1.Porijeklo, vrste, podjela emocija ?

Porijeklo emocija- ovjek u drutvu nije samo posmatra nego i djeluje na

okolinu. Ono to ga pokree na djelovanje su motivi i emocije. Emocije
predstavljaju jedan od najosnovnijih doivljaja sopstvene linosti. Emocije je teko
definirati. Ukljuuju mnogo komponenata, odnosno i ostale 2 vrste doivljaja, pa
predstavljaju kompleksne doivljaje. I ivotinje imaju emocije, i one su slinije
ljudima to su ivotinje na viem stupnju razvoja. Iako emocije predstavljaju
prirodnu reakciju ovjeka na zbivanja, neke su i nauene. Postoje samo 3
nenauena straha- trah od padanja, buke i nepoznatog lica. Od nauenih najjaa
je fobija, kojih ima mnogo razliitih vrsta. Postoje noge mogunosti kombinacije
emocija, koje veinom stvaraju sekundarne emocije. Gotovo su sve emocije
vezane uz neku intelektualnu podlogu(osjet, percepcija, predodba, misao...) i to
daje velike mogunosti kombinacije, a time i kvalitete emocije, iako su te emocije
u osnovi iste. Neke emocije se mogu izazvati namjernim zapoinjanjem tjelesnih
reakcija, koje su pod kontrolom volje, kao to su smijanje i plakanje. Isto vai i za
izvjesne poloaje tijela koji su vezani za neke emocionalne doivljaje, npr.
smijanje moe da dovede do prijatnog osjeaja , a mrtenje di razdraaja. Na taj
nain i glumac moe da pokazuje odreenu emociju. Samo postojanje izvjesnog
broja tjelesnih osjeaja nee po sebi i za sebe izraavati jednu emociju, situacija
mora biti takva da se lako moe opaziti na odgovarajui nain. Tako npr. ena koja
guli luk plae obino bez osjeaja tuge, ali ako je njen mui bio prethodno lo
prema njoj, suze koje je luk izazvao mogu lako da izazovu osjeaj tuge. Dakle,
percepcija sopstvenih tjelesnih stanja moe da inducira emociju, i kae se da je to
samoindukcija emocije. Slino , i kada opazimo spoljanje tjelesne izraze
emocije kod drugih ljudi, ista emocija moe biti indukovana i kod nas samih. Tada
govorimo o emocionalnoj zarazi, npr. jadikovanje, naricaljke indukuju alost.
Kada se ovo desi govorimo o empatiji sa drugima. Priroda jedne posebne emocije
odreena je posebnom psiholokom situacijom.

Vrste emocija - Emocije se mogu podijeliti na ugodne i neugodne. Obino ih

dijelimo na primarne(osnovne) i sekundarne (izvedene).
Postoji est osnovnih klasa emocija :
1. Primarne emocije
2. Emocije koje se odnose na ulnu stimulaciju
3. Emocije koje se odnose na samoocjenu
4. Emocije koje se odnose na druge ljude
5. Emocije vezane za procjenjivanje
6. Raspoloenje
Primarne emocije- Radost, gnijev , strah i tuga esto se oznaavaju kao
najosnovnije ili primarne emocije. Tako se nazivaju iz vie razloga i javljaju se
rano u razvoju individue. Situacije koje ih izazvaju su jednostrane. Radost je
uzrokovana ostvarivanjem ovjekovih tenji, cilja. Zavisi od niova tenzije koja se u
ovjeku nagomila u toku motivirane aktivnosti. Npr. ovjek pobjeuje i osjea
radost, ali ako pobijedi u zadnjem trenutku njegdova radost e biti jaa. Gnijev

izaziva prepreka u postizanju cilja , naroito ako je trajna . Ako ovjek misli da je
prepreka neopravdana, esto se gnijv javlja sa agresijom. Strah karakterizira
bjeanje od opasnosti, est je, a bitna stavka je pojava percepcije opasnog
objekta, a kljuni momenat je nedostatak moi. alost je emocija kojoj jaina
vrijedi od vrijednosti objekta. Tuge nema bez konkretnog objekta koji se cijeni i
koji je izgubljen.
Emocije koje se odnose na ulnu stimulaciju- tu spadaju emocionalni doivljaji
prijatnosti i neprijatnosti koji nastaju kada neki objekti drae naa ula, bol,
odvratnost, nezadovljostvo, zadovoljstvo. Bol , ona fizika nastaje intenzivnim
fizikim draenjem, a unutranja nastaje esto kada ne znamo izvor
uznemirenosti. Odvratnost je otro neprijatno osjeanje koje sadri jaku
tendenciju izbjegavanja. Nezadovoljstvo je osjeanje averzije, odbojnosti ,
patnje , usmjerena na negativne objekte. Zadovoljstvo je prijatno osjeanje koje
moe izazvati veliki broj objekata i dogaaja.
Emocije koje se odnose na samoocjenu- Neke od najvanijih emocija u
ovjekovom ivotu su one koje nastaju usljed opaenog odnosa izmeu
sopstvenog ponaanja i standarda koje je postavio sam ovjek. Bitan momenat
ovih emocija je percepija ovjekovog sopstvenog ponaanja u osnosu na razliite
standarde. Javljaju se postepeno, npr. mala djeca ne osjeaju stid. Tu spadaju :
uspjeh i neuspjeh, ponos i sram, krivica i kajanje.

