; so. lva-
1
na Evandefisfo 27. prosinca)
1
JE II SLOBODNO ZIDARSâ’VO RELIGIJA?
• masonske autoritete koji tvrde kako je rijeé o re1i-

giji (knJige Rio ih preporucaju VeliLe loñej.
U svjetlu ovih obiljezja razmasamo Coilovo pitanje

i zakljucak:
”Pouéava li slobodno zidarstvo i ustraje li trajno

na odredena vjerovanju, naielu i dogmi? Odlikuju li
se sastanci prakticiranjem obredfi i ceremonija u koji-
ma i po kojima se njegovo vjerovanje, naielo i
dogma prikazuju mitovima, simbolima i
alegorijama? Kada slobodno zidarstvo ne bi bilo
religija, s*to bi bilo potrebno da njome postane? BE
nis”ta; nis*ta ne bi trebalo dodati osim povecati
ono s*to je vec tu.”*
Na temelju vlastitih obreda, praksa i glasnogovomi-

kfi, slobodno je zidarstvo — objektivno govoreci — religi-
ja.’ Po rijeoma Alberta Pikea: “Svaka je masonska
loza vjerski hram dok njezina ucenja tvore vjersku
pouku.”* Masonstvo je, zapravo, formalnija i
strukturiranija religija od brojnih organizacija koje
sebe nazivlju religijama, ukljucujuci i brojne
nedenominacijske kr”scanske crkve, adventizam
sedmoga dana, unitarijanizam, budi- zam i
hinduizam. Slobodno se zidarstvo nadalje smatra
daleko univerzalnijim od brojnih drugih religija. Promi-
slite o sljedecemu pitanju: kada bi americki masoni po-
celt slobodno zidarstvo nazivati religijom, s”to bi mason-
stvu nedostajalo u prilog takve njihove izjave?
Krscanima — napose katolicima — masonstvo se ne do-
imlje poput religije. Katolici su naviknuti na sakramental-
nu liturgiju Crkve. Bogos”tovlje moze ukljucivati glazbu,
pjesmu, propovijedanje, glasno izgovaranje molitava, ta-
mjan i ispovijest vjere. Sto je joé vairiije, katoliAi je
1
obred usmjeren na Krista te dozivljava svoj vrhunac u
lomljenju kruha. Takva konkretria bogos”tovlja ne cete
naéi u Lozi.
1
MASONSTVO BEZ MASKE
Unatoi tome, Coil kañe kako je razlika izmedu Loñe i Cr-

kve pitanje stupnja, a ne vrste. “Neki smatraju kako,
bu- duéi da nije tako snazna ni visoko formalizirana ili
pak do- gmatizirana religija, poput Rimokatolicke Crkve...
Lot ne more nikako biti religija. (...) Cinjenica sto je
slobodno zidarstvo blaga religija ne znaéi kako zapravo
nije religija.”' Katolici i ostali krfiani mogu masonske
obrede do- éivljavah ne kao paralelne ili
konkurentske, vec kao po- dredene i dodatne u odnosu
na krécanstvo. Takvu dojmu more pridonositi i nacin
na koji se Loéa u svojim obredima slut odlomcima iz
Novoga zavjeta. Za masona koji je krfianin, ako Loza i
prakhcira religije, ona je slicnija krs”canstvu no bilo
iemu drugome. Dakako, masonstvo se odlomcima iz
Novoga zavjeta — uvijek vje”sto izbjega- vajuéi svako
spominjanje Isusa - ne sluéi kako bi svojim
pripadnicima prenijelo canske ideje. Ti odlomci sluie
kako bi krétenici bili zavedeni, misleéi kako je Loza kr-
ééanska, dok inn istodobno uvjetuje prihvaéanje mason-
skoga pogleda na svijet i vjerskcga relativizma. Kr ni-
nu se neprestano predoiuje éinjenica kako se Lot
slut Biblijom te je posveéena dvojicih svetih lvana, a
koristi se i krfianska terminologija, poput prosvjetljenja i
uskrsnuca. Upoznatost krfianina koji je pristupio
mascinstvu s navedenim elementima slabi njegove
dvojbe te naposljetku vodi k toleranciji i prihvacanja
masonstva. Sto duze sudjeluje u masonskim
obredima, kriicanin se sve via uda- ljuje od svoga
Ucitelja i Gospodina, u pravcu onoga koji
se preruéuje u andela svjetla (usp. 2 Kor 11,14).
Albert Pike ne skriva namjeru masonstva glede of
manjivanja svojih iriicijatfi:
“Masonstvo, poput svih religija, svih misterijâ, her-

metizma i alkemije, skriva svoje tajne ori svih osim
1
upu- cenika i mudraca, ili izabranih, te se sluéi laznim
objañ rienjima i krivim tumacen|ima simbolfi kako bi
zavelo
1
JE M StD8ODNO ZIDAITSTVO RELIGIJA •
one koji zasluéuju jedino biti zavedeni; sakrilo Istinu,

to je ono iuziva Svjetlo te ih odvratilo od nje.”"
U istome home djelu Pike posve besrarnno priznaje

kako se inicqala “namjerno zavc<1i krivim
tumaienjima. Nakana pritom nije da bi ih on shvatio,
veé stekao dojam kako ih razumije. Njihovo je
istinsko tuma enje pri- drzano za upuéenike,
knezove masonstva”."
Martin L. Wagner, masonski teoretiéar, istrafio je kako
se Loña slut elementima kr stva kako bi svoje
kriéan- ske pripadnike zavela na prihvaéanje
masonskih uvjerenja. Wagner napose komentira
masonsku terininologiju:
”Osobite teolos”ke vjerske ideje, sto ih slobod—

no zidarstvo zastupa i kani usaditi drugima, iako
su posve nekrscanske, izr iavaju se pojmovima
krscanske teologije, ne kako bi se izrazile
krscanske ideje ili pokazalo njihovo slaganje s
kr§canskom misli, veé kako bi inn se dalo
kriéanski ton te kako bi onda uspjesnije prevarile,
zavele i zaslijepile neofita, savjesnoga clana i
nemasona. (...) Brojni masoni bivaju njima
zavedeni te poénu vjerovati kako je slobodno
zidarstvo kr ska institucija.”'°
Albert Mackey jednako tako nag1as*ava kako je Loza

vjerska organizacija:
“Iako slobodno zidarstvo nije dogmatska teolo-

gija te je suglasno s primanjem ljudi svih
vjeroispo- vJesti, bilo bi pogrjeino pretpostaviti
kako ono samo nema vlastita vjerovanja. Naprotiv,
ono ima vjerovanje te strogo provodi pristupanje
istome dok je nijekanje vjere posve nespojivo s
1
clanstvom u Redu. To se vjerovanje sastoji od
sljedecih dvaju clanaka: prije svega, vjerovanja u
Boga, Stvoritelja svega, kojega
MASONSTVO BE MASKE
se kao takva smatra Velikim Arhitektom Svemira, te

potom vjerovanja u vjecni Pivot, kojega je sadas”nji
zivot tek pripravno i probno stanje.”"
Pike objfinjava kako su sva vjerska naéela koja se na-

laze onkraj osnovne masonske ispovijesti vjere pogjei-
na: ”No masonstvo pouiava te je u njihovoj cistoéi
oéuva- lo glavna naéela stare praiskonske vjere, koja
tvore naéela svih religija. Sve éto je ikada postojalo,
imalo je osnove za istinu dok je ona redovito bila
prekrivena zabludom. '2
Vjerovanje slobodnoga zidarstva mogli bismo, nadalje,
ovako formulirati — s obzirom na Apostolsko
vjerovanje:
Apostolsko vjerovanje oprostenje grijeha,

uskrsnu e tijela
Vjerujem u Boga, Oca i zivot vjeini. Amen.
svemogucega,
Stvoritelja neba i zemlje.
I u Isusa Krista,
Sina njegova jedinoga,
Gospodina nasega,
koji je zacet po Duhu
Svetom, roden od Marije
Djevice, muéen pod
Poncijem Pilatom, raspet,
umro i pokopan;
sasao nad pakao,
treéi dan uskrsnuo od mrtvih,
uzaiao na nebesa,
sjedi o desnu Boga Oca
svemoguéega;
odonud ée doéi suditi
five i mrtve.
Vjerujem u Duha Svetoga,
svetu Crkvu katoli ku,
ot›éinstvo svetih,
1
Masonsko vjerovanje
Vjerujem u Boga, Stvoritelja
neba i zemlje. Vjerujem u...
...uskrsnuce tijela i zivot vjeimi.

Amen.
1
l¥ II SLOBODNO mDARSTVO RELIGIJA•
Iako se vjerovanje slobodnoga zidarstva u Boga i

uskrsnuce poklapa s katoli kom vjerorn, treba
iuglasiti da su za katolike jednako bitne i druge istine
vjere sadr- ñane u Ujernonju, a koje masonstvo ne
priznaje. Suklad- no takvu stajaliétu, neke bi dijelove
Bone objave valjalo prihvatiti dok o drugima
smijemo prosudivati sami.'* Papa No XI. postavlja
sljedeée pitanje: “Nisu li ie istine jednako izvjesne, ne
treba li jednako u njih vjerovati...? Nije li ih Bog sve
redom objavio?””
Dok katolika vjera tvori Bo ju objavu éovjeku,
religija slobodnoga zidarstva jest covjekov ljudski
odgovor Bogu. Trebali bismo, u tome smislu, posltiéati
upozorenje sto ga je sveti Pavao uputio Kolosanima:
“Pazite da vas tko ne odvuée mudrovanjem i
ispraznim zavarava- njem sto se oslanja na predaje
ljtidsku, rta 'pocela svije- La’, a ne na Krisfa” (Kol 2,8).
U Orugoj fvanovoj pos1a- nici (9), pak, jasno stoji:
“Tko god pretjera i ne ostane u nauku Kristovu,
nema Boga. Tko ostaje u nauku, ima i Oca i Sina.”
Kao éto Mackey navodi u svome djelu An
Encyclope- dia of Freemasonry, slobodno je zidarstvo
religija, a ta religija nije krs”canstvo (str. 619).
1
7.
SLOBODNO ZIDARSTVO I
KATOLICKA CRKVA
Katolifia se Crkva protivi masonstvu gotovo od sa-

moga rodenja modernoga slobodnog zidarstva godine
1717. Pocevs*i od utemeljenja Velike loñe Engleske, dva-
naestorica su papa izricito osudili slobodno zidarstvo,
odnosno masonska nacela. Te su osude poprimile oblik
konstitucija, enciklika i apostolskih poslariica. Brojna su
oéitovanja uslijedila kao reakcija na protucrkvene dje-
latnosti loza Velikoga Orijenta Europe i Latinske Ame-
rike. Ostala su se, pak, bavila zeljom masonstva za od-
vajanjem Crkve od drzave. Medutim, protivljenje Crkve
masonstvu usredotocilo se prvenstveno na vjerski na-
tiiralizam i indiferentizam Loze, kao i nemoralnost ma-
sonskih zakletava. U ovome odjeljku donosimo sazetak
navedenih ocitovanja.
Papinski dekreti
Klement XII.
Papa Klement XII. objavio je 1738. prvu crkvenu osu-

du slobodnoga zidarstva u svojoj konstituciji In eminenti.
Element je svim vjernicima objavio kako nacela slobod-
noga zidarstva, na koja se mason kune na Bibliji, pred-
stavljaju prijetnju kako ucenju Crkve, tako i stabilnosti
vlada i druétva: “Ta ista dru”stva, druzbe, skupétine, sa-
stanke, sabore ili konventikle Liberi muratori [slobodnih
zidara]... valja osudiD i zabraniti te ih mi ovom koristi-
1
StDBODNO ZIDARSTVO I KATOLICKA CRKVA
tucijom, vjecno vazecom, osudujemo i zabranjujemo.”

U tome istom dokumentu Klement pros*iruje kaznu au-
tomatskoga izopcenja na svakoga vjernika koji
pristu- pt masonstvu iIi na bilo koji naéin podupire
Lozu. Ka- znu je mogao otkloniti jedino vrhovni
poglavar Katolic- ke Crkve u éasu smrti izopéenoga.
Klementove su osude kasnije ponovili jedanaestorica
papa, tijekom iduce dvije stotine godina. Masonska
Biblija papu Klementa opisuje rijecima: “nije bilo
zudjivijega progonitelja masonstva” (str. 26) dok
njegove osude progla“sava “sve- togrdnima i u
najveéoj mjeri klevetnickima, apsurdni- ma te posve
neistinitima s obzirom na nacela i prakse Reda” (str.
13).
Benedikt XP
Cilj konstitucije Benedikta XIV. Providas (1751.) bio

je naglasiti i potvrditi “najozbiljniju osudu” Qravissima
dainna j slobodnoga zidarstva svojega prethodnika, pri-
mjeéujuéi kako trna nekih koji tvrde kako kazna izopce-
nja “sto ju je Klement XII. uveo 1738. vi*se nije na snazi.
Benedikt je izjavio: “Potvrdujemo, nagla”savamo, obnav-
ljamo tu konstituciju... ba's kao da smo je sami prvi
put objavili, po nas”oj vlasti te u svoje ime te zelimo i
nala- zemo da bude trajno vaieca i djelatna.” Benedikt
je ponovio kako su razlozi zbog kojih Crkva osuduje
masonstvo njegove doktrinarne i moralne zablude,
naglaiava- juci kako slobodno zidarstvo prijeti éistoci
kato1it3‹e vjere. Papa je odbacio masonske zakletve
ustvrdiv“si kako se protive zakonima drzave i vjere.
Benedikt je izjavio kako ce svatko tko se drzne
suprotstaviti njegovoj sank- ciii “biti izlo2en gnjevu
1
Boga Svemogucega i njegovih blazenih apostola
Petra i Pavla”.
1
MASOMSTVO8EZMASKE
Godine 1775. u svojoj enciklici IrtscrutahiJe Pro VI. pi-

sao je o raznim opasnostima s kojima su suoceni Crkva
i njegov pontifikat. Navedene opasnosti ukljucuju “kri-
vovjerne sljedbe”, koje na Boga gledaju kao na “dokona
i nebrizna, koji se ne objavljuje éovjeku” te tvrde kako je
“sve sveto i bozansko proizvod umova neiskusnih ljudi,
pritisnutih ispraznim strahom od buducnosti te
zavedenih izlisnom nadom u besmrtnost”. Takvi
“lai i mu- draci”, kaie ovaj Papa, “ublaiuju i
skrivaju zlocu svojega nauka zavodljivim rijeéima i
izjavama; na taj naéin privlaée i nesretno u zamku
hvataju brojne slabe, navo- deci ih tako na
odbacivanje vjere ili pak ozbiljnu polju- ljanost u
njoj”. Iako Pio VI. u ovoj enciklici izrijekom ne
spominje slobodno zidarstvo, ona je oduvijek shvacana
kao osuda masonstva i njegovih nacela.
Poslanica Pija VH. Ecclesiam Christi, objavljena 1821.,

potvrdila je osude masonstva i usredotoiila se na
nov oblik slobodnoga zidarstva koji se razvijao u Italiji:
karbonare. Papa je primijetio kako se ta sljedba
sasta}e u tajnosti, spajajuéi u svoju druzbu ljude
svake vjere te se na svojim tajnim sastancima i
ceremonijalnim dodjeljivanji- ma stupnjeva sluii
krivovjerriim knjigama i katekizmi- ma; poll
ozbiljne zakletve po kojima se njihove tajne nikada
ne smiju otkriti nepripadnicima; hvasta se svojim
zahtjevima iskazivanja milosrda i krjeposti te “svakome
daje veliku slobodu razvijanja — vlastitom pameéu i na te-
melju vlastitih zamisli— religije koju ce praktlcirati nakon
s*to se uvede ravnodusje spram religije”. Papa je karbona-
1
re optuzio za “hinjenje” postovanja prema katolicfioj vje-
ri i Isusu Kristu, upozorivsi kako su njihove rijeii “skli-
1
SLOBODNO ZIDARSTVO I KATOLTWA CTLKVA
skije i od samoga ulja”. Pro VII. osudio je karbonare,

ponovno uspostavljajuci kaznu automatskoga
izopéenja za sve koji bi se s njima na bilo koji naéin
povezali.
Leon XII.
Enciklika pape Leona XII. Quo grauiora, izdana 1826.,

zapocinje podsjecanjem na to kako su njegovi prethodni-
ci shvacali i poduzeli korake protiv tajnih klika ljudi
koji zlokobno snuju protiv Krista i njegove Crkve.
Dodajuci vIastitu osudu slobodnoga zidarstva, Leon je
proglasio nevañeéom “bezboznu i odvratna zakletvu
kojom vezu- ju one koji bivaju primljeni u te sljedbe,
kako nikome ne bi odavali stvari koje se na te sljedbe
odnose”.
Razmatrajuci pitanje jesu li niéi stupnjevi mason-
stva na neki nacin iskljuceni iz osude Crkve, Papa je bio
posve jasan:
“Erudite sigumi kako nitko ne moze biti clan tih sek-

ta, ada pritom ne bude kriv za najteii neiastan iirr od-
vratite od svojih us”iju rgeéi onih s”to zustro izjavljuju
kako moñete biti primFyeni u nite stupnjeve njihovih
sIjedba te kako se u tim stupnjevima ne prihvaéa nfita
s”to bi se protivilo razumu, Sta s”to bi se protivilo
Reli- giji; kako se ne govori niti éini Sta s“to ne bi bilo
Sveto, Pravo, Neokaljano. Uistinu odvratna zakletva...
koja se mora poloñiti iak i na tim ifiiim stupnjevima
dovoljna je da biste shvatili kako je protivno bo
skome zakonu ukljuciti se u te niée stupnjeve i
ostati u njima.”
1
U svojoj enciklici Traditi htimifitati (1829.) Pro VIII.
je potvrdio prethodne osude slobodnoga zidarstva.
Uciriiv- ”si to, Pio VIII. izrazio je zaljenje zbog
“nebrojerih zablu-
1
MASONSTVOBEZMASKE
da i poucavanja izopacenih nauka koji — ne viie

potajice i skrovito, veé otvoreno i éucljivo, napadaju
katolicko vjeru” (br. 3). Odbacujuci zablude vjerskoga
indiferentizma, napisao je kako “medu ta krivovjeja
pripada i onaj gnjusni izum mudraca ovoga doba koji ne
priznaje nikakve razlike izmedu raznih
vjeroispovijesti te misle kako se vrata vjeinoga
spasenja otvaraju svima, ma iz koje religije dolazili”
(br. 4). Pio je, glede masonskih Biblija koje su u ono
vrijeme k ile, izdao sljedece upozorenje:
”Moramo se takoder paziti onih koji

objavljuju Biblije s novim tumacenjima, koja se
protive zakonima Crkve. Ont vjes”to izokre u
znacenje vlastitim tu- macenjem. (...) Nadalje, te
Biblije éesto sadrze i izopa ene dodatke kako bi
se postiglo te citatelj upije njihov smrtonosni
otrov umjesto spasonosne vode spasenja” (br. 5).
Osuda masonskih nacela pape Grgura XVI. iz 1832.

