E T I K A I

1. to je etika i navedite etike teorije.

2. to su moral, moralno djelovanje i moralitet?
3. Koji su dijelovi etike i njihovi predmeti?
4. to su objektivne i subjektivne vrijednosti?
5. U kakvom su odnosu i to su dobro i moralna vrijednost?
!. to je amoralno stajalite i kako se dijeli?
". to je etiki e#oi$am i tko mu je #lavni %ilo$o%ski predstavnik?
&. to je psiholoki e#oi$am?
'. (truktura savjesti?
1). *rste savjesti?
11. to je to moralna savjest?
12. to $nai od#oj savjesti i $ato je on nu+an?
13. ,dnos savjesti i ne$nanja.
14. Kako posti-i ispravnu savjest i to je uvjetuje?
15. to su to kreposti?
1!. to ra$boritost savjetuje u ulo$i savjesti?
1". (ank.ija savjesti.
1&. /e li savjest norma moralnosti, objasnite od#ovor.
1'. (okratova etika. 0i$ knji#e 1iloa 2. 3uri-a4
2). 5latonova moralna teorija. 0i$ knji#e 1iloa 2. 3uri-a4
1
to filozofska etika nije?
6ovore-i o 7ti.i kao %ilo$o%skoj dis.iplini lake -e je biti de%inirati i de%ini.ija -e
biti jasnija ako najprije ka+emo to ona nije. 8ilo$o%ska etika naime nije
autoritarni putoka$ neko# prosvijetljeno# uitelja dobro# +ivljenja. 9ovjeanstvo,
u smislu boljitka svo# moralno# ponaanja, du#uje ovdje vie $ahvalnosti velikim
reli#io$nim uiteljima 0:udi, Kon%u.iju, 1ojsiju, ;susu, 1uhamedu<4 ne#o li
%ilo$o%ima. ,tkrivaju-i tajne ljudsko# bivstvovanja, ovi uitelji su otvorili
mo#u-nosti dobro#a, poteno# +ivljenja, one mo#u-nosti koje su ljudi samo
slutili. ,ni su utemeljili i +ivu tradi.iju koja je nad+ivjela ne samo #odine i
stolje-a, ne#o tisu-lje-a. 2o, ti uitelji reli#ija ipak nisu nita ar#umentirali, ne#o
su samo poka$ivali put i oblikovali sljedbenike to#a puta. Kriterij istine njihova
+ivota nije bio teorijski, ne#o praktini= bla+enstvo +ivota onome koji #a slijedi.
1a> (.heller ka+e= ?1notvo nikada ne-e biti %ilo$o%. @a 5latonova rije
va+i i danas. *e-ina ljudi dobiva svoj svjetona$or od reli#io$ne ili dru#e tradi.ije,
to je upija s majinim mlijekom. @ko pak te+i %ilo$o%ski utemeljenom na$oru na
svijet, mora se usuditi da se osloni na svoj vlastiti um. ,n mora posumnjati u sva
naslijeAena mnijenja njihovim stavljanjem na kunju i nita ne smije pri$nati to
osobno nije spo$nao i ne mo+e utemeljiti. 0<4 2o kao to %ilo$o%ija ne smije da
bude slu+avka neko# .rkveno# vjerovanja, isto tako ne smije da bude slu+avka
$nanosti.B
to je filozofska etika?
8ilo$o%ska etika ipak #ovori o neemu dru#ome. 2a nje$inu poetku stoji (okrat,
koji je $a sebe tvrdio da $na da nita ne $na. (okrat nije nikome #ovorio to treba
initi ili propustiti. ,n je jednostavno provo.irao sluateljstvo na raspravu o
postoje-im moralnim postavkama. 5rimjer takvo# rasuAivanja imamo npr. u
5latonovom dijalo#u Kriton.
Ca etiku kao takvu mo+emo re-i da je ona temeljni dio praktine %ilo$o%ije,
%ilo$o%ska dis.iplina koja se bavi ljudskim djelovanjem $a koje se ovjek
opredjeljuje. ,na ne prouava ovjeka samo onakvo# kakav jest, ne#o i onakvo#
2
kakav bi trebao biti, to je nje#ov najve-i .ilj, mo#u-nost i $adatak na koji je
po$van.
