Kako dolazi do potpunog osloboenja od zloduha?

Osloboenje od demona dar je Boji, a Bog moe osloboditi osobu kada on

to eli i kako on to eli, ak i bez uplitanja ovjeka. Uinkovitost boanske
intervencije, meutim, umnogome ovisi o suradnji rtve, a u znatno manjoj
mjeri o vjeri egzorcista. U pretposljednjem nastavku niza o
egzorcizmu doznajemo kako dolazi do potpunog osloboenja od zloduha.

Egzorcizam nipoto nije magijska formula. Kada je rije o osloboenju, potrebno je

voditi rauna o tri imbenika, kau egzorcisti: prvi je ponaanje rtve, drugi djelovanje
egzorcista, a trei doputenje to ga daje Bog. Sva su ova tri imbenika vana, iako
na razliitim razinama. U biti, osloboenje nastupa kada Duh Boji zloduhu zapovjedi
da odstupi, a to ini putem egzorcista, u svojstvu predstavnika Katolike Crkve i
zazivajui ime Isusa Krista. I premda je ovaj in nesumnjivo vaan,
Bog je onaj koji vri osloboenje. Kao to sicilijanski egzorcist Matteo La Grua
kae: Osloboenje je dar Boji, a Bog moe osloboditi osobu kada on to eli i kako
on to eli, ak i bez uplitanja ovjeka. Uinkovitost boanske intervencije, meutim,
umnogome ovisi o suradnji rtve, a u znatno manjoj mjeri o vjeri egzorcista. Kao
primjer moe nam posluiti netko tko spaljuje mrava uz pomo poveala kroz koje
prodiru suneve zrake. U ovomu primjeru sunevo svjetlo jest Duh Boji, a povealo
je osoba koja prihaa Boju ljubav, fokusirajui je na mrava, koji je u ovomu primjeru
zloduh.
Da bi egzorcizam bio uspjean, rtva mora suraivati s egzorcistom. Ona se mora
odrei zloduha, kao i svih grijeha i djela koja su dovela do opsjednua; nadalje, rtva
mora moliti i vratiti se primanju sakramenata. (Da bi se oslobodio, ovjek ne mora biti
katolik ili obraenik, iako se neki obrate. Otac Amorth kae da je istjerivao zloduhe iz
muslimana i hinduista, no kae da im je isto tako rekao da e moliti Obrednik i pritom
zazivati ime Isusa Krista. Takoer, od njih traim da ispune svoje duhovne dunosti.
Muslimani, primjerice, imaju obvezu moliti i stoga im kaem da to i ine. Inae im
kaem da nastoje biti to bolji ljudi, poteni ljudi koji ispunjaju svoje profesionalne i
moralne obveze.)