usredotocila se na moralizaciju religije i indiferentizam
Log. U svojoj enciklici Mircrl nos papa Grgur
odlucno odbacuje zlo indiferentizma:
“Ovo se izopaceno mis”ljenje s*iri posvuda obma-

nom zlih koji tvrde kako je moguée postiéi
vjeéno spasenje dus”e bez ispovijedanja ikakve
vjere, sve do- tle dok se obdrzava moral. (...) Uz
upozorenje Apo- stola kako postoji ’jedan Bog,
jedna vjera, jedno kr- s“tenje', neka se prestraie out
koji podrzavaju tvrdnju kako je siguma luka
spasenja otvorena ljudima svih religija. Trebali bi
razmotriti svjedoianstvo samoga Krista da su out
koji nisu s Kristom protiv njega te da nesretno
rasipaju out koji s njime ne sabiru.”
1
SLOBODNO ZIDARSTVO I KATOLIWA CRKVA
Pro IX.
Izmedu 1846. i 1873. blazeni je Pio IX. izdao pet bula

kojima osuduje zablude masonskih nacela. U svojoj en-
ciklici iz 1846. Qui pfuribus papa Pro masonski je pokret
ocijenio kao “nadasve ogorcen i strahovit rat protiv ci-
tave katolicke zajednice... sto su ga potakli ljudi
udru- zeni u bezakonit savez” (br. 4). U svojoj osudi
ovaj je Papa naglasio zablude naturalizma i
racionalizma. Cle- de onih sto promicu ovakve teorije,
Papa je (u Qiii pluri- bus, br. 5) kazao sljedece:
“Ont sebi bez inulo oklijevanja prisvajaju titulu ‘fi-

lozofñ’. Drée kako bi filozofija, koja se u cijelosti
bavi traganjem za istinom u prirodi, trebala odbaciti
istine sto ih se sam Bog vrhunaravni i milosrdni
stvoritelj prirode, dostojao ljudima objavili kao
poseban dar. (...) I tako — putem bjelodano smijeine
i nadasve late ar- gumentacije — ovi neprijatelji ne
prestaju zazivati moé i izvrsnost ljudskoga uma;
uzdizu ga ponad svete vjere u Krista te
posvemasnjom drskofiu blei fu kako se ta vjera
protivi ljudskome razumu.”
Poput svojih prethodnika, Pio IX. je vjernike upozo-

rio na krivovjeme Biblije:
“U njih ukljuceni komentari nerijetko sadrée izo-

pacena tumacenja i tako — odbacivsi boéansku pre-
daju, nauk crkvenih otaca i autoritet Katolicke
Cr- kve — svi redom tumace Gospodinove rijeci
vlastitom prosudbom, izopaiujuéi na taj naéin
njihovo znacenje. Zbog svega toga upadaju u
goleme zablude” (br. 14).
Enciklika Pija IX. iz 1853. Inter multiplices,
1
upucena francuskim biskupima, takoder se bavi
osudom slobod-
1
MASQNSTVOBEZMASrE
noga zidarstva. Papa podsjeca biskupe kako “smrtono-

sni neprijatelji katolii3‹e vjere oduvijek vode ñestok, ali
bezuspjes“an rat protiv ove Stolice” (br. 7) te ih
potiiv da “otklone i unis”te svaki razdor *sto ga stari
neprijatelj nastoji posijati” (br. 3). Papa je ujedno
osudio i pogub- ne knjige i casopise koji “napadaju
temelje vjere te slabe najsvetije dogme nas“ega
vjerovanja” (br. 5).
U svojoj enciklici iz 1863. Qunnto conficiamur
moero- re Pro IX. ocjenjuje masonsko nacelo
indiferentizma kao “vrlo tes*ku zabludu koja je zavela
neke katolike koji misle da je moguce doéi do
vjeénoga spasenja svejednako ziveci u zabludi i
udaljivs“i se od istinske vjere i katolickoga
zajednis”tva” (br. 7).
U svojoj enciklici iz 1864. Qunntn cure papa Pio po-
navlja svoje ranije osude masonskih i drugih tajnih dru-
s”tava. Ujedno odbacuje i naturalizam, kao bezboñno i
apsurdno nacelo, koje ljudsko drus”tvo upuéuje na zane-
marivanje religije, odnosno, u najmanjoj mjeri, na nera-
zlikovanje prave vjere od onih krivih.
Komentirajuci stanje Katolicke Crkve u Italiji, Mje-
maRoj i Svicarskoj u svojoj enciklici iz 1873. Etsi
multn, Pro IX. jos” jednom snañno upozorava vjernike
na zablude slobodnoga zidarstva: “Jer od njih je
saiinjena crkva Sotonina, koja prikuplja snage,
promice svoja nacela te stupa u boj protiv Crkve
Kristove” (br. 28). Papa Pio po- tire Crkvu neka
“povrati one koji su se zlosretno pri- druiili ovim
sljedbama” te “razotkrije posebice zabludu
zavedenih, odnosno onih koji sada tvrde kako su ci-
ljevi ovih mracnih udruga tek dru”stvena korisnost, na-
predak i postizanje uzajamna dobra” (br. 28, 30). Ako je
preostala ikakva sumnja glede stajalis'ta Crkve o
americkome slobodnom zidarstvu, Papa je izjavio
1
kako se “ovi dekreti ne odnose samo na masonske
skupine u Euro- p‘i, sec i u Americi, km i u drugim
dijelmiimn svijeta” (br. 30; naglasak kurzivom je
dodan).
1
StDBODNO ZIDARSTVO I KATOLI6KA CRKVA
Leon XIII.
U svojoj enciklici Etsi nos, izdanoj 1882., papa Leon

XIII. osvrce se na stanje u Italiji. Iako izricito ne
spominje slobodno zidarstvo, Papa je kazao kako je
Rim oskvrnut “hramovima” posvecenima krivovjerju
te opisao pokret koji zeli “iz javriih ustanova izbrisati
kriéanski pecat i znacaj koji su oduvijek, s dobrim
razlogom, bili vrhunac talijanske slave” (br. 3, 2).
Svaka je dvojba glede protivljenja Leona XIII.
masonstvu nestala kada je, dvije godine kasnije —
1884. — objavio Hurnaiiurn genus. Ova je enciklika u
potpunosti posveéena osudi masonstva. Ponovivéi
sve prethodne osude masonstva i masonskih nacela,
papa Leon svima zabranjuje prisfupanje ovome
drus”tvu oje osnivanje ocjenjuje “protivnim zakonu i
pravu... pogibeljnim ni“sta manje za kr”scanstvo,
koliko i za Drzavu” (br. 9).
Osvrnuv”si se na neprikladnost masonskoga druétva
i njegovih zakletava, Leon XIII. prelazi na zablude na-
turalizma, opisujuéi ga kao nijekanje “svake dogme
vjere, odnosno istine koja se ne mo2e shvatiti putem
ljudske inteligencije”, odnosno odbacivanje “svakoga
ucitelja kojemu valja vjerovati poradi njegova
autoriteta” (br. 12). Ne nijeéuéi stanovita humariitarna
djela s”to ih je Loza uéinila, papa Leon kaze kako
“masonski savez ne valja suditi toliko prema onome
s”to je uéinio... koliko prema ukupnosti mis“ljenjfi s”to
ih zastupa” (br. 11). U skladu s time, Papa je potvrdio
dekrete svih svojih prethodnika upucene protiv
slobodnoga zidarstva te objavio sljedece upozorenje:
“Neka nitko ne pomisli kako bi se iz bilo kojega
razloga mogao pridruñiti masonskoj sljedbi ukoliko
svoje katolicko ime i svoje vjeino spasenje
1
vrjednuje onoliko koliko bi ih trebao vrjednova- ti”
(br. 31).
1
MASONSTVO BEZ MASKE
Papa Leon spomenuo je slobodno zidarstvo i u svo-

joj poslanici iz 1887. Officio Sanctissimo. u kojoj razmatra
poloéaj Crkve u Bavarskoj. Potiiuéi biskupe na oiuvanje
zdrava nauka i pobijanje onih koji mu se protive,
Papa se vrata na borbu Crkve protiv zla naturalizma.
Tri godine kasnije, 1890., Leon XHI. izdao je encikliku
Dell'alto dell’AposIolim Seggio, u kojoj razmatra pitanje
slobodnoga zidarstva u Italiji. Papa i opet upozorava
na s”irenje masonskih ideja. Uz prethodno obradene
teolos”ke i moralne probleme, novi zapazeni
problemi podrazumijevaju namjeru ove sljedbe za
ukidanjem vjerske pouke u skolama te iskljucenjem
katolickih, odnosno kleriikih elemeiuta u cijelosti iz
javne uprave. Papa Leon i tom je prigodom osudio
“masonsku sljedbe” kao onu koja utjeie s ciljem
“uniitavanja vjere Kristc›ve” (br. 11).
U svojoj enciklici mimics cis, objavljenoj 1892., Leon
XIH. pokus*ava ojacati protivljenje Crkve slobodnome zi-
darstvu. Strahujuci od premale odlucnosti Crkve, Papa
upozorava kako “masonska sljedba svakim danom na-
stupa sve odvainije”, nasmjeéi ljude liiiiti njihove kato-
liéke vjere, ishodista i izvora najvecega blagoslova (br.
3). Leon XIII. izjavio je kako je cilj masonskoga reda
“odbacivanje religije ”sto ju je utemeljio Bog te ravnanje
svih poslova — privatnih kao i javnih — naielima iskljuéi-
vo naturalizma” (br. 8).
Leon XIH. zakljuéuje kako “nije dovoljno samo biti
svjestan lukavs“tina ove opake sljedbe: valja nam
zarati- ti s njome, rabeéi upravo ono oruzje bozanske
vjere kojom je nekoc prevladana poganitina” (br. 9).
Papa Leon je — u svezi s Iriimica i'is — objavio i
zasebnu poslanicu kojom osuduje slobodno zidarstvo
(1892.). Upu ena napose talijanskome narodu, Custodi
di quella F-ede slobodno zidarstvo naziva
“neumoljivim neprijateljem Krista i Crkve”. U ovoj
1
svojoj poslanici Papa veli: ”Strgnuli smo s lica
masonstva krinku pod kojom se krilo i razotkri-
1
SLOBDDNO27DABSTVO1EATOU0EACPKYA
li ga u svoj njegovoj opakoj izobliéenosti i kobnu mraé-

nu djelovanju” (br. 2). Dok se ova enciklika ograrñâla
na razmatranje éalobnih posljedica masonstva u Italiji,
Papa se u njoj svejedno dotaknuo i svekolikih zabluda
Loze: “Sotonska je nakana progoniteljfi bila krs“canstvo
zamijeniti naturalizmom, caé enje vjere caé enjem razu-
ma, katolicki moral takozvanim neovisnim moralom, a
duhovni napredak onim materijalnim” (br. 4).
Osuda pape Leona iskazana je nadasve jasno: “Ne
zaboravite kako su krs”canstvo i masonstvo u svojoj biti
nepomirljivi, éto znao kako prigrliti jedno znaci rasta-
ti se od drugoga” (br. 10). One koji su se
slobodnome zidarstvu pridruzili “poradi neke velike
nevolje”, Papa upozorava kako se moraju odijeliti od
Lore ili pak “ostati oclijeljeni od krs*canskoga
zajedni”stva ie izgubiti dus“u sada i zauvijek” (br. 11).
Papa upozorava i kako “svatko treba izbjegavati bilo
kakvu bliskost ili prijateljevanje s nekime za koga se
sumnja kako pripada masonstvu ili nekoj od njemu
srodnih skupina. (...) Ti ljudi ñele izmiriti Krista s
Belialom, Crkvu Bozju s bezboznom drza- vom”
(br. 15).
Nepune dvije godine kasnije, 1894., Leon XIII. sed-
mi se put obratio sloJxidnome zidarstvu, u svojoj enci-
klici Prneclara gratuiationi8 publican. Opisujuéi masonstvo,
Papa veli ovako: “Pod izlikom zaétite ljudskih prava i po-
novne izgradnje drNtva, ono napada kr”séanstvo; odba-
cuje objavljerii nauk, odvraca od prakticiranja pobofiosti,
bofinskih sakramenata i svega s”to je sveto, proglaéavaju-
éi to praznovjerjem.” Papa Leon ujedno osuduje naéin na
koji masonstvo odbacuje Sveto pismo kao plod boiarisko-
ga nadahnuéa. U svojim zavrinim komentarima o mason-
stvu Papa moli ovako: “Neka Gospodin, po svome milosr-
da, onemoguci njihove bezboi ie nakane; isto tako,
neka svi krs*cani spoznaju i shvate kako sramotni jaram
slobodnoga zidarstva valja zbaciti jednom zauvijek.”
MASONSTYOBEEMAStE
Pio X.
Enciklika sv. Pija X. Vehementer nos (1906.) bavi se pri-

je svega francuskim zakonom o odjeljivanju Crkve ‹xl dr-
tave. Iako izrioto ne spominje slobodno zidarstvo,
Papa govori o "bezboznirri sljedbama" ciji je cilj
”dekatolicizi- rati (raskatoliciti) Francusku” (br. 16).
Nepunih godinu dana kasnije, 1907., papa Pro
ponovno se obraca francu- skome narodu u vezi s
odjeljivanjem Crkve i drzave — u svojoj enciklici
tfrie@is encore. U tome tekstu papa Pro spominje
"masonske kongrese”, napose medu onim skupinama
koje su zaratile s Crkvom, nastojeci “pod svaku cijenu
iskorijeriiti” 1 i ansku vieru iz srca vjerniki (br. 4).
PiO XI.
Godine 1924. Pio XI. potvrdio je "osudu Udruga” (sto

ju je objavio njegov prethodnik Pro X.), u svojcj enciklici
Mozimnm grarissimnmque. Uputivsi je francuskim biskupi-
ma, Pro XI. u ovoi enciklici spominje udruge koje zaslupa-
ju “osjeéaje ili ideale neprijateljske, odnosno strane Bogu
i vjeri” te jasno kafi: “Sve s*to je osudio Pro X.,
osudujemo i mi” (br. 17j. Iako se usredotoiuje
prvenstverm ria laicfie biskupijske udruge te odnose
izmedu Crkve i drzave, ova ericiMa predstavlja ujedno
i osudu masonskih naiela.
Zm'rs“iti komentar
Protumasonska oéitovanja tolikih papa bjelodano ot-

krivaju kako je Crkva osjetila prijetnju s*to joj predstavlja
slobodno zidarstvo. Rijetke su teme o kojima se Crkva
toliko cesto oéitovala.' Masonski su pokreti diljem Eu-
rope javno izazivali nauk Crkve i pokus*avali potkopati
njezin autoritet. Masonstvo je u SAD-u tijekom prve po-
lovice dvadesetoga stoljeca javno ocitovalo sliéne
protu-
t44
SLOBODNO ZIDARSTVO I KATOLIcKA CRKVA
katolicke stavove. Na temelju gore navedenih

dekreti jasno proizlazi kako se protivljenje Crkve
masonstvu — kako u Americi, tako i u drugim
dijelovima svijeta — temelji prvenstveno na prijetrtji
sto je ono predstavlja za katolicku vjeru i moral. Ta
prijetnja — primijetio je Pio IX.
— ne postoji samo u Europi, vec i u Americi te drugim
dijelovima svijeta. Povjesnicar William Whalen u
svome izvjefiu Odboru ameriékih biskupa za
pastoralna istrazivanja i praksu takoder iznosi ovu
primjedbu:
“Oni koji tvrde kako Crkva svoju osudu zapravo

usmjerava k lozama Velikoga Orijenta moraju pret-
postaviti kako Vatikan ne zna kako je slobodno zidar-
stvo engleskoga podrijetla te kako je njegovo Clanstvo
u najveéoj mjeri s engleskoga govornog podruija.
Od procijenjenih 6 milijuna clanova u najrazliéitijim
tipo- vima masonskih low diljem svijeta, oko 4
milijuna zivi u SAD-u, 750.000 u Ujedinjenome
Kraljevstvu, 250.0fD u Kanadi te 400.000 u Australiji i
Novome Ze- landu. Moglo bi se reéi kako devet od
10 masona lvi u zemljama engleskoga govornog
podrucja.”’
Kanonsko pravo i suvremena

crkvena osuda masonstva
Stalno i jasno doktrinarno i moralno protivljenje Cr-
kve Lozi svoj je odraz naslo i u odredbama
crkvenoga (kanonskoga) prava. U ovomu poglavlju
promotrit cemo te odredbe, kao i suvremenu crkvenu
osudu masonstva.
14
Zakonici kanonskoga praua iz 1917. i 1983.
Crkveni Zakoriik kanonskoga prava iz 1917. (Co-

dcx litris Canonicij objavljen je 27. svibnja 1917. Ie je stu-
MASONSTVO BEZ MASKE
pio na snagu 19. svibnja 1918. Kodeks iz 1917. donio

je osude i kazne koje su bile plodom gotovo dva
stoljeca papinskih oiitovanja. Kanon 2335 potvrduje
automat- sku ekskomiinikaciju (izopcenje) katolika
koji pristupe slobodnome zidarstvu, *sto je prethodno
prvi obznanio Element XII.:
“Tko se upiie u neku masonsku sljedbu ili pak

neko drugo sliino dru”stvo koje rovari protiv Crkve
neka snosi kaznu ekskomunikacije (izopéenja),
no temelju odluke Apostolske Stolice.”
Kanon 2336 predvida dodatne kazne za klerike ili

re- dovnike koji pripadaju slobodnome zidarstvu. One
podrazumijevaju lfiavanje sluébe za klerike, odnosno
gu- bitak aktivnoga i pasivnoga redovnickog zavjeta.
Osta- li se kanoni tako‹ler odnose na katolike koji se
priklju- ce masonstvu: zabranjuje inn se kr”scanski
ukop (c. 1240
§ 1,1°); pravo na sklapanje krs*canskoga braka (c. 1065 §
1); sposobnost ulaéenja u pravovaljani novicijat (c. 542
§ 1); pravo na punovaljani upis u neku poboénu
udru- gu vjerniki-laikfi (c. 693 §1) te pravo ria
primanje prava skrbi (c. 1453 § 1).
U skladu s kanonom 2335, katolici trebaju udovolji-
ti dvama zahtjevima kako bi dos”lo do njihove
automatske ekskomunikacije (izopcenja): prije svega,
trebaju se upisati u neku masonsku organizaciju te ta
organizacija treba biti posvecena ometanju interesa
Crkve. Prvi je zahtjev Iako ustanoviti, bilo
nabav§anjem dokumenta o clanstvo od loée, bilo pak
dokazivanjem djelatna sudjelovanja u njoj osobe o
kojoj je rijec. No, buduci da su americke loze
dvadesetoga stoljeca u manjoj mjeri ome- tale interese
Crkve negoli one europske, brojni su se pt- tali bi li
ovome drugom zahtjevu bilo udovoljeno s obzirom
14
na americke masone.
SLOBODNO ZIDARSTVO I KATOLICKA CRKVA
Ovo je pitanje postalo joé aktualnije nakon Drugoga

vatikanskog sabora (1962.—1965). Nakon Sabora doélo je
do obnove dijaloga s nekrscanskim religijama. Dok
se Sabor izravno nije bavio slobodnim zidarstvom,
biskupi Engleske, Francuske i Skandinavije stali su
razmatrati primjenu kanona 2335 na masone
opcenito. Jedan pomocni biskup iz Francuske i jedan
talijanski svNenik raspravljali su s Velikim loéama
svojih zemalja. Neki su stekli dojam kako bi svaki
biskup imao pravo odredi- ti djeluje li odredena loéa
protivno interesima Crkve ili pak ne te u skladu s time
donijeti odluku o eventualnoj ekskomunikaciji
(izopcenju).
U to je vrijeme Crkva ujedno revidirala Zakonik ka-
nonskoga prava iz 1917. (revidirani ée zakonik napo-
sljetku postati Zakonik kanonskoga prava iz 1983.— tre-
nutaéno vrijedeéi zakonik Crkve). U tome novom Zako-
niku ispus”teni su dosadaf;nji kanoni 2335 i 2336. To
je izazvalo joé vecu pomutnju medu nekim biskupima
glede toga ostaje li ekskomunikacija (izopcenje) za
one koji pristupe masonstvu iz kanona 2335 na snazi
ili pak Cr- kva mijenja svoj stoljetni stav o
slobodnome zidarstvu. Da bi pojasnio situaciju,
kardinal Franjo Seper, tadaN nji prefekt
Kongregacije za nauk vjere, napisao je poslanicu
kardinalu Johnu Krolu iz Philadelphije. U tome pismu
od 19. srpnja 1974. stoji kako je (1) Sveta Stolica od
biskupfi u via navrata traiila informacije o aktual-
nim masonskim djelatnostima usmjerenima protiv Cr-
kve; (2) ne ée biti novoga zakona o toj stvari, u
i*séekiva- nju revizije kodeksa koja je u to vrijeme
upravo bila u ti- jeku; (3) sve kaznene kanone protiv
pristupanja masonstvu valja strogo primjenjivati te
se (4) ponavlja izricita sabrana pristupanja masonstvu
za klerike, redovnistvo i pripadnike svjetovnih
1
instituta.
Iako je kardinal Seper jo's jednom potvrdio crkvenu
zabranu pristupanja masonstvu, neki su biskupi njego-
vu poslanicu protumaéili kao naznaku kako mjesni or-
dinarij treba provesti istragu kojom ce utvrditi rovari Ii
neka masonska lot u njegovoj biskupiji protiv Crkve ili
pak ne. Ako bi se titvrdilo kako odredena loza ne rova-
ri protiv Crkve, neki su biskupi zakljuéili kako se eksko-
munikacija iz kanona 2335 u tome slucaju ne bi primje-
njivala. Pismo kardinala Opera nije sadréavalo metodo-
logiju za takvo utvrdivanje stvari. Sto je jo“s v inije, u
njegovoj se poslanici ne spominju doktriname i
moralne primjedbe Crkve slobodnome zidarstvu,
poradi vjerskoga indiferentizma, sirikretizma te
neprikladnih zakletava. Radi toga su brojni katolici
izmedu 1974. i 1981. u dobroj vjeri pristupili
masonstvu, nerijetko nakon *sto su se posavjetovali sa
svojim mjemim biskupima ili njihovim
zastupnicima.
Kako je nastavljena revizija Zakonika
kanonskoga prava, Njemaika je biskupska
konferencija poduzela prvo temeljno preispitivanje
slobodnoga zidarstva nakon Drugoga vatikanskog
sabora. Od 1974. do 1980. nje- mai3' su se katolicki
biskupi upustili u opsefin dijalog s Ujedinjenim
Velikim lozama Njema ke. NjemaAa je biskupska
konferencija biskupima koji su u njemu sudjelovali
dodijelila sljedeca tri zadatka: (1) utvrditi je li u
slobodnome ziciarstvu deilo do kakvih promjena, (2) is-
pitati je li pripadnost Katolifioj Crkvi spojiva s pripad-
nficu slobodnome zidarstvu Ie (3) pripraviti d tvo
uz pomoé sredstava javnoga priopéivanja ukoliko bi
odgovor na prva dva pitanja bio potvrdan.
Nakon s“est godina proucavanja masonskih obreda i
doktrina biskupi su jednoglasno zakljuéili kako se nisu
promijenila ni naiela slobodnoga zidarstva ni
njegovo samoodredenje. Iako su zabiljezeni
humanitarni inte- resi slobodnoga zidarstva i njegov
dobrotvorni rad, razlike izmedu katolikâ i masona
1
na podruéju vjerskoga nauka bile su jednako
goleme kao i uvijek. IzjesN bi-
SLOBODNO ZIDA;tSTVO I KATOLIKA CRKVA
skupfi potvrdilo je kako je ”istodobna pripadnost

