HELENISTIČKO-RIMSKA FILOZOFIJA

1. ETIČKO RAZDOBLJE
2. RELIGIOZNO RAZDOBLJE

• MIJEŠANJE KULTURA
• DEZORIJENTIRANOST
• MUDRAC
• ATARAKSIJA

ETIČKO RAZDOBLJE HELENISTIČKO-RIMSKE FILOZOFIJE

• helenizam – miješanje kultura uzrokovano stvaranjem svjetske države Aleksandra Velikog

• grčki duh se širi, ali i utjecaj istoka na Grčku (udaljavanje od racionalnog prema mističnom)
• razvoj specijaliziranih znanosti (matematika, fizika, geografija...)
• razvoj novih intelektualnih središta (Aleksandrija, Antiohija...)
• praktična filozofija – pomoć u životu, briga za ljudsku dušu
• osjećaj dezorijentiranosti – ideal je postati mudrac jer je on sretan, stabilan, miran... (kriterij da
se nekoga smatra mudracom nije količina znanja kojom on barata)
• mudrac je mudrac jer posjeduje vrlinu koja je svima ideal –ATARAKSIJA – nepomućenost, stanje
bez strasti, duševni mir, spokojstvo, nepoljuljanost...
• ataraksija se smatra najvišim oblikom sreće i najvrjednijim ciljem života
• individualistička etika – pojedinac teži vlastitoj sreći; djelovanje mu nije usmjereno k dobrobiti
društva niti smatra da će mu društvene vrijednosti biti dovoljan orijentir prema smislenom životu
• sve veći uspon kršćanstva smanjuje utjecaj filozofije – 529. godine zatvorena je Akademija po
Justinijanovu nalogu
• predstavnici:
o stoici
o epikurejci
o skeptici

STOIČKA ŠKOLA

stara stoa: ZENON iz Kitiona, KLEANT, HRIZIP

srednja stoa: PANETIJE, POSEJDONIJE

rimska stoa: EPIKTET, SENEKA, MARKO AURELIJE

MJESTO: Grčka i Rim

VRIJEME: 4. st. pr. n. e. – 2. st. n. e.

razlikuju se 3 stoe – stara i srednja je grčka, a mlađa je rimska stoa

ZANIMLJIVOST: Naziv škole dolazi od riječi stoa – trijem, galerija nadsvođena sa stupovima (stoa
poikile – šarena dvorana u kojoj su se okupljali prvi stoici). Zbog sukoba s Neronom, Seneka – inače

1
njegov odgojitelj i ministar, sam si je oduzeo život i to je postalo prototipom junačke, stoičke smrti.
Epiktet je bio rob (tijekom života je oslobođen), a Marko Aurelije car.

VAŽNOST: Dali su veliki doprinos razvoju logike. Bili su vrlo popularni u Rimu, osobito među
obrazovanima. U razgovorni jezik ušao je pojam„stoički“ kao način hrabrog i smirenog podnošenje
neke nesreće.

DJELA: Seneka „Pisma Luciliju“ , Epiktet „Mali priručnik“, Marko Aurelije „Samomu sebi“

– prihvaćaju podjelu filozofije na logiku, filozofiju prirode i etiku

LOGIKA – logika sudova – uviđaju da konkluzija slijedi iz konjunkcija premisa (A Λ B) → C

• voljni element odluke važan je dio suda

FILOZOFIJA PRIRODE – Heraklitova metafizika

• materijalnim svijetom upravlja sveobuhvatni kozmički zakon –

logos, sudbina (fatum), bog, svjetski um...

• „spermatički logos“ – logos je kao sjeme u svemu (panteizam), sve se događa po njemu, nužno
je i od strane ljudi nepromjenjivo (fatalizam)
• „kataleptička“ spoznaja – direktna i jasna spoznaja
o takva nam je spoznaja neposredno „dana“ jer naš je um po građi podudaran s logosom
svijeta
o zato je moguća opća suglasnost oko nečega (consensus omnium), tj. postoje
općeprihvaćene predodžbe

ETIKA: cilj metafizike je postaviti temelje etici

FATALIZAM – cilj je prihvatiti sudbinu i zadržati mirnoću

• Seneka: „Sudbina vodi one koji to hoće, a vuče one koji to neće.“
• „Nije siromašan onaj koji malo ima, nego onaj koju žudi više.“
• ako se već mnogo toga ne može izbjeći i promijeniti, nema smisla zbog toga se nervirati i žalostiti
• nesreća leži u tome da se opiremo onome što ne možemo promijeniti
• ovakav pristup ne znači nužno čistu pasivnost – stoik ima dužnosti koje će izvršiti, no zadržat će
stav da postoje situacije na koje ne može utjecati

vrline:

