Rudolf Steiner

Antropozofija
Uvod antropozofski svjetonazor
Istodobno i upute za njezino zastupanje
pred svijetom
Devet predavanja
odranih u Dornachu
od 19. sijenja do 10. veljae 1924.
Ant r opozof sko drutvo " Mar i j a Sof i j a"
ACfM
Z a g r e b 2002
NASLOV IZVORNIKA
Rudolf Steiner
Anthroposophie
Eine Einfhrung in die anthroposophische
Weltanschauung
Zugleich eine Anleitung
zu ihrer Vertretung vor der Welt
Bibliographie-Nr. 234
GA 234
RUDOLF STEINER VERLAG DORNACH/SCHWEIZ
1981
I S B N 9 5 3 - 1 7 4 - 1 4 8 - 4
SADRAJ
IZDANJIMA PREDAVAKOG OPUSA
RUDOLFA STEINERA 9
PRVO PREDAVANJE, Drnach, 19. sijenja 1924 11
Antropozofija, ljudska enja sadanjice
Dva gorua pitanja ljudske due. ovj ek se ne moe pribliiti
pri rodi a da pri tome ne bude uniten. Pri roda ne moe
ui u ovj ekovu nutrinu a da pri tome ne postane pr i vi dom.
Tradi ci onal ni odgovor i stare znanosti , umj etnosti , reli gi j e
nisu vie podrka. Antropozofi j a eli dati novi odgovor .
DRUGO PREDAVANJE, Drnach, 20. sijenja 1924 27
Meditativna svijest
Fizika pri roda dj eluj e na fi zi ko tij elo snagama razaranj a.
Ono to tij elo i zgrauj e i obli kuj e potj ee iz nekog drugog
svij eta. ovj ek pri ma vanj ske tvari i otputa ih. Poetak i
kraj unutarnj ih procesa srodni su vanj skoj pri rodi , ali ne
i preobrazba koja se nalazi i zmeu njih. Ovi unutarnji procesi
ljudskog organi zma srodni su j ednom ranij em stanju Zemlj e.
U sebi ponavlj amo ono to je nekad bi lo na poetku Zemlj e.
Ovo ranij e stanje Zemlj e mogue j e promatrati medi taci -
j om. Bit medi taci j e. Opaanj e eterskog i astralnog u sebi i
u vr emens kom razvoj u.
TREE PREDAVANJE, Drnach, 27. sijenja 1924 44
Prijelaz od uobiajenog znanja do inicijacijske spoznaje
ovj ekov odnos prema zvi j ei ma i svemi ru moe postati
svjestan. Zadaa antropozofij e. Dvoja vrata vode u nadosjetil-
ni svijet: vrata Sunca i vrata Mjeseca. Mjesec i Sunce shvaeni
duhovnoznanstveno; nj ihov odnos prema prolosti i budu-
nosti, prema ovj ekovoj sudbini. Ljudi koji ostavljaju utisak
na na razum, ljudi koji djeluju na nau volju kao ukazivanje
na karmi ke odnose.
ETVRTO PREDAVANJE, Dornach, 1. veljae 1924 61
Osnaeno miljenje i drugi ovjek. Tkanje disanja
i zrani ovjek.
Obi ni m miljenjem ne moemo rijeiti ni zagonetku pri rode
ni zagonetku due. Osnaenj e miljenja medi taci j om vodi
doivlj avanj u drugog ovjeka u nama te nj egove povezanosti
sa zvj ezdani m svi j etom. Fiziki ovj ek i kruto stanje; tekui
ovj ek i njegova povezanost s eterskim. Uspostavljanje prazne
svijesti vodi kroz inspiraciju doivlj aj u djelovanja duhovnog
svijeta, astralnog. Astralno i zrani ovj ek. Apol onova lira
kao unutarnj a glazba.
PETO PREDAVANJE, Dornach, 2. veljae 1924 82
Ljubav kao snaga spoznaje. ovjekova Ja-organizacija
Bit eterskog i astralnog. Etersko tij elo kao vremenski orga-
ni zam. Astralno tij elo koj e sja iz duha. Ljubav kao snaga
spoznaje. Bit inicijacije. Spoznavanje Ja prethodne inkarnacije.
Dj elovanj e Ja u topli nski organi zam. Dj elovanj e moralni h
impulsa iz prethodnih zemaljskih ivota posredovanj em toplin-
skog ovj eka.
SESTO PREDAVANJE, Drnach, 3. veljae 1924 100
Vladajue misli svijeta u izdisajnoj zranoj struji.
Ja koje je djelatno u toplinskom razvoju
Stanje sna. Sadraji i nspi ri rane svijesti javljaju se iz i vota
sna kao sjeanje, ja i astralna organi zaci j a u budnom sta-
nju i u snu. Bit inspiracij e i intuicij e. U vri j eme sna ovj ek
se vraa u i vot prij e roenj a ili u svoj prethodni zemalj -
ski i vot. Metamor foza poj ma vremena. Smrt. Bit sjeanja.
Istjecanje slika sjeanja u kozmos poslij e smrti. Uzaj amno
dj elovanj e ovj eka i svijeta.
SEDMO PREDAVANJE, Drnach, 8. veljae 1924 1 16
0 ivotu snova. Odnosi ivota snova prema vanjskoj
1 unutarnjoj stvarnosti
Razmatranj e ivota snova kao ishodita duhovnoznanstvenog
pristupa ovj eku i nj egovoj povezanosti sa sadanj ou i
budunou. Dvi j e vrste snova: snovi koji si mboli ki osli-
kavaju vanjska zbivanj a i snovi koji si mboli ki i zraavaj u
unutarnj e procese. U prvoj vrsti snova dolazi do izraaj a
odnos Ja prema svijetu, snaga ili slabost nj egove volj e; u
drugu vrstu snova zahvaa astralno tij elo. Ta vrsta snova
slinija je nainu doivljavanja slika u imaginaciji. Ukazivanje
na vezu imaginacije i slike sna u odnosu na unutarnje organe.
OSMO PREDAVANJE, Drnach, 9. veljae 1924 131
Veze svijeta snova i imaginativne spoznaje. Zadu-
ivanje spram ivota. Temelj karme
I magi nali vno opaanj e. I magi nati vno promatranj e trolanog
organi zma. Nj egova povezanost s proli m i budui m zemalj -
skim ivotima. Imaginativno promatranj e sjeanja. Unatrano
gledanj e nakon smrti. ovj ekova moralna djela u i magi na-
ti vnom gledanj u. Doi vlj aj zaduenosti spram svemi ra. U
doivljavanju unatranog gledanja stvara se karma. U sanjanju
nesvj esno doi vl j avamo duhovnu stranu dnevnog i vota.
DEVETO PREDAVANJE, Drnach, 10. veljae 1924 147
ovjekova sposobnost sjeanja
Sjeanje promatrano s gledita fizikog ivota. Tableau sjeanja
poslije smr ti; nje g ovo ne ja sno r a zila e nje u sve mir u. Ur a nja nje
u duhovni pa nda n sje a nja u una tr a nom i votnom tije ku
te doivlj a va nj e pr otuvr ij e dnosti mukotr pnog izr a vna nja
(ka ma loka ). To posta je na om duhovnom sa mosvije u. Ula za k
u duhovni svije t. Doivlj a va nj e duhovnog b ia . Potica j za
izr a vna nje u novomu ze ma lj skom ivotu.
TKO JE RUDOLF STEINER? 163
KRONOLOKI PRIKAZ IVOTA RUDOLFA STEINERA 168
DJELU RUDOLFA STEINERA 172
IZDANJIMA PREDAVAKOG OPUSA
RUDOLFA STEI NERA
Temelj antropozofski orijentirane duhovne znanosti
ine pisana i objavljena djela Rudolfa Steinera (1861.-
-1925.). Od 1900. do 1924. godine odrao je brojna
predavanja i niz teajeva, kako javnih, tako i za
lanove Teozofskog, poslije Antropozofskog drutva.
Isprva je elio da njegova potpuno slobodno odrana
predavanja ne budu zapisana jer su bila zamiljena
kao "usmena priopenja koja nisu namijenjena za
tisak". No, kako su se sve vie poele pojavljivati i
iriti pogrene i nepotpune biljeke sluatelja, Rudolf
Steiner naao se potaknutim urediti zapise. Tu je
zadau povjerio Marie Steiner-von Sievers koja je
preuzela dunost odreivanja stenografa, upravljanja
biljekama te brige za pregled tekstova koji je bio
potreban za izdavanje. Budui da je Rudolf Steiner,
zbog pomanjkanja vremena, vrlo rijetko sam mogao
ispravljati biljeke, za sva objavljena predavanja
treba imati na umu njegovo ograivanje: "Treba uzeti
u obzir da u tekstovima koje nisam pregledao postoje
pogreke."
odnosu predavanja za la nove koji su pr vo
bili dostupni kao interni rukopisi i njegovih objavlje-
nih djela Rudolf Steiner se izjanjava u svojoj autobio-
grafiji "Moj ivot" (35. pog la vlje ). Ono to je ondje
reeno vrijedi i za teajeve pojedinih strunih podru-
ja namijenjenih ogr anienom krugu sluaa upuenih
u osnove duhovne zna nosti.
Nakon smrti Marie Steiner (1867.-1948.) zapoe-
lo je, na osnovi njezinih smjernica izdavanje ukupnoga
djela Rudolfa Steinera. Ovaj svezak predstavlja sastav-
ni dio cje lokupnog izdanja.
9
PRVO PREDAVANJE
Dornach, 19. sijenja 1924.
Dragi moji pr ijatelji, pokuat u sada iznije ti neku
vr stu uvoda u samu a ntr opozofiju, i to tako da on
ujedno b ude i uputa kako se a ntr opozofija danas
moe zastupati pr e d svije tom. Ipak pr ije tog a hou
rei nekoliko uvodnih rijei. Openito se nema dovolj-
no na umu da je duh neto ivo; a to to ivi, tr eba
za hva titi u punome ivotu. Iako se mi u Antr opo-
zofskom dr utvu osje a mo nositeljima a ntr opozof-
skog pokr e ta , ne smije mo se je dnosta vno osloniti
na pr e tposta vku da a ntr opozofski pokr e t poinje
svakim danom iznova . On postoji vie od dva deset-
ljea i svijet je pr ema njemu za uze o svoje stajalite.
Stoga u itavom antrpozofskom odnosu prema svijetu
tr eba postojati osjeaj da je r ije neemu prema
emu je svijet zauzeo stajalite; u pozadini mora
biti taj osjeaj. Ako tog osjeaja nema te ako se misli
da se antropozofija zastupa u apsolutnom smislu
onako kako se mogla zastupati prije dva desetljea,
antropozofija e se sve vie prikazivati u pogrenom
svjetlu. A upravo se to u znatnoj mjeri i dogaalo.
Tomu bi, s jedne strane, trebalo uiniti kraj, dok
bi, s druge strane, nae Boino zasjedanje trebalo
oznaiti novi poetak. To zasjedanje ne bi smjelo
ostati bez odjeka, kao to sam ve spomenuo u razli-
itim uputama.
Ne moe se, dakako, oekivati da si svaki lan
Antropozofskog drutva zada neke nove poticaje
ako mu to, s obzirom na njegovu duevnu konfigu-
raciju, nije dano. Svatko ima pravo da i nadalje sudje-
luje u radu Drutva, da stvari prihvaa i da se tim
1 1
prihvaanjem zadovoljava. Tko, meutim, eli bilo
u kojem obliku zastupati antropozofiju pred svijetom,
ne moe zanemariti ono to sam ovdje izloio. U
tom smislu ubudue mora vladati potpuna istina,
ne samo u rijeima nego i u djelima.
Dragi moji prijatelji, i ubudue u vam se, ee
nego dosad, obraati ovakvim uvodnim rijeima.
Poeo bih sada neku vrstu uvoda u antropozofski
pogled na svijet.
Tko hoe neto govoriti antropozofiji, mora
pretpostaviti da ono emu eli govoriti nije ustvari,
nita drugo negoli ono to po sebi govori srce nje-
govog sluatelja. Nigdje i nikada u svijetu nijedna
znanost inicijacije ili posveenja nije namjeravala
nita drugo negoli izgovoriti ono to, ustvari, govore
srca onih koji ele uti odreene stvari. Stoga osnovni
ugoaj antropozofskog izlaganja mora u najveoj
mjeri odgovarati najdubljoj potrebi srca onih ljudi
kojima je antropozofija potrebna.
Ako danas pogledamo na one ljude koji se izdiu
nad povrinu ivota, vidimo da su se u svakoj poje-
dinoj dui obnovili stari osjeaji to su trajali tijekom
dugog razdoblja. Vidimo da ljudi u svojoj podsvijesti
nose teka pitanja, pitanja koja se ak ne mogu izraziti
jasnim mislima, a kamoli nai odgovor s obzirom
na ono to civilizirani svijet prua. No, ta pitanja
postoje, postoje u dubinama due velikog broja ljudi.
Ona danas, zapravo, postoje u svih ljudi koji zaista
misle. Ako se ta pitanja prevedu u rijeci, isprva se
ini kao da dolaze izdaleka, a ipak su tako bliska.
Ona su u neposrednoj blizini dua ljudi koji misle.
Iz itavog opsega zagonetki koje pritiu dana-
njeg ovjeka mogu se najprije izdvojiti dva pitanja.
Prvo se pitanje ljudskoj dui namee onda kada ta
12
ljudska dua gleda na vlastito ljudsko postojanje i
na okolni svijet. Ljudska dua gleda kako ovjek
roenjem ulazi u zemaljsko postojanje. Vidi kako
ivot protjee izmeu roenja ili zaea i fizike
smrti. Vidi kako ivot protjee u najraznolikijim unu-
tarnjim i vanjskim doivljajima. Ta ljudska dua vidi
i vani, u prirodi, bogatstvo utisaka to ih ljudi primaju
i koji malo-pomalo ispunjavaju ljudsku duu.
Sada ta ljudska dua prebiva u ljudskom tijelu
i gleda, prije svega, kako priroda, zapravo, uzima
sve ono to ljudska dua vidi u fizikom, zemaljskom
postojanju. Kada ovjek proe kroz vrata smrti tada
priroda svojim snagama uz pomo bilo kojeg elementa
izmeu spaljivanja ili pokapanja ne postoji osobito
velika razlika preuzima ljudsko fiziko tijelo. I
to ona ini s tim fizikim tijelom? Unitava ga. Ljud-
ska dua obino ne promatra kojim putem odlaze
pojedine tvari toga fizikoga ljudskog tijela; no, ako
se na mjestima odreene vrsti pokopa, netko udubi
u razmiljanje, produbit e se upeatljivo promatranje
onoga to priroda poduzima sa svim onim fiziki-
-osjetilnim u ovjeku kad je proao kroz vrata smrti.
Postoje podzemne spilje. U njima se uvaju ljudski
leevi u zatvorenom prostoru, ali uz prisutnost zraka.
Oni se sasuuju. to preostaje nakon nekog vremena?
Preostaje iskrivljeni ljudski lik koji se sastoji od u
sebi rasprenog ugljino-kiselog vapnenca. I kad bi
se samo malo prodrmala ta masa ugljino-kiselog
vapnenca koja iskrivljeno oponaa ljudski lik, ona
bi se smrvila u prah.
Duboko se doima ono to podilazi duu kad
promatra to se, zapravo, dogaa s onime ime ovjek
raspolae izmeu roenja i smrti. ovjek zatim gleda
prirodu od koje crpi svoje spoznaje i sve to naziva
13
svojim uvidima te sebi kae: ta priroda, koja iz svog
krila izaima tako udesne procese kristalizacije,
ta priroda koja svakog proljea iz svog bia stvara
aroliju prvih pupoljaka bilja i njegovog bujanja,
ta priroda koja desetljeima odrava korom prekri-
vena stabla, ta priroda koja zemlju obdaruje naj-
raznovrsnijim ivotinjskim carstvima, poevi od
najveih ivotinja pa sve do najsitnijih bacila, ta
priroda koja na povrinu zemlje sve do u oblake
alje vode to ih u sebi nosi, ta priroda na koju
odozgo zrae zvijezde (iako to, ustvari, ne znamo,
one ipak na nju zrae), ta se priroda odnosi prema
onome to ovjek iznutra nosi u sebi izmeu roenja
i smrti, tako da to u potpunosti raspruje i unitava.
Priroda je sa svojim zakonima za ovjeka unitava-
teljica. Stojimo pred ljudskim likom; taj ljudski lik
u itavoj svojoj udesnosti jer je savreniji od
svih drugih likova koji postoje na Zemlji taj, dakle,
ljudski lik stoji pred nama. A na drugoj strani stoji
priroda sa svojim kamenjem, sa svojim biljkama,
sa svojim ivotinjama, sa svojim oblacima, s rijekama
i planinama, sa svim onim to iz zvjezdanog mora
zrai prema dolje, to Sunce dozrauje Zemlji u obliku
svjetla i topline, ta priroda u svojoj vlastitoj zako-
nitosti ne podnosi ljudski lik. To to se javlja u liku
ovjeka, ako se prepusti prirodi biva raspreno. To
ovjek vidi. On tome ne stvara misli, ali to mu
se duboko upisuje u duu. Svako ovjekovo suoavanje
sa smru duboko se upisuje u njegovu duu. U dubini
due nesvjesno se javlja jedno pitanje koje ne proizlazi
iz se b inog osjeaja, a niti iz povr ne na de u ivot
poslije smrti. To je pitanje beskrajno va no i za duu
znai sreu i nesr eu, pa i onda kada nije for mu-
lir ano. I sve to za svijest znai sudbinom uvjetovana
14
ovjekova srea i nesrea na Zemlji, zapravo je malen-
kost prema onoj nesigurnosti osjeaja u asu suoenja
s pr izor om smrti. Jer, ovdje se pitanje postavlja ovako:
Odakle dolazi taj ljudski lik? Gledam divno oblikovan
kristal, g le da m oblike biljaka, g le da m oblike ivoti-
nja, gledam kako rijeke Zemljom teku, gledam brda,
g le da m sve to s oblaka g ovor i, to s visina zb or e
zvije zde . Sve to vidim, kae ovjek, ali oda tle nikad
ne moe nastati ljudski lik je r su u svemu tome
r azar alake snage, snage rasprivanja ljudskog lika.
Tu nastaje za ljudsku duu, za ljudsko sr ce,
tjeskobno pitanje: Gdje je, dakle, svijet iz kojeg dolazi
ljudski lik? Gdje je taj svijet? Pr izor smrti iza ziva
tje skobno pitanje: Gdje je svijet, taj dr ug i svijet iz
kojega dola zi ljudski lik?
Ne mojte r ei, dr a g i pr ijatelji, da to pitanje jo
niste uli for mulir a no na taj nain. Posluamo li
to ljudi iz svojih glava povje r a va ju je zinom izr a-
zu, ovo pitanje ne e mo uti. Pr istupimo li ljudima
i povje r e li nam ljudi ja de svog srca a pone ka d
iznose ja de svog srca tako da uzmu neku ne zna tnu
ma le nkost ivota , da njoj r azmiljaju i da je kao
nijansu uvr ste u ita vo svoje sudbinsko pitanje
onaj tko r a zumije taj g ovor srca, uje kako sr ce iz
podsvije sti g ovor i: Koji je onaj dr ugi svijet iz kojeg
dolazi ljudski lik, s obzir om na to da ovjek sa svojim
likom ne pr ipa da ovom svijetu?
I tako pr e d ovje ka staje svijet, on ga g le da ,
pr oma tr a , opa a , njemu stvara znanost, taj mu
svijet daje podlogu za njegovu umjetnost, daje mu
osnove za religiozno potova nje . Taj je svijet takav,
a ovjek stoji na Zemlji i u dubini due ima osjeaj:
Ja tome svijetu ne pr ipa da m; mor a postoja ti neki
dr ug i svijet koji me iz svoga kr ila iar ao u ovome
1 5
liku. Kojem svijetu pripadam/ To odjekuje iz srdaca
dananjih ljudi. To je ono ob uhva tno pitanje: A kad
su ljudi ne za dovoljni onim to im pruaju dananje
znanosti, r a zlog je u tome to to pitanje postavljaju
u dub ina ma svojih dua, a zna nosti su da le ko od
tog a da makar samo i dodir nu to pita nje : Koji je
to svijet kojemu ovjek za pr a vo pr ipada? Jer vid-
ljivi svijet to nije.
Dr agi moji pr ijate lji, za sig ur no zna m: Ono to
sam va m g ovor io, nisam g ovor io ja, ja sam samo u
r ijei uob liio to g ovor e srca. A tome je r ije.
Jer, ne moe biti r ije tome da se ljudima dade
bilo to, to je ljudskim duama ne pozna to to
moe izazvati senzaciju nego je rije tome, samo
tome da se govor ljudskih dua pretoi u rijei.
to god ovjek od samoga sebe vidi, to vidi od svojih
blinjih ako je to vidljivo, sve to ne pripada ostalom
vidljivom svijetu. ovjek moe rei: Nijedan moj
prst ne pripada vidljivom svijetu jer je taj vidljivi
svijet za svaki prst samo razorna snaga.
I tako ovjek stoji pred velikom nepoznanicom,
stoji tako da samoga sebe mora smatrati pripadnikom
te nepoznanice. To, meutim, drugim rijeima
znai da s obzirom na sve ono to ovjek nije, oko
njega duhovno svijetli; u trenutku kad ovjek svrati
pogled na samoga sebe, sav se ostali svijet zamrauje
i ovjek tapka u mraku nosei kroz mrak zagonetku
svoga vlastitog bia. To je tako kad ovjek sebe gle-
da izvana, kada se unutar prirode vidi kao vanjsko
bie. On kao ovjek ne moe doprijeti do tog svjetla.
I ponovno ne u glavi nego u dubinama nesvje-
snog nastaju pitanja koja su potpitanja toga sveop-
eg pitanja koje sam upravo razmatrao. Kad ovjek
promatra svoj fiziki ivot koji mu je orue izmeu
16
roenja i smrti, zna: Bez ovog fizikog svijeta uope
ne mogu provoditi fiziki ivot izmeu roenja i
smrti jer se neprekidno moram zaduivati kod vid-
ljivog svijeta. Svaki je zalogaj to ga uzmem u usta,
svaki je gutljaj vode uzet iz toga vidljivog svijeta
kojemu ja uope ne pripadam. Bez njega u fizikom
ivotu ne mogu opstati. Ako sam upravo uzeo zalogaj
neke tvari koja, dakako, pripada vidljivom svijetu
i nakon toga proem kroz vrata smrti, u istom e
asu taj zalogaj pripasti razarajuim snagama vidljivog
svijeta. A da u meni samome ne bi potpao razarajuim
snagama, mora ga od toga sauvati moje bie, moje
vlastito bie. No, nigdje se vani, u vidljivom svijetu,
ne moe pronai to vlastito bie. I to inim svojim
vlastitim biem sa zalogajem to sam ga pojeo i s
gutljajem to sam ga popio? Tko sam ja koji primam
i preobraavam tvari prirode? Tko li sam ja? To je
drugo pitanje. To je drugo pitanje, potpitanje koje
nastaje iz prvog pitanja.
Ja ne idem samo kroz mrak time to uspostavljam
odnos sa svijetom vidljivog nego u mraku djelu-
jem a da ne znam tko djeluje, a da ne znam to je
bie koje nazivam svojim Ja. Potpuno sam predan
vidljivom svijetu, ali mu ne pripadam.
To ovjeka izdvaja u vidljivom svijetu. To ga
navodi da sam sebi izgleda kao da je pripadnik ne-
kog sasvim drugog svijeta. Javlja se velika sumnja,
tjeskobno pitanje: Gdje li je svijet kojem pripadam?
I to je ljudska civilizacija vie napredovala, to
su ljudi nauili intenzivnije misliti, tim je tjeskobnije
postalo to pitanje. Ono je danas duboko usaeno
u ljudskim duama. Ako pripadaju civiliziranom svi-
jetu, ljudi su, s obzirom na to pitanje, zapravo po-
dijeljeni u samo dvije skupine. Jedni ga sabijaju u
17
duu, gue ga, ne dajui mu da dode do ja snoe ,
ali pr i tome pate od strane e nje za r jeenjem
te ovje kove za g one tke ; dr ugi se ogluuju to pita-
nje, sugeriraju si tota iz vanjskog ivota kako bi
se omamili. A time to se omamljuju, u samima sebi
zatiru vrsti osjeaj vlastitoga bitka. Ispraznost i
nitavnost obuzima im duu. A taj osjeaj nitav-
nosti ukorijenjen je danas u podsvijesti nebroje-
nih ljudi.
To je tek jedna strana, ono veliko pitanje s na-
vedenim potpitanjem. Ono nie kad ovjek sebe gle-
da izvana i kad svoj odnos prema svijetu izmeu
roenja i smrti doivljava samo sasvim prigueno,
podsvjesno.
Drugo pitanje, meutim, nastaje kad ovjek za-
gleda u vlastitu nutrinu. Tu je drugi pol ovjeko-
vog postojanja. Tu je u nutrini sjedite misli. One
odslikavaju vanjsku prirodu. Svojim mislima ovjek
predoava vanjsku prirodu. ovjek razvija osjete i
osjeaje za vanjsku prirodu. Svojom voljom djeluje
na vanjsku prirodu. ovjek se prije svega osvre
na svoju vlastitu nutrinu. Pred njegovom je duom
ustalasano miljenje, osjeanje i htijenje. Tako se
on danas nalazi u tome sa svojom duom. Tome
pridolaze sjeanja na minule doivljaje, sjeanja na
stvari to ih je ovjek vidio u prijanjim vremenima
sadanjega zemaljskog ivota. Sve to ispunjava duu.
to je to?
ovjek ne stvara jasne misli onome to u sebi,
za pr a vo, nosi; te ideje stvara podsvijest. Ve i samo
jedna glavobolja koja rastjeruje misli pokazuje kako
je ovje kova nutr ina za g one tno pitanje. Za g one tno
se pitanje postavlja i svaki put kad ovje k spava,
kad ne pomia n le i i kad svojim osjetima ne moe
18
uspostaviti vezu s vanjskim svijetom. ovjek osjea
da njegovo fiziko tijelo mora biti pokretno da bi
se u njegovoj dui pojavile misli, osjeaji i impulsi
volje. No, kamen to sam ga upravo promatrao i
koji ima raznolike kristalne oblike od njega odvra-
am pogled da bih ga nakon nekog vremena ponovno
promatrao ostao je onakav kakav jest. Moja se
misao rada, u dui se javlja kao slika, zatim se po-
novno gasi. Misao osjeamo beskrajno vrjednijom
od miia, od svojih kostiju, ali ona je nestalna,
rasplinjuje se, samo je slika. Manje od slike to mi
visi na zidu; jer slika na zidu postoji neko vrijeme,
sve dok se njezina tvar ne raspadne. Misao pro-
huji. Misao je slika koja neprestano nastaje i nestaje,
fluktuirajua slika koja dolazi i odlazi, slika koja
se iscrpljuje time to je slika. Unato tome, ovjek
zagledava u nutrinu svoje due, on nita nema doli
tih slika, tih predodbi. On nita ne moe rei nego:
ovjekova se duevnost sastoji od tih slika, od tih
predodbi.
Jo se jednom osvrem na kamen. On je tu vani,
u prostoru. On ostaje gdje jest. Predoavam si ga
sada, predoavam si ga za jedan sat, predoavam
si ga za dva sata. Misao se u meuvremenu uvijek
iznova gubi, treba je stalno obnavljati. Kamen ostaje
vani. to ga nosi iz sata u sat? to izaziva fluktuiranje
misli iz sata u sat? to odrava i uva kamen iz
sata u sat? to uvijek iznova unitava misao te je
uvijek iznova treba poticati vanjskim svijetom? to
je to to odrava kamen? Kaemo: On jest. Pripada
mu bitak. A misao nema bitka. Misao moe shvatiti
boju kamena, misao moe shvatiti oblik kamena;
ali snagu njegova ouvanja ne moe shvatiti. To
ostaje izvana. U duu ulazi samo slika.
19
A tako je sa svim stvarima vanjske prirode u
odnosu na ljudsku duu. ovjek moe promatrati
ljudsku duu, moe promatrati svoju vlastitu nutrinu.
U ovjekovoj se dui zrcali itava priroda. No, ta
dua ima samo misli koje protjeu i koje, zapravo,
ocrtavaju povrinu stvari, a nutrina stvari ne dopire
do te slike. Nosim svijetom svoje predodbe. Posvuda
sa stvari otklanjam povrinu, a ono to stvari jesu
ostaje izvan toga. Svoju duu nosim kroz svijet koji
me okruuje, ali taj svijet ostaje izvan mene. A do
onoga to je unutra ne dopire vanjski svijet sa svo-
jim pravim bitkom. Kad je ovjek u svijetu koji ga
okruuje suoen sa smru, mora sebi rei: Tome
svijetu ne pripadam jer ne mogu doprijeti do njega.
Moje bie pripada nekom drugom svijetu; do tog
svijeta ne mogu doprijeti sve dok ivim u fizikom
tijelu. A ako nakon smrti moje tijelo dopre do tog
vanjskog svijeta, ipak ne moe do njega jer je tada
svaki njegov korak njegovo unitenje. Vani je svijet.
Ude li ovjek u njega, svijet ga unitava, ne podnosi
njegovo bie. A ako vanjski svijet hoe ui u ljudsku
duu, on to takoer ne moe. Misli su slike koje
stoje izvan bia, izvan bitka stvari. Bitak kamenja,
bitak bilja, bitak ivotinja, bitak zvijezda, oblaka
ne moe ui u ovjekovu duu. ovjek je okruen
svijetom koji ne moe doprijeti do njegove due,
on ostaje izvan njega.
S jedne strane, ovjek ostaje izvan prirode, to
mu postaje jasno prilikom suoenja sa smru. S druge
strane, priroda ostaje izvan njegove due. ovjek
je smatra neim vanjskim. U njemu mora niknuti
tjeskobno pitanje postojanju nekoga drugog svi-
jeta. ovjek g le da ono to mu je u vla stitoj nutr ini
najbliskije i najpoznatije. Gleda svaku misao, svaku
20
predodbu, svaki osjet, svaki osjeaj, svaki voljni
impuls: priroda u kojoj ivi ne dopire ni do ega,
on ne dopire do nje.
To je ona otra granica izmeu ovjeka i prirode.
ovjek se ne moe pribliiti prirodi a da ne bude
uniten. Priroda ne moe zaci u ovjekovu nutrinu
a da pri tome ne postane prividom. Kad ovjek zamisli
da je jedno s prirodom, mora si to predoiti kao
grubo unitenje samoga sebe. Kad ovjek motri u
sebe i pita: Kako se odnosi priroda prema mojoj
dui? u svojoj dui nema nita drugo doli privida
prirode lienog bitka.
No, dok ovjek u sebi nosi taj privid minerala,
bilja, ivotinja, zvijezda, sunaca, oblaka, planina, ri-
jeka i dok u sebi, u svome sjeanju nosi privid svih
svojih doivljaja u carstvu vanjske prirode i dok sve
to doivljava kao svoju ustalasanu nutrinu iz tog
se talasanja izdie osjeaj njegovoga vlastitog bitka.
A kako je to? Kako ovjek doivljava taj osjeaj
bitka? Doivljava ga na otprilike sljedei nain. To
se moda moe izraziti samo slikom. Pogledajmo
iroko more. Valovi se diu i sputaju. Tu je val,
tamo je val, posvuda su valovi nastali od vode koja
se propinje. Neki poseban val privlai pogled. Jer
taj osobit val pokazuje da u njemu neto ivi, da
to nije samo uskovitlano more, i da iza tog vala
neto ivi. A voda sa svih strana oplakuje to to je
ivo. Mi samo znamo da u tome valu neto ivi,
ali u njemu ne vidimo nita drugo doli vode koja
oplakuje to to ivi. Val izgleda kao drugi valovi.
Samo se po jaini njegovog uzdizanja, po snazi kojom
se propinje dobiva osjeaj da u njemu neto osobito
ivi. Val se ponovno sputa. Ponovno se pojavljuje
na drugom mjestu i ponovno prikriva ono to ga
2 1
unutar nje oivlja va . Ta ko je i s ovje kovim duev-
nim ivotom. Tu se talasaju, tu se uzdiu va lovi
pr e doda b a , misli, uzdiu se va lovi osjeaja, tala-
saju se voljni impulsi; posvuda va lovi. Jedan se od
valova pojavljuje u nekoj misli, u nekoj voljnoj odluci,
u ne kom osjeaju. Unutr a je Ja. No, misli ili osje-
aji ili impulsi volje , poput vode u vode nom va lu,
pr ikr iva ju ono to je ivo. Pr ikr ivaju ono to je u
njima Ja. I ovje k ne zna to je on sam. Jer sve to
mu se pokazuje na mjestu kome samo zna: Tu
izranja moje sebstvo, tu izranja moj vlastiti bitak
samo je privid. Privid u dui pr ikr iva bitak, koji
je za sig ur no pr isutan, ovje k ga osjea, unutar nje
ga doivlja va . No, pr ivid ga pr ikr iva , kao to voda
vode nog vala prikriva ono ivo to se die iz morskih
dubina koje ne poznajemo. ovjek osjea svoje vlastito
istinsko bie prikriveno valovima privida svoje vlastite
due. Kao da bi se ovje k stalno htio uhva titi za
svoj bitak, kao da bi ga htio uhva titi. On zna da je
tu. No, u asu kad ga hoe uhvatiti, bitak mu ponov-
no izmie , b r zo se od njega udaljava. ovjek nije
u stanju uhva titi to to zna, to to jest, b ie bitka
u ustalasalom mor u due. A tek kad shvati da taj
ustalasani pr ividni ivot due ima ve ze s onim dru-
gim svijetom koji mu se pojavljuje u pr e dodb i, kad
g le da van u pr ir odu, tek tada se pojavljuje strana
zagonetka. Zagonetka pr ir ode bar je takva da je nalazi
u doivlja ju. Za g one tka vla stite due ne postoji u
doivljaju je r sama ivi, je r je takor ei ivua za g o-
netka, je r na tr ajno ovje kovo pita nje : to sam ja?
pr e d njega stavlja puki pr ivid.
Kad ovje k g le da u vlastitu nutr inu, otkr iva
da mu ta nutrina neprekidno daje odgovor : Pokazujem
ti samo privid tebe samog; a smatra li da si duhovnog
22
por ijekla, poka za t u ti u tvom due vnom ivotu
od toga duhovnog bitka samo pr ivid.
Pitanja koja se ovjeku danas postavljaju dola ze
s dviju strana. Jedno pitanje nastaje time to ovjek
pr imjeuje: Postoji pr ir oda , ali ovje k do nje moe
doi samo ako se dade od nje unititi. Drugo pitanje:
Postoji ljudska dua, ali pr ir oda do te ljudske due
moe doi samo tako da posta ne pr ividom. Obje
ove spoznaje ive u podsvije sti dananjeg ovje ka .
I sada se ovjek obr aa onome to je pr e ne se no
iz starih vr e me na i to zaivljava u nau sadanjost.
Tu je ne pozna ta pr ir oda , ovje kova unitavateljica;
tu je pr ivid ljudske due do koje pr ir oda ne moe
doi, iako ovjek svoje fiziko postojanje moe ostva-
riti samo zaduujui se kod te pr ir ode. ovjek takorei
stoji u dvostr ukoj tami. Javlja se pitanje: Gdje je
onaj dr ug i svijet kojemu ja pr ipa da m?
Javlja se povijesna tradicija. Neko je postojala
znanost koja je g ovor ila tom nepoznatom svijetu.
ovjek se obr a a star im vr e me nima . Obuzima nas
veliko strahopotovanje pred onim to su stara vr eme-
na htjela znanstveno pokazati tom drugom svijetu
koji se nalazi posvuda u prirodi. Ako samo znamo
ispravno postupati s prirodom, pred ovje kovim e
se pog le dom r a zotkr iti taj dr ug i svijet.
No, novija je svijest napustila tu staru znanost.
Ona vie ne vr ije di. To je pr edaja i vie ne vr ije di.
ovjek vie ne moe imati povjer enja da e mu ono
to su ljudi nekad u stara vr emena svijetu znanstve-
no istr aili moi dati odg ovor na nje g ovo tjeskobno
pitanje koje nie iz ovih dviju podsvjesnih injenica.
I javlja se jo ne to: umjetnost.
U umjetnosti se opet pokazuje kako se iz starih
vremena prenosi odnos prema umjetnosti: produhovljenje
23
fizike tvari. Predajom moe do ovjeka doprijeti poneto
od onoga to je ostalo sauvano od stare umjetnike
produhovljenosti. A upravo ako on u svojoj podsvijesti
nosi pravu umjetniku prirodu, danas e biti nezado-
voljan jer vie ne raspolae onim to je jo Rafael uspi-
jevao uarati u ovjekov zemaljski lik. To je bilo poput
odbljeska nekog drugog svijeta kojemu ovjek po svom
pravom bitku i pripada. A gdje je danas umjetnik koji
fiziki-zemaljskom tvari umije tako rukovati i tako je
stilski obraditi da ta fiziki-zemaljska tvar bude odraz
onoga drugog svijeta kojemu ovjek zaista pripada?
Kao tree to je sauvano iz starih vremena
jest religija. Ona usmjerava ovjekovo osjeanje, njego-
vu pobonost onome drugom svijetu. Neko je religija
nastala tako da je ovjek primao objave prirode koja
mu je, zapravo, bila toliko daleka. Ako duhovni pogled
usmjerimo tisuljeima unatrag, nailazimo na ljude
koji su takoer osjeali: postoji priroda, ali ovjek
joj se moe pribliiti samo tako da ga ona uniti.
Da, ljudi su i tisuljeima unatrag to osjeali
u svojim duama; no gledali su na mrtvo tijelo
jo je i kod Egipana bilo tako koje kao da je
bilo izrueno nekoj stranoj nemani, vanjskoj prirodi
koja to mrtvo tijelo unitava. No, vidjeli su da na
ista vrata iza kojih biva uniten ovjekov le ulazi
i ljudska dua. Nikad Egipani ne bi bili stvorili
svoje mumije da u starim vremenima, pratei ovje-
kovu duu, nisu vidjeli kako kroz ista vrata kroz
koja prolazi le i biva uniten prolazi i ovjekova
dua. No, dua ide dalje. Ljudi starih vremena osjeali
su kako ta dua biva sve vea i vea i kako se izlijeva
u kozmos. Zatim su vidjeli ono to je nestalo u zemlju,
u elemente, vidjeli su kako se to vraa iz svjetskih
prostranstava, sa zvijezda; vidjeli su kako smru
24
nestaje ovjekova dua, najprije iza vrata smrti, zatim
su iza vrata smrti vidjeli tu duu na putu u drugi
svijet te su vidjeli kako se sa zvijezda ponovno vraa.
To je bila stara religija: objava svijeta. Objava svijeta
iz smrtnoga asa, objava svijeta iz asa roenja. Rijei
su sauvane. Vjera se sauvala. A ima li veze sa
svijetom to to ona jo sadri?
Sauvano je u predaji i literaturi dalekoj od
stvarnosti, religioznoj literaturi dalekoj od stvarnosti.
Otueno je od samoga svijeta. I ovjek suvremene
civilizacije vie ne moe vidjeti vezu religijske predaje
i onoga tjeskobnog pitanja jer gledajui van u prirodu
i videi smrt vidi samo kako ovjekovo fiziko tijelo
ide kroz vrata smrti i kako s onu stranu smrti potpada
unitenju. Zatim vidi kako roenjem dolazi na svijet
ljudski lik. Mora sebi rei: Odakle dolazi taj lik?
Kamo god pogledam ne vidim nita otkuda bi mo-
gao doi. Jer ovjek vie ne vidi da taj lik dolazi
sa zvijezda, vie ga ne vidi ni iza vrata smrti. Religija
je postala prazna rije, rije bez sadraja. ovjek
je u civilizaciji okruen onim to su u starim vreme-
nima bile znanost, umjetnost i religija. No, znanost
starine pala je u zaborav. U umjetnosti starine ljudi
vie ne osjeaju ono unutarnje, a njezinim nado-
mjestkom ovjek ne moe fiziku tvar uzdii tako
da u njoj zablista duh.
Iz starih je vremena jo ostalo ono religiozno.
No, religiozno se nigdje ne nadovezuje na svijet.
Unato religioznom svijetu, u odnosu na ovjeka i
dalje ostaje ona zagonetka. Zatim ovjek zagledava
u svoju nutrinu. uje gdje govori glas savjesti. U
starim je vremenima glas savjesti bio glas onoga
Boga koji je duu vodio kroz regije u kojima se unita-
vao le, vodio je duu i davao joj oblik za zemaljski
2 5
ivot: Isti je Bog g ovor io u dui kr oz glas savjesti.
Sada je i glas savjesti postao izvanjski. Moralni zakoni
vie ne pr oizla ze iz boanskih impulsa. ovjek pr vo
pr omatr a povijesnu datost. Gleda to mu je pr eostalo
iz starih vr e me na . Moe tek slutiti: Oba ve lika pita-
nja postojanja tvoji su pr e ci osjeali dr ukije ne g o
to ih ti danas osjea; stoga su si na neki nain
umjeli i odg ovor iti. Ti sebi vie ne moe odg ovor iti.