Ka- tolifioj Crkvi i slobodnome zidarstvu
nemoguca”.’ U prilog svome zakljuéku biskupi su
naveli dvanaest po- druéja masonskoga nauka koji su
nepomirljivi s katolickom vjerom:•
1. Masonski srjetonazor. Masoni promicu slobodu

od dogmatskoga prianjanja bilo kojemu nizu
objavljenih istina.
2. Masonsko poimanje istine. Masoni ngecu
mogucnost objektivne istine.
3. Masonsko poimanje reli$iJe. Masonsko ucenje za-
stupa glediste kako sve religije ravnopravno tra-
gaju za istinom o Apsolutnome.
4. Masonsko poimanje Bo$a. Masonsko deistifio po-
imanje Boga iskljuéuje svako osobno poziuvanje
bozanstva.
5. Masonsko poimanje Boga i Objave. Deisticko
poimanje Boga iskljucuje moguénost Bozje
samoo- bjave covjecanstvu.
6. Masonska snos“lJirost. Masoni promicu nacelo sno-
sljivosti glede ideja. Takvo nacelo ne samo sto
ugrozava stav katolicanstva, koji ide za objektiv-
nom istinom, vec i ne uvaiava nauéiteljsku
slfi- bu Crkve.
7. Masonski obredi. Obredi prvih triju masonskih
stupnjeva ootuju jasna sakramentalna obiljezja,
ukazujuéi na to kako oni koji u njima
sudjeluju prolaze znacajnu preobrazbu.
8. Mogucnost usaursenja corjeiansWa. Masonski
obredi za cilj imaju usavrknje covjeéanstva. Ma-
sonstvo tvrdi kako nudi sve potrebno za
postizanje toga cilja. U tome smislu
opravdanje osobe po Kristovu djelu otkupljenja
nema udjela u na- stojanju oko usavrienja.
1
MASONSTVO BEZ MASKE
9. Masonska du nst. Masonstvo polaze apsolutna

prava na éivot svojih pripadnika. Istinsko je pri-
arganje uz krécansku vjeru tako ugroierio prvot-
nom lojalnoiéu s”to ga zahtijeva masonski red.
10. Podjele unutar masonstva. Slobodno se zidarstvo
sastoji od loza s razlicitim poimanjima
krs‘éan- skoga nauka. No, cak i loée koje se
sastoje od kr- s‘éana nastoje kr tvo
prilagoditi masonskome pogleda na svijet.
11. Masoni i katolika CrWa. Cak ni loze koje rado
prihvaéaju pripadnike Crkve nisu spojive s kato-
lickim naukom.
12. Mosoxi i protestanti. Na sastanku protestantskih
Crkava odrzanti 1973. utvrdeno je kako protm
stanti mogu odluciti hoée li biti pripadnici slo-
bodnoga zidarstva. No, upozoreno je kako
cak i out kr“séani koji se za to odluée ne smiju
zanemariti nufiost milosti za opravdanje
osobe pred Bogom.
Za vrijeme dok su njemacki biskupi prouiavali

slobodno zidarstvo nastavljena je revizija Zakonika
kanonskoga prava iz 1917. Godine 1977. predlozen
je kanon kao zamjena kanona 2335. Glasio je ovako:
“Tko se upiie u drus*tvo koje rovari protiv

Cr- kve, neka se kazni pravednom kaznom; tko
pak takvo dru"stvo promiée ili vodi, neka se
kazni zabra- nom bogoslttija.”
Ova nova formulacija izriéito ne odreduje ekskomuni-

kaciju (izopéenje), iako “pravedna kazna”, odnosno “in-
terdikt” mogu imati jednako posljedice. Predlofini kanon
jednako tako izricito ne spominje masone, s”to je joé vie
poveéalo pomutnju glede statusa katolickih masona.
1
SEO8ODNODDARSTYOlKATéLQKACRKVA
Kako bi razjasnio to pitanje, kardinal Seper je 17. ve-

lja e 1981. objavio jos jednu izjavu Kongregacije za nauk
vjere. Kardinal je priznao kako je njegovo pismo od
19. srpnja 1974. dalo povoda “pogrje*snim i
tendencioznim tumacenjima” te je jasno kazao kako (1)
njegovo izvorno pismo ni u cemu ne mijenja valjanost
postojecega kanona 2335, (2) navedene kanonske
kazne nisu ni u kojem slucaju opozvane te (3) je samo
podsjeéao na opéa nacela tumacenja *sto ih mjesni
biskup treba primi'Jeniti kod rjeiavanja pojedinainih
slucajeva, s“to ne znaii da je biskupska konferencija
odjednom nadlezna donositi opéi sud o naravi
masonskih dru*stava na nacin kojim bi se odstupalo
od prethodno izrecenih norma.^
Unatoi pojasnjenjima kardinala Sepera te potpori cr-
kvenoga nauka, rasprava o statusu katolika koji su pri-
stupili masonstvu nastavljena je. U listopadu 1981.
sa- stao se odbor odgovoran za objavljivanje novoga
Zako- nika kanonskoga prava kako bi razmotrio treba
li u njega ukljuélti izriéitu osudu slobodnoga
zidarstva ili pak ne. Rezultatom glasovanja 31 : 13 uz
15 suzdrzanih odbor je odlucio kako u kanonu ne
ce izriéito spominjati masone. Umjesto toga je pitanje
ekskomunikacije (izopcenja) prepu”steno odluci
mjesriih crkvenih vlasti.
Odluka se odbora temeljila na uvjerenju kako je
ra- zliéita narav masonskih loza diljem svijeta.
Odbor se, medutim, pri tome usredotoéio samo na
subverzivnu narav loza (koja varira), a ne na vjerske
zablude s”to ih loze promiiu (sto vrijedi za sve loze i
u cemu nema va- rijacije). Unatoc stoljecñ ucenja
Crkve o nespojivosti slobodnoga zidarstva s katoli
kom vjerom, odbor — za s*to nema isprike — nije
ispravno shvatio tu doktrinarnu i moralnu
nespojivost u donoienju svojih odluka o za- mjeni
kanona 2335.
Zakonik kanonskoga prava iz 1983. smanjio je broj pri-
jestupa radi kojih se primjenjuje ekskomunikacija (izop-
1
cenje) s trideset i sedam na sedam. Uklanjanje izricite
ekskomunikacije (izopéenja) za katolike koji pristupe
masonstvu u tome se smislu nije temeljilo na novome
shvacanje slobodnoga zidarstva, veé na obnovljenu
naglasku na vra- éanju onih koji su se grijehom odijelili
od Crkve natrag u stado. Kao s”to cemo vidjeti,
navedene revizije nadalje nisu znaéile ni kako katolici koji
pristupe masonstvu viie ne ée biti podlozni kazni
ekskomunikacije (izopcenja) zbog njihove pripadnosti
slobodnome zidarstvu.
Predloñeni kanon objavljen je u sijeénju 1983. te je u
studenome postao kanon 1374. jo's uvijek pravosnaéno-
ga Zakonika kanonskoga prava iz 1983. godine. Odmah
po njegovu objavljivanju nastavljene su dvoJ e glede
njegova znaéenja i nakane. Primjerice, on predvida
kazne samo za ona dru*stva koja rovare, odnosno kuju
zavjere protiv Crkve. U svjetlu povijesnoga
protivljenja Crkve masonstvu na temelju vjere i morala
kovanje zavjere protiv Crkve moglo bi bez ikakva
problema podrazumijeva- ti s”irenje kriva nauka, koji
mod duhovno nafioditi clanovima Crkve. No, kanon
ne sadrzi posebne upute glede ovoga pitanja. Nadalje,
pravedna se kazna i zabrana bo- gosluzja (interdikt) —
iako narus“avaju zajednis*tvo katolika s Crkvom —
razlikuju od automatske ekskomunikacije (izopéenja),
pridrzane Svetoj Stolici.
Izjaiia o masonskim drusRimn
Zbog izmjena novoga Zakonika kanonskoga pra-

va glede masonfi, Kongregacija za nauk vjere
objavila je svoju “Izjavu o masonskim drus‘tvima” 26.
studenoga 1983.— dan prije no s”to je novi Zakonik
postao pravo- snazan. Ovaj dokument, s”to ga je
potpisao kardinal Jo- seph Ratzinger (sadasnji papa
1
Benedikt XVI.), a odobrio papa Ivan Pavao H.,
izjavljuje kako su masonska nacela nepomirljiva s
naukom Crkve te kako je katolicima pri-
1
SLO8ODNOADARSTVOIKATOU CREVA
padnost slobodnome zidarstvu i dalje zabranjena. U do-

kumentu nadalje stoji kako se katolici koji pristupe m-
sonskim udrugama nalaze u stanju teikoga grijelu te ne
mogu primati euharistiju.
Izjava potom pojas*njava kako je cinjenica s”to novi
Zakonik izricito ne spominje msone uzrokovana nace-
lima koja su rukovodila reviziju prava. Ponavlja se
kako mjesni biskup ne posjeduje autoritet da donosi
sud o masonskoj lozi prohvno izjavi Kongregacije. Evo
cje1o- vita teksta ove izjave:
“Postavljeno je pitanje je 1i dos”1o do ikakve

promjene u odluci Crkve koja se odnosi na
masonska drus”tva buduci da ih novi Zakonik
kanonskoga prava izriéito ne spominje, za razliku
od prethodnoga.
Ova je sveta Kongregacija u polozaju
odgovoriti kako je navedena éinjenica
uzrokovana urednié- kim kriterijem koji je
uvazavan i kod drugih drus”tava koja jednako
tako nisu spomenuta, buduci da pripadaju ”sirim
kategorijama.
Stoga negativni sud Crkve glede masonskih dru-
s”tava ostaje nepromijenjen buduéi da se njihova
nacela oduvijek smatraju nepomirljivima s
naukom Crkve te je stoga clanstvo u njima i
dalje zabranjeno. Vjernici koji pristupe
masonskim drustvima nalaze se u stanju
tes”koga grijeha te ne mogu primati svetu
pricest. Nije u nadleJosti mjesnih crkvenih vlasti
donositi sud o naravi masonskih organizacija koji
bi podrazumijevao odstupanje od gore navedene
odluke, u skladu s Izjavom ove svete Kongregaci-
je objavljenom 17. veljace 1981. (usp. AAS 73 [1981.]
1
str. 240-241).
Vrhovni sveéenik Ivan Pavao II. na audijenciji ni-
zepotpisanome kardinalu predstojniku odobrio je
1
MASONSTVO BEZ MASKE
ovu Izjavu, prihvacenu na redovitoj sjednici Kon-

gregacije, i naredio da se objelodani.
U Rimu, iz sjedi*sta Kongregacije za nauk vjere,
26. studenoga 1983."
To je najnovije uivnje Crkve glede c9anstva katolikii

u slobodnome zidarstvu. Ono potvrduje stoljecima
staro protivljenje Crkve masonstvu rta temelju vjere i
morala. Ova izjava (sukladno naravi Kongregacije za
nauk vjere} nema za cilj tumacenje kanonskoga prava,
vec izriie jasan moralni i doktrinami sud glede
élanstva katolika u slobodnome zidarstvu, sto ga je
izrekla Kongregacija u éijoj je kompetenciji promicati i
cuvati cjelovitost katolike vjere i morala (koji je
ujedno i napisao buduéi papa Katolicke Crkve}.
Katolici se stoga moraju pridrzavati ove izjave kako
bi ostali u zajedniétvu s Crkvom.
Iako, dakle, ta izjava ne donosi izravno tunuienje
Zakonika kanonskoga prava iz 1983., pojfinjenje u njoj
dano kako se katolici koji pristupe masonstvu — objektiv-
no govoreci — time nalaze u stanju teikoga grijeha,
katolike pripadnike masonstva izlaze citavu nizu
kanonskih kazna, ukljucujuéi i one u skladu s
kanonom 1374. Pri- mjerice, katolik koji je clan
masonstva i koji je svjestan kako je Crkva
autoritativno njegovu pripadnost slobodnome
zidarstvu ocijenila kao tes*ki grijeh ne smije pristupiti
svetoj pricesti (kanon 916). Rgec je o zabrani koja vri-
jedi za sve koji se nalaze u teikome grijeha jer bi u
pro- tivnomu poéinili svetogrdnu priivst. Takav
katolik pripadnik masonstva, koji je svjestan svojega
tes*kog grijeha, mora primiti oproitenje u
sakrarnentalnoj ispovijedi, prije no ”sto ponovno smije
primiti svetu priéest, ukoliko za to ne postoji ziuéajan
1
razlog ili pak nema mogucosti za ispovijed (kanon
916). Da bi ispovijed bila valjana, takav se katolik mora
c›cireéi pripadnosti masonstvu.
1
SEOBDDNOZ1DAR5TVOIEATQLIflEACRKVA
Buduéi da je pripadnost slobodnome zidarstvu iz-

vanjsko, javno stanje, katolike koji pripada masonstvu
pastiri Crkve mogu odbiti priée*sovanje jer tvrdokorno
ustraje na pripadnosti masonstvu (kanon 915). Takvoj
bi osobi jednako tako bilo zabranjeno primiti bolesniéko
pomazanje (kanon 1007), kao i uskraéen crkveni spro-
vod, ukoliko bi iz navedenoga mogla proiziéi javna sa-
blazan (kanon 1184 § 1 3°).
Katolici koji su pripadnici masonstva podlo
su ovim sankcijama samo ukoliko tvrdokorno
ustraje u svome grijeha. Tvrdokorno ustrajavanje
znaci kako takav katolik svjesno zanemaruje
upozorenja svoga zu- pnika ili nekoga drugog
predstavnika crkvenih vlasti da prekine svoju
pripadnost masonstvu. To je - primjerice — bio
slucaj u biskupiji Lincoln, drzava Nebraska, gdje je
biskup Fabian Bruskewitz ekskomunicirao katolike
koji pripadaju masonstvu, no tek nakon s“to ih je
upozorio na nespojivost njihove pripadnosti masonstvu
s katolilom vjerom, kao i nakon odredena vremensko-
ga razdoblja u kojemu su imali priliku odluciti hoce li
nastaviti svoju pripadnost slobodnome zidarstvu.
Nadalje, ukoliko katolik pripadnik masonstva
ne ustraje svjesno u svome stanju, sve kanonske kazne
koje bi se inaée primijenile (kanon 1312 § 1) bivaju
ublazene iIi cak i posve uklonjene. Primjerice, ako neki
katolik koji pripada masonstvu uopée ne bi bio upozriat
s cinjenicom kako se Crkva protivi slobodnome
zidarstvu, ne bi bio podlozan kazni (kanon 1323, 2°).
Ako je pak katolik koji pripada masonstvu upoznat sa
stavom Crkve o slobodnome zidarstvu, upozoren na
nj te i dalje nastavi svoje Canstvo u masonstvu,
primjenjuju se kanonske kazne.
Kanon 13fi4, koji naktie automatske ekskomunikaci-
ju (izopéenje) za otpadnike od vjere, krivovjerce i raskoI-
1
nike, primjenjuje se i na katolike koji pripadaju mason-
stvu. Kanon 751 ovako odreduje navedene pojmove:
1
MASONSTVO BEZ MASKE
“Krivovjerjem se naziva upomo nijekanje, posli-

je krs“tenja, neke istine koju treba da se vjeruje
bo- zanskom i katolickom vjerom ili upomo
sumnjanje u nju; otpad je potpuno odbacivanje
kr*scanske vjere; raskol je uskraéivanje podloznosti
vrhovnome sve- ceniku ili zajednistva s clanovima
Crkve koji su mu
Krivovjerje, otpadniétvo i raskol teiki su prijestupi

protiv objavljene istine i crkvenoga zajedrii”stva. Kada bi
katolik koji pripada masonstvu prihvatio teologije Lot
(indiferentizam, sirikretizam), postao bi krivovjerac. Osim
toga, kada bi ustrajno i odluéno odbijao priznati autoritet
pape glede prijeienja svoje pripadnosti masonstvu, mo-
gao bi se naéi i u raskolu. Navedeni prijestupi automatski
iskljuiuju katolika koji pripada masonstvu iz Crkve. No,
da bi se to ostvarilo, kao “sto to vrijedi i za druge kanone,
katolik koji pripada masonstvu morao bi djelovati svje-
sno, uz puno munje, odluénost i ustrajnost. Vecina kato-
lika koji su pripadnici masonstva vjerojatno ne ispunja
ove uvjete (iako ih, po mome osobnom iskustvu, priliian
broj katolika cnova masonstva doista i ispunja). Nave-
dena ras”cIamba pokazuje kako su katolici koji pripadaju
masonstvu podloñni citavu nizu kanonskih kazna, uk1ju-
iujuo ekskomunikaciju(izopéenje), cak i kada se ne
smatra kako njihove loze “rovare (kuju urotu) protiv
Crkve”. William Whalen, kojega je Odbor za pastoralna
istra vanja i praksu anga ao za pomoo u
crkvenome proucavanju slobodnoga zidarstva,
komentira ovako:
“Ako “kovanje urote protiv Crkve’ pokus”amo uci-

niti iskljuéivim kriterijem dopus“tanja ili pak zabra-
njivanja clanstva, zapravo kfiemo kako nam nije
1
stalo do naravi neke organizacije, odnosno onoga
s”to naucava. Tada bismo katolicima trebali dopustiti
1
SLOBODNO ZIDARSTVO I KATOLIK A CRKVA
clanstvo u organizacijama spiritista, teozofa i

okul- tista — sve dok navedene skupine ne kuju
urotu protiv Crkve. No, povijesni stav Crkve ne
temelji se prvenstveno na tome jesu li masonske
loée neprijatelj- ski riastrojene ili neutralne prema
Crkvi, veé na na- cemma za koja se Loza
zauzima.”^
Katolik koji pripada masonstvu iz ove rasprave

o kanonskome pravu Crkve i slobodnome zidarstvu
treba izluciñ dvije bitne tocke. Prva je ta da je
protivljenje Crkve slobodnome zidarstvu na temelju
vjere i morala jasno i posve razvidno. Katolici koji
pristupe masonstvu nalaze se u stanju tes”koga
grijeha te we mogu primati svetu pricest. To je
naj*stetnija posljedica pristupanja katolika
masonstvu. “Zaista, zaista, kaéem vam: ako ne jedete
tijela Sina 6ovjecjega i ne pijete krvi njegove, nemate
éivota u sebi!” (lv 6,53; usp. 1 Kor 11,27). Katoli- ci koji
pripadaju masonstvu, a koji i dalje primaju eulu-
ristiju, prkoseéi tako izjavi Crkve, éine svetogrde i tako
pogors“avaju svoje ionako tes”ko duhovno stanje. “Stoga
tko god jede kruh ili pije éas“u Gospodnju nedostojno,
bit ée krivac tijela i krvi Gospodnje” (1 Kor 11,27j.
Druga se toika sastoji u tome ”sto postoji bitna
razlika izmedu moralnoga zakona i kanonskoga
prava. To je vaéno za one katolike pripadrñke
masonstva koji svoje daljnje sudjelovanje u
slobodnome zidarstvu oprav- davaju ria temelju
vifiznaénosti s”to su ih pronas“li u kanonskome
pravu, a da se pritom uopée ne bave doktri- narnim i
moralrfim zabranama Crkve s obzirom na pri-
padnost masonstvu. Moralni je zakon nepromjenjiv, jer
nam ga je dao Bog. Kanonsko se pravo, medutim —
iako utemeljeno na bofinskome i moralnome zakonu
— ipak mijenja kako bi se prilagodilo ljudskim
1
prilikama. Ono nastoji tumaéiti bozanski zakon u
svjetlu povijesnoga trenutka. Zakonik iz 1983.
predstavlja odlican primjer
1
ove promjene, znaéajrtim smanjenjem broja prijestupa
koji dovode do ekskomunikacije.
Navedenu je razliku naglasio Odbor biskupfi Sje-
dinjenih Americkih Drñava za pastoralna istraéivanja i
praksu u svome povjerljivu izvjeséu o slobodnome zi-
darstvu. Izvjes”ée se temelji na prouéavanju
slobodnoga zidarstva nakon stupanja na snagu
Zakonika kanonskoga prava iz 1983. Dio izvjeiéa
glasi:
“Ovdje je rijei o razlikovanju kaznenoga prava i

morala. (...) Crkva ne kaznjava sve s”to je
nemoralno. Jednako tako iz éirienice kako
kazneni zakon ne ukljuéuje neki grgeh ili se ovaj u
njemu ne spominje (ili je nesto u svezi s tim
izmijenjeno), ne valja zakIju- civah kako ga se
smije ciniti. Jasan je primjer za to pobaiaj. Cak i
kada pobaiaj ne bi za sobom povlacio
ekskomunikaciju (izopcenje), i dalje bi bilo pogrjes”-
no uciniti ga. Sliéno tome, cak i kada se ekskomuni-
kacija (izopcenje) vi”se ne bi vezivala uz pristupanje
organizaciji koja rovari protiv Crkve, i dalje bi
bilo pogrjes"no pristupiti jednoj takvoj
organizaciji.”’
Biskupi su SAD-a zakljucili kako naéela i temeljni

obredi ameriékoga masonstva podrazumijevaju natura-
listi ku religiju te kako je sudjelovanje u njemu nespo-
jivo s canskom vjerom i praksom. Stoga je — iako ka-
nonske kazne ovise o odgovarajuéim Gnjenicama i okol-
nostima — za katolika moralno pogrje*sno pristupiti slo-
bodnome zidarstvu jer su njegova naiela nepomirljiva s
nacelima katolicke vjere.
Katolicfia Crkva nije jedina nkva koja se protivi Lozi.
Whalenovo izvjesée americkim biskupima sadrâ popis:
1
“Ostale skupine koje se protive pripadnosti Lozi
ukljucuju brojne ogiartke lutexanstva, Kr”scansku re-
1
sLo8onuo zinnsrvo i xAoucxncnxvA
formiranu crkvu, veéinu pentekostalaca, Crkvu Na-

