Rudolf Steiner

Prekretnice
duhovnog ivota
est predavanja odranih u
Berlinu 19. sijenja, 16. veljae, 2. i 9. oujka,
14. prosinca 1911. te 25. sijenja 1912.
SADRAJ
Predgovor 7
Zaratustra 15
Hermes 45
Buddha 75
Moj sij e 107
Prorok Ilija 137
Krist i dvadeseto stolj ee 163
Rudol f Steiner 192
PREDGOVOR
Ovi m ciklusom predavanja Rudolf Steiner daje
pregl ed odreeni h povijesnih zbivanja s aspekta
razvoj a ljudske svijesti. To nam otvara mogunost
da u novom svjetlu sagledamo uloge nekih, na-
ma ve otprije poznatih velikana iz prolosti.
Suvremena znanost na povijest gleda samo kao na
slijed dogaanja u fizikom svijetu. Pritom gotovo
zanemaruj e najvaniju injenicu, a ta je da su sva
dogaanj a odraz ovj ekova pravog bia, nj egove
due i njegova duha. Ona su posljedica ovj ekovih
djela ili propusta, pl od ovj ekovih misli, osjea-
nja i manifestacija nj egove volj e. Jer, iza svakog
dogaaja u fizikom svijetu stoji ovjek koji ih
inicira, provodei u djelo ideje u skladu sa svojim,
vlastitim stupnjem svijesti, stupnjem svijesti svoje
sredine i napokon u skladu sa stupnjem svijesti
cijeloga ovjeanstva a sve u funkciji njegova
opeg napretka.
ovj ekovo djelovanje nije samo reakcija na
vanjske poticaje. Kad bi se sve mogl o objasniti
uzrono posljedinim vezama izmeu dogaaja
u fizikom svijetu, u ljudski i vot ne bi ulazilo
nita nova, ne bi bilo razvoja, a ovj eanstvo bi
danas bilo kao u svojim prapoecima. Sve novosti,
meutim, koje ovjek unosi u razvoj , dolaze iz
podruja koja se nalaze iznad osjetilnog svijeta. Sve
to pokree razvoj ovjeanstva potjee od ideja
koje ovjek crpi iz svoje due i iz svojega duha.
Zato ni povijesna zbivanja ne mogu biti samo puki
slijed fizikih dogaanja ve su izraz odreenog
stupnja ljudske svijesti, primj erenog odreenom
povij esnom razdoblju.
7
Prouavaj ui povij est moemo uoiti da
djela, koja je ovj ek u skladu sa svoj i m duev-
nim ustroj em bio sposoban uiniti u j ednome
povi j esnom razdobl j u, ne bi mogl a biti izvrena
u neko drugo vri j eme, kad su nj egovo stanje
svijesti, nj egov nain razmiljanja i osjeanja bili
sasvim drukiji. Zato esto s osudom gl edamo
na poj edi na povij esna zbivanj a, pri mj eri ce na
kriarske ratove vodene u ime Krista, na progone
katara, na progone vjetica u srednj em vij eku ili
na nain kako su se Spartanci odnosi l i prema
svojoj djeci. Uzmemo li, meuti m, u obzi r stanje
svijesti sudionika u navedeni m dogaaj ima, moi
emo lake shvatiti da su inili upravo ono to
j e bi l o pri mj ereno tadanj em stupnju svijesti,
nainu razmiljanja i osjeanja nj ihove sredine. U
spomenutim sluajevima nije bila rije o ekscesnim
niti margi nal ni m grupama, ve o grupama ljudi
koje su u dj el o provodi l e stajalita vei ne to
su u odreeno doba bila opepri hvaena unutar
poj edi ne i vot ne zaj edni ce.
Promot ri mo li samo poslj ednj ih pedesetak
godi na razvoj a ovj eanstva, pri emu nam
pomau djela suvremene kulture (knj i evnost,
filmski zapisi, nosai zvuka, l i kovna umj etnost),
lako emo uoiti kako se suvremeni ovj ek
uvel i ke razlikuje od svoj ih vrnjaka koji su
ivjeli sredinom 20. stoljea. Dananjem vremenu
pri mj ereni su sasvim drukiji sustavi vrij ednosti
gl ede samoga fizikog i zgl eda poj edi nca, naina
odij evanj a, naina ophoenj a s lj udima, odnosa
unutar obitelj i itd. Sve te promj ene dogodi l e
su se upravo zbog promj ena u stupnju svijesti
svakoga poj edi nog ovj eka te ovj eanstva u
8
cj elini. Mnogo toga to j e prije pedesetak godi na
bilo nemoral no i drutveno neprihvatl j ivo, danas
predstavlj a opepri hvaeni obrazac ponaanja.
S j edne strane, naa dananja, visoko
razvijena kultura i civilizacija suvremenom ov-
jeku omoguuj u da razvija svoj intelekt i stjee
naobrazbu i mi mo uobiajenih formalnih obrazov-
nih institucija, tako da se danas stupanj kulture
i naobrazbe poj edinca vie ne moe procj enj ivati
prema institucionaliziranim kriterijima. S druge se
strane ovj ekova svijest razvija prema sve veoj
individualizacij i i osvjetavanju vlastitoga Ja. Sto-
ga je dananji ovjek vie nego ikada prije spreman
sam istraiti i promisliti o prolim vremeni ma,
dogaaj ima i osobama, koristei se vlastitim po-
tencijalima, esto dovodei u pitanje ono to je
donedavno bilo opeprihvaeno.
Ova su predavanja doprinos rasvjetljavanju
povijesti i povijesnih dogaaja s aspekta razvoja
ljudske svijesti.
Polazei od injenice da ovjek svojim dje-
lovanj em tijekom povijesti, koje je proi zl azi l o iz
njegova duevnog ustroja, a donekl e je takoer
bilo odgovor na vanjske poticaje, nije mijenjao
samo fiziki svijet nego je taj fiziki svijet povratno
djelovao i na njegov razvoj kao ljudskog bia, Rudolf
Steiner je u ovi m predavanjima pokuao rasvijetliti
ulogu poj edinih vodei h osobnosti koje su svojim
djelima utjecale na to da se dananji ovjek razvije
do sadanjeg stupnja i stvori civilizaciju kakvu
danas i mamo.
Prema Rudolfu Steineru, postoj alo je est
znaajnih individualnosti koje su u fiziki svijet
unijele impulse koji su jedan za drugim omogui l i
9
ovjeanstvu da ide putem razvoja. Sav je razvoj
podij elio na nekoliko kulturnih epoha u kojima je
poj edini narod s odreenom vodeom osobnosti
na poj edinome zemlj opisnom podruju bio nositelj
razvoja ljudske svijesti. No, taj utjecaj nije bio
ogranien samo na stanovnike odreenog podruja
ili poj edinu etniku skupinu, ve se prenio na
itavo ovjeanstvo koje je time dobilo novi, snaan
poticaj za daljnji napredak.
Tako, prema Steineru, naa peta poatlantska
kulturna epoha zapoinje staroindijskom kulturom
u kojoj je ovjek jo usko povezan s duhovni m
svijetom iz kojeg se tek poinje sputati u fiziki
svijet prema sve veem skrutnjavanju. Unutar nje je
ovj ekova komunikacija s duhovni m svijetom iva
i stvarna. U tom su razdoblj u ljudi duhovni svijet
doivlj avali kao stvarnost, dok je fiziki svijet za
njih bio tek obmana, maya. I konstitucija ovjekova
fizikog tijela omoguaval a mu je da u duhovnom
svijetu, u suodnosu s duhovni m biima, ivi kao u
zbilji. To moemo potkrijepiti poznati m slikovnim
prikazima eterinih ljudskih tijela, vrl o njenih,
s nei zraenom muskulaturom koju je ovjek
izgradio tek postupnim uranjanjem u fiziki svijet.
Indijska kultura ostavila je ovjeanstvu u naslijee
yogu kao obuhvatnu disciplinu s gradacijama od
hatha-yoge pa do raja-yoge. Asane hatha-yoge
usmjeravaju ovjeka da se, razvijajui fiziko,
odnosno etersko tijelo bolje povee s fizikim
svijetom, dok mu se pomou pranayama i brojnih
tehnika, koje su poznavali samo posveenici i koje
su se uvale u tajnosti, omoguuj e da potpuno
ne izgubi komunikaciju s duhovni m svijetom iz
kojega je dobivao impulse za daljnji razvoj . Najvia
10
yoga, raja-yoga nije nita drugo nego suvremeni
put inicijacije primj eren dananjem ovjeku koji,
odvajajui se od duhovnog svijeta, razvija intelekt
te iz potpune slobode, vlastitom odl ukom, kree
prema duhovnom svijetu.*
Zaratustra djeluje na sasvim drukij em pod-
ruju, medu ljudima kojima duhovni svijet nije tako
blizak kao Indijcima i upuuje svoje sljedbenike
kako da obrate pozornosti na fizike stvari te da
iza vela fizikoga svijeta pokuaju dokuiti njegov
duhovni pandan. Zatim dolazi Hermes ili Toth kao
posrednik izmeu neba i zemlje, koji u doba kada
* Ovdje treba napomenuti da se yoga esto neopravdano,
a zbog nedovoljne upuenosti, u dananjemu su-
vremenom svijetu degradira u neto to pripada
prolosti. Analogno tomu mogli bismo to isto rei
za matematiku i njezine osnovne raunske operacije;
naime, da je njihovo poznavanje u dananje vrijeme,
kad posjedujemo strojeve koji raunaju umjesto nas,
neto sasvim pas i da je matematika neto to pripada
prolosti. A savreni sustav yoge mogli bismo nazvati
matematikom za komunikaciju s duhovnim svijetom.
Nastao na samom poetku razvoja ovjeanstva, sadri
do u pojedinosti razraene sve aspekte ljudske svijesti:
od najnie hatha-yoge s uputama za poetni razvoj
ovjeka, koji se sastojao od odvajanja od duhovnog
svijeta i sputanja u fiziki svijet, pa do najvie raja-joge
(kraljevske yoge) kojom ovjek preko intelekta svojom
slobodnom voljom kree putem duhovnog svijeta.
Izmeu tih dviju krajnosti nalazi se niz disciplina koje
su bile namijenjene odreenim pojedincima kako bi ih
primjenjivali u svrhu razvoja ovjeanstva. Da bi netko
mogao donositi prosudbe o bilo kojem ezoterikom
podruju ili o bilo kojem podruju uope, trebao bi,
prije svega, dobro poznavati problematiku.
11
je egipatska kultura bila nositelj razvoja ovjeanstva
pouava kako se, poznavaj ui duhovne zakonitosti
pomou astrologije i astronomije, moe uspjeno
djelovati u fizikom svijetu. Slijedi Buddha koji
ovjeanstvu onemoal om od patnje i boli to mu
ih donosi i vot u fizikom svijetu lienom duha,
vlastitim primj erom daje impuls za proienj em
due, astralnog tijela, kako bi tako proien ovjek
ponovno mogao u sebe primiti duh, jer mu tek
osvjeteni duhovni i vot omoguuj e da se izbavi
od patnje svojstvene fizikom svijetu. Potom, u
doba dominacij e hebrejske kulture, dolazi Mojsije
kao nositelj razuma ili intelekta, navodei ljude
da pomou miljenja donose odluke koje ih vode
razvoju. Slijedi prorok Ilija koji u godinama najvee
patnje zbog gladi, kad ljudi osjeaju da ih je
Bog napustio, donosi vjeru u nevidlj ivoga Boga i
uspijeva dokazati postojanje nj egove moi.
Sve su te znamenite osobnosti, zaj edno sa
svojim impulsima, omogui l e da ovjek razvije
svoje fiziko tijelo, u praksi primijeni duhovne
zakonitosti, proisti svoju duu, koristi se svojim
razumom te stekne vjeru kako bi mogao u sebe
primiti Krista kao nositelja Ja svijesti.
Smisao ovakvih razmatranja najbolje je izra-
zi o sam Rudolf Steiner rijeima: "...vidimo da
se impulsi i uzroci koji djeluju na ljudske doga-
aje nikako ne iscrpljuju u onomu to se vanjski
pokazuje i to je vanjska povijest sposobna uvaiti,
nego da su najvanija zbivanja unutar ljudskih
dogaanja ona koja se ostvaruju u ljudskim duama
i koja iz ljudskih dua djeluju u vanjski svijet,
prelaze u druge ljude i u njima nastavljaju svoje
djelovanje."
12
Ova teorija, prema kojoj su povijesni dogaaji
posljedica napretka ljudske svijesti, iako dolazi s
poetka 20. stoljea, baca novo svjetlo na shvaanje
razvoja ovjeanstva te nas potie da promi sl i mo
0 neemu bitnom, do sada zanemarenom, a to je
injenica da povijest stvaraju ljudi, ali ne samo kao
fizike osobe nego ljudska bia kao nositelji due i
duha. Jer, svaki in ili propust svakoga poj edinog
ovjeka ne moe se tumaiti samo kao logian
odgovor na vanjske poticaje nego je on posljedica
izraavanja volje poj edinca u skladu s nj egovim
duevnim ustrojem i nj egovom duhovnou,
manifestacija njegova razuma, nj egovih osjeaja
i nj egove svijesti.
Zagreb, 5. kol ovoza 2004.
Renata Bakota
13
ZARATUSTRA
Medu tvrdnjama duhovne znanosti na koje je
ukazano tijekom ve odranih predavanja ovoga
ciklusa prije svega se nalazi ideja o ponovl j enim
zemaljskim ivotima, to jest ona, danas ne ba
omiljena i slabo shvaena ideja o tomu da se tijekom
razvoj a ovjeanstva ljudska individualnost mora
uvijek iznova iivljavati u pojedinoj ljudskoj osobi.
Vidjeli smo i jo emo vidjeti da su s tom idej om
povezana raznovrsna pitanja. Jedno od njih odnosi
se na znaenje ponovlj enih zemaljskih ivota. Mog-
li bismo se, naime, zapitati: to to zapravo znai da
ovjekova individualnost ne prolazi i votom izmeu
roenja i smrti samo j ednom, ve uvijek iznova? No,
ako se, s druge strane, ovj ekov zemaljski razvoj
razmatra u smislu duhovne znanosti te se utvrdi da
njegov smisao lei u neprestanom razvoju, da svaka
epoha, svako novo doba na odreeni nain prua
drukiji sadraj, a da je ljudski razvoj u uzlaznoj
liniji izgleda znaajno to to e jezgra ovj ekova
bia uvijek iznova u sebe primati raznolike ivotne
mogunosti, brojne i votne sadraje koji u nas
mogu ustrujavati tijekom razvoja ovjeanstva. To
je, meutim, mogue samo ako se ovjek sa svime
onime to on stvarno jest, ne tek j ednom ve mnogo
puta, povee sa i vom strujom zemaljskoga razvoja.
Kad cijeli ljudski razvoj zemaljskog ovjeanstva
promatramo kao smisleno napredovanj e s uvijek
ponovno proienim sadrajem, tek nam se onda
ukazuje pravi znaaj onih duhovnih veliina koje su
kao pravi voe obilj eile poj edine epohe, iz kojih
su u odreenom smislu proizlazili novi sadraji,
novi impulsi za napredujui razvoj ovjeanstva. S
15
nekoliko takvih vodeih bia u razvoju ovjeanstva
bavit emo se u vezi s ostalim pitanjima ovoga zim-
skog ciklusa. Neka nam danas bude zadaa ukazati
na j ednu takvu vodeu individualnost koja je u
odreenom smislu zagonetka za vanjska povijesna
istraivanja i koja je izgubljena u nekoj sivoj,
vanjskim dokumentima nedostupnoj davnini. To
je mnogo raspravljana, ali danas premal o priznata
osobnost Zaratustre.
Upravo na takvoj osobi kakav je bio Zaratus-
tra moemo, po svemu to je on dao ovjeanstvu,
po svemu to je o njemu sauvano, a dananjem se
vremenu ve ini stranim, vidjeti kako su u razli-
itim razdoblj ima ovjeanstva postojale velike
razlike s obzi rom na cijelo ovj ekovo bie. Povrno
gledajui mogl o bi se pomisliti da se ovjek otkad
postoji kao ovjek ugl avnom osjeao kao dananji
ovjek, da je mislio, osjeao, predoavao, moral no
osjeao kao to to danas ini. Duhovna nam znanost,
meutim, ukazuje to ve proizlazi iz odranih
predavanja, a proizlazit e i iz sljedeih da su
upravo ovjekov duevni ivot, vrsta njegovih osjeta,
osjeanja i htijenja tijekom razvoja ovjeanstva
bili podloni velikim, znaajnim promjenama, da je
ovj ekova svijest u starim vremeni ma bila sasvim
drukija te da moemo osnovano pretpostaviti kako
e u budunosti ponovno biti dosegnuti drukiji
stupnjevi svijesti od onih na kojima danas ivi
normal no ovj eanstvo.
Promatrajui Zaratustru morat emo se zapra-
vo osvrnuti na j edno davno, davno vrij eme. Neka
su novija istraivanja, dodue, uinila Zaratustru
Buddhinim suvremenikom, po emu bi ga, dakle,
trebalo smjestiti u razdoblj e od nekih est ili est
16
i pol stoljea prij e poj ave kranstva. No, upravo
ovdj e treba zamij etiti spomena vrij ednu inj enicu
kako su istraivanj a poslj ednj ih godina, nakon to
je pomno ispitano sve to o Zaratustri postoj i u
predaj ama, moral a ukazati na to da bi se osob-
nost koja se krije pod i menom Zaratustre, starog
perzij skog osnivaa vj ere, trebala smjestiti mnogo,
mnogo stoljea prij e Buddhe. Grki povj esniari
neprestano napominj u da bi Zaratustru trebalo
premj estiti dal eko unatrag, oko pet do est tisua
godi na prije Troj anskog rata. Ve iz postignua
vanjskih istraivanja na mnogi m podruj ima moe-
mo zakljuiti da e se vanjska povijesna istraivanja,
dodue teko, odvai ti , ali da e napokon i u
svoj im dokumenti ma biti prisiljena priznati ono
to je u grkoj znanosti, u grkoj predaj i sauvano
iz dalekih davni na Zaratustrinoga doba. Duhov-
na znanost, pol azei od svoj ih pretpostavki, i vot
Zaratustre, perzij skog osnivaa vj ere, doista mora
postaviti toliko unatrag, kako su to ve uinili
grki pisci u starom vij eku. Tek tada emo imati
pravo ukazati na to kako j e Zaratustra, ako j e i vi o
tisuama godina prije dolaska kranstva na svijet,
morao biti suoen s j ednom sasvim drukij om
vrstom ovj ekove svijesti.
Do sada sam ee upozoravao, a to u i
nadalj e initi, kako j e razvoj ovj ekove svijesti
tekao tako da su snovita i vi dovi ta stanja ovdj e
se te rijei ne zl orabe kao to je to danas sluaj
na mnogi m podruj ima u davnini bila stanja
svijesti primj erena normal nom ovj eku, tako da on
nije mogao vidj eti svijet u poj movi ma i idej ama, u
strogo ograni eni m osj etilnim opaaj ima, kao to
ga vi di danas. Najbolju sliku o tome kako je ovj ek
17
u pradavna vremena u svoju svijest primao svijet
oko sebe dobit emo ako pomi sl i mo na posljednje
ostatke stare prasvijesti, na snovitu svijest. Svakome
su poznate ustalasane, danas za ovj ekovu svijest
naj veim dij elom besmislene snovite slike to su
esto samo reminiscencij e vanjskoga svijeta, iako
se u njih mogu uplitati i vie vrste svijesti koje
su, meutim, teko shvatljive dananjem ovjeku.
Snovita svijest moemo rei protjee sliko-
vito, u simbolikim slikama to se brzo mijenjaju.
Koga li se u snu nije doj mi l o iskustvo slikovito
prikazanog cijelog dogaaj a poara? Promotrite tu
onostranu svijest, taj onostrani horizont svijesti
kakav postoji u snu. Onakav kakav ondje postoji
on je samo posljednji ostatak j edne prastare
svijesti ovjeanstva. No, ta je prastara svijest
bila takva da je ovj ek zapravo i vi o u nekoj vrsti
slika koje nisu pokazival e neto neodreeno ili
nitavno, ve su pokazivale stvarni vanjski svijet. U
stanjima svijesti staroga ovjeanstva postojala su
meustanja izmeu bdijenja i spavanja u kojima je
ovjek ivio u suodnosu s duhovni m svijetom. Taj
je duhovni svijet ulazio u njegovu svijest. Danas
su za normalnu ljudsku svijest vrata duhovnoga
svijeta zatvorena. U staro doba tomu nije bilo tako.
Tada je ovjek u meustanjima i zmeu bdijenja i
spavanja vidio u slikama koje su, dodue, bile sline
snovitim slikama, ali su j ednoznano prikazivale
duhovna bia i duhovna tkanja kakva se nalaze iza
fiziko osjetilnoga svijeta. Zato je ovjek u staro
doba, premda u Zaratustrino vrij eme ve prilino
nejasno i neodreeno, ali ipak stvarno neposredno,
promatrao duhovni svijet te je zbog neposrednog
iskustva duhovnoga svijeta mogao rei: Kao to
18
gl edam vanjski fiziki svijet i osj etilni i vot, tako
znam da postoj e iskustva i promatranj a drukij eg
stanja svijesti; da se u osnovi osj etilnoga svijeta
nalazi j edan drugi, duhovni svijet.
Smisao razvoj a ovj eanstva sastoji se u tome
da je iz epohe u epohu sposobnost ljudi da gledaju
u duhovni svijet postajala sve manja i manja j er
su se poj edi ne sposobnosti uvij ek razvij ale na
raun drugih. Nae dananj e egzaktno miljenje,
naa sposobnost predoavanj a, naa logika, sve
ono to nazi vamo naj vanij im pokretaima nae
kulture, tada nije postoj alo. To j e ovj ek prije
svega u onoj epohi, a napokon i u naoj, morao
postii na raun starih vi dovi ti h stanja svijesti.
Danas to mora usavravati. A u buduem razvoj u
ovj eanstva istoj fizikoj svijesti s nj ezi nom
intelektualnou i logikom pridoi e ponovno staro
vi dovi t o stanje. Nazadovanj e i uspon treba, dakle,
razlikovati s obzi rom na ovj ekovu svijest. Razvoj u
emo dati dublji smisao ako kaemo: ovj ek j e
isprva sa cij elim svoj im duevni m i votom i vi o i u
duhovnom svijetu, zatim se spustio u fiziki svijet
i time se morao odrei stare vi dovi te svijesti da bi,
oslanjajui se na fiziki svijet kroz odgoj u is-
to fizikom svijetu mogao stei intelektualnost
i logiku, kako bi se zatim u budunosti ponovno
uzdi gnuo u duhovni svijet.
Ono, dakle, to su ljudi proivj eli kroz povij est
unutar nj ihova starog, upravo opisanog stanja
svijesti nalazi se svakako prij e vremena iz kojih
postoj e vanjski povij esni podaci . No, i Zaratustra
pripada vremenu za koje j o nemamo povij esnih
podataka, a on je j edna od velikih vodeih osobnosti
koje su davale poticaje za velike kulturne napretke
19
ovjeanstva. Takve vodee osobnosti, bez obzira
na kojem je stupnju normalna svijest ovjeanstva,
uvijek moraju crpsti iz onoga to se moe nazvati
prosvjetljenjem, posveenj em u vie tajne svijeta.
A medu osobe koje emo promatrati tijekom ovih
predavanja, kao to su Hermes, Buddha, Mojsije
itd. pripada i Zaratustra. Zaratustra se, svakako,
u razvoju ovjeanstva nalazi najmanje osam
tisua godina prije naega sadanjeg vremena,
a ono veliko, silno, to je ovjeanstvu dao iz
prosvijetljena duha, dugo je bilo jasno vidl j ivo
u naj dj elotvornij im kulturnim dobrima ovjean-
stva. Jo i danas to moe zamijetiti onaj tko uzima
u obzir skrivena strujanja u razvoju cijeloga o-
vjeanstva. Zaratustra se stvarno ubraja meu
one koji su u svojoj dui proivlj avali istine,
pravna shvaanja, nazore to su daleko nadilazili
normalnu svijest ovjeanstva njihova vremena.
Zaratustra je, dakle, u zemlji na koju se poslije
proirilo perzijsko carstvo, svojim blinjima objav-
ljivao istine iz nadosjetilnih svjetova; iz podruja
nadosjetilnih svjetova koja lee daleko iznad
svega to je mogla vidjeti normalna ljudska svijest
njegova vremena.
Ako pak hoemo shvatiti to je Zaratustra
znaio za ovj eanstvo, mora nam biti jasno da je
on j ednom dijelu ovjeanstva, sasvim odreenom
broju ljudi, predao odreenu vrstu svjetonazora,
shvaanja svijeta, dok su zapravo druga ljudska
strujanja, drugi narodi, drugi dijelovi ovjeanstva
u takorei ukupnost ljudske kulture unaala j ednu
drukiju vrstu pogl eda na svijet. A Zaratustrina
osobnost zanimlj iva nam je stoga to je on i vi o
unutar podruja j ednog naroda koje je prema
20
jugu neposredno graniilo s podruj em drugog
naroda koji je duhovna dobra, duhovna strujanja
darovao ovjeanstvu na sasvim drukiji nain.
Ovdje emo, zavi ri mo li u ona stara vremena, na
tlu stare Indije pronai narode iji su ih potomci
poslije ubrajali meu pjesnike Veda, a sjeverno
od toga podruja na kojemu se proirilo vel i ko
uenje brahmana treba potraiti podruj e naroda
koji je bio proet moni m impulsom Zaratustre.
No, to to je Zaratustra dao svijetu u odreenom
je smislu sasvim razliito od onoga to su uitelji,
velike vodee osobnosti dale starim Indijcima, a
to se sauvalo u zanosnim spj evovima filozofije
vedanta i to jo odjekuje kao posljednji veliki
bljesak u objavljivanju velikoga Buddhe.
Razliku izmeu toga to je proizilo iz strujanja
stare Indije i onoga to je proizilo iz strujanja
zaratustrizma shvatit emo tek onda ako uzmemo
u obzir da podruju nadosjetilnoga svijeta ovjek
moe prii s dviju strana. Tij ekom ovih predavanja
govori l o se o tomu kako ovjek dolazi u duhovni
svijet. Postoje, dakle, dvije mogunosti kojima
on snage svoje due, sposobnosti svoje nutrine,
moe tako izdii iznad normal noga stanja da iz
osjetilnoga dosegne nadosjetilni svijet. Jedan se
put moe oznaiti kao put sve veeg poniranja
u vlastitu duu, unoenja u vlastitu duu, dok
si drugi put moemo predoiti kaemo li da on
ovjeka vodi iza neega to se oko nas prostire
kao pokriva preko fiziko osjetilnoga svijeta, da
ga vodi iza tog pokrivaa. S oba se puta dola-
zi u nadosj etilno podruj e. Ako se u i nti mnom
unutarnjem doivljaju unesemo u sve to u dui
i mamo kao osjeajne vrijednosti, predodbene i
21
idejne vrijednosti, ukratko kao impulse ako se
takorei sve vie uvuemo u sebe same tako da
snage nae nutrine postaju sve jae i jae onda
moemo gotovo mistino ponirati u sebe i pomou
neega u nama samima to pripada fizikom svijetu
doprijeti zapravo do nae duhovno-duevne jezgre,
koja ide iz utjelovljenja u utjelovljenje i koja je,
nasuprot onomu prol aznom, neprolazna. Tada
duboko ulazimo u duhovni svijet nae vlastite
nutrine. Ti me to smo proli kroz veo nae vlastite
nutrine, time to prodi remo kroz ono to u nama
ivi kao pouda, strast i unutarnji duevni doivljaj
to nam je svoj stveno samo zato to smo u
fizikom svijetu utjelovljeni u j edno fiziko tijelo
uranjamo u ono vj eno u nama i dospij evamo
u duhovni svijet. Ako, meutim, i na drugoj strani
razvijemo snage koje ne gledaju samo vanjski svijet,
ne uju zvukove, ne osjeaju vanjsku toplinu i
hladnou, dakle, ako nae duhovne snage uinimo
tako monima da mogu prodrijeti iza boja, iza
zvukova, iza hladnoe i topline i ostalih osjetilnih
utisaka to se oko nas prostiru poput pokrivaa,
tada snage koje su ojaale u naoj dui prodiru iza
vela vanjskoga svijeta u nadosjetilno carstvo koje
se prostire u beskraj, mogli bismo rei u beskrajne
daljine.
Tako postoji put koji moemo nazvati
mistinim i postoji put koji prodirui kroz veo
osjetilnoga vodi u irine kozmosa, a koji moemo
nazvati pravim duhovnoznanstvenim putom. Ovi m
su dvama putovima sve velike duhovne osobnosti
dole do istina i objava to su ih kao kulturni
napredak trebale ucijepiti ljudima. Samo to je u
pradavnim vremeni ma ljudski razvoj tekao tako
22
da je do velikih objava mogla doi samo odreena
narodna osobnost, i to samo j edni m od tih putova.
Tek od vremena u kojem su ivjeli Grci, a u koje
pada nastajanje, ishodite kranstva, kao da su
se obje struje zajedno slile i sve vie postajale
j ednom kulturnom strujom.
Kada danas govori mo o stupanju u vie
svjetove, govori mo tako da onaj tko se hoe
vinuti do nadosjetilnih svjetova u svojoj dui u
neku ruku razvija obje vrste snaga, ne samo snage
za mistini put u vlastitu nutrinu nego i one za
duhovnoznanstveni put u vanjski svijet. Danas
ta dva puta vie nisu strogo odijeljena jer su se
zbog smisla razvoja ovjeanstva, otprilike u epohi
koju je obilj eio grki narod, zaj edno slile obje
struje: ona koja svoje obj ave prima kroz mistino
poniranje u vlastitu nutrinu i ona koja svoje objave
prima kroz jaanje duhovnih snaga to vode u
veliki kozmos. No, u predgrko ili predkransko
doba bilo je tako da su ove dvije mogunosti bile
podijeljene meu razliitim narodnim osobnostima,
a nal azimo ih prostorno usko povezane u
drevni m predgrkim i predkranskim vremeni ma
u indijskoj kulturi koja je svoj izraz nala u
Vedama, te sjevernije, u kulturi Zaratustre. Jer, sve
emu se di vi mo u indijskoj kulturi to jo dolazi
do izraaja kod Buddhe, steeno je unutarnjim
poniranj em, odvraanj em pogl eda od vanjskoga
svijeta, umrtvljivanjem oiju za osjetilne boje, uiju
za osjetilne zvukove, vanjskih organa za osjetilni
pokriva uope i jaanjem unutarnjih duevnih
snaga, da bi se prodrij elo unutra do brahmana
u koj em se ovjek osjea j edni m s oni me to za
sva vremena tka kao nutrina svijeta. Otuda su
23
izvirala uenja starih svetih rishija koja pj esniki
nastavljaju ivj eti u Vedama, koja nastavljaju
ivjeti u filozofiji vedanta i budizmu. Zaratustrizam
j e potekao iz snaga druge vrste.
Zaratustra j e svoj im uenicima prije svega
povj eri o tajnu o tomu kako ojaati ovj ekove
spoznaj ne snage da bi se njima prodrl o kroz veo
vanj skog osj etilnog svijeta. Zaratustra nije pou-
avao kao indijski uitelji: Odvratite pogl ed od
boja, od zvukova, od vanjskih osj etilnih utisaka i
samo poni ranj em u duevnu nutrinu traite put
duhovnome! nego je rekao: Ojaajte spoznaj ne
snage tako da mogu gledati u sve to ivi kao biljka
i ivotinj a, to ivi u zraku i vodi , na visinama
brda i u dubi nama dolina! Pogledaj te u taj svijet!
Kao to znamo, za uenike indijske mistike ovaj
j e svijet bio samo maya, dok su pogl ed usmj eravali
onamo gdje e nai brahmana. Zaratustra j e uio
svoj e uenike da ne odvraaj u pogl ed od ovoga
svijeta, ve da u njega prodru kako bi si rekli:
Posvuda iza onoga gdje u vanj skome svijetu vi di mo
osj etilno-fizike obj ave izvan nas stvara i tka
duhovno. To je onaj drugi put.
udesno je kako se u grko doba ova dva puta
sastaju. I dok je u spoznaji, koja je doista ulazila
dublj e u duhovno nego u nae vri j eme (koj e se
u tom smislu smatra silno napredni m), sve bilo
izraeno u slikama to su prelazile u mitove, vi di mo
kako se sastaju oba ova strujanja: j edno mistino
u vlastitu nutrinu i drugo van u kozmos, te
kako su spoj ena i i stodobno odnj egovana u grkoj
kulturi. To dol azi do izraaja time to j e j edan
od putova krten i menom Dionizij a, taj anstvenoga
boga koj ega se moe nai kad ovj ek sve dublj e i
24
dublje uranja u svoju nutrinu i ondje pronae ono
upitno podljudsko, to prije nije imao, iz ega se
' sprva razvio do ovjeka. Ovo jo neproieno, jo
lapola ivotinjsko, krteno je i menom Dionizija.
' ' no, meutim, to nam prilazi kad otkrivamo
svijet, to nam fiziki dolazi pred osjetila kada
uhovno gledamo, krteno j e i menom Apolona,
tuda u grkoj kulturi usporedno susreemo Za-
ratustrino uenje u Apol onovu strujanju, dok u
Dionizij evu strujanju susreemo uenje mistinog
poniranja. U njoj se oni sjedinjuju, u njoj zaj edno
struje zaratustrizam i mistino uenje, koje nam
se na svojem vrhuncu ukazalo u staroj indijskoj
kulturi. Stoga su stara vremena bila, takorei,
pozvana omoguiti usporedni tok ovih dviju struja
koje su i u apol onskom i u dionizij skom vjerskom
krugu Grke strujale zaj edno, da bi se potom slile
u j edinstvo kako bi mogl e nastaviti j edinstveno
ivjeti u naoj kulturi u kojoj se uzdi emo prema
duhovnome.
Sasvim je udno i pripada medu brojne
zagonetke to se postavljaju pred mislioca da
je Nietzsche* slutio dodue nita vie od toga
i u svojem prvom djelu Die Geburt der Tragdie
aus dem Geiste der Musik "Roenj e tragedije
iz duha glazbe" objasnio kako se u dionizij skom
i apol onskom vj erskom krugu Grke susreu du-
hovnoznanstveno i mistino strujanje.
Zanimlj ivo je sada pogledati nain na koji je
zapravo Zaratustra svoje uenike, a time i cijelu
* Friedrich Nietzsche 1844.-1900.; njegovo djelo Die
Geburt der Tragdie aus dem Geiste der Musik "Roenje
tragedije iz duha glazbe" objavljeno je 1872.
25
kulturu ije je on ishodite, u svim poj edinostima
pouavao kako iza svega osj etilnoga vidj eti duh.
Radi se o tomu da nije dovol j no rei: Pred nama se
prostire osjetilni svijet, a iza njega tka duhovno-
-boansko. Moda se zbog toga osj eamo vrl o
vanima, ali tako samo teimo openitom panteizmu.
Mi sl i mo da smo neto vie uinili kaemo li: Iza
svega osj etilnoga tka boansko no, to bi znailo
da se openi to iza svih fizikih poj ava priznaj e
postojanje maglovite, nebulozne duhovnosti. ovjek
kao to je bio Zaratustra, koji se stvarno uzdi gnuo
u duhovni svijet, nije svoj im uenicima i svoj em
narodu govori o na takav apstraktan, magl ovi t i
nebulozan nain, nego j e upuivao na slj edee:
Kao to razlikuj ete poj edi ne osj etilne poj ave, kao
to je j edna vana, a druga nije, tako je i duhovno
iza njih primj ereno poj edinim poj avama as vano,
as nevano. Zatim bi ukazivao na to da se iza
Sunevoga fizikog prema potpuno fizikom
shvaanju sustava svijeta, npr. podrij etla svega
ivota, svih poj ava i dj elatnosti krije sredite
duhovnoga ivota, ako se taj duhovni i vot prije
svega tie nas.
Zaratustra je rekao (samemo li malo u
j ednostavne rijei ono to j e uvj erlj ivim uenj em
htio objasniti svoj im ueni ci ma): Vi di te, ovj ek
koji stoji pred nama nije samo fiziko tijelo j er
je ono samo vanjski izraz duha. A kao to je fi-
ziko tijelo samo obj ava, kristalizacija duhovnoga
ovj eka, tako je i Sunce koje nas obasjava kao
fiziko svij etlee tijelo, ako ono jest takvo fiziko
svij etlee tijelo, samo vanj sko tij elo duhovnoga,
reci mo duhovnog Sunca. 1 kao to se duhovni
ovj ek s obzi rom na fizikog ovj eka moe oznaiti
26
kao njegova aura kao aura ili ahura ako se hoe
upotrijebi stari izraz tako se ono to se nalazi
iza fizikog Sunca moe oznaiti kao "velika aura",
obuhvatna aura, dok je ono to se kao duhovno
nalazi iza fizikoga ovjeka "mala aura"! Stoga
je Zaratustra to to se nalazi iza fizikog Sunca
nazvao "Velika aura", Aurmazda ili Ahura Mazda.
To je ono duhovno iza Sunca to je povezano sa
svim duhovni m dogaajima, svim duhovni m sta-
njima bitka, kao to je fiziko Sunce povezano
s uspijevanjem biljaka, ivotinja i svega ivota
na Zemlji. Iza fizikoga Sunca nalazi se duhovni
gospodar i stvoritelj Ahura Mazda, Aurmazda i
otuda dolazi ime Ormuzd ili "Duh svjetla". Dok su,
dakle, Indijci mistino zagledali u svoju nutrinu,
kako bi na taj nain doli do brahme, do onoga
vj enog to iz ovj ekove nutrine svijetli kao iz
j edne toke, Zaratustra je upuivao svoje uenike
na veliku periferiju postojanja i pokazi vao kako
u Sunevu tijelu postoji veliki Duh Sunca, Ahura
Mazda, Duh svjetlosti. I kao to kod ovjeka njegov
pravi duhovni ovjek tei za usavravanjem, ali
protiv sebe ima niske strasti i poude te mogu-
nost da bude izloen privienj ima lai i neistine,
kao to ovj ek ima u sebi protivnika vlastitog
impulsa za usavravanjem, tako Ahura Mazda i-
ma za protivnika Duha tame; Angro-Mainyusha,
Ahrimana.
Ovdj e vi di mo kako se shvaanje velikoga
Zaratustre iz uenja mogl o pretvoriti u sadraj
osjeta i osjeaja. To mu je omogui l o da svoje
uenike odvede tako daleko da bi im mogao
objasniti: Vi ovdj e stojite kao ljudi s naelom
usavravanja u nutrini koje vam kae: Ma kakav
27
ja sada bio, naelo usavravanja u meni e djelovati
tako da se uvijek mogu uzdizati sve vie. No, u
nutrini takoer djeluju sklonosti i nagoni, lai i
prijevare koje vode nesavrenstvu. Sve se to u
ovjeku iri, ekspandira kao naelo usavravanja,
naelo Ahura Mazde, koje u svijet mora donijeti
sve via i sve mudrija stanja usavravanja. Protiv
toga naela posvuda e se, prije svega, boriti ono
to u svjetlost unosi sjenu, zlo, nesavrenstvo,
borit e se Angro-Mainyusha, odnosno Ahriman!
Na taj su nain Zaratustrini uenici u svakom
poj edinom ovjeku stvarno vidjeli i osjeali odsliku
onoga to se prikazuje vani u svijetu. Istinsku
puninu znaenja takova uenja ne smijemo traiti
u teoriji, u nj egovim poj movi ma i idejama, ve u
i vom osjeaju i osjetu koji proimaju to uenje
kad pomou njega ovjek tako stoji prema svemiru
da si kae: Ja ovdj e i mam svojstva maloga svijeta,
ali kao mali svijet ja sam poput otiska velikoga
svijeta. Kako mi ovdj e kao ljudi nosimo u sebi
naelo dobra te neto to djeluje protiv njega,
tako u vel i kome svijetu stoji Ormuzd nasuprot
Ahrimanu. itav je svijet, u neku ruku, j edan
proireni ovj ek i nj egove najbolje snage su one
koje moemo oznaiti kao Ahura Mazda, a kojima
se suprotstavljaju snage Angro-Mainyusha.
Kao to se ovjek koji opaa samo ono osjetilno
sa svojim fizikim procesima osjea postavljenim
unutar cijeloga svjetskog procesa i tovie,
kad misli materijalistiki, a samo poinje osje-
ati moe imati svetu bojazan kad, primjerice,
spektralnom anal izom dozna da iste tvari koje
su na Zemlji postoje i na udaljenim zvij ezdama
tako se ovjek u smislu zaratustrizma sa svojim
28
duhovni m dijelom osjea uronjenim u duh cijeloga
svijeta, osjea se kao da je iz njega roen. A u
tome se nalazi punina smisla takvoga uenja.
Ovakvo uenje, meutim, nije ostalo posve
apstraktno, naprotiv, ono je bilo neto sasvim
konkretno. I u dananje doba, ak i kad ovjek
ima odreeni osjeaj za duhovno to stoji iza
osjetilnoga, jo je jako teko prihvatiti da j ednom
uistinu pravom duhovnoznanstvenom svjetona-
zoru nije potrebna j edinstvena sredinja duhovna
mo. No, kao to moramo razlikovati poj edine
snage prirode toplinu, svjetlost, kemijske snage
itd. tako i u svijetu duhovnoga ne smijemo
raspoznavati samo j ednoga j edinstvenog duha, koji
se zaista time ne porie, nego i duhovne podsnage,
duhovne "pomone snage" ije je podruj e ue
ogranieno od podruja sveobuhvatnoga duha. Tako
je i Zaratustra od ovoga sveobuhvatnog Ormuzda
razlikovao, recimo, posluitelje; Ormuzdova po-
mona duhovna bia.
No, prije nego to se spustimo do ovih
pomoni h duhovnih bia, htjeli bismo jo na neto
obratiti pozornost, naime na to da ovaj Zaratustrin
svjetonazor nije tek puki dualizam, puko uenje
0 dvama svjetovima, uenje o svijetu Ormuzda
1 svijetu Ahrimana; ono je, napokon, i uenje o
tomu da u osnovi ovih dvaju svjetskih strujanja
lei neto j edinstveno, j edinstvena mo iz koje
proizlazi carstvo svjetla kao i carstvo tame, car-
stvo Ormuzda kao i ono Ahrimana. Meutim, vrl o
je teko iz toga shvatiti to je Zaratustra iza Ormuz-
da i Ahrimana prepoznao kao j edinstvo o kojemu
su ve grki pisci govoril i da su ga stari Perzijanci
tovali kao jedinstvenost ivoga, a to je Zaratustra
29
nazivao "Zaruana-akarana" ono to se nalazi iza
svjetla. Kako moemo stvoriti poj am o tomu to su
Zaratustra i Zaratustrino uenje podrazumij evali
pod poj mom "Zaruana-akarana"?
Zamislimo si tijek razvoja. Moramo si predoiti
kako se razvoj prema budunosti odvija na nain
da bia postaju sve savrenija, tako da gledajui u
budunosti sve vie vi di mo sjaj svjetlosnog carstva,
sjaj Ormuzda. Usmjerimo li pogled prema prolosti,
vidjet emo da ondje lee snage koje s vremenom
moraju potpuno prestati djelovati, koje moraju biti
prevladane tako da mi u njima vi di mo protiv-
nike snage Ormuzdu ili ahrimanike snage. Sada
si treba predoiti da taj pogl ed u budunost, kao
i onaj u prolost vode do iste toke. Tu predod-
bu dananji ovjek moe postii i zni mno teko.