• AUTARKIJA – samodostatnost – samostalnost, skromnost, bez ovisnosti o bilo čemu izvan nas
o vrlina koja nam omogućuje da, ako nešto izgubimo, ne budemo zbog tog gubitka nesretni
• četiri Platonove vrline: umjerenost, hrabrost, mudrost, pravednost

APATIJA – stanje koje vodi k ataraksiji, nedostatak osjećaja, ali ne kao bezosjećajnost (okrutnost), već
kao nedostatak onih osjećaja koji su zasnovani na pogrešnim uvjerenjima koja vode u uznemirenost
(neosjetljivost prema strastima)

ATARAKSIJA – duševni mir, konačni cilj, stanje bez afekata(strasti), bestrasnost, ravnodušnost

• sreća i nesreća nisu u okolnostima, već u našoj reakciji na te okolnosti (na ono što se događa)

2
• mi tu reakciju možemo kontrolirati, ne možemo promijeniti svijet, ali možemo promijeniti sebe

KOZMOPOLITIZAM – ideja građanina svijeta, jednakosti svih ljudi (osobito istaknuto u rimskom
razdoblju)

• svi smo jednaki po tome što smo pod vlašću logosa, posve je nevažno gdje živimo
• mudar čovjek se svugdje osjeća kao kod kuće

Mudracu je domovina čitav svijet

STOIČKI – izraz koji je nastao po stoicima, a odnosi se na način na koji netko prima loše događaje –
mirno, kontroliranih emocija, staloženo...

3
 EPIKUREJSKA ŠKOLA

EPIKUR, TIT LUKRECIJE KAR

MJESTO: Grčka i Rim

VRIJEME: Grčka 4. st. pr. n. e., a Rim 1. st.

ZANIMLJIVOST: zvali su ih „vrtni filozofi” jer su živjeli na posjedu izvan grada, nisu se bavili politikom
i sami su proizvodili hranu. U njihovoj je školi vladala ravnopravnost između muškaraca i žena.

VAŽNOST: Razvili su prilično vedar nauk, ali su često bili i krivo interpretirani i odbacivani (npr.
odbacuju ih kršćanski filozofi zbog hedonizma)

DJELA: Tit Lukrecije Kar – spjev „O prirodi stvari“

METAFIZIKA

ATOMIZAM – sve je nastalo od atoma koji padaju u praznom prostoru (isto kao kod Leukipa i
Demokrita)

• DECLINATIO – razlika od klasičnog atomizma – atomi pri padu mogu skrenuti s puta i
nepredvidivo se spojiti – unutar zakonitosti moguća je slučajnost – nije sve nužno, nešto je i
slobodno (ovakva misao kontrira nužnosti stoičkog fatuma)

SPOZNAJA

SENZUALIZAM – opažaji nas vode k spoznaji o svijetu

• naša priroda je takva da nam osjetila signaliziraju je li nešto dobro ili loše za nas
• iz toga zaključuju da je ugoda dobro, a neugoda zlo – hedonizam

ETIKA

PRODUHOVLJENI HEDONIZAM – cilj je odsustvo boli, a ne naslada kao takva

• postoji fizička bol i duševna bol – fizička nastaje zbog nedostatka, a psihička zbog strahova
• razum će pomoći pri odabiru užitaka
• odbacuju tjelesne užitke (kratkotrajni, vode u ovisnost, često vode u dugoročnu neugodu...)
• daju prednost duhovnim, trajnim zadovoljstvima (mudrost, prijateljstvo, čestitost, ljepota...)

ATARAKSIJA – cilj djelovanja, duševni mir kao posljedica bezbrižnosti i nedostatka boli zbog
nepodložnosti uzbuđenjima

• „Sav izbor i sve nastojanje idu za dobrobiti tijela i mirom duše; jer to je telos sretnog života. A ono
što činimo, činimo zato da bismo izbjegli nezadovoljstvo i da bismo našli duševni mir.“

TEOLOGIJA

• bogovi su u međusvjetskim prostorima i ne utječu na svijet(prikriveni ateizam)

• nema nikakvog zagrobnog života
• SMRT – i ljudska duša je od atoma – uklanjaju strah od smrti – „Dok smo mi, nema smrti; a kad
nastupi smrt, tada više nema nas!“
o trebamo se bojati onog što je bolno, a smrt je kraj i boli i ugode, dakle, ne tiče nas se
(prema njoj trebamo biti indiferentni, a ne bojati je se)

4
5
 SKEPTICI

PIRON, SEKST EMPIRIK

MJESTO: Grčka i Rim

VRIJEME: 4. st. pr. n. e. – 3. st.