zareéanina, adventiste sedmoga dana, crkve Sve-
tosti, kvekere. WJedinjenu braéu u Kristu,
menoni- te, slobodne metodiste, Crkvu brace,
Bolje skupsti- ne, veslijanace, redovne baptiste,
Vojsku spasa, kao i znacajne manjine u takvim
crkvama glavne stru- je kao s”to je Episkopalna.
Jehovini svjedoci i Crkva Isusa Krista svetaca
posljednjih dana [mormoni) takoder se protive
slobodnome zidarstvu.”'
Jedan je anglikanski svecenik, koji se kasnije obratio

na katolicanstvo, to riaj1›oIje saieo u svojoj izvrsnoj
knjizi o slobodnome zidarstvu Darkness Visible: “Ni
jedna Cr- kva koja je ozbiljno ispitala vjerski nauk i
implikacije slobodnoga zidarstva nije ga propustila
ujedno i osuditi.”"
1
B.
MASONSKA UROTA
Uvod
Sadrfij, obredi i praksa masonstva pokazuju kako je
slobodno zidarstvo religija te kako ga je Crkva s
pravom osudila, buduci da su ucenja masonstva
nespojiva s kr- iéanskom vjerom i moralom. No, ova
knjiga ne bi bila potpuna, a da se ne dotaknemo
utjecaja s”to ga masonska ideologija ima na nas*e
dru'stvo. Slobodno se zidarstvo nesmiljeno bori kako
bi uklonilo kr*scanska uvjerenja na kojima je
Amerika utemeljena te ih zamijeni- lo svojim
relativistickim pogledom na svijet.' Masonski pokret
nastoji ukinuti organizirani javni prijevoz djece u
katoliéke s”kole, bori se protiv moguénosti vjeronau-
ka u javnim *skolama te se opire svim oblicima vjersko-
ga izricaja u javnim s”kolama. Masonstvo vodi kampa-
nje kako bi zaprijeolo saveznu, drzavnu i mjesnu
potpore privatnim ”skolama. Povijest jasno pokazuje
kako je cilj slobodnoga zidarstva oduvijek bio
dekristijanizi- rati nate drus*tvo.
Tradicionalno poimanje religije i krs”canstva
Za vrijeme rasprava na Ustavnoj konvenciji

autori predlos”ka shvatili su pojam religija kao onaj
koji znaci na*su du;inost prema Stvoritelju i nacin na
koji je ispu- njavamo. Autori su predlo“ska zeljeli
potaknuti tu duznost. U tu je svrhu dodan Prvi
amandman Ustava SAD-a. Poznat pod nazivom
“klauzula utemeljenja”, on dijelom
glasi ovako: “Kongres ne fi donositi zakone glede
us- postane neke religije niti prijeoti slobodno
prakticiranje iste.” Od 1789. pa sve do 40-ih godina 20.
stoljeca nacionalna je potpora religiji opcenito, a
krs“canstvu napose, itekako dobro dokumentirana.
Oct utemeljitelji htjeli su da ova klauzula onemogu-
o saveznu vladu u uspostavi jedinstvene religije i uvo-
denju zakonske obveze njezina prakticiranja. No, out
su se istodobno slozili i kako je religija iznimno
vara za americko drus“tvo te kako vlada treba zas”titifi
pravo ljudi na njezino slobodno prakticiranje.
Stovi*se, zapisnik rasprave u parlamentu jasno
pokazuje kako vlada nije htjela s”tititi one koji nisu
ispovijedali nikakvo religije, gledajuci na njih u
negativnu svjetlu. Podsjecam kako Ustav SAD-a
zavrs*ava sljedecim rijeéima: “Donesen na konvencgi...
dana 17. rujna LJeta Gospodnjega tisuéu se- damsto
osamdeset i sedmoga” (naglasak kurzivom je
dodan).
Savezno je zakonodavstvo nastavilo cilj klauzule
utemeljenja koji se sastojao u poticanju religije u ame-
rickome éivotu. Tako su, primjerice, dijelovi teritorijal-
noga zemljis”ta ”sto ih je vlada prodavala bili pridrzani za
s“kole i vjerske svrhe. Zakonom od 1. lipnja 1796. urede-
no je odobrenje kreditiranja zemlji”sta Drus*tvu uJedinje-
ne braée za s”irenje evandelja medu poganima. Stovis*e,
nacionalna politika vezana uz kreditiranje kupnje ze-
mljis”ta u obrazovne svrhe izmedu 1820. i 1865. nije
po- stavljala nikakva ogranicenja na sudjelovanje
privatnih ili vjerskih s”kola. Vlada je ujedno sklopila
ugovore sa ’skolama koje su pripadale pojedinim
vjeroispovijestima za obrazovanje Indijanaca te
dodijelila sredstva katolickim, episkopalnim,
moravskim, prezbiterijalnim, ’sved- skim evangelickim
1
i refomiranim episkopalnim misij- skim ‘skolama.
MASONSTVO BEZ MASKE
Vrhovni je sud u svojim prvim ocitovanjima SAD

ocijenio kao kr*scansku naciju. U slucaju Vidal protiv Ci-
rardooih kreniks (1844.) sud je o krscanstvu izjavio kako
se “priznaje njegovo bozansko podrijetlo i istinitost
te ga se ne smije zlonamjerno i otvoreno klevetati ni
bo- gohuliti jer bi se time uznemirili vjernici i
nanijela steta javnosti”.
U slucaju Crkva Presretoga Trojstua protiv SAD-a (1892.)
Vrhovni je sud naglasio kako je Amerika vjerska nacija.
Sud je nadalje citirao mis“ljenje sto ga je kancelar Kent, vr-
hovni sudac Vrhovnoga suda New Yorka, iznio u sluca-
ju nsrod protiv Ruffylesa: “Krscanski smo narod te je moral
nag zemlje duboko ukorijenjen u kriéanstvu.”
Mormonska crkua protiv SAD-a (1889.-) ovaj se slu-
caj bavio pitanjem poligamije. Nakon s‘to je poligamiju
proglasio “mrljom nate uljudbe”, visoki je sud nastavio
rijecima kako je ona “protivna duhu krs“canstva i
uljud- bi “sto ju je krscanstvo stvorilo u zapadnome
svijetu”. U slucaju Bradfield protiv Robertsy (1899.) sud
je utvrdio kako Ustav vladi omogucava sklapati
ugovore s tvrt— kama povezanima s Katolickom
Crkvom, koje se bave pruzanjem socijalne skrbi. U
sluéaju Pierce protiv Druibe sestara (1925.) sud je
neustavnim proglasio zakon drive Oregon po
kojemu se od sve djece u toj drzavi zahtijevalo
pohadanje javnih skola.
Godine 1865. sudac Vrhovnoga suda Joseph Story,
struénjak za ustavni zakon, cija su djela izvrsila znaca-
jan utjecaj na americko zakonodavstvo i pocetke sud- I
stva, iznio je sljedeci komentar:
“Nemoguce je onima koji vjeruju u istinitost kr-

s”canstva kao Bozje objave dvojiti kako je
posebna dNnost vlade snai;iti ga i jacati medu
svim svojim gradanjma i podanicima. To je neito
posve drugo od prava ria osobnu prosudbu u
pitanjima vjere, kao i 1
162
MASONSEAUROTA
slobode javnoga bogoétovlja u skladu s naputcima

2
vlastite savjesti.
Sve prethodno predstavlja zavidan povijesni zapis

gledanja americih vlasti na krs”canstvo i njegovu
ulogu u amerii' ome zivotu - prije utjecaja
slobodnoga zidarstva.
Masonski pokret za potpunu sekularizaciju
Jednako kao sto je vlada nastojala poduprijeti kr-

écanska nacela u americkome drustvu, slobodno se zi-
darstvo borilo za potpunu sekularizacije. Masonstvo
Skotskoga obreda bilo je posebno glasno u svojim
nastojanjima oko dekristijanizacije. Tako je 1915.
godine izni- jet prijedlog po kojemu bi maturanti
americkih javnih skola imali “prednost pri
zaposljavanju u javnim sluz- bama”. Codine 1920.
Vrhovno je vijece Skotskoga obreda razvilo
sveobuhvatan obrazovni plan koji je zahtije- vao slanje
sve djece u javne s*kole odredeni broj godina. Plan je
Skotskoga obreda zagovarao uspostavu nacio-
rialnoga ministarstva javnoga obrazovanja te preporu-
cio pazljiv odabir nastavnikfi i udzbeniki kako bi se is-
kljucila “sektas”ka propaganda”. Codine 1922. i Vrhov-
no vije e Skotskoga obreda i Carsko vije e reda
Shrine uspjes”no su lobirali oko usvajanja zakona
kojim su ka- tolii3‹e i druge zupne s”kole u drzavi
Oregon stavljene izvan zakona. Taj je zakon
neustavnim proglasio Vrhov- ni sud SAD-a koji je bio
izvan masonskoga rtadzora, od- lukorn u slucaju
Pierce iz 1925.
Slobodno je zidarstvo iduca dva i po1 desetljeca
1
otvoreno nastavilo provoditi svoj plan sekularizacije
Amerike. Skotski obred masonstva, koji je medu
svoje clanstvo ubrajao brojne suce Vrhovnoga suda,
americke
M ONS OBEZ SrE
predsjednike i ostale visoke vladine duznosnike, pred-

njaéio je u tim nastojanjima. Masonski je glas u
korist izbacivanja vjere iz javnoga fivota prodirao
prije svega preko glasila New A ge (Nooo dobo),
Casopisa sto ga je objavljivao Skotski obred Juzne
jurisdikcije. (Godine 1990. Skotski je obred naziv
svoga casopisa promijenio u Scottish Rite Jouritof, kako
bi izbjegao nezeljeno poisto- vjeéivanje s ideologijom
No A gea.)
Casopis No A$e snazno je promicao masonski cilj
koji se sastojao u nametanju drus”tvu novih gledis“ta. Al-
bert Pike, otac masonstva Skotskoga obreda, tvrdio
je sljedece: “Zadaca je masonstva poucavati sve
istine, a ne smo onu moralnu, vec jednako tako
politics i filo- zofsku, pa i vjersku istinu.”” Pred vise
od stoljeca papa Leon XIII. prepoznao je kako je cilj
masonstva “prodri- jeti u sve okolnosti drus“tvenoga
zivota te postati gospo- darom i nadzirateljem
svega”.'
No A$e jednako tako nije krio ni masonsku anti-
patiju prema Katolickoj Crkvi.’ Provodeci svoj cilj
dekristijanizacije drustva, spominje ”podmuklu silu
vati- kanske Crkve-drzave”. Jednako tako tvrdi
kako je katolicanstvo, a ne komunizam ili
socijalizam, stvama prijetnja drustvu te kako katolici
Oebaju odbaciti protude- mokratske doktrine svoje
Crkve. Katolicka prisutnost u Parlamentarnome
odboru za obrazovanje nije sprijeéila napore
masonstva u pravcu nacionalizacije obrazovanja i
stjecanja dominacije nad umovima americke djece. Go-
dine 1935. osmero od petnaestero clanova ovoga odbo-
ra bili su katolici.
Tridesetih godina pros”loga stoljeca slobodno je zidar-
stvo pojacalo svoja nastojanja oko izbacivanja vjere iz jav-
ne sfere. Poéevsi od 1935. pa sve do sredine 40-ih
masonski casopis No A ge provodio je sveobuhvatnu
1
kam- panju protiv vladine potpore ustanovama koje
su pripadale pojedinim crkvama. Od svibnja 1935. do
prosin-
ca 1946. No A ge je objavio trinaest élanaka u kojima
se protivi drzavnoj potpori prijevozu i drugim vrsta-
ma potpore djeci koja pohadaju katolicke i druge éu-
pne s*kole. Neo A ge ’p takoder izmedu 1940. i 1948.
objavio devet clanaka u kojima ocituje protivljenje
masonstva religiji u javnim Skolama, ukljuéujuci
molitvu i pitanje Biblije. Kampanja Skotskoga obreda
protiv religije u ékolma ukljucila je i protivljenje
vremenu predvidene za vjerski odgoj djece. No A ge
je izmedu 1941. i 1946. objavio sedamnaest clanaka u
kojima izr tava svoje neslaganje s mogucnoséu
vjeronauka u javnim skolama.
Slobodno je zidarstvo nadalje zapoéelo javno name-
tati svoje tumaéenje ustavne klauzule utemeljenja. Cilj
je bio postici da suci Vrhovnoga suda ovu klauzulu
tu- mate u skladu s masonskim gledistem. U tu je
svrhu predsjednik Franklin D. Roosevelt, i sam
utecajan mason, u svojoj poruci Kongresu 6.
sijeénja 1937. rekao: “Zivotna potreba nije izmjena
nakga temeljnog zakona, vec njegovo sve
prosvjetljenije shvacanje.” Razumi- je se kako je
“prosvijetljeno shvacanje” podrazumijevalo shvacanje
u skladu s masonskim nacelima. Predsjednik noosevelt
iznio je ovu primjedbu pripremajuci se medu clanove
Vrhovnoga suda ubaciti s“to viie masona. Su- dac
Robert H. Jackson, jos jedan gorljivi slobodni zidar,
napisao je takoder kako su Ustav i njegovi amandmani
“onakvi kakvima ih proglase suci”. Masonstvo je preko
suda pojacalo svoje djelovanje kako bi potpuno odijelilo
Crkvu od druétva.
U studenome 1935. No A ge je objavio komentar koji
se protivi potpori privatriim katolicfiim skolama. U nje-
mu se iznosi argument kako je taj masonski stav podu-
prt odredenim izjavama sto ih je James Madison iznio u
svome “Podnesku i prosvjedu”. U travnju 1937. Elmer
Rogers, urednik No Agea, pojavio se kao svjedok
pred Parlamentamim odborom za obrazovanje.
Rogers je
MASONSTYOBEZMASKE
progovorio protiv zakonodavstva koje bi odobrilo save-

zna sredstva za obrazovanje, govoreci kako se Bratstvo
boji da bi neka sredstva mogla pripasti katolifiim s”ko-
lama. U prilog masonskome stajalis*tu Rogers se takoder
pozvao na Madisonov “Podnesak i prosvjed”
Rogers je nadalje naveo ivtiri odluke Vrhovnoga
suda koje su — po njegovu mis*1jenju — drzavna penned
ustanovama vezanima uz pojedine denominacije pro-
glasile neustavnom. Navedeni su slucajevi bili: tVofson
protiv Joneso, Davis protiv Beosono, Reynolds protiv SAD-a
te Reuben Quick Bear pmtir Leuppo. U travnju 1940.
No Age je objavio jos* jedan uvodnik: “Nastupila su
iud- na vremena”, u kojemu su se ponovno usprotivili
svim vjerskim nastojanjima, pozivajuci se pritom
kako na Madisonov “Podnesak i prosvjed”, tako i na
Jelfersonov Prijedlog zakona za uspostavljanje vjerske
slobode. Te se iste godine masonstvo iestoko
suprotstavilo prijedlogu Kongresa kojim bi se
saveznim drfivama dopu- stilo djeci iz zupnih s*kola
osigurati zdravstvenu i soci- jalnu skrb, knjige,
materijal za citanje, odnomo mogué- nost prijevoza,
koji su inace dostupni djeci koja pohadaju javne
“skole.
Ape1 masonstva na ove vlasti bio je slabas*an poku-
s*aj opravdavanja vlastitih protuvjerskih gledis”ta. t Ma-
disonov “Podnesak i prosvjed” (1785.), i Jelfersonov
Pri- jedlog zakona za uspostavljanje vjerske s1obc›de
(1786.), odnosili su se iskljucivo na vjersku slobodu u
drzavi Vi- rginiji te su bili napisani nekoliko godina
prije prijedloga i usvajanja klauzule utemeljenja.
Stovi§e, ni jedan od ovih dvaju dokumenata nije
razmatran u sklopu rasprava na Ustavnoj konvenciji
niti ih je ikada spomenuo ije- dan od voda Kongresa
za vrijeme izradbe nacrta klauzule utemeljenja.
Slucajevi Reynolds i Beason bave se bigamijom i
po- ligamijom. Odluke Vrhovnoga suda koje se
protive na-
MASONSKA UROTA
vedenim praksama pokazuje jedino kako postoje ustav-

na ogranicenja slobodne prakticiranja religije. Slucajevi
Reynolds i Benson snazno podupiru krs“cansko, a ne svje-
tovno poimanje braka. Reynolds je religijii odredio
kao “nas*u dfinost prema Stvoritelju”. Slucaj Watson
bavio se imovinskim pravima vjerskih drus”tava te je
sud pre- sudio kako nema jurisdikcije nad pitanjima
crkvene ste- ge. Slucaj Reuben Quick Bear, koji je utvrdio
kako su javne donacije za obrazovanje Indijanaca
prihvatljive, jednako se tako nije ticao ove stvari.
Kako se kampanja masonstva za izbacivanje vjere iz
americkih s“kola zahuktavala, vlada je nastavila zagova-
rati javnu potporu privatnim vjerskim interesima. To je
masonstvo izravno suoéilo s dva problematicna
pred- lozena zakona. Prvi je bio Prilagodeni zakon o
roinici- ma iz 1944., odnosno Prijedlog zakona o
pravima voj- nikii, kojima su osigurane brojne
povlastice za vetera- ne, ukljuéujuci novac koji se
mogao koristiti za plaéanje s*kola vezanih iiz pojedine
vjerske denominacije. Mason- stvo je bilo zgrozeno.
Iako je americko slobodno zidarstvo redovito javno
ocitovalo svoje domoljublje, Skot- ski se obred ?
estoko borio protiv pomc›éi pripadnicima oruzanih
snaga. Bilo je to masonsko licemjerje u najgo- remu
obliku. No, Prijedlog zakona o pravima vojnika
svejedno je stekao jednodusnu potporu kako Parlamen-
ta, tako i Senata te je u lipnju 1944. postao vazeéim
zakonom.
Drugi prijedlog zakona protiv kojega se masonstvo
fistoko borilo bio je Mead-Aikenov prijedlog zakona
kojim se predlagalo savezno financiranje éupnih s”kola.
Prije sastavljanja ovoga prijedloga zakona Parlamentar-
ni je odbor za obrazovanje u prosincu 1944. preporucio
osiguravanje saveznih sredstava za privatne viie
s“kole i sveuéi1i*sta. U sijecnju 1945. Nacionalno |e
1
udruée-
nje za obrazovanj-e organizacija blisko povezana s ma-
1
MASONSTVO BEZ MASKE
sonskim Skotskim obredom — poduprla zakon kojim je

osigurano financiranje javnoga obrazovanja, no nije bilo
ni rijeéi o onome privatnom. Taj je prijedlog zakona
(S 181) u nacelu podupro demokratski senator Lister
Hill iz Alabame, mason.
Elmer Rogers, urednik casopisa New A ge, smatrao je
kako Hillov prijedlog nge otis”ao dovoljno daleko. Dana
31. sijecnja 1945. Rogers se pojavio pred Odborom
Sena- ta za obrazovanje i rad kako bi se usprotivio
prijedlogu zakona S 181 tvrdeéi kako taj zakon ne
prijeéi u dostat- noj mjeri da savezne povlastice zavr§e
u éupnim s”ko1a- ma. Rogers je cak spomenuo
odredene dijelove encikli- ke pape Leona XIII.
Humanum genus, pokus”avajuéi prikazati kako su
uéenja Katoliéke Crkve nespojiva s Usta- vom SAD-a.
Ubrzo nakon ovih saslus”anja senator James
Mead (D-NY) i George Aiken (R-VT) uveli su
prijedlog zakona o obrazovanju S 717 — poznat kao
Mead-Aikenov prijedlog zakona — kojim se izriéito
pruéa potpora zupnim s*ko1ama. Slobodno je
zidarstvo ovu novu mjeru smatralo pogibeljnom.
Rogers je — u élanku objavljenu u Scottish Rite News
Bulletins 5. travnja 1945. — napisao kako ”namjera
[toga prijedloga zakona] u vezi s osiguravanjem
javriih sredstava denominacijskim *skolama prezire
naiela iznijeta u Madisonovu Podnesku iz 1784. kao i
ista ta naéela ”sto ih je kasnije potvrdio Thomas Jef-
ferson u svome Zakonu o vjerskoj slobodi u sklopu
zakonodavstva driave Virginija, a da se i ne
spominje zlo s*to su ga denoinirtacijske s*kole
poduprte javnim sredstvima donijele covjeku”.
Sudac Vrhovnoga suda Hugo L. Black—jos* jedan mo-
can mason Skotskoga obreda — jednako se tako
usprotivio Mead-Ajkenovu pfijedlogu zakona. Cak
je uputio pisma brani Hillu i Rogersu, izrfiavajuéi
1
svoju zabrinu- tost kako su zavedeni zakoni u pripravi
suprotni nace-
1
MASONSKA UROTA
lima slobodnoga zidarstva te je upitao je li Vrhovno vi-

jeée Skotskoga obreda zauzelo stav protiv savezne pot-
pore obrazovanju.* Sliéno je pismo uputio i A. B. An-
drewsu, visokome masonskom duénosniku u hramu
Skotskoga obreda u Birminghamu, dréava
Alabama.’ Sudac Black ujedno je svoju masonsku
subraéu podsje- two rim pet naiela obrazovanja s*to ih
zastupa Vrhovno vi- jeée Skotskoga obreda. Prvo
naielo zahtijeva da americke javne s*kole budu
“nepristrane, nedenominacijske, uiinkovite,
demokratske, za svu djecu svih ljudi”. Peto naielo
zahtijeva “potpuno odjeljivanje Crkve i drive te
protivljenje svakome poku”saju prisvajanja javnih sred-
stava— bila ona savezne, drzavna ili pak lokalna — izrav-
no ili neizravno, za podupiranje denominacijskih ili pri-
vatnih ustanova”.' Buduci da je bio redovni sudac
Vr- hovnoga suda, Blackova pisma upucena Hillu,
Roger- su i Andrewsu glede predloienoga
zakonodavstva nisu bila drugo doli krs“enje pravne
etike.
Dana 4. svibnja 1945. Rogers je ponovno svjedo-
éio pred Odborom Senata za obrazovanje i rad u ime
Velikoga zapovjednika Skotskoga obreda, kao i u svo-
je osobno ime. Rogers je proiitao izjavu Velikoga zapo-
vjednika u kojoj ovaj prigovara kako ce “denominacij-
ske s“kole, medu nejavnim “skolama, postati glavni
uzi- vatelji savezne pomoci. Takvo bi stanje u
konaénici uni- s“tilo ne samo slobodne i neovisnu
narav nas”ih javnih “skola, vec bi ujedno u na”semu
nacionalnom zivotu us- postavilo medusobno ovisnost
dréave i Crkve”. Rogers je ponovno izjavio kako
pomoc denominacijskim “skolama kr”si naiela
Madisonova “Podneska i prosvjeda”, Jeffersonova
Zakona o vjerskoj slobodi te ishoda slucaja Quick Bear.
Nastavljajuci svoju zucljivu kritiku vjerskoga
1
obrazovanja, Rogers je cak pokus*ao dokazati kako
obrazovanje u katolifiim s*ko1ama dovodi do kriminal-
na ponaianja.
1
MASONSIVOBEZMASKE
Dana 12. prosinca 1945. Kongres je odlucio

prijedlog zakona staviti na rasprave, ali je tijekom 1946. i
1947. i dalje obradivao navedena pitanja. No, nikakav
zakon o sa- veznoj pomoéi obrazovanju nije donesen
sve do stuparja na snagu Zakona o osnovnomu i
srednjem obrazovanju iz 1965. Ovaj je zakon djeci iz
éupnih s“kola zanijekao puno Nivanje povlastica
omogucenih djeci iz javnih “skola.
VaJo je primijetiti kako za vrijeme saslusanja o
pomoci zupnim s”kolama ni jedan clan Senata, kao ni
Od- bora Senata za obrazovanje i rad, ni u Jednome
trernnku nije spomenuo eventualnu neustavnost
savezne potpore privatnim s“kolama. Ucestalo
pozivanje masonstva na Madisonov “Podnesak i
prosvjed” te Jeffersonov Zakon o vjerskoj slobodi biln
je uzaludno. Umjesto toga, povijesni zapisi pokazuju
vladinu potporu iupnome obrazovanje, kao i
moralnim i vjerskim postavkarna krs‘canstva u
cjelini. Cinilo se kako ce u bliskoj buduénosti vlada
donijeti zakon kojim ce osigurati savezne potporu
crkvenim s”kolama. Ako je éeljelo pobijediti, slobodno je
zidarstvo trebalo masonsku intervencqu.
Masonski prodor u Vrhovni sud