Zamislimo si stoga krunicu. Krenemo li od najdo-
nje toke na jednu stranu, dol azimo do nasuprotne
gornje toke; poemo li na drugu stranu, doi emo
takoer do iste toke. Uzmemo li veu krunicu,
morat emo proi dulji put, a luk e time postajati
sve vie plosnat. Krunicu pak moemo stalno
poveavati dok na kraju linija krunice napokon
ne postane ravna. Tada e put na j ednu kao i na
drugu stranu voditi u beskonanost. No, malo prije
toga, dok jo nismo ili tako daleko, kad krunicu
jo nismo toliko poveali, idui na j ednu kao i na
drugu stranu dolazili smo do iste toke. Zato sada,
kad krunica postane tako plosnata da joj linija
postane ravna, ne bi vrij edilo isto? Tada toka u
beskonanosti s j edne strane mora biti ista s onom
na drugoj strani. I kad bismo imali dovol j no daha,
morali bismo moi idui na jednu stranu vratiti
se s druge strane. To znaci: U osnovi predodbe
to zahvaa beskonanost nalazi se linija koja vodi
na obje strane beskraja, ali koja je zapravo linija
krunice.
To to sam vam prikazao kao apstrakciju u
Zaratustrinom se shvaanju nalazi u osnovi ono-
ga to on zove Zaruanom akaranom. Mi gl edamo
s obzi rom na vri j eme s j edne strane u
budunost, a s druge u prolost. No, vrij eme se
zatvara u krug, samo to se to zatvaranj e nalazi u
beskonanosti. I ta zmija beskonanosti to nalazi
samu sebe moe se prikazati kao zmija koja
grize vlastiti rep nije samo protkana snagom
svjetla koje nas sve jasnije obasjava kad gl edamo
na j ednu stranu nego i snagom tmine koja nas
s druge strane sve vie zatamnjuje. A stanemo
li u sredinu, imat emo ispremij eano svjetlo i
sjenu Ormuzda i Ahrimana. Sve je utkano u
samonalazeu beskrajnu struju vremena: Zaruanu
akaranu.
Daljnje obiljeje takvoga starog svjetonazora
nije samo da stvari iz kojih proizlazi uzima ozbilj-
no, da ih ne prikazuje samo nebulozno: Tu vani iza
stvari osjetilnoga svijeta koje ostavljaju utisak na
nae oi, ui i ostala osjetila nalazi se duh nego
da, zapravo, u onomu to vidi opaa slovo duha ili
duhovnih svjetova. Uzmi mo, primjerice, bilo koji
list papira. Vi di mo na njemu slova i spajamo ih
u rije. No, prije toga neto smo morali nauiti.
Morali smo, naime, nauiti itati. Tko to ne umije,
ne moe itati Zaratustru, ve vidi samo odreene
znakove koje moe slijediti pogl edom. Zaratustru
e moi itati tek kad bude znao povezati ove
znakove s oni me to nosi u svojoj dui. Zaratustra
je, dakle, iza onoga to se nalazi u osjetilnome
31
svijetu takvo znakovno pismo vi di o osobi to u
nainu na koji se grupiraj u zvi j ezde u svemiru.
Kao to na papiru i mamo slova, tako je u onome
to nas u prostoru okruuj e kao zvj ezdani svijet
Zaratustra vi di o neto poput slova koja nam govo-
re iz duhovni h svj etova.
No, postoj alo je i umij ee prodiranj a u duhov-
ni svijet te umij ee itanja, tumaenj a znakova
to su nam dani kroz poredak zvij ezda kako bi se
odgonet nuo nain kretanja i poretka zvj ezdani h
svj etova koj im duhovi svoj im dj elima u prostor
upisuju ono to j e duhom stvoreno. Na to su doli
Zaratustra i nj egovi uenici. Za njih je bio osobi to
vaan slj edei slovni znak: Ahura Mazda ispunjava
svoja stvaranja, svoj e obj ave u svijetu time to
pri vi dno u smislu nae astronomij e na nebeskom
prostoru opisuj e krug. To opisivanj e kruga postalo
j e i zrazom j ednoga slovnog znaka Ahura Mazde ili
Ormuzda koji se lj udima obj avlj uj e da bi pokazao
kako djeluje, kako svoja djela postavlja u sklad svih
svj etova. Bilo j e vano to to j e Zaratustra mogao
upuivati na slj edee: Ovo j e Zodij ak, ivotinj ski
krug, sama u sebe vraaj ua linija, izraz samog u
sebe vraaj ueg vremena. U punom smislu te rijei
j edna grana vremena ide naprij ed u budunost,
druga natrag u prolost. Ono to je poslije
postao Zodij ak to je Zaruana akarana: u sebi samoj
samonalazea linija vremena koju opisuj e Ormuzd,
Duh svjetla. To j e izraz Ormuzdove duhovne
dj elatnosti. Put Sunca ivotinj skim krugom izraz
je Ormuzdove djelatnosti, a ivotinjski krug simbol
je Zaruane akarane. U osnovi uzevi, "Zaruana
akarana" i "Zodij ak" iste su rij ei kao to su
"Ormuzd" i "Ahura Mazda".
32
U "hod ivotinjskim krugom" utkano je neto
ojako. Jednom je to nesumnjivo hod Sunca u
svjetlu kad ljeti na Zemlju odailje svoje pune
snage kao snage svjetla, ali iz Ormuzdova carstva
svjetla alje nam i svoje duhovne snage. Svaki di o
ivotinjskoga kruga, dakle, kojim prelazi Ormuzd
tijekom dana ili ljeti pokazuje nam kako Ormuzd
djeluje neometan Ahrimanom. Tomu nasuprot slike
ivotinjskoga kruga to se nalaze ispod horizonta
simboliziraju carstvo sjena kojim, moemo rei,
prolazi Ahriman.
ime pak s j edne strane Ormuzd zamiljen
kao svijetli di o ivotinjskoga kruga, kao Zaruana
akarana, i Ahri man kao tamni di o ivotinj -
skoga kruga izraavaju nain svojega utjecaja na
Zemlju?
Sunce drukije djeluje j utrom, a drukije u
podne. Ti me to se uspinje od Ovna do Bika, time
to ponovno silazi, nj egove zrake djeluju uvijek
drukije; drukije djeluje zimi, drukije ljeti, raz-
liito iz svakoga zvij ea.
Tako su za Zaratustru Ormuzdova djelovanja
iz razliitih smjerova, simbolizirana stajanjem
Sunca u razliitim zvij eima, postala izraz onih
duhovnih bia koja su, takorei, sluge, sinovi Or-
muzdovi koji izvravaju ono to on nareuje: to
su "Amshaspande" ili "Amesha Spentas" koji kao
da stoje ispod Ormuzda i imaju svoju specijal-
nu djelatnost. Dok Ormuzdu pripada cj elokupna
djelatnost carstva svjetla, Amshaspande imaju
specijalne djelatnosti koje su izraene sjajem Sun-
ca iz Ovna, iz Bika, iz Raka i tako dalje.
Ormuzdova uinkovitost dolazi do izraa-
ja u punom sjaju Sunca kroza sve svijetle slike
33
ivotinjskoga kruga od Ovna do Vage ili do kor-
piona. Stoga moemo nastaviti u Zaratustrinom
smislu i rei: Ahriman kao da djeluje kroza Zemlju
iz tmine te ima svoje sluge, svoje Amshaspande,
koji su protivnici dobri m stvaralakim duhovi ma
na strani Ormuzda. Zaratustra je tako zapravo
razl ikovao dvanaest razliitih duhovni h bia ko-
ja su sluge s j edne strane est, odnosno sedam
Ormuzdovi h, s druge strane est odnosno pet
Ahri manovi h, koji su zatim simbolizirani kao
dobri ili zli stvaralaki duhovi ili nii duhovi,
Amesha Spentas, ve prema tomu zrai li Sunce iz
svijetlih ili tamnih slika ivotinjskoga kruga. Na te
j e pomone Ormuzdove duhove mislio Goethe kad
na poetku "Fausta" u "Prol ogu na nebu" kae:
Ipak vi pravi sinovi Boji,
Uivajte u obil no ivahnoj krasoti!
Ono nastajue to vj eno djeluje i ivi,
Nek' vas obujmi granicama ljubavi bajnim,
A to to u kolebljivoj prikazi lebdi,
Vi uvrstite mislima trajnim.
Na ono isto na to je jo mislio i Zaratustra sa
svojim Amshaspandama mislio je i Goethe sa svo-
j im "pravim sinovima Bojim" koji su sluge najvie
duhovne moi.
Zabiljeit emo dvanaest takvih stvaralakih
duhova koje trebamo nazvati Amshaspandama.
Ispod su opet druge duhovne moi ili snage, a
zaratustrizam obino raspoznaje njih dvadeset i
osam. No, njihov broj nikad nije sasvim tono odre-
en; mogl o bi se rei da ima dvadeset i etiri do
dvadeset i osam ili trideset i jedna "Yazata" ili
34
"Izeda". Kakva su to bia? Ako velike snaga to
djeluju u prostoru zamislimo broj em dvanaest kao
Amshaspande, tada pomonih snaga koje stoje iza
niih prirodnih pojava snaga Izeda ima otprilike
dvadeset i osam do trideset i j edan. A treu vrstu
takvih duhovnih snaga ili moi zaratustrizam je
nazivao "Fravashi". Ove snaga u naem smislu, tako-
rei, najmanje zahvaaju u tjelesni svijet. Dok smo
si predoili da je u svemu to je fiziko djelovanje
svjetla na nau Zemlju djelatno dvanaest snaga iza
kojih stoje Amshaspande, a pod snagama Izeda
zamislili one koje djeluju u ivotinj sko carstvo,
pod Fravashima si trebamo predoiti samo takva
duhovna bia koja vode grupne due ivotinja.
Tako je zaratustrizam iza osjetilnoga svijeta kao
nadosjetilno carstvo vi di o j edno specijalizirano
carstvo.
Koga je Zaratustra ne openito, apstraktno,
ve sasvim konkretno smatrao organizatorima
svijeta sve do najsitnijih pojedinosti? To su: Or-
muzd i Ahriman, iza njih Zaruana akarana, zatim
dobri i zli Amshaspande, onda Izedi te Fravashi.
to su oni? Oni su ti koji produhovlj uj u veliki
svijet, makrokozmos, oni stoje iza svih osjetilno-
-fizikih djelovanja te se kao bia nalaze iza onoga
to nam se pri vi dno pokazuje kao puka vanjtina
osjetilnoga.
ovjek, meutim, takav kakav jest, odslika je
velikoga svijeta i stoga se u njemu mora pronai
sve ono to veliki svijet proima snagom. Kako smo
u snagama koje tee savrenstvu pronali izraz
Ormuzda u ovjeku, a u neproienim snagama
izraz Ahrimana, tako emo isto pronai izraz osta-
lih duhovni h bia stvaralakih podduhova.
Sada, ustvari, moram rei neto to e u
dananje vrijeme sa svojim suvremenim stajalitima
naih svjetonazora izazvati beskrajnu ljutnju. No,
ve e se u ne tako dalekoj budunosti i vanjskoj
znanosti pokazati da iza svega fizikoga stoji
nadosjetilno, iza svega osjetilnoga duhovno. Tada
e se, takoer, pokazati kako su najgrublji dijelovi
ovj ekova fizikog tijela otisak onoga to protkiva
cijeli svijet i proima ga i votom i to ustrujava u
ovj ekovo fiziko tijelo da bi se u ljudima gotovo
zgusnulo.
I ako se sada pozovemo na Zaratustrinu pre-
dodbu vrl o blisku onoj duhovnoznanstvenoj ,
moemo rei: Vani djeluju Ormuzd i Ahriman. Oni
djeluju i u ovjeku. Istina, Ormuzd kao impuls
prema savrenome, Ahriman kao sve to taj im-
puls prijei. No, u ovjeku djeluju i Amshaspande.
Unutra alju svoje duhovno dj elovanj e. Zamislimo
si da je to u ovjeku gotovo tako zgusnuto da mora-
mo pustiti da se pokae do u fiziku djelatnost.
U Zaratustrino doba jo nije bilo anatomije
u dananjem smislu. Tada su Zaratustra i njego-
vi uenici prema vlastitom duhovnom shvaanju
stvarno vidjeli strujanja o kojima smo danas go-
vorili, koja kao dvanaest struja iz velikoga svijeta
pritjeu u ovjeka i u njemu se nastavljaju tako
da nam se zapravo ljudska glava pokazuje kao
izraz onoga to u ovjeka ustrujava snage sedam
dobrih i pet zlih strujanja Amshaspanda. Struje
Amshaspanda nastavljaju se unutra, u ovjeku. Kako
se one objavljuju danas, nakon mnogo vremena?
Danas anatom pronalazi dvanaest glavnih parova
mozgovni h ivaca koji iz mozga idu u tijelo. To
su fizike protuslike takorei dvanaest zaleenih
36
strujanja Amshaspanda dvanaest pari ivaca za
ovj ekovu najviu dj elatnost pomou koje moe do-
i do najvieg savrenstva kao i do najgorih zala.
Ovdj e vi di mo kako se u nae doba mate-
rijalistiki prei naeno ponovno pojavljuje ono
to je Zaratustra iz duhovnog svijeta govori o svoj im
uenicima. A to je neto to ljuti i lako navodi
dananjeg ovj eka da kae: Duhovna znanost
fantazira kad propovi j eda da je Zaratustra s dva-
naest Amshaspanda mislio neto to bi trebalo biti
u vezi s dvanaest pari ivaca u ovj ekovoj glavi!
Ali svijet e doznati j o neto sasvim drukij e:
doznat e kako se u ovj eku nastavlja ono to
protkiva i i vot om proi ma cijeli svijet. U naoj
se fiziologij i ponovno javlja stari Zaratustra! I
kao to ispod Amshaspanda stoji dvadeset i osam
ili trideset i j edna Izeda, tako se pod mozgom
nalazi dvadeset i osam pari kralj eninih ivaca.
U kralj eninim i vci ma to potiu ovj ekov nii
duevni i vot stvaraju Izede koji vani postoj e kao
duhovna strujanja. Oni djeluju u nama i kao da
se kristaliziraju u dvadeset i osam kralj eninih
ivaca, j er ba u nj ima i mamo zgusnuta Izeda-
-strujanja. A u onomu to vie nije ivac, to nas
zaokruuj e do osobnosti, nalazi se neto to se vie
ne iivlj ava u nekom vanj skom strujanju, neto to
nije usmj ereno prema van. To to su Fravashi u
nama jesu misli koj e se i zdi u iznad pukih misli
i pukoga ivota mozga.
Ti me je zapravo na neki osobito udan nain
nae vrij eme ponovno povezano sa strujanjem prema
neemu to se prostire ispod pokrivaa osjetilnoga
svijeta, to je Zaratustra dodue u duhovnoj
praslici mogao dati ljudima. U tomu je, dakle, sav
37
znaaj Zaratustrinog uenja. Poto se to uenje kroz
dugo vremensko razdoblj e pomou raznih kulturnih
fermenata uvijek iznova ulijevalo u ljude eljne
napredovanj a, a zatim se na neko vrij eme povlailo,
dolo j e zapravo do toga da danas ponovno posto-
ji sklonost za j ednu mistinu struju kao to je,
nakon to su se u grkoj kulturi spojila oba puta
koja vode u duhovni svijet, uvijek postojala sklonost
ili za mistino ili za duhovnoznanstveno strujanje.
Otuda sklonost nekih za indijsku duhovnu znanost
ili udubljivanje. Ova je injenica pridonij ela tomu
da se ono najhitnije, najznaajnije u zaratustrizmu
nj egova prava ivotna sr danas slabo primje-
uje u naem cj elokupnom duhovnom ivot. I danas
se u naem duhovnom ivotu moe pronai mnogo
od zaratustrikog naina promatranj a i zaratustri-
kog miljenja. No, ono to je nj egova osnovna sr,
to je u njemu najzdravije to je za nae vrij eme na
neki nain izgublj eno. A kada se opet shvati kako je
zaratustrizam duhovna praslika svega to ponovno
pronal azimo na podruj u fizikog istraivanja, a to
e se i dalje prilagodavati mogl o bi se navesti
bezbroj stvari tada e osnovni ton nae kulture
biti sretno prevladan j ednim drugim koji nalazimo
jo u zaratustrizmu.
udno kako se u zaratustrizmu kroz nj egovu
predanost vel i ki m poj avama makrokozmi kog,
vanj skog svijeta, odstupa od neega to got ovo
u svim ostalim, na mistiku osl onj enim kulturnim
strujanjima, pa i u naem materij alizmu, ima vanu
ulogu.
Velika suprotnost koja je u svijetu ipak uvijek
prisutna shvaena je tako da se za nj ezin simbol
muko i ensko uzela suprotnost spolova.
38
Tako su se, primjerice, u starim religijskim
sustavima, to stoje na mistinome tlu, bogovi
suprotstavljali boicama kao izraz suprotnosti koje
proimaju svijet. U zaratustrizmu je udesno to to
se izdie iznad ovoga shvaanja kako bi praosno-
ve duhovne dj elotvornosti zamislio u drukijoj
slici, u slici: dobrog jasnog i zlog nejasnog.
Otuda neizmjerna istoa zaratustrizma, njego-
va uzvienost, prelaenj e preko svih predodbi i
gledita, koja opet u nae vrij eme imaju runu
ulogu, otuda vj erovanj e da se duhovni m i votom
moe produbiti shvaanje ovjeka. Premda jo
sami grki pisci kau: Da bi stvorilo Ormuzda,
najvie je boanstvo moral o stvoriti i Ahrimana,
kako bi ovaj imao suprotnost. Tako je ipak kroz
suprotstavljanje Ahrimana Ormuzdu dana j edna
prasnaga suprotstavljena drugoj , a to je, tovie,
dolo do izraaja jo kod Hebreja ulaskom zla u
svijet kroz enu Evu. U zaratustrizmu se ne moe
pronai nita od toga to svijet proivlj ava kao zl o
koje je u njega unijela suprotnost spolova. To to
danas tako runo struji cijelim naim miljenjem
i osjeanjem sve do u dnevni tisak, to mnogo
toga tako nagruje s obzi rom na najvie vrijednosti
u vezi s pojavama bolesti i zdravlja, a ipak nije
najvanije u ivotu, bit e prevl adano kada se kao
ferment s rijeima zaratustrizma u nau kulturu
uivi herojska, a ne malograanska suprotnost
Ormuzda i Ahrimana. Stvari u svijetu idu svojim
putem i nita nee zaustaviti pobjedniki pohod
Zaratustrinog shvaanja koje e, svakako, malo-
-pomalo zaivljavati.
Promatramo li tako Zaratustru, u njemu emo
zapravo vidjeti duha koji je u davno prolim
vremeni ma dao moan impuls kulturi ovjeanstva.
Samo treba slijediti ono to su narodi u pred-
njoj Azij i doi vj el i nakon Asiraca, Babilonaca
do u egipatsko doba, kao i do vremena u koj em
se proiril o kranstvo; posvuda e se pronai
poneto od izlaganj a iji izvor, pratei ih unazad,
nal azi mo u vel i kom svjetlu to ga je Zaratustra
zapal io za ovj eanstvo. Shvatit emo grkoga
pisca* koji, istiui kako su poj edini vode svoj im
mal i m narodni m skupinama omogui l i da postup-
no kasnije utjeu na kulturu, upuuj e na slj edee:
Pitagora** j e od svojih predaka nauio to to j e
na njega mogl o prijei od Egipana geometrij u,
od Feniana aritmetiku, od Kaldej aca astronomij u
morao je doi i do Zaratustrinih nasljedni-
ka kako bi od njih pri mi o tajanstvena uenja o
odnosu ovj eanstva prema duhovnome svijetu i o
stvarnom upravlj anj u i votom. Tako pisac govore-
i o Pitagori konstatira da upravlj anj e i vot om po
Zaratustri vodi preko svih ostalih suprotnosti, a
sve ostale suprotnosti svodi na j ednu: suprotnost
dobra i zla suprotnost koja se moe prevlada-
vati samo proienj em od zala, lai i obmana. Kao
naj goreg Ormuzdova proti vni ka prepoznat emo,
pri mj eri ce, onog pod i menom "kl eveta", to j e
j edna od naj vanij ih Ahri manovi h osobi na. Grki
pisac upozorava kako Pitagora naj ii moral ni
ideal, ideal za ovj ekovo moral no proi enj e ni-
j e mogao nai ni kod Egipana od koj ih j e nauio
geometri j u, ni kod Feniana od koj ih j e nauio
* Vidi Porphvrios " Vita Py thagorea" 6.,"ivot po Pitagori"
** Pythagoras, oko 582. do iza 507. godine prije Krista,
grki filozof i matematiar
40
aritmetiku, a ni kod Kaldejaca od kojih je nauio
astronomiju, ve je morao otii Zaratustrinim nas-
ljednicima kako bi stekao herojski svjetonazor koji
ozbilj no priznaje svladavanje zla proienjem.
Ti me je, dakle, jo u staro doba priznata velika
plemenitost i j edinstvenost zaratustrizma.
Sve to je do sada reeno mogl o bi se takoer
potkrijepiti izjavama vanjske povijesti. Tako bi ljudi
trebali razmisliti je li tono to to kau zastupnici
vanjske znanosti spominjui, primjerice, Plutarha*,
da se u smislu zaratustrizma svjetlo prepoznaje kao
tjelesnost najvieg bia vezanog uz Zemlju, a da
se duhovnost toga bia pojavljuje kao istina. Tu
nam jedan stari pisac daje definiciju koja se sasvim
tono podudara s oni m to je ovdj e izraeno. No,
i povij esne poj ave postat e nam jasne uzmemo li
u obzir ono to je sada okarakterizirano.
Pogledaj mo jo j ednom starovedsko shvaanje.
Ono poiva na mistinom uranjanju u vlastitu
nutrinu. Prije nego to ovjek doe do unutar-
njeg svjetla brahmana, susree ono to kao poude,
strasti, kao divlji, poluljudski impulsi stoje na putu
udubljivanju u vlastito duhovno-duevno, u vje-
no nutarnje. Kroz to ovjek mora proi. Indijac
je shvatio da e doi do unutarnjeg svjetla samo
ako kroz mistino poniranje s brahmanom stvarno
uspije ugasiti sve to se doivlj ava u osj etilnome
svijetu, to ga nadrauje bojama i zvukovi ma te
pobuuje osjetilne poude. Sve dok se navedeno
jo dogaa u naoj meditaciji, mi u sebi imamo
protivnika naem mistinom usavravanju. Izbaci-
te sve, rekao bi indijski uitelj, to u duu moe
* Plutarh, "Moralische Schriften"
41
ui iz vanjskih moi, udubite se samo u nutrinu
due, spustite se do deva; tu ete, kada svladate i
nie deve, u njihovu carstvu pronai brahmana. No,
klonite se carstva asurasa, bia koja u vas prodiru
iz vanjskoga svijeta, svijeta maye. Njih morate u
svakom sluaju izbjei! Zaratustra je, naprotiv,
morao rei svojim uenicima: Na putu na kojemu
na jugu pristae j edne druge narodne osobnosti
trae duhovnost pomou njihove drukije ureene
organizacije, ne moe napredovati narod koji je
pozvan samo da nadosj etilno mudruje i sanjari,
nego onaj tko treba ivjeti u svijetu to obi l no
prua sve potrebno za i vot tko je pozvan za
to da ovjeanstvu dade umijee poljodjelstva i
prevladavanja nekulture. Ono vanjsko ne smijete
gledati samo kao mayu ve morate gledati kroz
pokriva od boja, zvukova itd. to se prostire
oko nas! Stoga morate izbjegavati sve to bi u va-
oj nutrini mogl o zadrati egoizam, sve to ima
obiljeje deva. Kroz carstvo niih asurasa morate
prodrijeti sve do najviih asurasa! A budui da ste
organizirani tako da kroz nie asurase doete do
viih, morate izbjegavati carstvo deva! Suprotno
tom uenju, u Indiji je postojalo uenje rishija: Vi
niste organizirani za traenje onoga to se nalazi
u carstvu asurasa; klonite se carstva asurasa; vi
morate ui u carstvo deva!
Postoji, dakle, suprotnost izmeu indijske i
perzijske kulture. Indijci upuuju na to kako treba
izbjegavati asurase, zle duhove, jer je indijska or-
ganizacija poznavala samo nie asurase. Nasuprot
tomu, perzijskom se narodu, koji je u carstvu
deva mogao pronai samo nie deve, govori l o:
Idite u carstvo asurasa. Tako ste organizirani da
42
moete pronai najvie asurase! U onome to
je Zaratustra dao svojemu ljudstvu bio je ugoaj:
ovjeanstvu trebam dati neto to mora stalno
djelovati kroz sva vremena, to e mu utrti put
prema gore i prevladati svako pogreno uenje,
koje ini prepreku i ovj eanstvo udaljava od
tenje savrenstvu! Zbog toga se Zaratustra
osjeao slugom Ahura Mazde i kao takav sam je
osjeao protivnitvo Ahrimana. No, da bi dolo
do herojskog prevladavanja svih Ahri manovi h
naela, nj egovo uenje treba sluiti ovjeanstvu.
To je Zaratustra izrekao znaajnim rijeima koje
zatim nalazimo i u kasnijim spisima, jer sve je
pisano bilo tek poslije zabilj eeno, a ono to ima
za rei duhovna znanost dolazi iz drugih izvora.
Zaratustra je to izrekao lijepim rijeima iz kojih
nam odjekuje sav unutarnji impuls nj egove misije,
ali nam odjekuje i sva strast koj om je bio ispunjen
kao protivnik Ahri manovog naela, naela tmine,
kada kae: "Govori t u! Stoga doite i ujte me, vi
koji izdaleka, vi koji izbliza za tim eznete, ujte
me i sve dobro upamtite. Neka vie ne pobjeuje
onaj zavodnik i ljuti neprijatelj dobroga duha, sve
dok svoj im zadahom proima ljudski glas i govor.
A ja u protiv njega govoriti u duhu onoga to
mi je rekao Najvii, Prvi, u duhu onoga to mi je
rekao Ahura Mazda! A tko nee uti moj e rijei
kako ih govori m, kako ih mislim, doivj et e zlo
prije negoli se zavri zemaljski ciklus!"*
Tako govori Zaratustra. A mi osj eamo da
je ovj eanstvu mogao rei neto u to se moe
stvarno proni knuti , to se moe osj etiti kroza
* Zaratustra "Gotha", Yasua 45 (slobodno reproducirano).
43
sve kasnije kulturne epohe. I tko ima smisla za
pozorno sluanje onoga to, iako malo primj etlj ivo,
ivi u naem vremenu, tko sa smislom za duhovno
oslukuje nau kulturu, jo uvijek e primij etiti
odj ek onoga to je Zaratustra prije mnogo tisuljea
rekao ovj eanstvu. Ti me j e on postao j edan od
velikih voda te s obzi rom na mnogo toga to emo
jo uti o Hermesu, Buddhi, Mojsiju i drugi m
vel i ki m vodama, to to moemo rei o poklonu
koji su dali ovj eanstvu i nj ihovu mjestu unutar
ovj eanstva, neka se same u rijei:
Sjaje k' o zvi j ezde
Na nebu vj enoga bitka
Bogomdani duhovi .
Nek' sve ljudske due uzmognu,
U carstvu zemalj skoga bitka
Ugledati pl amen nj ihova svjetla!
44
HERMES
j e ve za samu duhovnu znanost znaajan uvid
u to kako je duhovni ivot ovjeanstva napredovao
iz epohe u epohu, kako se, takorei, pol ako iz
tamnih dubina probij ao na povrinu, onda se
moe rei da j e razmatranj e staroegipatske kulture
i staroegipatskoga duhovnog i vota za nju j o
znaajnije. Pokuamo li se uivj eti u staroegipatski
duhovni i vot, taj e se znaaj osjetiti dvoj ako.
Prije svega nam se pojavljuje neto to sve
do danas odj ekuj e iz prastarih vremena, tajans-
tveno poput lica Sfingi koje stoje kao spomeni ci
staroegipatske kulture. Ova taj anstvenost postaje
jo veom time to u poslj ednj e vrij eme i vanjska
istraivanja moraj u sve dublje zalaziti u sve stari-
j a vremena kako bismo mogl i obj asniti postoj anj e
kasnije egipatske kulture o kojoj postoj e vani
dokumenti. Za vanjska istraivanja poetak onoga
to je dj el oval o u egipatskom kulturnom ivotu se-
e mnogo tisuljea prije naeg raunanja vremena,
sve do naj manj e u sedmo tisuljee, a moda i
dalje. Ako j e to razlog zbog koj ega smo ovoj kultu-
ri posvet i l i osobi t u pozornost , mogl i bi smo rei
da je drugi razl og u tome to htjeli mi to ili ne
htj eli za dananj eg ovj eka, za dananj i cu u
irem smislu ova kultura sadri neto udesno
zato to osj ea da j e nekako srodna, taj anstveno
srodna s oni m to dananj i ovj ek hoe i to sebi
postavlj a kao ci l j . Stoga j e i razuml j i vo to se
j edan tako vel i ki duh poput Kepl era*, koj i se
* Johannes Kepler, 1571.-1630. "Harmonices Mundi"
5. knjiga.
45
poj avio u zoru novijeg prirodoznanstvenog raz-
voja, ono to su prirodna znanost prije njega i
on sam dali svijetu, nije mogao drukije izraziti
nego rijeima: Sa svime to sam pokuavao otkriti
0 kretanju planeta oko Sunca pokuao sam zagle-
dati u tajne svemira. esto mi se ini kao da sam
ideje o ovi m tajnama potrai o u svetim posudama
Egipana, u njihovim tajanstvenim hramovima te ih
prenio u novije vrij eme. I otuda potjee osjeaj da
e tek budui narataji shvatiti to sam im dao.
Jedan od najveih duhova modernoga doba osjeao
se tako srodnim sa staroegipatskom kulturom da
osnovni ugoaj onoga to je htio dati svijetu nije
znao bolje prikazati dakako, drugim rijeima
1 na drugi nain nego kao obnovu neega to
je sljedbenicima i pristaama pritjecalo iz tajnih
uenja i kultnih mjesta staroga Egipta. Zato nas
mora osobito zanimati kako su sami stari Egipani
osjeali bie i cijelu narav svoje kulture.
Postoji j edna znaajna rije koju smo primi-
li iz stare grke predaje u kojoj jasno dolazi
do izraaja ne samo kako su egipatsku kulturu
osjeali Egipani nego kako ju je osjeao i stari
vijek. Predaj om je sauvano da je j edan egipatski
mudrac rekao Solonu*: Vi Grci ipak vjeno ostajete
dj ecom; ono to znate proizilo je iz vaega zre-
log ljudskog razmiljanja i gledanja. Nemate starih
predaja. Ostajete djecom. Neete odrasti jer nemate
starodrevnih uenja! to znai "starodrevno
uenj e", doznat emo tek kad duhovnoznanstve-
no pokuamo rasvijetliti cj elokupan nain na koji
su Egipani mislili i osj eali. Ovdj e se moramo
* Solon, oko 640.-559. prije Krista, atenski zakonodavac.
46
podsjetiti neega to je ve ee bilo reeno, naime,
da je ovj eanstvo tijekom uzastopnih razdoblja
svojega razvoj a proivlj avalo irenje razliitih
oblika svijesti. Svijest u kojoj sada i vi mo, sav taj
nain na koji osjetilima prisvajamo vanjski svijet,
kombinacija razuma i uma, taj nain svakidanjeg,
pa i znanstvenog miljenja nije uvijek bio prisutan
jer je ljudska svijest, prije svega, podreena nee-
mu to moemo oznaiti rijeju razvoj . Tom razvo-
ju nije podreen samo vanjski svijet oblika nego
i cijeli ustroj ljudske due i same ljudske svijesti.
Stoga sam ukazao na to da se stari rasadnici kulture
ovjeanstva mogu razumjeti samo uz pretpostav-
ku uzimanja u obzir onoga to duhovna znanost
moe rei na temelju svojih izvora: da je u stara
vremena umjesto dananje intelektualne svijesti
postojala vi dovi ta svijest koja nije bila ista kao
naa dnevna svijest izmeu buenja i usnua, niti
kao nesvjesno stanje sna izmeu usnua i buenja,
ve je ta prastara svijest predovj eanstva posto-
jala kao neko medustanje koje se, mogli bismo rei,
kao odumirue naslijede samo atavistiki sauva-
lo u svijetu slika naih snova. Dok su nai snovi
kaotini i takvi kakvi su u obi nom ivotu nisu
vani, stara svijest, meutim, koja se odvij ala u
slikama, i koja je na odreeni nain bila priguena,
snovita, ipak je bila vidovita svijest, ije slike nisu
ukazivale samo na na fiziki svijet ve i na ono
to se iza njega nalazi kao duhovni svijet. Moe se
rei da se zapravo svaka vidovita svijest kako
ona snovita predovj eanstva tako i ona do koje
ovjek danas dolazi kolovanjem o kojemu e ovdje
jos biti rije odvija u slikama, a ne u poj movi ma
1
idejama kao vanjska fizika svijest, te da nositelj
47
svijesti mora te slike dobivati na ispravan nain
iz duhovne, spiritualne realnosti koja se nalazi iza
fiziko-osjetilnih pojava.
Tako se, zapravo, osvremo na cijeli stari
razvitak naroda i kaemo: Ono to ovdj e do nas
odjekuje kroz premda udne slike nije tek djeje
oblikovanj e fantastinih shvaanja prirode ka-
ko to danas dri materijalistika svijest najirih
krugova nego skup slika koje nam, dodue, pred
duu dol aze u obliku slika, ali one u tom slikov-
nom obliku upuuju na gledanje duhovnoga svije-
ta. Za onoga tko se u stare mitologij e i legende nije
zadubio samo modernom materijalistikom svije-
u nego sa smislom za ljudska djela i za ovj ekova
duhovna ostvarenja, neobine pripovij etke tih mi-
tologija zadobivaj u povezanost koja je na udesan
nain u skladu sa zakonitostima svijeta koji su vii
od naih fizikalnih, kemijskih, biolokih zakona.
Tako starim mitologij ama, starim religioznim
sustavima odjekuje zvuk duhovne realnosti kroz
koji one dobivaju smisao.
No, mora nam biti jasno da su razliiti
narodi na raznovrsne naine prema sklonostima
i temperamentu, rasnim i narodni m obiljejima,
izgraivali svijet slika u koj emu su si predoavali
vie duhovne snage koje se nalaze iza pukih
prirodnih snaga. Mora nam biti jasno i to da se u
postupnom razvoju pojavljuju svi mogui prijelazi
od stare vi dovi te svijesti sve do nae sadanje
predmetne svijesti, nae intelektualne svakidanje
svijesti. Moramo si zamisliti sve slabije tinjanje,
postupno povlaenje stare vidovite svijesti, moramo
si zamisliti kako kod razliitih naroda malo-pomalo
opadaju snage stare vidovitosti, kako, takorei, slike
48
koje dolaze pred duu to je jo mogla zagledati u
duhovni svijet sve manje sadre duhovne snage;
kako vii svjetovi postupno zatvaraju svoja vrata sve
dok nioj vidovitosti nisu ostali vidljivi samo najnii
stupnjevi duhovnog djelovanja. Moramo si, takoer,
predoiti da se tada openito za ovjeanstvo stara
vidovitost potpuno ugasila te da je dnevno gledanje
ogranieno na fiziki svijet i predodbe fizikih
stvari, to je zatim kombiniranj em fizikih stvari
dovelo do dananje znanosti. Tako se malo-pomalo
s gaenjem vidovitosti postupno u nama razvila
dananja svijest, dodue, u razliitih naroda na
razliite naine. Pritom je egipatski narod imao
posebnu misiju.
Ako ispravno razumij emo sve to nam je,
takoer, iz starih vremena poznato izvana, a to
je u nae doba pridolo iz novijih istraivanja,
pokazuje nam se istinitom tvrdnja duhovne
znanosti da se misija egipatskog naroda sastoji
upravo u osvrtanju na stara vremena u kojima
su vodee individualnosti i osobnosti toga naroda
pomou jakih vi dovi ti h snaga jo duboko zagledale
u duhovne svj etove. Unutar egipatskog naroda
sauvala se u kasnijim vremeni ma neka slabija
vidovitost i slabija duevna struktura povezana
s tom vidovitou. Zato moramo rei: Kasniji
Egipani sve do posljednjeg tisuljea prije
naeg raunanja vremena znali su iz vlastitog
iskustva da postoji i drukije gledanje od onoga
koje daje obian dnevni ivot u kojemu se otvaraju
oi i upomo se uzima razum te da to drugo
gledanja omoguava uvid u duhovni svijet. No,
oni su poznavali samo najnie slikovite predodbe
o carstvu koje su mogl i opaati i prisjeali su se
49
svojih starih vremena, zlatnoga doba egipatske
kulture, u kojemu su njihovi sveenici-mudraci
mogli duboko zagledati u duhovni svijet.
Ono to se tada smatralo tajnama duhovnih
svjetova to se osobito kod starih Egipana kroz
tisuljea uvalo s naj veim pij etetom koji se
moe zamisliti, s najdubljom religioznou i kraj-
nj om briljivou, tako da su oni koji su ivjeli u
kasnije egipatsko doba, ako su jo bili sposobni
zagledati u duhovne svjetove, mogli rei neto
poput sljedeeg: Mi vi di mo jo samo nii duhovni
svijet, znamo da postoji takvo gledanje duhovnoga
svijeta; sumnjati u to bilo bi isto tako pametno kao
i sumnjati u postojanje vanjskoga gledanja oima.
To si je mogao rei Egipanin kasnijeg doba.
On je, dodue, imao jo samo slabi odjek nieg
duhovnoga svijeta, ali uz to je osjeao i slutio da
je postojalo staro doba u kojemu se mogl o dublje
zagledati u ono to se nalazi iza fiziko-osjetilnoga.
A j edno starodrevno uenje sauvano u hramskim
zapisima i natpisima na stupovima o kojemu je
neki egipatski mudrac razgovarao sa Solonom
javljalo je o vi dovi ti m snagama staroga doba.
Onoga, meutim, u koj em su Egipani vidjeli svu
izvornu veliinu stare vi dovi te mudrosti nazivali
su svojim vel ikim mudracem, starim Hermesom.
Kad se potom u j edno kasnije doba ponovno
poj avio obnovitelj stare egipatske mudrosti, on
je, kao i mnogi drugi, prema obiaju egipatskih
mudraca, ponovno nazvan Hermesom. A njegovi
sljedbenici, s obzi rom na to da su govorili kako
je ponovno oivjela mudrost Hermesa iz pradavne
prolosti, nazvali su sada onog prvog Hermesa tri
puta velikim: Hermes Trismegistos. No, zapravo su
50
ga samo Grci zvali Hermes, dok je u Egipana on
nosio ime Thoth. Ove se mudrace moe, meutim,
razumjeti samo ako se shvati to su Egipani
upravo pod utjecajem predaje o Hermesu ili Tho-
thu smatrali pravim tajnama svijeta.
ini se sasvim neobinim to su se egipat-
ske vjerske predodbe, takorei, izvanjski pojavile
sauvane predaj om. Pojedini bogovi, od kojih su
najvaniji Oziris i Izida, nikada se u slikovnim
prikazima ne prikazuju u ljudskom obliju, nego
esto s ljudskim tijelom i ivotinjskom gl avom te
u najrazliitijim kombinacijama ljudskog i ivotinj-
skog lika. Predajom su nam sauvane udnovate
religiozne legende o tom boanskom svijetu.
Nadalje, kult ivotinja u Egipana bio je neto
najposebnije. tovanje ivotinja, maaka i ostalih
ilo je tako daleko da su se priznavale svete
ivotinje kojima se iskazivalo duboko potovanje,
u kojima se vidj elo neto poput viih bia. Pria
se takoer da je to tovanje ivotinja otilo tako
daleko da su se pjevale naricaljke kad bi, primjerice,
umrla maka koja je dugo ivjela u nekoj kui.
Hi, kad bi stari Egipanin iz daljine opazi o mrtvu
ivotinju, ne bi joj se pribliavao jer bi se inae
reklo da ju je on ubio, a za to je slijedila teka
kazna. tovie, sauvana je i predaja o tomu kako je
neki Rimljanin, dok je Egipat jo bio pod rimskom
vlau, ubivi maku ugrozio vlastiti i vot jer je
time izazvao ustanak Egipana. Taj kult ivotinj a
osobito je zagonetan u cijelom sklopu egipatskog
miljenja i osjeanja.
Nadalje, kako se modernog ovjeka neobi no
doima piramida sa svoj om etverokutnom bazom
1
trokutastim poboni m stranicama! Kako ga se
51
udno doima Sfinga i sve ono to je moderni m
istraivanjima sa sve veom j asnoom iz dubina
egipatske kulture dospj elo na povrinu nae
znanosti! Tako da se sada pitamo: Koje je mjesto
zauzimao svijet predodbi svega ovoga u duama
starih Egipana? to je stari Egipanin rekao da
je nauio od Hermesa? Kako je doao do svih tih
predodbi?
Moramo se, dakle, naviknuti da legendama,
osobito oni m znaajnijim, priznaj emo j ednu dub-
lju mudrost. Moramo pretpostaviti da nam legende
u slikama priopavaju odreene zakone duhovnoga
ivota, zakone koji su vii od vanjskih, prirodnih
zakona. Tako, primjerice, egipatska legenda govori
o boanskom paru Ozirisa i Izie te Hermesa
naziva Ozi ri sovi m mudri m savjetnikom. Legenda
u Ozirisu vidi bie koje je u prastaro doba ivj elo
na podruju na koj em sada ive ljudi. Tog Ozirisa
legenda prikazuje kao dobroinitelj a ovjeanstva
pod ijim je mudri m utjecajem Hermes ili Thoth
dao Egipanima cijelu njihovu kulturu, sve do u
njezino materij alno bie. Oziris je imao j ednog
neprijatelja kojega su Grci nazvali Typhon. Taj
je neprijatelj vrebao Ozirisa, ubio ga, raskomadao
njegov le, skrio ga u mrtvaki koveg i bacio u
more. Sestra i boica Izida traila je Ozirisa. Dugo
je traila mua kojega joj je oteo Typhon ili Seth i
kad ga je napokon pronala, skupila je dij elove na
koje ga je raskomadao Seth ili Typhon, pokopala
ih na razliitim mjestima zemlje, na kojima su
poslije podignuti hramovi, i rodila kao posthume
vie bie Horusa koji se, dakle, poj avio tek nakon
Ozirisove smrti, samo kroz duhovni utjecaj to
ga je u to vrij eme Oziris, koji je otiao u jedan
52
drugi svijet, preni o na Iziu. A Horus je pozvan
da pobijedi Typhona i da na neki nain ponovno
uvede vladavinu onoga ivota to potj ee od
Ozirisa, a koji treba ustrujati u ovj eanstvo.