Za g one tke pr e d tob om le b de i unitavaju te je r ti
iza smr ti pokazuju samo unitenje, je r ti u ivotu
pokazuju dui samo pr ivid.
I tako ovje k danas stoji pr e d svije tom. Zbog
tog osjeaja nastaju ona pitanja na koja tr eba odg o-
vor iti a ntr opozofija . Iz oba ta osjeaja g ovor e srca.
A srca govor e: Gdje je spoznaja svijeta koja udovoljava
tim osjeajima?
Ta bi spoznaja svijeta htjela biti a ntr opozofija .
A ona bi svijetu i ovjeku htjela tako g ovor iti
da se to moe r azumjeti mode r nom svijeu, kao
to su se starom svijeu mog le razumjeti stara zna-
nost, stara umjetnost i stara r eligija. Antr opozofija
za dob iva svoju silnu zadau zahvaljujui glasu sa-
mog srca. Ona nije nita dr ugo doli ovjekova tenja
sadanjice. Mor a t e ivje ti je r je ovje kova enja
sadanjice. To, dr a g i pr ijatelji, hoe biti a ntr opo-
zofija. Ona odg ova r a najgor uijoj ovje kovoj te -
nji za unutar njim i vanjskim postoja nje m. Javlja
se pitanje: Moe li danas postojati takav pog le d na
svijet? Antr opozofsko dr utvo tr eba svijetu dati taj
odg ovor . Antr opozofsko dr utvo mor a pr ona i put
da bi ljudska srca mogla pr ogovor iti iz svojih najdub-
ljih tenji. Tada e ta ljudska srca osjetiti najdublju
tenju za odg ovor om.
26
DRUGO PREDAVANJE
Dornach, 20. sijenja 1924.
Juer sam trebao pokazati kako ovj ek moe sebe
promatrati s dviju strana i kako se na toj osnovi
pred njim javlja zagonetka ovj eka i svijeta. Ako
jo j ednom pogl edamo na ono do ega smo j uer
doli, vi di mo, s j edne strane, da se to opaa na isti
nain kao i vanjski fiziki svijet. Vi di mo ovj ekovo
fiziko tij elo. Nazi vamo ga fizikim tij elom jer za
nae fizike osjete pred nama stoji tako kao i vanjski
fiziki svijet. No, moramo uj edno imati na umu i
silnu razliku upravo toga fizikoga ljudskog tijela
s obzi rom na vanjski fiziki svijet. Tu smo gole-
mu razliku uoili j uer naime u asu kad ovj ek,
prolazei kroz vrata smrti, fiziko tij elo mora pre-
pustiti elementi ma vanjskoga fizikog svijeta, upra-
vo u tom asu fiziko tij elo biva uniteno snagama
vanjske pri rode. Vanjska pri roda ne djeluje, dakle,
na fiziko tijelo svoj im izgrauj uim, nego svoj im
razaraj uim snagama. I stoga ono to ovj eku od
roenj a ili zaea pa do smrti daje nj egovo obli j e
moramo traiti sasvim izvan fizikog svijeta. Mora-
mo najprije govori ti nekom drugom svijetu koji
izgrauj e to ovj ekovo fiziko tij elo jer ga vanjska
fizika priroda ne moe izgraditi, ona ga moe samo
razoriti.
N0, s druge strane, postoj e dvij e stvari koje
to ovj ekovo fiziko tij elo dovode u sasvim blizak
odnos prema prirodi. S j edne strane to fiziko ovje-
kovo tij elo treba kao gradi vni materijal za svoju
izgradnju fizike tvari, iako to nije reeno u pravome
smislu potrebne su mu tvari vanjske pri rode, ili
27
moemo barem rei, potrebno mu je primanje tvari
vanjske prirode.
Ipak, promatramo li bilo razne izluine bilo
itavo fiziko tijelo kao le, ono ime se to fiziko
tijelo oituje prema van, vidjet emo da su to ponov-
no tvari vanjskoga fizikog svijeta; jer ma gdje god
promatrali fiziko tijelo, bile to pojedine izluine
ili otpadanje cijeloga fizikog tijela u smrti, ono
nam pokazuje iste tvari koje nalazimo i u vanjskome
fizikom svijetu. Stoga moramo rei: to god se doga-
a u ovjeku, poetak i kraj unutranjih procesa,
unutranjih dogaanja srodni su vanjskome fizi-
kom svijetu.
No, materijalistika znanost iz upravo te injenice
donosi zakljuak koji se nikako ne moe donijeti.
Kad vidimo da ovjek jedui, pijui ili diui unosi
u sebe tvari vanjskoga fizikog svijeta, kad vidimo
da su one, kad ih izdisanjem, izluivanjem ili smru
ponovno vraa vanjskom svijetu, s njime istovjetne,
moemo samo rei da smo suoeni s jednim poetkom
i jednim krajem. Time nije izreeno ono to se izmeu
toga dogaa vanjskom fizikom tijelu.
Olako se govori krvi to je ovje k u sebi
nosi. No, je li ikada itko istr a iva o tu kr v u ivom
ljudskom or g a nizmu? To fizikim sr e dstvima nije
mog ue . Zbog tog a se ne smije bez daljnjega doni-
je ti ma te r ija listiki zakljuak: To to ulazi u tije lo
i to iz njega za tim izla zi, to isto postoji i unuta r
ljudskog or g a nizma .
U sva kom sluaju, ve vidimo da pr ilikom
pr ima nja fizike tva r i koje , pr imje r ice poinje u
na im ustima , odma h nastupa i pr e ob r a zb a . Ako
u usta sta vimo zr nce soli, ono se odma h mor a
r a stopiti. Odma h na stupa pr e tvor b a . ovje kovo
28
fiziko tijelo u svojoj nutrini nije j ednako vanjskoj
pri rodi . Preobraava ono to pri ma i to ponovno
preobraava. Tako u ovj ekovom fi zi kom orga-
ni zmu nal azi mo to j e u svome poetku pri l i kom
uzi manj a fi zi ke tvari sli no vanj skoj pr i r odi i
to je i na kraju opet sli no toj vanj skoj pr i r o-
di. I zmeu toga se, meuti m, nalazi ono to u
ovj ekovom bi u tek treba spoznati .
Zamislite shematski ovo to sam rekao (vi di
crte). I mamo ono to ovj ekov fiziki organi zam
prima i i mamo ono to izluuje, a izluuje i svoj e
itavo tij elo. I zmeu primanj a i izluivanja u orga-
nizmu se odvijaju procesi. Uope ne moemo bi lo
to rei primanju u fiziki or g a niza m i ovj ekovom
odnosu prema vanjskoj pri rodi . Treba rei: ovj ek
vanjskoj pri rodi vraa vlastiti organi zam. Vanjska
fizika priroda unitava, rastae, raspruje ovj ekov
le. ovjek rastvara sve to prima od vanjske prirode.
Poemo li, dakle, od organa koji primaj u fi zi ko,
ne dol azi mo ni do kakvog odnosa prema vanjskoj
pri rodi j er j e oni razaraju. Do ovj ekovog odnosa
prema vanjskoj pri rodi dol azi mo samo ako pogle-
damo to ovj ek izluuje. S obzi r om na lik to ga
ovjek donosi u fiziki ivot, priroda je razarat^ljica;
s obzi rom na to to izluuje, pri roda pri hvaa ono
to joj ovj ekov organi zam daje. Tako da ovj ekov
29
fiziki organizam pri svom kraju ne postaje sebi
nimalo slian, ali zato postaje vrlo slian vanjskoj
prirodi. ovjekov fiziki organizam postaje slian
vanjskoj prirodi tek izluivanjem.
Ako to promislite, rei ete: Vani u prirodi su
tvari razliitih prirodnih carstava. One su danas
takve kakvima su postale; ali one zacijelo nisu uvijek
takve bile. I sama fizika znanost priznaje, ako se
u vremenu ide unatrag i doe do starih stanja Zemlje,
ta su stanja sasvim drugaija od dananjih; ono,
dakle, to nas okruuje vani, u prirodnim carstvima,
tek je postalo onakvim kakvo je danas. A ako se
gleda ovjekovo fiziko tijelo, vidi se da ono najprije
unitava to prima, a zatim preobraava tome
e jo biti govora, ali treba rei i preobraava u
svakom sluaju mora to dovesti u takvo stanje iz
kojega e ga moi dalje voditi sve do dananje fizike
prirode. To znai, ako si bilo gdje u ovjekovom
organizmu zamislite neki poetak, gdje se tvari poi-
nju razvijati u smjeru izluina, i zatim zamislite
Zemlju (vidi crte), onda se Zemlja mora u vremenu
vratiti daleko unatrag do stanja u kojem se nekada
nalazila, a u kojem se danas nalazi nutrina ovje-
kovoga fizikog organizma. Morate rei: Mora da
se nekad u prolosti itava Zemlja nalazila u stanju
u kojem se danas nalazi neto od ovjekove nutrine.
A u kratkom vremenskom rasponu, u kojemu se ono
organsko pretvara u izluine, u tom se kratkom vre-
menu u ljudskom organizmu ponavljaju unutranji
procesi, zapravo ono to se tijekom dugih vremena
dogaalo sa samom Zemljom.
Stoga gledamo na vanjsku prirodu i kaemo
sebi: Ono to je danas vanjska priroda, nekad je
bilo sasvim drugaije. No, gledamo li stanje u kojem
30
se nekada nalazila vanjska pr ir oda te hoe mo li pr o-
nai neto slino tomu, tada mor a mo pog le da ti u
svoj vlastiti or ganizam. U njemu se jo nalazi Zemljin
poe ta k. Svaki put kad je de mo, hrana u unutra-
njosti pr e tvor b om pr e la zi u ta kvo stanje u kojem
se nekada nalazila itava Zemlja. A Zemlja se tijekom
dugih vr e me na r a zvija la i postala ona kvom kakva
je danas. Hrana koju ovje k poje de u njemu se da-
lje r azvija do izluina . U r a zvoju je dnog a kr atkog a
vr e me nskog r aspona nalazi se ukr atko ponovlje n
itav Zemljin pr oce s.
Vidite , moe se g le da ti pr olje tna toka u kojoj
svake g odine proljeu izlazi Sunce. Ona se po-
mie, ide naprijed. U starim vremenima primjerice
u egipatsko vrijeme, proljetna se toka nalazila u
zvijeu Bika. Ona je uznapredovala i prola zvije-
em Bika, Ovna, a danas se nalazi u zvijeu Riba.
Ta se toka stalno pomie sve dalje i dalje. Kree
se u krugu. Nakon odreenog vremena mora se po-
novno vratiti. Proljetna Suneva toka obie nebe-
ski krug za 25 920 godina. Sunce taj krug obie
svakoga dana. Izlazi, zalazi, prolazei pri tome is-
tim putanjama kojima prolazi i proljetna toka. Na
dugo razdoblje od 25 920 godina gledamo kao na
ophodno vrijeme proljetne toke. Gledamo kratko
razdoblje izlaska i zalaska Sunca do povratka na
ishodinu toku gledamo na vremensko razdoblje
od 24 sata. Pri tome Sunce u kratkom vremenu obie
isti krug.
Tako je s ovjekovim fizikim organizmom. Ti-
jekom niza godina Zemlja se sastojala iz tvari jedna-
kih onima to ih mi nosimo u sebi kad postignemo
odreeni stupanj procesa probave. To je upravo ono
meuvrijeme izmeu primanja i izluivanja, kada
3]
primanje prelazi u izluivanje; pritom u sebi nosimo
poetak Zemlje. Za kratko vrijeme poinje izluiva-
nje. Pri tome smo slini Zemlji. Sada se Zemlji da-
ju tvari u onom obliku kakve danas jesu. S naim
procesom ishrane u fizikom tijelu inimo neto sli-
no onome to ini Sunce prilikom svoje ophodnje
s obzirom na proljetnu toku. Stoga gledajui na
fiziku zemaljsku kuglu moemo rei: Danas ta fizika
zemaljska kugla ima takve zakone koji rastvaraju
fiziki lik. No, ta je Zemlja neko morala biti u takvom
stanju da su na nju djelovali zakoni koji danas na
fiziki organizam dovode ondje gdje je hrana kad
se nade u sredini izmeu primanja i izluivanja.
To znai da u sebi nosimo zakone Zemljinog poetka.
Ponavljamo ono to je nekad bilo na Zemlji.
Moemo, dakle, rei: Kad gledamo svoj fiziki
organizam koji u sebe prima vanjske tvari i zatim
ih odbacuje, u obliku vanjskih tvari vidimo da je
taj fiziki organizam u nekom smislu organiziran
da prima i izluuje dananju tvar; ali u sebi nosi
neto to je postojalo u poecima Zemlje a to danas
Zemlja vie nema, to je iz nje nestalo. Zemlja ima
zavrne, a ne poetne produkte. Mi, dakle, u sebi
nosimo neto to moramo potraiti unutar Zemlji-
ne konstitucije u vrlo, vrlo starim vremenima. A
to to u sebi nosimo i to Zemlja kao cjelina nema,
to je ono to ovjeka izdie nad fiziko zemaljsko
postojanje. To je ono to ovjeka dovodi do toga
da sebi kae: U sebi sam sauvao Zemljin poetak.
Kad roenjem ulazim u fiziko postojanje, uvijek
u sebi nosim neto to Zemlja danas nema, ali to
je imala prije mnogo milijuna godina.
Iz toga vidite da kad ovjeka nazivamo svijetom
u malome, ne samo da moemo uzeti u obzir kakav
32
je na okolni svijet danas nego, da bismo razumjeli
ovjeka, moramo iz dananjeg stanja ui u minula
vremena razvoja, moramo imati u vidu pradavna
stanja Zemlje.
Ono to ovako jo postoji u ovjeku, a to Zemlja
vie nema, ipak je jo dostupno ovjekovom pro-
matranju. To je mogue ako ovjek posegne za onim
to se moe nazvati meditacijom. Navikli smo putati
da predodbe kojima opaamo vanjski svijet u nama
jednostavno nastaju i odraavaju vanjski svijet. U
posljednjim se stoljeima ovjek jako navikao da
odraava samo vanjski svijet i da pri tome uope
nije svjestan kako i sam iz svoje nutrine moe slo-
bodno stvarati predodbe. Meditirati znai slobodno
stvarati takve predodbe iz svoje nutrine. To znai
svijest ispuniti predodbama koje ne dolaze iz vanjske
prirode, predodbama izaetim iz nutrine, pri emu
je pozornost osobito usmjerena na snagu koja stvara
predodbe. Nastaje osjeaj da u nutrini zaista postoji
drugi ovjek, da se u nutrini zaista moe osjetiti
neto to se doivljava kao, primjerice miina snaga
pri pokretu ruke. Ta se miina snaga moe doivjeti.
Kad mislimo, obino ne doivljavamo nita, ali je
meditacijom mogue snagu miljenja, snagu kojom
se oblikuju misli, toliko ojaati, da je se u nutrini
doivi kao i miinu snagu pri pokretu ruke. A medi-
tiranje ima uspjeha, ako se naposljetku moe rei:
U svom sam obinom miljenju zapravo potpuno
pasivan. Putam da se sa mnom neto dogaa. Putam
da me priroda ispuni mislima. No, ne dam se vie
ispunjavati mislima, nego u svijest dovodim one misli
koje ja hou i prelazim od misli do misli jedino
snagom samoga unutarnjeg miljenja. Miljenje
postaje sve jae i jae, kao to postaje jaa miina
33
snaga kad upotrebljavamo ruku. Naposljetku vidimo
da je miljenje isto tako jedno napinjanje, jedno
pipanje, jedan unutarnji doivljaj, kao i doivljaj
miine snage. Kad ovjek na taj nain unutarnje
doivi sebe, tako da u sebi osjeti svoje miljenje
onako kako se inae osjea samo unutarnja miina
snaga, tada se njegovoj svijesti odmah javlja ono
to u sebi nosi kao ponavljanje nekog ranijeg stupnja
Zemlje. Ui spoznavati onu snagu koja u fizikom
tijelu pretvara i ponovno natrag pretvara hranu koju
je bio uzeo. A time to u sebi poinje doivljavati
drugog ovjeka koji je tako stvaran kao to je stvaran
sam fiziki ovjek, dolazi ujedno do toga da i vanj-
ske stvari svijeta poinje razmatrati tim osnaenim
miljenjem.
Dragi prijatelji, zamislite: Gledam kamen s osna-
enim miljenjem, moda kristal kuhinjske soli ili
kremena. Gledam tim unutarnjim osnaenjem ne-
ki kamen. Tada mi se ini da, kad sretnem nekog
ovjeka, kao da sam ga ve vidio. Time to ga sada
pred sobom vidim, prisjeam se doivljaja s njime
od prije deset ili dvadeset godina. U meuvremenu
je on moda bio u Australiji ili bilo gdje drugdje.
Taj mi njegov lik sada doarava doivljaj s njime
od prije deset ili dvadeset godina. Gledam li osnae-
nim miljenjem kristal soli, gledam li kristal kremena,
odmah mi se javlja onakva slika kristala soli ili kristala
kremena kakvi su oni jednom bili. To je poput nekog
sjeanja na prvobitno stanje Zemlje. No, tada taj
kristal soli nije bio heksaedrian, nije imao est plo-
ha, sve se tada nalazilo u ustalasanom, tkajuem
svjetskom kamenom moru. Prvobitno stanje Zemlje
izranja tako kao to izazvano prisutnim predmetima
izranja sjeanje.
34
Pog le d zatim ponovno svr aam na ovje ka i
javlja mi se isti dojam to ga inae imam prvobitnom
stanju Zemlje u liku drugog ovjeka to ga svaki
od nas nosi u sebi. I imam sasvim isti dojam kad
vie ne gledam kamenje nego bilje. S odreenim
pravom mogu, osim fizikom, g ovor iti i eterskom
tijelu. Zemlja je ne ko bila e te r . Iz e te r a je posta lo
to to je danas u njoj neor gansko i b e ivotno. Biljka
u sebi nosi je dno pr a sta r o stanje Zemlje. A i ja sam
nosim to u sebi u obliku dr ug og ovjeka, u obliku
ovje kovog a e te r skog tijela.
Sve to emu vam g ovor im moe postati pr ed-
metom promatranja osnaenog miljenja. Stoga moe-
mo r e i: Ako se ovjek potr udi da r a zvije osna e no
miljenje, moi e u sebi, u biljci, u mine r a lima koji
b ude sjeanje na pr a da vna vr e me na , osim fizikog
vidje ti i e te r sko.
No, to mi zna mo onome to se ovjeku javlja
u viem opaanju? Znamo da se Zemlja nekad nala-
zila u eterskom stanju, da je eter ostao, da danas
jo proima biljke, ivotinje i u njima ga opaamo,
a da proima i ovjeka.
Ipak ima jo neto. Minerale vidimo liene
etera. Biljke vidimo obdarene eterom. No, uimo
istodobno posvuda vidjeti eter. On je jo danas
ovdje. Ispunjava prostor svijeta. On samo nema
udjela u vanjskoj mineralnoj prirodi. Posvuda je
nazoan. I kad samo podignem kredu, primjeujem
da se u eteru neto dogaa. Oh, to je zamren
proces, zamreno zbivanje kad podiem komad
krede. Moja ruka podie kredu. Rad moje ruke
u meni razvija odreenu snagu. Ta je snaga u
meni prisutna za vrijeme budnosti; za vrijeme
spavanja je nema. Ako pratim ono to radi eter,
35
tj. opisanu pretvorbu hrane, vidim da se to odvija
i u budnom stanju i u spavanju. Povrno gledano,
u to bi se kod ovjeka moglo isprva posumnjati,
ali ne i kod zmija jer one, da bi probavljale, moraju
spavati. Ali ono to se dogaa kad podignem ruku,
moe se dogoditi samo u budnome stanju. Etersko
mi tijelo pri tome podizanju ne pomae. Ipak,
kad samo podignem kredu, moram nadvladati eter-
ske snage, moram djelovati u eter. No, vlastito
etersko tijelo to ne moe. Moram, dakle, nositi
u sebi treeg ovjeka koji to moe.
Toga treeg ovjeka isprva ne nalazim u bilo
emu slinom vani u prirodi. Toga treeg ovjeka
koji se moe kretati, koji moe podizati stvari,
koji moe podizati svoje vlastite udove, ne na-
lazim u vanjskoj prirodi. Ali vanjska priroda, u
kojoj se posvuda nalazi eter, dolazi u odnos s
tim ovjekom snaga, u kojega ovjek sam ulijeva
snagu svoje volje.
Isprva se taj unutranji razvoj snaga moe
jedino opaati na samome sebi, zahvaljujui u-
nutarnjem doivljaju. No, ako meditaciju vodimo
dalje, ako u nutrini ne stvaramo samo predodbe
putajui ih da prelaze jedna u drugu kako bismo
time osnaili miljenje, nego ako ga, poto je takvo
osnaeno miljenje postignuto, ponovno uklonimo,
ako potpuno ispraznimo svijest, tada postiemo
neto posebno. Da, ako se ovjek oslobodi obinih
misli koje pasivno stjee, on pada u san. U asu
kad ovjek vie ne opaa, vie ne misli, pada u
san jer je obina svijest pasivno steena. Kad je
nema, ovjek pada u san. No, ako se razviju snage
pomou kojih se vidi etersko, imat emo unutarnje
osnaenog ovjeka. Snage miljenja osjeaju se
36
ona ko ka ko se ina e osje a ju sna g e miia . Ako
si odsug e r ir a mo tog a osna e nog ovje ka i ne pa d-
ne mo u san, izla e mo svijetu svoju pr a znu svijest.
Ta da u ovje ka ob je ktivno ula zi ono to osje a
ka d pokr e e svoje r uke , kad hoda , kad r a zvija
svoju volju. U svije tu pr ostor a nig dje se ne mog u
pr ona i sna g e koje pr i tome dje luju u ovje ku.
Ali to ula zi u pr ostor a ko se usposta vlja pr a z-
na svije st na na in koji sam opisa o. Ta da se u
ovje ku ob je ktivno otkr iva taj tr e i ovje k. A po-
g le da mo li ponovno vanjsku pr ir odu, vidimo: Da,
ovje k ima e te r sko tije lo, biljke imaju e te r sko tije-
lo. Mine r a li g a ne ma ju. Oni sa mo podsje a ju na
pr vob ita n Ze mljin e te r . No, e te r je posvuda . Kuda
g od pog le da mo ili ide mo, posvuda je e te r . Ali on
se ne poka zuje . Zato? Za to to se ne poka zuje
ka o e te r .
Vidite , ako pr istupite biljkama me dita tivnom
svijeu, kako sam to isprva pokazao, imat ete eter-
sku sliku. Pr istupite li ovje ku, imat e te eter sku
sliku. No, pr ib liite li se ope m e te r u svijeta, bit
e va m kao da pliva te u mor u: posvuda je samo
e te r . On ne daje sliku; ali daje sliku u asu kad
podie mo kredu: tada se u eterskom javlja slika gdje
moj tr e i ovje k r azvija svoju snagu.
Zamislite ovu sliku: Kr eda pr vo le i, moja ruka
hvata kr edu, podie je . To, ako hou, mog u r e pr o-
ducir a ti poje dinim tr e nuta nim snimkama. Sve to
ima u e te r u svoju pr otusliku. No, ta se pr otuslika
u eteru vidi u onome asu kad mogu opaati u stanju
pr a zne svijesti, kad mog u opa a ti tr e e g ovje ka ,
ne dr ug og , eter skog ovjeka, ne g o onog a tr e e g . To
znai da opi e te r svijeta ne djeluje kao e te r , on
djeluje kao tr e i ovje k.
37
Mogu rei: Prvo imam fiziko tijelo (oval). Zatim
etersko tijelo koje opaam meditativnom svijeu
(uto), zatim treeg ovjeka, nazivam ga astralnim
(crvenkasto). Posvuda unaokolo nalazi se ono to
je u svijetu bilo ono drugo, svjetski eter (uto). Taj
svjetski eter isprva je neodreeno etersko more.
U asu kad u taj eter zraim bilo to od svoga
treeg ovjeka, on mi odgovara kao da je jednak
mom treem ovjeku; ne odgovara mi eterski nego
astralno. Tako da posvuda u prostranom eterskom
moru svojom vlastitom djelatnou oslobaam neto
to je slino mome treem ovjeku.
Ako se pitam: to je to to oslobaam? to je
to to inae u eterskom postoji kao protuslika? Podi-
em kredu, moja ruka ide odozdo prema gore. Eterska
38
slika ide odozgo prema dolje. To je prava protuslika.
To je zapravo, astralna slika, ali je puka slika. A
ono ime je ta slika izazvana jest dananji stvarni
ovjek. Nauim li, zahvaljujui onome to sam prije
rekao, gledati unatrag na Zemljin razvoj, nauim
li ono to se ukratko ponavlja primijeniti, kako sam
to opisao, na veliki plan razvoja, pokazat e mi se
sljedee:
Imam dananje stanje Zemlje (vidi sliku). Vraam
se do eterske Zemlje. U njoj jo ne nalazim ono to
se mojom djelatnou oslobaa u okolnom eteru.
Moram ii jo dalje, unatrag, i dolazim do jo rani-
jega stanja Zemlje, kada je ona bila jednaka mome
vlastitome astralnom tijelu, kada je bila astralna,
kada je bila bie koje je, zapravo, sam moj trei
ovjek. A to bie moram traiti u davno minulim
vremenima, u mnogo starijim vremenima negoli su
ona u kojima je Zemlja bila eterska. A idui natrag
u vremenskom razvoju dolazimo do neega to je
zaista tako kao da u prostoru vidimo neki udaljeni
predmet, recimo neko svjetlo koje dopire do nas.
39
(Crtanje) Ono je tamo a svijetli dovde, razvija slike,
dopire dovde. Ovdje sam ga napustio, ovdje za prostor
imam samo vrijeme. Ono to je istovjetno mome
astralnom tijelu postojalo je u pradavnim vremenima,
ali je jo uvijek i ovdje. Vrijeme nije prestalo posto-
jati, jo je ovdje. I kao to svjetlo u prostoru dopire
dovde, tako ono to je bilo u davno prolom vremenu
djeluje do u sadanjost. itav je vremenski razvoj
zapravo jo tu. Nije nestalo to je nekada bilo ako
je to neto pout onoga to je u vanjskom eteru slino
mome vlastitome astralnom tijelu.
Dolazim ovdje do neega to u duhu postoji
i to vrijeme pretvara u prostor. To nije druga-
ije negoli telegrafske korespondencije. Tako ja
kad podignem kredu i stvaram u eteru sliku, ko-
respondiram s onime to je za vanjsko gledanje
odavno prolo.
Vidimo kako ovjek biva postavljen u svijet na
sasvim drugaiji nain negoli mu se to isprava ini.
No, takoer razumijemo zato ovjeku iskrsavaju
zagonetke svijeta. ovjek, iako si to ne razjanja-
va a danas si to ne razjanjava ak ni znanost
osjea u sebi etersko koje pretvara hranu i ponovno
je natrag pretvara. To ne nalazi u kamenju, kame-
nje je u pradavnim vremenima jo postojalo kao
opi eter. A u tom je opem eteru djelatno neto
jo starije. Kako, dakle, vidimo, ovjek u sebi no-
si pradavnu prolost na dva naina: bliu prolost
u svom eterskom tijelu i davniju prolost u svom
astralnom tijelu.
Ako ovjek danas promatra prirodu zapravo
obino promatra samo neivo. Sam ivot u biljci
promatra jedino tako da tvari i zakone u tvarima
koje je istraio u laboratoriju poslije primjenjuje
40
na biljke . Izostavlja rast, ne ob a zir e se na rast, na
ivot u biljkama. Dananja znanost pr oma tr a biljku
kao netko tko u ruke uzima knjigu, gleda samo oblike
slova , ali ne ita. Sadanja zna nost tako pr oma tr a
sve na svijetu.
Da, ako otvor imo neku knjigu a ne umije mo
itati, oblici e nam izg le da ti vr lo za g one tno. Zaista
nije shvatljivo zato neki oblik izgleda upr avo ova ko:
d, 1, zatim a, pa dlan. to rade ti oblici jedan
kraj drugoga? To je zaista zagonetno. To je zagonetka
svijeta. To to sam vam izloio kao nain pristupa
jest uenje itanja svijeta i ovjeka. A uenjem itanja
pomalo se pribliavamo rjeenju zagonetke.
Vidite li, dragi prijatelji, danas sam vam htio
prikazati samo openiti tijek ovjekovog razmiljanja
kojim se moe izii iz oajnog stanja u kojem se
ovjek nalazi i koje sam juer izloio. Razmotrit emo
kako se moe sve dalje doprijeti u itanju pojava
vani u svijetu i u itanju pojava u ovjeku.
Time se, meutim, ukljuujemo u misaone ti-
jekove sasvim neuobiajene dananjem ovjeku. A
to je uobiajeno? Uobiajeno je rei: To ne razumi-
jem. No, to to znai: to ne razumijem? To ne
znai nita drugo nego: Ne podudara se s onim to
su me nauili u koli. Navikli su me misliti onako
kako su me u koli uputili. No, kola se temelji na
pravoj znanosti. Da, ali ta prava znanost! Tko je
malo stariji, kao to sam ja, imao je prilike tota
doivjeti. Tako smo vidjeli da je za proces uzimanja
hrane i njezine pretvorbe u ovjekovom organiz-
mu, e mu sam ovdje danas g ovor io, mnog o to-
ga potr e b no. Nabr ajamo: bje la ne vine , eer, kr ob,
masti, voda , soli to je ovje ku potr e b no. Zatim
se e kspe r ime ntir a .
41
Poemo li dvadesetak godina unatrag nalazimo
rezultate ispitivanje koji govore da je ovjeku po-
trebno 120 g bjelanevina na dan kako bi mogao
ivjeti. To je prije dvadeset godina bila znanost.
to je danas znanost? Danas je znanstveno da je
dovoljna koliina od 20 do 50 g. To je danas zna-
nost. Tada je bilo znanstveno rei ako nema onih
120 g, ovjek je neishranjen, obolijeva. Danas je
znanstveno rei kako je tetno uzimati vie od 50
g a da je dovoljno i 20 g. A uzima li se vie od
toga, u crijevima se stvaraju trule supstancije koje
uzrokuju samotrovanje tijela. tetno je, dakle, uzi-
mati vie od 50 g bjelanevina. To je danas znanost.
No, to nije samo znanost, to je istodobno i ivot.
Jer, zamislite, prije dvadeset godina, kada je bilo
znanstveno da je potrebno 120 g ljudima se govorilo:
Morate uzimati takvu hranu koja sadri 120 g bje-
lanevina. Pri tome bi trebalo pretpostaviti da
to ovjek sve moe i platiti. To zahvaa u nacionalno
gospodarstvo. Tada su brino tumaili kako je biljnom
hranom nemogue dobiti tih 120 g bjelanevina.
Danas znamo da se potrebna koliina bjelanevina
moe dobiti svakom hranom; jer ako jednostavno
jedemo dovoljno krumpira, ak ne moramo ni mnogo
jesti, ako jedemo krumpir s malo maslaca, dobit
emo dovoljnu koliinu bjelanevina. Danas je pot-
puno znanstveno izvjesno da je tome tako. Pri tome
treba imati na umu: Ako se ovjek napuni sa 120
g bjelanevina, njegov e apetit krajnje oslabjeti.
No, ako mu hrana sadri 20 g bjelanevina, a dogodi
mu se da jedanput pojede neto to ne sadri tih
20 g tako da je u manjku, ta mu hrana ne ide u
tek. Njegov instinkt ponovno postaje siguran. No
da, pri tome ima jo uvijek pothranjenih ljudi. Tome
42
su dr ug i uzr oci, a ne manjak b je la ne vina . Zacijelo
postoji b e zb r oj ljudi koji pate od koje e g a , pa i od
sa motr ova nja je r se pr e tr pa va ju b je la ne vina ma .
Sada neu g ovor iti prirodi zaraznih bolesti,
ali ovjek je najvie podloa n zar azi ako uzima 120
g b je la ne vina . Najlake e ob olje ti od difte r ije ili
ak od boginja. Uzima li samo 20 g, vr lo e se teko
za r a ziti.
Nekada je, dakle, b ilo zna nstve no: Potr e b no je
toliko b je la ne vina da se ovje k sam time otr uje i
da se time izloi svakoj mog uoj za r a zi. To je bila
zna nost pr ije dva de se t g odina ? Da, vidite , ono to
mislimo ide u smjeru zna nstve nosti; ali kad pog le -
da mo to je u vr lo va nim stvarima jo prije kratkog
vr e me na b ilo zna nstve no i to je danas zna nstve no
onda je ta zna nstve nost, ipak b itno poljuljana.
To je neto to kao osjeaj treba pr ihvatiti sada
kada se javlja neto kao to je a ntr opozofija koja
miljenje, sve ovje kovo umova nje , svu due vnost
dovodi u jedan drugaiji smjer od uobiajenog. Htio
sam, da kle , samo upozor iti na neto to se ispr va
ini kao uputa za ulazak u neko dr ugaije miljenje,
u ne ko dr ug a ije r azmiljanje.
43
TREE PREDAVANJE
Dornach, 27. sijenja 1924.
Danas bih odrao jo jedno predavanje u kojem elim
s odreenog gledita ukazati na odnos egzoternog
prema ezoternom ivotu, odnosno na prijelaz od
obinog znanja imaginacijskoj spoznaji. Pri tome
u potpunosti vrijedi ono to sam ve izloio u Oglas-
niku za lanove pri opisu Slobodne visoke kole za
duhovnu znanost. Svaki ovjek, ako nema predrasuda,
moe stei uvid u sve to je inicijacijska znanost
kad se to uoblii u odgovarajue ideje. Stoga se ne
moe rei da prvo mi sami moramo postii inicijaciju
kako bismo prozreli ono to nam znanost inicijacije
moe rei. Danas bih htio razmatrati odnos antro-
pozofije prema njezinom izvoru, izvoru antropo-
zofije koji je, u stvari, znanost inicijacije. Prva dva
predavanja zajedno s ovim dananjim bit e neka
vrsta uvoda predavanjima to u ih sljedei put odra-
ti u Opem antropozofskom drutvu: Podjela ovjeka
na fiziko tijelo, etersko tijelo itd.
Pogledamo li dananju ovjekovu svijest, rei
emo: ovjek stoji ovdje na Zemlji, gleda u kozmika
prostranstva, ali pri tome ne osjea vezu izmeu
samoga sebe i onoga to ga okruuje na Zemlji s
tim kozmikim prostranstvima. Jer, pogledajmo samo
kako apstraktno opisuju Sunce svi oni koji misle
zastupati znanstvenu spoznaju. Pogledajmo kako isti
ljudi piu tome to je Mjesec. Bez obzira na to
to ljeti Sunce grije a zimi ne, to je Mjesec omiljeni
prijatelj zaljubljenih, malo se zapravo razmilja
vezi ovjeka, koji ivi ovdje na Zemlji, i ne be skih
tijela.
44
Ipak je za spoznaju tih veza potrebno samo
malo razviti u sebi ono gledanje kojem sam vam
na pr e tpr olom satu ovdje g ovor io. Tr e b a r a zviti
sposobnost da se vidi ono to su ljudi nekada zna li.
Oni su svemir u bili bliskiji ne g o dananji ljudi. Svi-
jest im je bila naivna, njihova je spoznaja bila vie
instinktivna ne g oli razumska. Unato tome , umijeli
su r a zmilja ti, umova ti vezi pojedinih zvijea s
ovjekovim biem i njegovim ivotom.
Ta veza ovjeka i zvijea, pa time i cijelog
svemira ponovno mora uvrijeti u ljudsku svijest.
Ona e uvrijeti u svijest bude li se antropozofija
njegovala na ispravan nain.
ovjek danas misli da je njegova sudbina, nje-
gova karma ovdje na Zemlji i ne podie oi zvijezdama
da u njima pronae nagovjetaj tome to je ljudska
sudbina. Antr opozofija tr eba usmjer iti pozor nost
na ovje kov udio u na dosje tilnome svijetu. No, sve
to ovje ka pona jpr ije okr uuje pr ipa da , za pr a vo,
samo nje g ovome fizikom tijelu, u najboljem sluaju
nje g ovome e te r skom tijelu. I mi, ma kako da le ko
g le da li u zvje zda ne svje tove , zvije zde vidimo zb og
njihovog a svjetla. Svjetlo je eter ska poja va . Sve to
u svijetu opa a mo svje tlom eter ska je poja va . Ma
kako da le ko za g le da li u sve mir i putali da nam
pog le d njime je dnosta vno krui, dalje od e te r skog a
ne e mo doi.
No, ovje kovo bie odla zi u na dosje tilno. Svoje
na dosje tilno b ie ovje k nosi iz pr e dze ma ljskog
u ze ma ljsko postoja nje , a na kon smr ti to na d-
osje tilno b ie ope t iznosi iz fizikog a i iz e te r -
skog a b ia .
Od svjetova u kojima je ovjek b io prije ne g oli
je siao na Zemlju i u koje e stupiti poto pr ode
4 5
kroz vrata smrti u irinama Zemlje i kozmosa u stvari
nie g a nema. No, dvoja su vr a ta koja iz fizikog a i
eter skoga vode u nadosjetilni svijet. Jedna su vr ata
Mjeseca, a dr uga su vr ata Sunca. Mjesec i Sunce
ispr a vno r a zumije va mo samo ako smo svjesni da
su oni vrata nadosjetilnog svijeta, vrata nadosjetilnog
svijeta koja su usko pove za na s onime to ovje k
ovdje na Zemlji doivlja va kao svoju sudbinu.
Pr omotr imo s ovog g le dita pona jpr ije to je
Mjesec. Fiziar ne zna nita Mjesecu. Zna samo
da Mjesec zrcali Sunevo svjetlo. On zna: Mjeseevo
je svjetlo reflektirano Sunevo svjetlo. Tu, meutim,
zastaje. Ne uzima u obzir da je to nebesko tijelo
to ga nae fizike oi vide kao Mjesec neko bilo
povezano s naom Zemljom.
Nekad je Mjesec bio ulanjen u Zemlju; bio je
dio Zemlje. U pradavna se vremena odvojio od Zem-
lje i u nebeskom prostoru postao zasebno nebesko
tijelo. No, ne samo da je Mjesec u nebeskome prosto-
ru postao zasebno nebesko tijelo, to se moe gle-
dati s fizike strane, nego postoji jo neto bitno
drugaije.
Tko s punom ozbiljnou prouava minule kul-
ture i civilizacije uoit e da je u stara vremena
diljem Zemlje bila rairena jedna pramudrost, tikva
pramudrost od koje potjee mnogo toga to uvire
i u naa vremena i to je, zapravo, mnogo smis-
lenije od onoga to se danas znanou moe ispitati.
A tko s takvog gledita promatra indijske Vede ili
filozofiju yoge, osjetit e, prije svega, duboko straho-
potovanje prema onome to mu se ovdje nadaje
u preteito umjetnikom obliku, u obliku danas neu-
obiajenom, koji to vie ulijeva strahopotovanje
to se vie ovjek u njega udubljuje. Ako tim stvarima
46
ne pristupimo na dananji suhi, trezveni nain nego
ako im dopustimo da na nas djeluju svim svojim
unutranje-poticajnim, a ipak dubokim nainom, u-
vidjet emo da je i iz vanjskih dokumenata vidljivo
ono to na temelju svojih spoznaja govori duhovna
znanost, antropozofija; nekad je, iako ne u razumskom
nego vie u pjesnikom obliku, naom Zemljom bila
rasprostranjena pramudrost.
No, suvremeni je ovjek, zbog svoga fizikog
tijela, upuen na to da mudrost shvaa fizikim moz-
gom. Taj se mozak kao orue miljenja razvijao tek
tijekom dugih vremena. U vrijeme kad je na Zemlji
bila pramudrost, nije postojao takav mozak kao danas.
U ona je vremena mudrost bila svojstvena biima
koja nisu ivjela u fizikom tijelu.
Nekada su ljudi na Zemlji drugovali s biima
koja nisu ivjela u fizikom tijelu. To su bili veliki
prauitelji ovjeanstva koji su nestali s lica Zemlje.
Nije samo fiziki Mjesec iziao u svemir nego su s
njim izala u svemir i ova bia. Tko s istinskim razu-
mijevanjem gleda Mjesec, rei e: Tamo gore je svijet
bia koja su neko bila s nama na Zemlji i koja su
nas u prijanjim zemaljskim ivotima pouavala, a
sada su se povukla na mjeseevu koloniju. Samo
kad se stvari promatraju na ovaj nain, dolazi se
do istine.
ovjek u svom fizikom tijelu moe danas, za-
pravo, tek samo naslutiti, ako smijem tako rei, to
je jednom bila pramudrost. U drevna vremena, kad
su pouavali uitelji pramudrosti, ta je pramudrost
bila dijelom ljudska svojina. Pramudrost ovjek nije
primao razumom nego instinktom. Na taj su mu se
nain mogla objavljivati via bia od onih koja su
ivjela u fizikom tijelu.
