Mijo Skvorc

PI ERRE TEI LHARD DE CHARDI N

ORI S 2I VOTA I RADA
(Od Sarcenatskog dvorca do Newyorskoga groblja)
Povijest koju skiciramo poela je 1. svibnja 1881. (dva i pol mje-
seca nakon smrti Fjodora Dostojevskoga), a dovrena je 10. travnja 1955,.
na sam blagdan Uskrsa. Kroz 74 godine Zemlja je nosila jedno veliko
i originalno bie Pierrea T. de Chardina. Prozvae ga najteim mi-
saonim sluajem stoljea. Prijatelji i sumiljenici smatraju ga genijem,
neprijatelji i protivnici nazivaju ga heretikom. Mi emo kuati mirno i
objektivno iznijeti u ovom prikazu taj gotovo vratolomni ivot, a zatim
u drugim referatima Teilhardovo neobino djelo.
Plemstvo roda i plemstvo duha
Pierre Teilhard de Chardin rodio se u dvorcu Sarcenat, nedaleko od
Clermont-Ferranda u Auvergni, u zaviaju Pascalovu. Bio je etvrto di-
jete plemenite auvergnanske obitelji u kojoj je 11 djejih grla cvrkutalo
oko tate Emanuela i majke Berte. Mama je bila prapraunuka Voltaireo-
ve sestre Marije Arouet. Osobno duboko pobona, prva je ustajala na
misu svakog dana, prva kleala pred likom Presvetog Srca, najdue mo-
lila pred Gospom. Ona je chere et sainte maman usadila u Petra
smisao za Boga i sveti osjeaj dunosti. Ono najbolje u meni dugujem
njoj, napisao je kasnije zahvalni sin. Otac, gentleman farmer, volio je
prirodu. Ta ljubav prema stvarima zarazila je maloga Petra. Kuni od-
goj bio je poboan, pametan i prilino strog. Mali je zarana pokazivao
koliko ga zanima sve to vidi. S mlaom sestrom Marijom bjei kroz
umu da vidi lijevak nekadanjeg vulkana. Jednog dana spazi kako ra
izjeda njegov dragi esterokutni stupi od eljeza. I to ga natjera u
pla. Nikad vie nee zaboraviti da je na svijetu mnogo toga to se mi-
jenja. U djejoj glavi raa se pitanje: Zato se neto mijenja, a neto
ostaje? to je ono vrsto i nepromjenljivo? I dok poljem skuplja biljke,
169
u planini kamenje, u dvorcu razne predmete, iri se u dui kozmiki
osjeaj to ga je veli sam prvi put doivio u petoj godini. Toma
iz Akvina pitao je u toj dobi mamu i redovnike to je i tko je to Bog?!
Proljee 1892. uvede malia u isusovaki kolegij u Mongr. Jo se
uvaju pohvalnice, jer je u koli 19 puta odnio prvu nagradu. U vjero-
nauku samo jedanput! Profesor mu je bio slavni literarni kritiar Henri
Bremond, ali Petra nije mogao odueviti za istu poeziju. Petar je svoju
panju i povjerenje predao p. Desribesu, profesoru fizike. Sve jae ga
privlai kamenje, razmilja o pojavama u prirodi.
Nova majka Druba Isusova
Petar je osobito tovao Isusa i Mariju. Bio je tajnik, a zatim prefekt
Marijine kongregacije. Poput mnogih gojenaca, mnogo je molio za bu-
due zvanje. Zrelo odlui da zauvijek postane lan Drube Isusove. Ode
1899. u Aix-en-Provence. Tamo je bio novicijat. Ondje je tada ivio i
mladi filozof Maurice Blondel. Njegova disertacija L'Action ve je
svojim vidicima probijala u misaone krugove. Petar i on kasnije e se
upoznati, ali im se misli nikad nee poklapati. Mladi novak pie da ga
je k isusovcima dovela elja za najsavrenijim ivotom. To je ve apso-
lutizacija na djelu! Kao novak osobito se dobro razumio s Augustom Va-
lensinom, velikim i svetim filozofom, koji e mu kasnije, uz p. Petra
Charlesa, biti najvjerniji prijatelj. Prve zavjete Petar je poloio na Bla-
govijest 1901. godine i radostan odlazi u juvenat. Dobro je nauio grki,
ita na originalu klasike pa i sam sastavlja na Homerovu jeziku. Godinu
dana kasnije poloio je licencijat s lettres na Sveuilitu u Caenu.
Zbog antiklerikalnog zakona iz 1901. Petar s drugim isusovcima
mora napustiti zemlju. Prispije u Jersey i tu zavrava filozofiju. Moralo
je biti ivo kad su raspravljali Valensin, Charles, Doncoeur, Burdo i de
Chardin. Bila ga je saletjela napast da napusti ljubav prema prirodi i
kamenju. Ali ga je uitelj novaka p. Troussard uvjerio da Krist posve-
uje sve, a isusovac se moe plodno baviti svime, samo neka je Bogu na
slavu.