Etike teorije?
(vaka podjela etike je uvjetna pa tako i ona koja se odnosi na stajalita u$
koja moralni prosuditelj pristaje, a naje-a podjela stajalita je na tri vrste=
Teleoloke teorije= 0telos D svrha4 su popularne u suvremenom drutvu. 5rema
ovoj teoriji osnovni i krajnji kriterij ili standard $a neto moralno ispravno,
po#reno, obve$uju-e itd. jest i$vanmoralna vrijednost koja je stvorena. ,ne
pola$e od stava da su etiki ispravne one odluke koje proi$vode najbolje
posljedi.e. U takvom ra$matranju postoje varija.ije na temu teleolo#ije. @ako
teleolo$i hedonistikih uvjerenja poistovje-uju dobro s u+itkom, a $lo s boli pa je
prema tome ispravno djelovanje ono koje proi$vodi veliku preva#u u+itka nad
boli. 1eAutim, nisu svi teleolo$i hedonisti. 5ostoje i oni koji dobro poistovje-uju
s mo-i, $nanjem, samoostvarenjem, savrenstvom te prema dobru kao takvom
usmjeravaju svoje djelovanje. Cajednika osobina svih teleolo#a jest da pred
vlastito djelovanje stavljaju svrhu, odnosno .ilj te bi se $a njih uvjetno mo#lo
ka$ati da su im re$ultati vie vrijedni od sredstava. 2a#lasak se stavlja na ovo
?uvjetnoB.
Deontoloke teorije= 0deon D du+nost4 nijeu ono to teleoloke potvrAuju. ,ne
stavljaju na#lasak na postupanje po prin.ipu ili prema odreAenim univer$alnim
moralnim vrijednostima be$ ob$ira na dobre i loe posljedi.e tih postupanja.
2ajpo$natiji deontolo# je Kant, a nje#ov je osnovni moralni prin.ip kate#oriki
imperativ $asnovan na moralnim pravilima koja bi se trebala univer$alno
primjenjivati i koja bi trebala potivati dostojanstvo ljudi. Eeontolo#e ne $anima
korisnost posljedi.a, oni na#lasak stavljaju na posve-enost prin.ipima. 5rema
ljudima se, po Kantu uvijek treba odnositi s potovanjem i nikada ih se ne smije
upotrijebiti kao sredstvo. Eeontolo$ima su, kao to vidimo, uvjetno ka$ano
vredniji motivi i sredstva od re$ultata samo# djelovanja.
3
Cajednika osobina deontolo#a i teleolo#a je injeni.a da se i jedni i dru#i
upravljaju na ono to bi trebalo raditi, a ne prvenstveno na to kakva bi osoba
trebala biti.
Etika vrline= usmjerena je na to kakva bi karaktera trebali biti. (tare je 6rke vie
$animala i$#radnja karaktera 0kvaliteta osobe4 ne#o teorija moralno# ponaanja.
5laton i Fristotel su smatrali da je stje.anje vrline klju moralnosti. 2edostatak
ove teorije je taj to joj nedostaje praktino# elementa, tj. situa.ijsko#
prosuAivanja pa bi ova teorija bila kompletna tek ako se pove+e s telosom.
to su moral, moralno djelovanje i moralitet?
