Tema: DRAMA

- drama kao rod, dramske vrste, drama i pozorite, struktura dramskog teksta -
Drama kao rod
Rije drama, prevedeno sa grkog jezika, znai radnja. Ova rije se moe upotrebljavati u dva
smjera: drama kao knjievni rod i drama kao vrsta unutar dramske knjievnosti. Ipak, ovdje je
rije o drami kao knjievnom rodu. Imenom drama oznaavamo knjievne tekstove koji su
direktno ili posredno namijenjeni izvedbi na pozornici. rijednost dramski! djela nije samo u
tome to se izvodi na pozornici, jer se ono moe itati ili sluati ba kao i bilo koje drugo
knjievno djelo "ep, roman, lirska pjesma, i td.#.
$edna od osnovni! karakteristika drame, kao knjievnog roda, jeste u tome to su djela pisana
u dijalokoj %ormi. I drugi tekstovi mogu biti napisani u %ormi dijaloga, ali dramski dijalog
ima svoja obiljeja. $edna od najvaniji! karakteristika dramskog dijalokog teksta je ta da je
ekspresivan, tj. dovodi do izraaja emocije i planove dramskog lika. Ovaj dijalog u drami
treba imati onu ulogu koju u romanu imaju naratorova pojanjenja junakovog psi!ikog
ivota. &ramski likovi moraju sami izre'i ono to misle i osje'aju kako bi gledatelji saznali
stanje nji!ove psi!e. ( dramskom dijalogu, tako)er, upoznajemo i prolost junaka, pa kaemo
da ima evokativan karakter. *atim, dramski dijalog ima kon%liktni karakter, budu'i da junak
stupa u sukob sa okolinom ili sa samim sobom. +ukob je, ustvari, ono to pokre'e i razvija
dramsku radnju. &ijaloki dio dramskog teksta sastoji se od replika i kra'i! ili dui!
monologa, u kojima otkrivaju svoja osje'anja, elje, misli, planove ili saoptavaju
gledateljima ta se desilo negdje drugo, u neko drugo vrijeme. ,ko monolog nije upu'en
drugima, naziva se solilokvij.
I lik u drami se razlikuje od likova u nekim drugim djelima. -inosti se ispoljavaju cijele u
govoru i radnji. .a sceni se prikazuje sve ono to se deava unutar likova, u nji!ovoj svijesti, i
jasno se oituju odnosi me)u likovima. /ako, drama ovjekovu svijest koja je nevidljiva ini
vidljivom, i dovodi do izraaja tajnu ljudske due. /o joj omogu'ava jezik pozorini!
znakova. /aj jezik se kroz !istoriju mijenjao, ali mu je zadatak ostao isti: da gledatelje uini
povjerenicima tajni koje se kriju iza izgleda stvari i iza ljudskog lica. 0ao to je spomenuto,
dramski lik se razlikuje od drugi! likova, a razlikuju se po tome to moraju priati sami o
sebi, dok, naprimjer, u romanu tu ulogu preuzima pripovjeda. Oni, tako)er, djeuluju
odre)enije nego likovi u romanima.
$o jedna vana karakteristika drame jeste dramski sukob. ,ntika drama je likove djelila na
protagoniste i antagoniste, a obje rijei u svom korijenu imaju grku rije agon koja znai
1verbalni kon%likt2, a danas se esto upotrebljava kao sinonim za dramski sukob. ,gon
oznaava karakter lika koji je uvijek spreman da stupi u sukob sa drugim likovima. +ukob se
moe desiti izme)u dva lika, izme)u dvije grupe likova ili izme)u glavnog lika i njegove
okoline. &ramski sukob se, tako)er, moe odvijati i unutar jednog lika. Ovaj sukob nije
izme)udva neprijatelja, ili vie neprijatelja, nego naje'e razara neko jedinstvo, zbog eka
uvijek i jeste bolan.