Sakrament pomirenja nevjerojatno je vaan, kau egzorcisti. Egzorcizam moe

istjerati zloduha iz tijela osobe. Ispovijed, pak, istjeruje zlo iz njezine due. Kada se
ispovijedamo, oprataju nam se ne samo grijesi, ve nam ispovijed iscjeljuje duu i
ispunja je svjetlou, pie otac Jos Antonio Fortea.
Osloboenje moe biti osobito dug i muan proces ako se osoba jako udaljila od
Boga ili ako je pristupila nekomu sotonistikom kultu. Velika je preprjeka, po rijeima
egzorcista, i odbijanje rtve da oprosti drugome. Iskreno pratanje, praeno
molitvom u korist osobe kojoj pratamo, kao i mise koje se slue za njezino
obraenje, esto omoguava izlaz iz bezizlazne situacije i pospjeuje osloboenje,
pie otac Amorth.
Po rijeima egzorcista, opsjednutoj osobi cijeli ovaj proces nije nimalo lagan i zloduh
e ga svakako pokuati zaustaviti, napadajui je iznutra (pokuavajui je uvjeriti da je
samo luda, a ne opsjednuta, te da joj stoga egzorcizam uope nije potreban) ili
upliui se izravno (inei je, primjerice, tako malaksalom da katkada nije sposobna
ustati iz kreveta). Po Anninim rijeima, u trenutcima kada je bila posve blizu
osloboenju, zloduh ju je gotovo uspio uvjeriti da ima kojekakva privienja, stavivi
joj u glavu ak i pomisao da je otac Bamonte iskoritava snimajui kamerom obred
nad njom kako bi kasnije o tome napisao knjigu i okoristio se njezinim sluajem. Otac
Bamonte ju je oslobodio ove opsesije tako to je nadmudrio zloduha i natjerao ga da
pogaa to se nalazi u zatvorenoj plastinoj vreici. Anna kae da se njezino
uvjerenje da je opsjednuta potvrdilo nakon to je zloduh pogodio to je u vreici.
Poslije ovoga dogaaja Annina je sumnja prestala i ona je poela moliti novom
snagom.
Egzorcistu je oito potrebno da posjeduje snanu duhovnu jezgru. Egzorcist mora
ivjeti ivotom molitve i ne smije se bojati, rei e otac Bamonte. Ako ne ivi
snanim duhovnim ivotom, ako te ne titi tvoja vjera, kako e se boriti? Molitva,
ljubav prema Bogu, izbjegavanje grijeha to su oruja kojima se egzorcist koristi.
Neke je zloduhe tee istjerati nego druge. Trajanje opsjednua prvi je i najvaniji
element. Osobi koja je bila izloena utjecaju zloduha u najranijemu djetinjstvu i koja
je zatraila pomo egzorcista tek u svojim zrelim godinama bit e puno tee
osloboditi se zloduha jer je on u meuvremenu gotovo postao dio njezina identiteta,
kau egzorcisti.
Usto, vaan imbenik jest i snaga zloduha, premda su najtei sluajevi uvijek oni koji
ukljuuju bacanje prokletstva. Kao to otac Carmine objanjava: Nakon bacanja
prokletstva rtva i onaj tko je na nju bacio prokletstvo uvijek ostaju povezani. U
takvim sluajevima egzorcizam je posebno teak jer je, osim demona, u igri i mrnja
jedne ili vie osoba prema napadnutoj osobi.
Za razliku od fizike bolesti kod koje lijeenje obino donosi oporavak, kod
opsjednua proces je obrnut. Nakon to je demon otkriven, on se estoko opire
egzorcistikim molitvama. I premda su patnje rtve goleme, njegovi su napadi, u
iremu kontekstu procesa oslobaanja, pokazatelj da se ide u ispravnu smjeru, kau
egzorcisti.
Katkada se osobi koja je bila dugo opsjednuta i koja se poela ponovno pribliavati
Bogu poinju dogaati nesree, jedna za drugom. Znam da itatelju moe izgledati
udno to u rei, ali to je dobar znak jer to znai da zloduh poinje gubiti tlo pod
nogama. Zato on tako i reagira. To ne znai da se moramo obeshrabriti; dobar je to

znak. Uvijek iznova kaem: Ne plaite se zloduha, plaite se grijeha, savjetuje otac
Bamonte.
U trenutku kada egzorcist nastavi moliti iz Obrednika i kada moli da se rtva vrati
Bogu, mo obreda poinje slabjeti zloduha. Nekoliko znakova pokazuje da je zloduh
blizu naputanju opsjednutoga. Njegov glas biva sve slabiji, kao i sposobnost
njegova manifestiranja u trenutcima krize; svaki put ranije naputa opsjednutoga.
Nakon to napadi postanu posve slabi, njihovo trajanje sve krae, a do privremenoga
osloboenja dolazi prije nego ranije, to znai da on biva sve slabiji. Usto, ivot rtve
izvan egzorcizma puno je normalniji , kae otac Nanni.
U trenutku osloboenja zloduh moe dati znak da naputa opsjednutu osobu. Ako
je osoba o kojoj je rije rtva ini, zloduh moe nekim znakom pokazati da e ta
osoba biti osloboena u trenutku kada izbljuje odreeni predmet. Predmet se moe
izbaciti kroz anus, a moe se izluiti i kroz kou. Egzorcisti su se nagledali svega
toga. Otac Carmine jednom je primijetio da nekoj eni kroz kou izlazi supstanca
nalik zelenoj sluzi. Znak moe biti i kada zloduh iznenada pone moliti ili pjevati
crkveni himan.
U nekim sluajevima egzorcist moe zatraiti od zloduha da dadne neki znak koji je
neposredno povezan s patnjama to ih je prouzroio. Otac Daniel tvrdi da je jednom
od zloduha koji je opsjedao neku enu zatraio da kao znak njezina osloboenja ona
zatrudni, jer joj je cijelo vrijeme to prijeio. I doista, kae on, mjesec dana nakon to
je ena bila osloboena, zatrudnjela je, premda je to neuspjeno pokuavala punih
pet godina.
Izvanjski znak nije nuan. Ako osoba ivi u miru, ako je zloduh vie ne uznemiruje,
ako moe moliti i ivi u milosti Bojoj, tada moete biti sigurni da je osloboena
zloduha, objanjava otac Nanni. Ako se vratite molitvi, a tijekom novoga
egzorcizma krize ponovno zaponu, to znai da je osloboenje bilo samo
privremeno. Vodei se razlozima opreza, mnogi egzorcisti mole nad osobom i nakon
to je iz nje istjeran zloduh.
Nakon to je rtva osloboena, zloduh se esto pokuava vratiti. Egzorcisti obino pri
oslobaanju mole molitvu zahvale (otac Davies pjeva Slavu, dobro poznatu
vjernicima katolicima s nedjeljne liturgije) i mole Duha Svetoga da ispuni prazninu to
ju je za sobom ostavio zloduh koji je napustio rtvu. Uz to, nedavno osloboena
osoba mora nastaviti ivjeti kranskim ivotom i paziti da ponovno ne zapadne u
navike ili grijehe koji su prouzroili opsjednue jer se u protivnomu izlae velikoj
opasnosti da je zloduh ponovno opsjedne, ovoga puta ee nego prije (Mt 12,43
45).