1oral 0od lat. mos G obiaj, mores G vladanje, moralis G -udoredan4, jedan od
oblika drutvenoHpovijesno# ovjekova opstanka 0pored reli#ije, prava, politike,
dr+ave itd.4 i kao takav se u toku vremena mijenja i svojim smislenim opse#om i
sadr+ajem te je ra$liit u ra$liitim povijesnim ra$dobljima, u ra$liitih
povijesnim ra$dobljima, u ra$liitih plemena, naroda, klasa, #rupa, slojeva itd., a
esto i pojedine pro%esije imaju svoj osebujan moral 0ili ?etikuB4 kao to je unutar
odreAene skupine ili $vanja npr. t$v. ?lijenika etikaB itd. U tom smislu moral
sadr+i u sebi odreAene obiaje, propise, pravila, smjerni.e, norme, kate#orije,
ideale itd. kao nepisane re#ulative koji se name-u pojedin.ima ili itavim
#rupama svojom obave$no-u $a djelovanje, odnoenje, postupanje, prosuAivanje,
jednom rijeju $a odreAeni oblik +ivota u postoje-oj $ajedni.i ili drutvu. Kao i
svi ostali obli.i drutveno# +ivota, tako je i moral prije sve#a uvjetovan
ekonomskom strukturom drutva, nje#ovom ra$vijeno-u i di%eren.irano-u,
interesima klasa i #rupa, $atim tradi.ijom, obiajima, navikama i reli#ijom. ;$
ovo#a karaktera morala proi$la$i prin.ip t$v. mnotva morala i jedinstva etike,
ime se utvrAuje da etika 0kao %ilo$o%ska dis.iplina ili teorija, $nanost, nauka,
sistem morala4 i pored sve ra$liitosti moralnih oblika ide na= 1.4 odreAenje
nje#ove biti, 2.4 nje#ovu sistemati$a.iju i 3.4 na misaono trans.endiranje #otovih
opstoje-ih oblika morala. 5o svojoj biti moral o$nauje odreAeno ljudsko ili
drutveno opredjeljenje u odnosu na dru#o# ovjeka, na $ajedniki +ivot
4
pojedina.a ili #rupa i na sebe sama, to re$ultira spe.i%inim svjesnim htijenjem,
djelovanjem, odnoenjem, postup.ima, stavovima, vrednovanjem i
prosuAivanjem. 1oralno opredjeljenje sadr+i u sebi, pored svojih po$itivnih
propisa i pravila kojima se jedan moral oblikuje, utvrAuje i i$#raAuje, prije sve#a
ono ?da bi i kako bi neto trebalo da budeB ime se na svojevrstan nain
suprotstavlja onome ?to i kako ve- jestB. (to#a se u svakom moralnom obliku
nala$i ve- jedna odreAena etika 0etika kon.ep.ija4 koja se temelji na suprotnosti,
oprenosti ili rasponu i$meAu bitka i trebanja.
2o, dok se smisao moralno# oblika ovjekova opstanka u statusu
postoje-e# morala u#lavnom is.rpljuje u re#uliranju meAusobnih odnosa odreAene
drutvene $ajedni.e, kako bi $ajedniki +ivot prije sve#a uop-e bio mo#u- i
podnoljiv, a onda i bar donekle ?normali$iranB, ime se ide na uvr-enje ili
sreAivanje postoje-ih odnosa pojedina.a i #rupa, ono etiko s dru#e strane
usmjereno je na 0%aktiko ili misaono, idealno4 trans.endiranje ili prekoraivanje
postoje-e# stanja u jednom op-em 0op-eovjeanskom4 smislu. @ime etika one
po$itivne momente svako# moralno# oblika dovodi misaono do kon$ekven.ije. (
dru#e je strane o#ranienost, apstraktnost i neodr+ivost morala 0a u tom smislu i
etike4 u preten$iji da se proiri i va+i $a sve oblike ovjekova ljudsko# opstanka
0apsolutno i op-e morali$iranje svijeta, prirode, ovjekova smisla i nje#ova
djelovanja4.
1oralitet 0lat.. moralitas4, moralnost, -udorednost, moralno shva-anje. ;$ra$
subjektivne svijesti, tj moralno shva-anje koje je utemeljeno na skupu normi koje
imaju opravdanje.
U Kantovoj eti.i neka se radnja vri u smislu moraliteta samo onda ako nije
naprosto podudarna s moralnim $akonom, ne#o ako proi$la$i i$ iste du+nosti.
1oralitet je $a nje#a bit ovjeka 0ovjek G moralno bi-e4
1oralno djelovanje
H unutarnji stav u kojemu u$ svjestan i$bor vrijednosno odreAenih postupaka
djeluju i emotivni kao i voljni %aktori te od#ojne $asade.
5
Dijelovi etike i njihovi predmeti?
2ormativna etika je uenje o moralno ispravnom djelovanju odnosno sama teorija
moralnosti. 7tika kao takva prisutna je u uenjima svih klasinih %ilo$o%a, svi oni
imaju moralno naelo, moralni ideal i moralni kriterij preko kojih opravdavaju
moralno djelovanje.
