Tjr(.dn.

ik
ZLATKO SPORER
Recenzenti
BORIS PA VKOVIC
ZEUKOPAUSE
ERIKA KRAMER
Lektorica
MARIJA DETONI
Objavljivanje ovog sVellciljsnog udibcnib odobrilo je Skupstine Sveucj
liilla u Zagrebu rjeknjcm 02-22012-1989, ad 27, veljll.cc 1989.
-----------------
erp - katalogizacija u pub[jkaciji
Naeiona!!l<l i sveuclhsna biblio\eka, Zagreb
UDK 514.7(075.8)(076)
ZARINACFHHlCllln, Blanka
Diferctlcijalna geometrija : zbirka
zuda(ab i repelitorij I Blank!! Zarinae-'
-Fr1l.ncuia, - Zagreb: Skolska:knjiga,
1990. ". VII. 243 str : i!ustr. ; 24
em. -, (Mammlia UniVetbilatis studior\lJll
Zagrabicnsis = Udzbenlei Zagrebackog
svcucilisla)
Bibliografijll: 243,
ISBN 86--03-99015-8
Tisuk GZH
Mr. Blanka Zarinac-Francula
DIFERENCIJALNA
GEOMETRIJA
Zbirka zadataka i repetitorij
SKOLSKA KNJIGA ZAGREB 1990
PREDGOVOR
Zbirka zaJataka i repctitorij iz Matcmatike IV" namije,nlcna je rcdovnilll
i izvanrcdnim studclllima Geodetskog fakuitt:ta I pisana jc preilla Nastavnom
prognuuu ji; Matcmatike IV na Geodetskom fakultetll $veuCiJista 1I Zagrebu.
Zelja mi je hila da ova Zbirka olaksa studentim<l prijc svega savladavanje
grad iva i prip['CtmUlje ispita jz Matematike IV, a zatiill da posluii I bo
repetitorij pri savladavanju ost<llih predmeta na Gcodet.;,koll1 fakultetu, budu6
da iz ovog podrucja (Difercncijalna geometrija) ne postoji odgovarajuC:a
udibcnicka iiteratura na na:km Jcziku.
Zbirka JC plS<ln3 onim stupnjem strogosti kakav je uobicajcu i potreban
ua telmickim fakultetima. Na pocetku svakog paragrafa iznijeta su opsirna
teoretska objasnjenja, a u 10. i 11. iziozeno .Ie gotovo Citavo gradivQ iz
ovog diiela Nastavnog programa, jer je ouo vaino za studcnte Gcodetskog
fakulteta. Nakon IOgll rijeScn je dovoljan braj zadataka S opsirnim objasnje-
ojima i velikim brojtnl zadataka za vjdbu. Svi takvi zadaci imaju upute i
fjcsenja na kraju Zbirke. Zadaci su porcdani po teiini.
Pri izradi Zbirke kori!;tcnc su innoge zbirke pisane na stranim jezlcima i
neke na jeziku. Zbirka sadri! i originalne zadatkc, a piS<ll1a jc lleSto
opsirnije nego sto je predvideno Nastavnim programom i [lcgo sto se gradivo
dospije izloiiti na predavanjima i vjeibdma_
Veliku zahvalnost dugujem recenzcntu df. Borisll PavkovictL profesoru
Prirodoslov!lo-matematickog fakulteta SveuCiilsta II Zagrebu koji !Dr je pomo-
gao tllllogim primjcdbarna, sugestijama i savjetima.
Rllkopis su Cil,di i dali korisnc primjedbe mL Damjan .lovlcic i dip!. Ini
Svetozar Petrovic. Svctozar Petrovic u!ozio je i mllogo t\Uda pri konstrukciji i
iuadi s!ika, Lcia Matos pazljivo je prepisala rukopis. Ugodna mi je c!uZtlost
da se svima na pOlllod i dobroj volji zahvalirn.
Bit ell zahvaina svima koji ilIi ukaiu un gre!ike, nedostatke i daju
cventualne primjedbe.
B. Zarinac-Fruncula
Sadrzaj
POGLAVLJE
1. Chnovili pojmov] algebre
1.l. Pojall1 vektora
1.2 Mnoienje vekton realnim brojem. Zorajanje vcktoril_ Linearna kombi-
nacija vektora
1.3_ Koordinatc vektora
1.4_ Produkti vcktora - prodokt ad dva vektora
1.5. Trostn:ki plodukti
1-6 VisestlUki prodllkti - Gramova determinanta
L.7. Vektori u pravoklltllilI\ (Descartcsovim) koordinatamu
Zadaci
2. Vektorske funkcijc sKa!arnog arglllll(';l1ta
2, l DeGnicija
2.2. DefivJ.cij'l i difcrenciiai. Taylorov,! fort\mla
2.3. Hodog.n.f vektolske funkci,ic
2.4. Vektorska funkclja dviju skalarnih varijahli
2.5. Pravda deriviranja
Zadaci
n. POGLAVLJE
PROS-10RNE KRIVULJE
3. Pojam krivu!jc_ Zadavanje krivulja
3.1. Definrcija
3.2. lednadiba krivulje. Du!jinJ lub
3.3. Repal'amctriz<lcija krivutje. Tangctltni vektor
3.4. Derivacija. Oz.nake za dcrivaciju
Zadaci
4. Frenclov trobrid (trobrid pratilac)
4.1. Definieija
4.2_ JednadzlJc elcmenata troblida
Zadaci
5. Fleksiia j torzjja_ Frenet-Serrctove fOfmule. Ravninske krivuije. Krivulje II
ravnini
5.1. Fleksiia iii pt'va zakriv!jenost
5.2. T()!zija iii druga zakrivijenost
5.3. Rav[li:1ska krivulja
5.4. fonnule
5.5. Darboux-l'oissonov vcktor
5.6. Krivulje u ravnini
Zadaci
Mjesoviti zadaci
v
2
4
5
6
7
8
9
17
17
18
18
19
20
20
23
23
23
24
25
25
36
36
37
40
60
60
61
62
62
62
63
64
71
IlL POGLAVLJE
PLOHE
6. Definicija plohe i jednadzba piche
6,1. Defmicija
6,2 lednadzba piohe. Karta piche S. Parametrizacija od S .
6.3. Krivolinijske iIi Gaussove koordinate na pIchi
6.4. Krivulje na plohi
Zadaci
85
85
86
87
88
88
7. Tangentna ravnina i normala
7.1. Definicija
107
107
108
109
110
7.2. lednadzba tangentne ravnine
7.3. lednadZba norrnale
Zadaci
8. Prva diferencijalrta forma plohe 116
8.L Gaussove vdicine prvoga reda 116
8.2. Duljina !uka krivu!je oa plohi. Prva diferencijalna forma pIche 116
8.3. Kut izmedu dviju krivulja oa plohi 117
8.4. Plastina omedenog dijela plohe 118
Zadac! 118
Loksodroma- 126
9. Druga diferencijalna forma 133
9.1- Druga diferencijalna iii kvadratna forma plohe 133
9.2. Normaloj i kosi presjek plohe 135
9,3. Normalna zakrivljenost pIche u dan om smjeru 13S
9.4, Meusnierov leorern 135
9.5. Glavne zakrivljenosti. Gl<lVlli smjerovi 136
9.6. Eulerov poucak. Dupinovil indikatrisa. Rodriguesov teorew 136
9.7. Gaussova (potpuna, lota!na) zakrivljenosL Srednja zakriv!jenost 137
9.8. Pravcaste i razvojne plohe 138
9.9. Glavne krivulje zakriv!jenosti 138
9.10. Asimptotske tinije. Asirnptotski smjerovi 139
9.11. Klasifikacija toeaka na plohi. Kruzne, elipcicke, hiperbolicke, parabo
licke locke plohe 139
Zadaci 142
10. Geodetske krivulje 169
10_ L Weingartenove i Gaussove derivacione forrnule. Christoffelovi simboli
prve i druge vrste 169
10.2. Gaussov theorema egregium Mainardi-Codazzi-Petersonove jednadibe
10.3. Geodetska zakrivljenost
10 .4. Geodctske linije
10.5. Geodetske koordinate
10.6. Geodetska linija kao najkraca spojnica dviju tocaka na plohi
10.7. Torzija krivulje na piohi. Geodetska torzija
Zadaci
VI
171
172
174
175
177
178
179
IV. POOLAVLJE
11. Preslikavanje ploha ............... .
11.1. Izometricko preslikavanje. Savijanje iIi polaganjc
Razvojne plohe. 0 geoderskim linijama ...... ..
11.2. Konformno preslikavanje
11.3. Ekvivalentno iii ekviarealno preslikavanje
Primjeri j zadaci
Stereografska projekcija
Merkatorova projekcija
Rezuirati zadataka
Popis literature .. "
VII
plohe na plohu.
206
207
208
210
210
211
213
220
241
I. POGLA VUE
1. Osnovni pojrnovi vektorske algebre
1.1. Pojam vektora
Duzina AB kod koje su kmjevi A i B uredeni, tj. jedna od tocaka proglasena
je za pocelak (hVatlsle), a druga za svrsetak (kraj, siJjak) zove se duiina
iii vektor. Vektor kojemu je A pocetak a B kraj oznacujemo s AB i taj vektor
skiciramo kao na pripadnoi 51.1- Vektore takoder oznacujemo i s ii, 6, C, .. itd.
. -+
A i B duljina, norma iii modut vektora AB . Normu
vektora AB oznacujemo s lAB I, odnosno vektora ii sa lal. Vektor rnodula 1
7,.ovemo vektorom i oznacujemo sa dO. Pravac AB zaverno flosiocem
i za taj vcktor kazemo da ima B. Za dva vektora
AB i CD kazemo da su jedllaki i piscmo AS = CD ako postoji transJacija-
prostora koja tocku A prevodi u C i istovremeno tocku BuD (vidi s1.2). Jasno je
da jednaki vektori imaju jednake module i iste smjerove. Za dva vektora if j 6
kazcmo da su kolinearni aka oni imaju lsti nosilac.
A
8
/
SI. , SI. 2.
-+
Na pripadnoj s1. 3 prikazani su kolinearni vektori AB i CD i oni su istog
SI. 3_
--- '7 ------7
8'
,
0', C'
smjera. Vektori A' B' i C'D' su takoder kolinearni ali suprotnog smjcra.
Kolinearnirn vektorima smatrnmo takoder i vektore kojima su nosioci paralel-
ni.
1.2. Mnozcnjc vcktora realnim brojem. Zbrajanje vektora. Linearna
kombinacija vektora.
a) Neka je a = AB bilo koji vektor if..> 0 bilo koji realni ?roj (skalar). Tada
:'?llamo da na pravcu AB postoji C takva da JC
(1)
i da su vektori At i AC = b istog smjera (vidi sI.4). Tako dobiveni vcktor b
zovemo produklom skalara A i vektora a i pisemo:
Ii Aa.
Sl. 4.

Na isti naCin za A < 0 i bilo koji vektor a = ..!.Q,ji C
na pravcu AB takva da vrijedi (1) i da su vektori AB i AC b sllprotnog smJera
(sl. 5). Vektor b zovemo produktorn f.. i vektora a i piSemo:
b = I.a.
c
c
51. 5.
A B
o
Specijalno vektor 0:= (- 1) ii ozo:cujem? s .. ii zo'yemo. suprotnir:: od ..
Napokon za f,. = 0 i svaki vektor a stavlJa.mo 0 .a gdje
v
smo s ? oznaelil
nuf-vektor. To je vektor kojemu pocetak i kraJ padaJu U IstU tocku. VZlma se da
jc nu\-vektor kolinearan sa svakim ..
Mnozcnje vcktora skalarom je asoclJatJvno s obzlrom oa skalarOl faktor, tJ.
vrijedi uvijek:

fedinicnim vektorom u smjeru vektora a zovemo vektor
_ [I 1_
a
b) Operacija zbrajanja lIektora uvodi se ovako:
Neka su ii i b bilo koja dva vektora. Vzmimo u prostoru hilo koju tocku 0 i
translatirajmo vektor ii tako da mu pocetak padoe u 0, a vekwr b tako da mu
pocetak padne 11 kraj A translatiranog vektora a.
2
OznaCimo s_li. kraj transiatiranog vcktora b.
Vektor c = OB zovemo tada zbrojem vektora
.a i b i pisemo (sl. 6):
('=0+6.
Zbroj c:= a + b vektora a i b mozemo shV-atiti
i kao prvu dijagooalu paraJelograma kojcg
odreduju na prije opisani naCin traoslatirani
vektori a i b. Tako definirano zbrajanje vektora
ima ova svojstva:
(0 + b) + c:;;; a + (b + c), (asocijativo05t)
a+O:::::()+a=ii,
(komutativnost).
Za vektore a i b definira se njihova razlika:

ovako:
1
,I
'I
o
,
1
51. 6.
SI.7.
Razlika a - b pre docena .ie ))drugom dijagona-
10m paraieiograma kojcg odrcduju traoslatinmi
vektori ii i b (sl. 8).

Mnozc.nje vektora sa skalarima ima ova
svojstva distributivnosti:
A(a + b) = Aa + Ab,
(A + Ail
51. B.
I
I
c) Za vektore OJ, .. ,a" i skalare Ab .. ,1." potpuno je odreden vektor
b=Ajaj + .. ' + A"a".
,
,
I
Vektor b zoverno lineamom kombinacijom iii linearnim spojem vektora
al>' .,0.". Za vektore ab.,a" kazemo da su linearno zavisni ako postoje skalari
A1> ... ,AII ad kojih je barem jedan razlicit od nllie taka da vrijedi:
(2)
Vektori ab . ,a" su linearno nezavisni ako (2) povlaCi )'1"'" ... = An := O.
Na primjee Svaka cetiri vektora u prostoru su linearno zavisna. Svaka
tri vektora u ravnini su linearno zavisna.
3
1.2. Koordinaic vekto['a
Neka je 0 bila koja tocka prostora. Tada svakoj toci T prostora mozemo
.d "r vektor aT. Taj vektor zovemo radijvektoTOm tocke T. Ncka su
pH rUZl I 0 d .... d' tven Je
eh el' e} Ji.nearno nezavisni vektori s pocetkom u , ta a pOStOJ1 1 JC ms
rastav:
(3)
Skup {O; ('1>
proslOru, a ure e , , -----7
1 d kt 111' bilo kOJeg vektma kO.ji jc. jedfl.ak vektoru OT u tom
11 fa IJve ora . ." .'
sustavu. To pisemo ovako T= (ll, fl, [1). SpeclJallll slucaj aGJllh koordmata JCsu
Desr;artesove pravokutne koordinate.
Njih dobivamo uzmcl!:0!1 ":.
=1, e
2
=j, f:3=k, gdje su i, j, k
jedinicni vektori koji Sll
ortogonalni j koji cine desOl sustav
vektora. Tada rastav (3) glasi (s1. 9):
l'
I
--------..'1
/1
/1
/ 1
/- - ---
1 I
1
1 I
/,
/ .
/
a=a) +ay1 +a,k.
I I t"""";. I
Ovo se .ius pise ovako:
I
I
._-_. __ 1 ___ -;
a (a" a
p
a,), iIi
a={a.
t
, Gy, liz}.
,
..
,
SI. 9.
1 .'
k
/
/
/
/
U d t J
ku (a a (/) zovel11O pravokutnim Hi Descartesovim koordina-
re eou ro .<1 )" r
tama vektora a. .., d k
Do sada dcfiniralle 9pcracijc s vcJtonma u lzgle aJu ova o.
Neka su zadani vektorl a(a
x
, ay, aL ) i b(b", by, b,). fada JC:
a ::1.: b = (a." l + (ay by)] + Ca, bL ) k,
AQ = 'Aa) + 'AaJ + ',.aJ. ........-7
Aka su zadane tocke A = (Xll Yl> 2J) i B = (Xl, Yl, Z2) tad a je vektor AB :
........-7 '"'"
AB. = (X2 - xj)i 4- (Y2 - Yl)} + (zz - zak
iii krace:
4
1.4. Produkti vektora - produkt od dva vektora
a) SkaLami produkl vektora (iii unutarnji iIi in produkt). Skalarni produkt
vektora a i E (oznacuje se sa' b) jest skalar, definiran jednadi.bom:
ab liil lEI cos.
gdje je kut izmeuu vektara a i b dovedenih u isti pocetak, i 0 -:s: ie.
b) Svojstva skalarrlO[; produkta
a b = b a (zakon komutacije),
(( (Ii, b) = (aa) b (zakon asocijatlvllosti s obzirom na skalami (aktor a).
Uotite da ne vrijedi reJacija:

Nairne, na lijevoj stranl vektor je kolincaran s a (oblika au),."J. n(l dcsnoj strani
vektor je kolinearan s 2: (oblika )'2:)_ Z3to je HUZOO staviti zagradu, jer izraz oblika
a 6 c nije odreden, tj. ne znHlllO l1lU ni srnjer l11 smisao niti iznos. Dalje vrijedi:
Q(b+c)=ab+ac
(b+c)ii=ba+c{j
(jb=O'?G. J.. b
(zakon distribucije za skalarno
mnozenjc prellla zbrajanju),
iii il = a ili "6 = O.
Za a (i upotrebljav(i se ktaca oznaka liZ. Ocito vrijedi.:
1"1
c) Vektorski produkt rektom (ill vanjski iIi eks-produkt). Vektorski pro-
dukt vekto}-a li i b {oznacuje se s a x I;) jest vektor c = a x b.' ciji je modul
I c I = I a x b I I a lib! Sill.:p (tj. ciji je 11lodul jednak plostini p<1raleLogram3 nad
vektorima a i b kao stranicama), nadalie Ciji okomit na a i b, a smjer je
odreden zahtjevom da t1'i a, b i a x b Cine desni sustav (tj. tako da je
najkraca rotacija od a prcma b za promatraca, koji promatra s kraja vektora c
protivna rotaciji kazaUke na satu).
d) Svojstva vektorskog produkta
a x b = - b x a (zakon antikomutativnosti: prj zamjcni faktora vektorski
produkt mijenja sl1ljer),
0. (a x b) = (ali) x b = a x'(ab) = ali x b (zakon asocijativnosti s obzirom
na skalarni faktor a),
a x (5 x c) *" (li x b) x c (zakol1 asocijatiVnosti za vektorsko mnozenje tri
vektora ne vrijedi (vidi l.5.d.). Nairne, n8 Jijevoj strani vektor je komplanaran s
biG', a DB dcsnoj vektor kompbnaran s a i b, pa je stoga nuzno staviti zagradu
kad vektorsko-vektorskog produkta.
a x (b + c) = a x b + a x c (zakon distribucije vektorskog mnozenja
(b + c) x a = b x a .j. c xii prema zbrajanju)
a x b = 0 '? a II b (uvjet koiinearnosti, paraleloosti vektora) .
OCito vrijedi:
5
1.5. Trostruki produkti vektora
a) produkt (iIi mjesoviti produkt, ili produkt) triju
vektara ii, b i c jest skalarni produkt vektorskog produkta a x b s vektorom c, tj :
(axb)e.
Krace se ovo oznacuje s (a, b, c) i zove trojka vektoru.
Geometrijski: Trojka vektara jedn_aka je po apsolutnom iznosu volumenu
paralclepipeda razapetog vektorima ii, b, cis predznakom +- Hi .- vee
tome cine Ii ti vektori (redam kaka dolaze u vektorsko-skalarnom produktu) desm
iIi lijevi sustav:
(a,b,e) = (ii x E) 'e= 'v.
b) Trojka ne mijenja vrijednost aka jo; ciklicki permutiramo faktore iIi aka
zamijenimo znakove i (uz pomak zagrade):
(ii x b) 1= (b x 1) 'a= (1 xii) b =1 (a x b) =
=ii (5 x l)=E (1 x Ii).
Ostale permutacije, koje niSll dklicke, svode se na permutaciju faktora u
vektorskom produktu i mijenjaju prcdznak:
(axbj-1= -(Exa).1.
Vektori a,b,c su komplanarni ako je:
(Ii xb) 1 = o.
Zbog komplanarnosti je npr-:
a(ii x 1) =b' (6 x c) (a xl)= c (5 x c) =0.
c) produkt (iIi eks*::ks produkt) trijn vektora ii. 5, c jest
vektorski produkt vektorskog produkta a x b s vektorom c, tj.
(a x 5) x c.
Geometrijski: Ovo je vektor okom!t na vektor a x b i [lEI vektor C, prema tome
vektorsko-vektorski produkt (0: x 5) x c je vektor koji Ieti u ravnini odredenoj
vektorima a i 5. Dakle: Vektorsko-vektorski produkt jest vektor koji je komplana-
ran s vektorim3 0: i b.
d) Svojstva vektOJ:sko-vektorskog produkla:
Za produkt vrijedi:
(a x b) 1) - a(b 1)
aX (b l(ab).
Pravilo: produkt triju vektora je razlika dvaju vektora
(kolinearnih s vektorima u zagradi), od kojih je prvi produkt ))srednjeg vektora
skalarnim produktom vektora, a drugi vektor produkt drugog
vektora iz zagrade sa skalarnim produktom preostala dva vektora.
6
Svojstva vektorsko-vektorskog produkta: Veoma je vazan redoslijed vektora
u vektorsko-vektorskom produktu. Ciklicka permutacija dovodi do posve razlicitih
vektora:
a x (b x 1) = b(iH) - c(a' b),
bx (lxa)=I(b.a)-ii(b
o
l),
1 x (Ii x 5) =a(1
0
b)-b(lii).
Analogno j primjena mjesta zagrade u gornja tri produkta izaziva promjenu,
jer ne vrijedi zakon asocijativnosti:
pa je npr.:
(ii xb) x -a(lb),
(b XI) ii) -5(c
o
a),
(1 x il) x b=ii(cob) -1(a 5),
(a x 5) X c"cii x (6 x c).
Ovo mati da zakon asocijativnosti za vektorsko mnozenje ne vrijedi. 1z navedenog
slijedi:
a x (5 XI) + b x (c x ;;) +c x (ii x b) = 0.
Ova jednadzba zove se Jacobiev identitct.
produkt mozemo zapisati i pomotu determinante:
(a 0)
1.6. Visestruki produkti vektora. Gramova determinanta
a) Skalarni produkt vektorskih produkata od po dva vektora.
(ae) (b")
(a'd) (bd)
b) Vektorski produkl vektorskih produkata od po dva vektora.
(Ii x b) x (c x d) = 5(ii,c,d) - a(b,l,d),
(iix b) x (1x d) =c(ii,b,d) -d(ii,b,c).
Vektori na desnoj strani ovih jednakosti su jednaki, jeaino je u prvom slucaju
rezultat vektor kompianaran s ravninom odredenom vektorima a i b (rastav na
razl.iku vektora b i a iii rastav 5 i ih), a u drugom vektor komplanaran s
ravnlOom odrc(tenom vektorima c j d (rastav na razliku vektora c i d ili rastav
"po c i d). Odavde izlazi da je vektor (a x b) x (c x d) paralelan s presjecnicom
ravnine :vektora 0: i b i ravnine vektora c i d.
1zrazi u zagractarna :'iU 5K(llari - trojke velctora.
7
c) VekloTski produkt veklora s ve.ktorsko-vektorskim produkrom triju vektora.
a x [bx (a x d) 1 (b' d) (0 x c) - (b c) (0 x d).
d) Produkl ad sest llektora produkt trojke vektora 5 trojkom vektora:
I
, (ap) (hj) (a'S) I
(a,O,c)(p,q,l) (bp) (b'q) Cbs) .
i (ap) (hi) (el) I
Dokazjednakosti pod a), b), c) i d) vidi uzadacima 5, 6", 7. i 8. on str. 12. i 13.
e) Gramava determinanta
Gramovom determinantom G(a, b) vektora a i b zovemo detenninantu:
" " I (aa) (ab) I
C(a,b) (b
a
) (bb) .
Za td vcktora 0, 6 i c Gramova se determinanta G(a, 5, c) dcfinira s:
(0' 0) (n' b) (n a)
C(a,b,c) (b' Ii) (5 5) (5 c)
(hl) (c' E) (c c)
Iz d) I e) proizlazi da je:
(a, E, c)' C(a, 5, c).
Svojstva Gramove determinante navedena su u zadacima od 21. do 28.
1.7. Vektori u pravokutnim (Descartesovim) koordinatama
a) Skalarni produkt dvaju vektora. Ako su vektori a i b dani svojim
koordinatama a (ax, ay, ay ) i b (bx,bpb,) , skalarni produkt je dan s:
a b "'" a.,.b, + a."by+ azll",
jer vrijedi:
7j=7k=j.k=O i vektori 7,j,k, cine desni su-
staY vektora.
Posljedice:
Modul veklora: I a I val = Va2, + +
1z n) proizlazi:
,Kut izmcdu dvaju vektora:
8
Odavde proizlazL
a5=0, tj.
;>a i b su okomiti, iii ii = 6 iii [j = O.
b) Vek{orski produkt dVQjlt vektora. Aka su vektori if. i fi dani koordinatama.
d(a"ana.) i b"(b" b", b
z
), tada je:
5xb =
specijalno je:
[ [ f
a," aJ' il,
b,. b,. b,
Txf=(/Xk=i,/(x i=/,
r x [= k, k x / = r, r x k =
Tx f=/xI=kxtc<=o.
c) VeklOlskoskalami produk( triju vektora.
Ako su vektori d, 6 i c dani koordinatama-
fi(a." 0."1 aJ, b(b" by, b,) i e(c" c.'" c,), lada je:
0,_ ay Cl
z
(ii, b,G) (ax b)c b, b, b,
Napomeoa: Kad vektor zadaJcmo koordmatuillu 1ll1sht cemo pntom oa
pravokutne koordinatc, Aka se radIo abrum (kosokutnnu) koordl!1atama to ceillo
naglasiti.
Zadaci
1. Izracunati:
a) (2ii + 35 - 50 (a - 2b - 4G),
b) (2a+ Jb -51') x (a- 2[j-4c),
a) (2(/ + JEi - 50 (5 - 25- 4c)
= 2a"1+ 36 ii - 5c a 45 6 6&1. + We' b' 8a c - 125 C'+ 20cl =
= 2,j'l- 66
2
+ 20c] d Ba 2b' c.
b) (2"+ Jb - 52) x (d - 42)
= 2Jxd+ 5cxc-4dx b- 6bx b+l0tx [j -Sax
- 12bx c+20cx c=O -35x b+Siix 4dx c-
-- Siix 125 x c+ 0 = -75 x b - 3iix E - 22{) x c=7b x (I + 3cx d +
+22Exb.
2. Dokazi da vrijcdi:
IJ x b"I' d' b'" - (J' b")'
Prcma dcfiniciji skalarnog i vCktorskog produkta jeste:
9
(if b)' + 15 x 61' (151Iblcos<jJl' + (laI16Isin<j>)'
151'lbl'c05'<j>+ 1 'ii' 1 6"1'.
Prema tome je:
(Ci 6)2 + 15 x br = 52. [)2, odakle proizlazi tvrdnja.
3. Aka su zadana u afinim koordinatama dvaju vektora:
if = aiel + a
2
e2 + a3e3 i 6::"c ble! + b"i
2
+ bJcj,
izracunati njihova) skatarni produkt, b) vektorski produkt.
a) ii b- = a
l
ble
l
i] + a
2
e2 -+ a
J
bJC] e) +
+ (a
1
b
2
+ a
l
b
1
)eJ' e', + (a
l
b
3
+ a
3
b
2
)e2' Ii} +
+ (a
3
b! + (/bJ)i]'c].



a?bl)cJxe2+(albJ-aJbl)ejxeJ+
+ Ca
2
b
J
- a
3
b
2
)e2 x e]l
jer je ej x if = C2 x el =e., x e, = O.
4. Dokazi da je:
(6d)-(5d) (bc)
(Vidi 1.6.,.)
OznaCimo li ex d sa bit cc prcma 1.S.b:
(ax b) (ex d) (ax [bX (ex d)]
ii' [(b J) - d(b e) J (a e) (b d) (ii d) (b C)
Slicno bismo dobili aka bismo oznaCili ii x b sa F:
(fx b) (ex J) (Ex d) (ix
[(ax b) x [b(ii E) a(b E)) d
(b d) (ii i) - (d' il) (b C)
5. Dokazi da je;
(Vidi 1.6.b.)
(ii x b) x (Ex d bed, E, d) - arb,!', J)
E(ii, b, J) - d(ii, b, e).
Postupit ecmo sli(':no kao i u prethodnom zadatku i oznaCiti najprije ex J sa s;
(iixb)x(exd)
- ii(bs) b[a (ex d) ) - ii[b (ex J) )
b (ii,i', J) - arb, 1', J).
10
Zati!U cerno ii x b ozoaCiti s r:
(ax b) x (eX d) =ix (ex d) =
W d) - d(i f) e[ (ax b) JJ-
- d[(dx b) eJ - b(a,b,c)
6. Dokazi da je:
iix [b x (ex d)] = (6 d) (iix c) - (b x c) (iix J).
(Vidi 1.6.c.)
7. Dokazi da jc:
aX [b x (ex hi [E(bd) - d(bc)J
(bJ)-(iixd) (b, C).
(aft) (iiqJ (iiS)
(a,b,!') (jj,q,f) (bft) (b'if) (6s)
(c'Ii) (cq) (eS)
(Vidi 1.6.d.)
Zadajrno vektorc (/,b,c,p,ij i s pomocu koordinata: iiea,,, a)" at), 6(b.\., b
p
b..},
f(c,., CJ" c,), P(P.nPp p.), ij(q.", qy, q,), i s(s .., sJ" Tada imamo:
_ .. _ _ _ _ _ aL, aJ' Q, I p, .or pz
(a,b,c) (p,q,s) - b, b, b, I' q,. q, q,
ex cy Cz SA' Sy Sz
Pomnozimo Ii dvije determinante na desnoj strani po pravilu })redak s retkom
dobit cerno trazenu tvrdnju.
8. Ako su zadani vektori 1(5,3,., 4), li(3, 1,5) i e(2,3, - 3) treba izracunati:
a) iix(bxe), b) (axb)xc,
c) (iix b) (iix e), d) (axb)x(iiXC).
a) Racunajmo oa dva natioa: Po definiciji u 1.7.b j krace po formuli u l.S.c.
Imamo po formuli u 1.7.b:
Ii
aX (bX 3[ -4k'j x 13
i2
i k
-1 5
3 -3
= (Si+3[-4k) x (-12i+ 19[ +
I
i [
5 3 -4 109(-7[+ 131k.
I -12 19 11
Kratt racunamo po formuli: (Vidi l.5.d.)
ax (fix i') i') - e(ii Ii).
11
Rflcung,jmo r:Krrl:lrne produkte u zagradarna po forrnuli u 1. 7.::1:
i
Tada je:
aX (b x C) 3[ /+ 5k).+8 (2[+
93{ - 31/ + 155/,+ 16[+ 24/ - 24k
109"-7/ + 13I/(.
b) Racunat cemo od sada kraee prema formuli u l.S.d.
(a x b) x e= b(a c) - alb' i').
Tadaje Iic= -12,
pa je:
(ax b) x c= 31(3[- /+ 5fc) + 12(5"+3/-4k) =
= 93[ - 31T + ISSIe + 6oT+ 36J 48k =
=153[ +5]'+ l07J{.
Odavde se vidi svojstvo iz l.5.d:
(ax b) x Nax (bxC).
c) Prema 1.6.a imamo:
(b if)
(ac) (bC)
= 50 ( - 12) - 31 ( - 8) = - 600 + 248 = - 352.
d) Prema l.6.b imamo ako rastavimo i c.
12
(if x Ii) x (ax c) =d[(,lx 6)cJ - C[("x c) '''J =
= ii(ii, b, c) - 0 ,lea, b, c),
iii ako rastavimo po 5i ii:
(,Ix Ii) x (axe) IX e)J -alb (iix c)J=
= 6 _. a[(bx d) <'J = a[ (a x b) 'i'] a(a,b,i').
Tada je prema 1.7.c:
(a, b,i') =
Na kraju je:
5
3
2
3
-1
3
_4/
1
5 IS + 30 - 36 - S - 75 + 27 = - 47.
-3
-47(5[+ 3/-4k) =
= -235[-141[+188/(.
9 Ako su zadani vektori: iiC! ,2,_ 3), b(2, - L -2), c( _-,4,3, - 1) i dCS, - 4,4),
treba izracunati:
a) (a x b') (e x d),
c) (axb')'(exa),
a) Po 1.6.a imamo:
Jer je:
b) (,Ix )x(cxd),
d) ("xli)X(Jixd).
I (a C)
I (bC)
, 1
(ad) I
(bd) I'
(ac)= -4+o+3=s,
-9,
imamo nn kraju:
.. -15,

5 -15
(aXb) (exd)
-105.
6
b) Po 1.6.b imamo (iIi po zad. 5):
(a x b) x (,'x J) C[ (ax b) dJ ,I[ (iix b) eJ, (rastav "po E i if,,)
iii (rastav "po 6i ,,)
Na prvi natin rastavljeno "po b i r1({ imamo:

Kako je:
2 -3
(rr, e, d)
-4 2 -[
27,
5 -4 4
2- -I -2
(b, ", d)
.,
4 3 -1 = 3, to je:
5 -4 4
(ax Ii) x (Ex
27(2 ", r' 2/() - 3 ([+ 2/- 3k)
= 51 r - 33/'' 45k.
Na drugi oaCin rastavljeno ))PO c i d im3mo:
(ax b) x (ex d) - ,I(ii,6,c)
13
Dalje je:
1 2 -3
(5,E, d) 2 -1
-,2 -39,
5 -4 4
2 - 3
(a,b,c)
2 -1 -2 21,
4 3 -1
Tada je:


=51r-33T-45k.
c) Prema rezuitatu prcthodnog zadatka imamo:
(b
5,6 - 14' (- 9) 156,
d) Prema rezultatu prethodnog zadatka imamo:
(ax b) x (exa) - (ax b) x -a(ii,b,c)
-21i'-42T+63k,
10. Zadani su vektori ii, 6, c, koji nisu ,komplanarni i vektor d. PredoCi vektor J
kao linearnu kombinaciju tih triju vektora.
14
Kako jc:
to je:
Tada je:
(ii x b) x (e x il) c(ii, b, d) - d (ii, b, C)
b (d,c, d) - ii(b,c, J),
e(ii, b, d) - d (a, b, C) Ii (ii,!', d) - d(b,c, d),
d (ii, b,i') ii(b,c, d) - b (ii, e, J) + c(ii, b, d),
Kako vektori ti, 6, cnisu komplanarni, to je (ii,5,C) *" 0, pa imamo oa kraju:
d (E,c,d) d _, (ii,cc
d
) b + c.
(ii, b,c) (5, b,i') (ii, b, e)
Ova mozerno zgodnije pisati aka uoCimo da su clanavi u trojkarna brojnik
a
desne strane ciklicki permutitani po shemi (si. 10):
. )
a Ii
51.10.
J (E,,,;Jt ii _ b + (J,ii,b) i'
(d,b,c) (ii,b,i') (ii,E,c)'
Odavde proizlazi da su svaka cetiri vektora prostora Hncarno zavisna.
11. Zadani su vektori Jib, te jedinicni vektor ii, i ani nisu komplaoarni. Pokazati
da jc vektor:
(iix E) + (b n) (,Ix ii) + (a n) (bX ,,)
kolinearan s vektorom ii.
Pomnozirno vektor d vektorski s ii:
C!jx b) x n+_(b.ii)[(iixa) Xii] + (an)[(bx n) x,oi]
b n) - a(b' if) + d(n ii) (b n) - n(if if) (b n) +
+ if(b 0) (if if) - Ii(ii ii) (a if).
Kako je ii n= 1, imamo:
tj.

12. Koji 'uvjet moraju zadovoljavati vektori if i 6 da bi vektori if + b i (Ii - 6) bili:
a) okomiti, b) kolinearni?
. -( - b)
13. Dokazati da je vektor: a) p=b{ac)-c(db) b) p=b'-
. " . 52
okomit oa vektor a.
14. Zadaoi su jedinicni vektori ii,5 i if koji zadovoljavaju uvjet ii + fj + c= 0.
a) Izracuoati ilb+fic+cii,
b) Dokazati da je ii x ,; = fj xc = eX ii.
IS. Zadani su veklOri: d(2 -11) b(12 - 1) i e(O 1 2) N'" )
b) E - ) ,. ' "-" '". ael. a ii x 5,
X(l, ax(bxe), d) (axb)xc, e) (iiXb)c, f) iix(b-C) - ax
x b -- a x c.
16. Vektori a,b,!! i J zadovoljavaju jednakosti fix 5 = eX J i if x c= [) x J
Dokazati da su vektori ii - c[ i C - c kolinearni. .
17. Zadani su vektori: 0(3, -1, - 2) i 5(1,2, -1). NaCi koordinate vektorskog
ptodukta a) dxb, b) (2ii+E) x Ii, 0) (Zii-b) x (2a+b).
l8. ako Ji i fi le2e u ravoini okomitoj na ravninu koJa sadrzi c i J ooda Jc
(ax b) (ex d) O.
19. Dokazati identitetc:
a) (ax b) (ex d) +(bxi'). (ax d)+ (ex 0)' (Ex J)
b)
15
20. Dokazati da vrijcdi:
(iixii,cxd,eX/) = (a,ii,d) - (a,ii,c) (ifJ,!)
= (a, c, d) (C,if,!) - (b, G, d) if, f)
= (i',d,!) (ii, - (e, <i,e) (ii, C, II
21. Dokazati da uvijek vrijedi:
C (a, b) '" 0 i C (a, b-,c') '" 0.
22. Dokazati da su vektori a j 6 linearno nezavisni onda i sarno onda ako je
_ ... .
23. Dokazati da su vektori ii, b i c Iioearno nezaV1SiII ooda 1 samo ooda ako Je
C(a,b,i') >0. : . __
24. Dokazati da je povrsina paralclograma razapetog vektonma alb Jcdnaka:
VC(a,b),
a volumeo paralelopipeda razapetog vektorima a,b i c jednak:
VC(ii,b,C).
25. Provjerite da za ii, b, c i J vrijedi uvijek:
26.
(a a) (ab) (a c) (ad) I
- (ba) (b-'b) (b(') [= 0.
C(a,b,(',d) = _ ( .)
("0) (cb) ("G) Ga
(da) (d6) (J.C) (aJ)
Za vektor 7 deflnira se Gramova determinanta -s G(ii) = if ii. Neka su a i b
li'nearoo nezavisni.vektori. Provjerite da su tada vektori:

,i (bil) b
if! = ---- 1 i ez =
VC(a) VC(a). C(a,b)
jedinicni i ortogonalni i raz.:.pinju istu ravninu kao i vektori a i G.
27. Ncka su ii, 5 i c iinearno nezavisni vektori. Provjerlte jesu 1i vektori:
I (ihi)
(d' b)

I

(b a) (G 6)
if (bif)
e3 =
(i'. a) (eG)
e
l
=---, e2 =
VC(a,ii) . c(a, 6, e)
Vc(a) VC(a) . C (a, 6)
jedinicni i medusobno ortogonalni.
28. Dokazati da za svaka dva vektora ii i b 'Vlijedi:
O(a,b) '" 151'16'1
'
.
Isto za tri vektora ii, fj i c, tj.:
C(ii,G,c) '" Iii' 161' 1i'1'
Kako se mogu, tc nejednakosti interpretirati geometrijski?
16
2. Vektorske funkcije skalarnog argumenta
2.1. Definicija
a) Ako je S neprazan podskup skupa realnih brojeva R, ooda se svako
preslikavaoje :sa skupa S u vcktorski prostor XI} radijvektora, takvo da jc svakom
elementu l E S pridruzen vektor a(t) E X(l, zove vekcorska funkcija skaiamog
argumenla i oznacava s
u(')'
Vektorska funkcija u(t) obicoo se zadaje POITlOCU tri skaiarne funkcije uJt),
uAt), u,(t) ovako:
uJI)t + u.Jt)T + u,(I)k.
Realnc (skalarne) funkcije uJt), uy(t), u,(t) zovu se koordinatne funkcije
veklorske funkcije fi(!).
b) Za dvije vektorske funkcije [1= riCt) i v= vet) definirane nil istom skupu
S defioira se njihov ska[arni produk[ Ii .-J kao presiikavanje sa S u skup realnib
brojeva pomoGu jednakosti:
za svc tES.
Ako su u" u)"u, koordinatne funkeije ad U, a v,, v,., v, od ii, onda vrijedi:
7,';) (1)=u,.(I) ,,(I)+U,(I) ".(I)+U,(I) ',(I), za sve IE S.
VeklOrski produkt u x J funkcija [7= ti(l), V= ..-: (c) definira. sc kao vektorska
funkcija sa S u XI) formulom:
(fix v) (t) = Ll(t) x v(t), za sve t E S.
To je prcslikavanje koordinaLno dano s:
u,(,)
,,(I)
1z ove definieije jasno je kako se definira mjesoviti produkt tdju vektorskih
funkcija. Isto za viseslruke produkle.
c) Limes ili granietta vrijednost vektorske funkcije u(l) definira se ana!ogno
kao limes funkcije.
Za vektor ii kazemo 9a je limes vektorske funkeije ii(r) u tocki t" j pisemo:
lim u(t) a
ako za svaki broj e > 0 postoj! brej 6 (E) > 0 takav da iz
< 11- 1,,1 < 0(,) proizlazi I U(I) - 51 < ,.
17
d) Prirast vektorske funkcije u(t) jest vektor definiran jednakosti:
/\ii(l) u(t + /\1) - a(I).
e) Za vektorsku funkciju Li(t) kazemo da je neprekidtta u tocki to ako za svako
> 0 postoji 0() > 0 takvo da vrijedi:
iz 11-1,1 < Ii(e) slijedi IU(I)-,,(I,)I < e.
IIi aka I !lil(t) i .......,. 0 kada !It.......,. 0, gdje je t;=:; to + t:,.t.
2.2. Derivacija i diferencijal. Taylorova formula
a) Za vektorske funkcije cije su koordinatne funkcije derivabilne i neprekidne
kazemo da Sll diferencijabilne vektorske funkcije.
Derivacija vektorske funkcije u= l1(t) po skalarnom argumentu je nova
vektorska funkcija definirana jednakosti:
dii /\11 i1(t+AI)-ii(t)
a'(I) - lim _ .. lim .
dt '\.HG tl t At
Ako su u.
tJ
uy, u" koardinatne funkcije funkcije riel) aoda je derivacija dana s:
a'(I) u,' (1)[ + u,.' (I)l + u,' (I)k.
b) DiferenciJal junkcije u zove se izraz:

c) Derivacije viSeg reda defioiwju se induktivno ovako:
dka
U{k)(l) = (U{k n, l)(t)' = -d?" k = 2,3, .. . n.
d) Neka su realoe funkcije U.
v
u.,., u, koordinatne funkcije funkcije il(t) i
definirane na sktipu S. Ako su te funkcije neprekinute, n-puta derivabilI"!e i ako
su te derivacije neprekinute funkcije na S, tad a za funkciju u(t) vrijedi Taylorova
formula:
" "/\[ " (I\t)' "
U(I+ /\1) u(l) + l! u'(I) + 2f u"(I) + .. +
(/\ I)"
+ ---;;;- (';["'(1) + f(l, /\ I,
gdje je (l,D.()=J+J+/{, i gdje je limJ(t,L\I)1 =0.
2.3. Hodograf vektorske funkcije
Neka je r= r'(t) vektorska funkdja definirana na otvoreoom intervalu I
realnih brojeva. Tada je svakom realnam broju lo E I pridruzen vektor P(t,J i taj
je vektor radljvektor neke tocke T". Skup svih tocaka To za koje je to E I zovemo
hodografom zadane vektorske funkcije (s1. 11).
18
. Ako su x = x(t), Y = yet), z = z(t) koordinatlle funkcije funkcije 1(1), anda se
hodograf zadaje ovako: _ _ _ ..