47
I tako nam sve ono to je povezano s Mjesecom
ukazuje na ovjekovu prolost. Ta prolost za dana-
njeg ovjeka vie ne postoji. On je vie nema. No,
on je ipak u sebi nosi. U okolnostima u kojima danas
ivimo izmeu roenja i smrti, zapravo ne susre-
emo bia kojima sam vam upravo govorio. Ona
su bila zemaljska, a sada su postala Mjeseeva bia
i s njima se susreemo u ivotu izmeu smrti i novog
roenja. A ono to u sebi podsvjeno nosimo i to
uvijek upuuje preko praga roenja na jedno ranije
postojanje, to nam dolazi iz podsvijesti, to nam
ne dolazi do jasnoe razuma pa je stoga povezano
s osjeajima, to prema mjeseini ne upuuje samo
instinkt zaljubljenih, nego prema mjeseini upuuje
upravo onoga tko polae vanost na ta podsvjesna
nagnua ovjekove prirode.
Ono to nesvjesno u sebi nosimo upuuje nas
na Mjesec. tome nam svjedoi injenica da je Mjesec
nekad b io sjedinjen sa Ze mljom te da su s njom
nekad bila sjedinjena i bia koja ga nastanjuju. I
tako Mjesec predstavlja vrata to vode u nadosjetilno.
Tko ga ispr a vno pr ouava, nai e ve i u nje g ovim
vanjskim fiziim svojstvima upor ite za to da Mjesec
pr e dsta vlja vr ata u na dosje tilno.
Jer, r a zmotr ite samo nain na koji se opisuje
Mjesec s nje g ovim pla nina ma itd. Sve ovo ukazuje
na to da te planine, ta itava Mjeseeva konfiguracija
ne moe biti onakva kakva je na Zemlji. Uvije k se,
pr imje r ice , istica lo da na Mjesecu nema vode , da
nema zr aka. Tomu nije tako. Mje se e va je konfigu-
racija onakva kakva je nekad bila Zemljina dok jo
nije postala potpuno mine r a lna .
Danas va m to izla e m samo a for istiki. Mor a o
bih va m pr oita ti b r ojne svoje knjige, mor a o bih
48
vam proitati mnogo toga iz razliitih predavanja
kad bih htio saeti rezultat onoga to sam ovdje
ve izlagao i to sada izlaem. Ovdje bih, meutim,
htio samo uvodno izloiti kako djeluje antropozofija.
Pokazao sam kako ona iz fizikoga vodi ponovno
onom duhovnomu. Pomou antropozofije ovjek ui
prirodno misliti jer on to danas uope ne umije.
Vidite, danas ovjek zna da se fizika tvar njego-
voga tijela tijekom zemaljskog ivota esto mijenja.
Mi se neprekidno ljutimo. Reemo nokte. Sve iz
nutrine ide prema povrini te se ono to je bilo u
sreditu tijela na kraju nade na povrini. Mi to od-
bacujemo. Neka nitko od vas, dragi prijatelji, ne
misli da bi krv i meso ili uope fizika tvar koja
danas sjedi na ovome stolcu sjedila ovdje i prije
deset godina. Sve se to izmijenilo. A to je ostalo?
Ostalo je vae duevno-duhovno bie. tome se
danas barem znade, iako se nema uvijek na umu
da svi ljudi koji ovdje danas sjede na svojim stolcima
unatrag deset ili dvadeset godina nisu imali iste
miie i iste kosti.
Kad ljudi uzdignu pog le d prema Mjesecu, u svi-
jesti im je otpr ilike ovo: Ono to ini vanjsku fiziku
Mje se e vu masu b ilo je isto takvo i pr ije mnog o
milijuna g odina . A uope nije b ilo ta kvo, kao to
ni ovje kovo fiziko tijelo unatr ag dva de se t g odina
nije b ilo isto. Fizika tvar zvije zda * ne izmjenjuje
se dodue tako b r zo. No, toliko im vr e me na nije
potr e b no koliko za Sunce iznose pr or a uni fizia-
ra. Pr or a uni su sigur ni, ali nisu toni. To sam i
prije ee spominjao. Pogledajte, rekao sam moe te ,
primjerice, ispitati kako se iz mjeseca u mjesec mijenja
* Misli se na Sunce i Mjesec, (op. pr e v.)
4 9
konfiguracija vaeg srca. To zatim moe te izraunati
za r a zdoblje od tri g odine . Zatim moe te vr lo tono
utvrditi kakva je bila konfiguracija srca unatrag tristo
g odina ili kakva e biti za tr isto g odina . Dob it e te
vr lo lijepe brojke. Raun je posve toan. Rauni mogu
b iti sasvim toni. No, srca pr ije tr isto g odina nije
b ilo niti e ga za tr isto g odina b iti.
Ova ko danas raunaju g e olozi. Pr omatr aju slo-
je ve Zemlje, izr aunavaju kako se ti slojevi tije kom
tisuljea mijenjaju, sve to pomnoe i kau: No da,
pr ije dva de se t milijuna g odina b ilo je to ta ko! To
je sasvim isti pr or a un s istim smislom samo to
prije dvade se t milijuna godina svega toga na Zemlji
nije b ilo, a nakon dva de se t milijuna g odina toga
ope t nee b iti.
Bez obzir a na to, kao to ovjek potpada izmjeni
tvar i, tako izmjeni tvar i potpadaju i nebeska tijela.
Uzdig ne mo li pog le d pr ema Mjesecu, zna mo da tvar
koju danas vidimo prije mnog o tisuljea na Mjesecu
nije postojala, isto tako kao to pr ije deset g odina
nije postojala vaa tva r na ovim stolcima . One to
odr a va Mjesec jesu njegova duevno-duhovna bia;
isto je tako due vno-duhovno u vama ono to va s
odr a va .
A tek kad znamo da je fiziki Mjesec neko izaao
u sve mir ! A ono to se fiziki odvojilo od Zemlje
ne pr e kidno mijenja svoju tvar, dok bia koja nasta-
njuju Mjesec na njemu ostaju, ona su ono stalno
bez obzir a na njihovo kretanje kroz ope tova ne ivote
Mjeseca itd. No, u to danas ne e mo ula ziti.
Ako Mjesec ovako pr omatr amo, dobit e mo neku
vr stu znanosti Mjesecu, koja se ne upisuje samo
u glavu nego i u ovje kovo srce. Stjee se pove za nost
s duhovnim kozmosom, Mjesec se shvaa kao je dna
50
od vrata u duhovni kozmos. Sve to se nalazi u du-
binama naega bia, ne samo podsvjesni osjeaji
ljubavi nego sve to postoji u nesvjesnim dubinama
due, a to je posljedica prijanjih zemaljskih ivota,
suovisi s Mjesecom. Mjesecu se otimamo s onime
to ini nae sadanje postojanje. Mi se neprekid-
no otimamo Mjesecu. Kad osjetilima gledamo i slu-
amo, kad razumom mislimo, kad, dakle, spoznajemo
ono to ne izvire iz dubina due i to u nama djelu-
je kao prolost, kad gledamo to nas uvijek iznova
priziva u sadanjost, bivamo isto tako upueni na
Sunce kao to prolou bivamo upueni na Mjesec.
Samo to Sunce djeluje na nas zaobilaznim putem,
preko fizikoga tijela. Ako samostalno i svojom voljom
hoemo prisvojiti ono to nam daje Sunce mora-
mo tu volju i taj razum potaknuti. S time to mi
ljudi danas uviamo da svojim okretnim razumom
i svojim umom ne postiemo ni izdaleka ono do
ega dolazimo instinktom tj. da u svemiru jedno-
stavno postoji Sunce.
Svatko zna, ili bi barem mogao znati, da ne
samo to nas Sunce svakog jutra budi da bi nas iz
mraka prizvalo svjetlu nego da je Sunce izvor naih
snaga rasta, ali i izvor duevnih snaga rasta.
Ono to u tim duevnim snagama djeluje iz pro-
losti povezano je s Mjesecom, ono to djeluje u sada-
njosti, a do ega emo se u budunosti svojom voljom
razviti, ovisi Suncu.
Isto kao to Mjesec upuuje na pr olost, Sunce
upuuje na budunost. Uzdie mo pog le d prema obje-
ma zvijezdama; zvijezdi dana, zvijezdi noi, i gledamo
srodnost obiju zvijezda jer nam obje alju isto svjetlo.
A kad g le da mo u sebe, g le da mo u sve ono to je
utkano u nau sudbinu s ob zir om na ono to smo
51
kao ljudi u prolosti proivjeli i u toj sudbini, u
kojoj je utkana prolost, vidimo svoju unutarnje
Mjeseevo postojanje. U onome to odreuje sud-
binu ne samo u sadanjosti nego i za budunost
uoavamo djelovanje Sunca. I vidimo kako se pro-
lost i budunost u ljudskoj sudbini meusobno
protkivaju.
U ovjeka moemo poblie promatrati pove-
zanost izmeu prolosti i budunosti. Pretpostavimo
da se dvoje ljudi u odreenoj ivotnoj dobi nade
u nekoj zajednici. Tko ne razmilja tome, tko ne
promilja, rei e: Tu sam bio ja, tu je bio onaj drugi,
to je bilo mjesto, npr. Mllheim, a u Mullheimu smo
se sr e li. tome dalje ne razmilja.
Onaj koji dublje razmilja, prati ivot jednoga
kojemu je, kada su se sreli moda bilo trideset godina,
prati viot drugoga, kojemu je bilo moda dvadeset
i pet godina. Moi e vidjeti kako se udnovato,
kako se udesno korak po korak ivot to dvoje ljudi
od njihovoga roenja na Zemlji razvijao tako da
su se napokon sreli na tome mjestu. Moe se rei:
Dolazei iz najudaljenijih mjesta ljudi se u sredini
svog ivota negdje sretnu. Kao da su sve svoje putove
usmjerili tako da bi se sreli.
No, sve to nisu izveli zato to su bili jedan drugog
svjesni. Jer oni se uope jo nisu bili vidjeli ili barem
nisu procijenili da e se na taj nain sresti. Sve se
to odvija u nesvjesnome: Potpuno se nesvjesni kree-
mo prema vanim trenucima, prema vanim tokama
ivota. A sudbina se ponajprije tka upravo iz toga
nesvjesnoga.
Poinjemo razumijevati ljude sa ivotnim iskus-
tvom kada sluamo ovjeka poput Goetheova prijatelja
Knebela, koji je u dubokoj starosti rekao: Kad se
osvrnem na svoj ivot, ini mi se kao da je svaki
korak bio usmjeren tako da sam na kraju morao
dospjeti na odreeno mjesto.
No, zatim dolazi trenutak kad se ono to se
odigrava izmeu tih ljudi odigrava s punom svije-
u. Oni se upoznaju, upoznaju svoje temperamente,
svojstva, karaktere, osjeaju jedan prema drugom
simpatiju ili antipatiju itd.
Ako sad ispitamo kako to suovisi sa svemirom,
vidjet emo: U putovima kojima su ljudi ili do tre-
nutka u kojem su se sreli bile su djelatne Mjeseeve
snage. Zatim poinje djelovanje Sunca. Tada oni na
izvjestan nain ulaze u jasno svjetlo Suneva utje-
caja. Sada su svojom svijeu stalno prisutni i tu
budunost poinje osvjetljavati prolost, kao to Sunce
osvjetljava Mjesec. I time to budunost osvjetljava
prolost, prolost sa svoje strane osvjetljava ovje-
kovu budunost kao to Mjesec reflektiranim svjetlom
osvjetljava Zemlju.
Postavlja se pitanje umijemo li u ivotu raz-
likovati ono to je u ovjeku sunano od onog to
nosi Mjeseevo obiljeje. Ve se poneto moe raz-
likovati i osjeajem, ako ga dublje shvatimo, a ne
samo povrno. Ve u djetinjstvu i u mladosti ovjek
sree druge ljude s kojima dolazi samo u izvanjsku
vezu. On prolazi mimo njih, oni mimo njega, pri
emu moda jedni s drugima imaju i te kako vane
veze. Svi ste vi ili u kolu; a jedva tko moe rei
da je imao uitelja s kojim je imao dublje veze; no,
tu i tamo ima netko tko e rei: da, bio je jedan
uitelj koji je na me ne osta vio takav doja m da sam
htio postati kao on; ili Osta vio je na me ne takav
utisak da sam poe lio da nestane s lica Zemlje. Moe ,
da kle , biti simpatija, a moe biti antipatija.
53
A tako je to i u kasnijem ivotu. Nailazimo
na druge ljude. Oni donekle zaokupljaju samo ra-
zum, moda su samo estetski doivljaj. Pomislite
samo koliko je puta netko upoznao nekog dru-
gog ovjeka; sretne li zatim ljude koji ga takoer
poznaju, razgovarat e njemu i zakljuiti da
je sjajan ili da je neugodan tip. To moe biti razum-
ska, a moe biti i estetska prosudba. Postoje, meu-
tim, i drugaiji sluajevi. Ima ljudskih veza koje
se ne iscrpljuju samo razumskom ili estetskom
prosudbom nego se temelje na volji, i to tako izra-
zito na volji da ne kaemo samo, kao u djetinjstvu,
kako bismo htjeli biti poput odreenog ovjeka
ili bismo ga htjeli izbrisati s lica Zemlje nego smo
u najdubljoj podsvijesti, u naoj volji, tako dirnuti
da kaemo: ovjeka koga smo sreli nismo ocijenili
samo po tome je li dobar ili zao, pametan ili glup
i slino, nego bismo rado i sami od sebe radili
to to je njegova volja, mi uope ne elimo napreg-
nuti razum kako bismo ga prosudili; Cjelokupni
dojam to ga je na nas ostavio htjeli bismo unijeti
u svoju volju.
Postoje ta dva odnosa prema ljudima. Jedni dje-
luju na na razum, u najboljem sluaju na estetski
osjeaj; drugi djeluju na nau volju, na nae dublje
duevno bie. emu to svjedoi? Pog le da jte kad
ljudi djeluju na nau volju. Mi ne osje a mo samo
jaku antipatiju ili simpatiju, ne g o bismo to to osje-
amo kao simpatiju ili antipatiju htjeli i voljno iivjeti.
U tom su sluaju ti ljudi u pr e thodnom zemaljskom
ivotu na neki nain s nama bili pove za ni. Dojme
li se ljudi samo naeg r azuma ili samo estetski, po-
javljuju se u naem ivotu a da s nama nisu pove za ni
u pr ijanjem ivotu.
54
Ve iz toga vidite; u ljudskom ivotu, u ljudskoj
sudbini prolost i sadanjost zajedno djeluju u bu-
dunost. Jer ono to doivljavamo s ljudima, ako i
ne djeluje na nau volju, ponovno e doi do izraaja
u sljedeem zemaljskom ivotu.
Kao to Sunce i Mjesec, kruei istom putanjom,
stoje u meusobnoj vezi, tako su i u ovjekovom
biu prolost: ono Mjeseevo u ovjeku, i budu-
nost: ono Sunevo u ovjeku, meusobno poveza-
ne. Moemo doi do toga da u Suncu i Mjesecu ne
gledamo samo vanjska svjetlosna tijela nego ono
to nam vani, u prostranstvima kozmosa, zrcali na-
u vlastitu sudbinu. Kao to u odreeno vrijeme
Mjeseevo svjetlo prelazi u Sunevo a Sunevo u
Mjeseevo, tako se u naim sudbinama, prelazei
jedna u drugu, uvijek isprepliu prolost i budunost.
Da, one se u pojedinim ljudskim vezama meusobno
proimaju.
Uzmimo putove kojima su ljudi prolazili, jedan
tijekom trideset drugi tijekom dvadeset i pet godina.
Zatim se susreu. Sve to su proivjeli, jedan do
dvadeset i pete drugi do tridesete godine, pripa-
da onome Mjeseevom u ovjeku. Sada kad su se
upoznali, kada su svjesno stupili jedno pred drugo,
stupaju u sudbinsko Sunevo povezujui pro-
lost i budunost, da bi opet dalje tkali sudbinu za
budue ivote.
Vidljivo je kako na ovjeka djeluje sudbina,
kako u pojedinom sluaju ovjek djeluje samo na
razum drugog ovjeka ili samo estetski ili, pak, samo
na volju i na s njom povezani osjeaj.
Danas u vam sasvim aforistiki govoriti putu
antropozofije i putu njezinog izvora, inicijacij-
skoj znanosti. To e mo zatim tono r azr aditi u svim
56
pojedinostima. Ono to sam vam inicijacijskoj zna-
nosti do sada izloio moe svatko doivjeti na osnovi
neposredne spoznaje. Sudbina se moe shvatiti spoz-
najom. Ono osebujno unutranje, intimno pojavlji-
vanje drugog ovjeka u nama samima ukazuje na
prolu karmu. Ako me ovjek tako dirne da se ne
dojmi samo mojih osjetila i razuma nego potakne
u meni i volju, tada je otprije samnom karmiki
povezan. S malo istananijim, intimnijim smislom
mogue je osjetiti na koji je nain netko s nama
karmiki povezan.
Ako, meutim, ovjek postigne odreeni stupanj
razvoja, prolazei putom koji sam opisao u knjizi
"Kako se stjeu spoznaje viih svjetova?" i u drugom
dijelu svoje knjige "Osnove tajne znanosti", doivjet
e istu stvar na bitno drugaiji nain. Kad ovjek
doivi inicijaciju, ne doivljava drugog ovjeka s
kojim je bio karmiki povezan samo tako da kae:
On djeluje na moju volju. On djeluje u mojoj volji
nego doivljava drugoga zaista osobno u sebi.
A ako ovjek koji je iniciran pristupi drugome ovjeka
s kojim je karmiki povezan, onda je taj drugi ovjek
sa svojim samostalnim govorom, sa svojim samo-
stalnim rijeima i objavama u njemu tako prisutan
da iz njega govori kao to je inae prisutan ovjek
koji stoji pokraj nas i nama govori. Ono to se inae
u volji samo osjea, karmika povezanost, ona se
kod iniciranog javlja tako da iz njega govori onaj
drugi ovjek, kao to bi inae govorio ovjek koji
pokraj njega stoji. Stoga suoavanje s karmom upu-
enome u inicijacijsku znanost znai: Drugi ovjek
ne djeluje samo na njegovu volju, nego djeluje u
njemu tako snano, kao to bi inae djelovao ovjek
koji stoji pokraj njega.
56
Ono to se inae za ob inu svijest javlja kao
voljni ili osjeajni element, dakle podsvjesno, u vioj
se svijesti uzdie do potpune konkretnosti. Rei ete:
Da, ali u tom sluaju inicir a ni u sebi nosi ita vo
mnotvo ljudi s kojima je ka r miki pove za n. To
je zaista tako. Stjecanje spoznaje ne te me lji se na
tome da ovjek naui neto vie g ovor iti ne g o dru-
gi ali isto tako g ovor i kao i oni, ne g o je to zaista
za dob iva nje jo je dnog dijela svijeta.
Ako, dakle, hoe mo g ovor iti tome kako karma
djeluje u ljudima da bi uobliila njihove meusobne
sudbine, moramo to moi potkrijepiti znanjem
tome kako u ovjeku g ovor e dr ugi ljudi i kako oni
zaista postaju dije lom nje g ova vla stitog bia.
Za onog a koji nije inicir a n takav opis ne mor a
zna iti neto onostr a no. On to moe r ei, i r ei e
ako ima zdr a va osjetila: Jasno je da ovje k kojega
ujem g ovor iti i s kojim sam kar miki pove za n nije
u me ni; no, osjeam ga u svojoj volji i u nainu
kojim drma mojom voljom. ovjek ui razumijevati
tu uzdr ma nost volje . Ui r a zumije va ti ono to se
doivlja va u ob inoj svijesti, a to se niim dr ug im
u svom istinskom i konkr e tnom znaenju ne moe
r a zumije ti doli inicijacijskom zna nou.
Danas mi je b ilo osob ito va no istaknuti da
onaj magloviti osjeaj karmike povezanosti s dr ugim
ljudima za inicir a nog a postaje konkr e tnim doiv-
ljajem. I kao to se to moe rei karmi, ovjekovoj
sudbini, tako se to moe r ei i za sve ono ime se
b a vi inicijacijska zna nost.
I dr ug e stvar i mog u ovjeku na g ovije stiti na
koji je nain kar miki pove za n s dr ug im ljudima.
Neki e od vas pr omatr ajui ivot uoiti da susreu
ljude kojima ne sanjaju; s njima dugo ive, ali
57
ih ne mog u sanjati. Susreu dr ug e ljude kojih se u
snovima ne mog u rijeiti. Tek to su ih vidje li i ve
ih sljedee noi sanjaju. Uvijek se iznova pojavljuju
u snovima .
Snovi su izr a z onog a to je naglaeno pr isutno
u podsvijesti. Ljudi kojima odmah sanjamo netom
to smo ih vidje li za sig ur no su ljudi s kojima smo
kar miki pove za ni. A oni kojima ne moe mo sa-
njati ostavljaju na naa osjetila tek povr a n utisak.
U ivotu ih sr e e mo a da s njima nismo ka r miki
pove za ni.
Ono to ivi u dubina ma nae volje je poput
budnoga sna. Inicirani tome budnom snu ima punu
svijest. I zato uje kako iz njega govori onaj s kojim
je karmiki povezan. Samo se po sebi razumije da
pri tome uvijek ostaje razborit, da ne ide naokolo
i ne govori kao inicirani iz svih onih ljudi koji govore
s njim. Navikava se da se sasvim konkretno obraa
ljudima koji su s njim karmiki povezani i koji iz
njega govore, da s njima uspostavlja dijalog, pri
emu se pojavljuju stvari koje imaju sasvim realno
znaenje. No, to su stvari koje u opisati drugom
prigodom.
I tako se ljudska svijest moe produbiti gle-
danjem u kozmika prostranstva. Ona se moe takoer
produbiti gledanjem u ovjekovu nutrinu. A to se
vie gleda u ovjekovu nutrinu to se vie razumi-
jevaju kozmika prostranstva. ovjek sebi kae: Ja
vie ne gledam zvjezdani svijet tako da u njemu
vidim samo svjetlee ploe i svjetlee kugle, ja u
njemu vidim kozmosom izatkanu sudbinu. Ljud-
ske sudbine na Zemlji odslik su kozmiki izatkanih
sudbina. A ako se zaista znade da se tvar nekoga
nebeskog tijela mijenja, da se izmjenjuje kao i tvar
58
u ovje ku, kako je onda b e smisle no g ovor iti ap-
straktnim prirodnim zakonima. Ti su zakoni pos-
ve valjani, ali ne za spoznaju. Prirodne zakone ne
smijemo smatrati neim to vodi spoznaji. To je is-
to kao i kod osiguravajuih drutava. Kod njih se
osigurava ivot. Kako opstoje ta osiguravajua dru-
tva? Opstoje tako to se izraunava mogue trajanje
ivota nekog ovjeka. Iz broja onih ljudi koji od
toliko i toliko dvadesetpetogodinjaka dozive tri-
desetu godinu mogue je izraunati koliko e pros-
jeno jo poivjeti neki tridesetogodinjak. Na temelju
toga se radi osiguranje. Osiguranje dobro funkcionira.
Zakon osiguranja vrijedi. No, nikome ne pada na
um da to dovede u sklad sa svojim najunutranji-
jim biem. U tom bi sluaju ipak morao rei: Osi-
gurao sam se s trideset godina jer e moja smrt
vjerojatno nastupiti u pedeset i petoj godini. Tre-
bao bi sebi rei: Moram, dakle, umrijeti s pedeset
i pet godina. I nee povui konzekvencije iako je
raun toan; ali konzekvencija za pravi ivot ne znai
ba nita.
I prirodni su zakoni samo izraunati. Oni su
dobri za tehniko koritenje. Na toj se osnovi mogu
izraivati strojevi, kao to se ljudi mogu osigurati
na osnovi zakona osiguranja; no, oni ne dopiru do
biti stvari. Do biti stvari dopire tek prava spoznaja
samih bia.
Ono to astronomi mogu izraunati iz prirodnih
zakona neba to je za ljudski ivot poput osigurava-
juih zakona. Kad prava inicijacijska znanost ispita
to su Sunce i Mjesec, to je isto kao kad bih nakon
deset godina sreo ovjeka koji je po svojoj polici
trebao biti ve odavno mrtav. Po svojoj je prirodi
bio takav da je trebao ivjeti due.
59
Stvarno dogaanje u biti uope nema veze s
prirodnim zakonima. Prirodni zakoni vrijede kad
je rije primjenjivanju snaga, ali bie se mora
spoznati inicijacijskom znanou..
Time sam vam dao tree od predavanja kojima
sam, zapravo, samo htio napomenuti kakav bi duh
trebao vladati u antropozofiji. Sada emo zapoeti
opisivanje ovjekove konstitucije poneto drugaije
negoli se to nalazi u mojoj "Teozofiji", izgrauju-
i iz temelja antropozofsku znanost, antropozofsku
spoznaju. Smatrajte ova tri predavanja to sam ih
do sada odrao nekom vrstom dokaza za veliku raz-
liku koja postoji izmeu obine svijesti i one svijesti
koja vodi u istinsko bie stvari.
60
ETVRTO PREDAVANJE
Dornach, 1. veljae 1924.
Danas u u odreenom smjeru nastaviti s nekim
elementarnijim razmiljanjima kojima se bavim u
posljednje vrijeme. U prvom sam predavanju ove
serije istaknuo kako se ovjeku s dviju strana jav-
lja istinska, unutranja potreba srca da nade put
u duhovni svijet, ili da ga barem trai. Jedna je
strana ona koja potjee iz prirode, druga dolazi iz
unutarnjeg iskustva, od unutarnjih doivljaja.
Danas emo si na sasvim elementaran nain
jo jednom predoiti te dvije strane ovjekovog i-
vota. Vidjet emo kako zaista iz podsvjesnog djeluju
impulsi koji potiu ovjekovu tenju za spoznajom
kao potrebom njegovog ivota, potiu tenju za umjet-
nou, tenju za religioznou. Hou rei da u sva-
kom trenutku moete vrlo jednostavno tu suprotnost
promatrati na samima sebi.
Uzmite sasvim jednostavnu injenicu: promat-
rate bilo koji dio svoga tijela. Gledate svoju ruku.
Gledate svoju ruku isto onako kao to biste gledali
bilo to drugo u prirodi.
Gledajui dio svoga fizikog ovjeka i promatra-
jui svoj ivot nai ete ono to tragino zahvaa
u itav ljudski ivot, a emo sam vam ve govorio.
Uviate da e to to gledate jednom biti le, neto
e mu se mor a r e i: Kada to u sebe pr imi vanjska
pr ir oda , onda ta vanjska pr ir oda nema u sebi mo
da s time uini b ilo to dr ug o ne g o da to r a zor i. U
asu kad ovjek unutar fizikog a svijeta posta ne
le i kad se taj le b ilo u kojem obliku pr e pusti
e le me ntima , nema vie g ovor a tome da se ljudski
61
lik ulio u sve to je tva r no i da to ima snagu odr a ti
ljudski lik.
Uzmite sve pr ir odne sile koje bi mogle biti pred-
me tom b ilo koje g r a ne vanjske zna nosti. Sve one
mogu ovjeka samo r azor iti, a nikada izgr aditi. Svako
bespredrasudno, slobodno promiljanje koje nije uzeto
iz teorije nego iz iskustva ivota vodi tome da kaemo:
Oko sebe g le da mo pr ir odu koju shva a mo sada
ne e mo g ovor iti tome to vanjskoj spoznaji nije
odma h r a zumljivo g le da mo pr ir odu ako nam je
shvatljiva. Da, mi ljudi smo u novije vr ije me postali
tako ponosni da svoj uvid u pr ir odu smatr amo sku-
pom pr ir odnih zakona; osjeamo se osobito napr ed-
nima time to smo upozna li niz pr ir odnih za kona .
ak je i sasvim opr a vda no g ovor iti napretku. Ipak,
svi ti prirodni zakoni imaju samo mogunost da ov-
jeka razore, a nikako da ga izgrade. Promatranjem
vanjskog svijeta ovjek ne moe doi ni do kakvih
drugih uvida nego do tih za ovjeka razornih pri-
rodnih zakona.
Pogledajmo sada u svoju nutrinu. Doivljavamo
ono to nazivamo svojim duevnim ivotom: svoje
miljenje koje prilino jasno moe stajati pred naom
duom; doivljavamo svoje osjeanje koje nam ve
manje jasno stoji pred duom; doivljavamo svoje
htijenje, ono nam pred duom stoji sasvim nejasno.
Jer ni jedan ovjek s obinom svijeu ne moe rei
da ima uvid u to kako moe namjera da se uhvati
neki predmet djelovati na itav taj sloeni organizam
tako da na kraju pokrene miie, ivce, ruke i noge.
Ono to djeluje u na organizam, poevi od misli
pa do asa kada je predmet podignut, zastrto je
potpunom tamom. No, povratno se u nama javlja
neodreeni impuls koji nam govori: Ja to hou.
62
Time si pr ipisuje mo i htijenje. I tako, g le da jui u
sebe svom duevnom ivotu, kaemo: Da, u sebi
nosimo miljenje, osjeanje i htijenje.
Sada dolazi druga strana koja na neki nain
opet vodi u tragino. Vidimo da sa svakim snom
itav taj ovjekov duevni ivot potone a da sa svakim
buenjem iznova nastaje. Ako to hoemo izraziti
usporedbom, zaista moemo rei da je duevni ivot
poput plamena koji se pali a zatim opet gasi.
Ali vidimo i vie. Vidmo da s izvjesnim razara-
njima u naem organizmu biva ujedno razoren i
na duevni ivot. Vidimo, osim toga, da je taj duevni
ivot ovisan tjelesnom razvoju tog organizma. To
je u malom djetetu prisutno u snovitom obliku. Po-
stupno postaje sve svjetlije. No, to postajanje svjetli-
jim povezano je s razvojem tjelesnog organizma.
Sa starenjem svjetlo ponovno slabi. Duevni ivot
povezan je s razvojem i propadanjem organizma.
Vidimo kako se rasplamsava, kako se gasi.
Iako dobro znamo da je taj duevni ivot za-
seban, samostojan ivot, samosvojno postojanje, ali
da je ovisan fizikom or g a nizmu ipak to nije
sve to tom due vnom ivotu moe mo r e i. Jer
taj due vni ivot ima je dno ob ilje je koje o/je ku
mora u ivotu biti nadasve vrijedno jer tom obiljeju
za pr a vo ovisi nje g ovo ovje tvo, nje g ovo ljudsko
dostoja nstvo. To je mor a lno ob ilje je . I ma koliko
se kr etali pr ir odom, iz nje ne moe mo dob iti mo-
r a lne za kone . Mor a lni se za koni moraju doivje ti
sasvim unutranje u dui. Ali ih se u nutr ini due
treba moi pr idr a va ti. No, mora postojati neko raz-
r aunavanje koje se odvija samo u nutr ini due.
injenicu da mi kao ljudi moe mo iz slob ode sli-
je diti mor alna naela mor a mo smatrati svoje vr snim
63
moralnim idealom. Nalazimo se u granicama prirod-
noga sve dok moramo rei: Ono to nam nameu
nai nagoni, instinkti, strasti, emocije itd. jest u
nama dobro, ovjek mora kojeta initi; ovjek
ne moe postati apstraktno bie koje slijedi samo
moralne zakone. Moralnost zapoinje tek kad se te
emocije, nagoni, instinkti, strasti, provale tempera-
menta i dr. podvrgnu vlasti onoga to odgovara jed-
nom sasvim duevnom razraunavanju sa sasvim
duhovno shvaenim moralnim zakonima.
U onome asu kada postajemo potpuno svjesni
svojega ljudskog dostojanstva, kad osjetimo da ne
moemo biti kao bie samo nunou gonjeno, zaista
doivljavamo sebe u takvom svijetu koji je potpuno
drugaiji od prirodnoga.
Otkako postoji ljudski razvoj, postoji i tenja
za onim to nadilazi neposredan vidljivi svijet. I
kolikogod pri tome igrali ulogu podsvjesni i nesvjesni
momenti, ti nas zakoni uznemiruju jer se prema
njima, s jedne strane, vidimo kao tjelesno bie koje
pripada prirodi koja ga samo razara; s druge se stra-
ne, doivljavamo kao duevno bie; to se duevno
bie pali i gasi, a ipak je povezano s onim naim
najdragocjenijim, s naim moralnim obiljejem.
Samo se velikom nepotenju nae civilizacije
mora pripisati injenica da su ljudi obuzeti stranom
iluzijom i tim krajnjim suprotnostima koje postoje
izmeu vanjskog shvaanja i unutarnjeg iskustva.
Shvatimo li sebe a da pri tome nismo stijenjeni
onim nitima, onim omama u koje nas danas prisilno
ukalupljuje odgoj usmjeren sasvim odreenome cilju,
uzdignemo li se malo nad tu zarobljenost, lako emo
doi do toga da kaemo: Ti ovjee, u sebi nosi
svoje miljenje, svoje osjeanje, svoje htijenje. To
64
je pove za no sa svije tom koji ti na da sve mor a b iti
dr a g ocje n, pove za no je s mor a lnim svijetom, moda
s onim s ime je pove za n moralni svijet, s r e lig ioznim
ivotom sveg bitka. No, ono to ti ima kao due vni
ivot, kao to unutar nje r a zr a una va nje , gdje je to
dok ti spava?
tim se stvarima moe, dakako, filozofski fanta-
zirati ili fantastino filozofirati. Tad se moe rei:
ovjek u svome Ja, to znai u obinoj Ja-svijesti,
ima sigurnu podlogu takav nain miljenja javlja
se prvo kod Sv. Augustina, nastavlja se kod Cartesiusa,
zadobiva poneto konkretan prizvuk u suvremenom
bergsonizmu svako spavanje to, meutim, pobija.
Jer, od asa usnivanja do asa buenja protjee odre-
eno vrijeme. Osvrnemo li se na njega u budnome
stanju, vidimo da u tome vremenu nema Ja-svijesti.
Ugasila se. A to to se ugasilo povezano je s naj-
dragocjenijim, s moralnim obiljejem naeg ivota.
I tako moramo rei: Ono u to smo grubo u-
vjereni da postoji, nae tijelo, savim je izvjesno nastalo
iz prirode. No, priroda ima samo mo da ga razori,
da ga raspri. Drugo iskustvo, na vlastiti duevni
ivot, izmie nam u svakome snu; on ovisi svakome
usponu i padu nae tjelesnosti. im se malo izdig-
nemo nad teki poloaj u kojem se kao suvremeni
civilizirani ljudi zbog svog odgoja nalazimo bez
obzira na to koliko nesvjesnih elemenata ovdje igralo
ulogu odmah uviamo da svako religiozno, svako
umjetniko i uope svako vie stremljenje tijekom
itavoga ljudskog razvoja ovisi tim suprotnostima.
Dakako da milijunima ljudi to nije jasno. No,
je li potrebno da si ovjek potpuno objasni zagonetke
ivota ? Kad bi ljudi mor a li ivje ti od onog a to im
je posta lo jasno, ub r zo b i umr li. Na jve i dio ivota
65
protjee u onome to iz nejasnih, podsvjesnih dubina
uvire u opi ivotni ugoaj. Ne moe se rei da zago-
netke ivota osjea samo onaj tko ih uvijek moe
intelektualno i jasno postaviti i drugome pruiti na
tanjuru; Prva zagonetka ivota, druga zagonetka ivota
itd. Na takve se ljude ne treba osvrtati. Ono to se
pokree u dubinama zagonetke su ivota koje ovjek
doivljava. Dolazi neki ovjek. On moda hoe
rei neto sasvim svakidanje; no, on govori tako
kao da nema nade da e svojim govorom neto u
ivotu postii. On neto hoe, pa opet nee. Ne moe
donijeti odluku. I sam se ne osjea dobro pri onome
to misli. A odakle to? To je zato to u podsvjesnim
dubinama svog bia nema sigurnosti pravim temelji-
ma ljudskog bia i ljudskog dostojanstva. Osjea
zagonetke ivota. To to osjea dolazi od onih krajnjih
suprotnosti koje sam opisao: da se ovjek, s jedne
strane, ne moe osloniti na tjelesnost, a s druge
na duhovnost onakvu kako je doivljava; jer du-
hovnost se ovjeku neprekidno pokazuje kao neto
to se pali i gasi, dok se tjelesnost pokazuje kao
neto to potjee iz prirode to ona, meutim, samo
moe razoriti.
To je ovjekov poloaj. S jedne strane, vani
gleda svoje fiziko tijelo. Njegovo mu fiziko tijelo
neprekidno postavlja zagonetku. S druge strane, gleda
svoje duevno-duhovno bie i to mu duevno-duhovno
bie neprekidno postavlja zagonetku. A pri tome
je najvea zagonetka ovo: Ako zaista osjetim jedan
moralni impuls i ako moram pokrenuti svoje noge
kako bih neto od tog moralnog impulsa ostvario,
dolazim u poloaj da svoje tijelo pokreem na osnovi
nekog moralnog impulsa. Imam neki moralni impuls,
recimo da je to impuls dobrohotnosti. Prvo ga doivim
66
sasvim due vno. Obina svijest ne moe pr ozr e ti
kako taj due vno doivlje ni impuls dob r ohotnosti
dospije va do tijela. Ka ko mor a lni impuls dola zi do
tog a da pute m miica pokr e ne kosti?
Takvo se raspravljanje moe smatrati teoretskim.
Moe se r e i: To e mo pr e pustiti filozofima , oni e
tome razmisliti. Dananja civiliza cija to pita nje
obino preputa misliocima, a zatim njihovo miljenje
pr e zir e ili u najmanju ruku oma lova a va . Pri tome
je zadovoljna samo ovjekova glava, ali ne i ovjekovo
srce; ovje kovo srce osjea pri tome ne r vozu, nemir ,
ne osjea ivotnu radost, ivotnu sigurnost, ivotnu
utemeljenost itd. Nain miljenja to ga je ovjean-
stvo pr ihva tilo poe vi od pr ve tr e ine 15. stoljea,
unato velikim uspjesima na podruju vanjske znano-
sti, ne moe ba nita pridonijeti rjeavanju zagonetke
ovjekova fizikog tijela i zagonetke ovjekovih duev-
nih iskustava, na osnovi tog a jasnog uvida dola zi
antr opozofija i kae: Dakako, miljenje koje se ova ko
r a zvilo u ovjeanstvu ne mono je spram stvarnosti;
mislili mi koliko mu dr a g o, svojim miljenjem ni
u najmanjoj mjeri ne moe mo za hva titi u vanjsko
pr ir odno zbiva nje . No, s ovim naim miljenjem ne
moemo zahvatiti ni u vlastiti voljni organizam. ovjek
mor a samo je dnom do kraja osjetiti svu ne mo tog
miljenja, tada e dobiti poticaj da to miljenje nadide.
Tlapnje ne vode niemu jer kad se razmilja
svijetu, ne moe se poi ni od ega drugog doli od
miljenja. No, to je miljenje neprikladno. Prijeko je
potrebno da se, polazei od miljenja, jednostavno prona-
e put kojim e to miljenje dalje zahvatiti stvarnost,
zahvatiti bitak. Taj se put otvara samo na osnovi ono-
ga to ete na primjer nai u mojoj knjizi "Kako se
stjeu spoznaje viih svjetova?" opisano kao meditaciju.
67
To emo si danas staviti pr ed duu tek kao skicu.
e lio bih ta kor e i skicir ati osnove a ntr opozofskog
sustava. Zapoet e mo s onime s cime smo za poe li
prije dvadeset godina. Moe mo rei da se meditacija
sastoji u tome da se miljenje doivi drugaije negoli
to ga se obino doivljava. Danas se miljenje doiv-
ljava tako da nam poticaji pr itje u izva na ; ovje k
se pr e da je vanjskoj zbilji. Dok g le da mo, sluamo,
hva ta mo itd., pr imje uje mo kako se na neki nain
na pr ima nje vanjskih utisaka u ze ma ljskom ivotu
nastavlja miljenje. U svojim se mislima pona a mo
pa sivno. Pr edajemo se svijetu a misli nam na dola ze .
Na taj nain nikada ne ide mo dalje. Rije je tome
da se miljenje pone doivlja va ti, to se postie
tako da se uzme je dna lako pr e g le dna misa o. Ta
se misao dr i u svijesti tako da se na nju koncentr ir a
itava svijest. Sasvim je sve je dno to ta misao znai
za vanjski svijet. Bitno je samo da se iskljue svi
dr ug i doivlja ji, a svijest konce ntr ir a na tu je dnu
misao. Ka e m da misao mor a biti pr e g le dna . Jedan
me veoma ueni ovjek pitao kako se meditir a. Na ve o
sam mu jednu str a hovito je dnostavnu misao. Rekao
sam mu da nije va no oznaava li misao ikakvu vanj-
sku realnost. Rekao sam mu neka uzme misao: Mud-
r ost je u svjetlu. Rekao sam neka uvijek iznova
svu snagu svoje due usmjeri na misa o: Mudr ost
je u svjetlu. Nije b itno je li to istina ili nije. Isto
kao to nije bitno je li, kad, pr imjer ice, uvijek iznova
napr eemo ruku da bismo je pomaknuli, rije nee-
mu pr esudnom za svijet ili igri. Naprezanjem ruke
ja a mo miie. Na pr e ui se da uvijek iznova obav-
ljamo tu djelatnost be z ob zir a na znaenje misli,
jaamo svoje miljenje. Ako se uvijek iznova duevno
na pr e e mo da misao za dr imo u svijesti, da na nju
68
koncentriramo sav duevni ivot, jaamo svoj duevni
ivot, kao to ja a mo miinu snagu ruke ako se
uvijek iznova konce ntr ir a mo na istu djelatnost. No,
mor amo imati lako preglednu misao jer emo u protiv-
nome biti izloe ni svim moguim podvalama vlastite
or g a niza cije . ovjek uope ne moe vje r ova ti kako
je ve lika sugestivna mo r a zliitih r e minisce ncija
i slino. U asu kad oda b e r e mo komplicir anu misao,
odma h sa svih strana dodu demonske moi i djeluju
sugestivno na svijest. Ako zaista uzme mo pr e g le dnu
misao koja ne sadri nita dr ugo doli ono to misaono
doivlja va mo, moe mo biti sigur ni da u me dita ciji
ivimo u punoj r a zb or itosti, u istoj r a zb or itosti s
kojom inae ivimo kao potpuno svjesni ljudi.