Ca ra$liku od normativne teorije metaetika se jo na$iva i metateorija ili
re%leksivna teorija etike. 2jena pojava ve$ana $a novije datume, javlja se kao
uinak analitike %ilo$o%ije, a #lavni .ilj joj je anali$a pojmova.
7tiki iska$i=
H to ne +eli sebi ne ini ni dru#om.
H 9ovjek nikad ne smije biti tretiran kao sredstvo.
1etaetiki iska$i=
H Utilitaristika etika vrednuje moralnost na temelju posljedi.a.
H Kant previe istie du+nost, a $anemaruje posljedi.e djelovanja.
7tika je dakle teorija moralnosti, a metaetika je teorija teorije, odnosno metaetika
je teorija etike.
to su ojektivne i sujektivne vrijednosti?
*rijednosti su nae $amisli, ideali, svijet kakav +elimo. 2aa osobna subjektivna
vrijednosna ljestvi.a nastaje tako da su nam najvrednije i najdra#o.jenije one
stvari koje mo#u ispuniti i ostvariti ono to nam je najva+nije, do e#a nam je
najvie stalo. :udu-i da ovise od pojedina.a one se uvelike ra$likuju i
suprotstavljaju. @ako su $a neko#a materijalne vrijednosti va+nije od duhovnih i
reli#io$nih, dok ko# dru#ih vrijednosti lijepo#a i duhovno# u+ivanja imaju
prednost.
Unato ra$liitim vrednovanjima istih stvari kod ra$nih pojedina.a, svi
ljudi, narodi i kulture imaju neke $ajednike vrijednosti, njih na$ivamo
univerzalnim ili objektivnim vrijednostima. U svim kulturama prvo mjesto na skali
vrijednosti pripada +ivotu, jer je +ivot ono to vrijedi najvie. *rijednosti stjeu
svoje objektivno utemeljenje i$ sposobnosti i prikladnosti neke stvari da $adovolji
!
neku nau potrebu ili ideal. ,bjektivni temelj vrijednosti je dobro. 2eka stvar je
vrijedna, odnosno sposobna da $adovolji nae $amisli i +elje ako je savrena u
sebi, ako je u njoj reali$irana njena svrha 0npr. Iova. ne smatra psa vrijednim $ato
to je lijep, ve- $ato to je sposoban $adovoljiti svrhu D lov4.
! kakvom su odnosu i to su doro i moralna vrijednost?
Moralno dobro je svojstvo samo ra$umno# i slobodno# bi-a D ovjeka. ,no ne
pripada bi-u, ne#o samo posebnoj kate#oriji bi-a. Eakle, postoji dobro u sebi
0asno dobro4 i dobro $a dru#o#a 0korisno dobro4. 1oralno dobro pripada prvom
tipu. 2je#ova vrijednost ne ovisi ni o kojem dru#om dobru, ne#o upravo po
njemu sva ostala dobra dobivaju smisao i vrijednost. (va ostala dobra su korisna
dobra, dok nas moralno dobro obve$uje be$uvjetno, sto#a #a Kant i na$iva
kate#orikim imperativom.
Moralna vrijednost je samo odreAenje moralno# dobra. 1i sebe
spo$najemo kao bi-a koja te+e apsolutnom dobru, a isto tako se trudimo i spo$nati
nae apsolutno dobro, kakvo je i od e#a se satoji. Eok to ne sa$namo, ne
mo+emo ni djelovati prema tom dobru. Cato nam poma+e moralna vrijednost da
bismo odredili to je $a nas konkretno nae najvie dobro i u kojem su odnosu
ostala dobra prema njemu.
1oralno dobro dakle postoji $a nas uvijek samo u obliku moralne
vrijednosti. U moralnoj se vrijednosti i$ra+ava .jelovita vi$ija ovjeka, ona je naa
samosvijest ili samora$umijevanje, tj. najdublja spo$naja koju imamo o sebi.
5rema tome ako je moralna vrijednost istovijetna sa samosvije-u, kate#orinost
moralne obve$e $nai be$uvjetni $ahtjev da budemo vjerni sebi.
to je amoralno stajalite i kako se dijeli?