Aka je r""'"' r(t) diferencijabilna vektorska funkdja) onda hodogrp.f zovcmo
krivuljom. Vektar ( (to) kojernu je pocetak u T" zoverna tangentnim vekto-
rom krivulje r= ret) u tocki To (sl. 12),
T"
o
SL 11. SI. 12.
2.4. Vektorska funkcija dviju skalarnih varijabli
Neka su S, Tpodskupovi skupa realnih brojeva. Svako preslikavanje sa skupa
S x T u vektorski prostor Xo radijvektora zoverno vektorskom funkcijom dviju.
skalarnih varijabli i oznacujemo s:
U(I,A).
Vektorska funkcija u(t,'A) zadaje se:
IE S, A E T.
Realne funkcije U
r
(t, 'A), uy (I, 'A), U
1
(t, 'A) zovu se koordinatne funkcije vektorske
funkcije a = ii(t, A).
Vektorska funkcija dviju varijabli je diferencijabilna (ne'prekinuto derivabH-
na) ako njene koordinatne funkcije imaju parcijaloe dedvacije i one su nepreki-
nute funkcije.
Parcijalne derivacije definiraju se na sJjedeci naCin:
aa " . a(I+/\I,A)-a(I,A)
--=u=lim -
at I t>.l_O f:,.t '
aa _ . U(I,A+/\A)-t1(I,A)
-;::;:;-=u).,=hm
Of\. <1.,.....,0 f:,.,..
Diferencijal i vise parcijalne derivacije definiraju se ovako:
du = il,d! + u;,dt",
a'a " a (")
U"
a"ii ... a_
aJi.2 = UIJ. = (ud,
a'a " " a (") a ('J . d
2JtdA u/.. =Jf Uri It.
19
2.5. PI-avila deriviranja
Aka su funkcije u; = Uiel), i = 1,2,3, i In = mel) derivabilne, tada vrijede
sljedcea pravila:
1. (a
1
iiz)' = iii' u/,
2. (mil)' = mil' +m'ii.,
3. (Ul Ul)' = [11 + 11;' uz,
4. (til X U2)' = u! X iff + ll; X "'2,
5. (u I, ti
2
, u)' ;= uz, it)) + (ifh u:i, a:,) + (iil> 112, aD
Zadaci
29. Nab derivaciju funkcije (ii il').
(li. [I'), = ii' Ll' + u LI"= lu' 12+ ii, [1"
30. Isto za funkciju (u, ii', it").
(t"i,a', ii")'= (u u' X a")' = (iZ X /' . a")' =
= (ii' ,ii' ,u") + (u,ii",a") + (il,iZ' ,tT''') =
0 + ii + (ii, ii', if"') (ei,ii', ,1"'),
31. Razviti u Taylorov red funkciju:
Il(t) = costl + sint/ U oko!isu (, = o.
. Taylorov red glasi:
20
. t-t (t-1o)1 _II
'i(t) a (t,,) + 1"'- ii' (t,,) + z,-u (t,,) + , ,+
+ (t-(,)" [illi(t,,)+(t,t,,)J,
n'
gdje je lim
\-'"
Imamo:
pa je:
tada je:
u'(f) = -sin.ll+costT,
aI" (t) = sint! - cos t T,
u"(t) = _. cost l + sin cT,
afV(l) = costt + sinlF,
,1(0) T, ,,'(0) T, ii"(O) - T,
';'''(0) - T, ,1'''(0) T,
gdje je lim I E(t) I 0,
'-0
32. Naci dcrivaciju modula vektor-funkcije U(t). Da Ii je Ja)' = fll
r
]?
Derivirajmo jednllkost:
imamo pisuCi kraee:

Odavde dobivamo negativan odgovor, jer vrijedi:
LI' ii'
/L7i'=IiZ!=uo.u" a ova ne mora biti jednako lit'l.
33. Vektorska funkcija Ciji je modul konstantan, okomita je na svojoj derivaciji.
1z prethodnog zadatka jest:
34,
35.
ja!'=o, pajelJti'=O, tj.ii1.il'.
Ako je 1-1 X iii = 0 vektorska funkcija sa svojstvom
smjer vektola ii funkcija.
lui ioO, liil' ioO, onda je
Nadimo derivaciju arta vekwra:
,,' (';)'
u =
1,7/ ri' - ,Ii ,;1'
Iii/' '
Uvrstimo !i ovamo rezu!tat zadatka 32. i sredimo, imarno:
_,11 I ariZ' - (II' il') 11 (11 x in x a
u = - ...---- ---' --
Iril' liil"
Kako je If x It = 0, to je tt' = 0, pa je (vidi zad. 42) ifl = const. To znaei
da je smjel II konstamna funkcija.
Aka je [/. x ii' =F 0 vektorska funkcija sa svojstvom il =F 0, (ii, a', il") = 0, onda
je vektor ii paratelan s nekom CVfstorn ravninoll1.
OznaCimo s:
v=iixll', pa je
V' = /./.' X U' + u x It" = II xu".
Nadimo v x V' :
lOX v'= (iix ii') x (iix il") =
= ti (ii, fl' ,U'.,) - il" (il)1', ii) =
= LI(U,ii', u"").
Zbog pretpostavke zadatka jest:
VX v'=O.
To znaci da vektor y-: = r7 x tI' ima konstantan smjer (zad. 34).
Kako je il 1. V, to je vektor Lt parale1an s ravninom, koja iIUa vektor normale
kolinearan s vektorom v konstantnog smjera.
Neka je r= ,-(t) vektorska funkcija. U zadacima od 36. do 39. naCi
derivacije sJjedeCih funkcija:
21
36. ;'xi",
37. er' x Pll) x rJl',
38. v7', 39. V(fxf')'.
Neka je r=f(u,v) vektorska funkcija. U zadacima 40. i 41. nati
parcijalne derivacije prvog i drugog reda za sljedece funkciJe.
40. (2, 4.1. 1" x rv.
42. Dokazati, ako je derivacija vektor-funkcije i= ret) jednaka nul-vektoru, da
je i= canst. Vrijedi Ii obrat?
43. Dakazati, ako je 1., = 0, 1" = 0, da je 1= const.
44. Dokazati, ako je ! 1 (ii, V) I = const., da je r 1. ill i f ..l iv'
45. Da bi vektor 1(u, v) imao konstantan smjer, mora biti n If" i fl !f". Dokazati ..
Na6 krivulje kojih vektorske funkcije zadovoljavaju tlvjetima zadataka 46. 1
47,
46. T' = (ij x 1, gdjc je w = canst.
47. ;., = i x U- x e), gdje je e konstantan jedinicni vektor.
48. Nad trt Clana Taylorova reda za funkciju
!(t) costl + (t' + 2t + 1) j
aka t=O.
49. Zadana .Ie vektorska funkcija:
ii(x) y(x)a + xy(x) b + xc,
gdje su d, E, c konstantni i nekomplanarni vektori. funkciju y(x)
tako, da vektor u(x) bude para lei an s jednom ravninom J da bude:

il'(1) =
50 NaCi derivaciju po pClrametru t volumena paralelepipeda razapetog sa trl
vektora:
5=T+t/+t
2
f(,
b=2t[- T+t
3
k,
c=
51. Odredite kakve krivulje su hodografi ovih vektorskih funkcija:
a)
b) i=at+c,
c) i=at
2
+bt,
d) i=acast+bsint,
e) i=dcht+bsht,
gdje Stl ii, b, c konstantni vektori, a vektori if i 6 su okomiti.
22
,,,,
II. POGLA VLJE
PROSTORNE KRIVULJE
3. Pojam krivulje. Zadavanje krivulja
3.1. Definicija
Neka je 1 otvoreni interval realnih brojeva. Neka je a: 1---')- E3 bilo koje
presiikavanje. Takva se preslikavanje zadaje sa;
art) (x(t) , y(t), z(t)).
gdje su x, y, z :1....,. R realne funkcije koje zovemo koordinatnim fu.nkcijama od a.
Za a kazema da je diferencijahilno preslikavanje ako su koordinatne funkcije x(t),
y(t), z(t) diferencijabilne.
Svaku diferencijabilnu fuokciju a; /---')- 3 zovemo krivuljom u prostoru E3.
Skup a (J) C -' zoverno grafom krivulje a. Mi cerno testo graf identificirati sa
samom krivuljom.
3.2. Jednadzba krivulje. Duljina Inka
Uobicajeno je tocku aCt) E 3 identificirati s radijvektorom 1(t) te totke i
krivulju zadati s priparlnom vektorskam funkcijom skalarne varijable:
1(1) x(t){ + y(t){ + z(t)k. (1)
Iednadiba (1) zove se vektorska jednad'tba krivllije. Ona je ekvivalentna s trt
skalarne jednadzbe:
z z(t) (2)
Ove se jednadzbe zovu parametarskim jednadibama kri\)ulje.
Ako je zadaoa krivulja svojom jednadibom r= i(t) i ako Sil 1(11) i f(t-J
radijvektori dviju njezinih toeaka A i B, onda se reaIan broj:
s JIi"(t)ldt
"
zove duljina luka krivulje od tocke A do tocke B. Aka je krivulja zadana
parametarskim jednadibama (2) and a se formula (3) moze pisati U ob!iku:
J
" (dx)' (d
Y
)' (dz)'
s= Cit +- dr + dt dt.
"
(4)
23
Rcpararrtefrizacija krivulje. T9.ngt!ntni vt!ktor.
Neb je sada a: 3 krivulja, J otvoreni interval realnih brojeva i it:J ---t 1
dircrencijabilna bjjekcija, Tada prcslikavanjc

zovemo reparametrizacijom krivulje a fUllkcijom h. OCito je rcparametrizacija f3
opet krivulja u E
J
i graf od a podudara se s grafom od f3, tj. vrijedi a(l) -:=: {3(1).
Tangentnim vektorom krivulje zadane sa r= rCt), (E 1 u tocki kojoj je
radijvcktor f(o), to E I zovemo vektor
(5)
kojemu je pocetak u toj tocki.
Pravac odrcdcn tim vektorom zoverno tangentom krivulje u toj tockL
Opcenito je I r'(t) I '-F 1. Formulc diferencijalne gcometrije postaju osobito jedno-
stavoe aka je krivu,lju maguce reparametrizirati tako da je norma (modul)
taogentnog vektora U svakoj njenoj tocki jednaka 1. To je uvijek mogucc utiniti
i to ovako:
Ncka je a:1 E} krivulja zadana vektorskom jcdnadzbom r= l(t) , t E 1.
Ncka je daJj e a E 1. Promotrimo preslikavanje s : I R definirano forrnuJom:
(6)
To je preslikavonje neprckidno i monotono rastute, pa S(l) preslikava
bijektivno interval [opet na ncki interval J realnih brojeva. Svaka takva funkcija
je invertibilna (postoji inverzna funkcija ovakovc funkcije). OZnaCimo inverz
S-l(t) tefunkcijes: .
I(S) l.
Ioverz je diferencijabilna bijekcij a. Promotrimo reparametrizaciju od a funkcijol11
t = t(s) , dakle prcslikavanje f3 = a ot. Pokazuje se da je tangentoi vektor tako
reparametriziranc krivulje uvijek jedinicne OOrme, Za krivulju reparametriziranu
oa taj oaCin kazemo da je parametrizirana duljinom luka ili prirodnim. ili
invarijantnim parametrom.
Uobicajeno je takav parametar oznacavati sa S, pa ce nam oznaka:
F= F(s)
uvijek maciti da je krivulja parametrizirana duljinom luka.
Napomena:
Krivulju reparamctriziranu preslikavanjem = aot trebalo bi pisati ovako:
(i = F(/Jot (s) F[ I(s) 1 = 6 (s).
Medutim, umjesto oznake Q(s) uobicajeno jc i dalje pisati r(5) kao u (7).
24
(7)
(8)
3.4. Derivacija. Oznake za'derivaciju
Reparametriziranu funkciju deriviramo ovako:
(9)
Dcrivacija vektorskc funkcije [ealne varijablc po invarijantnom (prirodnom)
parametru oznacava se crticom, dakle: .
df
r = d;'
a po opcem parametru tockicom, dakle:
r=
df
dt
Graf krivulje (odnosna krivulJ'a) ponckad se zadaje kao prcsjek dviju pioha:
F(x, y, z) =0, G(x, y, z) = O.
Zadaci:
52. a) Krivulja a :R----J' E3 zadana je svojom vektorskom jednadzbom:
i=ui'+u
2
/.
Skicirajte graf te krivulje.
b)
r=tL+tT,
Skicirajte gmf te krivulje.
(10)
(11)
(12)
c) Zatvorena krivulja a; [0,2Jt] -..) 3 zadana je svojom Vcktorskom iednadi-
born: .
f(t)=acostl'+bsintT, tE [0,211:], a>O, h>O.
Skicirajte graf te krivuljc.
Dcfinicija: Diferencijabilno prcs!ikavanje a: la, bJ _ 3 za kojc je
a (a} = a (b) zovemo zatvorenom krivuljom.
a) Usporcdimo!i zadanu jednadzbu s
l=xi'+yF+zk
izlazi da }e x. = ,tI, Y = u
2
, Z = 0, pa cllminiravsi parametar u oobijamo y = Xl,
Z = O. KnvulJa JC parabola.
b) Analognom usporedbom izlazi:
x=t, y=t, z::;:O.
KrivuJja jc pravac y = x, z = O.
25
c) Imamo:
x = {[cost,
EliminClci.!om parametra ( iz13zi:
Krivulja je, daklc, clipsa.
y = bsinl, z=o.
1, z = 0.
53. a) Tockc grafa neke krivulje u XOY ravnini zadanc su sa y = [(x), x.E R.
Kako glasi vektorska i p,uametafska jednadzba tc krivuJje?
b) U ravnini XOY zadana je elipsa:
x< 1"

Napisite vektorskll i p<mllnetarske jed!1adzbe tc krivulje.
a) Krivulju u ravnini XOY zadanu funkcijom y = [(x). X E R zadajemo
parametarskilll jednadlbama ovako;
fER,
a vektorsbl jednadzba glasi:

b) Parametarske jednad7.be clipse glase ovako:
x=acosL y=bsinl. z=o. fE[O,2:n:J, a>O, b>O,
a vektorska jednadzba:
F(f)=acos1T+bsinlI, IE [0,2rrJ, a>O, b>O
Vektorsku jednadzbu krivulje, ovdje elipse, ponekad pisemo i ovako;
... F(t) = {aCOSl, bsinl, OJ.
54. Kru:bHl zavojnica (iIi obicna cilindricna spira!a) je preslikavanje
26
zadano sa:
F(I)=acosrr+asinr[+blk. tER, a>O, h>O.
Skicirajtc graf te krivllije (sl. 13).
Eliminirnmo Ii iz parmnetarskih jednadzbi kruine zavojnice:
x = a COS!, Ii = a sin t, Z = hc, parametar t, vldimo da ona leii na cilindru
Xl + y" = a::' radiusa a i kojemu je as os OZ. Z = bt kazuje da je brzina b
dizanja bilo koje tocke kruzne zavojnice ad baze valjka konstantna. Udaljc-
nost z ad haze pri obilaienju valjka raste proporcionalno sredisnjem kutu
osnovnog kruga.
VeliCina H=2n Ibl zove se hod kruine zavojnice.
Krivulja ima jos naziv hefiks.
(Vidi zad. 58, 62, 97, 99, 118, 151, 163, 197).
I


/

/
x
55. Zadana je Vivijanieva krivulja:
-----
" "-
\
51. 13.
x
2
+y2+z"=a
2
, x
2
+i""'Gx.
y
Napisflti vektorsku i parametarske jednadZbe te krivulje.
Vivijanicva krivulja je presjck sfere i cilindra:
x2+ y2+z2=a
2
, (X._f)2+ y2 = .
Neka je parametar t bo nH sliei 14, tj. 1:- OTT' .
Imamo nadaljc: OT = OA = a,
lH
L
a kako Sll trokuti OAT' i OTT' sukladni (stranica aT' im jc zajednicka), to
je 1:- OA T' jcdnak parametru t. Tada je
aT' =asint, pa jc:
x = OT' eos(90 - t) = asin
2
t,
y = OT' sin (9()O - t) = asin Teost,
z=acosl.
Krivulja, daklc, ima parametarske jednadzbe:
x = a sin
2
t,
y=asinlcosl,
z=acost, gdjejetE[O,2nJ, [O,2n]---+ El,
odnosno vektorsku jednadzbu:
f = asin
2
[ T+ asint cost f -+- acosLi(, l E [O,2n 1,
27
ili krace:
r= {asin"2t,asintcost,acost}, t [O,ZJt].
Provjerite sarni cia je:
(
a
I' ~ 2 ( + cost),
. t)
asU1'2 '
t E [O,4n],
takoder jedna pararnctrizacija Vivijanieve krivulje.
A
S1. 14.
56. Dokazati da gruf zatvorene krivulje a: [O,nJ -J. 3 zadanc sa:
28
x=sinZ, y=l"-cosZCP, z=2coscp
lezi na sferi i jest presjek parabolickog i krutnog valjka. Napisati vektorsku
jednadzbu krivulje.
Vektorska jednadiba krivulje glasi:
t={sin2,p, l-cos2, 2coscp}.
Dokazimo da krivuJja leii na sfefL Imamo:
x
2
+ y' + z' = sin'2$ + (1- cos2$)' + 4co$' <It =
=2- 2cos2 + 4cos
2
,p '= 2 + 2cos
1
+ 2sin
2
,p = 4.
Krivulja, dakIe, let! na sferi x
2
+ y2 + Z2 = 4. Da bismo krivulju napisali kao
"presjek dvaju valjaka, treba eli min irati parametar .
Iz rrve dvije jednadibe imamo:
Xl + (y -, 1)2 = sin
2
2(p +cos
2
2= l.
Iz druge dvije jednadibe imamo:
y=2sin2', z=2cos, paje
Krivulja je, d(1klc, presjek kruznog
Xl + (y _1)2 = 1 i parabolickog valjka:
Y (' Z )'
2+ 2 ~ 1.
57. Zadanaje krivulja a:R---+E.1sa:
x:;-""' c'cost, y = e'sint, z = Z(.
1. Nati projekci.ju grafa krivutje nn ravninu XOY.
2". Napisati jednadzbu krivulje kao presjek dviju ploha.
1. Paramctarska jednadzba projckcije Ie krivuljc na ravninu XOY glasi:
x=e'cost, y=e'sint.
Eliminirajmo paramctar t (odnosno pokusajrno eliminirati):
U "polarnom Sllstavll ova jednadzba glasi:
r= e',
gd je t ima znacenje polarnog kuta.
Projekcija zadanc krivuljc je logaritamska spirala.
2". Treba e!iminir3ti parametar l.
Iz prve dvije jednadzbc imamo:
L=tgt,
x
z
a iz trete jednadibe: [= 2-.
Zadaoa krivulja je prema tome presjekovih dviju ploha:
x2+/=e'
Z
y=\: t ( ] ~
. '" 2 .
Iz ovog oblika takoder mozerno naCi jednadibu projckcije krivulje na ravninu
XOY iz 1.
Eliminirajmo z. iz navedene dvije jednadzbe.
29
1z prvc imamo:
z=lo(x2+y").
Uvrstimo Ii avo u drugu jcdnadibu imamo:
odnosno:
L = tgln + y2,
x

Y
nVr+y-=arctg-,
x
U polarnom sustavu jednadiba ovc projekcijc giasi:
r= e',
kao l1a prvi naCin u 1.
58. Zadaoa je krivulja (spiral a) a: R-Jo 3 sa:
30
x=acost y=asint z=bt, a>O, b>O.
1". Nati projekcije grafa krivuJje oa koordinatl1e ravnioe.
2. Napisati jednadzbu krivulje kao presjck dviju ploha.
1". Projekcija 118 koordinatnu ravninu XOY ima parametarsku jednadzbn:
x=acost
y=asint,
a ejimjniravsi parametar 1 implicitni oblik jednadzbe projekcije ginsi:
x" +)'2 = a
1

Projekcija n8 koordinatnu ravoinu YOZ im3 jednadibll:

y=asint
z = bl,
odnosno:
Projekcija oa koordinatnu ravninu XOZ ima jednadzbu:
x=acosl
odnosno:
z=bl,
z
x=acost;.
2". Eliminirajmo parametar t;
r
I
I
I
I
59.
y=xtgt,
z

b
Jednadiba krivutje prema tame g!asi:
\'
l=b arctg....::.........
x
Iz ovog oblika mozemo naCi takoder projekciju grafa krivuljc na koordi-
natne ravnine XOY, YOZ, XOZ tako da jz navedene dvije jednadZbe
eliminiraillo redom z, pa x, pfl y.
EliminirajJllo z:
Projekdja na ravninll XOY ima .iednadzbu;
x
2
+ y' = a
l

EliiTIinirajmo x:
l
Iz druge jcdnadtbe ie: x=yctg
b
, sto uvrsteno u prvu jednadzbu daje
trazenu projekcijll oa fflvninu YOZ:
1)=a
2
b .
. z
Y=(IStnz:;.
z
Na kraju eJiminlnjl1lo y. U prvu jednad2.bu lIvrstimo y=xtg
T
:

,. b '
z
x=ncos{;,
sto predstflvlja jedoHdibu projekcije zadane krivlllje na ravnirlU XOZ,
NaCi duljinu iuka krivu!je a: [. - -2
J
{ , ;. ] 3:
F= {sin
2
t,sintcost, Incost}
od ! = {} do t= f. (avo znaCi: od tocke u kojoj.ie t = 0 do tockc u kojoj je i = t.
Analogno u daljnjim zadacima). Tmamo:
i = 2sin teost = sin 2t,
)i = cos
2
f - sin'( = cos2t, i=
sin t
cost
- tgt.
31
60.
Tada je:
Duljina luka jest:
,
S In + 2)
cost 2 4
o
:).
Naci dl.lUinu luka krivulje:
x
2
=3y, 2xy=9z ad tockc (0,0,0) do locke (3,3,2).
OVdje je krivulja zadana kao presjek dviju pioha. Predimo na parametarski
oblik pa uzmimo:
x= 3[,
onda je y = 3[2, Z = 2t\
taka da je taj presjek graf krivulje a: E
J
koja je zadana sa:
r= {3t, 3t
2
, 2t J}.
Nadalje je:
x2 + },2 +
Tada je duljina luka:
,. ,
S 3 J (1 + 21') dl 3 (I I 3 ( 1+ f) 3 5.
o 0
61. Odrediti duljinu luka krivulje a : R EJ:
32
rCt) = t6 + (1- t)F ad (, = do t, gdje su i1 i b konstantni vektori.
Duljina luka glasi:
,
S f If(t)1 dl.
' ..
Tada je zbog konstantnosti if i 6:
li(1)1 la-bl.
pa imamo:
, . ,
f f
. 0
f
I
62. Obicnll cilindricnu spiralu 0.: R-..,. E
J
zadanu 5:
f(t) = {acos.t,asint,br}, a,b>O
parametriziratl duljinom luka.
Imamo:
i:(l) "" {-asiol, acost, b},

Tada je, JCT je u tocki x = at = 0:
S(I) - j f Vat+b1dl-Jfa'+b,jdl
I) II n
Dak!e:
Inverzna funkcij<l jcst:
S(I) Va' + 6' I.
I I(s)
Val + b
2
pa cilindricna spiral a ima jedoadzbu:
i'= i'(s) =: {acos 0/+ Ii' asin 0b
2
'
(Vidi zad. 54, 58, 99. 101. 164, 194.)
bs )
Va
2
+ b
2
63. NaCi projckciju na r,lvninu XOY grata krivulje koja nastajc kao presjek
hiperbo!ickog parabolida z = Xl y2 i ravnine x + y - z - 1 = o.
64. NaCi projekciju na ravninu YOZ grai"<l krivulje koja nastaje kao pres}ck
rotacionog paraboloid a x:o::.i + z' i ravnine x - 2y + 4z - 4 == O.
65. Dokazilti cia projckcija 03 ravninu XOY grafa krivuljc koja je presjck
cliptlckog parabo!oida z = x
2
+ 2y2 i ravnine 2x - 4)' + z -1 = 0 jest elipsa.
NaCi ve!Iku i malu os te ehpse.
66. NaCi projekciju l1a ravninu XOZ grata krivulja koja je prcsjck stosca y2=XZ
i ravllinc y + z + 1 = o.
67. Pokazati da
x=asio8 cos$, y=asin8 sin, z=acos8,
gdje jt e e (<I jest krivulja a: [O,2n I E' koje grat leii na kngli.
68. Pokazati da graf krivuJje a.: [O,ln J -7 EJ:
x=asin
2
t, y=bsinlcost, z=ccost
leii oa e!ipsoidu.
33
69. pokazati da graf krivulje a: R......". E3;
I
t =
, 1+(2+(1
1
1
ld! na kugli sa sredistem u tocki s(o,i,o)
70 Pokazati da graf krivu!je a: R-"'> E);
j polumjerom R = '2'
x=lcost, y=lsiot, z=ct
lezi na kruznom stoscu.
71. Pokazati da graf krivu!je (( : R......". E':
X=(.1lCOSl, y=atsint,
2p
Jeli na rotacionoffi paraboloidu i da je njena projekcijEl nEl ravninu XOY
Arhimedova spirala.
72 NaCi projekciju grafa krivulje a.: R......". E3:
x=l, y=t", Z={3
na koordinalne ravnine.
73. Pokazati da graf krivulje a ; R......". E":
x=acbl, y=ash/, z = cl
ldi u hiperbolickom valjku i naci njezine projekcije oa koordinatne ravnine.
74, Pokazati da graf krivulje a.; [O,2n)......".E
J
x = (I tgl, y= bcost, z=bsint
leZi oa hiperbolickom pamboloidu i naCi projekcije njenog grata na
natfle ravnine.
75, Krivulju a: R......". E-'
x = l, Y = t\ z = e!
predociti kao presjck dviju ploha.
76. Pokazati da je graf krivuJje a: [0,2n]--}o E"
r= {aeosl, (lsinr, bsin2r}
prcsjek kruznog valjka i hiperbolickog paraboloida.
77. Pobzati da se graf krivulje:
Xl + Z2 = a
2
, )'2 + Z, = a
2
nalaz! u dvije medusobno okomitc ravnine.
78. NaCi projckciju grata krivulje:
z=xz+y", x+y+z=l
(presjek ravnine i kruznog paraboloida) oa koordinatnu ravninu XOY
34
79. Nad duljinu Juka krivulje a: R--lo E-":
odt=Odot=2
80. Naci duljinu Iuka krivulje a: 3:
F= {e'eosl, e'sinl, e'}
ad t=OdOl=t.
81. Na6 du!j-tnu hlka krivulje a: 3:
I
x=a(t-sint), y=a(l-cost), .z=4acos
2
izmedu njezina dva sjccista s ravninom XOZ.
82. NaCi duljinu luka krivulje
x} = 3a
z
)', 2xz = a
Z
mcdu r1lvllinaml.l v =!!.- y = 90.
- 3 -
83, da zatvorena krivtJJja a:
x=cos
5
t, y=sin
5
f, z=cos2t
ill1a duljinu s '"'"-15.
84, Nae! duljinu luka krivulje (J.: R......". EJ:
x=acht, y=asht, z=at
medu tockama 0 i t.
85, NaCi duljinu luka krivuljc a: R +......". E":
x=ct, y=cV21nt,
medu tockama [= 1, r= 10.
86. Zadana je krivulja a: R+ E3:
F=
a'
/--
I '
c
z=-
I
, / }
2a In',; .
1, Pokazatl da je ojezin graf prcsjek ploha
224" ,x+y
x - y :::::: ! z = 2a- In
2". Pokazali da je duljina Juka dane krivulje od tocke na do proizvoljne
locke proporcionalna y-ordinatom te krivuljc.
87. NaCi izraz za ds krivulje 11 cilindricnim koordinatama.
88. NaCi izraz za ds krivulje u sfernim koordinatami:!..
35
4. Frenetov trobrid (trobrid pratilac)
4.1. Definicija
Neka je a: [-7 E] krivulja. Vektorskirn pofje.m X dui krivulje a zovemo svako
preslikavanje:
X:l.- U Xr
(1)
P,E'
gdje je X\, vektorski prostor radijvektora s pocelkom u tocki P, kojc realnom broju
In E I pridruzuje vektor X(to) kojemu je pocetak u tocki P = a (to) (51. 15).
Vektorsko polje zadajerno, JakIe,
vektorskom funkcijom skal;uoe V3r1-
jabie. Za to polfe kazemo da je dife-
rencijahilno, ako je pripadllR vektor-
ska funkcija diferencijabiJoa. Svakoj
prostornoj krivulji mogu se pridruziti
tri istaknuta vektorska polja ovako:
Neka je a : J -v E) krivulja i
t(s)
njezina vektorska jednadzba. Prctpo-
stavimo da je krivulja paramctrizirana
duijinom luka. Vektorsko po\jc tOes)
definirano forrnulom:
SL 15.
(iles) = JT

zovemo poljem tangeJalti.
Polje nOes) g{avnih normala krivulje a dcfinira sc:
d
2
j
a poffe fiD(S) binormala 's:
_"( ) ct:;'
n s = I d'P I
ds
1
i
6"(s) = i"(s) x nels).
Polja tOes), tiC(s), 5(\s) su jedinicna i ortogonalna, tj.:
,O(s)' n"(s) 0,

nO(s) 6
ll
(s) =0, sEI,
1'" (s)= ii'" (s) = E'" (s) = I.
36
(2)
(3)
(4)
. Vektorc. (j\(so), ,r
n
CI'II),bO(s()) zovcmo vektorima tangente, glavne normale j
bmonnale knvulJe o.(s()), 5(1 E l. .
T 'b'd -'a
n ll. if 5n): (so), h (su)} zovemo FrenelOl1im trobridom (trohrid pratilac)
knvulJc a u tockl 0. (so).
Pravcc.odr.cdene tim vektorima Laverno tangenlom., glavnom nonnalom i binorma
lum knvulJc a u tocki a (sa). .
Urcdenu trojku {Til (5). 11(5), 1J1'(s)} zovemo po!jem Frcnctovih trobrida.
4.2. Jednadzbe elemenata trobrida pratioca
je. krivulja 0:: 1---'> E
J
zadana svojom jednadibom r= '-'-(s) (s jc duljina
1 neka Je a (so) , S{I E I bilo koja tocka krivu!jc. Tada tangenl'a, glavna normala
1 bmormala u tocki a (so) imaju jednadzbe.
Tabbea 1-

I
Skalarne jednadihe

Tangcllta:
f = i(sa) + f'F'(.II')
Gbvna florrnala:
BiflOfmaia;
Ravninu razapetu veklorima ('I\so)
fio (so) zovemo oskuiacionom ravn/
nom krivutje a u tocki a (so), So E !.
51. 16.

b" (sQ)
'no
a(l)
{
/
/
rovnlflo /
37
Ravninu fazapetn vektorima J7(!(so), bO(sn) zovemo nonnainom ral'ninom krivuljc
u roj toeki.
Ravninu razapetu vektorima t?(S\l), ((1(511) zovemo rektifikaciol1om ravnlnom
krivulje u toj toeki (vidi sl. 16).
Neka je krivulja 0 = 1-----7 3 zadana svojom jednm\ibom r = res) (s je duijin!'l lukn)
neka je (((Sa), sllEi bilo koja tocka krivulje. Tada norrnalna, rektifikaciona j
oskulaciona-ravnina imaju u tocki 0(5,1) jednadibc:
TabJica 2.
Vekt(Hske jednadibe
(i = (.1<1)' (sn) = 0
f"(snl = 0
Skalrrne p;dnadZlJe
Normalna ravr.io[l
r( (z-z,,) -" 0
I
Hektifikilciona ravninn:
I
= 0
Osktl!o:!ciofUl rfwnina:
I ",-_J
Ako krivuJja nije paramctrizirana duljinom luka, tj. I III a jednadzbu oblika r = r(t),
ooda tl pravci i ravnioe imaju jedoadibe kao u tablici 3.
Napomena: U tablici 3. koristc sc OZIlHke: '':n = ,'-t(tn) i ih = ;':(/0).
Osobite ili singularne toCke su one za ko je je:
1(t) O.
Regulam.e tocke krivu!je su one za koje je:
1(t) oF (j
Trobridni pratilac definiran je u regularnirn tockama krivulje.
Krivulja a :1-----7 E" dana jednadzbom r= ret) zove se glalka ;iko su sve njezine
tocke regularne.
Mi cerno Llvijek pretpostavljati da je vektorska funkcija kojom jc krivulja 2adana
llvijek dovo!jan broj puta derivabilna.
38
r
I
Tablica 3.
Vektorske jedrlilnzbe
? "" F,,+ fl U;,x
"" 0
ili
(F fn, 1\1, = (I
=r
Sblarne jednadZbc
Tangenta:
z 1<)
I
!'" i" I I
111!! n I I I
Odje jc:
m= n =
l
i.1 ' IX'Y"1
. iu .i.\'! ' 1',1 y"

X-xl'

z z"
..
)'" ii,
I I
i'li"
I I
io
Yn Zu " '\"1
.to jin
ravnina:
Rektifikncion,! fo:!vninu:
I
x '-x" z - Z"
)\,
i'l
I m n
o
Oskulaciona r;wnim!:
x-x" :1'- 1"
I
'"
J'n i"
0
.i'u y"
Zu
39
Zadac;
89. Neka se dokazu formu!c iz tablica 1, 2. j 3.
40
1" Dokazimo najprije fonnule iz tablica 1. i 2.
a) Neka je F = i(s) = x (s) r + y (s) T + 2 (s) k vektorska jednadl.ba krivulje
a : I......." E} (s je duljina iuka te krivulje. U rocki a (Sn), 50 E I krivulje) a
prema 4.1. definiran je vektor
'"\) di ._'":1_ ,;"" ,-
t (so) = -(so) -10 -Xi) [+ }I) J + 2ok.
ds
Kako tocka a(su) lezi i na krivuiji Ci, to vrijedi:
= i(so) = Xol +YoJ + zo(
a kako je vcktor 1- kolin ear an s veklorom to (so) = Fo', to vektorska
jedfIadiba tangente glasi:

a skalame jednadibe tangente gJase:
x - Xu = Y - Yo = 2 - Zo
Xu' Yo' 2()'
Ova iednadzba zove se jos kanon;;ki oblik jednadibe tangcnte. Tangema
u toiki a (S0) krivulje a kolincarna je s vektorom normale ua normalnu
ravninu, pa veJ::torska jednadiba l10nnaine ravnine glasi:
1'0' = 0,
a skalarna jednadiba:

b) Neka je r = f (s) = x (s) r + y (s) J + 2 (s) k vektorska icdnadiba krivulje
((: I 3. U tocki ex (so), So E I krivulje a prcma 4.1. definiran je vektor
glavne normale s:
d
l
;:
. -d' (so)
,-
n
U
(so) =--6'-.--- -
, I (s,) I
r" (s,)
1 i''' (s,,) 1
Kako je vektor f - Pi) kolinearan s vektorom
to vektorska jednadiba glavne normale glasi:
_ _ 1'0"
r=rO+/Al [ro"['
odnosno
Xo"t +. Yo"t + Zo"k,
-"
_" () r,
n S" - -17,;-1 '
r"
a
\r- Ie;' 1 '
njene skalarne jednadzbe (kanonski oblik jednadzbe):
Glavna normala u tocki 0.. (so) krivulje a kolinearna je s vektorom normaie
na re.ktifik<tcionu ravninu, pa veklOrska jednadiba rektifikact"one ravnine
glas!:
odnosno:
a n ,ena skalarna jednadzba'

c) Neka je zadana krivulja kao u a) i b).
U tocki u. (so), So E I krivulje a. dcfiniran je prema 4.1. vektor binormalc s:
(so) = ill (Sf) x rlil (Sll)
Tada .ie:
OUllosno:
ii
n
(so)
fly"z"1
= III l t y()" zv"
= ,[[1
i +
I
"
X'
I
,
x()"
I
' ,I
Zo Xu I
20/1 XII"
j k
Yu' zn'
YII" 2
11
"
j +
I
,
xu
l
Yo:, I k).
\:11 Yll
Vektor ,-: - FII kolinearan jc s vektorom b'O(so), pa vektorska jednadiba
binormaLe glasi;
odnosno:
?=I'()+ JL{fn' X (ji"""J.L1I'z),
a njenc skaJ(lfne jednadibc (kanonski obtik jednadzbe):
Z - Zil
I
)'0 z" I
/I "
Yo ZII
I
zf, x" I
. z!) xn"
I
xf, y,( I'
x;; Yu"
Binormala je u tocki a (So) krivulje ex kolinearna s vektorom normale lW
oskulacionu ravninu, pa vektorska jedlladiba oskufacione ravnine gJasi:
4l
42
odnosno:
a ojena skalarna jeclnadzha:
X-XI) Y-Yn Z-Zo
Yo'
yn"
2 Dokazimo formule iz tablicc 3,
Krivulja 0. ie sada dana jednaclzbom:
1'(1)
O.
Vektorsku funkciju F= F(l) reparametrizirajmo duljinom luka funkcijom:
I I(S).
Vektor tangcnte ?I(S) dobijemo dcriviranjcm jednadzbe:

po s:
_ ell elF dt
(D(S) 00 - - -.
cis dt cis
Odavde proizlazi da su vektori
di . eli;"
ds I dt
kolinearni i is tog smjera, jer je prem3 3:
dl
--=---
ds
Veil/or fongente je clakle:
eli
_ dt
I (I) - I I - 1 FI
> O.
Vekta!" binormale clobijemo cleriviranjem po s jednadzbe (5):
d
2
F = ( .. = ( dF) + dF d"!
cis" cis cit cis ds dt ds ds
2
'
d
2
f dlF ( dl )' 2 elt d
l
!
d?'" = d[2 d; + dt ds
2
'
(5)
(6)
(7)
r
I
I
iz (5) i (7) proizlazi:
el
2
; (dl)2 d
2
j'" d
2
t ds elF
dt2 fu = d,;2 - d7 dt cis .
(8)
dt el'/-
Odavde zak!jucujemo da vekton - I -- razapmJu oskujacionu EW-
elt dl
2
nillll, jer je (8) linearn8 kombinacija vektora tangente i vektora
glavnc

normale I d
l
': I '
ds-
elf . d?
odnosno vektora -, I -d ., . Kako ti vektori
ds s-
d
1
;: dl"
razapinju oskulacioou ravninu, to U ojoj !eze vektori dt1 i dt'
Dakle, veklor binormale jest:
Vektor glavne norma1e je oCito:
Jifl(t) = FIl(t) X j"l)(r).
(9)
(10)
Neka je, dakle, zadana krivulja (t : J........>; E3 syojom vektorskom jedlladz-
bam:
F "(I) x(l) T+ Y(I)/+ Z(I)k.
U tocki a (to), to E J krivulje d3n je:
vektor tangente:
vektor binormale:
gdje je:
n1 = I Zz(I" ill I
.to '
;
j k
XU Yll io
xn Yo in
/1=
(ll)
I, (12)
I
(13)
43
i vektor glome normaie, kojeg u koordinatama uobijcmo ovako:

x--
led
/iU('I,,) = It, [(f"xi",) XT,,], (,,' )
, r lo,ll,i,xc,j'
Izracunajmo (I': X r) x 1': = /':2j: - /':(/':. i':-) u koordinatHma. Kako je:
(xt+y/+z!?)
(1':';'')/':= (ix+yy+ii) (xl+N-+z!?),
to je:
(I':xl)xf= [C,{2+ y2+i
2
)x- (Lr+yji+ii)x] i+
+ [(X'+y'+i')ji - (xx+yji+iZ)y]l+
+ [(x' + y' + i') i - (xi + yji + ii) i ] k,
k
;i- y i
In n
liZ awake (13).
(14)
(15)
Vcktorske jednadzbe tangcnte, glavne f10rmale i binormaLe u tocki a (to)
krivuljc 0: ocito gJase:
r= Pi) + Ilr;h
i=ro+/l[(i"oxf
o
) XJ':oJ,

( 16)
dok njthove skalarne jednadtbe proizt3ze iz (16), (11), (12) l (15) uz
oznake (13) i glase kao u Tablici 3. Vektorske i skalarne jednadibe
norma!nc, rektifikacione i oskulacione ravnine takoder sc Jako izvode kao
u slucaju iz Tablicc 2.
90, NaC! one tangcntc krivulje a: R......,. 3 dane sa.
l= {t, {l, [J},
44
kojc su paralelne s ravninom x + 2y + z - 3 = O.
Vektor smjera tangente jest:
,oc"(1,21,3i'}.
Treba no.Ci diraliste tangenti i krivuljc a. To ce biti tocka u kojirna .je vektor
ok omit n'a vektor normalc N= {I, 2, 1} zadane ravnine, tj. kada je
i' N = O. To daje uvjet:
3t"+4r+l=O
Rjdenja su tl -0: 3' [2 = -- I, a dira!ista:
D
, J' 9' 27'
Tangentc prema tOlne imaju jednadibe:
odnosoo:
1 1
x+'3 y-9 z-t 27

3 9
x+l y-l z+1
-=2-
3x + 1 9)' - 1 27 z + 1
= --=2 =
x+1 y-l z+1

91. Dokazati da langente krivu\je a: l{......,. E
J
(iane sa:
x=a(sin!+ cost)
y=n(sllll-COSI)
z=be-
f
sijeku ravninu XOY u kruzflici Xl + = 4a
1
.
Kallonski oblik jedl1adzbe tangel1te gl<lSi:
x-a(sint-f-cost) y-a(silll-COSt)
--;;(cos,::"'sint) "", .. a(cosr+sint)
a u parametarskoll1 obliku:
x = {1 (COS! - sint) ;" + a (sin 1+ cost),
y=a(cosl+sini) 1.-f-a(sint-cosl), z= -be-' 'A+bc-',
Sjecista tangenata s ravninom XOY dobivamo Z8 one t.. za koje je z = 0, tj. za
A= 1, dakle:
x=2(1 cost,
y = 2a sin!.
a (0 su paramelarskc jednadzbe kruznice x
2
+ y2= 4a
1
.
92. Nab normalnu ravninu krivulje:
u tocki X = 1.
z=x"+ y2
y=x
45
Parametarske jednadibe krlvulje glase ako uzmemo za parametar apscisu x:
F= {x, x, 2x'},
Vektor nOflnale na nonnalnu ravninu lma smjer:
f7={1,1,4x},
pa jednadzba normalne ravnine g!asi;
(X-x)+(Y--x)+4x(Z-2x') = 0,
au trazenoj tocki T= (1,1,2):
(X-l)+(Y 1)+4(Z--2) = Il,
odnosno:
X+ 0,
93. NaCi jednadzbu binorrna!e krivulje (.(: R--Jo E-':
x= (- sint, y= 1-COSI, z=4cos.!... u tocki t=1(.
2
Smjer binormale odrcacn je vektorom:
}-cosr sinE
I

, I ( I, I, ')
- 2 sin-"2 sin "2 i + cos "2- f + k .'
siot cost -cos "2
pa jcdnadzba glRsi:
":_ - (I -
sin
2
<1 tl tocki T = (n, 2, 0):
y-(l-COSI)
I
cos ""2
X n ),-2 I
o 1 '
,
z-4cos'::"
2
94. NaCi oskulacioou ravninu krivu!je:
u tocki T=(l, 1, l).
Parametarske jednadibe krivulje jesu:
X=/2, .y=r, z=t\
a oskulaciona rclvnina ima jednadzbu:
x [" y-t Z -
21 1
4l:l
-
0,
2 0
12t 2
46
95,
odrrosno:
12t"x -16t\' - 2z + = O.
Odavde za t = 1 dobivamo
6x - 8)' - z + 3 = 0,
Napisati jednadzbu rektifikacionc ravnine krivuljc a; (0, J1) ._." E)
, {I I I ' )
r = V2' v'2' 11 sIn f
u tock[
2 '
Vektor normale i1 rektifiblcionc ["avnine jc ko!inearan 5 vcktorom (t x f) x r.
lmamo:
p= -- --
,(11 cost)
V2'V2' sinl '
1 } 0, - -. -,- ,
sm
L
t
"i:) x i - 1'(1',,:),
;'211,.,1
r "" + - + ctg-l= 1 + ctg-t =--
2 2 51n2 t '
t. t= _ ctgc
sin
1
f .
Tada je:
(ix/')XI,,=_l_,-. ( __ (_1_. i+-1-T+ctgtk)=
s!n-l Slwf sm-r JI2 V2 ...
=---:-,,- -_. 1+ ---::- J - k = ----(ctgtt + etg!] - y2 k).
1 (ctgl, ctgl c ') 1 c ,,;;; ,
surf V2 V2 Vlsin
2
f
.Tednadzba rekti6kacione r,wninc'glasi:
ctgl(X- + ctgl(Y- - =0,
.fednadzba rektifik<lcione J"<lvnine u tQcki I = glasi'
2 '
z 0,
96. Odrediti funkcijll i: R--Jo R tako da glavna normala krivuije a; R"""-7E
J
:
"={I, sinl,(!))
budc paralelna s YOZ ravninom.
Imamo:
,"= {I,
f= {a, -sin!, .f;}.
47
Vcktor glavne normale ima smjer:
- f(fn.
/':2=
= - sin t COS t +
(i x f) x i (1 + cos 'I + <ill ( " sin t J + <pk) -
(-sinl cost+ (i +costT+ q,k}
Da bi glavna normala bila parale1na s YOZ ravninom, mora koordinata uz [
biti jednaka nuli, dakie:
- sinl cos{4 t = O.
Rijesimo ovu diferencijalnu jednadzbu:
Id<il_ .. ,
"2 cit -_. Sill. cost,
$' = sinl[ + c
1
,
<P(l) - K, [f )' dt+ K1], gdje je K, - V:T+i
c = konst.
(ili uzeti = Z, $ = i).
97. Napisati jcdnadzbu tangente, glavne nOflnale i binormale za kruznu z.avojnicu
a:R......,.E";
48
F= {acost, osiot, bt}
u proizvoljnoj tacki.
Dakazati da glavna normala sijece os zavojnicc pod pravim kutom, a
binormal a zatvara starn osi konstantan kut.
Prvi nacin:
Jednadzbe tangente, glavne nonnale, 0(1110sno binorma!e glase u vektorskom
obliku:
Racunajmo:
- ret) +" [," (t)],
Q = P(t)+ !lUX f)X fJ, odnOSflO
6- r(t)+,,[ixi'j.
,':(1) = {-osint, acos[, b},
J':-(t) = {-acosi, -asiol, O},
Ji:l'=a
1
+b
2
,
I,':i = Va
1
+b2
(/':-2_,':(;':f).
_!er je 1i:I = konst., to je vcktor I': okomit oa svojoj derivaciji, tj.
I": l.l, pa je l- l = o. Zbog toga je smjer g!avne normale:
,7--2./= _a(a
2
+b
2
) [cosrT+sintFl.
Nada\je, binonnaia ima smjer:
- asint aeosl b
"-(lcost -aSlnt 0
ab sin! r- ab cost r + (/2 k
;: X / = a [ b sin f r b cos f j' + a IC].
Jednadzba tangente je prema tome:

-asint
ledn8dzba glavne norrnale:
Y-asinp
acost
Z-ht

X - a cos (. _-'Y'-cc-..:lI sin i
-a(a
1
+b!")coS! = -a(a<+b")sint
Z -hi
o
X-acosl Y-asin[ Z-bt
= = --0--
dok jednadzba binormale gl.asi:
odnosno

-_ ..._-=.
Y-asint Z-bt

odnosoo;
absinf
X-acosl Y-asint Z-bl
= --=-b"ZO-;:C = --a-
Nadimo kut izmedu glavne normaJe i OSf zavojnice, tj. kut izmcdu vektorn:
ii = {cos t, sin t, O} i k = {O, 0, 1}:
IT
cos", - 0, pa je q, - 2'
Kut izmedu binorma!e i osi zavojnice jest kut izmedu vektara:
b- - (bsinl, -beost, a) i k - (0,0,1):
cos= a .=eonst.
Va' + b'
49
Drugi naCin:
lcdnostavnije se zndatak rjesava rcparametriz<lcijorn
zad. 62. kruzna zavojnica a im8 jcdnad.zbu
duljinol1l luka. Premi.l

(
"
,
acos--:::=,
v;;'+b'
Kako je.
s
aSto---=',
Va'+b'
[-aSin V";'+'b' i+ i+ ble],
1 [, s" s, I']
h Slll I - b J + {/ { .
( ' I ')'" V ! ' ' tr+ l .' a
2
+b
2

I = S _ za Jcdnad7.bc tangenle, to prema T<lblici 1. n3 str. 42. i HZ
Va' + b'
glavne normale i binonnale dobivaju se vee POZOfltc jeclnadzbe
98. NaCi jednadibe tangente, glavne nonnalc, bioormnle, om-maIne. rektifika-
eione i oskulacionc ravnine krivuJje (vidi zad. 179):
so
.\'2- )'1+ 21-1 =0
i - 2.1: + Z = 0,
u tack[ T= (1,1,1)-
Napisimo na zadanu krivuljn parmneiarske (iii vektorsku) jednadZbe:
BuduCi da je projekcija grafa krivlIl,ie na XOZ ravninu kruinica:
x" + Z1 - 2x + z = 1, odnosno:
(
[)' 9
(x')),+ z+2,
to uvedimo parametm q} ovako:
, 3
x= 1 + "2'COS<p ,
1 3.
+:;-SlllCP,
L
pa je lada:
y = V-}+3COS$ -- sinep.
T
I
I
I
U ovom obliku je (zbog komponente y) nespretna racunati derivacije krivulje.
Zbogtoga cerno uzeti za parametllr apscisu x, pa ce krivulja imati vektorsku
jednadibu:
i= x[+ y(x)l+z(x)!C.
Komponcnte y i z su ovdje funkcije od x, koje cerna, kao i njene dcriv8cije,
nuti iz zadane krivulje na sljedeCi naCin:
Uvijekje;x=x, x=l, =0, :(=O,
Naaimo prvu derivaciju krivuljc, tj. i:
2.1: -- 2y)' + 2zt = 0,
2y'y - 2 + z = 0.
U tocki T ovaj sustav jednadibi glasi:
l-Y+i=O,
2 -2+ i = 0,
odakle dobivamo: i = 0, )1 = 1, pa je prva derivacija u tocki T:
iT = [+ T
Druga dcrivacija dobije se iz:
u tocki T:
-- )i2 -- yy + i
2
+ zi = 0,
2y2+2y;;+i=0:,
1-1-y+=0,
2+2ji+i=0,
2 2 .
odaklc je Y= i= pa .Ie'
3 ' .
Treca derivacija se dobije ponovnim deriviranjem m.alo prije dobivenog
sustav8 :
u tocki T:
- 3yy - ySi + 3ii + IZ' = 0,
6)iji+2yy + i" =0,
2-j'+zi'=O,
- 4 + 2y)i" + z = 0,
odak!e ,ie y = 2, i = 0, pa je:
/=2/ .
Tada je jednadiba tangente:
x--l y-1

z-)
o
51
99.
Izracunajmo smjer glavnc normale:
.... [2_ 2
k
-] 2[ .. ] 2('J".2k)
1"(/::2) -- fV 1) :::: 2 - 3' j - -3 ' +"3 l + J = -3- I - ,
pa gJavna n01Ulala ima jednauzbu:
y-l = z-l
1 -1 - 2
Smjer binonnale odrcdcn je vektorom:
o
1
2
3
k
o
2
3
2 - , _

3
a binormala irna jednau7.bu:
x-I y-l z-l
-1- -=-1 -1-'
Normalna ravl1ina irna jednadzbu:
; 1 (x -1) + 1 (y -1) 0,
odnosno:
x + Y - 2 = n,
oskulaciona ravnina:
2 2 2

3 3 3
odnosno:
x-y+z-l=O,
a rektifikaciona ravnina:
2 i 4
3-(x-l) -3(Y -1) -3(2
odnosno:
x-y-2z+2=O,
NaCi trobrid pratilac za heliks (zavojnicu) a:
x == acosl, y= aSlot, Z = bt.
Prema zadatku 97. imama ort tangentc, glavne normale i binormale:
-0 __ _ = 1 (-asintl+acostT+bk),
I - I'I - III Va'+b'
52
I
I
I
I
t
i
I
I
,
Ii a(a
2
+ b
2
), ,. . .,.
fiO = -1",1"'" -'--,---;-lcostl+Slflt;)= -(costl-+silltF),
, a(w+b-)
-'0 5 a _ __
b =-lb'l = V " (bsitlri-bcoSl/+ak) =
a a- + h
1 _ "
= _ (bsioli-bcoslj+ak).
Va' + b'
Normalna ravnina im3 jedl\adzbu:
- asintX +acosIY + b Z- b
2
{=O,
binormalna:
costX+sinIY-'a=O,
a oskulaciona:
b sin 1 X -- b cos tY + {] Z - ab 1 = O.
UoCimo da je radi.ivektor projckcijc nekc tocke zavojnice na ravniou XOY,
tj. vekior j!= {acos!, asint, O} suprotne orijcntacije s vektorom Ii'''. Vektor
iio ima, dakle, orijcntZlcijll prcma OS! zavojuice i prema zad. 97. zatvar,l S f),jom
pravi kut (vidi znd. 54,.58,62,97,163,197).
100. Za08n<l je krivulja ((: R---Jo EJ:
i={acost, asin(, a[(r)},
gdje jc f -R -co R dvaput difcrencijalna funkcija.
Odrediti /(1) tako da oskulaciona ravnina krivulje a zatvara konstantan kut
sa oSI Z.
Norma\ni vektor oskulacione ravnine ima smjer odreden vcektorom:
--asiot
-aeost
- Clcost
- asio!
k
af
af
Neka jc (( kut $to ga Horma!ni vektor oskulacione ravnine zatvara s osi Z,
tada je
Ni:
cos a "" "-----
(ix f) k
jfx FI INI Iki
a'
a'v7'+i+l
Rijesimo dift!rencijalnu jednadzbu:
Vf'+f'+l'
1
CaSU =
VF'+f'+l
53
DaJje je:
_1_ f'" + /" + I,
cos
2
a
l-coslo. =f"2+f'2,
(I)
Uzmimo supstituciju; f' = LI, f" = u' i ozoaCiUlo tg
1
a = k
2
, dolazimo do
diferencijalne jednadzbe:
U'2+u
2
=k
2
U' = Vk2_-U
2
,
. u
arc sm k=Cl l,
u=ksin(cJt),
f(t) = keos (e
l
t) + ('2,
tel) = C2 + tg 0. cos (el t).
Singularno rjesenje diferencijalne jednadzbe (2) dobijemo ako jc:
k
2
- u
2
=0.
Tada je:
101.
102.
103.
104
lO5.
54
sto zadovoljava jednadz,bu (2).
Nada\je je:
odnOSl1o:
u;;;;: k,
u f' k,
f(/) C, kl,
pa je to singularno rjdcnje.
Spccija!no, za = 0, k = b, imamo:
f(/) bl,
sto predstavlja kruznu zavojnicu (vidi zad. 54)_
U zadacima 101-105. nati jednadzbu tangente krivulja:
Xl + /:::: 10, l + Z2 = 25 u tocki T= (1) 3, 4).
2x2+3l + Z1= 47, Xl +21=z u tocki T= (-2,1,6).
xy1+z3=12,x-l-y-+2z-7=Ou tocki T=(1, 2, 2). _
3x2 -I- 2y2 -I- y" _ z = 0, Xl - y2 + Z2 - 36 = 0 u tocki M = ( - 1, 1, 6).
x = e'cost, y = e'siot, z= e' za t =i= O.
(2)
T
106. Napisati jednadzbu tangente oB krivu!ju:
a:R_ E):
x=a(/-sint), y=a(l-cost),
2
u tocki {= O. NaCl kUl !ito ga tangcnta zatvara s osl OZ.
J07. U kojim je tockama na krivlllju a:R_ 1:
y=3t
2
, z=3t"-i:r'
paralelna s ravnillom:
3x+y-l-z+2=O?
108. Napisati jednadibu tangeote na krivulju a: R_ };
F= {acht, asht, Cl}
u proizvoljnoj tach
109. Pokazati cia t,mgenta krivlllje 0:: E":
zatvara konstanlan kut s vektorom
a= {1, 0,1}. Koliki je taj kut?
"- 3.':' 1
3' 27)
-J 10. U kojim tockama je tangenta krivulje a: R_ E':
i'= {3t-l', 3[\ 3t-l-I'}
parnlelna s koordinatnim ravninamn?
111. Napisati jednadzbu tangcntc krivulje a: R_ 1:
r = { a cos I, - a sin l, be'}
i naci geomctrijsko mjesto sjecista tangenata i ravnine XOY.
112. Nnpisati jcdnadzbu tangcntc i norm<ljne ravnine zavojnice a: R_ E
1
:
r= {2eost, 2Stnl, 4t}
utockit=O.
113. Zadana je krivulja (I. : R _ '3:
F={t,P,t
3
}.
Koja krivulja sc dobije kao presjek tangenata krivu1)e (1 s r(lvninom XOY?
114. Napisati jednadzbu tangente i nonnalne r:wnine Vivijanieve krivulje (vidi
zad 55).
115. Dokazati da je udaJjcnost izmedu neke tocke fer) na z(l;vojnici a: R _ 3:
{acosl, asinl, bt}
i sjecista tangente u toj tocki s ravninom XOY jednako k It], gdje je k neka
konstantu,
55
116. Pokazati da je kut izmedu tangente krivulje a: R-;.
,-: = {cos?!, + sio2l, sint},
i radijvektora diralista konstaotan.
117. Danaje krivulja a:R--cl-E
3
:
118.
119.
(x, <1>, (x), <1>, (x)),
gdje su <h, <1>2: R-;. R.
Ako postoje 'I(XO) i '2(XO) pokazati da krivulja ne maze imati zax=Xn
tangentu okorpitu oa as ox.
Za krivu!ju a: I -;.E
J
zadanu sa F= res) (s je duljina luka) definira se ::,jerna
indika(risa tangenata kao krivulja [-;.E
J
koja je dana jednadz.bom:
- dF-
R(,) d-; I(S).
OCito graf od I) lezi na jedinicnoj sfefi sa sredistem u ishodistu.
Naci sferne indikatrise tangenata obitnc zavojnice.
Napisati jednadzbu tangente i normalne ravnine krivulje koja je zadana kao
presjek dViju ploha:
F(x, y, z) 0,
120. Napisali jednadzbu tangente i nOfmalne ravnine krivulje:
Xi"", 2az, y2 = 2bz
u proizvoljnoj tocki.
121. NaCi jednadzbu nonnalne ravnine u proizvoljnoj tocki krivulje:
122. Nati jednadzbu llormalne ravnine u proizvoljnoj tocki krivutje:
123. Dokazati da sye normalne ravnine krivulje a : [0,2 n:] E3:
.p= {asin
2
t, a sin t cos t, acost}
pro!aze istom Koja je to tocka?
124. Napisati jednadzbu oskulacione ravninc krivulje a: R.....",. EJ:
(e', e-', 1j/2)
u proizvoljnoj tacki krivuJje.
125. Noei one oSKulacione ravnine hivullC a: R -7 Ii':
x=t, y::::12, z=t'
koje prolaze tockom M = (2, - 6).
56
126. NaCi oskulacionu ravninu krivu\je a: [0, n]--Jo E3:
X = cosJt, Y = sioJt, z = cos
2
t
u njezinoj proizvoljnoj tocki.
127. Napisati jednadzbu oskulacionc ravnine krivu!je a: R _ .... EJ:
1= {tcost,-tsint, at}
u ishodistu koordinatnog sustava.
128. Napisati jednadibu oskulacione ravnine krivulje a: R -;. EJ:
r= {acost, bsint, e
l
}
u tocki t = o.
129. Pokazat! da pravac koji prolazi proizvoljnolU tockant M krivulje a : R.....",. EJ:
X=l, y=t, z=t
J
parale!no s ravninom z = 0 do sjecista s OS! OZ, leii u oskulacionoj ravnini
pridruienoj tocki M.
] 30. Napis8ti jednadzbu oskulacione ravnine krivu!je:
u tocki M (2, 1,2).
131. NaCi oskulacionu ravninu krivulje:
X
1
+yl+Z2=6,
x+y+z=o
u toeb M (1, 1, - 2).
132. NaCi oskulacionu ravninu krivulje:
y2 + 4Z2 + 2ax _ 20
1
= 0,
4x+3y+2z-5a=O.
u tocki M = (!!... -'a
2' 5 '10 .
133. Nac! oskulacionu ravninu krivulje:

