Charles Van Doren

Charles Van Doren
POVIJEST
ZNANJA
Prolost, sadanjost i budunost
Sadraj
Zahvale xiii
Autor itatelju ' xv
Napredak znanja xvii Vrste
napretka znanja xviii Opa
povijest xviii Primitivni
ovjek xx Specifino znanje
xxi Openito znanje xxi
Sigurno znanje xxii Znanje i
srea xxiv Sadraj knjige
xxv
Mudrost drevnih naroda

3
Egipat 4
Indija 6
Kina 7
Mezopotamija 9
Azteci i Inke 10
Ljudska rtva 12
idovstvo 14
Kranstvo 15
Usporedba idovstva i kranstva 17
Islam 18
Usporedba judeokranstva i islama 18
Budizam 19
Pouke iz prolosti 21
Abeceda 23
Nitica 25

2. Grka eksplozija 27
Talesov problem 28 Izum matematike:
pitagorejci 32 Otkrie atomske teorije:
Demokrit 35 Talesov problem:
konano rjeenje 38 Moralna istina i
politika
probitanost: Sokrat, Platon i Aristotel 39
Zabluda dosljednosti 41 Grka protiv Perzije:
plodonosan sukob 45 Tragedija Atene 47
Herodot, Tukidid i izum povijesti 49 Duh grke
misli 52
3. to su Rimljani znali 56
Grka teorija, rimska praksa 60
Zakon, graansko pravo i ceste 62
Lukrecije 66
Ciceron 68
Seneka 72
Tacit 76
to Rimljani nisu znali 79
4. Svjetlost u mranom dobu 82
Pad Rima 82
Europa nakon Rimskog Carstva 84
Trijumf kranstva: Konstantin Veliki 87
Obeanje kranstva: Augustin 88 Nakon
pada 90
5. Srednji vijek: veliki pokus 93
Borba za opstanak 93 Svijet
neprijatelja 94 Problem Boga
94 Znanost teologije 95 Teologija
u drugim religijama 97 Naela
teokracije 98 Carstvo i papinstvo
100 Redovnitvo 101
Kriari 103
Tisuljetni strahovi, poslijetisuljetna postignua 105
Rasprava o Istini 107
Boecije 107
Pseudo-Dionizije 108
Avicena 109
Pierre Abelard 110
Bernard od Clairvauxa 111 ,
Averroes 112
Toma Akvinski 114
Pirova pobjeda vjere nad razumom 117
Danteov ples 118
6. to je obnovila renesansa 121
Novi stil slikanja: perspektiva 122
ovjek u kozmosu 123
Obnova klasinog uenja: Petrarca 124
Izum renesanse: Boccaccio 125
Renesansni ovjek 127
Renesansni ljudi: Leonardo, Pico, Bacon 130
Renesansni ovjek i ideja
liberalnog obrazovanja 135
Renesansni humanizam 136
Montaigne 137 Shakespeare
139 Cervantes 142 Crna smrt
144 Gutenbergovo postignue 146
Renesansni gradovi 149
Nacije-drave 150 .
Kriza teokratske drave 151
Erazmo 152 Thomas More 154
HenrikVIII. 155 Martin Luther
157
Snoljivost i nesnoljivost 159 r;
ovjek u sreditu 160 -r
7. Europa iri svoj utjecaj 162
Mongolska carstva 163 Marco
Polo 164 Velika otkria 166
Kolumbo 168 Put oko svijeta
171 Roenje svjetske trgovine 172
Trgovanje idejama 173 Poast
Kolumbu 176
8. Izum znanstvene metode 179
Znaenje znanosti 179
Tri znaajke znanosti 182
Aristotelovska znanost: materija 184
Aristotelovsko gibanje 186
Pobuna protiv Aristotela 187
Kopernik 190
TychoBrahe 191
Gilbert 192
Kepler 193
Galilej 194
Descartes 198
Newton 200
Pravila zakljuivanja 203
Galilejansko-kartezijanska revolucija 205
9. Doba revolucija 207
Industrijska revolucija 207
Ljudski strojevi i mehaniki ljudi 208
Doba razuma i revolucija 210
John Locke i revolucija 1688. 212
Vlasnitvo, vlast i revolucija 214
Dvije vrste revolucije 216
Thomas Jefferson i revolucija 1776. 217
Deklaracija neovisnosti 218
Vlasnitvo nad pravima 220
Robespierre, Napoleon i revolucija 1789. 222
Uspon jednakosti 226
Mozartov Don Giovanni 228
Goetheov Faust 232
10. Devetnaesto stoljee:
uvod u suvremeno doba 236
Razlika koju ini novac 237
Gospodarski ivot prije 1800.: seljaci 238
Gospodari 239
Sveenstvo 240
Kraljevi 241
Trgovci 241
Nastanak trita rada: ekonomija 244
Faustovski razvoj 247
Marksizam: teorija i praksa 249
Marksistike spoznaje 253
Ekonomske injenice: parni stroj 255
Jednakost preko ciljnika 258
arolija elektriciteta 260
arobna matematika 263
Novi naini gledanja 265
Kraj ropstva 266
okiranje buroazije 269
Darwin i Freud 271
11. Svijet 1914. 275
Ekonomske podjele 275
Prouavanje rata 277
Kolonijalizam 278
Burski rat 280
Europsko bure baruta 281
Znaajke Tridesetogodinjeg rata 282
Razmiljanja o ratu i smrti 284
Uzroci rata 286
12. Dvadeseto stoljee: trijumf demokracije 288
Napredak demokracije 290
Komunizam 295 Totalitarizam
297 Teokracija u 20. stoljeu 301
Ekonomska pravda 303 Zato ne
svjetska vlada? 305 Jedan svijet,
jedan ljudski rod 308
13. Dvadeseto stoljee: znanost i tehnika 311
Grka atomska teorija 311
Preporod atomske teorije 313
to je uinio Einstein 315
to nas je nauila atomska bomba 317
Problem ivota 318
Znanost o naslijeu 319
Kako djeluje DNK 320
Veliina svemira 321
Galaktike 322
Malena Zemlja 323
Veliki prasak i primordijalni atom 324
Heisenbergovo naelo neodreenosti 326
Neodreenosti znanja 327
Divovski korak 330
Zelena pobuna 332
Zemaljski staklenik 333
Digitalna raunala i znanje 334
Turingovi strojevi 338
Ovisnost o tehnologiji 339
Trijumfi medicine 340
Kultura lijekova 342
Kunja AIDS-a 343
14. Dvadeseto stoljee: umjetnost i mediji 345
Mediji i njihove poruke 345
Vizualna revolucija: Picasso, Braque, kubizam 348
Pollock, Rothko i esterokutna soba 350
Urbana revolucija: Bauhaus i Le Corbusier 352
Knjievni proroci: Yeats 354
Put do Indije 355
Dvorac i arobnjak 356
ekajui Godota 359
Masovni mediji i obrazovanje 360
15. Sljedeih stotinu godina 364
Raunala: sljedea faza 366
Moralni problem inteligentnih strojeva 368
Raunala pratitelji 369
Raanje misleih strojeva 370
Tri svijeta: veliki, mali i srednji 372
Kaos, nova znanost 373
Jezino bogatstvo: ideonomija 375
Istraivanje Sunevog sustava 376
Poruka? 379
ovjek kao zemaljski susjed 381
Hipoteza o Gaji 384
Genetiko inenjerstvo 386
Eugenika 387
Deifriranje genoma 389
Demokracija i eugenika 390
Brzina 392
Ovisnosti 394
Rat u 21. stoljeu 396
Raunalna pobuna 398
Kazalo 401
Zahvale
va je knjiga rezultat ivota provedenog u itanju, razmiljanju i razgo-
vorima. Njezino je sjeme posijano prije gotovo pedeset godina kad su me
kao studenta St. John koleda Scott Buchanan, Jacob Klein i Richard Scofield
uveli u svijet ideja.
Prvi susret s knjievnou ope povijesti imao sam prije tridesetak godi-
na kad sam pisao Ideju napretka (The Idea of Progress, Praeger, 1967.). Moj
mentor u to doba - a to je jo uvijek - bio je Mortimer J. Adler. O mnogim te-
mama spomenutim u ovoj knjizi tijekom godina esto smo diskutirali i on mi
je dao mnotvo korisnih bibliografskih savjeta. O nekim smo se stvarima slo-
ili, o drugima nismo. Njegove prosudbe nai ete na brojnim mjestima u
knjizi, obino bez navoenja izvora. Na ovom mu se mjestu zahvaljujem.
Prouavatelji povijesti znanosti mnogo duguju radovima F. J. Teggarta i
G. H. Hildebranda, ija je pomno sastavljena zbirka klasinih tema, Ideja na-
pretka (The Idea of Progress, University of California Press, 1949.), i danas
vrlo dobar vodi kroz radove nastale tijekom tri tisuljea.
Za openito tumaenje te literature moram se zahvaliti brojnim povjesni-
arima filozofije, od Ibn Halduna, Oswalda Spenglera, Arnolda J. Toynbeeja
do Fernanda Braudela. Ovaj me posljednji nauio da posebnu pozornost pok-
lanjam malim pojedinostima u svakodnevnom ivotu, koje nam, bez obzira
to netko napisao ili rekao, izvanredno mnogo priopavaju o tome kako ljudi
ive.
Kad je rije o povijesti znanosti, mnogo dugujem radovima Jamesa Bur-
kea (posebice Vezama [Connections, Little Brown, 1978.]), Herberta Butter-
fielda (posebice Podrijetlo suvremene znanosti [ The Origins of Modem Scien-
ce, Macmillan, 1951.]) i Erwina Schrodingera (posebice Priroda i Grci [Nature
and the Greeks, Cambridge, 1954.]).
Medu antropolozima, najvie sam nauio od Bronislawa Malinowskog,
Claudea Levi-Straussa i Lorda Raglana, autora Junaka (The Hero, Vintage,
1956.). Robert L. Heilbroner, autor djela Svjetovni povjesniari (The Worldly
Historians, Simon and Schuster, 1953., 1986.), pomogao mi je da shvatim i
iskoristim brojne radove iz ekonomije.
O
Zahvale
Moja supruga Geraldine svaku je stranicu rukopisa dvaput proitala i
dala mi na tisue savjeta, od kojih sam veinu prihvatio. Jo je vanije to to
mi je omoguila da eksperimentiram idejama jer sam predlagao teze koje su je
ljutile, oduevljavale ili zabavljale. Knjiga ne bi mogla postojati bez njezine
pomoi.
Cornwall, Connecticut
Kolovoza 1991.
XV
Autor itatelju
psena literatura koja obraduje ideju ljudskog napretka sasvim je sigurno
vrlo razliita karaktera. Dok su neka djela dojmljiva i nerijetko vrlo na-
dahnjujua, mnoga su vrlo povrna, katkad ak i smijena u stalnom nagla-
avanju (posebice tijekom 19. stoljea) utjene perspektive u kojoj svakod-
nevno u svakom pogledu sve vie napredujemo.
Ta vrsta ludosti posebno se izraavala diskusijama o temama poput eko-
nomskog, politikog i moralnog napretka, kao i napretka u umjetnosti. Za-
pravo, vrlo je teko uinkovito zastupati miljenje da se tijekom cijele ljudske
povijesti na ovom planetu dogaao stalni napredak u ukupnome bogatstvu,
vlasti, prosjenom ponaanju ili umjetnosti.
S vremena na vrijeme u tim se podrujima naizgled dogodi mjerljivi na-
predak. U druga, pak, dogodi se potpuno suprotno. Zbog toga gorljiva vjero-
vanja autora poput francuskog sociofilozofa Augustea Comtea o neizbjenos-
ti napretka na svim poljima ljudskog djelovanja valja smatrati nedokazivim.
Takvo miljenje vie ne moemo prihvatiti, ak i ako smo ga nekad smatrali
tonim.
Napredak znanja
Napredak u ljudskome znanju posve je neto drugo. Tu moemo smisleno go-
voriti kako je napredak prirodno stanje stvari. "Ne samo da pojedinac napre-
duje iz dana u dan," pisao je francuski filozof, matematiar i mistik Blaise Pas-
cal, "nego i ovjeanstvo u cjelini stalno napreduje . . . srazmjerno starenju
svemira." Bit ovjeka kao racionalnog bia, kako bi to izrekli povjesniari iz
kasnijeg doba, je razvoj potencijalnih sposobnosti skupljanjem iskustava pro-
lih narataja.
Ba kao to u naim ivotima iz dana u dan i iz godine u godinu sve vie
uimo jer se sjeamo barem neega to smo ve nauili pa tome doda jemo
novo znanje, tako u povijesti vrste zajedniko pamenje zadrava barem dio
znanja iz prolosti dodajui mu nova otkria.
XV11
O
POVIJEST ZNANJA
Pamenje pojedinca zakazuje, svaka osoba umire, ali pamenje vrste je
vjeno, ili barem moemo oekivati da e trajati sve dok ljudska bia budu
pisala i itala knjige ili - to je sve ee - pohranjivala znanje na druge medi-
je kako bi ga mogli iskoristiti sljedei narataji.
Brzina porasta ukupne mnoine ljudskog znanja mijenja se od jednog do
drugog razdoblja. Katkad je vrlo velika (to je, primjerice, sluaj u nae doba
ili tijekom 5. stoljea pr. Kr.), a katkad vrlo mala (recimo tijekom mranih
stoljea srednjega vijeka). Meutim, taj proces nikad ne prestaje i, najvjerojat-
nije, ne moe prestati sve dok ovjek bude bio ovjek.
Vrste napretka znanja
Znanje koje se tako iri i skuplja raznoliko je. O prirodi danas znamo mnogo
vie negoli smo znali prije stotinu ili tisuu godina, a moemo oekivati da
emo za stotinu godina znati jo vie. Lako je shvatiti i prihvatiti ideju napret-
ka znanja ili tehnike te optimistiki na to gledati u predvidljivoj budunosti.
Moda se dogodio i napredak u drugim vrstama znanja. Na primjer, sve
dok povjesniari mogu slobodno pisati o prolosti i dok itatelji mogu slo-
bodno itati njihove knjige (nijedno od toga nije uvijek bilo mogue, na to
nas podsjea rimski povjesniar Tacit), neemo zaboraviti ideje o pravednoj
vlasti stvorene i obranjene u revolucijama koje su se u 18. stoljeu zbile u
Engleskoj, Americi i Francuskoj. To ne znai da je bolja vlast neizbjena.
Moda e nastupiti vrijeme kad emo se sa sjetom prisjeati sretnih dana kad
je demokracija evala dobrim dijelom zemaljske kugle. Ali i tada emo o vlasti
znati vie negoli smo neko znali.
Slino tome, sjajni primjeri Sokrata, Isusa, sv. Franje Asikog i dr. Mar-
tina Luthera Kinga ml., da spomenemo samo neke, nee biti izgubljeni sve dok
moemo itati ili na drugi nain u sjeanje prizvati prie o njihovu ivotu i us-
put shvatiti koliko je teko ivjeti poput njih. To ne znai da emo nuno po-
stati bolja ljudska bia, ali emo znati vie o tome to ljudska izvrsnost jest i to
moe biti.
Opa povijest
Napredak znanja bio je nevjerojatno spor dok se pamenje vrste prenosilo
samo usmenom predajom. Na primjer, neki je primitivni ovjek ili ena neko
vrlo davno ustanovio kako se veliki neprijatelj vatra moe natjerati da pomog-
XV111
Autor itatelju
ne i uini ivot boljim. Bez organiziranog naina komunikacije trebalo je
mnogo narataja da to novo znanje postane dostupno svima. Izumom pisa-
nja, proces skupljanja znanja vrlo se ubrzao. Suvremena pomagala za pohra-
nu i pregled skupljenog znanja ljudske vrste, primjerice raunala, stalno se
usavravaju kako bi postala to uinkovitija.
Kad je sve tako kako jest, povijest ovjeanstva doista moemo proma-
trati kao povijest napretka i razvoja ljudskog znanja. Opa povijest, barem,
koja se toliko ne bavi djelima pojedinaca ili ak nacija, nego postignuima i
promaajima vrste u cjelini, nije nita drugo do prie kako se tijekom vreme-
na ljudsko znanje poveavalo i mijenjalo.
Opa povijest, zamiljena kao povijest znanja, nije kronologija svakog
nainjenog otkria i izuma. Mnogi su od njih - moda veina - na posljetku
od vrlo male vrijednosti. Umjesto toga to mora biti pria, ispripovijedana u
najsveobuhvatnijim i najopenitijim pojmovima, o vanom novom znanju
koje je ovjeanstvo steklo u razliitim dobima i dodalo ga sve bogatijoj zali-
hi. To, takoer, mora biti pria o tome kako se katkad znanje vie promijenilo,
negoli je naraslo te kako su u neka druga vremena vani elementi znanja na-
puteni ili posve izgubljeni jer za suvremenike nisu bili vani.
Na primjer, pad Rimskog Carstva bio je gotovo opa kataklizma koju su
slijedile siromatvo i bijeda diljem europskog svijeta. Usprkos tome, ili ba
zbog toga, u sljedeim se stoljeima pojavilo novo znanje. Veina tog novog
znanja nije potrajala, ali je ostala primjerom neobinog naina ivota koji smo
odbacili, ali mu se, moda, jednog dana ponovno vratimo. A kad je zaborav-
ljeno klasino grko i rimsko znanje u renesansi ponovno otkriveno, imalo je
vrlo poticajni uinak i pomoglo u stvaranju svijeta u kojem danas ivimo.
Kao sljedei primjer, 17. stoljee bilo je na Istoku i Zapadu svjedokom
vie ratova i osvajanja nego bilo koje drugo razdoblje, ba kao i velikog mno-
tva razmjerno nevanih izuma i otkria koja su poveala udobnost ljudskog
ivota. Ali sve to blijedi u usporedbi za znaenjem otkria znanstvene metode,
kljuem nevjerojatnog napretka znanja u posljednja tri stoljea.
Na posljetku, "eksplozija znanja" naeg doba pojava je koju emo uzalud
pokuavati odrediti pokuamo li opisati svaki djeli novopronadenog znanja.
Ali prolo je stoljee bilo svjedokom nekolicine vrlo vanih dogaaja u povi-
jesti znanja koji e vjerojatno jo naratajima nastaviti utjecati na ivot ljudi
(ne nuno nabolje). Veina se novih spoznaja nadovezuje na znanje steeno u
prolosti i upravo je zato njegov znaaj tako velik. Drugim rijeima, postale su
dio ope povijesti.
Tema ove knjige su upravo primjeri velikog napretka, promjena i, kat-
kad, privremenog gubitka znanja. Rije je o opoj povijesti ovjejeg priku-
XIX
POVIJEST ZNANJA
pljanja znanja o svijetu u kojem ivi i o sebi - te, katkad, nerazumijevanju jed-
nog, drugog ili obojeg. Kako to skupljanje kroz duga razdoblja pokazuje
odreene uzroke, ova je knjiga, takoer, pokuaj prognoze budueg napretka
znanja. to jasnije vidimo kako se znanje mijenjalo i raslo u prolosti, to emo
tonije moi predvidjeti vjerojatne promjene u budunosti - barem bliskoj.
Daleka budunost, stoljee i vie udaljena od nas, posve je druga pria. O
njoj moemo samo nagaati. U posljednjem u poglavlju ponuditi nekoliko
predvianja koja mi se ine vjerojatnima.
Primitivni ovjek
Druge ivotinje imaju tjelesne prednosti nad ljudskim biima: bolje vide, uju
i njue, bre tre i zagrizaju jae. Ni ivotinjama ni biljkama nisu potrebne
kue da bi u njima ivjeli, a ne trebaju pohaati ni kole kako bi nauili pre-
ivljavati u neprijateljski nastrojenom svijetu. ovjek, neuljepan, goli je maj-
mun koji drhe na hladnome vjetru, pati od gladi i ei te se boji straha i usa-
mljenosti.
Ali on ima znanje. Njime je pokorio svijet. Ostatak svemira, ini mi se,
drhtei eka na njegov dolazak.
Vrlo je teko ui u um nekoga drugog i shvatiti ga, ak i ako tu osobu do-
bro poznate, radite ili ivite s njom, vidite je svaki dan. Jo je tee ui i shvatiti
um para golih majmuna, prvog mukarca i ene, koji su ivjeli prije vie od
etvrt milijuna godina. Ali vrijedi pokuati, makar samo u mati.
Nai su nam preci sigurno bili nalik. Mukarac je bio nizak, ena jo nia,
oboje nii od metar i pol. Zamislite ih pred vama. Zamislite kako ih gledate u
oi. to biste u njima vidjeli? to bi oni vidjeli u vama?
Zaboravite na strah koji biste vjerojatno osjeali, a oni zasigurno.
Pretpostavimo da strah svladamo na obje strane, zamislimo da se moe-
mo pokuati upoznati. Ne pretpostavljajte da biste s njima mogli razgovarati
jer oni jo ne raspolau jezikom u naem smislu te rijei. Ipak, kao to vidite,
oni meusobno mogu komunicirati. Gledajte to rade, ba kao to oni gledaju
vas. Tako ete moi stei neki dojam o njihovu znanju.
Zamiljajui ih kako stoje pred vama, kako se kreu, pokazuju rukama,
komuniciraju, love, ubijaju ili skupljaju hranu, pripremaju je, jedu, iste se,
pokrivaju zbog zatite od hladnoe, miluju i vode ljubav - zamiljajui sve to
morali biste zakljuiti da su znali mnogo toga.
Neto od toga to znate, moraju znati i ta bia. Ali ona moraju znati i
mnogo toga to ne znate, osim ako nemate mnogo iskustva u preivljavanju.
XX
Autor itatelju
Dok stiete do tog zakljuka, shvaate da mnogo stvari koje znate, znate ona-
ko kako bi i oni znali. Dapae, velika veina onoga to znate slina je onome
to oni znaju.
Specifino znanje
Oni znaju gdje se nalaze, dovoljno dobro da se snalaze i preivljavaju, a ako za
mjesta koja znaju nemaju imena, poput Donjeg grada ili Straduna, znaju u
stvarima i sjeanjima prepoznavati oznake koje im omoguuju da znaju gdje
se u svakome trenutku nalaze. Takoer znaju da osim njih ima i drugih bia
pa su i za njih stvorili znakove ili oznake.
Zapravo, kad bolje o tome razmislite, moraju raspolagati golemom koli-
inom znanja te vrste: vjeverica ima gnijezdo na tom drvetu, tigrovi na ovo
pojilo dolaze naveer ali se ujutro na njemu moemo sigurno napiti, kamenje
iz ovog potoka odlino je za izradu strelica. Svi se sjeamo bezbroja takvih
injenica. Upravo nam one uglavnom ispunjavaju um i sjeanje.
Ta vrsta podataka uglavnom, a moda i posve, ispunjava i umove i sjea-
nja ivotinja. ivotinje znaju gdje se nalaze i teko se izgube - prisjetite se
pria o tome kako su se prolazei nepoznatim krajevima vratile kui. Moja
crna kuja zna mnogo o svojoj okolini - koji su ljudi i vozila sigurni, a koji nisu,
gdje e najvjerojatnije nai jelene i svisce, zna da nakon naeg doruka slijede
dva komada prenca za nju, jedan s maslacem, drugi s demom. Moja maka
takoer u svom umu ima mnotvo djelia specifinih informacija, a siguran
sam da ptice u naem dvoritu, lisice koje nou prelaze preko naeg polja i
mievi u naoj staji znaju izvanredno mnogo o okolini u kojoj ive. Za mieve
je sigurno, a za maku i psa vjerojatno, da znaju samo specifine injenice.
Openito znanje
Postoji jo jedna vrsta injenica koje mi znamo, a ivotinje ne znaju. Znamo
da Sunce izlazi ujutro, prolazi nebom i naveer zalazi. Znamo da Sunce to ini
svaki dan, ak i kad ga oblaci zaklanjaju, i da e to nastaviti sve dok postoji svi-
jeta. Znamo da nakon ljeta dolazi zima, a nakon zime ponovno dolazi ljeto.
Znamo da se sva iva bia raaju i, prije ili kasnije, umiru. Ukratko, znamo
uzroke nekih stvari - barem nekih stvari.
Takve injenice djelii su openitog znanja, a izraavamo ih jezikom
drukijim od onoga kojim se sluimo kad otkrivamo neko specifino znanje.
XXI
POVIJEST ZNANJA
Vjeverica ima gnijezdo na onome drvetu.
Sva se iva bia raaju i umiru.
Koliko su te izjave po znaenju i ljepoti razliite! Prva, u uobiajenim
okolnostima bez veeg znaaja, mogla bi biti vana kad ste gladni. Ali za nju
su potrebne posebne okolnosti. Druga je velianstvena i istinita u svako doba
i na svakome mjestu.
Spomenuo sam da ivotinje nemaju openito znanje - pojmove, kako ih
nazivamo - kakvim mi raspolaemo. Osobno, kad je rije o nekim ivotinja-
ma - primjerice mome psu - nisam ba sasvim siguran u to, ali ne mogu do-
kazati da moja kuja ima openito znanje jer ne govori pa mi to ne moe pri-
opiti. Ona je nijema ivotinja - sve su ivotinje nijeme - pa zato ne moemo
doista znati to im se mota po glavama osim onoga to zakljuujemo na
temelju njihova ponaanja.
Lako nam je zakljuiti da posjeduju opseno specifino znanje, ali ne mo-
emo rei imaju li i openito. Na poetku smo pretpostavili da s naim zami-
ljenim parom golih majmuna ne moemo razgovarati. Moemo ih samo gle-
dati i promatrati to rade. Moemo li samo na temelju promatranja zakljuiti
kako znaju da Sunce uvijek izlazi na istoku i zalazi na zapadu? Znaju li da se
sva iva bia raaju i umiru? Znaju li, takoer, uzroke nekih stvari?
Ako ne znaju, objanjenje je jednostavno: predaleko smo se vratili u pro-
lost. Pomaknimo sat brzo naprijed. Prije ili kasnije naii emo na primitivne
ljude koji znaju na isti nain kao i mi, ljude koji su posve ljudski jer znaju to
mi znamo.
Oni i dalje mogu biti goli, moda nas se i dalje boje pa od nas pokuavaju
pobjei ili nas, i to je mogue, pokuaju ubiti. Ali oni e nam biti nalik na je-
dini vaan nain. A vjerojatno e vrlo skoro znati govoriti i to nam priopiti.
Kad se to prvi put zbilo, ne moemo znati. Moda prije milijun godina,
moda prije samo deset tisua. Kako se to dogodilo, takoer je zagonetno.
Vano je, meutim, da se dogodilo i da su ljudi poeli znati na taj nov nain
koji ne dijelimo sa ivotinjama pa su zbog toga postali svjesni. Tako je poela
velika pria koju pripovjedamo u ovoj knjizi.
Sigurno znanje
Nae specifino znanje uglavnom je sigurno. Kad je rije o tome znamo li gdje
se nalazimo, moemo imati pravo ili ne, ali ako imamo pravo, sigurno ga ima-
mo. Ako se nalazimo u sreditu grada pa to i kaemo, o tome nema sumnje.
XX11
Autor itatelju
Nae openito znanje o nainu na koji je priroda ustrojena i kako se lju-
di ponaaju uvijek je donekle upitno. ak i kad je rije o izlasku Sunca, shva-
amo da je u najboljem sluaju on vrlo vjerojatan, ali ne i siguran. Neto bi se
moglo dogoditi Zemlji ili Suncu pa da sutra izlaska vie nema. (Naravno, kad
bi se to dogodilo, mi to ne bismo vidjeli.)
Sigurnost je znaajka dviju vrsta openitog znanja. Jedno od njih je zna-
nje o oiglednim pretpostavkama. Drugo je vjera.
Oigledih pretpostavki nema mnogo. Ima filozofa koji tvrde da ih uope
nema. Ne moramo se upustiti u filozofsku raspravu da shvatimo o emu je tu
rije. Uzmimo, na primjer, openitu pretpostavku:
Konana cjelina vea je od svakog svog dijela.
Kad znamo to znai "konana cjelina", "dio" i "vee", uviamo da je pret-
postavka bez ikakve sumnje istinita.
Sljedea oigledna pretpostavka je ova:
Stvari ne mogu istodobno i u istom smislu biti i ne biti.
Ponovno, znamo li pojedine pojmove, pretpostavka je nedvojbeno istinita.
Thomas Jefferson je rekao kako je openita pretpostavka kojom je za-
poeo Deklaraciju neovisnosti, ona koja kae da su svi ljudi stvoreni jednaki,
oigledna. Veina se ne slae da je to oigledno, ak i ako prihvaaju istinitost
tvrdnje. Zapravo, osim dvije upravo spomenute pretpostavke, nema mnogo
drugih za koje se prihvaa da su oigledne.
Mnoge su matematike izjave istinite prihvatimo li pretpostavke na koji-
ma se temelje. Definiramo li na odreeni nain "dva", "plus" i "jednako" (to
uope nije lako), tada je "dva plus dva jednako etiri" sigurno istinito. Isto vri-
jedi za pretpostavku kako je "zbroj kutova trokuta jednak dvama pravim ku-
tovima", a i za mnoge druge, sloenije matematike izjave. Svijet matematike,
meutim, nije stvarni svijet pa sigurnost koju u njemu nalazimo je sigurnost
koju smo u njega ugradili. Ne moramo se iznenaditi kad je pronaemo.
Sigurnost oiglednih pretpostavki ugraena je u narav stvari. Ali takvih je
pretpostavki vrlo malo.
Vjera je takoer sigurno znanje, to je znanje koje nam je otkrio Bog. Ako
je otkrivenje izravno, kako je bilo, rekao je Mojsije, u njegovom sluaju, o nje-
mu nema pitanja. Nekima je tee prihvatiti konanost i sigurnost otkrivenja iz
druge ruke. Zapravo, kae se da nitko takvo otkrivenje ne moe potpuno pri-
hvatiti bez Boje pomoi, njegove milosti. Bez obzira koliko usrdno pokua-
xxm
POVIJEST ZNANJA
vali, tako se govori, vjeru - koja je, primjerice, apsolutna sigurnost da Bog
postoji - ne moete stei bez Boje milosti. Pitate li kako ete znati jeste li u
Bojoj milosti, odgovor je: znate li sa sigurnou da Bog postoji, tada ste pri-
mili Boju milost, ako ne znate, niste.
Usprkos tome to se naizgled vrti u krug, takvo je razmiljanje mnogima
dovoljno. U svakom sluaju, mnogi ne vjeruju samo da Bog postoji, nego vje-
ruju i u druge injenice koje iz toga proizlaze: Bog je stvorio svijet, Bog uprav-
lja svijetom, Bog ljubi ovjeanstvo i sve to se zbiva je u najboljoj namjeri. Sve
su to bez ikakve sumnje pretpostavke o stvarnom svijetu, ba kao to je i ona
da Sunce izlazi svakog jutra i zalazi svake veeri.
Vjera nije nedavna steevina ljudske vrste. ini se vrlo vjerojatnim da je
na zamiljeni par neto znao ili vrsto u to vjerovao ba kao i mi.
Pretpostavljajui da su znali da Sunce svaki dan izlazi i zalazi, vjerojatno
su s jo veom sigurnou znali ili vjerovali da e to prestati initi budu li ga
ozlovoljili. S jednakom sigurnou moda su vjerovali da se roenje ljudskih
bia ne zbiva ako se ne odobrovolji ili se ne ugodi nekom drugom bogu te da
smrt na posljetku dolazi onima koji ozlovolje bogove.
Drugim rijeima, moda su osjeali da sigurno razumiju svijet jer razu-
miju bogove te da svijet, zbog njihova odnosa prema njemu i prema bogovi-
ma, mora biti onakav kakav vjeruju.
Pomisao da svijet mora biti onakav kakav vjerujemo da jest jer vjerujemo
da takav jest utjeila je milijarde ljudi pa moda i nae gole pretke, ali za neke
je bila izvor nelagode. Razlog tome je to su davno (nitko ne zna kako davno)
ljudska bia poela misliti kako su njihovi sustavi znanja i vjere tako vani za
smisao njihovih ivota da su poeli ubijati ljudska bia s drugim sustavima
znanja i vjere. To je samo jedan od razloga zato nas znanje uvijek ne usreuje.
Znanje i srea
ivotinje se ne doimaju nesretnima, barem ne onako kako to osjeaju ljudi.
Kao to je Walt Whitman napisao u "Pjesmi o sebi":
Mislim da bih mogao ivjeti sa ivotinjama,
tako spokojnima i samostalnima ... Nijedna na
cijelome svijetu nije ugledna ni nesretna.
Mnoga su ljudska bia nesretna zbog onoga to znaju ili zbog onoga to
ne znaju. Neznanje je blaeno dok ostaje neznanje; im otkrijemo da smo nez-
XXIV
Autor itatelju
nalie, poelimo da to nismo. Kad je rije o makama, to nazivamo znatielja.
Kod ljudi je rije o neemu dubljem i jo temeljitijem.
Potreba za znanjem, kad shvatite da ne znate, openita je i vjerojatno
neodoljiva. To je izvorna kunja ovjeanstva kojoj dugo ne mogu odoliti ni-
jedan mukarac ili ena, a kamoli dijete. Ali to je udnja, kako je rekao Sha-
kespeare, koja raste na onome ime se hrani. e za znanjem nemogue je
utaiti. A to ste inteligentniji, to ta istina vie za vas vrijedi.
Specifinom znanju nedostaje temeljna neutaivost. Isto vrijedi i za vjeru
koja nadilazi razmijevanje. Od pradavnih vremena, dakle, jedini uinkoviti li-
jek za neutaivu glad za znanjem bila je vjera, milost Boja.
Nai su davni preci moda znali za svojevrsnu primitivnu vjeru. Milijuni
nedavnijih predaka imali su je ili su tvrdili da je imaju. Ali ima li danas mno-
go ljudskih bia pomirenih sa znanjem koje posjeduju, bez elje da ga
poveaju? Ili je bolest neutaivog znanja medu ljudima na Zemlji postala epi-
demija?
Sadraj knjige
Ova je knjiga podijeljena u petnaest poglavlja. Prvo, "Mudrost drevnih naro-
da", poinje pisanom povijeu, dakle oko 3000. pr. Kr., i opisuje najvanije
elemente openitog znanja koje su poznavali narodi drevnih carstava, od
Egipana do Azteka i Inka. Zapravo, rije je o znanju koje je ovjeanstvo
imalo prije eksplozije grke misli u 6. stoljeu pr. Kr. Drugo poglavlje, "Grka
eksplozija", opisuje taj epohalan dogaaj i pokazuje kako je grko znanje ut-
jecalo na sav budui napredak znanja.
Grka civilizacija stopila se s Rimskim Carstvom koje ju je prilagodilo
sebi jer je na mnogo toga to su Grci znali sumnjiavo gledalo. Ipak, Rimljani
su preuzeli najvanije elemente grkog znanja, ak i ako im se nisu sviali. U
treem poglavlju, "to su Rimljani znali", otkrivamo da su Rimljani imali i
vlastita vana znanja, od kojih su neka temelj naeg znanja.
U 5. stoljeu Rimsko je Carstvo palo pod naletima barbarskih hordi. U
etvrtom i petom poglavlju, "Svjetlost u mranom dobu" i "Srednji vijek: ve-
liki pokus", opisan je svijet koji je naslijedio Carstvo. ivot je bio vrlo razliit,
ba kao i znanje. U razdoblju od tisuu godina nakona pada Rima posebno
valja naglasiti veliki pokus s vladanjem, pokus koji nije uspio, ali od kojega
moemo mnogo nauiti za budunost.
U estom poglavlju, "to je obnovila renesansa", opisane su promjene u
znanju uzrokovane ponovnim otkriem klasine civilizacije nakon brojnih
XXV
POVIJEST ZNANJA
stoljea zaborava. U njemu takoer saznajemo kako su napor za razumijevan-
jem antikog svijeta i ugradnja novopronadenog znanja u kulturu srednjeg vi-
jeka razorili tu kulturu i poslali ovjeanstvo na burno putovanje prema
sadanjosti.
Oko 1500. opa povijest, pria o napretku znanosti, ulazi u novu fazu. Da
stanovnitvo svijeta dosegne broj od 400 milijuna, koliko je ljudi otprilike bilo
1500., trebalo je moda stotinu tisua godina. Za toliko se ovjeanstvo pove-
alo za samo pet godina izmeu 1995. i 2000. U sedmom poglavlju, "Europa
poinje iriti svoj utjecaj", pokuavam objasniti tu izvanrednu promjenu.
Glavni naglasak stavljam na Kolumbova postignua, koji je naslijedio podije-
ljeni svijet, a nama je ostavio svijet na putu u jedinstvo kakvo danas poznamo
i koje e uskoro biti jo potpunije.
Ljudski napredak ne mjerimo samo napretkom znanja zapadnog ovjeka.
Ipak, u razdoblju izmeu 1550. i oko 1700. zapadni je ovjek izumio metodu
stjecanja znanja koja e se uskoro koristiti diljem planeta. Osim znanstvenog,
postoje i druge vrste znanja, to potvruje osmo poglavlje, "Izum znanstvene
metode", ali nijedna od njih, danas i u predvidljivoj budunosti, nema mo,
ugled i vrijednost znanstvenog znanja. Znanost je postala najsvojstvenija ljud-
ska djelatnost, ujedno neophodno pomagalo preivljavanja milijardi koje
danas nastanjuju planet.
Newtonova su Naela objavljena 1687. pa su sljedea stoljea proela
milju da svijetom vladaju mehanika naela. Ta je zamisao postigla mnogo,
ukljuujui davanje poticaja industrijskoj revoluciji, ali je za 18. stoljee bila
mnogo vanija druga vrsta revolucije. Deveto poglavlje, "Doba revolucija",
jednu za drugom obraduje Velianstvenu revoluciju 1688. u Engleskoj, ame-
riku revoluciju 1776. i francusku revoluciju 1789, pokazujui kako su otkri-
vene radikalno nove ideje o vlasti, odnosno suivotu ljudi, koje su svoj vrhu-
nac - ili gotovo vrhunac - doivjele u nae doba.
Deseto poglavlje, "Devetnaesto stoljee: uvod u suvremeno doba", bavi se
sadrajnom stotinom godina od 1815. i bitke kod Waterlooa do 1914. i po-
etka Velikog rata 20. stoljea. U tom poglavlju saznajemo kako je potpuna
promjena drutvenih i ekonomskih ustanova, zapoeta u prvom redu indu-
strijskom revolucijom, ali djelomice i politikim revolucijama iz prethodnog
stoljea, utrla put novom i iz temelja novom svijetu u kojem ivimo danas.
Elemente te promjene nalazimo u misli 19. stoljea, ak i ako se na ostvarenje
promjene trebalo ekati do 20. stoljea.
Jedanaesto poglavlje, "Svijet 1914.", postavlja scenu za roenje tog novog
svijeta, svijeta koji danas poznamo. Od tog se doba nije moglo zbiti gotovo
nita to ne bi utjecalo na zbivanja u drugim dijelovima svijeta pa ne iznena-
XXVI
Autor itatelju
duje kako se rat koji je poeo te godine pretvorio u ono to smo nazvali svjet-
ski rat. Ali zato je rat morao unititi staru civilizaciju kako bi nastala nova?
Razloge nalazimo ne samo u samoj naravi znanja, nego i u naravi ovjeka.
Dvanaesto poglavlje, "Trijumf demokracije", trinaesto poglavlje, "Zna-
nost i tehnika", te etrnaesto poglavlje, "Umjetnost i mediji", bave se 20. sto-
ljeem. U ta tri poglavlja opisana su velika postignua u napretku znanja, uz
usputno spominjanje zbivanja tijekom osamdesetak godina od poetka
Prvoga svjetskog rata. Mnogi su i danas ivi ljudi doivjeli i preivjeli te pro-
mjene. Ali moda nijedan ivi ovjek, ukljuujui i mene, ne moe imati posve
nepristrano miljenje o tom velianstvenom, okrutnom i stvaralakom sto-
ljeu. Veina e itatelja prepoznati pojavu novog znanja i priznati mu znaaj
koji ima.
Petnaesto poglavlje, posljednje, je "Sljedeih stotinu godina". Opisuje ne-
koliko promjena u ljudskom znanju i, posebice, njegovoj uporabi za koje
smatram da e se vrlo vjerojatno dogoditi prije 2100. Poglavlje se takoer bavi
nekim stvarima koje bi se mogle dogoditi do tog doba, premda u to uope
nisam siguran. Ako se doista dogode, bit e medu najznaajnijim dogaajima
u povijesti ljudskog znanja, odnosno ljudske povijesti.
XXV11

o doba kad je prije otprilike pedeset stoljea poela pisana povijest, o-
vjeanstvo je nauilo mnogo vie negoli su znali nai primitivni preci.
U razliitim dijelovima svijeta ljudi su otkrili kako od koa sisavaca i pti-
ca nainiti odjeu, a usto su od vune, pamuka i lana nauili tkati tkanine. Pre-
hranjivali su se lovom i ribolovom, ali i skupljanjem zrnja od kojeg su pekli
kruh s kvascem i bez njega, a znali su od rie nainiti pogae. Nauili su zasi-
javati, kriti i obraivati tlo te navodnjavati ga i gnojiti. Stanovali su u pilja-
ma i drugim prirodnim zaklonima, ali su takoer od drva, kamena, opeke i
drugih prirodnih i umjetnih materijala poeli graditi kue i velike graevine.
Nauili su izraivati i kopirati kipove i druga umjetnika djela, iz tla vaditi i
taliti rude te mijeanjem prirodnih kovina stvarati nove.
Dobar se dio ovjekove domiljatosti usmjerio na otkrivanje novih nai-
na ubijanja i muenja drugih ljudskih bia, a strah od boli ili smrti pokazao se
najboljim, katkad jedinim, sredstvom vladanja velikim brojem ljudi. U neko-
liko podruja na svijetu - Egiptu, Mezopotamiji, Perziji, Indiji i Kini - nasta-
la su ili nastajala carstva koja e vladati golemim prostorima i brojem podani-
ka. U tim je carstvima nastao zakon, drugim rijeima mjera mira i sigurnosti
pred nasiljem drugih. Zakon, meutim, nije jamio sigurnost od samih vlada-
ra koji su vladali silom i prijevarom, a ija je volja bila apsolutna.
Gotovo posvuda sveenstvo se, zadueno za tumaenje jednako apsolut-
ne i despotske volje bogova, udruilo sa svjetovnim vladarima u pokoravanju
naroda. Podanici su se pokoravali jer nisu imali izbora. Moda neto drugo
nisu mogli ni zamisliti. Nigdje na svijetu ljudi nisu razmiljali kako da sobom
vladaju sami, umjesto da pokoravaju druge ili sami budu pokoreni.
Ukratko, posvuda je vladalo ratno stanje medu narodima, odnosno iz-
meu vladara i njegovih podanika. Posvuda su moni, kako je pisao Tukidid,
D
POVIJEST ZNANJA
inili to ih je bilo volja, a slabi su trpjeli sve to su morali. Jedini sudac bila je
sila, a pravda i pravo posvuda su i uvijek bili samo u domeni monih.
ak i u takvim okolnostima ovjeanstvo je cvalo a broj se ljudi stalno po-
veavao. Nadmeui se s velikim ivotinjama, ljudi su planet poeli oslobaati
od tzv. "neprijatelja": sabljozubog tigra, mamuta i desetaka drugih vrsta. Do
drugog tisuljea prije doba kranstva gotovo su sve velike ivotinje izlov-
Ijene do istrjebljenja, pripitomljene ili prozvane "lovinom". Drugim rijeima,
bile su dobre za zabavu, rad ili hranu.
U jednom kutku svijeta nastao je narod koji se prozvao idovima, a imao
je novu priu o stvaranju. U poetku, tvrdio je taj narod, jedan je Bog stvorio
raj iz kojeg je ovjek (zbog pogreke ene) protjeran. Od tog doba, rekao je
Bog, ovjek e morati raditi za ivot. Ali kako je Bog volio ovjeka, podario
mu je Zemlju i sve na njoj kako bi se mogao prehraniti i preivjeti. Iskorita-
vanje ivotinjskog i biljnog carstva tako je opravdano Bojom voljom.