Navrivi 24 godine Petar zavrava filozofske studije. Poglavari ga
poslae za profesora fizike i kemije u Kairo, u isusovaki zavod Svete
Obitelji. Predavao je oduevljeno, ali previsoko. ita i snano proivlja-
va Bergsonovo djelo Stvaralaka evolucija. Osim toga, istrauje okoli-
cu, skuplja omiljelo kamenje, bavi se biljem i ivotinjama. Prvi put
susree se s vrstama iz eocena i pie studiju Eocen iz okolice Minieha.
To je bilo 1908. U djelu Le Coeur de la matlere ( 195 0) pie da mu
je dua zadivljena kruila oko biljne I ivotinjske prirode. Kao da i s
jedne i s druge strane materije osjea ivot i energiju. Materija, Energija,
ivot tri stupa moje vizije i mojeg nutarnjeg blaenstva.
Pozvan je u Hastings da studira teologiju. Grofovija Susex u Engle-
skoj urezat e posljednje crte u Petrovu duhovnu fizionomiju prije sve-
170
enitva. Tu je sazrela, kako veli, ozbiljna spoznaja o cjelini i o jedinstvu
svemira. Nauio je dobro engleski. U slobodnim asovima istrauje pri-
rodu, pronalazi fosile, alje ih u razne muzeje i u glasoviti British
Museum! Prva mu je briga, dakako, studij teologije. Posljednje je ispite
briljantno poloio. Znai da je dobro uio. Volio je skolastiku, bar
spoetka, te je prije smrti (7. II. 1955.) pisao da smo se mi popeli visoko
na ramenima Platona, Aristotela i sv. Tome. . . Egzegezu, na alost, nije
osobito volio. Ne treba se uditi. Egzegeza je bila dosta nesigurna zbog
modernizma koji je sve jae navaljivao na tradicionalno shvaanje Sve-
tog pisma. Petar je inae svakoga dana oduevljeno listao svoj svezak
Novog zavjeta. Ispisao je oveu biljenicu citata iz svetog Ivana i Pavia.
Pred oima je naglo rasla grandiozna pojava Isusa Krista. Krist je sve
vie poprimao neizmjerne kozmike obrise.
Kasnije e rado isticati kako je sretan zbog dobre formacije. Pisat
e vie puta o veliini Duhovnih vjebi. Sauvane biljeke jame da ih je
savjesno obavljao svake godine sve do smrti. Tako eto prihvaa i ljubo-
morno uva znaajke pravog isusovca, vjerna zavjetima i pravilima.
Priznaju to i svi njegovi ogoreni protivnici.
U lancima to ih poinje izdavati u Etudes i u Correspondant
otkriva se pravi majstor pera. Njegov e stil i rjenik oarati mnoge
knjievne sladokusce.
Reden je za sveenika 24. kolovoza 1911. i sutradan je pod svojom
mladom misom priestio drage roditelje. Dovrava posljednju godinu
teologije i ve ga zovu u Louvain gdje budno prati izlaganja na Etnolo-
kom tjednu.
U svetitu znanosti
Nakon ove protohistorije p. Teilharda moemo kroz propileje ui
u samo svetite njegove znanstvene misli. Dvije godine radi sretan
u parikom Muzeju prirodne povijesti. Prijateljstvo i suradnja sa
zemljakom i profesorom paleontologije Marcelinom Bouleom postaju go-
tovo legendarni. Taj ga specijalist za neandertalce hrabro uvodi u svetu
znanost Zemlje. Tu je skovano I divno prijateljstvo izmeu de Chardina
i Henri Breuila, pape pretpovijesti, kako ga prozvae. U prijeratnoj
1913. Petar u drutvu uglednih paleontologa (Nelson, Wernert, Oberma-
ier, Burkitt i Breuil) obilazi mnoge spilje u panjolskoj (Altamira, de la
Pasi ega...). Preavi La Manche, neko vrijeme u Engleskoj surauje ak
s Dawsonom i sir Arturom Smithom. Potkraj ivota (1953.) iskreno je
estitao Oakleyu to je otkrio prevaru u vezi s piltdownskim monstru-
mom, a ujedno pripominje da je ta znanstvena zabluda bila svijetla i
draga paleontoloka uspomena.
U prvoj godini svjetskog rata 1914. zapoinje, ali ne uspijeva
dovriti treu godinu probacije. Odlazi u rat i na raznim frontovima slui
kao bolniar. Fin, hrabar i priseban, na sve je izvanredno djelovao, kako
171
svjedoe mnogi znanci, napose njegov kasniji prijatelj Max Bgoiien.
Portvovnom sveeniku drava daje ratni kri, medalju za hrabrost i
vitetvo Legije asti. Od ratnoga blata stvara Teilhard zlato svog budu-
eg vizionarskog sistema. Patnja i neizvjesnosti dodaju njegovim idejama
svoj krvavi prilog. Na upit to bi bilo kad bi na bojitu pao, mirno od-
govara: Kad bi me ubili promijenilo bi se moje stanje i to je sve!
Vrativi se s ratita, polae 26. svibnja 1918. vjene zavjete. Kroz osta-
lih 37 godina ivota ostaje im vjeran kao malo tko. U mali spis Le
Pretre zapisuje kako bi redovnikim zavjetima htio pridignuti, posvetiti
i divinizirati sve sile ove zemlje ljubav, zlato, nezavisnost. Uspon
prema visinama, to ih krune mistini spisi Misa na svijetu (1923.),
Boanska sredina (1927.) i Kristovski svijet (1955.), stvarno je za-
poeo.