Na pocetke svoga drugog mandata predsjednik Ro-
osevelt zapoceo je Vrhovni sud ispunjati masonima.
U razdoblje izmedu 1937. i 1944. Roosevelt je imeno-
vao devet sudaca, od kojih su iestorica bili masoni, dok
su preostala trojica takoder bila pobomici masonsko-
ga svjetonazora. U razdoblje izmedu 1945. i 1953. Ro-
oseveltov je nasljednik, predsjednik Harry S.
Truman, jo“s jedan mason 33. stupnja, imenovao
cetiri suca, sve redom masone. Stoga su od trinaest
1
sudaca Vrhovno- ga suda imenovanih u tome
razdoblje od strane masonskih predsjednika, deset
bili slobodni zidari. Iduca dva
1
imenovanja, koja je izvrs“io predsjednik Eisenhower,
takoder su se odnosila na masone.
Pofiv*si od imenovanjfi predsjednika Roosevelta go-
dine 1941. pa sve do prvih godina mandata
predsjednika Nixona (1971.) slobodni su zidari
dominirali Vrhovnim sudom. Te su godin.e oznacile
razdoblje revolucionarno- ga liberalizma i
protukrfianskoga raspolozenja u americkome drustvu.
Masonska je dominacija sudovima izglm dala ovako:
1941.—1946. pet naprama cetiri; 1946.—1949 sedam
naprama dva; 1949.—1955. osam naprama jedan; 1956.
—1957. sedam naprama dva; 1957.—1958. it naprama
tri; 1958.—1962. sedam naprama dva; 962.—1969. test
naprama tri te 1969.—1971. cetiri naprama pet.
Ne éudi kako su cetiri masona, “sto su ih kao suce Vr-
hovnoga suda imenovali Roosevelt i Truman,
zagovara- li plan masonskoga prodora u sudstvo. Bili
su to Hugo
L. Black, James F. Byrnes, Sherman Minton i Robert
H. Jackson.’ Sudac je Jackson cak priznao kako su on i
ostali koji su dijelili Rooseveltovo poimanje Ustava
uspjeli u svojim naporima oblikovanja demokracije u
Americi imenovanjem “naprednih” sudaca.'°
Cilj je slobodnoga zidarstva bio dovesti klauzulu
utemeljenja do visokoga suda, kako bi o njoj sudili out
koji su dijelili jednaku masonsku filozofiju potpuna od-
vajanja Crkve od dNave. Masoni su u tome i uspjeli.
Po- ievsi od one odluke u slucaju Eoersoti 1947. te
narednih ietvrt stoljeca, Vrhovni se sud usredotocio na
slucajeve vezane uz klauzulu utemeljenja. Zahvaljujuci
novootkri- venu oduievljenju takvim slucajevima, sud
je sustavno narusavao krscanske temelje americke
vlasti. Sud kojim su dominirali masoni preuzeo je
pravnu doktrine stare decis — koja drzi kako pravno
naielo uspostav1jen• ied-
1
nom pravnom presudom valja postovati kod sljedece —
i tako je odmicao nepovratan proces izbacivanja vjere iz
javnoga éivota.
1
MASONSTYOBEEMASKE
Emerson — masonska djelatnost

medusudtvom
U slucaju Emerson protiv Odbora za obrazoranje 1947.
godine Statut je drzave New Jersey omoguéavao grad-
skim vlastima povrat novca roditeljima éto su ga
uloéili u prijevoz svoje djece u sve s”kole, ukljuéujuéi i
one katw licke. Buduéi da je Statut omoguéavao
povlastice svim gradanima koji su pohadali privatne
ili javne skole, Vr- hovni je sud ustvrdio kako je ovaj
program u skladu s Ustavom. Medutim, sudac Hugo
Black je — utvrdujuéi veéirisko mi"siienje — ovako
iznio masonsko tumacenje klauzule utemeljenja: “Prvi
je amandman podigao zid izmedu Crkve i s*kole. Taj
zid mora ostati visok i neprw boian. Ne moéemo
dopustiti ni najmanje krMje.”
Kao sto smo veé spomenuli, ni Madisonov
“Podne- sak i prosvjed” ni Jeffersonov Zakon o
vjerskoj slobodi nikada se nisu spominjati ni na
Ustavnoj konvenciji ni na drugim raspravama
Parlamenta i Senata, kada se stvarala klauzula
utemeljenja. Thomas Jefferson bio je u Francuskoj
kada je Kongres raspravljao o Prvome amandmanu i
usvojio ga dok James Madison nije uspio posh i
usvajanje ni jedne ad svojih predlozenih fozmu- lacija
klauzule. Virginija je bila posljednja dréava koja je
usvojila ustavne amandmane te su predstavnici njezina
zakonodavstva izjavili kako klauzula utemeljenja omo-
gucuje koris“tenje novca prikupljena porezom za podu-
piranje religije, odnosno njezinih propovjednika. Blac-
kovo nastojanje oko blokiranja vladine mogucnosti po-
dupiranja i stiéenja svih oblika religije zapravo se proti-
vi Madisonovu “Podnesku i prosvjedu” — istome
onom dokumeritu s”to ga je Black pokuéao citirati u
1
svoju korist. U njemu Madison piie: ”Pravedna ée
vlada... naj- bolje steéi potpore 5tiéenjem svakoga
gradanina u uâi-
1
MASONSKAUIOTA
vanju njegove religije na isti onaj ravnopravni naéin na

koji “stiti i njegovu osobu te imovinu.”
Suprotno mis”ljenje suca Jacksona is“1o je u prilog no-
vomu tumaéenja klauzule utemeljenja od strane veéine
(svih sedam masona bili su jednoglasni u svome tuma-
cenje Prvoga amandmana), ali se strogo drzalo tvrdnje
kako je Statut drzave New Jersey, kcjim se omoguéuje
povrat tros*kova za prijevoz djece u zupne s*kole, neusta-
van. Jackson, mason 33. stupnja, u odluci u slucaju
Erer- soinapisao je kako driava “ne moze tros”iti
sredstva kako bi religiju osigurala od skepticizma” te
kako bi navedeni troikovi bili jednaki “nagradivanju
poboznosti” te primanju naknade za “prianjanje uz
neko odredeno vjerovanje”.
No, u zasebnomu negativnu mis*ljenju s*to ga je na-
pisao sudac Rutledge, a kojemu su se pridruzili i
suci Jackson, Burton i Frankfurter, sud je masonsko
shvacanje klauzule utemeljenja podigao na novu
razinu. Ru- tledge, takoder mason, ustvrdio je kako
gradani koji 2e1e vjersku pouku u sprezi sa svjetovnim
obrazovanjem ne trebaju uzivati jednaku ustavnu
zfititu kao oni kojima je draie svjetovno obrazovanje
bez ikakva spomena vrhovnoga bica. “Nalik na
slobodu svetoga Pavla,” napisao je Rutledge u vezi
sa slucajem Et'ersox protiv Odbo- ra za obrazovanje,
“vjerska sloboda treba biti kupljena za visoku cijenu. Za
one koji je uzivaju u potpunosti, ustra- juéi na
vjerskome odgoju svoje djece u sprezi sa svjetovnim
obrazovanjem, ta je cijena, u skladu s nas”im Usta-
vom, vi”sa negoli za druge.” U tome je smislu sudac
Ru- tledge osigurao ustavnu zas”titu onima koji ne
ispovije- daju nikakvu vjeru na racun onih koji vjeru
ispovijeda- ju, iako autori nacrta izvornoga Ustava
nisu klauzulom utemeljenja zeljeli pruziti povlastice
nevjernicima.
1
Veéinsko negativno mis*ljenje u slucaju Erersox zago-
vara zas*titu nevjemika u skladu s klauzulom utemelje-
1
MASONSTVOBEZMASKE
nja. Povijest je pokazala kako je nakana klauzule uteme-

ljenja bila zatititi i poduprijeti one koji priznaje
postojanje vrhovnoga bica i vjeruje kako prema
njemu imaju odredene duznost. U “Podnesku i
prosvjedu” Ma- dison je priznao kako je jedna od
prvih odanosti upravo ona prema Bogu: “Prije no
s“to se nekoga more smatrati pripadnikom uljudena
dru“stva, treba ga se smatrati podanikom Upravitelja
Svemira.” Madison se ujedno snMo protivio
slobodnome zidarstvu. Argumenti slucaja Emerson za
odjeljivanje Crkve od dréave, s*to ih je prvo zagovaralo
slobodno zidarstvo Skotskoga obreda, a naposljetku
usvojili masonski suci, postali su dryav- nim
zakonom. Ont koji nisu ispovijedali vjeru u Boga — na'
koje su autori nacrta izvomoga Ustava gledali s ne-
odobravanjem — stekli su nova prava u skladu s
Usta- vom SAD-a.
Eversoiiooi masonski sljedbenici
Od slucaja Emerson zid koji dijeli Crkvu od

dréave neizmjemo se povecao. U slucaju McCollum
protiv Od- bora za obrazovanje (1948.), s”to ga je
Vrhovni sud preuzeo svega godinu dana nakon
slucaja Emerson, sud je neustavnim proglasio zakon
drzave Illinois kojim se dopu“sta osiguravanje
slobodna vremena za vjersku pouku u javnim
s*kolama — jos“ jedno pravilo u skladu s filo- zofijom
masonstva Skotskoga obreda. Slucaj McCollum
izazvao je snaénu kritiku americkih katoliékih biskupa
koji su kazali kako je ovaj vid svjetovnosti
”najsmrto- nosnija prijetnja naéemu kNéanskom i
americkom naci- nu éivljenja” te kako uspostavljanje
1
politike “ravnodué- ja spram religije” predstavlja
“posvemas*nje iskrivljava- nje povijesti i prava”.”
1
MASONSKA UROTA
Visoki je sud oborio i ustavni zakon drzave

Mary- land, kojim se od dréavnih duñnosnika
trazilo ispovijedanje vjere u Boga {Torcaso protiv
Watkinsa, 1961.); zabranio preporuku Senatskoga
odbora dréave New York po kojoj se u razredima
upucivala molitva “Svemoguée- mu Bogu” {Engel
protiv Vitalea, 1962.); neustavnim proglasio drzavni
zakon kojim se zahtijevalo da se svakoga dana na
pocetke nastave u javnih s*kolama naglas pro- éita
deset redaka iz Biblije {5kolska oblast Albington pro- fit
Scheinpa, 1963.); zabranio odobravanje pomo'éi visim
Skolama ciji su nastavrti programi obuhvacali
vjersku pouku i vjeébe te u kojima su povjerenickim
odborima dominirali klerici fodbor Javnih radaoa protiv
^•°Re Hora- cea Manna, 1966.); ustvrdio kako militantna
protucrkve- na s*kolska skupina trna pravo dovesti u
pitanje ustav- nost odobravanja saveznih sredstava
denominacijskim Skolama (Ffosf protiv Cohena, 1967.)
te zabranio osiguravanje javnih sredstava za place
nastavnikñ u éupnim Skolama, kao i drzavna sredstva
za nabavku nastavnoga materijala u njima (Letnots
pmtie Kurtzmana, 1971.).
Vrhovni je sud nadalje izvan zakona stavio javno fi-
nanciranje popravaka u zupnim s”kolama, kao i povrat
s*kolarine te porezne olaks*ice za obrazovanje u njima
Odbor za jaeno obrazaoanje pmtie Nyquisto, 1W3.); obo-
rio statut koji je omogucavao povrat roditeljima ékolari-
ne placene osnovnim ili srednjim éupnim Skolama (Slo-
an protie Lemotso, 1973.); zabranio subvencije zupnim
Skolama za trfikove drzavno propisane administra-
cije i za tros*kove testova (Leoeifl protie Odbora za jaz'no
obrazomnje, 1973.); neustavnim proglasio statut kojim se
odobrava posudba nastavnoga materijala i opreme éu-
pnim Skolama {Meek protiv Pittengera, 1975.; Wolman pro-
fit Waltera, 1977.); poniitio statut koji je odobravao isti-
canje Deset zapovijedi na zidovima razredñ javnih éko-
la, jer to nema “svjetovne zakonodavne svrhe” {Stone
t75
1
NGSGNMYOBEZMASKC
pt tie Cralteciii, 1980.); zabranio predavanje

pojedinih predmeta od strane nastavnikfi javnih skola
djeci iz zupnih skola (A guilar protiv Feltons, 1985.;
hkolsLa oblast Grstid Bspidsa protiv'Bolia, 1985.) te
neustavnim proglasio statut kojim se ”skolama
dopu*sta odvojiti po minutu na pocetku svakoga
skolskog dana za meditaciju ili molitvu po zelji
(Wallace protiv /«Jeejo, 1985.). Osim svega navedenog,
sud je iskorjenjenjem judeo-kriéanskih naiela, koja su
nekoé vodila zemlju, redefinirao i znaienje bludnosti Ie
dopusoo kolanje pomografskih materijatfi diljen
drustva.'2 Time je zemF)i rianesena nenadokna- drva
steta. Sve je to uiinjeno u ime masonske ”slobode,
jednakosti i bratstva”.
Kako je masonstvo uspjelo posti‹'i svoje ciljeve dekri-
stijartizacije americih s*kola i izbacivanja vjere iz drus”-
tvene javnosti? Razumije se kako je prvi korak uvijek
okupljanje odredenoga broja poreznih obveznika koji ce
dopustiti koriétenje svojih imena u sudskim postupci-
ma. Masonstvo je doista i uspjelo pronaéi takve
porezne obveznike i njihove organizacije koje je
financiralo.
Te su skupine ukljuéivale organizaciju Protestanti i osta-
li Amerikanci udruierji za odvajanje Crkve od drzave
(danas poznatu kao Ujedinjeni Amerikanci), Ligu Ho-
racea Martna Ie PEARL, (protucrkvenu Skolsku koaliciju
drñave New York).
Vrhovno je vijeée Skotskoga obreda takoder usposta-
vrlo Odbor za obrazovarije i amerikartizam. Neu' Age
od sijecnja 1976. donosi izvjes*ce o preporukama toga
odbora. Masone i njihove obitelji potiie se na
pristupanje organizacijama poput Ujedinjenih
Amerikanaca i Ameri- kanaca za javno s”kolstvo kako
bi se suprotstavili pomo- éi zupnim skolama; svaki se
masonski mestar upucuje u vaznost odvajanja Crkve
1
od drzave; masoni se potty da biraju zastupnike koji
se protive vladinoj potpori iu- pnim skolama; svi se
ljudi potiéu ria onemoguéavanje
MASONSKA UROTA
naporfi privatnih ”skola oko dobivanja vladine pomoci;

pravnici se pozivaju na praéenje zakonodavstva i osta-
lih pravrtih djelatnosti u vezi s Mauzulom
utemeljenja te s”irenje masonske promidzbe “putem
javnih i privatnih "skola i knjiznica". Slobodno se
zidarstvo hvali kako je “stvorilo golemu preprjeku"
napretku vjerskoga odgoja u Americi.'3
Vrhovno je vijeée Skotskoga obreda, zajedno s ma-
sonskim predsjedrticima, clanovima Kongresa i sucima
Vrhovnoga suda, odigralo glavnu ulogu u
posvjetov- njacenju SAD-a. Nrzu A ge je objavio:
“Djelovanje sudaca koji su masoni u obrani ljudskih
sloboda od zadira- nja despota gladnoga moci,
oligarhije, birokracije [mi- sleéi pritom na Katolicfiu
Crkvu]... za svaku je pohva- In. '4 Vrhovno je vijeée
Skotskoga obreda — objasnjava- juéi kako je
masonstvo uspjelo postiél da njegove posebne
interesne skupine dovedu navedene slucajeve pred
masonske suce ponosno izjavilo: ”Pokazalo se
mogu- cim i postignuto je.”'°
Protivljenje Crkve
Papa Leon XIII. prepoznao je motive masonstva gle-
de obrazovanja djece davno prije no s*to su se out ocito-
vali na americkome tin. Godine 1884. u svojoj je encikli-
ci Humanum genus napisao kako
“masonska sljedba ujedno nastoji preuzeti obra-

zovanje mladih. Smatraju kako ée Iako oblikovati
njihovo mis”ljenje u toj njeznoj i podatnoj dobi te ga
skrenuti kamo god zele... i na mnogim su
mjestima vec postigli da obrazovanje mladih
bude iskljufivo u rukama svjetovnjaka te da se
1
nista od onoga sto
MASONSTVO BEZ MASKE
se bavi najvañnijim i najsvetijim ditinostima

covjeka prema Bogu ne uvede u pouku o
moralu” (br. 21).
Papa Leon je prepoznao kako ce fanaticna zelja slo-

bodnoga zidarstva za nadziranjem javnoga obrazova-
nja mladez odvesti u relativizam kako bi “svakome bila
ostavljena sloboda, kada stekne punoljetnost,
slijediti ”sto god mu volja”. Papa Leon takvo je
poimanje religije nazvao “drskos”cu nepoznatom cak
i samim poganima” (br. 21).
Kao s“to su i drugi pape upozoravali na
masonsko uéenje koje se odnosi na indiferentizam, i
Leon XIII. je u enciklici Hxmuiixm genes upozorio
kako ce masonsko uklanjanje krs”canskoga odgoja iz
javnih s”kola dovesti do urus”avanja morala:
“Jer, gdje god je — uklanjanjem krs”canskoga

odgoja — ovo uéenje steklo potpuniju prevlast,
dobro- ta i integritet morala ubrzo su propali,
zastras”uju- ca i sramotna mis”ljenja porasla te se
drskost zlodjelfi uvelike povecala” (br. 19).
Na slican je naéin, u svojoj enciklici lmmortale Dei,

izdanoj 1885. Leon XIII. napisao:
“Ljudsko drugo ne mode — a da pritom ne

postane zloonacko — djelovati kao da Bog ne
postoji niti
odbijati baviti se religijom kao da bi mu ona bila ne-
”sto strano, nepotrebno. (...) Sto se, pak, tice Crkve, ko-
joj je tvorac Bog sim, iskjuéiti je iz djelatna zivota
naroda, iz zakonfi, obrazovanja mladih, obitelji —
znaci poéiniti golemu i pogibeljnu pogrjeiiku” (br.
6, 32).
1
Papa Leon rekao je i kako je odvajanje Crkve od dr-
zave s”to ga masonstvo zagovara napad na uéiteljski
autoritet Crkve:
MASONSKA UROTA
“Dugim i ustrajnim nastojanjima teze k ostvare-

nju ovoga rezultata: obezvrjedenju nauciteljske
sluz- be i autoriteta Crkve u gradanskoj drzavi; iz
istoga razloga ljudima izjavljuju te tvrde kako
Crkvu treba u potpunosti odijeliti od drzave” (br.
13).
U svojoj enciklici iz 1887. Officio 5anctissimo papa