Emocije koje se odnose na druge ljude- Dobar dio naeg emocionalnog ivota
nastaje iz odnosa naeg ja prema drugim ljudima. Emocije te vrste su
usmjerene na druga lica . Tu spadaju: ljubav, ljubomora, zavist, mrnja. Osim ovih
vrsta tu su i druge vrste emocija prema drugim ljudima , koje nemaju tako visok
intenzitet. One se tiu procjene drugih osoba, tj. stavova. Tu spadaju pozitivna i
negativna osjeanja.
Emocije vezane za procjenjivanje karakteriziraju se ocjenjivakom orjentacijom
prema stvarima i zbivanjima u svijetu i sopstvenom poloaju. Tu spadaju humor i
smijeh, estetska osjeanja, uenje i divljenje, vrste religioznih doivljaja i
usamljenost. Humor i smijeh su bili predmeti brojnih istraivanja i dokazano je da
smijeh moe biti razliito manifestiran ( od histerinog do laganog smijeha), te
povezan sa razliitim brojem drai. Estetska osjeanja nisu toliko prouavana, ali
je to prijatno osjeanje koje moe da se kree od tihog uivanja do ekstaze
radosti. uenje i divljenje su situacije koje sadre objekte, sile , deavanja koja
opaamo kao svemona, udna , neobjanjiva. Religiozni doivljaji se javljaju u
svim ljudksim drutvima, a ljudi su doivljavali snane emocije u vezi sa svojim
shvatanjem o boanskim ili natrprirodnim silama. Usamljenost se moe izbjei
samo onda kada postoji razvijen ivot u grupi i identifikacija sa drugim osobama,
inae usamljenost se moe osjetiti i u pristustvu drugih ljudi.

Raspoloenje- proimajua i prolazna emocionalna stanja nazivamo

raspoloenjima. Ona daju afektivnu obojenost naem doivljaju. Rasopoloenje
tei sve da preplavi . Kod s vih raspoloenja se istiu dv a osnovna svojstva :
stepen tenzije i prijatnost ili neprijatnost. Tipovi raspoloenja se javljaju u
suprotnim parovima , mi prirodno mislimo o vedrom raspoloenju nasuprot
depresivnom, ali naravno postoje bezbrojne nijanse i gradacije raspoloenja.

2. Porijeklo, podjela i vrste motiva ?

Porijeklo motiva- Proces pokretanja aktivnosti ovjeka, njenog usmjeravanja na
odreeni objekat i regulaciju aktivnosti radi postizanja odreenih ciljeva naziva se
motivacijom. Pokretake snage koje izazivaju aktivnosti ovjeka koje usmjeravaju
i upravljaju njom nazivamo motivima. Vie nego i jedna druga od mentalnih
funkcija motivacija je karakteristina za linost. Ona je vana za socijalno
ponaanje i pod utjecajem je drutevnih faktora vie nego druge mentalne
funkcije. Socijalizacija ostavlja potpuni i dublji efekat na motivaciju nego i na
jednu od drugih psiholokih funkcija ovjeka. Motivi najee dolaze do izraza u
odnosu sa drugim ljudima. Velike su razlike u shvatanju o tome koje su osnovne
pokretake snage ljudskih aktivnosti. Neki autori smatraju da se cjelokupno
ljudsko ponaanje moe objasniti relativno ogranienim brojem organskih
potreba. Takve bi potrebe bile, prije svega, potreba za vodom, hranom ,
seksualna potreba i jo nekoliko drugih biolokih potreba. Sve te potrebe su
uroene i osnovni bi motivi bili oni koji poivaju na uroenim biolokim
potrebama, i nastali tako to se zadovoljenje odreene bioloke potrebe ostvaruje
na odreen nain, ili pomou odreenih objekata. Instiktivistiko shvatanje kae
da je cjelokupno ljudsko ponaanje motivirano odreenim instiktima koji su
poketaka snaga svih aktivnosti ovjeka. Prema Frojdu , samo su dva instikta ,
libido i instikt smrti. Postoje i teorije koje smatraju da nije mogue cjelokupno
ponaanje ovjeka objasniti svoenjem na tjelesne potrebe niti instikte , jer
motivi mogu biti i steeni na osnovu linog ikustva u toku ivota , kao i stavovi,
interesi, norme, vrijednosti i razliite osobine ovjeka. Iako se psiholozi razlikuju u
shvatanju o prirodi ljudskih motiva , svi prihvataju da o
drasli ljudi postavljaju veoma veliki broj razliitih ciljeva. Takoer, svi smatraju da
se motivi razvijaju i mijenjaju pod utjecajem socijalnih faktora.
Dakle, motiv je proces koji pokree ljude na odreenu aktivnost i ponaanje. To su
organski i psiholoki faktori koji pokreu ili usmjeravaju ovjekovo ponaanje,
njegove postupke, opaanje, uenje i miljenje. Izvor motiva jesu nae potrebe.
Podjela,vrste - Motivi se dijele na prirodne i steene. Prirodni su naslijeeni i
javljaju se bez obzira na vanjske utjecaje(spavanje, glad, e, disanje, odmor,
uriniranje, defekcija...). U steene potrebe spada na tisue potreba poput ljudskog
drutva, znanja, gledanja tv programa... Prirodni motivi se nazivaju i nagonima.
Za razliku od instinkta, koji uzrokuju kompleksna naslijeena ponaanja, nagoni
uvjetuju jednostavnija ponaanja, koja se mogu modificirati okolnim utjecajem.