ZANIMLJIVOST: Piron je bio slikar dok nije otišao na svjetsko putovanje čak do Indije s vojskom
Aleksandra Velikog. Nije zapisivao svoje ideje.

VAŽNOST: Svojom skepsom uzdrmali su mnoge dogmatske i nepropitane stavove svojega vremena.

DJELA: Sekst Empirik „Pironove postavke“

SPOZNAJA

SKEPSA – sumnja

10 tropa – trop je vrsta argumenta, to je 10 načina kojima skeptik pobija sigurnost bilo koje spoznaje (i
racionalne i osjetilne) te dolazi do suzdržavanja od donošenja ikakvih sudova

relativizam – teza i antiteza u bilo kojem pitanju u konačnici su u ravnoteži

• ništa nije sigurno, nema istine, sve je relativno...

• noviji skepticizam dozvoljava da u nekim pitanjima ipak istaknemo da je neka opcija vjerojatnija od
druge
• skepsa je konačni cilj, a ne sredstvo dolaska do spoznaje, ne sumnjaju da bi propitali, nego sumnjaju
da se ne bi morali opredijeliti

ETIKA

EPOHÉ – vrlina suzdržavanja od donošenja sudova, ništa nije sigurno pa ne treba donositi prosudbe;
oni koji vjeruju da je nešto sigurno često su uznemireni (npr. ako se netko ne slaže s njima)

• nemir je produkt želje da se nešto spozna i da se vrednuje (istinito ili neistinito, važno ili nevažno,
uglednije ili neuglednije...)

KONFORMIZAM – budući da ništa nije sigurno, ni oko čega se ne vrijedi nervirati, a lakše nam je kad
se prilagodimo okolini i njezinim običajima (svjesna i namjerna prilagodba)

ATARAKSIJA – duševni mir je produkt uviđanja sveobuhvatnosti skepse, nepomućenost kroz

flegmatičnost i ravnodušnost...

6
 RELIGIOZNO RAZDOBLJE HELENISTIČKO-RIMSKE FILOZOFIJE

ALEKSANDRIJA središte znanstvenog istraživanja i intelektualnog života prešlo je iz Atene u

Aleksandriju

predstavnici:

• židovska filozofija religije Filon

• novoplatonizam

jedino se mističnim putem (ekstaza) može dokučiti boga

FILON

religijske spise interpretira u tradiciji grčke filozofije

• boga ipak ističe više no antički filozofi transcendentan, osobni bog koji je apsolutno dobro i
savršenstvo
• bog još uvijek ne stvara svijet ni iz čega, nego iz vječne materije (slično grčkom demijurgu)
• boga i svijet povezuje logos
• mistika put k bogu je mistična ekstaza

NOVOPLATONIZAM (NEOPLATONIZAM)

PLOTIN

MJESTO: Aleksandrija (tu je djelovao Plotinov učitelj i osnivač novoplatonizma Amonije Sakas) i Rim

VRIJEME: 3. – 6. st.

ZANIMLJIVOST: Plotin je gotovo osnovao Platonopolis, grad u kojem bi se živjelo prema načelima
Platonove utopije iz „Države“, ali je pokušaj propao zbog spletki Plotinovih protivnika.

VAŽNOST: Pokušaj da se konkurira kršćanstvu obnovom starih filozofa.

DJELA: Plotin „Eneade” („Devetice”)

METAFIZIKA

APSOLUTNI MONIZAM“ – sve nastaje iz Jednog (bitak) procesom isijavanja (emanacije)

• zovu ga JEDNO da bi naglasili njegovu jedinstvenost (negiranje mnoštva) te da bi naglasili da je

Jedno prvo od svega
• Jedno se izjednačava i s bogom taj je bog odvojen od svijeta
• Jedno je iznad bića, o njemu se ne može izreći nijedna kategorija
• jer ga se ne može usporediti ni sa čim u našem svijetu
• „Jedno je sve i ništa od svega; mnoštvo je slično Jednome, ali Jedno nije slično mnoštvu.“

EMANACIJA – isijavanje kojim sve nastaje iz Jednog

• ona povezuje Jedno (boga) i svijet – procesom emanacije ono transcendentno (Jedno) postaje
imanentno (svijet)
• isijavanjem Jedno ne gubi ništa od svoje supstancije

7
• što je nešto bliže Jednome, to je na višem stupnju (kao što je jače osvijetljeno ono što je bliže izvoru
svjetlosti)