Poslije rata polae svoje dopunske ispite nakon razliitih studija na
fakultetima. U srpnju 1919. dobiva certifikat iz geologije, u listopadu iz
botanike, na Josipovo 1920. iz zoologije. Premda se osjea umoran, radi
oko svoje doktorske disertacije o donjem Eocenu u francuskim krajevima.
Obranit e je u oujku 1922. Ne gleda samo muzejske okamine, ne pre-
vre samo tue knjige. I sam rado traga za novim i neotkrivenim.
De Chardinova misao osjetno skree od neivog prema ivome, od
kamenja prema ovjeku. Dok putuje u Englesku i vicarsku, dok istra-
uje Francusku, sve otvorenije gleda fosile liudske vrste U to vrijeme
postaje profesor na Katolikom institutu u Parizu. Njegovo djelovanje
prodire iz predavaonice i iri se na studente iz Ecole normale, polltehnl-
are i druge. Lazarist Portal nagovorio ga je da im dri otvorena i smio-
na predavanja. Upoznaje se sa slavnim filozofom Eduardom Le Royem,
profesorom na Collge de France. Prijateljuje s mnogim profesorima iz
Louvaina. Neki e ostati Tellhardovi branitelji do smrti. Moemo rei da
je u to doba potpuno dozrela njegova evoluclonistika vizija svijeta. Ima
sve vie protivnika. De Chardin e i pismeno i usmeno obraunavati s te-
zama znanstvenika Vialletona, koji je meu katolicima uivao nepam-
en ugled. Koliko god Teilhard prihvaa evoluciju gotovo kao tezu, a ne
samo kao hipotezu, ne shvaa svijet, poput Bergsona, u rasapu i diver-
genciji. Bergsonova je evolucija nalik na raketu koja se troi izbacujui
nove, d bi napokon sve utrnule . . . , a Teilhard se bori za konvergenci-
ju koja razvojnim silama i putovima eli sve zbivanje svesti u zavrno
kozmiko jedinstvo.
Aneo broji kilometre. ..
Znanstvena ambicija otvara Teilhardovo planetarno razdoblje.
Otisnuo se iz Marseillea na put koji e ga do posljednjeg daha ivota
nositi uzdu i poprijeko naeg planeta. Koliko je stotina tisua kilo-
metara prevalio, to je valjda samo njegov aneo zbrojio . . . U Kinu
carstvo sredine pozav ga je p. Licent, osniva jednog prirodoslovnog
172
muzeja. Za put ga je opskrbio pariki Muzej. Strogo je vezan uz naslage
zemlje i etape ovjekova razvoja. Nijedan znanstveni podatak, napose
iz Kine nee mu ostati bez koristi. Tek oko tridesetih godina probija jae
njegova profetska misija koja se hrani kristocentrizmom.
Na brzinu, u rafalu, izgleda to ovako.
Petog svibnja 1923. Teilhard je u Saigonu. Neto kasnije sastaje se
s p. Licentom u Tientsinu. U Peking u Kinu zemlju golemog pro-
stranstva, s premalo eljeznica dolazi 6. lipnja. Mnoe se bande, raste
bijeda, iri se nemir i pljaka, nema sigurnosti, nema prave zatite. Ki-
neska znanost o prirodi jo je u povojima. Uto se rodi nesuglasica s p. Li-
centom, koji je bio prilian idividualist ( . . . il est jaloux comme un
tigre de son Muse. . . ljubomoran je na svoj Muzej kao tigar). No su-
radnja ipak nije do kraja propala. Teilhard je bio, kako pie u velikom
ivotopisu C. Cunot (67), sama dobrota pa je mogao progutati mnogo
gorine bez vanjske nervoze. Neobino se obradovao sredinom srpnja u
Mongoliji, u Ordosu, pa neto kasnije na Sjara Osso Golu i u ui Tung
Keu, gdje je na sunce izronila paleolitska i neolitska naseobina. Teilhard
je prvi utvrdio opstanak paleolitskog ovjeka juno od Jeniseja, pie
Leroy. Da Teilhard nije toliko i tako znalaki radio, jedva bi se nekoliko
godina kasnije pojavio slavni sinanthropus. De Chardinovi pogledi ne
proniu samo naslage humusa i sedimente kamenja. Kroz naslage prodi-
ru i ire se mase ljudstva, mase ivoga, kosookoga siromanog naroda.
Sve jae ga dira i zanima kriza ovjeanstva. Nada se da e postati
gospodar svojih originalnih misli i dovoljno jak da ih brani, pie 23. X.