Ako se meditacija tako pr ovodi, mnog i e ljudi
r e i: Potpa o si pod autosugestiju. No, sve je to,
dakako, besmislica. To ovisi samo tome hoe mo
li uze ti je dnu pr e g le dnu misao ili, pak, misao koja
e dje lova ti u nama podsvje snim potica jima . esto
sam g ovor io kako sve ovisi ovjekovim sposobno-
stima; kod nekoga to traje dugo, kod nekoga kratko.
ovjek, meutim, takvom koncentracijom dolazi do
toga da svoj duevni ivot, ako je to misaoni duevni
ivot, ojaa, osnai. A posljedica e se nakon nekog
vremena pokazati u tome da ovjek svoje miljenje
ne doivljava kao u obinoj svijesti. U obinoj svijesti
ovjek doivljava nemo svojih misli. Misli su jedno-
stavno takve. Takvom koncentracijom ovjek zaista
poinje doivljavati misli kao unutarnji bitak, isto
kao to doivljava napetost miia i kao to doivljava
pomak ruke da bi dohvatio neki predmet. U njemu
miljenje postaje realnou. Napredujui na tome
putu dolazi se do doivljavanja drugog ovjeka u
sebi kojem prije nita nismo znali.
69
A tada za ovjeka dola zi tr enutak kad on kae:
Da, ja sam ovjek koji ponajpr ije moe sebe g le da ti
izvana, onako kako se gledaju stvari vanjske pr ir ode .
U nutr ini nejasno osjeam svoju miinu na pe tost,
ali zapr avo ne znam kako moje misli ulaze u tu mii-
nu napetost. Ako ovjek svoje miljenje osnai onako
kako sam to opisa o, na neki e nain u svome biu
osjetiti strujanje osna e nog miljenja. U sebi osjea
dr ugog ovjeka. No, to je u poetku neto apstraktno.
Glavno je da nas se u asu kad u sebi osjetimo dr ugog
ovje ka ne ze ma ljske stvar i poinju tako ticati kao
to su nas se prije ticale zemaljske. Mislim na prostor-
no izvanzemaljske stvari. U asu kad osjetite da misao
postaje unutranjim ivotom, kad osjetite kako ona
te e poput daha kad na njega usmjerite pozor nost,
u tome asu svom ovje tvu doda je te ne to novo.
Prije ste, primjerice, osjeali: stojim na svojim nogama.
Dolje je pod. On me nosi. Da ga nema, da mi Zemlja
ne pr ua oslonac, mor a o bih pr opasti u b e zda n. Ja
na ne e mu stojim.
Poslije poto ste u sebi osnaili svoje miljenje
i osjetili dr ug og ovjeka, poinjete se za njega zani-
mati. Sada vas zemaljska okolina vie ne za nima
toliko kao prije. To ne znai da ovjek postaje sanja-
r em i zane se njakom. To se nee dog oditi ako takve
stupnje ve spoznaje postie na unutr anje jasan i
valjan nain. ovjek se sasvim dob r o moe vr a titi
u svijet ob inog ivota . Ne postaje za ne se nja kom
koji g ovor i: Upozna o sam duhovni svijet, onaj ze -
maljski je manje vrijedan i nevaan, bavit u se samo
duhovnim svijetom. Kod istinskog se duhovnog puta
ne g ovor i tako ne g o ovje k tek sada, kad mu se
ope t vr aa, umije cijeniti vanjski ivot. A tr e nutke
kad ga na puta mo ona ko kako sam opisa o i kad se
70
inte r e s obr aa dr ug om ovjeka to smo ga u sebi
otkrili ionako ne moe mo dugo zadrati; jer, da bismo
ih s unutranjim potenjem zadrali na dulje vr ijeme,
potr e b na je ve lika snaga, koju ob ino ne moe mo
odr a ti uspr a vnom na neko dulje vr ije me .
Usmjer enost inter esa na dr ug og ovjeka u ve zi
je s inte r e som za pr ostor nu okolinu Ze mlje , koja
ovjeku postaje tako dragocjena kao to je dr agocjeno
i ono to se nalazi dolje na Ze mlji. Zna se da tlo
nosi ovje ka . Zna se da Zemlja iz svojih r a zliitih
pr ir odnih car stava daje tva r i koje tr eba jesti kako
bi tijelo hranom ne pr e kidno dob iva lo potr eban poti-
caj. Pozna to je kako je ovje k na taj nain pove za n
sa ze ma ljskom pr ir odom. Isto kao to tr eba ii u
vr t da bi se na br a lo ne koliko g la vica kupusa, sku-
ha lo ih i za tim poje lo, isto kao to je ono to se
nalazi vani u vr tu u ve zi s pr vim fizikim ovje kom,
tako sada ovjek spoznaje to mu zna e sune ve
zr a ke , Mje se e vo svje tlo i sjaj zvije zda . S ob zir om
na dr ug og ovjeka postaje mog ue da se onome
to se pr ostor no nalazi oko Zemlje ma lo-poma lo po-
inje misliti ona ko kako se pr ije mislilo s ob zir om
na nje g ovo pr vo fiziko tijelo, s ob zir om na njegovu
fiziku okolinu.
ovjek sebi kae: Ono to u sebi nosi kao miije,
kao kosti, plua, je tr a i dr., to je u ve zi s g la vicom
kupusa ili s fazanom vanjskog svijeta. No, onaj dru-
gi ovje k to ga u sebi nosi i to si ga osvije stio
zahvaljujui osnaenom miljenju u ve zi je sa Suncem
i Mjesecom, sa sjajem zvijezda, u vezi je s pr ostor nom
okolinom Zemlje. Ta da se postavlja pr isan, za pr a vo
prisniji odnos s pr ostor nim okr ujem Zemlje ne g oli
to moe obian ovjek. Zaista se za dob iva jo jedan,
zasad tek pr ostor ni svijet.
71
ovjek se sada isto tako osjea stanovnikom
zvjezdanog svijeta, kao to se prije osjeao stanov-
nikom Zemlje. Prije se ovjek, naime, nije osjeao
stanovnikom zvjezdanoga svijeta; jer, znanost koja
ne ide do osnaenja miljenja ne moe ovjeku osvi-
jestiti da je taj drugi ovjek tako povezan s prostor-
nom okolinom Zemlje, kao to je on kao fiziki ovjek
povezan s fizikom Zemljom. To znanost ne poznaje.
Ona rauna; ali ti prorauni, ak i oni iz astrofizike,
donose samo stvari koje se ovjeka, zapravo, ne tiu
i u najboljem sluaju zadovoljavaju njegovu znan-
stvenu znatielju. Jer, konano, kakvu vanost za
ovjeka i za njegovo unutarnje doivljavanje ima
znanje a to, osim toga, nije tono da je spiralna
maglica nastala u zvijeu "Psa" ili da je jo i danas
u fazi nastajanja. ovjeka se to uope ne tie. ovjek
se prema zvijezdama odnosi kao bilo koje bestjelesno
bie koje odnekud dolazi, na Zemlji se zadrava,
koje ne treba hranu itd. No, ovjek zaista postaje
od obinoga zemaljskog graanina graaninom svi-
jeta, ako na ovaj nain osnai svoje miljenje.
I sada nastaje sasvim odreeni sadraj svijesti,
sadraj svijesti koji se moe okarakterizirati na sljedei
nain. Mi si kaemo: Da, postoji kupus, da, postoje
itarice, to je dobro, to izgrauje nae fiziko tijelo
ako smijem ovaj izraz koji nije posve toan, upotri-
jebiti u openitom, trivijalnom znaenju; to, dakle,
izgrauje nae fiziko tijelo. Ja uoavam izvjesnu
vezu izmeu onoga to se nalazi vani u razliitim
prirodnim carstvima i svoga fizikog tijela.
Kad miljenje ojaa, poinjemo uoavati istu
takvu vezu izmeu drugog ovjeka koji ivi u nama
i izvanzemaljskog prostora koji nas okruuje. Na
kraju si kaemo: Ako nou izaem i ako se sluim
72
samo svojim obinim oima, ne vidim nita. Ako
izaem danju, vidim predmete zahvaljujui Suncu,
odnosno izvanzemaljskim snagama. Isprva ne znam
nita. Ograniim li se samo na Zemlju, vidim glavu
kupusa, vidim kristal kremena. Zahvaljujui Suncu,
vidim oboje, ali me na Zemlji zanima samo razlika
izmeu glavice kupusa i kristala kremena.
Poinjem shvaati da sam ja, kao drugi ovjek,
nastao od onoga to ini vidljivim glavicu kupusa
i kristal kremena. To je vrlo vaan skok to ga inimo
u svijesti. To je potpuna metamorfoza svijesti. Od
sada poinjem govoriti: Stoji li na Zemlji, vidi ono
fiziko koje je povezano s tvojim fizikim ovjekom;
ako osnai svoje miljenje tako da se tebe i ovjeka
kojega si netom u sebi otkrio pone ticati izvan-
zemaljsku prostorno postojanje kao to te se prije
ticao fiziki svijet, tada kozmikom eteru, koji ini
vidljivim zemaljske stvari, pripisuje svoje drugo
postojanje, kao to porijeklo svoga fizikog pripisuje
fizikoj Zemlji. Na osnovi svog iskustva kae da
ima fiziko tijelo i etersko tijelo. Sama siste-
matizacija pojedinih ovjekovih dijelova, dakako,
ne predstavlja sadraj spoznaje. Istinski uvid postie
se ako se uzme u obzir cjelokupna metamorfoza
svijesti koja nastupa tako da se zaista u sebi otkrije
taj drugi ovjek.
Pokrenem fiziku ruku i moja fizika aka uhva-
ti neki predmet. Pri tome na neki nain osjeam
strujanje zahvaanja. Osnaena misao postaje okret-
na, kao da u ovjeku izaziva svojevrsno dodiriva-
nje unutar eterskog organizma, finijeg nadosjetil-
nog organizma koji postoji isto tako kao i fiziki
samo to nije povezan sa zemaljskim nego s onim
izvanzemaljskim.
73
Sada dolazi trenutak kad je ovjek prisiljen spu-
stiti se za jo jedan stupanj nie; naime, imagina-
tivnim se miljenjem, to sam ga opisao, poinje
osjeati to unutarnje dodirivanje drugog ovjeka,
poinje se uviati veza s prostranstvima svjetskog
etera. Pri tome nemojte zamiljati nita drugo osim
onoga emu sam vam upravo govorio. Da bismo,
meutim, poli dalje, prisiljeni smo ponovno se vratiti
obinoj svijesti.
Pomislimo li na ovjekovo fiziko tijelo na nain
kako sam vam ga sada opisao, postavljamo si pitanje:
Kakav je, zapravo, odnos toga ovjekovoga fizikog
tijela prema okolini? Ono prema fizikoj zemaljskoj
okolini nedvojbeno stoji u nekom odnosu. No, kakav
je to odnos?
Uzmemo li le on je vjerni preslik fizikog
ovjeka i za vrijeme ivota da, tada u otrim kon-
turama vidimo jetra, slezenu, bubrege, srce, plua,
kosti, miie, ivce. To se moe nacrtati i ima otre
konture. Time je slino svemu vrstome, svemu to
ima vrste oblike. A s konturama u ljudskome orga-
nizmu stvar stoji ovako. Nita toliko ne zavarava
kao dananji prirunici anatomije i fiziologije jer
ljudi zamiljaju: Tu su jetra, tu je srce itd.; sve to
vide u otrim obrisima i zamiljaju da je ta otra
omedenost neto bitno. Ljudski se organizam zami-
lja kao konglomerat krutih stvari. A on to uope
nije, samo 10 posto, ostalih 90 posto su tekuine
ili plinovi. ivi je ovjek najmanje 90 posto vodeni
stup. Moe se, dakle, rei: S obzirom na fiziko tijelo,
ovjek pripada vrstoj zemlji, onom to su stariji
mislioci u uem smislu nazivali zemljom; a zatim
slijedi ovjekov tekui dio. Izvanjska znanost nee
doi do razboritog shvaanja ovjeka sve dok ponovno
74
ne pone zasebno razlikovati krutog ovjeka i tekueg
ovjeka, to unutarnje tkanje i talasanje koje zaista
izgleda kao jedno malo more.
No, zemaljsko ima na ovjeka pravi utjecaj samo
s obzirom na ono to je na njemu kruto. Jer je i
vani u prirodi vidljivo da im se javlja tekue sta-
nje, nastaje odmah i oblikotvorna snaga koja djeluje
naglaeno jedinstveno.
Ako uzmete u obzir cjelokupnu tekuinu nae
Zemlje, svu njezinu vodu, ona predstavlja veliku
kap. Kad bi se voda mogla slobodno oblikovati, po-
primila bi oblik kapi; tekuina bi posvuda poprimila
oblik kapi.
Ono to je zemljano, to je kruto, pojavljuje
se u odreenim oblicima. Prepoznatljivi su posebni
oblici. Tekue uvijek tei obliku kapi, obliku kugle.
A odakle to dolazi? Ako prouavate kap, bila
ona mala ili velika poput Zemlje, posvuda ete vid-
jeti da je kap preslik itavog svemira. To je za da-
nanje poimanje, dakako, netono, ali vidjet emo
da je takvo shvaanje ipak opravdano. Ispravno je
shvaanje da nam svemir izgleda kao uplja kugla
u koju gledamo.
U svakoj kapi, bila ona velika ili mala, zrcali se
sam svemir. Bila to kina kap ili vodena masa itave
Zemlje, na povrini ete vidjeti sliku svemira. Podruje
tekueg ne moemo tumaiti na osnovi zemaljskih snaga.
Pogledate li, osvijestite li silna nastojanja da se kugla-
sti oblik vode na Zemlji objasni djelovanjem zemalj-
skih snaga, vidjet ete koliko su ta nastojanja uzaludna.
Kuglasti oblik vode nije mogue objasniti silom kohezije
itd. Kuglasti oblik vode ne objanjava se silom kohezije,
nego pritiskom izvana. Dolazimo do toga da i u vanj-
skoj prirodi uviamo kako za objanjavanje tekueg
75
moramo napustiti zemaljske datosti. A odatle poinje-
mo razumijevati kako je to kod ovjeka.
Sve dok ostajemo kod onoga to je u ovjeku
kruto, ostajemo u podruju zemaljskog i na temelju
toga moemo razumjeti njegov oblik. U asu kad
se obratimo njegovom tekuem elementu, potreban
nam je drugi ovjek koji je djelatan u tekuem i
do kojeg dolazimo osnaenim miljenjem.
Sad smo se ponovno vratili zemaljskim dato-
stima. U ovjeku nailazimo na kruto. To tumaimo
svojim obinim mislima. Oblik onoga to je u ovjeku
tekue ne moemo razumjeti ako ne uviamo da
je u njemu djelatan drugi ovjek, kojeg u osnaenom
miljenju u sebi samima osjeamo kao ovjekovo
etersko tijelo.
I tako moemo rei: Fiziki ovjek djeluje u
krutom, eterski u tekuem. Eterski je ovjek, dakako,
jo uvijek samostalan; njegovo sredstvo djelovanja
jest tekue. A sada je potrebno krenuti dalje. Zamislite,
toliko smo napredovali da to osnaeno miljenje
unutarnje doivimo, da doivimo eterskog ovjeka,
tj. drugog ovjeka; to pretpostavlja snaan razvoj
unutranje impulzivnosti.
Poznato vam je da uz izvjestan napor svoje mi-
ljenje ne samo da moemo potaknuti nego ga moemo
ak i sprijeiti, moemo prestati misliti. tome se
brine fizika organizacija. Kada smo umorni i zaspimo,
prestajemo misliti. Tee je hotimice izbrisati osnaeno
miljenje, plod meditacije to smo ga velikim naporom
usvojili. Obinu, nemonu misao razmjerno je lako
ugasiti. Za osnaeno miljenje to smo ga u sebi
razvili jae smo unutarnje duevno vezani. Da bismo
si ga ponovno odsugerirali, potrebno je razviti veu
snagu. Tada se, meutim, dogaa neto posebno.
76
Obino je miljenje potaknuto okolinom ili sje-
anjem na okolinu. Bilo kojim putem misli krenuli
svijet i dalje postoji. I kad zaspite, on dalje postoji.
No, s osnaenim ste se miljenjem upravo izuzeli
iz toga vidljivog svijeta. Povezali ste se s izvanze-
maljskom prostornom okolinom. Promatrate odnos
zvijezda prema sebi, kao to ste prije u svojoj oko-
lini promatrali odnose stvari prirodnih carstava.
Sa svime time sada ste uspostavili odnose. Sada to
moete potisnuti. Time, meutim, nema ni vanjskog
svijeta jer ste svoj interes usmjerili osnaenoj svi-
jesti. Dolazite do onoga to se moe nazvati praznom
svijeu. Obina svijest poznaje prazninu svijesti
samo u spavanju; ali to je onda nesvjesno.
Sada se pri odsutnosti vanjskih osjetilnih utisaka
postie stanje pune svijesti. ovjek ne spava, nego
bdije. Nije samo da ne spava nego kad praznu svijest
izloi onom neodreenom, onda u svijest prodire
istinski duhovni svijet. Kaemo: On dolazi. I dok
je ovjek prije samo gledao u izvanzemaljsku fiziku
okolinu, koja je u stvari eterska okolina, dok je vidio
prostor, sada kao iz neodreenih daljina kozmo-
sa sa svih strana dolazi neto novo, dolazi istinsko
duhovno. To duhovno dolazi s kraja svijeta ako je
ovjek iao putem to sam ga opisao.
A sada prijanjoj metamorfozi svijesti pridolazi
neto tree. Sada si ovjek kae (crtanje na ploi):
Ti na sebi nosi svoje fiziko tijelo (unutranji krug)
i svoje etersko tijelo (plavo) koje si dokuio osna-
enim miljenjem, ali u sebi nosi jo neto sada
govorim svijetu privida. Sljedeih emo dana vidjeti
koliko je to opravdano. Etersko dolazi iz prostornoga
svijeta, ali to je izvan toga (crvenkasto), dolazi iz
neodreenoga. Gubi se svijest tome da dolazi iz
77
pr ostor nog ; to nas pr oima poput tr e e g ovje ka .
Pr ola zi kr oz e te r kozmosa i pr oima nas kao tr e i
ovje k. Na osnovi iskustva s pr a vom poinje mo
tome govoriti: Imamo prvoga ovjeka, fizikog ovjeka;
dr ug og a ovjeka, eter skog ovjeka; tr eega ovjeka,
astralnog ovjeka. Neka nas ne smeta kad kaemo:
Na sebi nosimo a str a lnog ovjeka, tr e e g ovje ka .
On dola zi iz duhovnog a , a ne iz samo e te r skog a .
Moe mo g ovor iti astralnom tijelu, astralnom
ovje ku.
A sada idemo dalje. Kaemo si: Udiem, troim
svoj dah za svoju unutranju organizaciju. Zatim izdi-
em. Je li stvarno istina da ono to ljudi zamiljaju
kao mjeavinu kisika i duika stalno dolazi i odlazi?
Pogledajte, to to dolazi i odlazi je, prema milje-
nju suvr e me ne civiliza cije , sastavljeno od kisika i
duika i jo nekih elemenata. No, tko doivi taj pr odor
duhovnog kr oz e te r , doivlja va u udisanju ono to
nije ob likova no samo iz e te r a ne g o iz ne e g a izva n
toga, iz duhovnoga. U procesu disanja postupno uimo
78
prepoznavati duhovni utjecaj na ovjeka. Spoznajom
ovjek ui sebi rei: Ti ima fiziko tijelo. Ono zahvaa
u kruto; to je njegovo sredstvo. Ima svoje etersko
tijelo, ono zahvaa u tekue. Time to ovjek nije
samo kruti i samo tekui nego u sebi nosi zranog
ovjeka, ono zrano, plinovito moe zahvatiti trei,
astralni ovjek. Astralni ovjek zahvaa onim sup-
stancijalnim na Zemlji, zahvaa onim zranim.
Obino miljenje nikad nee shvatiti ovjekovu
tekuu organizaciju, unutarnje pravilnu, ali u stalnoj
promjeni i preobrazbi i tekui je ovjek dostupan
jedino osnaenom miljenju; s obinim miljenjem
shvaamo samo fizikog ovjeka. I budui da naa
anatomija i fiziologija raunaju samo s obinim ov-
jekom, uzimaju u obzir samo njegovih 10 posto.
No, tekui je ovjek u neprestanom pokretu i nikada
ne poprima vrste obrise. Ovdje je takav, ondje dru-
gaiji, tu je dugaak, ondje kratak. Ono to je u
stalnom pokretu ne moe se dokuiti krutim nego
u sebi pokretnim pojmovima, pojmovima koji su
slike. Eterskog ovjeka u tekuem ovjeku mogue
je shvatiti u slikama.
A treeg, astralnog ovjeka koji djeluje u zranom
ovjeku mogue je shvatiti ako ga se ne shvaa samo
u slikama nego na jedan drugaiji nain. Ako, naime,
u svom meditiranju sve vie i vie napredujete
opisujem proces zapadnjake meditacije primi-
jetit ete da, poevi od odreenog trenutka svog
vjebanja, dah u vama postaje zamjetno muzikalan.
Dah doivljavate kao unutarnju glazbu. Kao da ste
protkani, kao da ste ustalasani unutarnjom glazbom.
Treeg ovjeka, koji je s fizikog gledita zrani ovjek,
a s duhovnog astralni, doivljavate kao neto untarnje
muzikalno. I tu zahvaate dah.
79
Istonjaki je me dita nt, usr e dotoujui se na
dah, to izvodio ne posr e dno inei svoje disanje ne-
pr a vilnim, uve o je yoga-disanje da bi otkr io kako
u ovje ku dah ivi i tka. Time je ne posr e dno ra-
dio na zahvaanju tr e e g ovje ka .
I tako dola zimo do toga to je u stvar i taj tr ei
ovjek, pa danas moemo rei: Produbljivanjem uvida,
jaanjem uvida dola zimo do toga da u ovjeku razli-
kujemo fiziko tijelo koje na Zemlji ivi u postojanim
oblicima i koje je pove za no sa zemaljskim carstvima;
drugog, tekueg ovjeka u kojem ivi stalno pokr etno
etersko, mogue je shvatiti samo u slikama, u pokret-
nim pla stinim slikama; tr e e g ovjeka, a str a lnog ,
koji svoj fiziki pr eslik ima u svemu onome to ini
udisajna zrana struja. Ona ulazi, zahvaa unutarnju
or g a niza ciju, iri se, r adi, pr e ob r a a va se i struji
ponovno va n. To je ude sno nastajanje. Ne moe
se nacr tati; moe u najboljem sluaju simboliki ali
ne stva r no. Isto se tako ne moe na cr ta ti, kao to
se ne mog u nacr tati ni zvukovi violine . Simb oliki
je to mog ue , ali muzika lni sluh mor a te usmjer iti
unutarnjem sluanju. Na to morate usmjeriti ne vanj-
sko zvuno nego unutarnje muzikalno sluanje. Tkanje
disanja mor a te unutar nje uti. ovje kovo a str a lno
tije lo mor a te unutar nje uti. To je tr e i ovje k. To
je onaj ovjek kojega dokuuje mo kada dopr e mo
do pr a zne svijesti i kad pustimo da se ta pr a zna
svijest ispuni onime to nam donosi inspir acija.
Jezik je doista pa me tniji od ljudi je r potje e
iz pr adavnih vr emena. To to se disanje nekada nazi-
va lo inspir a cijom ima dubok smisao, kao to ope -
nito rijei naeg jezika g ovor e mnog o vie ne g o to
mi to danas svojom a pstr a ktnom svijeu moe mo
r ije ima osje titi.
80
Te su nas stvari dovele do ovjekove trodijelne
prirode, do fizikog tijela, eterskog tijela, astralnog
tijela, oitujui se u astralnom ovjeku, eterskom
ovjeku, krutom ovjeku, i koje se fiziki odraava-
ju u formacijama krutog ovjeka, u promjenjivim
oblicima tekueg ovjeka i u unutarnjom muzikom
proetoga zranog ovjeka. Najljepi izraz te unu-
tarnje muzike je ivani sustav. Izgraen je iz as-
tralnog tijela, iz unutarnje muzike. Stoga ivani
sustav pokazuje na odreenim mjestima te udesne
oblike (crte): Lena modina iz koje se granaju
razliiti ivani putovi. Sve to zajedno ini udesan
muzikalni sklop koji neprekidno djeluje u ovjeku,
djeluje na njegovu glavu.
Pramudrost koja je bila iva jo u grko vrijeme
osjeala je u ovjekovoj nutrini taj udesni instru-
ment jer se du itave lene modine die izdisajna
zrana struja. Udahnuti zrak ulazi u kanal lene
modine i die se prema mozgu. Ta se muzika uistinu
izvodi, ali je ovjek nije svjestan. On u svojoj svijesti
ima samo ono to se gore odbija. To je Apolonova
lira, unutarnji muziki instrument to ga je instin-
ktivna pramudrost jo prepoznavala u ovjeku. Na
te sam stvari ve skrenuo vau pozornost, a sada
bih htio dati saetak onoga to se tijekom dvadeset
godina razvijalo u naem drutvu.
Sutra u nastaviti s etvrtim elementom ovje-
kove prirode, s Ja-organizacijom, i zatim pokazati
kako su razliiti dijelovi ljudske prirode povezani
s ovjekovim ivotom na Zemlji i s njegovim nad-
zemaljskim ili izvanzemaljskim takozvanim vjenim
ivotom.
81
PETO PREDAVANJE
Dornach, 2. veljae 1 924.
Izloio sam kako ovjeka treba ralaniti na fiziko
tijelo, etersko tijelo, astralno tijelo i kako se izvjesnim
vjebanjem vlastitih snaga spoznaje, duevnih snaga
osjeaja i volje moe stei dublji uvid u tu podjelu.
Takvu podjelu nalazimo i vani u svijetu. No, mora
nam biti jasno da postoji znatna razlika izmeu onoga
to nalazimo u svijetu izvan ovjeka, u izvanljudsko-
me svijetu, i u unutarnjem svijetu ovjeka samog.
Ako prvo promatramo fiziki svijet, a moemo
ga promatrati samo s obzirom na kruto stanje, poi-
njemo razlikovati razliite tvari. Ne moramo se upu-
tati u pojedinosti. Poznato vam je da kad anatom
ispituje le, ono to je preostalo od ivog ovjeka
poto je preao prag smrti, vie ne mora ili barem
misli da ne mora, a u izvjesnim granicama ima pravo
na takavo stajalite misliti na bilo to drugo nego
na zemaljske tvari, koje nalazi i u izvanljudskom
postojanju. Istrauje ono to u vanjskom svijetu posto-
ji u obliku soli, kiselina, jednostavnih i sloenih
tvari. Zatim istrauje ono to sadri ljudski organizam.
Pri tome ne smatra potrebnim proiriti svoje znanje
iz fizike, iz kemije.
Razlika se javlja samo kada se stvari promatraju
u velikom planu, kada se, dakle, pozornost usmjeri
na ono to sam tako jako isticao: Da iz izvanljudske
prirode taj ljudski organizam ne moe odrati svoju
cjelovitost nego da potpada razaranju. Moemo, dakle,
rei: U krutom, zemljanom, fizikom svijetu ne nala-
zimo velike razlike izmeu onoga izvan i onoga unutar
ovjeka. Vee razlike uoavamo u eterskom svijetu.
82
Skrenuo sam vam pozornost kako nas, zapravo,
etersko motri iz izvanzemaljskog svijeta i kako svemu,
bila to velika ili mala kap, daje oblu, kuglastu formu
(crte). A ova se tenja eterskih snaga za stvaranjem
kuglastog oblika protee i na ovjekovo etersko tijelo.
S obzirom na svoje etersko tijelo, mi se, zapravo,
neprekidno borimo sve se to, dakako, odigrava
u podsvijesti kako bismo svladali kuglasti oblik.
ovjekovo etersko tijelo svojim je oblikom vrlo dobro
prilagoeno fizikome tijelu. Nema izrazito vrste
granice, u sebi je pokretljivo; u njemu moemo razli-
kovati predio glave, predio trupa, nejasan predio
udova i tu se etersko tijelo razilazi. Pokrenemo li
ruku, etersko se tijelo, koje se inae prilagodava
obliku ljudskog organizma, malo izboi, a prema
dolje se razilazi. Zbog utjecaja svemira, zbog utjecaja
kozmosa etersko tijelo ima, meutim, tendenciju
poprimanja kuglastog oblika. Ono vie ovjekovo
bie, astralni ovjek i Ja-ovjek moraju se boriti
protiv kuglastog oblika. Upravo oni iz kuglastog iz-
rauju takav oblik koji se prilagodava ljudskom liku.
I mi moemo rei: Eterski se ovjek ukljuuje u opi
eterski svijet tako da iz tog svijeta izaima svoj vlastiti
oblik; dok unaokolo sve etersko nastoji iz tekueg
stvarati kuglaste oblike. Kod ovjeka sve tekue po-
prima ljudsko obiljeje, a to se odvija pod utjecajem
unutarnjih snaga. Tu se unutarnje snage suprot-
stavljaju vanjskim kozmikim snagama.
Suprotstavljanje je jo jae kod astralnog ovjeka.
Juer sam napomenuo kako astralno kao da ustru-
java iz neodreenog. A to astralno ustrujavajui iz
izvanljudskog postojanja (strelice u zelenom krugu)
mami iz zemlje biljne oblike koji jo jasno pokazuju
vezu s astralnim. Jer, astralne su snage one koje
83
biljke izvlae iz zemlje. Biljka ima samo etersko tijelo;
a astralne su snage one koje ju izvlae iz zemlje.
ovjekovo je astralno tijelo zaista iznimno zamreno
i mogue ga je zamijetiti tako kako sam ga juer
prikazao kao unutarnji muzikalni, uskovitlani ivot,
tkajui ivot, kao unutarnje kretanje, a sve je to,
ako se tako smijem izraziti, duboko doivljena muzika;
sve ostalo astralno ustrujava radijalno izvana. A
to to radijalno ustrujava pretvara se u ljudski astralni
oblik. Javljaju se zamrene stvari (crte).
Recimo, primjerice, da odnekud ustrujava as-
tralno. ovjekovo bie modelira to astralno u razliite
oblike kako bi ih u sebe ukljuilo, kako bi mu sluili,
i vlastitim unutarnjim biem iz radijalno ustruja-
vajuih astralnih snaga sebi iznuuje svoje astralno
tijelo.
84
Vidite, ipak se moe rei: Ako duevno-duhovno
izotreni pogled usmjerimo kozmosu, imat emo po-
jam eterskog, imat emo dojam kako nas etersko
odvlai od Zemlje; i dok nas sila tea vee za Zemlju,
etersko nas od nje odvlai. U tome stremljenju za
udaljavanjem od Zemlje djeluje etersko. Pritom imajte
na umu da je ljudski mozak teak priblino 1500
g. Masa takve teine koja bi pritiskivala fine krvne
ile ispod mozga morala bi ih sasvim zgnjeiti. Kad
bi mozak ivog ovjeka zaista teio 1500 g, mi pod
mozgom ne bismo mogli imati fine krvne ile. U
ivome je ovjeku, meutim, mozak teak najvie
20 g. Razlog je tome to mozak pliva u liquoru i
postaje toliko laki koliko tei njime istisnuta tekuina;
na taj nain mozak kao da stremi od ovjeka. A u
tom stremljenju djeluje etersko. Stoga se moe rei:
Upravo u sluaju mozga iznimno se jasno vidi
emu je r ije.
Moza k pliva u liquor u. Time se nje g ova te ina
smanjuje s 1500 g na otpr ilike samo 20 g. Na mozak,
teak otpr ilike 20 g, svojom je djelatnou iznimno
ma lo ukljuen u nau fiziku tjelesnost. Pri tome
e te r sko nalazi ve like mog unosti da djeluje pr e ma
gor e. Teina djeluje prema dolje, ali se dokida. Osobito
su u mozgu zgusnute eter ske snage koje nas odvla e
od Zemlje. Kad bismo svoje fiziko tijelo morali nositi
sa svom nje g ovom te inom, imali b ismo to vui.
No, svako kr vno tjelece pliva i gubi na svojoj te ini.
Gubitak te ine u tekuini stara je spoznaja i
pozna to va m je da su je u star o dob a pr ipisa li Ar-
himedu. Je dnom se kupao i kad je nog u podig a o
iz vode , pr imije tio je koliko je tea ne g o kad je u
vodi. Ta da je kliknuo: Otkr io sam! Heur eka! Otkr io
sam! Otkr io je , na ime , da svako tije lo ur onje no
85
u tekuinu postaje toliko lake koliko va e tekuina
koju je istisnulo. Pr e doite li si Ar hime da u vodi,
fiziku nogu (cr te ) a zatim onu vode nu nogu, fizika
e nog a biti toliko laka koliko va e vode na nog a .
Bit e , da kle , toliko laka. Ta ko e na i moza k u
liquor u biti toliko laki koliko te i liquor ve liine
fizikog mozga. U fizici se to zove uzgon. U toj tenji
za izmica nje m, koja je svojstvena te kuini, djeluje
e te r sko, dok je astr alno pota knuto disanjem, onim
zr a nim koje ulazi u ljudski or g a niza m. Zrak ide u
ovje ku svojim pute m i u g la vu dola zi u vr lo fino
r a spr e nom stanju. U toj r aspr enosti zraka, u tom
or g a nizir a nju zr aka djeluje a str a lno.
U tvari, u krutom stanju, zemljanom stanju zaista
se moe vidjeti fiziko; u tekuem, u njegovom djelo-
vanju u ovje ku vidimo e te r sko; u zr a nom vidimo
a str a lno.
Tr a g ika ma te r ija lizma je st da nita ne zna
tome kako materija zaista djeluje u r a zliitim
podr ujima ivota . udnova to je , za pr a vo, ka ko
ma te r ija liza m ne pozna je ma te r iju. djelovanju
materije ne zna nita jer se tome neto saznaje
tek kad se uzmu u obzir u materiji djelatne snage,
odnosno duhovnost.
A tako i jest. Napredujemo li meditacijom do
imaginativne spoznaje kojoj sam vam ve g ovor io,
u sve mu e mo vode nom tkanju na Zemlji otkr iti
etersko. U usporedbi sa znanou djetinjasto je misliti
da je u svemu tome tkanju uzmite mor e , r ijenu
vodu, uzlazeu maglu, kine kapi, nastajanje oblaka,
uzmite sve ovo za je dno sa dr a no samo ono to
fiziar i i kemiari znaju vodi. To je, zapravo, djeti-
njasto u usporedbi s istinskom spoznajom. Jer, u
svemu onome to je vani, u golemoj kapi vodene
86
Zemlje, u onome to neprekidno uzlazi u obliku pare,
to oblikuje oblake, to se sputa u obliku magle i
kie i sve to se na Zemlji dogaa u vezi s vodom
voda obavlja golemu djelatnost pri nastajanju
razliitih struktura Zemlje u svemu su tome djelat-
ni eterski tokovi, etersko tkanje koje se razotkriva
ako se miljenje osnai, kako sam to bio razloio:
u slikama. Posvuda iza vodenog tkanja stoji tkanje
imaginacije, imaginacije svijeta i kao uvirua u tu
svjetsku imaginaciju posvuda djeluje ova astralna
harmonija sfera.
A u ovjeku su ti odnosi sasvim drugaiji negoli
izvan njega. Gledamo li u izvanljudski svijet izotre-
nim pogledom kojem sam vam govorio, vidjet emo
kako je svijet ponajprije izgraen od fizikog, koje
se neposredno dri Zemlje; zatim od eterskog, koje
ve osjea kozmos; od astralnog, koje ustrujava, biv-
stveno ustrujava. To nije samo neko ope apstraktno
astralno tkanje, to ulaze bia, duevno-duhovna bia
kao to je u svojem tijelu i ovjek duevno-duhovno
bie. To ovjek gleda.
Pogledamo li zatim opet ovjeka, vidjet emo
kako onome to je vani etersko odgovara ovjekovo
etersko tijelo. No, etersko tijelo ne izgleda tako da
biste mogli rei (crte): Tu je fiziko ovjekovo tijelo,
a tu je etersko. Ovo se, dakako, moe nacrtati, ali
to je samo jedan trenutani isjeak. Nikada se ne
moe vidjeti sadanje etersko tijelo jer kad proma-
trate ovjekovo etersko tijelo, onda vidite taj isjeak
koji se moe nacrtati, ali on se nastavlja na ono
prethodno. Uvijek vidite itavo etersko tijelo sve
do roenja. Ono to je vremensko predstavlja neto
cjelovito. Ako je pred vama dvadesetogodinjak, ne
moete vidjeti samo dvadesetogodinje etersko tijelo
87
nego ete vidjeti sve to se do roenja i ak malo
prije roenja u tom eterskom tijelu dogaalo. Vrijeme
zaista postaje prostorom. Kao to kad gledate stabla
drvoreda, ona se u perspektivi zgunjavaju, kad,
dakle, gledate itav drvored u prostoru. Tako ako
gledate etersko tijelo u njegovom sadanjem obliku,
ujedno gledate unatrag itavu formaciju, a ona je
vremenska. Etersko je tijelo vremenski organizam.
Fiziko je tijelo prostorni organizam. Fiziko je tijelo
omeeno. Etersko je tijelo uvijek prisutno kao cjelina
i odgovara proteklom trajanju sadanjeg ivota. To
je jedna cjelina. Stoga biste etersko tijelo mogli za-
pravo nacrtati ili naslikati, samo kad biste umijeli
slikati pokretne slike; morali biste slikati velikom
brzinom. Ono to nacrtamo ili naslikamo samo je
trenutani oblik, samo je presjek i odnosi se prema
cjelini eterskog tijela, tako kao kad presjeete deblo
stabla i nacrtate to vidite u presjeku. Tako je, kad
crtate, etersko tijelo samo jedan presjek jer je ita-
vo etersko tijelo vremenski tijek. Pratei taj vre-
menski tijek prekoraujemo roenje, ak i zaee
sve do toke gdje vidimo kako je ovjek iz svoga
predzemaljskog postojanja siao u sadanje zemalj-
sko postojanje. A posljednje to je proao prije nego
to ga je zaeo jedan roditeljski par bilo je prikup-
ljanje supstancijalnosti iz sveopeg etera svijeta i
izgradnja vlastitoga eterskog tijela.
eterskom se tijelu ne moe govoriti ako se
ne prati ovjekov vremenski ivot sve do preko praga
roenja. Ono to u odreenom trenutku smatramo
eterskim tijelom samo je apstrakcija; ono konkretno
je vremenski tijek.
Drugaije je kod astralnog tijela. Do astralnog
tijela dolazi se na nain koji sam vam juer izloio.
88
To vam mogu nacrtati samo shematski. I u crteu
prostor mora postati vremenom. Uzmimo da 2. veljae
1924. promatrate astralno tijelo nekog ovjeka. Tu
bi bio ovjek (crte) i mi promatramo njegovo astralno
tijelo. ovjek ostavlja utisak: Tu je njegovo fiziko
tijelo, tu je etersko tijelo, a tu moemo promatrati
njegovo astralno tijelo. Ono se doima kao to sam
to opisao u svojoj knjizi "Teozofija". To je tako.
No, doemo li do prave inspirativne spoznaje, to
sam je juer opisao, koja se javlja u vezi s praznom
svijeu, imamo sljedei uvid. ovjek sebi kae: Ono
to se ovdje vidi kao astralno tijelo ne postoji zapravo
2. veljae 1924. nego kad je ovjek ije astralno
tijelo promatramo navrio 20 godina, moramo u
vremenu ii unatrag. Dolazimo, primjerice do sijenja
1904. i dolazimo do uvida: Zapravo je tek ovdje
to astralno tijelo, ono ide dalje unatrag unedogled
i tu se tek istinski nalazi. Ono uope nije prolo
kroz ivot, ostalo je ovdje. Tu je samo neka vrsta
privida. Kao da gledate u drvored (crte): ide
se dalje, tu su posljednja stabla, vrlo su zgusnuta;
iza njih se nalazi izvor svjetlosti. Tu jo imate svjetlo,
ali je izvor svjetla iza toga, nije se pomaknuo naprijed
da bi ovdje bilo svjetlo.
I tako je astralno tijelo ostalo ovdje (vidi crte)
a u ivot odailje samo svoj sjaj. Astralno je tijelo,
zapravo, ostalo u duhovnom svijetu i nije stupilo
u fiziki svijet. S obzirom na svoje astralno tijelo,
jo uvijek stojimo pred svojim zaeem, pred svojim
roenjem, stojimo jo u duhovnom svijetu. Kao
da, ako smo 1924. navrili 20 godina, zapravo
ipak duhovno jo ivimo i prije 1904. i da smo
s obzirom na astralno tijelo samo ispruili jedno
ticalo.