(gdje je 1>: R.....",. R bar dva puta diferencijabilna funkcija) u proizvoljnoj tacki
krivulje.
134. NaCi oskulacionu ravninu krivulje:
x
1
=2az, y2=2bz
u proizvoljnoj rocki krivulje.
135. Dokazati da gmf krivulje a: R.....",. -1:
x=eICOSf,y=e'sint, z=2t
57
leil na plohi:
x'+ /-e'=O
i da se njezina oskulaciona ravnina poklapa s tangenlnom ravninom pJohe.
136. Ako oskulacione ravninc krivulje prolazc fiksnol11 tockom, dokazati da je
krivulja ravninska (vidi zad. 162).
137. Dokazati da svaka osku!aciona ravnina kruzne zavojnice sijece buzni valjf1k
na kome se nalazi po dipsi konstantnih poluosi. U zarlacimfl 133-142. naCi
glavnu normalu i binormalu krivulja a: R---} E-'.
138. x = I, Y = 1
1
, Z = e' u tocki t = O.
139. x=t, y=[2, Z=(1 U tocki t=L
140,
12 2t
3
14
X=2' Y=3' z=2' tl tocki
(= 1.
141. x=y\ x
2
=z utockiM=(l, 1, 1).
142. xy='z2,x
2
+/-z
2
=1 u tockiM=(l, 1, 1).
U zadac[ma 143-145. naCi jedinlcne vektore tangente, glavne norma1e i
binorma!e 11 proizvoljnoj tocki krivulja a:
143, X=COS
1
1,y=sin'l,z=cos2t;tE[O,n].
144. x=a(t-sinl), y=a(J.-cost), z=4(1COS+; tElL
145. x
3
= 3a
2
}" 2xz = a.1.
Naci jedinicne vektore trobrida.pratioca krivulje a: R-----t 3:
r= {e'eo;:;l, e'sint, el}
i pokazati da oni zatv<lraju konstantne kutoYe s osi OZ.
1<17. Dokazati da se vektori trobrida pratioca krivulje:
1":'= {I, 1, {"}
u tocki 0 = (0, 0, 0) podudaraju s jedinienim vektorim8 koordinatnih os!.
148. Nab vektore trobrida pr<ltioca krivuJje:
n
u toeb { ::;; -
2
{COS! + sin l (1- COSf); cos [ }
149. Napisati jednadlbe ravnina koje tini trobrid pratilac krivulje:
x
2
+ i + Z2 = 6, x
2
- y2 + Z2 = 4
u tocki M (1, 1,2).
Ako Il duljnjem teksm ne bude istaknutn tacka u kojoj raCIlnn1110 izvjcstan podatak, ,malrat cemo
da se racti 0 proizvoljooj tocki
58
150. Naci trobrid pratilac prostorne parabo!e:
(31, 31', 21').
151. Dokaz.'Hi da jt. geometrijsko m,iesto tocaka glavnih normala koje su udaljene
za dUZlllU lod totoka obicne zavojnice a: R-----t E3:
x = a cos l, Y = (1 sin t, z ::;; b t
opet obicna z3vojnica.
152. Od $vake tocke krivlllje:
na njenoj
, . 1
x=a(t-smr), z=4asin
Z
glavnoj normali nanescn je segment duzine a sin
2

2'
NaCi ,jednadzbu krivulje kOjll opisuje krajnja tocka tog segmenta.
153. NaCi tocke na krivuiji a:R----->E
3
;
2
x='{, y=!nt, z= _l2,
u kO.lima je binonnala paraJelna s ravninom x - y + 8z + 2 = 0.
.154. Na blnorma!e kri,vllije a: R-') EJ:
x = COs B cos l, Y = cos sin t, Z = gdje je parametar, naneseni su u
pozltivnom smjeru odsjecci konst<lHtnc duljine jednake jeclinici.
Napisati jednadzbu oskulacione ravnine nove krivulje.
155 NaCi vektore trobrida pratioca krivulje a: R---} E3:
x=tsint, y=tcost, z=tc'
l! ishodistu koordinatnog sllstava.
156, Naci trobrid pratibc Vivijanieve krivolje (vidi zad. 55):
x" + y1 + Z2 = a
2
, x
2
+ y2 = ax,
te jednadZbe tangente, binormale i glavne.normale.
59
5. Fleksija i torzija. Frenet-Serretove formule.
Ravllillske krivulje. Krivulje u ravllini
5.1. Fleksija iIi prva zakrivljenost
Neka je ct ; 1.....,.. E 3 krivulja zadana sa
F(s),
gdje je s duljina Realnu fuokciju x: /....-) R defjniranu formulom
",(s) = --'
I
d' I
d s'
z.ovemo fLeksijom iii prvom zakril4jenosti krivulje u.
OCita je:
(I)
(2)
Geometrijski je fleksija mjerd za zakret tangentnog vektora. Tocnije, flcksija u
tocki o (S[I) jest granic-na vrijednost omjera zakreta tangentnog vektora dul. nekog
luka a + t:...s) i duljine tog luka:
, 6. cp
11'(30) = lim
b,<->O , a (so) a(so+6s)
(3)
gdje je 6 <p kut izmedu vcktora t(so) i i(so + 6s).
Reciprocnu vrijednost-(I ) = 0(50) zovemo polumjerom zakrivljenosti krivulje
x s"
au tockia(so).
a) Aka je krivulja zadana parametarski s:
z=z(s)
ooda je flcksija 5;
x(s) ""VX"
2
+y"Li-z
IJ2
, (4)
b) Ako krivulja a:l-+EJ nije parametrizirana duljinom Iuka i ako je r=i(t)
njezina vektorska jednadzba, onda je f1eksija dana formulom:
()
li'x"l
x t (5)
1'a se formula moie pisati u obliku:
r r -, 'r
V
,,", (f' ")'
(F')',
(6)
60
I
Ako je krivulja zadana pa'rametarski s
x=x(t), y=y(t), z=z(/)
ooda vrijedi:
XCi) = dc:e + y2+i
2
) CfZ+ yZ + 2) - (xx + yy + iZy
r (i
2
+y2+i
2
) ,
(7)
5,2, Torzija iii druga zakrivljenost
, krivulju er:: 1-+ E
J
parametriziranu duljillom luka realnu funkciju T :1-+ T
defmlraml formu(om:
( )
_ db"(s)
T S """ -n s)----
ds '
gdje je poljc glavnih normala od a
ton:ijom iii drugom zakrivljenosti krivulje a.'
1z definicije torzije proizlazi:
a b" (s)
(8)
polje binonnala, zoverno
(9)
tj. geometrijski torzija mjeri zakret oskulacione ravnine krivulJ'e kad s d' I"t
'b d I' 'r .. e lralse
gl a uz nyu Je. oemje:
lim 6.a _,
----
a(so) "(50+<'>S)
(10)
gdje je kut izmedu vektora j)O(so) i
a) Ako je krivulja dana svojorn vektorskom jednadzbom 1=1(s) onda vrijedi:
r= (1',1",f"')
(i")' ' (11)
Ako je krivu\ja zadana parametarski!;
z=z(s)
onda vrijedi:
I x' y' z
I x"
y" z"
x'" y'" z'"
r = (X-"2-+-y'''''-+-z-c"",)c-
(12)
b) Ako krivulja nije parametrizirana duljinom luka i ima vektorsku jednadzbu
i= 1(t), anda vrijedi:
(i', P, F)
,= li'xi'I' (13)
61
iii koordinatno:
x
J'
i
.i'
Y
i
x y i
5.3. Ravninska krivulja
Krivulja a: J-.--? E) je ravnil1ska, aka i' sarno ako je:

za sve S E I.
Krivulja je pravae iIi diD pravea ako j sarno ako je:
1(s)=O za sveSEl.
Krivulja je kruznic(l iIi dio aka i samo ako jc:
x(s) = eonst. 4:0 r(s)=O zasvesEI.
5.4. Frenet-Serretove formule
(14)
Za derivacije polja trobrida pratioca vrijcdc aye Frenet-Serretove [ormde'
d io
-- = ?trIO
ds
(15)
5.5. vektor
Formulc (15) mogu jednostavnije pisati uvadenjem
vektorskog polja
(16)
dUl u.
Frcnct-Serretove formulc glase:
62
5.6. Krivulje u ravnini
dna -
---=dxn
ds
(17)
Ncka jc 2 ravnina. Diferencijabilno a: J -.--? E2 gdje je J
otvoreni interval real nih brojeva ZOVcmo krivLlljom u ravnini. Sve sto ie rcecno 0
prostornim krivuljama u 3. 4. i 5. vrijedi i za krivulje u ravnini. .
Ako je a parametrizirana duljinom luka i dana jednadzbom j7"= res) anda duz
(l definiramo dva vektorska potja s:
(18)
Ta pOtj8 zovemo poljem tangel1ata i poljem normala.
Za krivulju u ravnini definira se funkcija zakrivljenosti ?t: /-.--? R formulom:
d'f)
ds'ds
2
'
gdje je ( tzv. dvojka kOja. sc definira s:

d':)
ds' dr
/
X'(S) y'(s) I
x"(s) y"(s)
gdje su x, y : 1---7 R koordinatne funkcije oct f = ,-:(s).
Za derivacije potja tOes) i nl!(s) vrijede Frenetove formule
d to 4(1

d(;(J
ds
(19)
(20)
(21)
Ako krivu!ja u nije par<lmctrizinma duljinom luka i ako je dana vektorska
jednadzba r= F(t), ooda vrijedi:
(t, F)
x(t) = ((2)J/2'
(22)
63
odnosno koordinatno:
(23)
Krivulja u ravnini je pravac aka je Y. = 0, a kruznica iIi dio kruznice ako je
:x = const. '* O.
.. zovemo polumjer zakrivljenosti krivulje a u tocki a(tn).
Yo (''') . ,
Tocku 1(t
o
) +_1_) ,ii0(tn) zovemo sredistem oskuiacione kruinice krivulje au
:x (to
tocki aCto), a kruznicu sa sredistem u toj toch i poiumjerom __ (1) zovemo
:x tl)
oskulacionom kruinicom.
Zadaci
157. Provjerite da se Frenet-Serretove formule u matricnom obliku mogu napisati
ovako:
[
i-o" lox 0: ['TO]
fio, - x 0 t fiO
1;0' a - 1: 0 GO
158. NaCi poJumjer zakrivljenosti krivulje:
64
y=a(1-cost),
,
z=4asin 2' t E R
Zakrivljenost cemo racunati po formuli:
x = , jer ,krivulja nije para':letlizirana duljinom luka.
lmamo:
" k
,
1- cost sin t 2cos -
2
sin t cos t
,
-sil1
2
[(
., ')-( ,
=a
2
-sintsln2"-2costcos2" i+ 2sintcos2"+
-+ (1-cos t) sin + ) r + (cos t (1-cos t) - sin
1
t ) f 1 =
=a
2
[ ( - 2sin! cos f- 2cos
J
f + 2sin
2
i cos f) r-+
+ (4 " " . , ') " -]
SlO'2'COS 2" + 2sllf '2 J-+(cost-1)k =
[-2cos
3

L
f+ (4Sin!.. cOS
2
.L-+2sin
3
!..) J"-2sin
2
.,(. k'] ,
2 2 2 2 2 a.
Zatim:
+- Sill -+4sm - =4a
4
1+sln
2
- 4
,' "'] ( ')
2 2 2 .
lzracunajmo nazivnik:
lil
2
= a
2
[ (I-cos t)2 + sin
2
t +- 4cos
2
+ J = a
2
[2 (1- cost) + 4cos
2
+ J =
= a
2
[ 4sin
2
+] = 4a
1

Tada je Ii'I
Za polumjer zak.rlvljenosti dobivamo:
4a
159. NaCi torziju krivulje:
x=cost, y=sint,
e' - e-'
.--
2
Racunat Cerno po forrnuli: "{ = . (f; f, ?)
I P X PI'
IE R,
jer krivulja nije parametrizirana duljinom luka.
Jednadzbu krivu!je mozerno pisati u vektorskom obliku:
i={C05t, sint, sht}.
Racunajrno brojnik:
65
sinl
cost
sin t
cos t
stUt
cost
ch I
sh t
el1 t
= sin
2
fch t + sinrcoslsh t + e05
2
teb [+ sin
2
teh t +
+ cos
1
tchl- sinteos Ishl = 2eht= e' -+
Da bismo izracllnali nazivnik, izracllnajmo najprije:
- sint
- cost
Dalje je:
cost
- sin t
k
chI
shc
I _
1= (costsht-+ sint ehe) i +
+ (sint sht-cost chi) f +/(.
Irx 'If = (cos I sht+ sin! eht? + (sint sht+eost Ch)2 + 1 =
= sh
2
t + ehl! + 1 =: 2eh
2
t.
Tada je torzija:
1 2

160. Naei zakrivtjenost i torziju krivulje:
66
Xl

u tocki x = 2a.
Zakrivljenost i torziju izracunat cemo po formulama:
jer krivulja nije parametrizirana duljinom !ub.
Krivu!ja lma vektorsku jednadzbu:
_ t Z _ t J _
i = [ i + - j + --, k,
2a 6a"
a zadana tocka je T= (2a, 2a, "ja).
Racunajmo:
tE R,
I,
a
o
II
I,"X 1'1'
([2 + 202)1
411'
Iii'
([2 + 2a2)1
4a
4
I'
1
2a
2
a
(r,r,i'f)= 0
II'
=7
a
0 0
-;1
Tada je:
U tocki T je:
161. Neka se odrcdi funkcija f: R --'> R taka' da krivulja
r=acost !+a5inrl+f(f) k, t,ER
bude ravninska.
Nuzdan i dovo!jan uvjet da krivulja bude ravninska jest da je torzijn jednaka
nuli:
-r:= 0, tj.
(t, r, /) = 0, odnosno: I
, x
x'
I X
Imamo:
y
i
ji
z
o
67
i j i -asinl acos{
(f, t, i) = ;x y f -acos! - asiol
: ji
z a sint -aeost
Ovo nam daje diferencijalnu jednadibu:
all' + aYfI. = 0, odnosno: f' + f'" = 0,
cije je rjdenje:
162. Dokazati da je'krivulja:
x:;;: alt2+blt+Cj.
y = a
z
t
2
+"b
1
t+c
Z
'
z:;;: a]t
2
+b3t+C3'
ravninska i naci jednadZhu ravnine u kojoj ana lezL
r
f"
=0.
f'"
Kako je x' = 0, y = 0, z' = 0, to je i -;: = 0, pa je r= 0, tj. torzija je jednaka
nuli, Krivulja je, dakle. ravninska. U tom slucaju ravnina u kojoj krivulja
len jest oskuladona, i njena jednadzba glasi, u bUa kojoj tocki, npr. u t = 0;
odnosno:
a,
a,
b,
y -- C2
b,
y-c
z
a,
b,
0,
o.
163. Pokazati da su zakrivljenost i torzija zavojnice:
x=acasl, y=asint, z=bt, fER
konstantne.
164. NaCi zakrivljenost i torziju zavojnice na stoscu:
x=tcost, y=tsint, z=at, fER
u ishQdistu koordinatnog sustava.
165. NaCi i torziju krivulje:
x=e', y=e-', z=ty2, tER,
166, NaCi zakrivljenost i torziju krivulje:
x=2t, y=lol, z=tz, tER
u tocki (2, 0, 1).
68
1
I
167. Ako je zakrivtjenost krivulje u svakoj tocki jednaka nuli, dokazati da je
krivulja pravac.
168. Ako je torzija krivulje u svakaj tacki jednaka nuli, dokazati da je ta krivulja
ravninska.
U zadacima od 169. do 176. oaci zakrivljenost i torziju.
169. x=acht, y=asht) z=at, (ER
170. y=3t
2
, z=3t+(\ tER
171. x=cosJt, y=sin't, z=cos2t, tE[O,n],
172. x=e'cost, y=e'sio'l, z=e', fER
173.
174.
175.
i={t+ a
2
2aln-!...) tER
t ' t ' a'
i={cost, sint, cht},tERutockit=O.
y2=X,X
2
=z.
176. Xl = 3a
2
y, 2xz = a
L

177. Pokazati da su zakrivljenost i torzija krivulje:

i={3t,3t
2
,2t
3
},/ER,
proporcionalne (faktor proporcionalnosti k = const ).
178. NaCi poluOljer zakrivljenosti krivulje:
x
2
=2az, y2=2bz
u tocki x=a, y>O.
179. NaCi pOlumjer zakrivljenosti i torziju krivuljc:
x
2
-l + Z2 = 1, y2- 2x + z = 0
u tocki M=(l, 1, 1), (vidi zad. 98).
180. NaCi zakrivljenost i poiumjer zakrivljenosti krivulje:
x
2
+ y2 + Z2 _ 4 = 0, x + Y - z = 0
u tockix=O, y>O, z>O.
181. NaCi za koje vrijednosti od a i b je zakrivljenost krivulje:
x=acht,y=asht, z=bt
u svakoj tacki jednaka torziji.
182. Nati locke na krivulji:
x=cosJt, y=sirrt, z=cos2t, tE[O,n]
u kojima zakrivljenost pop rima minimalnu vrijednost (Iokalnu).
183. U kojim tockama polumjer zakrivljenosti kdvulje:
y=a(l-cosc),
dostae minimum (lokalni)?
t
z=4acos
Z
' lER
69
184. Pokazati da se normalna, rektifikaciona i oskulacion3 ravnina krivulje
1={3t,3t
Z
,2P}, fER
u tocki maksimalne zakrivljenosti podudaraju s koordinatnim rnvninama
(vidi zad, 177),
185. NaCi zakrivljenost i torziju krivulje a: R ----7 E):
(ff(t)sintdt, ff(t)costdt, ff(t)V,(t)dt),
gdjc 5U f, tjJ: R----7 R bar dvaput difereneijabilne.
186. NaCi funkeiju f: R ----7 R takvu da krivulja a: R E 3:
(ff(t)sintdt, ff(t)costdt, ff(t)tgtdt)
Ima konstantnu zakrivljenost (j je diferencijabilna).
187. NaCi funkciju f: R----7 R takvu da krivulja a: R----'> E3:
(t', t,J(t))
bude ravninska (j je bar tri puta diferencijabilna).
U zadacima od 188. do 191. pokazati da je krivulja ravninska i nad ravninu u kojoj
ona Idi.
188. x=1+3t+2P,

z=1-P, tER.
189,
190,
191.
i={u2+4u+6,2u1+2[+3, 5u
2
+2u+7}, uER.
1 + tIt
x=t::'t'Y=l-.=(2'z= l+t,tER.
x = all" + blIP + c
l
.
y =a2l" + bzt
P
+ C2,
z=a}t"+b}til+c" tER.
(n i P su prirodni brojevi.)
192. Zadana jc
Xl = 3y, 2xy = 9z.
1
0
NaCi polumjer zakrivljenosti te duljinu tub od tocke (0, 0, 0) do tocke
M (x, j, z),
2
0
Pokazati da tangentc zatvaraju konstantan kut s danim smjerom.
193. Zadana je krlvulja:
, a (' ) R
x=aCOSl, y=asmt, z=---;:;:- smt+cost, te .
V2
U lOcki M (t) nati oskulacionu ravninu, glavnu normalu, polumjer zokrivlje-
n05ri i torziju.
194, Nati jcdnadzbu oskulacione ravnine, glavoe norma Ie, polumjer zakrivljenosti
i torziju krivulje:
70
'T"'
I
u jednoj njezinoj toch
195. 1
0
Ako oeka ravnina sijece graf krivu!je:
i={alt,a2P,a}t'}, tER,
n toekama za kO.ie je 1= t[) t = i t = 13, ooda je njena jedoadzba:
{/2{/] (tlt2 + t2/3 + I,ll) x - (lja) (r 1+ t2 + Y + aj a1 z - ala2a, tlt2:3 = O.
2
0
KoristeCi 1
0
napisati jednadZbu oskulacione ravnine dane krivu\je.
Mjesoviti zadaci
196. Pomocu Frenet-Scrretovih formula pokazati da za cikloidu vrijedi sljedcee:
1
0
Tangenta na cikloidu u tocki M paraJelna je sa simetralom sretiisnjeg kuta
(J) kruznicc koja prolazi tockom M (vitii s1. 17).
2
0
Polumjer zakrivljenosti cikloide u tocki M jednak je dvostrukoj tetivi
pripadne kruznice ad tocke M pa do diralista s pravcem kotrljanja.
Cikloida je krivulja koju opisuje tocka kruznice kad se ova kotrlja bez
klizanja po cvrstom pravcu.
o
/
I
SI. 17
Smjestimo Ii koordinatni sustav bo na s1. 17. moierno vektorsku jcdnadzbu
cikloide pisati:


71
72
Oznacimo Ii sa s duljinu luka cikloidc, sa 3j duljinu luka krutnicc, sa R
= MA = SI>
OA =OA i=Sli, AC =AcF=RJ, pajcjednadzbadkloide:
i=sll+RT+ R.
Nadimo jedinieni vektor tangente 11a cikloidu u tocki M. Ako je jednadzba
cikloidc oblika r= res), tada je:
-0 d; d s, -;' d R:;, d JJ
I -d-s -d-s- I + -d-s- J + -d-s-'
Ovdjc drugi Clan otpada jer je dR = O. TreCi clan je:
ds
dS
l
ds' odnosno
dR
zbog --
ds,
ort tangcntc na
kruznicu), je:
(1)
Apsolutna vrijednost ovag izraza jc:
1 I[+T'I
ds
(2)
Da bismo nasH modul J r + to I nacrtajmo u tacki N paraielogram (51.18) sa
stranicama J n = I 'po I = 1, pa je taj paraleiogram romb. Kut A;N M) je
. w
180
o
-w, pa je kut Al Ml N Jcdnak T

Tada je i + TO 7" NK , a modul Ii + TO) = NK.
Nadalje je NK=2jf"j
2 2
Odavde je:
_ _ 1 w
)i+To =2sin
Z
'
pa jednadzba :(2) postaje:
odnasno:
. w dSj
1 =2sm----
2 ds'
51. 18.
dS
l
-(j7 -. -w-' (3)
2sm
2
- - .
Vektor i + TO ima smjer vcktora NC , tj. ima smjer simetrale kuta (J).
Kako je to kolinearan s [+ T'\ tj.
. OJ
25m
2
to znaci da je tangenta na cikloidu it tocki M paralelna sa simetralom kUla w.
Nadimo poiumjer zakrivljenosti cikJoide. Po prvoj Frenetovoj formuli je:
Derivirajmo zato (1) po s, tj.
-" (:;' -0 dSJ
[ = I+T)-;:G-'
Prema tome je:
(4)
Kako je paraJclna sa simetralom kuta 0.1, a vektor tangente
kolinearan 5 i + TO, to jc normala okomita na simetralu kuta w, pa je vektor
[' + to akomit na vcktor tlo. Zato poml1ozimo (4) s fio.
x (,iIliiO)


Odavde je:
x (dT" .ri")
dS
1
. ds
Po prvoj Frenetovoj farrnuli za kruznicu jest:
(5)
d j"'"G
--= X fill
d
"
s,
jer je R
n
ort norrnale na kruznicu, a kako jc zakrivljcnost
J d TO 1_
kruznice III = -R ' to je: --= R
O
, pa je (5):
ds,
73
74
R
O
, fio = COS (YO" 0;::; sin
2 2 '
pa je zbog (3):
1 , OJ
x = R sm 2- - --,
45',n
2
4R
2 sm 2
Izracunajmo duljinu tetive Aiv!:
AM . (J)
=Rsin-
2 '
- OJ
AM=2Rsin-.
2
Tada je polumjer zakrivljenosti:
l OJ--
- = 4Rsin _.- = 2AM.
x 2
(6)
Dakle, polllmjer zakrivljenosti cikloide u toeki tv! jednak je dvostrukoj tetivi
pripadne kruznice od locke M prt do diraJisfa s pravcern kotrljanja.
Drugi naCin:
lednadzba cikloide sa slike 17. glasi u vektorskom obliku, pomocu p8fametra
w kojeg cerna sad8 oZllaCiti s {( (j).....,. /):
F=R(t ..-sint) I+R(l-cosl)I,
gdje sma sa R oznaCili polumjer kruznice.
Kako je
i-Rsintl,
to ,ie jednadzba tangente u tocki M:
x- Rt+ Rsint
1 - cost
Koeficijent smjera langenle jest:
sinf
k
I-cost
dakle,

2 2 r
, , I
2slO' "2
= etg -2'
y-R+Rcosr
sint
T
I
r
gdje je <P komplement kuta -2' Za-
kljucujemo, dakle, da je tangenta na ci-
kloidu u tocki M parnleina sa simetralom
kula r (sl. 19),
Normala u tacki M ua cikloidu je okomita na ovu sim'etralu kuta t,
Izracunajmo zakrivljenost po formuJi:
51. 19,
Kako je -'2R
2
sin
2
+/i, =2R"Sin
1
, IfIJ=8R3sin.li,
to je:
, t'
4Rstn "2
Polumjer zakrivljenosti je prema tome:
1 ,t

x 2
Izracul1ajmo duljinu tetive AM kruga, Iz trokuta AMC [mamo:
AM ,('
--- = RSI!1-
2 2'
Usporedivsi to s J:... imamo oa kraju:
x
1
2 AM,
x
s
Polumjer zakrivljcnosti cikloide u tacki M jedoak je dvostrukoj tetivi
pripadne knrznice ad tocke M pi! do diralista A s pravcem kotrljanja, tj, as!
OX,
75
Oduvde slijcdi konstruk.cija sredista S krufnice zakrivljerlOsti cikloide u tocki
M.
U tocki M konstruirajmo normalu na cikloidu koja je okomita na simetra!u
kuta t. Tacku S dobijemo taka da nanesema duzinu MS ..1c 2 AM
"
oa normalu od tocke M.
U ovom zadatku primjecujemo da je dokazivanje tvrdnje 1
0
i 2 iz teksta
zadatka za; dkloidu nesta dulje parnocu Frenet-Senetovih formula nego
pomocu definicije; sto ioaee nije uvijek slucaj.
197. Pomocu Frenet-Serretovih formula pokazati da za obicnu zavojnicu (si. 20)
vrijedi sljedece: (vidi zad. 54, 58, 62, 97, 99, 118, 151, 163).
76
1 Zavojnica sijece izvodnice valjka pod konstantnim kutom.
2
0
Zakrivljenost i torzija su za zavojnicu konstantni.
3 Glavna normala zavojniee paralelna je i protivnog smjera od smjera tin
vektora projekcijc tocke zavojnice oa ravoinu baze pripadnog valjka.
4 Geometrijsko mjesto probodista tangenata s ravninom baze pripadnog
valjka cine evolventu kruinice baze valjka.
lednadzba zavojnice glasi:
r= acos t l + a sint l+ btk.
Imamo:
1=
ji'l Va' + b'
Ifrj2 == a
2
+ b
2

Kako je ds = lfl dt, to je:

ds
2
= df2 = (a
2
+b
2
)dt
2
,
pa je:
/
'd [1
'ds
2
= a
2
+b
T
Izracunajmo jedinicni vektor tangente spirale u tocki M.
Po Frenet-Serretovoj formuli jest:
tn = _d_f =: _d_, _d_t = fr
ds dt ds Ya2+b2'
1
to= [-asint[+acostT+bk1
Va
2
+b
2
Nadimo kut pod kojim tangenta spirale sijece izvodnice valjka:
-"u --- b
t
Val + b
2
SL 20.
T
I
Spirala sijeec izvodnice valjka pod konSlantnim kutom.
Nadimo zakrivljenost spirale.
Kako je po Frenet-Serretovoj formuli:
d to
to oadimo derivadju ds:
d to
--=xfiO
ds '
= dd
s
(f ) = [ :t (I) + f =
.c(dl)' c d'i
=r - +r--
ds ds' .
k
. dl
Ka 0 Je - =
ds 0b2
koostantno, to je pa imamo:
dlO .. (dl)' 1
- =---(-aeosti-asincj).
ds ds a
2
+b
2
Dakle:
xi[G = acost,.. asint
- 7+1)2 l _. a' + b2 J.
Apsolutna vrijednost ovog izraza je zbog I ri
U
I = 1:
a

Da bismo nasli vektor .fin uvrstirno x u prethodnu jednadibu:
__ " __ nO aeoSl,.. aSll11
a2+b2 =-a
2
+b
2l
-a'+b
2
}'
odak!c je:
If= -costl-sintr
Kako je modul radijvektora projekcije tocke M oa ravninu XOY jedoak:
R()=costl+siolF,
to imamo zakljucak:
Glavna normala spirale u tocki M parale!na je vektoru /?o vektora potozaja
projekcije promatrane tocke oa ravninu XOY i irna protivan smjer od
vektora flo.
Izracuoajmo torziju.
Jer je:
77
(i,i,i)
li"x ;"',2 =. (11 (n
2
+ b
2
),
to je torzija:
- asio! aeost
- aeost -Ils!nt
a Sllll - (leost
(i, i, i)
lixi'!'
b
0

(l
2
b,
0
Vidimo da je torzija, kao i zakrivljenost, konstantna.
Potrazimo geometrijsko mjesto probodista tangenata s ravninom XOY. Jer
tangenta u svakoj tocki zatvara konstantan kut s OS! 02, to tangenta ima u
svakoj tocki konstantai1 nagib spram ravoine XOy, Nadimo duljinu luka
AM', i dllljillU duzine TIM', gdje je Tl probadaliSte tangente s ravninom
XO}'.
lednadzba tnngente je:
x-aeost
- asin!
y-nsin! z-bt

acos( b
Da bismo naW koordinate locke Ti> probodista tangente s ravninom XOY,
mOr<lmo odabrati takav parametar A za koji je z = it}c + b r = 0, odavde je
1= 1, Tada su koordinate tocke TI :
(
x=ocosf+tasinf
T, .
)' = (Ism! - tacost.
Kako $U koordinate tocke M':
M' (
y=asmt,
to jc dllljina duzine TIM' jednaka, tj.
Tii'2 = (n cost i ta sin t - a cos r)2 + (asinl-lacos r - a sin 1)2 = [2a
2
,
odllosno:
Kako jc AM'=at.
to .'Ie u svakoj tocki spira!e'.

Geometrijsko mjesto probodista tangenata s r:wninom XOY cine evolveotu
kruznice baze va!jka oa kojem leii spirala.
Aka valjak razrezemo po izvodnici koja prolazi tockom A (51. 21) i razvijemo
u ravninu, tad::! ce se sve tangente poklopiti i pasti u prav<1c AM, jerzatvaraju
konstantan kut 90'" - y s rHvninom XOY, koji se pri razvij<1nju nije promije-
nio.
78
SI. 21.
Promotrimo udaljeoost M 1 M[ dviju bliskih toeaka spinde, koje ne lete na
isto! izvodnici valjka. Pri razvijanju se ta ndaljenost nije promijenila, jer se
te tocke nalaze na va!jku, ali ina r8zvijenom valjku, tj. u f<1vnini. U ravl1ini
je najkraCi pnt izmedu dviju tocaka MiMI upravo.po pravcu, tj. segmentu
MMj Kako sc pri rnzvijanju udaljenost M i MJ nije promijeni!a, to ce j lUI
vaJjkll spojnica M i M) biti najkr<lCj put izmedu tocaka M i M!.
U teoriji ploha pobzuje se da je najkraca spojnica dviju bliskih tocaka l1a
plohi po geodetskoj liniji te plohe (tocnije: ta spojnica je dio luka geodetske
Hnije koja prolazi tim tockama). 12 svega navedenog izlazi da su spirale na
uspravnom kruznom valjku geodetske linijc toga valjka.
198. NofBnom krivuljom neke krivulje U odnos11 na tocku 0 zovemo geometlijsko
mjesto DozEta N okomica spustenih jz toCke 0 ua tangentu zadane krivulje.
Pomocu Frenet-Serrctovib formula n86:
1 Q Glavnu normalu nozisnc krivnlje, te pOrnOCU nje naCi konstrukciju
normale n3 noZisnu krivulju f8vninske krivulje.
2'" Jedil1icni vcktor tangente nozisne krivulje ravninske krivulje.
3'" Duljinu luka notisne krivuljc ravninske krivulje.
Zad8na je dakle krivulja (k) i tocka 0 (sl. 22).
Nekp je jednadzba krivu!je (k) u odnosu 11a polO:
r= res),
gdje je s duljina luka krivulje (k).
Tada je jednadzba nozEne krivulje prema slid:
R(s)=f+A j1\
gdje je to jcdinicni vektor tangente na krivuJju (k) u tocki M.
(I)
(2)
79
Da R (s) bio radijvcktur toch N krivulje treba skalar A odrediti
tako da bude:
R(s) .L i"
Zbog toga pomnoiimo jednadibu (2) ska!arno s (I:
(3)
(kl
odnosno:

pa je nozisne kriyu!je:
R(s)=r-(r,rl)fb.
51. 22.
(4)
Neka je (k) ravninska krivulja, pogJedajmo kako ce izg\edati konstrukcijn
normale na njenu noiisnu krivulju.
Neka su tn, ii''\ [;0 ortoyi tangente, normale i billormale u tocki M krivulje
(k). Neka su to, NO, jjO ortovi tangente, normale i billormaJe u tocki N
HoiiSne krivulje krivulje (k) koja pripada tocki M. BuduCi da je krivulja (k)
ravninska, to. je

tj. binormale biB okomite su na ravninu u kojoj krivulja (k) leii.
Nadimo jedinicni vektor normaie noz,isne krivulje:
fJo= Bll x t"", p. (6
0
x 1'(1).
Kako je
-, t R .
T -- = ta Je:
It I IRI
N" '1;1' (ih R).
(5)
Ako deriviramo jednadzbu noziSne krivulje (4) po parametru s dobijemo:
l?= r
1
_((1.i;1)t
il
_(rj111)j1I_(1.j1!)f1l', ,
-[(i'f")i"+ (f.C')i"').
Po Frenet-Serretovoj formuli je till ;- x.iio,
80
gdje je x zakrivljenost krivulje (k) u tocki }vi, pa dobijemo:
R= - x[(liiO) C
1
+ (I. til) nil
Kada (6) uvrstimo u (5) dobijemo:
( G)
'I
I
tj.
N= f3.
x
[(l.i:O)i()-(Pi/il)n
U
J
IRI
Pry! cian u zagrildi je iz jednadzbe (4) nozisne krivulje;
(1 f1l) [0=1-&,
a kaka je vektar R kolinearan s nO, tj.
-0 R
n = e-
R
to je:
NO .i!:'.- [f - R - f!:.R) R ].
lR'i R'
Kad Jcdnadibu noiisnc krivulje pomnaiima skalamo s R dobijemo:
R' (p. R) (R ?'),
pa je:
- f3x -
N" IRI [f- 2R],

(7)
Odavde proizlazi konstrukcija normale oa nozisnu krivulju (sl. 23). Naime,
vektor normale NO je prema (7) kojinearan s vektorom f -R, pa prcma
tame spojnica polovista radijyektora tocke M s pridruzenom tockom N
nozisne krivu!je lezt oa normal! na nozisnu krivu!ju u toeki N.
Nadalje je (6) zbog rio = f. (10 "'" 1):
N
R - ex [ (,' /) i" + (f ; 1,
a ovo Je dilje zbog i R = R" iz
Jednadibe (4)
- (6')
M
S1. 23.
81

Ii
:j
,
I
Tada je:
-0 R

Iii!
X[" ,til
- IRI Rt'+(F"')-7l'
Izracwwjmo duljil'lll luka noiisne krivulja ravninske krivulje.
Nekilluku Mdl12krivu!je (k) odgovara na nozisooi krivlllji luk tada je:
rlRlcis
ti
BuduCi cia Sll III i okomiti vektori, to iz imamo:
R
ltil
_. - 1 ..., RI
2R(F.tl')R(I'I.R)+(F.ilr-R-2 '
pa ,ie-
N'7v, J I % I VIi' + (F
>,
Kada jeclnadzbu noz!snc krivulje (4) kvadriramo dobijemo:
odnosno:
(F. (l))2 = jf2_/?2. (r> R)
Kad se avo uvrsti u (8) rm,:lfl1O:
N,N, J 1"1 PI cls_
.,
(8)
(9)
199. Neb su T i TI dvije bliske tocke krivulje t= F(s). Aka je Ink ave krivul,ie
TTl = !J.s beskontlcno m(lla velicina, dokazati da su udaijenosti tocke T; od
normnlne. rektifik<1Cione i oskulacione ravnine u tocki T U odnosu na
beskonacno male veJiCine redom; prvog, drugog odnosno treceg reda,
82
Time celTIo zapravo promotriti polohj krivll!je prema ravl1inama trobrida
pJ'atioca U okolisll tocke T.
Tocka T odredeml je duljinom luka s, mjerenom ad neke tocke krivulje kao
ad ishodista (sl. 24). B1iskoj tacki T) pripada luk s + b.s.
Radjjvektor tocke T neka je:

a tocke:
- /;..._,y----
/' / ---------'I
Tl :i:) =1":0+ A?= ?(s+ Lls).
Da bismo nasli paloZaj krivu-
lje prema ravnini, koja pro-
lazi tockom T, moramo naCi
udaljenost d tocke T
J
ad
nine.
T I
-
,.
Bilo koja ravnina tockom T ima jcdnadzbu:
(p--ru)'N::;:O,
/
/
/'
/
gdje je N jediniCni vektor okomice spustene lz ishodista nB ravninu.
Udaljenost tocke T
J
od ravnille jest:
= b.ffJ
o
.
T,
Neka je vektorska funkcija res) takva da se moze razvitj u Taylorov red u
okolisu tocke T:
i'(s) i"(s) ',""(s)+
P(s+ L\.s) = pes) + -- Lls + _ ..-- b. r2 + ---- b.s',
l! 2!' 3!
gdje lE'I ---70 kada S---7 0.
Odavde je:
_ ", P"(s) Fm(s)+,
8r=r(s+b.s)-r(5);;;: r (s)As+--Lls
2
+----A5
3
.
2! ! 3!
Pomnozimo ovaj izraz skaJaroo s N imamo;
d= 1'\ p. Nil = l'(s)' NO As +_l_i"(s). N D-.s
2
+
2'
+ J_ [1"'''' (s) fJo + f Nil] .6..s
3

3!
Zbog Frenetovih formula:
r'(s)=r\ i""(S)=r.iill,
trazena udaljenost gJasi:
d = jtl. N
n
.6..$ + -0- }-ClIO N 115
2
+ -&- [;0' (s) NO +'sNIlJ I1 s3.
Disktlsija:
1. Aka je [tl.fjO*O, tj. ako tilllgenta na krivulju u tocki T nije okomita na
fill, dakJe, ravnina ne prolazi tom tangentom, tada predznak od d ovi"Si 0 As, tj. 0
predzllaKu veliclne lJ. S (jef Cianov! lJ. S2 i lJ. SJ ne utjecu na preclZ02.K od d, aka je
83
6.s rnaJen). Dakle, d rnijenja predznak kad i bS, tj. proIazeci krivuljom u
pozitivnom smjeru krivulje sijece ravninu u toeki T.
Ovo.je upravo za normalnu ravninu ciji je vektor normale Nil = ?l, pa je
jiJ. (I :;:S O.
Dakle; udaljenost tocke T\ ad normalne ravnine, koja tu krivulju u rocki T,
bit ce beskonacno mala velicina prvog reda, kao i duljina luka TTJ = /:"s.
2. Ako prolazi tangentom u tocki T, tad a je t'tlfJ = 0, a r,oNio-D,
tada predznak udaljenosti d ovisi 0 clanu bS
2
, koji ne mijenja predznak kad i /:"s.
Uz uvjet da je A{ljJ::;L 0, tj. da glavna normala krivulje ne leZi u ravnini odredenoj
okornicom Nfl, leZi krivulja U okolisu tocke T za dovoljno malo 6.s sva sarno s
jedne strane svake ravnine koja prolazi tangentom u tocki T.
Ovo je siucaj za rektifikacionu ravninu tiji je vektor normale Nfl = fio, pa je
t\Jj/'J = 0, tj, rektifikaciona ravnioa prolazi tangentom, ali je fiorl*O, tj.
rektifikaciona ravnina ne sadrii g!avnu tlorrnalu.
Dakle: udaljenost locke T1 od reklifikacio"!!!.. ravnine jest beskonQcno mala veliCinG
drugog reda u odnosu na duljinu luka TTl; krivulja se nalazi sva s jedne strane
rektifikacione ravnine u okolisu locke T.
3. Ako je r, N
ll
= 0, ali i iiO. N = 0, tj. lell ji tangenta tocke T u ravnini, ali
j glavna normala, zavisi predznak od d 0 clanu h.s
3
, ako je /:"s3"",0. Udaljenost d
mijenja dakle prcdznak kad i 6.5, tj. U okolisu tocke T krivulja prelazi s jedne
strane ravnine na drugu, i najrnanje se udaljuje od ravnioe U okoJisu tocke T. Ovo
je slucaj za oskulacioo'u ravninu elji je vektor oormale fJo = [)O, pa je i (0. iiI) = 0,
ali i tr GO = 0, tj. 9skulaciona ravnina prolazi i tangentom i.gJavnom nonnalorn.
Dakle: udaljenos[ tocke T od oskulacione ravnine jest beskonacno mala veliCina
treeeg reda u odnosu na duljinu luka IT
I
; krivulja sljde oskulacionu ravninu Ii
tocki T, ali se najmanje udaljuje It neposrednom okoliSu locke T od oskulacione
ravnine. Ako je i Clan s jednak nuli (a to je U osobitim tockama krivulje), lezi
krivulja U okolisu tocke T sva s jedne strane oskulacione ravnioe.
200. NaCi jednadzbu noZisne krivuJje kruznice u odnosu na jednu tocku kruinice,
te nact opseg te noiisne krivulje.
201. NaCi noziS-nu krivulje a:
tER,
u odnosu na ishodiste koordinatoog sustava.
202. NaCi nozisnu krivuJju zavojnice:
84
x=acost, y=asinl, z=bt,
u odnosu na ishodiste koordinatnog sustava.
Pokazati da ana ieli oa jcdnoplosnorn hiperboloidu:
x2 y2 b2
-- + - - z< - 1
a2 a2 a4 -.
I
I
1II. I'OGLA VLJE
PLOHE
6. Definicija plohe i jednadiba plohe
6,1. Defmicija
Plohom zovemo podskup SeE' koji se moze zadati oa jedan od ova dva
naClOa:
a)
b)