1923. Razdoblje do 1931. bilo je uistinu borbeno. to on jae naglaava
evoluciju, protivnici ga sve tee napadaju. Sa svih putovanja, koja
se i ne broje, imamo napretek svjedoanstava. Izdala ih je patrova ro-
akinja Margarita pod pseudonimom Klaudije Arragons. Nutarnji Teil-
hardov ivot u kineskoj pustinji prava je i svjea oaza. Postaje ozbiljniji,
sustavniji, obuhvatniji. Posveuje Bogu sav svoj rad koji ga tjera kroz
pjeane nanose pustinje Gobi kraj kineskog zida u Mongoliju, pa na jug
u Hoang Hou. .. Zae tu i tamo u pokoji grad, ali se radije protiskuje
kroz nepoznata naselja, pohaa siromane misionarske postaje, proma-
tra svijet, slua um nebrojenih ljudskih mravi . . . Tada na jedan Isusov
blagdan, kad je ostao bez hostije i vina, moli zanosno: Prikazat u Ti,
ja Tvoj sveenik, na oltaru itave zemlje rad i patnju svijeta! Sve
jae ga proima misao da Je napor svega svemira kako bi doao do sve
bogatije i sve otvorenije svijesti seve de l'arbre de vie sok u stablu i-
vota, koji se grana u nau ljudsku vi-stu. To e kasnije magistralno obra-
diti u djelu Le Phnomne humain ovjekov fenomen.
Kod kue neprilike ...
U 1925 . i dijelom u 1926. godini Teilhard ivi u Francuskoj, putuje
u Englesku, pregledava muzeje, zanima se za iskopine. Srijedom bi
173
u Parizu zalazio profesoru Le Royu. Diskusije bi bile duge i plodne.
Pogledi su im se zaudno zbliavali. Teilhard je profesora nazivao taj
dragi veliki Eduard Le Roy. Volio sam ga kao oca i mnogo mu du-
gujem . . . Uzdao se u mene, rairio mi je duh (i moj osjeaj vjernosti
prema Crkvi ...). ini se da je Teilhard tamo smislio rije noosfera,
koju je Le Roy prvi bacio pred sluatelje. Pater meutim dri studentima
predavanja ne samo iz svoje struke, nego i s drugih podruja. Tumai im,
na primjer. A. Gidea i njegovo djelo Nouritures terrestres*. To na mno-
ge spasosnosno djeluje. Nema tu mrane i ubitane kritike. Oruje se
ateistu Gideu izbija iz ruku svjedoenjem da i zemaljske vrijednosti tre-
ba posvetiti! Studentima daje duhovne vjebe prema mislima to e ih
utkati u svoje poznato djelce Le Milieu divin. Djelovanje je bilo
neizmjerno!, pie za te egzercicije profesor na Sorboni Jacques Perret.
Praotac Adam zbog izvornoga grijeha morao je iz raja. Otac Teil-
hard zbog svoga tumaenja istonoga grijeha morao je s Katolikog insti-
tuta. Msgr. Baudrillart elio je Teilharda zadrati, ali ga je p. Provinci-
jal opozvao. De Chardin se vraa u svoju dragu Kinu. Dolazi u Tientsin,
istrauje sredinju Kinu, vrlo blizu opasne i vatrene ratne granice i raz-
bojnikih gnijezda. Posvuda nered i strah. Dobiva dojam da se stara vi-
etisuljetna Kina rui u prahu i ognju. Raa se nova, ali u duhu Evro-
pe. Tko e izbrojiti sva mjesta gdje je pater kopao, odakle je izvlaio sto-
tine predmeta, slao ih u muzeje da ih tamo kasnije prouava. Istona Mon-
golija, Mandurija, zapadni Sansi, i opet pustinja Gobi, Peking, Tient-
sin .. . Onda polazi s belgijskom ekipom u Mongoliju . . . pa s Ameri-
kancima u sredinju Aziju. Radi zajedno s Amerikancima, vedima i Ki-
nezima. Upoznaje se sa slavnim Sven Hedinom, koji namjerava dvije go-
dine obilaziti Turkestan. vrsto se povezuje s Kinezima Tingom i kasnijim
ministrom Wongom. Sprijateljio se s paleontologom svjetskoga glasa Os-
bornom, koji je o p. Teilhardu 193L napisao prvu oveu pohvalnu stu-
diju. Meu drugim suradnicima iz tih dana treba spomenuti Davidsona
Blakea i Grabaua. Dok u kineskim prostranstvima pronalazi kosti i stije-
ne, dua mu i srce trae onoga koji se iza toga skriva, qui est travers,
de l'autre ct koji je kroz to s druge strane. Iako zbog preobilna
posla ne razmilja odve originalno, siguran je ipak da ie proistio mnoge
misli. Dvije se istine izdiu nad ostale: Vjera u Gospodina animateur
du monde, i vjera u svijet anim par Dieu. Tada pie Le Millieu
divin. Usput ispisuje golemi plan ivota: Nemam drugu elju ve da iza
sebe ostavim trag loginog ivota, sasvim u smjeru velikih nada svijeta.
Tu je budunost religioznog ljudskog ivota. Siguran sam u to kao u svoju
egzistenciju!