Leon je izjavio kako je “pogjeéno da se civilna vlast
uvrijedi poradi slobode Crkve buduci da je izvor civilne
i vjerske moci jedan te isti, a to je Bog. Radi toga
medu njima ne smije biti ni neslaganja, ni podmetanja,
ni upli- tanja, buduéi da Bog ne moze u sebi biti
podijeljen niti njegova djela mogu biti protujeina”
(br. 13).
Blazeni je Pro IX. na sliéan nacin odredio zablude
koje proizlaze iz uklanjanja religije iz civilnoga
drus*tva. U svojoj enciklici iz 1864. Quests cars
napisao je: “On- dje gdje je religija uklonjena iz
civilnoga drus'tva, a doktrina i autoritet bozanske
Objave odbaceni, pomracen je i izgubljen i sam pojam
pravde i ljudskih prava” (br. 4). Skotski je obred ovu
Papinu encikliku rtazvao “najdo- gmatskijim
rtapadom na slobodu s”to ga je ljudsko bice ikada
napisalo”.'*
U svojoj enciklici o liberalizmu i vjerskome
ravnodus“ju papa Crgur XVI. takoder je prozvao
“planove onih koji silno Tele odijeliti Crkvu od
drzave”, ustwdiv- éi kako “sloga koja je oduvijek bila
povoljna i korisna kako za vjerski, tako i za civilni
poredak, stras”i besra- mne ljubitelje liberalizma”.”
Nadamo se kako papa Cr- gur nije prorekao sudbinu
Amerike kada je 1832. godine izjavio: “Iskustvo jos” od
najranijega doba pokazuje kako su gradovi poznati po
imutku, posjedima i slavi propali upravo zbog toga
jednoga zla: neumjerene slobode mi- “sljenja, slobode
govora
1 i éelje za novinom.”'”
U Vehementer nos sveti Pro X. jednako tako odbacu-
je pojam radikalna odvajanja Crkve od drive kao
”po-
179
svema krivu” i “nadasve pogibeljno pogrjes*ku”
koja “steti samome dru“stvu "jer ono ne moze ni
napredovati ni potrajati ako se ne ostavi dino mjesto
za vjeru, koja je vrhovno pravilo i neprikosnovena
gospodarica svih pitanja koja se ticu ljudskih prava i
obveza” (br. 3). Ovo je odbacivanje izricito ponovio Pio
XI. u svojoj enciklici Maximam grarissimamque iz
1924. (br. 2).
Slobodno zidarstvo i Novi svjetski poredak
U nas*emu se drus”tvu uvelike “spekulira o nadolasku

Novoga svjetskog poretka. Taj se Novi svjetski poredak
obiéno poistovjeéuje sa sljedeca dva kretanja — jednome
k jedinstvenoj svjetskoj vladi, a drugome k jedinstvenoj
svjetskoj religiji. Neki vjeruje kako slobodno zidarstvo,
svojim vjerskim poukama i snañnim ujecajem na sva tri
vida vlasti (izvrs“nu, zakonodavnu i sudsku) predstavlja
sredstvo ostvarenja Novoga svjetskog poretka.
Slobodno zidarstvo nimalo ne prikriva svoj cilj po-
stizanja Novoga svjetskog poretka koji bi se rukovodio
masonskim nacelima. Masonski casopis New A ge
izjavio je kako je slobodno zidarstvo “misionar
novoga poretka — liberalnoga poretka”.' Uistinu,
masonstvo uspjeh sudskih procesa vezanih uz
klauzulu utemeljenja dozivljava kao uvodenje toga
novog drus“tvenog poretka, liiena Krista i Crkve.
Popularni su masonski autori pro- slavili novi poredak
s“to ga masonstvo zeli postiéi. Ma- sonstvo je, po H.
L. Haywoodu, ”svjetski zakon cija je sudbina
promijeniti zemlju na suglasje sa samom sobom te
kao svjetska sila predstavlja nesto izvanredno,
dostojno strahopo”stovanja, bogoliko”."° Godine 1951.
Joseph Fort Newton je napisao kako je cilj
1
slobodnoga zidarstva “postiéi svekoliki savez
covjecanstva” Ie “covjecanstvo pretvoriti u veliko
otkupljujufi bratstvo”."'
MASONSKAUROTA
Na 32. stupnju masonstva Skotskoga obreda kandidatu

se govori kako ce “masonstvo u konacnici vladati
svijetom” te kako se braca imaju moliti za “svekoliku
prevlast istinskih naiela masonstva”.
Potpuno odvajanje Crkve od drzave, do kojega je
uvelike dovelo upravo slobodno zidarstvo, dokaz je
kako masonstvo uspijeva u svojim nastojanjima postiza-
nja sekularisticfioga Novog svjetskog poretka. Organi-
zacije poput Udruienja svjetskoga ustava i parlamenta,
Vijeca za vanjske poslove, Ujedinjenih naroda, Trilate-
ralne komisije, NATO-a, Svjetskoga vijeca crkava, Svjet-
skoga futuristickog druitva i ostalih svjetskih organiza-
cija koje idu za ujedinjenjem moci i ideologije, neki
do- yivljavaju kao obiljezene masonskim
prizvucima.
Mnogi su sumnjicavi i glede trajne ukljucenosti via-
de SAD-a u masonski pokret. Vec smo razmotrili
utjecaj masonstva na Vrhovni sud. Uz to,
sedamnaestorica su amerii h predsjednika bili
masonski me”stri dok je Kongres takoder oduvijek
bio pod znacajnim masonskim utjecajem, iako se
on u proteklim godinama pones*to smanjio.^ Veliki
drzavni pecat SAD-a — s*to ga je Zemaljski kongres
usvojio 1782. te se pojavio na poledi- ni novéanice od
jednoga dolara za vrijeme administraci- je Franklina
Roosevelta (masona 33. reda) — sadrzi masonsku
simboliku i rijeci. Na ovome se pecatu pojavljuje
masonsko Svevideée oko i natpis Noz'us Ordo Secforuzri
(“Novi poredak doba” ili “Novi svjetski poredak”).
Ne treba preuvelicavati moc slobodnoga zidarstva.
Medutim, istodobno valja imati na umu i kako je
masonstvo, sa svojim planovima potpune
sekularizacije i vjerskim ravnodus*jem — po rijecima
Leona XIE. — “ne- umoljiv neprqatelj Krista i Crkve”.^
Svakodnevno nam se valja moliti za njegov poraz.
1
J8J
9.
ZASTO KRSCANI OSTAJU U LOZI?
Vidjeli smo sto ljude potiée na pristupanje

slobodnome zidarstvu. Razmotrili smo ujedno i
kako krfiani mogu biti zavedeni te povjerovati kako je
masonstvo zapravo krscanska ustanova. No, zato bi
jedan upu m krscanin pofilio ostati u Lozi?
Neki kr”séani ostaju zbog nepremostiva neznanja.
Vecina masona nakon inicijacije ne sudjeluje redovito u
djelatnoshma Loze. Mnogi se masonskoj plavoj lozi pri-
druiuju jedino zato s”to zele postati Shrinersi. Loña more
imati dvije ili tri stotine clanova, no u veliku se broju
slucajeva svega jedanaest ili dvanaest casnika te jos“ ne-
koliko brace pojavljuje na sastancima, odnosno dodjelji-
vanju stupnjevfi. Veéina je masonskih obreda
ezotericna te ih je nemoguée dokraja shvatili bez
pomna proucavanja. Obicno samo Casnici loze,
zaduierii za dodjeljivanje stupnjevi, imaju pristup
obre6niku njihove jurisdikcije. Stovifi, obicno su
svega jedan ili dvojica masona u odredenoj lozi
zaduzena za pojedine pozamafie dijelove
masonskoga obreda. Stoga je poznavanje masonsko-
ga obrednika medu bracom uglavnom vrlo ograrñceno.
I same masonske vlasti priznaje riezrianje veéine ma-
sona. Allen Roberts kaie kako je “puno toga jos uvijek
nepozriato iak i revnu maso:nskome uierñku”.' Mason-
ski pisac Rollin Blackmer kaie: “Zalosna je éinjenica s*toje
velik broj nasih cla:nova... u veliku neznanja glede svega
povezanoga s masortstvom.”2 Sluñbeni tekst Velike lore
drñave Georgije glasi: “Veéini masona nazalost nedosta-
je poznavanje visine, s”irine i dubine masonskih uéenja
1
sadrfinih u zna6=nju brojnih masonskih simbola.”" Ed-
mond Ronayne istiée ironicnu cinjenicu kako “o
slobodnome zidarstvu najmanje znaju upravo sami
masoni”.‘
Upravo zbog toga masoni cesto i ne pokuiavaju argu-
mentima braniti masonske obrede kada im se iznese pi-
tanje spojivosti masonstva s kriéanstvom. Buduéi da vole
svoju organizacija, ali nisu upoznati s njezinim obredima,
mogu zauzeti izrazito obrambeni stav kada im se posta-
vi to pitanje. Cesto je njihova reakcija napad na protuma-
sonskoga sugovomika, a ne na samu poruku. To se
naziva argumentom nd hominem: osoba napada znaiaj
protiv- nika, umjesto da odgovori na njegove tvrdnje.
Buduéi da veéina informacija o masonstvu dolazi od onih
koji su napustiti Loiu, masoni su skloni sumnjati u
vjerodostojnost tih biviih masona na temelju cinjenice
s*to su prekrsili svoje masonske obveze — iako se mnogi
obredi mogu susresti u sferi javnosti. Masoni se ujedno
moraju suoiiti s éinjeni- com kako na tisuce kriéana koji
su napustili Lozu navo- de iste razloge svoga odlaska:
ravnodu e spram Krista i neprimjerene zakletve.
Krscani koji su pripadnici masonska nemaju se kome
filiti doli svojim vlastima. Od stotina knjiga ”sto su ih
napisali slobodni zidari nema ni jedne koja bi pruzala
kriéansku obranu Lore nasuprot problemfi in-
diferentizma, sinkretizma i kriva zaklinjanja.
Mnogi krs”cani ostaju u Loñi svejednako priznajuci
nepodudamost izmedu svoje vjere i nekih
masonskih uienja. Tvrde kako pozitivno ipak
prevladava nad ne- gativnim. Naposljetku, slobodno
inn je zidarstvo omo- gucilo sklapanje divnih
prijateljstava s drugim masonima i njihovim
obiteljima. Masonska loza sluzi kao sustav potpore
clanovima koji prolaze tegobe poput gubitka posla
ili smrtnoga sluiaja u obitelji. Putem svojih loza
masoni sudjeluju u dobrotvomim djelamostima u
korist zajednice. Masoni se stoga pitaju kako njihova or-
ganizacija,
1 koja cirti toliko dobra, mod dozivljavati kri-
tiku krs*cana koji bi trebali ljubiti bkinje kao same sebe.
183
MASONSTVO BEZ MASKE
No, ne radi se o dobrim djelima masonskih loza.

Ono isto je problematiéno i s kr”scanstvom nespojivo jesu
vjerska ucenja slobodnoga zidarstva. Pripadnici su
Loze u brojnim slucajevima moralni i pravedni.
Medutim, pitanje *sto si ga krécanin koji je pripadnik
masonstva tre-
ba postaviti jest jesu li masonska ucenja o Bogu i vjecno-
me zivotu istinita. Taj sud valja donijeti na temelju ucm
njfi Loze, a ne ponaéanja njezinih pripadnika.
Krs*cane u pripadnosti masonstvu zadrzavaju i ma-
sonske zakletve i tajnovitost, pa i onda kada inn njihova
pripadnost Lozi uzrokuje veliku vjersku napetost. Step-
hen Knight, koji je intervjuirao na tisu e masona, u svo-
joj studiji o slobodnome zidarstvu pise ovako: ”Govori
se kako se ove stvari ne ticu slobodnih zidara, no
stotine su mi pripadnika Bratstva progovorile o muci
koju pro- zivljavaju poku”savajuci porniriti svoja vjerska
gledi”sta sa zah§evima masonskoga obreda.”’
Sagledavajuci masonske obrede koji su protivni nje-
govu vjerskome uvjerenju, kr*scanin ukljucen u mason-
stvo mogao bi na osnovi toga preispitati svoje
clanstvo u Lozi. Mjesto toga, on se usredotoéuje na
éinjenicu ko- liki su predsjednici bili masoni ili pak
koliko dobra masonstvo éini za zajednicu. Ta je
promjena stava u psiho- Ios”kome smislu manje
zahtjevna od napuétanja masonstva ili pak govorenja
protiv masonstva. Krs“canina koji je pripadnik
masonstva to cak moze navesti na obranu
slobodnoga zidarstva, unatoc neskladu ”sto ga osjeca.
Psiholozi taj postupak promjene stava prema
neéemu s*to izaziva nutarnji nemir nazivaju
“kognitivnom diso- nancijom”. To ujedno objaénjava i
zaéto javnost opceni- to slabo razumije ono ”sto se
dogada iza vrata lore.
Mnpgi se masoni ujedno boje posljedica krienja zakle-
1
tava éto su ih dali Bogu. Mason ozbiljno shvaéa
upozorenje kako krienjem zavjeta naruiava svoj zivi hram
“izazivajuci ne sate, vec godine jada”.‘ Masoni su tiili i
za “aferu Mor-
gan”. William Morgan bio je kapetan u ratu 1812. koji je
napisao izlaganje o slobodnome zidarstvu. Masoni su ga
navodno oteli te ga viie nikada nitko nije vidio ziva.
Kasnije je nadeno njegovo fijelo dok su trojica mNkaraca
osudeni na zatvorsku kaznu zbog sudjelovanja u toj aferi.
U mjestu Batavia u driavi New York podignut je
spomenik njemu u spomen na kojemu pit: ”U sveti
spomen na Wm. Morga- na, rodena u Virginiji, kapetaria
u ratu 1812., ugledna gradanina Batavije i mucertika
slobode pisanja, tiskarja i govorenja istine. Oteli su ga
slobodni zidari u blizini ovoga mjesta 1826. godine i ubili
zbog otkrivanja tajna rjihova reda.”’
Martin Wagner u svojoj opseznoj studiji
slobodnoga zidarstva iznosi sljedeéu primjedbu:
“Znademo kako je u brojnim sluiajevima istinito

da masoni vjeruje kako ée navedene kazne biti
ne- milosrdno izvrhne na njima. Dokaz su tome
uvjerenja onih koji su objelodanili obrede reda da
su — uéi- nivs”i to— uzeli svoj zivot u svoje ruke.
Brojne ispovijesti ”sto ih je pisac imao prilike fiti
kako od masonfi, tako i od biv”sih masona,
daljnji su dokaz.”’
Jet jedan razlog ostanka u Lori jest ponos. Mnogi

u masonstvu stjeéu prestiz i poitovanje ”sto ih ne mogu
pronaci izvan masonstva. U slobodnome zidarstvu
pojedin- ci uiivaju znaéajne titule, odijevaju otmjene
odore te imaju znaiajne polozaje. Te je poroke te*sko
prevladati onima keji zarko ñele biti prihvaceni i
osjecati se znacajni- ma. Nadalje, iz straha kako be
izgubiti prijatelje ili ostaviti dojam nekoga tko sudi
druge ne mogu éak ni pomisli- ti na napu*stanje svoje
brace iz loze. Ove zamke kñcane éine slijepima za
pravu narav masonstva zbog iega inn je viie stalo do
slave ljudske negoli do slave Bone (usp. lv 12,43).
1
Gospodin nas upozorava: “Ta éto koristi covjeka steéi
sav svijet, a zivotu svojemu nauditi?” (Mk 8,36).
MASONSTVOBEZMASKE
Masonu oholost moze zaprijeéiti zelju za spoznanjem

istine. Ako je Bog stvarno vain kriéaninu koji
pripada masonstvu, tada ce ozbiljno shvatili krscanske
argumente protiv Lo2e. Morat ce se poniziti i zamoliti
Gospodina za milost raspoznavanja istine. Gospodin
onima koji se ponize obeéava kako be biti uzvifini
(usp. Mt 23,12; Lk 14,11; 18,14). Ako odbije makar i
poku'sati razluciti s‘to je istinito i dobro, njegova daljnja
ukljuixmost u slobodno zidarstvo viie nije bez krivnje
(usp. KKC 1791). Kriv je za svoja djela Sveti nas Petar
upozorava: “Doista, po”sto su po spoznaji Gospodina
nafiga i Spasitelja Isusa Krista odbjegli od pr1javs'tina
svijeta, ako se opet u njih upleéu i daju se svladati, ovo
im je potonje gore od onoga prvog. Bilo bi im doista
bolje da nisu spoznali puta pravednosti, negoli, poito ga
spoznao, okrenuti leda svetoj zapovijedi koja inn je
predana” (2 Pt 2,20-21).
Mnogi su kNcani koji su clanovi masonskih loéa
svjesni kako be — snore li izravno krscanski nauk s
uée- njima Loze — morati radikalno promijeniti svoj
zivot. Boje se kako ce, ako is*tu, ujedno i primiti (usp.
Mt 7,7). Boje se obracenja. Nekirna je lakie zanemariti
probleme i ostati u tami. 1.Jmjesto toga preuzetno
raiunaju na bogatstvo Bo ega strpljenja i dobrote.
No, sveti nas Pavao uci kako nas Bozja strpljivost
treba dovesti do obraéenja (usp. Rim 2,4). Ako se
odbijemo pokajati, Bog ce nas zanijekati (usp. 2 Tim
2,12).
Krs*cani koji pripadaju masonstvu trebaju odluciti
vjeruju 1i doista u objektivnu istinu Isusa Krista i zele li
svoj zivot uskladiti s odraiavanjem toga uvjerenja. Tada
be odlucitl hoce li proci “kroz uska vrata” IsuSa
Krista ili pak s*iroka vrata slobodnoga zidarstva (usp.
Mt 7,1d 14). Isus nam je rekao kako je put samo
jedan (usp. Iv 14,6): “Ja sam svjetlost svijeta; tko ide
1
za mnom, neée hoditi u tami, nego ce imati svjetlost
zivota” (Iv 8,12).
Strgnuli smo s lica masonstva krinku pod kojom
se krilo i razotkrili ga u svoj njegovoj opakoj
izobliéenosti i kobnu mracnu djelovanju.
1
Dodatak A
RAZRJESNICA
Mason mora obavijestiti svoju matiénu plavu

lozu da jeli istupiti iz clanstva u lozi. Buduéi da je
plava Iota temelj slobodnoga zidarstva, istupanjem iz
nje automatski prestaje clanstvo u bilo kakvim
drugim masonskim organizacijama kao *sto su Skotski
obred, Yorks”ki obred ili red Shrine.
Ostavka treba biti pisana. Ako je pismo upuceno
odredenoj lozi, veéina jurisdikcija od tajnika
zahtijeva Pitanje pisma naglas svima prisutnima u
otvorenoj lo2i. Time se bivsemu masonu pruia
odliéria prilika pouéi- ti clanstvo o istini Isusa Krista
i nespojivosti slobodnoga zidarstva s krscanstvom.
Takva razrjes”nica moze posijati sjeme u srca drugih
koji u skrovitosti tragaju za istinom. Ujedno tako
ona tvori i zapis te rjes”ava pitanja koja eventualno
postoje ili pak mogu nastati u vezi s istupanjem.
U nastavku slijedi primjer razrjesnice:
Pripadnicima lore br.
Ovime vas obavjestavam o svome istupanju iz

slobodnoga zidarstva. Vise ne mogu biti mason
jer sada uvidam kako su ucenja Loze nespojiva s
kr- s”canskom vjerom.
Svojim obredima i simbolikom slobodno
zidarstvo promice zablude indiferentizma —
uvjerenja kako sve religije predstavljaju
jednakovrijedne putove prema Bogu. Dok
masonstvo nil o Velikome Arhitektu Svemira,
18
uopée ne spominje Utjelovljenje.
19
MASONSTVOBEZMASKE
DoLmasonsCvo ucikakosucis1%aziv1enjaipona-
sanja neophodni kako bi se stekao ulaz u nebesku
lozu na visinama, ne spominje nasu grjeinost i
potrebu za Otkupiteljem. Dok masonstvo, u
Hiram- skoj legendi, um o uskrsnucu tijela, ne
spominje Isu- sa Krista. Lora svojim clanovima
odaje dojam kako su te istine krscanske vjere sNar
izbora te kako nisu neophodne za nas‘e spasenje.
Slobodno se zidarstvo ujedno odnosi prema
Bi- bliji kao prema simbolu Boéje volje, a ne
objavljenoj pisanoj Bo oj rijem. Masonstvo stoga
gleda na kr-
*scanstvo kao paralelno ili komplementarno drugim
vjerskim predajama, a ne ne”sto vis”e od njih. Stoga
Loza omoguéuje da bilo koji drugi vjerski spis zauz-
me ravnopravno mjesto s Biblijom na masonskome
oltaru. Sve su istine relativizirane u korist
masonskoga bratstva.
Kao kNcanin vjerujem da je Bog, iz svoje
vjeine ljubavi prema covjeku, odabrao objaviti se
potpuno i konaéno u Osobi Isusa Krista koji je
rekao: “Ja sam Put i Istina i fivot: nitko ne dolazi
Ocu osim po meni” (Iv 14,6). Bog jednako tako
zeli da svi ljudi dodu do spoznanja njegove istine.
Buduci da je Bog neizmjema ljubav i vjecna istina,
ne moée biti zadovoljan naéinom na koji se
slobodno zidarstvo odnosi prema njegovoj objavi
kao neiemu neobvezatnom. Bog ne mode bih
ravnodusan prema onome u s*to netko vjeruje.
U protivnome bi, naime, i istina i laz bile u
jednaku skladu s njegovom naravi, mme se nijeie
sama Botha bit.
Slobodno zidarstvo zaslitiuje svaku pohvalu
za brojna humanitama djela na op‹5e dobro, kao
i izgradnju prekrasnih i trajnih prqateljstava
19
medu svojim clanovima. No, te se stvari ne mogu
staviti ispred punine Bolje objave istine. Milosrde,
bratska ljubav
19
RAZRjMNICA
te— u konainici — na”sa vjeéna sudbina, moraju se te-