Takve se l egende ne smiju tumaiti samo
alegorijski i simboliki ve se treba malo vie
unijeti u cijeli osjeajni i osjetilni svijet starih
Egipana; jer e to je vanije od svih apstraktnih
predodbi ponajprije time oivjeti osjeaji i osjeti
prema likovima kakvi su Oziris i Izida. Nije dobro
ako se likovi poput Ozirisa i Izie tumae tako
da se u Ozirisu odmah vidi Sunce, u Izidi Mjesec
i slino te da se na taj nain daje astronomsko
tumaenje kojim se danas slui vanjska znanost,
mislei time kako legenda samo zorno prikazuje
zbivanja na nebu. Tomu nije tako. Moramo se vratiti
prastarim osjeajima Egipana i iz tih osjeaja
predoiti sebi posebnu prirodu uzdizanja pogl eda
prema nadosjetilnim, nevidlj ivim moima, takvim
nadosjetilnim, nevidlj ivim moima koje se nalaze
u osnovi osjetilnoga svijeta i iji su meusobni
odnosi u prvom redu okarakterizirani Ozirisom i
Izidom. Pri spominjanju obaju ovih imena stari je
Egipanin osjeao otprilike sljedee:
U osnovi ovjeanstva, rekao bi on sebi,
lei neto vie, neto duhovno. To nije proizilo
iz materijalnog postojanja u kojem ovj eanstvo
sada ivi, nego se takorei zgunjavalo, postupno
razvijalo do dananjeg fizikog ljudskog posto-
janja. Pravi razvitak ovjeanstva proizlazi iz
drukijeg, vie duhovnog ljudskog postojanja.
Pogledam li sada vlastitu duu, postajem svjestan
da se u meni nalazi neto to ezne za duhovni m,
to ujedno ezne za i zvorom iz kojega sam se i ja
53
sam spustio iz duhovnoga svijeta. Snage od kojih
potjeem jo ive u meni. Ono to u sebi nosim kao
svoje najbolje nadosjetilne, nevidlj ive snage vrl o
je srodno s ovi m i zvorni m nadosjetilnim snagama.
Otuda u sebi osjeam snagu Ozirisa. Ona za mene
znai nadosjetilno ljudsko bie koje je j ednom
ivj elo u drugim, nadosjetilnim regijama. Ako je
ondje i ivj elo prigueno, instinktivno, ako se i
moralo prvo zaodjenuti fizikim tijelom i nj egovim
alatima kako bi pogl edal o u fiziki svijet, ipak je
nasuprot ovom fiziko-osjetilnom ivotu nekada
ivj elo duhovni m i votom.
Snage na kojima se i zvorno temelji razvoj
ovjeanstva, prema staroegipatskom gleditu,
moraju se shvatiti kao dvojnost, kao takva dvojnost
u kojoj se j edan element oznaava i menom Oziris,
a drugi i menom Izida: Oziris-Izida. Pogl edamo li u
sebe same i pritom upotrij ebimo osjete i osjeaje
starih Egipana, moemo si rei: U sebi prije
svega nosimo aktivno miljenje. Trebamo se samo
prisjetiti kako se mora misliti da bi konano nastala
jedna misao, primjerice, misao o trokutu. Da bi
se izgradila misao o trokutu, mora joj prethoditi
aktivno, djelatno miljenje. Nakon to smo u dui
bili djelatni, moemo se pasivno okrenuti rezultatu
naega miljenja, naim mislima i predodbama.
Naposljetku emo u naoj dui vidjeti tvorevinu
naeg aktivnog miljenja. Onako kako se miljenje
odnosi prema mislima, predoavanj e prema
predodbama, dj elotvornost prema onome to iz
nje nastaje te se konano nalazi pred nama, tako
se Oziris odnosi prema Izidi.
Mogl o bi se takoer rei: Dj elotvornost se
pojavljuje kao oinsko, kao muko naelo, kao
54
naelo Ozirisa, kao borbenost koja zatim ispunjava
nau duu, puni je mislima i osjeanjima. A kao to
ovjek ovdj e stoji, govori o si je stari Egipanin, kao
to tvari koje ive u nj egovoj krvi i grade nj egove
kosti nisu uvijek bile u njegovoj krvi i u nj egovim
kostima, nego su isprva postojale ratrkane vani u
svemiru, kao to je ovo cijelo fiziko tijelo skup tvari
koje se fiziki mogu slijediti, koje su se skupile u
ljudski oblik, dok su prije toga bile proirene vani
po univerzumu, tako je i s naom snagom miljenja:
u nama je ona snaga predoavanja. Kao to su
tvari u naoj krvi j edanput u ljudskom obliku, dok
su drugi put proirene po vani, tako je Ozirisova
snaga u nama djelatna kao snaga miljenja, a po
duhovnom je svemiru proirena kao Oziris, kao
snaga Ozirisa to protkiva i i votom proima cijeli
svemir, a koja u ovjeka ulazi kao to ulaze i tvari
koje se pot om u njemu sastavljaju u ono tjelesno.
U misli, meutim, u predodbe, u poj move uviru
snage Izie to ive i tkaju u univerzumu. Na taj
si nain ponajprije moramo predoiti kako su due
starih Egipana gledale Ozirisa i Iziu.
Za takve predodbe stara svijest nije
mogla pronai izraz unutar svijeta koji nas u
naoj osjetilnosti okruuje ovdj e na Zemlji. Jer,
ponajprije sve to nas ovdje okruuje smatralo
se samo osjetilnim svijetom koji za nadosjetilni
svijet ne moe pruiti nikakvo vanjsko znamenje. A
Egipani, da bi dobili neto poput neke vrste jezika,
pisanog izraza za takve predodbe koje su mono
pokretale duu kad bi si rekli: U meni djeluje snaga
Oziris-Izida posegnuli su za pismom koje su u
svemiru pisala nebeska tijela. Govorili su: To to se
od nadosjetilnih snaga osjea kao Oziris moe se,
55
osjetilno prikazano, misliti pomou onoga to kao
Sunevo svjetlo izlazi iz Sunca te protkiva i ivotom
proima prostor kao dj elotvorna snaga svjetla. A
u onome to se osjea kao Izida moe se vidjeti to
to dolazi kao od Mjeseca odraeno, reflektirano
Sunevo svjetlo, koje je samo po sebi tamno kao
i dua u koju se ne sputa djelatno miljenje i
eka na svjetlo Sunca kako bi ga odrazil o, kao to
dua eka snagu Ozirisa da je odrazi kao snagu
Izie. Kad je stari Egipanin osjeao: Vani mi
Sunce i Mjesec govore kako najbolje mogu slikovito
misliti o tomu to je osjetila moja dua tada je
ujedno znao: Veza izmeu onoga to se tajanstveno
pojavljuje u prostoru kao Sunce koje iri svjetlo
i Mjesec koji odraava Sunevo svjetlo ipak nije
sluajna, ve ono to vi di m da prosvjetljava
prostor, irei i odraavajui svjetlo, mora biti u
nekoj vezi sa snagama koje u sebi osjeam kao
nadosjetilne. Kao to u satu ne vi di mo da neto
poput malih demona pokree nj egove kazaljke, ve
njegov mehanizam, tako i znamo da se u osnovi
sklapanja sata nalaze misli njegova izumitelja, misli
to su dole iz ljudske due, tako da je zapravo
satni mehanizam obl i koval o neto duhovno. Kao
to se kazaljke sata odnose j edna prema drugoj ,
dabome ovise jedna o drugoj, a u odnosu na vanjski
prostor podreene su zakonima mehanike te su
naposljetku ipak ovisne o duhovnom to ga ovjek
osjea u svojoj dui govorei o snagama Ozirisa
i Izie tako su se Sunce i Mjesec pojavljivali
kao izraajno sredstvo silnoga svjetskog sata. A
Egipanin si nije samo govori o: Sunce i Mjesec
mi osjetilno pokazuju vezu izmeu Ozirisa i Izie
ve je osjeao: Ono to u meni ivi to se i zvorno
56
nalazi u osnovi tajanstvenih odnosa snaga koji nose
svjetlo Suncu i Mjesecu.
Kakav je bio odnos Ozirisa i Izie prema Suncu
i Mjesecu, takav je bio odnos ostalih zvij ea i
planeta prema drugim bogovi ma. Egipani su u
poloaju nebeskih tijela prije svega vidjeli simbole
za ono to su doivljavali kao nadosjetilno ili to im
je predaj om bilo sauvano kao doivljaji najstarijih
vidovnjaka. No, u tom su oitovanju svjetskoga sata
vidjeli prikazivanje istih snaga koje su naposljetku
osjeali u ljudskoj dui. Tako je veliki svjetski sat
s kretanjem svojih zvij ezda i odnosom pokretnih
zvijezda prema zvij ezdama stajaicama, postao
obj avom duhovnih, nadosjetilnih snaga koje su ga
podupirale, koje su taj poloaj uzrokovale i koje
su u univerzal nom pismu koje se treba razumjeti
pronale izraajno sredstvo za svoje nadosjetilne
snage i moi.
To su osjeaji i osjeti prema viem svijetu
sauvani predaj om to su ih stari Egipani preko
vidovnj aka dobili o duhovnom svijetu, za koji su
znali da postoji dok su jo i sami imali posljednje
odjeke stare vidovitosti. No, sada bi sebi govorili:
Mi ljudi potj eemo iz toga duhovnog svijeta. No,
smjeteni smo u svijet osjetilnosti koji nam je dan
u osjetilno-fizikim stvarima i osjetilno-fizikim
dogaajima. Mi potj eemo iz svijeta Ozirisa i Izie.
Ono to u nama kao najbolji dio tei i to moe
postii vie stupnjeve savrenstva od onih koje
sada i mamo proisteklo je od Ozirisa i Izie. Oni
u nama ive nevidljivi, kao snage. To to jest, da
fiziki ovjek potjee iz vanjskih odnosa, uzeto
je iz vanjskoga svijeta, i u to je dio Oziris-Izida
samo zaodjenut.
57
Takva predodba prastare mudrosti postala
je za duu starog Egipanina prevladavajuim
osjetom, sasvim obuhvatnim osjeajem egipat-
skoga duevnog ivota. U duu se mogu primiti
apstraktne predodbe, a da se ne dotakne ono
moralno-etiko duevnog ivota ili pak ono sud-
binsko, sretno duevnog ivota; na taj se nain
mogu napose primiti matematiki apstraktne
predodbe pri rodne znanosti. Moe se raspravljati
o elektricitetu i slinim snagama, a da dua ne
mora ovjeku postaviti pitanje o sudbini. No, ovi
se okarakterizirani osjeaji i osjeti o gledanju u
duhovne svjetove i zamisao o srodnosti najdubljih
duevnih osobina s Ozirisom i Izi dom ne mogu
shvatiti kao misli i ideje, a da se ne uzburkaju mi-
sli o srei i sudbini, da se ne uzburkaju ovj ekovi
moralni impulsi. Da, oni e biti uzdrmani! Jer, u
njima si ovjek govori : U sebi nosim j edno bolje
sebstvo, ali ovo se bolje sebstvo isprva povlai pred
onim to sam ja u fizikom tijelu, ono isprva nije
posve vidl j ivo. U mojoj se osnovi nalaze priroda
Ozirisa i priroda Izie, ali one pripadaju izvornim
svjetovima, starim zlatnim, svetim vremeni ma. U
sadanjim su ljudima prevladane snagama koje su
vanjsko fiziko stisnule u ljudsko tijelo te koje
su Ozirisove i Izidine snage zatvorile u tamnicu
raspadljivoga tijela koje poput vanjskih prirodnih
sila podlij ee unitenju.
Tako l egendu o Ozirisu i Izidi vi di mo
pretvorenu u osjeanja. Ozirisa, viu ljudsku snagu
rasprostranjenu po svemiru, svladat e snage koje u
ljudskoj prirodi podlij eu unitenju. Typhon e za-
tvoriti u tamnicu ono to u ovjeku ivi kao snaga
Ozirisa. Typhon je ak j ezino povezan s rijeima
58
"raspadati se, trunuti". Ozirisova snaga utamniena
je u ono to se obl ikoval o kao lijes ovj ekovih
duhovnih dijelova, u kojemu je nevidlj ivo za
vanjski svijet ieznuo ovj ekov Oziris-dio. No,
za predodbe starih Egipana, duevna priro-
da, koja je za ovjeka tajanstvena priroda Izie,
ostala je zagonetkom, da bi se u budunosti
i to prodorom intelektualne snage ponovno
dosegnulo ono iz ega je proistekao ovjek. Tako,
dakle, neto skriveno u ovjeku tei ponovnom
oivljavanju Ozirisa, a snaga Izie u ljudskoj dui
postoji zato da bi ovjeka iz onoga to je on sada,
malo-pomalo privela Ozirisu. I ta Izidina snaga
ini da se ovjek sve dok ostaje fizikim ovj ekom
ustvari ne moe odijeliti od fiziko-osjetilne
prirode, ali ini i to da ovjek, iako, dodue, ostaje
izvanjskim fizikim ovj ekom i potpuno stoji u
vanjskom fizikom svijetu, ipak u svojoj nutrini
ima neprestano usmjeren pogl ed uvis, prema
viem Ja, koje se po shvaanju svih najznaajnijih
duhova ovjeanstva nalazi duboko skriveno u
osnovi svih ljudskih snaga. Ovaj ovjek, koji nije
vanjski fiziki ovjek nego ovjek s poticaj em za
neprestanom tenjom prema duhovnome svjetlu,
kojega uvijek tjera skrivena snaga Izie, on je taj
koji se pojavljuje kao zemaljski sin Ozirisa koji
nije siao u zemaljski svijet ve je ostao skriven
u duhovnome svijetu. Toga nevidlj ivog ovjeka,
ovjeka tenje prema viem sebstvu, osjeala je
egipatska dua kao Horusa, kao posmrtno roenog
Ozirisova sina.
Tako je stari Egipanin s odreenom tugom
gledao prema ovj ekovu podrijetlu od Ozirisa,
a
l i je istodobno gledajui u duu rekao: Dua
59
1
je sauvala i neto od Izidine snage to pripada
samome Horusu, to je uvijek potie da tei prema
duhovnim visinama. A u tim e duhovnim visinama
ovjek ponovno pronai Ozirisa. Dananji ovjek
Ozirisa moe dosegnuti na dva naina. Egipanin
si je rekao: Iz Ozirisa sam proiziao i trebam mu
se ponovno vratiti. S obzi rom na moje duhovno
podrij etlo Oziris je u meni, a Horus me navodi da
ponovno doem Ozirisu, njegovu ocu. No, Ozirisa
se moe dosegnuti samo u duhovnom svijetu. On
nije mogao ui u fiziku ljudsku prirodu. Tu bi ga
svladale snage Typhona koje, s obzi rom na to da
su vanjske snage prirode, podlij eu unitenju.
Zato se Ozirisu moe dospijeti idui samo
dvama putovima.
Jedan je put onaj koji prolazi kroz vrata smrti.
Drugi put vodi kroz vrata takve smrti koja ne
dovodi do fizikog umiranja, nego do inicijacije, do
posveenja. Otuda su si Egipani predoavali to
je opirnije izneseno u moj em djelu "Kranstvo kao
mistina injenica"*: Kad ovjek proe kroz vrata
smrti, nakon potrebnih pripremnih razvoj nih faza
dolazi Ozirisu. Nakon to se osl oboen zemaljskih
ivotnih ovoja nade u duhovnom svijetu, u njemu
se budi svijest o nj egovu srodstvu s Ozirisom. Sam
mrtvac ima osjeaj da u duhovnom svijetu nakon
smrti moe biti oslovlj en kao "Oziris". Svatko e,
takorei, nakon smrti biti oslovljen kao "Oziris".
Drugi put koji vodi natrag Ozirisu, dakle,
drugi put u duhovni svijet put je posveenj a ili
* "Kranstvo kao mistina injenica" {Das Christentum als
mystische Tatsache), usporedi s poglavljem "Egipatska
misterijska mudrost" (Der gyptische Mystericmveisheit).
60
inicijacije. Njega su si Egipani predoavali tako
da njime ovj ek u prvom redu upoznaje ono
to u nj egovoj prirodi postoji kao nevidlj ivo,
kao nadosjetilno. To je Izida ili Izidina snaga. U
svakidanjem shvaanju, u znanju koje i mamo u
svakodnevnom ivotu, ne probij amo se do dubina
nae due, do Izidine snage. No, postoji put kojim se
moe prodrijeti do Izidine snage, kojim se silazi do
vlastitoga Ja kako bi se uvidj elo da je to Ja ogrnu-
to fizikom materij om. Ide li se tim putem, silazi
se ondje gdje se Ja nalazi u svojoj pravoj duhovnoj
domovi ni . Stoga si je stari Egipanin govori o: Ti,
dakle, mora sii u svoju vlastitu nutrinu. Ondje
e najprije pronai fiziku ljudsku prirodu ako
je ona sama izraz pravoga ovjeka, nj egovog Ja.
Mora prodrij eti kroz tu fiziku ljudsku prirodu.
U trima pri rodni m carstvima opazit e vanjski
svijet kao tvorevinu duhovnih, nadosjetilnih mo-
i; kad pogleda kamenje i nj egove matematike
oblike, kad pogleda biljke i nj ihove udnovate
oblike to su iznutra oivljeni i votom u kojem
djeluju boansko-duhovne snage, i konano kad
pogleda tree, ivotinjsko carstvo. Kod ovjeka
se, meutim, ne moe zadrati na vanj skom obli-
ku ve mora uroniti u neto u emu nj egove
duevne snage ive kao snage Izie. Otuda je
s posveenj em u Izidine misterije povezano to
to bi ovjek ponajprije trebao pokazati samome
sebi, kroza to bi trebao vidjeti da je zaodj enut
materijom. To to se dogaa kad ovjek tako uroni
u svoju vlastitu prirodu u biti je isto kao i ono to
se dogaa u smrti, samo na drukiji nain. ovjek
mora sa i vi m tijelom proi kroz dveri smrti, mora
upoznati prijelaz od fizikoga gledanja u nadfiziko
61
gledanj e, iz fizikoga svijeta u duhovni svijet
prijelaz koji proivl j ava prolazei kroza stvarnu
smrt. Posveeni ovj ek morao j e proivj eti taj put
silazei u vlastitu nutrinu, morao j e upoznati ono
to se moe proivj eti samo silaskom u vlastitu
nutrinu. Tu bi naj prij e doao do tjelesne nutrine,
do naina na koji se iz pri rode stvara krv koja je
fiziki alat Ja.
Vie smo puta napomenul i : Dok j e ivani
sustav alat osjeanja, htijenja i miljenja, u krvi
moramo vidj eti alat Ja. Hoe li ovj ek ui u svoj
alat, mora kako si je to zamislio stari Egipanin
ui u svoj e fiziko-eterske ovoj e, u etersko-
-duevno, mora nauiti biti neovisan o snazi o
kojoj je inae u svoj oj krvi ovisan, i poto se
od nje odij el io mora se sam uputiti udnovati m
tokovima krvi. ovj ek mora najprije fiziki upoz-
nati svoju viu pri rodu. To moe j edi no onda ako
je u stanju upoznati sebe promatraj ui se kao da je
on sam neki predmet. ovj ek neki predmet moe
kao objekt upoznati samo ako se nalazi izvan njega.
Stoga, da bi spoznao sebe, mora se nalaziti izvan
sebe. Otuda posveenj e vodi snagama pomou kojih
duevne snage mogu neto doivj eti bez upotrebe
fizikog alata, tako da ovj ek fiziki alat vi di pred
sobom kao obj ekt, kao to nakon smrti nj egov
duhovni di o odozgo gleda fiziko tij elo. Zato j e
u Izidinim misterij ama ovj ek ponaj prij e morao
upoznati svoj u krv.
Tu bi naj prij e iskusio neto to se ne moe
bolj e oznai ti nego kao dol azak na prag smrti.
Stoga je prvi stupanj posveenj a u Izidine misteri-
j e bio da j e ovj ek morao svoj u krv, samoga sebe,
gledati kao obj ekt, morao j e uroniti u ovoj koji j e
62
alat nj egove Izi da-pri rode. Tada bi ga na mjestu
posveenj a odvel i na dvoj a vrata gdj e bi mu se
u slikama to ih je doi vi o na vl asti tome tijelu
pokazal o: Tako i zgl eda kad j ednom pred duom
naslika ono to se zbiva u tvoj oj nutrini. Ondj e
su mu pokazali dvoj a vrata, j edna zatvorena i
j edna otvorena. I moramo rei da j e udnovat o
kako se ova uenja to do nas odzvanj aj u kroz
tisuljea opet slau s oni me to ovj ek i danas
misli, samo to on to danas tumai materijalistiki.
Na ovo sam ve upozori o u predavanj u o Zaratustri.
Kad se nalazi u podzemnom svijetu, govor i o j e
stari egipatski vidovnj ak, ovj ek nailazi na dvoj a
vrata. Kroz dvoj a vrata ulazi u svoj u krv i u svoj u
nutrinu. Anat om bi rekao: kroz dva ulaza koji
se nalaze u obostrani m sranim zaliscima. Kad
bi htio prodrij eti kroza svoj e tij elo, mogao bi
to uiniti kroz "ot vorena vrata", dok "zatvorena
vrata" spreavaju krvi da krene pogreni m putem.
U onome to vi di mo kroz anatomij u sadrani su
simboli za to to su doi vl j aval i stari mudraci
koji, dodue, pred sobom nisu tako neposredno
kao moderni anatomi imali anatomske slike, ali
su imali ono to vi di vi dovi t a svijest kad izvana
promatra nutrinu.
Sljedei se stupanj Izi di nog posveenj a sasto-
jao od neega to se moe izraziti rij eima: ovj ek
mora biti proveden kroz vatrenu, zranu i vodenu
kunju. To znai da treba dobro upoznati pri rodu
ovoja svoj eg Izida-bia; treba upoznati vatru kako
u
nj egovoj krvi kao alatu tee tij elom te postaje
tekuinom; nadalje treba upoznati kako zrak ulazi
kao kisik. Vatra, zrak i voda: ovj ek upoznaj e
toplinu strujanja daha, tekuinu krvi. I time to
63
upoznaj e pri rodu svojih ovoj a preko elemenata
vatre, zraka i vode, postaje proien. A kad je
tako sagledao svoj e ovoj e, dolazi do svoj e Izida-
-prirode. To se tehniki izraava rij eima: Tek sada
ovj ek osjea da je doao k sebi, sada zna da je
duhovno bie te da vie nije ogranien ovj etvom
vanj skoga svijeta, ve da gleda u duhovni svijet.
Jer, postoj i zakon prema koj emu fiziko Sunce
vi di mo samo danju, dok nam j e nou ono zastrto
materij om. U duhovnom svijetu nema takvoga
zastiranja. Ondj e se duhovne moi vi de upravo
onda kad fizike oi nisu djelatne. Izida-posveenj e
to simboliki oznaava ovako: Kada j e proien,
ovj ek dospij eva do toga da duhovna bia gleda
licem u lice: da gleda Sunce u pono. To znai: Kada
je mrano i tamno, za posveeni ke Izida-misterij a
ipak j e vi dl j i vo ono to se kao duhovni i vot i kao
duhovna prasnaga nalazi u osnovi Sunca.
Tako nam j e opisan put prema Izida-snazi
due koji je mogao prijei onaj koji je jo za i vo-
ta potrai o najdublju duevnu snagu. Postoj ale su
k tomu j o vie misterije, prave Oziris-misterij e.
U njima je zapravo ovj eku postaj alo j asno kako
se pomou lzida-snage duhovna, nadosj etilna
prasnaga iz koje j e proiziao pronal azi kod Ozirisa
- kako Oziris uzdie ljudsku duu.
Kad j e pak Egipanin posebni m pi smom htio
izraziti, kad je na svoj nain htio naslikati kako se
Izida odnosi prema Ozirisu, uinio je to kroz mijene
Sunca i Mj eseca na nebu, dok je ostale duhovne
moi i zraavao pomou odnosa medu ostalim
zvij ezdama. To se prije svega odnosilo na razmj erno
miran ivotinj ski krug i planete koji su se kretali
nj egovom slikom. U svemu to je tako otkrio stari je
64
Egipanin uvidio nain na koji duhovni m pismom
moe najbolje izraziti ono to pokree njegovu
duu. Znao je: Od onoga to je na Zemlji ne mo-
gu uzeti nita ime bih izrazio ovj ekove zadatke
dok ga Izida-snaga vodi Ozirisu; hou li to opisati,
moram posegnuti za konstelacijama zvijezda.
Posljedica toga je, prema shvaanju Egipana,
bila da je veliki mudrac, kojega zamiljamo kako
je postojao u pradavno doba, prije svega imao
najdublji vidovnj aki uvid u ovdj e tek skicirane
odnose ovjeanstva prema univerzumu te da
je vrhunski izrazio odnose konstelacija zvij ezda
prema duhovni m snagama i nj ihovim zbivanjima
te injenine odnose meu njima. Sve to se
dogaalo izrazio je zvj ezdanim j ezikom. Ako je,
primjerice, trebalo prikazati kako se Oziris odnosi
prema Izidi, narodu se to mogl o rei egzoterno
u obliku legende. Za one koje se tada uvodi l o
u posveenje toni su se odnosi izraavali pomou
odnosa puta svjetla koje je proizlazilo iz Sunca,
reflektirano od Mjeseca te udesnim odnosima
puta svjetla od mladoga Mjeseca preko nj egovih
etvrti do punoga Mjeseca. U tomu se s pravom
uoavala slinost s odnosom Izida-snaga ljudske
due prema Ozirisu. I pot om se iz ovih odnosa na
nebu i njihovih oblika uzimalo ono to se doista
moe smatrati praoblicima pisma. im to manje
ljudi prepoznaj u u pismu, tim se vie mora rei:
U suglasnicima treba vidjeti precrtane razmj erno
mirujue znakove ivotinjskoga kruga. A u odnosu
samoglasnika prema suglasnicima imamo precrtane
odnose planeta i njihovih pokretljivih snaga prema
ivotinjskome krugu. Stoga se mora rei da su
slovni znakovi skinuti s neba.
1
Tako su stari Egipani, iji su uitelji bile
snage to govore s neba i javljaju o tome to se
iivljava u ljudskim duama, osjeali Hermesa.
Pa, jo i vie: Ono to se iivljava u ovj ekovim
djelima i u cijeloj svakodnevici ivota, to se
iivljava u obavljanju geodetskog umijea za koje
je bila nuna matematika znanost, geometrija
koju je Pitagora nauio od Egipana to su
stari Egipani pripisivali mudrosti Hermesa koji
je u svim zemalj sko-prostornim odnosima vidio
neto poput odslike nebeskih odnosa, a nebeske
j e odnose prikazivao zvj ezdanim pismom.
Hermes je u matematiku i geometriju unio
zvj ezdano pismo, nauio je Egipane da ono to se
dogaa na Zemlji pronalaze u zvijezdama. Znamo da
je cijeli egipatski ivot ovisio o poplavama Nila, o
tome to je Nil naplavio s planinskih krajeva juno
od Egipta. A iz toga moemo i prosuditi kako je na
odreeni nain bilo potrebno unaprijed znati kada
moe doi do poplave Nila, kada zapravo tijekom
godine moe nastupiti preobraaj prirodnih odnosa.
Egipani su takoer svoje raunanje vremena pri-
mili iz zvj ezdanoga pisma. Kada je Sirius, zvijezda
Psa, bio vidljiv u znaku Raka, tada su znali: Ubrzo e
Sunce doi u znak iz kojega njegove zrake, takorei,
iaravaju to to svojim poplavama tlu donosi Nil.
Tako su znali: Sirius je uvijek budan, najavljuje
ono to trebamo oekivati. To je bio jedan dio
njihova zvjezdano-svjetskog sata. Kako bi ispravno
obraivali zemlju i gospodarili, to je bilo potrebno
za vanjski ivot, zahvalno su gledali uvis prema
zvijeu Psa. A gledali su jo i vie, otkuda su u
prastaro doba dobili pouku o tomu da je kretanje
zvijezda izraz svjetskoga sata.
66
Za takve i sline odnose traili su Egipani
savjet u zvj ezdanom pismu. U Thothu ili Hermesu
vidjeli su onoga duha koji je prema starim
predajama sastavio prastare zapise svjetske
mudrosti i koji je prema onome to je kao
inspiraciju pri mi o iz zvj ezdanog pisma sastavio
fizika slova te je ovjeka pouio poljodjelstvu,
geometriji, mjernitvu ukratko svemu onome
to je ovjeku potrebno za fiziki ivot. No, sav
fiziki i vot nije nita drugo doli tijelo duhovnoga
ivota. No, duhovni je ivot povezan s cijelim
svemirom, a iz njega je crpio inspiraciju Hermes.
Tako se uskoro pokazalo da je cijela kultura
povezana s Hermesom. A Egipani su se osjeali
jo tjenje s njime povezani. Pretpostavimo, da
je, primjerice, 1322. godine prije naeg raunanja
vremena neki Egipanin pogl edao u nebo, vi di o bi
sasvim neobinu konstelaciju zvijezda. Jer, stari
su Egipani vrij eme raunali na nain prikladan
za ljudske odnose, a osobito za ljudsko raunsko
miljenje: 12 mjeseci od po 30 dana to je, s pet
dopunskih dana, godinje iznosilo 365 dana. Tako
se raunalo stoljeima, zbog toga jer je to, recimo,
matematiki, raunski bilo pogodno: nakon isteka
365 dana protekla bi 1 godina. Pritom je, kao to
znamo iz suvremene astronomije, svaki put ostalo
neuraunato etvrt dana; znai, kad bi se zavrio
obraun j edne egipatske godine, bilo bi to za oko
etvrt dana ranije. Ako si to preraunate, moete
vidjeti da bi svaka sljedea godina poela ranije,
sto je godinu mjesecima vraalo unatrag, a pot om
bi je opet vratilo na poetak. To se dogaal o nakon
isteka 4 puta po 365 dana. Dakle, nakon 1460
godina svaki bi se put nebeski odnosi ponovno
67
poravnal i sa zemalj skim raunanj em, ime bi se
kroz 1460 godina cijela godi na povukla unatrag.
Ako to izraunate tri puta unatrag poevi od 1322.
godi ne prije naeg raunanja vremena, vratit ete
se u razdoblj e do koj ega su Egipani pomaknuli
unatrag svoju prastaru svetu mudrost, govorei :
U staro je doba jo postoj ala najbistrija stara vi-
dovitost. Sa svakom takvom vel i kom sunanom
godi nom koja j e dovel a do poravnanj a zemalj skog
raunanja vremena, snaga stare vidovitosti opala bi
za j edan stupanj. Mi sada i vi mo unutar etvrtoga
stupnja. Naa kultura ve ulazi u razdoblj e u
koj emu emo moi imati samo predaju o prastarom
uenju. No, mi gl edamo uvis kroz tri svjetske
godi ne u veliku prolost u kojoj su nai veliki
mudraci uili svoj e uenike i slj edbenike onomu
to mi danas mnogostruko prei naeno i mamo
u pismu, u matematici, geometrij i, mj ernitvu i
svemu ostalom to j e primj enj ivo na svakodnevni
ivot, pa i u astronomij i. Stari Egipanin kao da
si je govori o: Nae ljudsko raunanj e koje se dri
prikladnih broj eva 12 puta 30 plus 5 dopunskih
dana pokazuj e nam da se boansko-duhovni svijet
mora korigirati. Jer, prema onomu to nosi mo u
svoj em razumu, mi sami postali smo strani Ozirisu
i Izidi. Mi ne moemo tono proraunati godinu.
No, mi gl edamo u visine, u j edan skriveni svijet
u koj emu nas korigiraj u moi koje upravljaju
zvij ezdama.
Tako j e stari Egipanin svratio pogl ed od svoje
kronologij e, kao slabosti ljudskih snaga povezanih s
razumom, na duhovne snage i bia to skrovito ive
te je prema dublj im zakoni ma korigirao, zatitio i
sauvao sve to ljudi na Zemlji moraju proivj eti. A
68
kao bie koje je bilo inspirirano budnim nebeskim
snagama, tovali su stari Egipani svojega Thotha,
svojega Hermesa. Zato ova individualnost nije za
due starih Egipana bila samo poput uitelja nego
je bila bie prema koj em su uzdizali pogl ed pun
najvee zahvalnosti, najdubljeg tovanja time to
su si govorili: Sve to imam dobi o sam od Tebe. Ti
si s visina, iz pradavnih vremena, preko nositelja
svojih predaja slao dolje ono to je uviralo u vanj-
sku ljudsku kulturu i postalo naj veom ljudskom
blagodati. Ti me se dua starih Egipana kako
u vezi s pravim zaetnikom snaga, tako i u vezi
s nj ihovim uvarom, za Ozirisa i za Hermesa ili
Thotha proimala ne samo znanjem zakljuenim
s mudrou nego i osjeajem, moralnim u najdub-
ljem smislu te rijei, osjeajem zaogrnutim u naj-
dublje tovanje i zahvalnost. Zato iz starih opisa
vi di mo da je sva egipatska mudrost osobito iz starih
vremena, poslije sve manje, bila proeta religioz-
nim obiljejima. tovie, prema starim Egipanima,
sve je ljudsko znanje bilo povezano sa svetim
osjeajem: sva mudrost s poniznou, sva znanost
s religijom. U kasnijim vremenima, meutim, to
uglavnom vie nije bilo izraeno u svojem istom
obliku. Jer, kao to je istina da poj edini narodi
kroz uzastopne epohe imaju misiju oblikovati opu
duhovnost u posebna oblija, tako je istina i to da
poj edine kulture nakon to su dosegnule vrhunac
idu prema dekadencij i. A ponajvie toga to je
sauvano iz staroegipatske kulture ve potjee iz
vremena propadanja te se moe samo naslutiti to
se iza toga nalazi, primj erice: udesan doj am koji
na nas ostavljaju piramide ili to to se mislilo pod
ivotinjskim kultom koji nama izgleda groteskno. U
69
ono su si doba, naime, Egipani govori l i : Vremenu
u koj emu je djelovala mudrost ne onomu kad
je naslijeena prethodil o je vrij eme u kojem su
se ovjek, ali i sva ostala bia spustili s boansko-
-duhovnih visina. Hoemo li upoznati ovj ekovu
najdublju nutrinu, ne moemo gledati samo
nj egovo vanjsko oblije ve moramo prodrijeti u
tu nutrinu. Ono to nam se vanjski ukazuje neto
je poput zaostalih stupnjeva praobj ave. Stara se
zakonitost, koja kao da je zbijena u mone slike,
ukazuje kroz tri prirodna carstva, a prije svega
kroz svijet kamenja. To to nam se pokazuje jesu
odnosi medu oblicima koji su ponovno doli do
izraaja u piramidama. Ono to kao unutarnje snage
vi di mo u biljci opet je izraeno u lotosovu cvijetu.
I konano, na putu prema ovjeku, vi di mo kako
su se one kristalizirane boanske snage koje nisu
doprl e do ovjeka slile u vanjske forme i rasule
u poj edine ivotinjske oblike.
Tako si otprilike moemo zamisliti osjeaje
starog Egipanina koji je u ivotinj ama vi di o
zaostale oblike prastarih boanskih snaga. Jer, stari
je Egipanin, gledajui u prastara vremena u kojima
je sve proklijalo iz boansko-nadosjetilnih snaga,
vi di o i nasluivao da su u biu triju prirodnih
carstava zaostale boanske snage koje su se zatim
u njemu samome obl ikoval e navie do ovjetva.
Uvijek moramo imati pred oima osjeaj, osjet i
nunost koji nam pokazuju da je mudrost kakvu
su imali stari Egipani svakako bila mudrost koja
je duu zahvaala moralno, koja duu nije mogla
ostaviti bez morala. A prema nainu na koji je sav
svijet sastavljen od nadosjetilnih snaga, morao je
nastati moralni odnos prema ivotinj skome svijetu
70
ji je izgledao groteskno i neobino samo u doba
egipatske dekadencij e. Jer, pogl edamo li kasniju
egipatsku kulturu, vidj et emo upravo to da se
ono nesavreno ne nalazi na njezinu ishoditu, ve
da se na njemu nalaze duhovne objave, vrhunci
kulture. Ne smij emo prvobitnim stanjima kulture
koja se danas tako rado uzimaju za nj ezino
ishodite pripisivati jednostavnost i primitivizam
nego, naprotiv, te osobine treba pripisati dobu
dekadencije u koj emu su velika duhovna dobra ve
propala, potonula. Ako bilo u kojoj kulturi naiemo
na barbarstvo, to nee biti izvorna kultura nego
kultura u dekadenciji, koja se spustila s duhovnih
vrhunaca.
To je, dodue, ponovno neto to e razljutiti
onu znanost koja bi sve kulture mogla opisati kao
da su proizile iz najprimitivnijih prastanja, iz
takvih najprimitivnijih stanja koja danas nalazimo
samo u divljaka. No, dananje su najprimitivnije
kulture kulture u dekadenciji, dok su se na po-
etku ovjeanstva nalazile prakulture koje su,
neposredno iz duhovnoga svijeta, inspirirala vo-
dea duhovna bia koja se nalaze s druge strane
vanjske povijesti. To govori duhovna znanost iz
izvora do kojih ona moe doi. Moemo se o-
pet zapitati: Dolazi li dananja najsuvremenija
znanost u koliziju s duhovnom znanou tvrdei
da, vraajui se u vremenu, ne dol azi mo do de-
kadentnih nego do visokih kultura koje su se potom
sruile? U predavanj u "to geologija ima za rei
o postanku svijeta?" ( Was hat die Geoiogie iiber
Weltentstehung zu sagen?) pokazali smo da se to
ne odnosi na geologij u. Za ono to je danas reeno
moe se tvrditi isto. Dugo je trajalo razdoblj e u
71
kojemu se mislilo da se iz naega doba ne moe
unatrag doi do uzvienih teorija nego tek do uvida
u djeja, primitivna stanja kakva danas postoje
samo u divljaka. No, to nalazimo ako pogleda-
mo vanjska istraivanja, koja injenicama prilaze
jasno i bez predrasuda? Htio bih vam proitati
nekoliko rijei iz j ednoga novijeg djela Alfreda
Jeremiasa*, "Utjecaj Babilonaca na razumijevanje
Staroga zavjeta" {Der Einflu Babyloniens auf das
Verstndnis des Alten Testamentes), koje e nam
pokazati kako se i vanjsko istraivanje postupno
vraa duhovno visokoj izvornoj kulturi proetoj
dal ekovi dni m teorijama i kako se ono to naziva
barbarskom kulturom mora smatrati kulturom u
dekadenciji. To j e potrebno posebno istaknuti kod
ovoga novijeg djela.
"Najstarije isprave, kao i cjelokupan eufrat-
ski kulturni ivot pretpostavljaju j ednu znan-
stvenu, ali istodobno i religioznu teoriju ije
postojanje ne odreuju samo tajna uenja u
hramovima, nego prema kojoj su bile ure-
ene dravne organizacije, prema kojoj se
sudilo, upravljalo vlasnitvom i prema kojoj
se dobivala zatita. to nam je dalje staro
doba u koje gledamo, to iskljuivije vlada ova
teorija; tek s propau stare eufratske kulture
do izraaja dolaze ostale moi . "
To je tek poetak vanjske znanosti koja i ovdje
kao to smo to ve pokazali za geologiju ide
* Alfred Jeremias (1864.-1935.), njemaki asiriolog i po-
vjesniar religije. Navedeno djelo objavljeno je 1908.
72
smjerom koji se moe povezati s time to duhovna
znanost treba uvesti u suvremenu kulturu.
Nastavimo li napredovati ovi m putem, sve e-
mo se vie udaljavati od mrtve tvorevine koja se
na ishoditu kulture ovjeanstva moe prikazati
kao primitivna i djetinjasta te doi do velikih in-
dividualnosti koje nam izgledaju jo nadmonij e
jer su iz svojih inspiracija j ednoj jo vidovnj akoj
kulturi predaj om prenosile ono to u cjelokupnoj
kulturnoj djelatnosti, iji smo sudionici, i mamo
kao najvee blagodati. Zato gl edamo upravo u one
duhove ovjeanstva, o kojima je mudrac govori o
Solonu, koji nam izgledaju tako velikima kako
Zaratustra, tako i Hermes zbog toga jer su u
tim pradavnim vremeni ma prvi dali najvei impuls
ovjeanstvu. Uzdi emo pogl ed prema Hermesu ili
Thothu i kaemo: Kao Zaratustra, tako i Hermes
stoji kao jedna od vodeih individualnosti ovjean-
stva pred kojima, dok ih gledamo, u samima sebi
osjeamo porast naih snaga, znajui da duh ne
samo da postoji u svijetu ve i da neprestano
ustrujava u svjetska djela, u razvitak ovj ean-
stva! Kroz povezanost s takvim duhovima osjeamo
se tako jako osnaenima u naem postojanju,
potvreni ma u naim djelovanjima, uvjerenima
u naa oekivanja, oj aanima u naem ljudskom
odreenj u da emo za njih uvijek rei: U njih
gledaju posmrtno roeni i trae svoje vlastito
postojanje u pokl oni ma njihovih duevnih snaga
te spoznaju vlastito djelovanje u vj enim djelima
duha duhovnih voa koji svojim monim impulsom
djeluju kroz ovj eanstvo!
73
BUDDHA
U nae se vrijeme razmjerno mnogo govori o Buddhi
i budizmu. Ova injenica moe promatrau razvoja
ovjeanstva biti zanimljiva stoga to svijest o
biti budizma ili, moda bolje reeno, enja za
shvaanjem budizma nije osobito dugo prisutna u
naem zapadnj akom duhovnom ivotu. Pritom se
samo trebamo prisjetiti najvanije osobnosti koja je
na prijelazu iz osamnaestog u devetnaesto stoljee
uzela tako snaan udio u naem zapadnj akom
duhovnom ivotu i koja dalje djeluje sve do naeg
vremena. Rije je o Goetheu. Slijedimo li Goetheov
ivot, Goetheovo stvaralatvo, Goetheovu znanost,
vi di mo da u svemu tome Buddha i budizam nemaju
nikakvu ulogu. No, ubrzo je u djelu j ednoga duha
koji je u odreenom smislu bio ak i Goetheov ue-
nik, u djelu Schopenhauera*, zasjao moan utjecaj
budizma. Nakon toga je sve vie raslo zanimanje
za istonjaki duhovni pravac te u nae vrij eme
mnogi ljudi imaju potrebu objanjavati kako je
zapravo ono to je povezano s i menom velikoga
Buddhe utjecalo na razvoj ovjeanstva.
Treba, meutim, rei da zaudo danas veina
ljudi jo uvijek s budizmom povezuje jedan pojam
koji zapravo zbog njegove biti ipak na takav nain
ne bi trebalo povezivati s budizmom; to je pojam
ponovljenih zemaljskih ivota o kojemu se u ovim
predavanjima neprestano govori. Mogli bismo
j amano rei da za veinu ljudi koji se danas zani-
maju za budizam ideja o ponovlj enim zemaljskim
* Artur Schopenhauer (1788.-1860.J, "Svijet kao volja i
predodba" {Die Welt als Wille und Vorstellung).
75
ivotima ili kako je mi zovemo ideja o
reinkarnaciji izgleda kao da je bitno povezana s
budi zmom. No, s druge se strane mora rei, ma
kako to groteskno zvualo, da za onoga tko dublje
ulazi u stvari, spajanje budizma s ponovl j eni m
zemaljskim ivotima izgleda gotovo isto kao kad
bi se otprilike reklo: Naj vee razumijevanje za
umjetnika djela staroga vijeka pokazali su oni
koji su poetkom srednjega vijeka ta djela unitili!