Godine 2003. Beatrice, etrdesetestogodinjoj udanoj eni, biologinji zaposlenoj u

medicinskome laboratoriju, poele su se dogaati neobine stvari, neto posve
neuobiajeno: predmeti u kui poeli su se pomicati, iako ih nitko nije doticao, a neka
neobjanjiva sila bacila je na pod njezinu majku, koja je zadobila lom ruke. Godinu
dana kasnije na njezinoj su se odjei poela pojavljivati nagorjela mjesta, i to uvijek
na istomu mjestu, u visini bedra i uvijek iste veliine. Mislei da gubi razum, na kraju
se obratila ocu Bamonteu koji je otkrio nazonost triju demona. Nakon dugogodinje
naporne borbe, koja je ukljuivala posjet egzorcistu jednom tjedno, Beatrice je
napokon osloboena utjecaja zloduha.

Prvoga prosinca 2006. dana koji se ni po emu nije razlikovao od drugih Bog je
dopustio moje osloboenje. Istinu govorei, nekoliko dana prije toga bila sam prilino
potitena jer sam, nakon to me je onaj [zloduh] neko vrijeme pustio na miru, bila
opet ona stara opet sam vritala, uznemirivala se i napadala svakoga, verbalno i
fiziki. Dok sam prije obino bila svjesna i osjeala podvojenost izmeu vlastitoga
ivota i ivota zloduha (to je ilo ak dotle da sam se poela plaiti da haluciniram
ili da su to samo manifestacije moje psihoze), posljednja dva mjeseca ula sam u
stanje duboka transa. Osjeala sam samo srdbu i druge ogavne osjeaje kojima se
manifestirala prisutnost toga udovita; na kraju sam se sjeala samo nekoliko stvari,
gotovo niega.
Naalost, ova me je nova situacija natjerala na pomisao da se stvari zbog
neobjanjiva razloga pogoravaju. U stvari, iako sam i dalje vjerovala u boansku
milost i u zatitu Blaene Djevice Marije, ove su me snane reakcije natjerale da
pomislim da je zloduh na neki nain vratio snagu te da je dan kada u napokon biti
osloboena jo veoma daleko. Usprkos tome, svoj sam ivot svakoga dana
prikazivala Gospodinu i Bezgrjenoj Djevici Mariji.
Tijekom prethodnoga egzorcizma iz usta mi je izlazila golema koliina sline, kao da
sam izbacivala sve zlo koje je jo uvijek bilo u meni, no na kraju se inilo da je
onaj i dalje u meni. Onaj dan kada sam bila osloboena, meutim, bio je poseban:
bio je to petak nakon blagdana Krista Kralja, dva dana poslije bila je prva nedjelja
doaa i u tjednu koji je slijedio bila je svetkovina Bezgrjenoga zaea (moj suprug
i ja ve smo dva dana molili devetnicu). Bila je to predivna sluajnost tolikih svetih
dana. Egzorcizam je zapoeo kao i obino molitvama koje slijede obrednu formulu;
jedina razlika koja se nakon nekoga vremena pokazala bila je snana reakcija
zloduha na rijei po Kristu, s Kristom i u Kristu. Izgledalo je kao da nikada do tada
nije uo ove rijei. Odjednom se silno uzrujao, izgubio uobiajenu nadutost i postao
oajan.
Pokuao je ugristi za ruke ljude koji su ga pokuavali zadrati ili odbaciti raspelo koje
je egzorcist poloio na moje grudi, takoer je (na moju veliku alost) pljuvao na
njega. Iznenada (ne sjeam se tono slijeda dogaaja; moda je to bilo u trenutku
kada je egzorcist zazvao Mariju) uinilo mi se da me preplavio golem val sjajna i
bljetava svjetla. Svjetlo me je cijelu obuhvatilo jasno sam to vidjela i osjetila i ja