I to je, takoer, bio zakon sile, s pravdom na strani jaega. Kako je po-
tjecao od Boga, bio je pravedan.
Egipat
Prva su carstva nastala u velikim rijenim dolinama u Africi i Aziji. Egipat, koji
se smatrao djetetom Nila, vjerojatno je prvo carstvo. Organiziran je i ujedinjen
izmeu 3100. i 2900 pr. Kr., a kao poluneovisna drava postojao je otprilike tri
tisue godina, dok ga 30. pr. Kr. nisu osvojili Rimljani.
Neobino i doista jedinstveno postojanje Egipta tijekom tri tisuljea dje-
lomice se moe objasniti nedostatkom pravih suparnika, to je izravna poslje-
dica zemljopisne izdvojenosti. Zemlja je s tri strane okruena gotovo nepro-
hodnim pustinjama pa su najezde, kad ih je bilo, obino stizale preko Sueske
prevlake. Taj se uski pojas mogao razmjerno lako braniti.
Bilo je i drugih izdvojenih carstava, ali ona nisu potrajala. Egipani su
imali veliku tajnu, koju nisu zaboravili tijekom trideset stoljea. Bojali su se i
mrzili su promjene pa su ih izbjegavali kad god je bilo mogue.
Egipatskoj dravi nedostajalo je mnogo znaajki dananje uinkovite vla-
sti. Ali sve je ipak bilo dovoljno dobro. Nijedan narod nije tako potpuno pri-
hvatio pravilo: "Ako radi, ne popravljaj." Nakon to su utemeljili kraljevstvo i
gospodarstvo zasnovano na poljoprivredi omogueno godinjim poplavama
Nila, vladari Egipta, zajedno sa svojim podanicima, estoko su se opirali sva-
kom napretku. Tijekom tri tisuljea napredovali su nevjerojatno malo.
Poput svih drevnih carstava, Egipat je ustrojen na hijerarhijskom naelu.
Na vrhu ljestvice bili su bogovi, pod njima je bio golem skup mrtvih. Na dnu
4
ljestvice nalazilo se ovjeanstvo kao takvo, pod kojim su se u prvom redu
smatrali Egipani.
Faraon je zauzimao jedinstven i moan poloaj izmeu ovjeanstva i
mrtvih iznad njega (te bogova iznad mrtvih). U toj je hijerarhiji bio jedini po-
jedinac, jedina veza izmeu ivueg ljudskog svijeta i svijeta duhova.
Faraon je bio ovjek, ali i vie od toga, ali ne zbog svoje osobnosti, nego
poloaja u kozmikoj hijerarhiji. Njega se bojalo, oboavalo i slualo jer bi ne-
posluh znaio dovoenje u pitanje svih temeljnih postavki, ukljuujui popla-
ve Nila u pravilnim razmacima - o kojima je ovisio ivot zajednice - i ma 'ata,
"drutvenog poretka". U tom do krajnosti konzervativnom i s tradicijom po-
vezanim drutvom red je bio temelj postojanja.
Egipatska poljoprivreda bila je uinkovita i plodonosna dobrim dijelom
zbog plodnog tla koje je velika rijeka nanosila svake godine. Zbog toga je
obino postojao viak radne snage. Prema egipatskom tumaenju drutvenog
poretka nitko nije smio biti besposlen, pa se viak radne snage rabio za goleme
graevinske pothvate. Gradnja velikih piramida u etverostoljetnom raz-
doblju, otprilike izmeu 2700. i 2300 pr. Kr., stavila bi na kunju i suvremenu
tehnologiju, a Egipani nisu imali metalne alate za obradu kamena (njihovi
noevi i dlijeta bili su od opsidijana, crnog vulkanskog stakla). Koliko god ve-
like fizike prepreke, gospodarske su bile jo vee. A vojske radnika, koji
uglavnom nisu bili robovi, radile su izgleda vie-manje dragovoljno.
Zato su se Egipani toliko oslanjali na tradiciju i bili konzervativni? Za-
to je drutveni poredak bio tako vaan, da se zbog njega morao rtvovati
napredak? Je li razlog bila nepromjenjiva rijeka koja je narodu podarila ivot?
Ili je to bila navika u koju su Egipani zapali rano tijekom svoga postojanja,
navika koje se nikako nisu mogli osloboditi? A moda je razlog bio u naravi
Egipana koji su put prema besmrtnosti, vanome cilju svih ljudi, potraili
kroz nepromjenjivost?
Na ta je tri pitanja teko, moda i nemogue odgovoriti. Meutim, sva-
kako valja istai sljedeu injenicu: drevni je Egipat, u skladu sa svojim kraj-
njim konzervativizmom, bio zaljubljen u smrt. Ljudi su ivjeli da umru, a i-
vot i svoje bogatstvo troili su kako bi se pripremili za smrt. Valja rei da su
Egipani na smrt gledali drukije nego mi danas, ona je za njih bila svojevrsna
lebdea opsjenarska besmrtnost. Mrtvi su bili posvuda oko njih, u zraku, tlu,
vodi Nila. Njihova je prisutnost tom drevnom narodu rijeke nudila utjehu.
Moda to nije odgovor na pitanje zato su Egipani bili takvi kakvi su bili.
Moda je dovoljno rei da i danas mnogi zauzimaju njihov stav prema ivotu,
pretpostavljaju status quo gotovo svakoj promjeni, ak i kad promjena nosi
boljitak. Drugim rijeima, Egipani su se ponaali na ljudima svojstven nain.
Jedino to zauuje je injenica da su se svi ponaali jednako.
5
POVIJEST ZNANJA
Takoer je vrlo vano prepoznati mudrost njihova stava. Promjena zbog
promjene naelo je sumnjive vrijednosti. Ako je ivot prihvatljiv kakav jest,
zato ga mijenjati? S motrita despota, to je pravilo iznimno vano. Za despota
je svaka promjena nepoeljna. Tako su Egipani otkrili tajnu koja e despoti-
ma sluiti stoljeima. Ni despoti naeg doba nisu je zaboravili.
Indija
Deset stoljea zapoetih otprilike 2500. pr. Kr. bili su svjedocima uspona i
pada drevne kulture u dolini rijeke Ind, danas u zapadnom dijelu Pakistana.
Dva najvea grada, Mohenjo-daro i Harappa, svaki s vie od pedeset tisua
itelja, uz mnotvo manjih naselja izrasli su u podruju znatno veem od su-
vremenog Pakistana. U doba najveeg procvata, oko 2000. pr. Kr., civilizacija
iz doline Inda zauzimala je podruje vee od Egipta ili Mezopotamije, pa je bila
najvee carstvo do tog doba.
Sredinom drugog tisuljea Mohenjo-daro naglo propada, vjerojatno
zbog napada Arijaca, koji su na naputenim ulicama grada ostavili stotine po-
bijenih itelja. Dalje na jugu civilizacija je preivjela i vjerojatno se postupno
stopila u potom nastale kulture sredinje i zapadne Indije.
O drutvenom ustroju civilizacije u dolini Inda malo se zna, ali svi njezini
potomci pokazuju naelo hijerarhijske organizacije poznate kao kastinski su-
stav. Mnogo je stoljea bio mono sredstvo nadzora brojnog puanstva podi-
jeljenog bogatstvom, moi i povlasticama.
U dananjoj Indiji postoje tisue kasta, ali su samo etiri glavne skupine,
to je naslijede koje see u prolost mnogo raniju od doba Krista. Na vrhu dru-
tvene ljestvice nalaze se brahmani (sveenici), potom slijede ratnici, za njima
su trgovci i zemljoradnici, dok su posljednji prosjaci i sluge. Sustav se zapravo
ne razlikuje mnogo od drugih drevnih hijerarhijskih drutava. Klju uspjeha
kastinskog sustava njegova je mona povratna veza. Osoba ne samo da se rodi
unutar kaste nego to i postaje svojim zanimanjem kojim se mogu baviti samo
pripadnici te kaste. Svatko je "oneien" poloajem, prehrambenim navika-
ma i obiajima. Kako se "oneienje" ne moe izbjei, svatko ga prihvaa.
injenica da se na dnu drutvene ljestvice nalazi veina puanstva vrijedi
u svakom drutvu, a u prolosti je bilo rije o golemoj veini. Njihov je ivot
loiji, primitivniji i znatno krai od ivota sretnijih suvremenika. Zato veina
ostaje uskraena? Manjina na vrhu moda ima gotovo potpuni monopol nad
silom, ali sama sila nije cijeli odgovor. U sustav drutvene diferencijacije mo-
raju vjerovati svi, a ne samo neki. Ope prihvaanje kastinskog sustava jami
njegovu trajnost.
6
Lako je Indijce kuditi zbog ivota u kastinskom sustavu kad mi u njemu
ne ivimo. Meutim, nae drutvene klase umnogome su sline indijskim kas-
tama. Pripadnici najnie klase nerijetko smatraju pravinim to joj pripadaju,
a isto vrijedi i za pripadnike viih klasa. Postoje zanimanja kojima se osobe iz
viih klasa nee baviti, ba kao i onih kojim se nee baviti oni iz niih. Razliite
se klase razliito prehranjuju, a i obiteljski i drugi obiaji takoer su im vrlo
razliiti.
Drevne kulture na Indijskom potkontinentu moda su prve otkrile to
mono sredstvo odravanja drutvenog poretka. Ali one nipoto nisu bile
jedine koje su ga potom rabile. Ono cvjeta i danas. Klasna razdvojenost veliki
je neprijatelj jednako velike zamisli o drutvenoj jednakosti. Usto je mnogo
starija. ^ . '
Kina
ovjek na prostoru Kine ivi ve 350 000 godina. ang, prva dinastija za koje
postoje povijesni dokazi, velikim je dijelom dananje Kine vladala od otprilike
1750. do 1111. pr. Kr. Te ih je godine pobijedio podaniki narod u i ute-
meljio dinastiju koja je postojala do 255. pr. Kr. Slijedilo je doba nevolja
zavreno prvim pravim ujedinjenjem Kine 221. pr. Kr.
To je uspjelo narodu in, jednom od etiriju razliitih, ali vrlo srodnih
naroda u tom dijelu svijeta. Njihov se kralj nazvao Si Huang-ti: "prvi suvereni
car". Njegov teritorij od tog je doba odredio Kinu. U kasnijim razdobljima Ki-
na se katkad irila na druga podruja, ali su Si Huang-tijeve zemlje ostale ne-
djeljiv kineski prostor.
Novije car odmah nastojao materijalizirati svoju dobit. Njegov prvi veliki
projekt bila je gradnja cestovne mree. Drugi je ukljuivao povezivanje i
ojaavanje zidova na sjevernoj granici. Stotine su tisua ljudi radile na tom
vjerojatno najveem graevinskom pothvatu svih vremena. Za neto vie od
deset godina dovrili su zid koji se od ihlijskog zaljeva na istoku protezao ot-
prilike dvije i pol tisue kilometara do Tibeta na zapadu. Dva tisuljea Veliki
je kineski zid u mislima Kineza odreivao granicu izmeu civilizacije i bar-
barstva.
Najvanija promjena koju je nainio Si Huang-ti ticala se drutvene or-
ganizacije. Jednim je potezom ukinuo feudalizam, temelj kineskog drutva ti-
jekom mnogih tisuljea, i zamijenio ga dravnom administracijom na kon-
fucijanskim naelima.
Konfucije je roen 551., a umro je 479. pr. Kr. Pripadnik osiromaenog
plemstva, rano je ostao bez roditelja pa je odrastao u siromatvu. Premda
7
POVIJEST ZNANJA
uglavnom samouk, bio je priznat kao najueniji ovjek svog doba. Usprkos
takvu glasu i drugim zaslugama, nije mogao nai zaposlenje dostojno svoje
nadarenosti. Zbog toga je skupio uenike i poeo ih poduavati. Postao je naj-
cjenjeniji uitelj u kineskoj povijesti i jedan od najutjecajnijih ljudi svih vre-
mena.
Konfucijansko uenje je sloeno, a tijekom stoljea se umnogome pro-
mijenilo. Jedno od temeljnih naela, meutim, ostalo je isto, a to je da se sva
veliina mora temeljiti samo na zaslugama. Prema Konfuciju, osobu za vodu
odreuju sposobnost i moralnost, a ne njezino podrijetlo. Zasluge se temelje
na uenju - kasnije, kad je konfucijanizam postao dravno pravovjerje, na
uenju konfucijanskih tekstova.
Si Huang-ti bio je zadojen konfucijanskim uenjem pa je svoju novu dr-
avnu administraciju zasnovao na naelu moralne izvrsnosti. Ulazak u krugo-
ve birokrata odreivale su samo zasluge, osim za najvia mjesta koja su bila
rezervirana za carevu obitelj. To se jako razlikovalo od prijanjeg feudalizma,
u kojem je mo ovisila samo o podrijetlu i vojnoj snazi.
Feudalni gospodari nisu se predali bez otpora. Ukidanju staroga sustava
posebno se protivio niz intelektualaca. Si Huang-ti nije trpio protivljenje. e-
tiri stotine ezdeset pobunjenih uenih ljudi najprije su muili, a potom ive
spalili. To je bilo nevjerojatno jer su uenjaci obino bili sigurni od gnjeva
kineskih tirana. Jo je vee uenje izazvala careva naredba o spaljivanju svih
knjiga, osim pravnih, vrtlarskih i ljekarnikih naslova. Sve su druge vrste zna-
nja bile opasne, a razmiljanje o svim drugim znanjima bilo je zabranjeno.
Si Huang-ti je iznad svega htio postati besmrtan. Svako znanje koje bi mu
pomoglo u tom cilju na dravni se raun poticalo, a glasnici su se razmiljeli
carstvom u potrazi za eliksirom ivota. On nije pronaen, a car je umro samo
dvanaest godina nakon utemeljenja svoje drave.
Carstvo se poslije Si Huang-tijeve smrti raspalo, ali sjeme jedinstva bilo je
posijano. Kako se pokazalo, Si Huang-tijeve zamisli bile su kljune za vladanje
dravom velikom poput Kine, koja je u razdoblju od otprilike 200. pr. Kr. do
200. po Kr. bila najvea i najmnogoljudnija drava na svijetu. Medu njima bila
je i uspostava administracije uglavnom na naelu zasluga, pri emu su se za-
sluge odreivale uenjem, potom pomni nadzor gospodarstva poticanog ve-
likim graevinskim projektima koji su zapoljavali viak radne snage te za-
misao o opasnosti veine znanja.
Kinezi nisu nikad zaboravili ta tri propisa. Dananji komunistiki reim
dvije se tisue godina poslije Si Huang-tija pridrava svih triju. Ali ta su naela
prihvatili i drugi tirani, ak i neki demokratski reimi. Sve donedavna zapo-
slenje u britanskom Ministarstvu vanjskih poslova ovisilo je o poznavanju
grkoga i latinskoga te sposobnosti prevoenja klasinih tekstova na elegant-
nu englesku prozu. Smatralo se da dobri znalci grkoga i latinskoga mogu sve
nauiti jednako dobro, ukljuujui i diplomaciju.
Veliki totalitarni reimi naega doba svoje su puanstvo ukljuivali u ve-
like graevinske projekte, djelomice zbog slave reima, djelomice da nitko ne
trpi - ili uiva - u nemiru besposlenosti. A svaki je tiranin u povijesti pokuao
svoj narod izolirati od svih vrsta znanja, osim onih neophodnih za postojanje.
Uena populacija uvijek tei slobodi i pravdi, upravo onome to im tirani ne
ele dati.
Mezopotamija
Prvi primjeri kineskog pisma potjeu iz razdoblja dinastije ang (od 18. do 12.
stoljea pr. Kr.). Do 1400. pr. Kr. kinesko je pismo imalo vie od 2500 znako-
va, od kojih se veina moe proitati i danas. Pismo je u dananjem obliku
utvreno u razdoblju ina (za vladavine Si Huang-tija, od 221. do 206. pr.
Kr.).
Kinesko pismo prethodnik je pisanog japanskoga i korejskoga, premda
su govorni jezici vrlo razliiti. Zbog toga je kinesko pismo vrlo staro i vrlo
utjecajno.
Meutim, nije najstarije na svijetu. ast izumitelja pisma pripada Sume-
ranima, narodu koji je u 4. i 3. tisuljeu pr. Kr. nastanjivao donju Mezo-
potamiju (danas juni Irak). Tigris i Eufrat, dvije velike zapadnoazijske rijeke,
izviru u planinama istone Turske i na jugozapad teku kroz sjevernu Siriju i
Irak. Obje rijeke prevaljuju vie od dvije treine svog toka prije negoli se pri-
blie Mezopotamskoj ravnici, plodnoj, muljem ispunjenoj depresiji, zajed-
nikoj delti obiju rijeka. Na dnu te ravnice rijeke se spajaju i stotinu pedeset
kilometara zajedno lijeno meandriraju i kao Shatt al-Arab teku do Arapsko-
-perzijskog zaljeva.
Mezopotamija, "zemlja izmeu rijeka", mjesto je prve ljudske civilizacije.
Svojevrsno jednostavno pismo na tom je iznimno plodnome prostoru pro-
naeno ve oko 8000. pr. Kr. Do 3500. pr. Kr. imalo je vrste obrise, a do 3100.
pr. Kr. nedvojbeno je povezano sa sumerskim jezikom.
Klinaste oznake Sumerana sastojale su se od otprilike 1200 razliitih zna-
kova koji su predstavljali brojeve, imena i predmete poput odjee ili krave.
Najranija uporaba pisanoga jezika sluila je stoga za biljeenje krava ili bala
tkanine koje je posjedovala odreena osoba. Stoljeima se pisanje rabilo u pr-
vom redu za raunovodstvo. Usloavanjem ivota trebalo je biljeiti sve vie
stvari, pa je i pisani jezik postao sloeniji. To se posebice odnosi na razdoblje
kad su tijekom treeg tisuljea pr. Kr. Akadijci prihvatili sumersko pismo.
POVIJEST ZNANJA
Akadijci, pokoritelji Sumera, od svojih su rtava mnogo naslijedili, ali su imali
drukiji drutveni ustroj i sustav vlasnitva od Sumerana. Babilonci i Asirci,
nasljednici Akadijaca kao vladari Mezopotamije, dodali su vlastite sloenosti.
Od 4. tisuljea pr. Kr., kad je dijelom prvi put ujedinjena pod Sume-
ranima, Mezopotamija doivljava brojne politike promjene, koje zavravaju
kad je 529. pr. Kr. pokoravaju Perzijanci predvoeni Kirom Velikim. Ali pi-
smo se nikad nije izgubilo. Moda se nijedna druga civilizacija osim nae nije
toliko oslanjala na pismenost, premda je pisati, ak i u najboljim vremenima,
vjerojatno znalo manje od jednog postotka Mezopotamaca. Pisari, koji su
pisali pisma i zabiljebe kraljeva i obinog puka, oduvijek su imali veliku mo.
Kako su tvrdili drevni oglasi za uenike i naunike, pisari su pisali, a drugi su
radili.
Znati pisati kod Sumerana, Akadijaca, Babilonaca i Asiraca znailo je biti
na putu bogatstva i moi. I danas je nerijetko sluaj da pismenost omoguuje
napredovanje. Vjetina tumaenja malih crnih rkarija na komadiu papira
put je napretka za veinu stanovnitva dananjeg svijeta, dok je njezin nedo-
statak siguran put u ivot pun oskudica. Postoci su se od asirskoga doba
promijenili, ali je naelo ostalo isto.
Azteci i Inke
Kad su panjolski konkvistadori 1519. stigli do Meksike doline, a trinaest
godina kasnije, 1532., na visoku Andsku dolinu, bili su iznenaeni velikim
cvatuim gradovima koji su vladali nad prostorima jednakim najveim europ-
skim dravama. Azteci u Meksiku i Inke u Peruu stvorili su zaudne civiliza-
cije. Obje su nestale pod prijetnjom europskog oruja. Azteko carstvo propalo
je za manje od godine dana po dolasku Hernana Cortesa. Inke su potrajale
malo dulje, ali je njihovo carstvo nestalo u tri godine kako je Francisco Pizzaro
stigao sa svoja 168 panjolska vojnika i pobijedio veliku i sjajno ustrojenu voj-
sku na elu naroda od 12 milijuna dua.
Azteci nisu prvi organizirali bogatu i monu dravu na podruju Srednje
Amerike. Prije njih bili su Tolteci i drugi narodi iji se tragovi gube u magli
prapovijesti. Stanovnitvo na podruju dananjeg Meksika poveavalo se i
smanjivalo rastom i padom brojnih carstava. Pod Aztecima, u doba panjol-
skog osvajanja, najmanje je pet milijuna stanovnika bilo pod izravnim nad-
zorom Montezume II., posljednjeg aztekog vladara. Manje dravice i obli-
nja plemena plaali su danak aztekim gospodarima.
Azteci su otkrili pismo, imali su vrlo toan kalendar i, premda nisu imali
metalni alat, znali su graditi velike i lijepe kamene graevine. Njihova najva-
10
nija postignua moda su poljoprivredna. Bavili su se ciljanim uzgojem
kultura, a u tome im je pomagao sloeni sustav za natapanje tla. Uzgojili su
brojne itarice, povre i voe potpuno nepoznato njihovim panjolskim osva-
jaima. Moemo rei da su otprilike 60 posto dananjih namirnica potomci
kultura uzgajanih u Meksiku i Peruu prije pet stoljea.
Carstvo Inka protezalo se od dananjeg Quita u Ekvadoru do Santiaga u
ileu, na prostoru duljem od etiri i pol tisue kilometara. Poput Azteka, Inke
su bili bogati, premda se ini da su zlato i srebro vie voljeli zbog ljepote, nego
novane vrijednosti koju su u njima vidjeli panjolci. Kad su shvatili koliko su
panjolci zalueni zlatom, Inke su bili sretni da im ga mogu dati, samo kako
bi otili. Ali panjolci nisu otili, a carstvo Inka je nestalo.
Inke su bili veliki graditelji, a njihov prekrasni grad Machu Picchu na vi-
sokoj hridi u peruanskim Andama jedno je od najuzbudljivijih arheolokih
nalazita na svijetu. Pizzaro nikad nije uao u njega jer su ga i Inke zaboravili
do vremena kad je 1532. doao u Cuzco, njihovu tadanju prijestolnicu. Grad
je sluajno 1911. otkrio ameriki istraiva Hiram Bingham. Naputen je bio
pet stotina godina, zbog razloga koje vjerojatno nikad neemo znati.
Inke su takoer bili veliki graditelji cesta pa su izgradili sustav kraljevskih
cesta koje su povezivale sve gradove u carstvu, slijedei znaajke terena uzdu
mnogo tisua kilometara. Ali Inke nikad nisu otkrile kota pa su im ceste bile
pogodne samo za pjeaenje, a uz obronke strmih planina tekle su u nizovima
stuba urezanih u stijenu.
Inke takoer nikad nisu otkrili pismo. Mnogo su stoljea ivjeli samo
nekoliko stotina kilometara od civilizacija Srednje Amerike, ali nita nisu
znali o njima i njihovim postignuima. Njihova vjetina i znanje u nekim po-
drujima jednako su udesni poput neznanja u drugima.
Kako su panjolci tako brzo i lako unitili dvije cvatue civilizacije o ko-
jima se tako malo zna i od kojih je preostalo vrlo malo osim dojmljivih zgra-
da, nekoliko zlatnih ukrasa od milijuna izraenih te namirnica koje su uzga-
jali? (To posljednje se nikako ne moe zanemariti.) Odgovor moda nalazimo
u naelima organizacije obiju civilizacija.
Strah i sila vladali su obama carstvima. Azteci i Inke nisu birali naina da
postignu svoj cilj. U oba je sluaja nemilosrdna, polubarbarska manjina poko-
rila prethodnu, vjerojatno dekadentnu civilizaciju. Novi vladari, koji su zem-
lju osvojili nemilosrdnom uporabom vojne sile, nisu vidjeli razloga da ne vla-
daju nemilosrdnom uporabom sile. Nije im trebala ljubav i odanost onih
kojima su vladali. Svojim podanicima nisu htjeli dati nita osim razmjerne
sigurnosti od neimatine i vanjskih neprijatelja. Ali neprijatelj iznutra - sami
vladari - bili su strasniji od bilo kojeg stranog neprijatelja. A cijena za slobo-
du od neimatine pokazala se vrlo visokom.
11
POVIJEST ZNANJA
Plaala se krvlju djece i mladih ljudi. Ljudske su rtve prinosile obje ne-
aljene civilizacije iz ne tako davne prolosti. Broj rtava kod Azteka jedno-
stavno zapanjuje. Posljednjih godina prije panjolskog pokoravanja svaki je
tjedan bilo rtvovano tisuu djece i mladih ljudi. Odjeveni u prekrasnu odjeu
bili su drogirani i potom uz stube visokih piramida dovedeni do oltara. Svee-
nik s krvavim noem u ruci ogolio bi im prsa, jednom rukom nainio brzi rez,
drugom izvadio srce koje je jo kucalo i podigao ga visoko iznad ljudi oku-
pljenih na trgu ispred piramide. Tisua tjedno, mnogi zarobljeni u pohodima
na susjedna plemena iz Meksike doline. Tisuu najbolje djece i mladih ljudi
koji su prije negoli je na njih doao red amili u tamnicama. Zbog toga ne udi
da su svi neprijatelji Azteka bez oklijevanja postali saveznicima osvajakih
panjolaca i pomagali u ruenju nemilosrdnog reima. To im, meutim, nije
pomoglo. I njih su pokorili pobjedniki konkvistadori.
Inke nisu redovito rtvovali mnogo ljudi, ali kad bi umro vladar, broj je
ubijenih bio golem. Stotine bi djevojaka bile drogirane, obezglavljene i sahra-
njene uz mrtvog vladara. Stotine drugih bile su ubijene svaki put kad bi se dr-
ava nala pred tekim problemom ili odlukom. Beutni sveenici smatrali su
da e se samo tako odobrovoljiti bogovi, pa su lijepi djeaci i djevojice umirali
na krvlju okupanim oltarima.
Pizzaro nije imao pomoi od saveznika jer su Inke pokorili sve u svom
dosegu. Meutim, unutranje dinastijske svae naele su carstvo pa je jedan
od vladara, borei se s pobunjenom obitelji, pozvao panjolce mislei da su
stigli kako bi mu pomogli. Zatoen je i potom pogubljen, a nasljednici pri-
jestolja uskoro su doivjeli istu sudbinu. Za samo pedeset godina stanovnitvo
od dvanaest milijuna smanjilo se na samo pola milijuna dua jer su tisue
Indijanaca umirale svakog tjedna u visokim andskim rudnicima kao rtve ne-
zasitne elje panjolske monarhije za zlatom i srebrom.
Ljudska rtva
rtva, jedan od najtemeljnijih i najeih vjerskih obreda, prinosila se ili se
prinosi u gotovo svim religijama koje su ikad postojale. iva bia ili druge
stvari koje se prinose kao rtva uvelike se razlikuju, ba kao i sam obred.
rtveni je predmet u drevnim religijama obino bila ivotinja, nerijetko
vrijedna: vol ili ovan, iji su se snaga i plodnost predavali bogu u zamjenu za
boanski dar snage ili plodnosti. Kao zamjena za ivu rtvu esto su sluile
neive stvari poput vina ili vode. Na neki nain, meutim, te stvari nisu bile
"neive". Imale su svojevrstan ivot koji im je podario bog i koji mu je potom
vraen u nadi da e on ponovno udahnuti ivot u vino ili ito.
12
Ljudska je rtva, ini se, potekla iz prvih poljoprivrednih drutava. Sku-
pljai-lovci prije njih kao da su je rijetko prinosili, ali postoji u svim najsta-
rijim drevnim religijama. Prvi Grci i Rimljani, idovi, Kinezi i Japanci, Indijci
i drugi rtvovali su ljude svojim bogovima. rtva je obino bila odjevena u
prekrasno ruho i ukraena nakitom kako bi u slavi otila do boga. rtve,
obino birane po mladosti i ljepoti (bog je htio najbolje), utapljane su ili za-
kopane ive, ili su im prerezani vratovi kako bi krv natopila tlo i uinila ga
plodnijim ili bi se njome potrcao oltar. Grla bikova, ovnova i jaraca takoer
su ritualno prerezana, a njihova krv prolivena po tlu da odobrovolje boga ili
stvore vezu izmeu boga i onih koji su traili njegovu pomo.
ini se da su se u razliitim dijelovima svijeta uglavnom izvodile dvije
vrste obredne rtve. U prvoj je rtva ubijena, dio joj je tijela spaljen (i tako pre-
dan bogu), a ostatak se blagovao u radosnom zajednikom obroku puka, a
pretpostavljamo i boga. U drugoj se rtva posvema unitavala. Ako je bila rije
o rtvi nebeskim bogovima, rtveni je objekt spaljen kako bi se dim podigao
do bojega stanita, a kad je bila rije o bogovima podzemlja, rtva se poka-
pala.
Homer nam otkriva da je prva vrsta rtvovanja bila esta medu ahejskim
napadaima Troje. U mnogo se prilika u Ilijadi rtvuju bikovi ili volovi, nji-
hova se krv prolijeva na tlo, a salo baca na vatru kako bi se obredni dim uzdi-
gao do neba. Vojnici potom blaguju ostatke ivotinje. U Odiseji, meutim,
Odisej u elji za odlaskom u podzemni svijet rtvuje ivotinje, ali ih ne jede;
ono to ne izgori u plamenu zakapa kao milostivi dar. Takve rtve Grci su na-
zivali misterijima. Obino su ih obavljali nou u piljama ili na drugim mra-
nim mjestima, a u tome su mogli sudjelovati samo upueni.
Pria o Abrahamovoj rtvi sina Izaka vjerojatno potjee s poetka drugog
tisuljea prije Krista. O njoj se govori u 22. poglavlju Knjige Postanka.
Poslije tih dogaaja Bog stavi Abrahama na kunju, zovnu ga:
"Abrahame!" On odgovori: "Evo me!" Bog nastavi: "Uzmi svoga si-
na, jedinca svoga Izaka koga ljubi i poi u krajinu Moriju pa ga
ondje prinesi kao rtvu paljenicu na brdu koje u ti pokazati."
Ujutro Abraham podrani, osamari magarca, sa sobom povede
dvojicu svojih slugu i svog sina Izaka, poto je prije nacijepao drva
za rtvu paljenicu, i uputi se na mjesto koje mu je Bog oznaio...
Stignu na mjesto o kojemu je Bog govorio. Ondje Abraham po-
digne rtvenik, naslae drva, svee svog sina Izaka i poloi ga po
drvima na rtvenik. Prui sad Abraham ruku i uzme no da zakolje
svog sina. Uto ga zovne s neba aneo Jahvin i povie: "Abrahame!
Abrahame!" "Evo me!" odgovori on. "Ne sputaj ruku na djeaka -
13
POVIJEST ZNANJA
ree - niti mu to ini! Sad, evo, znam da se Boga boji, jer nisi
uskratio ni svog sina, jedinca svoga." Podie Abraham oi i pogleda,
i gle - za njim ovan, rogovima se zapleo u grmu. Tako Abraham ode,
uzme ovna i prinese ga za rtvu paljenicu mjesto svog sina.
Jesu li idovi bili prvi koji su odluili da ljudska rtva nije dobra, odnosno
da je Bog ne eli? Moda. ini se da idovi nikad vie svome Gospodu nisu
prinijeli ljudsku rtvu. Krani, slijedei idovsku tradiciju, nikad nisu prino-
sili ljudsku rtvu, premda se njihova vjera temelji na vrhunskoj rtvi: Isus
Krist, Jaganjac Boji i Jedinorodeni Sin Boga Oca, umro je kako bi ljudi mogli
ivjeti. Za rimokatolike ta se rtva ponavlja u svakoj misi jer je Isus prisutan u
vinu (krvi) i kruhu (mesu) koje se blaguje u radosnoj priesti s Bogom i dru-
gim sudionicima obreda.
Budizam i islam, da spomenemo jo neke velike svjetske religije, takoer
nikad nisu prakticirali ljudsku rtvu. Da su barem tu osnovnu lekciju koju je
Bog dao Abrahamu nauili Azteci i Inke te mnogi drugi drevni narodi!
idovstvo
Utemeljitelj idovstva bio je Abraham. Pria o njegovu ivotu u Knjizi
Postanka, premda se danas ne smatra potpuno vjerodostojnom, u skladu je s
povijesnim podatcima s poetka drugog tisuljea prije Krista. Prema toj prii,
Abraham, njegov otac Terah, neak Lot i supruga Sara iz kaldejskog su Ura u
junoj Mezopotamiji krenuli na dugi put prema Kanaanu (suvremenom Izra-
elu i Libanonu), uvijek po naputcima i pod pozornom paskom svog Boga. Po
Terahovoj smrti Abraham postaje patrijarh i sklapa savez s Bogom. Taj savez
ukljuivao je obeanje da e Abrahamovo sjeme naslijediti Kanaan.
Je li se doista zbilo takvo putovanje izmeu Ura, stvarnog mjesta, i Ka-
naana, jo jednog povijesnog mjesta? Osim biblijske prie, tome u prilog go-
vore povijesni i arheoloki nalazi. Zato je Abraham otiao iz Ura? Je li bjeao
zbog vjerskog progona, traei bolje gospodarske mogunosti ili ga je tjerala
kakva zamiljena ili stvarna boanska zapovijed? U svakom sluaju, za nekoli-
ko stoljea u Kanaanu je bilo mnogo idova koji su tovali jednog boga, Jah-
vu. U svijetu prepunom politeistikih religija, postali su monoteisti - vjerojat-
no prvi u povijesti naega planeta.
Jahve je isprva bio Bog Abrahama, Izaka i Jakova. Znai li to da nije bio
Bog cijelog ovjeanstva, jedini Bog? Nemogue je utvrditi kad je Jahve, ili
Jehova, dobio univerzalni karakter kakav ga je krasio u Isusovo doba, karak-
ter koji ima i danas. Dovoljno je rei da je Abrahamov Bog, neko moda ple-
14
mensko boanstvo i kao takav jedan (moda najvei) medu mnogima, danas
jedini Bog kojeg diljem svijeta tuju idovi, krani i muslimani.
Prema idovskome vjerovanju, idovi su odabrani Boji narod. to je to
za njih znailo? Vjerovali su da ih je Bog odabrao radi posebne i trajne veze s
njima. Ta je veza ukljuivala tri stvari. Prvo, dobili su zakon, najprije u obliku
zapovijedi koje je Mojsije dobio na gori Sinaj, a potom i pravila prehrane,
ponaanja i drutvenih obiaja ukljuenih u Toru, odnosno svete knjige (rije
Boju). Drugo, dobili su obeanje, zavjet, da ih Bog nikad nee napustiti i usto
im jami uspjeh u njihovu ivotu na emlji. Tree, Bog od njih trai da svje-
doe o njegovu biu, dobroti i pravednosti. To svjedoenje moraju prenijeti
svim narodima na svijetu.
Povijest idovstva i idova duga je i vrlo sloena, prepuna krvi i suza. i-
dovi su ustrajali u svjedoenju istine o Jednome Bogu, ali su takoer zanijekali
tog Boga i njegove proroke kad su se pojavili, kako kau krani i muslimani.
Pokuali su ivjeti u miru s ostatkom svijeta, ali to se za njih zbog razliitih ra-
zloga pokazalo tekim. U nae doba pretrpjeli su holokaust i nepopustljivo
neprijateljstvo svojih arapskih susjeda.
idovi su i dalje isti tvrdoglavi, portvovni narod koji danas, a moda i
zauvijek, potvruje iste tri stvari. Prvo, oni su narod zakona zapisanog u sve-
tim Mojsijevim knjigama. Drugo, oni su odabrani Boji narod, s njim u vje-
nome savezu. Tree, svjedoci su da Bog postoji i da e uvijek postojati.
Drevna mudrost idova, prenoena s oca na sina gotovo tisuu godina i
pritom predana ostatku ovjeanstva, vrlo je sloena. Ali moemo je saeti u
navedena tri velika pojma.
Kranstvo
Isus Krist bio je idov pa je od svojih predaka bez kolebanja prihvatio sve tri
stvari. Meutim, posve ih je promijenio.
Roen u Betlehemu, u jaslama, jer u gostionici nije bilo mjesta, dana 25.
prosinca godine od koje vei dio svijeta mjeri tijek vremena, Isus Nazareanin
za neke je bio Kralj idova. Umro je na breuljku Golgoti, "Lubanji", u Jeru-
zalemu, na Veliki petak 30. godine po Kr. Izdahnuo je na kriu, a njegovu je
smrt djelomice skrivio rimski guverner pokrajine. Po kranskom vjerovanju
potom se spustio u pakao, "potresao" ga - tj. u raj je uzdigao due Adama i
Eve te patrijarha - i potom sam uskrsnuo ujutro treeg dana po smrti, to svi
krani na svijetu slave na Uskrsnu nedjelju.
Isus je rekao da nee promijeniti nijednu "toku ili crticu" idovskog za-
kona, ali mu je dodao svojevrsni dodatak utemeljen na ljubavi, a ne samo na
15
POVIJEST ZNANJA
pravdi. Krani tumae da je svojom smru ovjeanstvo otkupio od izvor-
noga grijeha Adama i Eve i omoguio mu vjeni ivot u raju, barem za one koji
vjeruju u Novi zavjet o biu i dobroti Boga. Najdojmljivija izjava nove doktri-
ne sadrana je u Isusovoj propovijedi na gori, u kojoj je izrekao promjene
Mojsijeva zakona za koje se zalagao.
Evanelje po Mateju pria o tom poznatom dogaaju kad se Isus "uspeo
na goru" i svoje sljedbenike uio govorei:
Blago siromasima u duhu, jer je njihovo kraljevstvo nebesko!
Blago onima koji tuguju, jer e se utjeiti!
Blago krotkima, jer e batiniti zemlju!
Blago ednima i gladnima pravednosti, jer e se nasititi!
Blago milosrdnima, jer e postii milosre!
Blago onima koji su ista srca, jer e Boga gledati!
Blago mirotvorcima, jer e se zvati sinovi Boji!
Blago progonjenima zbog pravednosti, jer je njihovo kraljevstvo nebesko!
Isus je gotovo uvijek govorio u prispodobama, koje su i u njegovo doba i
danas zahtijevale tumaenje. Mudrost nekih prispodobi, premda duboka, vje-
rojatno se ne razlikuje mnogo od mudrosti drugih drevnih vjerouitelja. Ali u
uenju Isusa ovjeka razabiremo jedinstveni temelj. idovsku praktinost
povezao je s mistinim vienjem krana.
Smatramo da je Isus osnovao kransku Crkvu, postavivi je, kako je re-
kao, na stijenu, odnosno, to je igra rijei, na svog uenika Petra (ije ime na
grkome znai "stijena"). Zato krani diljem svijeta vjeruju da je Crkvu stvo-
rio Isus i zbog toga je kljuna za njegovo uenje.
Neki dvoje o tome, sjeajui se jedne od Isusovih najpronicljivijih izreka,
kako ju je zabiljeio jednostavni sv. Marko. "Tko spasi svoj ivot, izgubit e
ga," rekao je Isus, "ali tko izgubi svoj ivot zbog mene i evanelja, spasit e ga.
Od kakve je koristi dobije li ovjek cijeli svijet, a izgubi vlastitu duu?"
Kao da to nije bio dovoljan izazov za veliku, bogatu i monu kransku
Crkvu, Isus je jo rekao: "Tko doe poslije mene, neka se odrekne samoga
sebe, uzme svoj kri i slijedi me."
Postoji li savreniji saetak Isusova nauka od tih prekrasnih i stranih
rijei?
Prekrasnih, jer nadahnjuju svakog tko se uzdigne iznad bezvrijedne sva-
kodnevice i ivi ivot ispunjen znaenjem i svrhom.
Stranih, jer od veine zahtijevaju vie negoli oni mogu dati.
16
Usporedba idovstva i kranstva
Stari zavjet sveta je knjiga Zidova. On je svet i za krane, ali na drukiji nain.
Osim to je u njemu sadrana povijest idova, iz te povijesti rodit e se Isus
Krist i religija koju je utemeljio, pa je krani smatraju i prorotvom o Isusovu
dolasku. Svaki dogaaj iz Starog zavjeta kao da ima dvostruko znaenje. Na
primjer, dok se rtvovanje Izaka vidi kao prikaz zavretka ljudske rtve u i-
dova, takoer je i razmiljanje o muci Isusovoj. Abraham nudi rtvu svoga je-
dinoga sina u znak pokornosti, a kad je proao kunju njegov je sin spaen.
Bog Otac rtvuje svog jedinoga sina kako bi se ljudi oslobodili istonoga gri-
jeha, a njegov sin uzlazi na nebo kako bi sjeo s desne strane svoga Oca.
idovski je Bog srdit, ali pravedan Bog. Kranski Bog, premda e i on su-
diti ivima i mrtvima, Bog je milosra. ovjeanstvo je otkupljeno Kristovom
rtvom i postii e konano spasenje.
Krani su prihvatili zamisao da je Bog izabrao idove kao svjedoke svoje
vladavine nad ovjeanstvom. Ali odbijanje idova da Krista prihvate ne
samo kao proroka, nego kao Sina Bojeg i jedne od triju Bojih osoba - Oca,
Sina i Duha Svetog - stvorilo je dubok i nepremostiv jaz izmeu dviju religi-
ja. Usto, uloga koju su idovi povijesno imali u smrti Isusa Nazareanina za
mnoge je krane najvea izdaja, ne samo Isusa Krista nego i vlastite vjere i-
dova. Neutemeljena optuba da su "idovi ubili Krista" jedan je od najteih
tereta koje taj narod stoljeima nosi u kranskome svijetu.
Novi zavjet je jedinstveno kranski. Uglavnom na grkome napisali su
ga idovi koji su govorili tim jezikom, a sastoji se od nekoliko vienja Isusova
ivota i uenja, eshatolokog rada (Otkrivenje sv. Ivana Evanelista) i niza po-
slanica koje su sv. Pavao i drugi uputili kranskim zajednicama kako bi im
pomogli u irenju nove vjere.
Pavlove poslanice posve su razliite od svega napisanog u Starome zavje-
tu. Starije je djelo u prvom redu povijesno, dok su Pavlova pisma prvenstveno
teoloka. Pavao je bio idov, ali je po razmiljanju umnogome bio Grk. Pro-
imanje grkih teolokih istananosti i razmatranja obiljeilo je kranstvo u
sljedea dva tisuljea i razdvojilo ga od idovstva.
Povijesni Isus vjerojatno je bio lan idovske sljedbe esena, koji su bili
vie mistini i teoloki nastrojeni od prethodnih idovskih skupina. Veina
Isusovih izjava su prispodobe koje su potakle duboka i spekulativna tuma-
enja sljedeih ezdeset narataja mislilaca. Zagonetnu figuru ovjeka Isusa
teko je dokuiti. Bez obzira bio Boji sin ili ne, nedvojbeno je bio velik ovjek
i uitelj.
17
POVIJEST ZNANJA
Islam
Muhamed, roen oko 570. godine u Meki, prije roenja ostao je bez oca, a
djed mu je umro kad mu je bilo osam godina. To ga je ostavilo bez mukog
zatitnika i vodia u muki okrenutom drutvu srednjovjekovne Arabije. Ma-
nji bi se ovjek vjerojatno izgubio u povijesnom nitavilu. Ali do svoje smrti u
Medini 632., Muhamed ne samo da je uspio utemeljiti novu religiju i sve Ara-
pe u Arabiji ujediniti u jedan narod nego je nadahnuo gorljivost koja je u samo
dvadeset godina njegovim sljedbenicima omoguila osvajanje Bizantskog i
Perzijskog Carstva te unutar jednog stoljea stvorila dravu koja se po
veliini i organizaciji mogla mjeriti s Rimskim Carstvom na njegovu
vrhuncu.
