Moralne i religijske vrijednosti

Moemo li imati etiku vrijednosti bez Boga? Je li to stvarno oholo za ljudska bia teiti znanju
dobra i zla, a da se pritom ne pozivaju na religiozne vrijednosti? Mnogi koji zastupaju vjerske
vrijednosti ne vide potrebu za obranu razliitih moralnih vrijednosti. Vjerske skupine obino
nauavaju moralne vrijednosti kao dio svog vjerskog naina ivota; religije pruaju snane motive
da se dobro ivi, da se osudi nemoralno ponaanje, da se promie vrlina i obuzdavaju poroci.
Religije mogu imati snaan utjecaj na moralno ponaanje ljudi u drutvu; to moe promicati
napredak i sprjeavati nazadovanje. Dakle, vjerske voe i religijske tradicije imaju pravo pozivati
na sljedbenitvo, na slijeenje blaenstava, inzistirati na pravilima moralnog ponaanja, braniti
moralne vrijednosti. Svaka vjerska tradicija e pozvati svoje sljedbenike na nain ivota, temeljen
na vjerovanju u naela njihove vjere, to obino ukljuuje i moralne vrijednosti. Zato onda pisati o
moralnim vrijednostima kao da Bog ne postoji? Budimo zadovoljni s vrlo kratkim odgovorom na
vrlo veliko pitanje.
Openito, smatram da je istina da religijske vrijednosti zapostavljaju moralne vrijednosti. Religijska
perspektiva je obuhvatnija, konanija i dublja nego moralna perspektiva. Pod vjerskim
vrijednostima mislim svetost, bezuvjetnu ljubav, nesebinost i odnos s Bogom, molitve,
bogosluenje, duhovni ivot i slino. Vjerske teme kao spas, milost, raj i pakao, iskupljenje, vjera,
poboenstvljenje, konana sudbina i smisao su sveobuhvatnije i vanije same po sebi od moralnih
vrijednosti. Vjerska perspektiva ima svoj legitimitet na temelju objave, pisma, tradicije ili vjere;
poziva se na vjerske autoritete, starjeine, biskupe, imame, rabine za nauavanje, tumaenje i
vodstvo. Pa zato ne bismo biti zadovoljni s uenjem vjerskih skupina o moralnim pitanjima?
Katolika crkva je uvijek tvrdila da je nadlena za nauavanje oba - pitanja vjere i morala. Moemo
li se osloniti na vjerske autoritete kako bi podrali i nauili moralne vrijednosti?
Postoji niz problema.
(1) Nijedna vjerska tradicija nije slobodna od dijalektike autentinosti i neautentinosti. Nema
jamstva da je neka tvrdnja vjerskog voe automatski napredak, a ne nazadovanje. Religijske
skupine su uvijek na putu obnove i pokajanja.
(2) Vjera koja nije voena inteligencijom, razumijevanjem i razumom moe jednostavno teiti
fanatizmu, fundamentalizmu ili fideizmu, gdje nema provjera ili ravnotea religioznog nauavanja
autoriteta. Vjerska tradicija koja ne cijeni ljudsko razumijevanje moe se opredijeliti za znanje za
koje ne postoji osnova. Koliko esto su crkveni voe izjanjavali o pitanjima socijalne pravde,
ekonomije ili medicine ne trudei se postati strunjaci na tim podrujima? Moralna teologija esto
potajno priziva metode, naela i postupke moralne filozofije u svojom odnosu prema suvremenim
problemima. No, bilo bi bolje da su postali dobri filozofi i otvoreno priznali ove metode, naela i
postupke.
(3) Treba priznati zasebna podruja nadlenosti. Je li tome tako davno da se Biblija shvaala kao
uiteljica povijesti, biologije i astronomije? Daje li Sveto Pismo odgovore na suvremene moralne
probleme kao to su istraivanje matinih stanica, genetika, manipulacije valutama, ublaavanje
siromatva u svijetu, definicija braka? Tu su i brojne opasnosti koje nastaju, ako su vjerske i
moralne perspektive zbrkane ili srasle zajedno. Alternativa konfuziji je jasna diferencijacija i razlika
- to ne znai odvajanje. Prepoznajemo posebnu sferu vjerskih uvjerenja i vrijednosti, ali u isto
vrijeme inzistiramo na integritetu, vanosti i valjanosti moralne filozofije i moralnih vrijednosti.





Izvor: Value Ethics: A Lonergan Perspective, Brian Cronin,
Pripremio: Zorislav Jeleni, prof.
zorislav.jelencic@gmail.com