Ono po emu je drama slina epskom knjievnom rodu jeste to to se zasniva na prii. $o u
vrijeme ,ristotela pria je bila sastavni dio dramskog teksta. ,li, za razliku od epskog
knjievnog roda, pria u drami se vremenom pretvara u radnju. &rama se zasniva na jednoj
jedinstvenoj i zavrenoj radnji, ima ogranien broj likova, a tok radnje vodi ka odre)enom
konanom is!odu. Osnovna jedinica dramske radnje je prizor ili scena, tj. odre)eni segment
radnje u drami. 3ogu se sastojati i od %iziki! radnji, ali prvenstveno od dijaloga.
&ramska radnja ima karakteristinu kompoziciju. 4oetak u razvoju radnje se naziva
ekspozicija. /o je dio gdje se upoznajemo sa likovima, nji!ovim odnosima, i mjestu gdje ive.
5kspozicija je, ustvari, %unkcija, a ne odre)eni dio drame, jer tu ulogu moe vriti i afia
"pozorini program#, novinska reklama ili neto drugo. /u ulogu nekada je imao prolog, u
kojem su gledatelji6itatelji imali neop!odne in%ormacije za razumijevanje dramske radnje.
0ada se me)u linostima, ili unutar glavnog lika, dogodi neto to postaje uzrok radnje,
nastaje zaplet. *aplet je, tako)er, vie %unkcija nego odre)eni dio drame. &alji razvoj radnje
stvara tipinu napetost, koja je jedno od obiljeja dramske radnje, a ima svoj vr!unac u
kulminaciji. 0ulminacija je dio drame gdje se javljaju rezultati sukoba, a uvijek se nalazi na
vr!uncu neke ve'e scene. ,ko je kulminacija vr!unac drame, onda se ono to slijedi naziva
rasplet, me)utim, taj rasplet se deava postepeno, a mogu'e su i nove komplikacije radnje. (
prostoru raspleta doga)a se i peripetija "preokret#, kao i anagnorisis "prepoznavanje#. Razvoj
dramske radnje odre)en je i konvencijama anra: tragedija se zavrava stradanjem junaka, a
komedija nekim veseljem.
&rame, tako)er, imaju neke sopstvene konvencije. e' je antiko pozorite razvilo konvencije
koje su odredile %ormu tadanje drame. ,ntika drama je redovno poinjala prologom, zatim
se na sceni pojavljivao !or koji pjeva ulaznu pjesmu koja se dijeli na stro%u "okret# i antistro%u
"okret na drugu stranu#. /ada se poinju nizati episodije "dijaloki prizori koji razvijaju
radnju#. *atim, glasnik obavijetava o onome to se dogodilo izvan scene. 5pisodije su
odvajane pjesmama !ora koji komentira dramsku radnju. /a pjesma se zvala stasim "staja'a
pjesma#. .akon episodija dolazi eskoda "izlazna pjesma# kojom !or naglaava kraj radnje, a
glumci naputaju scenu. Od ovi! konvencija pozorite je kasnije preuzelo prolog kao oblik
ekspozicije. &ramsku konvencije predstavljaju i uvena 1tri jedinstva2: jedinstvo mjesta,
vremena i radnje, a to je nastalo u renesansnoj dramskoj teoriji. $o jedna dramska konvencija
je i podjela drame na pet inova, a kasnije na tri ina.
Dramske vrste
/emeljene dramske vrste su komedija i tragedija. +utinski, tragedija prikazuje ozbiljnu,
komedija smijenu radnju.
Tragedija je dramska vrsta u sti!ovima koja se razvila u staroj 7rkoj. +matra se da je nastala
iz ditiramba, !orske pjesme u ast &ionisa, boga plodnosti i vina. Ime tragedija je nastalo od
grke rijei 1tragos2 to znai jarac i 1oda2 to znai pjesma, a to ukazuje na njeno porijeklo,
jer je jarac bio kultna ivotinja povezana sa pratiocima boga &ionisa. &itiramb je bio pjesma
za igru i svirku. 4oznato je, da je pjesnik ,rion u tu pjesmu ubacio neto od pozorine igre, jer
je maskirao lanove !ora u &ionisove pratioce i tako im dao zadatak da glume, ime se ritual
trans%ormirao u teatar. .eki drugi smatraju da je porijeklo tragedije u kultu !eroja, tj. u
proslavljanju predaka. 4rema predanju, tvorac tragedije bio je /espis koji je glumio mitske
likove. 5s!il je dionisijskim predstavama uveo drugog glumca, i tek tada se pojavio dijalog.