Oko 610. godine, kad je Muhamedu bilo etrdesetak godina, primio je
prvu izravnu poruku od Boga. Zbila se u obliju velianstvenog bia (kasnije
prepoznatog kao arkandela Gabrijela) koje mu je priopilo: "Ti si Boji posla-
nik." To je bio poetak njegova djelovanja kao poslanika, odnosno proroka.
Sve do svoje smrti Muhamed je esto primao Boje objave - izgovorene poru-
ke za koje je vjerovao da potjeu izravno od Boga. Na posljetku one su sku-
pljene i zapisane pa su postale Kur'an, sveto pismo islama.
Muhamed je poeo propovijedati obitelji i bliskim poznanicima, ali se
uskoro morao suoiti s protivnicima u Meki, u to doba vodeem sreditu
Arabije. U roku od deset godina postalo je jasno da mu je poloaj vrlo nesigu-
ran pa je poeo razmiljati o bijegu iz rodnoga grada. Zajedno s oko 75 sljed-
benika 24. rujna 622. godine krenuo je u Medinu, a taj je dogaaj nazvan
hidra, odnosno "iseljavanje". Ta se godina smatra poetkom islamskog doba,
odnosno islamskog kalendara.
Suvremenici su se divili Muhamedovoj hrabrosti i nepristranosti, a za ka-
snije je narataje postao uzorom krjeposna karaktera. Ne samo da je utemeljio
dravu nego i vjeru koju danas slijedi oko milijardu ljudi. Njegova ozbiljnost i
strogost bili su jedinstveni u to doba. Muhameda smatramo jednim od naj-
znamenitijih i najkarizmatinijih ljudi u povijesti.
Usporedba judeokranstva i islama
U Muhamedovo doba u Meki je ivjelo mnogo idova. idovski su povjesni-
ari i filozofi sigurno mnogo utjecali na njega. Muhamed je takoer bio dobro
upuen u kransko uenje. Prihvaao je Abrahama kao prvog patrijarha
(tako je Abraham svetac u sve tri religije) i vjerovao da je Isus bio najvei pro-
rok prije njega. Ali nije prihvaao Isusovu tvrdnju (ili onu njegovih sljedbeni-
ka) da je Sin Boji.
18
Muhamedovo vienje idovstva i kranstva bilo je, barem isprva, suo-
sjeajno. idovi i krani bili su "narodi knjige" pa im se doputala vjerska
autonomija. Meutim, morali su plaati glavarinu, to je mnoge u stoljeu
poslije Prorokove smrti navelo da prijeu na islam. Njihov je poloaj bio vrlo
razliit od poloaja pogana, koji su morali birati izmeu islama ili smrti. Od
samih poetaka islam je bio estoka vjera, vjera ratnika, a vanjska je manife-
stacija toga bio dihad, sveti rat. Ta je vjera uspostavila jasnu crtu razgrani-
enja izmeu sebe i ostatka svijeta, a osjeaj tako stvorenog bliskog, bratskog
zajednitva omoguio je brze i udesne pobjede nad drutvima i kulturama u
kojima nisu postojale takve veze.
Krist, govorei sv. Petru o porezima, jasno je razdijelio "carevo i Boje".
Drugim rijeima, dva su odvojena podruja, vjersko i svjetovno koja ne mo-
raju biti u sukobu, ali ih se nikako ne smije pomijeati. idovstvo ima slinu
podjelu, ali islam je nema. Isprva je islam zadobio svojstveni sustav vrjednota
kao religija koja u jednu zajednicu sjedinjuje duhovno i zemaljsko i nastoji
nadzirati ne samo odnos pojedinca s Bogom nego i njegove drutvene i poli-
tike odnose s drugim ljudima.
Zbog toga su uz islamske vjerske ustanove nastali i islamsko pravo i is-
lamska drava. Tek je u 20. stoljeu, a i to u samo nekoliko islamskih drava
(primjerice Turskoj), nainjena razlika izmeu vjerskog i svjetovnog. Ne-
vjerojatna mo koju je ajatolah Homeini imao u Iranu moe se objasniti i-
njenicom da je kao imam u sebi sjedinjavao vodeu vjersku i politiku ulogu.
Pritom nije radio nita to prije njega nisu inili brojni islamski vode.
Nude li jo te tri velike povezane, ali sukobljene religije odrive i vitalne
poruke za ovjeanstvo? Milijarde ljudi smatraju da je tako. Premda je u ho-
lokaustu Drugoga svjetskog rata u Europi nestalo est milijuna idova pa su
bili gotovo izbrisani s tog kontinenta, idovstvo je i dalje vjera milijuna sta-
novnika Izraela, Rusije, SAD-a i drugih drava. Kranstvo, u mnotvu svojih
oblika, ima vie sljedbenika od bilo koje druge religije. Islam je doivio veliku
obnovu kao konzervativan pokret, pa su u brojnim dravama ponovno uve-
deni tradicionalni obiaji, ukljuujui provoenje tradicionalnog erijatskog
prava, pokoravanje ena i potpuni nadzor obrazovanja od strane vjerskih
voda. Dihadje dobio novu snagu, a cijelim se svijetom iri novi osjeaj brat-
stva medu muslimanima.
Budizam
Prvo indijsko carstvo nastalo je oko 325. pr. Kr. Maurijanska dinastija, naz-
vana tako po utemeljitelju Chandragupti Mauryji, potkontinentom je vladala
19
POVIJEST ZNANJA
nekoliko stoljea. U doba najveeg procvata pod Aokom (vladao od oko 265.
do 235. pr. Kr.) ta je prva organizirana indijska drava vjerojatno obuhvaala
podruje od oko dva i pol milijuna etvornih kilometara i stanovnitvo broj-
nije od pedeset milijuna.
Nedugo nakon to se Aoka naao na prijestolju, krenuo je u vojni pohod,
kao to pristaje novom monarhu. Pobijedio je, ali ga to nije uinilo sretnim.
Umjesto toga pogodilo ga je stradanje koje su pobjednicima i pobijeenima
uzrokovali njegovi pohodi. U doba svoga prosvjetljenja, Aoki je vjerojatno
bilo oko trideset godina.
Siddhartha Gautama, Buddha ("Prosvijetljeni"), rodio se oko 563. pr. Kr.
u prinevskoj obitelji sa sjevera Indije. Oenio se i ivio u raskoi. Kad mu je
bilo 29 godina shvatio je tragediju ljudske sudbine, starenje i bolest, a potom
smrt. Pun tuge zapoeo je potragu za olakavanjem ivotnih patnji.
Napustio je suprugu i maloga sina te otiao na jug u kraljevstvo Magadu
kako bi pronaao uitelje koji e mu pomoi pronai odgovore o znaenju
patnje. S njima je postigao stanje mistine kontemplacije, to je u to doba u in-
dijskoj religiji bilo uobiajeno. Meutim, nije se zadovoljio samo razmilja-
njem o postojanju. Neki su mu uitelji obeali dublje razumijevanje upusti li
se u krajnje isposnitvo. Mjesecima je malo jeo i pio te ivio na otvorenome.
Na taj je nain upoznao patnju, ali jo uvijek nije uspio shvatiti razloge za nju.
Odrekao se isposnitva, poeo je jesti pa je povratio zdravlje. Ali nije se
odrekao svoga cilja. Jednog jutra u svibnju 528. pr. Kr. prekrienih je nogu sje-
dio pod velikim stablom bo (bengalska smokva) kraj mjesta Buddh Gave i
odluio da se ne pomakne dok ne postigne prosvjetljenje koje je traio.
Satima je razmiljao premeui glavom misli. Pojavio se zli Mara i po-
kuao ga odgovoriti od potrage. "ini pohvalna djela," rekao je Mara. "Kakva
je korist od tvojih stremljenja?" Gautama se nije obazirao na Maru, na njega
nisu djelovale nikakve kunje. Poraen, Mara je otiao. Ostatak noi Gautama
je proveo razmiljajui. Do sljedeeg jutra, jutra 25. svibnja, u dobi od 35 godi-
na, postigao je Buenje i postao vrhunski Buddha.
to je nauio? "Shvatio sam Istinu," razmiljao je, "Istinu koja je duboka,
teka za pronalaenje, teka za razumijevanje... Ljudi svladani udnjom i
okrueni golemom tamom ne mogu vidjeti tu Istinu suprotstavljenu struji,
Istinu koja je uzviena, duboka, profinjena i teka za razumijevanje."
Istinu koju je Buddha pronaao ne moe se saeti. Moda je za njezino
razumijevanje potreban cijeli ivot. Buddha ju je opisao prispodobom. ovjek
mora traiti sredinu izmeu samougadanja i samosvladavanja. Taj srednji put,
nazvan Plemeniti osmerostruki put, sastoji se od pravilnog razumijevanja,
pravilno usmjerenih misli, pravilnog govora, pravilnog djelovanja, pravilnog
ivota, pravilne pozornosti, pravilnih napora i pravilne usredotoenosti.
20
Buddhina velika istina, kako je pojasnio, sastoji se od etiri plemenite is-
tine. Prva, koju je otkrio prije odlaska na hodoae, jest da se ovjekov ivot
sastoji od sukoba, tuge i patnje. Druga plemenita istina je da sve te tegobe i bol
uzrokuje sebina udnja. Trea govori da se sloboda - nirvana - moe dostii,
a etvrta da se to osloboenje postie plemenitim osmerostrukim putom.
Budizam na neki nain nije religija jer ne tuje nijednog boga. Ali ta se
ponajprije etika doktrina uskoro jako rairila, djelomice zbog vatrenog umo-
vanja koje je posvuda izazivala, djelomice zbog svojih revolucionarnih pri-
mjesa. Buddha, ovjek dubokih postavki i velikog suosjeanja i samilosti,
smatrao je da su svi ljudi u zajednikoj sudbini jednaki. Zbog toga se suprot-
stavljao kastinskom sustavu. Njegovi su sljedbenici u cijeloj junoj Aziji za-
govarali naelo drutvene jednakosti, to je s jedne strane u mnogim drevnim
dravama uzrokovalo politike potekoe, a s druge prosvijeeni drutveni
napredak.
Nakon vlastita prosvjeenja, koje se zbilo tri stoljea po Buddhinoj smrti,
car Aoka se odrekao rata i nasilja te je sa svojim narodom i susjedima nas-
tojao ivjeti u miru. Tako je u Indiji zapoelo razdoblje kasnije nazvano zlat-
no doba.
Budizam i danas ima vanu ulogu u politici mnogih azijskih zemalja. Nje-
gov je naglasak na drutvenoj jednakosti, a doktrina da ljudska zla uzrokuje
siromatvo na mnogo su mjesta potakla liberalne reformatorske pokrete.
Budisti takoer obino podravaju napore nacionalnih pokreta protiv koloni-
jalnih vladara ili dominacije neprijateljskih etnikih skupina. Zbog toga je
budizam i danas jedan od najivotnijih sustava etike misli na svijetu. To vri-
jedi premda budisti nigdje (osim u Burmi) nisu u veini. Mistina snaga Bud-
dhinih misli zadrala je svoj tisuljetni utjecaj nad ljudskim umom.
Pouke iz prolosti
Veina drevnih kraljevstava i carstava nastala su u previranjima obiteljskih,
mjesnih ili plemenskih sukoba. Za gotovo sva najvanija zadaa bila je uspo-
stava politikog i drutvenog poretka. Nerijetko se red uvodio samo silom.
Ugroena neposrednom i bolnom smru, veina je, tada kao i danas, ostajala
mirna i posluna - sve dok je sila postojala. Problem je bio kako zadrati red
kad sile vie nema, jer ona nije u svako doba mogla biti na svakome mjestu.
Vidjeli smo da je egipatsko rjeenje ukljuivalo nesklonost promjeni. Po-
stojee stanje moda nije savreno, ali svaka promjena znai pogoranje.
Egipani su to naelo doveli do krajnosti. Sve su ga civilizacije u nekoj mjeri
prihvatile.
21
POVIJEST ZNANJA
Indijsko rjeenje ukljuilo je uspostavu kastinskog sustava. U osnovi to je
znailo prihvaeni sporazum da roenje osobe objanjava i opravdava njezin
drutveni poloaj. I to je korisno naelo, jer o roenju osobe nema nikakve
dvojbe. Moji su roditelji bili to to jesu, zbog toga sam i ja to to jesam. Ako se
ne ini pravednim da su posjednici uvijek posjednici, od oca na sina kroz bez-
brojne narataje, a siromasi su uvijek siromasi, odgovor je da drutveni pore-
dak, koji su Egipani zvali ma at, vrijedi gotovo bilo koju cijenu u nepravdi.
to je alternativa? Nita osim stalnog previranja i sukoba, to bez iznimke vodi
k unitenju.
Kinezi su drutvene nejednakosti opravdavali na nov nain. Samo ro-
enje ne vrijedi nita; u ivotu e napredovati i dostii visoke poloaje oni koji
su bolji po sebi. To naelo nije trebalo slijediti u svako vrijeme i na svakome
mjestu. Car je najvie poloaje mogao zadrati za svoju obitelj. To je bilo prak-
tino. Tko bi postupio drukije? Ali zamisao da su bolji nadmoni zato jer to
zasluuju, naila je na iroko prihvaanje. Bilo je moda neto tee prihvatiti
zamisao da se nadmo iskazuje boljim poznavanjem Konfucijevih tekstova. S
druge strane, morao je postojati objektivni test nadmonosti, a Konfucijevi
tekstovi su bili bolji od svega drugog to se u tu svrhu moglo uporabiti.
U nae se doba nadmo pokazuje dobrim rezultatima na drugim vrstama
objektivnih testova. Premda oni nemaju nita s Konfucijem, naelo je isto.
Razvojem pismenosti u razliitim mezopotamskim civilizacijama, ona se
pretvorila u novu vrstu testa nadmonosti. Pismenost ne utvruje drutveni ili
politiki poloaj neke osobe. Umjesto toga, ona je ulaznica u monu manjinu
koja nadzire veinu dravnih javnih i privatnih poslova. Pismenost je omogu-
ila nadzor nad drutvenim informacijskim sustavom, a on je oduvijek bio
kljuni dio drutvena ivota. U dananje doba njegova je vanost neusporedi-
vo vea. Procjenjuje se da informacijska industrija predstavlja vie od polovice
bruto nacionalnog proizvoda suvremene industrijske drave. Informacije su
bile cvjetajui posao u drevnoj Mezopotamiji. U nae doba rije je o najopse-
nijem poslu.
Neobina je ali nepobitna injenica da su se svi veliki uitelji i utemeljitelji
religija ije su doktrine dole do nas suprotstavljali prethodno opisanim
naelima drutvene organizacije. Svi su bili pobunjenici, revolucionari koji su
se borili protiv interesa i moi u svoje doba. Moramo li, dakle, zakljuiti da u
nekoj mjeri njihov pobunjeniki duh objanjava uspjeh koji su postigli?
Abraham i drugi idovski patrijarsi i proroci poeli su s tvrdnjom da je
njihov plemenski bog najvei, a zavrili ustrajui na tome da za sve ljudi po-
stoji samo jedan Bog, Jahve. Poganski politeisti neizbjeno su tovali najmanje
dvije vrste bogova, dobre i zle. Dobri su bogovi bili zasluni za dobre stvari
koje su se zbile, a zli za loe. tovati zle bogove znailo je priznati njihovo pos-
22
tojanje, to je, pak, bio pokuaj izbjegavanja njihova utjecaja. idovi su prvi
ustvrdili da je sam ovjek odgovoran za svoje postupke i ne moe za njih
okrivljavati bogove.
Isus i njegovi kranski sljedbenici i tumai tu su revolucionarnu dok-
trinu razvili jo dalje. Evu je kuao Sotona, a Adama je kuala Eva. Oboje su
podlegli grijehu i smrti. Ali za ovjekov neposluh nije se mogao kriviti vrag.
Izgon iz raja posljedica je ovjekova djelovanja pa mukarac i ena zauvijek
moraju snositi posljedice tog ina. Bog, kako je volio Adama i Evu i sve nji-
hove potomke, mogao je i iskupio je ovjeanstvo krvlju svog jedinog sina. Ali
odgovornost je ostala tamo gdje su idovi tvrdili da se nalazi: u dui svakog
ljudskog bia.
Konfucije, moda zbog razloga poteklih iz posebnih okolnosti njegova
ivota, pobunio se protiv feudalnog sustava svog doba, koji je drutvenu or-
ganizaciju temeljio na roenju. Samo su zasluge mogle dovesti pojedinca na
visoki poloaj u dravi, a zasluge su se mogle odrediti uenjem. To je naelo
na povran nain prihvatila kineska drava. Ali kad bi se Konfucije vratio, bi
li rekao da se prave zasluge mogu prikladno pokazati poznavanjem bilo kojeg
skupa tekstova, bez obzira napisao ih on ili ne? Nije li mislio na neto dublje i
mnogo revolucionarnije od toga?
Buddha se borio protiv kastinskog sustava koji je upravljao Indijom nje-
gova doba. Svi su ljudi jednaki, tvrdio je, u svojoj patnji, svi ljudi se sueljavaju
s istim izazovima i moraju pokuati slijediti isti put. Duboko usaenu jed-
nakost koju je predvidio u okrutno nejednakom sustavu svog doba takoer su
predviali David, Isus i Muhamed. Roenje pa ak ni uenje ne mogu biti
prednost pred Bogom. Svi su ljudi jednaki pred Bogom i svi mogu ui u kra-
ljevstvo nebesko ako trae otvorenih srdaca.
Zamisao o drutvenoj jednakosti po sebi je revolucionarna. Proi e vie
od dvije tisue godina prije negoli se pone ozbiljno uzimati u obzir kao
naelo pravednosti u drutvenom poretku. Ali utjecaj starih idova, prvih
krana, Muhameda i njegovih neposrednih sljedbenika, ba kao i Buddhe,
Konfucija i drugih istonjakih mudraca - da i ne spominjemo pogana So-
krata - tijekom stoljea nikad nije nestao.
Abeceda
Prva su pisma vjerojatno nastala u Mezopotamiji oko sredine drugog tisu-
ljea prije Krista, ali zasluge za razvoj prve standardne abecede pripadaju Fe-
nianima. Mnoga slova kojima se danas sluimo potjeu od onih kojima su
jo 1100. pr. Kr. pisali fenianski pisari. Meutim, fenika je abeceda sadra-
23
POVIJEST ZNANJA
vala samo suglasnike pa se nije uinkovito mogla uporabiti za pisanje bilo ko-
jeg indoeuropskog jezika. Sredinom 8. stoljea pr. Kr. Grci su izmislili simbole
za samoglasnike. Nastala abeceda - koju s manjim promjenama rabimo i
danas - jedan je od najvrjednijih doprinosa koji su Grci, taj domiljati, stvara-
laki narod, ostavili buduim naratajima.
Nisu sva pisma abecedna. Kinesko, primjerice, nije abecedno. Isto vrijedi
za drevno egipatsko, sumersko pa ak i drevno idovsko pismo. Jezici poput
kineskoga i japanskoga vrlo su izraajni, ali ih je teko jednoznano zapisati.
Abecedni jezici poput grkoga, latinskoga, njemakoga ili hrvatskoga, da spo-
menemo samo neke, zapisani imaju jasnou kakvu nemaju druge vrste jezika.
Razlog tome je sama abeceda.
Drevni idovski, aramejski i drugi sjevernosemitski jezici iz prvog tisu-
ljea pr. Kr. bili su vrlo spregnuti, ali razlike u znaenju su obino bile nazna-
ene kontekstom, a ne pisanjem pojedinih rijei. idovski ni danas ne rabi
samoglasnike, a za bolje razumijevanje rabi se sustav toaka iznad odreenih
slova. Toke, meutim, nisu potrebne za pravilno pisanje. Engleski, malo
spregnut jezik, ne moe se razumljivo pisati bez samoglasnika. Uzmimo za
primjer slova bt, a potom pet rijei bat (imi), bet (oklada), bit (komadi),
both (oba) i but (ali). One znae potpuno razliite stvari. Medu bilo koje dvi-
je ne postoji nikakva semantika veza. U pisanju se razlika oituje pomou pet
samoglasnika, a, e, i, o i u. Taje razlika u pisanju nedvosmislena. (Kad te rijei
izgovaraju govornici razliitih narjeja, razlika ne mora biti tako jasna.)
Pisani kineski rabi tisue razliitih znakova za zapisivanje tisua razliitih
zvukova, svaki s razliitim znaenjem. Engleski ima jednako mnogo razliitih
zvukova, uz vjerojatno vie rijei i znaenja, ali se za zapisivanje svih rijei u
jeziku rabi samo 26 znakova. Takva je uinkovitost jednostavno zapanjujua.
Znanstvenici se ne slau u tome je li fenika abeceda bila doista prava abe-
ceda, jer nije sadravala znakove za samoglasnike. U tom bi sluaju prva abe-
ceda bila grka. Zasluga za sve ima dovoljno. Grki izum nije manje znaajan
jer se temelji na prethodnom izumu.
Inke nisu otkrile vjetinu pisanja. Oni takoer nisu shvatili temeljna na-
ela orua koja su rabili. Odreena su orua nainili za odreene zadae, ali
se, na primjer, nisu dosjetili apstraktnoj zamisli poluge. Slino tome, Egipani
i Mezopotamci iz razliitih doba nisu shvaali ope pojmove, premda su vrlo
vjeto rjeavali probleme s kojima su se suoavali.
Govorni jezik Inka bio je sloen i izraajan. Bez jezika bili bi tek ivotinje.
Ali nedostatak pisanog jezika moda objanjava nedostatak njihova opeg
znanja - i brzi poraz od strane naroda koji ga je imao. Moda ljudski rod ne
moe razmiljati uopeno i imati uopena znanja ako pojedinci ne zapisuju
svoje misli kako bi ih drugi mogli jasno razumjeti.
24
Istina je da je usmena predaja dovela ovjeanstvo daleko. Prva su carstva
nastala bez pisanja; velika su umjetnika djela, ak i velike pjesme, stvorili lju-
di koji nisu poznavali vjetinu pisanja. ak je i Homer, prvi, a moda i najvei
pjesnik svih vremena, bio nepismen. U njegovo doba (oko 1000. pr. Kr.) ve-
ina je ljudi bila nepismena.
ak i kad su ljudi nauili pisati, kao u Mezopotamiji, Egiptu i Kini, pre-
krasnu su novu vjetinu rabili samo za biljeenje podataka. Pisanje nisu shva-
ali kao neusporedivo pomagalo za bolje razmiljanje.
Grci su, im su osmislili potpunu abecedu, prvi prihvatili tu injenicu. I
tako je nastao svijet koji poznajemo i u kojem ivimo.
Nitica
Grci su brzo prepoznali koristi od pisanja utemeljenog na abecedi. Meutim,
ni priblino nisu bili tako spremni prihvatiti jo jedan vaan babilonski izum:
poloajni zapis u raunanju.
Kad piemo neki broj, obino nismo svjesni izvanredno uinkovitog ste-
nografskog zapisa koji rabimo. Kad bismo htjeli biti posve toni, broj 568
morali bismo napisati na jedan od dvaju naina. Prvi je sljedei:
(5 x 100) + (6 x 10) + 8 = 568
Drugi je openitiji.
(5 x IO
2
) + (6 x IO
1
) + (8 x 10) = 568
Kad bismo morali rabiti tako sloen zapis, oito je da bismo za raunanje
troili vrlo mnogo vremena. Raunalima on ne bi smetao. Djeca bi, meutim,
imala vrlo mnogo potekoa, mnogo vie negoli ih imaju kad ue aritmetiku.
Poloajni zapis prihvaamo kao neto sasvim uobiajeno. O njemu ni ne
razmiljamo. Ali nisu ga koristile sve civilizacije u povijesti ovjeanstva.
Ipak, nekoliko je civilizacija koje smo spomenuli u ovom poglavlju otkri-
lo poloajni zapis brojeva, ini se posve neovisno. Kad su panjolci u 16. sto-
ljeu dospjeli u Meksiku dolinu, ustanovili su da Maje u svojim sloenim ka-
lendarskim proraunima rabe poloajni zapis. Egipani su poloajni zapis ot-
krili otprilike etiri tisue godina prije toga. Ali zaslugu za taj izum valja pripi-
sati Babiloncima.
Sumerani i Babilonci odlino su raunali u doba kad je ostatak ovjean-
stva raunao na prste, a moda ni tako. Povjesniar Eric Temple Bell tvrdi da
25
POVIJEST ZNANJA
su poloajni zapis u brojevnom sustavu s bazom ezdeset (umjesto deset) po-
eli rabiti ak 3500 godina pr. Kr.
Dugo vremena, meutim, Babilonci nisu znali izbjei dvojbe povezane s
drugom vrstom broja, primjerice 508. Taj nam se broj ne ini razliitijim od
568. Ali za Babilonce i Egipane stoljeima je predstavljao veliku potekou.
Broj 508 moemo napisati ovako:
(5 x 100) + (O x 10) + 8 = 508
Za nas tu nema nikakvih potekoa. Ali za Babilonce, potekoa je bila gole-
ma. Oni nisu razumjeli to "nita desetica" trai usred tog broja. Zbog toga se
nisu ni trudili da neto zapisu na mjestu desetica.
Poloajni zapis brojeva gubi smisao ako se svi poloaji ne zadravaju u
svim prilikama, ak i ako na nekome nema niega. U broju 508 brojka O iz-
nimno je vana. Izostavimo li je, broj postaje 58. Babilonci su je esto izostav-
ljali pa su nam njihovi prorauni nerijetko vrlo zbunjujui ne obraamo li po-
zornost na kontekst u kojima ih nalazimo.
Potrebu simbola za niticu Babilonci su otkrili kasno u svojoj povijesti,
moda oko 350. pr. Kr., odnosno vie od tri tisue godina nakon to su poeli
rabiti poloajni zapis. Egipani su niticu vjerojatno poeli rabiti neto ranije.
Ali u njezinoj uporabi nisu bili dosljedni, to znai da nisu posve razumjeli
njezin znaaj.
Poslije 350. pr. Kr. babilonske astronomske tablice (sve u sustavu s bazom
ezdeset) redovito rabe niticu. Kasni grki astronomi, medu njima i Ptolemej
u 2. stoljeu po Kr., slijedili su babilonsku praksu pa su ak za niticu rabili
simbol o. Meutim, u astronomiji su zadrali brojevni sustav s bazom ezde-
set, koji je, premda laki za pisanje, nepotrebno sloen.
Otprilike 1200., a moda i koje stoljee ranije, Hindusi su u svom dekad-
skom sustavu poeli rabiti niticu (0). Zbog toga ih se esto spominje kao izu-
mitelje nitice. Vjerojatno su za nju saznali od Grka. Njihova kombinacija
poloajnog zapisa u dekadskom sustavu, zajedno s dosljednom uporabom
nitice, pokazala se konanim rjeenjem vane potekoe u raunanju, rjee-
njem koje se u svijetu rabi od tog doba.
Na dug babilonskim i egipatskim matematiarima stoga je vrlo velik. Ali
moramo se sjetiti jedne prilino neobine injenice. Rani grki matematiari,
poznati po odlinoj intuiciji i sjajnim uspjesima u geometriji, jednostavno
nisu shvatili vanost poloajnog zapisa. Nema nikakve sumnje da su nadogra-
dili matematike temelje koje su stvorili Babilonci, a u geometriji su daleko
nadmaili svoje uitelje. Ali raunati nisu znali naroito dobro. Neto im je u
jednostavnoj aritmetici posve izmaklo, ili ih ak zbunjivalo.
26

Grka eksplozija
povijesti ovjeanstva zbile su se dvije eksplozije znanja, ne samo jedna.
Druga je poela u Europi prije etiri ili pet stoljea i jo traje. Prva
se dogodila u Grkoj tijekom 6. stoljea pr. Kr.
Grka je eksplozija takoer bila duga vijeka. Poput nae, brzo se proiri-
la i na posljetku imala utjecaja na cijeli svijet. Poput nae, zapoela je otkriem
novog komunikacijskog ureaja i novog naina skupljanja znanja, nastavila
se izvanrednim napretkom u matematici i vrhunac doivjela revolucionarnim
teorijama o materiji i silama.
Grka eksplozija znanja nije napredovala poput nae u istraivanju, razu-
mijevanju i nadzoru vanjske prirode. Ali usprkos hvaljenom doprinosu naih
"humanistikih" znanosti: ekonomije, sociologije i psihologije, moe se rei
da su drevni grki istraivai u najmanju ruku znali jednako dobro to se
moe i ne moe rei o ljudskoj naravi i dobrome ivotu. Dok se naa fizika
razvila daleko od onoga to su drevni Grci uope mogli sanjati, Grci su vjero-
jatno bili mnogo bolji u filozofiji, a posebice u etikoj filozofiji.
Kad shvatimo da je napredak koji smo postigli u fizikalnim znanostima,
i kojim se s pravom ponosimo, djelomice utemeljen na grkim zamislima koje
su bile skrivene vie od tisuu godina pa smo ih ponovno otkrili i primijenili
u nae doba, grka nam se eksplozija znanja moe ak uiniti utjecajnijom.
Naravno, Grci su nainili velike pogreke, ne samo u vezi s prirodom
nego i glede ljudske naravi. Neke od njih imaju kobne posljedice i u nae
doba. Ali naa je eksplozija znanja takoer puna pogreaka, a neke bi se od
njih mogle pokazati kobnima za ljudsku vrstu u cjelini.
U oba sluaja pogreke su posljedica oholosti: drska pretpostavka koja
znai bezono nepotovanje granica koje ureeni svemir stavlja na djelovanje
ljudi. Grci su ljudskoj oholosti dali posebno ime: hibris. Hibris je bio grijeh,

POVIJEST ZNANJA
smatrali su, a tovali su i boicu Nemezis, koja je kanjavala one koji su poi-
nili taj grijeh.
Za ljudsku oholost danas nemamo posebno ime, niti tujemo Nemezis.
Ali znakove njezina djelovanja nalazimo posvuda oko nas.
Talesov problem
Glavninu grkog kopna ini poluotok euroazijskog kontinenta duboko uro-
njen u Sredozemno more. Njegova istona obala gleda prema Anatoliji, najza-
padnijoj pokrajini suvremene Turske juno od Dardanela. Izmeu Grke i
Anatolije Egejsko je more, more prepuno otoka, okupano svjetlou. Moda
je rije o najpoznatijem moru te veliine na svijetu.
Otprilike deset ili dvanaest stoljea prije Kristova roenja ljudi koji su go-
vorili grki preplovili su Egejsko more i na zapadnoj obali Anatolije utemeljili
kolonije. Nisu ulazili duboko u kopno, nego su iz obalnih gradova nadzirali
okolna podruja s mnogo prirodnih luka u kojima se moglo sigurno sidriti.
Novo kolonijalno carstvo nazvali su Jonija.
Od grkih jonskih gradova najvei i najrazvijeniji bio je Milet. Bio je naj-
juniji od jonskih gradova, smjeten blizu toke gdje obala Anatolije skree
prema istoku i tvori uski zavretak Sredozemnog mora koji je u to doba, ba
kao i danas, nadzirala Kreta. Od Mileta su ostale samo ruevine jer su se prije
dvije tisue godina njegove dvije luke ispunile muljem pa su postale neupo-
trebljive.
Od mjesta na kojem se nalazio Milet do glavnoga grada drevnog Egipta
suvremenom mlaznom avionu treba otprilike sat leta, ali u ono davno doba
put kopnom ili morem bio je mnogo dulji. Sredinom 8. stoljea pr. Kr. ambi-
ciozni Mileani poduzimali su ga redovito trgujui s Egipanima, donosei im
grke zamisli i robu i vraajui se s egipatskim zamislima i zlatom. Izmeu os-
talog, sa sobom su donijeli i izum koji su Egipani pronali otprilike dva tisu-
ljea prije toga - od trske papirusa s obale Nila izraivali su gladak, tanak,
vrst i trajan materijal na kojem se moglo pisati.
Nema dokaza da su Grci prije sredine 8. stoljea pr. Kr. poznavali pisani
jezik. Iznenada, uvozom papirusa, poeli su se pojavljivati pisani tekstovi, a
kroz cijeli se grki svijet poinju iriti trgovaki zapisi i rasprave o tehnikim
predmetima. Sredite te aktivnosti bio je Milet, koji je ubrzo stekao glas ne
samo kao trgovaka sila nego i kao ishodite novih zamisli i izuma.
Oko 625. pr. Kr. u Miletu je roen ovjek jedinstveno prikladan da isko-
risti posebne prednosti svoga rodnoga grada. Ime mu je bilo Tales. Kasniji na-
rataji smatrali su ga prvim filozofom i prvim znanstvenikom.
28
Grka eksplozija
O Talesovu ivotu i karijeri zna se vrlo malo. Moda je bio uspjean poli-
tiar. Nazivali su ga jednim od sedam mudraca, a svi su ostali bili grki poli-
tiki vode. Grci, a potom i Rimljani, cijenili su ga zbog drugih postignua.
Pretpostavlja se da je otkrio neke teoreme iz prvog sveska Euklidovih Eleme-
nata. Govorilo se da je predvidio pomrinu Sunca 585. pr. Kr.; ako je bilo
tako, bio je prvi koji je predskazao tu prirodnu pojavu.
Prema komentatorima iz starine, Tales je bio prvi mislilac koji je pred-
loio jedinstveno sveobuhvatno naelo materijalnog svemira, jedinstvenu
podlogu koja je, premda nepromjenjiva, temelj svake promjene. Komentatori
se slau da je Talesova podloga, ili prvo naelo, bila voda.
Kako bismo shvatili to je Tales time mislio potrebno je razumjeti pro-
blem na kojem je radio i usto znati da je moda bio prvi koji je sagledao va-
nost njegova rjeavanja. Ako je tako, doista je bio prvi filozof.
Pogledamo li oko sebe, vidimo golemo mnotvo razliitih stvari, a sve su
one, koliko moemo ustanoviti, u stanju stalne promjene. iva se bia raaju,
odrastaju i umiru. Iz tla niu biljke, cvjetaju i venu. More je u stalnome kre-
tanju, a ak se i velike planine vremenom troe. ak se i Zemlja, naa Majka,
mijenja. Mijenja li se, dakle, sve, ili ipak postoji neto nepromjenjivo?
Razmislimo li o tom pitanju, poinjemo shvaati da u svakoj stvari mora
postojati neto nepromjenjivo, jer kako bismo inae to uvijek prepoznavali,
ak i kad se mijenja? Uzmimo kao primjer grumen gline. Protrljam li ga medu
prstima, pred oima postaje sve manji. Ali jo je uvijek rije o grumenu gline.
U njemu je "neto" to se ne mijenja, dok se mnogi vidovi tog "neega", ka-
kvoa "neega", kako bismo mogli rei, pa ak i koliina "neega" mijenjaju.
Zapravo, sve se znaajke mijenjaju, ali stvar na neki nain ostaje ista; u suprot-
nome ne bismo ni mogli rei da se "neto" mijenja.
U ovom primjeru podlogu promjene nazvali smo glina. Ali Talesov pro-
blem nisam rijeio imenujui komadi gline. Cijeli grumen mogu razmrviti,
opraiti ruke i otii. Glina iz moje grude sad je rasprena, ali nije nestala, ak i
kad joj okrenem leda.
Komadi mogu baciti u lokvu. Druge komadie mogu baciti u zrak, gdje
e ih ponijeti vjetar. Komadie grumena ak mogu dati svojim kokoima. Kad
se ponovno pojave sljedei dan, vie nee biti rije o glini. Ali nova tvar nije
nastala ni iz ega. Pojavila se iz gline. Neto je ostalo, ak i uz tako korjenitu
promjenu.
Prolaskom godina i stoljea zbivaju se mnogo dublje i dalekosenije pro-
mjene. Ljudi i obitelji se mijenjaju, drave se mijenjaju, kontinenti nestaju, a
nove mlade planine diu se na mjestu nekadanjih mora. ak se i svemir mi-
jenja. Tijekom milijardi godina galaktike se raaju i umiru, a crne rupe pro-
diru milijune sunaca, pretvarajui njihovu tvar u neto to ne razumijemo.
29
POVIJEST ZNANJA
Postoji li neto primordijalno na emu poivaju sve te promjene? Postoji
li ijedna stvar koja e ostati ista i kad u drugom trenutku ili drugom eonu sve
bude promijenjeno?
Kad je rije o bilo kojoj pojedinanoj stvari, uvijek moemo pronai ne-
promjenjivi temelj. Sjedinjene Amerike Drave u dva su se stoljea iz nacije
od tri milijuna stanovnika pretvorile u dravu s puanstvom brojnijim od dvije
stotine pedeset milijuna, a broj je saveznih drava s trinaest narastao na pe-
deset. Meutim, jo uvijek moemo tono prepoznati temelj koji se nije pro-
mijenio, a to su ba "Sjedinjene Amerike Drave". Slino je s ljudima koje
poznamo, s mjestom na kojem ivimo, s knjigama koje itamo ili rijeima koje
izgovaramo. Ali na uspjeh u takvim pothvatima ne jami uspjeh u onome to
je pokuao Tales. Postoji li ijedna tvar na kojoj se temelji svaka promjena, u
svakom trenutku i na svakom mjestu u svemiru?
Ako ne postoji, kako uope moemo zamisliti neto poput svemira? Kako
mu moemo dati ime? Je li to ime tek zvuk opsjene? Ili ta tvar doista postoji?
Postoji li takva trajna, nepromjenjiva, moda vjena tvar?
Tales je ustvrdio da postoji trajni svemir, kozmos (grka rije), a njegovo
temeljno naelo - ono koje doivljava promjene - je voda. Ne moemo sa si-
gurnou rei to je mislio. Sigurno nije mislio da je sve doslovno "nainjeno
od" vode. Znao je da, primjerice, stijene to nisu.
Ali bacimo li u vodu stijene razmrvljene poput osuene gline, otopit e se.
Moda je Tales mislio na svojstvo vode kao univerzalnog otapala. Kad je go-
vorio da je temeljno naelo voda, ili vlanost, moda je mislio na tekuost
vode, njezinu stalnu promjenjivost. Takoer, grijanjem se voda pretvara u
paru (plin), a hlaenjem u led (krutinu). Zapravo, i nije tako lo kandidat.
Bez obzira bila voda dobar kandidat ili ne, i na to to je Tales mislio go-
vorei da "je sve voda", predlaui da se na jednoj fizikalnoj tvari ili elementu
temelje sve razliite stvari na svijetu, izveo je vaan duhovni pothvat. Sama ta
injenica dokaz je njegova razumijevanja svijeta na posve nov nain.
Tales je uinio dva iznimna djela. Prvo, u opisu svijeta nije se priklonio
animistikim objanjenjima. Drugim rijeima, neobjanjivo nije objasnio rije-
ima: "Ne znam zato je tako pa stoga pretpostavljam da su za to odgovorni
bogovi."
Drugo, nainio je udesnu pretpostavku da je svijet - kozmos - neto to
ljudski um moe shvatiti.
Tales je imao alate i jednostavne strojeve i znao je kako rade. ivio je u
kui i znao je kako djeluje. Moda je razumio kako radi Sunev sustav. Ali nje-
gova pretpostavka da "je sve voda" daleko premauje takve djelie opeg zna-
nja. Taje pretpostavka na samoj granici dosega uma. Ona je znaila da je Tales
smatrao kako je ukupnost stvari na svijetu, koje ine sam svijet, nama u ci-
30
Grka eksplozija
jelosti dostupna. Svijet je ureen, omeen i ustrojen na nain koji ljudski um
moe shvatiti. Njegovi temelji nisu zagonetni ili dostupni samo bogovima. U
predgovoru svoje knjige Rana grka filozofija John Burnet pie:
Znanost moemo na zadovoljavajui nain opisati kaemo li da je to
"razmiljanje o svijetu na grki nain". Upravo zato znanost se i ra-
zvila samo u narodima pod grkim utjecajem.
Ve sam spomenuo da je Talesova hipoteza otila gotovo do samih grani-
ca ljudskog uma u pretpostavljanju da je svijet razumljiv, da se njegovo djelo-
vanje moe shvatiti i opisati jednim ili vie temeljnih elemenata. Vano je to
on nije otiao do kraja. U razumljiv svijet nije ukljuio sve. Na taj nain Tales
ne samo da je postao prvi znanstvenik nego se i prvi suoio s ozbiljnim pro-
blemom znanja nerijeenim na zadovoljavajui nain do dananjih dana.
Svijet koji je Tales pokuao razumjeti i objasniti sastojao se od materijal-
noga kozmosa, osjetilnoga svemira. Drugim rijeima, bila je to ukupnost koju
moemo spoznati naim osjetilima. Kao takav, ukljuivao je tijela drugih lju-
di, ba kao i Talesovo tijelo: ruku koju je vidio, kosu na zatiljku koju je mogao
dodirnuti, vonjeve svog tijela koje je mogao omirisati, zvukove koje je mogao
uti.
Ali taj svijet nije ukljuivao umove drugih ljudi, ali ni Talesov vlastiti um,
jer je rije o neosjetilnim stvarima. Sjeamo se, to je vrsta osjeta, stvari koje u
ovom trenutku nisu dostupne naim osjetilima, sanjamo o njima, ak zami-
ljamo stvari koje nikad nisu postojale, poput jednoroga ili grifona, ali su ipak
nainjene od osjetilnih dijelova. Ali svoj um ili umove drugih ne moemo
osjetiti. Um je nematerijalna stvar.
Jedno je izjaviti da su sve materijalne stvari na svijetu nainjene od vode,
ili na neki nain ustrojene od jednog elementa koji se ne mijenja, dok je sve
drugo promjenjivo. Posve je drugo ustvrditi da je sve, ukljuujui um, nai-
njeno od materijalnog elementa ili elemenata. Tales to vjerojatno nije rekao,
premda drugi filozofi kasnije jesu.
Nita od Talesovih djela nije sauvano, premda je on morao napisati
mnogo toga to je u to doba bilo u optjecaju. Kao posljedica njegovog pisanja,
njegova nova zamisao da je svijet u osnovi razumljiv i da postoji duboka su-
mjerljivost izmeu vanjskoga svijeta i ljudskog uma, ak i ako um nije dio
vanjskoga svijeta, rairila se po Grkoj i izvan nje. Uskoro su mnogi Grci, a ne
samo Tales, "o svijetu razmiljali na grki nain". Po cijeloj Joniji i na po-
druju pod grkim utjecajem ljudi su poeli razmiljati i predlagati druge pri-
marne elemente koji bi u promjenjivom svijetu mogli biti nepromjenjivi, a
stoga i razumljivi.
31
POVIJEST ZNANJA
Izum matematike: pitagorejci
Otok Samos nekoliko je kilometara udaljen od jonske obale, razmjerno blizu
Mileta. U antiko doba tu se nalazio bogat grad-drava koji se s drugim jon-
skim gradovima-dravama borio za primat u grkoj Maloj Aziji. Vrhunac ra-
zvoja Samos je dosegao pod Polikratom, koji se 532. pr. Kr. proglasio tirani-
nom. ini se da je Polikrat bio prosvijeeni tiranin koji je u svoje otono
kraljevstvo pozivao kipare, slikare i pjesnike. S najpoznatijim ovjekom na
Samosu, meutim, nije se slagao.
Rije je o Pitagori, roenom na Samosu oko 580. pr. Kr. Kako nije volio
ili podravao Polikrata, napustio je otok kad je tiranin doao na vlast i sa sku-
pinom se sljedbenika preselio u junu Italiju gdje je utemeljio svojevrsnu filo-
zofokraciju, filozofsko bratstvo kojim je upravljao sam Pitagora. O njemu su
se rairile mnoge prie, izmeu ostalog i da je imao zlatno bedro. Njegovi
sljedbenici nikad ga nisu zvali imenom, nego su govorili o "onome", a svoje su
izjave snaili izjavljujui: "Onaj tako kae!" (Ipse dixit).