89
Rei e te : To je zamr e na pr e dodb a . Lije po,
ali pozna to va m je da je nekad b io je da n panjolski
kralj kojemu su poka ziva li kako je sloe no zda nje
svijeta. Kralj je r ekao kako bi on, kad bi ga g r a dio,
svijet na pr a vio je dnosta vnijim. ovjek moe tako
misliti, ali svijet u stvar i nije je dnosta va n, a ovje k
jo manje. Potr ebno je poneto truda da bi se shvatilo
to je ovje k.
Kad gledate astralno tijelo, g le da te ne posr e dno
u duhovni svijet. Astr a lno postoji samo u izva n-
ljudskom svijetu. Ako gledate ljude, gledate s obzir om
na njihova astralna tijela u duhovni svijet. Izr a vno
gledate ono to je ovjek pr oivio u duhovnom svijetu
pr ije ne g o to je siao na Zemlju.
Rei e te : Ali moje a str a lno tije lo ipak djeluje
u me ni. Sa mo se po sebi r a zumije da je to istina ;
ali za mislite da je ovdje ne ko b ie , (cr te ) da ima
ne ke konopce i da tim konopcima , koji su me ha -
niki pove za ni, ne to izvodi. Da le ko u pr ostor u
javlja se posljedica je dnog bia koje se nalazi ovdje .
Ta ko je to ovdje s vr e me nom. Va e je a str a lno
tije lo osta lo ovdje , ali svoje dje lova nje pr ote e
kr oz ita v ivot. Ako se, da kle , da na s osvr ne te
na ne ko dje lova nje svog a a str a lnog tije la , ono je
nastalo u da vno minulo vr ije me kad ste, prije ne g oli
ste sili na Ze mlju, jo b ili u duhovnom svije tu.
Ovdje djeluje vr ije me . Vr ije me je, dr ug im r ijeima,
u duhovnom smislu, osta lo ovdje . A onaj koji misli
da pr olosti vie ne ma u onome to za ista ivi u
vr e me nu, slii ovje ku koji odla zi vla kom i koje mu
ne tko ka e : uj, to je b io lije p kr a jolik to smo
ga vidje li za vr ije me vonje . A ovje k koji je
moda og r a nie n mog a o b i odg ovor iti: Da, lije p
kr a jolik, ali je ne sta o, uope ga vie ne ma . Ta j
90
bi ovjek, poto je vlakom proao nekim krajolikom
mislio, dakle, da je krajolik nestao, da ga vie
nema. Isto je tako pametno kad ovjek misli da
ono to je u vremenu prolo vie ne postoji. A
upravo je neprekidno prisutno i djeluje u njega.
Dan 3. sijenja 1904. u svojoj duhovnoj realno-
sti postoji kao to postoji i prostor kojim smo
proli; on postoji, on je tako prisutan da djeluje
u sadanjost.
Ako svoje astralno tijelo opisujete tako kako
sam ja to uinio u svojoj "Teozofiji", da biste imali
potpuni uvid morate osvijestiti kako je to to djeluje,
sjaj onoga to zapravo djeluje iz velike udaljenosti.
Vi ste kao ovjek zaista kao komet koji svoj rep
prua daleko u prolost. Bez novih pojmova nemogue
je stei istinski uvid u ovjekovo bie.
Ljudi koji misle da se istim pojmovima koji vri-
jede za fiziki moe stupiti u duhovni svijet, trebali
bi postati spiritisti a ne antropozofi. Zar se ne poku-
ava sve duhovno, samo malo razrijeeno, ubaciti
u obian prostor u kojem se kreu ljudi? Ali to ni-
je duhovno. To su samo fine emanacije, pa i sami
Schrenck-Notzingovi fantomi fizikog, vrlo su razri-
jeene emenacije koje jo imaju odjek eterskog. To
su puki fantomi; nita istinski duhovno.
Promatrate li stvari ovako, rei ete: U izvan-
ljudskoj su prirodi prisutni vii svjetovi. Promatramo
li slijed svjetova, dolazimo kod ovjeka odmah u
dimenziju vremena, u vremenski tijek. No, kod ov-
jeka u spoznaji je mogue doprijeti i dalje. A ovdje
spoznaja uvire u jedan element koji danas u nae
malograansko materijalistiko vrijeme nije priznat
kao element spoznaje. Kao prvi stupanj spoznaje
naveo sam vam onaj koji osjetilima opaa grube
91
fizike stvari. Drugi je stupanj osnaeno miljenje
kojim primamo pokretljive slike svijeta. Na treem,
inspiriranom stupnju opaa se bitnost koja u tim
slikama progovara i koja bivstveno (wesenhaft) zvui
kao muzika sfera. Doe li do opaaja toga bivstveno-
-sferskog, ovjek ne samo da naputa materiju nego
naputa i sadanjost i ulazi u predzemaljski ivot,
u svoje postojanje duevno-duhovnog bie prije nego
to je siao na Zemlju. Ova se inspirirana spoznaja
postie ako se uspostavi prazna svijest nakon to
se prethodno ojaalo miljenje.
Daljnje napredovanje u spoznaji postie se preo-
brazbom snage ljubavi u snagu spoznaje. No, to ne
smije biti trivijalna ljubav kojoj se gotovo iskljuivo
govori u nae materijalistiko vrijeme, nego to mora
biti ona ljubav koja je u stanju da se unutar fizi-
kog svijeta osjeti jedno s drugim biem; da uistinu
uzmogne osjetiti ono to se zbiva u drugom biu,
a isto tako i ono to se zbiva u vlastitome biu;
mora se potpuno moi izai iz sebe i nanovo zaivjeti
u drugom biu. U obinom ivotu ljubav ne dosee
takav stupanj koji je potreban da bi ljubav postala
snagom spoznaje. Potrebno je prethodno usposta-
viti praznu svijest i imati neka iskustva s praznom
svijeu. Da, sada se proivljava neto to, dakako,
mnogi ljudi u tenji za viom spoznajom ne trae.
Doivljava se, naime, neto to bi se moglo nazvati
bolom spoznaje, patnjom spoznaje.
Ako ovjek ima neku ranu, rana ga boli. Zato?
Zato jer njegovo duhovno bie ne moe zbog ozljede
fizikog tijela proeti na ispravan nain to ozlije-
eno mjesto. Svi bolovi proizlaze iz nemogunosti
proimanja fizikog tijela. Izvanjska se bol osjea
zbog toga jer se s tim bolnim mjestom ne moemo
4 2
povezati. Kad je postignuta prazna svijest u koju
uvire jedan sasvim drugaiji svijet od onog uobi-
ajenog, tada se u tim trenucima inspirirane spoz-
naje potpuno gubi fiziki ovjek i zato je sve bolno
i ranjivo. Kroz to se ponajprije mora proi. Da bi
se napredovalo do inspirirane spoznaje neposred-
nog gledanja, a ne tek do poimanja, potrebno je
pretrpjeti pravu bol, pravu patnju naputanja fizi-
kog tijela. Ljudi trebaju razvijati poimanje, ono,
dakako, moe biti bezbolno, bez prolaenja kroz
bol inicijacije. No, da bi se svjesno moglo doivjeti
ono to ovjek zapravo ima od prenatalnog posto-
janja, ono to je jo ostalo od duhovnog svijeta i
to i dalje djeluje, ponajprije je potrebno prijei
ponor sveope, rekao bih univerzalne patnje, uni-
verzalnog bola.
Tada je mogue stei iskustvo zaivljavanja u
neemu sasvim drugom. Tek se tada upoznaje lju-
bav najvee snage, ljubav najviega stupnja, koja
se sastoji u tome da ovjek sebe uistinu uzmogne
zaboraviti, svoju pozornost sasvim skrenuti od sebe
i da uzmogne potpuno uroniti u ono drugo. A tek
kada je ta ljubav povezana s viom inspiriranom
spoznajom, mogue je ui u duhovni svijet sa svom
toplinom, sa svom usrdnou due i srca. To mora
tako biti ako ovjek hoe napredovati u spoznaji.
Ljubav mora u tome smislu postati snagom spoznaje.
Jer, kada se ta ljubav kao snaga spoznaje vine do
odreenog stupnja, do odreene jakosti, tada ovjek
kroz svoje predzemaljsko postojanje ulazi u pret-
hodni zemaljski ivot. Prolazi kroz sve ono to je
proao izmeu zadnje smrti i sadanjega zemaljskog
ivota i ulazi u raniji zemaljski ivot, u ono to se
zove ranije inkarnacije.
93
Vidite i to da ste u fizikom tijelu ivjeli na
Zemlji, to se samo po sebi razumije. Od svega onoga
to ste na sebi imali kao fiziko tijelo nije ostalo
ba nita, sve se razilo u pojedine Zemljine ele-
mente, nita od toga nije preostalo. Ono to je u
tadanje vrijeme bilo va najintimnije bie potpuno
se oduhovilo, ivi u vama sasvim oduhovljeno.
Uistinu, nae se Ja, prolazei kroz vrata smrti
i idui kroz duhovni svijet do ponovnog zemalj-
skog ivota, potpuno oduhovljuje. A tko misli da
to moe postii sa sasvim obinim snagama svaki-
danje svijesti, taj to ne moe postii. To je mogue
postii samo ako se ljubav, kao to sam rekao, vine
do najvieg stupnja. Jer, bie koje smo bili u pri-
janjem ivotu isto je tako izvan nas kao to je u
sadanjosti izvan nas bilo koji drugi ovjek. U istoj
je mjeri izvan nas i nae Ja. Ono zatim postaje naim
vlasnitvom. Doivljavamo ga kao samog sebe, ali
prvo moramo nauiti ljubiti tako da u toj ljubavi
nema nimalo sebinosti. Bilo bi strano kad bismo
se u svoju prethodnu inkarnaciju zaljubili u obinom
smislu rijei: Ljubav treba ojaati do najvieg stupnja
kako bi se ta prethodna inkarnacija ujedno mogla
doivjeti kao neto sasvim drugo. A tada, ako se u
praznoj svijesti ojaana spoznaja vine spoznaji iz
krajnje velike ljubavi, dospijevamo do etvrtoga ovje-
kovoga sastavnog dijela, do pravog Ja.
ovjek ima svoje fiziko tijelo. Po njemu ivi
u svakome trenutku u fizikoj prisutnosti Zemlje.
ovjek ima svoje etersko tijelo. Zahvaljujui njemu,
zapravo, neprekidno ivi do kratkog vremena prije
svog roenja, kada si etersko tijelo izdvaja iz opeg
etera svijeta. Ima svoje astralno tijelo. Po njemu
ivi u vremenu izmeu svoje prethodne smrti i silaska
94

na Zemlju. ovjek za tim ima svoje Ja. Njime za iv-
ljava u pr e thoda n zemaljski ivot. Stoga uvijek kad
g ovor imo ovje kovom sastavu mor a mo g ovor iti
njegovom protezanju u vremenu. Svoju prethodnu
Ja-svijest nosimo danas u sebi podsvjesno. A kako
je to u sebi nosimo? Ako hoete prouavati kako
mi to u sebi nosimo, morate obratiti pozornost na
to a to je ujedno i put do toga da doete do
svoga Ja da ovjek u fizikome svijetu nije samo
kruto tijelo, da nije samo tekui niti samo zrani
ovjek, nego da je toplinski organizam. U osnovi
ili barem djelomino to svatko zna. Ako mjeri tje-
lesnu temperaturu, dobit e razliite vrijednosti,
ovisno tome gdje mjeri. To vrijedi za cijeli ljudski
organizam. Drugaija je temperatura glave, drugaija
ona nonog palca, drugaija unutar jetra, drugaija
unutar plua. Vi niste samo ono to u a na tomskom
atlasu na la zite naslikano u vr stim ob r isima ; vi ste
tekui or g a niza m koji je u ne pr e sta nom pokr e tu;
vi ste zr ani or g a niza m koji vas stalno pr oima kao
da vas ne pr e sta no pr oima neka mona simpatija,
neka or ganska muzika. I vi ste uza sve to ustalasali
toplo-hladni organizam, toplinski or ganizam i u tome
or g a nizmu i sami ivite . A to i osje ate . A kona no
ne ma te ni jasnu svijest tome da ivite u goljenici
ili u nekoj drugoj kosti, nemate ni jasne svijesti
tome da ivite u svojim jetrima ili u sokovima svojih
ila. No, imate jasnu svijest tome da ivite u svojoj
toplini, iako to ne dife r e ncir a te i ne ka e te : ovdje
je moja toplinska ruka, ovdje je moja toplinska noga,
tu su moja toplinska jetr a itd. No, to ipak postoji.
Ako dode do por emeaja, ako ovjeku zataji pr imje-
rena diferencijacija u toplinskom or g a nizmu, osjetit
e to kao bolest, kao b ol.
95
Gledamo li etersko, razvijemo li svijest do slikovi-
tosti, do imaginacije, vidimo tkajue slike. Opa a mo
li astr alno, doivlja va mo muziku sfera. Ona dopir e
do nas ili se iz nas iri. Jer, nae nas vlastito astralno
tijelo vodi unatrag u nae pr edzemaljsko postojanje.
A ako dalje na pr e duje mo do one spoznaje koja se
uzdig la do na jinte nzivnije ljubavi kod koje snaga
ljubavi postaje sna g om spoznaje, vidimo kako nae
postojanje iz pr e thodnog a zemaljskog ivota uvir e
u na sadanji zemaljski ivot. Taj pr e thodni ze -
maljski ivot osje a mo u nor ma lnoj dife r e ncija ciji
svog a toplinskog or g a nizma u kojem ivimo. To je
pr a va intuicija. U tome ivimo. A ako se u nama
ja vi neki impuls da ne to na pr a vimo, onda to ne
djeluje kao kod a str a lnog tijela iz duhovnog svi-
jeta ne g o iz prijanjega zemaljskog ivota . Prijanji
zemaljski ivot djeluje u toplinu vaega or g a nizma
stvarajui razliite impulse. Pogledamo li zemaljskog,
vrstog ovjeka, njegovo fiziko tijelo, tekue, etersko
tijelo, zrano, astralno tijelo, onda u ovjekovoj toplin-
skoj or g a niza ciji vidimo ono pr a vo Ja. Ja sadanje
inkarnacije nikada nije zavreno; ono je u nastajanju.
Pr a vo Ja koje djeluje u podsvje snim dub ina ma jest
Ja pr e thodnog a zemaljskog ivota . Vidovitoj svijesti
ovje k pr e d kojim stojite izg le da tako da e te r e i:
On ovdje stoji; g le da m ga ispr va svojim vanjskim
osje tilima kako ovdje stoji. Zatim g le da m e te r sko,
g le da m astr alno, ali potom g le da m iz njega onog a
dr ug og ovjeka iz pr e thodne inka r na cije .
to se ta svijest dalje razvija, to se vie pojavljuje
ovje kova glava sadanje inkar nacije u pe r spe ktivi.
To izg le da ova ko (cr te ) neto povie ovje kova
g la va pr e thodne inka r na cije , a jo vie ovje kova
g la va jo ranije inka r na cije . Iz civiliza cija koje su
96
zahvaljujui instinktivnoj svijesti, te stvari jo naslu-
iva le , ima te slike gdje se iza jasno ocr ta nog lica
koje se odnosi na sadanji ivot nazir e dr ug o, manje
jasno ocrtano, a zatim i tree jo nejasnije lice. Postoje
takve egipatske slike. Onaj koji vidi da se iza ovjeka
sadanjosti za pr a vo pojavljuje ovjek pr e thodne , pa
i ovje k jo r anije inka r na cije , r a zumije te slike.
A g ovor iti Ja, e tvr tom dijelu ovje kove
pr ir ode , r e a lno je tek kada se sadanje postoja nje
pr oir i na pr ole inka r na cije .
Sve to djeluje u toplinskome ovjeku. Inspiracija
ovje ku dola zi jo izva na ili iznutr a . U toplini se
na la zimo mi sami. Tu je intuicija, istinska intuicija.
Toplinu doivlja va mo dr ug a ije od sve g a osta log .
No, ako to sada ova ko pr oma tr a te , doi e te
do ne e g a to bi upr a vo dui suvr e me nog ovje ka ,
koji ne ma pr e dr a suda , tr e b a lo biti ve likom za g o-
ne tkom. toj sam zagonetki govorio. Rekao sam
da se spram nekih sasvim duhovnih impulsa osjeamo
mor a lno ob ve za ni. Mi ih hoe mo ostva r iti. A kako
dospije va u miie i kosti ono s ime se osje a mo
97
moralno povezani to se isprva ne vidi. No, znamo
li da svoje ve sasvim oduhovljeno Ja nosimo iz
prethodne inkarnacije i da ono djeluje na toplinu,
onda prijelaz nalazimo u tomu toplinskom ovjeku.
Moralni impulsi djeluju posredovanjem Ja prethodne
inkarnacije. Ovdje je prijelaz iz moralnog u fiziko.
Promatrate li samo sadanju prirodu a ovjeka kao
isjeak prirode, neete nai taj prijelaz. Jer, pro-
matrate li sadanju prirodu, moi ete rei: No, da,
vani je priroda; ovjek uzima njezine tvari, izgrauje
svoj organizam to je naivna predodba i, prema
tome, predstavlja isjeak prirode sastavljen od pri-
rodnih tvari. I sada ovjek iznenadno osjea: Postoje
moralni impulsi i on ih mora slijediti. Treba uiniti
samo jedan jedini korak u smislu tih poticaja. Htio
bih znati kako taj djeli prirode to poinje izvoditi.
Kamen to ne moe; kalcij to ne moe; klor ne moe;
kisik ne moe; duik ne moe; nitko od njih to ne
moe. A ovjek koji je od svega toga sazdan morao
bi odjednom to moi: osjea moralni impuls, trebao
bi se prema njemu ravnati, a sastavljen je od svih
onih tvari koje to ne mogu.
No, u svemu tome to je tako sazdano nastaje
neto to prolazi kroz san, to prolazi kroz smrt i
to postaje sve duhovnije i duhovnije i to e sljedei
put ui u tijelo. A ono ve i jest u tijelu jer dolazi
iz prethodne inkarnacije. Oduhovilo se. Djeluje u
inkarnaciju. Ono to je sada sazdano od zemaljskih
tvari u sljedeoj e inkarnaciji djelovati na toplin-
skog ovjeka. I tako ono moralno struji iz jednoga
ovjekovoga zemaljskog ivota u drugi.
ovjek shvaa prijelaz iz fizike prirode onoj
duhovnoj i obrnuto prijelaz duhovne fizikoj pri-
rodi. Jednim se zemaljskim ivotom to ne moe ako
98
ovjek ne pribjegne duevno-duhovnom nepotenju
u spoznaji ili ako sve ovo ne osvijesti.
Vidite, ono to se moe smatrati zemaljskim
elementima kruto, tekue, plinovito ili zrano,
toplinsko, posvuda je proeto onime to se moe
oznaiti kao fiziko, etersko, astralno i jastveno.
ovjekovi su sastavni dijelovi proizili iz povezanosti
sa svemirom, s univerzumom. Moemo si predoiti
kako ovjek nije samo prostorni nego i vremenski
isjeak. Prostorni isjeak je samo s obzirom na fiziku
tjelesnost. Duhovno gledano prolost je, meutim,
neto trajno sadanje. Sadanjost je istodobno i stvar-
na vjenost.
Ovo to ovdje izlaem nekad je bilo sadrajem
ovjekove instinktivne svijesti. Ako zaista razumijemo
stare dokumente, vidjet emo da u njima ivi svijest
ovjekovoj etverolanosti i njegovoj povezanosti
sa svijetom. No, tijekom stoljea ovjek je tu spoznaju
izgubio. Inae nikada ne bi bio razvio svoj sadanji
intelekt onakav kakav je danas. Sada smo, meu-
tim, u ljudskom razvoju opet doli do toke iz koje
ponovno moramo napredovati iz fizikoga prema
istinski duhovnome.
99
SEST O PREDAVANJE
Dornach, 3. veljae 1 924.
Pr oma tr a mo li tijek ovje kovog a zemaljskog ivota ,
vidimo da tee u svoje vr snom r itmu koji se oituje
u izmjeninim stanjima sna i jave. S pojmom budnosti
i sna treba povezati ono to sam izloio u posljednjim
pr edavanjima podjeli ovjeka na njegove sastavne
dijelove. Pogledajmo to obinom svijeu i sasvim
izvanjski. U budnom se ovjeku u nutrini odvijaju
ivotni procesi koji meutim ostaju u podsvijesti
ili nesvijesti. Budni ovjek ima osjetilne utiske s
kojima uspostavlja odnos sa zemaljskom i izvan-
zemaljskom okolinom. U budnome se ovjeku nadalje
oituje njegova voljna priroda. Njegova sposobnost
kretanja izraz je njegovih voljnih impulsa. Proma-
tramo li ovjeka izvanjski, vidimo da se ivotni procesi
koji se u budnom ovjeku odvijaju u podsvijesti bez
prestanka odvijaju i u vrijeme sna. Vidimo da su
u vrijeme sna osjetilna djelatnost i miljenje koje
se na njoj izgrauje potisnuti. Vidimo da je potis-
nuto ono to se oituje kao htijenje te ono to obo-
je meusobno povezuje i stoji izmeu njih, aktivni
osjetilni ivot.
Promatramo li otvoreno to to donosi obina
svijest, ne uputajui se u ikakve predrasude, moramo
sebi rei: U snu prestaju duevna zbivanja, prestaju
zbivanja koja se odigravaju izmeu duevnog i vanj-
skog svijeta. U vrijeme spavanja u najbolju se ruku
moe govoriti samo onome to je snoviti ivot.
Ne smijemo ni pomisliti da se ti duevni procesi
pri svakom buenju stvaraju sasvim iznova. To bi,
bez sumnje, ak i za obinu svijest bila posve apsurd-
100
na pomisao. Nepristranome promatranju ne preostaje
nita drugo doli pretpostavke da je sve ono to nosi
duevne procese prisutno i u vrijeme sna. U tom
si sluaju moramo, meutim, priznati da to to nosi
duevne procese u vrijeme sna ne zahvaa u ovjeka;
da u ovjeka, dakle, ne zahvaa ono to mu na osnovi
njegovih osjetila osvjetava vanjski svijet i to svijest
vanjskom svijetu potie na miljenje; da isto tako
ne zahvaa ono to posredovanjem volje dovodi tijelo
u pokret te da ne zahvaa ni ono to obine organske
procese pobuuje na osjeaj.
U budnosti smo svjesni da misli zahvaaju u
na organizam, iako obinom svijeu ne vidimo
kako misao alje predodbu u miini sustav, u kosti,
kako posreduje u volji. Svjesni smo meutim zahva-
anja duevnih impulsa u tjelesnost i mora nam biti
jasno da to zahvaanje duevnih impulsa u vrijeme
spavanja prestaje.
Ve na osnovi toga moemo rei: Spavanje odu-
zima neto ovjekovom biu. Postavlja se samo pitanje,
to to san oduzima ovjekovom biu? Ako prvo pogle-
damo na ono to smo oznaili ovjekovim fizikim
tijelom koje je u snu neprestano djelatno, pitamo
se kako je ono djelatno u vrijeme budnosti. No, u
vrijeme sna nastavljaju se i svi procesi eterskog orga-
nizma. ovjek raste u vrijeme spavanja. ovjek u
nutrini obavlja djelatnosti koje su u vezi s prehra-
nom, s preradom hrane. On i dalje die itd. Sve su
to djelatnosti koje ne mogu pripadati fizkrkome ti-
jelu jer prestaju kad ovjekovo tijelo postaje le.
Tada vanjska priroda, zemaljska priroda preuzima
fiziko tijelo. Ta priroda djeluje razorno. A to to
djeluje razorno jo nema premo dok ovjek spa-
va. Tu dolazi do izraaja protudjelovanje koje titi
101
ovjekovo fiziko tijelo od raspadanja. I sasvim iz-
vanjski gledano moramo rei: Eterski je organizam
prisutan i u vrijeme sna.
Iz prethodnih predavanja znamo da se etersko
tijelo moe istinski spoznati imaginacijom. Mogue ga
je doivjeti u slici, isto kao to se osjetilima doivljava
fiziko tijelo. Znamo, takoer, da se ono to se moe
nazvati astralnim organizmom doivljava inspiracijom.
No, neemo se zaustaviti kod zakljuaka. I to
bismo mogli, ali emo za astralno tijelo i Ja-organi-
zaciju sa zakljucima radije priekati dok se u dui
prvo ne razvije svijest istinskog promatranja.
Prisjetimo se prvo kako smo rekli da astralno tijelo
djeluje u ovjeku. Ono u ovjekovom organizmu dje-
luje posredovanjem zranog, plinovitog. Stoga u sve-
mu onome to se u ovjeku dogaa pod utjecajem zra-
nog elementa moramo prepoznati astralno tijelo.
Znamo da se najvanija djelatnost astralnog tijela
koja se odvija u zranom elementu oituje ponajprije
u disanju, a ve iz obinog iskustva znamo da moramo
razlikovati udisanje i izdisanje. Nadalje znamo da nas
udisaj oivljava. Iz vanjskoga zraka udisanjem uzimamo
oivljavajue snage. A znamo takoer da vanjskome
zraku predajemo neto to ne djeluje oivljavajue nego
usmrujue. Fiziki reeno, uzimamo kisik a predaje-
mo ugljini dioksid. No, to nas manje zanima. Zanima
nas rezultat obinog iskustva da oivljavaljue sna-
ge udiemo, usmrujue izdiemo.
A sada je rije tome da se via spoznaja koja
se javlja kao imaginacija, inspiracija i intuicija
tome smo govorili proteklih dana u ovom sluaju
inspir ir a na spoznaja pr imije ni na ivot spavanja i
da se zaista je dnom ispita: Postoji li neto to bi
odg ova r a lo zakljuku da ovjeku biva neto oduzeto?
102
Na ovo se pitanje moe odgovoriti samo tako
da se postavi drugo pitanje i da se na njega odgovori:
Ako, dakle, postoji neto to se nalazi izvan ovjeka,
kako se ono ponaa?
Pretpostavite da je ovjek unutarnjim duevnim
vjebama, to sam ih opisao, zaista postigao inspi-
raciju, tj. uspio je postii da neto uvre u njegovu
praznu svijest. On ivi s mogunou inspirativne
spoznaje. U tome mu je asu mogue umjetno us-
postaviti stanje sna, ali tako da to nije stanje sna
nego budno stanje, stanje inspiracije u koje uvire
duhovni svijet.
Htio bih to prikazati sasvim jednostavno. Pretpo-
stavimo da je onaj koji je postigao inspiriranu svijest
u neku ruku u stanju da u duhovno-muzikalnom
doivljaju osjeti u sebi govor bia svijeta, govor du-
hovnih bia svijeta. U inspiriranoj e spoznaji stei
odreena iskustva. No, sebi e takoer rei: Da, ova
iskustva uvjetuju neto sasvim posebno; na osnovi
tih iskustava nije mi vie strana pomisao da se as-
tralno tijelo u vrijeme spavanja nalazi izvan ovjeka.
Ono to se tu zbiva moe se usporediti sa sljedeim.
Pretpostavite da ste prije deset godina neto
doivjeli i zaboravili. Neime potaknuto vraa vam
se sjeanje na doivljaj od prije deset godina. To
je bilo izvan vae svijesti i poto ste primijenili neto
to je pomoglo sjeanju taj vam je doivljaj od prije
deset godina ponovno doao u svijest. Ono to je
bilo izvan vae svijesti a to je s vama bilo povezano,
ponovno ste doveli u svijest.
Tako je i ovjeku koji ima pouzdanu svijest i
koji dolazi do inspiracije. Poinju mu se pojavljivati
doivljaji iz sna kao to se pojavljuju sjeanja na
minule doivljaje, s tom razlikom da su ta prisjeanja
103
na minule doivljaje jednom ve bila u svijesti. Doiv-
ljaji snova nisu prije bili u svijesti, ali ulaze u nju
tako da ovjek ima osjeaj da se prisjea neega
to u ovom zemaljskom ivotu nije sasvim svjesno
doivio. To ulazi u svijest poput sjeanja; poinju
se razumijevati dogaaji u vrijeme spavanja kao to
se minuli doivljaji razumijevaju zahvaljujui sjeanju.
U inspiriranoj se svijesti pojavljuje ono to je u vri-
jeme sna izvan ovjekove svijesti, tako da nepoznato
postaje poznato. Spoznajemo to, zapravo, u vrijeme
sna radi bie kada je napustilo usnulog ovjeka.
Kad biste pretoili u rijei ono to s dahom
doivljavate u budnome stanju, rekli biste: Zranom
elementu zahvaljujem to udiem i to se u nutrini
proimam ivotom, a nikada mu ne bih mogao zahva-
liti ivot zato to izdiem jer to usmruje.
No, kada ste u vrijeme sna izvan tijela, vlastiti
e vam izdahnuti zrak postati iznimno simpatinim
elementom. Dok ste bili budni, dok ste se sa svojom
duom nalazili u fizikom tijelu, niste pazili na to
to se moe doivjeti s izdisajnim zrakom. Pozornost
ste obratili samo na udisaj koji obdaruje ivotom.
Isti, ak jai osjeaj gajite prema zraku kojega se
klonite kad je nagomilan u nekom prostoru. Kaete
da ne volite taj izdahnuti zrak. Ni fiziko ga tijelo
ne podnosi u vrijeme sna, ali duevno-duhovno bie
koje je izvan tijela, ljudsko Ja udie upravo fiziki
reeno izdahnuti ugljini dioksid. No, to je duhovni
proces. Nije proces disanja. To je primanje utisaka
to ga ini izdahnuti zrak. No, nije samo to. S tim
izdahnutim zrakom ostajete u prvom redu povezani
sa svojim fizikim tijelom i u vrijeme sna. Vi tome
pripadate jer si kaete: To moje tijelo izdie taj usmr-
ujui zrak. Osjeate se povezani sa svojim tijelom
104
time to vam ono vraa zrak u ovom usmrujuem
stanju. Potpuno se osjeate uronjeni u atmosferu
koju izdiete.
No, to to izdiete donosi vam neprekidno tajne
vaega unutarnjeg ivota. Vi ih opaate svojim unu-
tarnjim ivotom, iako je to za obinu svijest spavanja
nesvjesno. Iz vas struji izdahnuti zrak. A taj vam
izdahnuti zrak izgleda tako da kaete: Pa to to struji
u svemir to sam ja sm, to je moja unutarnja ljud-
skost. A ono to vam u izdahnutom zraku struji usu-
sret kao va vlastiti duh doima vas se poput neega
sunanog.
ovjekovom astralnom tijelu, kada je unutar
ovjeka, udisajni zrak priinja zadovoljstvo i ono
taj zrak koristi da u nesvjesnome potakne organske
procese te da ih prome unutarnjom ivahnou.
Sada takoer znate da je astralno tijelo dok spavate
izvan fizikog tijela i da u izdahnutom zraku prima,
poput posude, tajne svoga vlastitog bia.
I dok se tako kreete strujei van u kozmos,
dua nesvjesno gleda taj unutarnji proces. Svjesno
ga gleda tek u inspiraciji.
Stvara se nadalje udan dojam. Kao da se iz
mraka (crte) neto izdie i prilazi usnulome ovjeku,
kao da se iz mrane pozadine pojavljuje izdisajna
struja u svjetleem obliku. Narav onoga to se nalazi
u tome mraku mogue je spoznati po tome to ovjeka
naputaju dnevne misli te u izdisajnoj struji vidi
ono to se moe nazvati upravljajuim mislima svijeta
koje su objektivne i stvaralake. U onom tamnom,
u istrujavanju prtavog svjetla pomalo se javljaju
stvaralake misli. Ono tamno oznaava tminu koja
se protee na obine, svakodnevne misli, moe se
rei na misli mozga. Stvara se vrlo jasan dojam da
105
ono to za fiziki zemaljski ivot izgleda najvanije
potamni im ovjek izae iz fizikog tijela. Vidi se
mnogo jasnije negoli to ovjek moe zamisliti obinom
svijeu kako te misli ovise fizikom sr e dstvu,
mozgu. Kao da mozak dri za sebe zalijepljene svako-
dnevne misli, kao da ih zadrava za sebe. Tu vani
ne treba misliti na isti nain kako se misli u svako-
dnevnom ivotu. Jer tu se gledaju misli koje struje
kroz ono kako mi sami sebe vidimo u izdisajnoj struji.
Inspirirana spoznaja vidi kako je u vrijeme bud-
nosti astralno tijelo u fizikom, vidi to u fizikom
tijelu treba izvriti i to pomou udahnutog zraka
poinje izvravati; vidi, nadalje, kako astralno tijelo,
kada u snu izae, prima utiske vlastitoga ljudskog
bia. U vrijeme budnosti svijet koji nas horizontom
okruuje, na kojem stojimo, i nebeski svod koji ga
natkriljuje predstavljaju na vanjski svijet; u vrijeme
spavanja postaje naim unutarnjim svijetom ono to
se nalazi unutar nee koe i to je inae na unutarnji
svijet. Samo to mi prvo osjeamo ono to nam ususret
struji u zraku disanja. Kao prvo imamo osjeajem
doivljeni vanjski svijet.
Nadalje se pojavljuje jo neto. U vrijeme bud-
nosti ovjek nije svjestan onoga to se nastavlja na
proces disanja: proces cirkulacije. Proces optoka kr-
vi u vrijeme budnosti ostaje nesvjestan. U vrijeme
spavanja postaje sve svjesnijim. Poinje izranjati
poput nekog posve novog svijeta, poput svijeta to
ga ne doivljavamo samo osjeajem nego ga poinjemo
razumijevati s drugaijeg gledita nego to inae,
obinom svijeu, razumijevamo izvanjske stvari.
Kao to se za zemaljskog ivota gledaju prirodni
procesi, tako se inspiriranom svijeu gledaju ali
u svakome trenutku ostaje u nesvjesnome prisutna
106
volja kao organ kretanja procesi cirkulacije. Sada
spoznajemo da sve ono to razvijamo za obinu svijest
nesvjesnom voljom, posvuda u nutrini ima jedan
suprotan proces.
Uinite li bilo koji korak, ne samo da svjesno
premjetate svoje tijelo na neko drugo mjesto nego
se dogaa i to da se u nutrini odvija jedan toplinski
proces koji potie zranu struju. On je krajnji izdanak
onoga to se zatim zbiva u procesima izmjene tvari
povezanima s krvotokom. I dok na vanjskom planu
obinom svijeu zamjeujete ovjekovo premjetanje
u prostoru kao izraz njegove volje, sada, kad pogled
usmjerite u sebe, vidite kako se u nutrini, koja je
sada va svijet, odigravaju mnogobrojni procesi.
Proces to ga promatrate uope nije onakav
kakvim ga na osnovi obine anatomije danas dre
prirodoslovci ili medicinari. To je veliajni duhovni
proces, proces koji u sebi krije nebrojene tajne, proces
koji pokazuje kako u biti onaj pravi pokreta to
djeluje u ovjekovoj nutrini uope nije ovo sadanje
Ja. Ono to ovjek u obinom ivotu naziva svojim
Ja samo je misao. No, ono to djeluje u ovjeku to
je Ja prijanjih zemaljskih ivota. I u itavom unutar-
njem zbivanju, osobito u onom toplinskom, kao da
iz pradavnih vremena gledate stvarno Ja koje je
prolo dugim razvojem izmeu smrti i novog roenja.
U tim procesima djeluje neto posve duhovno, djeluje
ljudsko Ja. I najneznatniji i najvaniji procesi izmjene
tvari izraz su najviega ovjekovog bia.
Otkrivate da je Ja promijenilo mjesto svog djelo-
vanja. Djelovalo je u nutrini, preraujui disanje
iz opeg razvoja disanja. No, ono to se kao razvoj
topline moe izvesti iz opeg razvoja disanja to gledate
izvana, gledate itavo djelatno Ja, gledate kako od
107
pradavnine djeluje kao stvarno ljudsko Ja i kako
u biti organizira ovjeka.
Sada poinjete shvaati da Ja i astralno tijelo
u vrijeme sna naputaju ovjekovo etersko i fiziko
tijelo, da su izvan njih i da sve ono to inae doiv-
ljavaju i rade iznutra sada doivljavaju i rade izvana.
Za obinu su svijest, meutim, Ja-organizacija i orga-
nizacija astralnog tijela jo preslabe, premalo razvijene
da bi to svjesno doivjele. Inspiracija se sastoji samo
u tome da se Ja i astralno tijelo tako unutarnje organi-
ziraju kako bi mogli zapaati ono to inae ne mogu.
Stoga ustvari, treba rei: Inspiracija nas vodi
do ovjekovoga astralnog tijela, intuicija nas vodi
do ljudskog Ja. U vrijeme sna intuicija i inspiracija
bivaju suzbijene u Ja i astralnom tijelu; ali ako ih
se probudi, pomou njih ovjek sebe gleda izvana.
A to je naposljetku to gledanje izvana?
Sjetite se onoga to sam vam ve rekao. Rekao
sam vam: Ovdje je ovjek u svojoj sadanjoj inkar-
naciji (crte, desno sredina). Razvijete li imaginaciju,
vidite svoje etersko tijelo kratko prije roenja ili
zaea (uto); ali i inspiracija ga vodi kroz itavo
vrijeme koje je proteklo izmeu posljednje smrti i
ovog roenja (crveno). Intuicija ga vodi natrag u
prethodni ivot (uto).
108
Kad spavate , to ne znai nita dr ug o ne g o da
svijest, koja se inae nalazi u fizikom tijelu, premje-
tate, vr aate , da se s njom vr a a te . San je, za pr a vo,
vr a a nje u vr e me nu onome (o emu sam va m ve
g ovor io) to ob inoj svijesti izg le da kao pr olost,
a ipak je pr isutno. Vidite , ako ovje k hoe shva titi
duhovno, mor a mijenjati pojmove s ob zir om na one
koje je na vika o upotr e b lja va ti u fizikom ivotu.
Tr e b a r azviti svijest da je san svaki put jedan povr a-
tak u podr uja pr e dze ma ljskog postojanja ili ak
u pr ethodna utjelovljenja. U vr ijeme sna ovjek zaista
doivljava ono to pripada pr ethodnim utjelovljenjima
i ono to je pr oivio u pr e dze ma ljskom ivotu, ali
to nije u stanju shva titi.
Za poja m vr e me na potr e b na je temeljita pr e o-
b r a zb a tog pojma ; on se mor a potpuno izmije niti.
Ako, stoga, ne kome posta vimo pita nje : Gdje se on
nalazi dok spava? Tada treba r ei: On je, za pr a vo,
u svom pr e dze ma ljskom postojanju ili se ak vr a tio
u r anije zemaljske ivote . Je dnosta vno r e e no:
ovje k se nalazi izva n svog a fizikog i svog a eter -
skog tijela. Realnost je sadr ana u onome to sam
va m izloio. To je r itmika izmjena stanja bdijenja
i spavanja.
ovjekovom smru nastaju sasvim drugaije okol-
nosti. Ono to je najuoljivije jest injenica da ovjek
ostavlja svoje fiziko tije lo unutar zemaljskog ivo-
ta, da ga pr e uzima ju snage fizikog a svijeta, da ga
raspruju, r azar aju. Ono sada ne moe posr e dova ti
utiske, kako sam va m to opisao, tako da se u izdah-
nutome zraku pojavi pr e d usnulim ovje kom je r on
vie ne izdie. I fiziko je tijelo sa svojim djelatnostima
ta kor e i za istinskog ovje ka izg ub lje no. No, ne to
nije izgubljeno, a to je ve vidljivo i obinoj svijesti.
109
U svome due vnom ivotu ima mo miljenje, osjea-
nje i htijenje. A osim miljenja, osjeanja i htijenja
ima mo jo neto sasvim na r oito. To je sjeanje.
Mi ne r a zmilja mo samo onome to je u nama ili
oko nas. Naa nutrina krije ostatke proivljenog.
U mislima se opet pojavljuje proivljeno. Da, tome
su sjeanju oni pone ka d udni ljudi to ih na ziva -
mo psiholozima iznosili vr lo ne uobia je ne misli. Ti
istr a iva i ljudske due g ovor e otpr ilike slje de e :
ovjek kor isti svoja osjetila; opa a okolinu, to-
me razmilja. I sada ima misao. Zatim odlazi i sve
zaboravlja. Nakon nekog vremena sve to vadi iz sje-
anja. Nastaje sjeanje na ono to je nekad bilo.
ovjek si ponovno moe predoiti neto to si u
meuvremenu nije predoavao, a to nije prisutno,
to je prolo. Stoga si je ovjek, tako misle ti ljudi,
tome doivlja ju stvor io je dnu pr e dodb u, je dnu
misao. Misao je nekuda potonula, nalazi se u nekome
pr e tincu. A kada se pr isje timo, misao izla zi iz tog
pr etinca. Ta misao sama izleti iz pretinca ili je netko
iz njega izva di.
Ova kve su pr e dodb e pr imje r smue nog mi-
ljenja. Jer, ita vo to vje r ova nje da misao sjeanja
negdje ui oda kle je se moe dokuiti ne odg ova r a
stva r nome stanju. Uspor e dite je dnom neki ne pos-
r e da n opa a j i misao koju na njega na dove zuje te
da bi za tim nastala pr e dodb a ili misao sjeanja.