Fmoralno stajalite ima dva $naenja= i$vanmoralno, be$moralno ili
mimomoralno. Fmoralno je ispravnije koristiti u kontekstu i$vanmoralnosti ili
moralne indi%erentnosti, a kao primjer tomu navodimo jedan .itat= ?@vrde-i da je
neki nain djelovanja ispravan ili neispravan, ne i$nosim nikakav injenini iska$
"
pa ak ni iska$ o stanju moje#a vlastito# duha. @ime samo i$ra+avam odreAene
moralne osje-aje. F onaj tko mi nai$#led proturjei, $apravo i$ra+ava svoje
moralne osje-aje. 5rema tome, oito nema smisla pitati se tko je od nas u pravu.
/er $apravo nijedan od nas ne i$rie pravi sud.B 0F. /. FJer4.
2emoralno pak stajalite na$ivamo imorali$mom i ono je svjesno neuva+avanje
moralnih normi 02iet$s.he4.
"siholoki i etiki e#oizam?
5siholoki e#oi$am jo se na$iva i deskriptivnim, a nje#ovo naelo #lasi=
?2epobitna je injeni.a da svi ljudi djeluju iskljuivo u svojemu vlastitom
interesuB. Kada od deskriptivno# e#oi$ma uinimo normativno moralno uenje=
?,pravdano je da svi ljudi djeluju iskljuivo u svojemu vlastitom interesuB to
na$ivamo etikim e#oi$mom.
Fko etiki e#oi$am u$memo kao op-e etiko naelo, on sam sebe dokida, jer
nikad ne mo+e biti probitano 0G dobro4 $a neko#a ako svi dru#i takoAer te+e $a
onim to je probitano $a njih 0dakle ako je e#oi$am univer$alno moralno stanje4,
a jo manje ako svi dru#i ?trebajuB te+iti $a tim 0dakle ako je e#oi$am univer$alna
etika norma4.
to je to moralna savjest?
(avjest se esto odreAuje kao subjektivna svijest o dobru i $lu. 2o primjerenija su
ona odreAenja koja savjest shva-aju kao $nanje o vrijednosti osobno#a morala.
5redstavlja dakle re%leksivnu, ne predmetnu ra$inu vlastito# moralno# djelovanja.
2a predmetnoj ra$ini, kada etiki subjekt ra$milja o ispravnom i opravdanom
djelovanju, u sreditu je po$ornosti -udoredni uvid koji slobodnim htijenjem
pojedin.a omo#u-uje stvarno djelovanje. (avjest nije samo moralna spo$naja,
ne#o je prije sve#a moralni sud o sebi kao konkretnom etikom subjektu, dakle
nije samo sud o moralnosti svoje#a djelovanja i nje#ovih posljedi.a, ne#o i
moralnoj kvaliteti svoje#a jastva. Kudoredni uvid i moralna savjest jesu
&
meAusobno pove$ani i ravnaju se prema istim naelima, ali nisu istovjetni. Kada
bi bili istovjetni, dakle kada bi savjest bila samo dru#i i$ra$ $a -udoredni uvid,
ethos se ne bi mo#ao individuali$irati, a moralno iskustvo ne bi bilo pove$ano u
jednu jedinstvenu moralnu svijest individualno#a etiko# subjekta. ;sto tako, kada
bi bili istovjetni, ne bismo imali jamstva da se -udoredni uvid odnosi na
objektivno ili intersubjektivno valjana moralna naela pa bi etiki subjektivi$am
bilo nemo#u-e pobiti. ,soba je i$ra$ $a apriornu vrijednost ljudsko#a bi-a, ali
osobnost se konstituira pojedinanim moralnim iskustvom.
$truktura savjesti?
Prasavjest H iskra ili svjetlo savjesti D oituje se kao naa be$uvjetna te+nja
$a dobrom, tj. $a svrhom i savreno-u. Upisana je u prirodu nae# bi-a i i$ nje
proistjeu osnovna moralna naela, a temeljno je da dobro treba initi i tra+iti, a
$lo i$bje#avati.
Savjest u irem smislu D shva-anje i tumaenje moralno# dobra na osnovu
koje# nastaje na +ivotni projekt i temeljni vrijednosni sustav.