meljiti na istini. Dok slobodno zidarstvo za sebe tvr-
di kako je organizacija koja traga za istinom, valja se
upitati cemu njegova potraga ako se do istine
nikada ne dolazi. Za Lozu je definicija istine
prepus“tena subjektivnu him svakoga pripadnika.
Za krscanina se punina istine nalazi u Bozjem
jedinorodenomu Sinu, Gospodinu Isusu Kristu.
U Kristu,
bivs“i mason
19
Dodatak B
RJECNIK MASONSKIH POJMOVA
24-incno mjerilo — orude koje se u operativnome masonstvu

koristi za mjerenje i planiranje rada. U spekulativnome
masonstvu dijeli masonovo vrijeme na dvadeset éetvero-
satni dan s tri jednaka dijela: osam salt za sluienje Bogu
i pruñanje pomoéi zastvi oj braci u nevolji, osam sati za
uobiéajeno zvanje i osam sati za okjepu i san.
Akacija ‹bagrem) — masonski simbol besmrtnosti dus”e i
uskrsnuca ma novi zivot.
Anno Eiicis — “Godina svjetlosti”. Masonska paralela krscan-
skome Kerio Domini (Ljeto Gospodnje). (Buduéi da ma-
sonstvo drzi kako je do stvaranja doslo éetiri tisuce
godina prije Krista, godina 2006. za masone bi bila
Turin Lu- cis 6006.)
Boaz — tajno ime za stisak ruke s“egrta. Oznaéava snagu te se
izmjenjuje iskljuéivo potajice izmedu dva masona.
Ujed- no i naziv za lijevi mjedeni stup hrama kralja
Salomona.
Casnici lo*e — uvazeni mes*tar, vis“i i nip nadzomik, visi i niti
dakon, visi i viii upravitelj, vratar, tajnik, blagajnik
(ili tajnik/blagajnik), savjetnik i kapelan. Mogu
ukljuéivati i mar“sala, orguljasa ili solista.
Doliéni oprez —tajni znak kojim se simulira polozaj u kojemu
su kandidatove ruke bile polo e na Svezak svetoga
zakona u trenutku polaganja masonske zakletve.
Dragulji — svaka Iota ima s“est dragulja: tri nepokretna i ni
pokretna. Tri su nepokretna kutomjer, koji uo moralu; ra-
zulja, koja uéi jednakosti; te olovnica, koja uél ispravnu
ponasanju. Tri su pokretna dragulja: neobradeni tesanac,
savrs“eni tesanac te pleia za crtanje.
GAOTU — akronim masonskoga imena za Boga: the treat (ili
19
brand) Architect of the Universe (Veliki Arhitekt Svemira).
19
RJECNIK MASONSKIH POJMOYA
Glina — simbol revnosti s kojom su operativni i›egrti sluâli svo-

jimme*strima. Glina ujedno predstavlja i zemlju, podjeca-
juci braéu kako nam se svima vratiti odakle smo potekli.
Hiram Abif— u masonskoj tegendi glavni graditelj hrama
kralja Salomona. Spasitelj slobodnoga zidarstva.
Hiramska legenda — obred smrti, ukopa i uskrsnuca treéega
stupnja masonstva plave lore.
Izgubliena =iec — odnosi se na boñansko znanje ili pak ime
boianstva. U Hiramskoj su legendi pomoénici ubili Hira-
ma Abifa jer inn nije ielio otkriti izgubljenu rijeé.
Izuvanje— obred u kojemu kandidat za masonski stupanj
uklanja obuéu i obuva posebne papuée prije no sto ce
biti primljen u lozu.
Jabulon — tajno masonsko ime za Boga, keje se objavljuje na
stupnju Kraljevskoga luka Yorkékoga obreda.
Jakin — tajno ime za stisak ruke pomoénika. Oznaéava ute-
meljenje te se uvijek izmjenjuje tajno i u slogovima
(sriéu- ci) izmedu dva masona. Ujedno i ime desnoga
mjedenog stupa hrama kralja Salomona.
Kamen tesanac — savrieni je kamen tesanac izdjeljan ili obli-
kovan u éetverokut. Simbolizira stanje savrs”enstva ’sto
ga se mason nada postici. Neobradeni je tesanac simbol
gru- ba i nasavrñna prirodnoga stanja masona.
Knjiga konstitncija — knjiga koja masone podsjeéa da paze
na svoje misli, rijeii i djela, osobito u prisutnosti neprija-
telja masonstva, imajuo na umu masonske kjeposti sut-
nje i opreza.
Kosa — simbol vremena, koje premda nit zivota i odvodi ma-
sone u vjeinost.
Kosnica — simbol radinosti. US masone kako, kao inteIigen-
tna bica, moraju uvijek biti radis”ni.
Kovéeg — u nj su pohranjeni ostatci Hirama Abifa. Podsjet-
nik na smrt.
Kreda — simbol slobode kojom su operativni éegrti sluyili
svojim me“strima. Veé i najmanji njezin dodir ostavlja
trap.
Kutomjer — jedno od velikih svjetala masonstva. To je orude
koje se u operativnome masonstvu koristi kako bi djelo
19
MASONSTVO BEZ MASKE
imalo prave kutove. U spekulativnome masonstvu sim-

bolizira moralnost.
L o p a t—a orude kojim je iskopan grob Hirama Abifa. Podsjet-
nik na smrt.
Lozinka — tajna rijeé. Dvije su lozinke u masonstvu plave
lot: $i6ofet (stupanj pomocnika) i T«baf-ñajin (stupanj
mes‘tra).
Maé upravljen prema ogoljenu srcu — simbol pravde i
sazna- nja kako ce Bog sve dobre masone nagraditi po
njihovim zaslugama.
Ma-Ha-Bone — velika masonska rijeé koja se izgovara po
sIo- govima (sriéuci) i potiho uovoustoliéenu mes’tru kod
Pet toéaka pomocriistva.
Manja svjetla — tri svjetla koja gore u blizini oltara.
Predstav- ljaju sunce, mjesec i mes’tra log.
Malj— u masonskoj legendi drveni malj kojim je ubijen Hiram
Abif. Simbol nezgoda i bolesti kojima moée okoniati nas
ovozemaljski zivot.
Mes*tar — onaj koji je stekao treéi i riajvis*i stupanj
masonstva plave loze.
Nebeska loza na visinama — masonsko ime za nebo.
Obiéni éekié — u operativnome masonstvu orude kojim su
otkidani rubovi neobradena kamenja. U spekulativnome
masonstvu simbol masonovih napora k oslobadanja uma
i savjesti od porokâ i ispraznosti Zivota, kako bi postao
podoban za nebo.
Obveze — masonske zakletve sts ih kandidat polaze kao dio
svoje inicijacije.
Okrjepa — pojam kojim se oznaéava loia koja je trenutaéno
u stanju mirovanja (lozom se naziva ”od rada do
okjepe”).
Olovnica — u operativno me masonstvu sredstvo kojim
se odreduje okomica. U spekulativnome masonstvu
koristi se kako bi upozorila masona kako mu valja
uspravno hoditi pred Bogom i ovjekom.
Oltar (ârtvenik) — najva ji dio opreme prostorije lot. Na
njemu pocivaju Svezak svetoga zakona, kutomjer i N
19
star.
19
n}ECNIK MAHNSKIH POJMOVA
Operativno masonstvo— pojam koji oznaéava graderije fizié-

kih struktura, a ujedno i stare pripadriike cehova koji su u
srednjemu vijeku po Europi gradili velike katedrale.
Ophodnja (obilfienje} — postupak vodenja kandidata zaveza-
nih oéiju prostorijom lot, gdje ga ispituju glavni casnici.
Oprema loze — Svezak svetoga zakona, kutomjer, ñstar i ma-
sonski ñrtveoik.
Ornamenti loée — mozaiéni pod (koji simbolizira dobro i zIo),
nazupéani rub mozaika (simbolizira blagoslove i ujehe)
te zv‘ijezda koja sjaji (simbolizira boiansku providriost).
Mozaiéni pod i nazupéani rub oko njega predstavljaju
ujedno i pod hrama kralja Salomona.
Orude za rad — alat operativrioga masonstva koji se koristi
kako bi se spekulativrii mason pouoo moralnim i duhov-
nim istinama. Ukljuéuju obiéni cekié, kutomjer, razulju,
olovnicu i zidarsku Often (mistriju).
Ostavka — postupak okoriéarija rieiijega élanstva u masonskoj
loñi. Ujedno i dokument koji o tome svjedoéi.
Pet osjetila — sluh, vid, opip, njuh i okus, pri iemu su prva tri
u masonstvu iujva ja. JVlasori éuje rijeé, vidi znak te
osjeéa stisak ruke, kojima se masoni medusobno
prepoznaju.
Pet toéaka pomoénistva — poloñaj na koji se me“star uzdize u
trecemu stupnju te prima veliku masonsku rijec: stopa-
lo do stopala, koljeno do koljena, prsa do prsiju, ruka ria
leda te obraz do obraza ili usta do uha.
Pje5cana ura — simbol kratkoce ljudskoga zivota.
Plava Iota — tijelo slobodnoga zidarstva koje podjeljuje stup-
njeve ñgrta, pomocnjka i mestra. JVioze se odnosih ujed-
no i na pojedinu log pod jurisdikcijom Velike lobe.
Ploéa za crtanje — simbol ploée na kojoj mason izraduje svoje
duhovne i moralne nacrte.
Pomoénik — onaj koji je stekao drugi stupanj masonstva pla-
ve lore.
Postavke — temeljria i nepromjerijiva nacela slobodnoga
zidarstva. Dok rie postoji opce slaganje oko ovih
postavaka, vecina verzija ukljucuje vjeru u Boga,
besmrtnost, uskrsnuce, simboliku, tajnovitost, naéine
19
prepoznavanja te tjele- sue kvalifiLacije kandidatñ.
20
MASONSTVO BEZ MASKE
Posuda s tamjanom — simbol éista srca, uvijek prikladne ér-

tve boianstvu.
P o t a j n—i iregularni mason. Onaj koji jos* nije prihvacen pod
autoritet primate Velike loée.
Povez — koristi se za povezivanje oéiju kandidata za vrijeme
njegove inicijacije u masonske stupnjeve.
i
Pregaéa — zahtijevana odora za svako slufieno masonsko
okupljanje. Nosi se oko struka i naziva “masonskom
oznakorn”. Pregaéa predstavlja éistoéu zivota i ponñanja
neophodne za stjecanje primitka u nebo.
Profani — onaj koji nije iniciran u stupnjeve slobodnoga zidar-
stva: ne-mason.
Rad — loéa na djelu, bilo da vodi poslovni sastanak, bilo
pak da podjeljuje stupanj.
Razodijevanje — obred u kojemu kandidat za masonski
stupanj uklanja svoju gornju odjeéu éto je nosi u
profanome svijetu prije no sto ce biti primljen u
lozu.
Razulja — u operativnorne masonstvu sredstvo kojim se odre-
duje ravnina. U spekulahvnome masrinstvu simbol jed-
nakosti.
Redovno tregularno} — ono s“to je sveopce priznato od slobod-
noga zidarstva.
Riieéi — tajni nazivi za razliéite stiske ruke u slobodnome
zidarstvu.
Sedam slobodnih umjetnosti i znanosti — gramatika, reto-
rika, logika, aritmetika, geometrija, glazba i
astronomija. Medu masonima je najcjenjenija
geometrqa jer se za nju kaze kako je najsigurniji dokaz
postojanja Boga.
Sidro i arka— simboli évrsto utemeljene nade i cestito proâiv-
ljena éivota.
Simboliéka loña — isto *sto i plava loza.
Sjeveroisioéni ugao — u operativnome masonsku mjesto
gdje su masoni obiéno polagali prvi kamen. U spekula-
tivnome masonstvu dio loze gdje novoupuceni s‘egrt pri-
ma svoju prvu pouku.
Slovo G — najuvjekniji masonski simbol za Boga u zemlja-
20
ma engleskoga govomog podruéja. Slovo G
oznaéava Boga (engleski: Cod, op. prev.), geometriju i
gnozu.
20
RJECNIK MASONSKIH FOJMOVA
Spekulativno masonstvo — poucavanje moralriih i

vjerskih istina sluñeci se orudem i nazivljem
operativnoga masonstva, kako bi se izgradio éovjekov
duhovni hram (dus'a).
Stisci ru k tajna rukovanja razliéitih stupnjeva.
—e
Struénjak— onaj kojega njegova Velika loza slu;ibeno
priznaje za struénjaka masonskoga obreda, ovlas*tena
pouéava- It druge o njemu.
Stupanj - ceremonija, odnosno obred u kojemu kandidat pri-
ma odredenu razinu masonskoga statusa.
Svevideée o k —o masonski simbol vrhovnoga bozanstva.
Svezak svetoga z ak o n svaka knjiga poloñena na masonski
—a
ñrtvenik koja simbolizira Bogu volju. U SAD-u ta je knjiga
redovito Biblija, no mogu je pratiti i drugi vjerski spisi.
Segrt - onaj koji je stekao prvi stupanj masonstva plave
loée. Sibolet — tajna lozinka stupnja pomocnika. Odnosi se
ujedno
_ i na tajni sttsak ruke toga stupnja.
Sok prosvjetljenja— trenutak u kojemu se segrtu uklanja po-
vez, nakon sto je na masonskome zrtveniku polozio za-
kletvu.
Tri koraka — simboli triju glavnih faza covjekova Zivota: mla-
dosti, zrele dobi i starosti. Koraci ujedno predstavljaju i
tri masonska stupnja (iegrt, pomoénik i mes"tar), kao i tri
glavna Casnika loée (niéega nadzornika, vikga nadzorni-
ka i uvaienog mes“tra).
Tri velika stupa (potpornja) — tri simbolicna potpornja Loze,
koji predstavljaju mudrost, snagu i ljepotu.
Tubal-Kajin —tajno ime stiska ruke meitra. Odnosi se i na cemo-
ga Covjeka ccl Adama koji je— usavNivs*i se u gradenju—
bio i prvi poznati izradivac bronéana i ieljezna oruda.
Ugljen — simbol zara s kojim su operativni ñgrti sluiili svojim
mestrima. Dobro upaljen ugljen savija i najévrfie
metale.
V ice— one) knit nezalronito pokuiava saznati tajne slobodnoga
zidarstva prislus“kivanjem iIi pretvaranjem da je mason.
20
Umjemost zidarstva — jet jedan naziv za masonstvo plave
loze, autoritet koji podjeljuje tri stupnja.
Uvaieni mes*la—r najvis“i éasnik masonske loze.
Uze za vuéu— me s'to ga kandidat nosi za vrijeme inicijacije
u tri stupnja. Na stupnju segrta me za vuéu — s'to ga kan-
20
MASONSTVO BE • MASKt
didat nosi oko v r a t —a simbolizira njegovu povezanost s

profanim svijetom. Na stuprijevima pomocnika i me'stra
nosi se oko ruke, odnosno struka, kako bi simbolizirao
masonovu povezanost s Lozom.
Velika lo*a — vrliovno upravljaéko tijelo slobodnoga
zidarstva u datoj jurisdikciji. U SAD-u postoji pedeset
i jedna Velika loéa.
Velika masonska rijeé — tajna rijeé Ma-Sta-Bone. Uvijek se
izmjenjuje izmedu dva masona kod Pet toéaka
pomocnis“- tva, u slogovima (sriéuci) te potiho.
Velika svjetla — Svezak svetoga zakona, kutomjer i ñstar. Ve
lika en svjetla izlozeria za vrijeme otvorene lobe.
Veliki pozdravni znak zalosti — tajni znak kojim jedan maxon
upozorava drugoga na opasnost.
V r a t a—r mason koji éuva vanjska vrata loée kako bi utvrdio
kako su out koji ulaze redovni (punopravni) masoni.
Zamolb sluzber+a prijava sfo je kandidat predaje loéi kako
—a
bi zatraiio masonski stupanj.
Zavojile stube — simbol duhovnoga i moralnoga napredova-
r+ja masona uz pomoc masonskih stupnjeva (tri koraka),
ljudskih osjetila (pet koraka) i slobodnih umjemosti (se-
damko,aka)
Zidanka élica (mistni I —• operativnome masonstvu orude
koje se koristi za razmazivarije ébuke. U spekulativnome
masonstvu simboliéno se koristi za razmazivanje zbuke
ljubavi i naklonosti, éime se svi masoni zdruzuju u svetu
vezu prijateljstva i bratstva.
Znak lozinke — fajrio rukovanje koje odgovara lozinci.
znakov' tajrii pokreti koji oponasaju samosakacenje i smrf-
—i
ne kazne vezane uz masonske zakletve.
Zvijezda koja sjaji — masonski simbol bozanske providriosti.
20
Dodotoi C
MASONSKE POSTAVKE
(Naponietia: masonske postavke l‹oje slijedi prenesene str

ti iz:uornu oblikti u l‹ojemu su napisane.)
Postavke dr. Alberta Mackeyja
1. Naéini prepciznavanja.
2. Podjela simboliénoga masonstva u tri stupnja.
3. Legenda trecega stupnja.
4. Uprav ljanje slobodriim zidarstvom od strane Velikoga
mestra.
5. Povlastica Velikoga mes’tra koja se sastoji u predsjedariju
svakom skupstinom Umjetnosti.
6. Povlastica Velikoga mes’tra kojom moée davati dopu'ste-
nja za podjeljivanja stupnjeva u neravnomjernim
razma- cima.
7. Povlastica Velikoga mes”tra kojom moée davati dopuste-
nja za otvaranje i odréavarije loéa.
8. Povlastica Velikoga meitra kojom mo2e trenutaimo
pm glasavati masone.
9. Nuériost okupljarija masona u loéama.
IO. Upravljarije Umjetnoséu, okupljenoj u loñi, od strane
mestra i dvojice nadzomika.
11. Nuénost da svaka loéa, jednom okupljena, ima svoga vra-
tara ria dumosti.
12. Pravo svakoga masona da bude zastupljen na svim op-
cim sastancima Umjetnosti.
13. Pravo svakoga masona na upucivanje zalbe
Velikome mestru na odluku sto su je njegova braéa
doriijela na okupljenoj loéi.
14. Pravo svakoga masona na pristuparije i prisustvovarije
svakoj redovnoj lot.
20
MASONSTVOBEZMASKE
15. Da ni jedan posjetitelj nepoznat kao mason prisutnoj bra-

ci ili nekome od njih ne mode uci u lozu, a da
prethodno ne prode ispitivanje, po ustaljenu obiéaju.
16. Ni jedna se Iota ne smije mijes“ati u poslove druge lore.
17. Svaki je slobodni zidar podloñan zakonima i
propisima masonske jurisdikcije kojoj pripada.
18. Kandidat za inicijaciju mora biti bez tjelesne mane, roden
slobodan te punoljetan.
19. Vjerovanje u postojanje Boga kao Velikoga Arhitekta Sve-
20. Vjerovanje u uskrsnuée na buduo Pivot.

21. “Knjiga zakona” tvori neizostavni dio opreme svake
22. Jednakost svih masona.