To uope ne r azlikujete. Vani imate osjetilni utisak,
na njega se na dove zuje misa o. Ono to se krije iza
osje tilnog utiska, to iza ziva misao ob ino na ziva te
nepoznatim. Misao koja se izdie iz nutrine kao misao
sjeanja nije ni po emu dr ugaija od misli koja
nastaje na osnovi vanjskog opaaja. U je dnom slu-
aju, ako ovjeka na cr ta te shematski, ima te ovdje
110
nje g ovu oklinu (uto); misao dola zi izva na , javlja
se pota knuta okolinom (cr ve no). Dr ugi put dola zi
iznutr a. Sada je to misao sjeanja (str elica odozdo).
Sada dola zi iz dr ug og a smjera.
Dok neto opa a mo i doivljavamo, u pr e dodb i
i miljenju ne pr e kidno se neto zb iva . Mi opa a mo
misle i. No, opa a nje ulazi i u nae tije lo. Misa o
se samo izdie . Ne to ulazi u nae tije lo, a mi to
ne opa a mo. To se odig r a va dok tome razmiljamo
i proizvodi utisak. Nije misao koja se sputa dolje
nego neto sasvim drugo. No, ovo sasvim drugo iza-
ziva opet jedno zbivanje koje poslije opaamo i
kojem stvaramo misao sjeanja, tako kao to stvaramo
misao na osnovi vanjskoga svijeta. Misa o je uvijek
prisutna. To pokazuje ve i nepr istr ano pr omatr anje
da misao nije bilo gdje pohr anjena u nekoj krinjici
ne g o da je to pr oces koji se odvija i koji zatim sjea-
njem pretvaramo u misao, kao to u misao pr etvar amo
i vanjski opa a j.
Mor am vas opter etiti tim razmiljanjima jer ina-
e ne biste mog li r azumjeti to je sjeanje. Djeca,
iako polusvje sno, u pose b nim sluajevima i odr a sli
111
pone ka d znaju da misao ne e na pr a vi na in sii.
Stoga ako ovje k hoe ne to upa mtiti, uze t e za
pomo neto sasvim dr ugo. Sjetite se, nekima je pomo
g la sno g ovor e nje , dr ug i kad si hoe ne to utuviti
u g la vu izvode ne ob ine pokr e te . Rije je zaista
tome da se usporedno s predodbenim procesom
odvija jo jedan sasvim drugaiji proces. A ono ega
se tu sjeamo zapravo je najmanji dio onoga to
se dogaa.
Od buenja do usnivanja neprekidno idemo
svijetom; utisci dolaze sa svih strana. Mi skreemo
pozornost na mali broj utisaka, ali oni skreu pozor-
nost na nas i u nas se upisuje mnogo, mnogo toga
to ne pamtimo. U dubinama naega bia krije se
bogat svijet, a u misli nam dopire tek pokoja mrvica.
Taj je svijet zapravo u nama zatvoren, on je u nama
kao duboko more a predodbe sjeanja zapljuskuju
nas poput valova. No, to je u nama. Vidite, to to
se na ovaj nain u nama nalazi nije nam dao fiziki
svijet, niti nam on to moe oduzeti. A kad od ovjeka
otpadne fiziko tijelo, onda je itav taj svijet prisutan
i vezan za njegovo etersko tijelo. ovjek neposredno
nakon smrti nosi upisane sve svoje doivljaje u svo-
me eterskom tijelu, nosi ih u sebi kao smotane u
smotuljak.
Neposredno nakon smrti ne postoje samo mrvice
sjeanja, koje se inae javljaju pri obinoj svijesti,
nego je prisutno sve ono to se ovjeka doimalo.
Pred njim se pojavljuje itav njegov zemaljski ivot,
sa svim onim to je na njega ostavilo dojam. ovjek
bi morao ostati u vjenom promatranju toga svoga
zemaljskog ivota kad se sada za etersko tijelo ne
bi dogaalo neto drugo negoli je ono to se, zahva-
ljujui Zemlji i njezinim snagama, dogaa fizikom
112
tije lu. Zemlja pr e uzima fiziko tije lo i r a za r a ga.
Svjetski e te r kojem sam vam govorio djeluje iz
periferije, alje svoje zrake, na sve strane kozmosa
raspruje ono to je tu utisnuto. ovjek e sada imati
sljedei doivljaj: U vrijeme zemaljskog ivota mnogo
je toga na mene ostavilo dojam. Sve je to ulo u
moje etersko tijelo. Nad tim imam pregled, ali on
postaje sve nejasniji. Kao da gledam neko stablo
koje je za ivota uinilo na mene snaan dojam.
Isprva ga vidim u veliini u kojoj je na mene ostavilo
utisak u fizikom prostoru. Ono raste, postaje vee,
ali nejasnije; postaje sve vee, raste do divovskih
razmjera. Postaje sve vee i vee, sve nejasnije i
nejasnije. To je ovako: Upoznao sam fizikog ov-
jeka u fizikome liku. Neposredno nakon smrti on
je predamnom onakav kako se upisao u moje etersko
tijelo; on sada raste i postaje sve nejasniji i nejas-
niji. Sve raste i postaje sve nejasnije, sve dok ne
izraste u itavi kozmos, postajui dokraja nejasno,
potpuno se gubei.
Nakon toga prode nekoliko dana. Sve je postalo
golemo, nejasno, intenzitet se smanjio i sve zajedno
otpada od ovjeka kao drugi le. A to, zapravo, znai
da je kozmos sve to ovjeku oduzeo. Sada se ovjek
nalazi u svome Ja i u svome astralnom tijelu. A ono
to se upisalo u njegovo etersko tijelo nalazi se sada
u kozmosu, u njega se izlilo. I vidimo djelovanje
svijeta iza kulisa svoga vlastitog postojanja.
Postavljeni smo u svijet kao ljudi. Dok nam pro-
tjee zemaljski ivot, na nas djeluje itav svijet. Sve
ono to na nas utjee kao da uvijamo u neki smotuljak.
Svijet nam daje mnogo toga. Sve to drimo na okupu.
U asu nae smrti svijet ponovno uzima ono to
nam je dao. Time, meutim, prima i neto novo.
113
Sve smo to doivjeli na poseban nain. Ono to svijet
prima drugaije je od onoga to nam je dao. On
prima sve nae doivljavanje. Sam sebi u vlastiti
eter upisuje itav na ivot.
Sada stojimo u svijetu i primajui svojim eterskim
tijelom taj doivljaj znamo da zaista nismo na svijetu
samo zbog sebe, nego svijet s nama neto namjerava:
Svijet nas je ovamo postavio kako bi kroz nas propus-
tio svoje sadraje i kako bi ih u novom i preraenom
obliku opet mogao od nas primiti. Kao ljudi nismo
ovdje samo zbog sebe, s obzirom na svoje etersko
tijelo postojimo zbog svijeta. Svijetu su ljudi potrebni
jer se on tako uvijek iznova ispunjava svojim, vlastitim
sadrajem. To nije izmjena tvari, nego izmjena misli
izmeu svijeta i ovjeka. Svijet obdaruje ljudsko
etersko tijelo mislima svijeta i prima ih ponovno
natrag proete ljudskou. ovjek ne postoji poradi
samoga sebe, on je ovdje poradi svijeta.
No, takva misao ne smije ostati samo teoretski
apstraktna misao. To ona i ne moe. Kad bi takva
misao ostala tek puka misao, znailo bi to ne biti
ovjekom ivih osjeaja nego bie od papirmacha.
Naa civilizacija zaista umnogome pogoduje tome
da u tim stvarima uini od ovjeka tako beutno
bie kao da je od papirmacha. Ponekad dananji
civilizirani ljudi izgledaju kao da jesu od papirmacha.
Jer, takva misao ne gubi ljudsko osjeanje za svijet,
ona se neprekidno povezuje s onime od ega smo
poli. A poli smo od toga da smo rekli: ovjek se
na dvojak nain osjea stran naspram svijeta; s jedne
strane, s obzirom na vanjsku prirodu kojoj tek
moe r e i da r a za r a nje g ovo fiziko tije lo; s dr ug e
unutarnje strane, s ob zir om na njegov duevni ivot
koji se zaaruje, plamti i gasi i to mu postaje svjetskom
114
zagonetkom. A sada na osnovi duhovnog razmatranja
ovje k poinje osjeati: On nije samo stran svijetu
ne g o mu svijet neto daje i ope t oduzima . ovjek
se poinje osjeati duboko srodnim sa svijetom. Obje
misli to sam va m ih r e ka o i koje su osnovne misli
svijeta: prirodo, ti razara samo moje fiziko tijelo.
Nisam ti srodan ni po svom miljenju, ni po osjeanju,
ni po htijenju. Oni se u mojoj nutr ini pa le i gase.
Po svojoj ti biti nisam sr oda n. Obje misli kao
za g one tke to nam ih svijet namee popr ima ju nov
izg le d kada se poinje mo osjeati sr odnima sa svije-
tom, osjeati se kao neto or g a nsko to se na la zi u
svijetu i to je utkano u svje tozb iva nje . I tako je
poetak antr opozofskog razmiljanja ova j: Sklapanje
pr ijateljstva sa svije tom, upozna va nje sa svije tom
koji nas je vanjski g le da no ispr va odb io. Antr opo-
zofska spoznaja znai postati ovje nijim. A tko tu
nijansu osjeaja i srca ne moe unijeti u a ntr opo-
zofsku spoznaju, ne dopir e do biti a ntr opozofije .
Jer, teor etska a ntr opozofija za pr a vo je neto to se
moe uspor e diti sa slje de im: Ne tko bi ja ko e lio
pob lie upozna ti ovje ka kojega je nekada r anije
pozna va o ili s kojim je ima o neke ve ze . Umje sto
tog a dob ije nje g ovu fotog r a fiju. Slika e ga moda
ob r a dova ti, ali ga ne moe za g r ija ti je r ne na ila zi
na ono ivo u ovje ku.
Te or e tska je a ntr opozofija samo slika onog a
to a ntr opozofija za pr a vo e li biti, a ona e li biti
ne to ivo. Ona se, za pr a vo, e li sluiti r ije ima ,
pojmovima , idejama da iz duhovnog svijeta u fiziki
svijet zazr ai neto ivo. Antr opozofija ne eli samo
pr ua ti spoznaju, ona e li pr ob uditi ivot. A ona
to moe . No, da bi se ivot osjetio, potr e b no je ivot
i pr ua ti.
115
SEDMO PREDAVANJE
Dornach, 8. veljae 1 924.
U poj edinim sam predavanjima ve i zloi o da
inicijacijska znanost mora upuivati na izmjenina
stanja spavanja i budnosti. ovjek ih poznaje u stanju
obine svijesti i pomou njih zaista moe nai put
koji ga zbliava s tajnama ljudskog postojanja; jedan
od putova. Iz spavanja izvire ivot, duevni ivot,
snoviti ivot; to je ivot to ga zacijelo, a i s pravom,
obina svijest, ako nema mistina ili sebina obiljeja,
ne shvaa ozbiljno. Trezveni ljudi s izvjesnim pra-
vom ne shvaaju ozbiljno ivot snova jer vide kako
im on pokazuje svakojake slike sjeanja iz obinog
ivota. A ako iskustva obinog ivota usporedi sa
ivotom snova, mora se drati obinog ivota i mora
ga svakako smatrati realnou. Zatim dolazi ivot
snova sa svojim kombinacijama obinih stvarnih do-
ivljaja te se ovjek u obinoj svijesti ne moe snai
ako se zapita: to, zapravo, znai ivot snova za
cjelokupno ovjekovo bie?
Promotrimo sada ivot snova kakvim nam se
on nadaje. Moemo razlikovati dvije razliite i sasvim
specifine vrste snova. Jedna vrsta doarava naoj
dui slike vanjskih doivljaja. Doivjeli smo neto
prije vie godina ili moda nedavno, prije nekoliko
dana. To smo doivjeli na odreeni nain. San iz
spavanja iarava slike manje ili vie sline vanj-
skim doivljajima. Slike mogu i ne biti sline do-
ivljajima, to se najee i dogaa. Ako ovjek ipak
vidi da slika sna ima veze s nekim vanjskim doiv-
ljajem, past e mu u oi koliko se taj vanjski doivljaj
razlikuje od sna. Slike sna ovjek najee ne moe
116
pove za ti s bilo kojim doivljajem u vanjskome svijetu
je r ne nalazi medu njima nikakve slinosti. No, ako
ivot snova tonije promatra, ako promatra onu vrstu
snova koji dui doaravaju slike izmijenjenih vanjskih
doivlja ja , onda se vidi da u ljudskoj dui postoji
neto to zahvaa te slike ali ih ne moe tako vr sto
za dr a ti, kao to ih ovjek za dr a va kada se u bud-
nome stanju potpuno slui svojim tjelesnim organima
i kada u sjeanju nastaju slike sasvim vje r ne ili po
mog unosti sline va njskome ivotu. U sjeanju i-
ma mo vje r ne slike vanjskoga ivota , manje ili vie
vje r ne slike. Ima ljudi koji sanjaju u svojim sjea-
njima, ali to se smatra neim nenormalnim. U sjeanju
ima mo manje ili vie vje r ne slike ivota . U slikama
snova ima mo izmijenjene slike vanjskoga ivota . To
bi bila je dna vr sta sanjanja.
Druga je vrsta snova za spoznaju ivota snova
mnog o karakteristinija. To je kad ovjek pr imje r ice
sanja da vidi niz bije lih stupova od kojih je je da n
ote e n ili moda pr lja v. ovje k se pr ob udi i b oli
ga zub . ovjek otkr iva da je u tom nizu stupova
simb oliki izr a e n niz nje g ovih zub i. Jedan ga zub
b oli; za to je stup ote e n ili moda ak i pr lja v.
ovjek se moda pr obudi iz sna u kojem je bila neka
g or ua pe i pr imjeuje da mu srce poja a no lupa.
Ili se ovje k u snu mui s ne kom a b om koja se
b lii nje g ovoj ruci; r ukom hvata gnjecavu a bu. U
snu ga podila zi je za ; budi se, u ruci dr i krajiak
pokr iva a ; uhva tio ga je u vr ije me spavanja. A to
moe ii i mnogo dalje. ovjek sanja zmijolike oblike:
budi se s b olovima u cr ije vima .
Shvaa da ima i dr uga vr sta snova, snova koji
na slikovito-simb oliki nain oslikavaju ovje kove
unutar nje or g a ne . A kad ovje k je da nput shvati da
117
su neki snovi sa svojim udnova tim slikama simboli
unutar njih or gana, nauit e tumaiti te slike kako
je upr a vo spome nuto.
Sanjam da se sputam u na dsvode ni podr um.
Svod je mraan, pun pauine. To je neugodan pr izor .
Pr ob udim se s g la vob oljom. Ta g la vob olja , da kle
nutr ina lubanje, izr a e na je u podr umskom svodu.
Vidi se ak kako osebujni ob lici podr umskog svoda
simb oliki odr a a va ju vijug e mozg a . Ako ovje k u
tome smjeru istr auje dalje, vidje t e da mu se u
snu svi organi mogu pojaviti na ovakav slikovit nain.
Ovdje se ak radi tome da san vrlo jasno uka-
zuje na cjelokupan unutarnji ovjekov ivot. Ima
ljudi koji sanjajui u snovima nalaze motive za sasvim
lijepe slike.
Tko je to prouavao, zna koji je unutarnji or-
gan u takvim slikama naslikan, simboliziran. Ponekad
su to iznimno lijepe slike. A kad uje koji je zapravo
organ simboliki naslikan u takvim lijepim slika-
ma, silno se uplai jer dotini organ ne cijeni toliko
kao te slike.
Ove se dvije vrste sna mogu vrlo dobro razli-
kovati samo ako se ovjek udubi u paljivo proma-
tranje svijeta snova. Jedna vrsta snova donosi slike
vanjskih doivljaja. Druga vrsta snova donosi sliko-
vite prikaze vlastite nutrine.
Do ove toke promatranja svijeta snova donekle
je lako doi. Kad ih se upozori na ove dvije vrste
snova, veina e se ljudi sloiti da njihovi doivljaji
potvruju ovu podjelu snova.
A na to upuuje ova podjela snova? Vidite,
ako se udubimo u prvu vrstu snova, ako ih proma-
tramo s obzirom na posebnost slika, vidjet emo
da se najrazliitiji vanjski doivljaji mogu oitovati
118
u istom snu, a da se jedan te isti doivljaj kod razli-
itih ljudi moe poja viti u r a zliitim snovima .
Uzmimo da ne tko sanja kako dola zi do ne kog
br da. To b r do kao da ima jednu udubinu, neki ulaz.
U tu udubinu jo dopir e sunce. ovjek sanja kako
ulazi i kako se uskoro zamrauje. Pipajui ide napri-
je d. Dola zi do neke pr e pr e ke . Osjea da se unutr a
nalazi neko malo je ze r o. U ve likoj je opasnosti. San
popr ima dr a ma tia n tok.
Ta ka v san moe izr a a va ti na jr a zliitije va nj-
ske doivlja je . Jedna te ista slika, kako sam to sada
poka za o, moe se odnositi na doivlje nu eljezniku
nesreu. Ono to je ovjek tom pr ilikom doivio moe
se moda , nakon vie g odina odr a ziti u na ve de nom
snu i u slikama moe biti sasvim drugaije do samog
doivlja ja . To je mog a o biti i b r odolom. Mog a o je
doivje ti i nevjer u ne kog pr ijatelja itd. Ako sliku
sna uspor edite s doivljajem i sve to pratei pa ljivo
pr oma tr a te , vidjet ete kako sadraj slika snova nije
vaan; ali je vana dramatika, unutarnji tijek: postoji
li neko oekivanje, ide li oekivanje prema oputanju,
vodi li neko oekivanje u krizu. U ivot snova pr elazi
ita v spektar osjeaja.
Pr oua va mo li kod ovje ka pr vu vr stu snova
ali ne kao psihijatr i koji trpaju sve u isti ka lup
vidimo da te slike svoje b itne osob ine za dob iva -
ju od ovje kovog karaktera, od osobitosti nje g ovog
Ja. Ako se ovje k r a zumije u snove , ne da ih umije
tumaiti nego da se u njih razumije, esto e ovjeka
b olje upozna ti na osnovi nje g ovih snova ne g o ako
ga pr oma tr a samo na osnovi nje g ovog a va njskog
ivota . A ako pog le da mo sve ono to ovje kovo bie
zahvaa u snu, onda to uvijek ponovno upuuje na
doivlja je ovje kovog Ja u va njskome svijetu.
119
Promatramo li, meutim, onu drugu vrstu sna,
moemo rei: Ono to se dui doarava u slikama
snova, to ovjek doivljava samo u snu. Jer, u bud-
nosti moe doivjeti oblik svojih organa samo na
osnovi znanstvene anatomije i fiziologije. No, to nije
stvarni doivljaj, to je samo izvanjsko gledanje. Tako
se inae gleda bilje i kamenje. To ne treba dalje
razmatrati. Sa svijeu kojom ovjek ide kroz ivot
svoj unutarnji organizam doivljava vrlo malo ili
nimalo. No, snovi druge vrste doaravaju mu u bici,
iako u izmijenjenim slikama., ali ipak u slikama, nje-
gov cjelokupan organizam.
Promatramo li ovjekov ivot, vidimo kako njime
vlada Ja ovisno snazi volje i karaktera. No, zahva-
anje tog a Ja u ljudski ivot ima iznimno ve liku
slinost s doivlja jima snova pr ve vr ste . Pokuajte
je dnom pa ljivo ispitati sanja li ne tko tako da se
vanjski doivlja ji na g la e no mijenjaju. Ako ne tko
ima takve snove , naii e te u njemu na ovje ka na-
g la e ne volje . Sanja li ne tko svoj ivot g otovo isto
ona kvim kakav on jest, ne mijenja li se on u snu,
r ije je ovje ku slabe volje .
Vidite, dakle: zahvaanje ljudskog Ja u ivot dolazi
do izraaja u nainu kojim ovjek oblikuje svoje snove.
Upr avo emo na osnovi takvih spoznaja snove pr ve
vrste morati dovesti u ve zu s ovjekovim Ja. Imajui
na umu spoznaje steene na temelju prethodnih razmi-
ljanja, kako se Ja i astralno tijelo u snu nalaze izvan
fizikog i eterskog tijela, nee nas zauditi to duhov-
na znanost na kraju vodi tome da Ja koje se nalazi
izvan fizikog i eterskog tijela u snu zahvaa slike i-
vota koje inae pomou fizikog i eterskog tijela zahva-
a u vanjskoj stvarnosti. San pr ve vrste je djelovanje
ovje kovog Ja izvan fizikog i eterskog tijela.
120
to je san druge vrste? Samo se po sebi razumije
da to mor a biti neto to je u ve zi s onime to se
u vr ije me sna nalazi izva n fizikog i e te r skog tijela.
To ne moe biti Ja je r Ja nita ne zna tome to
san doarava kao simboliko prikazivanje organa.
U ovjekovom astralnom tijelu moramo gledati obli-
kovatelja simbolikih slika unutarnjih organa, kao
to je Ja oblikovatelj slike vanjskih doivljaja. Druga
vrsta sna upuuje, dakle, na djelatnost astralnog
tijela i Ja od usnivanja do buenja.
Moemo poi dalje. Kad gledamo to u svojim
snovima radi slabi a to jaki ovjek, vidimo da slabi
ovjek sanja gotovo jednako tako kako je stvari doi-
vio, a da jaki sve stvari mijenja dajui im nove oblike
i ucjepljujui im boju svoje naravi. Ako na ispravan
nain takve stvari prouavamo do kraja, dobivene
rezultate moemo usporediti s nainom ovjekovog
ponaanja u budnome ivotu. Otkrit emo neto iz-
nimno zanimljivo. Otkrit emo istinitost ovoga to
slijedi: Neka vam netko ispria svoje snove, obratite
pozornost na to kako se pojedina slika sna nadovezuje
na drugu, kakve oblike poprimaju ti snovi; a nakon
to ste sebi stvorili predodbu vrsti sna, pogle-
dajte na samog ovjeka. Potaknuti pr e dodba ma koje
ste stvor ili njegovim snovima, moi e te doi do
pr a ve slike ovje kovom ponaanju u ivotu. Ta ko
se otkr iva ju nje g ove udnova te tajne. Pr oma tr a mo
djelatnost nekog ovjeka. Upozna je mo njegovu indi-
vidua lnost. Ka e mo: ovje kovo dje lova nje potje e
samo je dnim dije lom iz nje g ovog pr a vog bia, iz
nje g ovog Ja. Jer, kad bi to ovisilo njegovom Ja,
ovje k bi, za pr a vo, inio ono to sanja. I kad bi to
ovisilo Ja, nasilna bi narav bila u ivotu tako nasilna
kao kad sanja. A ne tko iji ivot u snovima ostaje
121
gotovo neizmijenjen u ivotu bi se posvuda povlaio,
pustio bi da ivot tee svojim tokom, pustio bi da
se stvari dogaaju, utjecao bi na ivot to je mogue
manje, samo bi toliko utjecao koliko i u snovima.
A odakle jo ono drugo to se s ovjekom do-
gaa? Dragi moji prijatelji, lako je rei: To ini Bog,
to ine duhovi svijeta. ovjek, naime, ne ini sve
sam. Sto inae ini, ini, naime, toliko koliko zapravo
sanja. Ono drugo se radi na njemu i pomou njega.
ovjek se u ivotu obino ne koluje u tim stvarima.
Kad bi se kolovao, uvidio bi da u ivotu ima toliko
aktivnog udjela koliko ima aktivnog udjela u svojim
snovima. Nasilnog ovjek svijet sprjeava da bude
nasilan kao u snovima; u slabome ovjeku djeluju
nagoni, i opet je ivot taj koji dodaje ono to se
zbog ovjeka dogaa, a to on ne bi sanjao.
Zanimljivo je promatrati ovjeka dok obavlja
neku djelatnost i zapitati se: to dolazi od njega,
a to od svijeta? Od njega dolazi jednako toliko
koliko toj stvari moe sanjati. Svijet kod slabog
ovjeka neto dodaje dok kod nasilnoga neto odu-
zima . Pr oma tr a n ova ko san postaje izva nr e dno za-
nimljivim jer doputa dubok uvid u ovje kovo bie .
Ne to od onog a to sam ovdje r e ka o dolo je ,
dodue iskrivljeno i karikirano, do svijesti psihoana-
litiara, ali oni ne mogu zagledati u ivo tkanje ljud-
ske pr ir ode i za to sve iskrivljuju u ka r ika tur e .
Iz dananjega sasvim izvanjskog pr oma tr a nja
vidite kako je za r a zumije va nje ovih stvar i potr e b -
no doi do vr lo istananog r azumijevanja due. Bez
te se spoznaje nita ne moe znati odnosima ivo-
ta snova prema vanjskoj stvarnosti. Stoga sam jed-
nom rekao: Psihoanaliza je diletantizam jer nita
ne zna ovje kovom vanjskom ivotu. No, ona je
122
diletantizam i zato to nita ne zna ni ovje kovom
unutar njem ivotu. A ta dva dile ta ntizma ne samo
da se zbrajaju ne g o se multiplicir a ju je r se ne poz-
navanjem unutar njeg ivota unitava onaj vanjski,
a ne pozna va nje m vanjskog unitava sav unutar nji.
Ako se d pomnoi s d, dob iva se dile ta ntiza m na
kva dr a t. Ta ko je psihoa na liza dile ta ntiza m na kva-
dr a t: dxd=d
2
.
Udub ljiva nje m u izmje nina stanja b udnosti i
sna ovje kovo se bie moe sa g le da ti tako da le ko
da to sa g le da va nje zaista vodi do inicijacijske zna-
nosti. Pog le da jte sada jo neto emu sam ovdje
govorio. To je injenica da ovjek duevnim vje-
bama, meditacijama moe ojaati snage svoje due
te da obinim miljenjem, manje ili vie besadraj-
nim apstraktnim miljenjem napreduje do unutarnje
jasnog, slikovitog miljenja, do imaginacije. Rekao
sam vam da ovjek s imaginacijom napreduje do
zahvaanja itavoga svog ivota onako kako je kao
eterski impuls roenjem i zaeem zapravo prije
roenja i zaea postavljen u zemaljski ivot. San
donosi sjeanja na ono to ovjek doivljava na vanj-
skom planu otkako je u ovom ivotu stupio na Zemlju.
Imaginacija donosi slike koje, ovisno vrsti doiv-
ljaja, mog u biti vr lo sline slikama snova; ali one
ne sadr e sjeanja na zemaljski ivot, ne g o sjeanja
na pr e dze ma ljski ivot.
Smijeno je kad ljudi koji ne poznaju duhovnu
znanost kau da imaginacije mogu biti i snovi. Tr ebali
bi pr omisliti to se to u imaginacijama sanja. U tim
snovima nema nita od onoga to je poznato osjetilima
je r njihov sadraj pr ikazuje ovje kovo bie pr ije
ne g oli je uope ima lo osjetila. Ima g ina cija uvodi
ovje ka u je da n novi svijet.
123
Postoji, meutim, velika slinost izmeu druge
vrste snova i onoga to se doivljava u imaginaciji,
kada se ta imaginacija, zahvaljujui vjebama, raz-
vije u dui. Tada se u punoj jasnoi doivljavaju
slike, moglo bi se rei, egzaktno se doivljavaju veli-
anstvene slike. Doivljava se itav jedan svemir,
predivne slike s bogatstvom boja, slike tako mone
da u svijesti ne ostaje nita drugo doli tih slika.
Kad bi ih se htjelo naslikati, bio bi to velianstven
prizor. No, bio bi to samo trenutak koji se ne da
zarati, kao to se ni munja ne moe naslikati nego
tek jedan njezin trenutak; jer sve se to odvija u
vremenu. Ipak ako se zadri, ma i samo trenutak,
slika je velianstvena.
124
To e mo shematski pr ika za ti, iako nije pr e tje -
r ano slino onome to se u stvari vidi. No, da bismo
si pr e d duu dove li ono emu je rije to emo
nacrtati shematski.
Promatrajmo sliku to sam je tek shematski na-
crtao. Ona je u sebi oblikovana. Sadri najrazliitije
oblikovane slike. I vanjski i unutarnje to je neto
velianstveno. Ako mo koncentracije raste, a i mo
zadravanja te slike, onda se ona ne javlja tek na
asak. Meutim, ako se pojavljuje samo na trenutak,
potrebna je prisutnost duha da je se uhvati. Inae
iezava prije negoli je oprisutnimo. Za duhovno
je promatranje potrebna prisutnost duha ako smo
u stanju ostvariti ne samo toliko prisutnost duha
da sliku uhvatimo, da je uope osvijestimo nego
da je i zadrimo, onda se ta slika skuplja, od kozmi-
kih razmjera postaje sve manja, ulazi u vrijeme i
kao da u neto naglo zahvaa. Iz toga nastaju, s
jedne strane, ljudska glava, s druge strane, ljudska
plua, nadalje ljudska jetra. Fizika materija koja
potjee od majinskog tijela samo ispunja ono to
dolazi iz duhovnog svijeta. Iz toga nastaje ovjek.
I na kraju si kaemo: Da, ono to jetra u stvari jesu
to se u predzemaljskom postojanju duhovno vidi
u velianstvenoj slici; i plua se u predzemaljskom
postojanju duhovno vide u velianstvenoj slici. Potom
se to usporeuje s onime to se nalazi u snu druge
vrste. Kako sam ve rekao, neki se organ pojavljuje
u moda vrlo lijepoj slici; ali je, s obzirom na ono
to donosi imaginacija, ipak mnogo nesavreniji.
I tako nastaje utisak: Imaginacija donosi ono to
su stvorili velikani duhovnoga svijeta; san daje neto
krnje. A ipak, oboje upuuje na isto. Oni u duhovnome
predstavljaju ovjekovu unutarnju organizaciju.
125
Odatle nije daleko do jedne druge vrlo vane
predodbe. Kad u imaginaciji vidimo predzemaljskog
ovjeka u monoj eterskoj slici, kad vidimo kako
se ta mona eterska slika kristalizira u fizikome
ovjeku, namee nam se pitanje: to bi bilo kad bi
slike snova koje se odnose na unutarnje organe poele
obavljati njihovu djelatnost? Treba rei: Nastala bi
karikatura jetara. U sebi savrena ljudska jetra
djelo su imaginacijske slike koja upuuje na predze-
maljsko postojanje. Kad bi se slika sna oblikovala
u jetra, ovjek iz te slike ne bi dobio ljudska, ak
ni guja jetra nego njihovu karikaturu.
To nam omoguuje duboki uvid u cjelokupno
ovjekovo bie. Jer, gledajte, ipak je jasno uoljivo
da postoji neka slinost izmeu slike sna i imagina-
tivne slike. Treba se zapitati: Odakle dolazi ta slinost?
A moe se ii i dalje. Uzmimo slike snova
prve vrste koje se nadovezuju na vanjske doivljaje.
Za njih u imaginativnom miljenju ne postoji nita
slino. No, imaginativno miljenje prelazi u ovje-
kovo predzemaljsko doivljavanje, gdje on nema
veze s drugim fizikim ljudima; imaginativno gleda-
nje prelazi u odslik predzemaljskih doivljavanja
duha. Predoite si to je time okarakterizirano.
Pogledamo li u ovjekovu nutrinu, dobivamo
dojam da izvjesne simbolike slike bilo da potjeu
od imaginacije ili sna ukazuju na ovjekovu nutri-
nu, na ovjekovu organizaciju; a naprotiv imagi-
nacije koje se odnose na vanjski ivot nisu u vezi
s onime to je ovjekova unutarnja organizacija,
ali ni s vanjskim zemaljskim ivotom; one upuuju
na doivljaje predzemaljskog postojanja. Uz njih se
mogu staviti doivljaji snova koji se odnose na vanjske
doivljaje zemaljskog postojanja i nisu ni u kakvoj
126
ve zi s njima. Ta unutranja pove za nost postoji za
snove dr ug e vr ste .
A to e lim sa svim tim pr ikazima? elim njima
prikazati kako postoji jedan intiman nain promatra-
nja ovje kovog ivota iz koga niu pr a ve ivotne
zagonetke. ovjek danas promatra ivot vr lo povr no.
Kad bi ga pr omatr ao tonije, intimnije, uoio bi stvari
kojima sam danas govorio. On ih na izvjestan nain
uoava, ali nema pojma kako ih uoava. ovjek uope
nije svjestan koliko snovi snano djeluju na njegov
ivot. ovjek san smatra neim to mimo njega samo
prohuji jer ne zna da u jednu vrstu snova zahvaa
njegovo Ja, a u drugu njegovo astralno tijelo. Udubimo
li se, meutim, u ivotu u jo presudnije pojave,
navedene e zagonetke biti jo goruije.
Za one koji su dulje ovdje, ove su injenice
poznate. Ponovno u navesti da u ovjeku postoji
patoloko stanje kad ovjek izgubi sjeanje na protekli
ivot. Naveo sam sluaj jednog svog znanca koji je
nesvjesno otiao od svoje kue, od svoje obitelji.
Na eljeznikom je kolodvoru kupio kartu do neke
odreene stanice. Vozio se poput mjeseara. Na sta-
nici gdje se presjedalo kupio je drugu voznu kartu,
odvezao se dalje. Dugo se vozio. Poao je iz nekog
grada u junoj Njemakoj. Poslije se ispitivanjem
sluaja ustanovilo da je bio u Budimpeti, u Poljskoj
u Lembergu. Na kraju se osvijestio. Svijest mu se
vratila u jednom utoitu za beskunike u Berlinu,
gdje je na kraju bio dospio. Trenutku kada je dos-
pio u utoite za beskunike prethodilo je nekoliko
tjedana koji su u njegovoj svijesti bili izbrisani. Sjeao
se onoga posljednjeg to je kod kue radio; sve je
drugo bilo izbrisano. itavo se putovanje moralo
pratiti izvana.
127
Ovdje vidite ka ko Ja nije pr isutno pr i onom
to ovje k ini. Pr a tite li odg ova r a juu lite r a tur u
na ii e te na stotine i stotine slua je va izuze a
Ja-svijesti. emu je tu, zapravo, rije? Kad biste
se upustili u prouavanje ivota snova ovjeka
koji pada u takvo patoloko stanje, doli biste
do neega udnovatog. Otkrili biste da je taj ovjek,
barem u nekim odreenim razdobljima svog ivo-
ta, imao vrlo ivahne snove koji su se isticali time
da je ovjek u snu neto poduzimao, da je u snu
imao neke namjere.
Prouavate li snove zdravog ovjeka, vidjet ete
da je sve uviranje namjera u san vrlo slabo izra-
eno ili uope ne postoji. ovjek sanja svakojake
divne snove, ali namjere, u pravilu, u njima ne igraju
nikakvu ulogu. Igraju li, pak, ulogu u snu, ovjek
se obino iz takvih snova budi rugajui se zbog tih
namjera samome sebi.
Prouavate li, meutim, ljude s isprekidanom
svijeu, sa svijeu koja se povremeno gubi, s obzi-
rom na njihove snove, vidjet ete da su to ljudi
koji u snu gaje namjere koje, kad se probude, shvaaju
vrlo ozbiljno, tako ozbiljno da osjeaju grinju savjesti
ako te namjere to su ih u snu gajili ne mogu ostvariti.
Ponekad su te namjere s obzirom na vanjski fiziki
svijet toliko glupe da su neostvarive; te ljude to
mui, silno ih uzbuuje. To ozbiljno shvaanje sna,
a osobito sna namjera, ne sna elja, nego namjera,
druga je strana te isprekidane, te iskljuene svijesti.
Tko umije promatrati ljude u odreenim okol-
nostima vidi na ovjeku da bi mu se nekada mogao
dogoditi takav gubitak svijesti. Takvi ljudi imaju
neto iz ega je vidljivo da se, s obzirom na izvjesne
unutarnje i vanjske doivljaje nikada ne mogu sasvim
128
probuditi. Promatramo li takvog ovjeka, postupno
emo doi do toga da on svake noi u snu sa svojim
Ja predaleko izlazi iz fizikog i eterskog tijela, da
se previe udaljuje, tako da vie ne moe ponijeti
sobom sve to vani doivljava. Preduboko ulazi u
duh a da bi sve to doivljava u duhovnome svijetu
ponovno mogao donijeti natrag, u fiziko i etersko
tijelo. I konano, budui da on to esto i u potpunosti
ne donosi sobom natrag, biva time zadran vani.
To to u duhu preduboko doivljava zadrava njegovo
Ja izvan fizikog tijela, pa dolazi u stanje u kojem
Ja nije unutar fizikog tijela.
U takvome krajnjem sluaju kad se javlja ovdje
opisana smetnja svijesti neobino je zanimljivo pro-
matrati ivot snova takvog ovjeka. Taj je ivot snova
drugaiji nego kod obinih suvremenika, mnogo je
zanimljiviji. No, to ima i svoju drugu stranu. Kao
to je bolest izvanjski promatrana zanimljivija od
zdravlja samo ne promatrana iznutra za bolesnog
ovjeka ni za obian ivot, nego samo za spoznaju
ovjekova bia tako je ivot sna ovakvoga pato-
lokog ovjeka to sam ga opisao mnogo zanimljiviji
od ivota snova neu rei filistra nego suvremenika.
Da, ovdje vidite jednu vrstu povezanosti ljudskog
Ja sa itavim svijetom snova. Ta veza Ja i svijeta
snova je opipljiva. Pred nama se pojavljuju sljedea
pitanja: Kako je to sa slikama snova koje se odnose
na unutarnje organe u odnosu na imaginacije koje
se takoer odnose na unutarnje organe?
Ve se izvanjski vidi da ono to se u imagina-
cijama pojavljuje u obliku slika unutarnje organizacije
ukazuje na ono to je u ovjeku prije negoli zadobije
svoje zemaljsko tijelo i prije negoli zaivi na Zemlji;
a slike snova dolaze kada je ovjek ve na Zemlji.
129
Imaginacije, dakle, upuuju unatrag; slike snova upu-
uju na sadanjost. Ako i je tako, da je to u stvar i
kar ikatur a kada uzme mo ob inu sliku snova koja
oslikava neki unutarnji or gan a da imaginaciji odg o-
va r a savr eni unutar nji or g a n, ipak moe mo r e i:
Ta kar ikatur a ima u sebi, unato tome , mog unost
da izr a ste u or g a n; ako i uzme mo u ob zir karika-
turu, ipak ka e mo da bi ona mog la izr a sti u savr-
en or g a n.
To je uvod u ono razmiljanje to e mo ga sutra
na sta viti, a koje se te me lji na pitanju: Odnosi li se
moda ono to donosi imaginacija na ovje kov pr o-
tekli ivot i je li san poetak imaginacije budunosti?
Hoe li moda iz nae slike sna to je danas g a jimo
nastati ona imaginacija na koju emo gledati u nekom
b udue m ze ma ljskom ivotu? Je li moda sadr aj
sna klica sadraja imaginacije?
Postavlja nam se to va no pitanje. Vidimo kako
se ovdje sastaje ono to smo postigli r azmiljanjima
snovima s pitanjem opetovanih ovjekovih zemalj-
skih ivota. No, vidite takoer da u ljudski ivot
treba zagledati dublje negoli je to udobno kako bi
se zatim nala veza s onim to inicijacijska znanost
govori ovje kovoj b iti.
Pr e da va nje m poput ovog dananjeg htio bih
iza zva ti pr e dodb u tome koliko je u dananjoj
civiliza ciji povr no pr oma tr a nje ovjeka i kako u
pr oma tr a nje tr e ba posvuda unijeti pr isnost. A ta
pr isnost pr oma tr a nja vodi duhovnoj zna nosti.
130
OSMO PREDAVANJE
Dornach, 9. veljae 1 924.