Zvui groteskno, no ipak je tako. To e nam postati
jasno promi sl i mo li kako su sve tenje budizma
usmjerene prema tomu da se to vie obezvrij edi
zemaljski ivot ije ponavljanje, dodue, drim,
sasvim izvjesnim da se to je vie mogue smanji
broj zemaljskih ivota. Izbavljenje od ponovni h
roenja, ponovl j enih zemaljskih ivota trebamo
prepoznati kao najunutarnjiju pobudu cijeloga
budistikoga duhovnog usmjerenja. Bit budizma
sastoji se, dakle, u oslobaanju, izbavljenju od
ponavljanja zemaljskih ivota koje je za njega
sasvim izvjesno.
Ve bi nas povrno promatranje povijesti naega
zapadnjakoga duhovnog ivota mogl o pouiti kako
ideja ponovlj enih zemaljskih ivota zapravo nema
nikakve veze s razumijevanjem budizma, to vrijedi
i obrnuto. Jer, ba unutar zapadnjakoga duhovnog
ivota nailazimo na upravo velianstvenu ideju o
ponovlj enim zemalj skim ivotima u djelu j edne
osobe koja sasvim sigurno nije bila pod utjeca-
j em budistikog naina miljenja, u Lessingovoj *
naj zrelij oj raspravi "Odgoj lj udskog roda" (Die
Erziehung des Menschengeschlechts) koj u on
* Gotthold Ephraim Lessing (1729.-1781.)
76
zakljuuje priznavanj em ponavlj anj a zemalj skih
i vota. Gl ede spomenute idej e, iz Lessingove
rasprave "Odgoj lj udskog roda" odzvanj aj u nam
ove znameni te rijei: "Ni j e li moj a cijela vj enost?"
Tako za Lessinga ponovl j eni zemalj ski ivoti s
obzi rom na plodnost zemalj skih tenji postaju do-
kaznim sredstvom koje nam govori : Ni smo uzalud
na Zemlj i; dj eluj emo unutar j ednoga zemalj skog
ivota, a gl edamo prema zemal j skom ivotu koji
se neprestano iri, u koj emu moemo dovesti do
dozrij evanj a pl odove prolih zemalj skih ivota.
Bit onoga do ega j e doao Lessing upravo je, dakle,
pogl ed prema sadrajnoj, pl odonosnoj budunosti i
svijesti da se unutar ovj ekova i vota nalazi neto
to mu, s obzi rom na ponovl j ene zemalj ske ivote,
moe rei: Ti stalno djeluje!
Domet budizma sastojao se ugl avnom u
slj edeem: Mora se postii takvo znanj e, takva
mudrost koja nas moe osl obodi ti onoga na to
duhovni m okom moemo gledati kao na ponovlj e-
ne zemalj ske i vote. Ako se bil o u koj em od ovih
i vota uspij emo osl obodi ti slj edeeg, koji bi se na
nj ega trebao nastaviti, tek emo tada biti u stanju
mi rno prij ei u neto to se moe oznaiti rijeju
vj enost.
Ti j ekom ovi h zimskih predavanj a uvijek
sam, dakle, nastoj ao pokazati kako duhovna
znanost ideju o ponovl j eni m zemalj skim i voti ma
nikako nije crpila iz bil o kakvih starih predaja,
pa ni iz budistikih, nego da nam se ta ideja
namee upravo u nae doba i da mora proizii
iz neovi snog promatranj a i razmatranj a ivota u
duhovno-i strai vakom smislu. Stoga neposred-
no povezi vanj e budi zma s i dej om o ponovl j eni m
77
zemaljskim ivotima izgleda kao vanjtina. Naprotiv,
hoemo li shvatiti bit budizma, moramo svoj
duhovni pogl ed usmjeriti prema neemu sasvim
drugome. Ovdje moram jo j ednom podsjetiti
na zakon razvitka ovjeanstva s kojim smo se
susreli ve pri razmatranju velikoga Zaratustre,
gdje se pokazalo kako je itav ustroj ljudske
due tijekom vremenskoga razvoja prol azi o kroz
razliita stanja, kako dogaaji na koje nas upuuje
vanjska povijest, vanjski dokumenti, zapravo za
ovj eanstvo predstavljaju samo kasniju fazu u
njegovu razvoju, i vrati mo li se u pretpovij esna
vremena, moemo ak duhovnoznanstveno vidjeti
ustroj due praovjeka u kojemu je ljudska svijest
bila na sasvim drukijem stupnju. Ponovi mo sasvim
kratko:
Nain na koji danas u normal nom ljud-
skom ivotu gl edamo stvari, na koji ih slijedimo
osjetilima, kombi ni ramo razumom vezani m uz
mozak da bismo ih pretvorili u ivotnu mudrost,
u nau znanost ova uglavnom intelektualna
vrsta svijesti razvila se iz sasvim drukijeg oblika
svijesti. Na to je ve upozoreno i na to moramo
danas osobito ukazati. Kod praovjeka je postojala
drukija vrsta svijesti: U kaotinoj nesredenosti
naega ivota snova, u obliku stare vidovitosti
koj om je ovj eanstvo u stanju izmeu budnosti
i spavanja mogl o vidjeti ono to je skriveno iza
osjetilnoga svijeta, i mamo posljednji ostatak neke
vrste naslijea, ali atavistikog naslijea neega
to je neko postoj alo kao donekle ovj ekovo
normalno duevno stanje. Dok se danas i zmeu
budnosti i spavanja naa svijest uglavnom mijenja,
a za budnosti se tei inteligentnom duevnom
78
troju, u staro je doba bilo tako da su ljudi u
lujavim slikama koje, meutim, nisu bile tako
smislene kao slike sna, ve su se j ednoznano
nosile na nadosjetilne dogaaj e i stvari imali
eku vrstu stanja svijesti iz kojega se malo-poma-
o razvilo nae dananje intelektualistiko stanje
svijesti. Tako se, dakle, moemo vratiti nekoj
vrsti vidovitosti praovjeanstva i dugotraj nom
razvitku ljudske svijesti. Pomou te stare snovite
vidovitosti mogl o je praovj eanstvo gledati u
nadosjetilni svijet, a u povezanosti s nadosjetil-
nim nije stjecalo samo znanje nego i ono to se
moe nazvati najunutarnjijim zadovol j enj em due
duhovni m svijetom, blaenstvo kroz osjeanje
povezanosti s duhovni m svijetom. Jer, kao to je
danas za ovj ekovu osjetilnu intelektualnu svijest
izvjesno da se njegova krv sastoji od tvari koje
se takoer nalaze vani u fizikome svijetu, da je
cijeli nj egov organizam sazdan od takvih tvari,
tako je za ovjeka staroga doba bilo izvjesno da je
s obzi rom na svoj duhovno-duevni dio, proiziao
iz onoga to je svoj om vi dovi t om svijeu opaao
kao duhovni svijet.
Ve je, takoer, upozoreno na to da se po-
j edini dogaaj i u povijesti ovjeanstva o kojima
nam govore i vanjske injenice mogu razumjeti
j edi no ako se pretpostavi takvo pratanje ovje-
kova zemaljskog ivota. Svaki smo put sve vie
upozoravali kako je ve i vanjska znanost dola na
to da pradavno doba ovjeanstva vie ne shvaa
kao materijalistika antropologij a devetnaestoga
stoljea prema kojoj je iskonsko stanje dananjih
najprimitivnijih narodnih skupina u pradavna
vremena bilo sveope stanje, nego je sve oitije
79
da je u pratanju ovjeanstva postojalo visoko
teoretsko shvaanje duhovnoga svijeta, samo to je
ono bilo dano u slikama. Sadraje saga i legendi,
shvatimo li ispravno njihovu bit, moemo razumjeti
samo ako se vratimo pramudrosti ovjeanstva koja
se na sasvim drukiji nain ulila u ovj eanstvo
od intelektualistike znanosti dananjega doba.
Danas, dodue, jo ne postoji mnogo simpatije
za shvaanje da to to nalazimo kod primitivnih
naroda nije bilo duhovno stanje praovjeanstva
nego neto to je silo s prijanjih vrhunaca, to
je u dekadenciji; ne postoji mnogo simpatije za
shvaanje prema kojemu je izvorno kod svih naroda
bila prisutna velika mudrost pobuena vidovitou.
No, injenice e prisiliti ovj eanstvo da takoer
hipotetski prihvati neto to je duhovna znanost
istraila iz svojih izvora i to se potpuno obistinjuje
kroz prirodnu znanost. Tako e se obistiniti i ono
to je u znanstvenom smislu okarakterizirano kao
mogui tijek razvoj a ovjeanstva.
Osvremo se, dakle, na neku vrstu pramudro-
sti, ali i na praosjeaj, praosjeanje ovjeanstva
koje moemo prikazati kao vidovitu povezanost
ovjeka s duhovni m svijetom. Sada je takoer lako
shvatiti na to smo ve mogli obratiti pozornost
govorei o zaratustrizmu da se kod prijelaza sa
starog duevnog ustroja, dakle, s vi dovi tog sta-
nja ljudske due na intelektualno, za neovisno
shvaanje vanjskog osjetilnog svijeta mogu pojaviti
dva strujanja. Jedno se strujanje prije svega moe
nai tijekom razvitka onih naroda koji su sauvali
stara sjeanja, stara osjeanja, govorei: Nekada je
ovj eanstvo u vi dovi t om stanju bilo povezano s
duhovni m svijetom, a potom se spustilo u osjetilni
80
svijet. To je osjeanje tako prepl avil o itavu duu,
da bi govoril i: Izili smo u poj avni svijet koji je,
meutim, iluzija, maya. Ipak, ovjek je znao to
je nj egovo pravo bie, a bio je s njime povezan
samo onda kad je bio u vezi s duhovni m svijetom.
Stoga ljude i narode koji su sauvali ovu slutnju
0 prastarom vi dovi tom stanju proima neto poput
tuge za neim izgubljenim te nemar prema onomu
to se nalazi u neposrednoj osjetilnoj okolini i to
se moe shvatiti ljudskim razumom.
Nasuprot tomu moe se okarakterizirati j edno
drukije strujanje koje osobito moemo pratiti
unutar zaratustrizma. Nal azi mo ga kod ljudi i
naroda koji su si govorili: Latit emo se novoga
svijeta koji smo, zapravo, tek sada dobili. Ljudi
koji su priznavali prihvaanje novoga svijeta nisu
se s tugom osvrtali za izgublj enim, ve su sve
vie osjeali da se moraju povezati sa svim oni m
snagama pomou kojih mogu prozreti sve to ih
okruuje kao osjetilni svijet, a koje moe dokuiti
1 duh pomou razmatranja to stvarno duboko
zadire u ljudsko znanje. Takvi su ljudi imali poriv
za povezivanj em sa svijetom. Nisu eznuli za onime
to je bilo, ve su bili usmjereni prema onomu to
e biti. Tei l i su za tim da budu borci i da si kau:
Svijet koji nam je sada dan isprepleten je istim
oni m boansko-duhovnim u to smo bili utkani u
prolosti. Moramo ga potraiti u okolini, moramo
se spojiti s dobri m elementima duhovnoga i na taj
nain potpomagati razvoj svijeta. Opisali smo
ugl avnom strujanje svjetonazora koji je potekao
iz sjevernih dijelova azijskih zemalja, sjeverno od
podruja na kojima su se ljudi s tugom osvrtali
2a oni me to su izgubili.
81
Tako je, dakle, na indijskome tlu nastao
duhovni i vot koji u cjelini treba shvatiti kao
osvrtanje na prijanju povezanost s duhovni m
svijetom. Pogl edamo li to je u Indiji nastalo
kao sankhya-filozofija ili kao yoga-filozofija ili
takoer kao kola yoge, onda to moemo saeti
u rijei: Indijac je uvijek teio za ponovni m pro-
nalaenjem povezanosti sa svijetom koji je napustio,
a pokuavao je izbjei ono to ga je u svijetu
okruivalo. Nastojao je pobjei od onoga za to
mu se inilo da ga ispreplie i povezuj e s vanjskim
osjetilnim svijetom te je izbjegavanjem osjetilno-
ga svijeta ponovno nastojao pronai povezanost
s duhovni m svijetom iz kojega se spustio. Yoga
je za njega znaila ponovno spajanje s duhovni m
svijetom, izlazak iz osjetilnog svijeta, oslobaanje
od osjetilnog svijeta.
Samo ako za osnovni ugoaj o indijskom
duhovnom ivotu uzmemo ove pretpostavke, mo-
emo shvatiti kako je na indijskome tlu nekoliko
stoljea prije nego to je zapadnjaki i vot bio
zahvaen kranskim impulsom pred naim du-
hovni m pogl edom zabljesnuo veliki, silni Buddhin
impuls, kao posljednje veernje rumenilo indijskoga
duhovnog ivota. A Buddhin se lik moe razumjeti
samo na osnovi opisanog ugoaja. Ovdje moramo
rei: Pretpostavimo li takav osnovni ugoaj, shvatit
emo da je na indijskom tlu mogao nastati nain
miljenja i uvjerenje koje je promatralo svijet u
propadanju, u sputanju iz duhovnoga svijeta u
osjetilnu iluziju, u mayu, u neto to je "velika
obmana", upravo maya. Takoer je razumlj ivo da
je iz shvaanja vanjskoga svijeta, u koji je ovjek
tako jako upleten, za Indijca proizlazila predodba
82
kao da se to sputanje odvij alo u etapama, u
razvoj nim fazama koje su se viekratno ponavljale.
Prema tomu, u indijskom svjetonazoru nije rije
o pravocrtnom sputanju ve o sputanju iz epo-
he u epohu. Pomou opisanoga moemo shvatiti
ustvari sjetan ugoaj j edne kulture koju ipak
moramo oznaiti kao sutonsku kulturu, jer kao
takvu moramo okarakterizirati i Buddha-ideju to
proizlazi iz ovoga svjetonazora.
Stoga moemo rei otprilike ovo: Indijac j e
uzdizao pogl ed prema vremenu u kojemu je ovjek
bio spojen s duhovni m svijetom. Potom se spustio
do stanovite razvoj ne faze, ponovno se uspeo, po-
novno spustio, ponovno bio podignut i ponovno
potonuo ali tako da je svaki sljedei put utonuo
sve dublje. Svako je uzdizanje bilo poput obronog
otplaivanja koje je sluilo ovjeanstvu za to da
ne mora odj ednom primiti sve ono to je s tim
silaenjem nuno povezano.
Svaki put kad bi se okonala j edna takva
epoha propadanj a, prema starom indij skome
svj etonazoru poj avi o bi se lik koji se oznaavao
kao "Buddha". Posljednji se Buddha inkarnirao
u sinu kralja Suddhodane, to znai da je bio
utjelovljen kao Gotama Buddha. Indijac je, pogl e-
davi ostale Buddhe, rekao: Od vremena u kojima
se ovj eanstvo nal azil o u visinama duhovnoga
svijeta bilo j e mnogo Buddha; od posljednjeg
propadanj a svijeta poj avi l o ih se pet. Buddhe
uvijek znae da ovj eanstvo pri otpadanj u od
duhovnoga svijeta ne treba potonuti u mayu ve
da mu se uvijek i znova treba prinijeti neto od
prastare mudrosti, i me bi se ponovno mogl o
namiriti. Budui da se ovj eanstvo kree u
83
silaznom smjeru uvijek i znova gubi tu mudrost,
te mora doi novi Buddha kako bi mu doni o novu
ratu. Posljednji je bio upravo Gotama Buddha.
No, prije nego to se, smij em li se trivijalno
izraziti, j edan takav Buddha kroza svoje razliite
i vote uzdignuo do dostoj anstva Buddhe, morao
je postii jo j edan visoki poloaj , dostoj anstvo
Bodhisattve. Ni za indijski svj etonazor princ
Suddhodane, Gotama Buddha, do svoje dvadeset
i devete godine nije bio Buddha nego Bodhisattva.
Dakle, taj Bodhisattva koji je roen u kraljevskoj
kui Suddhodane kroza svoje se i votne napore
uzdi gnuo do unutarnjeg prosvjetljenja koje se
simboliki prikazuje kao "sjedenje pod stablom
Bodhi", a koje je pot om dol o do izraaja u
"propovi j edi iz Benaresa". Ti m se postupcima ovaj
Bodhisattva u svojoj dvadeset i devetoj godini
uzdi gnuo do Buddha-dostojanstva te je sada kao
Buddha ovj eanstvu mogao donijeti posljednji
ostatak prastare mudrosti koji, prema indij skome
shvaanju smije biti potroen tijekom iduih
stoljea. Kad se ovj eanstvo spusti tako duboko,
a mudrost koju je doni o posljednji Buddha bude
potroena, tada e se na dostoj anstvo Buddhe
uzdii sljedei Bodhisattva Buddha budunosti,
"Maitreya-Buddha" koji se, prema indij skome
svj etonazoru, oekuje u budunosti.
Razmotrimo, dakle, to je, takorei kao
prastara mudrost, proelo Buddhinu duu upravo u
trenutku u kojemu se od Bodhisattve uzdignuo do
Buddhe. Tek emo tada moi ponajbolje razabrati
kakav znaaj treba pridati uzdizanju od Bodhisattve
do Buddhe, do ega se dolazi kroz napore tijekom
mnogi h ivota.
84
to se sve zbivalo u dui Bodhisattve, ispriat
e nam legenda. Do svoje dvadeset i devete godine
vi di o je samo ono to se mogl o vidjeti u kraljevskoj
kui Suddhodane. Ondje su ga drali podalj e od
svega to moemo nazvati ljudskom bij edom, koja
se uvlai u i vot te kao takva djeluje razarajue na
j egov daljnji plodonosni tok. Tako je Bodhisattva
- dodue sa svijeu j ednoga Bodhisattve koja je
bila potpuno proeta mudrou nj egovih prolih
ivota odrastao gledajui samo plodonosni ivot
u nastajanju. Tada je iziao (l egenda je dovol j no
poznata te emo stoga iznijeti samo ono bi tno) iz
kraljevske palae i ugledao neto to ondj e nika-
da nije mogao vidjeti ljudski le. Na leu je
vi di o da smrt zamjenjuje ivot: u plodonosan i vot
koji se nastavlja ulazi element smrti. Ugl edao je
bolesnoga i i znemogl og ovjeka: u zdravlj e ulazi
bolest. Potom je ugledao starca koji je umorno
oteturao: starost ulazi u ono to se s ml adenakom
svj einom uzdie prema postojanju. Mora nam bi-
ti jasno to indijski svjetonazor pretpostavlja u
smislu samoga budizma da je onaj koji je od
Bodhisattve postao Buddhom sve te dogaaj e vi di o
svoj om svijeu Bodhisattve. Vi di o je, dakle, da je
u mudro nastajanje ugraen razarajui el ement
postojanja. Ovo je tako dj elovalo na nj egovu veli-
ku duu kae legenda da si je rekao: "Patnja
proima i vot! ". Pokuajmo to sagledati upravo
sa stajalita onoga tko je sam gl edao te stvari
iz perspektive budizma, sa stajalita Bodhisattve
Gotame, koji je viom mudrou koje, dodue, jo
nije bio potpuno svjestan, ali je ona u njemu ivjela
do tada u svoj em ivotu pronicao samo pl odno
nastajanje, a sada je svoj pogl ed usmjerio na ono
85
razaraj ue, na propadaj ui el ement postoj anj a.
Postavi mo li se na stajalite na koje se zbog
pretpostavke svoj ega postoj anj a morao postaviti
i sam Buddha, moemo si predoi ti kako si je taj
Buddha sa svoj om vel i kom duom morao rei: Jest,
dosegnemo li, dakle, mudrost, znanje koje nas vodi
do nastajanja, tada u nau duu prodi re idej a o
nepreki dnom pl odonosnom nastajanju. Mudrost,
dakle, daje idej u o pl odonosnom nastajanju. No,
pogledaj mo zatim van u svijet. Tu vi di mo razarajue
el emente: bolest, starost i smrt. Mudrost i znanj e
ne mogu biti ti koji e u i vot umij eati neto
poput starosti, bolesti i smrti. To mora biti neto
drugo. ovj ek, dakle, moe biti proet mudrou,
iz mudrosti moe stei idej u o pl odonosnom
nastajanju, ali i vot nam pokazuj e i ono to je
uniteno, bolest i smrt te mnogo toga to se u
njega razaraj ui uvlai. Tako j e neto mogao rei
veliki Gotama ili bolj e reeno osjeati j er j o nije
bio spoznao svoju svijest Bodhisattve. Tu se
moe spoznati neto u to Bodhisattva jo nije
sasvim proniknuo. Bodhisattva j e prol azi o mnogi m
ivotima, mnoga ponovna utjelovljenja iskoristio j e
za razvoj svoj e due tako da je mudrost u nj emu
postajala sve veom, pa j e na i vot mogao gledati
s visine. Ti me to je sada izlaskom iz kralj evske
palae ugl edao stvarni ivot, bit toga i vota j o
nije proel a nj egovu svijest. Ono to iz ivota
u i vot u sebi skuplj amo kao znanj e u nama se
moe nagomilati kao mudrost, ali nas naposlj etku
ipak ne moe dovesti do shvaanja prave tajne
postoj anj a. Ona se mora nalaziti negdj e drugdj e,
mora se nalaziti izvan ivota koji proi vl j avamo
iz utj elovlj enj a u utj elovlj enj e.
86
Ta je ideja sazrela u dui velikog Gotame
i vodila ga ravno do prosvjetljenja nazvanog
"prosvjetljenje pod stablom Bodhi". Tu mu je po-
stalo jasno sljedee pokuajmo to ovako opisati:
Nalazimo se u svijetu maye ili iluzije. U tom
svijetu maye ili iluzije u koji smo uli iz duhovno-
ga postojanja proi vl j avamo ivot za i votom. U
takvom se ivotu u duhovnom smislu moemo
uzdii do najvieg dostojanstva. No, kroz ono to
nam daje takav ivot, makar jo proli mnogi m
utjelovljenjima i makar tijekom takvoga ivota
postajali sve mudrij ima i mudrijima, ne moemo
ijeiti veliku zagonetku postojanja to u nas pilji
z starosti, bolesti i smrti. Tada je shvatio da mu
uenje o patnji mora biti mnogo vanije od mudrosti
j ednoga Bodhisattve, a nj egovo se prosvjetljenje
sastojalo u tome to si je rekao: Dakle, to to se
rairilo svijetom maye ili iluzije nije prava mudrost,
tako da mi sami ne moemo razumjeti ono to je
puno boli te se ni nakon mnogih ivota provedenih
u tome vanjskom postojanju ne moemo osloboditi
patnje. Znai da je u to vanjsko postojanje utkano
neto drugo to nema veze ni s mudrou niti sa
svim znanjem. Otuda samo po sebi proizl azi
da je Buddha unutar elementa lienoga mudrosti
traio ono to u i vot unose starost, bolest i smrt.
Mudrost takvoga svijeta nije ono to bilo na koji
nain moe djelovati oslobaajue ve neto drugo
*to se moe zadobiti samo ako se ovjek potpuno
povue iz svijeta vanjskoga postojanja, iz slijeda
ponovnih roenja, ponovni h utjelovljenja. Od
tog je trenutka Buddha u uenju o patnji vi di o
osnovni element koji je potreban ovjeanstvu
za njegov daljnji napredak. Tako je povod za
87
ulaenje patnje u svijet vi di o u elementu lienom
mudrosti koji je nazvao "e za postojanjem", e
za postojanjem liena mudrosti. Mudrost s j edne
strane i e za postojanjem liena mudrosti s druge
strane bili su ono to ga je neprestano navodi l o na
to da si kae: Samo se u osloboenj u od ponov-
nih roenja, od tih ponovlj enih zemaljskih ivota
(koji nas sami po sebi ni uz najveu mudrost ne
mogu osloboditi patnje) nalazi neto to moe
dovesti do osloboenja, do prave ljudske slobode.
Stoga je poeo traiti sredstva koja ovjeka mogu
izvesti iz svijeta u kojemu lee njegova ponovna
utjelovljenja i uvesti u svijet koji je Buddha nazvao
nirvana koji bismo trebali ispravno shvatiti kako
ne bismo stekli groteskne, fantastine poj move o
kakvima uestalo krue glasine.
Kakav je to svijet, nirvana, u koji bi trebao
ui onaj tko je tako daleko dotj erao u ivotu da je
utaio ed za (fizikim op.prev.) postojanjem te vie
ne udi za ponovni m roenjem? To je svijet koji se
ispravno moe opisati j edino sljedeim rijeima: U
smislu budizma pravi svijet izbavljenja, blaenstva
ne moe se obiljeiti niime to je bilo na koji
nain uzeto iz osjetilnoga svijeta, prostornoga
svijeta, svijeta fizikoga postojanja koji opaamo
oko sebe. Sve to opaamo u prostornom, fizikome
svijetu moe nam dati samo neto to ne upuuje
na oslobaanje, pa stoga pridj eve koji se odnose
na njega ne smijemo primijeniti na svijet u kojemu
e ovj ek potraiti svoje osloboenj e. Neka, dakle,
u vama uute svi pridjevi, sve rijei koje ovjek
nalazi kad oznaava neto u svojoj okolini. Od
svega toga niega nema u svijetu blaenstva. Ne
postoji mogunost da sebi stvorimo predodbu o
88
svijetu u koji ulazi onaj tko je nadvladao ponovna
utjelovljenja. Stoga se taj svijet moe oznaiti
samo pomou negacije: On nije nita od onoga
to opaamo u svojoj okolini! Otuda se tom svijetu
daje samo negativno obiljeje, o njemu se kae:
Onaj tko se osl obodi o svega ime je okruen u
ovome postojanju, saznat e kako e mu biti u
onome svijetu koji se ovdj e moe oznaiti samo
negati vnom rijeju nirvana*.
Tako je to za budiste svijet koji se ne moe
opisati ni j ednom naom rjeju. To nije nita,
ve je to puno, ispunjeno, blaenstvom ispunjeno
postojanje za koje ovj ek nema rijei; tim ga se
manje moe oznaiti kao nita. Na taj smo nain ve
dirnuli u pravi nerv budizma i nj egovo uvjerenje.
Od propovij edi u Benaresu u kojoj je prvi put dolo
do izraaja uenje o boli, sve to znamo o budizmu
proima spoznaja i votne boli, spoznaja bia bola
i onoga to vodi boli, a to je e za postojanjem.
Otuda moe proizii samo j edno to ovjeka vodi
napretku: osloboenj e od postojanja u ponovni m
utjelovljenjima. Slijede iskazi o sredstvima, zapravo
spoznajnim putovima, koji ga preko zemaljske
mudrosti i zvode van i nainima na koje e ovj ek
postajati sve sposobnij im ui u nirvanu, drugim
rijeima, ovjek treba nauiti koristiti ponovna
zamaljska roenja kako bi ih napokon prevl adao
te ih se osl obodi o.
Ako nakon to smo apstraktno izloili osnovne
misli budizma pogl edamo njegov pravi nerv, mo-
ramo rei: Ovo se shvaanje, prema slici cijeloga
* Nirvana, sanskrt=ugasnue, osloboenje od materijal-
nog postojanja.
89
ovjeka, postavlja na osobit nain. Ono ovjeka
izolira, postavlja pitanje nj egove sudbine i cilja
njegova postojanja kao da je on u svijetu poje-
dinana osoba, poj edina individualnost.
Uostalom, kako bi svjetonazor zasnovan na
osnovnom ugoaju o kojemu je bila rije mogao
misliti drukije? Taj je svj etonazor proiziao iz
sljedeeg osnovnog ugoaja: ovjek se spustio s du-
hovnih visina te se naao u svijetu iluzije, kojega
se, za zemaljskog postojanja, s vremena na vrijeme
moe osloboditi pomou mudrosti j ednoga Buddhe
koji e ga, kao u sluaju posljednjega Buddhe, voditi
u potrazi za osl oboenj em od zemaljskog ivota.
Kako bi se u okviru takvoga shvaanja cilj ovjeko-
va postojanja mogao okarakterizirati drukije nego
kao ovj ekovo izdvajanje iz svega to ga okruuje?
Ti m vie to slika postojanja u osnovi tog shvaa-
nja predstavlja silazak, a razvitak zemaljskog ivota
znai sputanje. Otuda je, takoer, vrl o osebujan i
znaajan nain na koji je sam Buddha traio pro-
svjetljenje. Bez ovog posebnog karakteriziranja
Buddhinoga prosvjetljenja ne moe se razumjeti
Buddha, ne moe se razumjeti budizam.
Buddha je traio prosvjetljenje u potpunoj
izolaciji. Otiao je u osamu. Ono to je stjecao iz
ivota u i vot trebalo je biti prevl adano u sasvim
i zdvoj enom ivotu, a iz snage nj egove due trebalo
je izbiti svjetlo koje e mu znati objasniti svijet
i nj egovu bijedu. Tako je Buddha kao izdvoj eni
ovjek ekao trenutak prosvjetljenja u koj emu e,
posve oslonjen na samoga sebe, moi uvidjeti da
uzrok boli ovjeanstva lei u tenji poj edinoga
ovjeka za ponovni m roenj em, za utjelovljenjem
u ovome svijetu; da "e za i votom", onakva
90
kakva ivi u poj edi nom ovjeku, svuda naokol o
uzrokuje bijedu te je uzrok svemu to u ivotu
djeluje razarajue.
Ovaj sasvim osobit nain Buddhinoga
prosvjetljenja i Buddhinog uenja ne moe se ra-
zumjeti ako se ne usporedi s onime to nam dono-
si kranstvo. U kranstvu, esto godina nakon
poj ave velikoga Buddhe, nalazimo neto sasvim
drukije to bi trebalo odrediti ovj ekov odnos
prema svijetu i prema cijeloj okolini. Ali kako? Kad
bismo htjeli jo j ednom okarakterizirati Buddhu-
-ovjeka mogli bismo upotrijebiti jedan apstraktni
izriaj i rei: Promatranj e svijeta kroz Buddhino
uenje postaje nepovij esno, nehistorijsko. Sve to
je karakteristino za ono istonjako zapravo je
nepovij esno, nehistorijsko. Istonjako gleda od-
vijanje j edne Buddha-epohe za drugom. Povijest
nije sputanje s visine nanie, ve tenja navie za
postignuem odreenog cilja i mogunosti spajanja
s cijelim svijetom, s prolim vremenima i s buduim
naratajima. To bi bila povijest.
No, Buddha-ovjek stoji sam i izoliran, samo
na temeljima svojega, vlastitog postojanja te e
u vlastitom postojanju pronai snage to ga vode
do izbavljenja od ei za i votom, a time i do
izbavljenja od ponovni h roenja. est stoljea
poslije, u kranstvu, poloaj ovjeka prema cje-
l okupnome razvoj u ovjeanstva je drukiji. Ne
budemo li se obazirali na predrasude to posvu-
da lebde po svijetu, moi emo kransku ideju
okarakterizirati na sljedei nain.
Ako kranska ideja stoji na idejama Staroga
zavjeta, upuuje nas natrag na predovj eanstvo,
kao to nas u velikim, silnim slikama Geneze
91
upuuje na stanje u kojemu se ovjek na razliit
nain odnosio prema svojim duhovni m svjetovima
nego poslije. Tu se, meutim, javlja osobitost kroz
koju se ovjek unutar kranstva postavlja spram
svijeta sasvim drukije nego u budizmu. Kran-
skom se moe oznaiti sljedea ideja: U meni ivi
mudrost ovisna o moj em sadanjem duevnom
ustroju. Ovisno o nainu na koji promatram i
razumom shvaam osjetilni svijet, u meni ive
mudrost, znanost, ivotna praksa. No, ja se mogu
vratiti na duevni ustroj predovjeanstva, kada
su due bile u drukijem stanju. Tada se dogodi l o
neto to se ne oznaava samo u smislu budizma
kao sputanje ovjeka s boansko-duhovnih visina
u osjetilnu mayu ili iluziju, nego se mora oznaiti
i kao istoni grijeh, naime kao neto to je opisano
j ednom vel i kom slikom koja, dodue, u nae vrije-
me jo uvijek poiva na viestrukom nerazumije-
vanju. Ma to tko mislio o istonom grijehu, j edno
se mora priznati i to je danas dovol j no. U tome je
istonom grijehu ovjek osjetio neto to pripada
njemu, neto zbog ega si je rekao: U meni kao
ovjeku kakav sam sada djeluju snage koje nisu
izrasle sasvim i zdvoj eno od drugih nego seu u
pradavnu prolost u kojoj nisu sudjelovale tek u
pukom silasku ovjeanstva kojemu pripadam, ve
u takvom silasku zbog kojega je ovjeanstvo dolo
u razliit odnos spram svijeta od onoga u koji bi
dolo da su vladali drukiji uvjeti. Silaenjem se
ovjeanstvo, zbog neega to kao da se dogodi l o
nj egovom vlastitom krivnjom koja je bila izmeu
svjesne i nesvjesne s visine na kojoj je bilo,
spustilo u stanovitu dubinu. Ovdje, dakle, nije rije
samo o j ednostavnom silasku kao u budizmu nego
92
o promij enj enom osjeanju toga silaska do kojega
ne bi dolo uz djelovanje prijanjih uvjeta: jer,
dogodi l o se da je ovj ekov duevni ustroj zapao
u iskuenje.
Onaj tko s povrine kranstva gleda u njegovu
dubinu, unatrag promatra ovj ekovo duevno stanje
koje je, svakako, prevl adano tijekom povijesti, te
si o njemu kae: Zbog neega to se dogodi l o u
prolosti ovo duevno stanje to u meni djeluje
" ao neto podsvjesno postalo je razliito od onoga
to je trebalo postati. Budist se, meutim, prema
svijetu odnosi ovako: Ja sam u ovaj svijet iznesen iz
povezanosti s boansko-duhovnim svijetom. Taj mi
svijet dok ga gledam nudi samo mayu ili iluziju.
Kranin se, meutim, prema svijetu odnosi ovako:
Siao sam u ovaj svijet. Da sam siao onako kako
je odgovaral o samo prijanjim uvjetima, mogao bih
posvuda gledati iza osjetilne obmane, iza iluzije,
u pravi bitak, i posvuda bih bio sposoban pronai
ono pravo. No, ja sam siao na drukiji nain koji
nije odgovarao prijanjim uvjetima, tako da sam
kroz sebe ovaj svijet uinio iluzijom. U emu
lei uzrok to je ovaj svijet iluzija? pita budist.
Odgovara: U svijetu! U emu lei uzrok to je ovaj
svijet iluzija? pita kranin. Odgovara: U meni! Ja
sam, moje spoznajne sposobnosti, moj cijeli duevni
ustroj postavili su me tako u svijet da sada ne
vi di m ono i zvorno, da posljedice mojih djela vie
ne nastupaju samo kao pl odonosne niti to lako
mogu postati. Ja sam taj koji je svijet prekrio velom
iluzije. Tako budist moe rei: Svijet je velika
iluzija i stoga ja moram svladati svijet. Kranin
moe rei ovako: Postavljen sam u svijet i u njemu
moram pronai svoj cilj.
93
Kad kranin uvidi da ga duhovna znanost
moe odvesti spoznaji o ponovl j enim zemaljskim
ivotima, moi e rei kako ih treba upotrijebiti
za postizanje svojega i votnog cilja. On zna: Sada
gl edamo u svijet pun boli i zablude jer smo se
tako udaljili od naeg i zvornog odreenj a, da smo
si naim pogl edima, naim djelima, svijet koji nas
okruuje pretvorili u mayu. No, mi se ne smij emo
udaljiti od ovoga svijeta kako bismo postigli bla-
enstvo, nego ono to smo sami sebi prilagodili i
to je uinilo da svijet ne vi di mo u njegovu pravom
obliju ve da vi di mo iluziju, to moramo prevladati
i ponovno se vratiti svojemu i zvornom ljudskom
odreenju. Jer, u naoj se osnovi nalazi vii ovjek.
Kad bi taj duboko u nama skriveni vii ovjek
promatrao svijet, spoznao bi ga u nj egovoj istini,
svoj bitak ne bi vodi o kroz bolest i smrt ve kroz
zdravlje, mladenaku svjeinu i neprestani ivot.
To je ovjek kojega smo u sebi prekrili vel om,
time to smo bili povezani s j ednim dogaaj em
u razvoj u svijeta koji na nas naknadno djeluje i
svjedoi nam o tomu da nismo izolirani, da nismo
odvoj ene individue dovedene u svijet zbog ei
za postojanjem, nego da poi vamo unutar cijeloga
ovjeanstva te da imamo udjela u iskonskoj krivnji
cijeloga ovjeanstva.
Tako kranin stoji unutar cijeloga ovjean-
stva te se osjea s njime povezanim, osjea se
povij esno povezani m s tim cijelim ovj eanstvom.
Gleda na budunost o kojoj si kae: Ono to kao da
se silaskom ovjeanstva u meni samome prekrilo
nekim vel om moram ponovno zadobiti. Ne smijem
traiti nirvanu nego vieg ovjeka u sebi. Moram
ponovno pronai put do samoga sebe. Tada svijet
94
oko mene vie nee biti iluzija, nego e to biti
svijet u kojemu u biti sposoban vlastitim radom
pobijediti bol, bolest i smrt. Tako budist tra-
i osloboenj e od svijeta i od ponovnih roenja
kroz suzbijanje "ei za postojanjem", a kranin
trai osloboenj e od nieg ovjeka i buenje vieg
ovjeka kojega je on sam prekrio vel om kako bi
mogao vidjeti svijet u nj egovoj istinitosti. A to
to nalazimo u Buddha-mudrosti, je u usporedbi
s Pavl ovi m rijeima punim znaenja: "Ne ja nego
Krist u meni!", neto to se odnosi kao crno prema
bij elom. Tu vi di mo svijest koja djeluje u nama i s
koj om ulazimo u svijet kao ljudske individue.
Budist kae: ovjek je siao iz duhovnih
svjetova jer ga je sVijet tjerao dolje. On, dakle,
mora svladati svijet koji je u njega usadio e
za postojanjem, on mora otii iz ovoga svijeta.
Kranin, meutim, kae: Ne, ja nisam takav
zbog svijeta, ja sam takav zbog samoga sebe!
Tako se mi kao krani postavljamo u svijet s
naom obi nom svijeu. Ispod te svijesti u naoj
osobi, u naoj individui stalno djeluje neto to je
nekada postojalo kao vidovita, kao slikovita svi-
jest. Bludili smo unutar te svijesti koja vie nije bila
naa. No, hoemo li postii cilj svojega postojanja,
moramo ispraviti tu zabludu. Kao to si ovjek u
kasnijem ivotu nikada ne smije rei: U svojoj sam
mladosti grijeio, ali nije poteno da sada ispatam
za ono to sam uinio u mladosti kad jo nisam
imao svoju sadanju svijest. Tako si ni sada ne
smije rei: Bilo bi nepravedno kad bih sa svoj om
sadanjom svijeu trebao ispraviti ono to sam
uinio s j ednom drukij om svijeu koju, naravno,
vie nemam jer ju je zamijenila intelektualna
95
svijest. No, ovj ek to moe ispraviti samo ako se
u njemu poj avi volja da iz sadanjega stanja svijesti
sa Ja koje u njemu sada ivi napravi iskorak prema
viem Ja koje se moe okarakterizirati Pavl ovi m
rij eima: Ne ja nego Krist u meni nego j edna
via svijest u meni! Spustio sam se mora rei
kranin do stanja razliitih od onih koja su se
prij e traila. Sada se moram ponovno uzdii. No,
ne smij em se uzdii pomou Ja koje sada imam,
ve pomou snage koju mogu prihvatiti i koja me
moe izvesti iznad obi nog Ja. To se moe dogodi ti
samo ako ne dj eluj em ja nego Krist u meni te
me ponovno i zvede tamo gdje neu vidj eti svijet
kao mayu ili iluziju, nego u ga vidj eti u nj egovoj
stvarnoj istini, ondj e gdj e se snage to su dole
u svijet kroz bolest i smrt mogu svladati pomou
onoga to djeluje kao Krist u meni.
Budizam se u nj egovom naj unutarnj ij em ner-
vu moe najbolje shvatiti povee li se s najunutar-
njijim nervom kranstva. Jer, tada se vi di zato u
Lessi ngovom "Odgoj u lj udskoga roda" pie: "Ni j e
li moj a cijela vj enost?" to znai: Upotri j ebi m
li utj elovlj enj a koja slijede j edno za drugi m za to
da u meni sve vie zaivlj ava Kristova snaga, doi
u ondj e gdj e ne mogu doi sada dok sam sam
sebe okruio vel om doi u u sferu vj enosti.
Ideja ponovnog utj elovlj enj a pokazat e se u sa-
svim drukij em sjaju u Suncu kranstva. No, nije
rije samo o ideji ponovni h utj elovlj enj a j er nju
e, kao duhovnoznanstvenu inj enicu, kranska
kultura u budunosti sve vie prihvaati, ve je
rije o tomu da budi zam iz svoj eg najunutarnjijeg
shvaanja mora uiniti svijet odgovorni m za mayu
ili iluziju, kao to je kranin sebe kao ovj eka
96
uinio odgovorni m te je u svoju najdublju nutri-
nu unio postupke kojima se uzdie do onoga to
se moe nazvati osloboenj em, to, meutim, u
kranskome smislu nije samo osloboenj e ve i
uskrsnue jer se time Ja uzdie j ednom viem Ja;
uzdie se onome odakle je ovjek siao.
Tako budist, gledajui svijet, u njemu vidi
iskonsku krivnju svijeta i osjea da je tek postavljen
u svijet iz kojega hoe biti izbavljen. Kranin se
bavi vlastitom iskonskom krivnjom i tu iskonsku
krivnju hoe ispraviti. To je historijski, povijesni
nain miljenja. Jer, tu ovjek svoje postojanje vee
uz j edan iskonski in praovjeanstva u prolosti
i uz j edan in u budunosti u kojoj e toliko
uznapredovati da e cijelo nj egovo postojanje biti
proeto sjajem i svjetlom onoga to oznaavamo
kao Kristovo bie. A otuda proizlazi i to da kran-
stvo u razvoj svijeta ne postavlja j ednoga Buddhu
za drugim koji, da tako kaem, nehistorijski, iz
epohe u epohu u neku ruku ponavljaju j edno te
isto, ve da u razvoj ovjeanstva postavlja j edan
jednokratan dogaaj. Dok budist u svojemu Buddhi
vidi izdvoj enog ovjeka koji se, sjedei ispod stabla
Bodhi uzdie do prosvjetljenja, kranin u Isusu iz
Nazareta vidi silazak inspirirajueg Duha svijeta iz
svjetskih prostranstava. To nam je zorno prikazano
slikom Ivanova krtenja na Jordanu, kao to je
Buddhino prosvjetljenje prikazano sjedenjem pod
stablom Bodhi. Tako vi di mo Buddhu kako sjedi
pod stablom Bodhi sa svoj om duom koja ezne za
izbavljenjem od ponovni h roenja i vi di mo Isusa
iz Nazareta na Jordanu gdje odozgora k njemu
nadire esencija svijeta, to je simboliki prikazana
I slikom goluba kao Duha to se odozgo sputa u
97
njegovu nutrinu. Pristaa budizma osjea: Do mene
dopi re neto iz Buddhinog djela to mi govori:
Ugasi e za i votom, iupaj korijenje zemalj-
skoga postojanja i slijedi Buddhu u svjetove koji se
ne mogu oznaiti nikakvim zemaljskim obiljejima.
Kranin osjea ovako: Iz Kristova djela proizlazi
neto ime se moe ispraviti djelo praovjeanstva.