Oholost i mistina gorljivost Pitagore i njegovih uenika kao da su uvri-
jedile njegove nove talijanske susjede, ba kao to su uvrijedile i Samoanine,
pa su filozofokrate za nekoliko godina istjerali iz Krotona, dananje Crotone.
Pitagora se preselio u oblinji grad u Tarantskom zaljevu, gdje se oko 500. pr.
Kr., kako se prialo, izgladnio do smrti.
Suvremenici su Pitagori pripisivali brojna mistina vjerovanja. Na pri-
mjer, tvrdio je da se sjea boravka u tijelu etvorice mukaraca iz doba prije
njegova. Jedan od njih bio je vojnik koji je u Ilijadi ranio Ahilova prijatelja Pa-
trokla to je olakalo Hektoru da ga ubije. Pitagora je vjerovao u selidbu dua,
doktrinu moda nauenu od Egipana. ini se da ju je kasnije od njega pre-
uzeo Platon. Kopernik, astronom iz 16. stoljea, tvrdio je kako je zamisao o
tzv. kopernikanskom sustavu dobio od Pitagore, premda se zapravo ne zna to
je Pitagora doista mislio o ustroju Suneva sustava.
Pitagora je takoer vjerojatni autor zamisli o glazbi sfera, posve u skladu
s njegovim opim razmiljanjima o matematici. Jednog je dana, kae pria,
sjedei s glazbalom u svom krilu Pitagora iznenada shvatio da se podjele
napete ice koja stvara harmonije mogu opisati jednostavnim omjerima dvaju
brojeva, primjerice kao jedan naprama dva, dva naprama tri i tri naprama
etiri. Te omjere danas piemo kao 1/2, 2/3 i 3/4. Ta je udesna injenica za-
prepastila Pitagoru, zaljubljenika u glazbu, jer mu se uinilo iznimno neo-
binim da postoji veza izmeu brojeva s jedne strane i tonova ice s druge,
tonova koji su mogli ganuti sluatelja ili mu razgaliti duu.
Dok je razmiljao o toj udnoj vezi, Pitagora je poeo osjeati da brojevi
mogu imati jo vei utjecaj na materijalni svijet. Sa svojim je uenicima usko-
32
Grka eksplozija
ro doao do zakljuka kako stvari jesu brojevi, a brojevi jesu stvari. Tako je
otkrivena tijesna veza izmeu matematike i materijalnog svijeta koja do dana-
njih dana nadahnjuje i zbunjuje filozofe.
Pitagora vjerojatno ni sam nije dobro znao o emu govori kad je vanjski
svijet pokuao opisati matematikim izrazima. Mnogo od toga to je rekao
ima samo mistino znaenje. Na primjer, prialo se da je broj 10 smatrao bro-
jem pravde jer brojevi 4, 3, 2 i l poslagani u trokut zbrojeni daju 10.

Njegova izvorna zamisao, meutim, da se neto u stvarnome svijetu mo-
e izraziti matematikim pojmovima, a moda i samo matematikim pojmo-
vima, bila je jedan od velikih koraka u povijesti ljudske misli. Malo je ljudskih
ideja bilo tako plodno.
Poslije Pitagorine smrti njegovi su uenici, premda zbog svojih politikih
pogleda tjerani iz grada u grad, nastavili matematika istraivanja, posthum-
no odajui priznanje svom uitelju za sva svoja vana otkria. Jedno od takvih
otkria bio je dokaz tzv. Pitagorinog pouka, teorema koji kae da je kod pra-
vokutnog trokuta kvadrat nad hipotenuzom (najduljom stranicom nasuprot
pravome kutu) jednak zbroju kvadrata nad katetama (drugim dvjema strani-
cama). Na primjer, ako duljine stranica pravokutnog trokuta iznose tri, etiri
i pet, tada je tri na kvadrat (devet) plus etiri na kvadrat (esnaest) jednako pet
na kvadrat (dvadeset pet).
Kako je svaki trokut na promjeru krunice s treom tokom na toj kru-
nici pravokutan (i taj su teorem pitagorejci prvi dokazali) i kako su takvi tro-
kuti u polukrunicama temelj trigonometrije, Pitagorin je pouak jedna od
najkorisnijih matematikih istina.
Pitagorejska matematika istraivanja prestala su oko polovice 4. stoljea
pr. Kr. Bratstvo nikad nije izgubilo svoju agresivnu narav pa su ga na posljetku
iskorijenili. S naeg je motrita vanije da se istraivanje zaustavilo jer su pita-
gorejci u svom radu naili na tako teak, i po njihovu miljenju opasan prob-
lem da nisu iznali naina da se s njime suoe na pravi nain.
Problem je sljedei. Svi pravokutni trokuti nisu poput prethodno spome-
nutog primjera u kojem su duljine svih triju stranica izraene cijelim broje-
vima. Zapravo, pravokutni trokuti s tri cjelobrojne stranice vrlo su rijetki.
Velika veina, ak i onih s cjelobrojnim katetama (stranicama uz pravi kut),
nemaju cjelobrojnu hipotenuzu.
33
POVIJEST ZNANJA
Problem, kako su to otkrili pitagorejci, predstavlja najjednostavniji pra-
vokutni trokut. Zamislimo pravokutni trokut ije duljine kateta iznose jedan.
Jedan na kvadrat je jedan ( 1x1 = 1), a jedan na kvadrat plus jedan na kvadrat
je jednako dva (1 + 1 = 2). Ali nema cijeloga broja koji pomnoen sam sa so-
bom da je dva.
Kako su pitagorejci pronali, kvadratni korijen od dva (broj koji pomno-
en sam sa sobom da je dva) doista je neobian broj. Shvatili su da kvadratni
korijen od dva nije racionalan broj, tj. ne moe se izraziti omjerom dvaju ci-
jelih brojeva. (Racionalne brojeve katkad nazivamo razlomci, primjerice 2/3
ili 4/17). Ali ako kvadratni korijen od dva nije racionalan, znai da je nera-
cionalan. A to je za pitagorejce bila zastraujua pomisao.
Zato su se bojali? Zbog njihove izvorne pretpostavke da su brojevi stvari,
a stvari brojevi. Ali i zbog Talesova miljenja, u pozadini svih pitagorejskih is-
traivanja, da je svijet ljudskom umu spoznatljiv. Ali razum je snaga ljudskog
uma, to je ljudska racionalnost. Ako je svijet neracionalan, ili sadri nera-
cionalne stvari, tada Tales ili Pitagora nemaju pravo - a ako oba imaju pravo,
tada u ovjeku mora postojati neracionalnost koja odgovara onoj u prirodi.
Ali kako nerazum moe ita znati, a da spoznavanje svijeta uope ne spomi-
njemo?
U zasluge pitagorejskih istraivaa valja upisati injenicu da nisu sporili
ono to su otkrili. Suoili su se s time i priznali da negdje mora postojati dubo-
ka neravnotea. To je bilo vrlo hrabro. Ali nisu bili dovoljno hrabri da krenu
dalje i pokuaju se probiti kroz problem. Potekou je predstavljalo njihovo
mistino vjerovanje da su stvari, ukljuujui i svijet, samo brojevi. Ali stvar
nije broj. Samo zato to se neka stvarna stvar, primjerice omjer izmeu stranice
i dijagonale kvadrata, moe predstaviti neracionalnim brojem, ne znai da je
ta stvar po sebi neracionalna u smislu da je tako nerazumljiva da se o njoj ne
moe razmiljati, odnosno razumjeti je.
Problem koji pitagorejci nisu uspjeli rijeiti nas ne plai. Shvatili smo da
brojevi postoje na drugoj razini od stvari, ak i kad nastavljaju pokazivati usku
vezu koju su pitagorejci prvi prepoznali. Danas rabimo i mnogo neobinije
brojeve od neracionalnih, otkria pitagorejaca. Neracionalni brojevi uope
nisu zastraujui. Svaki je od njih (moramo se posluiti strunim rjenikom)
korijen algebarske jednadbe s integralnim koeficijentima. Postoji, meutim,
beskonano mnogo brojeva koji nisu ni to, a mnogi su vrlo poznati, primjerice
jt, vrlo jednostavan omjer opsega i promjera kruga. A tu su i tzv. imaginarni
brojevi sastavljeni od dva dijela, a + bi, gdje su a i b realni brojevi, dok je i
kvadratni korijen od minus jedan (tj. broj koji pomnoen sam sa sobom da je
minus jedan). Postoje i brojne vrste brojeva koji sloenou, a matematiari
kau i ljepotom, daleko nadmauju sve koje smo dosad spominjali.
34
Grka eksplozija
Pitagorejci su moda pretpostavljali da neracionalni brojevi ne postoje u
stvarnome svijetu. Ali ako nisu tamo, gdje su? Jesu li ti neobini i opasni bro-
jevi vrata prema kaosu kojeg su se Grci uvijek bojali? Jesu li to bili znakovi ili
simboli nepoznatih, zlih bogova? Neko takvo vjerovanje moglo bi objasniti
zato su se pitagorejci i drugi grki matematiari oko sredine 4. stoljea pr. Kr.
prestali matematikom baviti na stvaralaki nain.
Euklid je svoje Elemente geometrije skupio oko 300. pr. Kr., a taj je veliki
udbenik, poznat gotovo poput Biblije, u veini zapadnjakih kola ostao u
uporabi sve donedavna. Ali Euklid, premda je bio neusporedivo dobar uitelj,
nije bio izvorni matematiki stvaralac. Izvorni su se radovi nastavili stvarati u
mehanici, astronomiji i nekim drugim matematikim poljima. Ali veliki stva-
ralaki zamah se istroio.
Slini su se zastoji u znanstvenom radu dogaali, ili su se gotovo dogodili,
i u nedavnoj prolosti. Poslije Drugoga svjetskog rata mnogi su, znanstvenici
i neznanstvenici, smatrali da se istraivanjima atomske energije zbog opasno-
sti po svjetski okoli ne smije nastavljati. U nae se doba esto uju glasovi da
biotehnolozi prestanu s istraivanjima genetskog ustroja. Zastoj se usprkos
brojnim opasnostima nije zbio ni u jednom od spomenutih sluajeva. Jesmo
li hrabriji od pitagorejaca? Moda. Ili smo ludo smioni?
Otkrie atomske teorije: Demokrit
Demokrit je roen oko 460. pr. Kr. u Abderi, gradiu u jugozapadnom kutku
Trakije, nekoliko kilometara od granice s Makedonijom. Otac mu je bio bo-
gat i smatra se da je ugostio perzijskog cara Kserksa kad je njegova vojska
prola kroz Trakiju dvadeset godina prije Demokritova roenja. Kad je De-
mokritov otac umro, njegov je imetak koji se sastojao od zemlje, zgrada i nov-
ca trebalo podijeliti izmeu tri sina. Novca je bilo najmanje, ali ga je Demokrit
odabrao kao svoj dio jer je htio nesmetano putovati.
Sa stotinu talenata nasljedstva uputio se u obilazak svijeta. Najprije je ot-
putovao u Egipat, gdje je od sveenika nauio geometriju. Potom je otiao u
Perziju kako bi uio od kaldejskih uitelja, a nakon toga je kroz dananji Paki-
stan otiao do Indije gdje je posjetio gimnosofiste, isposnike hinduske filo-
zofe koji su hodali goli i preputali se mistinom zanosu. Preko Etiopije i
Egipta vratio se u Grku i, kako neki tvrde, doao u Atenu. Prezirao je veliki
grad, moda zato jer je grad prezirao njega.
Doivio je duboku starost, a premda je oslijepio, ostao je vedra duha - ve-
drinu je smatrao vanim dobrom. Posljednje godine ivota proveo je u Abde-
ri. Potroio je svoje bogatstvo, ali je skupu vodeih graana proitao jednu od
35
POVIJEST ZNANJA
svojih knjiga pa mu je vijee dodijelilo jo stotinu talenata. Kako se svemu
smijao, ukljuujui i sebi, zvali su ga Nasmijani Filozof.
Smatra se da je Demokrit napisao oko sedamdeset knjiga na razliite
teme, od etike i matematike, preko fizike i glazbe, do knjievnosti, povijesti i
prognoziranja. Na alost, sauvana nije nijedna. Prema Aristoksenu, koji je i-
vio stoljee kasnije, Platon je htio spaliti sve Demokritove knjige, ali su ga
uenici odgovorili od te nakane jer su istakli da su tako rairene da spaljivanje
ne bi imalo nikakva znaenja. Do naeg doba sauvane su stotine stranica
Platonovih dijaloga, ali nijedna potpuna stranica Demokritovih radova.
Demokrit je, poput svih grkih filozofa svog doba, bio oparan Talesovim
problemom, a naao mu je rjeenje koje otkriva sjaj njegova uma. Svaka ma-
terijalna stvar, vjerovao je Demokrit, nainjena je od konanog broja zasebnih
estica, atoma, kako ih je nazvao, ije je spajanje i razdvajanje odgovorno za
nastajanje i nestajanje stvari. Atoma, rekao je, ima beskonano mnogo i vjeni
su. Kreu se, predloio je, kroz prazninu koju bismo mogli nazvati prostor.
Praznina je naelo nepostojanja, a atomi postojanja.
Postoji konaan broj razliitih vrsta atoma, okruglih i glatkih, primjerice,
od kojih je nainjena voda, koja se sklize i pomie zbog oblika svojih atoma.
Drugi atomi imaju kuke i utore pa im to omoguuje bolje prianjanje potrebno
kod gustih, tekih tvari poput eljeza ili zlata.
Kad bi svemir bio konaan, beskonano veliki broj atoma, bez obzira ko-
liko bili maleni, potpuno bi ga ispunio. Demokrit je bio svjestan toga, a kako
je usto znao da svemir ne doivljavamo potpuno ispunjenim, predloio je
beskonano veliki svemir s mnogo svjetova slinih naemu.
Zapravo, prema Demokritu postoji beskonano mnogo svjetova, a mo-
da su neki identine kopije naega, s osobama poput vas i mene. Zamisao o
beskonanom svemiru s mnogo razliitih svjetova prihvatili su i drugi mislio-
ci, primjerice filozof Friedrich Nietzsche.
Preivjelo je samo malo Demokritovih radova. Jedan je od njih poznat jer
su ga nerijetko spominjali kasniji kritiari atomske teorije. U odlomku iz nje-
ga, Um se uputa u svojevrsno dijalektiko sueljavanje s Osjetilima.
Um. Naoko postoji boja, naoko slatkoa, naoko gorkost, a za-
pravo samo atomi i praznina.
Osjetila. Jadni Ume, nada li se pobijediti nas dok od nas posu-
uje dokaze? Tvoja je pobjeda tvoj poraz. (Ulomak D125)
Svijet atoma i praznine je bezbojan, hladan, bez znaajki. Tako mora biti.
Usprkos tome dokazi njegova postojanja to pobijaju. Kakva je to ludost? To je
znanost. To je razmiljanje o svijetu na grki nain.
36
Grka eksplozija
Demokritova intuicija da u temelju svih materijalnih stvari postoje samo
atomi i praznina trijumfalno je potvrena. Istodobno je jednako nepobitno da
temelj naeg razmiljanja ine izvjea osjetila. Duevna napetost stvorena tim
protuslovljem, kako ga je nazvao njemaki filozof Immanuel Kant (1724.-
1804.), moda je izvor dobrog dijela nae intelektualne energije.
Koje su osnovne postavke Demokritova atomizma?
Veina je iznenaujue suvremena. Prva je da su atomi nevidljivo sitni.
Svi su graeni od iste tvari, odnosno priroda im je jednaka, ali postoje u broj-
nim oblicima i veliinama. Premda nedjeljivi (Demokrit nije znao da se atomi
mogu rascijepiti), djeluju jedni na druge, skupljajui se i zadravajui u sku-
pinama koje tvore mnotvo vidljivih oblika. Prostor izvan atoma bio je pra-
zan, zamisao koju veina Demokritovih suvremenika nije mogla prihvatiti.
Drugo, atomi se neprekidno kreu tim praznim prostorom u svim smje-
rovima. U praznom prostoru, rekao je Demokrit, ne postoji gore ili dolje, na-
prijed ili natrag. Suvremenim rjenikom, prazni je prostor stoga bio izotro-
pan, to je vrlo napredno shvaanje.
Tree, stalno kretanje atoma dio je njihove prirode. Oni imaju ono to
bismo danas nazvali inercijalnom masom. Zamisao da se atomi kreu bez po-
trebe da ih se gurne, premda jo jedno iznimno duhovno postignue, nije bila
prihvatljiva Aristotelu i drugima. Samo se nebeska tijela, mislio je Aristotel,
kreu sama po sebi, a razlog je to su boanska. Ope odbijanje Aristotela i
njegovih utjecajnih sljedbenika da prihvate zakon inercije bio je velika prepre-
ka napretku fizike u sljedeih dvije tisue godina.
etvrto, teina ili sila tea nije svojstvo atoma ili njihovih nakupina. U
tome je Demokrit posve pogrijeio.
Je li Demokrit imao pravo ili ne o petoj toki, nije nedvojbeno ustanov-
ljeno do dananjeg dana. Smatrao je da je dua dah, a kako je dah materijalan,
stoga nainjen od atoma, i dua mora biti materijalna.
Sve stare rijei za duu izvorno su znaile dah: psyche, spiritus, anima.
Dosad je sve u redu. Ali moe li se prihvatiti da su dua ili um materijalni? Ako
je fizikalna stvar poput stijena ili vode, njome moraju upravljati fizikalni za-
koni i ne moe biti slobodna. Ali kako bismo mogli rei da dua ili um nisu
slobodni? Za nau smo slobodu sigurniji od veine drugih stvari - slobodu da
dignemo prst ili ne, da hodamo naprijed, a ne natrag ili da ujutro ustanemo ili
ostanemo u krevetu. Prihvatimo li zamisao o odreenom, materijalnom umu
ili dui, suoavamo se s apsurdom moralnosti jer ako nismo slobodni djelo-
vati kako elimo, kako moemo biti odgovorni za djela koje poinimo?
Ponovno se nalazimo u protuslovlju. Moemo prihvatiti Demokritovu
pretpostavku da su naa tijela, pa i na dah, dio materijalnoga svijeta graenog
od atoma i praznine. Ali ne prihvaamo da su nai um, dua i volja materijal-
37
POVIJEST ZNANJA
ni te da pripadaju tom istom svijetu. ak se i iskusni mislioci koji tvrde da su
prihvatili tu teoriju, ne ponaaju u skladu s njome. Oni mogu pobijati uroenu
slobodu drugih, ali se ponaaju kao da vjeruju u vlastitu.
Napetost nastala tim protuslovljem takoer se tijekom stoljea pokazala
vrlo plodnom. Meutim, misao da je dua materijalna podjednako se pokazala
neprihvatljivom aristotelovcima i kranima pa je atomistika teorija gotovo
dva tisuljea amila u zapeku.
Talesov problem: konano rjeenje
Da je sedamdeset Demokritovih knjiga preivjelo, bi li njihov autor bio poz-
nat poput Aristotela? Bi li Demokritovi dijalozi bili itanije tivo od Platono-
vih, ija se elja ispunila? Zanimljivo je razmiljati o tome. Zato su nestale De-
mokritove knjige? Jesu li bile pogrene ili nezanimljive? Zato su preivjele
Platonove i Aristotelove knjige? Zato jer su bile bolje i istinitije? Ili je u Demo-
kritovu razmiljanju postojalo neto tako uvredljivo i moda ak opasno da je
njegov ugled morao biti uniten, zajedno s njegovim knjigama?
Kad je rije o Platonu, nije teko shvatiti zato je moda htio spaliti De-
mokritove knjige. Platonova uitelja Sokrata nisu zanimala znanstvena istra-
ivanja; bio je zabavljen samo etikom i politikom. ak nije volio ii izvan gra-
da jer je bio preblizu prirodi gdje nije bilo dovoljno ljudi za razgovore.
Platon je naslijedio temeljnu predrasudu protiv sistematskog prouava-
nja materijalnog svijeta pa je tome dodao svojevrstan prezir prema samoj ma-
teriji. Kao i sve Grke, vie ga je zanimalo ono to prethodi materiji, a za to je
vjerovao da je nematerijalno, a ne materijalno: ideje ili uzori, kako ih je zvao,
konkretne stvari poput stolova, maaka i ljudi, ba kao i stvari koje nazivamo
"dobrima", "istinitima" i "lijepima".
to je zajedniko svim makama? To je makost, rekao je Platon, ideja;
makost nije materijalna, premda su sve make materijalna bia. to je zajed-
niko svim stvarima koje su dobre, zbog kojih ih i nazivamo "dobrima"? To je
dobrota, jo jedna, ali via ideja; i ona je nematerijalna, premda su mnoge do-
bre stvari materijalne.
To je bilo jo jedno poboljano, vrlo sloeno rjeenje Talesova problema.
S filozofskog motrita rjeenje se pokazalo sjajnim i trebalo mu je malo pro-
mjena. Sa znanstvenog motrita bilo je neupotrebljivo.
Platonov uenik Aristotel prepoznao je neuravnoteenost Platonova rje-
enja Talesova problema pa ga je nizom izvanrednih metafizikih poteza po-
pravio. Materija, rekao je Aristotel, istije potencijal; nije nita, s mogunou
da postane sve.
38
Grka eksplozija
Ideja je ono to Materija postaje kad postane neto. I Materija i Ideja su
potrebni za postojanje svake stvari: Materija je vosak kojega oblikuje Ideja.
Smatrano samo Materijom, razliitom od materijalnih tvari koje poznamo u
svijetu, ljudsko bie jo ne postoji. Ono je samo potencijalno ono. Smatrano
Idejom, ljudsko bie je shvatljivo, to Materija nije, jer nije, ali samo apstrak-
tno. Ono je tek skup opisa, mjera, koordinata ili predikata kako je to rekao
Aristotel: jo ne die, strahuje niti voli. Materija i Ideja moraju se nai zajed-
no da ono ili svaka druga stvarna stvar postane. (Aristotel je mislio da kod
ivih bia poput make ili ovjeka majka pridonosi Materiju, a otac Ideju. To
je bio jo jedan prilog, ako je drevnima uope bio potreban, dokazu o manjoj
vrijednosti ena.)
Po Aristotelu, Materija nije postojala po sebi, ba kao ni Ideja. U tom po-
sljednjemu nije se slagao s Platonom jer je Platon postulirao neovisno posto-
janje Ideje. Tako je svijet koji nas je Aristotel uio razumjeti i o njemu raz-
miljati, upravo onaj svijet koji vidimo. Pun je stvarnih predmeta koje je
nazvao supstancijama, s potencijalnim aspektom koji doputa promjene te
formalnim ili esencijalnim aspektom koji ih ini shvatljivima i doputa nam
da ih razumijemo. Ono to razumijemo su Ideje stvari, a ne same stvari, jer
Ideje osim u stvarima mogu biti i u naem umu, dok stvari ne mogu biti u
naem umu. Po tome, rekao je Aristotel u poznatoj izreci, znalac je onaj koji
pozna stvar.
To je bilo jo profinjenije rjeenje Talesova problema. S filozofskog mo-
trita, rije je o konanome rjeenju; nitko ga nije poboljao. Sa znanstvenog
motrita, meutim, bilo je pitanja hoe li teorija djelovati. Aristotel, za razliku
od Platona, nije bio antimaterijalist. On nije pretpostavio svijet nematerijalnih
biti, odnosno Ideja, iznad naih glava. Za Aristotela su stvarne stvari bile
stvarne stvari i nita nije postojalo osim toga. Ali zamisao o Materiji kao is-
tom potencijalu koji kao takav doista ne postoji mogao je uzrokovati po-
tekoe. A to je s Demokritovim atomima? Jesu li oni bili materija ili Mate-
rija? Aristotel to nije rekao, nego nam je problem prepustio.
Moralna istina i politika probitanost:
Sokrat, Platon i Aristotel
Platon i Aristotel nisu bili samo ontolozi, strunjaci o bitku. Imali su vremena
rei poneto o svaemu, ne samo Ideji i Materiji. Vrijeme je, stoga, da ih upo-
znamo, zajedno s njihovim velikim prethodnikom i uiteljem Sokratom.
Sokrat je roen u Ateni oko 470. pr. Kr. Kao vojnik se istakao u Pelopo-
neskom ratu izmeu Atene i Sparte. Prema Platonu, spasio je ivot atenskom
39
POVIJEST ZNANJA
vojskovoi Alkibijadu. Sokrat je bio sofist, uitelj filozofije, ali za razliku od
drugih sofista, odbijao je primati novac za svoje uenje. Umjesto toga, tvrdio
je da sam nita ne zna pa je vrijeme provodio ispitujui sugraane, a posebno
profesionalne sofiste koji su tvrdili da znaju.
Ako sa sigurnou nije znao nita drugo, svakako je znao diskutirati i
postavljati teka pitanja. Zapravo, moe se rei da je kao filozof otkrio sva va-
ljana teka pitanja. Njegova vjena propitivanja nisu se sviala mnogim Ate-
njanima pa je 399. pr. Kr. osumnjien i optuen za nepotovanje i kvarenje
mladei, koja ga je voljela sluati dok ispituje starije i uivati u nelagodi koju je
pritom izazivao. Veinom porotnikih glasova proglaen je krivim i potom
prisiljen da popije smrtonosni otrov od kukute.
Sokrat nije nita napisao, ali mnoga su mu djela, a posebice razgovori s
poznatim ljudima i sofistima tog doba, opisana u Platonovim dijalozima. Pla-
ton je roen u Ateni 427. ili 428. pr. Kr. u uglednoj obitelji. Nakon Sokratova
pogubljenja Platon je s drugim "sokratovcima" pronaao utoite u Megari i
potom godinama putovao Grkom. U to se doba sprijateljio s Dionizijem, ti-
raninom iz Sirakuze, kojeg je pokuao poduiti filozofiji kako bi postao "filo-
zof-kralj". Akademiju u Ateni utemeljio je 387. pr. Kr. radi sistematskih istra-
ivanja u filozofiji i matematici te je potom njome predsjedao do kraja ivota.
Napisao je dijaloge, sa Sokratom i drugima kao glavnim govornicima, u koji-
ma vodeu ulogu preuzima "nepoznati Atenjanin". Mogli bismo pretpostaviti
da je "nepoznati" zapravo sam Platon, ali je misli Platona i Sokrata teko, ako
ne i nemogue razluiti.
Aristotel je roen u makedonskoj Stagiri 384. pr. Kr. Zbog toga su ga e-
sto nazivali Stagirit. U atensku Akademiju poao je 367. i u njoj proveo dvade-
set godina kao Platonov najpoznatiji uenik i, bez sumnje, njegov kritiar, jer
njih se dvojica u mnogome nisu slagali. Po Platonovoj smrti 348. ili 347. pr.
Kr. Aristotel naputa Atenu i putuje dvanaest godina, utemeljuje nove akade-
mije u nekoliko gradova i eni se kraljevom kerkom. Vrativi se u Make-
doniju, tri je godine poduavao Aleksandra, sina kralja Filipa. Licej u Ateni
osnovao je 335 pr. Kr. Ta je kola za razliku od Akademije bila posveena
znanstvenom radu. Aleksandar Veliki je umro 323. pr. Kr., a u Ateni se poja-
vio protualeksandrovski pokret. Aristotel, nekadanji uitelj mrtvoga junaka,
bio je medu osumnjienima. Govorei kako nije dobro da dva filozofa nastra-
daju od Atenjana (mislei pritom na Sokrata), Aristotel se povukao u Halkis,
gdje je umro 322. pr. Kr.
Aristotel nas je nauio razmiljati o svijetu koji vidimo i poznamo: izumio
je logiku, odnosno pravila valjanog razmiljanja, slino kao to gramatiku ine
pravila ispravnog govorenja i pisanja. Njegov doprinos time nije zavren.
Takoer je izmislio podjelu znanosti na podruja prema predmetima i meto-
40
Grka eksplozija
dama, a usto je nainio brojna korisna opaanja o stvarima u prirodi, pri-
mjerice ribama, ljudima i zvijezdama.
Usprkos dubokom zanimanju za prirodne znanosti, koje bi zvao prirod-
nom filozofijom, Aristotel je s Platonom, ba kao Platon sa Sokratom, dijelio
oholo zanimanje i oaranost politikom i moralom. Nijedan od njih nije dvo-
jio da je najvanije bie na svijetu ovjek. ovjeanstvo u apstrakciji, jer samo
ljudi, slagali su se, imaju racionalne due. Stvarni ljudi, takoer, jer s njima
moramo ivjeti, a naa srea ili nesrea ovise o tome kako u tome uspijevamo.
Kad je rije o Sokratu i Platonu, a to im valja pripisati u velike zasluge,
"ovjek" ukljuuje sve ljude, ak i ene, ak i strance, pa vjerojatno ak i ro-
bove. Za Aristotela taj pojam nije ukljuivao sve. Robovi su bili manje vrijed-
ni - jer kako bi inae dopustili da budu porobljeni. ene su takoer bile
manje vrijedne - jer se inae ne bi bavile kuhinjom dok mukarci vode gra-
dove-drave. I negrci su bili manje vrijedni, jer nisu govorili grki i nisu znali
filozofirati.
Manja vrijednost robova i ena za Aristotela je bila uroena. Nije se
mogla ispraviti. Negrke se moglo poduiti, ali to nije bilo zajameno. Aristotel
je zato svog uenika Aleksandra Velikog upozorio da zabrani kapetanima
brak s barbarkama, kako virus manje vrijednosti ne bi zarazio viu rasu.
Doista alosno, ali mora se rei da je za Aristotela gotovo svatko bio pod-
reen osim mukih grkih plemenitaa iji je ekonomske i druge interese di-
jelio i medu koje se htio ubrajati. U svojoj poznatoj i velikoj knjizi Nikotna-
hova etika nakon niza briljantnih koraka dolazi do posve krivog zakljuka.
Zabluda dosljednosti
Nikomahova etika bavi se vrlinom i njezinom nagradom, sreom. Tko je krje-
postan? Onaj - rijetko ona - koji obino, a ne samo katkad, po srei, ini do-
bar izbor. Ali to je dobar izbor? Postoji izbor djelovanja, rekao je Aristotel,
koji predstavlja sredinu medu krajnostima. Hrabrost, primjerice, takva je sre-
dina. Nalazi se tono izmeu plahosti i naglosti.
Zasad je sve u redu. Ali, Aristotel je shvatio, analiza djelovanja u pojmo-
vima sredine i ekstrema posve je teoretska i s malo praktine vrijednosti. Bolji
nain prepoznavanja uobiajenog izbora koji mora biti krjepostan je proma-
tranje djelovanja krjeposne osobe. Pravilan izbor je onaj koji uini dobar o-
vjek, a dobar je ovjek onaj koji pravilno bira. Takvo je razmiljanje kretanje
u krug, to nas zabavlja dok ne razmislimo o posljedicama.
Takvo razmiljanje u krug preivjelo je do dananjih dana. Kad netko
smatra da su ene, crnci, homoseksualci, latinoamerikanci, siromasi ili do-
41
POVIJEST ZNANJA
morodci - izbor je na vama - manje vrijedni jer su manje vrijedni, zapravo
razmilja na isti nain. Postoji ime za tu vrstu logike pogreke, a ime joj je dao
ba Aristotel: "zabluda dosljednosti". Vrijedi i njezin obrat. Netko se smatra
boljim jer jest bolji. Pravda je zadovoljena: ono to imamo, zasluujemo, ono
to drugi nemaju, ne zasluuju.
Zabluda dosljednosti nerijetko se rabi za odreivanje lanstva u nekom
klubu. Ova osoba pripada, ona ne. Dobri su dobri jer razmiljaju i osjeaju
prave stvari, a prave su stvari one koje dobri momci ine, misle i osjeaju.
U Dravi, Platonovu dijalogu o pravdi, on brani postavku da vladari za-
sluuju vlast samo kad su dobro i temeljito obrazovani pa tako postaju filozofi.
Sve dok filozofi ne postanu kraljevi, ili kraljevi i prinevi ovog svijeta
ne steknu duh i snagu filozofije pa se politika veliina i mudrost sas-
tanu u jednoj osobi, a priprostije osobe posveene samo jednoj kraj-
nosti budu prisiljene odstupiti, vjerujem da se gradovi nee oslobo-
diti svoga zla - ba kao ni ljudska vrsta.
Tu ujemo Sokratove rijei. Platon nastavlja i kae da se do tog doba o-
vjeanstvo mora zadovoljiti sjenom pravde, odnosno "kraljevskom lai" da
oni koji vladaju to i zasluuju, a onima kojima se vlada zasluuju ba to.
U toj je postavci duboka ironija, do koje smo u drugom obliku doli u
prolom poglavlju. Konfucije, koji je ivio u isto doba kad i Sokrat (ali sigurno
nisu znali jedan za drugoga), takoer je izjavio da vladati mogu samo oni koji
to zasluuju. Na prvi je pogled takva meritokracija jednaka Sokratovoj aristo-
kraciji. Meutim, medu njima postoji velika i vana razlika.
Dublji smisao Konfucijeve doktrine je da su ljudi po prirodi nejednaki, a
njihova se nejednakost odraava u boljem ili loijem razumijevanju odreenih
tekstova. Kad je rije o Sokratu, nije sasvim sigurno da su ljudi po prirodi ne-
jednaki. U najmanju ruku moemo biti sigurni kako je Sokrat vjerovao da
nema naina utvrditi je li ovjek - a tu je ubrajao i ene - manje ili vie vrijedan
od drugoga prije niza ispita temeljenih na posve jednakim mogunostima
obrazovanja. Svaka nadmonost pokazana na takvom ispitu - za koji moramo
pretpostaviti da je pravedan - tada bi se temeljila na zasluzi, ali ta zasluga se ne
mora smatrati uroenom. Bolji rezultat ne mora biti posljedica vee uroene
vjetine ili inteligencije, nego i veeg zalaganja. To, na posljetku, nije ni vano.
Cilj je dobiti vladare koji znaju svoj posao. Nita nije vanije od toga. Kako do-
laze do tog znanja - veim zalaganjem ili veom inteligencijom - nije bilo na-
roito vano.
Ukratko, za Sokrata se ljudska vrsta dii temeljnom jednakou. Svi su
mukarci i ene jednaki, barem dok se ne dokae suprotno. Takvo je vjerova-
42
Grka eksplozija
nje udesno za osobu iz 5. stoljea pr. Kr. Ironija doktrine "kraljevske lai"
bila je u Sokratovu vjerovanju da se ta temeljna jednakost ne smije rabiti za
opravdavanje izravne demokracije. Drugim rijeima, iz injenice da su
mukarci i ene jednaki, prema Sokratu nije slijedilo da su jednako podobni
da vladaju. Kad je ve tako, kako bi dola do sposobnih vladara, drava mora
iriti doktrinu da svi nisu jednaki. Veina, mislio je, ne bi prihvatila vladare,
osim ako ne osjeaju da su po prirodi nadmoni.
Upravo citirani odlomak o kralju-filozofu vrlo je poznat. U jednom dru-
gom odlomku iz Drave - ni priblino tako poznatom - Sokrat se bavi dru-
tvom u kojem se ljudska jednakost, za koju je vjerovao da predstavlja pravo
ovjekovo stanje, moe javno objaviti.
Sokrat trai znaenje pravde. Njega je teko nai, priznaje. Zbog toga ga
pokuava pronai u dravi u kojoj bi znaenje pravde bilo vee i vidljivije ne-
goli kod pojedinane osobe. Zbog toga potragu, kako se pokazuje vrlo duga-
ku, zapoinje opisom vrlo jednostavne drave. Mukarci i ene e u njoj iv-
jeti ovako:
Nee li proizvoditi ito, vino, odjeu i obuu te graditi kue za sebe?
A kad budu imali dom, ljeti e obino raditi ogoljeli i bosi, ali zimi
dobro odjeveni i obuveni. Hranit e se jemenom kaom i peninim
branom, pei ga i mijesiti, pei od njega fine kolae i hljebove;
posluivat e ih na tranoj prostirci ili na istome liu, a sami e
polei na krevete prekrivene mirtom ili tisom. Potom e s djecom
blagovati, pijui vino koje su sami nainili, nosei vijence na glava-
ma, pjesmom slavei bogove i radosno meusobno razgovarajui. I
pobrinut e se da obitelji ne premae svoje mogunosti, pomno
pazei na siromatvo ili rat.
Glaukon, Sokratov mladi sugovornik, na ovom se mjestu dijaloga ali:
"Da, Sokrate," rekao je, "a kad bi skrbio za grad svinja, kako bi jo nahranio
ivotinje?" Nastavlja ustrajui na vie zadovoljstava negoli je Sokrat predvidio
za stanovnike svog idealnoga malog grada u kojem eli nai pravdu. Sokrat
odgovara:
Pitanje koje eli da razmotrim nije samo kako stvoriti Dravu, nego
luksuznu Dravu; moda u tome nema zla jer bismo u takvoj Dravi
lake pronali izvor pravde i nepravde.
Tijekom stoljea Sokrata se rijetko uzimalo zaozbiljno jer je naizgled dao
prednost "gradu svinja" pred gradom "u groznici", kako je kasnije primijetio.
43
POVIJEST ZNANJA
Moda je tako i dobro jer Sokrat nije vjerovao da bi ljudi, kakvi ve jesu, bili
zadovoljni jednostavnim ivotom grada svinja. Ali uope ne sumnjam da mu
je doista davao prednost. Ako ni zbog ega drugog, a ono zato jer u takvom
gradu ne bi bila potrebna "kraljevska la" jer su u njemu svi jednaki i svi spo-
sobni da vladaju - u tom gradu vlast ne zahtijeva posebnu strunost.
Kad se Aristotelova zabluda dosljednosti primijeni na doktrinu "kraljev-
ske lai" pojavljuje se jo jedna ironija. Kad se to dogodi, doktrina postaje te-
orija nepravde. Pretpostavimo da su svi mukarci i ene jednaki. Takoer
pretpostavimo da neki vladaju, a da se drugima vlada, te da se to naelo pri-
hvaa jer oni kojima se vlada priznaju "kraljevsku la". Zbog zablude dosljed-
nosti moramo smatrati da "kraljevska la" nije la; drugim rijeima, neke oso-
be - vladari - doista su nadmoni jer inae ne bi bili vladari. Zapravo, Aristotel
je dopustio da ga ta zabluda zaslijepi pred sokratovskom istinom o jednakosti
svih ljudi - tj. govorio je da je la istina. U pravednoj dravi, rekao je, vladari
bi zasluivali biti vladari zbog uroene nadmonosti, a ne samo zbog boljih
kvalifikacija za vladanje. A kad bi dravom vladala osoba koja to ne zasluuje,
tada bi i sama drava bila nepravedna i loa pa bi je trebalo poboljati.
"Kad bi svi ljudi bili prijatelji, ne bi bilo potrebe za pravdom", izjavio je
Aristotel. Ta poznata izjava jedan je od bastiona argumenta o potrebi za po-
stojanjem vlade, jer je jasno da svi ljudi nisu prijatelji, pa je vlada potrebna
kako bi nametnula pravdu. I ta se izjava moe okrenuti protiv sebe i uporabiti
u zle svrhe. Moe, na primjer, znaiti da lanovi kluba ne trebaju imati pravila
kako bi vladali sobom - pravila su potrebna samo da drugi, oni koji ne pri-
padaju klubu, ne mogu ui. Pravda je potrebna samo kad je rije o "drugima",
obino podreenima. Pravda pomae da ih se zadri na njihovu mjestu.
Krut sam prema Aristotelu, ali ne bez razloga. Kao veliki filozofi proto-
znanstvenik, sigurno je zasluio istaknuto mjesto u povijesti. Njegove pogre-
ke, meutim, imale su dugotrajno negativno djelovanje. Njegove doktrine o
prirodnoj podreenosti i manjoj vrijednosti ena do naeg su doba opravda-
vale ili pomogle opravdavati ropstvo i nejednakost spolova. Njegov veliki
ugled u ime je "dobrohotnog" despotizma pomogao u obrani tiranije, a nje-
gova je doktrina etnike inferiornosti pomogla opravdavanju rasizma. Sve te
pogreke - jer one to doista jesu - mogle bi postojati i bez Aristotela. Ali bilo
bi ih mnogo tee opravdati.
Ironine sokratovske zablude o "kraljevskoj lai" postoje i danas. Razmo-
trimo sljedee pitanje. Kad glasujete za sljedeeg vladara svoje zemlje, birate li
mukarca ili enu za koje vjerujete da je bolja osoba ili onoga za koga mislite
da e biti bolji vladar? Ili u vaem umu nema razlike izmeu toga?
Moda bi trebala postojati. Moete li zamisliti okolnosti u kojima bi loiji
mukarac ili ena - ne doista lo, nego jednostavno ne toliko dobar kao drugi
44
Grka eksplozija
kandidat - bio bolji vladar? Je li vrlina kao takva dobra kvalifikacija za vodu ili
vladara? Naravno, vrlina je vana, ali je li najvanija? to je sa znanjem i isku-
stvom? Nisu li i oni vani?
Vjerujete li poput Sokrata da su svi mukarci i ene jednaki kao ljudska
bia? Ali znai li to da su svi jednako sposobni da budu vode?
Neki su grki gradovi-drave djelovali na toj posljednoj pretpostavci.
Vladare su birali drijebom jer su smatrali da ne postoji posebna kvalifikacija
za vladara jednakog medu jednakima. Istodobno su vrijeme vladavine skratili
na nekoliko mjeseci, moda s pretpostavkom da nitko u tako kratkom vre-
menu ne moe nainiti mnogo tete.
Ta vrsta ekstremne demokracije razjarila je Sokrata. Sve druge biramo
zbog iskustva i strunog znanja, istakao je: nae vojskovoe, nae lijenike i
odvjetnike, nae konjuare, graditelje i obuare. Ali vladare biramo drije-
bom. Kakva glupost!
Grka protiv Perzije: plodonosan sukob
Grka je bila malena, razmjerno slabo napuena, daleka zemlja na rubu civili-
zacije. Sastojala se od brojnih gradova-drava sa zajednikim jezikom, religi-
jom i sklonim ekstremnom pravdatvu. Ovo posljednje bilo je uzrokom es-
tih sukoba koji su jako oteavali stvaranje i odravanje politikog jedinstva.
Perzijsko Carstvo, kojeg su se Grci bojali i kojem su se tako dugo divili te
ga na posljetku pokorili pod Aleksandrom Velikim, nastalo je tijekom 7. sto-
ljea pr. Kr. u prostranstvu sredinje Azije. Ustrojio ga je Medes, ali su njime
ubrzo zavladali Perzijanci pod Kirom Velikim (od oko 550. pr. Kr.) i Darijem
(od oko 520. pr. Kr.). U doba najveeg procvata, pod Darijevim nasljednikom
Kserksom (vladao 4S6.-465. pr. Kr.), carstvo je obuhvaalo prostor koji se
mogao usporediti s kasnijim Rimskim Carstvom: od Indije na istoku preko
zemalja ispod Kaspijskog jezera i Crnog mora prostiralo se do istone obale
Sredozemnoga mora, ukljuujui Egipat i Trakiju. Njegovi veliki gradovi
povezani poznatom Kraljevskom cestom bili su Sardis, Niniva, Babilon i Suza.
Istono od Suze bio je Perzepolis, golemi religijski spomenik koji nije bio po-
litiko, nego vjersko sredite carstva. Zbog ljepote i veliine Perzepolis se
ubrajao u jedno od svjetskih uda.
Na sjeveru su bile zemlje Skita, koje Perzijanci nisu nikad osvojili (ba
kao ni Rimljani). Na jugu se nalazila nenastanjiva Arapska pustinja, dok je na
zapadu bio malen, stjenovit, siromaan poluotok nastanjen Makedoncima i
Grcima. Dariju se inilo neizbjenim i lakim da perzijsku mo proiri i na te
problematine strance koji nisu htjeli tovati Velikog Kralja, a usto su svoje
45
gradove voljeli organizirati kao demokracije, tj. kao gradove-drave kojima je
upravljao demos, narod.