Kad se seksualne potrebe tek jave, one su prirodne, ali u odrasloj dobi se
socijaliziraju i pretvaraju u steene. Redoslijed jakosti potrebe ovisi o stupnju
deprivacije, primjerice, ako smo 10 dana bez hrane, a 1 dan bez vode, glad je
jaa od ei. Seksualne potrebe se razlikuju od svih drugih prirodnih potreba- ako
ih ne ispunimo, nee doi od smrti. Jednako tako, kod jedne nauene potrebe
prijeti opasnost smrti ako je ne zadovoljimo- ako narkoman naglo prestane
uzimati drogu, moe doi do smrti. Razlika izmeu prirodnih i nauenih potreba je
i u tome da je kod prirodnih potreba motivacija unutarnja, a kod nauenih
vanjska. Prirodni motivi nastali su zato to je u organizmu dolo do poremeaja
ravnotee izmeu njegovih potreba i stanja zadovoljavanja tih potreba. Ponekad
se motivacijski ciklus prikazuje u obliku kruga- motivacijskog ciklusa ponaanja,
koji poinje od motiva, nastavlja se instrumentalnim ponaanjem za
zadovoljavanje motiva pri kojem moramo savladati odreene barijere i doi do
cilja, a nakon nekog vremena ciklus poinje ponovno. Pesimistiki nastrojeni
autori taj ciklus tumae time da ljudi niime u ivotu nisu zadovoljni, jer stalno
imaju nove potrebe, ali optimistiki nastrojeni autori taj ciklus gledaju kao
argument i garanciju napretka ljudskog roda.
Odreujui redosljed zadovoljavanja motiva, pri istodobnoj pojavi vie potreba,
psiholog A. Maslow na prvo mjesto stavlja:
1. bioloke potrebe,
2.potrebu za sigurnou,
3. emotivnom vezanou,
4.samopotvrivanjem (ugled i potovanje),
5.samoaktualizacijom.

3. Miljenje i vrste miljenja ?

Izraz miljenje upotrebljavamo u vie znaenja. U irem smislu , miljenje ukljuuje svaki spoznajni
( kognitivni) proces obrade ideja, predodbi i slika , proces simbola i pojmova. Stoga , u okviru
miljenja ulaze razliiti procesi od asociranja , sjeanja, matanja preko sticanja pojmova do logikog
rasuivanja i stvaralakog miljenja. Sve ove odlike miljenja imaju dva zajednika obiljeja. Procesi
koji se ne mogu neposredno opaati, drugo, misaoni procesi su simboliki procesi i to znai da ih
obiljeava upotreba simbola . Dakle, miljenje moemo definirati i kao usmjereno operisanje znacima
ili simbolima pomou kojih dolazimo do uvianja odnosa.
Miljenje moemo da kvalificiramo s obzirom na razliita gledita. Najopenitija klasifikacija miljnja
je na konkretno i apstraktno miljenje. Konkretno miljenje odnosi se na rjeavanje problema pri
emu se koriste, uglavnom, elementi u opaajnom polju ili konkretne predstave. Apstraktno miljenje

je onaj oblik miljenja u kome se elementi problema ne nalaze u opaajnom polju niti su dati u obliku
konkretnih predstave ve se kao osnovna sredstva miljenja pojavljuju simboli. Ovaj oblik miljenja
naziva se i verbalno- logiko miljenje i ono dolazi do izraaja u rjeavanju aritmetikih zadataka,
logikih problema kao i u raazumjevanju smisla i znaenja tekstova i svih drugih verbalnih saopenja.
Ako posmatramo stepen ralistinosti tj. potovanja principa realnosti u miljenju miljenje moe bit
ralistiko i imaginativno. Realistiko miljenje je oblik miljenja kojim se rjeavaju svakodnevni
ivotni problemi i u kome su elementi za rjeavanje problema jasno odrreniji u vremenu i prostoru i
ije se osobine moraju uzimati u obzir da bi se problem zaista odgonetnuo. Primjer: ako elimo
upisati likovnu akademiju mi moramo uzeti u obzir realnu injenicu o postojanju ili nepostojanju
sopstvenog talenta.Imaginativno miljenje moe biti miljenje u kome se princip realnosti potpuno
zanemaruje i u kome prevladava logika elja. Svakodnevnim jezikom nazvano, matanje je sposobnost
stvaranja predstava o objektima, dogaajima i situacijama koje elimo ili u kojim bi eljeli biti. Kada
zamiljamo potpuno nemogue i nepostojee objekte i situacije kae se da fantaziramo. Normalan
ovjek, naravno, ima svijest o nerealnosti ili stepenu realnosti svojih matanja i nije zavisan od njih.
Ovakvo matanje treba razlikovati od imaginativnog miljenja iji je razultat stvaranje predstava i
ideja koje su osnov umjetnikih djela i koje svjesno i aktivno kontroliemo.
Ako se posmatra ishod misaonog procesa miljenje se moe podijeliti na stvaralako i kritiko
miljenje. Produktivno- stvaralako miljenje je miljenje iji je ishod neka drutveno priznata
vrijednost kojoj se moe pridati svojstvo orginalonosti. Orginalno je neto to je novo, neobino,
rijetko i slino. Stvaralako miljenje jeste najoiglednije u djelima umjetnika i naunika. Svako od
tih djela nije bilo najprije u realnosti iz koje bi percepcijom bilo prenijeto na nivo svijesti ve obrnuto.
Ona su bila najprije na nivou svijesti ovjeka- stvaraoca u obliku slike, nota i slino. Iako je neosporno
da je inteligencija veoma bitna , pokazalo se da se kreativnost ne moe svesti na inteligenciju ve da
su potrebne i naroito vane neke osobine linosti kao to je sloenost linosti, nezavisnost u suenju
itd. Kritiko- procjenjivako miljenje je poseban oblik miljenja iji je ishod ili rezultat vrednovanjeevaluacija (procesna vrijednost) neega to je bilo predmet ili sadraj miljenja. Svaki misaoni proces
sadri kritiko miljenje. Kada ga ne bi bilo ovjek ne bi procesnu vrijednost neke ideje niti bi mogao
da vri izdvajanje bitnog od nebitnog. Predmet kritkog miljenja, dakle, mogu biti sopstvene ili tue
ideje i produkti. Kod nekih ljudi je razvijenija sposobnost produkcije ideja a kod nekih kritiko
procjenjivanje vrijednosti tuih produkata. Primjer za to je postojanje kirtiara u svim oblastima
umjetnosti: knjievna, likovna itd. U nauci je oiglednost vrijednosti djela mnogo vea nego u
umjetnosti. Ljudi su vie sposobni za vrednovanje tuih nego svojih djela. Ako je nivo ambicije
usaglaen sa sposobnostima to podstie na kritki odnos prema sopstvenim idejama i suprotno,
sputava kritinost ako nije usaglaen.
S obzirom na sadraj i vrstu psihikih procesa razlikuju se : misli saznanja, misli
konstatacije, misli zamiljanja, misli vjerovanja.
4. Povezanost miljenja i govora ?