/re'eg glumca je uveo +o%okle, i tad se teite dramske radnje prenijelo sa !ora na likove. ,
tek u 5uripidovim tragedijama, pjesma !ora vie nije imala veze sa radnjom.
7rki tragiari su za sadraje svoji! djela uglavnom uzimale legende i mitove. 3it na koji se
drama oslanjala ve' je i sam predstavljao tumaenje ivota. 4jesnici su uvijek iznova mogli
tumaiti stare prie, prikazuju'i junake u novom i jasnijem svjetlu, a nji!ovi postupci i
sudbina su bili dramski objanjeni. 7rka mitologija je razvila sliku jednog sloenog kosmosa
iji je jedan mali dio bio ljudski svijet. /aj kosmos je bio nastanjen mnogim mo'nim silama
koje su upravljale ovozemaljskim doga)anjima, pa i ljudskim ivotom. 3noge grke mitske
junake karakterizira gordost, o!olost i drskost, koja i! tjera da pre)u dozvoljene granice i
budu kanjeni od strane bogova. ,ristotelov pojam 1tragike krivice2, koji je jako vaan u
njegovom tumaenju tragedije, nije bio zasnovan na pitanju dobra i zla, ve' na pitanju
ovjekove odgovornosti pred utvr)enim poretkom svijeta. ,ristotel je sutinu tragedije vidio u
izazivanju dvostrukog osje'anja stra!a i saaljenja, a njen konani smisao s!vatio kao katarzu
"oi'enje# tj. neto to gledatelja osloba)a od napetosti koju osje'anja tragedije u njemu
izazivaju.
/ragedija je kroz !istoriju doivjela mnoge promjene. .eke od poznatiji! tragedija danas tek
onako nazivamo 1tragedijama2, a nji!ova radnja, ustvari, za nae osje'anje nije dovoljno
tragina. *a stare grke tragedija se dosta razlikovala od komedije. Oznaavala je djelo koje
ima ozbiljnu radnju. 3e)utim, za najve'i dio antiki! tragedija nije bila samo karakteristina
ozbiljna radnja nego i pat!os tj. radnja koja donosi propast. ,utentina tragedija nas suoava
sa neim stranim, neim to nas ini potresenima i duboko ganutima. 0ada je u srednjem
vijekuantiko dramsko stvaranje palo u zaborav, tragedija se odrala kao pria u kojoj se
8vrijednim ljudima8 desilo neko zlo. ( osnovi tragedije ,ristotel je vidio pat!os, peripetiju i
anagnorisis, a znaenje ovi! rijei je ve' spomenuto.
4at!os, koji je ,ristotel smatrao naroito bitnim, klacisti su prenijeli iz prizora u rijei, pa su
svoj tetar stavili u slubu poezije. I veliki romantiarski pjesnici su smatrali da samo snaga
pjesnike rijei moe osigurati zadivljenost due.
$unak klasine drame, sa traginom sudbinom, nema onaj status koji je imao !eroj klasine
tragedije. .aravno, misli se na du!ovni status. 3oderni ovjek je postao jako osjetljiv na
tragino oko sebe, moda ak i vie nego pret!odne generacije. 3e)utim, to tragino, ne trai
dramsku %ormu da bi dolo do izraaja. 0ao dramska %orma, tragedija izgleda pripada
prolosti, ali i predstavlja najve'e naslije)e klasine knjievnosti.
$o je platon tvrdio da su tragedija i komedija jako bliske, i da bi svaki tragiki pjesnik mogao
pisati komiku dramu, budu'i da su %orma i polazne take iste i kod jedne i kod druge vrste.