Nakon povratka u Francusku (u kolovozu 1927.) , u domovini ostaje
samo godinu dana. Studeni slijedee godine opet ga nosi na dragi Da-
leki istok. Putem se kratko zaustavlja u Etiopiji i Somaliji. Motri ljude,
prebire starine. Duhom krui preko afrikog kontinenta, na kojem e
kasnije dovravati svoje vizije. Tada je upoznao i oarao Henrya de
174
Monfreida, kao to je devet godina prije za Krista predobio Maxa B-
goena. Max je opisao svoju etnju s patrom kroz Pariz, u kome je Bau-
delaire iz kala elio stvarati zlato. Max je ivio razvratnim ivotom,
izgubio je vjeru, brbljao kojeta. Prigovarao je Crkvi da sve opasnije ide
u raskorak s razvitkom svijeta i znanosti. Kad mu je Teilhard otkrio ne-
koliko dinamikih misli koje veu svemir i Krista, Bgoen je progledao
i postao Kristov i patrov trajni prijatelj. Neto se slino dogodilo i
Monfreidu. Nakon susreta s o. Teilhardom pie: Poslije ovog trenutka,
Teilhard je moj brat. .. Kao ovjek, kao istoa due, Teilhard je iz-
vanredno bie. U njemu nema ni sjenke nemira. ovjek jasan kao dija-
mant, sav proet boanskim svjetlom. Ovaj je ovjek svjetlo. Njega ne
moete izmijeriti.
Na polju slave . . .
Ukradimo taj Sienkiewiczev naslov za onaj odsjek Teilhardova i-
vota, koji kipi od punog uspjeha i obilne nade. Od 1929. do 1931. stvara
se njegova znastvenika slava. Dolazi doba u ku Tiena, iskopavanju si-
nanthropusa s kojim se usko vee ime p. Teilharda. Nije ga on izravno
otkrio; otkrie pripada Kinezu Ven ung Peiu. Ali je Teilhard definitiv-
no utvrdio da itava pronaena ljudska naseobina pripada kvaternaru,
donjem tvaternaru, i da je pronaenik doista tip ovjeka, pravog naeg
pretka. O. Teilhard pronaao je mnogo kamenja i znakova vatre, a to je
siguran dokaz razumna bia. Teilharda prozvae u Kini blistavim isu-
sovcem. Stupio je u prve redove antropologije i paleontologije.
Zatim bez milosra nekoliko godina krstari planetom. Vraa se u
Francusku tek toliko da organizira glasovito uto krstarenje La
Croisire jaune. alju ga u Ameriku, odakle preko Pacifika 1931. Izno-
va odlazi u Kinu. I tu sudjeluje u jednoj od najvratolomniiih ekspedicija
u svom ivotu. Pedeset mu je godina. Jednu e utroiti u slubi Fiaardt-
-Citronove drube. Pridruio se grupi Kina, koja se pod zapovjedni-
tvom Viktora Pointa u sedam specijalnih automobila probija s istoka na
zapad. ele se probiti do Turkestana. U zagonetnoj zemlji moraju se su-
sretati s Haardtovom grupom koja rubovima Himalaje klizi prema za-
padu. U Urumciu upadoe u neugodnu romantiku kad ih opkolie gan-
gsterske bande. Neke istraivae pobie, neke ranie, a sve zarobie.
Teilhard je kao Samaritanac, Izuen u ratu, povezivao rane i lijeio ko-
lege. Pomalo je bio i diplomat elei ih pregovorima sretno Izvui iz
prokletoga kotla. Usput ne zaboravlja da je znanstvenik. Slobodne tre-
nutke upotrebljava za istraivanja. Nakon te guve prijatelj Raymond
opisa ga ovako: Najdivniji ovjek na putovanju lepra kao zastava
na azijskom nebu, energian, iv, plemenit, neumoran, radostan, svako-
dnevni elan oduevljenja. ..
Svrivi uto krstarenje, Teilhard polazi u Seuan, skree prema
utoj rijeci i plovi na otok Taivn. Do sijenja 1933. opet kroz etiri
175
mjeseca udie zrak svoje Francuske. Ali ga srce i dunost iznova dovode
u Kinu, gdje su se Kinezi sve oajnije borili s Japancima. Uza sve nepri-
like dolazi do ansia. Nae se na krae vri j ^e u Sjedinjenim Dravama
i u Washingtonu prisustvuje vanom kongresu znanstvenika. Njegove
misli o Bogu, o svijetu, o ovjeku dozrijevaju na tlu pronalazaka i na
suncu jake refleksije. A ljubav prema bolesnoj i ljubljenoj roenoj sestri
Margareti puni ga najdubljim osjeajima simpatije i smislom za patnju.
Godine 1932. umire mu otac. Sinovski dirljivo proutio je tu bol. Te iste
godine napominje da se nalazi pred ivotnim preokretom. U emu to i
zato? Ponajprije zato to postaje meunarodno priznati ekspert za pret-
povijest, a potom i zato to se u njemu sve jasnije are obrisi glavnoga
ivotnog djela, njegove batine ovjeanstvu, ovjekova fenomena.