Savjest u uem smislu D in kojim spo$najemo to je u konkretnom sluaju
dobro to #a trebamo initi. @o je $adnja subjektivna norma moralno# djelovanja.
%rste savjesti?
(avjest koja na konkretne sluajeve valjano primjenjuje kriterije i norme po
kojima sudi na$iva se ispravnom savjeu. Eu+nost svako# ovjeka je da
posjeduje ovu savjest.
Fko savjest po#reno primjenjuje kriterije po kojima sudi rije je o
neispravnoj savjesti. ,va savjest je objektivna po#reka jer subjekt nije svjestan
da je u $abludi. (ubjektivna po#reka je samo u$ uvjet da je subjekt $na da je u
$abludi ali je svjesno i dalje ini.
'
Povrna savjest se javlja kod ljudi koji ne mare puno da li je savjest u
skladu s moralnim normama i kriterijima. 2pr. ljudi mo#u $nati to je etika i sve
elemente ve$ane $a etiku a da se uop-e ne ponaaju u skladu sa svojim $nanjem.
(uprotnost ovome su ljudi s pretjeranom osjetljivom savje-u. @i ljudi nisu nikad
si#urni u ispravnost svo# ina to ih sputava u +ivotu. @o su sluajevi skrupulozne
savjesti koja je vrsta neuro$e.
;spravna savjest u konkretnoj situa.iji prosuAuje tako kako bi svako
ljudsko bi-e na nje$inu mjestu prosuAivalo. :udu-i da joj je stalo do moralne
kvalitete ina, osjetljiva je na najmanji $nak dobra i $la. 5ri tom ona nije sputana
ni i$vana ni i$nutra, ne#o se slobodno i spontano usmjeruje na dobro. (to#a, nema
slobodnije# ovjeka od ono#a ija je savjest ispravna i ista.
to znai od#oj savjesti i zato je on nu&an?
(avjest, kao i ostale ljudske sposobnosti ima potrebu $a od#ojem. 6lavni subjekt
od#oja savjesti je od#ajanik, a ne od#ajatelj. (avjest je u ovjeku poten.ijalno
prisutna, a od#ajatelj samo poma+e da se ona ra$vije. *eliku ulo#u u od#ojnom
pro.esu ima drutvo, a ta drutvena pomo- se oituje u stvaranju moralno#
o$raja, prenoenju moralnih iskustava te jaanju intelektualnih i voljnih
sposobnosti. ,d#oj je nu+an da bi se savjest ispravno ra$vila.
,dnos savjesti i ne$nanja.
9ovjek ne mo+e ispravno djelovati be$ od#ovaraju-e# $nanja. Fko ima
$nanja onda ima i savjesti, a ako savjest nije si#urna ne smijemo je slijediti, jer bi
to $nailo da smo spremni na neispravno moralno djelovanje. 5ostoje re%leksni i
nere%leksni sudovi savjesti.
2ere%leksni sudovi savjesti= savjest prosuAuje ne samo to trebamo initi
ne#o i ono to sada inimo ili smo ve- uinili, u ovom sluaju be$ posebne
re%leksije $namo to i kako trebamo djelovati te je li bilo dobro i ispravno
djelovanje.
Le%leksni sudovi savjesti su oni koji se odnose na situa.ije u kojima ne
vidimo neposredno to smo du+ni uiniti. @o su slo+ene +ivotne situa.ije u kojima
1)
se ra$ne moralne vrijednosti i norme meAusobno sukobljavaju, nije mo#u-e
donijeti ispravnu odluku be$ pomno# ra$miljanja o vlastitom i tuAem iskustvu. ;$
ove metode dola$i nain etiko# spo$navanja koje Fristotel $ove phronesis tj.
ra$boritost.
Ca si#urnost savjesti potrebno je pojanjenje injeni.a koje su u$rok
nesi#urnosti, a u tome -e nam pomo-i ra$boritost i op-a moralna naela.
Kako posti'i ispravnu savjest i to je uvjetuje?
