Od prvih listova jo iz turskog perioda 1866. god., od tampanja Bukvara 1867. I
Prve itanke 1878. godine,prije prihvatanja vukovskog naina pisanja u Srbiji i mnogo prije konanog prihvatanja fonetskog pravopisa u Hrvatskoj, BiH je imala neprekinuti jeziki put. A-U vlast se najprije susrela sa problemom nominacije jezika. U zemlji u kojoj su postojale razliite kulture i tradicionalne tekovine u vrijeme buenja nacionalne svijesti, sa tekim konzervativnim shvatanjima i jo uvijek prisutnim pogledima na prolost sa konfesionalno podijeljenjim kolstvom, trebalo je nadi kompromisno rjeenje. Poelo je sa imenovanjem jezika hrvatskim, potom zemaljskim, zemaljskim bosanskim jezikom, da bi se nakon toga insistiralo na bosanskom jeziku od ega se na kraju odustalo. Uz postojanje termina srpski, hrvatsko- bosanski, bosanski jezik samo je stvaralo probleme koje nije bilo mogude brzo rijeiti. Probleme u vezi imenovanja jezika rijeit de Benjamin Kallay. Poetak standardiziranja jezika u BiH poinje njenim ulaskom u moderno drutvo u trenutku kada se stabilizira drutveno ureenje i jaa A-U kao modno i veoma ureeno evropsko carstvo. Za vrijeme A-U pokrenuta su 32 srpska lista i svi su tampani dirilicom, a ved od 1880. godine svi Vladini listovi : slubena glasila, kolski vjesnik, Glasnik Zemaljskog muzeja, tampani su i latinicom i dirilicom. Inae, za vrijeme A-U pokrenuto je vie od 100 listova i asopisa, a opdi nivo pismenosti znatno je uznapredovao. A-U vlas zatekla je u BiH ved primjenjen fonetski pravopis i opredjeljenje za pisanje na narodnom jeziku i u drugim junoslavenskim pokrajinama koje su se u zvaninoj upotrebi sluile opde prihvadenim idiomom, kasnije nazvanim standardnom novotokavtinom. Od dolaska Benjamina Kallaya na vlast A-U je vodila veoma konzistentnu jeziku politiku koja nije bila liberalna, nego direktna. U sklopu jasne jezike politike Zemaljska vlada je formirala novu Komisiju za jezik iji je zadatak bio da donese sistematske pravopisne odredbe koje bi vaile u BiH. Najprije su prihvadeni Vukovi osnovni principi, primjenom fonetskog pravopisa i Vukove grafije i zato se u BiH moe govoriti o svojevrsnom jezikom kontinuitetu i pravopisnoj ujednaenosti i pored veoma heterogenog sastava stanovnitva. Godine 1885. Donesena je odluka da se tampa Gramatika bosanskoga jezika za srednje kole.Za prevoenje jezike politike A-U vlade Gramatika bosanskog jezika je veoma vana , jer je dolo do stabiliziranja jezikih normi i pribliavanja jeziku u upotrebi u Hrvatskoj i u Srbiji u tom vremenu. Gramatika pokazuje da Benjamin Kallay nije htio stvarati posebni bosanski jezik koji bi bio drugaiji od srpskog i hrvatskog. Gramatika je dala neosporan krupan doprinos ukupnom stabiliziranju i pravopisnom ujednaavanju na junoslavenskim prostorima na vukovskim principima. Nesumljivo je da je to bio cilj Kallayeve i A-U jezike politike kojom su se ujedinjavali junoslavenski prostori uz udaljavanje od Rusije u irim politikimkoncepcijama tada najmodnijeg evropskog carstva. U sklopu svoje jezike politike Zemaljska vlada je nastavila sa poduzimanjem novih mjera, pa je 1897. g. Slavisti Vatroslav Jagid i Milan Reetar pripremili jeziku anketu pod nazivom Pitanja o govoru prostoga naroda . Anketu o jeziku proveo je Zemaljski muzej, pa je napravljena broura, dirilicom i latinicom sa 150 pitanja. Na razvoj pravopisne norme, kao i na jeziku stabilizaciju najvie je utjecala kola, a jezik asopisa kolski vjesnik 1894-1909. Pokazuje da je A-U vodila takvu obrazovnu politiku u kojoj je jeziko planiranja bilo dio jasno zacrtanog cilja. Jezik kolstva bio je oslonjen na domadu tradiciju. To je bio jedan oblikstandarda veoma blizak narodnim govorima, supstandardnom izrazu za razliku od jezika srodstva. Vukov folklorni jezik, u BiH nije bio uzor na vedinu knjievnika, jer se jezik naslanjao na urbani, pismeni sloj stanovnitva u vedim gradovima, to se moe vidjeti u asopisima Nada, Bosanska vila, Gajret, kao i kod mnogih bosanskohercegovakih autora koji su obogadivali svoj vokabular novim znanjima sticanim na evropskim univerzitetima.