sam osjetila sladak mir, dok je svjetlo istodobno izazivalo groznu patnju zloduhu.
Ponovno sam osjetila da se kidam na dvoje, da se moji osjeaji dijele na moje i
njegove. U trenutcima kada bih zatvorila oi, u duhu bih vidjela da se nalazimo u
dubokoj sjeni, zbog ega sam znala da je svjetlo koje me obuhvaa duhovno. Kada
bih ponovno zatvorila oi, vidjela sam da ovo isto svjetlo probada oi toga udovita
kao tisuu maeva. Cijelo je to vrijeme udovite vritalo, kretalo se kao da je
poludjelo, govorilo da ga veo kojim je Marija (o kojoj je neprekidno govorio kao o
onoj tamo) bila pokrivena gui i nanosi mu strahovitu bol i uasne, neopisive
greve. Na kraju je zavritao kao nikada do tada, a meni se u tome trenutku uinilo
da sam doslovno razderana na dvoje, da me je netko preokrenuo poput rukavice.
Zatim su iznenada nastupili mir i tiina; otvorila sam oi i sama od sebe, bez iije
pomoi, izila iz transa. Nakon toga me je otac Francesco blagoslovio i zavrio
obred. Nije mi se inilo da se dogodilo bilo to izvanredno. U stvari, kao to sam ve
rekla, tri dana koja su prethodila egzorcizmu za mene su bila uasna, cijelo sam to
vrijeme osjeala da u meni buja gnjev i bila sam duevno smuena, u potpunu
beznau. Svi su mi ovi osjeaji bili poznati od ranije, ali nikada do tada nisam ih tako

intenzivno doivjela. inilo mi se da se moj ivot pribliava kraju. Nakon obreda

poela sam se osjeati neto bolje i od toga se trenutka moje stanje poelo vidno
popravljati.
Tijekom egzorcizma, dva petka kasnije, bila sam pri svijesti i premda sam zatvorila
oi, kada mi ih je otac Francesco otvorio da bi vidio kakve su mi zjenice, bile su u
normalnu poloaju. Od poetka obreda moj je um poeo oblikovati misli u kojima sam
sa svom svojom voljom odbijala bilo kakvu suradnju sa zloduhom, rekla sam mu da
mu, s Bojom pomoi i njegovom snagom, nikada ne u dopustiti bilo kakvu mo
nada mnom; takvo to nisam mogla rei nikada prije.
Kada se obred poeo pribliavati kraju, otac Francesco zamolio je svoje pomonike
da otvore Bibliju i proitaju jedan odlomak. Jedan od njih otvorio je Bibliju nasumce i
proitali su odlomak iz Lukina Evanelja u kojemu Isus ita u nazaretskoj sinagogi. I
doe u Nazaret, gdje bijae othranjen. I ue po svom obiaju na dan subotni u
sinagogu te ustane itati. Prue mu Knjigu proroka Izaije. On razvije knjigu i nae
mjesto gdje stoji napisano: Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza! On me posla
blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sunjima osloboenje, vid slijepima, na
slobodu pustiti potlaene (4,1618). Taj odlomak iz Evanelja na udesan je nain
potvrdio ono to se upravo bilo dogodilo: Gospodin me je oslobodio! Dok su mi tekle
suze radosnice, zahvaljivala sam Gospodinu i Bezgrjenoj Djevici Mariji i to u initi
do kraja ivota.
Gornji tekst je izvadak iz knjige Matta Baglia Obred. Doputenje izdavaa za
prenoenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi iskljuivo za
portal www.bitno.net. Knjigu moete prelistati na linku ovdje.
IZVOR: http://www.bitno.net/vjera/kako-dolazi-do-potpunog-oslobodenja-odzloduha/