Juer sam nastojao pokazati kako se ovjek intimnijim
pr oma tr a nje m ivota snova moe pr ib liiti znanosti
inicija cije . Moja e zadaa biti da ono emu sam
vam juer pokuao govoriti s gledita obine svijesti
danas produbim time to u isti predmet proma-
trati s gledita imaginativne spoznaje. Promatrat
u, dakle, kako se doimaju iste one stvari kad ih
gleda onaj tko uspijeva sagledavati svijet u imagi-
nacijama. Sada se neemo obazirati na razliku izmeu
dvije vrste snova kojima je juer bilo govora, uzet
emo, dakle, snove kao takve. Ispravno je kad opiemo
kako imaginativni ivot, imaginativno gledanje samo
sebe nalazi naspram sna to ga ima ovjek obdaren
imaginacijama. Usporedimo to sada s onim samopro-
matranjem do kojeg dolazi takav ovjek kad svraa
pogled na svoje vlastito ljudsko bie, ili kad ima-
ginativno promatra ljudske organe, bilo svoje, bilo
tude, ili kad promatra organsku povezanost, odnosno
itavog ovjeka kao organizam. Pogledajte, i svijet
snova i fiziki i eterski ljudski organizam imagina-
tivnoj svijesti izgledaju sasvim drugaije negoli obi-
noj. ovjek s imaginacijom takoer sanja, moda
sanja isto tako kaotino kao drugi ljudi. Na osnovi
vlastitih doivljaja moe sasvim dobro prosuiva-
ti svijet snova jer usporedno s jasnim i sreenim
(lichtvoll) imaginativnim ivotom tee kao kod obine
svijesti ivot snova upravo onako kao i u vanjskom
budnom ivotu. esto sam isticao da tko dode do
istinskoga duhovnog gledanja ne postaje ni sanjar
ni zanesenjak koji neprekidno ivi samo u viim
13 1
svjetovima i ne vidi vanjsku stvarnost. Onaj tko nepre-
kidno ivi samo u viim svjetovima ili njima sanja
i ne vidi vanjsku stvarnost due vno je por e me e n,
tr eba ga smatrati due vno por e me e nim, a ne upu-
enim ili posveenim. Stvarna via spoznaja ne odvo-
di od ob inog a fizikog ivota i poje dinih nje g ovih
odnosa , ne g o, na pr otiv, ini ovjeka pa ljivijim i
savjesnijim pr omatr aem negoli je bio dok nije imao
sposobnost gledanja. I moe se rei, ako netko nema
smisla za obinu stvarnost, nema interesa za pojedi-
nosti ivota , nema inter esa za poje dinosti ivota
dr ug ih ljudi, ako je tako "uzvie n" a to ka e m
u na vodnicima ako tako "uzvie no" le b di izna d
ivota ne mar e i za nje g ove poje dinosti, ve samo
to moe biti znak da kod njega nije rije ni kakvom
stvarnom gledanju. Stoga ovje k s ima g ina cijom
sad g ovor im samo njemu, on dakako, moe biti
inspir ir an i intuitivan ovjek iz vla stitog iskustva
vr lo dob r o pozna je ivot snova. U odnosu na san
postoji ipak je dna r azlika. ovjek s ima g ina cijom
osjea san neim s ime se pove zuje , s ime postaje
je dno u mnog o ve oj mjeri ne g oli je to mog ue u
ob inoj svijesti. San uzima ozb iljnije . I, za pr a vo,
tek imaginacija daje pr avo da se san uzme za ozbiljno
jer osposobljava ovjeka da na izvjestan nain zagle-
da u ono to je iza snova . U snovima pona jpr ije
otkr iva njihov dr a ma tia n tok, njihove na pe tosti i
oputanja, njihove katastr ofe, njihove kr ize , a ne
toliko poje dina ni sadr aj. Kod imaginacije sadraj
snova poinje ovjeka ak manje za nima ti. Zanima
ga tovie vodi li san nekoj kr izi, nekoj r adosti, vodi
li ne e mu olakavajuem ili ote a va jue m i slino.
Mog u ope t samo r ei da to odvija nje , ta dra-
matika sna poinje ovjeka najvie za nima ti, da kle ,
132
upravo ono to obinu svijest esto ne zanima. Gleda
se iza kulisa snova i kad se tako gleda iza kulisa,
uoava se da u snu postoji neto to se prema duhov-
nom ovjekovom biu odnosi na sasvim odreen
nain. ovjek sebi kae: San je zaista ljudsko bie
u duhovnom smislu, isto tako kao to je klica jedne
biljke ta biljka. U sadraju snova, u njihovoj dramatici
ui se prije svega gledati zametak duhovnog ovjeka.
I u tom tek nastajuem ovjeku uimo shvaati ono
to je u sadanjem ivotu zapravo strano; strano
kao zametak biljke to ga ujesen odreene godine
uzmemo od biljke, strano rastu biljke te godine, a
blisko e biti tek rastu biljke u sljedeoj godini.
Upravo ovo razmatranje sna prua imaginativnoj
svijesti najjae utiske jer se u vlastitom biu koje
sanja sve vie i vie osjea kako ono u sebi nosi
neto to prelazi u sljedei zemaljski ivot, to izrasta
izmeu smrti i novog roenja i urasta u sljedei
zemaljski ivot. U snu se poinje osjeati klica sljede-
ega zemaljskog ivota. To je izvanredno vano, a
nai e jo veu potvrdu ako se taj osobit doivljaj,
koji je snaan osjeajni doivljaj, usporedi sa slikom
fizikog ovjeka i njegovih pojedinih organa. On
se u imaginativnoj svijesti mijenja tako da se javlja
osjeaj slian onome koji nastaje kad biljka to smo
je vidjeli zelenu, svjeu i u cvatu poinje venuti.
Kad imaginativnom svijeu promatramo ta ovjekova
plua, ta jetra, taj eludac, taj mozak kao fizike
organe, kaemo: ovo je, s obzirom na duh, neto
to vene.
Rei ete da nije ugodno u imaginacijama gle-
dati ovjekovo venue bie. Nitko tko poznaje znanost
inicijacije nee tvrditi da ona postoji samo zato da
bi ljudima pruila ugodu. Ona treba davati istinu,
133
a ne ljudima pruati ugodu. No, s druge strane, treba
upozoriti na to da time to fizikog ovjeka upozna-
jemo kao venue bie u njemu uoavamo duhovnog
ovjeka. Vi takorei ne moete vidjeti kako sja svjetlost
duhovnog ovjeka ako fizikog ovjeka ne spoznate
kao neku vrstu bia to vene, to trune.
ovjekova pojava time ne postaje runija nego,
naprotiv, ljepa i istinitija. Ako se, dakle, moe proma-
trati duhovno uvenue ovjekovih organa, onda ti
fiziki organi sa svojim eterskim sadrajem izgledaju
kao neto to je dolo iz minuloga zemaljskog ivota
i to u sadanjemu zemaljskom ivotu vene. I tako
se zaista dolazi do predodbe da iz venueg ovjeka,
iz venua bia prethodnoga zemaljskog ivota, nas-
taje klica za budui zemaljski ivot. A najvie vene
ovjekova glava. San se imaginativnom promatranju
pokazuje kao teevina ljudske glave.
Protivno tome, gotovo kao u obinom snu za
imaginativno gledanje najmanje vene metaboliki
organizam s udovima, on je po svojoj formi i po
svojem sadraju najvie povezan s ovjekovom bu-
dunou. A ritmiki je organizam s onime to je
u grudnom kou pohranjeno spona izmeu ovih o-
stalih dvaju organizama. To je neto to odrava
ravnoteu.
Upravo se duhovnom promatranju ljudsko srce
ukazuje kao udnovat organ. Za duhovno proma-
tranje fiziko srce vene, ali ostaje gotovo kaem
gotovo, a ne sasvim sauvano time to se pojavljuje
duhovno imaginativno, ali uljepano i oplemenjeno
u svom obliku to ga ima kao fiziko srce.
Moglo bi biti izvjesne istine kad bi se ovjeka
slikalo s razmjerno mudrim, moda ak starakim
licem te djejim noicama i ruicama i krilima, kao
134
znak neeg to je od zemlje daleko; ali to ipak uvijek
podsje a na fiziki or g a n srca.
Ako imamo imaginativno gledanje ovjeka, onda
ono to smo pokuali naslikati nee biti simb oliki
u loem smislu kao to je sluaj u dananjoj civilizaciji,
gdje je to suho, ono e, naprotiv, sadravati elemente
fizikog postojanja koji istodob no ovje ka izdiu
iz toga fizikog postojanja. A mog lo bi se, g ovor e i
duhovnom svijetu r ei i slje de e . Tr e b a poma lo
poe ti g ovor iti u pa r a doksima je r duhovni svijet
spram fizikog, izgleda sasvim drugaiji i stoga izgleda
kao paradoks. Kad se ovjeka poinje imaginativno
g le da ti, onda se, s ob zir om na g la vu, ima osjeaj:
Oh, kako otr oumno mora sada misliti da bi se pr e d
tom ovjekovom glavom uzmogao odr ati uspravnim.
Ako se ima g ina tivnom svijeu udub imo u ovje -
kovu g la vu, ma lo-poma lo e mo sami sebi izg le da ti
sla b oumnima jer se s na jotr oumnijim mislima na
koje smo se u ivotu na vikli ne moe mo pr ib liiti
toj ude snoj tvor e vini ovje kove fizike g la ve .
Sada se preobraava u duhovno i jo je udesnija
u svome ve nuu kada tako sna no poka zuje svoj
oblik; jer stvar no, moda ne vijuge postaju neto to
u sebi sadri uvenule duboke tajne oblikovanja svijeta.
Duboko se sagledavaju tajne oblikovanja svijeta kada
se poinje r a zumije va ti ovjeja g la va . ovje k se
ne pr e kidno osjea "kao udaren mokr om kr pom" kad
nastoji r azumje ti g la vu.
A kad se imaginativnom svijeu hoe razumjeti
ovjekov sustav izmjene tvari i udova, onda se kae:
ovdje ti ne pomae tvoj izotreni razum, to zapr avo
mora prospavati i prosanjati. Jer, s obzirom na tu orga-
nizaciju, ovjeka se najbolje moe razumjeti kada se
njemu sanja, kada se sanja u buduem stanju.
13 5
Vidite, dakle, treba se udubiti u vrlo diferen-
cirano gledanje kada se ovjeka poinje imagina-
tivno razumijevati s obzirom na njegovu fiziku or-
ganizaciju. ovjek mora biti pametan, strahovito
pametan kad promatra svoju glavu. ovjek mora
postati sanjar kad promatra svoj sustav izmjene tvari
i udova. Kod ritmikog sustava treba zaista stalno
etati amo-tamo izmeu sna i budnosti ako se ima-
ginativno hoe shvatiti udo ovjekovog ritmikog
sustava. Sve je to, meutim, ostatak prijanjega ze-
maljskog ivota. Stoga je ono to ovjek za budno-
sti na sebi doivljava ostatak prijanjeg zemaljskog
ivota. To dopire samo u sadanji zemaljski ivot,
daje mu samo toliko koliko sam mu to juer pripisao
u djelatnosti, primjerice, kada sam rekao: ovjek,
zapravo, ostvaruje sam svoju djelatnost samo toliko
koliko njoj sanja. Ono ostalo rade na njemu bogovi.
Toliko utjecaja ima sadanjost. Sve ostalo potjee
od pr ijanjih zemaljskih ivota . To se na ovje ku
vidi kada ga g le da mo u nje g ovoj ve nuoj fizikoj
or g a niza ciji. A pog le da mo li ono to ovje k sebi
zna dok sanja, dok spavajui sanja, imat emo pred
sobom ono to priprema za sljedei zemaljski ivot.
Stvari se mogu vrlo dobro meusobno razlikovati.
Tako da iz ovog promatranja budnog i usnulog
ovjeka imaginacija neposredno vodi gledanju onog
razvoja koji ide od zemaljskog do zemaljskog ivota.
No, posve iznimno mjesto u budnom i usnulom
ovjeku zauzima onaj element due to ga nazivamo
sjeanjem, ono to je pohranjeno u pamenju. Proma-
trajte svoja obina sjeanja. Vi znate: Ono ega se
sjeate izvodite iz sebe u obliku misli i predodaba.
Stvarate predodbe minulih doivljaja. Vi znate: U
tim sjeanjima doivljaji gube svoju ivost, snagu
136
utiska, svoje boje itd. U sjeanju doivljaji blijede.
S druge strane, to nam sjeanje mora izgledati vrsto
povezano s ovjekovim biem. ak i vie od toga,
ono je samo to ovjekovo bie. ovjek obino nije
dovoljno poten da bi si priznao ono to je u tome
smislu potrebno.
No, pitam vas: Pogledate li u sebe da biste zaista
otkrili to zaista jeste s obzirom na ono to nazivate
svojim Ja, zar je to ita drugo doli sjeanje? Jedva
ete u sebi nai neto drugo doli sjeanja na ivot
ako se hoete osvrnuti na svoje Ja. To ete sjeanje,
dodue nai proeto djelatnou, ali ona ostaje sasvim
u sjeni, u tami. Ono to izgleda ivo i kao Ja, za
zemaljski su ivot upravo sjeanja.
Taj svijet sjeanja na koji se trebate samo osvr-
nuti kako bi vam se pokazao u itavoj svojoj sjeno-
vitosti i nejasnoi, kako se taj svijet sjeanja ukazuje
imaginativnoj svijesti? On se odmah iri i postaje
pred imaginacijom moan tableau u kome se u sli-
kama vide svi doivljaji sadanjega zemaljskog ivota.
ovjek bi mogao rei (crtanje na ploi), ako je ovo
ovjek, a ovo sjeanje u njemu: imaginacijom se sje-
anje odmah iri sve do roenja. ovjek se osjea
kao da je izvan prostora; ovdje je sve gotovo. Gleda
se, dakle, u takav tableau koji prua pregled nad
itavim dosadanjim zemaljskim ivotom. Vrijeme
postaje prostorom kao da se gleda u neku aleju.
Sve se dosadanje sagledava u jednom tableauu, u
panorami i moe se rei: Sjeanje se iri, protee
se dalje. U obinoj je svijesti sjeanje zgusnuto u
jedan jedini isjeak vremena. Za imaginativnu svijest
ono se protee u vremenu. Za obinu svijest je zaista
ovako: Ako je, primjerice, netko navrio etrdeset
godina i sjea se neega to je doivio prije dvadeset
137
godina, ali bez imaginacije, postoje samo obine
predodbe, onda to izgleda kao da je daleko, daleko
u prostoru, ali ipak kao da je ovdje. Ako se imagi-
nira, onda se zna: Ostalo je ovdje; nije nestalo kao
to nisu nestala udaljena stabla neke aleje. To je
ovdje. U taj se tableau gleda kao u neku aleju. ovjek
spoznaje da ono sjeanje to ga nosi u obinoj svijesti
predstavlja veliku iluziju.
Ako ono to u obinoj svijesti u sebi nosimo
kao sjeanje smatramo realnou, onda je to tako
kao kad bi deblo jednog stabla presjekli te ono to
bismo u presjeku vidjeli smatrali realnou tog debla.
Taj jedan presjek u stvari je nita. To je samo slika,
a deblo je iznad i ispod tog presjeka. Tome je zaista
tako ako se imaginacijom zahvati sjeanje. Onda
se vidi sva nitavnost pojedinih sadraja sjeanja;
tada se sve to protegne gotovo do roenja, a u odre-
enim uvjetima ak i dalje, preko praga roenja.
Sva prolost postaje sadanjost. Ona je tu, u perspek-
tivi se vidi kao da je udaljena, ali ona je tu.
Kad ovjek to jednom shvati, kad jednom to
vidi, tada dolazi do one spoznaje koja omoguava
neprekidno promatranje i pokazuje da kad ovjek
smru napusti svoje fiziko tijelo u trajanju od neko-
liko dana iza smrti ima takav osvrt, takav pregled
unazad kao sam po sebi razumljiv pravi ivot. Kad
ovjek prode kroz vrata smrti, ponajprije tijekom
nekoliko dana, doivljava pregled itavoga svog i-
vota; svoj ivot gleda u monim slikama, u blistavim
sjajnim, duboko dojmljivim slikama.
Sada je, meutim, rije tome da se s imagina-
tivnom spoznajom dalje napreduje. Kada se dalje
napreduje s imaginativnom spoznajom, ivot se na
izvjestan nain ob og a uje ; onda se sve to, da ka ko,
138
i drugaije shvaa. Recimo, na primjer, da promatra-
mo svoje ponaanje spram dr ugih ljudi, da g le da mo
namjer e koje smo u svom ponaanju ima li, djela
koja smo poinili i kakvi smo pr e ma ljudima b ili.
tome se u pojedinim sluajevima ob inog ivota
r a zmje r no ma lo r azmilja; ve pr e ma tome koliko
ovjek manje ili vie razmilja; ali sada je to ovdje .
Postoji pr e dodb a nainu svoga vlastitog pona-
anja. No, ono to se pri tome uvida ipak je, zapravo,
samo jedan dio stvari. Pretpostavimo da smo nekome
ovjeku nanijeli neko dobro ili zlo. Uspjehe dobrog
djela vidjet emo u zadovoljstvu tog ovjeka, a moda
i u njegovom napredovanju. Vidjet emo, dakle, one
posljedice to ih takav ovjek moe izazvati u fizikom
svijetu. Ako smo uinili zlo djelo, moi emo vidjeti
kako smo otetili ovjeka, kako je postao nezado-
voljan, kako je moda ak fiziki patio itd. Sve to,
ako ne pobjegnemo, ako nam nije neugodno gle-
dati posljedice svojih djela kod drugih ljudi, sve
to moemo promatrati unutar fizikog ivota. No,
to je samo jedna strana stvari. Svaki na in spram
drugih ljudi, ak i sve ono to poinimo drugim
prirodnim carstvima ima i drugu stranu. Pretpo-
stavimo da ste nekom ovjeku uinili dobro djelo.
To dobro djelo ima u duhovnim svjetovima svoju
opstojnost i svoje odreeno znaenje. Ona na izvjestan
nain u duhovnim svjetovima grije; ona je poput
ishodita duhovnoga toplinskog zraenja. Iz dobrog
djela uinjenog drugom ovjeku u duhovnome svijetu
zrai duevna toplina. Iz zlog djela spram drugog
ovjeka zrai duevna hladnoa. Ovisno ponaa-
nju pr e ma dr ug im ljudima zaista je tako kao da se
u duhovni svijet unose duevna toplina i due vna
hla dnoa . A neka dr uga ovje kova djela su takva
139
da poput sjajnih svijetlih zraka raznih smjerova o-
svjetljavaju duhovni svijet; druge ga zrake zamra-
uju; ukratko se moe rei, od onoga to radimo
na Zemlji doivljavamo, zapravo, samo polovinu.
Poemo li prema imaginativnoj svijesti, pred
njom, zapravo nestaje ono to druga svijest ionako
ve zna. Je li neki ovjek unaprijeen ili oteen
stvar je obine svijesti da to uvidi; ali pojedini in,
bio dobar ili zao, bio mudar ili nerazuman, u duhov-
nom svijetu djeluje poput duevne topline, duevne
hladnoe, duevne svjetlosti ili pomraenja itd.
Postoji velika raznolikost. To se javlja pred nasta-
juom imaginativnom svijeu. ovjek sebi kae: Nije
neto nepostojee zato to ti to nisi znao kad si
pustio da u tvojim djelima vlada obina svijest. Nemoj
ni pomisliti da zato to prilikom svog djelovanja
nisi znao da su to izvori svijetlih i toplih duevnih
zraenja neto ne postoji jer ti to nisi vidio i nisi
doivio. Nemoj da ti to ni sluajno padne na um.
Ti si to proivio, ali u podsvijesti. Ti si kroz sve to
proao. Kao to tvoje oi, tvoje duevne oi vie
svijesti sada vide: Kad si prilikom jednog dobro-
instva to si ga nekome uinio tog ovjeka una-
prijedio, a prilikom zlog djela otetio, tada tvoja
podsvijest odmah usporedno doivljava to taj in
znai u duhovnom svijetu.
U asu kad je ovjek s imaginativnom svijeu
tako napredovao da se ta imaginativna svijest do-
voljno intenzivirala, ne gleda samo panoramu svojih
doivljaja nego je prisiljen obratiti pozornost na
to da uope nije cjelovit ovjek ako ne proivi ono
to je ostavio neproivljeno, tj. onu drugu stranu
svojih ina, onu drugu stranu svoga zemaljskog ivota.
Spram te panorame ivota koja see do roenja pa
140
i dalje ovjek se poinje osjeati kao bogalj, kao
da mu je neto oduzeto. ovjek si neprekidno go-
vori: T to si trebao sudoivjeti; tebi je, zapravo,
tako kao da ti je oko izbijeno, noga oduzeta; t ti
nisi itav. T ti polovinu svojih doivljaja ustvari
nisi ni doivio. Tijekom imaginacije mora nastupiti
stanje u kojem se ovjek, u odnosu na doivljaje,
osjea osakaen.
Mora se prije svega osjetiti, a u nae dananje
materijalistiko vrijeme to je osobito izraeno, da
dananje materijalistiko vrijeme uope ne vjeruje
da ljudska djela imaju vie vrijednosti i znaenja
negoli ih imaju za neposredan ivot koji se izvanjski
odvija u fizikom svijetu. Smatra ludou kad netko
tvrdi da se u duhovnom svijetu neto osobito dogaa;
no, ipak je to tu. U imaginativnoj svijesti javlja se
osjeaj osakaenosti. ovjek sebi kae: Mora si zai-
sta stvoriti mogunost da doivi sve ono to nisi
doivio. No, to je gotovo neizvedivo; mogue je samo
u pojedinostima, u vrlo oskudnoj mjeri.
To je ozbiljnost svojstvena onome tko dublje
prozirui uspijeva zagledati u ivot. On vidi kako,
zapravo, tijekom ovoga ivota mnogo toga ne moe
ispuniti i kako u neku ruku budunosti mora ispo-
staviti zadubenicu. Rei e sebi: ivot zadaje zada-
tke s obzirom na doivljaje, ali ti se zadaci u ovom
zemaljskom ivotu uope ne mogu rijeiti. ovjek
mora svemiru ostati duan i mora rei: to u moi
proivjeti tek kad proem smrt. To je vrlo veliko,
iako esto tragino obogaenje ivota to ga daje
znanost inicijacije. ovjek neizbjeno mora osjeati
svoj dug, svoju krivnju naspram ivota, uvida nunost
da bogovima preda zadubenicu. On kae: To mogu
doivjeti tek kada umrem; tek se tada mogu upustiti
141
u takve doivljaje zbog kojih sam se zaduio svemiru.
Ta svijest da se unutar nji ivot je dnim dije lom, s
ob zir om na budunost, mor a nakon smr ti odvija ti
u svojevrsnoj mjeri; ta svijest silno produbljuje ljudski
ivot. Duhovna znanost ne postoji samo za to da
bi se poje dine stvar i te or e tski upozna le . Onaj tko
studir a duhovnu znanost ona ko kako se studir aju
dr ug e stvar i uinio bi neto kor isnije da studir a
knjigu kuharskih r e ce pa ta . To bi ga b a r e m na ve lo
na to da stvar ne pr omatr a samo teor etski. Jer ivot
se, osob ito ivot e luca i ono to je s time u ve zi,
b r ine tome da se knjiga recepata ozbiljnije shvati
nego neka puka teorija. Kad duhovna znanost dode
do ovjeka, ona tr eba pr odub iti ivot u smislu srca
i osjeaja.
Osjeaj dugovanja bog ovima ne izr e civo pr odub-
ljuje ivot. ovjek si kae. Polovicu zemaljskog ivota
na ze mlji se, za pr a vo, ne moe pr oivje ti za to to
se skr iva ispod povr ine postojanja. Ako pomou
inicijacije upozna mo ono to je obinoj svijesti inae
skr ive no, onda je mog ue ma lo za g le da ti u ono
to smo se za duili. Mog lo bi se tada r e i: Ob inom
se svijeu vidi vla stiti dug, ali za dub e nica koju
b ismo sami tr e b a li isposta viti ne da se pr oita ti. S
inicir a nom svijeu se za dub e nica , dodue , da de
ita ti, ali je se u ob inom ivotu ne moe ispla titi.
Tr e b a ekati da dode smr t. Kada se postig ne ova
svijest, kada se ovje kova savjest tako pr odub i da
svijest dugovanju bude iva , ovjek je dozr e o da
ivot pr ati u smislu onog unazad g le da nog tableaua
kojem sam govorio i rekao kako se tim gledanjem
na kraju dolazi do roenja. Zatim se vidi kako poslije
nekoliko dana poinje sljedee: mora se doivjeti
ono to je ostalo nedoivljeno.
142
Za svaki pojedini in to ga je ovjek poinio
svijetu ili drugim ljudima sada mora doivjeti ono
to je ostalo nedoivljeno. Ono posljednje to je poi-
njeno prije smrti javlja se sada kao prvo; zatim se
ide unazad kroz ivot. Prvo se pozornost obraa
na svoja posljednja zla ili dobra djela i njihovo zna-
enje za svijet. Izostaje ono to smo u vezi s njima
doivjeli u zemaljskome ivotu; sada se proivljava
to ta djela znae za svijet. Ide se dalje unazad.
Jo se jednom doivljava ivot, ali sada u obrnutom
slijedu. ovjek zna da je u vremenu dok proivljava
ivot idui unazad, dok proivljava znaaj toga ivota
za svijet, jo uvijek povezan sa Zemljom jer je ono
to doivljava samo nalije njegovih zemaljskih ina.
Gledajte, ovjek sada osjea kao da je njegov
daljnji, budui ivot noen u krilu svemira. Izmeu
smrti i novog roenja ivot izgleda poput embrio-
nalnog ivota. No, sada nije noen u krilu majke
nego u krilu svijeta, i to onog svijeta to ga u fizi-
kome postojanju nije doivio. Jo jednom proivljava
svoje fiziko postojanje unazad, ali s obzirom na
njegovo znaenje za svijet. To doivljava s izrazito
podijeljenom svijeu. Kad ivimo ovdje u fizikom
svijetu i gledamo bia koja nas okruuju, mi se kao
ljudi spram drugih bia osjeamo poput kraljeva.
ak i spram lava kojeg nazivamo kraljem ivotinja,
mi se kao ljudi jo uvijek osjeamo viima od njega.
ovjek se osjea viim od bia ostalih carstava. On
moe druge prosuivati; ali drugima ne pripisuje
da oni mogu prosuivati njega. Stoji iznad bia drugih
prirodnih carstava. Da, ovjek ima drugaiji osjeaj
kad nakon smrti prolazi doivljavanjem to sam ga
netom opisao. Tu se ne osjea viim od carstava
prirode, nego se osjea suoen s carstvima duhovnog
143
svijeta spram kojih je nii. Sada sebe osjea najniim,
a ostala bia viima od sebe.
Pr ola ze i onim to dota d nije doivio posvuda
osjea bia koja ga sada nadrastaju i od kojih je
on nii. Ta bia donose svoje simpatije i a ntipa tije
spr am onog a to ovje k pr oivlja va kao poslje di-
ce svog a zemaljskog ivota . U tom se doivlja va nju
ne posr e dno nakon smr ti ovje k nalazi kao usr ed
kie, usred duhovne kie. Vlastita se djela jo je dnom
doivlja va ju, na ime , njihova duhovna strana. I dok
se ta djela pr oivlja va ju odozg o, kapaju simpa tije
i antipatije uzvie nih bia koja se nalaze izna d ov-
jeka. ovjek biva zasut i pr e pla vlje n simpatijama
i antipatijama. ovjeka duhovno zaokuplja osjeaj:
Ono to obasjavaju simpatije uzvie nih bia viih
hijerarhija, bit e pr imlje no u sve mir i bit e ondje
za budunost pozitiva n potica j. Ono na to pada-
ju antipatije uzvie nih bia bit e odb ije no. Oda tle
moe mo osjetiti kako bi to b io lo utjecaj za sve mir
kad ga se ne bi za dr a lo za sebe.
Zlo dje lo na ne se no ne kom dr ug om b iva pr e -
plavljeno antipatijama uzvienih bia. Osjea se: Pove-
ziva nje s a ntipa tija ma uzvie nih bia zna ilo bi za
sve mir neto iznimno loe kad se ono to zlo dje lo
znai za sav sve mir ne bi za dr a lo za sebe, kad bi
ga se otpustilo od sebe. Zbog tog a se sakuplja ono
to pr ima a ntipa tije uzvie nih bia.
Na taj se na in pola u te me lji za ka r mu, za
ono to e dje lova ti u sljedei zemaljski ivot, kako
bi se, zahvaljujui dr ug im dje lima, ostva r ilo izr a v-
nanje. To ovje kovo pr ola e nje due vnim svije tom
nakon smrti mog lo bi se opisati vie s vanjske strane,
kako sam to uinio u svojoj knjizi "Te ozofija ". Ovi
su pr ika zi vie u skladu s tokovima misli na koje
144
smo navikli u dananje vrijeme. Sada kada, u neku
ruku ponavljajui jo jednom, opisujem unutar Opeg
antropozofskog drutva sistematiku antropozofije,
htio bih stvari opisati vie s njihove unutarnje strane
da biste mogli osjetiti kako ovjek svojim ljudskim
biem, svojom individualnou uope doivljava u
stanju nakon smrti.
Kad se to, meutim, sagleda, ovjek se jo jed-
nom moe osvrnuti na svijet snova i taj e se svijet
snova ukazati u novom svjetlu. Kad pogledamo kako
ovjek nakon smrti doivljava duhovnu stranu svojih
zemaljskih djela, svoga zemaljskog postojanja i svojih
zemaljskih misli, onda se ponovno moe osvrnuti
na ovjeka koji sanja, na sve ono to je doivio u
vrijeme sna. Tada si ovjek kae: U vrijeme sna je
to ovjek ve jednom proivio, ali sasvim nesvjesno.
Javlja se ralika izmeu doivljaja u snu i doivljaja
to ga ovjek ima nakon smrti.
Promatrajte ovjekov zemaljski ivot. Budna su
stanja uvijek isprekidana snom. Uzmimo da netko
nije pospanac. On e otprilike treinu svog ivota
provesti u snu. U vremenu te treine svog ivota
on zaista proivljava bez svog znanja onu drugu
duhovnu stranu svojih djela. San izaziva tek jedva
primjetno mrekanje valova. Neto se od te druge
strane moe u snu zamijetiti, ali to je tek jedva prim-
jetno mrekanje valova gore na povrini. U dubokom
se snu nesvjesno doivljava sve to je duhovna strana
dnevnoga ivota.
Moe se rei: U svjesnome dnevnom ivotu do-
ivljavamo ono to ljudi misle i osjeaju, napreduju
li zbog nas ili ne napredaju. U snu nesvjesno doiv-
ljavamo ono to bogovi misle naim djelima i
naim mislima u naem budnom ivotu; no, tome
145
ne znamo nita. Zato onaj koji zagledava u tajne
postojanja izgleda sebi tako osakaen, tako optereen
krivnjom kao to sam vam to opisao. Sve to ostaje
u podsvjesnom. Poslije smrti tim se prolazi zaista
svjesno. I zbog toga se onaj dio ivota to ga je
ovjek prespavao jo jednom proivljava, to s obzi-
rom na vrijeme znaci jedna treina zemaljskog i-
vota. Kad je, dakle, netko proao kroz smrt, proiv-
ljava unazad no po no; ono to je iz noi u no
proivio nesvjesno, sada proivljava svjesno. Moe
se rei, iako se gotovo ini kao ruganje ovim iznimno
ozbiljnim stvarima: prespava li netko najvei dio
svog ivota, ovo e doivljavanje nakon smrti trajati
dulje, krae e trajati ako netko kratko spava; u
prosjeku je to jedna treina jer treinu ivota pre-
spavamo. Navri li netko u zemaljskom fizikom ivotu
ezdeset godina, ovo e proivljavanje nakon smrti
trajati dvadeset godina. U vrijeme ovog proivljava-
nja ovjek u duhovnom svijetu prolazi kroz neku
vrstu embrionalnog stanja.
ovjek se oslobaa zemlje tek poto je kroz
sve ovo proao. Zemlja ga vie ne obavija. Za duhovni
se svijet u kojem ivi izmeu smrti i novog roenja
ovjek, zapravo, tek rada. Naputanje zemaljskih
ovoja to ih je dotada u stvari duhovno nosio ovjek
osjea kao roenje u duhovnom svijetu.
146
DEVETO PREDAVANJE
Dornach, 10. veljae 1924.
Iz jueranjeg ste predavanja, kao i iz onih pret-
hodnih, vidjeli koji se znaajan uvid prua u cijeli
ovjekov ivot i njegovu povezanost sa svijetom,
imamo li u vidu njegovu sposobnost sjeanja. Stoga
emo danas promatrati sposobnost sjeanja po sebi
onakvu kakva se javlja u razliitim fazama ovjekovog
ivota; ponajprije sposobnost sjeanja promatrana
obinom svijeu koju ovjek ima izmeu roenja
i smrti.
Sve to je u neku ruku proivio u obinom ivotu,
to je proivio svojim miljenjem, osjeanjem i hti-
jenjem, pa i razvojem svojih fizikih snaga, ovjek
pretvara u sjeanja te se od vremena do vremena
u svome duevnom ivotu vraa slikama sjeanja
na minule doivljaje.
No, ako te nehotine i svjesne sjenovite slike
sjeanja u njihovoj samo misaonoj i predodbenoj
dimenziji usporedite s robusnou doivljaja na koje
se odnose, rei ete sebi: Sjeanja su, dakako, slike.
No, slike su ono to mi od svojih doivljaja u vanjskom
svijetu zadravamo za sebe u svome Ja. Naa su
sjeanja blago to smo ga stekli svojim doivljajima.
A kada se u patolokim sluajevima tome sam
takoer govorio bilo to od sjeanja izgubi, onda
je to oteenje samoga naeg Ja. Osjeamo da je
oteeno nae najunutarnjije bie, nae Ja, kad se
u patolokim sluajevima mora neto oduzeti blagu
sjeanja koje na ivot ini cjelovitim. Mogla bi se
navesti i strana stanja koja ponekad nastupaju kod
modanih udara kad se u sjeanju gase pojedini
147
dijelovi proteklog ivota. Osvrnemo li se u izvje-
snom trenutku svoga sadanjeg postojanja na pro-
tekli ivot, tada moemo osjetiti i osjeati poveza-
nost svog sjeanja da bismo se zaista mogli smatrati
duevnim ovjekom.
To su neke osobine koje pokazuju znaaj sjeanja
u vrijeme fizikoga zemaljskog ivota. A ono znai
i mnogo vie. to bi nama znaio vanjski svijet sa
svojim uvijek novim utiscima i svim onim to nam
ivahno daje, to bi nam on znaio kad ne bismo
bili u stanju nadovezati se na ono to iz sjeanja
dolazi u obliku novih utisaka. I napokon se moe
rei: Da, sve se uenje na kraju sastoji u tome da
se novi sadraj to ga se ovjeku daje nadovee na
ono to ve nosi u svojim sjeanjima. Velik dio kol-
ske metodike temelji se na tome da najracionalnije
pronaemo nain kako ono novo, emu djecu trebamo
nauiti, moemo nadovezati na to to moemo uzeti
iz blaga njihovog sjeanja.
Ukratko, posvuda gdje vanjski svijet treba pri-
bliiti duevnosti i pobuditi samu duevnost
bi osjetila i unutarnje doivje la vla stito postojanje,
sve se to na kraju temelji na sjeanju. Stoga mor a mo
r e i: Sjeanje ini najvaniji, da le ko najobuhvat-
niji dio unutar njega ovje kovog ivota u vr ije me
nje g ovog a ze ma ljskog postojanja.
No, pr oma tr a jmo sada sjeanje s dr ug og g le di-
ta. Lako je znati da je sjeanje, sve sjeanje to
ga u sebi nosimo, za pr a vo samo je da n fr a g me nt.
U tijeku ivota ovje k neke stvar i za b or a vi, ali u
ivotu ima trenutaka, ponekad patolokih trenutaka
ivota , kada ponovno izranjaju da vno za b or a vlje ne
stvari. A osobito su to tr enuci u kojima se pr iblia va
smrt, kad izranjaju stvari koje su njegovome svjesnom
148
sjeanju vrlo daleke. Stari se ljudi s pozitivnim tenja-
ma znaju iznenadno prisjetiti stvari davno iezlih
iz njihovoga svjesnog sjeanja. Ako zaista intimno
prouavamo san koji se takoer nadovezuje na sjea-
nje, svakako emo uoiti kako se u snu pojavljuju
stvari koje smo zacijelo doivjeli, pokraj kojih smo,
meutim, nepaljivo proli, na koje takorei nismo
obratili pozornost, ali se one, unato tome, ipak
nalaze unutar duevnog ivota i dolaze na povr-
inu upravo onda kad ne djeluju prepreke fizikog
i eterskog organizma, kad su astralno tijelo i Ja u
snu sami. tome se obine ne vodi rauna. Zbog
toga ne znamo da je svjesno sjeanje samo frag-
ment onoga to u sebe primamo i da, zapravo, iako
samo podsvjesno od ivota mnogo toga primamo,
to zatim unutarnje preraujemo.
Sve dotle dok ivimo zemaljskim ivotom smatra-
mo ono to izranja iz due u obliku misli-sjeanja
onim bitnim za sjeanje. Misli doivljenom dolaze,
odlaze; traimo ih. To smatramo biti sjeanja.
Kad prijeemo prag smrti iza zemaljskog ivota,
slijede dani u kojima se pojavljuju kao u nekoj monoj
perspektivi slike netom minuloga zemaljskog ivota.
One su odjednom prisutne. Istodobno se pojavljuje
ono to je prolo prije mnogo godina i ono to je
prolo prije nekoliko dana. Kao to se u prostoru
stvari nalaze jedna pokraj druge i za njih vrijedi
samo perspektiva prostora, tako se sada ono vre-
mensko naih doivljaja nalazi jedno pokraj dru-
goga i ima unutarnju vremensku perspektivu; ali
to je odjednom prisutno. No, u kratkom vremenu
svog trajanja sve slabije i slabije, sve nestvarnije i
nestvarnije. Kad u fizikom zemaljskom ivotu u
sebe gledamo, osjeamo kao da su slike doivljaja
149
u nama smotane u slike sjeanja. Sada te slike postaju
vee, monije. Osjeamo kao da svijet preuzima slike
naeg sjeanja. Ono to je iza smrti u tom tableau
sjeanja u neku ruku usko omeeno postaje sve vee,
ali time i sve nejasnije da bi se oslabljeno proirilo
do u svemir, tako da ono to smo u poetku jasno
vidjeli, sada tek nasluujemo. Nasluujemo, a zatim
to u daljinama nestaje; nije vie tu.
To je drugi oblik to ga sjeanje poprima, u
neku ruku druga metamorfoza neposredno nakon
smrti. To je ona faza kojoj moemo rei da naa
sjeanja odlijeu u svemir. Sve ono s ime smo svoje
postojanje tako usko povezali kao sa sjeanjem, sve
se to proiruje, postaje veliko, postaje sve nestvarnije
i na kraju se gubi u daljinama svemira.
To je kao kad bismo ono Ja to smo ga, zapravo,
za svoga zemaljskog ivota obiljeili naim Ja sada
gledali kako nestaje u daljinama svemira. A kraj
ovoga malog broja dana dok smo ovo doivljavali
jest taj da, s obzirom na sva svoja sjeanja koja se
brzo udaljuju, sebi moramo rei: Mi sami bivamo
razasuti, rasplinuti svemirom, tako proireni svemi-
rom da doivljavamo trenutak u kojem osjeamo
kao da nam svemir oduzima ono u emu smo se,
zapravo, osjeali izmeu roenja i smrti.
Nakon to smo u neku ruku proivjeli ovu nad-
osjetilnu omamljenost, tu nadosjetilnu nesvijest ko-
ja nam je sa svim predodbama sjeanja oduzela
unutarnju svijest zemaljskog bitka, zaivljavamo u
treoj fazi sjeanja. A ta nas trea faza sjeanja pou-
ava: Da, ono to smo za zemaljskog ivota uz pomo
sjeanja oznaavali kao svoje sebstvo, to se raspr-
ilo u daljinama svemira, to je u neku ruku pred
nama samima i za nas same nekako dokazalo svoju
150
nitavnost. A da smo samo ono to je u nama ostalo
sauvano izmeu roenja i smrti mi poslije nekoliko
dana nakon smrti, ne bismo bili nita.
Uranjamo u neto posve drugo i spoznajemo:
Svoja sjeanja ne moemo zadrati. Sjeanja koja
postoje u nama ne moemo zadrati, svijet nam ih
nakon smrti oduzima.
No, iza svih sjeanja to smo ih za zemaljskog
ivota uvali i gajili postoji neto objektivno. Duhovni
pandan kojem sam juer govorio upisan je u svijet.
I mi sada uranjamo u taj duhovni pandan; uranjamo
u svoja sjeanja. Od roenja do smrti dolazili smo
u dodir s pojedinim ljudima, biljkama ili izvorima
i u svemu tome za ivota smo tota doivjeli. Nita
od svega onog to smo doivjeli ne ostaje u svom
duhovnom pandanu nezabiljeeno u duhovnoj stvar-
nosti u kojoj se, osim u fizikoj realnosti, takoer
uvijek nalazimo. Svaki stisak ruke to smo ga izmijenili
s nekim ovjekom ima svoj duhovni pandan. To je
upisano u duhovni svijet, to postoji. Slike svog ivota
imamo pred sobom samo kad u prvim danima nakon
smrti gledamo svoj ivot. One nam u neku ruku
prikrivaju to je u sam svijet upisano naim djelima,
naim mislima, naim osjeajima.
U trenutku kada prodemo kroz vrata smrti i
uemo u drugi ivot, u tome smo trenutku ispunjeni
onime to nam pokazuje tableau koji sadri slike
to u perspektivi dopiru do roenja, a ak i dalje.
No, to to se javlja kao slika gubi se u daljini svemira.
A tada postaju vidljive duhovne protuslike svih djela
to smo ih do roenja poinili. Sve to smo proli
postaje vidljivo u novim protuslikama, ali tako da
time neposredno primamo poticaj da zaista jo jed-
nom krenemo kroz sve ove doivljaje unazadnim
151
putem. ovjek obino zna da kad ide iz Dornacha
u Basel moe ii i iz Basela u Drnach jer ovdje u
fizikom svijetu ima odgovarajuu predodbu prosto-
ra. No, u svojoj obinoj svijesti ne zna da kad ide
od roenja do smrti isto tako moe ii od smrti
do roenja. Na tono isti nain kako se u fizikom
svijetu ide od Dornacha do Basela i kako se od Basela
isto tako moe ii natrag u Drnach, isto se tako,
kako se za fizikog zemaljskog ivota ide od roenja
do smrti, sada moe ii od smrti do roenja.