23. Tajnost Iristitucije.
24. Temeljenje spekulativne znanosti na operativnome umi-
jecu te simboli ko rabljenje njegovih pojmova u svrhu
moralne pouke.
25. Ove su postavke nepromjenjive.
Postavke Lukea Lockwooda
1. Vjerovanje u postojanje Vrhovnoga bica, u neku objavu

njegove volje, u uskrsnuée tijela i besmrtnost dure.
2. Obveze i naéini prepoznavanja te legenda trecega reda.
3. Usvajanje moralnih krjeposti, dobrohotnosti i doktri-
na naravne religije putem simbola koji potjecu iz hrama
kralja Salomona i njegove tradicije, kao i od uvrijeñenih
uzanca i obiéajñ te oruda i materijala upotrijebljeriih za
njegovu gradnju.
4. Da masoni moraju poétivati moralni zakon i vladu zemlje
u kojoj zive.
5. Da je Veliki mes*tar poglavar Umjetnosti.
6. Da je meétar poglavar lobe.
7. Da je VeliLa Iota vrhovno upravtjaJo Hjelo na podrucja
svoje jurisdikcije.
8. Da svaka loia ima svojstveno pravo biti zastupljeria u
Veli- koj loñi sa svoja prva tri Casnika ili njihovim
zamjenicima.
20
MASONSKE POSTAVKE
9. Da svaka Iota ima moé imenovati masone i obavljati

vlastite poslove.
10. Da svaki kandidat mo*a biti mfika*ac, zakonom propisa-
ne dobi, roden od slobodnih roditelja, bez ikakva og*ani-
éenja slobode te cio i zdrav kako dolikuje.
11. Da se kandidat more primiti samo jednoglasnom odlu-
kom, nakon duâna *azmatranja njegove prijave i
dine p*ovjere njegovih kvalifikacija.
12. Da je glasovanje potpuno tajno.
13. Da su svi masoni ravnopravni.
14. Da su sve lobe ravnopravne.
l5. Da su sve Velike loée *avnop*avne.
16. Da nitko ne mode biti p*oglas’en mes“trom lore
ukoliko prethodno nije bio nadzornik, osim uz
dopus”tenje Veli- koga mestra.
17. Da obveze, naoni prepoznavarja te naéin i
ceremonije podjeljivanja stupnjeva budu tajni.
18. Da se u masonstvu ne mode provesti nikakva novima.
19. Da su stare postavke vrhovni zakon te ih se ne more
mi- jenjati ni opozvati.
Postavke H. B. Granta
1. Sta*e su postavke slobodnoga zidarstva obicaji Umjetnosti

od pamtivijeka i njezina temeljna ruéela ie kao takve
nepromjenjive.
2. Nekoé je slobodno zidarstvo bilo kako operativno, tako i
spekulativno; sada je spekulativno te podrazumijeva su-
stav etike, morala, religije i filozofije te se odnosi na dJ-
tveni, etiéki i umni napredak Covjeka.
3. Slobodno zidarstvo podrazumijeva stupnjeve seg*ta, po-
mc›énika i mes*tra, koji se podjeljuje u redovnim loiama,
éiji su obredi i ceremonije privatrii.
4. Legenda treéega stupnja njegovim je dijelom.
5. Tajnost je bitan element slobodnoga zidarstva ie je sva-
ki mason vezan neopozivim vezama drâati privatne cere-
monije, znakove, *ijeéi i poslove lot netaknutima (osim
20
MASONSTVOBEZMASKE
kada su posrijedi izdaja i ubojstvo) i nikada ne otkriti

tajnu brata koja mu je kao takva povjerena.
6. Pisanje ili tiskanje ezoterijskoga djela slobodnoga zidar-
stva rijecju, slogovima ili znakovima protivno je savezu
Bratstva.
7. Savez kojim je mason vezan nije u oprjeci s njegovom duñ-
nos'cu Bogu, domovini, obitelji, bfinjemu ili pak njemu sa-
mome, ali zato ver njegovu savjest i djela.
S. Vjerovanje u postojanje te s’tovanje imena
Vrhovnoga bica s'to ga ljudi zovu Bog, a masonj
“Velikom Arhitek- tom Svemira” neizostavno se
zahtijeva.
9. Vjerovanje u besmrtnost dure i uskrsnuée na buduci ñi-
10. “Knjiga zakona”, kutomjer i sestar, velika su svjetla slo-

bodnoga zidarstva te je njihova prisutnost u otvorenoj
lozi neizostavna.
11. Velika su naiela slobodnoga zidarstva bratska ljubav, po-
moc i istina.
12. Kljuéne su kjeposti slobodnoga zidarstva umjerenost,
jakost, mudrost i pravednost.
13. Bijela pregaéa od janje e koze oznaka je masona.
14. Kutomjer i fistar masonski su simboli moralnosti.
15. Blagdani svetih lvanfi (24. lipnja i 27. prosinca) masonske
su svetkovine. Na jedan od njih valja odrzati godisnji
iz- bor éasniki.
16. “Glavna skups”tina” ili Velika loza vrhovno je
zakonodav- no, sudsko i izvrsno tijelo Umjetnosti u
svim pitanjima masonstva unutar svoje teritorijalne
jurisdikcije te se sa- sLo]i od predstavnikñ tamosnjih
loéa.
17. Loza je redovno organizi*ano tijelo slobodnih zidara koje
posjeduje Jamstvo o konstituciji koje ju ovlaséuje da
djeluje u skladu sa zakonima i uzancama
Umjetnosti.
1 S. Svaka loza — bila ona Velika ili pak podredena — kada je
zakonito okupljena, treba biti uredena, éuvana i otvorena,
prije no s'to mode zapoéeti s radom.
19. Slobodni se zidari sastaju u loéi kao ravnopravni te se
20
jednom okupljeni — medusobno jedan drugome obraca-
ju kao braéi.
21
MASONSKA PITAV KE
20. Primjereno otvorena Iota trna pravo svoje predstavnike

uputiti u Veliku lozu.
21. Pitanja politike ili denominacijskih uvjerenja ne mogu se
razmatrati u loñi.
22. Slobodni zidar tiredno pridruien nekoj redovnoj loéi slo-
bodnih zidara more slobodno posjecivati i druge loée,
ako time ne narusava sklad posjecene loze.
23. Slobodni zidar ne mode sjediti u neregularnoj i
nepriznatoj loñi niti o tajnama slobodnoga zidarstva
raspravljati s neregularnim masonom, kao ni s onime
koji je suspendi- ran ili pak iskljufin.
24. Veliki je mestar izvrsni poglavar Umjetnosti i predsjeda-
vajuci éasnik Velike rod koja ga je izabrala i éije zakone
mora po*stivati.
25. Veliki mestar more predsjedati svak om lozom u svojoj ju—
risdikciji.
26. Veliki mestar moye suspendirati mestra loze ili
obustaviti povelju lobe ako za to trna razloga.
27. Casnici su lobe: mestar, vis“i nadzornik, nizi nadzornik,
blagajnik, tajnik, visi dakon, nil dakon, upravitelj i vra-
2B. Mes*tar je poglavar lore te kao predsjedavajuci éasnik njo-

me upravlja u skladu sa zakonima i obiéajima bratstva te
je moze sazivati po nahodenju.
29. Me'star prethodno mora biti nadzornik (osim kod iteme-
ljeija nove loze ili kada u lozi nema bivsega mestra ili
bivsega nadzornika koji bi bili spremni i sposobnj obna-
sati tu duznost).
30. Mestar po duznosti svoju lot predstavlja u Velikoj lozi.
31. Mestar loze postaje "bivsi mestar” po okonéanju njegova
sluzbena mandata (nakon sto je odradio svoj mandat).
32. Nadzornici lobe moraju biti masonski mestri.
33. U odsutnosti mes"tra njegove duJosti obav'lja visi nad-
zornik. U odsutnosti obojice to éini mladi nadzoruik. Ako
su svi odsutni, nizi bivsi mestar loze koji je prisutan i
clan je loze mode predsjedah utvrdenim iIi pak
zakonito sazvanim sastankom.
21
MASONSTVOBEZMASEE
34. Casnici lobe — bila ona Velika ili podrederu —

obnaéaju svoje duznosti dok se zakonito ne izaberu
njihovi nastjed- nici i ne uvedu u sluzbu ili dok ih se
zakonito ne opozo- ve.
35 Mason ne smije nikoga poticati na kandidaturu za tajne
masonstva jer se svaki kandidat mora ponuditi drago-
voljno i nenagovaran.
3f*. Kandidat mora biti muskarac, roden slobodan, zrele i
ra- zumne dobi, dobra morala i ponas”anja, uman te se
pri- rodno koristiti svojim udovima tako bi mogao
primiti i prenosih tajne Umjetnosti.
37. Covjeka za postajanje masonorri preporuéaju njegove nu-
tarnje kvalitete.
Neophodno je porr+no ispitivanje tjelesne, umne i moral-
ne spremnosti svakoga kandidata za tajne masonstva.
39.
Napredovarije do stupnjeva pomoénika i mestra ne mode
se dogoditi bez ispitivanja kvalifikacija kandidata.
40.
Jednoglasna je odluka loze potrebna za inicijaciju,
odnosno primanje u afilijaciju.
4l. Mason mora biti dobar i éestit éovjek koji se
podvrga- va zakonima pravde i kjeposti, nazvanima
“moralni zakon”.
42. Svaki mason mora pos*tivati zakone zemlje u kojoj éivi.
43. Ni jedan brat ne smije nekoga prepoznati kao masona bez
stroga ispitivanja ili zakonite istrage.
Mason mora biti nadasve oprezan u prisulnosti stranaca i
profanih kako inn ne bi otkrio kakav znak, simbol ili rijeé
na koje orti nemaju pravo.
48 Svaki mason treba pripadati nekoj redovnoj loñi, pohada-
ti njezine sastanke i dijeliti njezina terete.
Brat ne smije biti primljen u Clanstvo lore bez potvrde
(polaganja éasti), odgovarajuée obavijesti te istrage.
47. Svaki se mason treba strpljivo podloziti odluci svoje
bra- ée u okupljenoj loñi, uz mogucnost éalbe Velikoj
loéi.
48. Mason mora biti vjeran svome bratu: upuéivati ga, upo-
zoravati, braniti i pomagati, alt nikada ogovarati ni svr-
21
gavati s polozaja.
21
MASONSKEPOSTAVKE
49. Mason ne be nezakonito upoznati suprugu, kéi, majku,

sestru ili sluskinju svoga brata.
50. Mason treba biti revan na poslu i placati svoje dugove.
51. Svaki se mason mora odazvati pozivu loée.
52. Jedine su masonstvu poznate kazne novéana kazna, opo-
mena, suspenzija na odredeno vrijeme i isklju nje.
53. Masona se ne moi;e kazniti, a da mu se prethodno ne do-
pusti iznijeti vlastitu obranu, osim ukoliko se ne odazove
ili ga je nemoguée obavijestjti.
54. Svaki (afilirani) mason trna pravo na pokop s masonskim
(obredima i) castima.
Postavke Johna W. Simonsa
1. Vjera u postojanje Vrhovnoga bica i besmrtnost duée.

2. Da moralni zakon koji, medu ostalim, ukljuéuje milosr-
de i éestitost, radisnost i trezvenost, bude pravilo i vodi-
Ija svakoga masona.
3. Pos“tivanje i poslus”nost gradanskirn zakonima zemlje te
masonskim pravilima jurisdikcije u kojoj mason prebiva.
4. Novoustoliéeni mason treba biti roden slobodan, zakoni-
te dobi te éio i zdrav u vrijeme ustoliienja.
5. Naéini prepoznavanja i opcenito obredi i ceremonije triju
stupnjeva drevne umjetnosti masonstva.
6. Da se loñi nije moguce ñaliti na odluku meitra iIi pak
nadzornika koji zastupa u njegovoj odsutnosti.
7. Da nitko ne mo:ie biti meétar potvrdene lo:ie, a da pret-
hodno nije imenovao za nadzomika i obna*sao tu duznost
godinu dana.
S. Kada netko postane mason, ne samo sto stjeñ clanstvo u
nekoj lozi koja ga primi, vec opcenito postaje pripadni-
kom éitave masonske obitelji te kao takav ima pravo po-
sjetio — kao mason — svaku redovnu lozu, osim kada bi
takvim posjetom narus'io sklad ili prekinuo rad lot koju
kani posjetiti.
9. Povlastica Velikoga meitra koja se odnosi na predsjeda-
vanje svakim skupom Umjetnosti unutar svoje jurisdikci-
21
MASONSTVO BEZ MASKE
je, trenutaéno imenovanje masonfi u redovnoj lozi te odo-

bravanje formiranja novih loza.
10. Nitko ne more postati mason osim u redovnoj lot, pro-
pisno sazvanoj, nakon podnoñnja zamolbe te jednogla-
sna prihvacanja, osim kada ga trenutaéno imenuje Veli-
ki mes“tar.
11. Glasovanje za kandidate strogo je i nepovjedivo tajno.
12. Loza ne moze provjeravati svoga mestra.
13. Svaki je mason podlozan zakonima i propisima
jurisdikcije u kojoj prebiva, éak i ako pripada odredenoj
lozi u nekoj drugoj jurisdikciji.
14. Op' errito pravo Umjetnosti na zastupljenost u Velikoj loéi
te na upucivanje njezinih predstavnika.
15. Opéi cilj i oblik ovoga drNtva, predan nam od otaca,
trna biti oéuvan nepromijenjen te vazda prenoien
nasim na- sljedovateljima.
Postavke dr. Roscoea Pounda
1. Vjera u Boga.
2. Vjera u trajnost osobrrosti (besmrtnost).
3. "Knjiga zakona" kao rieizostavni dio opreme svake loze.
4. Legenda treéega stupnja.
5. Tajnost.
6. Simbolika operativne umjetnosti.
7. Mason mora biti muskarac, roden slobodarr i purroljetan.
21
Dodatak D
MOLITVA ZA SLOBODNE ZIDARE
Vazno je da, kao krs*cani, upuéujemo javnost (kako

masone, tako i nemasone) u zablude slobodnoga zidar-
stva te kako je masonstvo s”tetno za krs”cansku vjeru. No,
moramo ciniti i via od toga. Moramo ujedno dobiti du-
hovni boj za Krista. U tome cilju moramo trajno
moliti za obracenje slobodnih zidara. Moramo moliti
Gospo- dina da slobodne zidare prosvijetli svjetlom
svoje istine kako bi se umom i srcem obratili Isusu. Po
nas”im molitvama i zrtvama Bog tie ih osloboditi iz
kandña hole i uvesti u radost Onoga koji je “Put i
Istina i Zivot”, Gos- podina na'sega Isusa Krista (Iv
14,6).
Evo molitve s“to je svakodnevno mozemo
upuéivati za obraéerje slobodnih zidara:
Gospodine Isuse Kriste, koji svoju svemoc najja-

snije ocitujeé kada poétedujes* i iskazuje's milosrfie,
koji si rekao: “Molite za one koji vas progone i
po- grfiuju”, zazivamo blagost tvojega Presvetog
Srca za dure stvorene na sliku Boñju, no bijedno
zavede- ne prijetvornim zamkama slobodnoga
zidarstva, s*to sve vis*e skreéu na put propasti.
Neka via ne tla- ée Crkvu, tvuju Zaruénicu, vec
neka ih utiéa zago- vor Blañene Djevice Marije,
tvoje Majke, i molitve pravedrtih. Spomeni se
svoga neizmjemog mi1osrtta te, zanemarujuci
njihove izopaienost, daj da se vra- te tebi, utjes*e
Crkvu preobilnom pokorom, daju na- knadu za
svoja zlodjela te si osiguraju slavnu vjec- nost.
21
Koji zivi“s i kraljujeé u vijeke vjekova. Amen.
21
7
1. Moje masonske *j erodajnice . 13
2. Uvod u slobodno zidarstvo.............................................19

Kratka povijest slobodnoga zidarstva......................19
Organizacija slobodnoga zidarstva , ..... . , . 22
Tko je glasnogovomik slobodnoga zidarstva? 2fi
3. Ideologija slobodnoga zidarsh'a..................................31

Uvod u problem indiferentizma.................................31
Ravnoduéje spram Boga i Isusa Krista.....................40
Ravnodiis'je spram Svet fia pisma............................43
Zavrsne misli................................................................4G
4. Masonske doktrine i prakse. 49

Sinkretizam . . 49
Veliki Arhitekt Svemira 51
Mol ifva i bogostovlje 58
Moralni sustav C8
Uskrsnu ce tijela . 80
Obredi pokapanja . 91
S. Masonska tajno* itost i obmana 100

Vrbovan je . 100
Inicijacija. 104
Zakletve saveza . II0
Prosvjetljenje 12d
Upozorenja t23
5ADR2A{
6. Je li slobodno zidarstvo religija?. 127
7. Slobodno zidarstx'o i Katolicka Crkx'a. 134

Papinski dekreti
Kanonsko pravo i suvremena crkvena
osii eta masonsñ'a
8. Masonska urola . . ... , . 160

Uvod .. . . . 160
Tradicionalno poimanje religije i krs*canstva
1b0 Masonski pokret za potpunu sekularizacije 10?
Masonski prodor u Vrhovni sud . 170
Emerson — masonska djelatnost medu
sudstvom..................................................................172
Eoersonoui masonski sljedbenici . ,....................174
Protivljenje Crkve . 1 77
Slobodno zidar:tvo i N ovi svjetski poredak . . , 180
9. Zasto Jéani ostaju It Lozi? . 182
Dodatak A: Razrjes“nica..................................................189
Dodatak B: Rjeénik masonskih pojmova......................192
Dodatak C: Masonske postavke . . 199
Dodatak D: Molitva za slobodne zidare.......................207
P ilieéke .
Odabrnnn bibliografi |a .
NaJilndnilt:
Y PiR BUM d.o.o.
Trumbiée*a obala 12. 2l00tl Split
Tel.: 021/340-260, fax: 021/ 40-270
E-mail: naklada8verbum.hr
www.verbum.hr
Priprenia za tisak:
ACME
Timk:
Graficki zavod Hrvatske
TTskanou |NtopmJu2009.
Bvsi visokopozicionirani americki mason John Salza u knjizi
Masonu vo bez maske otkriva zaprepasñujucu istinu o onome to se zbiva unutar ta
Qkrivajuci pravu istinu o slobodnome adarst vu i n ego

voj nespoj ivosti s kranslvom, ova je knjiga i izvrstan izvor kljucnih inlormaci|a o tome
povijesl, organizaoja i hijerarhija masonstva

masonska ideologija, vjerovanja, simbolika i obredi
nacini vrbovanja i obmanjivanja novih clanova, proces inicijacije i lajna zakle
masonstvo i Katolicka Okva u povijesni i danas
masonska zavjeta: utjecaj na po|iliku, pravosude, obrazovni sustav i medije
masonstvo i novi svjetski poredak.
Jo hn Sal za je ugledan odvjetnik i publicist. Bvsi je mason

32. stupnja Skot skoga obreda i biv”si clan masonskoga Drevnog Aapskog F
vu argumentiranost, napustio Lo2u i javno progovorio o tajna ma slobodnoga

Untitled

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Untitled

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

John Salza

MASONSTVO BEZ LIASKE

Copyright O 2006 by John Salza, Our Sunday Visitor, Inc.

lzerrina urednira: Ljiljana Jurinovic, piof.

Stn prayspidr:tuzui ije&m se dio otheRjiJc tie .siitije

Pri|e nod: Aleksancfra Marija Chwalowsky, prof.

£ekiorn: Anda Jakovlievic, prof.

Dok st bio ovdje, poznavao si i zivio lstinu.

Upravo me potreba za jednim takvim izvorom informa-

Na pisanje ove knjige potakli su me brojni 1 idi éiji

lniciran sam kao poietni masonski nauériik (*segrt) u

Mebrojene sam sate proveo svladavajuci masonski

rali biti krivo obavijesteni. Usivao sam u lijepim prijatelj-

Moje odusevljenje slobodnim zidarstvom nastavilo

Osobito sam se bio sprijateljios jednim vrlo upuce-

Proucavajuéi crkveri riauk, otkrio sam kako je — éi-

Kratka povijest slobodnoga zidarstva

metafora za dusu). Danas je slobodno zidarstvo u pot-

Pokazalo se kako je povijesno masonstvo, koje je

“Iako su nekoc masoni u svim zem§ama bili

No, filozofija u pozadini toga novoorganizirana ma-

Organizacija slobodnoga zidarstva

Temeljna je organizacijska jedinica suvremenoga slo-

Svaka plava loéa u odredenoj dréavi potpada

U Sjevernoj Americi 32. stupanj, odnosno — po Yor-

Tko je glasnogovornik slobodnoga zidarstva?

Nenna autoriteta koji bi govorio u ime slolxidnoga

Buduéi da masona onime *sto jest cini upravo prima-

to koji se obred primjenjuje. Svaka jurisdikcija

Ova se knjiga bavi iskljuéivo americkim

Wilson coil potvrduje kako su “Velike loze najvis*i ma-

dréane masonske dogme i obredna praksa. Lako ju

Stoga, kako bih bio pravedan prema slobodnome zi-

Uvod u problem indiferentizma

vjerskim, etnicim ili kulturalnim razlikama. No, za ra-

Bo ega koji je rekao: “Ja sam Put i Istina i Zivot:

to da tako opisana religija ima odvec uske okvire. Kako

ku nepravednost prema Bogu. Bog nas poziva u

ni razumu protivriije ne bi se dalo proizvesti. Jer, iako

stav podrazumijeva kako “istinu o Bogu ne mode u

Crkveno procjenjivanje vjerskih ucenja Loze ne tre-

ske religije jer su one ziv izraz dure neizmjernih skupi-

Papa Pavao VI. govori nam kako

”predstavljanje evandeoske poruke nge tek neki

na. Ona je jedinstvena. Nezamjenjiva je. Ne ostavlja

Papa Ivan Pavao H. takoder kaze kako postovanje éto

Ravnodusje spram Boga i Isusa Krista

Slobodno zidarstvo poiinje ocitovati svoje ravno-

da su oba ova uvjerenja pogrjeéna. Drzati ih oba istiniti-

davcu Zidova; u Konfuciju i Zoroasteru; u Isusu iz Na-

“Iako su Avatari dolazili svim narodima u

Crkva je posve jasna u svome stavu kako se postav-

nito, onda treba biti istinito za sve ljude i za sva vreme-

’Yatoliéanstvo je bilo fivotna istina u svojim najra-

Buduéi da slobodno zidarstvo promice genericko

Krisl posjeduje zna6•nje i vrijednost za ljudski rod i njego-

nim izricajima Bone volje, nudi inn jednako mjesto na

ko: Biblija je samo simbol; od masona se ne trazi da vje-

Brojni americki kticani koji su pripadnici mason-

mo u zemlji slobode i tolerancije, gdje se jednakost sma-

kako je svatko tko ovaj éivot bude ñivio u skladu s tim

dio svojih praksa crpi iz krécanstva. Biblija se redovito

Masonstvo je uzelo pones”to i od islama, osobito kada

stvo crpi i iz griosticizma, u svome tra2enju ezoterijsko-