HIPOSTAZE BITKA su oblici bitka: Jedno, um (ideje), duša

• materija – najniži stupanj, bezoblična i nesređena

o Plotin govori o „tmini materije“
o ponekad je označava kao nepostojeće (ne-bitak) čime podcrtava idealizam

ETIKA

put etike je pokušaj povratka k Jednom

EKSTAZA – stapanje s Jednim, s jedinom pravom duhovnom domovinom

• osjećamo privlačnost prema tome, Jedno nas privlači (eros)

• stanje izvan i iznad svijesti, uranjanje u apsolut (trajno moguće tek nakon smrti)

MISTIKA – ekstaza je iracionalna, neobjašnjiva, iznad i izvan svijesti, ne može se usporediti ni sa kakvim
drugim iskustvom

• ono što subjekt doživljava u ekstazi nije moguće prepričati ostalima

• put ekstaze je također stupnjevit:

1. via purgativa – čišćenje od materijalnog

2. via illuminativa – prosvjetljenje

3. via unitiva – sjedinjenje

4. čista ekstaza

ESKAPIZAM – bijeg od stvarnosti

• težnja za ekstazom se može i tako tumačiti jer za novoplatoniste ono jedino što vrijedi jest
udaljavanje od sebe i od svijeta kroz neobjašnjivo stapanje s apsolutom

8
 Helenističko-rimska filozofija

ZADACI VIŠESTRUKOG IZBORA

1. Kojim su se područjem logike najviše bavili stoici?

a. logika zaključaka

b. logika sudova

c. logika pojmova

d. predikatna logika

2. Što upravlja svijetom prema mišljenju pripadnika stoičke škole?

a. logos

b. ataraksija

c. autarkija

d. epohé

3. Kojim procesom, prema Plotinu, nastaje naš svijet?

a. procesom katarze

b. procesom anamneze

c. procesom emanacije

d. procesom ekstaze

4. Koja je škola izrazito isticala bezrazložnost straha od smrti kroz tvrdnje da nas se smrt ništa ne tiče
jer dok mi postojimo, smrti nema, a nakon što nastupi smrt, nema nas?

a. novoplatonisti

b. epikurejci

c. skeptici

d. stoici

5. Kako zovemo pristup stvarnosti u kojem nema istine pa se oko nje ne treba ni zamarati?

a. plotinovski skepticizam

b. kartezijanski skepticizam

c. pironovski skepticizam

d. epikurejski skepticizam

ZADACI VIŠESTRUKIH KOMBINACIJA

1. Po čemu su novoplatonisti slični Platonu:

a. bitak je nešto nematerijalno

9
b. pluralizam

c. do apsoluta se stiže ekstazom

d. imanencija ovisi o transcendenciji

2. Što je slično metafizici atomističke i epikurejske škole?

a. pluralistička teza

b. teza da su atomi neprotežne čestice

c. teza da postoji prazan prostor

d. teza da svi atomi pravocrtno padaju

3. Koji su od ponuđenih filozofa bili stoici?

a. Tit Lukrecije Kar

b. Seneka

c. Zenon iz Eleje

d. Epiktet

4. Kakav treba biti stoički mudrac?

a. umjeren

b. suzdržava se od donošenja sudova

c. samodostatan

d. prilagođava se okolini

5. Što ne pripada u osnovnu podjelu filozofije prema stoicima?

a. estetika

b. filozofija prirode

c. filozofija politike

d. logika

ZADACI POVEZIVANJA I SREĐIVANJA

1. Filozofima iz helenističkog razdoblja pridruži ideje koje su za njih bile tipične:

1. Zenon iz Kitiona A. duša se sastoji od vatrenih atoma

2. Sekst Empirik B. do ataraksije vodi epohé
3. Plotin C. treba razviti autarkiju
4. Tit Lukrecije Kar D. monizam i idealizam
E. nemoguće je postići ataraksiju
F. preuzimanje ideja elejske škole

2. Pojmovima koji se javljaju u helenističkom razdoblju pridruži objašnjenja koja su s njima povezana:

10
 1. fatalizam A. moguć je slučaj
2. declinatio B. prilagođavanje stavovima okoline
3. kozmopolitizam C. čovjek ne može izmijeniti zadanu sudbinu
4. ekstaza D. svijet je produkt isijavanja
E. mudrac se bilo gdje osjeća kao kod kuće
F. stapanje s apsolutom
ZADACI DOPUNJAVANJA

1. Ideja kozmopolitizma najtipičnija je za _______________ razdoblje stoičke škole.

2. Emanacija je proces _______________ kojim, prema Plotinu, iz Jednog nastaje svijet.

3. Budući da se ne zalažu za tjelesne užitke, za epikurejce kažemo da propagiraju

____________________________________ hedonizam.

4. ______________ je najpoznatiji predstavnik filozofije židovske religije u razdoblju helenističko-

rimske filozofije.