Govor je sistem znakova koji slui za namjerno sporazumijevanje. Ukljuuje

sve naine sporazumijevanja. U
govor spadaju i sve vrste pisama,
gestovni govor gluhih kao i svi drugi oblici gestovnog i mimikog
sporazumijevanja, upotreba razliitih signala itd. U podruje kognitivne
psihologije spada i miljenje, koje je izrazito kompleksan proces i odvija se na
veem broju razina Miljenje se sastoji u namjernom ili nenamjernom
manipuliranju razliitim kognitivnim doivljajima, dakle osjetima, perceptima,
pamenjima, rijeima, pojmovima, sudovima, slikama fantazije.. Miljenje i govor

su
vrsto meusobno povezani da neki psiholozi miljenje nazivaju
govorom naeg razuma. .. Psiholozi smatraju da je upravo miljenje ona
karakteristika koja najvie razlikuje ovjeka i ivotinju, jer ivotinje misle na
mnogo nioj razini.
Ako su nae misli izraene u obliku neke konstatacije ili tvrdnje, uvijek su
povezane s odreenim stupnjem uvjerenja. Najvii stupanj uvjerenja prisutan kod
misli su konstatacije. Razliite misli znanja imaju manji stupanj uvjerenja, esto
razliit, prema tome odakle smo tu informaciju nauili i koliko vjerujemo autoru te
informacije. Misli zamiljanja obino imaju nizak stupanj uvjerenja, dok misli
vjerovanja predstavljaju zamisli s visokim stupnjem uvjerenja.ovjek je razvojem
od djetinjstva do zrelosti spontano i uz pomo odgoja stvorio neke alate i tehnike
kojima se koristi kod miljenja, te koje mu omoguuju lake dolaenje do cilja,
odnosno rjeenja problema i donoenja odluke.Meu alatima najpoznatiji su
simboli i pojmovi. Povezanost miljenja i govora je vrlo duboka (tako, primjerice,
kod miljenja dolazi do mikropokreta glasnica), lake je uiti na glas, gluhi mnogo
tee usvajaju apstraktne pojmove od onih koji uju(sa slikama je uspjenost
jednaka) .Iako govor ima mnogo kompleksnih pravila, svi ih svladavamo bez
problema, pa je Chomsky postavio teoriju da u mozgu vjerojatno postoji uroeni
mehanizam koji djetetu omoguava razumijevanje i produciranje jezika i govoramodem za govor.

Govor je priopavanje misli i osjeaja pomou simbola (neto to

reprezentira neki drugi objekt, dogaaj ili ideju) poredanih u skladu s
pravilima gramatike. Govor omoguuje jednoj osobi da svoja znanja priopi
drugoj, kao i komunikaciju meu generacijama. Pravi govor se razlikuje od
sustava komuniciranja niih ivotinja po obiljejima kao to su semantika,
neograniena kreativnost i mogunost premjetanja