Od tada su se tragedija i komedija redovno postavljale jedna uz drugu. 3e)utim, komedija se
u !istoriji razvijala neovisno o tragediji i nije postojao odnos izme)u nji!ovi! razvoja. &ok je
za nas tragedija klasina vrsta poezije, komedija je i danas iva kao i prije dva i po milenija.
0omedija se razvijala kao knjievna i pozorina vrsta gdje se vesela skupina maskirani!
uesnika zabavljala na raun ljudi i bogova, i sve vrijeme je bila jednako popularna me)u
svim slojevima drutva. Od poetka se razvijala u vie alternativni! %ormi. *akoni komedije
nisu strogo postavljeni kao kod tragedije. +vaka komedija je drugaija na svoj nain, i svaka
je imala svoje odre)ene motive. .aravno, nije svaka komedija ni tada bila, a nije ni danas,
razdragana i vesela. +lobodu komike drame a%irmiralo je pozorite u kojem su uvijek
dobrodole sve vrste komedija. , ovim svim vrstama komedija zajednika je sam komika, a u
krajnjoj liniji komedija je dramsko djelo koje izaziva smije!.
( svojoj 4oetici ,ristotel je komediju de%inirao kao oponaanje nii! karaktera, ali ne onoga
to je kod nji! r)avo nego onoga to je runo, a smijeno je samo dio toga 9 smijeno je runo
koje ne nanosi bol. /ako je, ve' on, doveo komediju u vezu sa smijenim, kao aspektom
ivota. 0omino u komediji je tumaeno i sa objektivne strane, pa je protumaeno kao ono to
se 1ponaa kao neto veliko, a na kraju otkriva kao malo i beznaajno2, a sa subjektivne
strane kao psi!iki proces u kojem dolazi do nagomilavanja nervne energije u iekivanju
neeg velikog, a zatim dolazi do osloba)anja te energije, kao suvine, u aktu smije!a, nakon
otkri'a da je iekivanje iznevjereno. 4o :reudu u osnovi svake komike je igra, i to igra u
kojoj uiva dijete, a odrasli to mijenjaju alom. &akle, u razmiljanju o komediji i komino,
panju posebno privlai njen du! koji, ustvari, proizvodi komediju.
0omedija uvijek realistino prikazuje ivot. 0omini likovi su naje'e tipizirani: krtac,
!valisavac, lani uenjak, razuzdani mladi', starac koji strepi od svakog troka i td. &akle,
komedija je realistina. ( skoro svim junacima komedije mogu se prepoznati obrasci ije je
porijeklo u dugoj tradiciji komediogra%skog prikazivanja ivota, a ak i kad ne izgleda tako,
oni nose komike maske. .ajuobiajenije komike maske u staroj 7rkoj su bile alazon i
bornolo!os.
Alazon je linost s apsurdnim pretenzijama koja je glavni predmet komikog ismijavanja, a
bornolohos je linost koja tjera alu s alazonom i iskoritava njegove slabosti.
;rojne maske je, naroito, imala talijanska comedia dell8arte.
4ostoje i brojne vrste komedija, a neke od nji! su: tragikomedija, komedija naravi, komedija
karaktera i komedija intrige.
Tragikomedija je komedija u kojoj niko ne umire. /o je dovoljno da ne bude tragedija, iako joj
se pribliava. &akle, prikazuje obine ljude sa problemima, ali im ne dovodi ivot u pitanje.
.eki su spoznali skrivenu bliskost izme)u tragike i komike, zbog ega granica izme)u
smije!a i suza nije tako otra kako se ini.
Komedija naravi je naziv za komediju u kojoj se ismijavaju pojave u drutvu, pa se jo naziva
i drutvena komedija.
Komedija karaktera je naziv za komediju u kojoj se ismijavaju poroci pojedinca, obino
ljudske mane koje od pojedinca prave tipian komian lik.
Komedija intrige je komedija u kojoj se radnja zasniva na zamrenom zapletu punom
neoekivani! obrta. ( !istoriji se pojavljivala u raznim oblicima: romantina komedija
"mijeaju se komedija i sentimentalna drama, realno i nerealno, san i java, stvarnost i bajka# i
farsa koja se prvobitno izvodila kao krtka aljiva igra na kraju predstave, a onda se
osamostalila. +peci%ian oblik %arse je comedia dell'arte, a u :rancuskoj se razvio oblik %arse
koji se naziva vodvilj.