Prvi usklaeni perzijski napad na Grku zbio se 490. pr. Kr. kad su u poz-
natoj Maratonskoj bitki perzijsku vojsku pobijedili Grci predvoeni Mil-
tijadom. Iznenaeni Perzijanci ekali su deset godina i potom se 480. pr. Kr. s
mnogo veom vojskom i brojnijom flotom vratili pod vodstvom novog kralja
Kserksa.
Spartanci su perzijsku kopnenu vojsku herojski doekali kod Termopila,
ali je nisu mogli zaustaviti. Perzijanci su nadirali sve dalje, opsjeli Atenu te 21.
rujna 480. pr. Kr. zauzeli i spalili njezinu tvravu, a nakon toga se spremili za
osvajanje ostatka Grke. Meutim, perzijsku je mornaricu atenska flota pod
Temistoklovim zapovjednitvom kod Salamine uhvatila u zamku i unitila
(29. rujna), a zajednika je grka vojska u velikoj bitki kod Plateje (27. kolovo-
za 479. pr. Kr.) zaustavila perzijske kopnene snage. Prije toga se Kserkso, oja-
en ili moda samo zamoren tako nepovoljnim odvijanjem rata, vratio u svoju
luksuznu palau u Suzi pa su Grci cijelo stoljee mogli slaviti i uivati u svojoj
pobjedi. Imali su i pravo na to jer je domiljatou i hrabrou njihov mali i
razmjerno siromaan narod neovisnih gradova-drava porazio najveu voj-
sku na svijetu i potopio najsjajniju mornaricu.
Kako im je to uspjelo? Grci su se protiv neprijatelja borili za svoju zemlju,
to je uvijek prednost (to dokazuje i borba Rusa s Francuzima 1812. i s Nijem-
cima 1941.). Sami su Grci primijetili i drugu razliku. Perzijske je vojnike i
mornare nerijetko u bitku trebalo tjerati biem. Mi smo slobodni, rekli su
Grci. Naa je disciplina ona slobodnih ljudi, sposobnih da biraju. Mi se bori-
mo jer to elimo, a ne zato jer nas tjeraju. I, rekli su, nikad se neemo predati
jer bi to znailo izdati nau slobodu, najvaniju stvar koju imamo.
Ni Perzijanci nisu odustali, premda u Grku vie nisu slali vojsku. Umje-
sto nje slali su "perzijske streliare", zlatne kovanice s likom strijelca na jednoj
strani. Perzijsko zlato uspjelo je gdje vojnici nisu, potkupljujui obje strane -
u razliito doba - tijekom Peloponeskog rata, razornog graanskog sukoba
izmeu Atene i Sparte te njihovih saveznika, koji je uz povremena primirja
trajao od 431. do 404. pr. Kr. Na posljetku je Sparta pobijedila Atenu, ali je nje-
zina pobjeda bila kratka vijeka jer se ukljuivanjem u perzijski graanski rat u
Joniji tijekom sljedeeg stoljea sukobila s drugim grkim vojskama i izgubila,
to je uzrokovalo dugo propadanje. Tako su uz perzijsku pomo unitene i
Atena i Sparta.
ak ni unitenje tih gradova-drava nije zaustavilo dug i ogoren sukob
izmeu nesretnih Grka i velikih, monih Perzijanaca. Aristotelov uenik Ale-
ksandar Veliki na makedonsko se prijestolje popeo 336. pr. Kr. Nakon to je
uvrstio vlast u Grkoj, u proljee 334. pr. Kr. zapoeo je svoj slavni perzijski
46
Grka eksplozija
pohod. U zimu 334.-3S3. pr. Kr. osvojio je zapadni dio Male Azije, ukljuujui
Milet i Samos. U srpnju 332. pr. Kr. pregazio je feniki grad Tir, gdje je dobio
jednu od svojih poznatijih bitaka. U sljedeim je mjesecima osvojio Egipat,
ostavljajui Grke da vladaju tom zemljom do rimskog osvajanja tri stoljea
kasnije (Kleopatra je bila Grkinja, a ne Egipanka). Nakon to je osvojio sve
perzijske kraljevske gradove, Aleksandar je 330. stigao do Perzepolisa i
spalio ga kako bi tako oznaio kraj svog panhelenskog osvetnikog rata.
Ipak, na neki su nain posljednju rije ipak imali Perzijanci. Kad su kra-
ljevi i vladari svih udaljenih naroda Perzijskog Carstva dolazili u Suzu ili Per-
zepolis da iskau tovanje Velikom Kralju, Kralju Kraljeva, kako su ga nazi-
vali, pred njim su padali niice na tlo i na trbuhu, odvraenih oiju, puzali do
njegovih nogu. Taj su obred Grci nazivali proskynesis, tovanje, a njihov je
prezir prema narodu koji ovjeka tuje kao boga isprva bio neizmjeran.
Do vremena njegove smrti Aleksandra je iskvarila perzijska zamisao o
veliini, koja je ukljuivala tovanje vladara kao boga. I tako je preuzeo obred
proskineze, traei od svojih sljedbenika, ak i Makedonaca i Grka, da pred
njim padnu niice na tlo. Prekaljeni stari makedonski ratnici na to su se nas-
mijali pa je Aleksandar u neprilici brzo napustio taj obred. (Kasnije je ubio
ovjeka koji se prvi poeo smijati.) Ali nita nije jasnije pokazalo kako je zabo-
ravio zamisao o osobnoj slobodi koja mu je pomogla da doe na prijestolje.
Perzijski ratovi s poetka 5. stoljea pr. Kr. za Grke su bili nadahnue, po-
sebice za Atenjane koji su prije bitaka na Maratonu i kod Salamine u uspo-
redbi sa Spartancima bili nevana sila. Atenjani su obnovili spaljenu Akro-
polu, a Partenon je sve do danas ostao, ba kao to su i sami smatrali, simbol
pobjede slobode nad carskim despotizmom.
Pjesnici su na nov i izraajan nain spjevali epove koje su takoer pre-
ivjeli tisuljea. A dva su povjesniara, Herodot i Tukidid, izmislili novu zna-
nost i knjievni oblik za biljeenje i pokuaj razumijevanja onoga to se zbilo.
Tragedija Atene
Eshilu (oko 525.- oko 465. pr. Kr.) valja pripisati zaslugu za izum prve drame
jer se smatra da je upravo on uveo drugog glumca u igrokaze koji su se u ast
boga Dioniza svake godine odravali u Ateni. Prije Eshila igrokazi su se sasto-
jali od izmjene ponajprije religijskih stihova izmeu osobe koja je predstav-
ljala boga ili junaka te zbora u ulozi naroda. Kad su se pojavila dva glumca u
meusobnoj igri, mogla je zapoeti prava drama. Isprva je zbor i nadalje imao
vanu ulogu, ali s vremenom je nestao pa se cijeli teret razvoja radnje i misli
preputa glumcima. Tako je i danas.
47
POVIJEST ZNANJA
Eshil se s Grcima na Maratonu borio protiv Perzijanaca. Ta je injenica
zabiljeena na drevnoj nadgrobnoj ploi, dok njegove drame nisu spomenute.
Meutim, njih ubrajamo medu najvrjednije dijelove ostavtine grke antike.
Sveane i velianstvene, u profinjenim se stihovima bave vjenim problemima
sukoba ovjeka i bogova. U najveem od sauvanih Eshilovih djela, trilogiji o
junaku Agamemnonu, njegovoj krvlju okupanoj eni i osvetnikom sinu Ore-
stu, Eshil pokazuje kako je Agamemnonov ponos na posljetku uzrokovao nje-
govu smrt i vjene patnje njegove obitelji progonjene Furijama i osuene na
Had. Pravda, rekao je Eshil, "dim je u kui obinih ljudi"; veliki su nabusiti,
kakav je npr. i Kserkso bio, pa ih tek gnjev bogova vraa na pravo mjesto.
Sofoklo (oko 496.-406. pr. Kr.) razvoju tragine drame doda je vane
elemente. Ne samo veliki, svi su ljudi uhvaeni u istu neizbjenu zamku.
ivotnim prilikama prisiljeni djelovati kao da znaju budunost, morali su
poput kralja Edipa trpjeti, jer zapravo nisu imali to znanje, pa zbog toga nisu
mogli izbjei pogreke koje su ih neizbjeno vodile u propast. Sofoklove
zborske stihove Ijupkou i ljepotom nitko nije nadmaio, ali njegove su
prie, kako je govorio kritiar Aristotel, u kratkom razdoblju obuhvaale
uase koje nitko od gledatelja nije mogao izbjei.
Ovi stihovi iz Edipa na Kolonu rjeito govore:
Ne roditi se, to je od svega najbolje, a
drugo je za cijelo: kad ugleda svjetlo, to
bre poi onamo, otkuda si doao.
Euripid (oko 484.-406. pr. Kr.) trei je i posljednji od velikih atenskih tra-
giara 5. stoljea pr. Kr. Nije mogao nadmaiti Eshila ili Sofokla, ali je vidio
napredak drame u budunosti i utro mu put. Dovodei bogove i junake na
zemlju i uinivi ih smrtnima, s tatinom, pohlepom, bijesom, zavisti i pono-
som obinih ljudi, prikazao je katkad tragine, katkad gotovo komine, ali
uvijek nepogreivo stvarne slike iz ivota. Ispunjavajui svoje drame enama i
robovima te pretvarajui junake iz prolosti u kartonske maske, pokazao je
Atenjanima - koji su voljeli njegovu umjetnost, ali ne i njega - to im se doista
krije u srcima i glavama.
Eshil je umro prije poetka Peloponeskog rata, ali su ga Sofoklo i Euripid
preivjeli od poetka gotovo do kraja (oba su preminula 406. pr. Kr., dvije go-
dine prije konanog atenskog poraza). Njihova kasnija djela proimaju tje-
lesne i moralne patnje uzrokovane ratom, a rije je zapravo o pozivima beut-
nim bogovima da sprijee ratnu nepravdu, okrutnost i glupost koje su unitile
ponos i bogatstvo skupljeno pobjedom nad Perzijancima samo pola stoljea
prije toga. Tragedija Atene, kako su je dramatiari vidjeli, bila je ona ista oho-
48
Grka eksplozija
lost koja je Agamemnona i Edipa odvela u Had, rasula sve njihovo bogatstvo
i ostavila ih bez ikoga tko bi oplakivao njihovu sudbinu.
Jer mjenja Ares sred bojne huke
u ruci tezulju dri
i mjesto zlatnoga praha
za ljudska da je tjelesa
sa vatrenih lomaa prah,
i pepelom tekim od suza
sve puni aru za arom
i kui upuuje njih,
gdje sav ih oplakuje rod
hvalei jednog vjetinu,
a drugoga junaku smrt...
A drugi neki junaci
lee pod trojanskim zidom,
ko dumane tamo je njih
dumanski pokrio grob.
Eshil, Agamemnon
0 ratu kada stane jednom glasat puk,
Eh, nikom nije-na pameti svoja smrt,
Ve to ti zlo svak na drugoga odbija.
Kod glasanja pred oima da je njima smrt,
Tad Helada nam ne bi, luda za bojem,
Ovako ginula. AT opet znamo svi,
Od dvoga to je bolje, znamo dobro, zlo -
1 znamo, kol'ko od rata je bolji mir.
On prije svega Muzama je vrlo drag.
A tuzi mrzak, dobra su mu djeca raj,
Veselje bogatstvo. U zloi, s vida mi
To pustiv, zameemo rat, te gradu grad,
ovjeku ovjek slabiji ti biva rob.
Euripid, Pribjegarke
Herodot, Tukidid i izum povijesti
Stoljeima su Egipani, Mezopotamci i Kinezi biljeili zbivanja iz prolosti.
Prije Herodota, meutim, nitko nije napisao skladnu priu s poetkom, sredi-
49
POVIJEST ZNANJA
nom i zavretkom, uz objanjenje zato su se zbivanja odvijala onako kako se
sve i dogodilo.
Atenske povjesniare, ba kao i dramatiare, nadahnula je pobjeda Grka
nad Perzijancima 490.-480. pr. Kr. Nita tako nevjerojatno i prekrasno nije se
prije dogodilo, mislili su; ta znaajna pobjeda zahtijevala je od njih da se vie
potrude shvatiti je negoli je to itko ikada prije pokuao.
Njih su takoer nadahnuli jonski filozofi iz prethodnog stoljea, od Ta-
lesa nadalje, koji su Grke, kako smo ustanovili, nauili gledati svijet na nov
nain. Kao to vanjska priroda mora imati temeljna naela potrebna da bismo
je mogli razumjeti, tako i ljudsko djelovanje mora imati razumski sloj koji
omoguuje razumijevanje zato je neto uinjeno, a moda i kako e djelovati
u budunosti.
Herodot je roen oko 484. pr. Kr. pa je odrastao sluajui prie o grko-
me trijumfu. Jako je volio putovati. Njegova dugotrajna putovanja tijekom
mnogo godina odvela su ga u veinu dijelova Perzijskog Carstva, Egipat te ve-
inu grkih gradova. ini se da je na putovanjima sve pomno zapisivao, od
svojih opaanja do razgovora s poznatim osobama. Njegova znatielja, nije
imala granica pa je cijeli ivot proveo ugaajui joj. Usto je pisao svoju Povijest
ili, kako ju je nazvao, Istraivanja uzroka i zbivanja u perzijskim ratovima.
Shvatio je da su uzroci rata bili daleko u prolosti pa je priu zapoeo
usponom Medijaca i potom Perzijanaca iz ratrkanih pustinjskih naroda u
vladare najveeg carstva na zemlji, kako je smatrao. Usput je, ali i zato jer je u
Egiptu proveo mnogo udesnih mjeseci, ispriao i priu o tom drevnom kra-
ljevstvu. Nikad, meutim, nije zaboravio sredinje pitanje svojeg rada, a ono
je bilo kako je aica grkih vojnika i mornara uspjela poraziti deset puta broj-
niju vojsku, i to ne samo jedanput nego nekoliko puta tijekom godina.
Njegovi odgovori na to pitanje oblikovali su razmiljanje ljudi do dana-
njih dana. S jedne strane nezaobilazni su bili perzijska bahatost i ponos. Kad
je Kserkso doao do Helesponta, valovi su bili visoki pa njegova vojska nije
mogla prijei uski tjesnac. Razgnjevljeni Kserkso naloio je da se valovi biuju,
kao da je rije o nepokornim robovima. Koliko su drukiji bili Grci koji su se,
nakon to su odbili Perzijance, suzdravali da ih dalje uznemiravaju, zado-
voljni obranom svojih domova. To su bile lekcije, smatrao je Herodot, koje svi
Grci trebaju nauiti.
Prema Herodotu, Kserkso je imao i filozofsku crtu. Ovaj je odlomak vrlo
poznat.
A sad, dok je gledao i vidio cijeli Helespont prekriven brodovima
svoje flote, i cijelu obalu i sve ravnice oko Abida prepune ljudi,
Kserkso sije estitao na dobroj srei; ali zakratka je zaplakao.
50
Grka eksplozija
Tada Artaban, kraljev stric ... kad je uo da Kserkso plae, pode
do njega i ree:
"Kako je razliito, velianstvo, to to sad ini, od onoga to si
inio malo prije! Tada si estitao sam sebi, a sad, gle! ti places."
"Uhvatila me", odgovori Kserkso, "iznenadna tuga jer sam po-
mislio na kratkou ljudskoga ivota i shvatio da od sveg mnotva ov-
dje za stotinu godina nitko nee biti iv."
Herodot je umro prije 420. pr. Kr., prerano da shvati tragino samouni-
tenje uzrokovano Peloponeskim ratom. Zbog toga je zadaa razjanjavanja
tog samoubilakog sukoba ostala na njegovu nasljedniku Tukididu.
Roen neto prije 460. pr. Kr., Tukidid je jo kao mladi odluio napisati
priu koja je ispunjavala njegov ivot. I sam je bio istaknut vojnik. Premda je
zbog pogreke u vanoj bitki ostao bez zapovjednitva i potom bio prognan,
usredotoio se na pisanje vojne povijesti toga dugog sukoba. Oivio ga je
sredstvom koje je sam izmislio, umetanjem govora vanih osoba, koji su rje-
itou i vjerojatnom istinitou gotovo jedinstveni.
Tukidida se zbog te novotarije nerijetko korilo jer nije mogao biti prisu-
tan govorima navedenih vanih osoba. On je to i priznao, ali je svoj nain
opravdao tvrdnjom da je injenice istraio koliko je god bolje mogao. Vje-
rovao je da su njegovi napori opravdani, ak ako i nije mogao tono utvrditi
od rijei do rijei to je u kojoj prilici reeno. Drugim rijeima, prosudba oba-
vijetenog i nepristranog istraivaa u svezi s onim to se moralo ili trebalo
dogoditi u nekom povijesnom dogaaju autentini je dio povijesti.
Toj Tukididovoj praksi dugujemo i dirljiv pogrebni govor kojim je aten-
ski voda Periklo (oko 495.-429. pr. Kr.) s poetka Peloponeskog rata svoje
sunarodnjake pohvalio za smionost i volju da se suoe sa svim vrstama in-
telektualnih, ali i vojnih opasnosti.
Na smo grad otvorili svijetu i nikad tuinskim postupcima ne
uskraujemo strancima mogunost uenja i opaanja, premda oi
neprijatelja katkad mogu imati koristi od nae otvorenosti; manje
vjerujemo u sustav i politiku nego u uroeni duh naih graana; dok
u obrazovanju, u kojem nai suparnici od same kolijevke muevnost
trae bolnom stegom, mi u Ateni ivimo kako nam se svia, pa ipak
smo jednako spremni suoiti se sa svakom pravom opasnou...
Potiemo profinjenost bez neumjerenosti i znanje bez meku-
nosti; bogatstvo nam slui za korisne svrhe, a ne za pokazivanje, a
pravom sramotom siromatva ne smatramo samo siromatvo, nego
odbijanje borbe protiv njega. Nai se javni radnici osim politikom
51
POVIJEST ZNANJA
bave i svojim osobnim stvarima, a nai obini graani, premda mar-
ljivo zaokupljeni svojim poslovima, dobri su poznavatelji javnih pro-
blema; jer onoga koji se ne bavi tim dunostima za razliku od drugih
naroda ne smatramo neambicioznim, nego beskorisnim, pa mi Ate-
njani moemo suditi i o zbivanjima u kojima ne sudjelujemo, a ras-
pravu ne smatramo smetnjom na putu djelovanja, nego neizbjenim
uvodom u njega...
Po velikodunosti takoer smo jedinstveni, jer prijatelje stjee-
mo nudei, a ne traei usluge. Ipak, naravno, davatelj usluge je u
boljem poloaju, jer svojom Ijubaznou stalno zaduuje primatelja
usluge... Samo Atenjani, jer se ne boje posljedica, pomo ne nude na
temelju probitanosti, nego iz uvjerene irokogrudnosti.
Ukratko, kaem da smo kao grad uzor za sve Helene...
Nikad voda nije svoj narod ljepe pohvalio, a Tukidid je smatrao da ni-
jedan narod u to doba nije zasluio vie hvale.
Atenska ljubav prema slobodi i pravdi nije mogla preivjeti uase dugoga
rata i este upade Spartanaca koji su bez milosti ubijali seljake i palili usjeve,
vonjake i maslinike. Kao i u mnogim kasnijim ratovima, pod djelovanjem sile
estitija strana nerijetko postaje manje estita pa su Atenjani na posljetku po-
stali okrutni i tiranski poput svojih neprijatelja. Prava tragedija Atene, za-
kljuuje Tukidid, u tome je to je pobjedama u bitkama gubila duu.
Tukididova povijest zavrava prije zavretka rata. Vjerojatno je umro pri-
je negoli je rat zavrio 404. pr. Kr., premda za tu pretpostavku nema nikakvih
dokaza. Neki se pitaju nije li knjigu prestao pisati zbog slomljena srca.
Duh grke misli
Prije Talesa znanje je uglavnom bilo praktino i sastojalo se od pragmatinih
pravila za postizanje uspjeha u nekom pothvatu, primjerice lovu ili uzgoju
usjeva, organizaciji kuanstva i upravljanju gradovima, stvaranju umjetnikih
djela i voenju rata. Sporo skupljanje takvog praktinog znanja sauvanog ti-
jekom mnogih tisuljea nije prestalo zato jer su Grci poeli filozofirati o pri-
rodi stvari. Ba suprotno, ubrzalo se jer su se znatieljni Grci, slijedei primjer
svog kulturnog junaka Odiseja, naselili daleko od svog velikog poluotoka:
Gradove ljudi mnogih on vidje i ud im spozna, I
mnoge na moru jade pretrpje u srcu svojem.
52
Grka eksplozija
Grci su doivjeli svata, ali su uglavnom uili o gradovima i ljudskom
umu. I tako se ubrzano irilo i znanje, znanje o stoarstvu, vinogradarstvu,
lonarstvu, trgovini, novarstvu, metalurgiji, oruarstvu i ratnitvu.
Mnogo je toga silno, ali nita nije od ovjeka silnije. On i zimi za
juga ide preko sinje puine i srlja pod valovima, to se svud
naokolo propinju. On kini najviu od bogova - vjenu, neumornu
Zemlju: ralo mu od godine do godine njom ruje, a rod konjski ore.
I rod lakokrilih ptica i opore divlje zvjeradi i morsko leglo pod
puinom - sve hvata umnik ovjek razapevi predu, mree;
vjetinom kroti divlje, gorsko zvijere, a grivastomu konju i
snanomu biku, to u gori pase, sapinje iju u jaram.
I glasu krilate rijei i skuptini, to gradom ravna, on se domisli, pa
kako e se od studeni, to u polju iz vedra bije neba, i od udaraca
nemile kie zaklanjati; za sve je spreman, nepripravan ne koraca
nikad u budunost. Samo Hadu da izbjegne - tome se ne e
dovinuti; a od tekih bolesti nade zaklon. U njega je neki preko
nade uman dar - vjetina, ali sad naginje na zlo, sad opet na dobro.
Sofoklo, Antigena
Grci nisu uili samo zato jer su bili znatieljni i jer su putovali u nepozna-
te krajeve. Mnogo je vanije bilo njihovo revolucionarno otkrie kako su-
stavno uiti, drugim rijeima izum ureenog znanja. Prije Talesa znanje je,
ije je posjedovanje jamilo uspjeh i donosilo radost umjesto tegoba, bilo
monopol vladajue klase, tj. kraljeva i sveenika. Tales je sa svojim sljed-
benicima znanje promijenio od "zagonetke" u javnu stvar. Svatko tko je znao
itati mogao je iskoristiti njegove prednosti. Svatko tko je poznavao njegova
naela mogao mu je dodavati, na svoju i tuu korist.
U ovom, kao i u mnogim drugim podrujima, Aristotel je bio poznavatelj
bez premca. Utemeljio je razliite naine i razliite kriterije znanja za mnotvo
raznih predmeta. Pristupajui bilo kojoj temi, uvijek je prouio doprinos pre-
daka i suvremenika, napadajui ono to je smatrao loim i prihvaajui sve to
je po njegovu miljenju bilo valjano. Usto je za prouavanje teih predmeta
poput botanike i tekue politike teorije stvorio istraivake timove.
Najvanija je, meutim, bila injenica da je Aristotel napisao i objavio
mnogo knjiga a one su stizale kamo su Grci putovali. Sretna je okolnost tako-
er bila i ta to je jedan od njegovih uenika bio Aleksandar Veliki. Osvaja se
takoer upisao medu Aristotelove istraivae pa je sa svojih pohoda starome
53
POVIJEST ZNANJA
uitelju slao izvjetaje sa zoolokim i botanikim uzorcima za analizu i svrsta-
vanje.
Ukratko, na svijetu se pojavila nova stvar, na grkome episteme, dok je mi
nazivamo znanost. Ureeno znanje, odnosno javno znanje utemeljeno na na-
elima koja svatko povremeno moe provjeriti i ispitati, a po potrebi i ospori-
ti.
Posljedice toga bile su nesagledive. Prvo, pojavila se zamisao da o svemu
postoji samo jedna istina, a ne mnogo njih: pojedinci se ne moraju slagati, i
ako do toga doe, znai da netko mora imati pravo, a drugi ne. Nadalje, ono
to je istina danas, uvijek je bilo istina i uvijek e biti istina: istina nije bila pod-
lona promjenama samo zbog protoka vremena ili promjene miljenja. To,
meutim, nije znailo da se sva istina o bilo emu ve zna. Razumijevanje is-
tine moglo se promijeniti i poboljati. Ali sama je istina bila izvan ovjekova
razmiljanja, poput svjetionika koji pomorce vodi u sigurnu luku.
Drugo, pojavila se zamisao o temeljnoj vezi izmeu poznavatelja i poz-
nate stvari, sklad, kako bismo ga mogli nazvati, izmeu vanjskoga svijeta i
unutranjeg uma. Svijet je u osnovi racionalan pa ga stoga, kako imamo ra-
zum, moemo shvatiti. Moda jo ne razumijemo racionalni svijet, barem ne
do kraja, a moda ga u potpunosti nikad neemo razumjeti, ali to nije zato to
je svijet u osnovi nerazumljiv, kako su vjerovali ljudi prije Grka. Tome je tako
samo zato to je nama teko znati sve o tako sloenoj stvari kakva je svijet.
Tree, zaivio je nov nain obrazovanja. Oevi su oduvijek uili svoje
sinove o pravilima svojeg "umijea", majke su uile svoje kerke o pravilima
svojega, a drava je prisiljavala mlade da naue pravila ivljenja u njoj. Kazna
za nenauena pravila bila je progonstvo ili smrt. Ali nije postojao korpus ure-
enog znanja koje su svi mogli nauiti ili se oekivalo da ga mladi naue. Izne-
nada se pojavila nova stvar, na grkome paideia: program za svakoga (s uobi-
ajenim iznimkama: ene, robovi, stranci itd.) kako da postane dobar ovjek i
dobar graanin.
Na kraju, tu je bila i zamisao o samoj znanosti i njezinoj mladoj kraljici
matematici. Gorljivost kojom su se Grci posvuda bacili na znanstveno istrai-
vanje svega, a posebice matematike, znanosti istog razmiljanja, zadivljuje i
ujedno zastrauje. Moda o zadivljenosti ne treba troiti rijei, ali strah valja
pojasniti.
U svom vjenom nemiru Grci su se oduevili uenjem novih stvari, a svoje
su znanje nosili posvuda kamo su ili i prenosili ga vie sjedilaki nastrojenim
narodima. Zapravo su bili ikonoklasti - izvorni ruitelji uvrijeenih vjerovanja.
Vie od svega drugog voljeli su ispitivati stara vjerovanja i unitavati svete
zasade drugih naroda. To se posebice odnosi na grke vladare koje je u
Egipat doveo Aleksandar Veliki. Htjeli su "osuvremeniti" tu drevnu zemlju,
54
Grka eksplozija
premda je Egipat dobro funkcionirao toliko mnogo tisuljea.
Ikonokla/am moe biti vrlo uzbudljiv. Ali takoer moe biti vrlo zastra-
uju. On osporava staro, sigurno vjerovanje da ono to funkcionira ne treba
mijenjati. Ljudska je vrsta, u cjelini, na toj filozofiji preivjela, ak i cvjetala,
tisue godina. Grci su sa sobom nosili nov, ispitivaki duh koji je traio pro-
vjeru svega, stoga nisu bili posvuda omiljeni.
Grci su bili pomorci i istraivai. More je bilo njihov dom. Poput Odiseja,
u svojim su se krhkim brodovima otiskivali da istrae svijet, da u dalekim kra-
jevima utemelje kolonije te da trguju s prijateljima i neprijateljima.
Zbog toga je za njih bilo prirodno da na krilima svog razuma pokuaju
prijei nepoznata mora uma. Sa svojim dotad nepoznatim i neobjanjivim ge-
nijem poli su na taj pohod dug gotovo tisuu godina, od prvih zametaka filo-
zofije u Miletu poetkom 6. stoljea pr. Kr. do vrhunaca aleksandrijske zna-
nosti u 4. stoljeu po Kr. Pritom su stvorili sliku ljudske vrste kakva bi ona
mogla postati.
U nae smo doba doista svi postali poput tih antikih Grka. Ikonoklasti i
pustolovi, osporavamo svaku tradiciju i pokuavamo promijeniti svako uvri-
jeeno pravilo.
55

to su Rimljani znali
omerov Odisej, taj mitski istraiva iz daleke grke prolosti, u klasino je
doba postao kulturni heroj Grka. Jo u 5. stoljeu prije Krista Homerovi
su epovi bili cjelokupno gradivo grkog obrazovanja. Samo je pod utjecajem
Aristotela, jedno stoljee kasnije, ideal paideie poeo ukljuivati redovit i
sistematski studij povijesti, filozofije i prirodoznanstva. Ali Odisejeva slava
nikad nije izblijedjela, ak ni do dananjih dana.
Odisej je bio skitnica, pustolov koji je uivao u svojim putovanjima. Sigu-
ran da e ga njegova ljubljena Penelopa uvijek ekati, istraivao je strane gra-
dove, zapoinjao nova osvajanja i volio druge ene.
Kad je krajem 1. stoljea pr. Kr. Vergilije(70.-19. pr. Kr.) napisao svoj ve-
liki latinski ep Eneidu, kako bi Rimljane pouio o njihovoj slavnoj prolosti i
razotkrio im njihov narodni karakter, izabrao je Odiseja kao svoj model. I on
je svog heroja, Eneju, uinio tragaem. Ali kakve li razlike!
Eneja, za razliku od Odiseja, eli ostati kod kue. On je istjeran iz Troje,
svog starog doma i prisiljen lutati morem u potrazi za novim. Nalazi ga u Italiji
i ondje se naseljuje, eni se mjesnom djevojkom (njegova prva ena nije pre-
ivjela vatrenu smrt njegovog rodnog grada) i osniva novu zajednicu trojan-
skih izgnanika. On se nikada ne prestaje aliti na svoju alosnu sudbinu. On je
traga, ali protiv volje. Dom je ondje gdje je njegovo srce, kao to je to bio za
veinu Rimljana - ali ne i Grka.
Eneja je od zapaljenih tornjeva Ilija pobjegao u mitsko doba - recimo oko
1150. pr. Kr. Na svojim je leima u bijegu nosio svog starog oca, za ruku vo-
dio svog malog sina i u drugoj ruci drao bogove ognjita i svog grada. (Do-
slovce je nosio malene glinene kipie koji su bili bogovi.) Prema Vergiliju, se-
dam je godina lutao svijetom istonog Sredozemlja traei mjesto gdje e on i
njegovi ljudi nai novi dom za svoje bogove. Na sjevernoj obali Afrike, Dido-
H
na, mitska osnivaica i kraljica Kartage, ponudila je sebe i svoje kraljevstvo
trojanskom izgnaniku. Ali on ju je odbio, prisiljen sudbinom i voljom Jupite-
ra. Jo je jednom pobjegao preko mora, pristao u Laciju na zapadnoj obali
Italije, blizu ua rijeke Tibera. Ondje je naao naklonjena kralja Latina, vla-
dara ondanjeg plemena po imenu Latini. Latin je imao kerku Laviniju. Po-
nudio ju je Eneji za enu. Turno, koji ju je volio, bio je ljubomoran pa se iz-
meu Eneje i Turna zametnuo sukob. Ponjevi konanu pobjedu, Eneja je
naao novi dom za sebe, svoje ljude i svoje bogove.
Eneja nije bio utemeljitelj Rima. Tradicionalni datum osnutka Rima sto-
ljea je kasnije. Prema predaji, Numitor, posljednji od albanskih kraljeva
Lacija, imao je kerku Reju Silviju. Kao vestalka, trebala je ostati djevica, ali
zaveo ju je bog Mars pa je rodila blizance, Romula i Rema. Novi kralj, koji je
prigrabio Numitorovo prijestolje, zapovjedio je da ih utope u Tiberu, ali u-
dom su spaeni i kasnije ih je othranila vuica. Kraljev pastir Faustul otkrio je
djeaie u gutari i odgojio ih. Kad su na posljetku otkrili tko su, odluili su
osnovati grad u kojem bi mogli ivjeti bez straha od gnjeva uzurpatorovih po-
tomaka.
Medu njima je, meutim, dolo do nesuglasice i sukoba. Rem je ubijen, a
Romul je na to osnovao grad na Tiberu koji nosi njegovo ime. Tradicionalni
je datum godina 753. pr. Kr. Arheolozi danas tvrde da je taj datum vjerojatno
bio jo ranije.
Isprva, kako u gradu nije bilo stanovnika, Romul je novo naselje uinio
pribjeitem odbjeglih robova i ubojica. Stoga je u novom gradu bilo mnogo
mukaraca, ali malo ena. Rimljani su varkom zarobili neudate ene svojih
susjeda i odveli ih sa sobom da budu njihove ene. Otmica Sabinjanki dovela
je do drugog rata, ali ubrzo je sklopljen mir pa su Rimljani i Sabinjani zajed-
niki osnovali novu dravu pod vladavinom Romula.
Nakon smrti i apoteoze Romula, vladari Rima postali su Etruani iz
Etrurije, na sjeveru i istoku od grada (moderna Toskana). Etruanski kralje-
vi, kako su pokazivali vie zanimanja za svoje sjajne stare gradove Tarkviniju,
Volteru i Kortinu, obraali su malo pozornosti graninoj utvrdi na uu Ti-
bera. Oko godine 500. pr. Kr. Rimljani su se pobunili i nakon teke borbe iz-
borili samostalnost. Zatim su osnovali republiku, u drevnim vremenima po-
znatu po svojoj vrlini, pravdi i dugovjenosti.
Moto drave bio je Senatus Populusque Romanus, Senat i narod Rima.
(Poznata kratica, SPQR, jo se uvijek vidi posvuda u Rimu.) Podrijetlo senata
gubi se u povijesti. Kao savjetnika skupina patricijskih obitelji, senat je po-
stojao prije pada monarhije u godini 509. pr. Kr. Pod republikom senat je na-
stavio imati savjetniku ulogu, dajui savjete konzulima, izabranim vlastodr-
cima, u njihovoj zadai vladanja dravom.
57
POVIJEST ZNANJA
Isprva su "narod" bila samo nekolicina najbogatijih i najmonijih graa-
na. Ipak, nije bila puka izmiljotina da je republika partnerstvo senata i naro-
da. Kako su stoljea prolazila, sve je vie ljudi dobivalo pravo glasa i stoga su
zapravo sudjelovali u vlasti. K tome, rimska je birokracija ukljuivala pred-
stavnike obinog naroda, nazvane tribuni. S vremena na vrijeme tribuni su se
sukobljavali s konzulima. Takve bi sukobe obino rijeili na miran nain, jer
su vodei graani Rima dobro znali koliko mo i napredak drave ovise o
obinim ljudima, ak i siromasima, pa i robovima.
To je partnerstvo moda nainjeno po uzoru na grki grad-dravu. Spar-
ta je isprva imala slian ustav, kao i Korint u povijesno doba. Ali grki su se
gradovi stalno hvatali u kotac s pitanjem bi li vlada trebala biti u rukama
mnogih (demokracija) ili malobrojnih (oligarhija). Rimska je republika za-
pravo proglasila da u njoj vladaju i jedni i drugi. Kao mnoge rimske pri-
lagodbe grkih zamisli, bio je to pragmatian i vrlo uspjean kompromis.
U 4. stoljeu pr. Kr. nemirni su Grci nadzirali veinu istonog Sredozem-
lja kroz koji su lutali Eneja i njegovi ljudi. Grci su posvuda istraivali i trgovali
i pod Aristotelovim uenikom Aleksandrom Velikim osvojili Egipat i Istok,
dok su drevna carstva padala pred njima kao zrelo ito pod srpom.
Aleksandar je umro 323. pr. Kr. u Babilonu, koji je namjeravao uiniti
glavnim gradom svog carstva. Imao je samo trideset dvije godine. Sa svojom
je vojskom stupao od Makedonije, gdje je roen, kroz Trakiju do Bospora,
odande do Suze i Perzepolisa, koji je spalio, zatim do Samarkanda, duboko u
Aziji, potom niz dolinu rijeke Inda do Arapskog mora, a potom natrag u Per-
zepolis i na posljetku u Babilon. U oko deset godina prevalio je dvadesetak
tisua kilometara i osvojio tri carstva, egipatsko, perzijsko i indijsko.
Njegova je smrt oznaila vrhunac grke svjetovne moi, koja je, izgubivi
njegov genij, brzo poela venuti. Ali opadala je sporije negoli se moglo oeki-
vati, jer isprva nije bilo niega to bi moglo zauzeti njezino mjesto. U to su se
doba Rimljani hrvali s vlastitim problemima.
Ne Grka, nego Kartaga, velik grad u zaljevu sjeveroistono od dananjeg
Tunisa, bila je prva velika suparnica Rima. Osnovali su je fenianski koloniza-
tori iz Tira malo poslije samog Rima. U Kartagi (ime na fenianskom jeziku
znai Novi Grad) ivjeli su ljudi koje su Rimljani zvali Punjani, od ega potjee
pridjev punski. Rimljani i Kartaani borili su se za premo u tri punska rata,
to je usporilo rast obje civilivizacije, tijekom stotinu godina otprilike od 250.
do 150. pr. Kr. Kartaga je drugi put poraena godine 201., kad je njezinog poz-
natog vojskovou Hanibala na ravnici Zame, na sjeveru Tunisa, porazio
Scipion Afriki. Ali Kartaga se opet podigla, da bi bila konano unitena go-
dine 146. pr. Kr. kad su sruene njezine zidine, a tlo na kojem se nalazila bilo
zasuto solju.
58
Kako mu je zapadni bok bio siguran, Rim se okrenuo prema istoku. Kraj
grke prevlasti na istonom Sredozemlju stigao je tijekom posljednjih deset-
ljea istog 2. stoljea pr. Kr. Odonda su grka i rimska povijest pomijeane.
Sljedea tri stoljea, od oko 150. pr. Kr. do oko 150. po Kr., vrhunac su
klasine civilizacije i najvei uspon zapadnjaka sve do nakon otkria Novog
Svijeta. Tijekom prvih stotinu godina rimsko se irenje ubrzavalo jer ga nije
imalo to sprjeavati. Graanski su ratovi uzburkali rimski ivot, ali podruje
koje se imalo zvati Rimskim Carstvom neumoljivo je raslo, sve dok u doba
Krista nije ukljuivalo vei dio onoga to su Rimljani znali kao "svijet". (Na-
ravno, tu nisu spadali Indija, Kina, ili Japan, ili dva jo neotkrivena kontinen-
ta Sjeverne i June Amerike.)
Rimska je republika, kako emo vidjeti, u tom razdoblju skonala, ali ve
je dugo slabila i vjerojatno bi umrla sama od sebe ak i da Julije Cezar i budui
car August nisu uzrokovali njezinu smrt. Zapravo je August (63. pr. Kr.-14.
po Kr.) tijekom svoje duge vladavine kao prvi rimski car, od 30. pr. Kr. do 14.
po Kr., pokuao obnoviti republiku. Zadrao je vladarsku mo u svojim ru-
kama, ali je dijelio administrativnu mo sa senatom, konzulima i tribunima,
koje se nastavilo birati. On je zapravo bio vrhovni izvrni upravitelj, dok su
drugi s njim dijelili vlast u svakodnevnim poslovima. Njegovi su nasljednici
preobratili tu djelomice slobodnu vlast u totalitarnu dravu.
Kad je August umro (14. po Kr.), podruje Carstva prostiralo se prema
istoku od onoga to je danas Belgija gotovo bez prekida do dananje Sirije, na
jug do Egipta, a na zapad uzdu obale sjeverne Afrike do dananjeg Alira,
preko mora do panjolske i na sjever ponovno do Belgije. Tijekom sljedeeg
stoljea dodane su nove zemlje: Britanija, Mauritanija (moderni Maroko),
vei dio dananje Njemake zapadno od Rajne, Dakija i Trakija (moderna Ru-
munjska i Bugarska), bogate zemlje istono od Crnog mora (Armenija, Asi-
rija, Mezopotamija i Kapadokija) te onaj dio Arapskog poluotoka koji granii
s Judejom i Egiptom.
Tijekom vladavine cara Trajana (98.-l 17. po Kr.) rimska je teritorijalna
mo dosegla vrhunac. Do doba Trajana, limes, granica Rima, bila je u umovi-
ma i volji vojnika koji su taborili ovdje i ondje, u pustinji i umi, uzdu obala
rijeka i mora i koji nisu prihvaali granice same po sebi, jer sama ideja granice
davala je na znanje da je s njezine druge strane neto stabilno i trajno.
Trajan i njegov nasljednik Hadrijan preobratili su limes u crtu kamenih
zidina i tvrava, titei Rimljane od vanjskih opasnosti, ali takoer i
sputavajui ih. Usto je Hadrijan odluio napustiti neke posjede na istoku i
odonda su carevi veinom gubili vie podruja negoli su ih osvajali.
Edward Gibbon (1737.-1794.), autor Nazadovanja i pada Rimskog Car-
stva (1776.-1788.) vjerovao je da je vrhunac ne samo rimske nego svjetske
59
POVIJEST ZNANJA
povijesti dosegnut tijekom doba Antonina, razdoblja od osamdeset dvije go-
dine od dolaska na vlast Trajana godine 98. do smrti Marka Aurelija godine
180. Od etvorice tadanjih vladara Rima, Antonin Pio, koji je godine 138.
naslijedio Hadrijana i Marka Aurelija imenovao svojim nasljednikom prije
svoje smrti godine 161., moda je bio najsretniji, premda su svi na razliite
naine bili vladari koje je pratila srea.
Dvadeset tri godine kad je Antonin Pio vladao Carstvom u povijesti se i
ne spominju, jer tako su malobrojni i kratki bili ratovi i druge vanjske pote-
koe, tako su bili rijetki graanski nemiri, tako su dobro i sretno ivjeli ljudi
svih drutvenih slojeva. Iznad svega, Antonin, skroman i inteligentan ovjek,
pokoravao se zakonima kao da nije bio svemoni tiranin nego obian graa-
nin. Marko Aurelije (121.-180.), ije su osobne Meditacije do nas stigle kao
jedna od dragocjenosti drevnih vremena, vjerovao je da je bila neusporediva
povlastica ivjeti tijekom tih godina i preuzeti vlast od "tog ovjeka", njegovog
pooima. Ali Marko Aurelije, uza svu svoju bistrinu, nije bio u stanju odra-
vati blagostanje na nain svojih prethodnika. Gibbon je moda bio u pravu
kad je smatrao njegovu smrt godine 180. poetkom kraja rimske veliine.
Grad na Tiberu koji je Romul osnovao imao je preivjeti jo tri stoljea
kao navodni vladar poznatog svijeta i jo petnaest stoljea kao sredite za-
padne civilizacije. (Tijekom srednjeg vijeka dolo je do prekida, kad su na Ka-
pitolu pasle koze, a velik su Hadrijanov grob na obali rijeke pape pretvorili u
tvravu kako bi se oduprli izgladnjelom puku.) Ali te posljednje godine vlada-
vine bile su veinom neumoljiva propast, Untergang, kako ga je nazvao nje-
maki povjesniar Oswald Spengler (1880.-1936.). Granica (limes) sve se vie
povlaila prema unutra, barbari su pljakali carske gradove, ne zaobilazei ni
sam Rim, a sredita kulture, moi i ambicije bila su razasuta posvuda.