5. Faze rjeavanja problema putem uvida ?

O uenju uvianjem kao vrsti uenja, u strunoj literaturi relativno se malo
govori. Jedan od razloga je taj to je uenje obino prouavano u jednostavnim
situacijama. Meu prvima , prouavajui proces uenja kod ivotinja Toloman je
rekao da se uenje sastoji u znanju o odreenim odnosima izmeu drai. O
znaaju kognitivnih procesa, posebno uvianja govorila je getaltistika teorija.
Zasluga getaltista je to su dali psiholoku analizu procesa uvianja pokazujui
da ono poiva na mehanikim asocijacijama, te da i kod viih ivotinja postoji
uenje putem uvianja, to je dokazano poznatim Kohlerovim ogledom sa
impanzama. Takav oblik uenja je novi oblik uenja putem rjeavanja
problemnih situacija i uvianja odnosa. Tako uenje uvianjem, za razliku od
uenja uslovljavanjem karakteriziraju :
1. Do uspjeha se dolazi naglo, odjednom
2. Kada se jednom problem rijei, pokuavanje se ne ponavlja
3. Naeno rjeenje se korisi ne samo u istim , nego i slinim situacijama.
Ne bi bilo opravdano smatrati da je svako uenje u koje su ukljueni kognitivni
procesi samim tim uenje koje nije na principu uslovljavanja. Npr. kada dijete ui
da kae hvala ono to ini prije svega to se uz takvu reakciju vie puta ponavlja
nagrada. Ono vjerovatno tek naknadno uspostavlja relaciju izmeu odreenog
ponavljanja , ono tek naknadno uvia. Dakle, uenje uvianjem se javlja kada je
uoavanje relacija sutine uenja, kad efekta uenja ne bi bilo bez koritenja viih

kognitivnih funkcija. Faze koje se javljaju su :

1.Faza preparacije - faza svijesti o problemskoj situaciji (neravnotea),

bezuspjeni pokuaji
2.Faza inkubacije- obustavlja se bezuspjena aktivnost i zapoinje
stereotipno ponaanje
3.Faza iluminacije (aha doivljaj)- rjeenje se odjednom javi, odnosi izmeu
elemenata su jasni i logini
4.Faza verifikacije- provjera rjeenja
U rjeavanju problema pojedine faze mogu izostati, izuzev faze verifikacije. Ove
faze temelje se na Kohlerovom istraivanju sa impanzom Sultanom.

6. Stavovi i porijeklo stavova ?

Jedan stav moe se definirati kao trajna organizacija opaajnih , nagoniskih,
osjeajnih i perilagoavajuih procesa vezanih za neki predmet ovjekovog
svijeta. Socijalni psiholozi definiraju stav kao trajno, pozitivno ili negativno
vrednovanje ljudi, objekata ili ideja. Stav je pripravnost pozitivnog ili negativnog
reagiranja na neke osobe, predmete, zbivanja ili pojave. Sastoje se od kognitivne
komponente(miljenje o nekom ili neem), emotivne komponenta(emocija prema
predmetu stava), ponaajne komponenta(ponaanje prema predmetu stava).
Dakle, razlikujemo negativan i pozitivan stav. Iako svi stavovi imaju sve tri
sastavnice, svaki pojedini stav moe se zasnivati vie na jednoj sastavnici nego
na drugoj. Kognitivna i emotivne komponenta su gotovo uvijek u dobrom
slaganju, ali ponaajna komponenta moe biti pod utjecajem razliitih situacijskih
presija i katkad uope ne odraava pravi stav. Stav i ponaanje su u znatno
veem skladu ako traimo stav prema detaljnoj situaciji, jer su opi drutveni
stavovi esto pod utjecajem drutvene presije ili elje za ugledom.
Ve iz raznovrsnosti funkcija koje imaju stavovi jasno je da je njihov razvoj
uvjetovan razliitim vrstama faktora. U traganju za ovim iniocima treba se
razmotriti ovjekova kulturna sredina, lanstvo u primarnim grupama kao to je
porodica, te line osobine.
Kulturni inioci kao npr. susjedstvo, kola su veoma raznovrsni i esto
kontradiktorni. Nijedna od ovih ustanova ne zastupa iste stavove .
Roditelji/ grupni utjecaji -su najposredniji i nasnaniji inioci formiranja stavova.
Line osobine - Oni imaju i indirektni utjecaj na uobliavanje stavova djeteta
putem metoda vaspitanja koje primjenjuju.
Istraivanja o porijeklu stavova pokazala su da formiranje stavova ovisi od
velikog broja faktora. Sve te faktore moemo svrstati u ove tri kategorije. Stavovi
mogu djelomino biti odreeni nasljeem (istraivanja na blizancima)
Stavovi su naueni rezultat socijalnog uenja
instrumentalno uvjetovan, uenje po modelu )

(klasino uvjetovanje,

Emocionalno osnovani stavovi vie se zasnivaju na osjeajima i vrijednostima

ljudi nego na njihovim uvjerenjima. Emocionalno osnovani stavovi mogu nastati
klasinim uvjetovanjem i instrumentalnim uvjetovanjem