Ova podjela komedije de%initivno nije stroga klasi%ikacija, jer se elementi svi! ovi! vrsta
mogu preplitati u jednom dramskom tekstu.
Drama i pozorite
0ao to je ve' spomenuto, drama se od ostali! knjievni! vrsta razlikuje po tome to je
namijenjena izvo)enju na pozornici. &akle, njeno izraajno sredstvo nije samo jezik, ve' sve
ono to je na raspolaganju umjetnosti glumca u raznim medijima. 0ada autor pie dramu,
prvenstveno na umu mora imati koja je njena namjena, tj. da li je pie za pozorite, %ilm ili
radio. ,ko se ve' odluio za pozorite, mora imati na umu za kakvo pozorite, malu ili veliku
scenu, otvorenu pozornicu, ili pak tradicionalnu. <istorija drame nas podsje'a da je uvijek
bila uvjetovana tipom pozorita. &rama zapravo nastaje u suradnji autora i pozorini!
umjetnika, u suradnji koja tekst pretvara u predstavu. ,utor nikad nije onaj ija je rije
posljednja, on je uglavnom, kada se radi na odre)enoj predstavi, samo uposlenik pozorita.
0ada je predao svoj rukopis, njegova vlast nad njim je zavrena.
+ve dok su drame tekstovi mi i! moemo posmatrati u nji!ovoj tekstualnosti. ( krajnjem
smislu, dramski tekst nije namijenjen samo za pozorite.
.eki su tvrdili da je za pozorinu predstavu dovoljan samo prazan prozor, ispred kojeg su
okupljeni gledatelji, a glumac neto izvodi. /o je svakako dovoljno za neke oblike pozorita.
3e)utim, za dramsko pozorite, potreban je dramski tekst, koji je u obliku dijaloga, a taj tekst
se moe i samo itati.
( pozoritu, od najve'e je vanosti zada'a redatelja, odnosno, reisera. On treba odluiti
kojim 'e glumcima dati koje uloge, na koji nain 'e se prikazati radnja, i kako 'e se ostvariti
ivi govor. Glumac, kao i redatelj, ima vlastiti udio u ostvarenju teksta na pozornici. On,
dodue, radi samo ono to od njega za!tijevaju tekst i redatelj. Odre)enu ulogu ima i
scenografija tj. umije'e opremanja prostora, zatim kostimi, rekviziti i rasvjeta. .a kraju,
posebno treba istaknuti publiku, koja je veoma vaan %aktor u odigravanju pozorine
predstave.
Struktura dramskog teksta
&ramski tekst se sastoji od dijelova namijenjeni! publici i dijelova namijenjeni! redatelju,
odnosno, glumcima. &ijelovi koji su namijenjeni publici sadre ono to glumci govore.
&ijelovi namijenjeni za glumce, odnosno, redatelja, sadre imena uloga, da bi znali ta ko
govori, i upute ta treba da rade na sceni, kako treba da govore i sl. &ijelovi koji su u
zagradama, koji nam pojanjavaju, nazivaju se didaskalije. Opis i pripovijedanje u drami su
sporedne vanosti. :abula se ne pripovijeda, njeno odvijanje se postie izmjenom dramski!
situacija. .a poetku se nalazi dio teksta koji glumci ne govore, a namijenjen je svima. /u se
nalaze imena likova i pojanjeni su nji!ovi odnosi. ( drami nije zastupljena karakterizacija,
odnosno, opis likova, jer oni kroz svoje postupke i priu sami sebe karakteriu, niti ima
direktnog pripovijedanja. &ramski tekst ipak presudno povezuje radnja, ona koja se prikazuje
od poetka do kraja. 4rava tema drame uvijek je neka radnja tj. neki doga)aj koji nuno ima
svoj izvor. .a kraju samo moemo re'i da se struktura drame bitno razlikuje od strukture
prozni! ili poetski! djela.