Tijekom 5. stoljea Carstvo je razdvojeno; njegovim zapadnim dijelom
vladalo se ne iz Rima, nego iz Ravenne, dok je istonim vladao Konstantino-
pol (dananji Istanbul), smjeten na spoju Sredozemnog i Crnog mora. Tije-
kom tri stoljea nakon osnutka, Istono je Carstvo nastavilo govoriti i pisati
latinskim jezikom i odravati rimske ustanove. Ali oko godine 750. u Kon-
stantinopolu se poelo govoriti i pisati grkim jezikom. Tako su, nakon goto-
vo tisuu godina, Grci napokon dobili rat, premda su izgubili sve bitke.
Grka teorija, rimska praksa
Posjet bilo kojem muzeju klasine starine razotkrit e golem utjecaj grke kul-
ture na narode Apeninskog poluotoka. ak i italska kultura, koja je postojala
prije etruanske, duhom se doima grkom. Etruanska su umjetnost i religi-
60
ja bile zamjetljivo grke; kad su Rimljani osvojili Etruriju u 4. i 3. stoljeu pr.
Kr. i sami su uskoro pali pod utjecaj grkih ideja, miljenja i pogleda na svijet.
Rimljani su dali nova imena grkim bogovima i posvojili ih. Zeus je po-
stao Jupiter, Atena je postala Minerva, Artemida je postala Dijana. Apolon je
zadrao svoje grko ime. Rimljani su takoer posvojili grki alfabet, taj izvan-
redan izum koji je jednako dobro sluio njihovom jeziku kao i grkome. Slui
nam i danas, premda se tijekom stoljea oblik nekih slova promijenio. Rim-
ljani su kopirali makedonski nain borbe i spartanske elino oruje i oklop
pa su uz njihovu pomo posvuda pobjeivali. Pjesnitvo i dramu nauili su od
grkih pisaca, prouavali su grku filozofiju (a da nisu razumjeli njezine po-
tankosti jer, kako se smatralo, latinski ih jezik nije mogao izraziti) i oponaali
su sve oblike grke plastine umjetnosti. Rimska opinjenost grkim stvarima
proirila se ak i do svakodnevnog ivljenja pa su mnogi Rimljani vie voljeli
grki nain ivota negoli tradicionalni rimski.
Drugi su Rimljani odbijali ivjeti kao Grci. Bilo je u redu itati Platona ili
barem itati Rimljanina kakav je bio Ciceron, koji je objanjavao platonsko
uenje. Moglo se unajmiti grkog kipara da napravi kopiju kipa iz klasinog
doba i staviti je u kut vrta ili na grob. Moglo se smijati komedijama Plauta i
Terencija u grkom stilu ili osjeati stravu pred Senekinim tragedijama u gr-
kom stilu. Takoer je bilo u redu oponaati oblike i ukrase grkog lonarstva
i grki kovani novac.
Ali kad je bila rije o ivljenju na grki nain, ljudi poput Katona Cenzora
(234.-149. pr. Kr.) odluno su mu se opirali. Katon je godine 184. pr. Kr. iza-
bran za jednog od dvojice cenzora, odnosno sudaca vlasnitva i udorea.
Namjeravao je odrati drevne rimske obiaje i pokuavao je iskorijeniti sav
grki utjecaj, jer je mislio da taj podriva stare rimske standarde. Vjerovao je da
su Grci veinom, ako ne posve, slabi, razuzdani i nemoralni, osobito s obzi-
rom na spolnost. Katon je mislio da ih je rimska vojska porazila zbog rasko-
nog naina ivota i cininog nedostatka vjere u vjerske i moralne zakone te
da e iste stvari, ako ih se prihvati, uzrokovati poraz rimske vojske od strane
barbara.
Jedna od sveprisutnih znaajki drevnog Rima bila je podvojenost koju su
Rimljani osjeali prema Grkoj. S jedne strane, Rimljane su privlaile grke
ideje, dok su ih s druge strane odbijali zbog upozorenja slinih Katonovim.
Grka elegancija, profinjenost, ukus i arm budili su divljenje - i strah. Sline
su podvojenosti obiljeavale i druge epohe. Englezi su tijekom 18. stoljea bili
opinjeni Francuzima, ali to nije sprjeavalo dvije zemlje da gotovo nepresta-
no ratuju jedna protiv druge. Niti je to sprjeavalo engleske moraliste u izraa-
vanju strogog negodovanja zbog francuskog ponaanja. Isto je tako engleski
dentlmen bio beau ideal njemakih viih stalea u desetljeu prije Prvog
61
POVIJEST ZNANJA
svjetskog rata. Danas Amerikanci osjeaju slinu podvojenost prema mnogim
japanskim obiajima.
Jedan razlog rimske opinjenosti Grcima bilo je nepostojanje autohtone
domorodake rimske kulture. U tisuu godina rimske povijesti nije bilo goto-
vo nijednog doista rimskog umjetnikog djela, a da nije bilo izvedeno ili kopi-
rano. To ne znai da je rimskom ivotu u doba Carstva nedostajalo profi-
njenosti i stila. Rimljani su, napokon, imali Grke da ih ue kako da ive. Jo je
vanije to to su Rimljani toj udnoj mjeavini razliitih ali sukladnih kultura
dodali neke bitno vane ideje koje nisu nauili od Grka, zapravo suprotne
onome to je veina Grka vjerovala.
Na neki je nain lako odgovoriti na pitanje: to su Rimljani znali? Veinu
toga to su znali nauili su od Grka; Rimljani su znali ono to su znali Grci. Ali
bilo je nekoliko stvari koje su oni znali, a da ih Grci nikad nisu spoznali. Mo-
da su u prvom redu te stvari pomogle Rimljanima da pobijede Grke kad god
su se borili protiv njih. Sa svom svojom bistrinom, ili moda ba zbog nje, Grci
su rijetko bili praktian narod. U biti ikonoklasti, zaljubljeni u riskiranje, oni
su u svemu grozniavo traili neto novo, odbacujui staro samo zato to je
bilo staro a ne uvijek zato to je bilo loe. Rimljani su, za razliku od Grka, bili
dosljedni i po obiaju praktini. Njihova se praktinost izraavala na mnoge
naine. Razvodnili su velike grke filozofije, nainivi ih mnogo prihvatljiviji-
ma za svjetinu. Paideiu, plemeniti i sloeni grki obrazovni sustav koji su
oblikovali Aristotel i drugi, sveli su na teaj retorike ili govornitva, jer su
uvjerljivi govori jamili uspjeh u poslovanju i politici. U dananje je doba tak-
vo miljenje dovelo do toga da se liberalno obrazovanje svelo na strukovno
obrazovanje. Rimljani su grku ideju besmrtne slave preobrazili u puku smrt-
nu poast pa je postao obiaj careve slaviti kao ive bogove, to je dovelo do
daljnjeg zamagljivanja razlike izmeu asti i slave. Napokon, Augustov je tri-
jumf preobratio slavnu ali na posljetku propalu republiku u sumorno i opa-
sno, ali uinkovito totalitarno carstvo.
Sve je te promjene podupirale neto vrlo vano u to su Rimljani vje-
rovali, a Grci nisu: da velianstvena zamisao koja je neizvediva manje vrijedi
od manje koja je izvediva. Na tom su naelu Rimljani izgradili grad-carstvo
koje se odralo tisuu godina.
Zakon, graansko pravo i ceste
Velika tema grkih filozofa bili su apstraktni standardi pravde. Sokrat, Platon,
Aristotel i drugi pridonijeli su tom traganju, koje je imalo trajan uinak na za-
padnu misao. Inae, vrlo se malo sauvalo od grkih zakona, bilo statuta bilo
62
procedura. To se desilo djelomice zbog toga to je svaki grad-drava imao
vlastite zakone; nikad nije postojalo neto kao zajedniki zakon cijele grke
nacije, ak ni u helenistiko doba.
Za razliku od toga, rimski je zakon oko 450. pr. Kr. prvi put kodificiran
na tzv. Dvanaest ploa i ostao je u svakodnevnoj uporabi u zapadnom svijetu
sve do barbarskih invazija u petom stoljeu po Kr., a u Istonom Rimskom
Carstvu do njegovog pada godine 1453. Rimsko pravo do dananjeg dana na-
stavlja utjecati na gotovo sve pravne sustave zapadnog svijeta.
Rimljani su oduvijek osjeali strasno potovanje i ljubav prema zakonu.
Smatrali su da su njihovi drevni zakoni i obiaji krv drave. Takoer su bili
gorljivi prouavatelji zakona i stalno su pokuavali poboljati svoj pravni su-
stav. Tako je bilo osobito tijekom dva stoljea brzog rimskog irenja poslije
poraza Kartage godine 146. pr. Kr. Svagdje gdje su Rimljani pobijedili, do-
nijeli su sa sobom svoje zakone i dali ih narodima kojima su vladali. Zbog toga
je na vrhuncu Carstva jedan zakon vladao nad svim ljudima od Britanije do
Egipta, od panjolske do Crnog mora.
Na dvanaest drvenih, kasnije bronanih ploa urezani su zakoni drave,
a ploe su izloene na Rimskom forumu kako bi postale ope dobro i kako bi
se svaki graanin mogao pozvati na njih. Prema poznatoj frazi Johna Lockea,
koji je pisao dvije tisue godina kasnije, postale su "ustaljeno pravilo po ko-
jem se ivjelo," a odnosile su se na svakog ovjeka, velikog ili malog, bogatog
ili siromanog. Kopije ploa nosile su rimske legije i izlagale ih u osvojenim
gradovima kako bi pobijeeni mogli znati kakvi su ih ljudi pobijedili.
Rimski je zakon bio sloen i domiljat, ali Rimljani nikad nisu zaboravili
da je njegova nakana regulirati ivote obinih smrtnika. Tako su postojali za-
koni slijeda i nasljedstva, zakoni obveza (ukljuujui ugovore), zakoni vlasni-
tva i imovine i osobni zakoni (koji su ukljuivali obitelj, robove i graanska
prava). U poetku se te zakone moglo lako razumjeti, to je takoer vrijedilo
za rimski pravni postupak, koji nije bio nerazumljiv i zamren, kao grki, ne-
go pristupaan svim graanima.
Opseg je rimskog zakona krajem 5. stoljea po Kr. bio silno narastao.
Mnogo su ga puta pokuali pojednostavniti, ali bez uspjeha, djelomice zato
to je zakon bio tako uspjean kao upravljaki sustav za milijune rimskih gra-
ana diljem svijeta. Na kraju je godine 529. car Justinijan (vladao od 517.-
565.), koji je ivio u Konstantinopolu, objavio uveni Codex Constitutionum,
koji je postao glavni izvor i autoritet rimskog zakona. Odonda se nijedan za-
kon koji nije bio ukljuen u taj veliki zakonik nije smatrao pravovaljanim.
Justinijanov je zakonik bio na snazi vie od tisuu godina i jo uvijek tvori os-
novu pravnih sustava veine europskih zemalja, kao i amerike savezne dra-
ve Louisiane. On je najvanija rimska ostavtina povijesti prava.
63
POVIJEST ZNANJA
Grci, koje je vodio neusporedivi vojniki genij Aleksandar, bili su iznim-
no uspjeni u osvajanju oslabljelih carstava. Ali ta osvajanja nisu dugo trajala.
Aleksandra je njegov uitelj Aristotel uio da su barbari manje vrijedni od
Grka i da se Grci ne bi smjeli eniti barbarkama, niti bi barbarima trebali dati
priliku da sudjeluju u vlasti u osvojenoj dravi. Po nagonu je Aleksandar, koji
je kao Makedonac i ne pravi Grk i sam pomalo bio barbar, uvidio pogreku u
tome pa se oenio barbarskom kraljevnom Roksanom, kerkom baktrijskog
poglavice Oksijarta. Takoer je poticao svoje generale da se ene barbarkama
i do neke se mjere trudio dijeliti vlast s pobijeenim plemiima.
Nakon Aleksandrove smrti, koju Roksana nije dugo nadivjela, zavladala
je tradicionalna grka ekskluzivnost. Ali srodeni grki vladari Aleksandrovog
carstva bili su lukavi, tati, astohlepni i bojali su se naroda nad kojima su vla-
dali. Njihove su teorije vlasti bile logine, ali u stvarnosti uglavnom nisu imale
uspjeha.
Rimljanima je trebalo gotovo tri stoljea da naue vjetinu vladanja nad
pobijeenim narodima. Dok su se u razdoblju izmeu osnutka Republike i
konanog poraza Kartage irili Apeninskim poluotokom, pobijedili su sve
svoje susjede i njihovu zemlju dodali rimskoj dravi. Isprva su porobljavali
veinu pobijeenog puanstva.
Ali ti robovi nisu radili ni dobro ni s voljom. Gorko su se tuili na svoje
ropsko stanje. ak i poraeni, htjeli su ostati slobodni. Premda moramo imati
robove, praktini su Rimljani odluili, nai emo ih negdje drugdje i dati gra-
ansko pravo Italcima. Jednim su potezom podaniki italski narodi postali
Rimljani, sa svim, ili gotovo svim povlasticama koje su ile uz taj naziv.
ak i najsiromaniji rimski graanin, ako se tijekom ugovorenog razdob-
lja (obino dvadeset godina) borio za senat, dobio je zemlju za obraivanje i
izgradnju. Ako je ivio u gradu, dobivao je dnevni obrok ita. Ako nije imao
to raditi tijekom sunanog popodneva, tu je bilo trkalite, gdje je mogao gle-
dati konjske utrke - besplatno - ili arena, gdje su se gladijatori borili i krani
umirali, takoer besplatno. Nijedan ovjek nije bio bolji ni od kojega drugoga,
premda su neki, prirodno, bili bogatiji, katkad mnogo bogatiji i to je stvaralo
razliku. Ali u dnu je due svaki rimski graanin osjeao da je jednak svakom
drugom rimskom graaninu. Naslov rimskog graanina bio je naslov za ko-
jim je svatko teio.
I ljudi su doista teili za njim diljem cijelog svijeta. U panjolskoj, u sje-
vernoj Africi, u dijelovima starog Perzijskog Carstva koje su Grci predali go-
tovo bez otpora, u Egiptu, gdje su vojnici odbacili oruje i molili da postanu
rimski graani. Pobjednici su rijetko odbijali. Toliko je malo stajalo dati gra-
anstvo. Zato ga zadrati za sebe, kad je obeanje da e ga dati olakavalo po-
bjedu? Bio je to izvrstan primjer rimske praktinosti.
64
A tu su bile i rimske ceste. Grci su oduvijek bili neustraivi pomorci i us-
pjeni trgovci. Ali njihovo carstvo nikad nije dosezalo duboko u unutranjost
kopna, osim u dijelovima starog Perzijskog Carstva, ije su kraljevske ceste
naslijedili. Zapravo ini se da Grci nikad nisu shvatili vanost cesta. Budui da
nisu imali unutranje veze, njihovo se carstvo uskoro raspalo.
Rimljani su znali sve o cestama: kako ih graditi i gdje, kako ih uiniti traj-
nima. Izdrljivost je rimskih cesta legendarna. Stotine kilometara rimskih ce-
sta jo uvijek postoji, nakon dvadeset stoljea stalne uporabe. Na primjer, Via
Appia, koja od Rima ide na jug do Napulja i Brindisija, cesta je kojom se jo
uvijek voze suvremeni automobili.
Cesta je, naravno, uvijek bilo. Grki kolonisti u junoj Italiji izgradili su
mreu uskih cesta, a Etruani su gradili ceste u Toskani. Zapravo, Etruani
su moda nauili Rimljane mnogo toga o izgradnji cesta. Ali, kao obino, Ri-
mljani, sa svojim genijem za primjenu dobrih ideja drugih naroda, poboljali
su postojee postupke izgradnje. Grkim cestama, izgraenim na brzinu, tre-
balo je mnogo odravanja. Rimske su ga ceste trebale vrlo malo. Etruanske
su ceste pijano krivudale. Rimske su ceste ravne kad je god mogue, penju se
na planine kad moraju i premouju provalije, prelaze rijeke i probijaju se
kroz prirodne prepreke.
S upornou koja se vidjela u svemu to su radili, Rimljani su kopali du-
boko, punili jarak pijeskom, ljunkom i tucanikom radi odvoenja vode i po-
tom poploili cestu klesanim kamenim blokovima, tako dobro poslaganim da
se nisu micali pod nogama ljudi ili konja te kotaima kola. Ondje gdje su ti ka-
meni blokovi ostali jer ih nitko nije izvadio da sagradi neto drugo, to se ti-
jekom stoljea dogodilo veini, jo se uvijek mogu uporabiti kao kolnik.
Prva od velikih rimskih cesta bila je Via Appia, koju je 312. pr. Kr. poeo
graditi konzul Apije Klaudije Slijepi, pa je stoga nazvana po njemu. Dugo je
bila jedina cesta svoje vrste, ali je zbog vojnih potreba u drugome punskom
ratu na kraju 2. stoljea pr. Kr. sagraeno jo cesta koje su ile obalom od
Rima na sjever prema Genovi, preko planina do Ravenne na obali Jadranskog
mora, pa ak i preko limesa, jer je nauiti pobijeeni narod kako da gradi ceste
bilo isto toliko korisno kad je bila rije o vladanju kao i dati mu vlast ili gra-
anstvo. U doba Trajana, u 1. stoljeu po Kr., rimske su se ceste protezale tisu-
ama kilometara, a njima je tekao promet i komunikacije carstva.
Luk je bio druga ideja koju su Rimljani uporabili u korisne svrhe. Luk je
bio poznat u Egiptu i Grkoj, gdje su ga rabili u malim razmjerima i veinom
za ukras, ali ga nisu smatrali podobnim za monumentalnu arhitekturu. Egip-
ani i Grci vie su voljeli etvrtaste zgrade u kojima su se klanjali bogovima i
donosili zakone. Rimljani su luk rabili ne samo za hramove i bazilike nego i za
mostove te akvedukte.
65
POVIJEST ZNANJA
Ta posljednja primjena bila je od velike vanosti. Ravnica je Lacija suna
i kako je Rim rastao, brzo je potroio zalihe pitke vode. Akvedukti su dovodili
vodu s dalekih planina pa nije bilo granica poveanju rimskog stanovnitva.
Pod Trajanom je u Rimu ivjelo vie od milijun stanovnika pa je bio jedan od
najveih gradova na svijetu.
Kasnije su akvedukti graeni za opskrbu vodom svih carskih gradova koji
je nisu imali dovoljno. Mnogi ostaci rimskih akvedukata sauvani su do dana-
njih dana i podsjeaju nas na rimski praktini genij.
Lukrecije
Moda je najbolji nain da shvatimo to su Rimljani znali usporedba rimske
inaice nekih vanih grkih ideja s izvornima. etiri rimska pisca posluit e
kao dobri primjeri.
Tit Lukrecije Kar rodio se godine 95. i umro 52. ili 51. pr. Kr. Na temelju
zagonetne primjedbe u jednom drevnom tekstu misli se da je poinio samo-
ubojstvo. Njegov ep iz 58. pr. Kr. O prirodi posveen je prijatelju. Stoga je u to
doba morala postojati inaica njegovog djela. Ono nikad nije dovreno. To
nije naroito vano budui da ep ne pria o nekom dogaaju pa da je dovren,
vjerojatno mu se ne bismo divili vie negoli to mu se divimo.
O prirodi krajnje je udna pjesnika tvorevina. To je filozofski traktat, ali
takoer i vrhunski lijep. Govori o znanosti fizike, a ipak sadri duboke, mudre
misli o ljudskom ivotu. Posveen je "uitku", a ipak itatelji stjeu dojam da
se srea postie vrlinom umjerenosti.
Lukrecije je bio sljedbenik grkog filozofa Epikura (341.-270. pr. Kr.) koji
se rodio na otoku Samu, ali je drugu polovicu ivota proveo u Ateni. Ondje je
Epikur otvorio neslubenu kolu u vrtu koji je postao poznat jednostavno kao
Vrt. kola je prihvaala ene i barem jednog roba, mladia udnog imena Mi.
Epikur je smatrao da je srea vrhunsko dobro. ini se kako je mislio da je
srea u prvom redu odsustvo boli; ivot bez boli, brige i nemira za svakog bi
ovjeka sigurno bio srea. Odsustvo boli za Vrt je znailo izbjegavanje poli-
tikog ivota. Epikur je rekao da je tako teko biti sretan u javnom ivotu da bi
za svakoga bilo najbolje posve ga napustiti. ivot u Vrtu bio je jednostavan.
Voda je bila omiljeno pie, a jemeni kruh temelj prehrane.
Epikur se naslanja na Demokrita i stoga je bio nepokolebljiv atomist. Na-
pisao je trideset sedam knjiga o prirodi, ili fizici, u kojima je zastupao atomi-
stiko uenje. Gotovo se nita od njegovih djela nije sauvalo. Takoer je pisao
njena pisma prijateljima, od kojih neka jo postoje, a u kojima ih je poticao
na ivot jednostavnosti, dokolice i moralne ispravnosti.
66
U kasnijim su stoljeima Epikurovu "sreu" poeli shvaati kao "uitak",
pa je epikurejstvo stoga zadobilo lo prizvuk koji je zadralo do dananjeg
dana. Kad je Lukrecije poeo pisati svoju oboavateljsku himnu Epikurovom
spomenu, izrazio je svoju arku elju da ljudi shvate da se taj uitak, ili srea,
temelji na vrlini i da je on nagrada za krepostan ivot.
Lukrecije je takoer bio pod utjecajem uenja drugog grkog filozofa,
stoika Zenona (oko 335.- oko 263. pr. Kr.), koji je, kako se vidi po godinama,
ivio gotovo u isto doba kad i Epikur. Zenon je osnovao kolu u Ateni tijekom
prve polovice 3. stoljea pr. Kr. Svoje je uenike poduavao u Stoa Poikile, ili
Oslikanoj kolonadi, od ega dolazi ime njegove filozofije. Stoicizam je uio da
se srea sastoji od pokoravanja boanskom razumu, koji vlada svemirom. o-
vjek je sretan ako potpuno prihvaa ono to jest i ne udi za onim to ne moe
biti.
I Epikur i Zenon sami su po sebi utjecali na drevni svijet. Ali Epikura su
ak i njegovi sljedbenici esto krivo shvaali, a Zenonov je stoicizam bio pre-
uzak, preopor i stran za veinu Rimljana, ak i kad su znali itati grki. Uenje
koje je zastupao Lukrecije u svom lijepom epu spojilo je stoiko i epikurejsko
uenje na nain koji je imao smisla prije dvije tisue godina, a za mnoge itate-
lje jo ga uvijek ima.
Lukrecije je rekao da filozofiju eli spustiti na ljudsku razinu. Bio je svjes-
tan da je grka filozofija Rimljanima esto izgledala udaljena i nepristupana.
elio je da obini ljudi, kakav je i sam, razumiju i cijene filozofsku misao.
ak i taj koncept nije bio originalan. Sokrata su takoer proglasili mis-
liocem koji je filozofiju spustio "dolje na trnicu", gdje su obini ljudi mogli
raspravljati o idejama. Ipak, Sokrat je ostao prilino uzviena osoba koja je za-
htijevala vie od svojih sljedbenika negoli su oni mogli dati. Koliko god mogli
voljeti ovjeka Sokrata, nikad ne moemo zatomiti osjeaj da ne moemo iv-
jeti poput njega.
Lukrecije, nasljedujui "boansku jednostavnost" Sokrata u svojoj inter-
pretaciji epikureizma i stoicizma, nije pogrijeio tako to bi ponizio svoje
itatelje i sljedbenike. Umjesto toga pokuao je dati ugodnu sliku svemira ka-
kvim ga je zamislio Epikur, ija bi privlanost uvjerila vie ljudi negoli su to
mogli sami argumenti.
Velik dio Lukrecijeva epa sastoji se od objanjenja znanstvenih doktrina
njegovih grkih uitelja napisanih u stihovima. Ali Lukrecija se danas ne
sjeamo zato to je vie-manje sluajno zastupao odreenu znanstvenu teori-
ju. Umjesto toga volimo ga zbog njegove ovjenosti. On je bio predak te po-
sebne vrste koju zovemo sredozemni tip, iji su suvremeni primjeri sardoni-
ni panjolac i Talijan zaljubljen u ivot. ini se da obojica mogu uiniti ono
to je, zaudo, tako teko mnogima: mogu sami sebi oprostiti, kao to je mu-
67
POVIJEST ZNANJA
dra jednom rekao, to su ljudi. To jest, znajui da je ivot teak i vrlina rijet-
ka, oni se dre drevnog vjerovanja da je bolje voljeti nego mrziti, ivjeti punim,
premda nesavrenim ivotom.
Epski pjesnici uvijek poinju zazivajui pomo Muze. Lukrecijeva je Mu-
za sama Venera, boica ljubavi. Po predaji, sa smrtnikom Anhizom zaela je
Eneju pa joj se Lukrecije na poetku svog epa obraa ljupkim rijeima:
Majko Enejinih potomaka, draga ljudima i bogovima, plodotvorna
Venero, koja pod pokretnim nebeskim znacima puni svojom
prisutnou more koje nosi lae, zemlje koje rode itom, jer je kroz
tebe svako ivo stvorenje zaeto, die se i gleda svjetlost sunca. Ti. . .
si jedina gospodarica prirode stvari i bez tebe se nita ne die u bo-
anske granice svjetla, nita ne raste da bude radosno ili lijepo.
Ciceron
0 ivotu Lukrecija, pisca epa O prirodi, znamo iznimno malo. O ivotu Marka
Tulija Cicerona vjerojatno znamo vie negoli o bilo kojoj drugoj osobi iz kla
sinog doba.
Autor mnogih knjiga i najistaknutiji pravnik svog doba, Ciceron je postao
poznat po govorima u obranu svojih branjenika i protiv svojih neprijatelja.
Njegova su se djela mnogo itala i prepisivala. Ali glavni razlog to toliko
znamo o Ciceronu i dobu u kojem je ivio je taj to se neumorno dopisivao i
zadravao kopije svoje korespondencije, a ini se da nikad nije bacio nijedno
tue pismo.
Vjerojatno se do danas izgubilo ak tri etvrtine Ciceronovih pisama,
premda ih je mnogo vie bilo poznato u antiko doba, ali je jo uvijek pre-
ostalo oko osam stotina pisama. Ona su najvaniji izvor naeg poznavanja ne
samo njegovog ivota nego takoer i zbivanja u tom prekrasnom i stranom
vremenu sredinom l. stoljea pr. Kr. kad su se Cezar i Pompej nadmetali za
vlast nad rimskim svijetom, kad je Pompej poraen, a pobjednik Cezar ubijen
u senatu i kad su Marko Antonije i Oktavijan (kasnije car August) naslijedili
mo za koju su se svi tako dugo otimali.
Ciceron se rodio 106. pr. Kr. u bogatoj, ali ne plemikoj obitelji. U Grkoj
1 od grkih uitelja u Rimu stekao je dobro obrazovanje. Poeo se baviti
pravom i dok je jo bio u dvadesetim godinama, dobio je vana izborna mje
sta. Godine 63. pr. Kr., sa samo etrdeset tri godine, izabran je za jednog od
konzula, to je bila izvanredna ast za ovjeka koji nije pripadao staroj sena-
torskoj aristokraciji.
68
Ciceron se uskoro naao upleten u sukob izmeu Cezara i Pompeja za
vlast nad svijetom koji je na kraju doveo do propasti Republike. Obojica su ga
htjela za svojeg pristau, ali je izabrao krivu stranu. Vjerovao je da je Pompej
(106.-48. pr. Kr.) manje opasan za stare ustanove pa ga je zato pristao po-
drati. To je bila pogreka, ne samo zato to je Pompej izgubio nego i zato jer
je Cezar, uza svu svoju hirovitost i astohleplje, mogao bolje cijeniti sloenog
Cicerona. I Ciceron je razumio Cezarovu sloenost, premda ga nije volio. S
druge strane, Pompej je bio razmjerno jednostavan ovjek koji nije uspio uvi-
djeti koliko je vrijedilo Ciceronovo prijateljstvo.
Cezar (100.-44. pr. Kr.) je bio voljan zaboraviti prolost, jer je znao ci-
jeniti Cicerona. Ali Ciceron nikad nije imao povjerenja u Cezara i stoga mu
nije bilo ao kad su Cezara ubili. Brut i Kasije s drugim zavjerenicima proboli
su ga ispod Pompejeva kipa. Sam Ciceron nije imao udjela u tom poznatom
dogaaju na martovske ide (15. oujka). Nakon toga ponio se junaki, prem-
da i nerazborito, kad je napao Marka Antonija i Oktavijana zbog njihova
samovoljnog krenja drevnih rimskih prava. Razgnjevljeni Antonije (81./82.-
30. pr. Kr.), koji je bio brutalne naravi, dao je ubiti Cicerona godine 43. pr.
Kr.; odrezao je ruke s lesa i pribio ih na govornicu senata kao upozorenje dru-
gima koji bi mogli poeljeti pisati istinu.
Tijekom veeg dijela posljednjeg desetljea svog ivota Ciceron iz poli-
tikih razloga nije mogao sudjelovati u javnom ivotu. Stoga je posvetio svoju
obilnu energiju knjievnosti. Ako nije mogao biti aktivan u odvjetnitvu i
politici, mogao je pisati knjige.
Ciceron se hvalio svojim politikim uspjesima. S obzirom na svoja in-
telektualna djela, uvijek je bio skroman. Tvrdio je da je samo popularizator
koji je preuzeo zadau prevoenja grkih misli, kako bi ih njegovi sugraani
mogli razumjeti. On nije napisao nita istinski izvorno. A ipak je pomogao
mnogima da otkriju briljantne i izvorne spoznaje njegovih velikih prethod-
nika.
Sam je sebi zadao teku zadau da primijeni naela grke etike misli na
grub ivot rimskog poslovnog ovjeka ili politiara. Osoba se uvijek mogla
povui iz borbe, kao to je preporuio epikurejac Lukrecije. Ali to ako se ona
ne eli povui? Moe li jo uvijek ivjeti krjeposnim ivotom?
Ciceronova posljednja knjiga, O dunostima, bavila se irokim rasponom
obinih problema. Koliko poten mora biti poslovni ovjek? Postoje li preaci
kojima je doputeno ii? Kako bi dobar ovjek morao odgovoriti na nepra-
vedne zahtjeve tiranina? Je li u redu utjeti, ili bi uvijek netko morao progo-
voriti, ak i ako je opasno? Kako bi ovjek morao postupati s osobama niskog
poloaja, ak i sa svojim robovima? Imaju li osobe niskog poloaja pravo da
budu potovane?
69
POVIJEST ZNANJA
Ciceronovo se rjeenje svih takvih problema ini jednostavno: uvijek po-
stupaj ispravno, ustrajao je, jer nepravedan postupak, premda se moda ini
probitaan, nikad ne moe biti doista probitaan, jer je nepravedan.
to jest ispravan postupak? Kako to znati? Ciceron ne izbjegava to pitanje.
Prvo, ispravan je postupak onaj koji je zakonit, ono to zakon trai. Ali usto,
budui da sam zakon nije uvijek pravedan, ispravna je stvar ona koja je
potena, otvorena i pravedna. Biti od rijei, bez obzira na posljedice. Govoriti
istinu, ak i ako se nisi zakleo. I postupati prema svima - strancima, robovima
i enama - na isti nain, jer svi su oni ljudska bia. Svi su jednaki u svojoj ljud-
skosti, premda ni u emu drugome. Njihova ljudskost da je im pravo da se s
njima postupa s potovanjem.
Lako je rugati se Ciceronovom jednostavnom pravilu da bi uvijek trebalo
ispravno postupati jer zlo nikad ne moe biti istinski probitano. Za loe je
ljude takva poruga uvijek bila podobna isprika.
Zapravo je sama Ciceronova jednostavnost njegova snaga. Priznajte,
uzviknuo je. Znamo kad postupamo dobro i kad postupamo loe. Osjeamo
da bismo trebali dobro postupati. Tijekom cijelog ivota broj sluajeva kad
nismo u to sigurni vrlo je malen. Takoer vjerujemo da bismo bili sretniji kad
bismo uvijek radili ono to znamo da je dobro, ak i kad bi to znailo da bis-
mo mogli biti siromaniji ili manje uspjeni.
Ciceronovo je jednostavno ivotno pravilo odredilo praktinu rimsku
inaicu velike sheme institucionaliziranog dravnog obrazovanja koju su So-
krat i Platon dali u Dravi te Aristotelove pronicave i profinjene analize vrline
iznesene u Etici. Obje su te knjige neusporedivo znaajnije nego Ciceronova
knjiga O dunostima. Ali, u praktinom smislu, ni jedna ni druga ne daju i-
votno pravilo koje je tako lako shvatiti i slijediti kao Ciceronovu skromnu, a
ipak duboku naredbu.
Ciceron je ivio u jednom od najslavnijih i najopasnijih povijesnih doba.
Diljem rimskog svijeta ljudi su se uhvatili u kotac s najveim od svih politi-
kih problema, tonije kako ivjeti zajedno u miru i slobodi. Veini se Rimljana
tijekom burne polovice stoljea izmeu pada Republike i Augustova trijumfa
inilo da e morati birati izmeu tih dvaju krajnjih politikih ciljeva.
Mogli ste imati slobodu, ali onda biste se morali odrei mira. inilo se da
e medu ljudima koji imaju slobodu da tee svojim razliitim ciljevima neiz-
bjeno doi do sukoba. Ili ste mogli imati mir, ali po cijenu slobode, jer kako
bi mir mogao potrajati ako ga odozgo ne bude nametnula vrhunska mo koja
bi jedina ostala slobodna, dok su svi drugi pod jarmom tiranije?
Grki primjer tu nije pomagao. Svatko je mogao vidjeti da su Grci vei-
nom izabrali slobodu, ali po visoku cijenu gotovo stalnih sukoba. Rimljani su
isprva takoer izabrali slobodu. Njihovi su im osvajaki ratovi dopustili da iz-
70
bjegnu unutranje sukobe. Budui da su se uvijek borili s drugima, nisu se tre-
bali boriti meusobno.
Sada, meutim, kad se rimska mo proirila Sredozemljem, graanski je
rat postao neizbjean. Niz nemilosrdnih ljudi ponudio se da tiranski osigura
mir. Svi su poraeni. Posljednjeg od njih, Katilinu (108.-62. pr. Kr.), Ciceron
je sam pobijedio kad je bio konzul. S dvostrukom opasnou Cezara i Pom-
peja bilo se tee obraunati.
Cezar je Pompeja uklonio s pozornice porazivi ga u borbi, nakon ega su
Pompeja 48. pr. Kr. ubili Egipani. Ali tako je ostao samo Cezar, najopasniji
od svih. Nekolicina plemia, koji su se bojali to bi prodoran doljak poput
Cezara mogao uiniti tradicionalnoj rimskoj aristokraciji, uklonili su ga, to je
Ciceron smatrao plemenitim, a i veina je Rimljana neko vrijeme vjerovala da
je to bilo potrebno i pravedno. Ali sloboda radi koje su Brut (85.-42. pr. Kr.)
i Kasije (umro 42. pr. Kr.) ubili Cezara, uope nije bila sloboda, i stoga su ple-
mii uskoro izgubili podrku naroda. Bilo kako bilo, vjera u slobodu nije bila
dovoljno jaka da odoli stalnim krizama. Marko Antonije i Oktavijan (kasnije
August) jo su jednom ponudili uspostavu tiranije, zajedno s jamenjem si-
gurnosti, to je prihvaeno. Republika je pala i August, koji je preivio raskid
s Markom Antonijem, zapoeo je sustav institucionalizirane tiranije koja je
postala Rimsko Carstvo.
Promjena nije odmah nastupila. Oktavijan se rijeio Marka Antonija go-
dine 31. pr. Kr., kad je njega i njegovu ljubavnicu Kleopatru, kraljicu Egipta,
porazio kod Akcija u Grkoj. Od 31. do 23. pr. Kr. vladao je kao konzul,
premda nije bilo govora o izboru; sam je sebe izabirao. August je godine 23.
prihvatio carsku mo da se njom slui u krajnjoj potrebi, do koje e uskoro
doi, kao i mo narodnog tribuna. Nakon njegove smrti, godine 14. po Kr.,
proglasili su ga boanstvom. Proskynesis, emu su se Aleksandrovi makedon-
ski veterani smijali, odnijela je pobjedu.
Dvije tisue godina ljubitelji slobode alili su propast rimske republike.
Ali sloboda zapravo nije imala anse. Premalo je ljudi vjerovalo da bi ona mo-
gla preivjeti i ak eljelo da preivi, budui da republikanska vlast zahtijeva
od svojih graana ono to tiranija ne zahtijeva (tiranija zahtijeva druge stvari).
Moda nitko nije tako duboko vjerovao u Republiku kao Ciceron.
On je vidio tree rjeenje velikog politikog problema. Kad bi svatko bio
svoj vlastiti gospodar, onda jedan ovjek ne bi trebao biti gospodar svih osta-
lih. Kad bi svatko radio ono to je dobro, mir bi bio zajamen, a i sloboda bi
se sauvala. Drugim rijeima, on je vjerovao u vladavinu zakona, a ne ljudi.
Ciceron vjerojatno nije imao pravo kad je mislio da postoji dovoljno
profinjen "ustav" koji e zajamiti opstanak republike, kao vladavine zakona,
tijekom duljeg vremena. Budui da takvog ustava nije bilo, vladavina ljudi
71
POVIJEST ZNANJA
(kako se dogodilo, jednog ovjeka) vjerojatno je bila jedina praktina alterna-
tiva.
Ali Ciceron je imao pravo u svom nagonskom osjeaju kako bi trebalo ri-
jeiti problem. Njegovo se rjeenje rimskog problema samo u pojedinostima
razlikuje od rjeenja osnivaa amerike republike. Oni su bili prvi koji su
pokazali kako se vladavina ljudi u praksi moe nadomjestiti vladavinom za-
kona. Ali je Ciceron, kako su dobro znali, pokazao put.
Ustav Sjedinjenih Amerikih Drava ustanovljuje izvrnu vlast i da je joj
sredstva obrane protiv napada: po zakonu ona ima monopol na ovlatenu
uporabu sile. Osim oruanih snaga, sredstva zatite ukljuuju razliite policij-
ske i druge ustanove. Ali te vojne i paravojne organizacije ne jame da e Sje-
dinjene Amerike Drave ostati pod vlau zakona, a ne ljudi.
Ustav je komad papira. On se ne moe boriti. Ako Amerikanci ne budu
vjerovali u njega, on e postati samo papir.
Veina Amerikanaca od sveg srca prihvaa ustav kao zakon drave. Oni
se mogu ne slagati sa svime drugime. Ali znaju da ne smiju namjerno i svjes-
no kriti ustav. Slau se da bi uvijek morali postupati ispravno. Ne raditi tako
izazov je temelju amerike vlasti: ustav nema zatite osim vjere naroda u nje-
ga. Vojnici i policija ne bi mogli obraniti ustav kad bi narod prestao vjerovati
u njega, premda bi ga mogli unititi pretvorivi ameriku demokraciju u poli-
cijsku dravu.
Vjerovanje se ne moe propisati zakonom. Ono je in slobodne volje gra-
ana. Ciceron nije uspio nagovoriti dovoljan broj svojih sugraana da spase
Rimsku Republiku. Uprkos tomu, moda je bio prvi ovjek u povijesti koji je
uvidio da bi nita manje nego gotovo sveope vjerovanje takve vrste moglo za-
jamiti mir i slobodu drave.
Seneka
Kad su Rimljani napustili pravnu i kvaziustavnu zatitu svojih republikanskih
ustanova, sve su stavili na kocku nadajui se da e imati dovoljno sree da
nadu jake i pravedne vladare. Bogatai su se nadali da e u sigurnosti postati
jo bogatiji; siromasi su oekivali da vie nee biti rtve neobuzdane pohlepe
bogataa. I neko se vrijeme inilo da su imali sree. ivot pod Augustom, ak
i kad je postao car ne samo stvarno nego i po imenu, bio je zamjetljivo bolji
nego pod Senatom i konzulima u posljednjim danima Republike.
Vaan nedostatak carskog sustava bio je nepostojanje pravnog i obiaj-
nog naina da se regulira prelazak moi s jednog ovjeka na drugog. August,
koji je izmiljao ustanove tijekom vladavine, nasljednika je odluio izabrati
72
deset godina prije smrti. Odluio se za Tiberija (42. pr. Kr.-37. po Kr.), sina
svoje druge ene, a ne vlastitog sina. Tiberije bi nekoliko godina ranije bio
izvrstan izbor. Meutim, kad ga je August godine 4. po Kr. izabrao, postao je
ohol koliko i moan, silovit koliko i lukav.
August je umro godine 14. po Kr. i Tiberije je prihvatio "izbor" za cara.
Njegova se vladavina isprva doimala razboritom i mudrom, premda se esto
mogla nazrijeti sila. Godine 23. umro mu je sin Druz. Od tog je doba naoko
izgubio zanimanje za Carstvo i poeo se baviti sve nastranijim tjelesnim uici-
ma. Godine 27. posjetio je otok Capri u Napuljskom zaljevu. Namjeravao je
ostati kratko, ali se nikad nije vratio u Rim. Odonda je njegova vladavina obi-
ljeena nizom okrutnih i silovitih djela: muenja, ubojstva i otimanja vlasni-
tva uglednih graana koji su bivali optueni za zloine, osueni i smaknuti,
nakon ega im je imovina konfiscirana po Tiberijevoj zapovijedi.
Kratko vrijeme prije smrti Tiberije je, kao i njegov prethodnik August,
odluio tko e mu biti nasljednik. Nije imao sina pa je izbor pao na najmanje
nepoeljnog od nepoeljne gomile. Zvao se Gaj Cezar, a vojnici su mu dali na-
dimak Kaligula, "izmica" (12.-41. po Kr.). Kaligula je na vlast doao 37. po
Kr. Nakon manje od godine dana poludio je ili se pretvarao da je poludio. U
svakom sluaju, pretvaranje je bilo uvjerljivo. Ako je samo hinio ludilo, sva-
kako nije hinio da je okrutan. Njegova je okrutnost bila tako nemilosrdna i
nepredvidiva da ga je godine 41., nakon samo etiri godine carevanja, ubio
tribun straara carske palae.
Nakon toga straari su nali Klaudija, Tiberijeva sinovca i unuka Augu-
stove ene kako se u kutu palae skriva ekajui smrt. Umjesto toga, straari
su ga proglasili carem. Klaudije (10. pr. Kr.- 54. po Kr.) nije bio niiji prvi iz-
bor; bio je neprivlane vanjtine, imao je vie od pedeset godina, bio je plah i
nenaviknut da govori u javnosti, uenjak. Po uputama povjesniara Livija na-
pisao je nekoliko povijesnih knjiga. Ali uspio je postati razmjerno dobar car.
Poboljao je administraciju i obnovio drevne vjerske tradicije, to se svialo
patricijima i narodu. Ipak, bio je tako nespretan i ruan da nije bio omiljen.
Najveu je pogreku poinio godine 48., kad je na prijestolju bio ve se-
dam godina, oenivi se sinovicom Agripinom. Taj je brak bio protiv rimskog
zakona pa je Klaudije promijenio zakon. Agripina je bila lijepa i ulna ena, ali
nije voljela svog mua. Uspjela gaje nagovoriti da razbatini vlastitog sina, ko-
jeg je volio, u korist njezinog sina iz prijanjeg braka, na to izabranog za Klau-
dijeva nasljednika. Nakon to je njezinom sinu zajamen uspon, Agripina je
54. godine Klaudija otrovala gljivama.
Njezin sin, koji je tada stupio na prijestolje, uzeo je ime Neron (37.-6S.
po Kr.). Devetnaest je stoljea bio najprezreniji i najomrznutiji tiranin u povi-
jesti zapadnog svijeta. Moda su neke od poznatih tvrdnji o njemu neistinite.
73
POVIJEST ZNANJA
Na primjer, nije vjerojatno da je svirao dok je Rim gorio ili da je sam podmet-
nuo poar da oslobodi veliko zemljite za novu palau, jer je u doba izbijanja
poara, 64. po Kr., bio daleko od Rima. Okoristio se injenicom da je sredite
grada bilo uniteno pa je poeo graditi Zlatnu kuu, koja bi, da je zavrena,
bila najvea ikad izgraena palaa, a zauzimala bi treinu Rima.