Kognitivno osnovani stavovi primarno se zasnivaju na uvjerenjima osobe o

obiljejima objekta stava.
Ponaajno osnovani stavovi zasnivaju se na opaanju vlastitog ponaanja kada je
poetni stav slab ili vieznaan, te kad je ponaanje dobrovoljno TEORIJA
SAMOPERCEPCIJE
7. Pogreke u percepciji ( iluzija , vrste i tipovi iluzije) ?
Percepcija je aktivan proces organiziranja, integriranja i interpretiranja osjetnih
informacija, koji nam omoguuje upoznavanje i prepoznavanje znaenja
predmeta, pojava i dogaaja u naoj okolini. Ljudi nemaju istih osjeta, nego
percepte- jer osjeti su samo elementi od kojih se sastoji cjeloviti doivljaj(lat.
percipere= usvojiti).Percepcije pojedinih ljudi u vezi s istim stvarima se ne moraju
slagati, jer objektivnu stvarnost drukije percipiraju. Pod utjecajem subjektivnosti
percepcije su manje neke jasne i opipljive injenice. U svakodnevnom ivotu
dolazi do sukoba stavova jer na nae ponaanje ne djeluje objektivna situacija,
nego naa percepcija te situacije. Iskrivljena percepcija, dakle ona percepcij koja
se razlikuje od utvenog sadraja moe nastati zbog nekih objektivnih razloga ,
kao npr. gledanje kroz neke specifine lee, npr. neka smijena ogledala u
kojima imamo iskrivljenu figuru ili oblik lica.. Zatim, uzimanje razliitih droga koje
izazivaju halucinacije. Halucinacije su pojave koje su nastale bez prisustva
podraaja, a javljaju se kod nekih bolesti, psihikih poremeaja i kod uzimanja
psihoaktivnih sredstava. Postoje ekstremni, abnormalni halucinatorni doivljaji.
Koji se od obinih halucinatornih doivljaja, koji se susreu kod svih ljudi, razlikuju
samo po intenzitetu i po stepenu u kome se usvajaju kao realni. Mi ujemo
zujanje u uima, ali spolja ne postoji nikakav zvuni izvor. Takoer do pogrene
percepcije dolazi usljed nekih intenzivnih emocionalnih stanja, u stanjima afekta..
Perceptivne varke ili iluzije su pojave iji sadraj, manje ili vie, ne odgovara
podraajnoj situaciji . Moemo razlikovati dvije vrsze perceptivne varke koje
nastaju zbog oekivanja emocionalnog stanja, stavova ili nekih iskustava.
Perceptivne varke mogu nastatati zbog svojevrsne slloene podraajne
situacije.Najpoznatije vrste iluzija su oetiko-geometrijske varke i prividno
kretanje. Vrste perceptivnih varki/iluzija: vidjeti neto ega nema, geometrijske
oblike vidjeti na vie naina,slike vidjeti na vie naina, pogrena prosudba
duine,pogrena prosudba teine, nemogue slike

8. Definicija uenja?
Uenje je trajna promjena u ponaanju do koje dolazi pod utjecajem iskustva.
Uenje predstavlja proces koji dovodi do promene u mentalnom ( unitranjem ) ili
spoljanjem ponaanju (motorno uenje, vetine ). Uenjem se formiraju tragovi u
mozgu koji ostaju kao deo iskustva licnosti i mogu razliito dugo trajati to opet
zavisi od namene za koju se ui.Uenje se bazira na zapamivanju gradiva koje se
ui. Tako razlikujemo kratkotrajno i dugotrajno uenje kao to razlikujemo
kratkorono i dugorono pomaenje.
Sistematski oblici uenja imaju za svrhu da poboljaju cilj i svrhu uenja kao i

mogunosti za kasnije izvodjenje utvrdjenih nauenih operacija .

Postoji neogranien broj razliitih vidova uenja,od kojih neki mogu voditi ak i
negativnim ishodima ili poremeajima ponaanja. Ako u nekim situacijama,
primjerice zbog umora ili djelovanja droga, dolazi do promjena u ponaanju, to ne
zovemo uenjem, jer te promjene nisu trajne..

9. Vrste uenja?
Uenje dijelimo u namjerno i nenamjerno, a najjednostavniji oblik uenja je
uenje uvjetovanjem.
Klasino uvjetovanjePavlov je istraivanjem eluanih sokova kod psa otkrio klasino uvjetovanje.
Naime, luenje sline je normalna refleksna reakcija na podraaj jezika hranom. No
ako pas poinje luiti slinu na pojavu osobe koja donosi hranu, to je uvjetovana
reakcija- povezao je prirodni podraaj sa do tada neutralnim podraajem. Pavlov
je nastavio prouavati tu pojavu uz pomo zvona koje je slubenik nosio kad je
nosio hranu. Pokazalo s da je pas poeo luiti slinu i na zvuk zvona. Hrana=
bezuvjetni podraaj, luenje sline na hranu= bezuvjetna reakcija, luenje sline ne
zvono= uvjetovana reakcija.
Watson- pokus s malim Albertom(bijeli takor+ prasak= strah od svega bijelo i
krznenog( generalizacija)- bezrazloni strah od bezopasnih predmeta li situacija=
fobija. Fobije se najee razvijaju u djetinjstvu kada smo doivjeli neki neugodan
dogaaj povezan s buduim predmetom fobija. Primjeri klasinog uvjetovanja su
medvjed koji plee(uvjetovanje- hodanje po eravici), lijeenje alkoholiara
averzivnom terapijom- u alkohol se stavi sredstvo tetidis koje izaziva muninu,
glavobolju, povraanje... u kombinaciji s alkoholom. Uvjetovane reakcije se gase
ako nestaje pratei podraaj, a odravaju se stalnim ili povremenim
potkrepljivanjem. Klasino uvjetovanje postie se kod svake vrste za bitne
podraaje- takori- okus i miris, ptice- svjetlo...
Poznata je generalizacija podraaja(mali Albert, reagiranje na bilo koji ton ako
nauimo reakciju na jedan ili nekoliko slinih), ali i diskriminacija (razlikovanje)
podraaja- pas koji mora razlikovati krunicu od elipse- kad ih vie nije uspio
razlikovati, poeo je reagirati neurotino.
Instrumentalno(operantno) uvjetovanjeInstrumentalno uvjetovanje odnosi se na uenje na posljedicama, a primjenjuje se
kad treba postii uvjetovanu reakciju, a ne postoji bezuvjetni podraaj. Odnosi se
na to da treba neku osobu ili ivotinju navesti na neki postupak pa ga nagraditi.
Katkad, kod kompleksnih ponaanja, treba to uiniti postupno, iskoritavati svaku
sluajnu reakciju koja predstavlja odreeni stupanj ciljnog ponaanja- oblikovanje.
Ova se metoda pokazala vrlo dobrom kod autistine djece(vrlo slabo reagiraju na
podraaje okoline, zatvorena su u sebe, ne pokazuju interes za okolna zbivanja,