5ut ljudsko# samoostvarenja je satkan odra$nih prepreka i poteko-a. (ve te
prepreke i poteko-e tiu se ispravne savjesti koja je kljuna $a valjano moralno
djelovanje. Upravo tim djelovanjem ovjek +eli posti-i najvie dobro. (avjest je
$apravo u#ro+ena istim materijalom koji je i omo#u-uje. @e pojedinane
uvjetovanosti okru+uju ovjeka i ine konkretnu nje#ovu e#$isten.iju. 9ovjek
$apravo +ivi u toj uvjetovanosti i prema smjerni.ama svoje savjesti djeluje.
(avjest je ponajprije u#ro+ena drutvom, obiajima, javnim mnijenjem, politikim
utis.ima i pritis.ima. *eliku ulo#u u ra$vijanju ispravne savjesti ima od#oj i
drutvo. Kao i ostale sposobnosti i savjest ima potrebu $a od#ojem.
to razoritost savjetuje u ulozi savjesti?
La$boritost nam savjetuje da se dr+imo op-ih moralnih i pravnih naela, npr. u
sumnji treba presuditi u korist optu+eno#a, op-a korist ima prednost pred
pojedinanomM injeni.e se ne pretpostavljaju, ne#o doka$uju. La$boritost
utvrAuje kako se neposredno mo+e u praksi ostvariti ono to savjest $apovijeda.
$ank(ija savjesti)
,bve$a savjesti dola$i do i$ra+aja u i$javama kao =NN to mi moja savjest nala+eNN ili
NNmoram to uiniti po savjestiNN. ,no to mo+emo $akljuiti i$ ovo# je da je ta
obve$a vrlo subjektivna a njena prisila nije %i$ika ne#o duhovna. 1eAutim ta
duhovna prisila savjesti mo+e biti jaa od %i$ike uostalom da nije tako ne bismo
imali ni heroi$am ni vjernost ni po+rtvovanost u i$vrenju dobro# .ilja. (avjest
11
nas obve$uje, prije, $a vrijeme i poslije ina moralno# relevantno# ina. @o je
osje-aj koji se javlja uslijed podudaranja ili nepodudaranja nae# nahoAenja i
i$vreno# djelovanja. Fko uradimo ono to smatramo da je ispravno savjest nas
ohrabruje i stvara nam mir dok u suprotnom savjest stvara psihiku barijeru i
osje-aj krivi.e.
( ob$irom da je obve$a savjesti nevidljiva ali sna+na ona se jo shva-a u reli#iji
kao :o+ji NN#lasNN u ovjeku koji u$ posredovanje ra$uma #ovori to je dobro a to
loe. ( dru#e strane imamo shva-anje obve$e savjesti kao NN#lasNN drutva to je
problem jer se esto drutvu mo+emo suprotstaviti. 2eki smatraju kako je savjest
NN#lasNN nae ljudske prirode koja +eli biti samosvojna i autentina.
*e li savjest norma moralnosti, ojasnite od#ovor)
(avjest nije norma moralnosti, jer bi inae proi$la$ile apsurdne posljedi.e. Kada
bi savjest naime bila norma moralnosti, ne bismo imali mo#u-nosti osporavati
ispravnost neije# moralno# djelovanja. (vako bi po$ivanje na vlastitu savjest kao
normu moralnosti tada iskljuivalo mo#u-nost kritike.
(avjest je temeljna kate#orija re%leksivne anali$e moralnosti.
5reispitivanjem svoje moralne savjesti svaki etiki subjekt posti+e najviu ra$inu
%ilo$o%sko# promiljanja moralnostiO Fli savjest je uvijek subjektivna norma jer se
ne mo+e redu.irati ni na to dru#o D ona je u tome smislu ultima ratio interne
motiva.ije i u tome subjektivnome smislu je nepo#reiva. (avjest, kao i slobodna
volja, ne mo+e biti vrhovno naelo na kojemu poiva moralnost jer se time
$apravo uop-e naputa ideja o mo#u-nosti utemeljenja. to se do#aAa u dubini
etiko#a subjekta, u dubini ljudske savjesti je nei$re.ivo 0ineffabile4, a
utemeljenje ukljuuje op-evaljanost koja se na takav nain ne mo+e posti-i. U
moralnome po#ledu konano se utemeljenje posti+e samo ako pove+emo
opravdanost i svrhovitost djelovanja, primjeri.e ako ljudskim dostojanstvom
opravdavamo i posti+emo sre-u.