I kada u mojoj dui, kao u samome Kristu, oivi
spiritualni utjecaj svijeta koji se nalazi iza fiziko-
ga svijeta, tada u u svoja sljedea utjelovljenja
unijeti ono to e mi sve vie doputati da istinom
postanu Pavlove rijei: " Ne ja nego Krist u meni! ",
to e me sve vie uzdizati do onoga stupnja s
kojega sam se spustio. Zato je tako dirlj ivo kad
se pria da je Buddha govori o svojim bliskim
uenicima: "Gl edam unatrag na svoje prijanje
i vote kao u otvorenu knjigu, mogu itati stranicu
po stranicu, mogu pregledati i vot po i vot koji
sam proi vi o, a u svakome od tih ivota sagradio
sam si osjetilno tijelo u kojemu je moj duh ivio
kao u hramu. No, sada znam da je to tijelo u
kojem sam postao Buddha posljednje". Spomenuo
je i nirvanu u koju e ui i rekao: "Ve osjeam
kako pucaju grede, kako se rue stupovi, kako je
osjetilno tijelo izgraeno posljednji put i sada e
biti potpuno razoreno".
Usporedi mo takvu izjavu s j ednom drugom
koju nalazimo u Ivanovu evanelj u u kojoj i Krist
upuuje na to da ivi u vanjskome tijelu i ujmo to
tada Krist kae: "Sruit u ovaj hram i treega dana
ponovno u ga podii". Sasvim suprotno shvaa-
nje koje znai: Napravit u neto to sve moe
uiniti pl odonosni m i ivim, to od praovjean-
stva pritjee od Boga, to utjee u svijet, u nas.
98
Ove rijei upuuju na to da kranin sve snage
mora proivljavati unutar zemaljskih i vota koji se
stalno ponavljaju, ime se obistinjuju rijei: "Ne ja
nego Krist u meni! " Samo, mora nam biti jasno da
je Krist govorio na nain na koji ponovno podizanje
hrama dobiva takorei znaenje vjenosti, to znai
da Kristova snaga ulazi u sve one koji se osjeaju
dij el om cj elokupnoga razvoja ovj eanstva.
O dogaaj u to ga oznaavamo kao Kristov
impuls ne smijemo govoriti tako kao da bi se on
bilo na koji nain mogao ponovi ti tij ekom razvoja
ovjeanstva. Budist koji ispravno misli i ma na umu
slijed Buddha, ponavljanje epoha koje u svojem
zemalj skom tijeku u osnovi imaju slian smisao.
Kranin upuuje na prijanji j ednokratni dogaaj
koji je okarakteriziran istonim gri j ehom, a otuda
mora uputiti na jo j edan j ednokratni dogaaj : na
golgotski misterij koji je obrat onog prvog. Tko
hoe nagovijestiti ponavljanje dogaaj a Krista,
to se u povijesti ovjeanstva esto dogaalo, a
i sada prijeti da e se ponovno dogodi ti *, time bi
samo pokazao da u sebi nema osjeaj za povijesno
shvaanje razvoja ovjeanstva. Da bi bila istinita,
povij est se mora odvijati tako da je upravljana iz
j edne toke. Kao to vaga mora imati j ednu toku
ravnotee i kao to krakovi vage na kojima vise obje
plitice moraju imati jednu uporinu toku, tako
za povij esno razumijevanje razvoj a ovjeanstva
treba postojati jedan j ednokratan dogaaj na koji
upuuje povijesni razvoj koji mu prethodi , kao i
* Pokuaji Annie Besant, predsjednice Teozofskog drutva
(Theosophica! Societv) da indijskog djeaka Krishna-
murtija prikae kao ponovno utjelovljenog Krista.
99
onaj koji za njim slijedi. Onaj tko bi govori o o
ponavljanju dogaaja Krista, rekao bi neto isto
tako apsurdno kao da tvrdi da bi krakovi vage mogli
biti poduprti u dvj ema tokama. Upravo to to se
u istonjakoj mudrosti govori o uzastopnome slije-
du istovrsnih individualnosti koje se smjenjuju,
kao to je sluaj s broj nim Buddhama, karakterizi-
ra nam razliku i zmeu istonjakog svj etonazora i
onoga to ga je ovjeanstvo steklo tijekom razvoja,
koji se najprije poj avi o na zapadu s Kristovim
impulsom to se dogodi o samo j ednom. Tko hoe
osporiti j ednokratnost i jedinstvenost dogaaj a
Krista, time istodobno hoe osporiti mogunost
postojanja istinske povijesti razvoja ovjeanstva,
to znai da uope ne razumije istinsku povijest.
Ono to moemo nazvati svijeu o pripadno-
sti poj edinog ovjeka cij elome ovjeanstvu jest
istodobno kranska svijest u najdubljem smislu.
Ona pripada kranstvu i ne moe se od njega
odvajati. Pravi napredak ovjeanstva tijekom
njegova razvoja jest da je od istonjakog svjeto-
nazora napredoval o do novoga svjetonazora, od
nepovij esnog do povij esnog, od vjerovanja da se
kotai svjetskih zbivanja okreu jedan za drugi m
na uvijek isti nain, do drukijeg vjerovanja, da
se u cijelom razvoj u ovjeanstva vidi neto to
je proeto istim smislom.
Tako tek s kranstvom uenje o ponovl j eni m
zemaljskim ivotima dobiva svoj pravi smisao.
Jer, sada si kaemo: ovjek ivi svoje ponovl j ene
zemaljske ivote za kojih mu opetovano treba
biti usadivan smisao zemaljskoga postojanja te
se u svakom poj edi nom novom zemalj skom ivotu
susree s novi m smislom zemaljskog postojanja.
100
Ovdje nije rije samo o tenjama izoliranog
poj edinca nego o nj egovu smislu unutar cijeloga
ovjeanstva s kojim se osjea povezani m. A Kris-
tov impuls u sredini ukazuje na to da, s obzirom na
duhovno Sunce, ovjek moe postati svjestan ove
povezanosti te da nije samo svjestan priznavanja
j ednoga Buddhe koji mu kae: Izbavi se! nego
e biti svjestan povezanosti s Kristom koji je
uinio djelo kojim e se ispraviti ono to je u
vezi sa silaskom ovjeka simboliki prikazano kao
istoni grijeh. Ne moemo bolje okarakterizirati
budizam nego da pokaemo kako je on suton jed-
noga svjetonazora na zalasku, a da je posljednji
veliki, silni bljesak toga svjetonazora bila pojava
Gotama Buddhe. Zbog toga ga ne cij enimo nita
manje. Cij enimo ga kao velikoga duha koji je u
zemaljsko postojanje jo j ednom dozvao ugoaj to
tako snano ovjeanstvu donosi svijest o njego-
voj povezanosti s pramudrou, duha koji upravo
svoj im glasom upuuje na prolost. Nasuprot
tomu, znamo da Kristov impuls snano upuuje
na budunost, da on treba sve vie zaivljava-
ti u ljudskim duama kako bi mogl e shvatiti: Ne
izbavljenje ve uskrnue, preobraaj zemaljskoga
postojanja to je ono to zemalj skom postojanju
daje pravi smisao.
Ono djelatno u ljudskome ivotu ne treba
traiti u dogmama, poj movi ma i idejama jer bi se
tada budizam nekima mogao svidjeti vie od kr-
anstva, ve ono bitno treba traiti u impulsima,
u osjetima i osjeajima koji daju smisao razvoj u
ovjeanstva. A tada moemo rei: U nae vrij eme
postoji neto to kod mnogih duhova moe pobuditi
simpatiju za budizam. To u neku ruku slii Buddha-
101
-ugoaju kod velikog broja naih suvremenika. U
Goetheu jo nije bilo toga Buddha-ugoaja. Goethe
je sa svoj om ljubavlju prema postojanju, sa svojim
uvjerenjem da je u vanjsko postojanje utkan duh
iz kojega potjee ljudski duh traio izbavljenje od
muke zbog tjesnaca u kojem se nalazi to ga
je, primjerice, obuzela u vrij eme njegova prvog
boravka u VVeimaru u razmatranju vanjskoga
svijeta od biljke do biljke, od minerala do minera-
la, od umjetnikog djela do umjetnikog djela, i
time da je iza biljke, iza minerala, iza umjetniko-
ga djela traio duha iz kojega potjee ovj ekov duh.
Nastojao je srasti s oni me to se u svim stvarima
oglaava kao duh.
A Goetheov uenik Schopenhauer, o kojemu
je sam Goethe u vezi s time to je Schopenhauer
od njega nauio rekao:
Ono to si dobro mislo, u tuim e ilama,
Istoga asa s tobom biti nezadovol j no;
taj Schopenhauer koji je za svoje geslo uzeo rijei
to ih je sam skovao: "ivot je nezgodna stvar; a ja
sam se latio toga da svoj provedem razmiljajui o
njemu", traio je neto to moe razjasniti i zvore
postojanja. Ti me j e prirodnim putem doveden
do budizma te je vlastite ideje protkao nj egovim
idejama.
Moemo rei: Tij ekom razvoja devetna-
estog stoljea poj edine su kulturne grane dale
ovjeanstvu toliko toga velikog i silnog da se
zapravo ovj ekov duh nije smatrao sposobnim
pronai poravnanj e, doi u harmoniju s oni me
to je u njega uviralo izvana, iz velikih tekovina
102
vanjskih istraivanja. Osjeao se sve bespomo-
nijim s obzi rom na svijet injenica znanstvenih
istraivanja. Dok smo vidjeli kako je svijet injenica
udesno usklaen s duhovnom znanou, vi di mo
takoer kako miljenje koje se izgradilo tijekom
devetnaestoga stoljea nije doraslo injenicama
koje kao posljedica znanstvenih istraivanja
uviru u ovjeka, tako da ovjek devetnaestog,
dvadesetog stoljea uglavnom osjea upravo ovo:
Svojim spoznajnim sposobnostima ne mogu sve to
svladati. Sve se to vani proirilo, ali ja sa sobom
moram drukije izii na kraj. Ovaj svijet ne mogu
shvatiti pomou onoga to ivi u meni. I tada
e ovjek potraiti svjetonazor koji se nee sasvim
uputati u borbu sa svim oni m injenicama koje
anas naoj dui govore iz vanjskoga svijeta.
Kod duhovne znanosti, naprotiv, vi di mo
a ona polazi od najdubljih osnova i iskustava
uhovne spoznaje. No, ona je sposobna sve
' njenice vanjske znanosti obuhvatiti, preraditi
pokazati kako u vanjskoj stvarnosti ivi duh.
nogim ljudima to nije komotno. Tada se, barem
to se razuma tie, povlae iz svijeta injenica, u
j emu se moe toliko toga preraditi, te hoe samo
svojoj nutrini, kroz razvoj vlastite due, dostii
dan vii stupanj. Tako ve dulje vrij eme postoji
eki nesvjesni budizam koji utjee na filozofiju
evetnaestog i dvadesetog stoljea. Upozna li se
;av nesvjesni budist s budizmom, zbog komocij e
jeca da mu je on srodniji od europske duhovne
nanosti koja se tu bori s injenicama zato to zna
a se svuda oko injenica manifestira duh.
Stoga se moe rei da simpatiju za budizam
' buuj u nevj erovanj e i klonulost volje do kojih
103
se dolazi zbog duhovne nemoi spoznaje. Kranski
svjetonazor, naprotiv neto je od nj egove biti
ivj elo i u Goetheu cijelim svojim biem zahtije-
va da se ovjek ne predaje svojoj poj edinanoj
spoznajnoj nemoi govorei o granicama spoznaje,
ve da kae: U meni ivi neto to moe nadii
sve iluzije i to moe doi do istine i ivotnog
osloboenj a. Mogue je da e takav svjetonazor
zahtijevati dosta rezignacije, ali ta je rezignacija
razliita od one koja je ustuknula pred granicama
spoznaje. Ako smo rezignirani u smislu Kantova
uenja, moemo rei: ovjek uope ne moe
prodrij eti u dubine svijeta. Tu smo principij elno
rezignirani time to osobit znaaj pridajemo nemoi
spoznaje. No, moe se biti rezigniran i poput
Goethea time to e se rei: Danas jo nisi na stupnju
da spozna svijet u nj egovoj istini, ali posjeduje
sposobnost razvoja. Onda takva rezignacija vodi
do stupnja na kojemu e ovjek biti sposoban iz
sebe izvesti vieg ovjeka, Krista-ovjeka. Onda je
ovjek rezigniran jer zna da trenutano jo nije
dosegnuo najvii ljudski stupanj. To je herojska
rezignacija! Ona se slae s ljudskom svijeu jer
kae: Iz ivota u ivot idemo s osjeajem postojanja,
znajui da je time to i vi mo ususret budunosti
u ponavljanju zemaljskog postojanja naa cijela
vjenost.
Tako unutar itavoga razvoja ovjeanstva
nal azimo strujanja dvaju svjetonazora. Jedno je
Schopenhauerovo koje kae: Ah, ovaj svijet, sa
svim nj egovim bolima, takav je da ovj ekov stvarni
poloaj u njemu moemo osjetiti tek ako pogleda-
mo djela velikih slikara to predstavljaju lik koji
je askezom postigao neto poput osloboenj a od
104
zemaljskog postojanja, to ve lebdi nad zemaljskim
i votom. U osnovi uzevi misli Schopenhauer
vidi se da se ono najvie kod ljudskoga bia,
askezom osl oboenog Zemlje, sastoji u tome da
ono kao da se osvre na zemaljsko postojanje
govorei : Sada jo na sebi imam tjelesne ovoj e
koji mi vie nita ne znae. Stremim navie i
anticipiram postojanje u koje u doi kad Zemlja
bude nadvladana, kad nadiem ono to je pove-
zano sa zemaljskim postojanjem. U tom se sastoji
vel iko osloboenj e. I vie na sebi nemam nita
to bi me u budunosti mogl o podsjeati na moje
zemaljsko postojanje. Tako govori Schopenhauer
nakon to je bio proet shvaanjem koje je budi-
zam doni o u svijet.
Goethe iz pravog kranskog impulsa gleda
na svijet onako kao to to doputa svojem Faustu.
Ako i ne gl edamo u izvanjski trivijalnom smislu,
ako i znamo da e se sva naa zemaljska djela
raspasti sa Zemlj om i odumrijeti sa Zemljinim
lesom, ipak u Goet heovom smislu moemo rei:
Gl edamo na sve ono to smo proivj eli na Zemlji i
proivljavajui uimo. Jer, ako i propadne ono to
gradimo ovdje na Zemlji, nee propasti ono to smo
postigli time to smo gradei na Zemlji proli kroz
kolu zemaljskoga postojanja. I tako s Faustom
onako goetheovski u vjenosti vlastite due
ne gl edamo samo na stanje naih zemaljskih djela
nego i na pl odove i kaemo, saimajui u rijei
neto to nas mora odvesti od budizma:
Trag mojih zemaljskih dana
nee nestati eonima!
105
M OJ SI J E
Pri razmatranju velikih povijesnih individualnosti
Zaratustre, Hermesa i Buddhe, kojima smo se bavili
u proteklim predavanjima, nali smo se pred
pojavama koje nas zanimaju ako osjeamo da cijelim
svojim duevnim i votom sudjelujemo u opem
razvoju ovjeanstva te da sadanjost moemo
razumjeti samo ako se osvrnemo na duhovne
veliine prolosti koje su zaj edno gradile ono to
se protee na nau sadanjost. Sasvim je drukije s
Mojsijem, iju osobnost danas trebamo razmotriti.
Osjeamo da je beskrajno mnogo toga to se vee
uz Mojsijevo ime sastavni dio nae vlastite due to
u njoj i dalje neposredno ivi kao duhovni sadraj.
Osjeamo kao da u naim udovi ma naknadno
djeluju impulsi potekli od Mojsija. Osj eamo kako
on jo ivi u naim mislima i osjeanjima, a kad se
obraunavamo s njime, kao da se razraunavamo
S j ednim di j el om nae vlastite due. Otuda su
uzastopne predaje povezane s Mojsijem prisutne na
sasvim drukiji nain te nam se pred oima nalaze
neposrednij e od niza predaja vezanih uz druge
veliine koje smo razmatrali. To s j edne strane
olakava obraivanje Mojsijeve osobnosti, jer danas
je svakome iz Biblije poznat taj moni lik ure-
zan u vrij eme. Pa ako je i savjesnim istraivanjem
ozbiljna znanost posljednjih desetljea i godina
iznijela toliko toga na povrinu to u stanovitom
smislu priu o Mojsiju moe prikazati u nekom
novom svjetlu ako tu priu upoznajemo iz Biblije
promot ri mo li je dobro, moramo ipak rei: Na
cjelovitoj slici Mojsija to je u sebi nosimo, a koju
smo dobili iz Biblije, zapravo se neobino malo toga
107
promij enilo. Stoga kad govori mo o njemu, govori mo
o neemu to je poznato u najirim krugovi ma. To
donekl e olakava razmatranj e. No, s druge strane
moemo rei da e ovo razmatranj e biti oteano
upravo zbog naina na koji je predaj a o Mojsiju
iznesena u Bibliji. To se ve moe uoiti iz sudbine
biblijskih istraivanj a u devetnaestom stoljeu.
Svakako moramo uvijek ponovno naglasiti da ri-
j etko koja grana ovj ekova izuavanja, ovj ekova
ozbil j nog znanstvenog htijenja uzmemo li u
obzi r i pri rodne znanosti zahtij eva tako dubo-
ku pozornost, tako sveto potovanj e kao to to
zahtij evaj u biblijska istraivanja u devetnaestom
stoljeu. Bolji poznavatelj biblijskih istraivanj a
zapravo ni sa ime ne moe usporediti onu
nesebinost i znanstvenu predanost s koj ima se tada
radilo, onu marlj ivost i otroumnost utroenu na,
primj erice, poj edi ne dij el ove Biblije gl ede nj ihova
stila, gl ede onoga za to se misli da je poznato
o nj ezinu podrij etlu. Usprkos tomu, u biblij skim
istraivanj ima devetnaestoga stoljea ima i neega
traginog. to su dalj e odmicala, to su nam vie,
smij emo li se tako izraziti, Bibliju otimala iz ruku
j er su nam na neki nain Bibliju, prije svega Stari
zavj et, raskomadala u to se svatko moe uvje-
riti pogl eda li neku knjigu o rezultatima biblijskih
istraivanj a htijui nam pokazati da j edan di o
slijedi drukij u struju predaj e od drugoga, da j e
sve to, u neku ruku, tij ekom vremena skuplj eno
u j ednu cj elinu koju, kako bi se mogl a razumj eti,
uenost mora ponovno ralaniti. I stoga je u sta-
novi t om smislu rezultat tog istraivanj a tragian
j er je zapravo, u osnovi uzevi, sasvim negativan,
nije, naime, pri doni o mogunosti oivlj avanj a
108
onoga to Riblija moe oivjeti i to je tisuljeima
oivljavala u ljudskim srcima i duama.
Stoga je na odreeni nain u nae vrij eme
zadaa onoga duhovnoga pravca koji moramo
nazvati duhovnom znanou (iji je zadatak
s obzi rom na ostale znanosti naega vremena
nadgradnja, a ne samo obino kritiziranje) da
nas ponovno naui razumjeti samu Bibliju, da si
prije svega glede Biblije postavimo pitanje: Nije
li potrebno najprije duboko prodrijeti u cj elovit
smisao predaja i tek nakon to smo ih potpuno
razumjeli, pitati za njihov izvor? To, dakle, ni u
kojem sluaju nije lako, prije svega s obzi rom na
Stari zavjet, a osobito je teko s obzi rom na one
dijelove Staroga zavjeta koji se bave osobnou
velikoga Mojsijeva lika. A to nam duhovna zna-
nost govori o obilj ej ima biblijskih opisa? Ukazuje
am na to da su vanjski dogaaji, vanjske inje-
ice koje se odnose na pojedinu osobu ili neki
arod prikazane upravo tako kako su se odvij ale
a vanjsko povij esno promatranj e. U Bibliji je,
dakle, Mojsijeva osoba prikazana pomou njego-
vih doivljaja u vanj skom fizikom svijetu, kako
se oni odvijali u prostoru i vremenu. No, onda
vidi a to moe, u osnovi uzevi, biti samo
zultat duhovnoznanstvenog udubljivanja u Bibli-
da se jedan opis vanjskih dogaaja i doi v-
ljaja u vanjskome svijetu u biblijskom prikazivanju
neposredno nastavlja na opis sasvim drukije vrste
koji se teko moe razlikovati od onoga to mu
prethodi. Pria se o putovanjima i slinim vanjskim
doivljajima koje j ednostavno trebamo prihvatiti
kao takve. To se onda nastavlja, a da isprva uope
ne primj euj emo kako se usred daljnjeg itanja
109
nalazimo unutar opisa sasvim drukije vrste, kao
da putovanje s j ednog mjesta u drugo traje i dalje
te kao da se daljnji doivljaji trebaju smatrati
isto tako vanjskim fizikim doivlj aj ima kao i oni
prethodni. I onda se naemo usred opisa duevno-
ga ivota dotine osobe, unutar opisa koji se uope
ne odnosi na vanjske dogaaj e nego na unutarnje
duevne borbe, duevna svladavanja, duevne
doivljaje kojima se zatim dotina osoba uzdie
na vii stupanj duevnoga razvoja, na vii stupanj
spoznaje, na vii stupanj odlunosti ili do misije
u razvoj u svijeta. Opisi vanjskih dogaaja takorei
izravno prelaze u slikovita prikazivanja koja su pot-
puno zadrala stil prijanjih vanjskih dogaaja, ali
koja se uope ne odnose na vanjske dogaaje ve na
unutarnje duevne doivljaje. Moram rei da e ova
tvrdnja za svakoga ostati samo tvrdnja tako dugo
dok se na osnovi duhovnoznanstveni h prikaziva-
nja ne bude sve vie uivljavao u posebna obiljeja
biblijskih opisa, prije svega dij elova koji govore
o Mojsiju. No, uivi li se ovjek u ova posebna
obiljeja, ui osjeati kako se na takvim mjestima,
na kojima vanjski opis fizikog doivljaja prelazi u
opis duevnog doivljaja i razvoja, ustvari mijenja
itav stil, itav osnovni ugoaj, kako odj ednom
nastupa novi element u prikazivanju o koj emu se
pitamo: Zato je tako? A na ovaj "zato" ne moe
se odgovori ti nikako drukije nego uvjerenjem koje
se moe zadobiti samo u vlastitoj dui.
Bavili smo se posebnim obiljejima prikazivanja
koja su upravo okarakterizirana. Ona se, u osnovi
uzevi, mogu pronai u svim starim religijsko-povi-
jesnim prikazivanjima, a osobito ondje gdje treba
opisati osobe koje su dosegnule stanovitu visinu
110
spoznaj e, stanovitu visinu duevnoga dj elovanj a.
I to se vie ovj ek uivlj ava u duhovnu znanost,
to vie stjee povj erenj e u takav stil. To opet do-
nekle oteava da se iz biblij skog prikaza dode do
potpunog razumij evanj a onoga to se na poj edi-
nim mj estima opisivanj em Mojsija htj elo rei.
Tako, u neku ruku, s j edne strane i mamo
Bibliju, ali uz to, s druge strane, ondj e gdj e je
osobito duboka, nai l azi mo na potekoe zbog
nj ezina naina prikazivanj a. Iz toga je proi zi l o
da se u vezi sa shvaanj em Biblije kadto otilo
i predal eko. Pogl edamo li, primj erice, shvaanj e
starohebrej ske povij esti koje j e zastupao Philo*,
fil ozof koji je i vi o u vrij eme osnivanja kranstva,
vi di mo kako on cij elu povij est starohebrej skoga
naroda hoe prikazati kao alegorij u. On hoe dati
simboliki prikaz povij esnog shvaanja tako da bi
cijela povij est trebala biti neka vrsta simbolike
duevnih doivlj aj a j ednoga naroda. Tu se otilo
predal eko! Philo j e tako dal eko otiao zato to mu
je nedostaj ao duhovnoznanstveni takt, pa nije znao
razluiti gdj e vanjski doivlj aj i ulaze u duevne
doivlj aj e.
Sada emo na Moj si j evom primj eru pokazati
kako se u i vi tijek razvoj a ovj eanstva uklju-
ila osoba koja j e ovj eanstvu imala dati neto
naj vie, neto naj znaaj nij e. Potpuno razumi j e-
vanj e Moj si j eva i mpul sa bit e osobi t o nuno
ako u svoj oj dui j o uvi j ek osj eamo srodnost
s t om znaaj nom osobom. Otuda moemo bez
* Philo (oko 25. prije Krista do oko 50. poslije Krista),
idovsko-grki filozof iz Aleksandrije. Vidi njegovo
djelo "O spokojnom ivotu".
111
oklij evanj a prijei na Mojsijevu misiju. No, ta se
misija ne moe razumjeti ako se ne pretpostavi da
se, u osnovi uzevi, biblijski prikaz osniva na svijesti
0 jednoj injenici koju smo ve mogli imati na umu
pri razmatranju individualnosti Hermesa, Buddhe
1 Zaratustre, na svijesti o injenici da je razvoj
ovjeanstva glede ovj ekova duevnoga ivota
tijekom vremena preao od starog vi dovi tog stanja
do dananjeg stanja nae intelektualne svijesti.
Spomeni mo jo j ednom da je u pradavno doba
ljudska dua u odreenom medustanju i zmeu
budnosti i spavanja mogla gledati u duhovni svijet,
da je ono to je na taj nain vidjela u duhovnome
svijetu bilo prikazano u slikama i da su te slike
ostale sauvane u mitologij ama i l egendama starih
vremena. Pita li tko: Kako se ta vi dovi ta svijest
moe izvanjski dokazati bez duhovne znanosti?,
moe dobiti odgovor iz savjesnih istraivanja koja
su ve provedena i u nae vrijeme, ali koja jo nisu
naila na potpuno priznavanje. Treba upozoriti na
to da se odreeni istraivai mitova s obzi rom na
tvorevine sline mitovima i sagama itd., koje su se
kod poj edinih naroda razvile u razmj erno kasnije
vrij eme, osjeaju prisiljenima za nastanak takvih
mitova prihvatiti sasvim drukiju vrstu stanja
ljudske svijesti. Ranije sam ee upozoravao na
j ednu zanimlj ivu knjigu to potjee od istraivaa
mitova za kojega se mora rei da je jedan od
najznaajnijih novijih istraivaa mitova. Mislim
na Ludvviga Laistnera i nj egovu knjigu "Zagonetka
Sfinge" (Rtsel der Sphinx). Ta se knjiga ubraja
meu najznaajnije na tom podruju. U njoj se vidi
da se neki mitovi doimaju kao nastavci dogaaja
svijeta snova to se doivljavaju na tipian nain.
112
Laistner nije doao do duhovne znanosti, nije bio
svjestan toga da je postavio prvi gradivni kamen
za stvarno spoznavanje starih mitologija. No,
mitovi i sage ne smiju se shvaati kao preinake
tipinih snova, kako je to uinio Laistner, ve
ih treba shvatiti kao da su proizile iz j ednog
ranijeg stanja ljudske svijesti koja je duhovni svijet
vidjela u slikama, pa ga je stoga izrazila takoer
u slikama. Nitko ne moe stvarno razumjeti stare
sage, mi tove i legende zato se i dogaa da se
stare sage i mitovi tako slabo razumiju tko
ne pretpostavi, isprva kao hipotezu, da su stare
mitologij e stvorene iz drukijeg stanja ljudske svi-
jesti. To staro predljudsko ili u najmanju ruku
pretpovij esno stanje duevnog ustroja premaeno
je dananjim stanjem svijesti koje se ukratko moe
okarakterizirati rijeima: S obzi rom na nau svijest,
izmjenjujemo stanja budnosti i spavanja. U budnome
stanju preko naih osjetila zadobi vamo opaaje
vanjskoga svijeta, povezuj emo ih te ih kombiniramo
pomou intelekta. Osjetilno-intelektualna svijest
koja djeluje putem naega razuma, putem uma,
zamijenila je stari vidoviti duevni ustroj. Tako
smo j edno povij esno kretanje okarakterizirali
na nain na koji se ono u povijesti pokazuje pri
dubokom razmatranju razvoja ovjeanstva.
No, u osnovi takvih prikazivanja kako su ona
dana u Bibliji lei i to da je svakom narodu, svakom
plemenu, svakoj ljudskoj rasi, kako oni istupaju
tijekom razvoja ovjeanstva, dodijeljena odree-
na misija. Stari vidoviti oblici svijesti pojavljuju
se na razliite naine, u najrazliitijim oblicima,
ovisno o darovitostima, ovisno o temperamentu
poj edinih naroda. Stoga je poj edinim narodima
113
predana cjelina stare vidovite svijesti putem
razliitih mitologij a i poganskih vjera. Premda
moemo rei da to nije samo apstraktna cjelina
starih shvaanja svijeta ve su najrazliitijim
narodima i rasama predane najrazliitije misije,
ime se skupna svjest oblikovala na najrazliitije
naine. Hoemo li razumjeti razvoj ovjeanstva,
moramo uzeti u obzir da se on ne sastoji od
besmislenog nizanja kultura, ve da se kroz itavo
nastajanje ovjeanstva provlai smisao, tako da se
bilo koji oblik svijesti poslije iivljava u odreenoj
kulturi, a ono kasnije dodaje se ranijem poput
novog lista, poput novog cvijeta, dok se opi
smisao razvoja ovjeanstva iivljava u oblicima
(kultura op. prev. ) koji slijede jedan za drugim.
Tako emo j edan narod u duhovnoznanstvenom
smislu najbolje shvatiti ako si kaemo: Svaki
odreeni narod, bili to stari Indijci, Perzijanci,
Babilonci, Grci ili Rimljani, imao je odreenu
misiju. Ono to moe ivjeti u svijesti ovjeanstva
u njemu se obl i koval o na sasvim osobit nain.
Te narode neemo razumjeti ako nismo u stanju
njihova individualna, posebna svojstva shvatiti
kao njihovu misiju. Opi razvoj ovjeanstva
odvija se, meutim, i na nain da je, takorei,
svaka takva misija dodijeljena j ednom vremenu.
Istekom toga vremena ispunjena je odgovaraj ua
misija. Odgovarajua misija dodijeljena je j ednome
narodu, a za nju, reci mo, moe istei vrij eme.
Ono to je ta misija sadravala kao klicu donij elo
je plodove, iivj elo se. No, moe se dogodi ti da
neki narod i nadalje zadri odgovaraj ue posebno
svojstvo koje se nalazi u njegovu temperamentu,
u nj egovim ostalim sposobnostima. Tada odreeni
114
narod, takorei, preskae trenutak u koj emu na
mj esto stare treba nastupiti nova misija, sa svoj im
se posebni m svoj stvom uivlj ava u vrij eme to
slijedi, dok obj ektivni tijek razvoj a ovj eanstva
na nj egovo mjesto postavlja neto novo.
Neto tako osobito moe se razmotriti na pri-
mj eru Egipana ija smo osobita svoj stva upoznali
tij ekom predavanj a o Hermesu. Egipani su u op-
em nastajanju ovj eanstva imali uzvienu misiju.
No, ta je misija ve razvila sve to se u njoj nalazilo.
Ono to j e trebalo doi poslije bilo je, dodue, kao
klica pol oeno u egipatsku kulturu, no, egipatski
j e narod zadrao svoj temperament, svoja poseb-
na svoj stva te nije bio sposoban iz samoga sebe
razviti novu misiju. Stoga je vodst vo i upravlj anj e
ovj eanstvom trebalo prijei na neki nj egov drugi
el ement. On je, dodue, morao izrasti iz egipatskog
el ementa, ali j e ipak morao biti razliit od njega.
Tako vi di mo neto poput promj ene smjera opeg
smisla razvoj a ovj eanstva. Stoga se treba uivjeti
u nastajanje egipatske misije. Ono to se iz nje
mogl o izvui to j e Mojsije prvo pustio da djeluje
na nj egovu duu. A to je dj el oval o i na due njego-
va naroda. No, nj egov pozi v nije bio nastavljanje
stare egipatske misije ve da se iz nje u razvoj
ovj eanstva ucijepi neto sasvim novo. A zato to
j e to novo bilo tako silno, tako obuhvatno i tako
presudno, Moj sij eva j e osoba tako mona za opi
tijek ljudske povij esti te je stoga nain na koji
se Moj sij eva misija razvila iz protekl og razvoj a
egipatskog naroda tako zanimlj iv i pl odonosan
za razmatranj e i u nae vri j eme. Jer, ono to je
Moj sij e izvukao iz egipatskoga naroda i ono to je
tomu zatim pri dodao iz vj enih visina duhovnoga
115
razvoja, to i dalje djeluje sve do u nae due. Stoga
Mojsija osj eamo kao osobu koja ono to je imala
dati ovjeanstvu nije mogla neposredno primiti iz
bilo kojega vremena, iz bilo koje posebne misije,
ve je Mojsije kao osoba shvatio da je njegova dua
morala biti dirnuta val ovi ma vj enoga to uvijek
ponovno uviru u nove kanale razvoja ovjeanstva
kako bi se u njima oplodili. To to je, takorei, kao
vjena j ezgra postojalo u Mojsijevoj dui moral o
je pronai svoje tlo i dozrijeti iz onoga to je on
mogao izvui iz egipatske kulture.
Prema obiaju starih prikazivanja, zatvaranjem
Mojsija u kovei ubrzo nakon njegova roenja
simboliki nam je nagovij eteno da se, bavei se
Mojsijem, bavimo duom koja je ono najvie to
je trebala dati morala dati iz vjenih izvora. Tko
poznaj e takva prikazivanja u rel i gi oznom razvoju,
zna da ona hoe uputiti na neto znaajno. Iz
prijanjih prikazivanja ovoga ciklusa predavanja
znamo da ovjek koji hoe svoje spoznavanje uzdi-
i u vii duhovni svijet prolazi odreeni m stadiji-
ma svojega duhovnog razvoja tako da se potpuno
iskljui iz svoje okoline i pobudi najelementarnije
duhovne snage svoje due. Kad je, dakle, trebalo
prikazati da takav ovjek ve roenj em sa sobom
donosi ona duhovna dobra to ga uzdiu visinama
ovjeanstva, to se nije mogl o bolje uiniti nego
rijeima: Za tu je osobu bilo nuno da, takorei, do
u fiziko iskusi doivljaj u kojemu kao da su sva
njegova osjetila, sve njegove priroene sposobnosti
iskljuene iz vanjskoga svijeta. Tada nam zvui
razumlj ivim kad uj emo da je sama egipatska
princeza, faraonova ki, izvadila djeaka iz vode
i nazvala ga "Mojsije" govorei: "Jer sam ga izvukla
116
iz vode". To se za one koji razumij u ime Moj sij e,
kao to i Biblija nagovj euj e, nalazi u samome
imenu. Ti me bi trebalo biti reeno da je zastupnica
egipatske kulture, faraonova ki, uvela i vot u du-
u ispunj enu sadraj em vj enosti. Tako nam j e na
udesan nain nagovij eteno kako j e ono vj eno to
j e Moj sij e i mao donij eti ovj eanstvu bilo uvij eno
H vanjski ovoj egipatske kulture i misije.
Potom su nam u Moj sij evu razvoj u prikazani
vanjski doivlj aj i. Ovdj e opet vi di mo kako su bib-
lijski prikazi dani tako da se odnose na vanj ske
doivlj aj e. Ono to u Bibliji itamo o Moj sij evoj
sudbini i o svoj boli koju je proi vi o zbog potla-
enosti nj egova naroda u zemlj i Egipana moemo
shvatiti kao prikazivanj e vanjskih odnosa. No,
tada se opet prelazi na prikaz moramo rei,
nepri mj etno opisa Moj sij evih unutarnj ih du-
evnih doivlj aj a. To se dogodi l o onda kada je Moj -
sije nagnan u bijeg i odveden j ednom sveeniku,
midij skom sveeniku Jitru ili Reuelu. Tko u takvom
opisu moe prepoznati obiaj e starih duhovni h
prikazivanj a, shvatit e da se do u imena prelo
na opisivanj e Moj sij evih duevnih doivlj aj a. Ti -
me se ne misli da Moj sij e nije stvarno poduzeo
putovanj e u takvo svetite, sveeniko uilite,
ali j e umj etniki prikaz takav da j e ono vanj sko
protkano doivlj aj ima koje proivlj ava Moj sij eva
dua. Tako su na tom mjestu dani vanjski doivlj aj i
prije svega kao nagovj etaj i onoga to si je Moj sij e
i zbori o kako bi svoju duu uzdi gnuo na uzvienij i
poloaj .
to je nagovij eteno i menom Jitro? Iz Biblije
se moe lako razabrati da je to individua koja
nas, i demo li putem nastajanja ovjeanstva, uvijek
117
iznova vodi , koja se u vi sokom stupnju probila
do pregl edne spoznaj e koja se moe zadobi ti sa-
mo unutarnj om duevnom borbom, pol agani m i
postupnim uivlj avanj em u ono to isprva moe
dati duhovna visina razumijevanja, na kojoj se takvi
ljudi mijenjaju. Moj sij e je na svoju misiju trebao
biti potaknut time to j e donekl e bio uenik j edno-
ga takvoga taj anstvenog lika, j ednog od oni h koji
se povl ae sa svoj im osj eaj em za ostalo ovj ean-
stvo te su samo uitelj i voda ovj eanstva. Dobro
znam da j e time reeno neto to e danas kod
mnogih ljudi naii na neodobravanj e. No, neto to
bi trebalo ve izvana upasti u oi svakom dublj em
promatrau povi j esnog nastajanja ovj eanstva
jest to da postoj e takve tajne i takve taj anstvene
osobe.
Ono to j e Moj sij e trebao proivj eti kao uenik
toga velikog sveenika-mudraca prikazano nam j e
na nain da je pokraj mjesta na koj emu je posj etio
sveenika, kraj zdenca j o j edan simbol, simbol
za mudrost susreo sedam sveenikovih keri.
Tko hoe razumj eti to se nalazi u dubini j ednoga
takvog opisa, mora se prije svega podsj etiti da
u svemu mistikom prikazivanj u svih vremena
ono to dua u sebi uope moe razviti kao viu
spoznaju i duevne snage simboliziraj u enski liko-
vi sve do Goet heovi h rijei o "vj eno-enskom"
na kraju Fausta. Tako u sedam keri sveenika
Jitra prepoznaj emo sedam ovj ekovih duevnih
snaga preko kojih se stjee mudrost sveenika-
-mudraca.
Pritom treba imati na umu da je u ona
stara vremena bila jo potpuno iva svijest stare
vidovitosti, da su vladala drukija shvaanja
118
G ljudskoj dui i njezinim poj edinim snagama.
Poemo li od poj mova kojima danas raspolaemo,
0 toj si svijesti moemo stvoriti samo predodbu.
Danas govori mo o ljudskoj dui i njezinim sna-
gama, miljenju, osjeanju i htijenju, na nain
Ife- to je ispravno sa stajalita intelektualistike
svijesti da u sebi i mamo snage koje kao da su
njezini sastavni dij elovi. U starini je ovjek pod
utjecajem vidovite sposobnosti mislio drukije. On,
prije svega, u svojoj dui uope nije osjeao takvo
j edinstveno bie, a u svojemu miljenju, osjeanju
1 htijenju nije osjeao snage koje djeluju iz centra
Ja te j edinstveno organiziraju duu, ve se osjeao
kao da je predan makrokozmosu, a s obzi rom na
poj edine snage, poj edine duevne snage osjeao se
kao da je povezan s osobitim boansko-duhovnim
biima. Moemo si predoiti to, meutim, ne
i ni mo da se nae miljenje oplouj e, da je
noeno drukijom duhovnom snagom svijeta od
naih osjeanja i nae volj e, tako da se u nae
miljenje, osjeanje i htijenje iz makrokozmosa
ulijevaju razliite duhovne snage i da se s njima
nalazimo u vezi. Tako ovjek starine nije osjeao
da je dua j edinstvena ve si je rekao: Ono to
je u meni samo je duevno poprite, a duhovno-
-boanske snage iz univerzuma ono su to se na
tom popritu iivljava.
Sedam takvih duevnih snaga koje djeluju na
popritu duevnoga ivota dano je Mojsiju. Hoemo
li vidjeti kako je zapravo za razvoj ljudske svijesti
sveukupno shvaanje postajalo sve apstraktnijim i
sve intelektualnijim, moemo, primjerice, pogledati
Platona ije su ideje iva bia koja postoje, kao
to za dananjega ovjeka postoji samo materija,
119
a poj edina duevna snaga sadri neto to je
uinkovito na popritu cijele due. No, sposobnosti
due sve vie postaju apstraktni poj movi, a cjelo-
vito Ja sve vie dolazi do svojih prava. Ono to
nam treba simbolizirati sedam keri midijskoga
sveenika-mudraca moemo u apstraktnom obliku
prepoznati kao sedam ivih duhovnih snaga na
popritu due te, ma koliko to udno zvualo, i
u sedam srednj ovj ekovnih slobodnih umjetnosti.
Nain na koji sedam slobodnih umjetnosti i zvodi
svoj i vot iz ljudske due posljednji je apstraktni
odjek svijesti o iivljavanju sedam sposobnosti
u duevnome, svijesti o tomu da je upravo dua
nj ihovo poprite.
Uzmemo li to u obzir, bit emo dovedeni
pred injenicu da se Mojsije sa svoj om duevnou
nalazio pred ukupnim aspektom sedam ljudskih
duevnih snaga, ali da je ponajprije imao zadau
da samo j ednu j edinu od njih kao impuls potpu-
no ucijepi u ljudski razvoj . To je mogao uiniti
stoga to su mu dana osobita krvna svojstva i
temperament njegova naroda, duevna snaga ija
djelovanja seu sve do nas pobuujui osobito
zanimanj e. To je bila duevna snaga koja e ostale
duevne snage, ranije shvaene kao meusobno
odijeljene, spojiti u j edinstven unutarnji duevni
ivot, u j edan Ja-ivot. Zbog toga se pripovij eda:
Jedna se Jitrova ki udala za Mojsija. To znai:
U svojoj je dui uinio osobito dj elatnom j ednu
od duevnih snaga, uinio ju je tako dj elatnom
da je dugo pod nj egovim impulsom bila ona koja
je davala ton razvoj u ovjeanstva, koja je sve
druge duevne snage spajala u j ednu j edinstvenu
Ja-duu.
120
Takvi prikazi u nae, dananje vrij eme moraju
biti dani sa svim mogui m zadrkama jer nae
vrij eme, takorei, nema pravi organ kojim bi uvid-
jelo da su prikazi koji se doimaju kao vanjski fiziki
doivljaji dani upravo stoga da bi pokazali kako
je u doba koje se opisuje dotina dua prolazila
kroz unutarnji razvoj , to znai da se na osobit
nain pribliavala svojoj misiji. Tako vi di mo da
je upravo za Mojsija karakteristina inspiracija
ljudskom Ja-snagom, sreditem ljudske duevne
snage, neto to stari Egipani nisu imali.
Stoga se usuujemo rei da se misija staro-
egipatskog naroda sastojala u osnivanju kulture
s misijom stare vidovitosti. Sve najbolje to smo
predaj om primili od egipatske kulture proizilo
je iz osobite vrste vi dovi ti h snaga egipatskih
sveenika-mudraca i voda egipatskoga naroda.