(1)
gdje jc F; EJ---;.R diferencijabilna funkcija takva da je dF:;:SO.
S ( (x, y, z) E E' , z [(x, y) ),
(2)
gdje jef: D----'J. R diferencijabilna fuokcija, D otvoren i povezan skup u ravnini.
Pretpostavirno da poJskup SeE 3 dopusta prikaz U obJiku:
x=x(u,v), y=y(u, v), z=z(u,v),
(3)
tj. neka vrijedi:
z)EE', ,), '), ,)),(4)
gdje x, y, z : D-1-,R diferencijabilna obostrano jcdnoznacna (ili 1-1) presli-
kavaoJa, D otvoren I povezan skup u E2, takva da za funkdju;
F(u, e) T+y(u, ,) F+z(u, ,) k (5)
vrijedi:
f:, x ;.""'0.
Tada je S ploha u smislu navedene definicije.
Uvjet (6), tj, 1.., x ('.*0 zoaei da je rang matrice:
r;'
2x ..
"J
au au
ox iJv ilz
._'-
il,
de a,
jednak dva
(6)
(7)
85
6.2. Jednadiba plohe. Karta plohe S. Parametrizacija od S
Iednadzbu'
F(x, y, z) = c
zaverno implicitnom jednadibom plohe, jednadibu:

eksplicitnom jednadibom plohe, jednadzbe:
x=x(u, v), y""'y(u, v), z=z(u, v)
zovemo paramelarskim jednadibama plohe, "a jedIladzbu:
f(u, v) x (u, v) T + y (u, v) J + z (u, v) k
zovemo vektorskom jednadibom plohe.
(8)
(9)
(10)
(11 )
Svaka plaha ne mora dopustati prikaz U ob!iku (3). Naprimjer, sfera nc
dopusta takav prikaz (vidi zad. 204). Medutim aka svake tocke pJohe postoji
okolina koja dopusta takav prikaz Cst. 25). U tom slucaju jcdnadzbe (3) zovu se
kortom te okolinc. Aka ploha l! cijelosti dopusta kartu (3) ooda takvu pJohu
zoverno jedllost(lvl1om plohorn.
Naglasimo jos jednom da je jednostavllu plohu moguce prekrili jednom
jedinom kartom (3).
Ako je S p!oha za koju postoje funkcije (3), gdjc su x, y, z: D_ R
difcrcncijabitne funkcije (ne zahtijeva se obostnma jednoznacnost), D je otvoren
(iii zatvoren) i povezan skup u 2, koje zadovo!javaju uvjct (7), onda za
jednadzbc (3) kazemo da predstavljaju paramerrizacijll plohe S.
s
.. --y-
SL 25.
86
Singtliama locka parClmetrizacije je ona tocka u kojoj nije ispunjen uvjet (6),
tj. ona. tocka parametrizacije za koju vrijedi:
r"X r,. or': (l.
(12)
Singu!arne tocke parametrizacije obicna se isk!jucuju jz Tazmatranja.
6.3. Krivolinijske iIi Gaussove koordinate na
Neka je ploha zadana jednadzbmna (3) iii (5). Dama Ii pammetru F
konstantnu vrijednost v = C, a parametar u mijenjamo, onda je preslikavanje
u_ F(u, C) neb krivu!ja na p!ohi. Ta krivu!ja se zove u-krivulja (parametarska
u-crta) i njena je jednadzba:
C). y y(u, C), C),
i!i
"(a, C) C) i+ y(u, C) F+ z (u, C) k. . (13)
Analogno, damo Ii parametru u konstantnu vrijednost u = C, presiibyanje
v_ FCC, v) je vkril'ulia (parametarska verta) na plchi.
Njcnn jc jednadzba:
x=x(C, v), y=y(C,v),
iii
,'(C, F) v) T+ y(C, v) F+ z(c, v) k.
(14)
Na taj naCin dobljemo na plohi S dvije familije krivulja (vidi s1. 26).
Svakom tockom plohe pro!azi po jedna krivulja iz svake ad tih fami!ija. U tom se
slllcaju brojevi u = Ui, I' "'" Vj zovu kril
J
olil1ijske iii tlutamie ili Callssove koordinare
tocke P.
sr. 26.
87
,i
6.4. Krivulje na plohi
Neka je zadan'a funkcija (1: [ .......... 5, gdje je I otvoren interval, a S ploha.
Funkciju a zvat ceLTIO krivuljom na pfohi 5, aka je a diferencijabilna funkcija. Ako
je jos ploha S dana svojom vektorskom jednadibom:
F(u, v), y(u, v), z(u, v)], (u, v)ED,
D <: E2 je otvoren skup, onda krivulja ami. plohi dopusta prikaz:
V(I, IEl, (15)
gdje Sil U = u(t), v = v (t) diferencijabill1e funkcije U, II : I ----'J R.
lednadiba (15) se zove vektorska jednadiba krivulje a na plohi S. To je
krivulja u smislu definicije krivulje u 3.
Pararnetarske u- i v-cne specijalan $U slucaj krivulja na plohi.
Zadaci
203. Zadana je stera svojom implicitnom jednadibom:
(x - Cl)2 + (y - CZ)2 + (z - C3/ =)''l,
gdje je C:= (e
l
, Cl, cJ) srediste stere, a r polumjer.
Dokazite da je stera ploha.
Najprije, funkcija:
F=. (x - ell + (y - C7.? + (z - C3)2 = r2
je diferencijabilna. Treba jos pokazati da je d F*O.
Imamo:
d 2 (x - c,)dx + 2 (y - c,) dy + 2 (z - c,) dz.
Ova maze hiti nula sarno Z8 x -= CI, Y = C2, Z = C3 istavremeno.
To bi zoaeilo da je toeka C = (Cl> C2, C3) na sferi, sta nije ispunjeno. Uvijek
je, dakIe, dF* 0, pa je sfera ploha.
U zadacima ad 204. do 210. zadan je skup S svojom jeunadibom oblika
F(x, y, z) c iii z f(x, y).
1" Ispitati da Ii je S plaha.
2 Naci za S'neku kartu, odnosna parametrizaciju.
3" NaCi geamclri.jska znacenje patametara.
204. S je sfera: Xl + y2 + Z2 = rl.
88
1 U zad. 203. pokazali sma da je to plaha.
2 Ploha S dopusta kartu:
r(u, (16)
koordinatne funkcije te karte su diferencijabilna, obostrano jednoznacna
preslikavanja, D je otvorcn skup, tjt" D={(u, v):u
2
+v2<r2}. Treba
pakazati da je r" x r,. '* 0,
i
,
k
;;
I
\3 Vr2-u
1
:"" v
2 ,
t" x t"
I
0
.. ..-----
8u
-u
o
I
0
a Vr"-u?'-v
2
--_._--
dV
-v
o
dakie je i";, x f,. ';6 O.
To je karta aka svake tocke na gamjoj polusferi.
Analogno bi se pokazalo da svaka tacka donie polusfere dopusta kartu:
l(u, v)=u[+vT- Vr<--u
Z
-v
1
k., (17)
pa zatim za desnu i lijcvu po!usferu, tc prednju i straznju paiusferu.
3' Parame(arske u-krivulje jesu kruznice paralclne s kuordinatnom XOZ
ravninom, a v-krivuije jesu kruinice paraiell1e s koordinatnom YOZ
ravninom.
Ad 2 Odabcrimo parametrizaciju [O,Jt] x l-- n,]! 1--l" E
J
zadanu sa:
x=rsinucosv
sto sc pise jos i ovako:
y = rsinusin v
z=rcosu,
r(u, v) {r sin ucos 1', rsin usin v, reos u}.
(18)
(19)
To je preslikavanje e zatvorcl1og skupa D na 5, tj. Q: D--l" S (vidi 51. 27).
,
p
y
89
(18) nije parametrizacija Citavog skupa S, jer se sa sfere mora izuzeti sjeverni
pol A (0,0, ,) i jutni pol B (0,0, - ,) (radi uVJeta (6)). Trebamo, dakle,
promatrati skup:
s '" {sjeverni, juzni pol}.
(20)
Skup (20), medutim, dopusta parametrlzaciju (18), druglffi rijecima (18) jc
parametrizacija za skup (20).
Osim toga (18) nije karta (jer (18) nije 1-1 pres!ikavanje, D nije otvoren
skup), a kamoH da bi (18) bjla karta koja bi prekrila cije!u sfertl. Sfera, daklc, nije
jednostavna ploha.
Ad 3
0
Koordinatne u-krivulje (v = const.) su meridijani, a v - krivulje (u =
const.) para/de. Geometrijski, dva parametra u i v znace Gatlssove
koordinate j to .firinu (u) i duiinu (v).
Parametrizacija (18) se dosta koristi u kartografiji.
Pokaiimo jos da je za sve tocke skupa (20) r" x t" *- 6.
r"xi.= rcosucosv
-rsinusinv
]
rcosusin v
rSlnUCOSI!
- rsinu

= r
2
sin
2
ucos v f+ r2 sin
2
usin v T+ r
7
sin u cos uk.
'par (u, v) = (0,0) preslikava se u sjeverni pol A = (0,0, r), a par (u, v) = (n, 0)
u juzoi pol B = (0, 0, - r). Kako su te tocke ionako iskljucene iz skupa (,20), to'
necemo uzimati u obzir u = 0, u = n, niti v = O. Dakle je i" x r,o uvijek "* 0 jer je
za U E (0, n) uvijek sin u 0/=- 0, a cos v i sin v ne mogu iScezavati za isti v.
Pravokutnik [0, -T J x [ - J1:, JJ:] preslikava se na garnju palusferu, a pravo-
kutnik ,n] X [ - 31, Jt 1 na donju polusferu (vidi sl, 27),
BuduCi da je u sjevernom i juznom polu 1" x Tv = [) (uvjet (12, to su sjeverni
i juini pol singularne tocke parametrizacije (18) pa bi se te tocke i zbog toga
i5kljucile iz razmatranja. Geometri.iski s.e singularnost oCituje time, sto sc u
sjevernorn i juznorn potu sastaju svi meridijani. Svim tockama skupa (20) inace
prolaze sarno po jedna para lela i po jedan meridijan (vidi zadatke 266, 272, 323).
205. S je rotacion! elipsoid (vidi sl. 28):
90
x
2
y2 z<
--;;-+7+7=1.
Razmatranja su analogna onima sa sferom iz zad. 204.
lednadzbe:
x=asinucosv
y=asinusinv
z=ccosu
predstavljaju parametrizaciju
S " (sjeverni, jutni pol).
Pritom je [0, nJ x [-n, "j.
,
I -_

(c --- 'j-......
I I \
;
I
y
x
51. 28.
206. S je rotacionj paraboloid (vidi sl. 29):
x2 y2
7+7=z,
5 j.e ploha, jer je z diferencijabilna fuokcija.
Promotrimo preslikavanje r: E
J
dana sa:
SI. 29.
i(u, v) = {u, v, (u
2
+ v
2
)}, gdje je D = E2,
AVO preslikavanje je karta koja je
oje na, pa je rotacioni paraboloid jednostavna
ploha.
lednadibama:
x=aucosv
y=ausinv
z=u\
gdje je D = R x [0,2n], je dana parametrizacija
plohe S.
207. Ploha S je jednoplosni rotacioni hiperbo-
loid (vidi s1. 30):
x
,
,
y
SI. 30.
91
S je ploba, jer je F diferencijabilna funkcija i jer je d FoP O.
lednadzbama:
je'dana parametrizacija
x=achucosv
y = ach usin v
z = csh u
D-;,. S, D =. R x fO, 2n], plohe S. S nije jednostavna ploha.
20S.
S je dvop\osni rotacioni hiperboloid (vidi sL 31):
x' )12 Z2
r .. 1.
7 -a2 - c2 -
S je ploha, jer je F diferencijabilno i d F* O.
Ploha S dopusta parametrizaciju D----)S danu sa:
gdje je D X [0, 2ItJ.
S nije, jednostavna ploha.
x = ashucos v
y= ashusin v
z: = cchu,
U zadacima 206, 207. i 208. koordinatne
Lt- i v-linije jesu meridijani i paralele na
plahi, a geometrijski par br0jeva (u, v)
mace Gaussove kaordinate.
209. S je kruini, valjak (vidi s1. 32):
x2 + y1:=. R2.
S dopusta parametrizaciju D-;,.S danu
sa:
x= reos v
y=rsinv
z=u,
pritom je D'= R x [0, 2n].
S nije jednostavna pioha.
210. S je kruzni stozae (vidi sl. 33):
x2 y2 Z2
--:r+-'T=l'
a a c
92
SI 31.
SI. 32,
nijc ploha jer je d F= 0 u lo(ki

Skup:
S \ (Vrh ctosca, tj V (0, 0, 0)) jest
ploha, jer je d F* 0 u svim tockarna toga
skupa.
Skup S \ {V} dopusla parametrizaciju
{V) danusa:
x=aucosv
y=ousinv
z= ell,

Pokazite da je x 1,."* 0 oa skupu S \ { V}.
,
,--
v
S1. 33
U tocki V = (0, 0, 0), tj. u = 0 bilo bi 1" x 1" = 0, dakle bi, V = (0, 0, 0) bila
singu/3ma tocka parametarske mreie, no singularne tocke iskljucujemo iz
razmatranja.
U zadacima 209. i 210. koordinatne u i v linije znace meridijane, koji su
izvodnicc valjka odnosno stosca, i para!ele. Par (u, v) zoaer Gaussove
koordioate.
211. Zadana je pioha parametarskim jednadibama
x = acosJucos
J
v
y= acos
3
usin
3
v
z=asinJu,
Na6 implicitnu jednaJzbu te plahe.
Kako je:
VE[-n,n].
r
=cosucosv
J("y.
V7 = eosusin v
to je:
93
Implicitna jednadzba zadane plahe prema tome glasi:
, in io 'r;
V? + Vy2 + vz2 = Jla
2
,
212. Dokat:ati da ploha dana parametarskim'jednadzbama:
u
2
+ v
2
1
predstavlja elipsoid.
Imamo:
x"'" a 2 + vT+-l
2u
y= b 2
u- + v + 1
2v
U, II E R
Xl u4+114+1+2u2v2_2u2_2v2
pa je:
x
2
/
7+bT +
z,
7= ----
y2 4u'
----,;'2 =
Z2 4 \1
2
7 =:
4 + VA + 1 + 2 a
2
v
2
+ 2 ' + 2 v
2
(u
2
+v
2
+1)2
(U2+\l2+ 1)1
(u
2
+ V7+ 1)2
sto predstav!ja elipsoid.
213. Zadano je preslikavanje E2----,;- E
J
sa:
x=2u+v
94
Ispitati da li je skup:
y = 4u
2
+ 4uv + v
2
z=e'''e'",
S={(x, y, z)EE
3
:x=2u+v, y=4u
2
+4uv+v
2
, z=e
2
"e"}
ploha.
Najprije!., to je preslikavanje diferencijabilno> )0$ ispunjen u.vjet
f" x f>:F 0 ili 5to je isto rang matriee (7) mora bJtJ dva. IspltaJmo rang matnce:
I
4(2u+ v)
2(2u+ v) e""e" I
Ova matrica nema rang dva, nego joj je rang jedaI], za svako u i v. To znaCi
da su vektori:
kolinearni.
4(2u+v), 2e'''e'')
C, (1, 2(2u + v), e'''o')
Prema tome S nije plaha.
214, Z.a plohu zadanu eksplicitnom jednadzbom (9) uaCi vektorsku jednadzbu.
Zadana je plaha:
z [(x, y).
Stavimo Ii za para metra : x = x, y =' y, z = I(x, y), tada vektorska jednadtba
gJasi:
r(x, y) r + y J + f(x, Y)k,
iii:
Stavimo !i z.a pararnetre x = u, Y = II, Z = feu, v) tada vektorska jednadzba
giasi:
i"(u, v)=ut+vI+f(lI, v)k, U, v, ER.
215. U ravnini XOZ zadana je krivulja a: 1---:. E3
xEI
ud.
a) Napisati parametarske jednadzbe plahe koja nastaje rotacijom krivuJje a
aka osi OZ.
b) Napisati vektorsku jednadzbu taka nastale rotacione plahe.
c) Sto su koordinatne krivuJje u = C, v = C? Koje je geometrijsko znacenje
parametara u ill?
1 [} Eksplicitna jednadzba rotacione plohe glasi (vidi s1. 34):

a parametarske jednadzbe:
iIi opcenitije:
x=ucosv
y = usinv
z f(u), u EJ, v E [0, 2,,],
x=g(u)cosv
y=g(u)sinv
z f(g(u)) h (u), U E I,
v E [0,2,,],
95
gdje je g: 1---7 It bilo koja diferenci-
jabilna funkcija.
2" Jednadzba rotaciOllc plohe glasi:
VX2 +/=g(u), z=h(u),
a njena parametarska jednadzba:
x=g(u)cosv
y:=g(u)sinv
z=h(u), UE[, vE[O,2Jt].
Vektorska se jcdlladzba rotacione
plohe maze jos napisati u
r(u, v) =g(u)e(v) +h(u)k,
gdjc je i(v) norm iran a vektorska
funkcija
e(v) =cosv [+ sin v T
Koordinatne' krivulje jesu:
za u = const. v krivulje sc zovu paralcle,
za v = const. u krivulje se zovu meridijani.
Parametri u i v geomctrijsk,i wace Gaussovc koordinate.
Ploha oijc jcdnostavna.
216. Na6 parametar'ske jednadibe ravninc i njezinu vektorsku jcdnadzbu. Stu
prcdstavlja kqordinatna mreia krivu\ja te ravninc?
Tockom (xo> Yo, zo) postavimo pravac (vidi s1. 35):
Istom tockom postavimo drugi pravac
(nekolinearao s prvim);
X-Xo y-o Z-Z(J
__ --= (v).
12 m2 n2
Parametarske jednadibe tih pravaca gla-
se, oznacimo Ii kod prvog pravca pararne
tar sa u, a kod drugoga sa v:
(u)

-- --1--1--1-
1 / /
1 /
----/--/-
/ / ,-c

__ +--1,,,,,,",-,,,,,,1 1 / /"
1 1
SL 35.
96
Tada ce
x = Xo + 11u, odnosno x = Xo +- 12v
y=yo+mju, Y=Yn+m-zv
z""zo+-nju, uER z=zo+ncll vER
X=XO+iIU+ilV
Y""'Yn+ m ju+m211 ,
U, v E R
(1)
biti paramctarskc jednadzbe ravnine. Za v = 0 dobivamo pocetni prY! pravac
(u), a za u = 0 drugi (v). Za ralOe vrijcdnosti od U i v dobiyamo pravcc koji
Sll paralelni s polaznim pravcima. Ovi pravci predstavljaju prema tome
koordinatne krivulje - prav,:e u ravnini i Cine mrez.u pravaca u ravnini_
Po!azni pravci (u) i (v) predstavljaju koordinatne osi kosokutnog koordinat-
nog sustava te ravnine,
Ravnina je jednostavua pioha.
Vektorska jednadiba ravnine glas!:
F=?n+ iiu + bv,
gdje jc lo radijvcktor pocetne tocke iii ishodista 0' kosokutnog koordinatnog
sustav<l, a vcktori a (II> mj, nj) i E m2, nl) jesu koordinatni vektori
koordinatnog sustava te ravnine (kolinearni sa zadana dva pravca).
Spccijalni slucaj:
a) Promotrimo parametrizaciju ravninc definiranu jedn<lt!zhama (vidi sl. 36):
x=u
y=v
z=O, u,veR
Ovdjc su koordinatne OSl zadanc svojim
jcdinicnim vektorima ti(l, 0, 0) i
v(o. 1, 0) i prolaze ishodistcm 0 koordi-
natnog sustava XOY.
SL 36.
b) Uzmemo Ii u ravoini XQY poiarne koordinate fada njene parametarske
jednadibe mazerno pisati ovako (vidi sl. 37):
x=!?COS
y= !?sinrp
z=O.
97
SI. 37.
To je parametrizlIcija skup<l XOY \ {ishodiste}.
217. NaCi parmnetarske jednadzbe ravnine
98
3x+4y+6z-20 = O.
Treba ravninu predoCiti U obliku (1) jz zad. 216.
Prvi naCin:
Uzmimo po volji funkcijc x, y: EI---).R ovako:
X""" -2+3u-v-
y=1-2u+3v,
sto uvrsteno u jednadzbu zadane ravnine ctaje:
Jednadibe:
1 3 .
6' u II,
x= '-2+3u-v
y=1-2u+3v
7 1 3
z=3'-6
u
-T
v
predstavljaju tada parametarske jednadibe trazcne ravnine. Vidimo zaista
da tacka 0' = ( - 2.' 1, ) Jezi u zadanoj ravnini. Ta tocka je lshodisfe
trazenog kosokutnog sustava u ravoini s osima:
'T
I
I

218.
za v = 0
Drugi nacin:
Opet uzmemo po volji
7
x+2 y--l z-3
-3- = --=-Z,. := --1-
6
7

(u)
x+2 y-1; 3
--=-1 -3- --3 (v)
za u = 0,
x= -2+3u-v
y= 1-2u+3v.
2
7
Najprije, tocka A = (- 2, 1,zo) lezi u ravnini, sto daje Zo = 3" Nadalje,
koordinatni vektoli jesu il(3, - 2, nl) i b( -1, 3, n2)' Kako je vektor norma-!e
na zadanu ravninu iJ(3, 4, 6), to iz uvjeta
izlazi n) = t i


3
n2= -2' dakle je
713
z""'3"-"6
u
-2:
v
.
NaCi parametarske jednadzbe ravnine 3x + 4 Y - 2 z - 3 = 0 i to tako, da su
koordinatne krivulje dvije familije medusobno okomitih pravaca (vidi 51. 38).
Tocku te ravnine odaherimo po vOlji kao i5hodiste 0' "'" (1,2,4) tog
sustava (x = 1, y = 2 odaberemo po volji, sto daje iz jednadZbe
ravnine Z= 4).
Prvu koordinatnu os U odaberimo
taka da lezi u ravnini, tj. d", prolazi
tockom 0' i da bude lJ if = 0, gdje
je il(6, -- 2, n
1
) odabrana po voiji,
a N (3, 4, - 2) vektor normale
nine.
Navedeni llvjet daje n, = 5, pa je
"(6,- 2, 5)
koordinatni vektor, a
......... .... .... ......... .... . .
SI. 38-
99
x-1 y--2 z-l
-:::z 5 (u)
jest koordinatna os u trazenog koordinatnog sustava.
Potraiimo i drugu koordinatnu os.
Ona mora takoder lezati u zadanoj ravnini, tj. prolaziti tockom 0' i bitijos
k tome okomita na prvu as u. Moraju biti dakle zadovoljeni uvjeti:
0
u'v=O,
gdje je ';;(l2, m2, n2)' I?obijemo sustav jednadzbi:
3Ll+4m2-2n2 = 0
6l2-2m2+Sn? = 0,
oduosno podijeljvsi upr. s n2:
3 l:; + 4 !!!2. = 2
n2 n-;.
12 m2
6 - - 2 - . - 5.
n2 Hz
RjeSenja su;
8
12 = - 15 11-;.,
Iednadzba pravca v ginsi:
y-2
-9--
z-4
W
n1
odnosno:
(v) .
Prema tome traiene parametarske jednadibe glase:
x=1+6u 16v
y=2-2u+27v
z=4+5u+30v, U, V E R.
(Vidi zad. 244.)
219. Napisati parametarske jednadzbe pseudosfere koja nastaje rotadjom traktri-
se:
100
oka svoje asimptote, tj. osi
OY (vidi sl. 39).
Traktrisa je eva!venta Janca-
nice cija je jednadiba (u
OVOI11 sluCctju)
v
x=ach""
a
JednRdZba tr1lktrise se
moze napisati u obJiku:
a+
y=aln + Val-xl,
x -
iii
Y = a Arch!!. X".
x
SI. }9.
lednadzba pseudasfere tada gins!:
I
a + + 7")
Y "" a n _. -
(uzevsi gornje predzllake).
Stavimo Ii:
dobivamo:
Y= -a(!!ltg-i t- casu],
u 0, vE[O,2nJ,
pa jcdnadzbe
pseudosfere glase:
x=acospsinu
u
y= -alntgz- - acosu
z=asinl'sinu.
220. Napisati parametarske i eks.
plicitllU jednadibu helikoida.
Helikoid je zavajna plaha
koja nastaje rotaeijom biJp
kojeg pravea (profil) aka
neke osi, koju taj pravac si-
jeee pod pravim kutcOl (vidi
sl. 40).
Vx' + z,
x=acoslisinu
z =asin vsinu
Sl. 40.
/
\
\
/
/
/'
"-
"
y
101
Pritom se pravac istovremeno jednoliko krece u smjeru te osi. Brzine obiju
kretanja su proporcionalne .(vidi zad. lS1).
Ova je ploha ujedno i geometrijsko mjesto svih glavnih normala zavojnice
na va!jku.
Parametarske jednadzbe helikoida glase:
x""aucosv
y=ausinv
z=bv, u, v E R,
Eliminiravsi parametre u i v dobijemo jednadzbu hclikoida:
z
y=xtg
b

221. Napisati parametarske jedna'dzbe katenoida koji se dobije rotacijom lanca-
102
nice
x=ach
Z
,
a
ako osi OZ (victi s1. 41).
a) lednadzba katenoida glasi:
Vx
7
+-? =
a
Stavimo Ii z = u dobijemo para-
metarske jednadzbe katenoida:
x=ach!!. cosy
a
u .
y=ach-slnv
a
Z=U, UER, VE[O,2n].
b) 2. natin
z
y
x
SI_ 41
.Tednadzbu lancanice mozemo napisati i u parametarskom obliku ovako:
U jednadzbi z = a arch !-.
a
Uvedimo parametar ovako:
Vu
2
+a
2

x=l'u
2
+a
2
pajez=aarch --"=aln-
, a a
Parametarske jednadzbe lancanice tad a glase:
u +
x=Vu
2
+a
2
, y=O, z=aln a
UER.
Parametarske jednadzbe katenaida gJase prema zad. 215. 2"':
x =
y = Vu
2
+a
2
sin v

z = aln -;;- U E R, v E [0, 21().
222. Napisati pararnetarske jednadzbe torusa koji nastaje rotacijom kruga radiusa
r .oko koji lezi u ravnini toga kruga oa udaljenosti R (R > r) od
nJegova sredlsta.
Neka torus nastaje rotacijom kruga
(R>r)
oko osi OZ.
Tada je implicitna jednadzba torusa (vidi s1. 42):
.
Parametarske jednadibe do- Z
bit cerna stavirno Ii:
sto dZlje
x=ucosv
y= usin v
(U-RY+Z2 = r2
iii
z Vr'-(u-R)'.
Parametarske jednadzbe to-
rusa prema tome gJase: ..
x=UCOSv
y=usinv

SL 42.
Vr'-(u-R)', U ER,
a vektorska:
V E [0, 2itJ,
r= {ucosv, usinv, Vr2-{r:-RP},
y
Jos jedan oblik parametarskih odnosno vektorske jednadzbe torusa dobit
cerna stavimo Ii.u prethodne parametarske jednadzbe, tj. u jednad7hu:
z=Vr'-(u-Rj' '
da jc:
pa je tada
u=R+rcosu',
gdje je u' novj paramelar.
103
Tada imamo parametarske jednadzbe torusa S novim parametrom u':
x=(R+rcosu')cosv.
y =: (R + rcos u')sin v
z=rsinu' (R>r), u, V E [0,2Jt],
odnosno vektorsku jednadibu:
r= {(R + rcosu')cosv, (R+rcosu')sinv, rsinu' }, (R>r),
sto je u skladu i sa zadatkom 215.
223. Zadana je ploha:
(={ucasv, usiol', Va2_-u2} UE[-a, aJ,
gdje su u i I' nezavisni parametri plohe, a ))a<, konstanta.
1 Napisati plohe u obliku F(x, y, z) = 0
zakljuCiti koja je to pIoha.
2 Sto Sll koordinatne u i v krivulje?
3 Kakvo je gcometrijsko znacenje parametara u i v?
1 Eliminacijom parametara u i v iz jednadzbi:
dobijemo jednadibu:
x=ucosv
y=usinv
z = Va
2
- U
Z
Ploha je gornja polusfera radiusa o.
(2) 0).
VE[0,2ltj,
i na osnovu toga
2 u'=c, v krivu!ja predstavlja krugove na sferi (x=ccosv, y=csinv) na
udaljenosti z:= Va
2
-c
2
od ravnioe XOY. Ti krugovi su para Ie Ie. Kako
je L",", tgv, to Sll koordinatoe u krivulje (v=c), vcliki polukrugovl po
x
kojima ravnioe y = xtgc sijeku polusferu. To su meridijaoL
3 u je udaljenost tocke (u, v) oa polusferi ad osi OZ, a v je ojena geografska
duzina.
224. Zadana je ploha S parametrizacijom D........". 3:

z =asin
4
u, D [ - ; , 1 X [ - n, Jt J
Napisati njenu impJicitnu jednadzbu.
225. Pokazati da jednadzbe
u
x = vi, z= U2 +V2 >
vER
104
x """ucosv. y = usin v, UER, VE[0,2Jt],
predstavljaju parametarske jedoadzbe iste p\ohe.
226. Pokazati da se parametarske jcdnadibe jedrlOplosnog hiper-balaida mogu
napistlti U obliku: '
uv+1 u-v
x=a---- y=b---,
u+v' u+v
uv -- 1
z= -;+"-;,
UER, VER.
Kakve su koorclinatnc krivulje plohe za tu parametrizaciju?
U zadacima od 227. do 233. napisati parametarske jednadZbc sljedeCih ploha
drugog reda:
x'
227. elipsoida:
x2 y2
228. eliptickog paraboloida: (/2 + ---;;r := Z,
.x2 ,y2 Z2
jednoplosoog hiperboloida: - +- - - -- = 1
a2 b7. c
2
,
229.
. x2 y2 Z2
dvoplosnog hlperboloidi:l - + - - = -1,
(/2 b2 c2
230.
Xl yt
231. eliptickogva!.ika: + b
2
= 1,
233. hiperbolickog pamboloida:
234. Zad<.loa jeJlloha:
x = u + v, y=u-l', z = uv, UE R, vER.
Ispitati koja je to ploha i provjeriti Jeze Ii oa ojoj tocke A = (4, 2, 3) i
(1, 4, -2).
U zadacima ad 235. do 237. odrecliti koordinatne krivulje na plohi:
235. x=u, y = v, z = u; u, V E R
236. x = lIeas v, y=usinv, z =0; UER, VE[0,2Jtj
237. x=eosuebv, y = sinush v, z =0; UE [0, 2JtJ, V E R.
238. NaCi singularnu krivulju na pscudosferi:
x=sinucosv, y = sin u sinv,
u
z = cosu + In tg 2 ;
VE[O, lnj.
105
(Singularna krivulja na plohi je ana, cije su sve tocke singularne tocke plohe.)
239. Zadana je ploha:
f={cosucosv, eosusinv, sinu},
VE[-n,n]
1
0
Napisati jednadibu plohe U obliku FCx, y, z) = 0 i zakljuciti koja je to
ploha.
2
0
Sto su koordinatne krivulje tog predocenja plohe?
3
0
Kakvo je geometrijsko znacenje parametara u. i v?
240. Ploha S dana je jednadZhom:
?={ucosv, usinv, feu)}, UER, vE[O,2n:],
gdje su u i v nezavisni parametri, a/Cu). dana rea Ina funkcija.
1
0
Pomoeu koordinatnih krivuJja tog predocenja zakljuCiti koja je to ploha.
2" Napisati jednadzbu te plohe U obliku z = f(x, y).
241. Zadana je ploha:
e""f(u)sin(u+v), e""g(u)) , u, vER,
feu). i g(u) proizvoljne funkcije.
Pokazati da koordinatne krivulje u = c leze na stoscu
xl + y2 = f2(e) Z2
gl(e) .
U zadacima 242. i 243. objasniti koja je ploha zadana sljedeCirn jednad2bama:
242. r={(a+bcosu)cosv, (a+bcosu)sinv, bSinu},
U, v E [0, 2n].
a>b,
243. r= (..lVC
2
+U
2
cosv
c '
1.. Jic1+ u
2
sin v,u),
c
UER,
244. NaCi parametarske jednadzbe ravnine x - 3 Y + 2z - 9 = o.
106
V E [0, 2n].
T
,
7. Tangentna ravn.ina i normala
7.1. Delinicija
a) Ako u danoj tocki M plohe povucemo na plohi sve moguee krivulje, ooda
tangeote na te krivulje u tocki M lcie u jedno) ravnioi kOja se zove tangenrna (iEi.
tangeneijalna) ravnfna na plohu u tocki M (vidi s1. 43), (Izuzetak su singularne
tocke plohe.) Tangencijaina ravnina odrvdena je vektoriina:
_ or ax.,. oy .... oz of ox oy. lz.,..
rl""'--=-,+-)+-"'k 1
au au OU au ov av.. Clv. av
koji diraju i v-krivulje u tocki M.
Vektor tal1gente krivulje a: 1-'> S na plohi pet) "'" r(u(t),.v.(t) J;
V tEl,. dan je izrazom:
Pravac koji prolazi.tockom M okomito na tangentnu ravninu zove se normala ria: .
plohu u tocki M. Vektor paralelan norrnali ima jednadzbu:
N""';1 x ;2, odnosno:
N _ a(y, z) a(z, x) a (x, y) k
-3(u, v) ,+ a(u, v) I ,. a (u, v) .
Jedil1icni vektor normale giasi:
ru x
If" x T.I
b) Regularne i singu[arne tocke plo-
he. Singuiarne tocke koordinatne (para-
metarske) mrefe. Tocke plohe. u kojima
egzistira jedna jednoznacno definiraoa
tangencijalna ravnina zovu se regularne
tocke plohe i 2a njih vrijedi uvjet (6) iz
6, tj.
1" x f>;60
barem za jednu parametrizaciju.
N
y
Tada vektori 1" i '" odreduju tangencijalnu ravninu i nisu kolinearni, Zbog toga
sto je uvjet (6) uvijek ispunjen sve tocke plohe jesu regularne. Singularne locke
plohe su one u kojima nije definirana tangencijalna ravnina i za koje vrijedi:
r" x f
"
= 0,
107
za svaku parametri2:1ciju u kojoj su Y" 1 1',. definirani, ako takva parametrizacija
uopee pastaji.
Singuiarne locke kc:ordirwtne iIi parametarske muie.
Uslav:
maze izraZavati i singularnost parametarske mreze plahe. Naime, on maze biti
ispunjen u pojedil1im tockama plohe a da tc tocke ipak ue budu singularne tocke
plahe. Takve tocke zovu se tada singulame loCke parametarske ili koordinatne
mreie.
Naprimjcr pal"ovi kugJe iii rotacionog ellpsoida su singularne tocke
natne mreze, U njima se sastaju svi meridijani. Medutim, navedene plohe imaju i
u tim tockama potp;uno definiranu jednu jedinu tangencijalnu ravninu (vidi zact.
266. 2"', a zatim zad. 272. i 323).
7.2. Jednadzba tangentne ravnine
Tablica 4.
t(u,v)=x(u, v) i+
+ y(u, II) I+ z(u, v) k
108
iii:
(
a(Y,,)) (ac"x))
--- (x - xo) + ---
8(u, v),) 8{u, v)o
ili:
"
"",,"
I
I
I
7 .3. Jednadiba normale
Tablica 5.
F-ZOd'''X.PIOhO_
i
f--
z=f(x, .1')
X"" .t(u, v)
y=y(u,v)
z '" (u,
iii
X-X" y-y" z -- Zu
-( ac" ;)\)
- 8(l<, ,-) OJ
(
av,y))
a(lI, ,.) "

i'(li, v)t+
+y(u, v)T+z(u. v)k
ill
L.. ____ ..L.. ___ .. _______ "
U tablicama 4. is. su Xo, )In, Zn i (;1 koordinate i radijvektor tocke M plohe S, a x,
y, z i Q koordinate i radijvektor tocke u tangencijalnoj ravnini odnosno norma!i.
Deriv-acije se racunaju u tocki M = q),
ClX oy
Napomena:
U daijnjem tekstu pojavljivat ce se parcijalne dcriv3cije, kao npr.
Clx
..3L
az ax .oy az ar ar 8
2
;:' a
1
F 3"F
au ilu au dV il, av au iJv dU" ' dUOV dV
2
'
i druge.
Te cerno parcijalnc derivacije ponekad krace obiljeiiti ovako:
x," y,,, Z,U x", Yv, z," 1,,, 1", f",,, f"v, i druge.
109
Zadaci
245. N<lCi tangencijainu ravninu i normalu plohe (helikoida):
x=ucosv, Y=Llsinv, Z=(/1.I, u,vER
u proizvoljnoj tocki M plohe.
Vektorska jednadzba zadane plohe glasi:
r=ucosv t+usinv /+av it
Tada je:
j
a: I
I
k
al ar ax
--x-=
eosv sin v 0
au av au au au
I
,
I
ax


usin v
av av av
ueosv a
= (/ sin v r - a COS v }"+ u it
Koristimo Ii vektorsku jedoadzbu tangentne ravnine i normale koja odgovara
zadanoj plohi (vidi tab!ice 4. i 5) tada .ie:
tangeneijalo<l ravnina:
asin veX u cos v) acosv(Y - usin v) + u(Z a v) = 0, odnosno:
asinvX-'aeosv Y+u Z-auv=O,
normala:
X-ueosv Y-usinv Z-av
asinv -(leosv u
246. Na plohi xyz = 1 !laCi tangeotnu ravninu paralelou
2x+y-3z+5=O.
ravnino01
110
Prvi naCin (vektorski):
Zeliffio Ii napisati vektorsku jednadibu plohe, tada Olla glasi (vidi zad. 214):
, , 1.
f:;;;;;xi+vj+-k.
, xy
Moramo nati tocku na plohi (diraJiSte) u kojoj je tangentna ravnina para\elna
sa zadanom ravninom, tj. u kojoj su pripadni vektori rlorma!a paralelni CNr
i Nfl)'
Kako je:
tad a mora biti:
, ( 1
NT x1y' )
2
1 paraleJan s NI< '-"3'
1
-"{" ,
xy
Odavde dobijemo usporedivsi koordinate gornjih vektora:
1 2
x
1
y 3
1 1
xy2 -"3'
koordinate traiene tocke:
:{'3 ''3 2 'Pf),
-2h'"3h-
lednadiba pripadne tangeotne ravnine glasi:
1
3
_1_ (X-x) + -1, (y- y) + (Z-z')o, 0,
x
2
y xy-
odoosoo:
"-(X-x) + -'--(Y-y)+xyz(Z-z) 0,
x \ Y
odnosno u totki D:
Drugi oaCin (sknJarni).
Tocku u kojoj postavljamo tangentnu ravninu oaC( cerno ovako:
a) Ako plohu predoCimo parametarskim jednadibama:
1
X=x, y= y, Z =-,
xy .
tRda vektori:
, (B(Y, Z)
NT 8(x, y) ,
a(z, X)
Bcx, y)'
N
R
(2, 1, - 3)
moraju biti paraleini (kt;'linearni).
a (X, Yl_)
a(x, y)
b) Ako plohu napisemo pomocu implieitnejednadzbe F(x, y, z) = c." xyz = 1,
tada vektori: '
111
247.
112
N,(2,1, -3)
moraju biti paralelni(ko!incami).
Iz uvjcta koJincarnosti tih dvaju vektora dobije se tocka (diraliste), opr. :
odnosno:
o o

o o
odakle se dobiju isti uvjeti za tocku D kao tla prvi oacin.
Zadana je i<loha S parametrizacijom:
x = \I cos U j <p (u)cosu + <p' (u)sin u
)' = 1'SIO U - tV (u) sin u - <P' (u) cos u
z (2"
UE[-Jt,n],
Nab projekciju duzine norma!e od tocke plohe do tockc u kojoj norrnala
sijece ravni'nu XOY.
Radimo skalarno, pa racunajmo Jakobijane:

o(u,v)
vccsu - <P' sin u - <j>cosu - .:p/COSU + <p' sin u 0
1

sinu
cosu
- ,h',' (-v+<I>+<Io").
V2v .
Na shean oaCin je:
")
"( ) -v- v+<jl+<j>
o u, v 21'
8(x,y)
-v+"'+"'''.
8(u, v) 't' 't'
J ednadzba normale tada glasi:
odnosno kracc:
x-x Y-y Z-z

- cosu sinu V2v .
Da bismo nasli probodiste PI normale s ravninom XOY, moramo jednadibu
normale napisati u paramctarskom obliku:
X"",x ---fCOSU
Y=y+lsinU'
Z=z-f!2Vl
i naei takav parametar t, da bude Z = 0,
Tada je z + vr;; t = 0, odnostlO + V2 v {= 0, I = - 1, pa su koordinate
tocke PI = (x + cos u, Y - sin u, 0).
Projekcija tocke T na plohi je tocka P
2
= (x, y, 0).
Tada je trazena projckcija duiine norma Ie duzina PI P2) pa Je =
"": (x - X - casu?+ (y - y+ sinu)" = I, dakle "P:"F; = 1.
248. NaCi tangentnu 'ravninu oa plahu:
X=U+V, y=u
2
+v", z=u
3
+v" u,vER,
u tocki M = (3, 5, 9).
249. Napisati jcdnadZbu tangentne ravnine oa plahu:
x = 2 u - v, y = u
2
+ v
2
, Z = u
3
- v
3
, U, V E R,
u tocki M (3, 5, 7).
250. Napisati jedtJadzbu tangentne ravnine i normale fla plohu:
x=u+v, y=u--v, z=UV, u,veR,
u tocki M(u=: 2, v= 1).
251. NaCi tangentnu ravninu i narmalu u tacki M = (1, 3, 4) plohe:
x=u, y=u'-2v, z=u}-3uv,. u,vER.
252. Zadana je ploha (kruini staiae S\ {V}):
usinv, au}, uER, vE[O,2n}.
a) napisaLi jednadzbu tangcntne i norma!e u proizvoljnoj tacki (uo, vo);
b) napisati jcdnadzbu tangentne ravnine, nor-male i tangente na krivulju
u=2 u tacki (U=2>
113
253, Zadana je ploha:
f={u+cosv, u'-sinv, AU}, u,vER,
j njena tocka
, 2'
n
a) napisati jedoadzbu norma Ie ravnine i tangente oa krivulje u::=: 1, v =2' u
tocki M;
n
b) nati kut izmedu krivulja u=l,
c) pokazati da tangenta u tocki M na krivulju u = sin v jest ujedno i tangenta
on krivulju u = 1 u toj istoj tocki.
254. Na plohi:
r={ucosv, usinv, 2Iny}, u?-O, vER,
zadana je krivulja a: R: u = e
V
Napisati jednadzbLl" plohe u obliku
F(x, y, z) = c, te pokazati da je u svakoj tocki krivulje tangentna ravnina
plohe ujedno i oskulaciona ravnina zadane krivulje,
255. Kako glase jednadzbe tangentnih ravnina plohe:
r={u, u+v, U
2
+V
2
}, u,vER,
x-2 y-3 "z-l
koje prolazc pravcem -4- -3 = 10"?
256. Ploha xyz = a
l
U proizvoljnoj tock! (xG, Yo, zn)
x y z
ima tangentnu ravilinu: - + - + - = 3
XQ y(! Zo
i nonna!u: Dokazati.
Yn Z(! xozo xoYo
257. Nati vektorsku i ska!arnu jednadzbl1 tangcntne ravnine kruznog valjka:
r={Rcosv, Rsinv, u}, uER, vE[O,21!:].
U zadacima od 258. do 260. napisati jednadzbe tal1gentnih ravnina i normala
sljedeCih ploha u danim tockama:
258. z::::: x
3
+ y3 u tocki M =: (1, 2, 9).
259. Xl + / + Z2 = 169 u tocki M = (3, 4, 12).
260. x' -2y'- 0 u tock! (3,1, -1).
261. Napisati jednadzbu tangentne ravfl.ine na pseudosferu:
x=asinu cos v, y=asinu sinv,
vE[O,2Jtl
114
262. Napisati jcdnadzbu tangcntne ravnine na torus:
x=(1 +5cosu)cosv, y=(1.+Scosu)sinv
z=5sinu, u, vE.{O,2n],
u tacki M(a, v) za
.. 3
kOJu Je cosu=5'
(U>O,

2,
263. Iz tocke M na plohi:
x=rcoscp, y=rsin$, Z2= -r+f(rc$), r, <PER,
f:R--) R realna funkcija, povuCi normalu MN do tocke N, koja je probodistc
normale s ravninom XOY,
Nati kut izmedu pravca ON i pravca OP, gdje je P projekcija tocke M na
ravninu XOY.
264. Dana je ploha u, vER, i k;ivulja
= {a cos u, a sin u, g (u)}, k, a > 0, g( u) je realna fun!ccija. Odr.editi g (u) taka
da krivu!ja leii na danoj plohi, a zatim pakazati da se tangentna ravnina
plahe i askulaciona' .krivulje u svim tockama poklapaju.
265. Dana je ploha S:r=' {vcosu, vsinu, v Vz}' u, VER-
a) Nati v kao funkciju od u za' one krivulje na plohi S kod kojih
n
tangente zatvaraju s osi OZ hft ad 4'
b) Nac! onn ad tih krivulja koja prolazi tockom (1, 0, }i2).
115
8. Prva diferencijalna forma plohe
8.1. Gaussove velidne prvoga reda
Neka je zadana ploha S svojom vektorskom jednadibom:
r(u, v) = x (u, v) i+ y(u, v) T + Z v) k, (Ll, v) E D.
Tada se.za plohu S definiraju funkcijc: E, F, C:D----i'R ua sljedeCi oaein:
+
F
- - Clx ax oy 8)' az Clz
=r,,'rv=au a;; + au ov +-8-;;"8-;'

(I)
(2)
VeliCine E, Fi G dcfinirane sa (2) zovemo GaLlSsovim osltovnim (fundamentalnim)
veliCinama pn.'oga reda iii koeficijentima prve difcrencijalne forme,
8.2. Duljina luka krivulje na plobi. Prva diferencijalna forma plohe
Ako je zadana krivulja a na plohi 5 sa:
V(I)), tEl
i aka su F(t
l
) i /([1) radijvektori dviju njezinih tocaka A i B onda je realan broj:
f
"Id"1
s = d; i
f
"lr-(d-;')' (dU) (<IV) (dV'J"
dt= r
E
dt +2F dt -di +G di' dt
'. '.
odufjinQ luka krivutje lUi plohi od tocke A do tocke B.
Promotrimo'funkciju s (t): 1-+ R za krivulJu a na plohi S definiranu sa:
,
r
I
'd 1'1
S(I)
dl f
'll (dU)' (d")'(dV) (dv)i'
,dt= rE"dt +2FTt dt +Gdi dt.
,
.
Tada jedoadibu (4) mozemo pisati u difcreocijalnom oblik'lu ovako:
ds
1
= Ed U
Z
+ 2 F dud v + G J v
2
=- I
(3)
(4)
(5)
koji se zove prva diferencijalna ili !und;/mentalnQ forma plohe. los se .zove i
mctricka iii kva?ratoa forma plohe i oznacuje sa I. .
Formam I odredeno je mjerenje duljina krivulja ria plohi. Kazemo da je
formam I dana melrika na pIohi.
116
l
I
I
8.3. Kut izmeou dviju krivulja na plohi definira se kao kut izmeou
njihovih tangenata u presjecnoj tocki Iv!
Neka su zadane krivulja Ct i B sa:
V(I)), Ij.
0 . .r,(I);"Nli(t), V(I)), Ij
tada su njibovi tangentni vektori dani s:
dil du dv
r)=di-'""'-r"dl +r'dt'
:, di2 _ du _ do
r1 =Tt= r"d{+ r"Tt
Kut to izmedu dviju krivulja na plohi u presjecnoj tocki M jednak je tada:
dil di2 dFIdT, .
COS(t)=Tdi'";lldi]i tJ.
F(dudii + dvdu) + Gdvdv
cos to = YEdu2 + + Gdv? VEdu2 + Gdv1-'
gdic $U:
di= + r.dv,
dl
l
= i.,du + F..dO,
Napomena: Gaussove veJiCine E, P, G u (6) racunamo u tocki M.
Specijalni slucajevi:
(6)
a) Kut izmedu k!'ivulje na plohi i u-krivuljc dan je izrazom (tada jc [3 u-krivulja,
tj. v= const., dv = 0):
Edu + Fdv
cos I))
VE VEdu
2
+- + Gdv? .
b) Kut izmedll kriVLllje n3 plohi i v-krivuIjc dan je izrazom (tada je f.> v-krivulja,
tj. ii=const., du=O):
Edit + Gdv
cosU) =
Va VEdu
2
+ .
c) Kut iiClllCdu koordinatnih u i v-krivulja dan je izrazom (tad a je krivulja a
u-krivu!ja, tj. v = COnst., d v = 0, a krivutja B v-krivulja tj. u = const., du = 0) ;
F
COStt)= VEe'
d) Aka su krivulje a i na plohi medusobno okomite, tada je:
Ed"du + F(d"dH dvdil) + G dvdO 0,
e) Uvjet okomitosti koordinamih u i v krivulja prema c) glasi:

117
"!'
8.4. Plostina omedenog dijela plohe
Neb je dana p!oha S svojom jednadzbom 1= F(u, v) i na njoj zatvoreno
podrucje (K). Tada je plostina podrucja (K) jednaka:
(7)
('J o o
gdje je D zatvoreno podrucje u ravoini takvo da je 1(D) = (K).
Ovdje, naime, vrijedi (vidi zad. 2):
x 1"!2 = (1", f,/ = EG po.
Izraz:
(8)
(9)
koji je uvijek pozitivan zove se diskriminanta prve diferencijalne forlne iIi
Weingartenova funkcija.
Uvjet (6) iz 6, tj. i" x r,.*5 sad a postaje EG -- P2*O.
Jedinicni vcktor normaJc iz 7.1. sada giasi:
ai or
--x-
NO = au 8v
JI EG - F'
Zadaci
266. Zadaua je stera svojom parametrizacijom (vidi zad. 204):
118
r= {rsinu cosv, rsinu sinv,rcosu}, uE[O,nJ,
1" NaCi prvu diferencijalnu formu pridruzenu toj parametrizaciji.
2" NaCi tangencijalnu ravninu u tockama za kaje je u = 0 i u =. n.
1" Prva diferencijalna forma gJasi:
Kaka je:
to je:
dsi. = Edu
2
+ 2 Fdudv + Gdv
2
.
1,,= {reasu cos v, reas u sin v, rsin u}
rv"" { rsinu sin II, rsin u cusv, O},
E f; + + =
au au au
= (rcosu. cos v/+ (rcos,u Sill v? +- u? =r2,
G=i; + + =
ov oV ov
= (- rsin u sin v)7. + (rsin u sin V)2 + (O? = r
2
sin
2
u,
(10)
I
i
8z
iJv
=- rsinucasusin v cos v + rsin ucosusin yeas v'- 0, rsin u = O.
Tada prva difereneijalna forma gJasi:
1= r du
2
+ r
2
si0
2
udv
2
.
Ova mozemo pisati i
r= {rcos 1> sin e, rsin sin B, rcase},
prva diferencijalna forma:
1= r2 sin
2
8d 2 + r'bd8
2
.
2" Tocka Ai za u = 0, v = proizvoljno, je sjeverni pol sfere, dok je tocka A2
za II = Jt, II = proizvoljno, juzni pol siere. Obje ave tocke su singularne
tocke geagrafske koordinatne (parametarske) mreze (u, v) sfere, jer: 1.
sVI meridijani I' =: const. se sastaju u sjevernom i juznom polu,
a 2. pripadne paraleie itA! = 0 i U
A2
= JC su degendriraJe u jednu jedinu
wcku (AI odnosno A2)' Uvjet regularnosti iz 7.1. nije ispunjen. U tim
tockama ipak pastoje tangencijalne ravnine. Sferaima implicitnu jednadz-
bu:
Odavde proizlazi da je:
f=x[+ yf + Vr
2
_.:.. y2 k
parametrizacijR za garnIu, a
r=xl+ yf - y2 k
param'etfizacija za donju polusferu,
pa tangencijalne ravnine u tockama Al = (0,0, r) i A2 = (0,0, - r) imaju
jednadt.bu (rablica 4):
Z O(X - 0) -O(Y - 0),
odnosno:
Z= r.
Tocke Ai i A2 U ovoj parametrizaciji nisu viSe singuJarne, cak je u njima