A to inimo u duhovnom svijetu kad unazad
proivljavamo duhovne protuslike svih doivljaja
u vrijeme zemaljskog ivota. Imali smo doivljaj s
neim to je bilo izvan ljudskog svijeta; recimo da
smo doivjeli neto u vezi s jednim stablom. Moda
smo to stablo promatrali, a moda smo ga kao drvo-
sjea sruili. Sve to ima svoju duhovnu protusliku.
Prije svega to ima znaenja za itav svemir, za duhovni
svijet, jesmo li stablo samo promatrali, jesmo li ga
sruili ili bilo to s njime uinili; ono to moemo
doivjeti s fizikim stablom doivjeli smo u fizi-
kom ivotu; ono to taj doivljaj ima kao duhovnu
protusliku doivljavamo sada idui unatrag od smrti
do roenja.
Ako smo neto doivjeli s nekim ovjekom, ako
smo recimo nekome zadali bol, onda ve u fizikom
svijetu postoji duhovna protuslika, samo to nije na
doivljaj; to je bol to je doivljava onaj drugi. U
nama je moda ta bol izazvala ak izvjesno zado-
voljstvo to smo mu nanijeli bol. Osveta ili bilo to
drugo, to nas je ispunilo. Sada kad proivljavamo
ivot unatrag ne proivljavamo svoj doivljaj nego
ono to je drugi ovjek doivio zbog naeg djela. I
to pripada duhovnoj protuslici i upisano je u duhovni
152
svijet. Ukratko, ovjek doivljava na duhovni nain
jo jednom svoje doivljaje idui unatrag od smrti
do roenja.
Taj je doivljaj kako sam ve juer rekao
povezan time da prilikom toga osjeamo kako u
tome doivljaju sudjeluju bia koja su prije svega
nadljudska bia. Dok se probijamo kroz te duhovne
protuslike svojih doivljaja kao da odozgo neprekidno
sipi simpatija i antipatija duhovnih bia koja prema
naim djelima, naim mislima u tom unatranom
doivljavanju gaje simpatije i antipatije. Za svaku
pojedinost koju smo na Zemlji izvrili bilo mislima,
bilo osjeajima, bilo voljnim impulsima, bilo djelima
osjeamo i doivljavamo koliko to uope ima vrijedno-
sti za duhovno orijentirano postojanje. Doivljavamo
otru bol zbog tetnosti nekog ina to smo ga poinili.
Doivljavamo goruu ed zbog strasti to smo ih
imali u dui. Tako ih dugo doivljavamo kao goruu
ed dok ne doivimo njihovu bezvrijednost spram
duhovnog svijeta i dok se ne uzdignemo nad njih
i njihovu ovisnost fizikoj osobi na Zemlji.
Dok to promatramo, moe se vrlo dobro vidjeti
kakva je, zapravo granica izmeu onog duevnog
i tjelesnog. Vidite, ovjek e neto poput ei ili
gladi lako smatrati neim fizikim. ed i glad predstav-
ljaju, dakako, izvjesne fizike promjene u organizmu.
No, zamislite sebi te iste fizike promjene u ljudskom
organizmu dok je edan, bilo u kojem tijelu koje
nije proeto duom. Mogu postojati iste promjene,
ali tijelo koje nema duu nee biti edno. Kao kemiari
moete istraivati koje se promjene javljaju kad ste
edni. Izazovite bilo na koji nain iste promjene u
istim tvarima i u istim odnosima snaga u tijelu koje
nije proeto duom u ljudskom smislu, ono nee
153
biti edno. ed nije neto to ivi u fizikom tijelu,
ed je neto to zbog promjena fizikog tijela ivi
u duevnom, u astralnom. Isto tako i glad. Ako netko
u dui osjea veliko zadovoljstvo u neemo to se
fizikim putem moe fiziki zadovoljiti, onda je to
tako kao da je ovdje u fizikom ivotu edan: ono
duevno osjea ed, goruu ed za onim stvarima
koje se ovjek ovdje nauio zadovoljavati fizikim
postupcima. Jer, fiziki se postupci ne mogu poduzeti
kad se odloi fiziko tijelo. Velik dio ivota poslije
smrti u vrijeme ovog unatranog puta, to sam ga
ovdje naveo, protjee tako da se ovjek sa svojim
duhovno-duevnim biem tek mora priviknuti da
ivi bez svoga fizikog tijela. On neprekidno osjea
goruu ed ponajprije za onim to se moe zadovoljiti
samo fizikim tijelom. Upravo onako kako se dijete
mora naviknuti da upotrebljava svoje organe, kako
mora uiti govor, tako se ovjek izmeu smrti i novog
roenja mora naviknuti da svoje tijelo vie ne uzima
kao temelj svojih duevnih doivljaja; on mora urastati
u duhovni svijet.
Postoje opisi doivljaja koji traju jednu treinu
fizikog ivota. Postoje opisi koji to doivljavanje
opisuju upravo kao pakao. itate li opise tog ivota
kakve ete, primjerice, nai u literaturi Teozofskog
drutva, gdje se taj ivot prema istonjakoj tra-
diciji naziva kamalokom, najeit e vam se koa.
Tome nije ba tako. Ako se to neposredno usporedi
sa zemaljskim ivotom, onda to moda izgleda tako
zato to je to neto sasvim neobino jer se treba
odmah uivjeti u duhovne protuslike i protuvrijed-
nosti onoga to je bilo proivljeno na zemlji: tako
da sve to smo na zemlji proivjeli kao lagodan ivot
ondje je oskudica, pomanjkanje, gorka oskudica, a
154
zadovoljavajue je zapravo samo ono to je na zemlji
ostalo nezadovoljeno ili je bilo bolno, mukotrpno.
U mnogoemu je ovo proivljavanje jezovito ako
ga se usporedi sa zemaljskim ivotom; ali ne moe
se neposredno usporeivati sa zemaljskim ivotom
jer se ne doivljava u zemaljskom ivotu nego nakon
njega a tada se ne prosuuje zemaljskim pojmovima.
Ako ste, dakle, nekom ovjeku nanijeli bol i
sada doivljavate bol tog drugog ovjeka, vi ete
sebi ujedno rei moram to tako izraziti u tom
ivotu poslije smrti rei ete sebi: kad ne bih doivio
tu bol, ostao bih nesavrena ljudska dua jer teta
koju sam poinio u svemiru morala bi mi neprekidno
neto oduzimati. Postat u cjelovit ovjek samo ako
doivim izravnanje.
Ovisno u unutarnjem duevnom stanju, nekome
moe biti teko da si izbori prosudbu, post mortem
prosudbu, prosudbu da je, zapravo, nakon smrti
blagodat osjetiti bol zbog boli nanesene nekom dru-
gom. Moe biti teko izboriti se za ovu prosudbu;
postoji, meutim, izvjesno duevno stanje koje to
olakava, to je ono stanje due koja je ve ovdje u
zemaljskom ivotu neto upoznala tom nadosje-
tilnom ivotu. Postoji takvo duevno raspoloenje
gdje se poneko izravnanje puno patnje osjea u ze-
maljskom ivotu poput blaenstva jer tim izravna-
njem punim patnje ovjek napreduje u usavravanju
svog ovjetva. Inae bi zaostao u usavravanju svog
ovjetva. Ako ste nekome nanijeli bol, manje ste
vrijedni nego to ste bili prije dok mu niste nanijeli
bol. A ako razborito rasuujete, rei ete: Za svemir
sam loija dua nakon to sam drugome prouzroio
patnju nego to sam bio prije toga. Bio sam vredniji
prije nego sam mu prouzroio patnju. Osjetit ete
155
blagodat ako nakon smrti uspijete ostvariti izravnanje
time to ete sada sami iskusiti tu patnju.
Gledajte, dragi moji prijatelji, to je trea faza
onoga to u nama ivi kao sjeanje. Prvo nam se u
trajanju od nekoliko dana nakon smrti pojavljuju
slike koje su u poetku zgusnute, a poslije se sve
vie razilaze u svemiru. To su slike onoga to smo
u sebi nosili kao sjeanje. Na unutarnji ivot u obliku
misli vraa se svemiru. No, u svijetu je na duhovni
nain upisano to smo proivjeli. A kada smo izgubili
sjeanja koja su u nama bila zatvorena te kada je
to to je bilo zatvoreno potrailo irine svijeta, tada
nam svijet iz svojih zapisa, iz sfere onoga objektivnog
to ponovno vraa.
Jedva da postoji snaniji dokaz za ovjekovu
povezanost sa svijetom od onoga da mi poslije smrti,
s obzirom na svoj unutarnji ivot, bivamo prvo sebi
oduzeti da bi zatim, zahvaljujui svijetu, ponovno
sebi bili vraeni. ak se i bolne stvari osjeaju kao
neto to u cijelosti pripada ovjetvu. Osjeamo
da svijet preuzima na sebe to smo za zemaljskog
ivota nosili u svojoj nutrini. A ono to smo upisali
u svijet, to nam se vraa. Vlastito nam sebstvo vraa
upravo ono na to nismo obraali pozornost, pokraj
ega smo samo prolazili, to smo, meutim, jasnim
crtama upisali u duhovno postojanje. U tom una-
tranom ivotnom toku dospijevamo preko roenja
u daljine duhovnog bitka.
Tek time to smo to proivjeli zadobivamo, za-
pravo, ono postojanje po kojemu moemo biti u du-
hovnome svijetu. U duhovni svijet ulazimo tek na
osnovi svega onog to smo proivjeli. Sposobnost
sjeanja prolazi kroz etvrtu metamorfozu. Sada
osjeamo da je, zapravo, u vrijeme zemaljskog ivota
156
posvuda iza obinog sjeanja u nama neto ivjelo,
ali to to je ivjelo nije nam dolo u svijest. Upisalo
se u svijet; a sada mi sami to postajemo. Prihvatili
smo svoj zemaljski ivot u njegovom duhovnom zna-
enju; mi sami postajemo to duhovno znaenje. Sada,
poto smo vraajui se preli prag roenja i uli u
duhovni svijet, stojimo pred njime na vrlo udnovat
nain. Mi sami u neku ruku sa svojom duhovnom
protuvrijednou stojimo pred svijetom. Time to
smo kroz to proli i doivjeli patnju koju smo nanijeli
nekome drugom. Kada smo doivjeli duhovnu protu-
vrijednost jednog doivljaja s nekim stablom npr.
bio je to doivljaj samoga sebe. Ovo se moe zaista
dobro usporediti s ovjekovim embrionalnim ivotom
prije roenja. Sve to doivljava jo se nije probudilo
u samosvijesti, pa ak ni prve godine njegovoga fiziko-
ga zemaljskog ivota. Samosvijest se tek postupno budi.
Sve ono to proivljavamo ulazei u svijet po-
staje malo-pomalo naim sebstvom, naom duhovnom
samosvijeu i mi smo sada ono to smo doivjeli.
Mi smo svoja vlastita duhovna protuvrijednost. I s
tim postojanjem koje zaista predstavlja drugu stranu
naega zemaljskog postojanja ulazimo u onaj svijet
u kojem ba nita ne postoji od obinih carstava
vanjske prirode, poevi od mineralnog, od biljnog
i ivotinjskog carstva to su stvari koje pripadaju
zemaljskom postojanju u tome se svijetu, meu-
tim, odmah pojavljuju one due koje su otile prije
nas i s kojima smo na bilo koji nain bili povezani,
pojavljuju se i individualnosti viih duhovnih bia.
Mi ivimo kao duh medu drugim ljudskim duho-
vima i drugim duhovima i ta okolina duhovnih indi-
vidualnosti sada je na svijet. Duhovne individu-
alnosti, bilo da su to drugi ljudi, bilo da su to bia
157
koja ne pripadaju ovjeanstvu, uspostavljaju od-
nos s nama samima. Odnos u koji ulazimo u naem
duhovnom postojanju u duhovnome svijetu postaje
sada naim iskustvom, naim doivljajem. Kao to
ovdje na Zemlji imamo doivljaje s biima vanjskih
prirodnih carstava, tako sada imamo doivljaje s
duhovnim biima, duhovnim biima razliitih stup-
njeva. A osobito je vano to da smo u vrijeme svog
prolaenja ivotom izmeu smrti i roenja, u vrijeme
toga obrnutog redoslijeda ivota osjetili simpatije
i antipatije koje kako sam to juer za usporedbu
rekao poput kie, poput duevne kie natapaju
te doivljaje. Sada duhovno gledamo bia ije smo
simpatije i antipatije prije samo opaali dok smo
proivljavali duhovnu stranu svoga zemaljskog ivota;
sada poto smo prispjeli u duhovni svijet, ivimo
meu njima. Sada osjeamo kako nas postupno u
nutrini ispunjaju snage i poticaji koji nam pritjeu
od tih duhovnih bia nae okoline. Sve to smo prije
proivjeli postaje nam realnije time to nam nae
sebstvo na duhovan nain postaje realnije. Postupno
poinjemo u neku ruku osjeati kao da stojimo u
svjetlu ili sjeni tih duhovnih bia i u njih se uiv-
ljavamo. Prije smo osjeali neto zato to smo pro-
ivljavali duhovnu protuvrijednost: vrijedno je ili
je tetno u svemiru. Sada osjeamo: ima neto to
smo izveli u zemaljskom ivotu, bilo mislima, bilo
djelima, to ima svoju duhovnu protuvrijednost jer
je upisano u duhovni svemir. Bia pred koja stajemo
mogu s time neto zapoeti ili ne mogu. To se ili
nalazi u smjeru njihovog razvoja odnosno razvoja
kojem tee ili se u tom razvoju ne nalazi. Osjeamo
se u potpunosti postavljeni pred bia duhovnog svijeta
i kaemo: djelovali smo u skladu s njima ili nismo
158
djelovali u skladu s njima. Mi smo neto nadodali
onome to su oni htjeli unijeti u razvoj svijeta ili
smo neto oduzeli od onoga to su oni htjeli za razvoj
svijeta.
Mi se, prije svega, ne osjeamo samo idejno
prosuivani, osjeamo se realno procijenjeni, a ta
je procjena realnost naeg postojanja kada nakon
smrti uemo u duhovni svijet.
Kad se nalazimo u fizikom svijetu i poinimo
zlo, osudit emo to i sami ako imamo savjesti i ra-
zuma. Osudit e to i zakon, osudit e sudac, osudit
e drugi ljudi time to e nas prezreti. No, od te
osude neemo smravjeti, barem ne znatno samo
ako smo ljudi posebnog soja; najee smravimo
tek zbog posljedica osude. Ali kad stupimo u svijet
duhovnih bia, tada nije rije samo idejnoj osudi:
malo vrijedimo. Sada osjeamo kako na nama po-
ivaju pogledi duhovnih bia, osjeamo prosudbu
nae bezvrijednosti, neasnosti. Kao da smo tim pogle-
dima izbrisani iz postojanja. Za sve to smo vrijedno
uinili taj nas pogled pogaa tako kao da tek time
zadobivamo realnost istinskoga duhovno-duevnog
bia. Naa realnost ovisi naoj vr ije dnosti. Kao
da nam tama oduzima ivot ako smo zaustavili raz-
voj koji je b io za cr ta n u duhovnom svijetu. Kao da
nas svje tlo poziva u svje duhovni ivot ako smo
uinili neto to sada djeluje u smislu r a zvoja du-
hovnog svijeta.
Pr oivlja va mo sve ono to sam opisa o, ula zimo
u svijet duhovnih bia. To u duhovnom svijetu pove -
ava nau svijest. U duhovnom nas svijetu odr a va
b udnima . S ob zir om na za htje ve koje ovdje doiv-
lja va mo, ka e mo sebi: u odnosu na svoju vla stitu
r e a lnost, mi smo u sve mir u neto za dob ili.
159
Pretpostavimo da smo uinili neto to zaustavlja
razvoj svijeta, to izaziva antipatiju duhovnih bia
u ije podruje ulazimo. Time to se posljedica javlja
onako kako sam to opisao, osjeamo kako nam se
svijest pomrauje; javlja se omamljenost ponekad
do potpunog ugasnua. Mi moramo iz ovog stanja
izii, moramo se ponovno probuditi. A kada se pro-
budimo, osjeamo spram svoga duhovnog postojanja
jo mnogo realnije a to je ovdje u fizikome svijetu
ve dovoljno realno kao da nam se u fizikom
svijetu zarezuje u meso: tako osjeamo spram svoga
duhovnog postojanja. Ukratko, to to mi u duhov-
nome svijetu jesmo, pokazuje se kao posljedica ono-
ga to smo sami izazvali. Iz toga vidite kako ima
dovoljno povoda da se ovjek ponovno vrati u ze-
maljsko postojanje.
Ponovno se vratiti? Zato? Na osnovu onoga to
je upisano u duhovnom svijetu, ovjek je sada doivio
ono to je u zemaljskom postojanju poinio kao dob-
ro ili kao zlo. No, stvarno izravnati ono to je tim
doivljajem upoznao moe samo ako se ponovno
vrati u zemaljsko postojanje. I zaista, ako ovjek
to je samo usporedba umije na licima duhovnih
bia opaati koliku vrijednost ima za svijet, onda
mu taj opaaj daje dovoljan poticaj da se ponovno
vrati u fiziki svijet nakon to je postao sposoban
da ivot proivi na drugaiji nain negoli ga je ve
proivio. No, ostaje mu nesposobnost da to pro-
ivi, pa e se izravnanje moi ostvariti tek nakon
viekratnih zemaljskih ivota.
Ako za zemaljskog ivota zagledamo u same
sebe, prvo emo naii na sjeanja, na ona sjea-
nja kojima, kad se iskljuimo iz vanjskog svijeta,
izgraujemo svoje duevno postojanje. To je ono
160
sjeanje iz kojeg stvara jo samo umjetnika stvara-
laka mata. To je prvi oblik sjeanja. Iza tog sjeanja
stoje one mone slike koje emo ugledati ne posr e dno
poto smo pr e kor a ili pr a g smr ti. One nam bivaju
oduzete. Odlaze u daljine svemira. Gledamo li unazad
na pr e dodb e svog sjeanja, moe mo sebi r e i: iza
njih se na la zi ono to e odma h poto nam tije lo
bude oduze to krenuti putem svjetskih daljina. Svojim
tijelom u stvari dr imo na okupu ono to u sve mir u
hoe postati idejnim. No, dok smo pr ola zili ivotom,
dok su nam od svega doivlje nog ostala sjeanja,
ostavili smo u svijetu neto to i nadalje, iako samo
u vr e me nskom slijedu, ostaje iz sjeanja. To mor a mo
u ob r nutom r e doslije du ponovno doivje ti. To je
ono tr ee to postoji iza sjeanja. Pr vo se susr eemo
s tka nicom (te pihom) sjeanja; iza tog a ima mo u
svitak za vije ne mone slike sve mir a , je r iza tog a
se nalazi ono to je upisano u svijet. A kada smo
to pr oivje li, tada i sami stojimo iza toga: duhovno
g oli pr e d duhovnim sve mir om koji nas, poto smo
u njega stupili, za odije va svojom odje om.
e limo li se poma lo oslob oditi pr ola znog a ljud-
skog ivota , pog le d mor a mo usmjer iti na sjeanja.
Sjeanja to ih imamo u zemaljskom ivotu pr ola zna
su, u svijetu se rasipaju. No, iza sjeanja stoji nae
sebstvo, stoji ono to nam daje duhovni svijet, kako
b ismo pr ona li put iz vr e me na u vje nost.
161
Ova se knjiga sastoji od niza predavanja popraenih
crteima. Slike je prema skicama na ploi Rudolfa
Steinera izradila Assia Turgenieff i preuzete su iz
izdanja Nachlaverwaltunga. Postoje mjesta u tek-
stu gdje se autor poziva na crte koji, meutim,
nije reproduciran u ovoj knjizi jer ga nije bilo ni
u originalnom izdanju.
Prevedeno na temelju njemakog originalnog izdanja
koje je objavio Rudolf Steiner Verlag, Dornach/Schweiz
pod naslovom:
Anthroposophie
Eine Zusammenfaung nach einundzwanzig Jahren
Zugleich eine Anleitung zu ihrer Vertretung vor der Welt
s ljubaznim doputenjem
Nachlaverwaltunga, Dornach/Schweiz.
162
TKO JE RUDOLF STEI NER?
Rudolf Steiner roden je 27. veljae 1861. u Donjem
Kraljevcu, kao sin austrijskog telegrafista pri "Junoj
austrijskoj eljeznici". Zbog oeva zanimanja obitelj
Steiner esto se selila iz jednog malog mjesta Austro-
ugarske u drugo.
Iako je Steiner u Donjem Kraljevcu ivio samo
godinu i pol dana, na svoje rodno mjesto uvijek je
gledao kao na simbol povezanosti Istoka i Zapada.
Kao mladi zbog estih selidbi vrlo je brzo sazrio
i rano se osamostalio. Obitelj mu nije pruila reli-
giozan odgoj, a njegovi prvi interesi bili su vezani
za tehniku, funkcioniranje vlakova i tvornice.
Nadosjetilni je svijet za Steinera prisutan od
najranijeg djetinjstva, ali nedostatak ikakve potvrde
ili podrke okoline inio ga je nesigurnim. Trenutak
kada se kao osmogodinjak upoznao s geometrijom
predstavljao je za njega osjeaj duboke sree. Uvida
da je znanje geometrije (npr. zbroj kutova u tro-
kutu uvijek iznosi 180) prije svega, izvanosjetilno,
a empirija ga moe samo potvrivati.
Rudolf Steiner pohaao je realnu a ne klasinu
gimnaziju jer je njegov otac to smatrao dovoljnim
za njegovu budunost na eljeznici. Zato je svakoga
dana putovao iz Neudorfa u dananjoj Maarskoj
u Wiener Neustadt, ujutro vlakom, a naveer kui
pjeke.
Od etrnaeste godine poeo je davati privatne
satove svojim suuenicima, dijelom da bi zaradio
i za svoje kolovanje. Drao je satove iz mnogih
predmeta, koje je esto prethodno potpuno samostal-
no nauio za tu priliku. Tako je on, uenik realke,
davao satove grkog i latinskog jezika klasiarima,
163
a satove iz knjigovodstva i odraslima. Ti su privatni
satovi bili izvor njegovih primanja sve do njegove
29. godine.
Kao osobni cilj i zadatak svog obrazovanja Ru-
dolf Steiner uzima precizno istraivanje znanstvenog
miljenja te prouavanje odnosa izmeu moderne
znanosti i vlastitih nadosjetilnih iskustava. Zato ve
od svoje 14. godine prouava Kanta, Fichtea i druge
filozofe.
Nakon realke, Steiner obrazovanje nastavlja na
Visokoj tehnikoj koli u Beu, gdje se uz pomo
docenta Juliusa Schrera upoznaje s do tada nedovolj-
no cijenjenim prirodoznanstvenim radovima Johanna
Wolfganga Goethea, s obzirom na to da su moderne
prirodne znanosti temeljene na vizijama i zakonima
njegova suvremenika Nevvtona. Izmeu Schrera i
Steinera rada se duboko prijateljstvo. Schrer mu
omoguava objavljivanje lanaka s tog podruja.
Od svoje 24. do 28. godine Steiner ivi kod
jedne beke obitelji kao kuni uitelj njihove djece.
Jedno od njihovo etvero djece zaostalo je u razvoju
i bolovalo od hidrocefalusa. Steiner preuzima na
sebe njegov odgoj, to rezultira time da djeak zavr-
ava fakultet i postaje lijenikom.
Steiner se sve vie razvija kao strunjak za Goe-
thea te od 1890. do 1896. boravi u Weimaru kao
istraiva i izdava Goetheovih prirodoznanstvenih
radova u Goetheovu arhivu.
Izdaje radove Goetheovoj teoriji znanja i radi
na vlastitoj "Filozofiji slobode", koja je trebala biti
rezultat njegovih promiljanja vezama izmeu osje-
tila i nadosjetilnosti, miljenja i osjeanja, etike i
estetike i to prema filozofsko-znanstvenoj metodi
miljenja. Knjiga je objavljena 1894.
164
U We ima r u se Ste ine r upozna je i s r a dovima
Fr ie dr icha Nie tzsche a te ga je i posje tio. Nie tzsche
je ve tada b io pr ilino due vno por e me e n. Steiner
je u Nie tzsche u pr e pozna o sr oda n duh, je dnog od
r ije tkih koji zb og ma te r ija lizma i nedostatka du-
hovne samostalnosti kod ovjeka osjeaju i pr omi-
ljaju tr a g inost mode r nog vr e me na .
Godine 1897. Steiner se seli u Berlin. To je vr i-
jeme velikog prevrata ("Umschwung"). Sada je Steiner
potpuno iskusio osje tilni svijet. Dota da nikad nije
dob io odg ovor ni od prijatelja ni od kolega na svoja
izr e e na nadosjetilna iskustva. Muilo ga je pitanje
"Mor a m li svemu utjeti?".
Kako bi ipak pr e nio dio svojih spoznaja poe o
je u Berlinu r a zliite a ktivnosti: postaje ur e dnikom
i vla snikom knjie vnog asopisa "Ma g a zin fr Li-
teratur", redatelj drama i kritiar, docent na Radnikoj
ob r a zovnoj koli te pr e da va u r a zliitim intelektu-
alnim udruenjima. Tako 1899. prvi puta dr i preda-
vanje u Te ozofskom drutvu (o Goe the u). Te k ondje
pr ona la zi publiku kojoj moe g ovor iti duhovnom
svijetu. No, ve ne samom poetku uoava da njihove
perspektive nisu i njegove, zbog sektakog karaktera
Teozofskog drutva, oslanjanja na daleku prolost
i elje da se ondje ostane, spiritizma i seansi te nepriz-
navanja apsolutno neponovljivog i jedinstvenog doga-
aja dolaska Isusa Krista na Zemlju. To su bili uzroci
konflikta, a neposredan povod razilaenju bilo je
Steinerovo nepriznavanje mladog Krishnamurtija kao
novog Krista, kako je to tvrdilo Teozofsko drutvo.
Godine 1913. dolazi do potpunog raskida s teo-
zofima i Steiner osniva Antropozofsko drutvo. Iz-
meu 1902. i 1909. gradi i izlae svoju teozofiju
(antropozofiju) u knjigama "Teozofija" (1904.), "Kako
165
se stjeu spoznaje viih svjetova?" (1909.) i "Osnove
tajne znanosti" (1910.). U tom razdoblju Steiner
razvija i svoju kristologiju: dolazak Krista u liku
ovjeka Isusa kao jedinstven kozmiki dogaaj.
U drugoj fazi razvoja antropozofije (1910.-1916.)
naglasak je na umjetnosti jer umjetnost prema Steine-
rovu miljenju, ini duu ivom u puno veoj mjeri
od intelektualizma. Izmeu 1910. i 1913. Steiner
pie etiri misterijske drame.
Godine 1913. u vicarskom se Dornachu prema
njegovu nacrtu i naputku, gradi drvena graevina
"Goetheanum", znanstveni i kulturni centar antropo-
zofskog pokreta u kojemu je smjetena Slobodna
visoka kola duhovnih znanosti, u kojem se odr-
avaju predstave, predavanja i druge aktivnosti. No,
1923. zapalili su ga njegovi protivnici te je potpuno
izgorio. Prije svoje smrti Steiner je stigao napraviti
tek skice za novi Goetheanum, ovaj puta sagraen
od betona.
Steiner nadalje razvija umijee oblikovanja go-
vora za uitelje i glumce (Sprachgestaltung) te eu-
ritmiju, umjetnost u kojoj se pokretom izraavaju
duhovne zakonitosti govora i glazbe.
U treoj razvojnoj fazi antropozofije (1916.-
-1924.) Steiner se sve vie okree prema drutvu.
Godine 1918. Njemaka gubi Prvi svjetski rat i nalazi
se usred duboke moralne krize i socijalnih nemira.
Steiner poziva na promiljanje i nudi svoj program
"trolanstva drutvenog organizma". U neovisnim
sferama drutva moraju se razviti i ostvariti jednakost
zajamena od drave, bratstvo u ekonomiji u obliku
kooperacije izmeu proizvoaa, trgovaca i potroaa
te sloboda u znanosti. Steiner 1919. uvida da se
taj pokret ne moe ostvariti i od njega odustaje.
166
Svoje dje lova nje usmjerava pr e ma spe cifinim
dr utve nim podr ujima te osniva kole te me lje ne
na vlastitoj vvaldorfskoj pe da g og iji. Odr ava i br ojne
te a je ve namijenjene lije nicima , u kojima r a zla e
novu znanost lijeenju te razvija svoju "zdravstvenu
pe da g og iju" (He ilpe da g og ie ) namijenjenu due vnim
b ole snicima . Za seljake i ze mljoposje dnike 1924. u
Kobervvitzu odr a va Poljopr ivr e dni teaj, koji pr e d-
stavlja osnovu bioloko-dinamike poljopr ivr e de . Na-
posljetku, Steiner u ve likoj mjer i pr idonosi r adu
je dne r e lig iozne or g a niza cije "Za je dnice kr ana"
(Christengemeinschaft), utemeljene na antropozofskoj
duhovnoj zna nosti.
Trideseti oujka 1925., nakon est mjeseci bolesti
Ste ine r umir e u 64. g odini.
Hans Ver schoor
167
Kronoloki prikaz ivota Rudolfa Steinera
(s pregledom pisanih djela)
1861. Rudolf Steiner roden je 27. veljae u Donjem Kraljevcu
(tadanja Austro-Ugarska, danas Hrvatska Meimurje),
kao sin slubenika junoaustrijske eljeznice. Djetinj-
stvo i mladost provodi u razliitim mjestima Austrije.
1872. Realnu gimnaziju polazi u Bekom Novom Mjestu
(Wiener-Neustadtu), do mature 1879.g.
1879. Studira na Visokoj tehnikoj koli u Beu: matematiku
i prirodne znanosti te istodobno knjievnost, filozofiju
i povijest. Temeljni studij Goetheu.
1882. Prva pisana djela.
1882. 1897. Izdaje Goetheova prirodoznanstvena djela
u Krschnerovoj "Njemakoj nacionalnoj literaturi"
(Deutsch National-Literatur) u etiri knjige. Samo-
stalno izdanje uvoda izilo je 1925. pod naslovom
"Goetheovi prirodoznanstveni spisi" {Goethes Natur-
wienschaftliche Schfte) (Bibl.-Nr.l ).
1884. 1890. Privatni uitelj kod jedne beke obitelji.
1886. Pozvan je na suradnju prilikom izdavanja Goetheovih
djela u sklopu "Sophien-Ausgabe". "Temeljne crte
spoznajne teorije Goetheova pogleda na svijet s
posebnim osvrtom na Schillera" (Grundlinien einer
Erkenntnistheorie der Goetheschen Weltanschauung
mit besonderer Rcksicht auf Schiller) (Bibl.-Nr.2).
1888. Izdava je njemakog tjednika "Deutsche Wochen-
schrift", Be (lanci iz tog tjednika u Bibl.-Nr.31).
Predavanje u bekom Goetheovu udruenju (Wiener
Goethe-Verein): "Goethe kao otac nove estetike"
(Goethe, als Vater einer neuen sthetik) (Bibl.-Nr.30).
1890. 1897. Weimar. Suradnja na sreivanju arhive
Goethea i Schillera. Izdaje Goetheove prirodoznan-
stvene spise.
1891. Promoviran u doktora filozofije na Sveuilitu u
Rostocku.
168
1892. Izlazi proirena dizertacija "Istina i znanost. Uvod
u 'Filozofiju slobode'" (Warheit und Wienschaft.
Vorspiel einer "Philosophie der Freiheit") (Bibl.-Nr.3).
1894. "Filozofija slobode. Temeljne crte modernog pogleda
na svijet. Rezultati promatranja due prirodoznan-
stvenom metodom" (Die Philosophie der Freiheit.
Grundzge einer modernen Weltanschauung. Seelische
Beobachtungsresultate nach naturwienschaftlicher
Metode) (Bibl.-Nr.4).
1895. "Friedrich Nietzsche. Borac protiv svoga vremena"
(Friedrich Nietzsche. Ein Kmpfer gegen seine Zeit)
(Bibl.-Nr.5).
1897. "Goetheov pogled na svijet" (Goethes Weltanschauung)
(Bibl.-Nr.6). Seli u Berlin. Izdaje "Magazin za litera-
turu" (Magazin fr Literatur) i "Dramaturke listove"
(Dramaturgische Bltter), u suradnji s . E. Hartleben
(lanci iz ovih listova su u Bibl.-Nr.29-32). Djeluje u
"Slobodnom literarnom drutvu" (Frei literarische
Gesellschaft), "Savezu Giordana Bruna" (Giordano Bruno-
Bund), u krugu "ovjek budunosti" (Kommende) i dr.
1899. 1904. Radi kao uitelj u berlinskoj "Obrazovnoj
koli za radnike", koju je osnovao W. Liebknecht.
1900./1901. "Pogledi na ivot i svijet u 19. stoljeu" (Welt
und Lebensanschauungen im 19. Jahrhundert), 1914.
proireno u "Zagonetke filozofije" (Die Rtsel der
Philosophie) (Bibl.-Nr.18). Poetak predavakog rada
na podruju antropozofije na poziv Teozofskog
drutva iz Berlina. "Mistika u raanju novovjekov-
nog duhovnog ivota" (Die Mystik im Aufgange des
neuzeitlichen Geisteslebens) (Bibl.-Nr.7).
1902. "Kranstvo kao mistina injenica i misteriji starine"
(Das Christentum als mystische Tatsache und die
Mysterien des Alterstums) (Bibl.-Nr.8).
1902. 1912. Stvaranje antropozofije. Redovito dranje
javnih predavanja u Berlinu i po cijeloj Europi. Marie
von Sievers (od 1914. Marie Steiner) postaje njegova
stalna suradnica.
1903. Osniva i izdaje asopis "Luzifer", poslije "Luzifer-
-Gnosis" (lanci u Bibl.-Nr.34).
169
1904. "Teozofija. Uvod u nadosjetilnu spoznaju svijeta i ovjeka"
( Theosophie. Einfhrung in bersinnliche Welterkenntnis
und Menschenbestimmung) (Bibl.-Nr .9).
1904./1905. "Kako se stjeu spoznaje viih svjetova?" (Wie
erlangt man Erkenntnie der hheren Welten?) (Bibl.-
-Nr .12).
1910. "Osnove tajne znanosti" (Die Geheimwienschaft im
Umri) (Bibl.-Nr .13).
1910. 1913. Pr a izve dba "e tir i miserijske dr a me " (Vier
Mysteriendramen) u Mnche nu (Bib l.-Nr .l4).
1911. "Duhovno vodstvo ovjeka i ovjeanstva" (Die geistige
Fhrung des Menschen und der Menschheit) (Bibl.-
-Nr .15).
1912. "Antrpozofski kalendar due. Tjedne izreke" (Anthropo-
sophischer Seelenkalender. Wochensprche) (Bibl.-Nr.40),
"Put k samospoznaji ovjeka" (Ein Weg zur Selbst-
erkenntnis des Menschen) (Bibl.-Nr .16).
1913. "Prag duhovnog svijeta" (Die Schwelle der geistigen
Welt) (Bib l.-Nr .17). Istupa iz Te ozofskog i osniva
Antr opozofsko dr utvo.
1913. 1923. Iz dr ve ta g r a di pr vi Goe the a num s dvo-
str ukom kupolom u Dor na chu, vicar ska.
1914. 1923. Drnach i Berlin. U predavanjima i teajevima
po cije loj Eur opi Rudolf Ste ine r daje potica je za
obnovu na mnogim ivotnim podrujima: umjetnosti,
pedagogiji, pr ir odnim znanostima, socijalnom ivotu,
me dicini, te olog iji. Daljnji rad na novom podr uju
umjetnosti "e ur itmiji", ina ug ur ir a noj 1912. g.
1914. "Povijest zagonetki filozofije u kratkim cr tama" (Die
Rtsel der Philosophie in ihrer Geschichte als Umri
dargestellt) (Bib l.-Nr .18).
1916. 1918. "O zagoneci ovjeka" (Vom MenschenrtseI)(Bibl.-
-Nr.20),"O zagonetkama due" (Von Seelenrtseln) (Bibl.-
-Nr.21),"Goetheov duh u svojoj objavi u njegovom 'Faustu'
i u 'Bajci zmiji i Ljiljani'" (Goethes Geistesart in ihrer
Offenbarung durch seinen "Faust" und durch das "Mr-
chen von der Schlange und der Lilie") (Bibl.-Nr.22).
170
1919. Rudolf Steiner zastupa misao "trolanosti drutvenog
or g a nizma " u la ncima i pr e da va njima , pona jpr ije
na junonjemakom podruju. "Sr socijalnog pitanja
u potr e b a ma ivota sadanjosti i b udunosti" (Die
Kernpunkte der sozialen Frage in den Lebens-
notwendigkeiten der Gegenwart und Zukunft) (Bibl.-
-Nr .23), "lanci trolanosti socijalnog organizma"
(Aufstze ber die Dreigliderung des sozialen Orga-
nizmus) (Bibl.-Nr.24). U jesen u Stuttgartu osniva
"Slobodnu waldorfsku kolu" (Freie Waldorfschule),
koju vodi sve do smrti.
1920. U jo nedovrenom Goetheanumu redovito se, uz
prvi visokokolski antropozofski teaj, odravaju
umjetnike priredbe i predavanja.
1921. Osniva asopis "Goetheanum", u kojem redovito
objavljuje lanke i priloge. (Bibl.-Nr.36).
1922. "Kozmologija, religija i filozofija" (Kosmologie, Religion
und Philosophie) (Bibl.-Nr.2 5). U silvestarskoj noi
izgorjela je zgrada "Goetheanuma". Rudolf Steiner
daje prvi nacrt za vanjski izgled nove betonske
graevine.
1923. Neprestano odrava predavanja diljem Europe. Na
Boi osniva "Antropozofsko drutvo" kao "Ope
antropozofsko druto" (Allgemeine Anthroposophi-
sche Gesellschaft) i postaje njegovim predsjednikom.
1923. 1925. Pie u tjednim nastavcima svoju nedovrenu
autobiografiju "Moj ivot" (Mein Lebensgang) (Bibl.-
Nr.28), "Antropozofske smjernice" (Athroposophische
Leitstze) (Bibl.-Nr.26) i radi s dr. Itom Wgman na
knjizi "Osnove za proirenje umjetnosti ozdravljenja
prema duhovnoznanstvenoj spoznaji" (Grundlagendes
fr eine Erweiterung der Heilkunst nach geistes-
wienschaftlichen Erkenntnien) (Bibl.-Nr.27).
1924. Intenzivno dri predavanja te brojne strune teajeve.
Posljednji govor dri 28. rujna pred lanovima
Antropozofskog drutva. Poetak bolesti.
1925. Rudolf Steiner umire u Dornachu 30. oujka 1925.
DJELU RUDOLFA STEI NERA
Za ivotno djelo koje je Rudolf Steiner ostavio
potomstvu moe se rei kako je unutar kulturnog
svijeta jedinstveno po svom sadraju i opsegu.
Njegovi spisi, djela i lanci temelj su za ono to
je za ivota u predavanjima i teajevima predstavio
i izvodio pred svojim sluateljima kao "antropozof-
ski orijentiranu duhovnu znanost". Najvei dio
od tih oko 6000 predavanja sauvano je u steono-
grafskim zapisima sluatelja. Osim toga, razvio
je veliku djelatnost i na umjetnikom podruju,
koja je kulminirala ureenjem novog Goetheanuma
u Dornachu (u vicarskoj). Tako je svojeruno
ostvario velik broj radova u slici, plastici i arhitek-
turi, nacrta i skica. Poticaji koje je dao za obno-
vu mnogih ivotnih podruja nailaze na sve veu
pozornost.
Od 1956. godine "Uprava ostavtine Rudolfa
Steinera" (Rudolf Steiner-Nachlaverwaltung) radi
na izdavanju "Sabranih djela Rudolfa Steinera"
(Rudolf Steiner Gesamtausgabe), koja e imati 330
knjiga. U dva prva dijela izdaju se pisana djela
i predavanja, dok su u treem dijelu u priklad-
noj formi dane reprodukcije njegovih umjetni-
kih djela.
Sustavni pregled sveukupnih djela dan je u
bibliografiji "Rudolf Steiner. Literarna i umjetni-
ka djela. Bibliografski pregled" (Rudolf Steiner.
Das literarische und knstlerische Werk. Eine bi-
bliographische bersicht), na koji se odnosi i ovdje
navedena oznaka "Bibl-Nr.". Informacije svakom
djelu daje "Izda va ka kua Rudolf Ste ine r " (Rudolf
Steiner Verlag).
172
Antropozofsko drutvo "Marija Sofija" u Za-
grebu pristupilo je sustavnom prevoenju djela
Rudolfa Steinera. Dosad su objavljene knjige: "Kako
se stjeu spoznaje viih svjetova?", "Teozofija",
"Duhovno vodstvo ovjeka i ovjeanstva", te u
suradnji s izdavakom kuom "AGM" iz Zagreba:
"Poljoprivredni teaj".
173