No, vrij eme te misije kao da je isteklo na satu
svijeta, a ovj eanstvo je najavilo irenje onih
duevnih snaga to e u njegovu razvoju, za dugo
vremensko razdoblje, zamijeniti staru, priguenu
vidovitost. Mjesto stare vidovitosti zauzet e Ja-
-svijest, intelektualnost, racionalnost, um i razum
to dol aze iz vanjskoga osjetilnog svijeta. No, ve
sam napomenuo kako e se u budunosti vi dovi -
ta snaga povezati s intelektualnom svijeu, tako
da ovj eanstvo ide ususret budunosti u kojoj e
ljudima biti zajednika vidovita snaga protkana
intelektualnom svijeu.
Ono to, dakle, danas razmatramo kao
najvaniji el ement kulturnoga ivota svoj je prvi
impuls pri mi l o kroz Mojsija. Otuda jo uvijek
osj eamo Mojsijev impuls u naim vlastitim duev-
nim snagama. Mojsije nam je dao intelektualno
121
miljenje, djelovanje pomou razuma i uma. Njemu
je, meutim, to dano na sasvim osobit nain. Jer,
sve to se poslije treba pojaviti kao osobito posebno
svojstvo mora prije biti dano kroz osebujnost sta-
rih vremena. Tu nam je podastrijeta jedna udes-
na injenica. Ono na emu nadolazee generacije
zahvaljuju Mojsiju jest snaga da se razviju um
i intelekt, da se iz Ja-svijesti u stanju potpune
budnosti intelektualno razmilja o svijetu, da se
svijet objanjava na intelektualan nain.
No, svijest o intelektualnosti Mojsiju je treba-
la biti dana tako da je u njemu ta intelektualna
svijest morala zasjati jo kao u starih vidovnjaka.
Dakle, znai da je Mojsije, dodue, primio prvi
intelektualistiki impuls, ali za njega je taj impuls
jo bio vidovitost. Za njega je on bio prvi novi
i posljednji od starih impulsa. To to e budue
ovjeanstvo imati izvan vidovitosti, on je jo i-
mao unutar nje. Spoznaja o istom umu i razumu
bila mu je dana tako da mu je pod utjecajem
midijskog sveenika dua dovedena u vi dovi to
stanje, primjerice, pri doivljaju pred "goruim
trnovitim grmom" koji je, meutim, plamtio vatrom
od koje nije izgorio. Tu se pred Mojsijem Duh svijeta
obj avio na novi nain, na nain na koji vi dovi tom
spoznajom Egipana nije mogao biti spoznat.
Tko je upoznat s odreenim injenicama, zna
da ljudska dua tijekom svojega razvoja dolazi do
prepoznavanja vanjskih predmeta u postupnoj mijeni,
tako to oni pred nju izlaze iz pozadine protkani
praslikama iz kojih su izniknuli. A sliku to nam je
u Bibliji grandiozno prikazana "goruim trnovitim
grmom" prepoznaje svatko tko je uznapredovao do
duhovnog spoznavanja kao neto kroza to se gleda
122
u duhovni svijet. Tako shvaamo da je ono to je
Mojsiju moralo biti dano kroz vidovitost bila jedna
nova svijest o Duhu svijeta koji protkiva svijet i
proima ga ivotom. Dok su prijanji narodi smatrali
da mnotvo snaga svijeta djeluje na ljudsku duu kao
da je ona tek poprite pojedinih raznolikih duev-
nih snaga koje ne predstavljaju jedinstvo, Mojsije
je trebao spoznati takvoga Duha svijeta koji se ne
objavljuje samo jednoj, pojedinanoj duevnoj snazi,
koji nije jedan od duhova iste vrijednosti to djelu-
ju u ostalim duevnim snagama, ve je Duh svijeta
koji se moe objaviti samo u najdubljoj, najsvetijoj
sredinjoj toki duevnoga ivota, koji j edino moe
zaivjeti u samome Ja, u kojemu je ljudska dua
svjesna svojega sredita. Kad ovjekova dua osjeti
da je sa svojim Ja utkana u ivot duhovnoga, da
se sa svojim biem nalazi u duhovnim snagama
svijeta, kao to su to nekad osjeali stari narodi,
tada e osjetiti neto to se Mojsiju isprva objavilo
vidovitim spoznavanjem i to treba prihvatiti kao
temelj svijeta, neto iz ega su narodi od Mojsija
dobili impuls, koji se razumom to kombinira pojave
svijeta moe shvatiti kao jedinstvo koje se nalazi u
temelju svijeta.
Pogleda li danas ovjek sredinju toku svojega
duevnog ivota, ona mu zacijelo izgleda prilino
siromana sadrajem, unato tomu to je ona neto
najjae to ovjek moe proivjeti. Osobito darovite
naravi osjetile bi tijekom ivota kako su upuene
na tu sredinju toku svojega duevnog ivota.
Primj erice, Jean Paul* koji je taj dogaaj opisao
* Zapravo Johann Paul Friedrich Richter (1763.-1825.),
pripovjeda.
123
u svojoj autobiografiji: "Nikada neu zaboraviti
doivljaj kojemu znam navesti tono mjesto i vri-
j eme, koji dosad nisam jo nikome ispriao, kad
sam pribivao roenju svoje samosvijesti. Jednog
sam prijepodneva kao malo dijete stajao u vei gle-
dajui u drvarnicu slijeva, kad me odj ednom kao
bljesak munje s neba pogodi l o unutarnje privie-
nje 'ja sam Ja' i otada ostalo u meni svijetlei.
Tada je moje Ja, prvi put i zauvijek, ugledalo samo
sebe. Teko je zamislivo da je posrijedi obmana
sjeanja jer nikakvo se tue prianje nije mogl o
umijeati u dogaaj koji se odi grao u ovj ekovoj
najskrovitijoj svetinji i samo je njegova nova pojava
mogla podariti trajnost sasvim svakidanjim, manje
vani m okolnostima". Ono to je "najskrovitija
svetinja" pojavljuje se ovjeku, dodue, kao neto
najjae, najsnanije od njegova duevnog ivota, ali
on toga ne moe biti svjestan kao to je svjestan
mnogih drugih duevnih doivljaja, jer taj doivljaj
nije toliko bogat. Povue li se ovjek u tu sredinju
toku, osjetit e da u udesnim rijeima "Ja jesam"
mono i intenzivno, ali upravo kroz neznatan
sadraj rijei, odzvanja ova sredinja toka njegova
duevnog ivota.
Sve do u ovu "najskrovitiju svetinju" djeluje
onaj isti Duh svijeta za kojega je Mojsiju postalo
jasno da je jedinstveni Duh svijeta. Zar je udno da
se Mojsije, nakon to mu se taj Duh svijeta objavio,
zapitao: Ako sam dobi o zadau istupiti pred narod
kako bih inaugurirao kulturu koja se treba temelji-
ti na samosvijesti, tko e mi vjerovati? Na ijem
imenu trebam utemeljiti svoju misiju? Dobi o je
odgovor: "Treba rei: Ja sam JA-JESAM!" To
znai: Moe navijestiti ime onog bia koje se u
124
najunutarnjijoj svetinji ljudskoga bia ne izraava
drukije doli rijeju koja oznava samobitak!
Tako je Mojsije u pojavi goruega trnovitog grma
ugledao Jahvinu ili Jehovinu narav te shvaamo da
je u asu u koj emu je u Mojsiju niknulo Jahvino
ime kao "Ja j esam" u razvoj ovjeanstva ulo
novo strujanje, novi element. Trebal o j e smijeniti
staru egipatsku kulturu na kojoj je Mojsije mogao
obrazovati samo svoju duu, kako bi razumio ono
to ga je u ivotu snalo kao neto najvie.
Potom slijedi razgovor i zmeu Mojsija i fara-
ona. Moemo lako uoiti da se Mojsije i faraon ne
mogu razumj eti. Prikaz ovoga prizora j e takav da
vi di mo kako je faraonu, u kojemu je mogao ivjeti
samo nastavak djelovanja stare vi dovi te egipatske
kulture, moral o ostati nerazuml j ivim sve to je
Mojsije govori o iz potpuno promij enj ene ljud-
ske svijesti. To nam j e zorno prikazano nai nom
starih vi dovi ti h isprava. Jer, Mojsije govori novi m
j ezi kom i ono to ima rei zaodij eva u rijei koje
izviru iz Ja-svijesti ovj ekove due, rijei koje
su faraonu zbog nj egovih misaonih sposobno-
sti morale ostati potpuno nerazumlj ive. Cijeli je
egipatski narod, dakle, do toga svjetskog asa
bio osmiljen za misiju koju je trebao ispuniti
na podl ozi stare vi dovi t e svijesti. No, vri j eme za
to je isteklo. A egipatski je narod i dalje i vi o s
obiljejima, s t emperament om itd. koji je i mao i
prije, a da nije pronaao prijelaz preko ponora
to se poj avio i zmeu starog i novog vremena.
Za to je bio odreen hebrejski narod, a prijelaz
je pronaao Mojsije. Otuda se za sjeanje na
prijelaz iz staroga u novo vrij eme slavi Pasha,
kao uspomena na ono to je Mojsije pronaao sa
125
svoj im narodom. Jer, Pasha bi trebala podsjeati
na to kako je Mojsiju dana mogunost da premosti
ponor iz staroga u novo vri j eme. Egipani taj
ponor nisu mogli premostiti stoga to su zaostali
kao narod i vrij eme ih je pregazi l o. Tako trebamo
shvatiti odnos Mojsija prema Egipanima i prema
nj egovu vlastitome narodu.
Ono to je Mojsije imao dati svojemu vlasti-
tom narodu potpuno je utemelj eno u prirodi staro-
hebrejskoga naroda. to je to bilo? Neto to je
staru vidovitost trebalo zamijeniti intelektualnom
svijeu razuma.
U prijanjim je predavanj ima prikazano kako
vidovita svijest nije vezana uz vanjsku tjelesnost,
kako se slobodno razvijala upravo onda kad se
ovj ekov duevni ivot pomou duevnih vjebi
oslobaa vanjskoga tjelesnog instrumenta. No, inte-
lektualna svijest kao svoj instrument i alat ima
upravo ovj ekov organizam u njegovoj povezano-
sti s mozgom i krvlju. To to je prije, takorei,
lebdj elo iznad fizike organizacij e te je izvan
nje nastavljalo svoj razvoj pomou odnosa izme-
u uitelja i uenika, moral o se sada prilagodi-
ti povezanosti s fizikom organizacij om, znai:
povezati se s onime to je u krvi naroda teklo iz
generacije u generaciju.
Stoga je impuls za intelektualnu kulturu, to
ga je trebao dati Mojsije, mogao biti dan samo
narodu koji je strogo uvao strujanje krvi kroz
generacije. Bie nove kulture prije svega je vezano
uz taj instrument. Ono se nije smjelo iivljavati
samo u duhovnome, ve tako da se j edan narod
izdvoj i iz drugoga unutar kojega se pri premao
te zatim potpuno samostalno, kroz izdvoj eni
126
slijed generacija, kroz i zdvoj eno strujanje krvi,
tijekom stoljea razvij e vanjsko orue kojim e
stvoriti temelj intelektualne kulture za cijelu
budunost.
Iz toga vi di mo da svjetska povijest ima
smisla te kako j e ono duhovno vrsto povezano
S vanjskim fizikim alatom s krvlju. U Bib-
liji moemo vidjeti kako se opisiva trudi po-
kazati da prijelaz iz stare egipatske kulture u
Moj sij evu kulturu treba biti dan u nj egovom
svjetsko-povijesnom znaenju, kao, primj erice,
kod prijelaza preko Crvenoga mora. Iza prelaska
Izraelana preko Mora i utapanja Egipana krije
se udesna injenica za razvoj ovjeanstva. Ta e
nam injenica biti objanjiva samo ako shvatimo
spomenuti dogaaj .
Ovdje vi di mo kako se na egipatskom narodu
obistinjuje to da su duevne snage nuno pove-
zane s oni me to zovemo kulturom vidovitosti.
S obzi rom na dosad i zl oeno u ovi m predava-
njima, neete pretpostaviti da namjeravam ljude
pribliiti ivotinjskoj prirodi. No, to to ovdj e
treba objasniti najbolje e se shvatiti uzmemo li
za ishodite ivotinjsku organizaciju. Moramo ima-
ti na umu da su, za razliku od ovjekova, prije
svega intelektualnog duevnog ivota, u ivotinja
predoavanje i duevni ivot snoviti, prigueni. Iako
stara ovjekova vidovitost uope ne moe upuivati
na ivotinjski duevni i vot i od njega se bitno
razlikuje, ipak se usuujemo pomou ivotinjskoga
duevnog ivota, pomou instinktivnog ivota
ivotinje, objasniti jednu crtu koju je takoer imao
stari ovjekov duevni ivot. Premda se u odnosnim
prikazivanjima esto pretjeruje, ipak postoji neto
127
istinito u osnovi toga da na mjestima potresa ili
provale vulkana i slino ivotinj e strugnu, dadu
se u bijeg danima prije toga dogaaja. Dok lju-
di koji sve shvaaju razumom ostaju na mjestu,
ivotinj e bivaju potresene. Tako prepoznaj emo da
je prigueni instinktivni i vot ivotinja protkan
pri rodni m i votom, a vi di mo i kako on djeluje.
Prikazivanja su esto pretjerana. No, onaj tko
poznaje duhovnu znanost zna da je ivotinjska
priroda utkana u itav okolni ivot prirode, da kod
ivotinja, donekle, moemo govoriti o "znanju" koje
svojim elementarnim snagama upravlja njezinim
i votom te kako ovjek nema takvih osobina stoga
to je razvio svoj vii intelekt, koji ga osposobljava
da stvari obuhvaa poj movima koji su ga, meutim,
istrgnuli iz protkanosti s pri rodom.
Za staru vi dovi tost moramo pak imati na
umu da je i ona povezana s takvom instinktiv-
nom protkanou ovjeka injenicama prirode, s
instinktivnim spoznavanj em koje ovjeku govori:
To i to se dogaa. Ovo ili ono se sprema kao
to je takav uvid u injenice prirode mogu i za
ovjeka koji se naprezanj em due, kad su sve
nj egove sposobnosti za to postale prikladne, uz-
dignuo vioj spoznaji. Rije je o uvidu kojemu se ne
moe navesti "uzrok". Tko radi na svojoj dui te iz
konfiguracije svoje due zna poneto rei, a njegova
intelektualna svijest to ne zna, osjea se nelagodno
kad ga se pita: Zato je tomu tako? Dokai mi to
to govori! Ne primjeuje se da takvo znanje ide
sasvim drukijim putovima od znanja zadobivenoga
razumskom l ogikom. Sasvim je tono da je Goethe
gledajui kroz prozor esto satima unaprijed mogao
pretskazati kakvo e biti vrij eme. Zamislimo li da
128
su ljudi staroga doba ulaskom u duhovni svijet
imali sposobnost biti sasvim drukije protkani
pri rodom i njezinim injenicama nego dananji
ljudi sa svoj om znanou, shvatit emo j edno
od glavnih znaenja stare vidovitosti za ivotnu
praksu. Staro ovj eanstvo nije imalo meteoro-
loke zavode i izvijea kako bi se u novinama i
si. mogl o pretskazati vrij eme, ali su imali osjeaj,
upravljali su se prema svojem vienj u koje im
je jasno pokazivalo to e se dogodi ti . To je na
sasvim osobit nain u velikoj mjeri bio sluaj kod
starih Egipana koji nisu imali nae rascjepkano
znanje i nau znanost. Oni su se znali vladati
sukladno ivoj povezanosti s cij elom okol i nom.
No, ba zato to je za egipatsku kulturu isteklo
svjetsko vrij eme, ta je njihova sposobnost sve
vie propadala te su postajali sve manje sposobni
snalaziti se u injenicama pri rode. Vie nisu znali
iz konstelacija odrediti kako se trebaju ponaati
jer su ljudi trebali nauiti providj eti konstelacije
vanjskih elemenata pomou razuma, a Mojsije je
trebao za to dati impuls iz jo vi dovi te svijesti.
Vi di mo Mojsija kako sa svojim narodom stoji
pred Crvenim morem. Pomou znanja slinoga
naemu, koje je kod njega jo preneseno u vidovito,
spoznao je kako pomou prirodnih meuovisnosti,
pomou osobite kombinacije povezanosti istonog
vjetra s pl i mom i osekom postoji mogunost da
svoj narod u povol j nom asu prevede preko Mora.
Uz to se nalazi prizor koji pokazuje: Ovdje stoji
Mojsije kao utemeljitelj novog intelektualiziranoga
svjetonazora koji, ini se, nipoto nije proao,
koji ljude tek treba ponovno nauiti kako ivotnu
praksu dovesti u sklad s pri rodni m odnosima, kao
129
to je to uinio Mojsije. Egipapi su bili narod ije
je vrij eme isteklo; vie nisu mogli znati to e se
dogodi ti u sljedeem asu. Nj ihovi stari prirodni
instinkti su propali tako da su stajali na istom
mjestu kao u stara vremena. No, u stara vreme-
na bi si govoril i: Sada vie ne moemo prijeko!
Kod njih je staro pri rodno osjeanje dolo
u dekadenciju, a nisu se mogl i uivjeti u novu
intelektualnu svijest. Stoga su bespomono stajali
pred Crvenim morem i, zbunjeni to vie nemaju
mj erodavne svijesti, predosjeali nesreu. Na taj
nain vi di mo novi Mojsijev element u i zravnom
kontrastu prema starom elementu, vi di mo da je
stara vidovitost propala tako da vodi u zabludu
i da stoga to vie ne odgovara novome vremenu
mora odvesti u propast.
Ako pomou takvih, pri vi dno izvanjskih
prikazivanja prozremo to je opisiva zapravo htio
rei, u takvim navodima nalazimo okarakteriziranu
veliku prekretnicu u razvoj u ovjeanstva te
shvaamo kako uope nije lako iz sasvim osebujnih
opisa starih spisa pronai smisao takve osobnosti
kao to je, primjerice, Mojsijeva.
Da je Mojsije potpuno utemeljen na staroj
vidovitosti, da je kod njega nova intelektualna
kultura bila jo sasvim vidovita, pokazat e se i
poslije, kad je morao odluiti treba li doista svoj
narod prevesti u Palestinu. Smisao prevoenj a
toga naroda bio je osnivanje intelektualne kulture
koja se u cijelosti prenosila krvnom vezom. Ono
to je Mojsije posj edovao kao vidovitost bilo je
pogodno za davanje impulsa, ali samo nije mogl o
biti kulturom zato to ta kultura nije trebala biti
vidovita, ve je nasuprot staroj vidovitosti trebala
130
biti neto sasvim novo. Otuda vi di mo kako se
Mojsije osjeao pozvani m dovesti svoj narod do
odreene toke, ali ga nije mogao odvesti u novu
zemlju. To je trebao prepustiti onima koji su bili
pozvani zaeti novu kulturu. Biblija o tomu jasno
govori . Dok je Mojsije navjestitelj Boga koji se
navjeuje sve do u Ja-bie, nagovij eteno nam
J e i to da je on svojim vi dovi ti m pogl edom mogao
razabrati samo silinu rijei Duha svijeta. No, kako
je, preputen sebi samome, trebao pomoi svojemu
narodu, pobj egao je iz atora tamo gdje je na vido-
vit nain mogao ugledati svojega Boga. Ondje mu je,
meutim, reeno: Budui da ne moe napredovati
dalje od vi dovi tog miljenja, netko e drugi morati
povesti tvoj narod. Po tomu to je prikazano da
se poj avio u sjaju moe se zakljuiti kako onaj tko
je vi dovi t u Izraelu vie ne moe biti prorok. Ti me
je nagovij eteno da je Mojsije posljednji imao tu
vrstu vidovitosti, a da nova kultura u doti nome
narodu treba nastaviti djelovati bez vidovitosti, iz
same predaje, samo kroz intelektualnost, ime e
se moi pripremiti da Ja, kojega je ovj eanstvo
na ovoj novoj kulturnoj osnovi postalo svjesno,
moe u sebe primiti j edan novi element.
Mojsijeva je misija ovjeanstvu omoguil a
uvid da se Duh svijeta koji protkiva i i votom
proima svijet moe najjasnije i najljudskije osjetiti
u najunutarnjijoj sredinjoj toki ovj ekove due, u
Ja-jesam, ali da se najprije Ja-jesam mora ispuniti
sadrajem koji ponovno mora obuhvatiti svijet,
tako da skromna rije Ja-jesam moe u sebe primiti
najbogatiji sadraj. Za to je bila potrebna drukija
misija, misija koja se moe izraziti znamenitim
Pavl ovi m rijeima: "Ne ja nego Krist u meni".
131
Mojsije je doveo ovj eanstvo do osnivanja Ja-
-kulture, a Ja-kultura se trebala uivjeti kao dar
odozgo, kao kultura naroda, kao posuda koja u sebe
treba primiti novi duhovni sadraj. Ja se trebalo
najprije razviti u krilu starohebrejskoga naroda, a
u posudu se trebalo uliti ono to je trebalo proizii
iz istinskoga razumijevanja palestinskog dogaaja
golgotskog misterija. Tu je Ja opet trebalo primiti
novi sadraj, sadraj koji je sada samo crpilo iz
duhovnoga svijeta.
Ono novo to se iz starohebrej skoga naroda
pri preml j enog za razvoj ovj eanstva ulilo u Ja
najbolje moemo razabrati i mamo li pred oima
udesnu, ali samo pomou posebnih svojstava
starohebrej skoga naroda razumlj ivu tregediju
Knjige o Jobu. U njoj se pripovij eda kako Job
unato tomu to je kao pravednik nepokol ebl j i vo
stajao uz svoj ega Boga i bio svjestan da sve to
ima potj ee od njega doivlj ava nesreu za
nesreom; na svojoj imovini, na svojoj obitelji, na
vlastitoj osobi, tako da u obj avama nj egova Boga
ima neega zbog ega bi se mogl o posumnj ati da
se onaj Duh svijeta, o kojemu smo upravo govorili,
uistinu iivlj ava u ovj ekovom Ja. To ide tako
dal eko da Jobova ena ne moe shvatiti zato se
njezin mu jo uvijek vrsto dri svoj ega Boga i
zbog toga mu govori znamenite rijei, znaajnije
od svih drugih: "Odreci se svojega Boga i umri! "
to, dakle, u smislu ove znamenite alegorijske
tragedije znae rijei: "Odreci se svoj ega Boga i
umri!"? Nita drugo doli: Ako Bog koji bi trebao
biti i zvor tvoj ega ivota tako postupa s tobom,
odreci ga se! No, onda je izvan sumnje da je
smrt udes odricanj a Boga, tako da onaj tko se
132
odrekne Boga sebe izuzima iz ivoga postajanja.
Jobovi prijatelji nisu mogli shvatiti zato pravedna
osoba koja na sebe nije navukla nikakav grijeh
mora proivlj avati nj egove poslj edice. tovie, ni
sam opisiva ne moe nam drukije objasniti da
pravda svijeta unato svemu postoji, nego time
to duboko pognuti, u bijedu baeni Job ipak u
fi zi kome svijetu dobi va naknadu za sve to je
i zgubi o.
Tako ve kroz znamenitu alegoriju Knjige o
Jobu odzvanj a mojsijevska svijest iz koje uviamo:
To je ovjek upuen na svoje Ja. No, u trenutku
u koj emu dolazi u zabludu kako bi se Ja mogl o
iivjeti u fizikom, ovjek gubi ili moe izgubiti
svijest o povezanosti s i zvorom ivota. To, meutim,
ne treba biti samo poravnanj e u fizikom svijetu,
ve ovjek treba nauiti razumjeti kako mu je s
Kristovim impulsom dano da uza sve propadanje
u bijedu fizikoga, uz tugu i bol u fizikom ov-
jek moe biti pobj ednik nad svim fizikim ako u
nj egovu Ja ne zasja samo prai zvor svega razlive-
nog u vremenu i prostoru, nego ako je nj egovo Ja
sposobno primiti mo vj enoga. Tako j e Pavlovim
rijeima "Ne ja nego Krist u meni " reeno: Mojsije
je ljude odveo dotle da su shvatili kako se sve
to svijet proima i votom i protkiva u prostoru
i vremenu na najdublji osobit nain izraava u
ovj ekovom Ja. ovjek e shvatiti svijet shvati li ga
kao j edinstvo koje proizlazi iz takvoga Ja. Hoe li,
meutim, u Ja primiti ono vj eno, ne mora samo
spoznati obuhvatnost vremenskog, Jahve-jedinstvo
to se prostire iza svega u prostoru i vremenu, nego
mora iza svega jedinstva spoznati koncentrini
Kristov izvor koji daje samoga sebe.
133
Tako Moj si j evu osobu vi di mo kao osobu
uistinu pri preml j enu za kranstvo; vi di mo kako
j e ovj ekovoj samosvij esti po Moj sij u, takorei,
usaena posuda koja tij ekom svega budueg
razvoj a ovj eanstva treba biti ispunjena vj enom
duhovnom supstancij alnou, to, shvaeno u
pravom smislu, znai da treba biti ispunj ena
Kri stovi m bi em. Na taj nain moemo razumj eti
Moj sij evu ul ogu u ovj ekovu nastajanju. Upra-
vo takvi m razmatranj em cj el okupno shvaanj e
povij esti dobi va najdublji smisao. To da u odre-
enom trenutku nastupa odreena osoba, to
to kroz nju u ovj eanstvo utjeu oni vj eni
i zvori to ga unapreuj u u nj egovu nastajanju, u
nama rada osjeaj prave povezanosti poj edi nca s
cij el im razvoj em ovj eanstva, na to j e ve bilo
upozoreno u prot ekl om predavanj u o Buddhi.
Gl edamo li tako na razvoj ovjeanstva,
kaemo: Ui mo se spoznavati razvoj koji se na-
lazi u i vom osjeaju. Uimo spoznavati kako su
Duhovi svijeta, takorei, neto naumili s naim
postojanjem i kako to to su naumili u ivotu
sve vie dol azi na vidj elo. Da, upravo razmatranja
najveih duhova i najveih dogaaja u razvoj u
svijeta i povijesti ovjeanstva ispunjavaju nas
onom snagom svijesti, oni m povj erenj em u nau
duu, onom pouzdanou nadanja s kojima mo-
emo u opem odreenj u ovjeanstva opstati
samo ako tako sagledamo povijest svijeta i ako
iznova osj etimo lijepe Goetheove rijei kako je
"ono najbolje" to povijest moe u nama proizvesti
"entuzijazam". Taj entuzijazam, meutim, ne ostaje
samo mrtvo divljenje, nego se sastoji u tome da
u svoje due pri mamo sjemenke prolosti, a da
134
sjemenke budunosti razvij amo u pl odove. A rije
pjesnika, ako smo razmatranjem najveih osobno-
sti i najveih dogaaja doli do istine, zaivljava
u neto drukijem obliku:
Vrij eme je cvjetna poljana,
Vel i ko je i i vo nastajanje ovjeanstva,
I sve je plod, i sve je sjeme!
135
PROROK ILIJA
Kao najsjajnije zvijee na nebu duhovnoga razvoja
ovjeanstva iz ranoga starog vijeka obasjava
nas prorok Ilija. Karakterne crte, opisi djela ove
osobnosti, itava veliina s kojom su prikazani u
biblijskim dokumentima utisnuli su se duboko,
duboko u ljudska srca i u ljudske due. Ipak, ova
se znaajna osoba ini teko shvatljivom vanjskoj
povijesti. Sa stajalita duhovne znanosti, kako emo
danas razmatrati proroka Iliju, on je upravo osoba
koja pokazuje da se u osnovi razvoja ovjeanstva
kao najvaniji uzroci, najvaniji impulsi za doga-
aje ne nalaze samo vanjski vidljiva djela i ideje
0 kojima moe govoriti vanjska povijest nego kako
su prije svega najvanija vrsta dogaaja snage i
impulsi pokrenuti u ljudskoj dui. Kako bismo si
pred nae duhovne oi postavili ovu injenicu koja
rasvjetljava povijest, trebamo se tek prisjetiti da
1 samo dokazivanje kranstva najveim dijelom
trebamo zahvaliti unutarnjem duevnom zbivanju,
koje se apostolu Pavlu vanjski prikazalo kao dogaaj
pred Damaskom. Moemo se prepirati koliko hoe-
mo glede vanjskih injenica, ali ne moe se porei
da je dokazivanje kranstva tijesno povezano s
onime to se tada odigralo u dui, u duhu apostola
Pavla te je preneseno u gorljive rijei i dalekosena
djela puna rtve ovog utemeljitelja kranstva. No, i
na mnogim drugim mjestima moemo pokazati kako
ljudsko dogaanje, povijesno nastajanje naposljetku
ne vodi obinim povijesnim inima ve ovj ekovoj
dui i ovj ekovu srcu.
Danas trebamo razmotriti jedan takav primjer.
Kako predavanj e to se bavi temom o kojoj se
137
moe mnogo toga rei mora biti kratko i i zl oeno
u glavnim crtama, daljnja razrada ovih tema ipak
e morati ostati preputena duama, a danas e
se donekle nastojati utvrditi, rasvijetliti, razjasniti
neto o razvoj u povijesti ovjeanstva povezano s
osobnou proroka Ilije i nj egovim vremenom.
To o emu je rije u ovom predavanj u ne bi
trebalo biti samo priopenje o osobnosti i znaenju
proroka Ilije nego istodobno kao neka vrsta primje-
ra na koji se nain takvo to moe razmatrati
pomou duhovne znanosti i kako je duhovna zna-
nost u stanju svojim sredstvima rasvijetliti ono to
nam je na drukiji nain pri openo o povij esnom
nastajanju ovjeanstva. Kako bismo doli do
naznaenog cilja, danas trebamo postupiti na
sasvim osobit nain. Nai me, u prvom redu ono to
se ima rei o osobnosti i znaenju proroka Ilije treba
biti dano iz istraivanja same duhovne znanosti
s najmanjim mogui m oslanjanjem na Bibliju, a
najvie emo se oslanjati na Bibliju ondje gdje se to
moe pokazati svrhovitim glede davanja imena ili
karakterizacije uputa. Treba, dakle, uiniti smioni
pokuaj da se ponajprije ispria ono to se zapravo
dogodi l o, a zatim pokazati kako se taj dogaaj
zrcali u biblijskoj ispravi. Opisi dogaaja trebaju
proizlaziti iz ba takvih istraivanja kakva su
mogua na tlu duhovne znanosti, po kojem se kreu
prikazi ovoga ciklusa predavanja, kao i predavanja
proteklih godina. Za sluatelje a takvih je danas
mnogo koji su svojim dugogodinj im bavljenjem
duhovnom znanou upueni u snagu i dokaznu
mo duhovnoznanstvene metode, moe se odmah
rei da e to to e biti reeno u gl avnim crtama
biti prikazano kao siguran rezultat istraivanja,
138
jer bi raspravljanje o dokazima zahtij evalo mnogo
vremena. One sluatelje koji nisu zauzeli takvo
polazite ili ga ne mogu zauzeti mol i m da ono to
u rei o pravoj povijesti prihvate kao hipotezu
koja ipak podlij ee ispitivanju. Ja sam, meutim,
sasvim spokojan u uvjerenju da bi takvo primjereno
i bespredrasudno ispitivanje, kad bi se poduzel o,
potvrdi l o ono to e biti reeno.
to, dakle, duhovna znanost ima rei o osob-
nosti i znaenju proroka Ilije i njegova vremena?
Moramo se preseliti u doba starohebrej-
skog staroga vijeka, nakon isteka sjajne epohe
salomonske vladavine, dok je palestinska dra-
va podnosil a raznovrsne nevolj e (treba se samo
prisjetiti nevolja s Filistejcima i si). Moramo se
preseliti u doba u kojemu je nekad j edinstvena
drava ve podijeljena na dravu Judejaca i dra-
vu Izraelaca. Trebamo se preseliti u doba sada
dolazi j edna takva prigoda, a bit e ih jo, kad
se moemo nadovezati na biblijska imena, ali
samo radi oslonca i razumijevanja u kojemu
Samarij om vada kralj Ahab, sin Omrij ev i j edan
od nasljednika Jeroboama. Postojala je neka vrs-
ta saveza ili bratstva izmeu kralja Ahaba, bolje
reeno nj egova oca, s kraljem Tira i Sidona, a
neka vrsta potvrde toga saveza trebala se postii
eni dbom kralja Ahaba s Izabel om iz kraljevske
kue Tira i Sidona. Ta su nam imena poznata iz
Biblije, a kako ne bih bio sasvim nerazumljiv,
nadovezat u se na biblijska imena. Moramo se
preseliti u doba u kojemu za ljude to su sauvali
odgovaraj ue sposobnosti jo uope nije nestala
stara vidovitost, koja je, dakako, bila duhovna
osobina ljudi pradavnih vremena. Kraljica Izabela
139
nije bila obdarena samo tom vidovitou ve i
sasvim osobitom vi dovi t om snagom koju, svakako,
nije bila pripravna upotrijebiti u sasvim dobre i
plemenite svrhe. Nju trebamo gledati kao neku
vrstu vidovnjaka, dok kralja Ahaba trebamo gledati
kao ovjeka koji je u posebnim, iznimnim stanji-
ma imao ono to u svijest moe ui iz skrivenih
snaga due, to je osobito u starim vremenima bila
mnogo rasprostranjenija pojava nego danas. To
kralj Ahab nije imao kao stalnu sposobnost, nego
samo katkad kao slutnju ili viziju, kad bi se naao
pred kojim vanim sudbinskim pitanjem.
U to se doba u onom kraju na najrazliitije
naine proulo kako postoji jedan veliki znaajni
duh. Bio je to duh koji u biblijskoj ispravi nosi
ime Ilija. Veina ljudi koji su, recimo, ivjeli vani
u svijetu, zapravo nije znala ni gdje se ta osoba po
j menu Ilija moe nai, ni da ona izrazito snano
djeluje na svoje suvremenike. To bi se otprilike
mogl o opisati na nain da je u najirim krugovima
spomen njegova imena i upuivanje na njegovu
osobu izazivalo jezu zato to se znalo kako se
u tome duhu i iza njega krije neto znaajno.
No, kako on djeluje u svijetu i gdje ga se moe
potraiti ustvari se nije znalo; o tomu se zapravo
nije imalo pojma. Samo su pojedinci, koje bismo
mogli nazvati posveeni m uenicima toga duha,
znali kako zapravo stoje stvari, a znali su tako-
er kako u fizikom svijetu, u vanjskoj stvarnosti
pronai ovjeka, nositelja toga duha. Kralj Ahab
to nije znao. No, on je pri spomenu te osobe osje-
ao sasvim osobit strah, neku vrstu osobite groze,
jer s tom su osobom bili i morali biti povezani
sasvim osobiti poj movi . Kralj Ahab je, napose
140
bratimljenjem s Ti rom i Sidonom, uveo u staru
palestinsku dravu Samariju neku vrstu religije
koja se u vanjskim ceremonij ama, u vanjskoj for-
mi oslanjala na vanjske simbole, drugim rijeima
uveo je neku vrstu mnogobotva. Pripadnici toga
mnogobotva zacijelo su ono to im je bilo poznato
o individualnosti proroka Ilije primali sa sasvim
osobitim osjeajem straha, jer po razliitim se
stvarima koje su se tada ule mogl o zakljuiti:
Sigurno iz staroga doba starohebrejskoga naroda
postoji neto to se moe nazvati Jahve-religijom,
postoji vjera u j ednoga Boga, u j edno duhovno
bie svijeta koje nadosjetilno vlada, koje svojim
nadosjetilnim snagama see u ljudsku povijest, u
ljudsko nastajanje. No, znalo se i to da se blii
vrij eme kada e najbolji u starohebrejskome na-
rodu trebati uvesti jo znatnije i vee razumijeva-
nje Jahvina bia. Znalo se da Mojsijeva religija,
premda u klici, ve sadri sve to se moe oznaiti
Jahve-religijom, ali to je shvaeno primj ereno
nainu shvaanja naroda koji se manje-vie nalazio
u djejoj ili mladenakoj dobi. Jahve-religija, pog-
led uzdignut prema j ednome nadosjetilnom Bogu,
ne moe se opisati nikako drukije nego rijeima:
On nije slian niemu, osim onom nevidl j ivom
nadosj etilnom to ovjek opaa kad ugleda svoje
vlastito Ja. Nadosj etilno je bilo prisutno, ali ono
se trebalo shvatiti preko neke vrste iskustva na
vanjskim pojavama ovj ekova ivota, preko zornog
prikaza naina djelovanja Jahve-Boga. Ljudi su se
naviknuli govoriti: Jahve djeluje tako da nagrauje
ljude, da im se dobrostivo ukazuje pokazujui se u
vanjskoj prirodi u plodnosti, u bujanju i inae kad
ivot lako tee. No, takoer su se naviknuli rei
141
kako Jahve-bog ari gnj evom ili kako naputa lju-
de za ratnih nevolja, gladnih godina ili slino.
Vrij eme o kojemu govori mo bilo je i vrije-
me nevolja, pogl avi to vrij eme gladnih godina
te su mnogi sasvim napustili Jahvu zato to je
vladala strahovita glad, pa, vidjevi kako postu-
pa s ljudima, vie nisu mogli vj erovati u njegova
djela. Da bismo mogl i govoriti o napretku Jahve-
-misli, moramo taj napredak okarakterizirati na
sljedei nain: Trebala se pojaviti Boja-misao koja
je, dodue, bila Jahve-misao, ali proeta vei m
razumijevanjem, proeta tako da bi se reklo: Kao
to ovjek u vanjskome svijetu moe ivjeti sretno,
isto ga tako mogu zadesiti nevolj e i bijeda. No,
ove vanjske pojave ni na koji nain ne dokazuju
ni Jahvinu dobrotu ni nj egov gnjev, ve ispravan
pojam, pravu predanost Jahve-misli ima onaj tko i
u najveoj nevolji, u najveoj bijedi nepokoleblj ivo
upravlja pogl ed prema nevidl j ivom Bogu te samo
pomou snaga koje vladaju u nj egovoj dui i bez
ikakvoga vanjskog promatranja, bez ikakve vanj-
ske potvrde prihvati izvjesnost: On jest!
U to se vrijeme trebao izvriti takav preokret.
Kad u odreeno doba treba doi do preokre-
ta, uvijek moraju postojati osobe u ijim e se
duama on najprije dogoditi, u kojima got ovo da
moe dj elovati neto to kao novi impuls, nova
snaga treba ui u povijest. Ne shvatimo li ovo
pogreno, moemo rei: Osoba oznaena i menom
proroka Ilije odabrana je kroz sudbinu naroda ka-
ko bi, na spomenuti nain, najprije u vlastitoj dui
razumjela Jahve-misli. Osim toga, bilo je nuno da
se iz skrivenih temelja i dubina due takve osobe
uzdignu sasvim osobite snage koje prije toga nisu
142
imali ni ljudi, ni uitelji ovjeanstva. U Ilijinu
se biu morala dogodi ti neka vrsta prvotnoga
mistinog posveenj a pomou kojega se u njega
mogl o uvui znanje o takvome Bogu. Stoga je, da
bi se na opisani nain prikazalo prodiranj e Jahve-
-misli, neizmj erno vano pogledati u duu prvog
ovjeka u kojemu se kroz nj egovo posveenje, kroz
nj egovo proimanj e skrivenim snagama due (to
je bilo nuno za prvoga utjecajnog duha) utj elovio
duh koji je trebao omoguiti Jahve-misli.
Osobe koje prve u svojoj vlastitoj dui dozi ve
tako znaajan napredak ostaju, naravno, usamljene.
One, meutim, oko sebe okupljaju uenike. To to
se naziva velikim religioznim kolama ili kolama
proroka u Palestini, a kod ostalih naroda inicijacijskim
ili misterijskim mjestima, pripada takvim kolama.
Tako je prorok Ilija, elimo li upotrijebiti to ime,
takoer bio okruen nekolicinom uenika koji su
prema njemu gledali samo iznutra, ali su, ipak, ba-
rem na stanovit nain, znali o emu je rije, unato
tomu to nisu mogli dublje zagledati u njegovu duu.
Ostali nisu znali gdje je osoba u kojoj se tako to
dogaa. Mogl i su samo rei: On je tu. Neto se do-
gaa. Moda bismo, ako ne zloupotrijebimo tu
rije, naim j ezikom mogli rei da se proirila neka
vrsta "glasine". Proirio se glas da bi prorok trebao
biti ovdje, ali nije se znalo gdje. Jer, takvi su proroci,
takvi znaajni duhovi imali sasvim odreenu snagu.
To to ovdje govorim moe, s obzirom na nae doba,
izgledati pomalo groteskno, no onima koji poznaju
obiljeja starih vremena to uope ne bi trebalo biti
tako. Takve su osobe imale sasvim osobitu snagu,
snagu velike i duboke djelotvornosti koja bi se tu i
tamo pokazala ne samo kao jeza nego i u pozitivnom
143
smislu, koja je, mogli bismo rei, kapala u due i
time djelovala na nain da se zapravo nije znalo
gdje se ta osoba nalazi u vanjskom svijetu. Vanjska
osoba takvoga duha katkad je potpuno nevidljiva.
To su uenici znali. Pojavila bi se gdje bilo, moda
na nekom najneuglednijem mjestu.
1 doista, u ono je vrijema ta vanjska osoba,
nositelj upravo opisanoga duha, bila zapravo susjed
kralja Samarije Ahaba, a da on o tomu uope nije
imao pojma. Bila mu je u neposrednoj blizini, ali
kralj Ahab to nije znao. Posvuda je traio osobu o
kojoj je mogao govoriti na upravo opisani nain,
osim u neugl ednom posjedniku maloga imanja u
svojoj neposrednoj blizini. Gdje je ta osoba bila
u odreeno vrijeme, zato je katkad bila odsutna,
0 tomu kralj nije razmiljao. Izabela je to znala,
ali svoju tajnu isprva nije podij elila s Ahabom.
Zbog razloga koji emo saznati poslije, uvala ju
je samo za sebe.
No, osoba koja je zapravo bila vanjski nositelj
Ilije poznata je u Bibliji pod jo j ednim i menom.
U Bibliji se ona zove Nabot, tako da, zapravo,
s obzi rom na duhovnoznanstvena istraivanja,
u biblijskom Nabotu trebamo gledati fizikoga
nositelja Ilijine duhovne osobnosti.
U to je doba zavladala glad, pa su mnogi
morali gladovati. Na stanoviti nain i Nabot je bio
u nevolji. U vremenima u kojima na djelu nije samo
glad, kao to je i tada bio sluaj, ve uz to djeluje
1 beskrajno suosjeanje s gladujuima, s patnicima,
osobito su povolj ne okolnosti da u osobu koja je
sudbinom ili karmom za to pripremlj ena mogu ui
skrivene duevne snage kojima se ona moe vinuti
do misije kao to je bila misija proroka Ilije.
144
No, razjasnimo si to se dogaalo u jednoj tak-
voj dui. to se, dakle, dogaalo u Nabotovoj dui?
To su prije svega bila posve unutarnja zbivanja;
vaan samoodgoj ili samorazvoj due prema viim
duhovni m visinama. Ono to dua unutarnje
proivlj ava kao prihvaanje snaga kojima gleda
gore, u duhovne svjetove, kako bi iz njih donij ela
dolje neto to treba biti usaeno kao impuls za
razvoj ovjeanstva, iznimno se teko prikazuje,
i zni mno se teko zaodij eva rijeima, jer to osobi
koja takvo to proivljava ne dolazi do svijesti. Prije
svega to u oni m starim vremeni ma nije dol azi l o
do svijesti tako da bi se mogl o prevesti u tone
poj move otrih kontura. ovjek je proivl j avao
vidovnj aki razvoj due kroz razliite stupnjeve.