267. NaCi prvu difercncijalnu fonnu ravnine u odnosu na parametrizaciju:
X=XO+IIU+./2 V
y = yo+mtu + m2 v
z=zo+nju+n21', (vidi zad. 216).
K.ako je:
(
ail' " ,
E= au ={f,ml+n},
119
81 or
F= -,--= Ill, + mjln" + n
J
!1
z
,
8u ov - -
to jc:
ds
2
= (iT + + nD du
1
+ 2 (I\ 12 + m[ m, + nJ n2) dudv + (li + + nDdv
2
.
Aka sa parametarske u i v crte zadanc jedinicnim vektorima., tada je:
ds
2
:;;;. du
1
+ 2 COSUl dudv + dv",
gdje je w kut izmedu pravaca u i v. . . . . ..
Ako su jos pravci u i v Illcdusobno okomltl, tada JC prva dlferenCljallla forma:
I=du
2
+dv
2
iIi I=dx
2
+dy2.
Ako je XOY ravnina paramctrizirall<l po!arnim koordinatama:
x = pcas if;
x = {)sin <P
z=O,
,
tada je ojena prva diferencijatna forma:
1=d
Q
2+(/dif;2.
268. NaCi prvu diferencijalnu formu rotacione plohe (vidi zad. 215):
X=t(Ll)COSV, y=j(u)sinv, z=g{u),
gdje je as rotacije os 0 Z.
Imamo:
E= (::r = {['COSV)2+ {['sin V)2+ (g'Y= r' + g!2
a1 a1 . ! . ,
F=--= -ff'smvcosv+ff smvcosv+Og =0,
i au av .
pa je prva diferencijalna forma:
di' (f"+ g") du' + f' d,'.
Napomenimo da koordinatoe krivulje u i II ove rotacione plohe cine
ortogonalnu mrei:u jeT je F= O.
269. Poka2ati da pbstoji takva parametrizacija rotacione plohe da prva kvadratna
forma ima oblik:
120
Prema .:zad. 268. prva diferencijalna forma rotacionc plahe ima oblik:
ds' (f" (u) + g" (u)) du' + l' (u) d,'.
Vidi se da se alia dade svesti na prvi oblik. Dovoljno je uvesti transformaciju
parametara zadanu s:
IVf'" + g" du, v.
270. NaCi prvu diferendjalnu formu piohe zadane ekspJicitnom jednadzbom
z z(x, y), (vidi zad. 214).
Vektorska jcduadzba zadane plohe glasi:
Kako je:
1"",x/+y/+z(x, y)k.
(
3i)' (3Z)'
- --
8x ox'
(
a,)' (az)'
ay =(0)'+(1)'+ a;
131 81
F-----IO + 0,1 + pq - pq,
ax 8y
to je prva difereneijalna forma:
odnosno:
ds' (1 + p') dx' + 2pqdxdy + (1 + q') dy'.
(Ovdje je p= zx, q = Zy; vidi 7, tj. 7.2. i 7.3.)
271. Zadana je ploha:
feu, II) = uii + sin ub + vc, u, V E R,
gdjc su ii, h, c zadanl vcktori.
a) Ispitati !ito su koordinatne krivulje.
b) Odrediti koeficijente E, F, G prve kvadratne forme.
e) Kada ce se koordinatne krivuJje ove plohe sjeCi ortogonalno?
d) NaCi dement plostine dS dane plohe.
a) Koordinatnc II-krivulje jesu (za u = UIJ = const.):
r= uoii + bsinu() + vc
sto je jednad.zba pravca tackorn Mo (ra = uoil + b sin Uo) a paralelnc s
vektorom c.
Koordinatne jesu (za v = Vo = const.):
r= uii + sinub + IInC.
To su kose sinusoide u ravnini paralelnoj s ravninom odredenom vekto-
rima a i b. Skicirajte ih.
121
i
I!
I. i
,
b) E=(a1)2 =(ii+bcosU)2
au
ClF 8i _ _-
+ CbCOSll.
au &v
c) Koordinatne u i )I krivu!je sjeCi ce se ortogonalno 23 C = k (ii x b), jeT je
tada:
kC5x b) ii + k(iiX b) b co, u
d) dS= 1(', x (,1 dudy = ICii+bcosu) xci dud)! =
Icax C) + (b x c)cosul dudv.
Aka su koordinatne krivu!je medllsobno ortogonalne, tada je F= 0, pa je
element plostine:
E)' (5+ Eeosu)' dudv.
272. Na plahi (sfefa):
122
r= {a co;; vsin U, asio v sin u, acosu} J U E [0, n], II E [0,2 n].,
no
zaclane su dvije krivulje Cj i Cz sa Cj: U = v C2: a + v = 2'
a) NaCi sjecista zadanih krivu!ja.
b) Odrediti kut pod kojim se sijeku zadane krivulje.
Prvi naCin - direktan
a) Te krivu!je imaju jednadzbe:
a njihova sjecista:
Cl :11 = {asinucosu, asin
2
u, acosu}
C2:'2 = {asin
2
u, asin ucas Ii, aeos u},
(0,0, a) za (0, 0, -a) za u=n.
b) Kut pod kOjim se sijeku dvije krivulje jest kut izmedu njihovih tangenata
u sjecistima tih krivulja.
Tangeote oa zadane krivulje iinaju smjer:
drJ = {acos2u,asin2u,
du
dr, ( . 2 2 .)
asm u,acos u, -asmu ,
du
1
pa je kut izmedu tih dviju krivulja jednak:
dr2
sin4u+ sin
2
u
1 + sin'u
du du
CO'W=
Za u:::: trazeni kut je:
1 1
cos (I) =3' w = arccos)".
U tockama A = (0, 0, a) i B = (0,0, - a) krivuJje se sijeku pod pravim
kutom.
Napomenimo, da u sve tri tocke tangente na obje krivulje, jer
su sve tri tocke regularne tocke krivulje (vidi 4.2).
Drugi naCin pomocll formuJe:
)
_ Edudl1 + F(dudi/ + dvda) + Gdvdv
b V' ;.
y Edu
2
+ 2 Fdudv + Gdv"2 Eda
2
+ 2 Fdudii + Gdv
2
Kako je (vidi zad. 266.1):
=a
2
, G=a
2
sin
2
u, P=O, EG-p2=a
l
sin
2
u.
to je:
Edudu + Gdvdil
cosw= VEdu1+GdOi"
a
2
dudu + a
2
sin
2
udvdfi
= 2udv
2
Va
2
du
2
+ a
2
sin 2udv
2
dudu + sin
2
udvdv
CQSu)
ydu2 + sln
2
udv
2
V du
l
+
_ n .
Za krivulju Cl v = u imamo dv = du, a za krivlliju C2 11 ="2 - U lmamo
dv = - du, pa je:
dudu + sin
2
ududii. 1 si0
2
u
-cosO) = - -
Vdu
2
+sin
2
udu
2
ydu
2
+sin
2
udCt.
2
1+sin
2
u'
cas1u
casU} = 1 + sinzu'
U tocki trazeni kutje
Za prvu tocku rezultat je, dakle, isti kao na prvi naCin i to zbog toga sto
a'
J
e ta tacka reguJarna tacka parametrizacije (EG - P" =-"e 0). Me-
. 2
dutim, tocke u = 0 i u = n, tj. A = (0, 0, a) i (0, 0, - a) jesu polovi kue1e)
123
one su singulame tocke pa;-ame'tarske mreie (vidi zad. 266. 2 i 7.t.b).
U takvim tockamane rnoiemo na taj naGin racunati kut izmeau krivulja.
U tockama parametarske mreZe kugle (iii bilo koje druge
plohe) kut'izmedu dviju krivuJja na plohi potrazit cerno direktno kao oa
prvi oaein (tj. neovisno a plohi), aka su to rcgularne tocke krivulje. Maze
se takoder odabrati i druga parametrizacija za koju te tocke niSli
singularne kao npr. u zadadma 266. i 323.
273. NaCi kut pOQ;kojim se sijeku krivulje
124
x"'" XQ, y = Yo na plohi z = axy.
Ploha ima vektorsku jcdnadzbu:
r= {x, y, a x y}, x, YER.
Krivulje x = Xo i y = Yo su koordinatnc krivulje te paramctrizacije i imaju
jednadibe:
rl={X,o,y, axoY},
r2={X,Yn, axyo}.
Tangentni vektori tih krivuJja jesu:
drj
dy
(0,1, ax,),
(1, 0, ayo),
dx
pa je kut izmedu njih dan sa:
a2xoYo
cosw = VI
Taj smo kut mog!i odrediti i oa drugi nacin: on se, nairne, podudara s kutom
izmcdu koordinatnih krivulja, a taj je dan fonnulom:
F
cos co = ---.
VEe
Kako je:
to je:
a2xoYo
cosco =
V (1 + aiY'l) (1 +- .
274. NaCi izraz za plostinu zatvorenog podrucja (K) na plohi Z= leX, 'y). Jed-
nadzba pluhe ima vcktorsku jednadzbu:
Kako je:
to je:
ylk.
af _ dZ - -

ax dX
Sf ,.. (Jz ,.. -

oy oy
E = 1 + p2, C = r; = 1 + q2,
F= r., fy = pq.
(l+q') -
Tada je plostina:
s If VEe - F' dxdy If fi:'-p'+ q' dxdy,
(K) f)"
gdje je D;r)" Ono zatvoreno podrucje u ravnini XOY za koje je r(D",) = (K).
275. Nab plostinu cctverokuta oa hellkoidu (vidi zad. 220):
x=aUCDSV
y=ausinv
z=bv, u, vER,
b
omedenog krivuljama u = 0, U = t' = 0, V = 1.
a'
Imamo:
(
OF) , .
G = 'a; = (-ausiov)-+(aucosv)'+(b)2=a
2
u
2
+b
2
, ai ar

au dV .
125
OznaCimo' neodredeni integral s I i racunajmo:
[ = f "Va
2
r?--+ b
2
du = f -I- b
2
du = b
2
f d u +
Va
2
u
2
+ b'l (a
2
u
z
+b
2
Kako je pry! integral:
a
1
u
2
= b 2 t"
= -f; f 1 =
1 (au 1 au+Va
2
u
2
-+b
2
= -; In -b + b2 + 1 = -; In ---- b - ,
a drugi integral:
to je:
b'
[=--In
a
Odavde je:
au+
b
pa je povrSina::
f
b'
s=
2
+u}la
2
tt
1
+b
2
-
[
b'
S =""2 [10(1+ )12)+)12]
276. Krivulja koja sijece meridijane neke rotacione plohe pod konstal1tni'm kutom
a zove se"loksodroma. NaCi jednadzbuloksodrome na rotacionoj
126
f= (f(u) eo", f(u)siov, g(a)),
Kut izmeau neke krivuJje na pichi za kojn je du 7' 0 i dv *' '0 -i meridijana
ptema 8.3.a) jednak je fadi F=O (vidi zad. 268):
T
I
277.
VEdu
cos (j)
YEdu
2
+ Gdv
2
'
Za zadanu 'par"ametrizaciju pIva diferencijalna forma ima oblik:
ds' = (j" + g") d u' + I'dv',
pa diferencijalna jednadiba loksodrorne glasi:

cos Ct 1m -,
V (j"+ g") d u' + I'd v'
odnosno:
odnosno:
cosa = const.
fdv = Vf'2+ g'2 tgadu.
Odavde integracijom dobivamo:
_ + f" III" + g"
v tg a r F d u.
Ako Je parametrizacija rotacione plohe odabrana kao u zad. 269, ooda prva
diferenciJalna forma ima oblik:
ds
2
.= du
2
+ G(u) d 1'2,
pa diferencijalna jednadzba loksodrome glasi:
du
cos a =
.
Integracijom dobijemo;
f
" du
v= tga VC(u)'
",
NaCi jednadzbu loksodrome oa sferi:
r= rsin8sinq),
i naCi njenu duljinu luka (vidi zad. 266),
reos e},
Za sferu je E = r\ G = r2 sin
2
e, F = 0, prva diferencijalna forma:
ds
1
= r
2
sin
2
e d '2 -+- r
2
d 8
2

Prema prethodnom zadatku kut izmedu krivulja oa kugti za koje je de,*, 0 i

d l' '* 0 i meridijana dan je sa:
ylEd8
cos a
VE'd8'+Cd<j>','
Zato je diferendjalna jednadzba loksodrome na sferi:
127
128
odnosno:
= d0
2
.
Jednadiba loksodrome kao rjcsenje navcdene diferencijaine jednadzbe giasi:
8
= tgcdn tg "2 + C.
Napisimo jednadzbu ioksodrome pemoeu geografske sirine '4J 90- O.
Tada illlamo:
odnosno:
<I> = tg a In [ tg ( 45" - r + C,
<\> = tgalnctg( 45' - ) + C,
<t>=tg exlntg(45+ i)+c.
Loksedroma je, dakie, krivulja koja se ornata spiraino oko sjevernog (0.= 0,
= proizv.) odnosno oko juinog pola (0 -s-:' = prolZV), no u polove mkad
ne stize, a pritom sijece meridijane pod lstlm konstantl1lffi kutom.. .
Usprkos tome loksodroma ima konaenu duljinu. Element duljine luka bilo
koje krivutje na sferi dan je sa:
ds=r +d0
2
.
Odavde je:
e.
s=' J VI dO.
e,
Uzmemo Ii u obzir diferencijalou jednadzbu loksodrome, irriamo da je
Juijioa luka loksodroma:
fl, 6,
S =, f = -'-f d8,
cos ex cos 0.
6, 6,
6
2
- 8
1
S """ r ---.
cos 0.
Duljina loksodrome izmedu dviju paralela ovisi raziici sirjna 82 - 81
za zadani kut a. Ako je 8
1
= 0, O
2
=]f, ooda JC duiJUIa luka loksodrome
izmedu
'']
i
'It
s=---
cos (l .
IT
Njclina je duljina, dakle, konaena veliCina za a*" 2 (a je kut pod
IT
kojim loksodroma sijece meridijane sferel). Za (!. = 2 se loksodroma
pouudara s paralelom (kojih ima vise).
U zadacima od 278. do 287. naC! prvu kvadratnu formu za sljedece
(rotacione) plohe:
278. x=asinucosv, y=asinusinv, z'=ccosu; uE[O,n], vEtO,2.n:J, rotacioni
(kruzni) elipsoid;
279; x =Rcosv, y;:::: Rsin Ii, z=u; U ER, VEI0, 2n:J, kruini valjak;
280. x = ueas v, y.::= usin \I, Z = k u; U E R, v E [0, 2n], kruzlli stazae;
281. 22 = x" + y', kruini stazae;
282. x = a u cos v, y = a [l sin v, Z""" u; U E R. v E [0, 2n J, rotadoni paraboloid (vidi
zad. 334 i 372);
283. x = achucosv, y =achusin v, z = cshu; U E R, Ii E [0, 2st]' jcdnopJosni rota-
doni lliperbaloid;
284. x=ashucosl!, y=asbusinv, z=cchu; uER, vE[O,2n:], dvoplosni rota-
cioni hiperboloid;
285. x = (a + b cos u)cos Ii, y = (a + bcosu)sin Ii, z = bsin u; u, Ii E [O,2.rr:J, torus;
286, x = a SID ucos v, y = asin usin v, z =a( Intg + casu);
v E [0, 2 rt J, pseudosfera;
287.
a
z=u; uER, vEla, 2n:], katenoid (vidi
a
zad. 221).
288. NaCi prvu diferencijalnu farmu helikoida:
x=aucosv,y=atlsinv,z=by, u,vER.
289. Nab prvu difcrencijalnu formu koordinatne XOY ravnine parametriziraoc sa:
x=u, y=v, 2=0, u,vER.
290. NaCi prvu diferencijalnu [ormu elipsoida (vidi zad. 227):
x = a sin ucos v, y = bS1D usin v, Z -== ecosu, u E [0, rt], v E [0, 2rtJ.
291. Odrediti plohu Cija je prva diferencijalna forma:
I
d S2 = [ (2x' + y2) dx
2
+ 2xyd:rdy + (Xl + 2 y2) dy2 J
. x'+ y
i oa kojoj se naiaz.i kruinica x
2
+ y2= 1, z=l.
129
. !
\1
. ii
292. Odrediti prvu diferencijalnu formu, izracunati dS =: I X F" i dud v za plohu
i ispitati kakve su krlvulje na plohi u i v linije aka je:
r= casu I+ sinu(cos j.! T+ sin vk); U E [a, nJ, v E [- Jt, :rt:J.
293. Odrediti prvu diferencijalnu formu, izra{:unati element plastine dS plahe i
ispitati kakvc su krivulje na prohi u i v linijc ako je:
r= (u + y2)a+ (v + [/2)b+ uve; U, v E R.
(5, b, c konstantni vektori).
294. Ako je porodiea krivuJja na plohi zadana difcrendjalnom jednadzhom;
Adu+
tad a je jednadtba ortogonalnih trajektorija, tj. krivutja kojc sijeku zadane
krivulje pod pravim kutcm dana s:
(BE-AF)du+
Dokazati.
295. Sastaviti diferencijalnu jednadibu ortogonalJlih trajektorjja porodice krivulja
11 (u t v) = const.
naplohix=x(u;v),y=y(u, v),z=z(u, v).
296. NaCi ortogorialne trajektorijc porodice krivulja
u + v = const.
koje leze na kugl!.:
r={Rsinucosv,Rsinusinv,Rcosu}; uE[O,n], vE[-n,nJ.
297. Na kruznom stoscu:
x=ucosv, y=usinv, z=u; uER: vE[O,2:rr],
pramatrati poradicu krivulja:
v=u
2
+a,
gdje je a parametar. NaCi porodieu njihovih ortogonalnih trajcktorija.
298. Dokazati da uvjet ortoganalnosti dviju porodica krivulja TIel plohi kaje su
odredene diferencijalnom jednadzbom;
A(u, v)du'+2B(u, v)dudv+C(u,
glasi:

299. Dokazati da na helikoidu:
130
X=UCOSV, y=usinv, z=aV, u, vER
diferencijalna jednadzba:
d u
l
- (u
l
+ a
2
) d v
2
= 0
odreduje ortogonalnu mreZu paramctarskih linija.
T
300. Pokazati da S0 krivulje:
sinu+a(v+l)=O
(<<, b = canst.) na plohL
r= { sinu cos v, siou sin v, Co.su + lotg UE R+, v E [O,2Jt],
sijeku ortogonalno.
301. Na plohi:
i={u,v,uv}, u,vER
dane su dvije krivuljc: Cl : u
2
+ v
2
= 1 i Cz: v = au.
a) NaCi p.resjceue tockc danih krivulja.
b) Odrediti kut pod kojim se sijeku te krivuljc.
c) Koliko je a da se krivulje sijeku ortogonalno?
302. Odrediti ortogonalne trajektorije koordinatnih krivuJja plohe:
r={ucosv,usinv,u+v}, u,veR.
303. Odrediti ortogooalne trajektorije koordinatnih krivuJja plohe:
t={]Jcosu-asinu, vsinu+acosu,au} (a>O), u,vER.
304. Dana je ploha:
x = u
2
+ v
2
, y = u
2
._ v
2
, Z =: uv, U, V E R.
a) NaCi prvu kvadratnu formu. , .
b) Izracunati diferencijal duljine Iuka za krivulje u= 2, v = 1, v = au.
e) Izracuoati duljinu luka krivulje v"'" au izmedu tocaka njenog presjeka s
krivuljama u =1, u = 2.
305. NaCi pod kojim sc klltem sijeku krivulje:
u+v=O,u-v=O
na helikoidu:
x=ucosv,y=usinv,z=a.v, u,vER.
306. NaCi kut pod kojim krivulja:
v = Ae"'''
sijece izvodniee kruznog stoka:
x = v cosu cosa, y = vsin ucosu, z = v sin a, u E [O,2n], v E R,
gdje je a paramctar_
307. Na plohi s prvom kvadratnom formom:
ds
2
=dl/+sh
2
udv
2
naci duljinu /uka krivulje v = u medu tockama M1(Uh VI)
131
308. NaCi kut medu krivulja,tla 9. Druga diferencijalna forma
v=2u, v= --2u
na plohi koja irna prvu kvadratnu formll:
ds
2
= du
2
+ d v
2

309. NaCi kut izmedu krivulja zadanih jednadzbama:
v=u+l
oa pfohi:
x=ucosv, y=usinv, z=u
2
, uER, vE[O,2nJ,
310. Na helikoidu:
x= ucosv, y = usil'lv, Z = av, tt, v E R
zadane su krivulje svojim jednadibama:
v = In (u yu
2
+ a
2
) + c.
Izracunati du!jinu luka tih krivulja izmedu tocaka
311. Na pseudosferi:
x=asinucosv, y=asinusinv,
z=a(lutg + COSu), uER+, vE[O,2:n:J
zadane su dvije porodice krivulje svojim jednadibanw:
u
v = Intg 2' + c.
Izracunati duljinu luka svake porodice krivu\je izrncdu tocaka Ail (Ul> Vj) i
M2 (uz. 1'2)'
312. Nati plostine cetverokuta oa helikoidu:
x = u cos v, y = usi!l V, Z = a'v, U, v E R
omedenog krivuljama: u=O, u=a, v=O, v= 1.
313. NaCi plostinu krivocrtnog trokuta:
u=av, v=l,
smjcStcnog na plohi s prvom kvadratnorn formam:
ds
2
= du
2
+ (u" + a?) dv
2
.
;
314. NaCi piostinu konveksnog kugJinog podrucja omcdenog petljom krivuljc
Vivijanija (vidi zad. 55).
315. NaCi povrsinu torusa:
x=(a+bcosu)cosv, y=(a+bcosu)sinv, z=bsinu, u, vE[O,2rr:J, (vieli
zad. 285).
132
9.1. Druga diferencijaIna iIi kvadratna forma plohe
Neka je p!oha S zadana svojom vektorskom jcdnadzbom:
i-:(u, v)=x(u, v)[+y(u, v)/+z(u, v)k, (u,Y)ED.
Tada se na plohi S definiraju funkcije L, M, N: R na sJjc-de6 nacin:
l. =_,;ju. - = 8t 0
2
/--:_)
, . r"" W au' a v out'
3,
a'r )
a, ouav '
',. 1 (ar
M=N -rIO' =-W au'
N=NIJ .- 1 (ar
r""=wa;'
a,
a'" )
av a V
Z
'
odnosno koordinatno:
ax
Jll'-
az
au au au

ax a)' ilz
W a, a, a,
a'x a'y 3
2
z
au
2
au'
-a---:
T
ax az
au 3u au
1 3x
JlL
ilz

W av av a,
a'x

a
2
z
auav auav allav
ax
Jl.L
3z
au au au
1 3x
,ily.
az
N=-
w ilv 3, 3v
a"x
02y
a"z
W 2lv
2

(1)
(I')
133
Funkcija L, MiN zovemo Gaussovim osnovnim (funciamentalnimj veliCinama
drugog reda (W = VEe - F2).
a) Neka je nadalje zadana krivulja a fia plohi S svojim jednadzbama u = rI(s),
tj.
v(s),
gdje jc s duljina luka kriyulje a. Tada vrijedi:
d
1
1
jJlJ. s8
d";2' = xco ,
(2)
(3)
gdje je x zakriv!jenost krivulje au nekoj tacki P, 0 kut izmedu arta flo tlonna!e
na pJOhll i orta iiO glavne normale na krivulju a u tocki P (st. 44).
Relacija (3) dade se napisati u obliku:
SI. 44.
(
d U )' ( d U )
"cose = L d""S' + 2M d;
(
dV) (dV)'
d.;- +N >=1I. (4)
Desna strana izraza (4) zove se druga difcrcncijalna iii druga kvadralna forma
plohe i oznacuje s JI.
b) Ako je krivulja 0. TIa plohi umjesto parametrom s parametrizirana nekim
parametrom A, koji [Jije dulji[Ja luka,
r(A)=r(u(A), v ()..), onda felacija (4) prelazi u:
"cosa =
(
dU)' (dU) (dV) (dv)'
L 'd,\ +2M d1' dT +N dX
E(.<l".)' + ..
dA dA dA r dA
(5)
odoosno:
134
T
I
Ldu
1
+ 2Mdudv + Ndv
2
"cosH = .
Edu
2
+ 2Fdudv + Gdv?
(6)
Desna strana izraza (6) je kvocijent druge i prve diferencijalne forme plohe.
9.2. Normalni i kosi pJohe
Ravnioa koja prolazi jednim praVCCm taogeotoe raynine, tj. smjerom to iii
du
d; i normalom N oa plohu u tocki P plohe S sijece ovu pJehu u ravninskoj kri-
yulji r koja se lOve normalni presjek plohe S u locki P u smjeru vektora to.
Svaka druga raynina koja prolazi istim pravcem (tj. smjeroin to) ali ne normalom
N plohe sijecc ovu pIohu u krivulji koja se lOve kosi presjek.
9.3. Normalna zakrivljenost plohe u danom smjeru
To jc zakrivJjenost K" normalnog presjeka u tom smjeru. Normalnoj zakrivJje-
nosti pridruzujemo predznak 11a ovaj nacin: kut a = 0 iii n, jer su vektori /i
o
i fJo
glavoe normalc normalnog presjeka i norma Ie oa plohu kolineami (istog iii
suprotllog smjera). Pri tome uzimamo da je K,,> 0 ako je normaloi presjek u tocki
P plohe S zakrivljcn prema vektoru fio normale na plohu, a K" < 0 ako je on
zakrivljen od vektora jJo. Pokazuje se da je normalna zakrivljeoost u smjeru
dana izrazom (prema (5) ili (6):
Ldu
2
+ 2 Mdudv + Ndv
2
II
K" = = T
(7)
9.4. Meusnierov teorem
Ovaj teorem povczujc zakrivljcoost K" normainog i ,x kosog prcsjcka i dan je
:r:elacijom:
K" = xcos e, (8)
gdje je e kut izmedu orta flO normale na plohu i arta ii. glavnc normale na krjvulju
au tocki P plohe sa zajednickom taogentom.
Odavde proizlazi da od svih krivulja na polohi koje prolaze jednom tockom
i imaju zajednicku tangeotu najmanju zakrivljenost u toj tocki ima normalni
presjek plohe.
ZakrivJjenost plohe definira se pomocu zakrivljenosti kfivulja Da plohi.
.....!:- i .l zovu se radiusi zakrivljenosti oormalnog i kosog presjeka.
K" It:
135
9.5. Glavne zakdvljenosfL Glavni smjerovl
Neka je zadana ploha S i neka je funkcija normalne zakrivljenosti:
.. du
' gdJe Je" Tv' (9)
Tada minimainu,. i maksimalnu vrijcdnost te funkcije (aka postoje) ZOVcmo
glavnim zakrivljmostima plohe S u tocki P i oznacavamo ih sa Kl i K
2
Smjerovi
u kojima te zakrivljenosti dolaze zovu se gLavni smjerovi u tocki P i oznacujemo
ih sa i f..I.l" Glavne zakrivljenosti u tocki P plohe S jesu konjeni K J i K2 kvadratne
jednadibe:
,_ K ' _LN-l>l'. 0
K" EG-PI IF T EG-FI .
Glavne zakrivijen6sti dobiju se kao ekstremne vrijednosti funkcije
ekstremne vrijednosti funkcije:
F(i') K" + G) - (Li" + 2M!d' N) 0,
, du
gdje Je I-l = Tv
Veticinc _1_ i zovu se glavni polumjeri zakrivljenosti.
KJ K2
(10)
(9), Ij, kao
(ll)
Glavni smjerovi 111 i !it. plohe S u toeki P dobiju se takoder kao ekstremne
vrijednosti funkdje; (10) (eliminiravsi pri racunanju K,,).
Glavni smjerovi Ml i Jl? su prema tome korijeni kvadratne jedlladzbe:
u tocki P plphe S,

G
N

F
M
J
E
L

9.6. Eulcrov P'1"cak. Dupinova indikatrisa. Rodrigucsov teorem
a) Eulerov poucak glasi:
(12)
(13)
Pomocu tog poucka mozemo izracunati normalnu zakrivljenost K" pomacu
glavnih zakrivljenosti Kl i K2 i pomocu kuta u. Pritom je a kut sto ga zatvara
vektor tangente norrnalnog presjeka i glavni smjer u tocki P pIche S.
b) Rodriguesov teo rem je specijalni slucaj Eulerove formule u slucaju da je vektor
tangente normalnog presjeka u tocki P ujedno glavni smjer, a glasi:
MiG - K"di, (14)
gdje je N ort normale na plohu S u tocki P.
136
c) Eu!erovu formulu moiemo interprctirati geometrijski. UoCimo na plohl S
normalni presjek u toeki P plohe S i u njoj tangencijalnu ravninu. Na'tangenti
normalnog presjeb u tacki P uoCimo tocku T takvu da je PT = J! 1 .
Y IK"I
Skup taka dobivenih taeaka T u tangencijalnoj ravnini zove se Dupinova
indikatrisa plahe S u tocki P. POkazuje se da je Dupinova indikatrisa konika
kaja leZl u tangencijalnoj ravnini u tocki P plohe S, da joj je srediste u tocki
Pi (prema (13 ukoliko se parametarska mre.ia podudara s mrezom krivulja
zakrivljenosti (vidi 9.9) ona ima jednadzbu:
gdje je:
a koordillate oSI x i Y su tan-
gente na g[avne krivutje zakriv-
ljenosti; isllodiste koordinatnog
sustava je u tocki p,
Prema (7) Dupinova indikatrisa
ima jednadzbu:
Lx
2
+ 2Mxy+ Ny2= 1,
gdje je tocka P ishodiste koordi-
natnog sustava u tangencijalnoj
ravnini s osima koje se pokia-
paju sa T" i Tv.
x "'" 1/ __ cos 0:
y IK"i '
51. 45.
9.7. Gaussova zakrivljenost. Sreduja za.li.:rivljenost
(15)
a) Gaussova (potpuna iIi totalna) zakrivljenost.K plahe S u tocki P je funkcija
K: S --'" R definirana formulom (vidi (10):
(16)
Kako je EG - p2= If" X i,1
2
(vidi ( 8.4) uvijek pozitivno: to ce predznak od
K ovis!ti jedino 0 predznaku od M2.
b) Srednja zakrivljenost H plohe S u tocki P je funkcija H: S-....,. R definirana
formulom (vidi (10)):
137
II
"',
:!
(17)
c) Glavne zakrivljenosti KJ i Kl u tacki P piche S osim po (10) i (11) mogu se
racunati j ovako.
BuduCi da je prcma (16) i (17):
K= K] K2 ,
1
H 'ilK, + K,),
,to SD Kl i po Vietovim formulama korijeni kvadratne jednadzbe:
(18)
dakle:
( 19)
d) Plohe kod kojih je srednja zakrivljenost u wako] tocki jednaka nuli, tj. H= 0
ZOVU se minimaine plohe. Plohe kad kojih je Gaussova zakrivljenost u svakoj
tocki konstantna zaverno plohe s konstanlnom zakrivtjenosri. Takve su kug/a s
K=consl. >0 i pseudos[era s K=const. <0 (vidi zad. 341. i 322).
9.8. Pravcaste i razvojne plohe
Ploha S je prm-'casta aka za svaku njenu tocku P postaji bar jedan pravac p
takav da on leti oa pichi. Ploha S je razvojna aka je za sve tocke PES totaloa iii
Gaussova zakrivljeoost K(P) =- O. Pravcasta ploha koja nije razvojna zove se
vilOpera pravcasta ploha.
Svaka razvojna ploha je pravcasta, i to iIi stozasta ili valjkasta ploha ili
tangentna ploha prostorne krivulje. Vitopere plohe su opr. jednoktiloi hiperbo-
loid, hiperbolicki paraboloid i helikoid. Svaka tazvojna pioha dade se izometricki
preslikati u ravninu, tj. tazviti u ravninu (vidi 1l.1.h). Odatle i naziv razvojna
ploha.
9,9, Glavne krivulje zakrivljenosti
Krivulje zakrivljenosti plohe S su one krivulje OJ plohi cija je taogcnta u
svakoj tocki paraleloa s jedoim od dva glavna smjera fll i I-t2' Krivulje zakrivljcnosti
v::::: V (u) dobiju se rjesavanjem diferencijalne jednadibe:
138
G
N
F
M
E
L
(20)
i 1
i
,
I
Krivulje zakrivlJenosti na plohi S tvore odogonalnu mreiu oa toj plohi (vidi zad.
298).
Koordinatne u i v krivulje oa plohi S su ujedno i krivulje zakrivljenosti oa
plohi Sanda i sarno. onda ako u svakoj tocki piche vrijedi:,
(21)
Ovo proizlazi izjednadzbe (20) za du=O dv=O
9.10. Asimptotske linije. Asimptotski smjerovi
du
a) Asimptotski smjer (pravac) je takav smjer p. = -d- u kojem je normalna
v!
zakrivljenost K" jednaka nuli i dobiva sc kao rjesenje jednadzbe:
(22)
b) Krivulja oa plohi zove se asimplolska linija, aka je smjer u svakaj njenoj tocki
asimptotski smjer. U svakoj tocki asimptotske linije je K" = 0, pa diferencijalna
jednadzba asimptotskih linija glasi:
(23)
Asimptotska jinija je ujedna ana krivulja na plohi kod koje se tangencijalna
ravnina plohe podudara u svakoj tocki s oskulacionom ravninom te
Tada glavna normala riD asimptotskC Iinije Cini s norrnalom (la p\ohu N(! kut
e = ; , pa je zbog (8) K" = 0 (vidi zad. 387).
9.11. Klasifikacija tooaka na plohi. Kruzne, eliptiCke, hiperbolicke,
parabolicke tocke plohe.
Oblik plohe U okolini neke tocke P plohe S oyisit ce '0 tipu tocke na plohi.
Da bismo objasnili sto pod time razumijevamo 'promatrat cemo u tocki P predznak
izraza LN - i\;1
2
koji je u Yezi s normalnam zakriyljenosti K" (formula (7)). Nairne,
predznak ad K" avisi sarno 0 brojniku, jer je nazivnik uvijek Ai
2
-
je diskriminanta brojnika u formu)i (7). Predznak od LN -lv!2. JOs u veZI S
glavnim zakrivljenostima (formula (10)), te S Gallssovom zaknvlJenostl (formula
(16)). I h' k "k I h k' .. d
a) Kruina(ilisjernai/iombilicka)tockap0 CJeta vato ... apo eza oJUVTlJC 1:
. (24)
U wj jc tocki normalna zakrivljenost "'" canst. Kruzna tocka je specijalan
slucaj elipticke. U kruinoj tocki svaki smjer !J. je ujedna i gJavni smjer.
je, nairne, lijeva strana od (12) identicki jednaka nuli, pa (12) zadovoljava svakl
p. Gaussova je zakrivljenost K>O u kruznoj tarki. Dupinova indikatrisa je u
krUfflOj tocki kruznica (K[::::: K2 U (IS)). U okolini kruzne tocke ploha leii sva
s jedne strane tangentne ravnine.
Na :.;feri jc :.;yakil tocka kwzna.
139
j:'.
" :i
b) llptf!ka to/Dw (sl. ,t6) je tab" locka
pIche za koju je:
LN-M'>O, (25)
u takvoj tocki normalna zakrivljeoost K" u
formuli (7) ne mijcnja predznak mijenja-
, d
oJem ,it = d To znaCi da u okolini oko
elipticke tocke ploha leli sva s jcdne stralle
tangentne ravnine, U eliptickoj tocki po-
stojc dva realna glavna smjcra i rJvije krivu-
Ije zakrivljcnosti, koje su medusobno
mite (vidi (12) i (20). Gaussova zakrivtje-
nost je K>O (?-bog (16) i (25)), pa zbog
toga zn g!avne zakrivljcnosti vrijcdi:
sign K\ = sign K2
f
f
/
'"
f
/
,,--
S1. 46.
Zbog istog
e!ipsa.
predznaka ad Kl i K2 Dupinova indikatrisa je u eliplickoj tocki
Sve tocke elipsoida Sil cliptickc. Elipticke tocke su jos tocke oa eliptickolll
parabo!oidtl, eliptickam hiperboloidu i na dvokrilnom (dvoplosnom) hiperbo-
loidu.
c) Hiperbolickll rotka plohe (sl. 47) je takva tocka plohe za koju je:
140
LN-M'<O, (26)
U takvoj tocki normalna zakrivljenost K" u formuli (7) mijenja predznak
mijenjanjem '!-t.
S!. 47.
,
I

Stoga je K" = 0 za dva smjera iiI i i12- To su asimptotski smjerovi. U

hiperbo!ickoj tacki pIohe prema tome postoje (lsimptotskll smjera (u
eliptickoj i kruznoj tocki lema 3simptotskih smjerova). To waci da asimptotski
smjerovi PI i JI2 rastav!jaju okolinu hiperbo!ickc tocke fla cetiri dijela: dva
naslJprotna ispod,. a dva preostala nasuprotna iznad tangencijalne ravl1ine. U
hiperbolickoj tacki postoje dva realna glavna smjera (diskriminanta jednadzbe
(12) je poziti\lna) i dvije medusobno akomite krivulje zakrivljenosli. Gaussova
zakrivljenast je K < 0 (zbog (16) i (26)), pa za hiperbalicke tocke vrijedi'
sign Kl = .- sign K2
Zbog protivllog prcdz.naka ad KI i K2 Dupinova indikatrisa je u hiperbolickoj
tocki par konjugiranih lliperbo!a. Sve tocke .jednokrilnog hiperboloida su
hiperbolicke (vidi zad. 207. i 229). Tacke hiperbolickog parabotoida Sl!
hiperbo!ickc.
48) je takva d) Parabolicka /oC/w plohe (sl.
tocka plohe za koju ic:


'27) / /
r./ \::"'.
U [akvoj tocki nonnalna zakrivtjenost K" /-----.--- \ :::< 1'1---..
ne mijenja prcdl.\\ak milenjanjem !-t- \. / .....\'::::: .....
Gaussova zakrivljcnost K = O. pa je barem : .... '. \"
jedlla ad glavnih zakrivljenosti jednaka nuli L I "'"
(K=K
j
K
2
=0"*K\,,,:O iIi K,=O iH' .__ ;1-----
oboje).
SL 48.
OgraniCirno sc najprije na slucaj KJ=O, K]=FO (iIi obratno).
Dvostruka vrijednost kojoj pripada nonnalna zakrivljenost K" = KI je,
dakle, istovremeno i asimptotski i glavni smjer. To je ujedno i jedini
asimptotski smjer, a glavni smjer postoji upra\IO jos jedan koji je okornit na
njega i kame pripada norrnalna zakriv!jenost K:-
Stoga takvom tockom dvije medusobno ortogonaine krivulje
nosti. Dupinova indikatrisa raspada se .na dva paralelna pravca. Sve tocke
valjka i stosca su parabolicke. Tocke torusa koje Ide na najvisoj i najnizoj
kruznici (vidi sl. 42, str. 111) takoder su parabolicke. Vrlo je cest SIUCHj da
krivulja na plohi koja sc sastoji od parabolickih tocaka ral.dvaja podrucje
hipcrbolickih ad podrucja eliptickih tocaka (vidi 394).
e) Specijalni slueaj parabolicke tocke kada je Kl = Kz -"= 0 naziva se F(1vninskom
lOckom iIi lOckom spljostenosli. Jasoo je da je .svaki smicr glavni, a ujedno i
asimptotski. Jednostavan primjer je ravnina kod koje je svaka tocka ravninska.
U ravnini je cak i svaka krivulja, krivulja zakrivljenosti. Meoutim, okolina
141
'i
:1
I;
;
ravninske tocke maze biti i veoma komplicirana, kao sto pokazuje primjcr
majmunskog sedla koje ima jednu jedinu ravninsku tochl P (vidi s1. 49. na
kojoj su prikazane i tTi krivuJje zakrivljcnosti kojc prolaze tockom P).
p
SL 49.
Zadaci
316. Nad drugu kvadratnu formu za zavojnu plohll (he!ikoid):
x=aucosv, y=ausinv, z=bv, u,vER. (Vidi zad. 220.)
Vektorska jednadzba plahe glasi:
142
i=aueosv[ + ausin v T + bvf
Tada su Gaussove vellCine prvoga reda:
E=( r = (aeasv)2+(asinv)2+(0)2=a
2
,
oi oi .
F -.-"',. = - a
2
usln veosv + a
2
u sinl'cosu + O b = 0,
Clu a v
a diskriminanta prve kvadratne fonne
W
2
= EG _ F2 = Ca
2
u" + b
2
) a
2
.
Kako su Gaussove veliCinc drugoga reda dane s:
1 . .' 1 . . .
L = W (i", '-:", r"EI)' M = W (r,,, r", r"v),
. 1 (' , , .
i'v=W T",T,., Tw),
to racunajmo mjcsovite produkte:
c'
f,.,
ct,,,
i",
(P",
r",
aeasv asin II 0
P",,) ""-
- ausin v (lUCOSV b

0 0
aeos v asin v 0
If"v) =
- ausin v aucos v b
- asin v a cos v

a cos v asin v 0
iw)
ausin v au cos v b
_. aucas v -ausinv 0
ab
Dakle je L 0, M - r===,,=""

pa druga (\ifereneijalna forma helikoida glasi:

317. Pakazati:
0,
- alb,


r da je druga kvadratn3 forma ravnine identiCki jednaka nuli.
2" da je druga kvadratna forma sferc proporcionalna prvoj.
1
0
- Prema zad. 216. parametarske jednadzbe ravnille g\ase:
x=xo+(l u + l2V
Y = Yo + ml u + rna v
z::::: Zo + ntU +n2v U, v E R.
Kako je:
to jc i
1 , " ')-0 ;; i )=0
L=W(I", r", I"" -, - w '" ,., ".. ,
1 . . ..
t,.,
pa je druga kvadratna forma identicki jednaka nuli, tj.
1l=0.
(Vidi zad _ 267.)
143
2" Prema zad. 204. i 266. vektorska jednadiba sfere glasi:
f:= { reos <p sin 8, rsin <psin 8, rcos O}, E (0,2 it LeE [0, n:],
a Gaussove veliCine prvog reda:
(::r r'sin'e, G (::r r',
pa je prva diferencijalna forma dana s:
'01 ai

3<1> 08 '
Jer je G- F2= r4 sin
2
0, to su koeficijenti druge kvadratne forme
redom:
-rsin$sinO reas <P sin 8 0
1 ' , ..
L = --w(r1" ffJ, TN) =
";2 sin 8
rcos <p cos 0 r sin <p cos 0 I"sinO
rsin e
r"1 sin 8
1 ' " 1
M = -(4>' (13, (fj) = -'-,-
W r
2
sm8
- rcos$sin 0 -rsinsin8 0
- rsin sin8 rcos$sinO
=: rsin
2
e.
- rcossinH -rsinq,sin8
-rsin<:psin8 rcos<:psinB 0
rcoscosO rsinQlcos8 - rsin 0
-rsin$cos8 -rcos$cosG 0
- rsinsinO rcos <\>sin 0 o
rcoscosS rSin<{leosO -rsinO
-rcossinS -rsinsin8 -rcosO
+ eos
2
</> sin 0 cos
2
e) = r.
Druga diferencijalna forma dakle glasi
II = rsin
2
Od $"+ rd 8",
pa je zaista;
I=rII,
144
0,
318. Ni:\Ci drugu difercncijalnu fonnu plohe zadane jednadibom:

Prema zad. 214. i 270. imamo:
y)k,
E=l+p2, G=1+q2, F=p-q,
W
2
=EG_F2=(1+p2) (1+q2) p'q2=1+p2+q?
Gaussove ve!icine drugog reda jesu:
0
P
1 '
,
L W(i" 15"' rx.,J
,
0

q
r
0 0
0
P
1 '
1,-y)
1

r)",

0 I q
s
0 0 s
a p
1 ' 1

r),)')

r
y
, 0 1 q
W
0 0
V1+p'+q' '
ilz
gdje su prema 7. p ;;:; --
8x '
Druga diferencijalna forma, dakle, glasi:
rdxl + is dx dy + t 'd y2
11
V1+p'+Q'
319 .. NaCi drugu kvadralllu formu za rotacionu plohu (vid! zad. 215):
(4)(U) CO'", <I>(u)sinv, 'I'(u)),
Kako je prema zad. 268:
E='2+\jJ!2, F=O, G=tp2,
- <1>21>" + '1"'),
tamo imamo dalje:
</>' cos 'Sill V
1 ' '.. 1
L.'= Hi (F", rv, r",,) =: W - Q>sin v $cosv
" cos v "sin v
'1"
0
'1'''
145
I'
I
i:

'v'!''' - <1>" 'I"
+'!'"
cpt cos cpr sin v
'!"
1 '
i",,)
1
<peas v 0
M HI (1",
iv,
W
- sin v
- <p' sin v - $' COS II 0
1>' cos ' sin v
'!"
1 '
TV}
" 1
<p easv 0
N=-W(i,,, i'",,) w - 1> sin v
-<\leas v -sinv 0
Druga diferencijalna forma glasi:
W'I'" <1>,"'1,',') du'+<1>,!,'dv'
[[ -'-"---'-...--!
]I<I>"+'!'"
320. Zadana je zavojna ploha (helikoid).
146
x=aUCOSV, y=ausinv, z=mv, U, vER.
1
0
Nab Ilonnalnu zakrivlJcnost he!ikoida
r NaCi glavne, Gaussovu i srednju zakrivljenost, te ispitati vrstu tocaka na
helikoidu.
3 NaCi glavne smjerove helikolda.
4 Nad (glavne) krivulje zakrivljenosti helikoida
l' Kako je (vidi zad, 220, 288 i 316):
E=a
2
, G=a
2
u
2
+m
2
, F=O
am
.. '" ,

to je normalna zakrivljenost prema (7) iz 9:
odnosno:
Ldu
2
+ 2 Mdud v -t Ndv
2
K" = Edu2+2Fdudv+Gdv2
r Glavne zakrivljenosti oati cerna kao ekstremne vrijednosti funkcije:
2am
u implicitri6m obJ{ku:
PotraZimo ekstrern:
du

, dv
8F 2am
___ = 2K alit + -0=' o.
dll "-r' Va2u2+m2
E!iminiramo Ii iz posIjedoje dvije jednadibe fL cema jednadzbu:
m'
K' - --'-
,,- (a
2
u
2
+mI? '
cija rjesenja predstavljaju glavne zakrivljenosti:
K _, + m
1,2 - - a2 uL +m2 '
Drugi naCio racunanja glavnih zakrivljenosti je pomocu (18) i (19),
Kako je prema (16):
K
a prema (17):
LN-M2
EG-l/
f
"
m'
EN-2FM+LG
2(EG-F') 0,
to glavne zakrivljenosti dObijemo kao rjesenja kvadr"atne jednadzbe:
x2-2Hx+K=O,
odnosoo-:
m
Kl2 = I 2 2 .
< au +m
Tocke na heiikoidu Stl hiperboticke, jeT je sign KI = - 'SignK2"
Gaussova zakrivljenost jest:
m'
147
148
Vidimo' CIa je Gaussova zakrivijeoost negativna, s10 je takoder karaktri-
stika hiperbolickih tocaka.
Srednja zakrivljenost jest:
H = Kl + K2 = O.
2
Helikoid ie, prema tome, mioimalna ploha.
3" Glavne srnjerove dobil cernO kao rjesenja jednadibe:
odnos"!l0;

a
2
u'+m
1
0
iii:

F
M

0
am
1
E
L
-

a'
0
a2 = m (a
2
u
2
+ m
2
),.
Cija rjeSenja jesu glavni smjerovi-:
Drugi bacin:
1 ,/I-,--,
= -:; Y a u + m .
0,
Glavne smjerove helikoida dobit cerno kao ekstrcmne vrijeJnosli funkci-
je:
Odavde. je:
2 '2 2ma ( 2 2 2) 0
a u:+-m = .
Va
2
u
2
+m
2
aF
--=2Ka
21
!+
2ma
VI" a
2
u
2
+ m
2
"" "r V
O.
Eliminiramo Ii iz gornje dvije jcdnadzbe K,,, dobijemo glavne smjerove.
4" (Glavne) krivulje zakrivljenosti dobit cemo rjesenjem diferencijalne

,
'1'
I
odnosno:
iii:
d u
2
G
N
a
Z
u
2
+m2
0
-dudv dv
2
F E
M L
-dudv
0
am
l/a
2
u
2
+m2
RjeSenje dobijemo separacijom varijabli:
adu
-0,
dv'
a'
0
dv =
Va
2
u
2
+m
2

Krivulje zakrivljenosti, prcma tome, glase:

v= C In(au + Va2u2 + m
2
).
Do iste diferencijalne jednadzbe doti cemO jz gJavnih smjerova:
du
stavivsi da je fl = d;'
S obzirom da je helikoid ploha u kojoj leze glavne normaie na zavojnicu
valjka (zad. 151) to je heiikoid pravcasla ploha.
Helikoid nije razvojna ploha, jer preama 2 Gaussova zakrivljcnost nije
jednaka nuli (vidi 9.8. i 11.1).
321. NaCi normalnu, Gaussovu i srednju zakrivljenost plohe u obliku:
F [(x, y),
te prove5ti diskusiju u vezl s vrstom loeaka na plohi
Kako je prema zad. 214, 270 i 318:
149
r
L=W'
. to je normalna zakrivljenost:
K = rft"+2s[1+t
" W[(I+ + (1 + q')]
Potrazimo g!avne zakrivljenosti pomoell ekstrema funkcije:
Imamo:
2s]
+ [K" W (1 + q') - t] O.
:F . s] O.