Do godine 59. Agripina je oito poludjela pa je bijesno vikala kako joj sin
Neron izmie nadzoru. Moda uz neto aljenja Neron ju je dao ubiti, ba kao
i vlastitu enu Oktaviju tri godine nakon toga jer se zaljubio u drugu enu. Od
tog je doba sve dublje zapadao u neku vrstu vjerskog delirija. Obiaj je bio
posmrtno oboavati careve kao bogove. Neron je elio ne samo biti bog nego
je boga elio stvoriti za ivota, moda u vlastitoj osobi. Njegova su djela posta-
jala sve neobuzdanija i nerazumljivija. Vojnici su, izgubivi strpljenje za svog
ludog gospodara, godine 68., dok je Neron jo bio iv, za nasljednika prije-
stolja izabrali Galbu. Nedugo nakon toga Neron je poinio samoubojstvo.
Nekoliko je godina bilo zavjera protiv Nerona, od kojih je najopasnija bila
godine 65. Pod vodstvom patricija po imenu Gaj Pizon, zavjera je uskoro
ukljuivala velik broj plemia, pa ak i nekolicinu pripadnika Neronove pre-
torijanske strae. Robovi jednog od zavjerenika odali su zavjeru pa se Neron
uspio spasiti. etrnaest je zavjerenika smaknuto ili su bili prisiljeni poiniti
samoubojstvo.
Jedan iz druge skupine bio je Lucije Anej Seneka, najistaknutiji intelektu-
alac Rima sredinom 1. stoljea po Kr. Roen je u panjolskoj godine 4. pr. Kr.
u bogatoj obitelji, ali mu je zbog boleljivosti dugo trebalo da razvije svoju na-
darenost. To ga je kasnije spasilo od Kaliguline lude mrnje, koji ga nije ubio
jer su mu rekli da Seneka ionako nee dugo poivjeti. Kad je imao etrdeset
pet godina, Klaudije gaje prognao, ali gaje Agripina dala vratiti u Rim i uinila
uiteljem svog sina, budueg cara Nerona.
Klaudijevo ubojstvo godine 54. dovelo je Seneku na vrhunac moi. Novi
car, Senekin uenik Neron, imao je sedamnaest godina i u svakoj je prilici tra-
io uiteljev savjet. Osam je godina Seneka bio de facto vladar rimskog svijeta.
Ali, kako je povjesniar Tacit rekao, "Nita u ljudskim poslovima nije tako ne-
postojano i opasno kao mo koja nije poduprta vlastitom snagom." Seneka je
bio ljubimac tiranina, a tiranin je gubio razum. Usto vie nije volio svog starog
uitelja; u poetku ga je oboavao, ali sad ga je zamrzio jer je Seneka otvoreno
negodovao protiv Neronove okrutnosti i rasipnosti.
Godine 59. Seneka i njegov suradnik Bur dobili su zapovijed da smisle
Agripinino ubojstvo. Tri godine kasnije Bur je umro i Seneka je shvatio da
se i sam nalazi na rubu ponora. Zamolio je cara za doputenje da se povue
s vlasti. Dobio gaje. Tri godine kasnije, 65. po Kr., Pizonova je zavjera
Neronu dala prigodu za konanu osvetu. Seneka i Pizon su se poznavali, ali
Seneka nije
74
volio Pizona i odbio je govoriti s njim kad ga je patricij pozvao u posjet, vjero-
jatno kako bi ga uputio u zavjeru. Meutim, bio je dovoljan i nagovjetaj su-
dionitva. Vojnici su okruili Senekinu kuu i obavijestili ga kako ga je car
osudio na smrt.
Seneka je zamolio doputenje da napie oporuku, ali su vojnici to odbili.
Okrenuo se prisutnim prijateljima i, alei to im se ne moe oduiti, ponudio
im je "najplemeniju imovinu koja mu je preostala," kako je Tacit napisao,
"nain svog ivota, pomou kojeg e, ako ga se budu sjeali, doi na glas zbog
moralnosti i postojanog prijateljstva." Potom je zamolio svoju voljenu enu
Paulinu da ne pode u smrt s njim, ali ona je ustrajala u tome pa su spojili ruke
i jednim potezom bodea prerezali vene na zglobovima.
Kad je Neron uo za taj pokuaj samoubojstva, zapovjedio je vojnicima
da spase Paulinin ivot. Dok je bila u nesvijesti, zavili su joj ruke i odnijeli je,
pa je jo nekoliko godina alovala za muem. Za Seneku nije bilo milosti.
Kako je bio mrav i ilav, premda u dobi od gotovo sedamdeset godina, krv
mu je sporo tekla pa je teko umirao. Zamolio je roaka da mu dade otrov, ali
ni to ga nije uspjelo ubiti. elei pojaati tok krvi, zapovjedio je robovima da
mu prirede vruu kupelj, a kad je uao u nju, ini se da ga je para uguila.
Seneku se ne moe osloboditi od krivnje za nekoliko Neronovih zloina,
a tatina mu je katkad utjecala na prosudbu. Ali ini se da je bio poten ovjek
koji se drao stoikog uenja koje je pokuao usaditi u Nerona. Takoer je bio
obrazovan pa je krajem ivota shvatio da je Aristotel, po Senekinu miljenju
njegov prethodnik u filozofiji, preivio jer je bio uitelj jednog cara, Aleksan-
dra, dok on sam vjerojatno nee preivjeti takav odnos s drugim carem.
Seneka je napisao mnogo pisama o filozofskim i moralnim temama u ko-
jima je zastupao i branio sumorno uenje stoika Zenona. Takoer je bio sla-
van tragiar, premda su mu se drame rijetko izvodile na pozornici; umjesto
toga itali su ih u krugu njegovih prijatelja. Sam je vjerovao da je nasljednik
Eshila, Sofokla i Euripida, velikih grkih tragiara, ali tako je promijenio ob-
lik tragedije da se ona jedva mogla prepoznati.
Klasine grke tragedije bavile su se okrutnim ubojstvima i neprirodnim
djelima, primjerice incestom i ocoubojstvom. Teme su obino bile vjerski mi-
tovi, koje se moglo tumaiti na mnogo naina, a pjesnici-pisci punili su svoje
drame dubokim psiholokim istraivanjima i analizom drevnih mitova. Sene-
ka je zadrao krvave grke prie, primjerice niz o dinastijskim ubojstvima u
kraljevskoj kui Atreja (izvor Eshilove trilogije Orestije), ali uglavnom je zane-
marivao psihologiju.
Senekine su drame tijekom stoljea imale sve vei utjecaj, osobito tijekom
renesanse. Njihovi senzacionalistiki efekti, njihovi duhovi i najokrutnija
ubojstva bili su, na primjer, u Shakespeareovoj mladosti omiljeni u Engleskoj.
75
POVIJEST ZNANJA
Ali Shakespeare je prerastao takve nezrele dramske efekte, kao i drama ope-
nito.
Meutim, gledatelji su ostali opinjeni okrutnim, nasilnim i dramatski
nevjetim dramama koje je Seneka napisao pretpostavljajui da oponaa veli-
ke Grke. Gledatelji su i danas opinjeni takvim dramama. Poetkom 21. stolje-
a s veim zanimanjem gledamo televizijske drame po uzoru na Seneku negoli
one po uzoru na Sofokla ili Shakespearea. Osim to smo im dodali poticajno
sredstvo. Nae televizijske drame, bez obzira koliko krvave i nasilne, uvijek
imaju sretan zavretak. ak ni Seneka nije tako nisko pao.
Ukratko, Seneka je tota postigao. Nije bio velik pisac, ali unutar uskih
granica svoje nadarenosti i razuma pokuao je odrati ivom veliku tradiciju
grkih prethodnika u filozofiji i drami a takoer je istinski, premda na po-
sljetku bez uspjeha, pokuao uputiti ludog mladia da zaslui biti vladar sveg
poznatog svijeta.
Tacit
Pizonova zavjera i Senekina smrt zbile su se 65. godine po Kr. Sam je Neron
umro tri godine kasnije. Naslijedila su ga u jednoj godini tri cara. Dvor je bio
u kaosu. A ipak je carstvo nastavilo cvasti, uprkos tome to nije imalo vladara.
To je udno proturjeje oparalo povjesniara Tacita.
Roen u Galiji oko 56. po Kr., Publije Kornelije Tacit uio je govornitvo
pripremajui se za administrativnu slubu i oenio se kerkom konzula Gneja
Julija Agrikole, budueg guvernera Britanije. Tast je vjerojatno pomogao Ta-
citu u karijeri, ali, kako je i sam bio nadaren i imao smisla za administraciju,
nastavio se uzdizati ak i nakon Agrikoline smrti godine 94. Tacit je postao
konzul 97. godine pod carem Nervom i do smrti, oko 120., zauzimao je visoke
poloaje u carskoj birokraciji i bavio se pravom.
Tacit je knjievnu karijeru poeo 98. godine, kad je napisao dva djela, od
kojih je jedno bila biografija njegovog tasta (Agrikola), poznata po hladnoj
objektivnosti, a drugo esej o rimskoj granici na obali Rajne (Germanija). Na-
glasio je jednostavne vrline germanskih plemena, usporedio ih sa sloenim
porocima Rimljana i prorekao da e barbari biti opasni za Rim ako se ujedine.
Ali te su kratke knjige bile tek uvod za njegovo ivotno djelo, Historije (koje su
poinjale od Neronove smrti, a bile su prve napisane) i Anale, koji su opisivali
doba od poetka Tiberijeve vladavine do kraja Neronove (napisani su kasni-
je).
Na alost svih prouavatelja rimske povijesti, velik se dio obaju ovih du-
gih i udesnih opisa prvog stoljea carstva izgubio. (Hoe li se stranice koje
76
nedostaju jednog dana nai, skrivene na nekom starom tavanu ili u podrumu
sruenog samostana? San je svakog povjesniara da e ih ba on nai.) Sau-
vao se samo dio Historija koji govori o godinama 69.-70., kad su trojica pu-
stolova, stupajui na prijestolje jedan za drugim, pokuala upravljati nad rim-
skom dravom osuenom na propast. Od Anala sauvale su se samo knjige
koje se bave poetkom vladavine Tiberija i neke od onih koje se bave vla-
davinama Klaudija i Nerona.
Kakvo su blago sauvane stranice! Vidimo kako Tiberije polako gubi ra-
zum, Klaudijevu osamljenost koju na kraju vie nije mogao podnositi te,
najdojmljivije od svega, Neronovu nekontroliranu mladenaku neobuzda-
nost, koju bi, da je bio tinejder u predgrau nekog amerikog grada iz naeg
doba, moda mogao prerasti, ali sluajno je bio najmoniji ovjek na svijetu i
nije imao nikoga da mu kae kad i zato da prestane. Tema koju je Tacit iza-
brao bila je, i jo je uvijek, neodoljiva i stoga mu moramo oprostiti ako nije
uvijek pisao hladnokrvno i razborito kao to je Tukidid pisao o svojoj temi.
Premda je Tukidid svakako bolji povjesniar, Tacit je tijekom mnogo stoljea
bio omiljeniji. Njegov ivopisan stil ne doputa itatelju da prestane itati.
Navodim dva primjera, izabranih iz obilja. Nakon velikog poara koji je
unitio vei dio Rima godine 64., proirile su se glasine da je Neron zapovje-
dio podmetanje poara kako bi stekao veliki komad zemljita za svoju novu
palau.
Stoga, kako bi stiao glasine, Neron je optuio i najstranijim muka-
ma kaznio skupinu koju su zbog njihovih zlodjela svi mrzili, a narod
ih je zvao krani. Krista, po kojemu su dobili ime, na smrt je tijekom
vladavine Tiberija osudio jedan od naih prokuratora, Poncije Pilat,
i najopasnije praznovjerje, koje je tako na trenutak bilo zaustavljeno,
opet je izbilo ne samo u Judeji, izvoru tog zla, nego ak i u Rimu, gdje
sve stvari koje su uasne i sramotne iz svakog kraja svijeta nalaze
svoje sredite i postaju omiljene. Stoga su prvo uhitili sve koji su pri-
znali, a potom, na temelju njihovih obavijesti, osueno je golemo
mnotvo, ne toliko za zloin palea grada, koliko za zloin mrnje
prema ovjeanstvu. Njihovoj su smrti dodane poruge svake vrste.
Prekrivene ivotinjskim koama razderali su ih psi ili su pribijeni na
krieve, ili ivi spaljeni kako bi posluili kao nona rasvjeta kad se
ugasila danja svjetlost.
Neron je ponudio svoje vrtove za taj spektakl, kao da je prire-
ivao predstavu na konjskom trkalitu, gdje se druio s ljudima u
odjei koijaa ili je stajao visoko na koiji. Stoga su ljudi alili ak i
zloince koji su zasluivali krajnju i primjernu kaznu jer se inilo da
77
POVIJEST ZNANJA
nisu uklanjani radi javnog dobra, nego kako bi zasitili okrutnost
jednog ovjeka.
Godinu dana kasnije otkrivena je Pizonova zavjera i Neron je u mahni-
tom bijesu pokuao otkriti sve koji su ga htjeli ubiti. Izvjesna Epiharita, lijepa
osloboena robinja liberalnih uvjerenja, pokuala je navesti pripadnike Nero-
nove strae da se pobune protiv njega. Bila je uhiena.
Neron... sjetivi se da je Epiharita u zatvoru... i pretpostavljajui da
ensko tijelo ne moe pretrpjeti agoniju boli, naredio je da je stave na
muke. Ali ni bi, ni vatra, ni bijes ljudi koji su je sve jae muili nisu
je naveli da prizna krivicu. Tako je ispitivanje prvog dana bilo neu-
spjeno. Idui dan, dok su je na stolcu odvlaili na iste muke (jer s
iaenim udovima nije mogla stajati), privezala je vrpcu koju je ski-
nula s grudiju u neku vrstu ome i privrstila je na savinuti naslon
stolca, gurnula svoj vrat u nju i, napreui se teinom cijelog tijela,
uguila i ono malo daha koliko je preostalo u njezinu tijelu. Primjer
koji je jedna osloboena robinja dala u takvoj krizi, titei strance i
ljude koje je jedva poznavala, bio je jo plemenitiji s obzirom na to da
su ljudi slobodna roda, rimski vitezovi i senatori, svi do jednoga i bez
muenja odali ak i najblie roake.
Tacit je jo uvijek bio djeak kad je Neron umro i ivio je daleko u Galiji.
Ali privlana snaga Rima privukla ga je pa je u tom gradu proveo posljednjih
pet godina Domicijanove vladavine. To su bile strane godine, vrijeme terora
bez presedana ak i u tom jezovitom stoljeu, koje je doivjelo perverzne
okrutnosti Tiberija, Kaligule i Nerona. Domicijan je umro, bolje reeno ubi-
jen je, godine 96. Naslijedio ga je Nerva, a njega Trajan godine 98. Poelo je
novo doba i ono je imalo potrajati osamdeset dvije godine, a to je doba vlada-
vine Antonina.
Tijekom tih godina, u zlatno doba, carevi nisu bili ni ludi ni zli i pokora-
vali su se vlastitim zakonima. U uvodu svojih Historija Tacit je opisao iznimne
okolnosti u kojima je sada nakon smrti Domicijana godine 96. mogao pisati.
Napisao je:
Za zadau u starosti, ako mi ivot bude dovoljno dug, zadrao sam
temu (povijest Carstva od smrti Nerona do smrti Domicijana) koja je
plodnija i manje tegobna pod vladavinom boanskog Nerve i u Tra-
janovu carstvu, uivajui rijetku sreu doba kad moemo misliti to
elimo i izraziti ono to mislimo.
78
Misliti ono to elimo i rei ono to mislimo - moe li se bolje saeti srea
politike slobode? U suprotnome dobivamo istu tiraniju.
U Tacitovim djelima nalazimo jo nekoliko pronicavih primjedbi. U
Agrikoli opisuje rimskog zapovjednika koji je brutalno uguio pobunu bar-
barskog plemena i nakon toga poslao izvjetaj da je kraju podario "mir".
Faciunt solitudinem, pie, etpacem appellant: "Stvaraju pustinju i to zovu mi-
rom." Kako bolje opisati glasoviti pax Romana (rimski mir) koji je stvorilo
carstvo?
Takvi su trenutci nadahnute spoznaje rijetki. Tacit se veinom zadovolja-
va - ak i udi - zabavljati nas priama o okrutnim i razvratnim djelima care-
va. Strunjak u vrsti povijesti koju moemo nazvati "ivoti bogatih i monih",
predak je takvih kulturnih ustanova kakav je asopis People, premda se nikad
ne sputa tako nisko kao National Enquirer.
Ne moe se porei privlanost takvih pria, bile one istinite ili ne. Budimo
pravedni prema Tacitu: pokuao je rei istinu kako ju je on vidio. Ali vjero-
jatno je mislio kako je uistinu dobra pria vrijedna tisuu istina.
to Rimljani nisu znali
Rimljani su pokuavali stvoriti uspjenu dravu ak i kad su patili pod naj-
gorim carevima. Gradili su vie cesta. irili su ideje svojih grkih uitelja gdje
god su doli i potom slali grke uitelje da obrazuju novi pokoreni narod.
Krajem 2. stoljea svaki Rimljanin od Britanije do Perzije, ako nije bio ena ili
rob, mogao je dobiti obrazovanje praktiki jednako obrazovanju bilo kojeg
drugog Rimljanina. Primjena rimskog zakona na svaki dio Carstva nikad nije
prestala. I grka vjetina na mnogim podrujima ljudske djelatnosti - primje-
rice u keramici, metalurgiji i alkemiji - mogla se nai u latinskim raspravama
koje su se mnoile diljem Carstva.
Meutim, rimska je znanost zaostajala. Bilo je zamjetljivog nedostatka
zanimanja za znanost i tehniku. Do dananjih su dana stigle glasine kako su
kasniji carevi odbijali rabiti izvjesne grke izume. Na primjer, poznato je da je
Grk po imenu Heron iz Aleksandrije u 1. stoljeu po Kr. izumio svojevrsni
parni stroj. Nazvan aeolipil, sastojao se od uplje kugle postavljene tako da se
mogla okretati na dvije cijevi kroz koje je dolazila para iz kotla postavljenog
ispod. Mogli su ga uporabiti u korisne svrhe, ali ini se da su stroj smatrali tek
zabavnom igrakom.
Para je mogla rijeiti neke od veih potekoa carstva. Uprkos dobroj
mrei cesta, komunikacije su ostale spore. Poruka nije mogla putovati bre
negoli je konj mogao trati, a konj u trku nije mogao nositi mnogo vie od
79
POVIJEST ZNANJA
jahaa i paketa pisama. Nakon tisuu godina napretka, teret Carstva jo se uvi-
jek prenosio na laama i lepovima; ove druge esto su vukli upregnute mule
ili ljudi.
To je znailo da su ozbiljni problemi razdiobe dobara nastavili opterei-
vati Carstvo pet stotina godina nakon to je pala Republika, djelomice zbog is-
tih problema. Na primjer, nestaica hrane u jednom kraju nije se mogla is-
praviti vikom iz drugih krajeva, pa su nestaice hrane uvijek bile politiki
opasne. Izgladnjelom puanstvu poslali bi vojnike, a ne hranu, jer je bilo bre
poslati naoruane ljude. Petnaest stoljea kasnije para je poela rjeavati te
probleme kad su je konano primijenili na transport dobara.
Ako su rimski vladari odbijali tehnoloke inovacije, to nije bilo iz pukog
neznanja ili tvrdoglavosti. ak i neki od najgorih careva - na primjer, Tiberije
i Neron - uvodili su inovativne promjene u administraciji. Tijekom 3. i 4. sto-
ljea po Kr. pokualo se reorganizirati cijeli politiki ustroj drave. Takve su
promjene uvijek zamiljene kao promjene zakona i obiaja, a ne tehnoloki
napredak. Nama je lako vidjeti kako i zato su Rimljani grijeili. Njima to uop-
e nije bilo lako.
Rimski je sustav vlasti, premda zapravo tiranski, dosta dobro djelovo po-
svuda osim u samom gradu Rimu. Rimski graani - tj. graani glavnog grada
- nisu poput svih drugih trebali raditi za ivot, nego ih je drava uzdravala
besplatnim svakodnevnim obrocima ita. ak pola milijuna osoba u Rimu ti-
jekom 3. stoljea malo je to imalo raditi, osim zabavljati se.
Politiari su ih takoer mogli upotrebljavati za uzrokovanje neprilika, to
je bio razlog zbog kojeg su politiari zadrali drevni sustav besplatnih obroka.
Politiki je govornik mogao uzbuditi svjetinu, nadzirati je i navesti da radi ono
to eli. Rimska svjetina, nakon to bi je potakao vjet govornik, postala bi
mona politika sila. Mogla je jamiti izbor odreene osobe, utjecati na
donoenje i opozivanje zakona te unititi politike stranke ubojstvima ili za-
straivanjem njihovih voda.
I vojska je mogla nadzirati svjetinu, ali samo silom. Zapravo se sa svjeti-
nom nije moglo raspravljati. Stoga, dok se provincijama moglo dobro vladati,
kod kue je vladavina bila opasna igra u kojoj se igralo za najvee uloge. Kad
se u politici igra na ivot i smrt, najbolji se ljudi ne bave politikom.
Rim je u kasnijim danima Carstva, krajem 4. i poetkom 5. stoljea, bio
nalik Bejrutu u nae doba. Zloinaka bi banda izabrala cara koji bi vladao
tako dugo dok bi joj bio po volji. Kad joj vie nije bio po volji, smijenila bi ga.
Carevi koji su znali da moda nee dugo ivjeti rijetko su bili dobronamjerni
prema svojim podanicima, u koje nisu imali povjerenja - i to s pravom.
Drevno Carstvo, koje je sredinom 5. stoljea ponosno proslavilo tisuitu
obljetnicu svog utemeljenja, stoga je u samom sreditu oboljelo od politike
80
bolesti koju nitko nije znao izlijeiti. Barbari koji su okruivali Carstvo imali
su rjeenje, a to je bilo unititi ga. Upravo su to i uinili.
81

Svjetlost u mranom dobu
oba se mogu zvati mrana zbog jednog ili oba od dvaju razloga. Prvo,
mogu biti nepoznata, pa ih tada smatramo zamraenim, nedokuivim. Ili
mogu biti puna nevolja, bijede i alosti, kad su ivotni izgledi sumorni.
Doba od pada Zapadnog Rimskog Carstva, polovicom 5. stoljea, do ot-
prilike godine 1000. tradicionalno nazivamo mrano doba, i to iz obaju razlo-
ga. Ali prvi razlog vie ne vrijedi jer je suvremena povijesna znanost otkrila
mnogo o dobu koje se prije smatralo praktino nepoznatim.
A drugi razlog? Tih je pet stoljea razdoblje mrtvila s malo zamjetljivog
ivota. U njemu su vladale stalne ekonomske i politike nevolje, a ivoti veine
ljudi - s naeg suvremenog stajalita - bili su sumorni, oskudni i bijedni. Jesu
li ljudi mranog doba o svom ivotu razmiljali kao i mi? Ili su vidjeli svjetlost
koju mi vie ne vidimo?
Pad Rima
Zapadno je Rimsko Carstvo palo pod nizom barbarskih najezda s istoka koje
su poele 410. i nastavile se vie od pedeset godina. Tko su bili ti barbari?
Odakle su doli?
Kineski je zid dovren oko 220. pr. Kr. kako bi lutalaka plemena nomad-
skih ratnika zadrao izvan novog kineskog carstva cara Si Huang-Tija. Neko
je vrijeme u tome uspijevao, ali je takoer uzrokovao posljedicu svojstvenu zi-
dovima; s druge je njegove strane bilo utoite u kojem su nomadi sa sjevera
mogli skupiti svoje snage. Rimski limes, nakon to je postao crta kamenih zidi-
na i tvrava umjesto da bude samo ideja u umovima vojnika, imao je slinu
posljedicu.
D
Barbari koji su na posljetku preplavili Europu poeli su kao Hsiung-nu,
nomadi. Okupili su se izvan Kineskog zida, ujedinili se i postali sve moniji,
lukaviji i vjetiji u borbi. U 1. stoljeu nahrupili su prema jugu u ono to je
tada bilo carstvo Han, unitavajui i pustoei velika podruja. Carstvo se Han
oporavilo i odbacilo barbare, ali po cijenu mnogo razaranja i brutalizacije
kineskih ustanova, koje su Kinezi promijenili kako bi obraunali s barbarskim
napadom.
ak se i danas malo zna o Hsiung-nuima. Vjerojatno su bili gotovo posve
nepismeni, stoga se nikakvi njihovi zapisi nisu sauvali. Sigurno nisu znali go-
tovo nita o zemljoradnji. Imali su stada koza, krava i konja, koje su pasli gdje
god su naili na dobru ispau.
Znali su sve o konjima - kako ih ukrotiti, jahati, uzgajati i kako se boriti
jaui. Bacili bi se na rtvu, gaajui smrtonosnim strijelama iz kratkih, jakih
lukova napravljenih od ivotinjskih kostiju kombiniranih s drvom radi savit-
Ijivosti. Pojavili bi se bez upozorenja, dojurili u naselje, ubili svakoga koga bi
zatekli i opet nestali, uzevi sve to su mogli odnijeti na konjima. Ako iz jed-
nog naselja nisu mogli mnogo odnijeti, uvijek je bilo drugih naselja, s njiho-
vim zalihama hrane, oruja i katkad zlata koje su uvali ljudi koji su, u uspo-
redbi s barbarima, bili i moralni i fiziki mekuci, tj. ljudi koji nisu bili posve
neobzirni. Barbarska bezobzirnost i panika koju je ona uzrokovala bile su nji-
hovo najuinkovitije oruje.
Kinezi su prihvatili vojniku taktiku Hsiung-nua, unajmili neke od njih
kao plaenike i tijekom 2. i 3. stoljea uspjeli otjerati ostale prema zapadu,
daleko od Kine. U golemim pustim stepama sredinje Azije bilo je malo toga
to je nomade moglo sprjeavati u pohodu sve dok nisu stigli do podruja oko
Crnog mora.
Ovdje su Hsiung-nu, nazvani Huni, naili na druge nomadske narode.
Huni su brzo zauzeli teritorije domorodakih plemena, Gota i Vandala, i neko
se vrijeme tu skrasili. Goti i Vandali i sami su bili prisiljeni bjeati na zapad.
A potom su se Huni ponovno dali u pokret i jo se jednom, oko 400. go-
dine, zaustavili, sad na granici Europe. Goti, ponovno istjerani sa svojih og-
njita, podijelili su se u dvije skupine. Jedna je grana nastavila ii prema za-
padu u Galiju, tjerajui domorodaka germanska plemena da bjee prema
jugu. Druga se skupina Gota, nazvani Vizigoti, uputila ravno na jug u Italiju.
Ondje su nali kako Rimsko Carstvo, oslabljeno od raskoi, korupcije i gra-
anskih ratova, strahuje pred njima. Godine 410. Vizigoti su opljakali Rim i
opustoili podruja oko njega. Rimski su se carevi tijekom iduih trideset go-
dina pokuali nagoditi s Vizigotima, nudei im zemlju da je dre i obraduju i
dajui im vojne zadae. Veina je tih pokuaja bila uzaludna jer su barbari do-
bro znali da su jai.
83
POVIJEST ZNANJA
Vandali su se nastavili kretati prema zapadu, pljakajui sve na svom
putu (njihovo je ime do danas ostalo sinonimom za besmisleno oskvrnjivanje
i unitavanje), a potom su se okrenuli na jug prema Galiji i panjolskoj. pa-
njolska je bila jedna od najbogatijih provincija Carstva. Vandali su je opusto-
ili i odsjekli od njezine uprave u Italiji. Onda su preli preko mora u Afriku,
osvojili cijelu rimsku Afriku, ukljuujui cvatui grad Novu Kartagu, izgraen
na mjestu fenianskog grada koji su Rimljani unitili prije est stotina godina.
Vandali su potom jo jednom preli Sredozemno more, doli u Italiju i godine
455. opljakali Rim.
Glavni se grad Carstva godine 402. preselio iz Rima u Ravennu na obali
Jadranskog mora. Iz te utvrene citadele bespomoni su carevi pokuavali
zaustaviti plimu navala, ali uzalud. Godine 493. druga je skupina barbara,
Ostrogoti, zauzela Ravennu i veinu ostatka Italije pa je njihov kralj Teodorik
zavladao tom drevnom zemljom koja je nekad gospodarila nad cijelim svije-
tom.
Grozniava energija barbarskih horda, koja je Hune dovela sve od Mon-
golije, a Gote i Vandale iz zapadne Azije, nije mogla potrajati. Pod Atilom, nji-
hovim posljednjim vodom, Huni su navalili na Galiju, ali ih je 451. porazila
udruena rimska i vizigotska vojska. Bio je to Atilin prvi poraz, a on je umro
samo godinu dana kasnije. Huni su se potom spustili u Italiju, ali opet su po-
raeni pa su ubrzo izbrisani iz povijesti jer se njihova silovitost stiala. Za so-
bom nisu ostavili nita osim imena koje je stoljeima kasnije jo uvijek pobu-
ivalo strah.
Ostrogoti i Vandali takoer su malo prije kraja 5. stoljea prestali biti zna-
ajna sila. I oni su odigrali svoju ulogu u povijesti. Vizigoti su potrajali malo
dulje. Dva su stoljea drali djeli june Francuske i velik dio Iberskog poluo-
toka. Ali su se na kraju i oni stopili s novim drutvom koje se raalo na po-
druju dananje zapadne Europe.
Europa nakon Rimskog Carstva
Energini su carevi u Konstantinopolu nastavili vladati istonim dijelom Car-
stva i sredinom 6. stoljea vojska koju je plaao car Justinijan i predvodio po-
znati general Belizar (i sam barbar, kao to su u to doba bili svi generali) opet
je nametnula bizantsku vlast nad Italijom, dijelom panjolske i glavninom sje-
verne Afrike. Ali to nije bila vladavina poput one koju su Rimljani nekad ima-
li. U usporedbi s njom, to gotovo i nije bila vlast.
Zapadna Europa, nekad tako vrsto na okupu, jednostavno se raspala.
Ondje gdje je nekad postojala jedna drutvena i ekonomska organizacija, sad
84
su bile stotine malenih zajednica. Rimsko je Carstvo nekad bilo otvoreni svi-
jet, s jednim jezikom, latinskim, koji se posvuda razumio, s jednim zakonskim
sustavom kojem se svatko pokoravao, s dobrim cestama koje su spajale uda-
ljena podruja i, najvanije od svega, s grkim uiteljima i kulturnim poslani-
cima koji su putovali gdje god su ih trebali da podue novocivilizirane naro-
de kako da dobro ive.
Sad je veina Grka bila okupljena u Konstantinopolu, glavnom gradu
Istonog Rimskog Carstva. Na cestama uglavnom nije bilo putnika i tereta,
ljudi su govorili raznim jezicima i malo ih je znalo itati, a zakona, osim za-
kona sile, bilo je malo. U stoljeu izmeu 450. i oko 550. po Kr., stotinu godi-
na vatre i smrti, otvorenost je uglavnom iezla pa je svijet koji je svatko mo-
gao poznavati postao malen i ogranien.
Dobro si poznavao malo podruje oko svog doma i imao si predodbe,
nerijetko pogrene, o svojim susjedima preko obzora, ali dalje od toga nisi
znao gotovo nita. Nisi imao vremena itati, ak i da si to mogao, jer je ivot
postao teak - veina je ovisila o onome to su vlastitim rukama mogli uzgo-
jiti iz zemlje oko svojih kua, a mnogo su toga u pravilu otimali jai i neob-
zirniji ljudi.
Budui da je zakona bilo malo ili ih uope nije bilo, morao si tititi sebe i
svoju obitelj, a i to je takoer oduzimalo vrijeme za aktivnosti dokolice u ko-
jima su Rimljani uivali prije samo stotinu godina. Umjetnost, filozofija i ras-
pravljanje jednostavno su prestali. Vlasti (osim na primitivnoj razini) vie nije
bilo. ak je i nada naoko nestala.
Tih stotinu godina izmeu 450. i 550. medu najstranijim su razdobljima
zapadne povijesti. Teko ih je i zamisliti. O njima ne znamo gotovo nita.
Znamo samo da je na kraju tog razdoblja otimaine i smrti dio svijeta koji na-
zivamo Europa bio posve promijenjen.
Nikad vie nije bio isti. Europa nikad vie nije bila jedna nacija kojom se
upravljalo iz jednog glavnog grada, koja je govorila jedan jezik, pokoravala se
jednom zakonskom sustavu, uivala u postignuima i plodovima jedne kul-
ture.
ivot se nastavio, ali zbog stalnog ratovanja i propasti veine drutvenih
i zdravstvenih ustanova, u veini je krajeva bilo manje stanovnitva. Na prim-
jer, stanovnitvo samog Rima brojilo je u 2. stoljeu gotovo milijun dua. Go-
dine 550. smanjilo se na manje od pedeset tisua. Zbog potpunog razaranja
uzrokovanih barbarskim najezdama, bilo je manje kua, javnih zgrada (hra-
mova, crkava, trnica, sudnica), spomenika, utvrda i zidina te graevina po-
put akvedukata. Takoer je bilo manje domaih ivotinja i manje obraenog
tla. Bilo je teko nai ustanovu za obrazovanje djece ili uitelja da ih obrazuju.
Knjiga gotovo nije bilo jer one uvijek prve stradaju u katastrofama.
85
POVIJEST ZNANJA
Bilo je malo novosti, jer novosti imaju znaenje samo za osobe koje imaju
vremena razmiljati o onome to se dogaa drugima, esto vrlo udaljenima.
Kad je ivot stalna borba za preivljavanje, tue potekoe prestaju biti za-
nimljive. Takoer je bilo malo gotovog novca jer je stari carski novac uskoro
potroen, sakriven ili izgubljen pa se stoga razmjena dobara morala obavljati
trampom. Za to je doba to bilo dostatno jer je ionako razmjene dobara u eko-
nomiji bez vikova zapravo bilo malo.
Sve te promjene nisu bile samo privremene. Stoljee je razaranja gurnulo
Europu u mrano doba koje je trajalo pet stotina godina. Tek su poetkom
novog tisuljea, oko 1000. godine, Europljani opet poeli pokuavati ivjeti
otprilike na stari nain. To dugo razdoblje mraka potie nas na mnoga pitanja.
Da li je istina da katastrofa - rat ili invazija ili kuga - neizbjeno mora
uzrokovati stoljea propadanja prije negoli doe do oporavka? U kasnijim je
razdobljima Europa sve to prola, a da ipak nije iskusila novo mrano doba.
Strahovita epidemija kuge nazvana Crna smrt moda je sredinom 14. stoljea
pobila polovicu Europljana. Statistiki podaci nisu toni, ali prouavanje os-
mrtnica pokazuje da je u razdoblju od pet do deset godina umrlo barem dva-
deset pet milijuna ljudi. Broj stanovnika prije godine 1348. Europa je dostigla
tek poetkom 16. stoljea. Ali u drugim je pogledima taj strahoviti gubitak bilo
lako popraviti. Jedan narataj nakon kuge Europa je doivjela gospodarski
procvat.
Slino tome, Njemaku je opustoio Tridesetogodinji rat (1618.-1648.).
Glavninu vojski koje su lutale zemljom inili su slabo plaeni najamnici koji su
stalno otimali, pljakali i ubijali. Ali ta katastrofa, u neku ruku posve slina
barbarskim invazijama u 5. i 6. stoljeu, takoer je prevladana tijekom jednog
narataja.
Zapadna Europa nakon Drugog svjetskog rata izgledala je potpuno i
moda zauvijek unitena. Njemaka, Italija i Austrija bile su u ruevinama, a
pobjednici, osobito Francuska i Velika Britanija, jedva da su bili u boljem
stanju. A ipak, Europa je za manje od trideset godina procvjetala i ponovno
postala vodea svjetska gospodarska sila.
Barbari koji su opustoili Zapadno Rimsko Carstvo opustoili su i Isto-
no, ali s daleko manje trajnim uinkom. Ranije su desetkovali sjevernu Kinu.
Ali i Kina se srazmjerno brzo oporavila.
Zato su onda barbarske invazije u 5. stoljeu tako iskonski i na tako dugo
vrijeme promijenile Europu? Zaas emo se vratiti tom pitanju.
86
Trijumf kranstva: Konstantin Veliki
Konstantin je roen oko 280. u Niu, u dananjoj Srbiji, kao sin asnika uz-
vienog na poloaj Cezara. Naslov je znaio da e Konstantinov otac jednog
dana postati car, to je i postao, ali tek nakon mnogo nevolja. Sam je Konstan-
tin dobio naslov Cezara i nakon jo vie potekoa uzrokovanih sloenim ni-
zom graanskih ratova postao je jedinim carom Istonog i Zapadnog Rim-
skog Carstva.
Njegov je dolazak na prijestolje zajamen pobjedom nad vojskom koju je
predvodio njegov urjak Maksencije kod Milvijskog mosta blizu Rima. To je
jedna od najpoznatijih bitaka u povijesti, jer je u noi prije bitke Konstantin,
spavajui u svom atoru, sanjao da je aneo siao s neba. Aneo je drao kri
i rekao mu: "U ovom e znaku pobijediti!" (In hoc signo vinces.) Probudivi
se, Konstantin je zapovjedio da se na zastave i titove vojske naslikaju kran-
ski simboli i otada je bio gorljivi kranin.
Konstantin je naslijedio carstvo ija je slubena religija bilo poganstvo.
Kranstvo, tada tri stotine godina staro, moglo je imati nekoliko milijuna
sljedbenika, ali oni nipoto nisu bili veina stanovnitva. Usto, njihov se broj
veoma smanjio tijekom vladavine Konstantinovog prethodnika, strogog i
uinkovitog administratora Dioklecijana (285.-305.). Dioklecijanova je uin-
kovitost u velikoj mjeri popravila ekonomsko i politiko zdravlje Carstva
nakon kaotinog stoljea, kad su carevi izabirani i smjenjivani po hirovima
vojske, a nadzor nad razmjenom dobara i trgovinom bio je vrlo slab. Ali iz ne-
dovoljno poznatih razloga Dioklecijan je takoer od 304.-305 poduzeo po-
sljednji i vjerojatno najstraniji progon krana. ivei u istonim provincija-
ma Carstva, mladi je Konstantin gledao kako brojne krane mue, pale na
lomaama i razapinju na krieve, pa ga se njihovo muenitvo vjerojatno du-
boko dojmilo.
U svakom sluaju, Konstantinova su vjerska uvjerenja bila jaka i trajna.
Uinio je kranstvo slubenom religijom Carstva, Crkvu je podupirao boga-
tim darovima i, jo vanije, velikim povlasticama i oslobaanjem od poreza, a
krane je postavljao na visoke poloaje u vojsci i administraciji. U pismu na-
pisanom godine 313. afrikom prokonzulu objasnio je zato se kransko sve-
enstvo ne bi smjelo ometati svjetovnim slubama ili financijskim zahtjevima:
"Kad su slobodni da iskau najviu slubu Bogu, oito je da mnogo pridonose
dravnim poslovima."
Konstantin je umro 337., nakon vladavine od dvadeset pet godina tije-
kom kojih je kranstvo tako duboko prodrlo u tkivo rimske drave da ak ni
povratak na poganstvo jednog od Konstantinovih nasljednika nije imao uin-
ka. Julijan Apostata (Otpadnik) pokuao je tijekom svoje kratke vladavine od
87
POVIJEST ZNANJA
dvadeset dva mjeseca (361.-363.) poganstvo ponovno uiniti slubenom re-
ligijom, ali njegova je rana smrt kranstvo ostavila vjerom veine Rimljana,
to je odonda i ostala.
Konstantin je ne samo prihvatio kranstvo kao rimsku religiju nego je
takoer osnovao Konstantinopol, obdario ga bogatstvom uzetim iz poganskih
hramova i uinio ga glavnim gradom svog carstva. Zapadnim se Carstvom na-
stavilo upravljati iz Ravenne, ali ono je imalo sve manje moi, dok je Istono
Carstvo postajalo sve bogatije i naseljenije. Grad Rim nikad nije izgubio svoju
simboliku vanost kao drevni centar Carstva pa je ostao gospodarski i kultur-
no vaan. Ali zamah se prema budunosti pod Konstantinom premjestio sa
zapada na istok, a njegovi nasljednici nikad nisu promijenili to novo nacional-
no usmjerenje.
Niti su promijenili kransku narav drave. S vremenom je kranstvo sve
vie postajalo vodee naelo Rima, a Crkva njegova vodea ustanova. Stoga,
kad su 410. godine s prvim pljakanjem Rima poele barbarske invazije, opu-
stoena i osvojena zemlja bila je kranska. Ta je injenica imala vane po-
sljedice.
Obeanje kranstva: Augustin
Edward Gibbon, u Nazadovanju i padu Rimskog Carstva-, naveo je dva razloga
za pad drevne civilizacije kojoj se toliko divio. Nazvao ih je barbarizam i re-
ligija. Barbarizmom je mislio ne samo barbarske invazije nego i duboke pro-
mjene u rimskom ivotu koje je donijela prisutnost barbara, najprije izvan
drave ali utjeui na nju, a kasnije i unutar samih sredita rimske moi. Pod
religijom je, naravno, mislio na kranstvo.
Taje pretpostavka zaprepastila Gibbonove itatelje u 18. stoljeu, ali nije
bila nova. Dok je grad Rim nakon vizigotskog osvajanja godine 410. bio u
ruevinama, posvuda su se u Carstvu uli glasovi koji su za taj straan poraz
optuivali kranstvo i krivicu za propast svaljivali na zanemarivanje starih
poganskih bogova nakon prihvaanja kranstva kao slubene religije.
Krani su se brzo dali u obranu svoje vjere. Drali su propovijedi i pisali
apologije. Iz metea te moralne i intelektualne bitke iziao je jedan velik pisac.
Napisao je knjigu koja je bila ne samo najgorljivija od svih obrana kranstva
napisanih u to doba nego i nova inaica povijesti utemeljena na kranskim
naelima.
Aurelije Augustin rodio se godine 354. u sjevernoafrikom gradu Tagasti
(danas Souk-Ahras u Aliru). Obitelj je prepoznala njegovu izuzetnu nadare-
nost i uloila sve to je imala da ga poalje u Novu Kartagu, tada jedan od ve-
88
likih gradova Carstva. U Kartagi je mladi itao Ciceronovu izgubljenu ras-
pravu Hortenzije. Pobudila je u njemu oduevljenje za filozofiju, koju je sma-
trao racionalnim sustavom razumijevanja svijeta.
Augustinova majka Monika bila je pobona kranka, ali njegov otac
nije. Usprkos ranim pokuajima majke da ga preobrati, mladi je uenjak osje-
ao odbojnost prema onome to je smatrao neracionalnim misticizmom i in-
telektualnom nejasnou kranstva. Umjesto toga privlaio ga je manihei-
zam, neto izmeu filozofije i religije, koji smatra da postoje dva univerzalna
naela, Dobro i Zlo, koji se bore za prevlast nad svemirom. Premda je i mani-
heizam bio mistian, u to se doba Augustinu inio stvarnijim objanjenjem.
Meutim, Augustin je postavljao ozbiljna pitanja i na svoje je razoaranje
uvidio da manihejci s kojima se druio na njih ne mogu dati zadovoljavajui
odgovor. Poeo je skretati svoja filozofska uvjerenja prema uenju Plotina
(205.-270.), osnivaa neoplatonizma. Plotin je umro u Rimu manje od stoti-
nu godina prije Augustinovog roenja, a mladia je privukla Plotinova mirna
ali gorljiva potraga, vidljiva u njegovu uenju i ivotu, za mistinim ujedinje-
njem s Dobrim pomou iste inteligencije.