Vrativi se ne znamo ve po koji put u Kinu, preuzima nadzor nad
svim iskopinama, jer je Davidson Black umro. Brzo se izvlai iz muzej-
skih zidina, slobodni ga vjetar nosi u Kuang Si, niz Jang tse sputa se u
Han Kov, Nan Kin, un King, en Tu, da se provue uz okrajke Tibe-
ta, ue u Honan, sretno preskoi more i nae se u Japanu. Sve je to stalo
u jednu reenicu. Njemu je za to bila potrebna godina dana. . . U to
vrijeme proivljava i na papir stavlja dozrelo uvjerenje pod naslovom
Comment je crois svoju vjeru u svijet, vjeru u duh na svijetu,
vjeru u besmrtnost duha na svijetu, vjeru u linost koja na svijetu raste,
kako pie. Pater Valensin ree za spis da je magistralan. A originalni
mislilac iz Louvaina otac Marchal pie ocu Teilhardu: Nitko danas
ne dri u svojim rukama sve teoloke, filozofske i znanstvene injenice
evolucije kao Vi.
Abb Breuil i Teilhard odlaze iz Kine transibirskom eljeznicom
u Evropu. Ali se iste godine Teilhard nae s ekspedicijom Yale-Cambrid-
ge u Indiji i na Javi. U tim pitoresknim stranama ostaje do slijedee,
1936. godine. Srce ga i nadalje vue prema Kini. Jang tse, Ho Nan, Kan-
ton, Junan, antung . . . I to su razdaljine. I posla Je napretek. U 1937.
kratko baravi u Evropi, na Kongresu Je u amerikoj Philadelphiji, sav
oaran putuje Californijom. Preko Tihog oceana odvodi ga Harvard-
-Carnegie ekspedicija u Burmu, Vijetnam i na Javu. Istom 1938. zavren
je taj azijski izlet. Prilino Izmuen vraa se u domovinu. Imenovae ga
direktorom Geolokog laboratorija na koli visokih studija. To ga nee
prikovati uz rodno tlo, jer se slijedee, 1939. godine iznova naao u
Kini.
Putnica* Teilhardova duha . ..
Duh mu je bri i putuje dalje negoli noge. Kao da mu se staze i vidi-
ci produuju u beskraj. Jo 1935. pie da ne zna pravo kamo ga Bog vodi.
Ali Ja ne elim nita drugo ve da vjerno slijedim njegovu volju, na-
stavlja. U njemu se postupno briu uske granice nacionalizma. Nikad
nee postati jeftini demokrat, ali na uzbudljiv nain prieljkuje sjedinje-
176
no ovjeanstvo. Mjesto nemoguega egalitarizma usvaja univerzalizam.
Kako pronalazi i reda ljudske fosile, tako u njemu raste vizija prolo-
sti. Sputa se sve dublje u provalije vremena, preko spirale opega razvo-
ja, I eli se zaustaviti pri samom dnu I na ishoditu ovjeanstva. Ali se
jo radosnije penje istom linijom evolucije I produuje radostan u bu-
dunost. Na poetku 1936. pie u angaju: Mislim da mi moje zvanje
nikad nije Iskrslo pred oima tonije i jasnije: personaliser le Monde en
Dieu svijet poosobiti u Bogu! Personalni svemir, svijet upravljen
prema nadoosobnosti Kristovoj, ulazi u teme njegovih brojnih lanaka.
Smiono promatra i irinu zemlje globalno; I sve naslage ivota, pra-
izvorno I dubinski; ali i svu muku ovjeanstva I sav napor ljudi, kako
bi se ostvario Boji plan I ovjekova praiskonska tenja. Osjea kako se
Bog mijea u sve poslove svijeta, napose u povijesna zbivanja. Uvjeren
je da je sve djelovanje nae vrste pokrenuto tajanstvenim utjecajem jed-
noga magneta, koji mora postojati kao pralik i Ideal. On e ga nazvati
tokom Omega. Prema njemu e upraviti svoje misaone struje I svu
nau ljudsku panju.
Od 1938. do 1940. pie u Pekingu svoje glavno ivotno djelo Le
Phnomne humain ovjekov fenomen. Rat ga je blokirao u kines-
koj prijestolnici i u tom sreditu carstva sredine mogao je kroz dvije
godine poredati svoje misli u sistem za koji mnogi rekoe da je najsmio-
nijl sistem naega stoljea.
Za vrijeme japanske okupacije mnogo razmilja i pie. Osim toga,
s p. Leroyom osniva Institut za geoblologiju i asopis Geobiologia. Ot-
poslao je u reviju mnogo lanaka, zasnovao itave knjige, prelistao mno-
go tuih Iskaza, pregledao sanduke pune pronalazaka i iskopina. I jako je
tugovao nad gubitkom svoga sinanthropusa. Htjeli su ga spasiti pred
ratnim divljatvom, no njega je misteriozno nestalo.
Tada je u Teilhardu zablistala spoznaja da kompleksifikacija ma-
terije rada sve probudenlju svijest, koja se tijekom evolucije iri, jaa i
razvija. Pater snatri o tome kako je ovjek nastao Iz nie materije I
kako su uspinje prema ultra-ovjeku. Najprije kao Individuum, zatim
kao vrsta socijalizacijom I po zajednikom doivljaju nutarnje poveza-
nosti i sve bogatije humanizacije. Potkraj boravka u Pekingu mnogo
ita. Cunot donosi naslove djela iz beletristike, filozofije i religije. Vie
od tridesetak djela uz njegov golemi posao, nije malo. Evo nekih va-
nijih autora: Dostojevski, Glde, Tolstoj, Greene, Camus, Sartre, Santa-
yana, Koestler, Evans, Troeltsch, Foerster, Marchal, A. Huxley, Novalis,
Nietzsche, Condorcet, Toynbee, Heard. . . Odatle razabiremo kuda je
sve plovio taj znatieljni duh.