(1)
(2)
Eliminiranjem !-1- i1. (1) i (2) dobit cerna kvadratnu jednadzbu po K",
Po,<;tupit temo ovako: pomnoiimo (2) s i taka dobivenu jednadzbu
oduzmemo od (1). Na taj nacin umjesto sustaya (1) i (2) dobijemo sllstav
jednadzbi:
[pqWK,,-sJ 0,
+ [K"W(1+q')"J O.
Nuidan i dovoljan uvjet da bi sustav (2) i (3) imao rjeSenja jest:
K"W(l + p') - r pqWK" -s

pqWK" s
Dobijemo:
(2)
(3)
K;; [W2 + W
2
p2+ W
2
q2] K"W( (1 + p2) 1- 2spq + (1 + q2) rJ + rt -s"'= O.
Glavne zakrivljenosti koje [las posebno ne zanimaju dobivamo, dakle, kao
Ijeseoja kvadratne po K,,:
W rt - S2
K; - K" IV' 1 (1 + p') , - 2spq + (1+ q') r J + w" . O.
Odavde, medutim, po Vietovim formuiarna mozemo direktno oCitati Gaus-
sovu zakrivljenost:
i srednju zakrivljenost:
K
1
+ Kl 1
2
150
rt - S1
(l+p'+q'),
(1 + p')t- 2spq + (1 +q')r
(1 + p2 + q7-)J!2
Vrsta tocaka na plohi ovisit ce 0 predznaku Gaussove zakrivljenosti:
K
LN-M2 rt-5
2
EG-F2 ...
Kako je EG - F2:;:;:: W
2
> 0 to ce predznak ad K ovisiti;o predznaku brojnika-
LN- MI, odnosno r(-s2.
1. U eliptickim i kruznim tockama uvijek je K:>O, pa se .nejednakost
LN-M2>O svodi na:
rt-s
2
>0.
2. U hiperbolickim tockama plohe je K < 0, pa se LN M2 < 0
svodi na
rt - S2 < O.
3. U parabolickim tockama plahe je K"", 0, pa se jednakost LN - M2 = 0
svodi na:
rt-s
2
=0.
Povezlmo ove rezultate s ispitivanjem ekstrema funkcije z = /(x, y). Dovo-
Jjan uvjet za ekstrem bio je upravo rt - S2> O. Jasno je, dakle, da ce ekstremi
sigurno postojati u kruznim j. eliptickim stacionarnim tockama, dok za
parabolicke tocke nema odluke po'stojanju ekstrema bez dodatne diskuslje,
a u hioperbolickim tockama ne posloje ekstremi-.
Ovdje je:
322. Pokazati da je Gaussova zakrivljenost pseudosfere konstantna i negativna,
Ispitati Vfstu toeaka i naCi krivulje zakrivljenosti.
Prema zad. 219. jednadzba pseudosfere glasi:
a+ Va'--Cx2+Z2)
y=atn
J!x
2
+Z2
Odnosno u vektorskom obliku:
r = Q cos v sin u [ - a [ lntg f + cos u J T + a sin v' sin It k
Oda vde proizlazi:
_ cos
2
u -.
1" = acos vcosu i - Q --. - j + asin vcosuk,
smu
f = - a sin v sin u r + a cos v siu Ii k,
. ,. cosu(l+sinZu),.! . '
-aCO$vsmul+a . 1 J;--asmvsmuk,
sm u.
rw= -acosvsinul-asinvsinuk,
151
152
Stoga je:
- asinvcosu i+ acosvcosuk.
E = (f',,f = a
2
eos
1
u(l + ctg
1
u) = a
2
.ctg
2
u,
G=(fY=a
2
sin'u,
F=r,,'rv=O,
W = VEG - F' = Va4 eos
2
u = aleos u,
coS v - etgu
- sinv o
sin v
COSy
- cos vsin u
ctgu(l +sin
2
u)
- sin vsin u
sinu
cos v
-1
L = asinuctgu - sin v 0
+ sin
2
u
- cos vsin u
sinu
[
I+Sin'"]
=acosu 'sinlvsinu+ cos
2
vsinu -
acosu . 2 " 2 )
u-l-sm u .
Sill U
1 ._ .)
IV = W(ru, rv, rw =
L= -aetgu.
cos v' - ctg u
-sinv 0
- sin v 0
cos v
aJcosusin
2
u
- sin v
aleos u
- cos v
=asin
2
u(ctgu).
N=asiI'lUCosu.
-etgu
0
0
sin v
COSy
-sinvsinu
sin v
cos v
cos v
sin v
cos V
- sin v
Tada je normalna zakriv!jenost:
- actg U III + asinu COS u
Kn = a2 ctg2 u!ott + ,al. sinl u
Gtavne zakriv!jcnosti dobit cemo kao cks[rcmne vrijednosti funkcije:
F(Il) = [aKn ctg
2
u + ctg u] fll + [aK" sin
2
/( - sin u cos uJ = O.
Imamo:
Ekstremnc
jednadzbi,
vrijednosti dobijemo eliminiravsi fl iz malo prije dobivenib
Dobijemo:
Gaussova zakri:vljenost jest:
19u ergu
K=Kj K,= = - a
2
".
Srednja zakrivljenost jest:
Ii _ K! + K, _" ctgu-tgu
- -
Gaussova zakrivljenost K= --\- je, dakle, kOllstantna I negativna (vidjeti
a
9.7).
S obzirom da je Gaussova zakrivljenost negativna, to se na pseudosferi
nalaze same hiperbo!icke tacke,
Zatim, jer je 0 i M = 0, to su koardinatne u i v krivulje ujedno i (glavne)
krivulje zakrivljcnosti.
Ovo se takodcr vidi i iz jedlladtbe (prerna (20):
du'
asinucosu
odoosoo:
- dud v
o
o
d v'
a
2
ctg
2
u
-aetgu

dud v (a
3
sin 'u ctg u + a
3
sio ucos u ctg!' u) = O.
Odavde je du = i = 0, pa je u = Cj i v:::; C2, a to su koordinatne krivulje.
153
I
!i
i
l
I
I';
,
; ,
i'
,!
. ,
323. NaCi glavne polumjerc zakrivtjenosti elipsoida:
154
u tocki (0, 0, c).
x2 y2 ZZ
-::, + + -........" = 1 .
aL L .
Aka uzmcmo parametrizadju
?={asinucosv, bsinusinv, ccosu}
(kao u zadatku 227) ooda dobivamo:

1,,= {-asinusinv, bsin ucos v, O},
pa u tocki T'='-(O, 0, c) (u=O, v=proizvoijan)
dobijemo:
r"xf . =O,
tocka T, dakle, nije regularna tocka U odnosu oa tu parametrizaciju.
Radi toga treba uzeti neku drugu parametrizaciju elipsoida i to takvu da je
u odnosu na nju locka T regularna. Uzmimo parametrizaciju (vidi zad. 214.
i 270):
F={u,v, z(u,v)}.
Kako je prema zad. 270. i 318:
E=1+p2, F=pq, G=l+ql, te
s
M
V1 +p'+q"
Vl + p" + q2 '
1 kake u tocki T vrijedi:
p=z,,=o, q=z,,=o, r = ZlI" =
s = Z,," = 0,
to je u toj tocki:
c
1,
N=
Laka se vidi da jc u ovoj pararnetrizaciji tocka T regularna.
Normalna zakrivljenost u tocki T jest:
K,,=
c , c
-[;2
f12 + 1
l'
I
324.
Glavne zakrivljenosti debit cema kao ekstremne vrijednosti funkcije:
( K" + :' ) 1" + ( K" + ;,) 0,
:: =2(K,,+ :,)
Eliminiravsi !-i dobijemo glavne zakrivljcnosti u tacki T elipseida:
c c
KJ = ,K7. = - [;2'
Glavni polumjeri zakrivljenosti prema tome jesu:
Glavne zakrivljenosti dobit cemo i na drugi naCin kao rjeSenja jednadzbe
(prcma (18));
x'-2Hx+K=O.
Kako je prema (16) i (17);
to je:
odnosno:
pi je na kraju:
LN-M'
K=
EGF'
NaCi normalnu, glavne, Gaussovu i srednju zakrivlie.nost
(vidi zad. 215), te (glavne) krivulje zakrivljenosti:
rotaci,ane piohe
z=g(u).
Kako je prema 268. i 319. zadatku;
E=/"+g",
f' g" - f" g'

V!" + g'.' '
M=O fg'
, . Wi: + gil'
155
,;,
to je normatrta zakrivljenos(:
(f' g' - f" g') du';: fg' dv'
K
" jlf" + g" [(f" + g") du' + f'd v' I
Iz funkcije:
[K"(f" + g")Jn - (f' g" - f" g') I [K"f' jlf" + g"- fg' 0,
du

dobivamo glavne zakrivljenosti:
f' g"- tUg'
K
j
= (j'1 + g'2)312
Gaussovu zakrivljenost:
i srednju zakrivljenost:
g'(f'g"-J"g')
K = -'[(f" + g")"
f(f' g" - f" g') -I g' (f" + g")
}{ = 2f(f" ':'g")
BuduCi da ,je F= 0 i M = 0, tada su krivllije zakrivljenosti ujedno i
koordinatne u - i v -linije, tj. krivulje zakrivljenosti su paraJete i meridijani
rotacione plohe.
325. U z8visnosti 0 realnom par8metru m diskutirati vrstll toeaka na plohi:
z = mxy.
156
NaCi drugu diferencijalnu formu te plohe.
Prem8 zad.; '318. i 321. imamo:
r 0

V1+ pL + q2
yT+-;12 Xl +"m2 y2
S
m

jll + p' + q'
Vi +m
1
x2+m
2
y2 '
0
N=
jll + p' + q'
V1+-'m2 XL + m1 y2
pa je druga diferencijalna forma;
OznaCimo s.1'1 = LN - M2.,
= 0,
= 0,
pn je:
m'
-- 1+ml;'2+m2y2'
Kako je nazivnik uvijek pozitivna veliCina, to je:
a) za eJipticke tocke;
6. > 0 odnosno - m
1
> O.
(Ni za jedno m ploha ocma eliptickih tocaka.)
b) za hiperbolicke tocke:
A<O odnosno: -m
2
<O.
Za svaki m.j::. 0 tocke na plohi su hiperbolicke. Ploha je hiperbolieki
paraboloid.
c) za parabolicke tocke:
1'1 = 0 odnosno m
2
.= O.
Za In = 0 (tad a ja zauana ploha ravllina),
ploha ima sve tocke parabolicke.
;116. Ispitati oblik plohe:
r={u, v, u
2
+ v
2
}, u, vER
U okolisu tocke 0 = (0, 0, 0).
Prema zad, 3 [8. i 32J. ploba ima jednadibu:
Z=X
2
+y2,
pa racunajmo koeficijente prve i druge diferencijalne forme:
E=1+p2, F=pq, G=1+q2, W
1
=1+p+q2,
r ... N=_L
]V' W'
kako je:
p=2x, q=2y, r=2, =2,
to je:
E=1+4x\ F=Jfxy, G=1+4y2, W
2
=1+4x
2
+4yl.,
2 2

Tocka 0 = (0,0, 0) je kruzna, jer je ispunjen uvjet:
L:M:N=E:F:G,
Nadalje odredimo:
157
- M',
4 4

W21+4x2+4y2'
. Ostale tocke plohe su elipticke, jer je u'vijek 6. > O. U okolistu tocke
0:= (0, 0, 0) plaha se nalazi sva s jedne strane tangencijaine ravnine, jer je
to svojstvo eiipticke tocke. Ploha je kruzni paraboloid.
327. NaCi asimptotske linije j asimptotske smjerove plohe z =t(x, y), pa zatim
dobiveni rezultat primijeniti na plahu:
158
z = '::'+1..,
y x
Jednadzba asimptotskih lioija glasi:
Ldu
1
+2Mdudv+Ndv
2
=O,
a asimptotskih smjerova;
d u
L[-l2+2Mf.I.+N=O, t.t= dv'
Kako je prema zadatku318. za plohu z=!(x, y):
Ih + p' + q' '
to jednadzba asimptotskih linija gJasi (njihova projekcija na ravninu XOY):
r 2s t 2 0
dx
2
+ dxdy + -", _ dy = ,
VJ+P' + q' ]/1 + p' + q' VI + p' + q'
odoosno:
rdx
2
+ 2sdxdy.+ td/ = O.
lednadzba asimptotskih smjerova pak gJasi:
x
2
+ /
Za plohu 2 = --- imamo:
xy
s = Z"'i' =
pa je jednadzba asimptotskih smjerova:
2y
r= 2==7;
odnosno:
2y
- ,,'
x' r
2 (x' + y'), 2x

xLi i'
l).t2-xY(X
2
+ y2) !J..+
X4
:=:
Asimptotski smjerovi su rjesenja gomje kvadratne jednadibe po fl:
xy[(x'+y') + (x'-y')]
!-iu = ? 4 "
, -y ,
Prvi asimptotski smjer jest:
xy[(x'+y') + (x'--y')]
!AI:::;: 2y.
a drugi:
_ xy[(x'+y') - (x'-y')] x
[l2- 2y4 =y"
Asimptotske linije se mogu odrediti iz asimptotskih smjerova stavivsi da je
dx
--;;y-
Prva asimptotska linija ima difcrencijalnu jednadzbll:
dx x
3
"dY=y,
odnosno:
Prva asimptotska linlja pripada familiji krivulja:
1 1
-r-2=C1"
x y
(1)
Dakle, asimptotske linije su presjecne krivulje pIohe i familije"hiperboIickih
valjaka (1) kojima SIl izvodnice paralelne s osi OZ. ,
Druga asimptotska linija ima diferencijalnu jednadzbu:
dx x
'dY-y
159
I,. ,
udnosno:
dx dy
--=-.
x y
Druga asimptotska linija je familija:
y=Czx.
Daklc, ravnine 1<:roz os OZ sijeku plohu u asimptotskim linijama.
328. NaCi asimptotske linije katenoida:
160
x=chucosv, y=chusinv, z=u, U E R, v E [0,2n;J.
Imamo:
E=(shucosv/+ (shusinv)2+ (1)1=sh
2
u + 1,
=ch
2
u,
F=O,
W
2
'=EG-F
2
=ch
4
u;
shucosv shusin v
I
- chusin v chucosv 0
ch
2
u
chucosv chusinv 0
shucosv shusin v I
r
- chusin v chucosv 0
- th
2
u
-shusinv shucosv 0
shucosv shusin v 1
1
- chusin v chucosv 0 N=--
ch
2
U
- .chucos-v -chusinv 0
lednadzba asimptotskih srnjerova glas!:

odnosno:
1 =0,
a asimptotski smjerovi jesu:
f.tl,2 = L
1,
=0,
=1.
Asimptotske krivulje dobijemo kao rjeScnja diferencijalnih jednadzbi:

d v "-,
1
i
I
i glase:
du=dv,
u +].1 = Cr,
U - v = C2'
U zadacima od 329. do 337. naci drugu diferencijalnu [ormu slijedeCih
(rotacionih) ploha:
329. x=asinucosv, y=asinusinv, z=ccosu, u E [O,nJ, v E [O,2n], (rota-
cionog elipsoida);
330. x=Rcosv, y=Rsinv, z=u, u E R, v E [O,2nJ, (kruzni valjak);
331. x=ucosv, y=usinv, z=ku, U E R, v E [O,2nj, (kruznistozac);
332. x=achucosv, y=achusinv, z=cshu, U E R, v E [O,2n], (jednoplosni
rotacioni hiperbo!oid);
333. x=ashucosv, y=ashusinv, z=cchu, U E R, v E [O,2n], (dvoploslli
rotacioni hiperboloid);
334. x=aucosv, y=ausinv, z=u', U E R, v E (O,2n], (rotacioni parabo-
loid);
335. x=(a+bcosu)cosv, y=(a+bcosu)sinv, z=bsinu, u, v E [0,2rr],
(torus) ;
336. x=asinucosv, y=asinusinv,
(pseudosfera) ;
337. x=acb!::.cosv,
a a
z=U, U E R, v E IO,2n:], (katenoid).
338. NaCi drugu diferencijalnu formu belikoida:
xo-""'aucosv,y=ausinv, z=bv, U,VE R.
339. Ako je druga kvadratna forma plohe:
z=f(x, y)
identicki jednaka nuli, tada je ploha ravnina ili njen dio.
Dokazati.
340. NaCi glavne zakrivljenosti, zatim Gaus$ovu i srednju zakrivijenost plohe:
z=xy
\l tocki M = (1, 1, 1).
341. NaCi normalnu, glavne zakrivljenosti, Gaussovu zakrivljenost i srednju
zakrivljenost sfere:
161
Dokazati da je Gaussova zakrivljenost sfere konstan(na i pozitivna.
342. Na6 glavne pa!umjere zakrivljenosti plohe:
e'cosx = cosy
u tocki (0,0, z).
342, NaCi glavne zakriv!jenosti plohe (eliptickog paraboloida):
x
2
i
-- + 2z
P q
u tocki (0, 0, 0) (vidi zad. 372).
344. Na6 glavne polumjere zakrivlj'enosti gl<lvne srnjerove plahe:
i = {x, y, xy }, x, Y E R.
345, Na6 glavne zakrivljenosti rotacionog paraboloid a :
z=a(x
1
+ y')
u tocki (0, 0, 0).
346. NaCi Gaussovu i srednju zakrivljenosr hiperbo!!ckog paraboloida:
2 = axy
u tockix=y=O.
347_ Pokazati da je srednja zakrivljenost helikoida:
x=ueosv, y=usiov, z=cv jf',dnakanuli.
348, Pokazati do. je srednja zakrivljenost katenoida:
VX2+y2
z=aarch
a
jednaka nulL
349. No.6 srednju i GaUSSOVll zakrivljenost plahe:
1 cosax

a cosay
u tock! x=y=D.
350. Na6 Gaussovu i srednju zakrivljenost plohe:
f = {Il, v, auv}, Il, V E R.
351. Naci Gaussovu i srednju zakrivljenost plohe:
u,vER, u+v*O,
\l tocki (1, 1),
162
352. Odrediti Gaussovu 'j srednju 'zakrivljen6st plahe:
r={a(ii+v), b.(u-v), uv}, U,vER.
353. Na6 glavne, Gaussovu i srednju te glavne smjerove rotacionog
stosea; ..
x
2
+ )'2 = az2.
354. norrnalnu, g/avne, Gaussovu i srednju zakrivljenost, te krivulje zakriv-
I,Jenosti rotacionog elipsoida:
r= {asinucosv, asinusinv, b.cosu}.
355. Na6 normalnu, gJavne, Gaussovu i srednju zakriyljenost, te krivuIje zakriv-
Ijenos(i plohe: .
x=:e-"cosv, y=e-"sinv, z';ln(e"+ - Vl-:""e-
111
, U,V R.
356. NaCi glavne, srednju i GallssovU zakrivlje'll0st plohe, koja nastaje rotacijom
pravca p oko osi OZ, pravac p s osi OZ zatvara kut B.
,
357. Odrediti nepoznate fllokcije f i q tako da rotacione plohe
z=g(ri), uER, vc[0,2n],
2"i={ucosv, usinv, g(u)}, u.ER, VE[O;2:nJ,
3" u E R, v E [0,2IT]
budu minimalne.
358. NaCi takve funkcije Ii g da ploha:
(f(u) cos v, feu) sin v, g (v)}, U E R, v E [0,2 n],
bUde minima Ina.
359. NaCi Gaussovu zakrivljenosf ploha zadali)h U 'ladacima od 329. do 337_
360. Pokazati da je u svakoj tocki 'plohe;
x=UCOSV, y=usinv, .,z=J...u, uER, vE[O,2nl
jedna od glavnih krivulja zakrivljenosti pravac.
U zadacima od 361, do 366. nati krivulje zakrivljenosti:na sljedeCim plohama:
361. hiperboJickom paraboloidu: 2 = axy';
362. rotacionojplohi:x=f(u)cosv,y=f(u)sinv, z=(u),u E R,v E [O,2n:J;
363. kruznom valjku: x=Rcosv, y=R,sinv, z=u, u E R, v E [O,2nJ;
364.kruinomstoscu:x=ucosv, y=usinv, z=ku, uER, vE[0,2n];
365. na plohi:
r={u
2
+v
2
, U
2
_V
2
, v}, U.V E R;
366, krui.nom ,paraboloidu:
163
r .
,
i={u, V, U2+V2}, U,V E R.
367. Na ravnini i oa sferi svaka krivulja jest krivulja zakrivtjenosti. Dokazati.
368. Pokazati oa je oa ravnini i sferi svaki smjer ujedno i g[avoi smjer.
369. Dokazati da su koordinatne krivulje plane ujedno i krivulje zakrivljcIlosti
tad a i samo tada kad je
370. Pokazati da su koordinatne krivuljc plohe:
371.
372.
i={3u-u)+3uv2, v
3
-3u
2
v-3v, 3u
2
-3v
2
,}, u,v ER
ujedno krivulje zakrivljenosti.
Na6 kocficijcnte prve i druge diferencijalne forme.
Nati krivulje zakrivljenosti elipsoida:
x2 y2 Z2
-+-+""""""2= 1.
at 'b
2
C
NaCi prvu i drugu diferencija[nu formu, Gaussovu i srednju zakriv!jenost, te
krivulje zakriv!jcnosti eliptickog paraboloida:
.,x
2
+L=2z
q
'p
(vict; zad. 282, 334. i 424).
Nab asimptotske linije ploha .zadanih u zadacima ad 373. do 385.
373. hiperbolickog paraboloida z = axy,
374. r= {vcosu-sinu, vsinu+cosu, u}, u, v E R,
375. f={3u+3v, 3u
2
+3v
2
, 2u
J
+2 v3}, u,vER,
376.f={ucosv, usinv, Yzu}, uER, vE[O,
2n
l,
377. r={(l+u)chv, (l-u)shv, u}, u,v E'R,
378. pseudosfere:
r= {a sinu cos v, asinusin v, a(cosu + In tg f)},
U E R+, v E [O,2nj,
379.i={U
2
+v, u
3
+uv,
3.80. rotacione plohe:
ti V E R
3 " ,
a) YOof(u)sinv,
z g(u), U E R, v E [0,2"],
u E R+, V E [0,2n],
b) f=tcoscp"[+tsincp[+lntk,
164
381. r={u,uv,f(v)}, u,v E R,
382. hiperbolickog parabo!oida:
r={aUChV, y=bushv, Z=Tu
2
}, u,vER,
383 jednoplosnog (rotacionog) hiperboloida:
x=achucosv, y=acnusinv, z=cshu, uER, vE[O,2nj,
384. torusa:
x=(a+bcosu)cosv, y::-(a+bcosu)sinv, z=bsinu, u, v E [O,2nJ,
385.
386.Pokazati da na helikoidu:
x=aucusv, y=ausinv, z=bv, u,vER
jedna porodica aSirnptotskib krivulja jesu pravci, a druga zavojne krivulje.
387. Dokazati da bi koordinatne krivulje plohe bile ujedno i asimptotske linije
nuzoo je i. dovaljna da je N = 0 i L = 0.
388. da. asimptotska mreia krivulja na plohi S ortogonalna, ako je
sredn)a zaknvlJenost od S jednaka nuli.
389. NaCi projckcijc na ravnini XOY asimptotskib linija plohe:
r={u,v,u"'v"}, u,vER
390. Zadana je krivulja:
r= {achlcosl, achlsint,at}, t E R.
Pokazati da ova krivulja leii oa plohi
z
Xl + y2 "" a
2
ch
1
(katenoid) i da jc asimptotska linija te plohe.
391. Zadana je ploha S:
t= Vusinv, U E R+, v E [O,2nJ:
1" Napisati jednadzbu ove plohe u ob!iku z "'" [(x, y).
2" Pokazati da je mref3 koordinatnih krivulja od S ortogonaina.
3 Odrediti asimptotske linije plohe 5.
392. Zadana jc ploha:
U E R \0, V E R,
[barern dvaput difercncijabilna funkcija.
165
1
0
Odrediti funkciju f(v) tako da koordinatne linije u:= canst. budu istovre-
meno i asimptotske linije plohe (llZ llvjet v = 1, f(v) = 1).
2'" Poka7:3ti da je torzija asimptotskildiojja nula.
393. Zadana je ploha S:
F=
U E [O,2n], v E R \ O.
1'" Napisati jednadibu plohe S U obliku F(x, y, z) = O.
2" Kakva veza mora postojati izmedu konstanti a i b da bi mreZa koordinat
nih krivulja plohe S bila ortogonalna ?
3'" Odrediti asimptotske linije ove piohe.
394. NaCi elipticke, parabolicke i hiperbo!icke tocke na torus
u
:
x=(a+bcosu)cos v, y=(a+bcosu)sin v, z=bsinu, u, v E [0,2n].
U zadacima od 395, do 403. ispitati vrstU tocaka na sljedeCim plohama drugog
reda:
395. elipsoidu:
396. jednoplosnom hiperboloidu:
(vidi zad. 229),
x2 y1 Z1
397. dvoplosnom hiperboloidu: 7 + bf 7 =
1 (vidi zad. 230),
x' ,
398. eiiptickom paraboloidu: ? + = 2z (vidi zad. 228),
. x2 y2 )
399. hiperbolickom parabolo!du: obi = 2 z (vidi zad. 233 ,
400. stoscu: x
2
+ y2 = Zl (vidi zad. 232),
, ,
401. eiiptickom valjku: :1 + = 1 (vidi zad. 231),
402. paraboHckom valjku: x
2
= 2pz,
x
2
Z2
403. hiperbolickom valjku: a2 - b2 ;;:;: 1.
404. Ispitati vrstu tocaka na katenoidu:
166
x=ach.!:!...cos v,
a
y = v,
a
z= u, U E R, V E (O,2nl-
U zadacima ad 405. do 407. ispitati vrstu tocaka na plohama kaje nastaju
rotacijam sljedeCih krivulja:
405. sinusoide y =:: sillX, Z = 0, oka asi OX,
406. krivulje- y = In x, z == 0, oko osi Ox,
407. krivulje y= lox, z=O, aka as! OY.
408. Sinusoida y = sinx, Z = 0, rotira aka OS! Ox. NaCi na rotacionoj plohi kruzne
rocke.
409. NaCi kruzne tocke ratacionag elipso!da:
x=asinucosv, y=asinusinv, z=ccasu, u E [O,nJ, v E [0,2n].
410. NaCi kruzne tocke rotacionog paraboloida:
x=aucosv, y=ausinv, z=u
2
, u E R, v E [O,2nJ.
411. NaCi uvjet za kruzne tocke plohe:
z fix, y).
412. NaCi kruzoe tocke eliptickog paraboloida:
x2 y2
p + q = 2z, (p>O, q>O),
413. Naci kruzne tocke oa elipsoidu:
x
2
y. Z2
-b
2
+--------y= l.
a c
414. NaCi geometrijsko mjesto parabolitkih tocaka na plohi:
x=u+v, y=uv, Z=U
3
+V
3
, u,vER.
415. Dokazati da su sve tocke plohe:
parabolicke.
416. Pokazati da su kruzne tocke karakteriziran.e jednakosti:
417. NaCi kruzne tocke pJohe:
418. Zadana je ploha:
H2=K.
, 9
z =2x- + - y
2 .
1'" NaCi u ishodistu koordinatnog sustava jednadzbu Dupinove indikatrise.
167
r Izracunati u ishodiStu koordinatnog Bustava radius zakrivljenosti normal-
nog presjeka cija tangenta zaklapa s osi ox kut od 45.
419. U ishodiStu koordinatnog sustava naCi jednadibu Dttpinave indikatrise na
plahu:
u,vER
1
.
168
!
I
10. Geodetske krivulje
10. 1. \Veingartenove i Gaussove derivacione formule. Christoffelovi
simboli prvc i druge vrste
Derivacione formule 2a plohu jesu analogon Frenet-Serretovih formula za
krivulje. One izrai.avaju derivacije vektorskih funkcija N, f,,, f., kao linearnu
kornbinaciju tih funkcija a koeficijenti su funkcije Gaussovih veliCina prvog i
drugog reda.
a) Wdngartenove derivacione formule glase:
FM-GL FL-EM _
N,', = f +
_. Fi " F2 r
v
,
-, FN-GM _ FM-EN_
N" = EG-F2 r" + EG-P2 rv
(1)
b) Rodrigucsove farmule su specijalan slucaj Weingertenovih, ako su krivulje
zakrivljenosti piohe ujedno parametarske linije (F=O, M= 0) i gJase:
N' L - K -
- If '" - , r,,, (2)
fjO= K-
-ar,,::::: - 2"'"
c) Gaussove derivacione formule gJase:
odnosno kraee:
(",,") f,,+ (,,/,) ,',+ LNo,
= {U,/} r,,+ {''.:} ry t MHO,
i,+ NlY",
. + (ii) - + Jr."" .. r,j) N0
I" "r" "r
V
YEG-F2 '
i=u,v j=u,v.
d) OVdjc se simboli oblika:
{i/} = i,j, k:= u, v
(3)
(3a)
zovu Ou istoffelovi simboli druge vrste, a definirani su pomocu Christoffelovih
simbola prve vrste oblika:
na sljedeCi naCin:
169
i
!
i=u, v; j=u, v
Christoffelovi simboli prve vrste definiraju se na sJjedeCi oa6n:
['k' J :=; r'i,'( = T;i'0c.,
a racuoaju se ovako:

+ il(i',",)
2 ili' ilj
i,j,k=u,v
_a(,,,)) 1
3k '
(4)
(6)
Iuaz./ u zagradama $U skulami produkti vektorskih funkcija, dakle maIne funkcije.
Christoffelovi simboli prve vrste omogucuju da se skalarni produkti f;/' j:k
izraze pomocu Gaussovih ve!jCina prvog reda i njihovih derivacija i dani Sil
tabJicom 6.
Tablicil 6.
r",.' 1,. "" [",,' J = r" = [ '51. -+ _ 'C,.) 1 '" E
"2 a1/ at.' al< 2 '"
(Ga)
1z jednadzbi (4) dobiju se izrazi za Chtistoffeiove simbole prve vrste pomOCll
Christoffe1ovih simbala druge Vfstc direktno:
170
[' ./] (',,') E + (' ,j) F,
[''!] (,,/) F+ (',.'j G.
(7)
T
!
'1
PomOCll formula (4) i (6a) dobiju se izrazi za Christoffelove simbole druge
vrste izrazeni pomocu Gaussovih veliCina prvog reda i njihovih derivaeija:
(
" "j f" GE"-2FF,+FE,,
" "" . 2(EG F')
(
"
, "" 2(EG 1")
(
" 'j f" GE,-FG"
" '" 2(EG-F')'
(
" EG,,-FE,
, '" 2(EG-F')'
(',,') r:, .. - (;C

,.' j r:, EG, - 2FF, + FG"

2(EG- P')
(8)
10.2. Gaussov theorema egregium. Mai.nardi-Codazzi-Petersonove
jednadibe
a) Gaussov theorem a egregium izrazava Gaussovu zakrivljenost
K
LN - M' f d I'h I'" d . "h'h 'h
= --[Fe _ F2 sarno pomocu un amenta OJ ve lema prvog re a I OJI OVI pry!
j drugih derivaciji:!. Vrijedi:
E F
(EG i F G
[",,"] [", "]
a zbog jednadibi (6a):
E F

(EG- F')'
F G
1
j',,' ]
I' " I

au dV
1
F'-zG"
1
"i
G
,
1 1 1
2'" F"
';i E" F"v -"2 F,'V -"2 Gu"
F 1""'11]
F G [",.']
I"" ,] [" ,. '] 0 J
E
(9)
E F
1
"2"
F G
1 .
zG"
1 1 ,
-E
2'
G
"
0
2 '
(9a)
171
odnosno uz oznaku W
2
= EG - p2:
- 4W
E E" E"II
F F" F"
G G" G"I
- 2 [ :v ( E,; F" ) _ caJ F, G" ) 1
(10)
Iz jednadibc (9a) dobije se:
E F
. 1
I
E F .!.E,
1
2 I
f
__ 1 __
I
!-
I
EG _.
F G
"2
G
,.
F G
T
G
"
b)
172
I 1
"2.. E", Fu-"2 E,.,
1 1
Fu> -2" F".-- 2 Gu"
1 ,
'2
E
,
'1
lG
u 0
J
(11)
Mainardi-Codazzi-Petersonove jcdnadibe glasc:
E
E"
L
Lv 111,,--
I
H(E - F) + F
F"
AI
v " 2W
2
G
G"
N
(12)
E E,. L
, 1
AI -N -H(F -G) + ,._- F F, AI
"" ,." 2 W"
G
G"
N
gdje je II srednja zakrivljenost piohe.
Ove jednadzbc (12) zajedno s jednadzbama (11) i (10) kazuju da 6 funkcija
E, G, L, M,.N fie magu biti ne.!avisoe (unkcije, nego izmcdu ojih postoji
zavisnosl izrazcna jednadibama (10), (11) i (12).
Vrijedi Bonnetov teorem: Ako 6 funkcija E, P, G, L, M, N zadovoljavaju
jednadibe (11) i (12) [(10) i (12)J lada postoji jedna jedina plaha, koja je
pritom odredena s tocnoscu do njenog polozaja It prostoru i za koju su ovih
6 funkcija fundamentalne velicine prvog i drugog reda.
Jednadzbe (10) ili (11) i (12), tj. Gaussove i Mainaradi-Codazzi-Peterson
predstavljaju uvjete integ.rabilnosti Gaussovih dcrivacionih formula,
10.3. Geodetska zakrivljcnost
Geodetska zakrivljcrlOst K krivulje a: 1-'> S na piohi S u nekoj tock; P je
zakrivljenost ortogonalne projekcije a te krivulje na tangentnu ravninu i dana ie
formulorn:
(13)
gdje je 1(. zakrivljenost krivulje a na plohi S, a e kut izmedu njenog ofta g!avnc
normale nO i orta normale iJ() oa plohu u tocki P.
Prema Meusnierovu ( 9.4) veza izmedu normalne zakrivljenosti,
gcodctske zakrivljenosti i zakrivljcnosti neke krivulje na plohi glasi:
(14)
Ako se dvije plohe S1 i 52 dodiruju duz jedne krivulje 0., onda je geodetska
zakrivljenost a Isto tako f normalna zakrivljenost u svakoj tocki te krivulje u
odnosu na jednu i drugu plohu jednaka.
Ako je krivulja oa plohi S zadana jcdnadiborn /-:= F(s), tj. ako je parametar
duljina luka te krivulje, geodetska zakrivljenost poprima oblik:
(15)
Ako je pak krivulja na plohi S zadana jednadzbom r= F(t), gdje t nije duljina
luka, tada izraz za geodetsku zakrivljcnast glasi:
/" NO)
K -'. ... 0. . _
g Iti J
Kako se krivulta naJazi na plohi S, ana dopusta prikaz oblika:
v(t),
pa izraz (16) za geodetsku zakrivljenast poprima oblik (14/
2
= EG F2):
IV
K,
Gvzyn.
10.4. Gcodetskclinije
I
UU+{"''')u'+2(",,')UV+{''''')V' 1
vv + {"" "} u
2
+2 {" ,. V} Ull + {Y ,."} 1,1
(16)
(17)
Geodetskom lirdjom plohe S zovemo cnu krivulju plohe S koj<J u svakoj tocki
ima geodetsku zakrivljenost jcdnaku nuli.
Geodetske Iinije na plohi S igraju istu ulogu k80 i pravci u ravnini, u smislu
da su pravci najkrace spojnice tocaka koje na njima leze (vidi 10.6).
Diferencijalna jednadzba geodetskih linija na plohi glasi:
(lS)
odnosno:
xsinl:t=O
173
H!
r "
I
I, .:
I,,:
I"
i I
Diskutirajrno gornju jednadzbu:
1. ako je sin e "'" 0, onda je e == 0 iii Jt, pa je tada glavna normala krivulje
kolincarna s normalom na plohu,
2. ako je x == 0 onda je krivulja pravac na plohi;
geodetske !inijc plohe prema tome jesu:
1. krivutje ked kojih u svakoj tocki oskulaciona i normalna ravnina padnu zajedno
(padaju zajedno i gJavna normala krivulje i normala na plohu),
2. pravci koji leze oa plohi.
Nadalje, jed nom tockom plohe prolazi bcskonacno moogo geodetskih linija,
dok jed nom tockorn plohe u jednom odredenom smjeru prolazi sarnO jedna
geodetska linija.
Na sfcri su glavni krugovi geodctske linije.
Na kruznom valjku geodetske linije Sll kru2ne spirnlc (ort glavne normale
spirale je kolinearan S ortorn normale na valjak), izvodnice valjka i kruznicc
(normalni presjeci),
DiferenCljalna jedrwdiba gcodetskih linija prema (IS) i (16) glasi:
(t", ro', (19)
odnosno:
(20)
iii skalarno (zbog 7,1):
a(y, z)
a(u, v)
i:
x
a(z, x)
8(u, v)
j
ji
il (x, !'L
il (u, v)
i
(20a)
i
KrivuJja r= 1(u (t), v (t je geodetska linija na plohi ako i sarno ako (prcma (17
:
<;v- ;u+ (",,") u'+ (2 (",') - (",,") )u'H( (',,')_
(21)
odnosno (pomnoZivsi (21) s dt
3
):
dud
2
v dvd
2
r,( + {" \""} du
J
+ (2 {" v "} {"" "}) du
2
dv +
+ (',,') -2 (",,') )dudv'- C',,'J (22)
Ako je krivllija na pIohi parametrizirana dllijinom luka, tj.l= f(u (5), V(5), tada
umjesto jednadzbe (21) imamo sljedeCi Sustav diferencijalnih jcdnadibi geodetskih
linija (uz upotrcbu Christoffelovih simbola prve vrste):
Eu" +Fv" +f"" "Ju
t2
+2["" "Ju'v' + ["" "111'2=0,
174
1
1
Fu" + Cv" + [" "U] U
'2
+2["" \'J U'V ' + [" V "J V
'2
= 0,
(23)
gdjc su nepoznate funkcije u(s) i V(5),
Sustav difercncijaloih jednadibi (23) za geodetske linij"e na plohi uz upotrcbu
Christoffelavih simbola druge vrste glasi (normalnl ob!ik):
u"= _{",,"}u
'2

du
gdje je s duljina luka geodetske lioije, Z' = d7'
jednadzbe (24) vrijedi i identitet:
Eu'2+ 2Fu'v' + Gv'2= 1.
10.5. Geodetske koordinate
(24)
Koordinatna mrda zove sc geodctska iii po{ugeodetskn aka se sastoji iz
jcdnoparametarske familije geodetskih linija i njihovih ortogonalnih trajektorija.
Ako su geodctskc linije, tada diferencijah)3 jednadzba (21) radi
v = const. poprima oblik:
odnosno zbog (8):
EE, - 2 EF" + 0, (25)
J obratno: Ako vrijcdi (25) onda su koordrnatne u-krivuljt geodctske Hnije.
Ako su u-krivulje geodetske linije, a v-krivulje njihove ortogonalne
rije, ooda prva diferencijalna forma (odnosno tis) poprima oblik:
ds
2
=E(u)du
2
+ C(u, v)dv
2
(26)
i obrnuto. Pritam E(u)znaCi funkciju sarno od u. aka su
geadetske linije, a u-krivulje njihave ortogonalne traJcktoflJe, ooda prva dtferen-
cijalna forma poprima oblik:
ds' + G(v)dv' (27)
I obmuta. Pritom C(v) znaCi funkciju sarno od v. Nairne, da bi kOOf,odinatn.a
mreza bila geodctska iz (25) slijedi ,EE.=O F,=O), .t).
E = E (u), Analogno, ako su v-krivu!Je geodetske \Z ,(21) I (8) doblJe sc uVJct
G G" -2 GF,. + G,.F= 0, odakle za geodetsku mrezu lzlaZl G = G (v).
Nezavisnost funkcijc E(u) od varijabJe v (odnosno G(v) od varijable u)
qmogucuje da se prva diferencijalna forma pojednostavni.; .
175
Teorem L Ako jc (u, v) geodctska koordinatna mreh na plohi u kojoj su
u-krivulje geodetske linije onda se transformacijom
il=JYECu)du, v=v
dobije nuda (a, v) na plohi u kojoj prva diferencijalna forma ima .ab1ik:
ds
2
=du
2
+G(u, v)d
V2
.
Uobicajeno je poteze izostaviti "i pisati:
ds
2
=du
2
+ G(u,v) d v
2
(2S)
lz (28) se vidi da paramctar U oa parametarskoj u-krivulji ima znacenje duljine
Juka (tada je v = const.). Vrijedi i obrnuto: Ima Ii prva difereocijalna forma u
nekoj koordinatnoj mrdi oa plohi oblik (28) rada jc ta mrcta geodetska.
Teorem 2: Ako je (u, v) gcodetska koordil1atoa mrda oa plohi u kojoj su
v-krivuljc geodctske lioije, onda sc transformacijom
VG(v)dv,
dobije mrda (ii., v) na plohi u kojoj prva diferencijalna forma ima oblik:
ds" = E(u, v) d 111 + d ]72.
Uobicajeuo je poteze izostaviti i pisati
ds
2
=E(u, v)du
2
+dvl. (29)
Iz (29) se vidi parametar v na parametarskoj v-krivulji ima zuacenje duljine
luka (tada je u = const.). Vrijedi i obrnuto: tma Ii prva difcrcncijalna forma u
nekoj koordinatnoj mrezi na plohi oblik (29), tad a je ta mrda geodetska.
Krace se kaze da Gaussova parametarska (u, v) mrda tini geodetski iii
polugeodetski koordinatni sustav uz uvjet (28), odnosno (29), a parametri u i v jesu
tada geodetske iii poiugeodetske koordinate.
Duljina luka geodetske u-linije izmedu dvije v-krivulje u = [(1 i u = U2 ne zavisi
od v i jednaka j7 za sve u-krivulje, tj. iz d s = d u (v = const.) proizlazi:
s= fdu=u2-ul'
"
Proizlazi rezultat; Duljine lu-
kava ua svim geodetskim lini-
jama svake famillje geodetskih
linlja izmedu dviju njihovih or-
togonalnih trajekt9rija jesu jed-
nake (s1. 50). Zato se parame-
tarske v-krivulje zovu gcodetske
paralele.
SJ. 50.
176
(30)
10.6. Geodetska linija kao najkraca spojnica dviju tocaka na plohi
Ncka Sll na plohi S zadane dvije tocke- A i B. Pitamo se, koja je najkraca
spojuica tih tocaka oa plohi? Pokazuje se da se za opeu plohu ne moze dati
odgovor na postavljeno pitanje.
No za neke jednostavnije slucajeve moguce je dati nuidan uVjet. Taj nuidan uvjet
zbog (15), (16) i (1S) gia<i,
odnosno:
Ovo je dakle nuzdan uvjet koji mora zadovoljavati n<ljkraca spojnica tocaka A i
B piohe.
Geodctske linije imaju ova lokalno svojstvo minimalnosti:
Geodetske lif!lie na plohi su krivulje kaje imaju Iokaino svojstvo najkrace spojnice
dviju rocaka na plohi. To svojstvo mozemo i ovako izreci: Gcodetska hnija je
najkraca spojnica dviju davaljno bUskih tacaka plohe.
Sto znaci dokalno svojstvo" iJi >,dovoljno bliske tocke objasnimo na primjerima.
Promotrimo dvije tocke A i B na sferi, A i B nisu dijametralne, Njih mozerno
spojit! s dva luka iste geodetske linije (glavna kruinica). Oba luka su geodetska,
no manji od njih jc najkra6i. Ako su t<?cke dijametralne (dakle nisu dovoljno
blizu), ujima prolazi bcskonacllo mnogo geodetskih linija s jednakim pripadnim
lukovima, koji su svi ujedno najkrace spojnice tih tocaka. Hi, promotrimo dvije
tocke ua kruzl10m valjku. Tim tockama prolazi beskonacno mnogo geodetskih
linija, tj. spirala razlicitog hoda, a medu Hjima je sarno jedna najkraca spojnica,
tj. ona s minimalnim lIodoHl.
Dokaiimo svojstvo lokalne mini-
malnosti. Neka su A i B bliske tocke i \ j'
promotrimo geodetsku [iniju g koja . v \
spaja tocke A i B (sl. 51). Tada uvijek --
postoji polugeodctski koordil1atni SlI- 9
1
stav takav da je g u-linija tog koordi-
natnog sustava. Ncka je sada gl bilo \
koja druga krivulja koja spaja A i B i u
ana tim poluge?1-etskim koor- I A ______________----.-
dmatama Ima Jednadzbu v = v (n).
Tada je. prema (28) duljina luka SI V
krivulje gl od tocke A (u l ) do B(U2)
jednaka:
s, f i:l+G(u, ,(u)) -,,,- du,
'" ---c. --;')'
u, r d u
51. 51.
177
I
I
,
dok je po geodetskoj liniji g luka prema (30)
",
f du, (31)
",
Kako je G ( r >0, to je uvijek SI >s. Geodetska linije je, dakle, najkraca
spojnica dviju dovoljoo bliskih tOCaka plohe.
10.7. Torzija krivulje na plohi. Geodetska torzija
1. Torzija krivutje na plohi S danoj jednadzbom r=f(u, v) moze se
. izracunati pomocu formula iz 5.Z.
Drugi oaein izracunavanja torzije krivulje on plohi jest po formllli:
;00 -0 d 8
(I ,N ,N"') +dS' (32)
gdje je l't kut izmedll orta glavne normale fio krivulje i orta normale N na plohi
u tocki P, 7 je art tangente u P, s parametar-duljina luka krivulje.
2. Geoderska lOTzija T krivulje na pichi u jedooj njezinoj toeki jest tOf'lija
one geodetske linije 1I toj (ocki koja tu krivulju dodiruje.
$ve krivulje kaje prolaze jednom tockom na plohi i koje imaju u raj tocki
zajednicku tangentu (dodiruju se) imaju jednakc geodetske torzije.
Iuaz za geodetsku torziju gJasi:
T= (r, ,V
o
, N'), (33)
, de 0 '
jer je u svakoj tocki geodetske iinije e = konst. (8 = 0 ill n), dS = , po "
10.4.
Geodetska torzija izraicna pomocu Gaussovih veliCina prvog i drugog red a
glasi:
EU"1" Fv' FU'+Gv'

1
(34)
VEC-F'
Lu'+Mv' Mu'_+Nv'
Geodetske torzijc dviju ortogonalnih krjvulja na plohi u njihovoj presjecnoj tocb
su jednake i protivnog predznaka:
Tl/= -T", iii
(35)
T"+ T'-=O.
178
Zadaci
4Z0. Nab Christoffelove simbole f1
j
= {i k
j
} za slucaj kada je prva diferencijalna
forma oblika:
ds
2
=J,,(u, v) (du
2
+dv
2
).
Tu je dakle =A(U, v), F=O, G=.i(u, v), Wl=;1.2(U, v).
1. nacin:
Pomocu jednadibi (6a) imamo:
1
f
[" ,,] - A
U{/.,,- " - 2 w
I
- 2A"
1
r,,,,,,, = [" II"] = Z-A",
1
f"", [" ,,"] '2'A"
, 1
L",,, ["" "] '2'\'"
1

Zatim pomocu jednadtbi (4) imamo na kraju;
AA" I,,, o(lnVA)
{",,"} = Z?r:;;: -u = -a-;;-'
f" ") _ o(lnyA)
"u v z}" a v
f
" (" ") a(lnyAl.
uo " Zit av'
f" (" ") l:", a(lnyA)
uv" 21. au,->
f
" (" ") = a(lnyA)
v ZA ov'
II. naCin:
Uz pomoc jednadzbi (8) dolazimo do istog rezultata, tj.:
_ I'" l:1C a(ln yA)
au
179
421.
Odre&l:i plohu fundamentalnc vclitine prvoga i drugoga reda;
E=l, F=O, G=sin
2
u, L=l, A1=O, N=sin
2
u, O<u<n:.
Treba najprije ispitati da Ii su tih 6 fundamentalnih funkcija medusobno
zavisne
r
tj. da Ii zadovoljavaju zavisnost izraiellu jednadzbama (10) iii (11)
i (12).
Iednadiba (10) je zadoyoljeoa, jer je:
o 0
o o o
_ ...2 __ - - .inZ,,)]
2sin u. Clv au sinu!'
1 __ 1_ [_.'J_ (2eO.II)]
2SUlU au
Iednadzba (11) je takoder zaduvo!jcn3 zapravo ne treba ispitivati kad je
(10) zadovoljeno):
0
1

2
0 0
1
1
sin
2
u
sin
1
u =-- 0 sin"u 0 0 -2" sin2 It
sin
2
u
180
1 1
0 0
0 -sm2u
2
. ,
-sin
2
ucos2u+ sin
2
ucos
2
u] = ,Sin U = sin'u
.
Isto taka zadovolJene su jednadibe (12):
NajprijeH =
1
EN-2FM+LG
2(EG - F')
-H 0+
"25i0
2
U
0
si0
2
u
+ 2Si:1
2
U
sial u + S10
2
u
2sin
2
u
0
0 0
sin2u sin
1
u
o
o
o
o
1.