Kod bia kao to je Nabot tomu je, naravno, isprva
prethodi o odreeni unutarnji doivljaj: U meni e
zasjati snaga koja sada treba ui u ovj eanstvo.
Ja joj trebam biti posudom. Zatim je uslijedio
drugi doivljaj: Sada svim silama moram nastojati
da ovu snagu u sebi uinim dostoj nom, da ona u
meni moe govori ti na ispravan nain, da steknem
odgovaraj ue osobine koje e mi dati sposobnosti
da proi vi m to to proivjeti moram, kako bih tu
snagu na ispravan nain mogao prenijeti svoj im
blinjima.
Stoga takva osoba mora proi kroz raznovrsne
razvoj ne faze. Kad potom postigne odgovara-
jui stupanj, za njezinu se duu, u neku ruku,
pojavljuju odreeni znaci. Oni nisu poput snova
jer su unutarnji doivljaji, nisu ni puke vizije jer u
njihovoj osnovi lei realnost razvoja vlastite due.
Pojavljuju se slike koje znae: Sada si tako irok u
svojoj dui da se moe usuditi djelovati. Slike
145
kao takve ne moraju imati mnogo veze s onime
to dua proivljava u stvarnosti. One predstavljaju
puke simbole kakvi se pojavljuju u snovima. No,
one su ipak na odreeni nain tipini simboli, kao
to pod odreeni m okolnostima i mamo odreene
snove, primjerice, kad pri lupanju srca sanjamo
uarenu pe. Tako se, kad dua stekne neku od
vidovnj akih snaga, javljaju odreeni vizionarski
doivljaji. Nabotu se isprva pojavila j edna takva
slika kroz koju je spoznao: "Ti si onaj kroz kojega
treba biti navijeteno da se moe i mora vjerovati
u staroga Jahve-Boga i onda kada to vanjski iz-
gled povij esnog tijeka pobija kroz nevolj u to se
sruila. ovjek mora ekati u miru da se vremena
opet poboljaju jer odlukama staroga Jahve-Boga
svoj stveno je da donose nevolju, pa ponovno sre-
u. No, nikada se ne smije izgubiti vjera". Nabotu
je bilo jasno da kroz njega govori nepokoleblj iva,
uvjerljiva snaga u njegovoj dui. Pred njim je ona
stajala iva, kao neto mnogo vie od puke vizije.
Pred nj egovom je duom stajao sam Bog, onakav
kakvoga si je mogao predoiti, kao lice koje mu
govori : "Idi kralju Ahabu i reci: Mora se vj erovati
u Jahve-Boga dok ponovno ne poalje kiu" to
j e znailo: dok ponovno ne dou bolja vremena.
Tada je Nabot shvatio svoju misiju. Znao je da se
mora posvetiti daljnjoj izobrazbi duevnih snaga
koje mogu dovesti do punoga razvoja onog to mu
je stajalo pred duhovni m okom te se k tomu odlu-
io, rtvujui se koliko god je to mogue, postati
j ednim od onih koji su najvie izl oeni nevolj ama
i gladi toga vremena. Nabot zapravo nije gl adovao
radi uzdizanja u vie svjetove naglaavam da
to nije trebalo biti neto poput kure gladovanja
146
preporulj ive za postizanj e duhovne spoznaj e
on nije gl adovao ni iz koj ega drugog impulsa
ve zato to su i drugi gladovali, ali ne samo da
bi dij elio nj ihovu sudbinu nego, tovie, kako bi
je s njima podi j el i o u poveanoj mjeri. Svoj e misli
nikada nije odvraao od Boga, a nj egova je dua u
neprestanoj unutarnj oj kontemplacij i bila predana
tome Bogu, koji se uvij ek obj avlj ivao na opisani
nain. Danas bismo u duhovnoj znanosti rekli:
Nj egova se cijela meditacij a sastojala u tome to
j e potpuno samovolj no ove misli dovodi o u sredite
svoj e due. Da je dobro postupio, i ovaj mu se
put pokazal o kao znak, unutarnj im likom, to j e
ponovno bilo vie od neke snovite vizij e, time da j e
pred njim u svoj i votnosti stajala slika Boga koji
j e zapravo i vi o u nj egovoj dui govorei : "Ustraj ,
sve podnesi! Onaj tko hrani ljude, pa i tebe, dat e
ti to je nuno. Samo, mora imati bezuvj etnu vjeru
u vj eno postoj anj e due!" Poj avila se slika kao da
je on pustinjak kome su se stvari prikazale vie
kao slikovita stvarnost otiao na potok Krit i,
sakrivi se, iz njega pi o vodu sve dok j e vode bilo
te se hranio oni me to mu j e poslao Bog, oni me
to je, zbog oskudice koja j e vladala, jo uope
preostalo. To to mu j e hranu donosi o gavran
inilo mu se kao slika osobite Boje milosti. Ovo
mu j e prikazanj e potvrdi l o da ono glavno tek treba
proivj eti u svojoj nutrini.
Nakon toga je u odnosu na skrivene duevne
snage morao proivj eti j edan vii stupanj. Pokuao
j e jo dublje, kako bismo to danas rekli, utonuti
u meditacij u od koj e je poao i koju smo ve
opisali. Ta meditacij a, to unutarnj e proivlj avanj e
popri mi l o j e slj edee obilj ej e. Rekao si j e: Ako
147
uope treba biti dorastao viziji koja u tebe svijetli
iz sasvim nove Boje slike, mora u osnovi uzevi,
u svojoj nutrini, a i u najdubljim snagama svoje
due postati sasvim drukiji nego to si dosad bio.
Mora, zapravo, nadvladati, otpustiti duu koja u
tebi ivi te iz svojih najdubljih duevnih snaga
na novi nain oivjeti ono to ve, dodue, ima,
ali to kao tvoje pravo Ja ne smije ostati onakvo
kakvo je sada. I tako je pod utjecajem ovih
misli intenzivno, u nutrini, radio na svojoj dui,
na preobraavanju, na preoblikovanj u svojega vla-
stitog Ja kako bi postao dostojan toga da stane
pred Boga koji mu se obj avio.
Ponovno mu se pokazala neka vrsta prikazanja,
neka vrsta vizije, to je ipak bila vie od vizije,
ali je mnogo manje vrijedila od prave vrij edno-
sti unutarnjeg duevnog dogaaja. Pokazalo mu se
kako ga je njegov Bog koji mu se obj avio poslao
u Sereptu gdje je sreo udovicu koja je imala sina.
I tu mu je, kroz personifikaciju sudbine udovice i
njezina sina, prikazan nain na koji treba ivjeti.
Pred nj egovom se duom ukazala vizija kako im
je j edva neto malo preostalo za j elo. Htjeli su
potroiti posljednje to su imali te potom umrijeti.
Tada je kao u snu, kao u prikazanju, rekao udovici
ono to je, u osnovi uzevi, iz dana u dan, iz tjedna
u tjedan govori o svojoj vlastitoj dui u samotnom
razmiljanju: "Ne brinite se, iz preostaloga brana
na miru pripremite obj ed za sebe, ali i za mene. U
svemu to treba doi uzdajte se u Boga koji moe
donijeti i sreu i nesreu, u kojega se ne smije
sumnjati!" I gle, u snu, u prikazanju i zraenom
vizij om pokazalo mu se da se posuda s branom i
vr s uljem ne prazne ve da se uvijek iznova pune.
148
Nj egovo je cijelo duevno stanje prikazano kao
dostizanje zrelosti osobe koja se uselila u udoviinu
kuu i stanovala na viem katu. No, unutarnja re-
alnost nj egove due sastojala se u tome da se ona
uzdignula na vii kat, da je dospjela na vii stupanj
svojega razvoja. Potom mu se, meutim, j avilo pri-
kazanje da je umro sin te ene. To nije bilo nita
drugo dol i simboliki odraz stanja u kojemu je on
prevl adao, gotovo usmrtio sve to je nj egovo Ja
dotad bilo. Podsvjesne snage nj egove due upitale
su ga: "to sada treba uiniti?", nakon ega je
bespomono zastao, da bi se potom pomou snage
koja se dosad u njega ulila pribrao te utonuo u
ono to je pri mi o poniranj em u sebe. U sljedeoj
predodbi , poslije smrti udoviina sina, ena mu
upuuje prijekor, to znai da mu njegova vlastita
duevna podsvijest upuuje prijekor i proima ga
zabrinutou: Stara Ja-svijest je otila. Kako sada
dalje? Slikoviti prikaz toga je u osvjetavanju u-
doviina sina; smiono je dublje utonuo u svoju duu i
time ponovno oivio mrtvoga sina. To ga je ohrabrilo
da nastavi iz starog Ja oivljavati novo Ja.
Na taj je nain sazrijevao. Tako je sazrijevala
njegova dua kako bi u sebi mogla skupiti snage da
zaista stupi pred vanjski svijet i navijesti ono to
se tome vanjskom svijetu trebalo rei, prije svega
da stupi pred kralja Ahaba kako bi se odl uil o o
pobj edi novog shvaanja Jahve nad svime to je
zbog slabosti vremena dolo na nj egovo mjesto, a
iji je predstavnik bio kralj Ahab.
Ta je osoba odnekud stigla kralju Ahabu koji
je brino obilazio svoju dravu promatrajui nevo-
lju. U svakom sluaju, kralj Ahab nije imao poj ma
odakle taj ovjek dolazi. Naiao je na ovjeka ije
149
su rijei potaknule neto u nj egovoj dui, uope
ne znajui da je to njegov susjed. Pred njim je
stajao ispunjen j ezom koju bi uvijek osjeao kada
se govori l o o duhu koji je u Bibliji nazvan imenon
Ilija. "Jesi li ti moda ovjek koji ini smutnju u
Izraelu?" upitao ga je Ahab. "Nisam", odgovori o
je Nabot-Ilija, "ti si sam taj koji u Izrael donosi
nesreu i zlo. Mora biti odl ueno kojem e se bogu
odsad obraati na narod."
To j e dovel o do skupljanja velikoga mnotva
izraelskog naroda na brdu Karmel iznoenje
pojedinosti danas bi nas predaleko odvel o gdje
se trebalo, pomou vanjskoga znaka koji je morao
biti svima razumljiv, odluiti i zmeu Ahabovog
boga i Ilijinog boga. Prvo je odreeno da svoje
rtve prinesu sveenici i proroci Baala, kako se
zvao bog kralja Ahaba. Htjelo se, dakle, vidjeti
kroz rtveni obred koji se trebao obaviti poboni m
vjebama ekstatinih proroka koji su se gl azbom i
plesom dovel i u sasvim osobito stanje, hoe li tim
egzercicij ama biti neto pri opno narodu, drugim
rijeima pokazuje li se kroz boansku snagu tih
sveenika neto od snage i sile njihova boga. Na
rtveni je oltar prinesena ivotinja. Trebal o se
pokazati djeluje li stvarno u sveenicima snaga
koja moe obuzeti mnotvo. Tu Nabot-Ilija ree:
"Sada mora biti odl ueno! Ja ovdj e stojim sam, a
nasuprot meni stoji etiristo i pedeset Baalovih
sveenika. Narod treba vidjeti kolika je njihova
snaga, a kolika moja". rtva je prinesena. Baalovi
su sveenici uinili sve to su mogl i da bi svoju
snagu prenijeli na narod kako bi on povj erovao u
boga Baala. U tomu se pretjeralo te su sveenici
u namjeri da pojaaju j ezi vo dj elovanj e plesa i
150
glazbe noem parali ruke i tijela tako da je tekla
krv. Ali gle, nita se nije pokazalo, jer tu je
bio Ilija-Nabot sa svoj om snagom. Jednostavnim
rijeima mogl o bi se rei: Bio je prisutan sa svojim
utjecajem. Ne trebamo pomiljati ni na kakvu a-
roliju, no njegov je utjecaj bio toliki da je sve
potukao na bojitu. Nakon toga on je zapoeo s
prinoenj em rtve. Drugim rijeima, pristupio je
prinoenju rtve sa svim snagama svoje due koja
je pretrpjela sve ono to smo ve opisali. rtva
je djelovala! Duboko je ganula due. Dogodi l o
se neto slino onomu to sam pokuao opisati u
svojoj knjizi "Mistika na poetku novovj ekovnog
duhovnog ivota" (Die Mystik im Aufgang des
neuzeitlichen Geisteslebens) u kojoj je pokazan
primjer Ivana Krstitelja koji je bio propovj ednik,
ali je uz to proao i posebno kolovanje. Kada
je zatim ponovno stupio na propovj edaonicu,
na sluateljima se pokazalo djelovanje izraeno
sljedeim opisom: Tij ekom nj egove propovij edi
etrdesetak ljudi je palo i bilo mrtvo, to znai
da su u svojoj nutrini bili pogoeni odgovaraj uom
snagom. Tako je bilo i s Ilijom. Nakon ovoga
ne moemo pomisliti nita drugo nego da su rijei
navedene u Bibliji pretjerane, to barem proizlazi
iz duhovnoznanstvenog istraivanja. etiristo i
pedeset Ilijinih protivnika, Baalovih sveenika
bilo je pobi j eeno i moral o se predati. Ilija-Nabot
usmrtio ih je u nj ihovim duama. Ilija-Nabot je
pobij edio. (Kralj evi I., 18, 40) To moemo rei
kao neto to se namee samo po sebi.
Opisao sam vam Izabelin karakter i njezine
osobine. Znala je da je onaj koji je to uinio zapravo
njihov susjed, tu, prekoputa. Kad nije tajanstveno
151
odsutan, nalazi se u njihovoj neposrednoj blizini.
A to je Ilija-Nabot znao od toga trenutka? Znao
je da je Izabela mona, da zna za nj egovu tajnu,
drugim rijeima, da nj egov vanjski fiziki i vot
vie ne moe biti sasvim siguran. Uskoro e se
morati zabrinuti zbog svoje smrti.
Biblija takoer pripovij eda kako se kralj
Ahab vratio kui i ispriao Izabeli to se dogodi l o
na brdu Karmel, a ona je rekla: Uinit u Iliji
ono to je on uinio s tvojih etiristo i pedeset
proroka. (Kraljevi I., 19, 2) Htio bih zapravo
znati tko bi takav razgovor, o kojemu na ovom
mjestu o Izabeli izvjetava Biblija, mogao objasniti
drukije od duhovne znanosti, za koju on prema
duhovnoznanstvenom istraivanju, izgleda samora-
zumlj ivim.
No, sada se Ilija morao brinuti o tomu da, ako
zbog lzabeline osvete mora umrijeti, nj egov duh,
zbog svega to je trebao rei ovjeanstvu, nekako
nastavi djelovati unutar toga ovjeanstva. I kako
je u svojoj dui opet spoznavao samoga sebe, u tom
se i ntenzi vnom unutarnjem spoznavanju zapitao:
to treba uiniti kako bi samoga sebe zamij enio
ovdje, u fizikom svijetu, nakon to zbog lzabeline
osvete nastupi tvoja smrt? Tada mu je dola
nova objava. Zapazio je j ednu sasvim odreenu
osobu na koju e moi, takorei, prenijeti sve to
on, Nabot-Ilija treba dati ovjeanstvu. Nj egov
se pogl ed zaustavio na Elizeju. Moete pomisliti
kako je Ilija otprije poznavao Elizeja, ali o tomu
nije rije. Ilijin se pogl ed zaustavio na toj osobi, a
unutarnje prosvjetljenje mu je reklo: Posveti ovog
ovjeka u svoju tajnu. I s onom istom j asnoom
s koj om religiozni dokumenti govore duhovnoj
152
znanosti reeno nam je i to da Ilija-Nabot treba
ispuniti neto osobito te da je sada na Elizeja
trebao prijei isti duh koji je vl adao Ilijom. To je
prosvjetljenje Elizej trebao doivj eti u Damasku na
isti nain kao to ga je poslije doi vi o i opisao sam
apostol Pavao. A nakon to je Ilija izabrao svojega
nasljednika, snala ga je Izabelina osveta.
Izabela je skrenula pozornost svome muu
Ahabu na njihova susjeda rekavi otprilike ovo:
Pogledaj , ovaj je susjed poboan ovjek, u nje-
mu ive Ilijine misli. Budui da je on j edan od
najvanijih Ilijinih sljedbenika, mnogo ovisi o
tomu da ga kao takvog ukloni iz svoje neposredne
blizine. Ahab nije znao nita o Nabotovoj tajni, ali
je znao da je on Ilijin vjeran sljedbenik. Tada je
Izabela uvjerila Ahaba da, ili snagom nagovaranja
ili pomou same kraljevske moi, treba pridobiti
toga ovjeka na svoju stranu. Bio bi to udarac za
Ilijinu stvar kad bi Ahab bilo na koji nain uspio
pridobiti toga ovjeka na svoju stranu. Izabela je,
naravno, znala da je to tek izmiljotina koj om je
samo htjela navesti svojega mua na taj vaan in,
jer ona nije htjela sam in ve ono to iz njega
proizlazi. Zato mu je dala neku vrstu prij etvornog
savjeta.
Ahab se obrati Nabotu i gle, Nabot ga prekori:
"Nikada nee postii ono to hoe!" Znate da je
u Bibliji prikazano kako je Nabot kao Ahabov susjed
posj edovao vinograd koji je Ahab htio dobiti milom
ili silom. U Bibliji je Nabot rekao kralju: "Gospodin
ne doputa da tebi dam naslijee svojih otaca!"
(Kralj evi I., 21,3) No, zapravo se misli na sasvim
drukije naslijee koje mu ne smije predati. To je
Izabelu potaknulo na osvetu. Dala je prijetvoran
153
savjet kako bi kralja razbjesnilo protivljenje toga
ovjeka. To se moe vidjeti proita li se u Bibliji
sljedee mjesto: "Ahab se vrati kui zlovolj an i ljut
zbog rijei koje mu je rekao Nabot Izraelac: ' Ne
dam ti naslijea svojih otaca!' Legao je na postelju,
okrenuo lice i nije okusio kruha". (Kraljevi I., 21,4)
Misli se da je Ahab prestao jesti jer nije
mogao pribaviti vi nograd u svojemu susjedstvu.
Takve emo stvari razumjeti samo ako istraimo
stvarne injenice u pozadini. Izabelin se osvetniki
in sastojao, dakle, u prireivanju sveanosti na
koju e doi i Nabot i na kojoj e mu biti iskazane
osobite poasti. On to nije mogao izbjei. Dana mu
je mogunost za dj elovanj e. No, Izabela je i sama
bila vidovita. S drugima bi lako iziao na kraj, s
njima bi lako odmj eri o snage, ali ona ga je mogl a
upropastiti. Podmetnula je ubojice, to znai, kako
je opisano u Bibliji, lane svjedoke koji su rekli da
je Nabot hulio Boga i kralja. (Kraljevi I., 21, 13)
Tako je Ilija kao vanjska fizika osoba bio
mrtav, uklonjen iz svijeta. Ahab je sa svim oni me
to je prethodil o i to je istinski zahvatilo snage
u dubini nj egove due postavljen, recimo, pred
neku vrstu sudbinskoga pitanja. Upravo je u tom,
za njega i zni mnom trenutku poinjao neto slutiti.
U toj mu se slutnji poj avio Ilija pred kojim je tako
esto strahovao te mu kroz viziju rekao to se u-
stvari dogodi l o. To j e bio duhovni doivljaj. Mogl i
bismo rei da je od Ilijine slike nakon nj egove
smrti saznao da je ubivi Nabota ubio Nabota-Iliju.
Ovo posljednje trebao je samo naslutiti, ali ipak je
nazvan ubojicom. A u Bibliji nalazimo zastraujue
rijei kako se tom slutnjom Ahab osjeao ispraznim
u svojoj dui jer je slika u slutnji rekla: "Na mjestu
154
gdje su psi lizali Nabotovu krv psi e lizati i tvoju!"
(Kralj evi I., 21, 19), a za Izabelu je reeno: "Psi e
prodrij eti Izabelu na zidinama Izraela" (Kralj evi
I., 21, 23).
Znamo da je to bila jedna od onih slutnji koje
se ispunjavaju. Kada je poslije Ahab otiao u rat
protiv Sirijaca, ranjen je u boju, krv je kapala iz
nj egovih kola i tako ga je zadesila smrt. Kad su
prali nj egova kola, doli su psi i lizali krv koja je
istekla iz Ahabovi h rana. A kad je kasniji razvoj
dogaaja uinio Jehua gospodarom grada Sama-
rije, Izabela je pogoena dok je stajala na prozoru
te je zapravo pala kroz prozor pred gradske zidine,
gdje su je rastrgali psi. Ovo sam samo nagovijestio
stoga to i mamo premal o vremena da bismo u to
dublje ulazili. Sada je to najmanje vano, a mnogo
je vanij e ono to slijedi.
Onaj koga je Ilija-Nabot odabrao za nasljednika
morao je sada i sam sazrijeti. No, on je sazrijevao
na drukiji nain. Mogl o bi se rei da je ueniku
ve bilo lake nego prvome uitelju. Nj emu je na
raspolaganju stajala snaga do koje se Ilija-Nabot
ve vinuo, bila mu je na raspolaganju Ilijina pomo.
I kao to ljudske osobnosti koje su prole kroz
dveri smrti djeluju iz duhovnoga svijeta sasvim
osobi tom snagom, tako je sada i Nabot-Ilija nakon
svoje smrti dj elovao sasvim osobi tom snagom na
Elizeja, otprilike kako je i sam Isus Krist nakon
smrti dj el ovao na uskrsnue svojih sljedbenika.
Ilija-Nabot mono je dj elovao na Elizeja. A to to
je Elizej sada proivlj avao, proivlj avao je takoer
kao unutarnji doivljaj vlastite due, ali takav koji
je bio povezan sa snagom to je strujala iz Ilije i
koja je nastavila djelovati poslije nj egove smrti na
155
one koji su mu bili odani. Elizej je to proivlj avao
na nain da je pred nj egovom duom, i nakon
svoje smrti, i vo stajao nj egov veliki uitelj Ilija te
mu je rekao: "S tobom u izii iz Gilgala". Ovdj e
mogu tono citirati Bibliju koja kae: "Kad je
Jahve uznio Iliju na nebo, Ilija i Elizej su u vihoru
izali iz Gilgala" (Kralj evi II., 2, 1). Ovdje nije
rije o mjestu. Ni Biblija time ne misli na mjesto.
"Gilgal" ne znai drugo doli "valjanje". Ti me se
misli na tehniki izraz: Valjanje, prolaenje due
kroz roenje i smrt, i vot due unutar fizikoga
tijela, kad dua prelazi iz j ednoga fizikog tijela
u drugo. To se zove Gilgal.
Ne trebate se uditi ako iz duhovne znanosti
proizlazi da Elizej time to je u svojoj dui proi vi o
kroz kontemplaciju i predanost zapravo nije bio
uz Iliju pomou snaga svoje fizike prirode, nego
pomou viih snaga, to znai da je s Ilijom bio u
j ednom viem svijetu. A Ilija mu je odredi o koje
stupnjeve treba proi za vrij eme razvoja svoje
due. No, stalno mu je skretao pozornost na to
kako je teak put kojim mora proi. Uzdi zao se
stupanj po stupanj sve dotle dok se nije osjetio
sjedinjenim s duhom koji je strujao iz Ilije.
Imena mjesta koja se spominju u Bibliji ne
treba shvatiti kao imena mjesta nego u njihovu
dosl ovnom znaenju, kao duevna stanja. Kad,
primjerice, Ilija kae: Sada idem u Beth-el Elizej
si to predoava kao viziju koja je vie od vizij e. A
kad ga Ilijin duh opomene: Dragi, ostani ovdje to
ne znai nita drugo doli: Razmisli ima li dovol j no
snage da nastavi ii sa mnom. U viziji to izgleda
kao neto vie od opomene. Svi njegovi uenici-
-proroci, dakle, nj egovi kolege u duhovnome stoje
156
pokraj njega opominj ui ga. Oni koji stoga to su
posveeni u te injenice znaju da se Elizej moe
uzdii u vie regije u kojima mu govori Ilijin duh
govore mu: "Danas ga nee moi slijediti. A zna
li da e danas Gospodin uzeti tvojega gospodara od
tvoje glave?" (Kraljevi II., 2, 3) No, on im odgovara:
"Samo utite", a Ilijinom duhu kae: "ivota mi
Gospodinova i tvoje due, ja te neu ostaviti!" Dalje
govori Ilija: "Sada moram ii u Jerihon". Ponovi se
isto. A tada Ilija upita: "to sada zapravo hoe?"
Elizej odgovara, i to se nalazi u Bibliji, ali tako da
se mora izvui iz pravoga i zvornog teksta: "Hou
da se u mojoj dui moj em duhu pridrui tvoj ! " U
Bibliji stoji pogreno: "Neka mi bude dvostruki dio
tvojega duha" (Kralj evi II. , 2, 9) . To je, priblino,
duhovni smisao onoga to je Ilija uo od Elizeja:
da on oivljava u dubinama Elizejeve due, da se
ondje probudi o do pune svijesti te da je Elizej s
vlastitom duom tako postavljen spram Ilijinoga
duha da njegova dua iz sebe same moe objaviti
Ilijine odluke. Tada Ilija kae: "Budui da moe
vidjeti moj duh sada kad se trebam uzdii u vie
regije, da ga moe vidjeti kako se uzdie u vie
regije, postigao si to to hoe i moja snaga ulazi
u tebe". I gle, Elizej ugleda kako se Ilija uzdie "u
vihoru prema nebu", samo mu je spao kaput, to
znai, duhovna snaga koj om se Elizej treba ogrnuti.
To je bila duhovna vizija koja mu je pokazala i
omoguila da spozna kako smije postati Ilijinim
nasljednikom. A dalje u Bibliji pie: "Kada ga vidjee
djeca proroka, koja su se uputila prema Jerihonu
rekoe: ' Ilijin duh poiva na Elizeju' i pooe mu
ususret i bacie se pred njim na zemlj u". (Kralj evi
II., 2, 15) To nadalje znai da je u Elizeju rije
157
postala tako mona da je on bio proet snagom
koju su prorokovi uenici doivj eli i kod Ilije te su
spoznali kako je duh Ilije-Nabota uistinu nastavio
ivjeti u Elizeju.
U vezi sa stvarnim dogaaj ima onoga doba
to proizlazi iz duhovnoznanstvenih metoda ve
prikazanih u ovi m predavanj ima a koje e i
nadalje biti prikazivane proizlazi iz impulsa
to se iz Ilije prelio u Elizeja koji je obnovi o i
uzvisio staru Jahve-vjeru. Ti m je dogaaj ima, koji
su isprva, prije svega u oni m starim vremeni ma,
bili razumljivi samo posveenima, svojstveno to da
su ljudima koji nisu mogli razumjeti njihovu bit
ispriani na nain kako bi ih ipak mogli shvatiti te
dj elovati na nj ihove due kroz poredbe i prie o
udima. Iz onoga to je u najspiritualnijem smislu
doista udesno razvile su se biblijske prie o Iliji,
Elizeju i Nabotu. Za one koji nisu mogli razumjeti
kako je jedan od najveih impulsa za svjetski razvoj
ovjeanstva izvirao iz navedenih dua, koje su
mnogo toga to je uskraeno vanjskome pogl edu
najprije morale proraditi u sebi, to je reeno u
poredbama. Njima j e prikazano upravo ono to j e
ispriano i u Bibliji; da je Ilija ivio u vrijeme kralja
Ahaba, da mu se bog Jahve ukazao za vrijeme gladi
te rekao: "Poi kralju Ahabu i kai mu: ' ivoga mi
Gospodina, Boga Izraelova pred kojim stojim, ovi h
godina nee biti ni rose ni kie, jer ja tako kaem' ".
(Kralj evi I., 17, 1) Zatim se kae: Bog je rekao Iliji:
"Idi odavde, okreni se prema istoku i sakrij se na
potoku Kritu koji tee prema Jordanu. Pit e iz
potoka, a gavranima sam zapovij edio da se pobri-
nu za tebe". (Kraljevi I., 17, 3-4) Tako se dogodi l o.
Kada je voda presahnula, Bog je Iliju poslao u
158
Sareptu. A "tree godi ne" Ilija je mogao krenuti
na put, mogao je pristupiti kralju Ahabu to
sam ve natuknuo prikazuj ui inj enice na osnovi
duhovnoznanstveni h istraivanj a i etiristo
i pedeset Baalovih proroka staviti pred odluku.
Zatim j e udot vornom slikom prikazano to to se
dogodi l o u stvarnosti kako sam vam ve ispriao.
Potom slijedi pripovij est kako j e Nabotu, koji j e
ustvari nositelj duha samoga Ilije, Ahab trebao
oteti vi nograd te kako j e zatim Izabela prevarila
Nabota. Prema onomu to stoji u Bibliji ne moe se
sasvim razumj eti kako bi to Izabela trebala izvesti
s Ilij om, j er je zapravo rekla Ahabu: "Uinit u Iliji
ono to je on uinio s tvoj ih etiristo i pedeset
proroka" j er j e prema Bibliji dala pogubiti samo
Nabota, dok je, ustvari, to, dodue, nijedan itatelj
Biblije nee moi itanj em razabrati, dala pogubiti
nositelja Ilijina duha. U Bibliji stoji samo da je Ilija
uznesen na nebo. Ona j e, dakle, Iliju pogubi l a na
osobit nain kad mu j e htjela uiniti ono to j e on,
prema Bibliji, uinio s etiristo i pedeset Baalovih
sveenika. Ukratko, i mamo slike koje se mogu
razumj eti samo ako ih danas rasvij etlimo oni me
to nam duhovno istraivanj e moe neposredno
pruiti iz svoj ih i zvora.
Potpuno sam suglasan da tovani sluatelji
koji u onome to proi zl azi iz duhovnoznanstvenog
istraivanj a nisu mogl i prepoznati neto vie od
hi poteze j er u j ednom predavanj u nije mogue
navesti vie dokaza pokuaju bez predrasuda
prosuditi i zl oeno, a da poj edina mjesta ispitaju
i usporede s oni me to je o tomu dala i to uope
moe dati dananj a znanost. Do toga se, dodue,
ne moe doi bez duhovnog istraivanja, ali moe
159
se potkrijepiti pomou vanjske znanosti i moe se
potkrijepiti vlastitim razumom.
Moramo, dakle, rei: Razmatramo li osobnost
proroka Ilije i nj egovo vrij eme, vi di mo u najemi-
nentnij em smislu da se impulsi i uzroci koji
djeluju na ljudske dogaaj e nikako ne iscrpljuju
u onomu to se vanjski pokazuje i to je vanjska
povijest sposobna prihvatiti, nego da su najvanija
zbivanja unutar ljudskih dogaanj a ona koja se
ostvaruju u ljudskim duama i koja iz ljudskih
dua djeluju u vanjski svijet, prelaze u druge
ljude i u njima nastavljaju svoje djelovanje. No,
ako se u dananje vrij eme i ne moe dogodi ti da
osobnost, o kojoj se samo potaj no govori l o, moe
ivjeti u j ednostavnom, skromnome susjedu, a da
se za to i ne zna, u stara je vremena to bilo mo-
gue. Upravo najjae, najintenzivnije snage razvoja
ovjeanstva djeluju na najskrovitiji nain. Iz toga
vi di mo da je prorok Ilija za ovj eanstvo u znatnoj
mjeri uzdignuo i proradio Jahve-misao, tako da
njemu, ako ga samo pogl edamo u pravome svjetlu,
moramo pripisati ovo vano, epohal no djelo za
ovj eanstvo.
Daljnje bi ispitivanje pokazalo da otuda
pada svjetlo na ono to se dogodi l o, a i na to
to je zatim dovel o do osnivanja kranstva.
Otuda moemo uoiti vrl o vanu injenicu da
se takvim razmatranjem iz duha pribl iavamo
temeljima i impulsima koji su utjecali na razvoj
ovjeanstva, a koji zato to su izvrili takav
utjecaj i dalje djeluju sve do u nae dane. Stoga
ako ne razumij emo to se dogaal o u prolosti,
neemo moi razumjeti ni ono to se dogaa u
sadanjosti. No, o najvanijim stvarima ne moe
160
nas izvijestiti vanjska, fizika povijest, koja potj ee
iz vanj skoga svijeta ve i za povij est vrij ede
Goetheove rijei koje se mogu i zgovori ti s mal om
promj enom smisla one iste Goetheove rijei to
se odnose na nunost spoznavanj a duha u pri rodi
produblj ivanj em ljudskoga duha, istraivanjem koje
se moe provesti samo u skrivenim temelj ima due.
A na primj eru proroka Ilije i nj egova vremena,
na duhovnom nebu ovj eanstva, obistinjuju se
izmij enj ene Goet heove rijei:
Taj anstveno na danj em svjetlu sadanjosti,
Povij est si ne da oteti veo.
A to se tvome duhu ne moe obj aviti,
To ne moe iznuditi, ni iz pergamenata
A niti iz znakova upisanih
U mj ed, glinu i kamen.
161
KRI ST I DVADESETO STOLJ EE
Tko je u dananje vrij eme stekao imal o uvida u
duhovni ivot, nee moi zanijekati da pitanje ko-
je e biti predmetom dananjeg predavanja treba
obuhvatiti najire podruj e, i to, mogli bismo rei,
upravo sa znanstvenog stajalita. S druge strane,
ustvari, izgleda da se u dananje vrij eme sve
vie prihvaa svj etonazor unutar kojega pitanje
povezano s Kristovim i menom zapravo nema svoje
pravo mjesto. Predavanje odrano prije nekoliko
tjedana o podrijetlu ovjeka te ono koje je uslijedilo
kao nastavak, o podrijetlu ivotinjskoga svijeta a
moemo pretpostaviti i ona o biu koje se oznaa-
va Kristovim i menom vj eroj atno su pokazala da
se u svako doba, pa i u nae dananje, temeljna
pitanja kao to je pitanje podrijetla ovjeka i si.
kreu u svjetlu uvrij eenog miljenja te naina
osjeanja i shvaanja primj erenih odreenom
vremenu. Vidjeli smo kako ve kod pitanja o
podrijetlu ovjeka zapravo teoretsko shvaanje,
svj etonazor koji za nae suvremenike proizlazi
iz uvrij eenog miljenja, u osnovi uzevi, protu-
rjei istinskim, pravim rezultatima znanstvenih
istraivanja, a upravo se kroz to pitanje pokazuje
da se duhovnoznanstveni odgovori koji podrijet-
lo ovjeka ne svode na izvanjske, fiziko-osjetilne
ve na duhovne oblike, podudaraju s istinskim
rezultatima prirodne znanosti te s njima stoje
u punom skladu. No, moda se nigdje drugdje
tako izrazito ne javlja nesklad izmeu izgraenog
svjetonazora i uvrij eenog miljenja, koji danas
vlada medu ljudima u najirim krugovima, te ono-
ga to bi znanost nuno morala utvrditi kao kad
163
se govori o Kristu, vj eroj atno stoga to je rije
0 j ednom od najveih pitanja shvaanja svijeta.
Ustvari, od stupanja Kristova pokreta u svjetsku
povijest ovj ekova je mogunost predoavanj a
Kristova bia uvijek poprimal a ono oblije kojemu
se mogl o prilagoditi odreeno doba ili, moe se
tovie rei, koj emu su se mogli prilagoditi ljudi
koji su se time bavili.
U tim prvim stoljeima nakon ulaska kran-
stva u svjetsku povijest, unutar odreenih idejnih
1 duhovnih pravaca nazvanih gnozom, razvile su se
grandiozne i silne ideje o biu nazvanom Krist. Te
su se gnostike ideje samo razmjerno kratko mogle
zadrati na openitim predodbama Krista koje su
se, mogli bismo rei, proirile kao popularne, da bi
potom postale sadrajem crkvenoga pokreta. Pouno
je sa samo nekoliko rijei ukazati na grandiozne i-
deje o Kristu koje su se u prvim stoljeima kranstva
razvile kao gnostike ideje, ali nikako stoga to se
poj movi koje duhovna znanost neprestano iznosi
o Kristu bilo na koji nain podudaraju s gnosti-
kim idejama. To tvrde samo oni koji su zbog svoje
duhovnoznanstvene nezrelosti potpuno nesposobni
istinski razlikovati stvari koje prua duhovni ivot.
Suvremena duhovna znanost, o ijim emo ide-
jama veeras, iako kratko, razgovarati, umnogome
nadilazi sve ono to je stvorila stara gnoza prvih
stoljea kranstva. Moda e, meutim, biti utoliko
zanimljivije s nekoliko rijei ukazati na te gnostike
ideje. Ima, svakako, mnogo gnostikih stajalita,
mnogo raznolikih osjenanja unutar toga duhovnog
pravca, ali je potrebno ukazati barem na jedan,
najvaniji koji najvie podsjea na ono to duhovna
znanost danas ima rei.
164
Moe se kazati: Stara gnoza u prvim stolje-
ima kranstva, prema svemu to je tada u
kranstvu izilo na vidj elo, u poetku ima
najdublji, najznaajniji poj am Kristova bia, jer za
nju je Kristovo bie vj eno i nije samo povezano s
cj elokupnim razvoj em ovjeanstva nego i uope s
kozmosom, s itavim razvoj em svijeta koji okruu-
je ovjeka. Glede pitanja ovj ekova podrijetla
moramo se vratiti do onog njegova oblija koje
jo sasvim lebdi u duhovni m visinama, koje se
jo, mogli bismo rei, nije uivjelo, utj elovilo
u vanjsko materijalno ruho. Vidjeli smo kako
se ovjek tijekom zemalj skoga razvoja, polazei
od isto duhovnog oblika, malo-pomalo spustio
do zgusnutog bia koje oznaavamo dananjim
ovj ekom te kako samo uvrij eena materijalistika
miljenja, uenjem o razvoj u kojim ovjeka slijede
unatrag, dolaze do vanjskih ivotinjskih oblika, dok
duhovna znanost dol azi do oblika koji su sve vie
nalik duhovno-duevnome te naposljetku potpuno
ukazuju na ovj ekovo duhovno podrij etlo. Ve je i
stara gnoza traila Kristovo bie u regiji u kojoj je
ovjek lebdio prije negoli je prihvatio materijalno
postojanje, gdje je jo osjeao da se nalazi samo
medu duhovni m biima i duhovni m injenicama.
Hoemo li je ispravno razumjeti, moramo rei da
je prema nj ezinom shvaanju, dok se ovjek dalje
razvijao i iao k tomu da se nj egovo duhovno-
-duevno bie opae tjelesnim ovoj em kako bi ulo
u materijalni slijed razvoja, u istim duhovni m
svjetovima ostalo postojati Kristovo bie, mogli
bismo rei, kao j edan stari ovj ekov drug koji se,
meutim, nije s njime spustio u materijalni svijet
tako da je ovjek prema shvaanju te stare gnoze
165
prol azio razvoj em unutar materij alnoga svijeta
te je, dakle, unutar njega, trebao i napredovati.
Dok je ovj ek svoj razvoj prol azio u materijal-
nosti, Kristovo je bie, meutim, ostalo u regi-
ji iste duhovnosti, tako da se i u vrij eme koje
je ovj ek ve proivlj avao kao povijest Kristovo
bie nije trebalo traiti unutar one regije kojoj
ovjek pripada kao osjetilno-fiziko bie, nego u
istoj duhovnosti. U vremenu koje oznaavamo
kao ishodite kranstva gnoza je vidjela osobito
vaan trenutak razvoja zemaljskog ovjeanstva,
naime trenutak u kojemu je iz duhovni h svjetova,
dok je ovj ek ve bio sputen u materijalni svijet,
Kristovo bie, nakon to se suzdralo od vlastitoga
razvoja, ulo u fiziko-osjetilni svijet da bi u njemu
dj el oval o kao impuls.
Iz toga se odmah namee pitanje: Kako je
gnoza zamiljala silazak j ednog isto duhovnog
bia u razvoj ovjeanstva?
Gnoza si je predoavala kako je unutar o-
vjeanstva jedna osobito razvijena individua, koju
su povij esna istraivanja oznaila kao Isusa iz
Nazareta, toliko sazrela da su se u njoj u odre-
enom trenutku stekli uvjeti za to da njezina dua
iz duhovnoga svijeta moe neposredno primiti ono
to ljudi prije iz duhovnoga svijeta nisu mogli
neposredno primiti. Ona, dakle, govori o vremenu
u kojemu se dua j ednog odabranog ovjeka mogla
osjeati zrel om da u sebe primi Krista, bie koje do
tada nije bilo povezano s razvoj em ovjeanstva. U
Bibliji je gnoza istraivala prikaz sputanja Kristova
bia u razvoj ovjeanstva kroz dogaaj, koji bismo
danas mogli nazvati simbolikim, a koji je nastupio
Ivanovi m krtenjem na Jordanu. Ti m se krtenjem
166
s Isusom iz Nazareta dogodi l o neto osobito. Do
gnostikih predodbi moemo doi pokuamo li
razmisliti o sljedeem:
Promotri mo li istinski ivote brojnih ljudi,
ali ne pomou danas uvrij eenog miljenja ve
onoga koje nas moe uvesti duboko u duu, ne
moemo porei da u njima postoje poj edini tre-
nuci, znameniti dogaaj i u kojima ljudi osjeaju
kao da se nalaze na prekretnici vlastitoga ivota te
si kau: S obzi rom na sve to sam do sada proi vi o
i iskusio, ovo sada mi se ini kao prikaz novoga
ivota. Do proval e takvih osjeaja mogl o je doi
zbog nekog osobito duboko bolnog dogaaja ili
nekog i votnog iskuenja. Ne moemo porei da za
brojne ljude postoji neto poput prekretnice, poput
neega to moemo nazvati obnovom ili buenj em
sasvim osobitih snaga u duevnom ivotu. Shvati li
se takav dogaaj kao elementarni poetak gnosti-
ke predodbe o tomu to se dogodi l o s Isusom iz
Nazareta u vrij eme Ivanovog krtenja na Jordanu,
ne dobiva se predodba o neemu to obi no
kroz ivotna iskuenja nadire u ljudske due, ve
o probijanju neega sasvim novog, to dotad u
cj elokupnom razvoj u ovjeanstva nije mogl o biti
povezano s j edni m ljudskim i votom. I to to je
niknulo u dui Isusa iz Nazareta, to je u njega
ulo kao sasvim novo i kao neto unutarnje ivj elo
i votom koji je postao ishoditem itave kulture
pokrenute u novom svjetlu, to to je u nutrinu
Isusa iz Nazareta donij elo takav ivot, nazvala je
gnoza Kristom. No, time j e gnoza takoer uvidjela
da se s Kristom, koji se nikako nije mogao pronai
u poj edi nom vanj skom ovjeku nego u onomu to
je u vanjskom ovjeku jo postojalo kao osobito
167
unutarnje bie, u ovjeanstvo probi o novi impuls,
impuls za neto ega prije nikada nije bilo, jer
upravo ono to je Isus iz Nazareta tijekom triju
godina od Ivanova krtenja nosio u sebi prije nije
bilo povezano s ovj ekovim razvoj em.