U uspomenama je prebirao i biljeio neto od onoga to je doivio
krstarei kineskim prostori ma... Sjeao se mazge koja ga je negostolju-
blvo maznula u sljepooicu I umalo da nije izdahnuo . . . i nezgode kada
12 2IVOT 177
se survao u hladnu rijeku prelazei brda Tsi n. . . Sjeao se utoga kr-
starenja po tome to ga je etiri dana i etiri noi tresla dumanska
groznica i kad mu je sva utjeha bila stisnuta u kratke uzdahe i molit-
vi ce. . . Kakav je to bio ivot?
Posljednje kunje
Ratno se bjesnilo stialo. Pater je proutio drhtaj svijeta kad su
u Japanu eksplodirale atomske bombe i svima zaprijetile svojim sabla-
snim peurkama. Avionom je poetkom 1946. odletio u angaj. Brodom
je preko Honkonga i Engleske doplovio u Francusku. Uao je u ivot
svoje poniene i izmuene domovine, koja je sve prisebnije doivljavala
apokalipsu i uzdisala za duhovnom obnovom. Ugledni znanstveni i kul-
turni djelatnici, ljudi dobre volje, rado ga primie u svoje drutvo. Is-
kreno ga zavoljee osjetivi njegovu srdanu otvorenost i blizinu. Kad
je Teilhard ponajvie radi zdravlja, morao napustiti ugodne i plodne
susrete, svima je bilo ao. Mnogo je raspravljao s misaonim ljudima i
privatno i javno. S Berdajevom diskutira o marksizmu i egistencijalizmu;
s Gabrijelom Marcelom o znanosti i o savjesti; u debati s Lavelleom eli
ispraviti neke ideje tog plemenitog spiritualistikog filozofa; u raspravi
s gdicom Delhomme, Marcelovom uenicom, kritizira mrani egzisten-
cijalizam, istie svoj optimizam i otro distingvira svoju fenomenologiju
od Husserlove i Merlau-Pontyeve. Kao mrani oblak pala je na njega
zabrana da ne smije govoriti na velikim javnim skupovima. Zato se po-
vlai u male intimne krugove u kojima njegova misao nezadrivo zrai
i osvaja. Vlada ga je imenovala direktorom istraivanja u Narodnom sre-
ditu za znanstveno istraivanje. Primljen je 195 0. za lana Akademije
znanosti. Imenovan je asnikom Legije asti. Ponudie mu mjesto na
Collge de France, najviem znanstvenom zavodu zemlje, i toj bi se slu-
bi kako priznaje doista veselio. Poglavari reda tome su se uspro-
tivili. Posluao je poglavare i otklonio ponudu.
Pisma pisana 1948. u Rimu otkrivaju njegovu vjernost Crkvi, du-
boku ljubav prema isusovakom redu, odanost prema Velikom Poglava-
ru, kako je nazivao Svetog Oca. Iz Rima se vratio kui razoaran. Ne
daju mu na Collge de France. Ne doputaju mu da izda djelo Le Milieu
divin, koje je sretno prolo na cenzuri Reda. Cenzura ne proputa Le
Phnomne humain. Samo je pre. o. General pokazao koliko suosjea
sa svojim sinom. Za veinu rimskih sudaca Teilhardove ideje o tome tre-
ba pokrstiti neohumanizam, koji raste iz nervozne suvremene znanosti,
ostadoe sumnjive.
Izmuen, stisnut, gotovo osuen odlazi Teilhard 1951. u Sjedinjene
Drave. U ozraju malo vee slobode radit e u nekoliko sjeverno-ame-
rikih institucija i muzeja. Dobiva najvea priznanja. Naao je neke
stare, stekao je brojne nove prijatelje. Znanstveni zavodi, napose Wener-
-Gren Foundation, alje ga dvaput u Afriku. Time je Teilhard proirio i
178
produbio svoje paleontoloke spoznaje. Neke je svoje poglede transpo-
nirao i usredotoio na Afriku kao kolijevku ovjeanstva. O tome svje-
doe njegovi posljednji lanci. Zaletio se na krae vrijeme i u Junu
Ameriku, ali se tu nije zadrao u kakvu jaem istraivanju. Teilhardove
paleontoloke misli krue oko australopiteka i rodezijskog ovjeka, oko
jo neistraenih naslaga tla i oko spilja prepunih udesnih slikarija. I
udi se kako znanstvenici nisu prije "nanjuili" i otkrili Afriku, tu ko-
lijevku nae vrste. Ispituje, koliko je slobodan, i postanak svih konti-
nenata. Nadilazi Wegenerovu teoriju o Pangeji i cijepanju prakopna,
pa brani viziju o izranjanju i rastu pojedinih kontinenata.