6
sin' u
0

Plohu cemo n(lti rijeSlvsi sustav Gauss-Weingartenovih jednadzbi.
U tu sVfhu izracunajmo Christoffelove simbole prve vrste iz jednadzbi (6a):

[""V]= -sinucosu, [""V]=O.
Zatim iz jedlladzbi (4) izracunajmo Christoffelove simbole druge vrste:
{
"
" IV' 0;
{
"
, IV'
sinucosu
sin
2
u
I
' '] G [" ']
{
" , i'
" W
2
istog rezultata, Christoffelovih simbola druge vrste, magli bismo doci
dlfektno uz pomoc Jednadibi (8),
Tada je prema (1):
Sustav jednadzbi glasi tad a prema (1) i (3):
11)2 = - i,,,
= - io,
1"e = ctg u r,.,
f,.v= -sinucosuru+sinluN(j.
Rijesimo taj sustav jednadzbi.
Iz prve i trece jednadzbe imamo:
Intcgracija daje:
r= ii(v)sin u + b (v) cos u + c(v).
Iz cetvrte jednadibe i rjesenja dobijcmo:
rU" = ctgu (ii' sin u + h' cos u + c'),
= 5' cos u - h' sin u.
Izjedna6vsi ave dvijc jednadzbe dObijcmo:
.', cos
2
u _
a cosu+b -. --+ clctgu-ii'cosu+b'sinu=O
smu '
181
182
_ (COS
2
U sin1u 1 '
b' +c ctgu=O,
SlOU SlllU
hi + [' cos tt =0.
Dakle:
db di'
-+--cosu=o.
d v d v
S obzirom da su 6' i c' funkcije sarno od v proizlaz! da jc ova jednadzba
. db ,. de' - -
ispunJ"cna sarno aka Je - = U I --_._. = O. Staga moni biti b = const.,
d v dv
c= consL, tj. fj i c su konstantni vektori.
Rjesenje, dakle, glasi:
r =.1 (v) sin u + b cos u + C.
NadaUc iz trece i pete jednadl.be te iz rjesenja dobijemo:
rV"= - sin ucosu P" + sin
1
u 1"" "'"
= -sinucosu[ii(v)cosu - bsinuJ+ sio
2
/1[ - 5(v)siou - EcosuJ=
= -a(v)sinu.
fv"=ii"(v)sinu.
IzjednaCivsi ave dvije jednadzbe dobijemo:
a"(v)sinu+d(v)sinu=O, ii"+ ii,,,,, O. (r2+ 1=0)
Rjesenje ave jednadzbe jest:
5= deGs v + esin v,
gdje su die konstantni vektori.
Konacno rjesenje, dakle, giasi;
i =. cf sin u cos v + e sin u sin v + E cos u + C.
Ispitajmo koja je ova ploha. U tu svrhu dokaZimo da su vektori d, e i b
medusobno okomiti i da su im moduli jednaki jedinici (d, e j Ii Cine
ortonormirani skup).
Iz E= 1, F=O, G=sin
1
u pfalz.lazl:
odnosno:
r"' F,. = G = (d d) sin' usin
2
1' + (i i) sin
2
u cos
2
1'-
- 2 (d. e) sin
2
usin 1'eos v = sin' u,
Cd rl) sinlv - 2 (d l) sin vcos v + (e e) cos' v = L
Odavdc je:
,
I
I
KoristeCi avo imamo dalje:
f,,' P,,= F= - (d J)sinu sin v cos v - (d e)sinu CQSu sin
l
1'+
'*' (d 6)sin
2
usin II + (d e)sinu cosu cos
2
v +
+ (ee)sinu sin v casu cosv=O,
ti :
Odavde je:
Konacno je:
r" = E = (J. d)cos
2
u COg
l
V + (e e)cos
1
u sin
2
v +
+- (b, Ii) sin
2
u + 2 (d. e)cos
2
u cos v sin',v-
- 2 (d b) sinu cos ueos II - 2 (e b) cos usin usin II = 1,
odnOSIlo:
Tada je:
(b b) = 1, pa jc tvrdnja dokazana.
Izracunajmo:
(f - )2 = (d J) eos
2
1' sin'u + (e e) sin
2
u sio
2
v + (b-' b ....) cos
2
u +
+ 2 (lr e) sin
2
u sin v cos II + 2 (d' 5) sin ucosucos II + 2 (e' b) sin ucosu v =
= sin
2
u cos
2
v + sin
2
u sin
2
v + cos
2
u "'" 1.
Proizlazi da jc trazena ploha sfera polumjera 1, a srediste joj ima radijvcktor
c.
422. NaCi izraz za Oaussovu zakrivljenost u odnosu oa geodetske koordinate, tj.
takve za koje prva diferencijaloa forma 1ma obtik:
ds
2
= d u
2
+ G(u, v)d v
2
,
BuduCi da je tada
E=I,F=O, O=O(u, v),
W'=EO-F'=O(u, v)
to Gaussov theorema cgregium (10) daje:
K
1 0 0
000
00, G,
1 [ a ( G" l]
- 2VC O-a;;- - VC '
183
!'ito se moL.e napisati u obliku:
__ 1_ a'l@
Va au' .
423; NaCi izraz za Gaussovu zakrivljenost U odnosu na izotermicke koordinate, tj .
. takve koje prva diferencijalna forma ima oblik:
ds'=!.'(u, v) (du'+dv').
Iruamo tada:
, ,
E=G=!.-(u, v), F=O, W'=EG-F'=!.'(u, v),
pa iz Gaussovog theorema egregium proizlazi:
K= __ 1 [ __
2A2 av AI au A2 ,
, sto se maze pisati U obliku:'
K= __ 1_ [a
2
1nA + 02IUA].
V av
2
ou
2
424. NaCi Gaussovu zakrivljcnost paraboloida:
184
Xl y"
+ - = 2z
P q
pomocu Gaussovog theorem a egregium (vidi zad. 372).
Imamo tada:
E = 1 + ( r = 1 + ,
=1+L.
ely p2'
pa Gaussov theorema egregiurn glasi:
K=
x
2
2x
1+- -
p2 p2
..xL
. pq
,
1+L
q'
o

x
pq
.3.L
q'

ax oy pq'
r ,
- 4fi:
W
' [ ;: + +
adnosno:
X'l
1 +-----:;-
r

K = _. 2 2 -;-.
(
X Y)'
pq 1 + -----:;- + --.,,-
p- q'
425. Pokazati da je Gaussova zakrivljenost pJohe kojoj je prva fundamentalna
forma obJika:
konstantna.
Tadajc:
dx
2
+d y2
(x' +)'2 + c)2
E=G= __ I __ _
(x2+ y2+()2
W2=EG-F" = ____ 1 __
(\'+/+c).J
4y
pfl Gaussova theorema egregium daje:
K= ___ . __ ________X.x __
1
[
a
(
' 4 (" '+)' 0 ( 4 " , '
2W oy (x
2
+y"+c)' dX 1,
[
a (4y a ( 4x )]
W ay \ x" + y2 + C + a;-- + yJ + c ,
K= 4C(x"+y2+<.:)2
(x" + y< + cf
K = 4c.
426. NaCi izraz za geodetsku zakrivljenost:
185
186
a) za
ncke plohe.
b) za v-krivulju
a) Za u-krivulju, rj. v-const., 1;= v=o izraz (17) za geodctsku zakrivljenost
daje:
W j( j('
K, - (Eu')'" ( ,. )
W
u
3
= __ (" "}
E312 l'
BuduCi da je zbog (4) i (6a):
tj.
to je:
[",."]E-[",,"]F
{ " " "} r ;;" -L'--=C=,-,
W'
(
",.") 2EF"-EE,.-FE,,
2W
2
2 EF" - EE" - FE"
2EJ!E]/EG-F' .
Ako je parametarska mreza jos k tome ortogonalna, tada je F= 0, pa je:
1
-----
JIG E
tj.
b) Za tj. u = canst., it = u = 0, izraz (17) pak za gcodefsku
zakrivljcnost daje:
K" _ J.-=..lI::.. {" "} ,3 _ -=-.W (['"" I G - [',," I F)
. Gv 2)3f2" - W2 G
Yl
(F, - G,,)
GjlGW
K
g,v 2GVG HI .
Ako je jos k tome parametarska mrda ortogonalna, F=O, to je:
427.
tj.
Kp '2 Giflc;'E
K a(lnjIG)
'." VB au
NaCi geodetsku zakrivljcnost paraiele z = const. oa plohi:
Q(z)sin<j>, z}, Z E R, <p E [0,21'J
oa tri nacina:
a) pomocu izraza za Kg za v-Jiniju,
b) pomocu teorema Mcusnicra
c) pomocu formule koja Kg pomocu ds
1
(tj. pomocll (15.
a)- prethodnom geodctsku zakrivljenost iuacuoat cerno za
knvulJu Z = tJ. za q,-krivulju po sJjcdccoj forrnuli (jer prema zad.
319. zoamo da JC parametarska rnrcZa ortogonalna, tj. F= 0):
K _ G,
M-
2
JiEG'
Kako je prema zad. 319:

to je:
Prcma zad. 324 imamo:
Q"

]/1+Q" ' ]/1+Q'"
pa je normalna zakrivljenost:
K .. __ z, + Q d <1>'
,
Za tp-krivulju na plohi je z = const., d z = 0, pa je zakrivljenost:
Qdtp2 1
K"
V1+Q,2
Q
2d<tl
187
188
lzracunajmo 'jus zakrivljenost x krivulje z = const. 113 piohi, tj.
nost krivulje:
1(4)) (O(c)Cosq" o(c)s;nq" c)
prema formuli, 5.1.'
Imamo:
f
-gsinip QC'osip 0 Ii Xi\=Q2,
-Qcosip -QsintP 0
Na kraju imam,o:
____ , ](1----1--- 10+0" l'
Ks," 10' - ,,'(I+Q") 1(;"(1+0")'
Q' (z)
Ks <r = -------;=== .
, Q,(z)V1 +Q"(z)
c) Izracunajmo jos geodetsku zakrivljenost po formuli (15) za krivulju
/"':= l(s) gdje je s duljina luka 9-krivulje nn plohi, tj. po fonnuli:
Kg=(f1\ illl, Nil).
Promatrana 9-krivulja oa zadanoj plohi ima jednadzbu:
Q (c) sin <j>, c}
Tada je:
Qcos4>, o},
f = { - l?cos cp, - l?sin cp, o},
i tl = Q,
lildq"
= 2- d
2
cp = 0 (jef je Q konstantna veliCina).
dS'g'ds'
Imamo dalje;:
_ dl dF dq, , d4> 1 , ',.-
[0=---0. __ =_' _= f--=--(-QsmtPl+QcostP}),
ds d ds ds Q
,'" -dd (,") _ ..<l._ (f <l.1 J' _,<1,_ ( f "d",<.) _d<t ' 1 d' 4>
s ds ds dtP ds ds T -d-s- 1 =
_ s ( dq,)' s d'q, 1 ' ,
-r d:- =QT(-QcoScpi-QSlllcpj),
1 ' "
-
Q '
Racunajmo nadaJje art vekLom normaie na plohl!:
Q' cos cp Q' sin cp
-Qsin9 Qcos9
I i, x ,,, I Q tIl+Q",
H" ___ ,1 _ (- cos [- s;nq,T+ Q' f),
Vt+g"
Na kraju jc:
- sin <p + cos<p 0
I g'
K
s
_
t
=
1
Q Vi+'g"
cosq, - sin cp 0 I =-----------=-==-(sin
2
tP+cos
l
cp)
-- cos <p - sin <p Q'
Q VI + Q" '
Q'(z) ,
- Q(z)V1+Q"(z)
428. NaCi geodetsku zakrivljenost za >-krivu!ju Q = Qo paraboloida:
r=gcos<pi.+QsincpT+g2k, 'l?E R+, cp E [O,2n]
na dva naCina:
a) direktno pomocu formule Kg za
b) pomocu formule koja izrazava Kg pomocu parametra krivll!je (pomocu
(16)), ,
a) Racunajmo fundamentalne velicine prvog reda:
iQ = cos<p '[ + sin'91 + 2Qk,
]89
429.
190
-Qsincpi+QcosI,
E=(r
Q
)2=1+4f12; G= (r<p)l= C/
Vidimo da je parametarska mreza ortogonalna (F=O) pa je geodetska
zakriv!jenost za -krivulju Q =- Qn jednaka:
b) Geodetsku zakrivljenost izracunajmo po fOffl1UJi (16):
K (t', t, fiO)
g i t
-krivulja fl'= Qo na zadanoj plohi, ima jednadibu:
1=QocosCP[+ QosinIeait
Prema prethodnom zadatku jest:
NO = rpxT'k
I r, x f, I
1
(-2Qcosq, T-2Qsio<l>T+ f).
Duz krivulje Q = Qn je:

pa je
NadaJje je:
(1, fi, fiO)
1
df
dq,
-Qnsin
- Qocos
Qocosq:.
-Qnsinrp

-2pocosrp -2Qosin
Geodetska zakrivljenost je n3 kraju:
q2
K _.-.-'--
, 2 ,(,'--,
Qoy1+4Qo
Naci geodetsku zakrivljenost krivulje:
0
0
1
x2+ y2+ Z2 = a
2
, x
2
+)'" - ax= 0
(Vivijanijev prodor)
a) U odnosu na sfem
b) U odnosu nJ valjak.
a) Uvedemo Ii parametrizaciju sfere na sljedeCi naCin:
x=asinucosv
y=asinusinv
z=acosu,
tada jednadzba sfere prema zad. 204. glasi:
t={asinucosv, asinusinv, acosu}, U E lO,n:], v E [-n,nj,
zad. 266, je =a
2
, F=O, G=a
2
sin
2
u,
HI "= EG-F2=a
4
sin
2
u,
BuduCi da krivulja leZi ina valjku, to je veza izmedu parametara u i v ova'
(asinucos V)2 + (asin usin v)2 - a
2
sin ucos v = '
tj.sinu=cosv, ,
dakle:
Stoga je:
" u == 2- v.
u=u, u=l, u=o
" v""z-u, v= -1, V=O,
pa je geodetska zakrivljenost prema formuli (17);
a2sinu I
(,' i.'j )JO {",."l-(2{" ,,)-'{""}'
a - a sIn u - ; .> ,,-r-
+ ( ( ",.") - 2 {"" ") + ( "" ") ].
Christotfelovi simboli druge vrste prema (4) zbog F= 0 glase:
(' i) G ['"i) {' i) _ E [',,1)
" W
2
' "-W2-"
Racunanjem Christoffelovih sirnbola prve vrste prem'a (6'<1) imamo:
[" "] _ 1 E 0 [",,] 1 . 1
" -T" , ,
[""] 1 G ["",.] 1 1
,. T ", - 2' G", [",."] T G,.,
pa je:
,
I" GE,,_O
, " 2lV2 -_. , (
" ") EE" 0
" =2WT =,
19]
ii::
I"

192
{
" "J EG"
,. 2W1 '

") - GG"
" 2 W
2
'
Geodetska zakrivJjcnost je tuda dana sa:
K::::: a
2
sinu [-2EC,,+EC,.-GC,,]
, 2 W' '
a: V (1 + sin} u)}
odnosno zbog:
i
G,,=2a
2
sinucosu, G,,=O:
ynu __ [ - -2a-lsin' ucosu 1
aYC1+sin2u)3 -
ina kraju:
cos u (2 + $i11
2
u)
a (1+sin"IlY
b) Uvedemo Ii paramctrizaciju:
bit cc:
x = a Rcoscp
y=aRsincp
z=z, E[O,2:n:], zER
a
2
R2-a
2
Rcoscp=O, R=cos$,
pa je jednadzba valjka:
Imamo:
E (r,)' (- 2acosq, sin <j' + (a cos 2<\' + (0)' a',
G (rr)' (1)' - 1,
F-O,
BuduCi da krivulja lez.i i oa sfefl, to je vcza izmcdu paramctara ova:
(acos2cp)2+(acos<fJsincp)2+z"=al, tj.
z = asio $,
Sada je:
u=<j1, u=l, ii=O,
v = Z, tj.
v= asincp, v= ::1: acos<j1, v= += asin.
Po forruuli (17) imamo tada:
a
K, + a'cos'<\'" ['I' asin<l> + (" ,,") ;, a cos <I> (2 (" ,.')- (",,")) +
+a
2
cos"cp( C',.V} -2{",,'"}) - 1.
S obzirom (18 311 EF i G konstante, to Sll ChristoHe!ovi simboli prve vrste
jednnki nuli, a to znaGi dn su i Christoffc!ovi simbali i drugc vrste jednaki
nuli, pi! je geodctska znkrivljenost:
430. NaCi geodetske linijc sfcre:
x=Rcosvsinli
y"'" R sin v sin u
z=RcosIJ, uE[O,n]_ VE[-Jt,Jt].
Premazad.266 je: E=R2, F=-O, G=R"sin"u,
W" = EG - P" = 8-
l
sln
2
/./.
Sustav diferencijalnih jcdnadzhi za geodetske tinije glasi prema (24):
v" = -- {" ,,"} u
12
- 2 {" ,.V} u ' V' - {'-,. "} 1"2,
du
gdjc J'e u' =-,
. cis
d"/,/
u"=--
ds .
ell V
1-'''=-
ds .
, d v
v =-
ds '
RacunZljmo najprije Christoffelove simhole prve vrste: (prema (6a:
[
" "1- r 2E [" "J r - F -0'
II ""." 2" >;' ""_l" - " 2 ,.- ,
[
"'J-r ["'I-r
" - ,II".;' 2 ,--, " - ""'>'-2 ,,- cs)
[
, '] FIG - R" . [" '])' 1 G 0
" = 1 "",J< = \ 2 ,,-- - SlilUCOS1-l, ,. = ".,-,' = 2"' ,,= ,
Christoffdovi Silllbo!i drugc vrstc premH tome za sferu jesu:
I" ") r" _ "1- FI [" "I) II
l " "" W"" .' - '
I" ') f" ,] - F[" 'J) 0
c" 1'" W2" ,- ,
(
" '" - r" "J - F[" "I) - 0
" J '''' W1" II ,
_ R'sinucosu
{",.'),"f;;,- , .- ..
R'sin1u.
= Ctgll,
193
194
{' ") p = _1_(El" "J-F[" "J) - 0
v H' 1111 v ,,- .
Sustav diferencija!nih jednadzbi za odredivaoje geodctskih linijn sfere glasi:
u" = sin u cos II V
'2
,
v"= -2ctguu'v',
Prva diferencijalna forma sfeTe jest:
ds
2
= R
2
d u
2
+ R "sinl ud 1.'2,
odnosno:
Podijejimo Ii (1) i (2) dobijemo:
, "
SIn-U-
2 ti'
pa zatim iz (3) izracunarnO si0
2
u i uvrstimo u (4):
l-R"u
'2
2u"u'\I' + v"=O.
R2 .
odrlOsno:
p'
Izracunamo Ii derivacij\l izraza R? U'2 _ 1 zbog (5) dobivamo:
Dakle je:
+, (R
2
u
r1
_l) If" -2u' u"v'
(R
2
u
'2
_1)1
= 0,
lzracunamo Ii R2 u'2 iz (3) i uvrstimo u OYU jednadibu
1"= Cj R
2
sin
1
uv'2,
odnosno:
v' (1 + C,R'sin"uv') =0.
Odavde imamo dva rjesenja:
(1)
(2)
(3)
(4)
(5)
(6)
1
v' =0
Prvo rjesenje
Rijesimo najprije jednadzbu (7). Rjesenje gJasi:
Da bismo dobili jos i u (s) Ireba (7) uvrstiti u (3):
, + I
u = - R' tj.
1
u = --- s + C
3
"
R
rjesenje, dakle, glasi:
I ..
u=+-s+c,
- R >'
Ova su 06to meridijani na sferi, jedu(ldzbe kojih glase:
(
1 ) ,
x=RcosC
2
sin R S +C) ,""
s+CJ ),
Z=RCOS( S+CJ).
(7)
(8)
(9)
Predznak kod u ovisi 0 smjeru porasta a uzima se + aka s raste ad
sjevernog prema juznom potu. C
3
avisi ad koje racunamo s. Ako je
C
3
= 0, ooda poCin jemo od pola"
Drugo rjefenje
Os tale geodetske !inije bit ce glavni presjeci sfere (presjeci kroz srediste
sfere), "takoder oblika u = u (s) i v = v (s), a dobiju se iz jednadzbe (8).
Potrazimo rjesenja koja daje jednadzha (8).
Uvrstimo Ii (8) U (1) dobijemo diferencijalnu po u(s):
" ctgu
u = C}R"sin
2
u'
(10)
dl dt
Rijesimo Ii ovu jedondZbll supstitucijom: u' = t, u" = ds = ds u', dohijemo:
ctg
u'du' = --
CfR
4
'
195
196
odnosno nakon intcgracije:
u
T
"
2
1 'C
- ----- etg" u + -4'
,-
K<lko .Ie sin
2
U =
1 .
, ,to jC
l+ctg"u
, 1
= -.---1,
sm
2
It
pa gomja diferer:tcijalna jednadzba glnsi:
2
Tada je:
IzIuCimo Ii ispred korijcna u ' pa zatim radikand izrazimo pomocu
cos If lluamo;
u' = _1_ VC(,-2C.,co:;"u, gdje je Cr,=2C.I -
sma
u: = V C(, vT - , gdjc
Sill II
Separirajmo varijable:
sinudu
ds,
tada rjdenje gins!;
odnosno:
arc sin (VC;cosu) = + VC;,
odnosno:
" COSII=
VC,
Nadimo jos i v=v(s).
Iz (8) je, oznacimo Ii - C! = C,:
(11)
odnosno zbog (11):
d,
ds - C,R'[l-a'sm'(bs'+c)]
gdje smo uve!i awake:
1
a=--
llG '
Sepi.ifirajrno varijab!e:
d,
d Ii =
C,R'cos'(bs+c) [1+(1
a"tg2(bsic) ]'
1 + tg'(bs+ c)
. tg
2
(bs + c) 1
Supstitucijom tg (bs + c) = t rjesenje ove jednadzbe gtasi:
1
odnosno:

iii:
VI-a'(v+C
w
)). (12)
Rjesenje, dakle, glasi 11) + (12)):
r cos u = __ sin + C
H
Vc;-) ,
I VC
7
1 v:- L tg (j/ic,s +cd t
g
[ (,+ Cw)]
Aka 0\'0 rjcscnje obllkn u = u (s), v = 1/ (s) u implicitnom obliku uvrstimo u
jednadzbu sfere, dobit; bismo traiene geodetske krivulje:
x = x (s), y = y (s), z = z (s), kaje zadovoljavaju relaciju:
Xl (s) + y2 (5) + zl (5) = R 2, tj. Ide nn sferi radiusa R, a moze se pokazati da
su to glavni krugov!.
431. Nati geodetske llnije valjka Xl + y2 = a'-.
U parametarskom obliku jednadzba valjka g!asi:
x = aCO$U
y=asinu
Z =Y, U, v E R.
Prvi naCin
Kako jc prema zad. 279:
197
198
to su Christoffelovi simboli prve vrste jednaki nuli, pa j
druge vfste, pa sustav (24) diferencijainih jednadibi geodetskih limp valJka
glasi:
Rjesenje toga sustava jest:
u"=O
1'''=0.
U=C
1
S+C2,
1'= (,S + Col'
Geodetske tinije n8 valjku Sll zavojne Iloije (zavojnice):
x=acos(clS+C2),
a sin (CIS + C2),
z = CyS + C4-
Drugi naCin
ZeJimo Ii naCi geode[ske linije na valjku u obliku u=u(\I), treba rijditi
jednadzbu (22):
dud'v-d vd'u + {"" ") du'+(2{",:') - (",,")) du'd v+
+ ( { " / } - 2 {" " "} ) dud \I" - {" ,/} d v} = o.
Za valjak ova jednadzba glasi:
dud
1
v-dvd
1
u=O,
odnosno podijelivsi s d [3:
uv - vii = O.
it = 0 zadovoljava tu jednadzbu, dakle ojena singularno rjesenje je u = const.
d (') (izvodnice). Aka je u::p 0 tada dobivamo: di- -;; = O.
Dakle je:
v= c1u, tj.
v = c) U + C2.
OVA daje opet zavajnice oa valjku:
gdje je u parametar.
x = a cos u,
y=asinu,
z = c[ U + C2,
Zelimo Ii naCi jednu geodetsku liniju oa valjku izmedu zadanih dviju tocaka,
treba naCi Cl i C2. Npr. nadimo jednu geodetsku liniju oa va.ljku .izmedu.
tocaka A = (a, 0,0) i B = (0, a, a), pripadni sustav za odredivanJe CII C2 glasl
uvrstivsi koordinate lOcaka Ai B u jednadzbu zavojnica:
1
i
A:
sto daje u=O i C2=O.
B.'
" sto daje u = 2" 2k1L,
a=acosu
O=asinu
O=CjU+C2
O=acosu
a =asin u
a=Cju+c2
2a
cl=n4kn;
Trazena geodetska linija na va!jku izmedu totaka A = (a, 0, 0) i B = (0, a, a)
glasi:
x = aeos u
y=asinu
2a
z=-----u,
;It 4krt
Odabiranjem konstante Ie odabiremo jcdnu od beskonacno mnogo geodetskih
!ioija koje spajaju A i B.
432. NaCi geodetske linije rotacione plohe:
u E l, 'E [0,,211:],
Prema zad. 268. i 215. imamo:

Racunajmo Christoffelovc simbole prve vrste:
[","J [",'J
1 I,
-II,
[",,'J=+E,=O,
A zatim druge vrste:
{" ") = _1_ (G [" "j-F[" 'J) I'(i!+i:ii) (iI+M)
" W' " , I'(f'+{;') j'+ii"
{"" "} = -dr, ( G [" "," J - F [" ,,']) 0,
199
200
{
" "} "j-FI' '1' f'jf _-=11-
" w? J" -" I [" cJ'? + g2) /< + ,f '
I" ,,\ _1_1 [" "]-F[" "]} a
t \' J W" l" II ,
ff
' (f' + ") [
r" "} _1 { [" '] - F [" 'J} ,'g' -[ ,
\ \' Wi ,- " Fcf+,g")
, 1
(',,') w' { ['" 'j - F[' ,,'J) a
Sustav diferencljalnih jednadzbi geodetskih !inija zadane rolacione plohe
glHsi:
1.1" =
11"= j I.I')}',
- (jj + gg) u" + r[,"
f'+t;' '--,
Prva difcrcncijalna forma plohe jest:
odnosno:
Ovdje su:
ds2= (/2 + g1) du
2
+ td v
2
,

tis '
I dv
11 J - du'
Potraiimo rjescnje U obliku U = U(S), v;;;:::: 11 (s).
Podijelimo jedl).aJZbu (1) s v':
_ L,,'
Vi r'
lnv'= -2 inf+lncj,
d v CI
=["2-
'fada ce (3) zhog (4) glasiti:
u"+[' ;:"
u"+d,
(1 )
(2)
(3)
( 4)
du vJ
1
-d
-=+ --
ds - IVi'+g'
(5)
Rjescnje je tada obiika:
(u=+ r v:rc-d dsrc,
t
-J fVf'+g'
f
c, '
v = -t r d5'+Cl, (lIZ pomoc
(6)
(3) ),
M(;dutim. maierna c!obiti rjescnje jednadibe (1) i 1I obliku Ii = du), !1aime
podijelivsl (4) sa (5) dobijelllo:
odnosno:
v = CI f du+cl
f'Vf'-ci
(7)
Ovo je jedJladzba geodetskih lini,ja na rot<lcionoj ploht dobivcna iz jednadzbe
(I)
Kao specijallli slucaj jednadibe (7) dobijemo: za c1 = 0, V = C.I =: const., a to
su meridi,iani,
Potrailmo rjeseoje i jednadibe (2), U obliku u;:::; U (s), v = II (s). U tll svrbu
iz (2) i (3) elilllinirajmo \:'. Iz (3) jest:
1 (( + g2)
f'
pa (2) postaje-
/./" =
Trazenje geodetskih lioija iz (2) svodi sc, dakle, oa rjesuvanje difercnci,jalne
jednadzbe:
odnosno:
j(j'+g') a" + [/Uj+gg)+f(f'+g')] (8)
j(i' + g') j.1. r + [[(tf + gg) + fff'+ g')] t' - j U, (9)
da
gdje je 1= U' =
ds
dr dr
ul! = --/.
ds du
201
'i
Rjesenje ove jednadzbe je oblika u = u(s), a 11Z pornoc jednadzbe (3)
dobijemo v = v (s), $tO zajedno daje jednadibu geodetskih linija rolacione
plohe.
433. Nat! geodetske linije stosca: x
2
+ y2 = Z2 (sL 52)_
U parametarskom obliku jednadiba stosca glasi:
x=ucosv
202
y:= usin v
z=u, /.I E R, v E [O,2nl
Prema prethodnom zadatku, q. zad. 432 .. jednadz-ba (7) zbog feu) = u,
g(u) = u daje.
1
Supstitucijom ova jednadiba postaje:
< u
v VI f + c, +
Prema lOme, geodetske linije koje daje jednadzba (7), odnasno (1) i (3) iz
zad. 432. jesu:
v = +" (2 arcsin + C1,
u
adnosno.
:i = + sin v - C2 ,
U V2
OdOOSI10:

+ -5111---'
c, V2
Geodelske linije imaju, dakJe, jednadzbe:
C1COS V
x=-----,
. V - C2
S10 vi
sin v - C2.
V2
CI
Z = -----,

sin y2 2
Za V"" canst.:= C cia su geodctske Iinije upravo na rotacio-
noj plohi, tj. rnendl,lanJ, a to su na stoScu njegove izvodnice.
1z relacije:
v = const. = C1 je moguce jedino ako je C
1
= O.
Tada jednadzbe geodctskih linija izvodnlca stosca glasc:
x = ucoscz.
)'= usinc
2
,
z =u,
sto je zaista pravac:
X )1 Z
_.
sin c"
1 .
r.lesenie da;iu)ednadzbe i (3): odnosno direktno jedn<ldzbe (R) i
(_") lZ zad. 432. RIJeSnTIO Jcdnadzbu (8) IZ zad. 432. koja za stozae gJasi:
2ull" + lU
'2
- 1 = 0,
du
i koja stlpstitncijom u I = = t,
It dt :
U =""(-1; t prelazi ll:
odnosno u:
udu ds

a njez!oo rjesenje jest:
odnosno:
j
[[ = V"2 V2d+-(s+ c-If
Potrazimo jos i 'fjesenje oblika v = ]1 (s).
Iz jednac!zbe (3) je za stoiae:
v
'l
=
pa je.:
203
C"
]1' = ::t u'!. ' {)(Inosllo:
dv
ds
2c,
+--,_.,--
2d+(s+C.l)" '
RjeSenje ove icdll<ldZbe g!asi:
odnosno:
1(:: s+c;
l! =
V 2c}
Geodctskc liI\i.lc stosca imaju prema tome sustav jeclnadzbi oblik<1 U = u(s),
v=v(s):
,M S + C4
v= + V2arcta--
'" V2c_,
u = Vi l/l'-c3+
Uvrstimo Ii to u jednadzbu stosca dobijemo geodetske !ini,ie oblika:
x=u(s)cosv(s)
y = u (s)sin v (s)
z=u(s),
434. Odrediti plohu. Cije su fundamcntalue ve1iCine:
-1, F_O, G-i, L-'], M-O, N-O,
U zadacima od'435. do 441. naCi Gaussovu zakrivljenost pomocu Gaussovog
theorem a egregium za s!jedccc plohe Cija .ie prv<l diferencijalna forma oblika:
435. d S2 = d XI + d y2 (Kartezijeve koordinate u ravnini);
436. ds
2
= d r" + r] d <\1
2
(polarne koordinate u ravnini);
dr"
437, cis' - , +<1<1>';
438. ds
2
= d 0
2
+ Gd cp" (sferne koordiml'le na jeclinicnoj kug!i);
439. ds=' = d r/ + e-
1
."d $] (hiperboJna neekulidska gcometrija);
dx
2
+dy2
440. d S2 = (hiperbolna neckulidska gcometrija);
y'
204
44!.
442. Pokazati, aka je prva kvadratna forma plohc obJika:
cis" = d 1/
2
+ 2 cos we! ud tI + d v
1
da se Gaus:;ova zukrivljcnosr izraiava formulom:

Sin (v
U zadacinw od 443. do 445. llaCi geodctsku zakriv!jcnost:
443. Kruinice radiusa t koja lell na s[eri radiusa R.
444. Zavojilicc u = canst., koja lezt na helikoidu
Y=Hsinv, 2=011, It,ll E R.
445. Krivulja: a) u =:,' const., b) v = canst. na plohi
X=UcOSI', y=usinl', z=f(v); II.VE R,
f barem dva puta difcrencijabilna rcalnil funkcija.
44f1. Na ploili s metrikom ds" = d u' + 8
2
(1-1) d 1,2 naCi geodctsku zakrivJjenOSl:
a) linije v II (u)
b) iinije If = Inch u u s!u(:aju kac! je B ({I) = cil /I
447. Naei gcodetskc !iillje hctikoida:
x=aucosv, y=allsinv. Z=VF, l-t,F E R.
448. N '-lei gcoderske linije pseudosfere:
x=asinllcosv, y=asinllsin\'-,
" z = II in tg 2 + a cos u,
U E R+. \-' E [0, 21tJ. (vidi we!. 219).
lOS
I
I
Ii
'.,
11. Preslikavanje ploha
Neka su dane clvije plohe 5 i S jednadzbama
to;;:: r(u, v), (u, v) E D,
t= rca, v), (rl, 11) E [5,
IV. POGLA VUE
(1)
(2)
Proucavat celTIO preslikavanje [:S----) S koje tacki P(u, v) plohe S pridruzuje
jednu tocku P Ca, v) na pluhi -5. Takvo se preslikavanje z<ldaje jednadzbama
oblika:
pri cemu zahtijev<lmo da je:
v)
v=v(u,v)
a(tl, v) * o.
a(u, v)
(3)
Pretposlavljat cemo da su funkcijc (r. i l' jcdnoznacne, neprekidne, clc.rivabi!ne i
bijeklil'ne, tj. svakom paru (u, v) korespondifi.\ jedan par (0,11) i oomuto, svaki
par (Ll, (:.) slika je sarno jednog para (u, v).
Preslikavanje f krivulju plohe S pres!ika u krivuljl1 plohe S. Uvrsti Ii sc (3) u
jednadzbu (2) dobije se:
';'!=7[t1(u,1'); v(u,v)'J = f(u,v)
tj. postoji takva paramctrizaci,ja da tatka P na plohi S i njena stika P na plohi S
imaju iste parametrc, 11 = u, v = v.
Mi cemo obiCno pretpostavljati d8 je preslikavnnje uvijek tako 1 realizira.
no
-
Prva diferencija!na forma za plahu S glasi:
ds2"'-,Edu"+2Fdudv+ Gdy", (4)
a za plohu S.
(5)
gdje su E, F, G i E, F, G funkcije istih parametara u i v.
Krivulja s jednadzbom u == U (11) odnosno 1"= F(u(v), \' j IHl plohi S prelazi u
krivulju oa plohi S koja ima jednadzbu r = ';'! [u (v), y]
Promatraju se tri vrste preslikavanj<l:
206
1. izometricko preslikavanje koje tuva duljine !ukova krivulja na plohama,
2. konformno pres{ikavanje kojc cuva kutovc oa plohama (slicnost u ma!om),
3. ekvivalenfno ili ekvial'calno preslikavanje koje tuva povrsine oa plohama.
11.1. Izometricko preslikavanje
a) Vvjeli:
Aka je za p!ohu S:
a za plohl1 s:
ds
1
-= Ed [/1 + 2Fdud v + G d vZ,
anda pri izomctrlckom prcsJikilvanju ostaje saClivana duljina svakog e1cmenta
luka. Preslikavao.je je samo onda izometricko ako je za wako u i v, svako d fi. i
d v, tj. u sV<1koj tQcki j u svakom smjcfu ispunjeno:
Ovo jc samo onda moguce ake .ie
d.f2 = ds
2

G
(6)
Piche SiS ZOVll se izometricke ako izmedu njih postoji izometricko preslikavanje.
lzometricko preslikavanje je vazno kod razvijanja plohe' u ravninu.
Neka .IY A totka plohe S if: S..-..Jo S preslikavanjit plohe i smjer na
dv
S u tocki A. Tada omjer:
ds Eda
2
+2Fdadv+Cdi'"
m = = Edu"+2Fdudv+ Gdv"'
(7)
gdje su E, F, G racunati u tocki A, E, F, G u tocki A a dLI J-e smJ'er dobi-
, d fi
I
.k . d U I
yen pres 1 avan)Cffi smJcra d;' zovcmo inel7rnim mjerilbm preslikl7vanja f u
_ . . dl/.
tack! A u smJeru
dv
Specijalno aka je fizometricko preslikavanje. onda je:
m=l.
b) Savijanje iIi polaganje plohe na plohu. Razvojne plohe
207
I

'.\
;.
11
At-o {JIOha S mole izornetricki preslikati u plohu S (tada Sll, dak!e, fundamen-
talne velieine prvog reda jedl'lake, tj. vrijedi (6), kaze se da sc maze jcclou plohu
saviti itt potoiili na ct"rugu plohu.
Pokazuje se da 'se razYojne pIche mogu izometritki prcs!ikati, IJ. razviti u
ravninu. (To je dakle specijalni slucaj s(lvijanja.) Odatle i naziv tih ploha jer se
npr. valjak dul. jcdne izvodnice i razvijc l! ravninu.
Prema Gaussavam tbeorema egregiulTI ( 10.2) Gatl$sova zaKi ivljenost
LN - Mo" plohe funkcija je fundamentalnih ve!lCina prvog reela i njihovih
EG - i .
derivaeija.
Iz deunicijc izometrickog preslikav::lllja i Gaussovog tbeorema egregium
proizlazi da dvije plohe koje se magu savili iii potoiili jedna l1a drugu imaju u
korespondcntnim tockama jednaku Gaussovu zakrivljenost K. Isto vrijedi za
I <.lzvijanje plobe u ravnillu, jer je to spccijalan slucaj savijanja
Tako npr. plahc koje se sastojc iz hiperbolickih tocaka ne mozemo savitt na
plohu sa samim ciiptitkim totkama.
IIi: sferu ne mozemo razviti u ravninu jer je za sfcm
zad. 34:!), a za ravninu je K=O.
1

R'
(vidi
Uvjet jednakosti Gaussove zakrivljenosti dviju p!oha je samo nuzdan za
izomctricnost ploha SiS. Pok<lzuje se da taj uvjet nije i dovoljall. On je dovoljan
sumo u slucaju ploha s konstantnom Gaussovoll1 zakrivljcnosti. Tako ripr. nuzduJI
i dovoljan uvjct da.se ploha moze razviti u ravninu je K =0. Ako plohe S i Sin18ju
jednake Gaussove zakrivljenosti, one onda ne mOlaju biti izometricke i ne mOl"aju
se moC! pu!uziti jedna nn drug,u.
c) 0 geodelskim lil1ijama
Difereneijalna jednadzba geodetskih linija (2]), 10 i njjbov sustav c!iferem:i-
jalnih jednadzbi (23) j n4), 10 invarijantni Sll prcma izometrickim prcslikavanji-
rna, jer Christoffelov:i simbali c!ruge vrste, koji sc u navedenirn jednadzbam3
pojavljuju, ovise prema 10. (8) sarno 0 fundamcntalnim vcliCinama prvoga reda
j njihovim derivacijania.
Geude(ske lil1ije pfelaze, doHe, pri polaganju iii savijanju jedllc ploJw lUi drugu
iii pri raZl'ijanju [l ravninu ponovo u geodetske lillije. .
11.2. Konformno preslikavanje
aJ Urie,;;
Ako se oa plohi S dvije krivuljc sijeku pod kutom w, a nil plohi S slike [ih
krivulja pad kutolTI iv, tada je preslikavanje f= s.......". 5 konfofmno aka vrijedi
Ul = w. (8)
208
Lako se vidi. akG Sll funkcije E, F, G propordorialne funkcijama E, F, ('), tj.
(9)
ondll je plcslikavanjc f plohe S na plohu S konformno i obmuto.
Zaista, kut izmedu slib klivulja uj = u
t
(v) i 1.12 = tl2(V) plahe S prcma 8.3,
(6) i uz. navedcni uvjet (9) je:
COS co =
+- 2 Fd ul-d v + Cd v' v + Cd v
l
U2 + u[ +- d v +- Gm
2
d v'
:2Fm
2
d!.l[ d v + em' d) VEm
2
d III d v + Gm
1
d v"
= cos OJ.
Infinitezimaine figure plohL! SiS su zbog uvjeta (8), tJ. ill = OJ medusobno slicne
(ta je sHcnost 1l.maiol1l).
Za konformno preslik[lVanje proi7.1azi iz izraza za prve difcrencijalne forme
(4) i (5) ploha Si Si iz llvjeta konforrnnosti (9) za duljinc korespondentnih lukava:
b) Ortogollal!w mreia
elf"
--,- = m2(u, v).
dr
(10)
Tvore Ii koordinatne linije l1a obje plol1e artogonalnu lllrciu, tada je
F= F= 0, pa .ie kut a izmedu bilo koje krivulje 0 (s vektorom tangente t[ =
= [1 + i u .. krivulje (s vektorom tungente i; = 1" Li) dan izrazom (prema
8.3 (6):
a odavde
iTa dv
tga = Y
Pod Plctpostavkolll p,,= p= 0 c1efinira se deformacija kulova

tga r E
-{ga =
Kod konformnog prcs!ikavauja je deformacija kutova -tg a = 1.
tg a
preslikavanje jma vaznu primjenu u kartografiji.
(11)
( 12)
Konformno
209

I
,
"
,
:
Ii.
11.3. Ekvivalentno iIi ekviarealno preslikavanje
Ako su na plohi S odnosno 5 pripadni elementi povrs
111l1
:
dS VEC-F'dttd"
- j-==---=i
dS vEC- F'dudv,
tada jc preslikavanje F: S --) S ekviva!entno ako vrijedi da Sl! povrsinski elementi
jednllkL tj.
d S dS,
odnosno;
EG- EC- F',
Inace se definira povrlinsko mjerilo pres/ikaFanja:
odnosno:
S
lim-
5
M dS
dS
(13)
(14)
([5)
okoline 0 aka tocke A na plohi S U okolinu (5 tocke A. Prcma tome je povrsinsko
mjerilo:
M=
{EC-F'
f EC- F' '
Kod ekviva!entnog pres!ihtvunja povrsinsko mjerilo je'
1\100:1.
U sirem smisltl pres!ikavanJc sc zove ekvivalcntno i onda ako je'
M= C (C=const. >0).
(16)
(17)
Prirnjeri i zadaci
se zadatak:
Treba konstruirati geografsku kartu, koja hi okofinu sjr:vemog poirr stQ
vjernije prikaz(lla.
Problem se rjda\,<l taka dL1 se stem projicira 1/(1 [(/l/geIlCljalrw rm'!1inu
p05lal'fjerw 1/ sjevernom po/u. Zatil11 se izabire projekcija koja ce tockama na sferi
pridrllziti tocke na tangencijalnoj ravnini.
Tocka sfere maze sc projicirari na rangencijnlnu r(lvninu na taj naCin da tu
tocku spojimo s juznim polom i dobiveni pravac prodllzimo do t(lngencijalne
ravnine. To je ,)projiciranje iz juznog p% ili proje/ccija.
Tocka sfere maze se projidrati nn taj natin da je spojimo s centrom i
dobiveni pravac produzimo do t(lngenci,jalne fClVnine. To je )projicirrmje iz centra
"Jere., iIi cel11ra!na projekcija.
210
. .se pomocll neke matematlcke formule sVdkoJ totki sfere
pndruzitl Jcdna tocka tangencIJalne ravnme I U Ovom slucaJu novori se 0
sfcre l1a tang:ncijalm.l ravninu({. Takvu projekciju kad na -
SfCfl lzaberemo geodetskl poll1rnl koordinatni sllstav s centrom U s1'everno [
, f k" ( m po ll,
un CIJC r = r udalienosti EJ od' sjcvernog paJa
zlmo radIus r na ravnini. Ako tako preneserno geoderski radius
r = e fla tangcnclplnu nlvnmu> tada ce ekvator sfere bitt na karti kruznica
, n,
radmsa r :.::: :2'
Nakoo ,izbora projekcije zeli se jos [spitati da Ii je projekcija izomctricka,
konformna ill ekvivalentna. .
449. Stereogrnfska projekcija
To je })projekcija iz juznog pola na tangencijalnu ravninu s diralistem u
sjcvemom polu.
Sfera parametrizirana s parametrima prema sL 53 (8 se mjeri od ekvatora
prema sjevernom polu) irna jednadzbu:
i' = a cos cP cos 8 r + (j sin cp cos 8 r + a s'ln e f,
a E [-n,n], E [O,Zrr],
Kako je to ujcdno radijvektor
tocke C, to ce jednadzba
prove"
c= (acosq)cos8,
asincpcos8, asine)]
glasiti:
x y
cos rp cos e sin $ cos e
z+a
sin + 1
Tocku l: dobijemo kao pro-
bodiste navedenog pravca Be
i ravnine z = a.
Koordinate tocke C jesu:
x 2a
cosq,cos8 = sin8+1-;
y 2a
-c--"---c- = ---
sin$cos8 sinfl+1.'
odnosno:
x
/
/
z
I
B(
SL 53.
y
211
2acos(pCosEJ

2asincj>cosie ,
y =
z = tJ.
Jednadzba taugentne ravnine kao skup svih siika C tocaka C kugte je ujedno
i radijvektor tocke E i glasi:
_ 2acos$cos8 - 2asinq)cos8.,. ,-
f= i+ J+ac
, , sin 8 + 1 sin e + 1
Potrazimo Ii' prve diferencijalne forme za sfew i tako parametriziranu
tangencijalnu ravninu dobijemo:
G=a1cos
2
S
-; 2 cos
1
8
G = 4a (sinO+l{
1
=4a
2
"
(sin 0 + l)"
F=O,
lspitajmo kakyo je to preslikavan,ie.
BuduCi da je:
to je stcreografska projekcija sfere oa njezinu tangencijainu ravninu konfor-
mno preslikavanje zbog (9), Iz zakona preslikavanja vidi se da se meridijani
sfere (1' = const.) preslikaju u pravce tockom A, a para tete (8 = const.) u
kruinice sa sredistem u A.
It nacin
Znamo da je prva diferenci-
jalna forma sfere:
ds] = a
2
d 8
2
+: a
2
sil1
2
e d<j:>l,
(8 se mjeri od poia prema
ekvatoriJ).
Za ravuinu \'ri-
jedi:
ako smo lize!i polarni koordi-
natn! sistem 'u ravoini.
Preslikavaojb je dana jed-
(victi s1. 54):
e
r=2atg-
2'
a
dr=---O-de.
cos
2
-
2
212
c
a
SI. 54.
450.
Uvrstimo 11 ova u jednadzbu za dS1 imamo:
d
2 _ a Z d e 2,-'c,'
S1----
cos' .
2
Kako je ispunjen uvjet (10), tj. omjer:
d sf 1
ds' -'-6
cos
4
-
2
je funkcija ad u.i v, u nasem slucaju od -{}-, to je preslikavanje
kon.formno. lzometricko, jer nije ispunjen uvjet (6), nije
ekvlvalentno Jer nIJe IspunJen uvjet (14) nego je
_ VEe- pI 4
M - (sinO + 1)' * 1.
projekcija konfonnno preslikavanje vidi se jos i po tome
sto Je detormaclJa kutova jednaka 1:
de
tga = ry cosS
tgo cose 1.
ekvivalentno preslikavanje sfere oa tangcncijainu ravninu postav['enu u
sJevernom polu. J
je sfera kao i u prethodnom zadatku, a tangencijalna
ravmna polanum koordinatarna.
Treba nati funkciju r= r(8), tako oa preslikavanje bude ekvivalentno tj da
bude ' .
EG - EG - P'
Element duljine luka neke krivulje na sferi jest:
a u ravnini:
ds! = a
2
d 8
2
-l-- a
2
sin
2
Sd $1,
ds
2
=drl+r
2
d$2.
Kako je r=r(8), dr=r'dO, to je za ravninu:
Dakle,
ds
2
=r'2d8
2
+ r
2
d1'2,
E=a
2
, F=O, G=a'sin
2
0,
E= _r
'2
, F=O, G=r1.
Tada mora biti zbog uvjeta ekvivalentnosti:
odnosno-:
213
['
\
451
I
,
1:
"'
"
"
A
"
214
lntegracijom dobijemo:
,.2
-a
2
cos8 + C.
2
Za e "" 0 je i r = 0, pa je C = aZ,
Trazcno preslikavanje ima obJik:
e
r=2asin 2'
Ova preslikavanje nije kOllformno, jeT je deformacija kutova:
,C,8 ,8
r 4siw 2' cos 2
PresJikav<lnje nije 'Izometricko jer nije ispunjen uvjet (6), tj, jer je ds *- ds.
Postavlja se problem:
Treba konstruirati geografsku kartu koja bi okolinu ekvatora sto vjernije
prikazi:\Ja. Taj problem se rjeS1l\ta tako da sfcru prcslikavamo iz sredista sfere
na valjak koji dira sfern dui ekvatora (tangendjalni valjak).
!spitat cemo svojstva takve projekcije.
T<1k\'o projiciranje zove se
Merkatorova projekctja
Umjesl? kuta (:) uzimamo geo-
grafsku sirinu (51. 55),
n
B, (O";;8-'S2n),

pa je za sfefl!:
ds" = aId e
2
+ a!sin
2
e d cp2,
odnosno:
d.>1 = oj d 'iJ2 -+ a
1
cos"1.jJ d cp2,
S1. 55.
/1
I
p'
geografska duzina, (/ je radius sfere.
Vzdjak cerno razrezati duz izvodnice kOja pfo]azi tockom ( - 0, 0,0) i mzviti
on tangencijainu ravniIlU s dira!istcm u tocki (a, 0,0).. U toj ravoini orlabe-
remo 'koordinatni sustav tako da je izvodnica vajjka koja prolazi tockolTI i
(0,0,0) Y as, a x os prolazi tom {otkorn i okomita je oa nju. Za tako
parametrizirani valjak jest:
Tada je (u lucnoj mjeri):
x=a4,
dx=ad$.
Zatim potraiimo funkciju y = AP', odnosno

takvu da pres!ikavanje bude konfonnno.
Tad" je:
pa jc za valjak:
Tada je:
E=02, F=D,

1z uvjeta konfonnnosti (9) dobijemo:
odnosno dobijemo difcrcncijahlu jcdnadibu za nepoznatu
= 0
2
1'2 ("<p) cos
2
1p,
["(\I -"'--
COs
2
1/J .
Tada je prva diferencijalna forma
a'
ds
2
= __ ._ d1.jJ2+a
2
d$2.
cos
2
'P
215
216
Sarna funkcija f('tjJ) dobije se rjesenjem jednadibe:
a ono glasi:

cos'\ji
Preslikavanje ekvivalentno, jer nije ispunjeo uvjet (14), nego je mjerilo
M, ' '
,-opt
EG - F2 cos
2
,\V .
Preslikavanje tako'der nij"e izometricno, jer nije.ispunjen uvjct (6), ti .lcr JC
ds
2
0/= cls
l
.
Pogledajmo u sto se preslikaju paralele i meridijani (sl. 56).
({d1.l1
S obzirom da .Ie dx = 0(\$, dy =I'(1\!)d\jJ = ---,
cos'tjJ
y