Ti me smo otprilike staru gnostiku predodbu
Krista prikazali onako kako je moemo shvatiti jer
nam se ona, mogli bismo rei, u svoj im elemen-
tima pokazuje ve i onda kad se u dui pojedi-
nog ovjeka dogodi neki vaan preokret. Upravo
je modernom ovjeku osobito teko shvatiti da je
s netom opisanim dogaaj em povezano neto od
povijesne vanosti za cijelo ovj eanstvo, neto
od temeljne povijesne vanosti, da je time dano
neto to moemo nazvati teitem cj elokupnog
razvoja ovjeanstva. Za tu gnostiku predodbu,
iako se ona moe usporediti i s ponei m od onoga
to je prikazano u ovi m predavanj ima iz duhovne
znanosti, moe se rei da je zapravo bez obzira
na to kako se mislilo o realnosti velianstvena,
silna predodba, s j edne strane o Kristovu biu,
a zatim i o biu ovjeka jer postavlja ovjeka
unutar razvoja u kojemu impuls iz duhovnog
svijeta neposredno zahvaa u tijek povijesnog
nastajanja. Stoga uope nije udno to ta gnostika
predodba nikako nije mogla postati popularna.
Jer, onaj tko si imalo razjasni znaenja razvoja
ovjeanstva od prvih stoljea kranstva nadalje,
tko si razjasni stanja ovj ekove due te razliite
odnose socijalnoga ivota, bez daljnjega e prizna-
ti da je takva predodba noena plemenitou koja
sasvim sigurno nije bila popularna. Da bismo si
to objasnili, potrebno je samo baciti pogl ed na
dananji duhovni ivot. Kada je rije o takvoj
168
predodbi kakvu smo upravo okarakterizirali kao
gnostiku, veina e ljudi rei: To je apstrakcija,
smiono sanjarenje. No, nama je potrebna realna
zbilja, neto to nam je blisko, neto to moe
neposredno zahvatiti u na realni ivot. Danas
ono to smo upravo okarakterizirali kao gnostiku
predodbu ljudi jo uvijek smatraju apstrakcijom
jer su zapravo jo uvijek j ako daleko od toga
da predosjete mnogo vee zadovolj stvo, istinsku
konkretnost u onome to se nalazi u duhovni m
predodbama s obzi rom na ono to veina ljudi
naziva oitim, konkretnim i istinski stvarnim. Kada
to ne bi bilo tako, ljudi ne bi ni u umjetnosti teili
samo neemu to mogu vidjeti oima i dohvatiti
rukama te kao neto apstraktno odbijali sve ono
emu se u duhu moraju uzdignuti unutarnjim
talentima due.
Nemogue je, naravno, u nekoliko poteza
opisati kako se u popul arnom svijetu razvila
predodba o Kristovu biu. No, moe se rei da
se osim neposredne predodbe koju su si ljudi
izgradili o Isusu iz Nazareta, koji je roen na
udesan nain, koji je na mnogobroj ne naine s
ljubavlju prilazio ljudima (tako se napokon odvi-
jala povijest njegova djetinjstva), koji je onda za
cijelo ovj eanstvo doao kao ljubljeni Spasitelj
mora se rei da je uza sve osjeaje i osjeanja
koje su ljudi s ljubavlju smogli za toga Spasitelja,
ipak stoljeima ivio i odjek predodbe Krista kao
bia koje je bilo utj elovlj eno u ovjeku Isusu iz
Nazareta. I unato onom to je, recimo, vanjska
povijest priala o ivotu Isusa iz Nazareta, jo uvi-
jek se pogl ed uzdizao prema j ednoj velikoj tajni,
prema neizmj ernom misteriju, prema misteriju
169
koji je upravo tada, dok je Isus iz Nazareta iao
Zemlj om, tu osobu prikazivao nadljudskom, a to
nadljudsko nazvao je Kristom. Osim toga, mogl o bi
se rei, da to su se ljudi vie pribliavali novij em
dobu, osjeali su se sve nesposobnijima prihva-
titi smionu ideju takvoga Krista poput gnostikoga
Krista, tako da ve u srednjem vijeku vi di mo kako
se znanost, takorei, usuuje govoriti samo o vanj-
skim osnovama svijeta, o onomu to se dogaa pred
osjetilima i onomu to iza osjetila lei kao neka
vrsta svijeta prirodnih zakona. Nasuprot tomu, zna-
nost se nije osjeala pozvanom prodrijeti u one
faktore, u one impulse koji su kao najvii duhov-
ni impulsi zahvaali u razvoj ovjeanstva. Tako
je srednj ovj ekovno shvaanje pitanje ovj ekova
podrijetla, kao i pitanje razvoja ovjeka u koji
zahvaa Kristov impuls smatralo predmetom vjere,
a sve je to i nadalje trebalo figurirati kao vjera uz
ono to su trebale biti znanost i spoznaja, koje su
trebale ostati ograniene samo na nie predmete
svjetskoga poretka.
Sada bi bilo zanimlj ivo prikazati kako su se
od esnaestog stoljea nadalje u ovjeanstvu sve
vie zaotravali odnosi unutar ovog "dvostrukog
knjigovodstva" kojim se nain spoznaje htjelo ogra-
niiti na stvari niega reda, a sve to se odnosil o
na duhovne i zvore i pitanja duhovnoga razvoja
htjelo se dodijeliti vjeri. To danas, meutim, ne
moe biti naa zadaa. Radije emo pokazati kako
je u devetnaestom stoljeu cijeli tijek razvoja vodi o
tomu da se, barem u najirim krugovima, takorei,
potpuno izgubila svaka istinska ideja Krista. No, u
uim se krugovima kao daljnji razvoj stare gnostike
ideje zadral o ono to moemo nazvati dubokim
170
uvi dom u Kristov impuls. U devetnaestom stoljeu,
meutim, u irim krugovima, pa i znanstveno-
-teolokim, dolazi do odstupanja od pravoga pojma
Krista te pokuaja da ga se ogranii na osobu
Isusa iz Nazareta, prikazujui ga, istina, kao jedin-
stvenu, odabranu osobu koja je gotovo najdublje
shvatila uvjete razvoja ovjeanstva, unutarnju
boansku prirodu ovjeka i nosila je u sebi na
temeljan nain, ali ipak kao "ovj eka" ustvari
kao ovjeka koji se izdignuo iznad svih ostalih
ljudi. Tako je, od devetnaestoga stoljea, mjesto
stare kristologije zauzelo neto to moemo naz-
vati istraivanjem Isusova ivota, istraivanje koje
je sve vie postajalo nepovj erlj ivo prema svemu
to je u osobi Isusa iz Nazareta trebalo ivjeti kao
boanski sadraj i koje je htjelo vjerovati da u Isusu
iz Nazareta pred sobom ima tek j ednu odabranu
ljudsku individuu. Takvo je shvaanje svoj vrhunac
dostiglo u djelu Adolfa Harnacka* "Bie kranstva"
( Wesen des Christentums) i slinim nastojanjima u
istraivanju Isusova ivota koja se danas pokazuju
u najrazliitijim nijansama. Treba samo upozoriti
na to to se u najnovije vrij eme postiglo ozbilj-
nim udubljivanjem upravo u takvo istraivanje
Isusova ivota. A tim najnovijim zbivanj ima pri-
pada i ono to ovdj e treba rei, na to treba upo-
zoriti samo s nekoliko rijei; da metode koje su
primij enj ene u devetnaestom stoljeu kako bi se,
takorei, povij esno dokazalo to se trebalo dogo-
diti u poetku kranskog raunanja vremena,
uope nisu dovele do pravih rezultata. Bilo kakvo
* Adolf Harnack, (1851.-1930.), njegovo djelo Wesen des
Christentums objavljeno je 1910. godine u I.eipzigu.
171
razmatranj e ovih zamisli odvel o bi nas predaleko.
Tko, meutim, dublje zae u ono to je uinjeno u
novije vrijeme, znat e da se pokualo uobiajenim
sredstvima vanjskoga materijalistikog istraiva-
nja postaviti osobu Isusa iz Nazareta na ishodi-
te naega kranskog duhovnog ivota, ali da je
takav pokuaj dokazivanj a postojanja ove osobe
vanjskim povij esnim sredstvima jer kako da
se inae dokazuje morao zavriti priznanj em:
Postojanje osobe Isusa iz Nazareta ne moe se
potvrditi vanjskim materijalistikim sredstvima.
To ne znai da se moe tvrditi suprotno, tj. da
on nije ivio, ali hoe li se dokazati ivot Isusa iz
Nazareta, to se ne moe uiniti onako kako se inae
povij esnim sredstvima dokazuj e postojanje j ednog
Aristotela ili Sokrata ili Aleksandra Velikog. I ne
samo to, u novije su vrij eme istraivanja na tom
podruju ila u sasvim suprotnom smjeru. Treba
samo uzeti j ednu od knjiga VVilliama Benjamina
Smitha* koje je obj avio Diedrich iz Leipziga, da
bi se vidj elo kako se u nae vrij eme ozbilj nim
zalaenj em u biblijske i druge isprave koje se
odnose na kranstvo ponovno dolazi do toga
da te isprave zapravo uope ne mogu govoriti o
onomu za to se tako dugo u devetnaestom stolje-
u vj eroval o da govore. Ljudi su htjeli na osnovi
* William Benjamin Smith, (1850.-1934.), djela ob-
javljena u Jeni 1911. godine: "Der vorchristliche
Jesus. Vorstudien zur Entstehungsgeschichte des
Urchristentums", "Ecce Deus. Die urchristliche Lehre
des reingttlichen Jesus", "Ist der 'vorchristliche Jesus'
widerlegt? Eine Auseinandersetzung mit Weiner', i
Arthur Drews: "Die Christusmythe", Jena 1911.
172
filolokih ispitivanja biblijskih i ostalih isprava
rekonstruirati ivot Isusa iz Nazareta, ali oni su
naposljetku pokazali neto sasvim drugo. Tij ekom
pokuaja da se sa svom znanstvenom savjesnou,
sa svim probranim sredstvima rekonstruira "Isu-
sov i vot" pokazalo se da te biblijske isprave, ti
kranski dokumenti, ondj e gdje doista stoje na
kranskom tlu, uope ne govore o "ovjeku" Isusu
iz Nazareta. Tako vi di mo da vanjsko istraivanje
mora rei: Dokumenti uope ne govore o ovjeku
Isusu iz Nazareta ve govore o Bogu. U nae
vrij eme pred sobom i mamo udnovatu anomaliju
da materijalistiko istraivanje tvrdi: Pogreno ste
zakljuili mislite li da se kranske isprave odnose
na ovjeka Isusa iz Nazareta. One nas, naprotiv,
uvjeravaju kako evanelja i ostali dokumenti go-
vore o Bogu te da sve to je ispriano ima smisao
i znaenj e samo ako se na ishoditu kranstva
govori o Bogu.
A nije li to krajnje udno? Prema shvaa-
nju naega vremena, hoemo li govoriti o Isusu
iz Nazareta, moramo govoriti o Bogu! No, to isto
shvaanje i taj isti istraivaki pravac u j ednom
Bogu, to znai u j ednom isto duhovnom biu,
ne moe uoiti nikakvu realnost. to je, prema
tomu, Krist za suvremeno istraivanje? On je
postao istom poezij om ovjeanstva, neto to
su ljudi unijeli u povijest samo kao ideju, samo
kao stvaralaki osjeajni impuls socijalne fanta-
zije! Prema najnovijim povij esnim istraivanjima,
Krist nije postao stvarnost ve neki izmiljeni Bog.
Naravno, hoemo li se izraziti suhoparno, moemo
rei: Sve to odvodi povij esno istraivanje neemu
to mu nimalo ne koristi, jer to e suvremenom
173
istraivanj u Bog u koj ega ono uope ne vjeruje?
Ono samo dokazuj e da biblijski dokumenti
govore o nekom bogu, ali sve dok ga svrstava u
poezij u, s nj ime ne moe nita zapoeti.
Suprotstavimo sada tom inj eninom stanju
ono koje duhovna znanost treba postaviti na
nj egovo mj esto.
Tu vas moram uputiti na svoju knjgu "Kr-
anstvo kao mistina inj enica" (Das Christentum
als mystische Tatsache). Osnovni smisao te knj ige
zapravo nije pot puno shvaen. Stoga sam u pred-
govoru drugom izdanj u jo j ednom pokuao
skrenuti pozornost na ono o emu je rije. Rije
je o tomu da se povij est ovj eanstva, povij est
svijeta potpuno ne iscrpljuje u uobiaj enim prika-
zima vanj ske povij esti, vanjskih dokumenata, j er
u razvoj ovj eanstva posvuda zahvaaj u duhovni
impulsi, duhovni faktori koje moramo oznaiti
upravo kao duhovna bia. Postavimo li, nasuprot
tomu, cj elokupno povij esno shvaanje svijeta kakvo,
primj erice, zastupaju Leopol d von Ranke* i ostali,
moramo rei: Naj vie do ega se vinula povij esna
znanost jest to da ona o povij esnim idej ama govori
na nain da u tijek razvoj a ovj eanstva koji se
odvij a preko naroda i drava, recimo, zahvaaj u
vanjske, apstraktne idej e. To j e ono najizvanjskije
u to se vjeruje. No, ni prema shvaanju povij esnih
pisaca idej e nisu neto to razvija snagu, to iri
mo. Kad idej e koje uviru u ljudske due ne bi bile
izraz stvarnih impulsa koji nevi dl j i vo, nadosj etil-
no vladaj u svim povi j esni m nastajanjem, cij eli ti-
jek razvoj a ovj eanstva, kad bismo ga povij esno
* Leopold von Ranke (1795.-1886.)
174
istraivali, bio bi lien duha, zato to se iza ono-
ga o emu govori vanjska povijest nalazi jo i to
to se moe dokuiti samo sredstvima duhovne
znanosti, nadosjetilnim istraivanjima, koja su
ve bila i bit e prikazana u ovom predavanju. I
ovdj e bih mogao pokazati kako se kranski im-
puls povij esno smjestio u razvoj ovjeanstva time
to se jasno pokazao kao nastavak onoga to se
u duhovnom razvoju ovjeanstva odi graval o u
starim misterijima. to su zapravo misteriji bili,
danas je jo u osnovi uzevi slabo razumlj ivo.
ime su to u starim predkranskim vremeni ma
misteriji pridonosili duhovni m osnovama razvoja
svih naroda moe razumjeti samo onaj tko pu-
tem moderne duhovne znanosti zagleda u ona-
kav razvoj due koji duu preobraava u neto
to je ve i ovdj e ee spominj ano, u instrument
opaanja neega to kao duhovni svijet stoji iza
osjetilnoga. Znamo da se ovj ek danas, na odre-
eni nain potpuno ogranien na svoju nutrinu,
sasvim povuen u intimnosti svojih duevnih do-
ivljavanja, moe uzdignuti do odreeni h viih
oblika svoga duevnoga bia tako da to duevno
bie ivi u duhovnom svijetu kao to ljudsko bie
utj elovlj eno u tijelu ivi u fizikom svijetu.
Duhovnoznanstveno razmatranj e povijesti,
dakle, pokazuj e da je ta mogunost uzdiza-
nja u duhovni svijet putem isto unutarnjeg,
i nti mnog duevnog razvoj a istom ula u razvoj
ovj eanstva tijekom vremena, da ni na koji
nain nije postojala ve u starim vremeni ma.
Dok se danas dua, ostajui unutar sebe same,
moe potpuno sl obodno pomou svojih vlasti-
tih mjera vinuti do duhovnoga gledanja, to u
175
predkranskim vremeni ma ugl avnom nije mogla,
ve je bila upuena na odreene mjere koje su
s njom poduzi mane u misterijskim svetitima.
Hoemo li ukratko skicirati to su u misterijskim
hramovima, koji su u starom smislu bili ono to
danas smatramo duhovni m uilitima, njihovi voe
inili s duama, to je pobl i e prikazano u moj oj
knjizi "Kranstvo kao mistina injenica" (Das
Christentum als mvstische Tatsache), moemo to
saeto izloiti na sljedei nain. Dua se pomou
vanjskih mjera oslobaala svoje tjelesnosti. Dana
joj je mogunost da se odreeno vrij eme nalazi u
stanju slinom snu, a ipak sasvim razl iitom od
sna. Kada danas, u skladu s rezultatima duhov-
ne znanosti, promatramo stanje sna, moramo si
zamisliti kako ovj ekova vanjska tjelesnost ostaje
leati u krevetu dok zapravo duhovno-duevna
j ezgra ovj ekova bia postoji izvan onoga to je
ostalo u krevetu. Meutim, snage, pravo unutarnje
bie ove duhovno-duevne j ezgre, u stanju sna
su tako slabog intenziteta da nastupa gubitak
svijesti, a ovj ekovu duhovno-duevnu j ezgru
obavija tama. Mj ere koje su u starim misterijima
poduzi mane s ovj ekovom duom bile su takve da
je pod utjecajem drugih, naprednih osoba koje
su ve stekle misterijsko posveenj e, dua do-
vedena u neku vrstu stanja sna, ali tako da je
istodobno izotrila i ojaala svoje unutarnje snage
na nain da je svoje tijelo ostavila u spavajuem,
smrti slinom stanju, dok je svojim duevni m
postojanjem za odreeno vrij eme mogl a gledati
u duhovni svijet, dakle, svjesno provodei i vot u
snu mogl a se osvj edoiti to je ona kao graanin
duhovnoga svijeta. Kad je zatim jedna takva dua
176
nakon nekog vremena vraena u obi no ljudsko
stanje, u njoj bi se j avilo sjeanje na ono to je
proivj el a opaajui izvan svojega tijela, i takva
j e dua zatim mogl a istupiti pred narodom kao
proroki duh te svj edoiti o postojanju duhov-
noga svijeta i vj enom trajanju ovj eanstva. Ti-
me je ona sudjelovala u i votu u duhovnome. U
misterijima su bili odreeni propisi kojima se dua
dugo tij ekom svojega ivota moral a pokoravati,
a njima bi zatim voe starih misterijskih mjesta
svoj im posredovanj em pri dodal e posljednji in.
Postavimo si, dakle, pitanje: Odakle potjeu
stare mudrosti koje su nam tijekom ljudskog
razvoja prenosili narodi dilj em Zemlje, o svojem
boanskom podrijetlu i vjenosti ljudske due? Iz
duhovne znanosti mora proizii odgovor: Stare
mudrosti potjeu od onih koji su posveeni ili,
mogli bismo rei, inicirani, kako smo to ve opisali.
Te su mudrosti, meutim, izile na vidj elo na
poseban nain. Ono to su u tim misterijskim
mjestima doivlj avali inicirani kao u nekom i vom
snu dano je u mitovima, l egendama i svakoja-
kim slikovitim prikazima i priama. Mitologij e
se, naravno, razumiju samo ako se likovi koje u
njima susreemo shvaaju kao slikovito oblikovanje
neega to su posveenici u misterije gledali tije-
kom svojega posveenja. Hoe li se uspostaviti
odnos prema starim rel i gi ozni m uenjima, mora
se, dakle, vratiti misterijima, mora se u misterijima
vidjeti neto to je, ustvari, skriveno za vanjski
profani svijet, to bi mogli dosegnuti samo oni
koji su se otrim kunjama, a i kroz utljivost
zbog okolnosti o kojima danas ne mogu govoriti,
pripremal i za posveenj e.
177
Tako ovj ekov duhovni razvoj, slijedimo li
ga unatrag do pretkranskih vremena, utjee u
tamu misterija. Osim toga, ljudska dua u oni m
starim vremeni ma jo nije bila zrela da se u sebi
samoj, oslonjena tek na svoje, vlastite intimne
snage, uzdigne u duhovni svijet bez primj erenog
sudjelovanja hramskih sveenika. Da se, meutim,
dok su se odigravala vanjska povijesna djela, neto
i dogodi l o, vidjet ete u mojoj knjizi "Kranstvo
kao mistina injenica" (Das Christentum als
mystische Tatsache). Ona bi trebala pokazati kako
se cijeli smisao razvoja ovjeanstva sastoji u tome
da je ovjeanstvo kroza sve to je trebalo primiti i
iskusiti tijekom ponovni h utjelovljenja, pa i to to
je o duhovnom svijetu iskusilo od svojih inicira-
nih, na prekretnici vremena na kojoj je zapoel o
kranstvo, bilo dovol j no zrel o te da je mogl o
nastupiti doba u koj emu se ljudi mogu kao due
uzdignuti u duhovni svijet samo u najintimnijoj
nutrini bez vanjskog utjecaja, bez mjera koje su se
nj egovale u starim misterijima. To je (a tako treba
shvatiti i dogaaj koji se odi grao u Palestini) veliki
napredak u kojemu se malo-pomalo, moda tije-
kom mnogi h stoljea, meuti m ipak na prekretnici
vremena u koje pada poetak kranstva, ispunilo
to da je ovj ekova dua takorei postala zrel om
za "samoposveenj e" j ednostavno pod vodstvom
onih koji su tada znali to ovjekova dua treba
proivjeti, no, bez sudjelovanja upravitelja hrama
ili misterijskih vodia. A ono to se inae odigravalo
unutar misterijskih hramova stotine i stotine puta,
a to nam je sauvano u legendama i mitovima te
etnolokim mitologijama, pojavilo se na velikom planu
svjetske povijesti kroz tumaenje kranstva.
178
Hoemo li pak razumjeti evanelja, to j edno-
stavno moemo postii pitanjem: to j e morao
proivj eti kandidat za posveenje, primj erice, kod
perzijskog ili egipatskog naroda da bi svoju duu
uzdignuo do neposrednog uvida u duhovni svijet?
Odredbe o tomu to kandidat za posveenje mora
iskusiti pri nekom odreenom dogaaju oznae-
nom kao "krtenje" ili nekom drugom oznaenom
kao "iskuenje" sve do izvoenja due da bi opaa-
la duhovni svijet bile su opisane; inile su, recimo,
ritual posveenja. Pogl edamo li takav ritual te ga u
onom glavnom usporedimo s evaneljima to sam
pokazao u ve spomenutoj knjizi vi di mo kako
nam evanelj a donose ponovno uskrsnule opise
starih ceremonij a posveenja, samo to su one ov-
dje primijenjene na veliku povijesnu individuu Isusa
iz Nazareta. Tu se vidi da je, dok su prije kandidati
za posveenj e odvoeni u duhovni svijet izdvoj eni
u misterijske hramove, Isus iz Nazareta, po onomu
to se dogodi l o u samoj povijesti, doveden gore do
toke ne samo zato da bi po sjeanju na duhovni
svijet mogao davati objave, nego j e doveden gore
da bi se mogao sjediniti s Kristovim biem, biem
koje se prije zapravo jo nikada nije sjedinilo s
nekim ljudskim biem. Tako postoji veliko suglasje
i zmeu pria o i votnom putu Isusa iz Nazareta
do trenutka kada je Krist zaposjeo nj egovu duu
te je ostao u njezinu posjedu jo tijekom sljedeih
triju godina i opisa starih dogaaja posveenja.
U prikazima onoga to je Isus iz Nazareta tada
proivio to se najbolje vidi iz Ivanova evanelja
neposredno je opisano posveenje, i to kroz
velike na povijesti utemeljene duhovno-boanske
injenice. Posveeno je bezbroj kandidata, ali samo
179
toliko da bi mogli posvj edoiti: "Postoji duhovni
svijet i ljudska dua pripada takvom duhovnom
svijetu". No, s najznaajnijim biem kojega su se
mogli sjeati mogl o se sjediniti unutarnje bie Isusa
iz Nazareta kad mu se dogodi l o svjetskopovijesno
posveenj e. To je bilo posveenj e kojemu su teila
i bila podreena sva stara posveenja.
Tako na veliki plan svjetske povijesti dolazi
golgotski misterij istupajui iz onoga to je dotada
bilo obavij eno tamom misterija. Sve dok se ne
vjeruje da se na j ednoj toki Zemlje u odreenom
trenutku dogodilo neto takvo kao to je proimanje,
posveenj e Isusa iz Nazareta Kristom i da je tako
neto odaslalo silne zrake snage i stvorilo impuls
za sve kasnije postajanje ovjeanstva, dotle se
nee shvatiti to bi zapravo Kristov impuls trebao
znaiti za razvoj ovjeanstva. Tek kad se pomou
svih ostalih pretpostavki duhovne znanosti bude
mogla priznati realnost j ednoga takvoga duhov-
nog dogaaja, kakav je ovaj upravo opisani, moi
e se razumjeti to je to s Kristovim impulsom
ulo u razvoj ovjeanstva. A onda se ni evanelja
nee podcjenjivati zato to se u njima nalaze etiri
razliita inicijacijska rituala u kojima se samo ta-
j anstveno nasluuje ono to se tada dogodi l o s
povij esnom osobom Isusa iz Nazareta. A kad se to
bude razumjelo, shvatit e se i da ono to se kroz
taj dogaaj zbilo u Palestini ima duboko uzrono
znaenje za cijeli kasniji razvoj ovjeanstva.
Dok je dotad to to moemo nazvati duboko-
-najunutarnjijom j ezgrom bia bilo neto to je,
dodue, postojalo za ovjeka, ali nije dovol j no ulo
u ovj ekovu svijest i to je trebalo pripadati upravo
dogaaj u opisanom kao misterij na Golgoti, sada
180
je trebalo zapoeti vrij eme u kojemu e ljudi moi
znati: U tome Ja u ljudima se objavljuje ono to
je ovjeku zaj edniko s cijelim kozmosom.
Kad bismo htjeli otprilike prikazati to ovjek
u duhovnoznanstvenom smislu treba prepoznati u
vel i kom preokretu koji je u svjetsku povijest uao
s Kristovim impulsom, morali bismo rei: ovjek se
glede svojega bia sastoji od fizikog tijela, ivot-
nog tijela, duevnog ovoja, a u najdubljoj nutrini
nosi ono to ide iz inkarnacije u inkarnaciju, iz
jednoga zemaljskog ivota u drugi svoje pravo Ja.
No, to pravo Ja jest istodobno neto ega su ljudi
najkasnije postali svjesni, pa stoga u pretkran-
skim vremeni ma nisu imali pojma o tomu da isto
tako kao to je nj ihovo fiziko tijelo povezano s
cijelim fizikim svijetom, a nj ihovo duevno bie
s duevnim svijetom, da je duboko-najunutarnjija
j ezgra njihova bia roena iz najobuhvatnijeg
duhovnog svijeta. To da Boga i boansko prabie ne
treba traiti u duevnom ovoj u nego u pravome Ja,
to je kranstvo, odnosno, upravo opisani Kristov
impuls doni o razvoj u ovjeanstva.
Prije se mogl o rei: Moja je dua ukorijenje-
na u boanskom, boansko je zapravo ono to je
stvaralako, dj elatno.
Sada se, meutim, uilo govoriti: Hoe li
spoznati gdje se moe otkriti najdublje boansko
to cijeli svijet proi ma i votom, pogledaj u svoje
vlastito Ja, jer ti kroz tvoje Ja govori Bog. Kad se
upozna s time kako je izvreno posveenj e kao
veliki povijesni dogaaj , dok su prije posveeni-
ci zbog doivljavanja duhovnog svijeta odvoeni
u dubine misterijskih hramova, On, razumije li
ga ispravno, govori tvojoj obinoj svijesti kako
181
su misterijem na Golgoti boanske snage ule u
ovjeanstvo. No, Bog e ti govoriti osobito onda kad
se uzdigne tako da svoju duu uini instrumentom
za opaanje duhovnoga svijeta. Moe se rei: Bit
Kristova impulsa je ulaenje boanske svijesti koja
govori kroz Ja. A na to da je Kristov impuls mogao
ui u ovj eanstvo dj elovalo je upravo povij esno
nastajanje staroga naela posveenja kao to je
prikazano. Uzrok tomu je misterij na Gol goti . Ono
to e se sve vie tijekom zemaljskog razvoj a do u
najdalju budunost isticati u ljudskim duama jest
da jasno spoznavanje boansko-duhovnoga, kojemu
pripada ovjek i po emu e postati neovisan o
cijelom zemalj skom nastajanju, govori kroz Ja.
Onaj tko s ovog stajalita moe razumjeti
neke od najdubljih rijei evanelj a duboko e ui
u pitanje odgoj a ljudskog roda putem duhovnog
svijeta. Uvidj et e kako je starohebrejskim razvo-
j em pripreml j eno ono to bi ljudima trebalo
govoriti kroz Ja-jezgru, j ednako kao to je govori l o
i j udaizmu, ali kao duh naroda. Tako nije bilo
kod drugih naroda. Kod njih je samo bila prisut-
na svijest o tomu da, recimo, duhovno-boansko
govori duevnom ovoj u posveenoga ovjeka.
Judaizmu je, meutim, postalo jasno kako je ra-
zvoj ovjeka neprekidan odgoj ni procesi, kako
u Ja, koje obuhvaa cijeli narod, poivaj u moi
kojima pripada ovjek sa svojim najdubljim biem.
Stoga je Judejac osjeao: Kad kao j edinka cijeloga
starohebrejskog naroda pogl edam razvoj ni niz od
Abrahama i spoznam ono to tu vlada kao duh
koji prolazi kroz generacije, mogu rei: On ivi u
meni, ivi u svim moj im precima kao boansko,
koje je kod ovjeka oblikovalo poj edinano fiziko.
182
Tako se poj edini pripadnik starohebrejskoga
naroda smatrao povezani m s praocem, osjeao se
j edno s ocem Abrahamom.
Kranstvo, pak, jasno naglaava: Sve takvo
osjeanje boanskoga, pa i kad o sebi govori: "Ejeh
asher ejeh" "Ja sam koji j esam" jo nije neto
to se ovjeku pokazuje u svojem punom liku.
ovjek e shvatiti to to kao boansko djeluje u
ljudima istom kad osjeti neto to je u duhovnome
s onu stranu svih generacija. Stoga, prevedemo li
reenicu ispravno, moramo rei: Prije Abrahama
bio je Ja-jesam! To znai da ovjek u svojemu Ja
doivlj ava neto vj eno to j e izvornij e od onoga
boanskog koje se od Abrahama iivljavalo kroz
generacije.
"Gledajte ono to se zapravo ne iscrpljuje u
fizikom ovjeku nego to kao boansko-duhovno
ivi kroz generacije, to ivi kroz krv svih genera-
cija koje su se razvile od Abrahama nadolje. Na
to boansko-duhovno gledajte, meutim, tako da
ga prepoznaj ete u poj edi nom ovjeku; ne u ono-
me to spaja brau i sestre, ve u onome to ivi
u pojedincu, to poj edinac otkriva kad samoga
sebe spozna u svoj em najunutarnjijem sredinjem
duevnom biu kao 'Ja jesam' ". Tako trebamo
shvatiti izreku Isusa Krista koja otprilike glasi:
Ako netko doe k meni, a da ne napusti svojeg
oca, majku, enu, djecu, brau, sestre, pa i svoj
vlastiti ivot, ne moe biti moj im sljedbenikom.
To ne trebamo shvatiti kao pobunu protiv o-
pravdanosti srodstva i djetinje ljubavi, ve kao
naelo duhovno-boanskoga to ga je Isus Krist
doni o u svijet, a koje svaki poj edini ovjek, zato
to je ovjek, moe pronai u najunutarnjijoj j ezgri
183
svojega bia. Otuda e ono najdublje u kranstvu
na ljude sve vie ostavljati doj am kako najdublja
tajna kranstva vodi preko svih razlika koje
vladaju meu ljudima ka neemu opelj udskom
to svaki ovjek moe otkriti u sebi. Stari su bogovi
bili narodni bogovi, rasni bogovi, povezani s nekim
od plemenskih obiljeja; a tako to pripisivali smo
jo Indijcima i budizmu. Nasuprot tomu, Bog koji
je u Kristu pristupio ljudima takav je bog koji
ih preko svih razliitosti vodi onomu to ovjek
jest samo zato to je "ovj ek". Ti me se svakomu
tko hoe shvatiti pravu bit kranstva namee
nunost da kao realnost prepozna moi i impulse
koji duhovno vode povijest svijeta, da sve to je do
sada bila "povij est" vie ne vrijedi i da je ono to
su ljudi do sada smatrali povijeu samo vanjsko
odij elo povij esnog nastajanja, dok u nj egovim
dubinama vladaju bia koja su unato tomu to
su nadosjetilna tako stvarna kao to su to svaka
ivotinja i svaki ovjek u osjetilnom svijetu. A od
svih nadosjetilnih bia koja upravljaju povij esnim
nastajanjem ovjeanstva najizvanredniji je Krist
koji je tijekom triju godina, to prihvaa i gnoza,
dj elovao u tijelu Isusa iz Nazareta.
Tako se, ustvari, duhovna znanost uzdie do
predodbe koja moe neto zapoeti s oni me do
ega je dola vanjska znanost. Jer, dok je vanjska
znanost danas prisiljena priznati kako nije rije
o "ovj eku" ve o boanskome biu koje vlada u
tom ovj eku - ali ne zna to bi s time, duhovna
nas znanost pak vodi takvim biima koja su
za nju stvarnost, tako da se duhovna znanost
upravo na tom podruju zna ispravno nositi i s
najnovijim istraivanjima. Za duhovni razvitak
184
dvadesetog stoljea zadivljujua je spoznaja da je
devetnaesto stoljee bilo u zabludi zato to je ivot
Isusa Krista htjelo svesti samo na ivot Isusa iz
Nazareta. Na pravi put, meutim, poinje skretati
tek ona znanost koja kae: Sve nam dokazuje da
je kod Isusa Krista rije o "Bogu". Duhovna
e znanost tomu samo dodati da se s tom rijeju
moe neto zapoeti. To je, dodue, shvaanje
koje proturjei materijalistiko-monistikom svje-
tonazoru izgraenom u posljednje vrijeme. Pokazali
smo, meutim, ne samo u predavanju o "Podrijetlu
ovj eka" nego i u onome o "Podrijetlu ivotinj -
skoga svijeta", kako duhovna znanost zna sebe
dovesti u potpuni sklad s inj eninim rezultati-
ma istraivanja vanjske znanosti te moemo rei
kako se duhovna znanost neposredno moe spojiti
s rezultatima savjesnoga vanjskog istraivanja. Ovo
vanjsko savjesno istraivanje ne moe je, meutim,
odvesti dalje od mjesta na koj em se ona zaustavlja
kao pred upitnikom. To j edi no moe ona sama.
No, tijekom dvadesetog stoljea bit e potrebno
jo neto pridruiti uvri j eenom miljenju. Danas
ovj ek smatra da su nj egov i vot i spoznavanje
onakvi kakvi su u fizikome svijetu, da mu vanjski
svijet stoji nasuprot kao neposredna injenica te
da do zablude moe doi najvie zbog toga jer
stvara neprikladne slike svijeta ili zato to ini
neto to se smatra loim, to se ne podudara s
vanjskim kretanjem svijeta. Dananji je svjetonazor
jo potpuno na stajalitu da uzroke treba posvuda
traiti u onome to se neposredno nudi. Takvim su
nai nom miljenja pitanja svj etonazora dovedena
do toke to mora biti jasno svima koji mogu
dublje zagledati u duhovni ivot ovjeanstva na
185
kojoj je nuno uiniti obrat. Vanjska je znanost
kako na pri rodnoznanstvenom tako i na povijes-
nom podruju dola do neposredne sumnje u sve
duhovno i do pukog skupljanja vanjske osjetilne
stvarnosti do nepriznavanja duhovnosti koja se
hoe ukazati iza osjetilnih pojava. U odreenom
smislu mogl o bi se rei da je nae doba dolo
do toke na kojoj se mora preokrenuti izravno u
svoju suprotnost. Najizvanjskiji materijalizam, naj-
izvanjskiji materijalistiki monizam moraju duu
voditi k tomu da se ona sama kroz vlastitu unutarnju
tenju udostoji shvatiti svjetonazor koji joj je do
sada zapravo malo znaio. Svoj potrazi za i zvorom
stvari mora se pridruiti pojam koji do danas jo
nije stekao graansko pravo. U svojoj knjizi "Filozo-
fija slobode" (Die Philosophie der Freiheit), kao i u
knjizi "Istina i znanost" ( Wahrheit und Wissenschaft)
pokazao sam kako ovjek treba pretpostaviti da
nj egovo stajalite prema svijetu nije istinito, kako
najprije mora proi kroz razvoj svojega unutarnjeg
ivota da bi mogao spoznati istinu o poj avama u
svijetu te sebe dovesti u istinit i moralan odnos
prema tim pojavama. Pukom uzronom spoznavanju
mora se pridruiti poj am izbavljenja.
Velika zadaa dvadesetog stoljea bit e da
pojam izbavljenja, uz ostale znanstvene poj move,
ponovno dobije graansko pravo. To kako se ovjek
kao spoznavatelj odnosi prema svijetu ne odgovara
istini. Svi istiniti poj movi stjeu se tek kada se
ovjek, osl oboen od suvremenih stajalita, razvije
do neega vieg, kad se oslobodi zapreka koje mu
onemoguavaj u da vidi pravo lice svijeta. To je
spoznajno izbavljenje. Moral no je izbavljenje kad
ovjek spozna da to kako stoji u odnosu spram
186
svijeta nije istinito, nego da najprije mora proi
putem to vodi preko zapreka koje se gomilaju
i zmeu njega i onoga emu on zapravo pripada.
Pojam preporoenog bivanja due na j ednom
viem stupnju razvit e se iz onoga to nam
dolazi kao udesna posljedica prirodnoznanstve-
nih istraivanja i kao udesan rezultat povijesnih
istraivanja. ovjek e spoznati da time to je
svijet snimio poput fotografije i doarao si veliki
prirodnoznanstveni i povijesni razvoj ovjeanstva
nije dobi o neto to mu je samo preslikalo svijet
nego da je time stekao mono odgoj no sredstvo.
Nee vie samo misliti kako mu prirodna znanost
preslikava svijet, nego e zakonitost postati neto
to e ga odgajati. A kad prirodna znanost ne bude
postojala samo zato da bi preslikavala svijet nego
i zato da bi odgajala ljude, kako bi se ljudska
dua oslobodila neposrednog stajalita i radom se
uzdignula na stajalite gdje e biti preporoena na
j ednom viem stupnju, kad ovjek, dakle, spozna
da e biti osloboen smetnji u koje je zaglibio,
onda e si on sam izgraditi preduvjete za shvaanje
Kristovog impulsa u svijetu. Jer, tada e uvidjeti
da smije pogledati onaj isti trenutak koji smo
upoznali s duhovnoznanstvenog stajalita u kojemu
se ovj ek neko iz isto duhovnoga svijeta spustio
u svijet materijalnog postojanja, da je morao proi
kroz taj materijalni svijet kako bi napredovao, da
je, meutim, na j ednoj odreenoj toki moral o
doi do obrata kako bi se mogao osloboditi onoga
to je u njemu primio. Kristov impuls osl obodio
je ovj eanstvo od potonua u istu materiju.
Obj ektivno gledajui, Krist je u razvoj u svijeta ono
isto to u nama pedstavlja doivljaj koji i mamo
187
kad kaemo: Odnos spram svijeta koji nastaje kao
posljedica preporoda due i njezina oslobaanja od
onoga to je prvobi tno stekla, to se na taj nain
mogl o pojaviti kao njezin doivljaj, izvana gledano,
u velikom svjetskom procesu ovjeanstva, jest ono
to je kao Krist ulo u svijet.
Kada j ednom, dakle, dvadeseto stoljee doista
ozbilj no u ljudskoj nutrini uzmogne prihvatiti
veliki doivlj aj , moi e shvatiti i dogaaj Krista
te mu vie nee biti odboj no to to se u ljudima
dogaa kao preporod due na j ednom viem
stupnju. A tada e duhovna znanost pokazati kako
za povij esno nastajanje vrijedi ono isto to vrij edi
i za vanjska pri rodna zbivanja. ovj ek se kroz
vanjski svj etonazor predao zabludi openhaue-
rovske postavke: Svijet je moja predodba to
znai da se oko mene nalazi svijet boja, zvukova
i tako dalje, koji ovisi o moj i m oi ma i osta-
lim osj etilnim organima. No, nije ispravno ako
ovj ek pokuava shvatiti svijet u nj egovoj cjelini
govorei : Svijet boja postoji samo zbog konsti-
tucije moj ih oiju. Jer, mojih oiju ne bi bilo
da ih isprva arolij om nije stvorilo svjetlo. Ako je,
s j edne strane, istina da je osjet svjetla odreen
konstitucijom oka, onda, s druge strane, ne bi bilo
manje istinito niti to da oko postoji samo zbog
svjetla, zbog sunca. Obje se istine moraju zdruiti
u j ednu opsenu istinu. Stoga je tono ono to
j e Goethe ve rekao: "Oko treba svoje postojanje
zahvaliti svjetlu. Iz neodreeni h ivotinj skih
pomoni h organa svjetlo j e i zazval o postojanje
sebi odgovaraj ueg organa, tako da je od svjetla
za svjetlo stvoril o oko kako bi unutarnje svjetlo
mogl o susresti vanj sko".
188
Kao to je oko stvoreno od svjetla, kao to
se opaanje svjetla dogaa pomou oka, tako je
unutarnji doivljaj Krista, unutarnji preporod due
ostvaren kad je ovj eanstvo doi vj el o Krista kroz
misterij na Golgoti. Duhovna znanost pokazuje
kako se, prije nego to je Kristov impuls uao
u ovjeanstvo, ovaj unutarnji doivljaj mogao
iskusiti samo pomou vanjskih poticaja koji su
dolazili iz misterija, a ne i nti mno kao danas, kroz
neku vrstu samoposveenja u samome ovjeku. Tako
je unutarnji mistini doivljaj Krista slian doiv-
ljaju boja i svjetla pomou oka: ovjek doivlj ava
Krista svoj om nutrinom. To to on, meutim, in-
timno moe svoju duu uzdignuti iznad samoga
sebe proizlazi otuda to je misterijem na Golgoti
u povij est ulo duhovno Sunce. Bez obj ektivnog
misterija na Golgoti i bez obj ektivnog Krista ne bi
bio mogu subjektivni unutarnji mistini doivljaj
kakvoga e ljudi imati u dvadesetom stoljeu i koji
e shvatiti s punom znanstvenom ozbiljnou.
Tako moemo rei: Dvadeseto e stoljee
ljudima pribaviti preduvj ete za istinsko razumi-
jevanje Kristova impulsa time to e pokazati kako
je duboko istinit bio Kristov impuls duhovnog
Sunca i kako je u ljudskoj dui pobudi o doivljaj
koji je Goethe nagovijestio rijeima:
Od sile to vee sva bia
Oslobaa se ovjek koji sebe nadvladava.
I moe se rei da time to se nadvladavanj em sebe
ovj ek povezuj e s dogaaj em Krista, s misterijem
na Golgoti, on zapravo tek nadvladavajui sebe
nalazi sebe kakav uistinu jest, da na lik koji je
189
dobi o zemaljskim podrij etlom mora gledati kao
na neto ega se treba osloboditi te da do svih
moralnih djelovanja, do sve spoznaje, prije svega
moe doi izbavljenjem. Preko pojma unutarnjeg
izbavljenja nauit e spoznavati pojam izbavljenja u
povij esnom razvoju i tako e u dvadesetom stoljeu
proniknuti dogaaj Krista u ijem se svjetlu moe
u punom smislu shvatiti neto proirena Goetheova
izreka:
Od sile to vee sva bia
Oslobaa se ovjek koji sebe nadvladava,
I koji u tome nadvladavanju,
Tek u istini, pronalazi samoga sebe,
Kao to cijelo ovj eanstvo moe
Pronai sebe u Kristu u samoj istini.
190