loe govore, emocionalno su nezrela...). djecu se nagrauje npr. bombonom za

neartikulirane glasove, potom samo za smislene rijei, pa potom samo ako je rije
pravilno izgovorena.
Uvjetovanje se ne moe koristiti za sve vrste uenja, primjerice uenje govora.
Instrumentalno uenje bit e uspjenije ako se potkrepljivanje dogaa
povremeno, u neredovitim razmacima. Primjer toga su igra na sreu.
Potkrepljivanje moe biti i negativno, kada se nekog eli odvratiti od nekog
ponaanja. Ako potkrepljivanje prestaje, reakcija se gasi, a gasi se sporije ako je
potkrepljivanje neredovito. Kod instrumentalnog uvjetovanja je prisutno
pamenje, a i miljenje, odnosno stvaranje zakljuka u vezi s novonastalom
situacijom.
Primjer- ako laboratorijske mieve stavimo u labirint, oni e u njemu lutati bez
cilja. No ako nakon nekoliko dana na kraj labirinta stavimo hranu, doi e do nje
bez potekoa, to pokazuje da su iskoristili znanje steeno latentnim uenjem.
Instrumentalno uvjetovanje se koristi za lijeenje fobija, anoreksije, za
biofeedback, uenje uz pomo kompjutera u kojem rijeen test vodi na slijedeu
lekciju...
Predrasude, a meu njima i praznovjerja, spadaju u instrumentalno
uvjetovanje.To posebno vrijedi za osobne praznovjerja, koja nisu karakteristina
za drutvo, nego samo za 1 osobu: jednom se dogodilo da si poloio ispit ako si,
primjerice, nosio neke arape, i odonda ih stalno nosi, a samo povremeni uspeh
ubrzava potkrepljivanje i ojaava usvajanje tog ponaanja. Jednaka je pojava
naena kod ivotinja(golub, hrana i vrtnja u krug). Opa praznovjerja-nastala su
na isti nain, ali su postala poznata i irila se na kasnije generacije usmenom
predajom.
Kazna ne spada meu negativna potkrjepljenja, jer ona potiskuje neko ponaanje,
a negativna potkrjepljenja nas ue ponaanju kojim emo izbjei negativne
podraaje. Kazna i nagrada su najdjelotvornije metode uenja. Nagradom
moemo uspostaviti eljeno ponaanje. Za kaznu neki smatraju da emo samo
nauiti to ne smijemo, a ne i ono to bismo trebali raditi. Neugoda od kazne
moe se povezati s osobom koja daje kaznu, kazna djeluje samo u poetku, a
kasnije sve manje, dijete moe nauiti da se kaznom mogu postii neke stvari, pa
moe poeti primjenjivati istu metodu, a kazna moe djelovati na agresivno
ponaanje.
Nagrada izaziva osjeaj ugode, a kazna osjeaj neugode. Budui da svi teimo za
postizanjem ugode i izbjegavanjem neugode, oekuje se da e ponaanje za koje
smo dobili nagradu postati privlano, te emo ga ponavljati, a ponaanje za koje
smo dobili kaznu postat e nam odbojno, te emo ga izbjegavati. Ako elimo
postii neko ponaanje treba primijeniti nagradu, a ne kaznu pri suprotnom
ponaanju jer e nam eljeno ponaanje omrznuti(npr. jedenje paradajz juhe... ).
Ako elimo sprijeiti ponaanje, primjenjujemo kaznu. Moramo odrati obeanje,
kazna mora uslijediti odmah, mora biti otra da bi imala uinak, poinitelj mora