Sedamdeset mu je godina, ali mnogo putuje. Opisao je ushieno
svoj pohod Californijskom sveuilitu u Berkeleyu. Pregledao je zavode
za ispitivanje starosti elemenata. Smio je 23. VII. 1952. ui u tajne ci-
klotrona i gledati kako izgrauju betatron... Nije sve shvatio, ali ga
se sve neobino dojmilo. Posebno se divio tome kako djeluje trust mo-
zgova, zajedniki, prodorno. Kao da radi veli jedna stanica, svje-
sna svojih dunosti i svojih nada. Iz pisama sve jae kljua ideja da je
svrha antropologije antropogeneza. Znanstvenik mora rapletati sve
grane znanosti. Mora se spretno kretati u spletu svih telurijskih i kozmi-
kih sila. Ali pogled mu mora nezaustavno udarati o bie koje probija
plafon, koje svjesno izlazi na vidjelo, koje osvaja put do slobode i
sree. Stoga Teilhard i na sveuilitima i na znanstvenim zasjedanjima
i s pojedincima rado raspravlja o ovjeku. Razgovara s Toynbeejem,
poznavaocem i klasifikatorom mrtvih i ivih civilizacija; pa sa svojim
prijateljem agnostikom Julienom Huxleyem, koji s njim dijeli mnoge
spoznaje.
U ljeto 1954. posljednji put pohaa domovinu. Nakon dva mjeseca
ugodna boravka meu subraom napose medu lyonskim patrima
odlazi nepovratno u Ameriku. Stadoe ga zasipavati pozivima, ali nije
na sve stizao. Bog je spremio posljednji, presudni i jasni zov koji ga
je napokon usreio. Na ruku u francuskom konzulatu, 15. oujka 1^55.
Teilhard ree da bi elio umrijeti na blagi dan Uskrsa. Kako se ta elja
na sam uskrsni blagdan, 10. travnja 1955., ispunila, opisao je njegov pri-
jatelj p. Leroy u pismu to ga je poslao brai u Evropu. Na Veliku su-
botu pater se ispovijedio. Ujutro na Uskrs prinio je svoju posljednju svetu
misu. Zatim je prisustvovao sveanoj svetoj misi u katedrali svetog Pa-
trika. Poslije podne bio je kod odanih prijatelja na duhovnom koncertu.
Nikad nisam imao tako lijepog uskrsnog blagdana, govorio je radostan
kao dijete. Odjednom za vrijeme aja zataji mu srce i on se srui
kao posjeeno drvo. Nakon nekoliko minuta doe k sebi i upita:
Gdje sam? to mi se dogodilo? Prijatelji mu rekoe da je kod njih. Pre-
poznao ih je. Cette foi c'est terrible!, proape. To je ovaj put ua-
sno! Bio je to udarac koji ga je smrtno pogodio. Neto kasnije stigao je
179
lijenik, a potom i jedan pater, koji mu dade sveto odrjeenje i sveto
ulje. Za ovaj svijet pomoi nije bilo.
Tijelo mu nakon rekvijema prevezoe u novicijat Saint-Andrews-on-
-Hudson. Tamo je isusovako groblje. Medu ostalim jednolinim spome-
nicima tamo je i Teilhardov. Na njemu se ne istie nita samo iznad
imena o. Petra Teilharda de Chardina kraljuje ono Veliko, kome je elio
sluiti redovnikim i znanstvenikim srcem: I HS!
Svretak ili poetak?
Tako bi se zavrila krivulja i uspon ovoga plemenitoga ivota. Ali
ostadoe njegova djela. Ostadoe i mnoga se pojavie tek nakon smrti
svoga autora. Cuenot je u velikom ivotopisu p. Teilharda nanizao vie
od pet stotina spisa koji se ili ve otisnue u svijet ili jo ekaju u luci
da isplove. Na njima je taj neumorni putnik radio godinama. ovjek se
mora zapitati: Kad je stigao sve to napisati, ako je ve morao toliko
putovati? Jo smo zateeniji sadrajem Teilhardovih djela. U njima se
skriva neki zagonetni dinamit. Energija koja vue i osvaja. Za patrova
ivota, kako spomenusmo. Crkva je prema njemu pokazivala neku skep-
tinu ljubav. Kad se nakon smrti poee redati njegovi glavni spisi, Rim
je dvaput progovorio. Dvije opomene, ona iz 1958. i drulga iz 1962., zna-
e prije svega da u tim spisima nije sve jednako dobro, a zatim da u
Teilhardovu djelu lei neka opasnost. Na e simpozij nadamo se
o tome neto uspjeno rei. Moda u duhu II. vatikanskog sabora, koji
je uz Galileja pokuao rehabilitirati i Teilharda de Chardina.
Literatura
PAUL GRENET, Teilhard de Chardin, Seghers, Paris 1961.
C. CUNOT, Pierre Teilhard de Chardin, Pln, Pars 1958.
WILDIERS, Teilhard de Chardin, Paris 1961.
GNTHER SCHIWY, Teilhard de Chardin. Sein Leben und seine Zeit, sv. I., Ksel,
Mnchen 1981.
LOUIS BARJOU, Le combat de Pierre Teilhard de Chardin, Quebec 1971.
180