(avjest je osim to#a jedino mjesto moralne ka$ne u punome smislu rijei.
5rimjeri.e ka+njavanje $bo# kraAe, na temelju nekih po$itivnih $akona, ili
12
ka+njavanje $bo# neiskrenosti, re.imo moralnim pre$irom od strane prijatelja,
nikada ne mo+e imati onu te+inu koju posti+e samoka+njavanje u savjesti, a $a to
je samodostatna samospo$naja. @akva je ka$na inteli#ibilna, a nje$in realni,
empirijski korelat, koji moralnu ka$nu ostvaruje u moralnom iskustvu
pojedinano# etiko# subjekta, jest moralni sram. @ko ne $na $a moralni sram nije
moralanO
to su to kreposti?
Fko etike teorije podijelimo na dvije skupine, na deontoloke teorije H koje
pola$e od pojma du+nosti 0#r. deon4 H i teleoloke H koje pola$e od pojma .ilja
djelovanja H onda se etika kreposti nala$i i$meAu njih, ali ne kao $asebna teorija,
ne#o kao teorija koja je na neki nain ukljuena i u deontoloke i teleoloke
naine promatranja moralnih %enomena. Klasian nauk o krepostima de%iniran je
ve- u antikoj %ilo$o%iji, a $a antiku bismo etiku mo#li ka$ati kako je svojevrsna
etika kreposti. 5rije sve#a moramo obratiti po$ornost na neka obilje+ja #rko#a
i$ra$a $a krepost, arete 0 #r. na$iv $a krepost, vrlinu4. U latinskom je$iku
termin krepost srodan sa rijeju virtus. Kao prvo rije arete nema samo etike
konota.ije, ne#o o$nauje op-enitu vrsno-u, i$vrsnost, uinkovitost. U 5latona i
Fristotela esto naila$imo na ar#umenta.ije ovakve vrste= kao to je arete neke
stvari u tome da je dobra u onome $a to je nainjena, tako je arete ovjeka
ono stanje koje mu omo#u-uje da bude dobar. @a su op-enita ra$matranja
neophodna da bismo ra$umjeli po$natu de%ini.iju kreposti to je nala$imo u
Fristotelovoj 2ikomahovoj 7ti.i= krepost je i$borno stanje, neka sredina koja
se odreAuje u odnosu prema nama, a odreAuje se naelom ra$borita ovjeka.
Eakle, krepost je stanje 0he>is, habitus4. Kreposti nisu raspolo+enja, prirodne i
uroAene sposobnosti, ni uvstva. Krepost je sredina i$meAu dva ekstrema,
dvaju poroka, primjeri.e hrabrost je sredina i$meAu drskosti i straljivosti.
Krepost nije aritmetika sredina ve- je sredina NNs ob$irom na nasNN. U
kr-anskom smislu krepost je stalno nastojanje da se ini dobro. 2ajstarija
sustavna podjela kreposti potjee od 5latona i #ovori nam o etiri kardinalne
13
ili sto+erne kreposti 0umjerenost, hrabrost, mudrost i pravednost4. U Fristotela
nala$imo na drukiju ra$diobu. ,n kreposti dijeli na -udoredne i ra$umske, i to
prema dvama kriterijima= prema podjeli na na#on i ra$um te, s dru#e strane,
prema nainu stje.anja tj. navikom. 2avodi etrnaest -udorednih kreposti H
hrabrost, umjerenost, dare+ljivost, velikodunost, bla#o-udnost, istinitost,
dosjetljivost, prijateljstvo, pravednost. La$umskih je kreposti pet H umije-e,
ra$boritost, $nanost, umnost i mudrost. Kasnije je 5latonova podjela kreposti
u$ela maha i u kr-anskoj shva-anju kreposti pa tako u @ome Fkvinsko#
nala$imo podjelu na ljudske i %ilo$o%ske kreposti. @u je on jo i nadodao tri
bo+anske ili teoloke kreposti= vjera 0%idei4, u%anje 0spe$ia4, ljubav 0.aritas4.
14