vjerovati da nee izbjei kazni. Ako se neko ponaanje kritizira, to se mora izvesti
tako da uenika potiemo na usvajanje ponaanja koje moe biti nagraeno.
Pokuaji i pogrekeSastoji se u tome da neplanski pokuavamo doi do odgovora. Ta je metoda
uspjena samo kod vrlo jednostavnih procesa, koji se sastoje od malog broja
operacija. Kod kompleksnih se ne sjeam kako smo doli do odgovora. Ova
metoda ime veze s operantnim uvjetovanjem, odnosno, uenjem na
posljedicama.
OponaanjeOsim istog oponaanja, oponaanjem se smatra i sluenje tuim iskustvomuenje preko posrednika. Na taj nain ne uimo na vlastitoj koi kao kod
prethodne metode, nego nam drugi ljudi slue kao putokaz. Na taj nain se
skrauje vrijeme uenja i izbjegavamo opasne pogreke.
Direktnim oponaanjem ili uenjem po modelu najee uimo psihomotorne
aktivnosti, a uenjem preko posrednika se ue stavovi, ideje, naini ponaanja,
emocije... mnogi roditelji agresivnom kaznom pokuavaju sprijeiti dijete u tome
da neto uini, a zapravo postaju model za uenje agresije. Tv agresija smanjuje
negativni stav prema agresiji i pomae uenju nekih oblika kriminalnog
ponaanja. Pokazao je to Bandura pokusom u kojem je djeci prikazao kako ovjek
tue lutku, a drugoj skupini je prikazano nenasilje prema lutki. Djeca su se
ponaala u skladu s pogledanim filmom.
Oponaanjem se ue ponaanja vana za opstanak, primjerice, ako je majmunima
na tv- u prikazan strah od zmije, nje e se bojati, a ako je prikazan strah od
cvijeta, nee ga se bojati.
Po modelu dijelom uimo i verbalno komuniciranje- upute o dolasku na neko
mjesto. Na oponaanje utjeu panja, status modela, motivacija, pamenje onog
to smo vidjeli...
Uenje uvidomTakvo je uenje esto kod rjeavanja nekih problema- kad nam odjednom sine
rjeenje.
kolsko uenjeTu se radi o pamenju. Tehnike- uenje u cjelini(globalno) ili u
dijelovima(fragmentarno), rasporeivanje prekida izmeu uenja. Kod
besmislenog materijala treba uiti fragmentarno, a ako se materijal sastoji od
cjelina, treba uiti po smislenim cjelinama, globalno. U nekim sluajevima i mali
razmaci izmeu uenja imat e koristan uinak(besmisleno gradivo), a kod
smislenog gradiva te pauze trebaju biti due

10. Linost i tipovi linosti ?

Linost nije sposobnost, nego obiljeje. Postoji mnogo definicija linosti, jer je
linost konzistentna u vremenu, ali u razliitim situacijama mogu se vidjeti njena
potpuno razliita obiljeja. Neke karakteristike linosti su uvijek konstantnevremenska i situacijska(u istoj situaciji emo jednako reagirati), primjerice
temperament. Neke su karakteristike iste samo u identinim situacija, a neke su
rezultat trenutne situacije i trenutnog raspoloenja.U formiranju linosti veliku
ulogu imaju genetski faktori, ali vanu ulogu igra i okolina. Istraivanja na posve
malim bebama pokazuju da su ta ponaanja odar prediktor kasnijih crta linosti
odraslog ovjeka. Linost se formira i pod utjecajima kazne i nagrade, odgojne
mjere, oponaanje, utjecaj drutva, a neki dramatini dogaaji mogu trajno
promijeniti neiju linost.ovjekov status je njegov poloaj u drutvu koji on
zauzima uglavnom svojim formalnim drutvenim poloajem. Uloga je oekivano
ponaanje od osobe odreenog poloaja u drutvu. Mogue je da doe do brojnih
konflikata uloga(npr. sveenik blagoslivlja vojnike) Crte linosti se relativno
nezavisne, ope i razmjerno trajne karakteristike koje nalazimo u cjelovitoj
strukturi linosti. Velikim se dijelom odnose na emotivne i motivacijske
karakteristike. Temperament je tipian nain na koji neka osoba doivljava i
ispoljava svoja raspoloenja i njihove promjene, to je energija kojom openito
reagira. Temperament se takoer preteno odnosi n emocijske i motivacijske
karakteristike.Prema Eysencku, linost je relativno stabilan oblik ponaanja,
navika i tendencija, to ga je neka osoba razvila u svom ivotu na osnovi
naslijea, a u reakcijama na neke nagrade i kazne koje je primila u tijeku ivota.
Ne postoje dvoje ljudi identine linosti. Prema Freudu, linost se sastoji od
svjesnog, podsvjesnog i nesvjesnog. Njena 3 dijela su id, ego i superego. Id je
potpuno nesvjestan, a tei zadovoljenju naih nagona(libido- instinkt ivota,
odnosno seksualni nagon i instinkt smrti). Tei za ugodom, bez obzira na realne
mogunosti i drutvena ogranienja. Ego je jednim dijelom svjestan, i pokuava
posredovati izmeu zahtjeva ida i superega. Superego je glas savjesti, stvara
svijest o tome to je dobro, a to nije i u sukobu je sa idom. Freud pretpostavlja
da postoje razliite razvojne faze linosti(oralna, analna, falusna, edipalna...)
ovisno o usmjerenosti libida). Ako se u razvoju ne rijee trenutni konflikti, osoba
moe postati fiksirana na stupnju razvoja koji nije uspjeno rijeen.
Eysenckova teorija poiva ne Galenovoj teoriji o 4 tjelesna soka i 4 tipa linosti
(sangvinik, kolerik, melankolik, flegmatik i krv, sluz, uta i crna u). Eysenck je tu
podjelu nadogradio sa dimenzijama intra i ekstravertiranosti, stabilnosti
(mirnoe) i nestabilnosti (neuroticizma), te psihoticizma i stabilnosti (manje vana
za prosjenu linost).

Costa je pokuao crte linosti ili temperamente podijeliti u 5 grupa: ekstraverzija,

savjesnost, ugodna osoba, neuroticizam, otvorenost prema iskustvu. Svaka
skupina ima svoje crte i njima suprotstavljene koje stvaraju suprotnu linost.