5. ______________ je ideja da treba prihvaćati način života okoline, a zastupali su je skeptici.

ZADACI KRATKIH ODGOVORA

1. Na kojeg su se filozofa i njegovu metafiziku najviše nadovezivali stoici?

_____________________________

2. Kako se naziva skeptička vrlina suzdržavanja od donošenja sudova?

_____________________________________

3. Koja je škola iz helenističkog razdoblja isticala senzualizam?

______________________________________

4. Koliko tropa navode pripadnici skeptičke škole? _______________

5. Kako se u novoplatonizmu nazivaju stupnjevi emanacije?

______________________________

ZADACI PRODUŽENIH ODGOVORA

1. Objasni Plotinovo poimanje materije!

2. Objasni kako slučaj i slobodu vide pripadnici stoičke, a kako epikurejske škole?

3. Kako epikurejci vide osjetila, a kako razum? Objasni!

4. Objasni pojam autarkije! Uz koju školu vežemo taj pojam?

5. Koji je put do ataraksije prema shvaćanju skeptičke škole?

ZADATAK ESEJSKOG TIPA:

Tema eseja: Teorijska i praktična vrijednost filozofije

Nije filozofija pučko umijeće ni pripremljeno da se hvastavo pokazuje. Njezina bit nije u riječima,
nego u djelima. (...)

11
Reći će tko: „Što mi koristi filozofija ako postoji sudbina (fatum)? Što mi ona koristi ako svijetom
upravlja bog? Što mi koristi ako vlada slučaj? Jer niti se može mijenjati ono što je stalno niti se išta
može unaprijed poduzeti protiv onoga što je nestalno, nego ili je bog pretekao moju odluku i odredio
što imam raditi ili udes ne prepušta ništa mojoj odluci.“ Što god od toga bilo točno, moj Lucilije, i
makar bilo točno to sve, moramo se baviti filozofijom. Makar nas sudbina sputavala neumoljivim
zakonom, makar bog, gospodar svemira, sve uredio, makar slučaj bez reda pokretao i miješao ljudske
prilike, filozofija nas mora štititi. Ona će nas poticati da se bogu pokoravamo rado, a udesu prkosno;
ona će te učiti da se za bogom povodiš, a slučaj da podnosiš. (Seneka, Pisma Luciliju)

Ni u mladosti neka nitko ne oklijeva baviti se filozofijom ni u starosti neka mu filozofija ne bude
teretom. Ta nitko nije ni premlad ni prestar da se brine za zdravlje svoje duše. A tko kaže da mu
vrijeme za bavljenje filozofijom ili još nije došlo ili da je već prošlo, sličan je onome koji govori da mu
još nije došlo vrijeme za sreću ili da ga više nema. Treba dakle da se filozofijom bavi i mladić i starac,
jedan da bi stareći ostajao mlad pomoću vrlina, koje duguje prošlosti, a drugi da bi, ne bojeći se
budućnosti, bio ujedno i mlad i star. Stoga treba da se trudimo oko onoga što stvara sreću
(eudajmonija), jer ako je ona uz nas, imamo sve, a ako je nema, poduzimamo sve da bismo je postigli.
(Epikur, Hrestomatija)

U eseju odredite i problematizirajte sljedeće pojmove: filozofija, teorija, praksa, eudaimonija, duša,
fatum, slučaj, ugoda, zakon, vrlina, mudrac

Sastavak napiši prema sljedećim natuknicama:

1. Pronađi sličnosti i razlike u navedenim učenjima! Koliko su izneseni stavovi tipični za helenističko
razdoblje?

2. Koji su osnovni ciljevi filozofije prema Seneki, a koji prema Epikuru? O čemu ovisi ostvarivanje tih
ciljeva?

3. Kako Seneka vidi ljudsku slobodu? Je li sloboda povezana sa srećom?

4. Objasni suodnos filozofije, sreće i vrline!

5. Čime se bavi teorijska, a čime praktična filozofija? Kakav je njihov suodnos?

Navedite u objašnjenjima i neke od predloženih primjera:

1. Kako ciljeve filozofije određuju skeptici, a kako novoplatonisti?

2. Objasni Aristotelov eudaimonizam i poveži ga s Epikurovim tezama!

3. Što je primarna svrha filozofije za filozofe iz kozmološkog razdoblja?

12