,
,- V
c /
0
:t--+-+ /a x
SI. 56.
to se mcridijani preslikavaju u pravce paralelne S osi y, a paralele u pravce
paralelne s osi x. Pritom se meridijani nalaze u granieama od -]t do Jr, parale!e
u granieama od - 00 do + 00.
Pravei su medusobno okomiti.
452,
Pogled8.jmo u Sto se preslikava loksodroma sfere pornocu Merkatorove
projckeije.
" n
Premn zad. 277. Jer Je e = Z-'tjJ, jedoadzba lobodrorne glasi:
$ "" tg ex In tg ( 45
0
+"r ) + C.
BuduCi da je kod Merkatorove projekeije
x=a$, y=lntg (4s"+-f);
to se loksodroma preslikava u pravce:
x=tga y+c.
Pritom je a kut kojeg loksadroma zatvara s meridijanirna i 00 je uVijek isti.
Pr?motrimo sfcre na tangencijalni valjak taka da je projckcija
tockc P na valpk okOlUlta na os vaJjka (vidi sl. 57)<
Kako je za sferu:
p
51. 57.
a za valjak:
d y2;;;;; dx
2
+ di (vidi prethodni zadatak), gdje je x = a$,
y=asio', dy=acos1jJd-w,
to je za va!jak:
d 3' = a
2
cos
2
, d 1.\1
2
+ a"d $2.
Preslik?vanje je dakle dana s:
y=asin1p.
p'
217
BuduCi da je:
to je ispunjen uvjet:
jer je:
=(12, F=O, G=a
2
cos
2
'\jJ,
=a1cos
2
'IP, F=(], 0=a
2
,
/1
4
COS" '\jJ =: a
4
cos
1
'P,
pa je prcslikavanje ekviva!entno.
Preslikavanje nije konformno jer je tgo. tga= 1 :COS
2
1.p '* 1, nijc izometricko
jer je d $2 '* dSl.
453. Pokazati da se va!jak:
!= u T + sin vI + (l-cos v);;
maze izometricki preslikati oa ravninu:
f=u[+vT
Prva ploha je valjak y" + (z - If= 1, a druga ploha je XOY ravnina.
Kako je:
r,,= T, i,,=cosv/+sinvk
r,,=r, {\.=j,
to je:


pa je:
ds
2
=ds
2
=du
7
+dv
2
.
Preslikavanje je jos i
moo i ekvivaleotno.
Va/jak se moze razviti u rav-
ninu jer su prve kvadratne
forme za valjak i ravninu jcd-
nake.
454. Zadano je preslikavanje sfere
iz njenog sredista oa tangenci-
jaJoi valjak tako da je (vid! s1.
218
58) ,
y=atg1jJ.
Ispitati da Ii je preslikavanje
izometricko, konformno iii
ekvivalentno.
p
ijf
o
SI. 58.
455. Zadano je preslikavanje sfere
lz njenog sredista l1a tangenci-
jaJan valjnk tako da je tocka
J5 dobivcna odmatanjclll
tidi.iana na valjak: pritom je
(Vidi 51. 59),
y=a'-jJ.
Ispitllti da Ii je preslibvanje
izornctricko, konformno iii
ckvivlllcntno.
456. Isto za slucaj tzv. centralne
projekcije(. Ona nastaje tako
da cenlar sfere spojimo s ne-
kom tockom P sfere, te spoj-
nieu produzirno do langentne
rnvninc postavljene u sje\'cr-
nom polu u tocki P (vidi zad.
449).
457. Dokazati da se stozae:
--t ____
ow
SI. 59
x=ucosv, y=usinv. z=u, U E R, v E [O,2nJ
maze rilzviti II ravninu.
458. Dokazati da sc heJikoid moze pO[Qiiti na katenoid.
p
459. Dokazati da pri polaganju jedne plobe na drugu geodetske linije prelaze u
geodetske linije. . .
219
I
I
REZULTATI ZADATAKA
12. a) 15! co 161, b) \e1uofiiii iimoraju biti kolineurni.
2
15. )1)(-1,3,5), b)(1. -3,-5). c)(1,3,1), d)(1,2, -t), e) 13,00.
17. a) (5, 1, 7), b) (lO, 2, 14), c) (20. 4, 28).
20. Prcfllu 1.5.u) imamo:
{(IX 6), Ex ii, ex/) "" [(ax 6) x (ex til]' (ex!) ""
iii po l.5.b) "" (If x 6H(cxd') x (ix/lJ.
Inuze u uglalim zagHHJa(IlU racunamo po fOrlllUiumU iz 1.6,b). Rastavimo [i najprije po if i [), a
zatim po E i d imamo cia je prvi iuaz:
(Jxfi,cxd, ixl) =cfcJ,c, d) ii(b,E,J)] (ex!)
"" E'(5, ,1) - ita, 6, nJ' (exf).
PomlloZimo ska\unlO iUilze u ugiatoj zagrlllfi s (EX!) imamo'
(ax ii, (xd, e-xf) '" (,i, f,) (a, (,IT) - ({i.e, [.) (ii, C; il)
= (f,i, /,) (ir, i),d) -- (i!.,e-, /.) (5, E. C).
R,lS\,wi1l\o Ii zatim drugi izrilz po C i d, pa wlim po if i 1 imamo analogi\();
(ii x E, eX ii, exJ) ::: (iix bHd(f, if, 1) - c-(,T e, III
0= IX 6)'["([, ([, /) let, d, e)],
ounosno
(iix ii, ('X ii, exf) = (a, G, if) (C; i, 1l - (ii, b, f) (d, e, fl
'" (ii, 5, (f, ii, f) - (a, [;, II (t, d, e).
Kaku su drugll i trec3 jednakos( ldentick! jednake, to sme debiti lri jednakosti. Zbog
svojstVi! 1.5.b) sve ostaie !lIogucnosti svode se na nllvedene tri jednakosti koje su medusobno
jl;:unake zbog 1.6.bl_
36, 1" xi"'. 37. (t"Xi"')xi"'+(i'XI"")xifY
ii'
38.
,
40. au (i'l =
. a (F'l = Fi,.,
3,
41. - a (r" x f,,) :eo (i:,,, x i,-) + (r" x in),
3"
(r" x = r:.) + (r;, X r,.,.j,
3,
221
il'
011" (F;, X = .. X f,.) + 1. x1,,J + (1" X r"",,),
42. Du.
46. MnozcCi dUn\) jeonadibu s (;ii'-: dobijc!11o'
51. a) pruvac. b) pr"v[lC, c) parabola, eI) elipsa, e) hiperbola.
63. I ",,0.
M. y:+z1-?.1'+4z-4=O.
65. a=2,b=V2,
66 .. r: + I' -i XZ + 2_> + 2z+ I =0.
y 1/2pz
71. Krinllja leli na Xl + y' = 2pz (rot,wioni paraboloid) i - "" fg --;
x "
njena pro-
t' Ii) = O. F'lo "" 0, odanie je jekcija Ill' r,l"ninu XOY jest r = a'fJ.
Fer; = conSt. (rnvninc Qkomite 1111 veklOr ill), 72. Y =x', z = .1'), y) = z'_
t'- = cons!. (sfere 5 ccotTom u pocelku flldijveklora)
Zadana jednndibn daje kruznice cijn se sredi5ta nalaze nl! pravcu, ko!incawom s (ii i koji PWillli
[1oce(kom radijv.::ktoril r, a ravnine tih kruznica su okm\1irc gorflji pravat,
47. Uvedimo Descartes()\' koorclinMni sustav, tako dil je cs OZ kclincarna s if Tad:! je: eX (ix C") =
;;;xi+)1 Zlldana Jcdnudzba daJc:
.1"=.1', .1"=),. ::;'=0. odavdc: x=c,c', y=c,e'. I "'C";,
Tratene su krivulje pravci kcji su rresjek r;1Vniml okomitih n;] e(z = c,,) i ran)i!];l koje prelaze
pravcem kroz pcl 0 i kolinearn'ill s l,
(y= Kx).
48. f+/+ll}
49. PremH zad_ 35. da bi vckwr bic r,1rfllel;lf) S jcdno!l1 I,WIIII1C111 monl bill (II, /i, 17) "" 0, \lZ U"jete
ii ,p O. te ii x 17' oF 0 (smjer vektora nije konstantan) K,lko posljedl1Jll dVfl IIvjcta isptlnjenn, to
dolazimo do diferencij<1lne jednlldibe:
222
J'
x
.'
x
,.
Y+X)' = U,
J' 2i' + X)' 0
odnosno:
2.1:)-',2 - 2yy' - xyy# = 0,
Supstitllcijom y "" e I,.f.< dobija sc Bcrnoullijcvll dircrcncij,lin<l jednactZh,!'
xz'+2z-xz'''''O
SUpst!tucijom 1= z -, dobiva se rjescnje:
odnosno:
c,x
Y"" (",X'-I-j"
Prem,l uvje!ima zadatka (c, "" -2, C,= - J) riQbiv>lll1o pnrtikulmno rjdcnje:
x 1
Y=h-=!' Z3);*Z'
73 . .I,1_y1=a:, y=ash3....
, ,
74." Kri\'llija leii na ploil,lOH1:Y' + Zl = b
'
",C(Il',! Xl)=Deb
1
.
a;; = xy (hiperbo/icki parabOloid), y1 +;;1 = b".
75.1'=.1'", z"'e'
76 . .r1+yl=a
l
, 2bx),=a'z.
77. .1"+.1'=0, x--y""O.
78. Projekcija je kruzniw $<1 S = ( -+. -+) i radiliSOm r = V%
79.
22
80. V3 (e'- I).
82. 911. 84. (l V2 sh I. 85. 9.9 c.
.1'+2
102.
27
y-I
28
104 z-6,
47 37 14
87. ds!=dr:+r'd<j:ll+dz'.
101. '" y-3 = ;;-4-
12 -4 3
-4 4 o
x
105.x=y+1=1 106.
o
107. A-fi={-I., 12, -4).
X-aell/ Y-ashl Z-CI
lOS. -'"--- = =
nShl nellt
y
o
lIO. S nlvninom YOl lang,:ntil jc (I tQ,;k;mla A,"" (2, 3.4) i A, = ( - 2.3. -- 4), a s
r\wninolll XOZ u toeki 8 = (0. 0, 0)
x-2 v l
IlL x' + yl=2<1'. 112, -6'"'- = "'J = 2' y+2z =0.
113. x-I =)'-_L", z-l .. r+2y+3z-5=O.
2 3
Pn::sjek l;iIlgen,l(a i ravnjne XOY jest J' "" 2. Xl.
4
114. X-'-x '" --.-----:!::..:L__ '"' Z-z; 2yzX+z(a-2x}Y-DyZ=D.
2)'7. z(a-2A) -4j'
223
i
I
b
118. Prema zadacima 62. i 97. imamo:
"' .x1- + yl "" z=-----==::::...-=-
b Va2+b1
119. Neb jc krivulja: i- (x(t),'y(t), z(t)), tada vrijedi:
F {X(I), y{I), Z{I}} $; O.
1> {X{I), y(t}, z(!)} "" O.
Difcrcm;iramo li ave

ax oy az
a<t> oW 84>
-- dx + ---- dy + -- dz = 0,
ax a y az
tada diferencij.l!i U odnosu:
d, dy d,

= _ .._,------
OF OF aF aF aF aF
I
-
ax ay ay a, a, ct,
a <I> a<l> a<l> aw 3<1>
, ay 0, ax a, ax Oy
Na'taj natin je<.lJwdiba tangente glasi-
Y-y Z-z
OF aF
I
OF OF 3F OF

Oy ax
I
[ ax ax ax 2y
a>p aw
I
a>p
ad' a'"
O<l>
Oy a, a, ax 8x OJ'
a jeduadzba normalne ravuine:
Y-y Z-x
OF aF OF
=0.
Ox Oy a,
a<l> 0'" O<l>
ax ay ax
120. X-x = Y-y = Z-z.
or bx xy
ay{X -x) +hx{X -x) + xy(z- z)= O.
['
I
I
121. z(X-x)+x(Z-z)",O"
X Y Z
122.---+-""1. 123. (0, 0, 0).
x y x
124. e-'X-e'Y- {zZ+21 "'"0.
125.3x+3y+z+l=O, 3x-Jy+z-l""O, 108x-18y+.<"-216=0.
126.4costX-4sinIY-3Z-cos21=O.
128. bX-aY+abZ=2ab.
224
127. -oX+Z=O.
130.4x-y+z-9=O.
131. X+y+z;ooO.
133. Z"'ay+b
In.4x+3y+2z-5a=O.
134. Vbx-Vay",O.
x y 1
138. = --4 = --1-' jedl1adiba glavne nonnale,
.x "" .-L. "'" jednadiba binol'lllale.
2 1 -2
139. x = '" _=--::.L __ glavna normala,
11 8
= L.=:.L "" __ binormaia.
-3
I

2
2
Y-3-
z---
2
140. __ _
-- glavna norrnala,
-2
I 2
x-- y- z._---
23
2
= "" - binormala.
2 - 2 1
x-t y-l z 1
141. -31 =' ---u;- "" ---n - glavna normala,
.:2 = ):....-.-l
x-I
- binormala.
6 -8- I
142. x =: L2 "" ........:-J.. - glavna normala,
3 ,
143.
144.
x -- 1 "'- _ binormala.
2 1
1-4) = {_2. cost
5 '
3 ,
Ssm!,
ii"= {sinr, cost, A},

5 '
145. j"U = (2a"x', 2x', _oj}.
2x' + ,,'
- 1 1 '
b
U
= ---- (2a.c, 2Xl}.
2x'+a'
4
5
S!f\t,
... !3}.
,
rI" = f cos
\ 2 '
-Sin+,o},
225
1
1i""=-{-(Cosl+sinl), (cost-sin/), O},
v'2
. 1
-(5iol+cOS1); 2}.
V,
,
cosy, -'" v3; COSY1"'O, cosy" = ViS
. ,
VIS. {-to' L}
1

- 2,3}, V3 ...
V42
149. _. l10rmalna r;lvninn;
y -- 1 = 0 - oskllli;\ciorw ravnina:
x + 2z - 5 = 0 - rcktifikacionu r,\vnin;)
150. i"=--'-{l' 21- 21"}
1 + 2/1 " ,
1
nO=----{_l/_ 1_21', 2f};
(J +2r')' ,
fi" = {2t\ - 21; I};
(1
31) + 21(y - 3t") +21
2
(z- 2r-') = 0 - norm111na;
-21(X-31)+(1-21') (1'-3t')+2t(z-2r')=O - rektifikHcinna;
2/"(., - 3/) - 21(Y - 31') + (l - 2/") =0 - oskull1cionll;
15]. PIrma z'ld. 97. glavna normals im;! parametarske jedn(ldz!:Je:
X'" acosl - ?a(ol + b
t
) COS!
Y""flsiol-Aa(a1+b')sinl (*)
Z""'-b{,
Odabedmo ,l tllko da bude udllljenost A8' I", gdje jc tocka A == eX, Y, Z) na
norma ii, a B = (x, y, z) na zavojnid.
[zlllzi: A = + Aka je 1>0, tada je ),<0, pa je (fazcoo geomerrijsko injes!o OPC!
a(a
l
+ h
1
)
zavojolca:
x",,(a+f)cosl. y"",(a+f)sirll; z=bl.
Ako je I<a, (ada je ,\>0, geometrijsko mjesto tocHka na gl;ll'noj normali je zavojnicil:
y""(a'-!)sinl, .<=/)1.
Ploha sto je eme sve glal'ne normnle je gornjim .iedoadtbama ("'). Eliminiramo Ii lit.., imnmo:
= tgl, tj. y""xtgt.
X-nC05!
,
Iz t = b pJoha slo je Cine sve g!;lVne normale ztll'ojnice (heliks) ima jcdnadzhu;
,
y = x tg b i zove se he!ikoid (vidi sJ. 40 na str. 110)
152. z '" 3a
2,
153. A=(I,ln2, -4).
226
154. sill min (1- aJ X-sin ac()s (1- a) Y + Z""" isin a + coso.
I
]55.1"=----:::-(j+k);
V2
1 _ _ _
n'I""----:::-(2i-j+k);
V6
t56. p,]famctilrske jednndzbe'
"
x = 2' (1 + COS!), y =..:: sint.
2
.< '" a sin 2' imlln1o:
i"",,-. 1 {-SiO(,COSf,cosf};
V!+cos'f
6" = __ {sin
r 13+3005/ 2
+C05/); 2);
. 2
1 {[ , f 1 ii" "" Va -cos 2" (1 + cos!) -2eos/ :
gdje jc:
Nm!aljc je tangent<l:
a
X '2"-(1+C051)
I
"2
.- sin f COSi
,
cos
binonnnla:
a
X-
2
-(1+COst)
a
y--... sinl
2
I
sin '"2- (2+cosl) - cost'!" (I + cost)
2
glavnn nornJala'
x- 2 (I+COSI)
--
- !... (1 + C05!) - 2eosl
2
r.ormalna ravnioll:
a
Y---sjl1l
2

2 . .
,
X- costY -cos -2- Z= 0;
oskulllcionll rnv[]in,.:
2
,
f
Z-asin "2
-sin-
2
I 1 a _ f _
sin (2 + cos/\ X - (l +cosl) Y + 2Z -- Sin - (5+ COS I) -0,
2 ' ' 2 2 2
rektifikacion<l fllVn:na:
227
[ -1- + COSl) - leas/] + cos!) y-
- (3+0:051)1=0.
2 4
30 2
164. II "" 1 + al ;

2(l + al) .
165. T = -;( =
MZ
- -C;'+e-r)l ;
2'
166. T = "';(=
- (ZI"+lj!',u
1
169.
x = r= 2ach!t'
zadanoj tock!: r = x =
2
9
171. x
255il1/<:os/

25sinlcosl
172.
174. x eo", Vi, r = O.
175. x

V1+4>,1 + 16
; .. =
1
179. - = V6, r= 1-
x
173.


(al+f''j'
___
1+36y'+64y
178.
VC'"+b)'
-;= Va+b"'
1
180. 2, - 2 ' 18I.a=b.
n
182.za/;-,
4
183. za 1=2kn (k=D, l, 2, .. ).
184. za t = 0, 1< je maksimalnll; Ilormalna, oskuiaciona i rektlfikaciona ravn;113 gJase;
(x - 31) + 2t(y - 31
2
) + 21'(z -" 2(3) "" 0,
21
2
(x-3 r) 21(y - 31') + (z - 2(3) = 0,
-'21(x - 31) + (1 - 211) (y - 3 (2) + 21(2 - 2t-') = 0,
odnosno u tocki 1= 0: x = D, Z = 0, y = D.
186. J(t) "" + cos 1 (1'+ cos]j' .
188.2x+3y+19z-27=0.
228
1 *+1jJ"
.. = -
f 1 + 1j>" + 1/J'2 '
189. x-3y+z-4=O, 190.
191 I '::" Y::', '::" 1-0 (bo"d 162)
192. Neka je krivuljc i= {31. 3t
'
l/"}
1 Neka je zadan smjer: Ii = It + mj-+ n( a kojim tangente zlllvaraju konstanmi kut:
5,[ 3(1+Zml+2r11!)
cos a "" -i"dTTii"' = 3 Il+ m
l
+ n' Yl + 4I"+4r'
1+2rnt+Znt"
yll+m"+nl(ZI1+1)
Da bi cosu bio koostBman, tj. da ne 7;Ivisi od I mora bi!i
1+2 mt+ 211/' -=:. k, VP + m1+ n
1
(21' + 1).
'--v---'
" tj. mora bili:
2n = 2/t- 2m "" 0, !:= p. odnosno
n = II, II! = 0, I"" IL, pa jc tra'leni smjer;
, , 1
6=l-i(i+k). Tada je cos a= --------:;-'-,
V,
pa je konstanlao kut a = 2 .
193. x +}' - z,., 0, osku!aciona
Sil1f-3coSI
"

- jI2
1
--; = '4(3--sin2t)-'. r= 0, pakrivuljllidiu ravnini:
x + y - V:2 Z'OO 0, rj, u oskulac;onoi ravnini.
194. 31'X-3Iy+z-t}",,0 - osku!uciona ravnil1i1,
195. 1 b. su,lava jcdnnLlihi:
boil,lilZi jednaulha mvnine'
9t'-1 9/"-6r'-31'
glavna Ilormala.
(l + 4/' + 9r'):V!
2(1+9,'+9(')"1 '


Ax +By +Cz +D=O
AIlI!' + Bu!!;+ Cu,lf+ D = 0
Aall,,+Bald+Ca,I)+D "" 0
Aall.l -+ Ba!/) -1- D '"
x y
Il, I,
a, t,'
229
Pomno'l;im<) ovu jeun;\dzbu {I, {fl(l.l mnozeei rrvi redilk S II, (I; II,> zatl111 dijelcci prvi stuP;)C
(I, "]"J
S {Ib drugi S (I), rre6 S (Ii dnbijemo'
odno$l1o:
I
(Ioa,x (i, (I,;), i1! (I, Z {/,II,II,l
I,
d d
",,0
I,
d
I;
I I, d
(ll(/)(11 -1,) (I)-r,) (1,-1,) [t,l)+(,f,+hl-,)X
-(l,(ll(il-f,) (I,-f) (f)-f , ) (r,+ll+I,)y +
(t,-I
J
) (t'-'I,) 1-
-a,G;(/,III,h(f,-I,) (1,-1,) (1.,-(,) = U.
Dijelivsi 5 (1,- I,) (Ie - I,) (r, - I,) dnbmllHl je IvrdnjH,
2 Ako u ]0 stavimo za I" --+ II i lill
J
--+ (j dohijemo:
3a,{/;lix"- 3(11(/,'/')' + 0, II!Z - II, I,' = 0,
stn jc jednad:l:bH l'avninc u kojoJ krivu!ja Ie:l:i, pa je 10 prcm" tome o,kui(lciona rilVniml
200, Aka jc jedll<\dzba kmznice S obzirom n<l polO

tada je jcdnadiha noiisne: krivu!jc R = <l (1 + cos cp) (cos cp r + Sin!f n odllosno R
Noiisfl<l kdvulja kruznice U odnosu na IOcku 0 jest bfdiQiria
Opseg: 0 '"" 2 f I x I ! 1"1 cis "" 2 f 11'(1 + cos t1>f
"
xx' + l'Y' + zz'
201. X=x- x'
"
0=811.
hll'l
202. x Ii ( coo I + ;P+':!.b
i
' sin I),
124. y; + Vi + = V;
(
b'l )
v=(/ ,
oJ + b;' , w+b"
225. Rotncl0l11 plHabolold ;; = \ + ,
226. Cine pravo\inijskll I1Hdu.
y=bsinl!sinv, z=ccosu, IIE[O,nl.vE:[-n'''-J.
228. x=aIlCOS1'. r=/msinl'. Z""-1I" II E R, I' E [O,2n].
229.x=achllcoSV, y"'bchusifl", z=cshu, IIER, vE[O,2:a:j.
230. x=ashucosll, ;:=CChll, II G R. \ E [fI,2nj,
231.x=acosl'. y=bsinr.
232. X=Oil(OS", ),""businv, Z=CII. II E R, l' E fO,2rtJ.
233. x=(lI11:111', ,,,,-,,blish,', z=J.. u', II,FER.
. 2
234. Ploha je hiperbolicki paraboloid Xl - y1 "" 4 z, A - jell, B - ne !et.).
230
a(1+costp)
235, Dv\je familije objc paraklnc koordin;ltnil11 0$1011\
236. Zrake koje izlaze 17. isi1odista. i kOl1cenlricnih krnznic<1 sa sredistem u ishodistu
237. Krivulje v = const. - f,Hnilijll e.lipsi $ istim fokusima i odrezllk [- I, l] na osi OX: krivllljc
u=const. [,1I11ilija hiperbo!a istih fokusa i odresci (-"", -1] i [I",,;,) 11;) osi Ox.
23fL
239. 1 .1"+),' +"1",, 1, sto je sl'era. 2 U""C SIl pilnlie!e, tj. kl'ugovi nil sferi U lId;\!jCIlf}sti l=sincod
ravl\inc XOY. !' = c 5U mcridJjani, tj. veliki kn!g(J\'! na sfcri koji naslaju kilO presjek sfere i rnvilinc
y=x rgc. 3 II j., Sli geograiske koordillllte
240, u=c predstavlja krugove n,l 0si OZ. Plohn je premlllo'me rotilcionn. a nastajc
rotllcijom krivu!je z = f(x), J' = 0, oko OSt OZ, 2" z = f ()Ix" + y").
241. eliminirati PflnlJnetar 1/.
242. Prema zad. 215. i 222, to je ro!llciona koja nastaje-rotacijom krivuije x = (l + h CO$ 1.1, J'= 0,
Z = b sin 11, U E [0,2nj, aakle, krll7.nice (x - 0)2 + Z1 = b', oko osi at;. Ploha je prcma tome torus,
s jcdnadibom ()Ix' + y' - (Ii + z" = b'.
243, Prema zad. 215. to jc plohn nnsta!a rowcijom krivufje:
x "" Y'I'+C!, y=O, z=u, dakic hiperbole).:2 - ..:;.= 1,
f c'
oko osi OZ. Ploha je, dakle, rotacioni jednopiosni hiperboloid s rednadzbom:
;.:1+ y! _. :: "" 1-.
244. X"" J +21.1-21', )''''2+311+4v, z",,4+9(/+5,.\ II.!' E R.
248.12.1'-9y+2z-9""O
250.3x-y-2z-4",,0,
251. 6x-t3y-2z-7=O,
249.18x+3y-4z-41=O.
x-]
-I -2
x-[
6
252, a) I/xcosI'u+aysln"',,-t=O;
y-y" = --u(z-'z,,);
COSF" sin!'"
V2
b) x+),-"-'_'-z"'O;
"
x- V2 y-{2 0(;:--2a)

i lange ilia na krivuljll 11=2;
253. a) na krivlllju II'" 1:
IT
nil. krivulju v=-'
2 .

o
x--l
I,
o
Z- 20
o
(x-1)=0:
{;.:-1)+y+l(z-1)=O:
231
h) cos a = Vz+A"
,
254. + v)' - uz - 2'11-lou) =0.
255. x+2y-z-7"';0.
257. XCosl'+ysinv- a=O, ji(v) -<1 = 0,
ako Ul.lllCnlO: i:"",x! + Y I + zk, iCv) '" cos .,r+ sin v I.
. x-l y-2 z-9
258.3x+12)'-z-18=0; -J-""12= -l
259. 3x+4y+12z"'169=O;
3 4 12
260.3x--2y+3z-4=0; x-3 =1.:=J ...
- 2 3
261. A COS ucos v --I- y v .- z sin I< + 11 In tg sin I! = 0
2
262.12x+9y+20z-140""O.
263. Koordinale locke N su: x=e"j(cosq:,-sin<j!) y =:
, 2
264. g(u} = ku; tililgentna ravuiuu:
k;'X-kuY+(U
1
+Vl) Z-k(u
1
+ 1,1) arctg Y- = 0
U
oskulaciona r;Wl1inu: k.sinuX -- kcosuY + II Z _. kau = 0
u zajednickirn tockauul, tJ. z.a tl = a cos u, y = 1/ sin [! se pokiap<lju.
265. <I) v=e'"; r"C (e*"cosu. e""'sinu. V2e").
278.
280. ds
1
= (l+k
'
)du
'
+u'dv'.
281. ds' =
2xy ..\:1+2y"
dx
2
-I- dxdy + -_.- dy'
+ y' x'+y'
282. d.,' =
283. ds! = (alsh'u-I-c!ch'u) d ,,1-1-a
2
ch
2
I1u v'.
284. ds
1
"" (a.lch'u+c'sh
1
!1) du
1
+a
'
sh
1
udv".
285.
286. tis' = a
3
ctg'II d u
1
a)sin
2
11 d v".
187. a) ds'=ch
1
:!."du
2
.l-a'ch'::"dv'.
, ,
b) ds' '" du'+(a'+u") prema zad. 221. i b)
&1_
290. [(aleos' v + b
2
sinlv)cos
l
u -I- c
2
sinol J d + sin2 flCos2 v d 11 d v +
2
+ [sinl u (a
1
sin"l' + b
1
cos:! v)] d v
l
, ili:
ds
2
"", {{/1 [cos! V + (1 ell sin
l
vJ + c'sinl.uJ} d u"_
"
- ---:2 1-sin2 ucos2 vu Hd + 0
1
v + (1- l) cos] y J) d v
J
,
232
291. USjlo,cdi\"'si ,,1 zad. 270 natl cerna p \ q. U ZUt1l11 l.bog, d l = P dx + If dy i 7. = c
l
+ ?
Od<lt\e Ul uvjete 7.
1
... x
l
+ yt i z"= 4-\:1 + 4yl (lotacIOIlI sto!';a,,;).
292. P!ohu jq s!crD, jcr je X" j i -I- 7.! = t; u-krlvu!jc (v = v,,) su mcridijani, a v-krivulje (u = UII) Sll
pa!il1e!c. ds
l
= d Il' + sin"ud ,,'; dS'= I $Ill '"' I dud v.
293. u-kdvu;je (v:; .'1') i v-ktiVulje (u pa je plona paraboloid; E = (n -I- 2u b' + vej',
G '" F=(r;+2uo+l'C) (2va+b-l-lIc);
dS'" (l-41'v) ({IX b) -I- (2u
'
- v) (x (") -I- (2v
1
-u) (ex a).
294. U iZfaL za OkOlllilOSI dviju kril'ulja (vidi 8.3, d):
E du tit} + F(dutili + d Ii d Y) + G Ii v ""- () uvrstiti podatilk da je za prvu krivulju C
1
: d u *0,
a l.a UIUgtl C):dv = A/Bdll.
295. Analogno kao prethodni z,ldatak: C, inw d II '* 0, d \f *D. C, .. d a -I- ".d v = O. Odavde uvrstimn
d v = - '.,I',.d i) II izruz za dviju krivuJja; (Eif,,'- F,p,,) d v -I- (F,p,. - G,p,,) d I' = 0
I .
296. v-l-ctgu-=C 297. v"'" 2u
'
+B, gdjcje B
298. Dvije porodice krivulja na plohi zndovoljavaju difcrcncij:llnll jednlldlbu:
(
d")' (dU) A +28 -;; +S=O.
(
d U )
Gija cemo oZllaCiti $: C,: -
d, ,
( :: )"
du d ii C
Tako imamo d<l vrijedi: =
d,.. d v A
dll dti
-+-=
d v d v
str;no u uvjcl dviju krivlIija na plollj

dl! d" (dU
ell' dv dl'
d,' )
l-- --: I, G '" daje traZeni IlvjeL
d,
EC-2FB-I-GA={}
du
d l' '
,\ C,;
299, Prema prethodnom .
preilla lIvjetima
300. U uvjct oflogonalnosti dviju k[ivulja na plohi uVfstiti da je
cosu aoosu
C\: dv= --,-du,lI C,: dv'" sin'u duo
301. a) (uzeti samo + iii sarno -);
c) (J E to. I, - J}.
302. Prema 8.3.a) i b) uvjel tIa je neb bivu!ja na p!ohi ortogonatn<l na k.oorJinatnu u.krivulju
(12 "" 0, v = c, d [( '* 0, d v = 0) jest: Edu + Fdv = 0, a uvjct Oltogona!nosti na koordinatnu
v"ktivulju (v ""0, '"' "" C, d v;<o 0, dll = 0) jest: Fdii + Od" = O. Edit -I- Fdv "" 0 d<l.ie 2d u + d v = 0,
a uvjer Fdii + Gdv",,,O dilje:
du+(u'+l)dv=O: 2U-l-"=CI;ll=tg(C:-v).
303. Kao prethodni zadatak: EtIll-l-Fd1-'=O daje: (1:'-I-2a
l
)du-adl'''''O,
daje: -lIdll-l-UI'=O; l'=a Y2tg y2(u-c,),
3M. a) ds
1
0=". (Bu] -I- y!) d u' + 2uvdlld v +(8 o,J -I- u1)d v
2
);
0) ds=2y2vl-1-1d,', ds=(8u!-I-l)du, ds=2I.lY2a'-I-a
1
+2du;
Fcla+Guv=O
233
306. E= v"cos1a. G= J,
m
cos 0 = = conSL
Vm
2
+ cos
l
a
2
307. 05= 308. cos a =
3
5
3(l9. a "" _."
'"
31 J. J
312.
I
",
= (/ 1010 """'::"-
o 2
313.
[
' V2 -]
S={/' .
!" 2:;"[
Ill!g - = {/ I h - ", I u, I
- 2
314. S=20'.
315. S= f dll f
J
329. II = 330.
331.
2a
334. l! = ...
Va'+4u"
335. [I = bdl/;+cosu(a+bcoslI) dl
1
.
336. . l-.Ldul.
u
ZlIbdudl'
338. ff
-V:;-;;' + iY
339. Prema zad 318.
II = L,dx
1
+2/.:.,dxdy+j, ... dy'
VI
Opee i'='fl,+b),+c.
340. K,
9
I
K= -9' H=
) I
R' Kl. ... - "R-' Ho'
341. K" =
R
(Gaussov<\ z<lkrivljcnost je i poz.itiVllft.)
234
I
Ii
342.
344.
K,
-1. 343.
+: "" [ -,\y + (! + .1'1) J VJ+."rl + >.
1
K2 =::(-.\y-!!(l+r!)(I+y')]VJ+x
1
+i,
I
K, =-
q ,
J + ... 1
,U
r
=!"+y"
I +x'
1+/ '
345. KI coO 2a. Kl = 2n.
346. K '"
349.
cos-'aV
K =-----:-_",m".,' ,-..
(l+tglax+tg'ay)"
Kr= - I, fi=O, Hr=O,
35L K "'" 9' H=O.
4ab
352.K=- ff""--:c. (a
1
-11'+111'), gdjeje
Vg"
353. Rot<lciOflll plol'lu (l\'llko'
354.
Y=lIsiill"
l'E[U,Znj. Ziltim prelllll zild. 31-4.' K,""O,
I

. z\/(I'+ a

,tll={). sug!<lvni pnlVci: u""conSl. V=COflSl.
all (d (/.;. sin' /1 d v:)
K - ---------.--.-...
,,- VE(Edll!,;,O'sinilld v1 ) ,
-av -b
K
1
=--=-. K,=--,
EVE ajIE
(
f)'
K =
kri\'llljc zakrivljel1o,ti \ljcdno pnl"ill1lCl;\rskc krivulje, tj, II = coma. ,- pllralele i I.' "" canst. -
1l1cridij;ll1i clip'OIi1a
355, K" =
c'" -?
l. H '" -; ier je F=O, M =() krivulje pflTllmcl1.Hskc krivuljc
2 Vc"'- I '
(I = COl1st., 1'= COilS!,). ploha s<lstoji od toc;\ka.
356. Stllvimo h .I' = /( ('os >", Y = usin \', 11 udaljenosl nekc locke M pnlvcill> od sjetiSta S osi OZ sa >la",
t"dn je z =lIcos8. no izlazi II "" paJe: r= {t/005I" 1151111', uctgO}; II E R, v E [O,ZJ(j;
cose
K, = O. K1 K=O, ff ""- --.
II 2u
235
- 357 1" Prema zad. 324. biti zai>:rivljeno5t jednak lHlti. Dolal.iulO time do ,.hfcrcncijalne
jednadibe:
236
f(f'g"-j"g')+g'(f"+g") - O.
Podijetivsi ovu jednadtbu s g" moiemo je napisati u obliku:
Uzmimo 5upSlilnciju.
= I;' f' = Ig, df=ldg.
Jednadfba tada glasi:
d (f) f df dg
!--------+.-.
du g' du du
Sepanlcijom varijabti dolazirno do rje:scnja:
VjQ
"
Treba jos rijditi (sep:mlcijom vadjabJi) ovu difercncljalou jectnndtbu:


g' CI
Rjdenje gillsi:
+ c,.
Traieno rjdelljc predslavlja familiju rotadonih p!uha:
x ""f(u) cos v, y"'f(u)sinv,
feu)
z=cjarch"--'-+C" uER, liE {O.2n:]
c,
Usporedivsi to sa zad. 221. a) pJohu moterno napisati i pomocu fnnkcije g, Ulfllemo Ii da je
f(u) inazeno eksplicile pomoi'u g:
C2g
x = c,ch'-"-cosv,
"
Cl g
f= c,eh ---,
"
y=c,ch eZ$_sinv;
"
z=g(u), U E R, "E {0,2n].
2" Treba slal'iti f(u) ""u; diferencij;!lne jedlludibe; ug" + g' (1 + g<l) "" 0 w;t;
u
g = "J arch ---'-- + Cz. Ploila je kalenoid;
" U
x=ucosv, y""usinJl, 1 = c, areh - + C:!'
"
ueR, v[O,n].
3" Treba stavili g (u) = u; rjeSenje diferelldjalne jednadibe:
l+f"-tr jest:
Ploha je takoder katenoid;
C, u
x= clch -'-- cos v,
"
c, ,I
Y "" CI eh --="-- sin v,
"
1"""U, II E R, v E [0,2n:].
N"" ff{' . H=Oza EN-2FM+LG=0
V!"+g"
Jer je P"'" 0, L = 0, mora biti N"" O. To nam daje diferencijalnu jednadibu: g" "" O(j *- 0).
Rjdeoje jest: g.== fJr + c,. Z<l f(I,) == C u ploha je hdikoid.
.359. 1. Za rotationi elipsoid: K =
2 Za krutni valjak: K "" 0; J. Za kruini stozae: Kc:::; 0;
4. Za jednoplosni rotacioni hiperboloid:
5. Za rotacioni hiperboloid:
6. Za rotationi puruboloid: K = ___ 4 __ .
,
cosu
7 Za tours'
K",,- ......
b(a+bcosu) ,
"
8. Za pseudosferu: K "" ,_ J.. ;
u'
9) Za katenoid: K ==
361. Dikreneijuln<'i jednadiba krivulje zakrivljenosti za piohu z = f(x, y) g!3si:
I
dY',
1 + q-
, '
- dxdy
pq
In(ay + Vl + a
2
y2) In (ax + Vi + a:! ;'1) = canst.
361. i para!e!e (u""'c" v=c,).
363. Koordinatne b"ivulje (paralele i meridijalii, koji su i7.vodnice va!jka).
364. Koordina(nc krivulje (izvodnice. stoika i njihove ortogonalne (rajektorije).
365. Koordinatne krivulje.
367. Najprije, prema lad. 317. i 341. zak!jucujemQ da je u svakoj tocki ravnine i sfere svaki smjer J-l
ujcdno i glavni smjer, jer je jednadiba glavnih smjerova (12):
-p'
F
M
E
L
-0
237
idenlitki zadovoljcn<l, tj. identi('ki jc jednak<l nulL NadaJje, hlko jc (glavna) krivulja lilkrivljeno-
sti takva kril'uljll, kod koje je trmgcnta parilidrHl S jednim od elva gJavna smjera It I i f!1, to izlazi
da je kril'ulj,l zakl iVljenosti sfefe i ravnine paralelnn 5v,lkim ,mjcrom, odnosno svaka krivulja
i sfere je Hjedno'l krivllija ztlk:rivijCllosti .
.368. Vidjeti prvi clio zad. 367.
370. E=- C"",9 (I + u
1
+ v"f; L= - N= - 6, F= M= O.
371. N<lCi p, q. t, .1', I, pa su krivuljc zakrivijcnosri dane jednadibolll:
372.
d -dxdy dyl
I
b'Zl+C"Y; ."1:)" a"z"+cx"
---- "" O.
b'
(l!
,,'
a
1
_.r:
x)'
bl _ y'
Rnzrl'eSlmo Ii determHlf\ntu S{f\\lfll0 UlnJcsto z vrijcdnosti jz jerlnadzbe elipsaida, pn nakon
SkrdC\lnnj<l Jcdn<ldfhc s(a'b'-b'\"-a'l') I uz oznake: Cl"'b'-c", y=a
2
_b
1
dobivlUlIO diferendja!nu jcdili\dtbu za krivulje lakriyJjr;l1osli
h" fJxydx' - (b' fJx! + (lY' + a! b
1
y) dxdy + a
l
axydy' "" 0
(Ovu difcrcncijalnu jeclnadl:bu pry! jt rijesia Monge.)
(
") 2.,), (y' )
d.r
l
= 1+
1
dyl;
P iJq q
1
II=
y:
y q"
K
kdvuJje zakrivljenosti dobijemo bo rjdcnje diferencijalne jednadzbe:
qxyd + [pq (q p) -r pyL. qx! J dxdy - px yd O.
373 . .r = c,. Y = C1 (koordinatllc krivulje).
" 378. r=c,+ Int.!! .- " ,.'=c:-lntg "2-'
375. u+v=C1,U-F=C,.
379. I' = C.
C VcllV -
11 ""
cVchv-Vshv
379. II"" Ct', drl1g,a asimptotskn linij<1 lma implicitnu jednadzbu'
11 (II' + If - d ,,: = U. a dobiie 5e kao rjesenje Bernoullijeve diferencijalnc jedn1ldzhe:
2w' 511
1
1' - 1'2""0.
d"
38\). a) dlferenciiu!na jcdnadzba asimptolskih krivulja rotadone plohe glllSi: (j' g" - f" g') II' + fg' "" 0;
238
Cija Sil ob!ika:
f
--
!"g'-/'!(
v= d-----du+c;
r fg'
381. V""C
1
, u""'-cd' tj. r= (Ii,ChU,/(C,)},
;-= {cd(v), c,vfCv), f(v}}.
x" )'1
382. v""c:+lnll; v,,",cl-lnu; ploha jos gJasi: (ll--,)=2z.
383,v=>cl+arctge"; ve:::C2-arC!gc.".
384. bdu' + COSH (a -I. beDs u) d 1,2 '" 0, asimptotske krivulje SIl Ijdenja ove diferencijalne jC(iJl1Idlbe;
n 3n
Krivulje 1/ = -2 i u = 2 su takoder rjeSenja diferencija!ne jednadibe (singu!arna).
fa1l1i1ija "dsimptotSkih kriv\11ja srnjdtene na unutarnjem dije!1I torusa.
,
385. Q=---.
1 cos</!
386,v=c, Ij.
i= {aI/cos c), allsin CI, bCI } - pravd; U = Cl Ij
a.c!sin v, bv) - zavojna krivuija.
One Stl
387. Ldu.
1
+ 2 Mdudv + Ndv
1
=' istavremeno je ispunieno z:a du '" i d .. '" 0 ako je L "" 0 i M "" O.
388. Prema zad. 298. !lYjet'dn hi asimplolsb mreza dana diferencijalnom jednadibom: Ld[["+
+ 2 Mdildv + Ndv
1
= 0 bila ortogona!na jest: EN - 2 MF + LG = O. a oda\'de slijcdi dll jc H "" (J,
prerrw 9. (17).
389. Y=C,X", gdjc je'
-rim + Vnm(m+n
a = ..
n(n
1) -nm Vl1.m(m + n'=15
b",
n.(n 1) 1)
390. je katcnoid: ""' {aCh C05 v, I1ch -; sin v, u}, U E R, v \' [0,2,,). njezine asimptol-
ske krivu!je jesu rjdenja difcrencijalne jedn<Jdfhe: dljl=nldv\ je It = av+c, Ij.
jedna rjeSenje je u"'" aI', u, v E R, sto je dana kril'ulp.
391. 1
0
Z ""
1
._--. 2
v
F=Q 3"
i ' ,
asimpto!skih krivu!ja; se il. jednndtbi:
.,2..$
(lje je rjdenje u poJarnom &ust(lVU: r""'-C e-D' .
392. Iz N "" 0 izln1:i uz uvjet /(1) = I :f(v) "" c, V - I -C"
" = 1 - elipticki hiperboJoid;
394. Ako je os IOruSR vertikalna, onda se najviSa j najniza p;na!cla lorusa sastoji iz parabolitkih
tocaka; te paraie1e dijele torus nil vanjski dio s e1iptitkim tockama i na unutarnji dio s
hiperbolickim lotkama. .
395. Eliptickc. 396. Hiperbolicke. 397. Elipticke.
239
398. Eliptitke. 399. Hiperbollckc. 400. t'aruDolitkc.
401. PUfabolicke. 402. Parabolicke. 403. Parubolicke.
404. Hiperbblitkc.
405.
P!ohu Vyl + Zl = siner predoCiti u parul\letarskom obliku: y = si.[1 ueos.v, Z '" v, x = II,
I! E R, v E [O,2;tj, te prema lad. 319. plohu promatratl kao rotaclonu, LJ f(u) = sw .I, g(u) "" u;
sve tocke su elipricke, a U presjeku S osi rotucije (za u = 2k rt) parabo!icke. .
406. Za ;t" = 1 parabo!icka tocka, koja dijc!i plohu u dva dijela: tu x> 1 dipticke tocke i zn x < 1
hiperbohcke.
407, HipCIDo!icke.
408. Paralele koje opisuju vlhovi sinusoide (za
Ii = _':.. + 2kn).
2
409. Dvije tocke: sjccista elipsoida s usi rotucije.
410. Vl"h puraboioidiL
411.
412.
413.
416. U izraz za K j H uvrstiti. uvjct w kmine toCke:
L, F= 1M, G= IN.
418.
.1" y'
:t'!
2
R" = '3'
1 1
9
434. Vidi zad. 421. - kruini valjak polu!lljera J.
435. K=O.
439. K=-1.
. 436, K=O.
440. K= -1.
.417, (a, il, a), (-<7, +: a, +: a).
437, K"'O .
441. K'" 1.
443. PIeuw :wd. 204. i 266, kruznica polumjera r je piif;;lel(\ II = eonst. na sfei-i. Tada je Ii = il '" 0,
v=y, v=l,
K
,
445. a) K,.u
Reosu
R,
lBv"+28'v'+B
1
8'v')J, odno5no
447. Prema Lad. 288 difercncijalna jcdnadtba geodetskih linija gillSj
u" = 2auvo
v" =
,'u
- 2 ----- ' v'
a
1
u
1
+b!
240
(I)
(2)
til prvu kVlldla\l\u formu:
! "'1I
1
U<1+(a'u'+b
l
)v,1
P(ldijeli,no (2); I" i integritajmo. pi! jc:
Iz (3) Lbog (4) iUlJlI\O ifltegrirunjem:
du
u' = = j: a
PodijeUvsi (4) s (5) illlamo:
(3)
(4)
(5)
448. Prema zad. 432. jednadzb\\ gcodc[okib lillija PScudDsfere cemo bo za rotllcionu plohu,
tj. f'" (.! sinu, g = illn t" + acos 1/. Jedrwdil1a (7) iL zlld. 432. glasi:
'" 1
454. Preslikav;;lljc nije ekvi,.a!enll\o, nego je mjerilo M"" cosl"lj! ) IllJe konformno nego
J'
tga: tga""" ; p!esiikllvllllje nije izometricko.
455. Preslibvl'Hlje nije iiomelricko; nlje konformno, nego Je tg a: tget = _1_.; nije ekvjl'alcntno,
COS'll
,456 .
nego je mjerilo M
Prema zad. 449. Jcslnadznu t<lngentne ravn,ne kao skup <;v,h shkuJest P F=acOS$ctgS{ +
.. 6 E to,;!], <p E [-n,nJ, paje za kug!u F",O, a za
langcnClJah1U ravnmu
_ a"._ a'eos!8
E = F = 0, G '"' Preslikavanje nije iwmetricko, nijc konfor1llno nego je
1
tga:tga=sin8; nije ekviva!cntno, nego je M= sinJS'
457. BuduCi da je stofac ds"=2du'+u'dv', a za ravninu u polarnim kOOldinatama: ds
1
=drl+
+ r'd $' > to bi bi!o ,,,,, ds' (da bi preslikavanje bilo izometrieko, or!!losno da bi se plohe
mogle poloiiti jedna na drugu) mora se uspostavlIi pre:;.!ikavanje f: S --+ S dano jednadibama:
1 r
u""---=r, v=Y2.
V2 .
458. I'rema .zadaeima 2:S7, 288. i 221. jednadiba he!ikoida ima oblik: x = ueos v, Y'" usin Y, Z = Ill',
U, v E R, eija je prva kvadratna forma: ds: = d /.<'1 + (.1" + al.) d v'. lednadiba katenoida 5e mote
241
napis;n! U ohliku:
u+
z '" a In --,-----"-
E R, v [O,2n], cija je prva difercncijalna forma ds":::- dill + (11"+ ,,1) rI v' Prve
torme SU Jednake, pa se plohe mogu poloiiti jedna nil drugu
459. Prema .1l.1.:b) dvije mogu se polotit: jedna nn drugu same anda \J odgovarajucim
panlinetn7.aClpma ImaJu Isre prve k\'adratne forme. Buduci da se diferencijalna jednadiba
(sustav) ge?detsbb premo 10A.(21) iii (24) pomotu Christoffdovih simbola druge
vfste, se mogu .lua;;.ltl prema 10,1.(8) ili (4) i (6a) pomocu-koeficijenata prve kvadralne
n)lhOVlh to Izln! da se pn pOlnganju pIche jedne lHI drugu difcrencijalna
Jednadzb,\ geodetskth IlmJ<I u odgovarajuCim parametri"l3cij<lt111l ne mijenja
242
Papis literature:
1. BauJe, B : Die Mathematik des Nn/ulforschers lind Ingenieur5, Band VIJ - Differential-
geometrie, S. Hirzel Verlag, Leipzig, 1965.
2. Bilimoyic, A.' Vifa mlilmUlfiku. Pojmovi--prnvila-obrasci, Tehnick<l knjign, Beograd,
[963, '
3. Lipsehulz, M.M. Differential Geometry, Me Graw Hill Book Company, New York,
1969
4. Markovic, 2.: Uvod 1-1 vUfu anah':w, II. dio, Skolska knjiga, Z1.greb, 1952.
S. MiliCic, P. - Uscumlic, M.: Zbirka wdaraka iz viSe mnlemo/ike IJ, Gradevinska knjiga
Beograd, ]971.
6. NiH-Hluer M. Mrrthematisclw GI"IIlldlagen, AlIsgleidwl1gsrechlHlIIg und Rechenhilf;mi!-
tel, Jordan-Eggert-Kneisse: Ha/ldbl-lch der Vermessungsfcunde, Band I, J. B. r>'ietzier-
sche Verlagsbuc:hhandlung, Stuttgart, 1961.
7. Norden, A.P. Krarkij kurs dijj"erencljaljlloj geometrii, Fizmatgiz, Moskva, 195H.
8. O'Neil, B,: Elementary Differentia! Geometry, Acad. Press, New York-London, 1969.
Y. Pejovic, T.: ,\1atelnalitka atwlizn, V. tom, Gradevinska knjiga, Beograd, 1970.
10. Pogore!ov, A.V,; Lekcii po differcllcijaljnoj geomelrii, Izd, Harkovskogo ordena
trudovogo krasnogo zllameni goslldnrstvenogo Universitetn, A. M. Gorkoga, Harko\',
1967_
11, Rozendorn, E.V.: ZadaCi po differencijafjlloj geometrii, Nauka, Moskva,
1971.
12. Strubecker, K : Differentia/geometrie I, TI, IU, Sammlung G6schen, Berlin, 1964.
13. Vadney, V.T.: Sbornik zadae i uprainenij po differencijaljnoj geometrii, Visejsaja
skala, Minsk, 1970.
243