Strpljiv trud njegove majke, koja se tuje kao sveta Monika jer je pomogla
u obraenju tog izuzetnog ovjeka, svetog Augustina, i njegovo stalno itanje
Plotina naveli su Augustina da uvidi nadljudske osobine Krista. Ali, kako nam
Augustin kae u svojim Ispovjedima, djeji glas koji je uo u milanskom vrtu
naveo ga je da uzme u ruke Bibliju i proita jedan stih (Poslanica Rimljanima
13:13) i to ga je uinilo moda najpoznatijim obraenikom u dugoj povijesti
Crkve.
Bilo je to godine 386. Augustin je tada imao trideset jednu godinu. Dao je
ostavku na svoj dobro plaeni poloaj uitelja koji mu je pribavila obitelj i
vratio se u Tagastu. Uskoro je postao sveenik i ne mnogo kasnije biskup
Hipa, rimskog grada u sadanjem Aliru, poznatog samo po njemu. Ostatak
svog dugog ivota proveo je uputajui se u vjerske rasprave, obavljajui razne
pravosudne dunosti koje su biskupi imali u to doba i piui knjige. Najva-
nija i najutjecajnija od njih bila je O dravi Bojoj.
Bio je to Augustinov odgovor na optubu da je kranstvo odgovorno za
propast Rima godine 410. Ali on nije samo dokazao da je optuba nepraved-
na. Takoer je objasnio naelo svjetske povijesti, pokazujui kako se dvije
drave uzajamno bore za prevlast, to e se nastaviti sve do kraja vremena.
Jedna je drava ljudska - materijalna, osjetilna, okrenuta prema dolje. Druga
je drava boanska - spiritualna, okrenuta uvis, prema Stvoritelju svih stvari.
Prema Augustinu, Pax Romana mogla je biti samo ljudska drava. Mo-
da nije bila pustinja, kako je Tacit tvrdio, ali je bila duevna pustinja. Nije
vano je li kranstvo dravna religija. Sama drava ne moe biti sveta. Krist je
89
POVIJEST ZNANJA
upozorio Petra da se sjeti razlike izmeu onoga to pripada Cezaru i onoga to
pripada Bogu. Sad je Augustin naglasio tu poznatu razliku, a znaenje joj jako
produbio.
Pojedino bie koje misli, rekao je Augustin, ne stvara istinu, ono je nalazi.
Ono otkriva u sebi, dok slua uenje magister interior, "unutranjeg uitelja",
koji je Krist, Rije Boju koja razotkriva. Boja drava stoga nije zemaljska
drava. Ona je u srcu i dui svakog istinskog kranina. Drava ide s ljudima -
ona nije Rim ili neko drugo "mjesto" - pa je neprijatelj ne moe osvojiti.
Zemaljska mo i slava nisu nita u usporedbi sa slavom duhovne unutar-
nje drave, koja moe postojati u prosjaku, ba kao i u caru. U neku ruku, re-
kao je Augustin, Nebeska se drava rodila iz pepela propasti Rima, onako
kako se feniks rada iz pepela svoje lomae. Kad Zemaljska drava bude gorila
pod najezdom barbara, Boja e drava izii na vidjelo. A drava srca i due
zauvijek e postojati jer ju je zamislio i podario Bog.
Boja drava svetog Augustina nastala je pod velikim utjecajem Platono-
ve grke misli, protumaene kroz intelektualni misticizam Plotina. Ali Augu-
stin je tvrdio da je Krist u blagovijestima takoer obeao Boju dravu.
Blaenstva propovijedi na gori ustav su Nebeske drave, kako je to Augustin
predvidio. Tako je kranstvo ispunilo drevno obeanje Carstva koje se po
sebi nikad ne bi moglo ispuniti. Novo vino Kristove poruke, sa svojim bodrim
ivotom, razbilo je stare boce, stare ustanove koje se nisu mogle dovoljno brzo
ili potpuno promijeniti. Razbijene su boce nestale i eto! poruka je ogoljena.
Rim je preivio poraz iz godine 410. Zapadno je Carstvo potrajalo do go-
dine 476. kad je jedan od ostrogotskih kraljeva poeo vladati Italijom i njezi-
nim preostalim posjedima. Kako smo ve saznali, barbarske su se najezde,
meutim, nastavile. Vandalska je vojska bila pred vratima Hipa kad je 430.
Augustin ondje umro.
Umro je vjerujui da ima pravo. Kranstvo se, kako bi preivjelo, moralo
odrei zemaljske slave i moralo je pristati na ivot u malenim, izoliranim, osa-
mljenim mjestima gdje e slava Nebeske drave sjati i gdje e se lake vidjeti.
Krani, vjerovao je sv. Augustin, trae trijumf koji se razlikuje od rimskog tri-
jumfa. Poraz Rima, Nove Kartage, ili ak Hipa, nije se inio vanim, bez obzi-
ra koliko je nesree mogao prouzroiti. Cilj je krana u drugom ivotu, a nji-
hova drava nije s ovog svijeta.
Nakon pada
Rimsko se Carstvo potkraj svog postojanja posvetilo moi, bogatstvu i svje-
tovnom uspjehu. Prolo je mnogo vremena otkad je bilo tko obraao mnogo
90
pozornosti na upozorenja ljudi poput Katona Cenzora, koji je ivio u repu-
blici utemeljenoj na moralnoj vrlini koja se suvremenicima inila krajnje ne-
stvarnom. Ti su suvremenici veinom ivjeli raskonije negoli bilo tko prije
njih, uivajui u svemu to je svijet mogao pruiti i obraajui malo pozorno-
sti na zahtjeve kranstva, premda je ono bilo slubena dravna religija.
Mnogi su se krani estoko borili da obrane Rim i Carstvo jer je u toj
borbi bilo izvjesne moralne vrline. Ali nakon to su barbari unitili staru civi-
lizaciju i nadomjestili je okrutnim i primitivnim feudalizmom osnovanom
iskljuivo na nasilju, krani su poeli sve jasnije vidjeti zamamnost Augu-
stinove Boje drave. To je bila drava koju su pokuali sagraditi tijekom pet
stoljea koja jo uvijek zovemo mranima, umjesto da pokuaju ponovno po-
dii trijumfalnu rimsku Ljudsku dravu, koja im nikad nije mnogo znaila, a
sad im nije znaila gotovo nita.
Krani diljem zapadnog dijela Carstva, u Italiji, u Galiji (morat emo je
poeti zvati Francuska), u Njemakoj, u panjolskoj, uz obalu sjeverne Afrike,
na Britanskim otocima - svi su prigrlili nov nain ivota. inilo se da ne ale
za onim to su izgubili i naoko su se toga jedva sjeali. Usprkos siromatvu i
strahu, krani su eljno oekivali neto to nikad prije nisu mogli jasno vid-
jeti jer je njegova svjetlost bila zamraena bljeskom rimske veliine.
Danas ivimo u svijetu koji je jednako tako posveen materijalnim stvari-
ma kao kasni rimski svijet. Na primjer, Rimljani su u 4. stoljeu bili opsjednuti
zdravljem, prehranom i tjelovjebom. Provodili su vie vremena u kupaliti-
ma i teretanama nego u crkvama, hramovima, knjinicama i sudnicama. Oda-
li su se potronji. ovjek je mogao doi na glas time to je troio vie negoli
susjed, ak i ako je zbog toga morao posuivati novac. I ako nikad nije vratio
novac svojim vjerovnicima, javnost mu je odavala poast jer se plemenito po-
kuao istai u svijetu.
Uzbuivala su ih putovanja, novosti i zabave. Najvaniji kulturni pro-
izvodi kasnih rimskih vremena, od knjiga do raskonih predstava u kazali-
tima i trkalitima koja su zauzimala sredinje mjesto u svakom rimskom gra-
du ili naselju, bavili su se zabavnim priama o dalekim narodima i opisivali su
fantastian mir i sreu koji nisu postojali u stvarnom ivotu. Opinjala ih je
slava i nije im bilo stalo na koji je nain steena. Ako si bio dovoljno glasovit,
ljudi se nisu obazirali ili su opratali to to si bio lupe ili neto jo gore od
toga.
Rimljanima je najvie bilo stalo do uspjeha, koji su tumaili kao blagosta-
nje tijekom dananjeg dana, a sutranjica e se i tako pobrinuti sama za sebe.
Bili su oholi, pohlepni i tati. Ukratko, bili su po mnogoemu nalik na nas.
Nova vrsta krana, nakon pada Rima, malo se zanimala za svoja tijela
kao takva. Bilo im je stalo do zdravlja njihovih dua. Troenje ih nije zanima-
91
POVIJEST ZNANJA
lo. U drutvu u kojem je siromatvo bilo blizu svetosti, bogatstvom su prije
mogli izgubiti glas negoli ga stei.
Putovali su u mislima, kad su im se due uzdizale prema Bogu. Njihove su
novosti bile blagovijesti, novosti o Kristovu ivotu i obeanom povratku. Nji-
hova je zabava bila sluanje dobrih vijesti koje su objavljivale crkve i putujui
propovjednici na gradskim trgovima i seoskim krianjima. Nije im nimalo
bilo stalo do slave na ovom svijetu, jer su vjerovali da e zadobiti vjeni ivot i
biti na glasu kao spaeni samo ako izgube svoje ovozemaljske ivote.
Tamo gdje je Rimljanima mjera bilo bogatstvo, kranima je mjera posta-
lo siromatvo. Tijekom stoljea Crkva je postala isto toliko bogata i mona kao
to je nekad bilo Carstvo, i vjerojatno isto toliko pokvarena. Ali u tim ranim
danima Crkva je bila siromana, ili je to pokuavala ili namjeravala biti.
Na primjer, sv. Benedikt je oko godine 500. otiao u Rim da stekne obra-
zovanje u jednoj od malobrojnih preostalih rimskih kola. Zaprepastilo ga je
rimsko bogatstvo i rasko (premda je ono moralo biti blijeda sjena raskoi u
carskim danima) pa je ostatak ivota odluio provesti u skromnom samosta-
nu koji je poetkom 6. stoljea osnovao u Monte Cassinu. Time je postavio
model i pravilo ivljenja koje su posvuda na Zapadu slijedili.
Stoljeima su benediktinci bili odani siromatvu, molitvi i dobrim djeli-
ma, slijedei pravila svog osnivaa i duhovnog oca. Na kraju su ak i benedik-
tinci postali bogati, moni i pokvareni, ali polovicu su tisuljea uspjeli ostati
siromani, u to ni danas nisu prestali vjerovati.
Neko su vrijeme razumjeli da bogatai nikad nisu dovoljno bogati i da
imati dovoljno znai jednostavno biti zadovoljan onime to ima, a ne imati
ono to eli. Kad su prohtjevi na prvome mjestu, nikad ne moe imati dos-
ta. Ako stavi zadovoljstvo na prvo mjesto, nije vano koliko ima.
Sokrat je u svojoj drevnoj prii o Gradu svinja izjavio da je najvei
uitak graana njegove jednostavne zajednice bio leati na leajevima od
mirte i hvaliti bogove. Krani mranog doba takoer su osjeali da je najvei
ljudski uitak na svaki nain hvaliti Stvoritelja. Jednostavni obroci,
jednostavan ivot, vrijeme za razmiljanje o vjenosti i glas koji slobodno moe
hvaliti Boga - to bi vie ovjek mogao poeljeti?
S naeg motrita, u stoljeima koja jo uvijek zovemo mranima zapadna
se civilizacija spustila na najniu razinu. Nai pretci nisu o svom dobu tako
mislili.
Dodue, preplaili su se i uznemirili dolaskom 1000. godine, kao to smo
mi bili uznemireni zavretkom drugog tisuljea. Bili su kao djeca pa su se bo-
jali nepoznatog. Kad se nita strano nije dogodilo, zajedniki su odahnuli i
dali se na graenje nove inaice nekadanjeg Rimskog Carstva. Mi danas ivi-
mo u njoj.
92

Srednji vijek:
veliki pokus
ako smo vidjeli, ivot u stoljeima tijekom ranog srednjeg vijeka bio je
teak svim Europljanima, preivjelima potomcima palog Rimskog Car-
stva. Zbog razaranja koja su uzrokovale barbarske najezde u 5. i 6. stoljeu,
suoavali su se s tri velika izazova.
Borba za opstanak
Prvi je izazov bio golo preivljavanje. Ispod izvjesne razine gospodarskog i-
vota teko je, gotovo nemogue, odrati zajednice ljudskih bia. Stoljeima je
ljudski rod, barem u civiliziranom dijelu svijeta, ivio visoko iznad te kritine
razine. Sada, kad je njihov svijet bio sruen, mnoge su se zajednice opasno
pribliile krajnjem siromatvu, pa ak gladovanju i smrti. Stoga su velika po-
druja postala gola pustinja, prebivalite opasnih divljih zvijeri koje su neko
bile blizu istrjebljenja, kao i neobuzdanih ljudi i odmetnika koji su ivjeli kao
ivotinje to su ih okruivale u mranim umama.
ak i u preivjelim zajednicama, premda s mnogo manje stanovnitva,
ljudi su imali malo udobnosti. Svi su teko radili samo da bi imali neto - go-
tovo nikad dovoljno - za jelo. Nastambe su bile primitivne, nerijetko tek pi-
lje iskopane u obroncima brda. Ljudi su se odijevali u odjeu domae izrade
koju godinama nisu mijenjali. Zimi im je bilo hladno, ljeti vrue. Nakon su-
mraka, jedina je svjetlost dolazila iz njihovih zadimljenih ognjita.
K
POVIJEST ZNANJA
Svijet neprijatelja
ivot im je takoer bio pun opasnosti. Dok su ivjeli u malenim, samodostat-
nim zajednicama, bez jake sredinje vlasti ili graanske policije, stalno su ih
napadali gusari i razbojnici. Napad odmetnika, vodea drutvena bolest u to
doba, vjerojatno je bio glavni uzrok smrti u srednjemu vijeku.
Obinim se ljudima vrlo teko zatititi od odmetnika. Zatita je oduvijek
bila vrlo specijalizirano zvanje, zapravo najstarije zvanje.
Zatita je cjelodnevno zaposlenje, pa osobe koje se njome bave moraju od
tienika primati sredstva za ivot. Kad nema sredinje vlasti i obzira prema
zakonima, nadoknada za zatitu postaje jo skuplja. Zatitari moraju imati
oruje. Nadnica koju primaju obino ide na teret tienika. Usto, mora im se
platiti koliko god ele, ak i vie od potrebnog. Jer, budui da su dobili mono-
pol na silu u zajednici, esto su mogli sami odrediti cijenu.
Tijekom mranog doba plaa za zatitu bila je krajnje visoka, moda i do
tri etvrtine prihoda ljudi koje je titila. Jedan je uzrok te vrlo visoke cijene (u
usporedbi s cijenom zatite i sigurnosti danas) bio to to je srednjovjekovna
zatita ubrzo postala ustanova u hijerarhiji koja nije pruala vie zatite, ali je
uzdravala mnogo vie zatitara. Na najnioj su razini bili lokalni orunici i
vojnici. Oekivalo se da e neprijatelje i pljakae zadrati daleko od polja i
kua. I oni su, meutim, trebali zatitu, od drugih lokalnih vojnika kao i od
odmetnika, a nju je na vioj razini osiguravao plemi, koji je organizirao zati-
tu za prilino veliko podruje. Napokon, u zemljopisnom podruju koje se
moglo braniti (a moglo je biti maleno ili vrlo veliko), samo je kralj bio doista
samostalan jer nikome nije dugovao vjernost sve dok su nie razine zatitara
bile zadovoljne i dok je svoje granice mogao braniti od drugih vladara.
Tradicionalno, bili su tu i vitezovi lutalice, koji su jahali naokolo traei
posebne osobe, primjerice dame u nevolji da ih brane i da im pomognu. Vei-
nom su takve viteke osobe postojale samo u priama.
Bio je to skup i neuinkovit sustav odravanja svojevrsnog graanskog
mira. Mi taj sustav nazivamo feudalizam. Ali sve dok su najpametnije, naj-
kreativnije i najenerginije osobe u srednjevjokovnom drutvu bile zauzete
golim preivljavanjem, vjerojatno nije bilo druge mogunosti.
Problem Boga
Bog je bio jedan od tri velika srednjovjekovna izazova, i to najvei. Ljudska su
se bia uvijek zanimala za Boga i pokuavala shvatiti njegova djela. Grci, a oso-
94
Srednji vijek: veliki pokus
bito Rimljani, to su zanimanje drali pod nadzorom. Samo su rijetko, u obre-
dima, doputali da ih svlada boanska mahnitost.
Poetkom srednjeg vijeka ona je svladala najbolje i najpametnije
Europljane. Gotovo se moe rei da su postali opsjednuti Bogom. Mislili su o
Bogu, prouavali ga, pokuavali su odrediti njegovu volju i pokoravati joj se,
te nastojali otkriti Boje nakane u svijetu i kako ih provoditi.
Njihovi su se ivoti usredotoili na Boga vie negoli ikad prije u povijesti
Zapada. Grci su u prvom redu prouavali matematiku i filozofiju, a Rimljani
politiku i pravo; sad je kraljica znanosti postala teologija. To e potrajati go
tovo tisuu godina. -.
:
>-: ,' -: -"'li?;.
Znanost teologije
Danas teologija preivljava tek kao jedna od humanistikih znanosti, s malim
brojem studenata i jo manje strasnih poklonika. I same su humanistike zna-
nosti, skupina znanosti koja je nekad bila na vrhu akademske ljestvice, nisko
pale. Njihovo je mjesto zauzela druga vrsta znanosti, kojoj emo mnogo po-
zornosti posvetiti u kasnijim poglavljima. tovie, ta je znanost postigla velike
pobjede. Imamo je pravo oboavati. Ali mi ne bismo smjeli zaboraviti da je u
svoje doba i teologija postizala velike pobjede i da je njezino doba dugo traja-
lo.
to znai "prouavati" Boga? Kako moe postojati "znanost" o Bogu? Sa-
ma injenica da moemo postaviti ta pitanja pokazuje koliko smo daleko do-
li i koliko smo se promijenili od srednjovjekovnog svjetonazora.
Boja drava drukija je od Ljudske drave. Tako je rekao Augustin. To
je, takoer, bilo oito. Ali po emu je drukija? Kakav je bio "ustav" Boje dr-
ave? Kakva je bila njezina politika, njezina pravda, njezin mir? Sve se te stvari
moraju razlikovati od onih u Ljudskoj dravi.
Na primjer, uzmimo mir. Graanski je mir u Ljudskoj dravi sloena ide-
ja, koju su i Grci i Rimljani pokuavali shvatiti. Mir ukljuuje ravnoteu sila,
pripravnost na sklapanje kompromisa, prihvaanje pravednog autoriteta,
ustanovljavanje linija autoriteta, priznavanje osobnog podruja izvan dosega
autoriteta i mnogo drugih stvari. Mir je vjerojatno stanje koje je najtee postii
u graanskoj dravi pa je stoga najvrednije.
Mir u Bojoj dravi takoer ukljuuje sloene odnose s autoritetom, ali
sad je autoritet Bog ili Boja volja. U Danteovoj Boanstvenoj komediji jedna
od blagoslovljenih dua u raju kae: "Njegova je volja na mir."
95
POVIJEST ZNANJA
E la sua voluntade e nostra pae.
Samo ako su nae elje posve u skladu s onim to Bog eli za nas, mi smo
u miru.
Dakle, jesmo li jo uvijek slobodni ili smo porobljeni? Slobodni smo jer
slobodnom voljom izabiremo ono to Bog bira za nas. Izabrati drukije zna-
ilo bi dopustiti da postanemo robovi vlastitih elja. Ako smo slobodni od svih
krivih i pogrenih poticaja, onda je Bog ono to po prirodi izabiremo i stoga
smo i u tom smislu slobodni.
Priznajemo li postojanje osobnog podruja u koje Bog ne moe, ili ne bi
trebao zaci, podruje u kojem postoji druga vrsta slobode? Takvo podruje
postoji i ono se priznaje i titi u Ljudskoj dravi, ali u Bojoj dravi moemo si
dopustiti - to zapravo od sveg srca elimo - da svoje bie posve otvorimo
Bogu i nita ne skrivamo od njega. Svako je skrivanje neka vrsta sramote i neka
vrsta robovanja.
I tako, teklo je to teoloko razmiljanje, predajui sebe i svoju volju Bogu,
postiemo vii mir i viu slobodu. Zauzvrat za taj dar, jedno od najveih ljud-
skih djela, Bog nas nagrauje vjenim mirom.
Takvo je bilo znanje koje su traili prouavatelji Nebeske drave. Njezina
su dva osnovna teksta Stari i Novi zavjet. Ali nije bilo uvijek lako razumjeti ta
dva udbenika. Na primjer, da li se sve to oni kau treba shvatiti doslovce ili
Bog trai alegorijske itanje nekih tekstova? Nakon to se odgovori na to
poetno pitanje, nailazimo na druge potekoe.
Zapravo, svaka reenica svetih tekstova zahtijeva tumaenje, odnosno ra-
zumijevanje i primjenu na ljudski ivot i njegovo traganje za Bogom. Ima li
reenica koje su meusobno proturjene? To se ini nemoguim, jer bi nas
Boje proturjeje odbilo od njega i, prema njegovom obeanju Noi, obeanju
potvrenom rtvom njegova jedinorodenog Sina, on to nee uiniti. Kad Bog
u svojim djelima naoko proturjei sam sebi, primjerice kad doputa da se loe
stvari dogaaju dobrim ljudima (po naem shvaanju zla i dobra), moramo
pretpostaviti da smo ga krivo shvatili, jer ako na svijetu postoji ita u to se
moemo pouzdati, to je Boja dobrota, prema drugima kao i prema nama.
Stoljeima su se najpametniji, najmatovitiji i najmarljiviji umovi zapad-
nog kranstva bavili tim pitanjima i desetcima slinih. U kolama i na
sveuilitima nali su odgovore, a potom su ih ispitivali i protivili im se. U
samostanima diljem Europe o njima se stalno razmiljalo. Openito se dralo
da je kontemplacija, koja se, strogo uzevi, razlikuje od teologije, najvia slu-
ba Boja, ak via nego prouavanje i propovijedanje, pa su joj se stoga pre-
davali najbolji, a za svijet su bili nijemi.
96
Ne znamo to su otkrili u svom tihom, strasnom razmiljanju o proble-
mima s Bogom jer to nisu zapisali niti rekli drugima, nije im bilo stalo da to
saznamo. Nije bilo Nobelovih nagrada za teologiju, niti zemaljske nagrade ili
slave za najvea otkria. Nagrade su bile u samim otkriima, u njihovoj arkoj,
neposrednoj istini. I u vjenom miru koji je slijedio iza njih.
Teologija u drugim religijama
Krani nisu bili jedini teolozi srednjeg vijeka. Kao da su gotovo svi bili op-
sjednuti Bogom. Istoni, ili grki, krani bili su dojmljivi teolozi, premda su
sauvali hladnokrvnost i takoer odravali Carstvo u cvatu.
idovi su takoer bili opsjednuti Bogom, kao to su oduvijek bili. Kao
prvi od mnogih valova Semita Arapski su poluotok napustili u drugom tisu-
ljeu pr. Kr. i potom putovali i bili tjerani prema zapadu sve dok se nisu na-
selili u Jeruzalemu kao svom duhovnom sreditu i domu. Ondje su stotinama
godina uzgajali svoj jedinstveni monoteizam i objavljivali ga svakome tko je
htio sluati zakljuke moralnih nagaanja o njihovom skrivenom Bogu.
Rimljani su 63. pr. Kr. pokorili idove. idovi su se ponovno pobunili
nakon sto godina, samo da vide kako njihov hram razaraju rimski vojnici. Za-
tim je uslijedilo ono to neki smatraju najveim razdobljem idovske povi-
jesti, kad su idovi bili raspreni diljem Rimskog Carstva i moda inili ak
deset posto njegovog cjelokupnog stanovnitva. U sjevernoj Africi, panjol-
skoj, Italiji, Grkoj i Egiptu, kao i u Palestini te njezinoj okolici, idovske su
zajednice govorile istim jezikom, pokoravale se istim zakonima (ukljuujui
trgovaki zakon) i trgovale na veliku dobrobit Rimljana kao i svoju.
idovski uenjaci i rabini posvuda su ne samo prouavali i kodificirali i-
dovsku povijest i zakon nego takoer prouavali i kodificirali helenistiku
znanost. Suraujui s Grcima i drugim kranima, aleksandrijski su idovi
mnogo pridonijeli skupljanju klasine tradicije koja e se na zapadu ponovno
pojaviti nakona pada Bizanta 1453.
Manje opsjednuti od krana sa Zapada nisu bili ni milijuni sljedbenika
Muhameda, koji su nakon Prorokove smrti godine 632. brzo osvojili cijelu
Arabiju, Bliski istok, Perziju, sjevernu Afriku i panjolsku. irenje islama na
zapad zaustavili su Franci 732. godine kod Poitiersa, a islam se povukao iza
Pireneja. irenje na istok se, meutim, nastavilo sve dok u 10. stoljeu mu-
slimanskih naselja nije bilo u mnogim podrujima Afrike juno od Sahare, po
cijelom Indijskom potkontinentu te na otocima Istonog kineskog mora (Su-
matri, Javi, Celebesu, Mindanau i drugdje).
97
POVIJEST ZNANJA
Isprva islam nije bio religija koja se aktivno bavila obraanjem, premda je
ipak lako nalazio obraenike. Njegova poruka saaljenja i milosra, preuzeta
iz Kur'ana, posvuda je nadahnjivala potlaene narode i jo ih uvijek nadahnju-
je. Arapski i, na posljetku, muslimanski trgovci nosili su sa sobom ne samo
gorljivost i potenje nego takoer i novosti o novom, poeljnom svijetu. Mnogi
su se krani i idovi odbili preobratiti na islam, ali pogani nisu.
Drugi kalif (tj. Muhamedov nasljednik), Omar, osvojio je Aleksandriju,
glavni grad uenog svijeta, godine 642. U Aleksandriji su se arapski muslimani
prvi put susreli s grkom kulturom. Smjesta su podlegli njezinom caru. Usko-
ro su postali poznati matematiari, astronomi i fiziari, pa su nastavili s kodi-
ficiranjem i tumaenjem grke znanstvene misli zapoetim jo prije pada
Rima. Kao i svi drugi, i arapski su muslimani bili obuzeti mahnitim teolokim
prouavanjem i razmiljanjem koje je haralo Zapadom.
Naela teokracije
U demokraciji (od grkih rijei demos, "narod" i kratos, "mo") vlast ima na-
rod, izravno ili preko predstavnika izabranih prema odreenim pravilima u
odreeno vrijeme. Druge su rijei takoer napravljene od grkog sufiksa -kra-
cija, a oznaavaju razliite vrste vlasti: na primjer, aristokracija ili tehnokraci-
ja. U teokraciji (od grkog theos, "bog"), svu vlast ima Bog.
Tu je zamisao teko razumjeti. "Narod" je apstrakcija, ali ipak moe
osjeati da si dio naroda i stoga ima ulogu u vlasti, makar samo na dan izbora.
"Aristokracija" se takoer moe razumjeti. To je vladavina "najboljih", to je
teoretski mogue, premda nikad nije naen nepogreiv sustav biranja naj-
boljih, koji e vladati nad drugima. Takoer su razumljivi pojmovi poput
"tehnokracije", drutvenog i ekonomskog sustava u kojem vladaju tehnokrati,
tj. strunjaci. Ali to znai da Bog vlada? to je Bog? Kako Bog izraava svoju
vlast?
Tisuama godina diljem cijelog drevnog svijeta kraljevi, carevi i faraoni
tvrdili su kako su bogovi, odnosno da su boanski kao i svjetovni vladari svo-
jih naroda. Sve su rimske careve od Augusta nadalje oboavali kao bogove. Ali
kad je Konstantin kao rimsku dravnu religiju prihvatio kranstvo, nije us-
tvrdio da je kranski Bog. Kranski (kao i idovski i muslimanski) Bog nije
samo jedan od mnogih bogova. On je Bog, jedini, svemogu, sveprisutan, sve-
znaju. to, dakle, u praktinom smislu znai kad kaemo da vlada svijetom?
idovima i muslimanima bilo je razmjerno lako odgovoriti na to pitanje.
Bog je Mojsiju i prorocima dao zakone, a idovi su im se samo trebali poko-
98
ravati. Ljudi vini zakonu, rabini, tj. uitelji, mogli su te poduiti kad si bio u
nedoumici. Bog je takoer diktirao Kur'an svom proroku Muhamedu pa se
dralo kako je Kur'an ne samo sveta knjiga islama nego i njegov zakonik. Po-
novno, ueni muslimani pod vodstvom imama mogu u dvojbi poduiti i dati
odgovore na teka pitanja.
Da li bi se slina situacija mogla pojaviti u kranstvu? inilo se da bi po-
tekoa moglo biti jer su Novom zavjetu oito nedostajala pravila praktinog
ponaanja, ak i ako se njegove tajanstvene parabole tumae kao nain ivota.
Najvea je potekoa bila tko bi i po ijem autoritetu Novi zavjet mogao
tumaiti svim kranima.
Drugim rijeima, ako je Rimsko Carstvo palo pa vie nije postojalo, to ga
je moglo nadomjestiti kao svjetovna vlast?
Odgovor se naao u kranskoj Crkvi koja je, premda je Krist nije ute-
meljio kao svjetovnu ustanovu, ipak to postala jer je samo Crkva imala au-
toritet da tumai Boju volju.
Bilo je i dodatnih potekoa jer je Istono Rimsko Carstvo sa svojim glav-
nim gradom Bizantom zahtijevalo vodstvo nad ostatcima Zapadnoga Rim-
skog Carstva. Njegov se zahtjev temeljio na tradiciji i, jo vanije, na jasnim
odredbama i zapisanim djelima Konstantina, koji je Bizant (Konstantinopol)
osnovao kao sredite Carstva. Stoga se inilo potrebnim otkriti ili stvoriti neki
most izmeu Konstantina i Crkve koji bi potonjoj dao potrebni autoritet.
Takav most nije postojao pa su ga zato izgradili. U 9. ili moda 10. stolje-
u, nepoznata osoba ili osobe koje su znale kako funkcionira rimska kurija
krivotvorile su spis koji je navodno pokazivao da je Konstantin Veliki papi
Silvestru I. (314.-335.) i njegovim nasljednicima prepustio duhovnu vlast nad
svime to se tie vjere i bogosluja te svjetovnu vlast nad Rimom i cijelim Za-
padnim Rimskim Carstvom. Danas se openito smatra da je taj spis krivotvo-
rina i da takva "Konstantinova darovnica" nikad nije postojala. Stotinama go-
dina nitko je nije dovodio u pitanje. Navodni dar zapravo je zadovoljio du-
boku potrebu: rijeio je problem kako se Boja vlast prikazuje ljudima.
Istodobno, bilo je vrlo vano to se ta uredba temeljila na lai. Vjerojatno
je tako moralo biti. Teokratski oblik vlade moe se ostvariti u malenim zajed-
nicama poput samostana ili unutar skupina kakva je bila Plvmouthska plan-
taa u povijesnom Massachusettsu. Moe li teokracija doista uspjeti tamo gdje
je stanovnitvo ratrkano na velikom podruju? Sumnjam u to. Znam da se
dobri ljudi ne slau sa mnom. Meutim, da mi uzvrate, moraju mi pokazati
primjer stvarne i uspjene teokracije.
99
POVIJEST ZNANJA
Carstvo i papinstvo
Papa je mogao svojatati svjetovnu vlast nad svim kranima, ali kako ju je
imao provoditi? Kao izabrani dunosnik, papa je obino bio ovjek pood-
makle dobi koji nije dugo poivio. Njegov nain ivota nije ga uinio podob-
nim za svjetovnog vladara jer je u to doba to neizostavno znailo imati iskus-
tvo u voenju rata. Stoga je papa oito trebao osnovati i odravati svjetovnu
ustanovu na ijem bi elu bio ovjek koji bi mu se pokoravao, dok bi istodob-
no orujem vladao nad rasprenim kranskim zajednicama.
Bilo je lake uobliiti takvu ustanovu negoli je odravati, a osobito nadzi-
rati. Zapravo, ustanova je pod imenom Svetog Rimskog Cara praktiki sama
sebe osnovala, a taj su naziv u razno doba svojatale razliite osobe. Najpozna-
tija je bio Karlo Veliki, kojeg je papa okrunio na Boi godine 800.
Karlo I. Veliki (742.-814.), kralj Franaka (768.-814.) i kralj Lombardana
(774.-814.), bio je najmoniji ovjek Europe mnogo prije negoli mu je papa
Lav III. u bazilici sv. Petra u Rimu stavio krunu na glavu i proglasio ga carem
i Augustovim nasljednikom. Karlo Veliki tim inom nije zadobio vie moi.
Meutim, dobio je neku vrstu legitimnosti koju su on i njegovi nasljednici
smatrali prilino vanom. I papinstvo je takoer dobilo neku vrstu legitim-
nosti. Otada su, naime, pape tvrdili da imaju svjetovnu vlast nad carevima.
Meutim, jo je uvijek trebalo odgovoriti na isto pitanje. Kako je papa
imao vladati nad carem, koji je uza sebe imao vojsku? Stoga je taj simboliki
in u bazilici sv. Petra godine 800. bio i ostao duboko dvosmislen. Car je
vladao voljom pape, tako je rekao papa i car to nije izrijekom poricao. Ali papa
je takoer vladao voljom cara, jer je car imao mnogo vojnika, a papa malo.
Kad se u obzir uzme zapravo podvojena ideja teokracije, po kojoj je su-
stav zamiljen, nije udno da je ta podvojenost u praksi preivjela tijekom
mnogih stoljea. Zato nisu primijetili tu podvojenost i prigovorili joj? Zato
to je sustav s papom i carom, uza sve nedostatke, zadovoljio bitnu potrebu.
Naime, nije se moglo zamisliti nijedan drugi nain ozakonjenja svjetovne
vlasti.
Srazmjerna mo carstva i papinstva rasla je i padala u stoljeima nakon
godine 800. Katkad se doista inilo da papa ima suverenu vlast. U druga je vre-
mena papa u pogaanjima morao predati toliko svoje moi da su ga smatrali
samo lutkom ije je konce drao i povlaio car. Ipak, sustav se odrao pet
stotina godina, sve dok u strahovitom skandalu "babilonskog suanjstva"
pape nisu napustili Rim i od 1309. do 1377. stolovali u Avignonu pod okriljem
francuskog kralja. Pape nikada vie nee imati svjetovnu mo koju su dotada
svojatali, a katkad u zbilji i imali. Niti je Sveto Rimsko Carstvo kao praktina
100
ustanova preivjelo kad su nacionalne drave poput Francuske, Engleske,
panjolske i nasljednice Carstva Njemake u 16. stoljeu izbile na elo i
preuzele politiku kontrolu nad Europom. Tim novim nacijama-dravama
"milou Bojom" vladali su kraljevi, ali to je bilo neto sasvim novo i posve
drukije od teokracije koja je prevladavala tijekom deset stoljea nakon pro-
pasti Rima.
Redovnitvo
Carstvo i papinstvo, koliko god bili moni i dalekoseni, nisu uspjeli uin-
kovito vladati nad teokratskom Europom tijekom osam stoljea, od 500. do
1300., koja nazivamo srednji vijek. Bilo je potrebno neto drugo: ustanova
koja e posredovati izmeu ovjeka i Boga, koja e na ljudsku razinu svesti za-
kone i zapovijedi Krista i njegovog predstavnika na zemlji, rimskog pape.
Tu je ulogu trebala preuzeti Crkva, pod uvjetom da je Crkva ikad bila ono
to je Krist vjerojatno elio da bude (ako je zapravo Krist ikad stvorio Crkvu,
to je poneto dvojbeno). Crkveni su biskupi davali privid zakona i reda, a
njezini su sveenici pruali izvjesnu duhovnu utjehu. Ali su se i sveenici i
biskupi bavili vlastitim poslovima. Bilo je potrebno neto jednostavnije i
skromnije. Prvi koji je uvidio tu potrebu i zadovoljio je bio je Benedikt iz
Nursije.
Roen oko 450. po Kr. u Norciji, u sredinjoj Italiji, Benedikt je otiao u
rimske kole. Zgranut razvratom grada kojem se bliio kraj, povukao se u
pilju na hridi blizu ruevina Neronove palae iznad Subiaca, ezdesetak kilo-
metara istono od Rima. Ondje je tri godine ivio kao pustinjak i zbog svoje
svetosti postao poznat, a tada su ga nagovorili da postane poglavar oblinjeg
samostana. Opirali su se njegovoj gorljivosti pa su ga buntovni redovnici pod
njegovom upravom pokuali otrovati. Dao je ostavku na svoj poloaj, ali jo
su se jednom uenici okupili oko njega i uz njihovu je pomo osnovao
dvanaest novih samostana. I opet je bilo zavjera protiv njegove vlasti.
Oaloen i razoaran, napustio je taj kraj i odlutao na jug do brda koje
se uzdizalo nad Cassinom, na pola puta izmeu Rima i Napulja. Kraj je jo
uvijek uglavnom bio poganski, ali je Benedikt svojim strasnim propovijedima
preobratio njegove itelje i osnovao samostan Monte Cassino, matini samo-
stan benediktinskog reda.
Mnogo je godina razmiljao kako zajednica redovnika moe skladno i-
vjeti. Sastavio je skup pravila zajednikog ivota poznat kao Benediktove re-
gule. Suosjeajna, skromna i umjerena narav Regula, koja je pomno uravno-
101
POVIJEST ZNANJA
teila molitvu, rad i uenje, postala je dio duhovnog bogatstva Crkve. Bene-
dikt je umro oko godine 547., vjerojatno u Cassinu. Benediktinci su i danas,
nakon gotovo petnaest stoljea, cijenjen samostanski red.
Prema skolastikoj tradiciji, samostan Monte Cassino utemeljen je 529.
Iste je godine kranski car Justinijan dekretom zatvorio Platonovu Akademi-
ju u Ateni. Simbolizam tog dvostrukog dogaaja dugo se smatrao vrlo vanim.
Zatvaranje Akademije, koja je preivjela gotovo tisuu godina nakon to ju je
osnovao filozof Platon, oznailo je kraj grkog visokog obrazovanja na Zapa-
du. (Grke su se akademije u Bizantu odrale jo stoljeima.) Istodobno je to
znailo poetak nove i drukije vrste odgojne i skolastike ustanove. Od tog
doba nadalje, "nijedna biljka nije evala osim one posijane i izrasle u samo-
stanu".
Benediktinski su se samostani pojavili u cijeloj Italiji i na drugim mjesti-
ma u Europi. Na sebe su preuzeli zadau organiziranja, razvrstavanja, klasifi-
ciranja i prepisivanja klasinih zapisa koji su do njih stigli iz velianstvene
grke i rimske prolosti, pa njima dugujemo gotovo svaki sauvani tekst. Ali
benediktinski se redovnici nisu ograniili samo na mukotrpno i dosadno pre-
pisivanje tekstova, koje u mnogo sluajeva sigurno nisu dobro ni razumjeli.
Takoer su preuzeli aktivnu ulogu u svijetu. Benediktinski su redovnici preni-
jeli poruku kranstva u najudaljenije krajeve starog Carstva, u Britaniju, sje-
vernu Njemaku i zapadnu panjolsku, kao i u poganska podruja Italije, pri-
mjerice Cassino, koja su se stare religije drala vie od tisuu godina nakon
Kristove smrti.
Skromna je poniznost sv. Benedikta stoljeima ostala u pamenju, pa je
redu koji je nosio njegovo ime nastavila pridavati glas svetosti i kranske
gorljivosti. Ali s vremenom su samostani, kao i sama Crkva, postali vrlo bo-
gati. Veliko je bogatstvo prepreka za spas due, to je Krist znao (tee je boga-
tau doi u kraljevstvo nebesko nego devi proi kroz uice igle). Taj je aksiom
vrijedio za ustanove kao i za pojedince. Tako su do 12. stoljea svi samostan-
ski redovi zapravo postali iskvareni.
Tijekom 12. i 13. stoljea, kad su ustanovljena dva reda, franjevci i domi-
nikanci, kranskim je svijetom zavladao nov svjetonazor. Franjo Asiki
(l 181/2.-1226.), siuni, opsjednuti ovjek koji je oko 1210. osnovao franje-
vaki red, bio je posve izuzetan lik kasnog srednjeg vijeka. Uzevi kao cilj svog
novog ivota "slijediti uenje naeg gospodina Isusa Krista i hodati tragovima
njegovih stopa", Franjo je zahtijevao da njegovi sljedbenici ive samo od onog
to su mogli isprositi hodei po svijetu i propovijedajui svoju poruku svako-
me tko ih je htio sluati. Njegov novi red i dominikanski red, koji je otprilike
u isto vrijeme osnovao panjolac Domingo de Guzman (oko 1170.-1221.),
102
nazvani su prosjakima, jer su se odrekli velikih samostana u korist najjed-
nostavnijeg i najsiromanijeg ivota.
U kasnijim vremenima ak su i dominikanci i franjevci pali u iskuenje
pred bogatstvom koje su im nametali oni koji su se nadali kupiti spasenje due
poklanjanjem svog imetka svecima. Meutim, tijekom cijelog 13. stoljea re-
dovnitvo se uzdiglo na vrhunac pobonosti i slube ovjeanstvu kakvu ni-
kad prije, ali ni kasnije nije doseglo.
Nema pouzdanih statistikih podataka o broju osoba koje su pripadale
samostanskim redovima tijekom prvog stoljea postojanja benediktinaca, ili u
doba clunijske reforme u 12. stoljeu, odnosno u 13. stoljeu kad su braa
franjevci i ueni propovjednici dominikanci hodali Europom. Moda redovi
brojem nikad nisu bili veliki. Ali privlaili su veliki dio najpametnijih i naj-
kreativnijih ljudi tog doba.
esto nadareni i uvijek marljivi, ti su se mukarci i ene odlaskom u sa-
mostan odvojili od obinog svjetovnog ivota. Vie nisu nita pridonosili eko-
nomiji ili drutvu. Vjerovali su da pridonose neto drugo: molili su za ovje-
anstvo, uvali su blago iz prolosti, poduavali su druge o onome to su znali
o spasenju u drugom, a ne ovom ivotu, i pokuavali su rtvovati vlastitu ovo-
zemaljsku dobrobit za veu dobrobit u zapravo neodredivoj i dalekoj budu-
nosti.
Takve se rtve i darivanja ne mogu smatrati beznaajnima. Mi ne znamo
dovoljno o svijetu da dokaemo da molitve svetih mukaraca i ena nisu svi-
jet uinile boljim. Moda su ak spasile svijet. Ali takoer ne znamo je li to isti-
na. Meutim, znamo da je svjetovnom srednjem vijeku uskraena inteligenci-
ja, matovitost i stvaralatvo dobrog dijela njegovih najboljih itelja. Cijenu
tog gubitka ne moemo izmjeriti.
Kriari
Ne bi bilo istinito rei da papa i Crkva uope nisu imali vojnike. Katkad su
plaenici koje je unajmio papa vodili bitke i katkad u njima pobjeivali carske
i druge vojske. Zloglasan je primjer papina vojska koju je krajem 15. stoljea
u Italiji predvodio Cesare Borgia. Nezakoniti sin pape Aleksandra VI.,
Cesare i njegov otac nadali su se u posjed svoje obitelji dobiti ne samo golem
dio Italije nego takoer ujediniti cijelu zemlju i tako je spasiti od pljakanja
francuskog kralja i njemakog (tj. Svetog Rimskog) cara. Ali kad mu je otac
umro i papa Julije II. doao na vlast, Cesare nije mogao preivjeti. Ubili su ga
1507., kad je imao trideset dvije godine. S njim su umrle i nade njegove
obitelji, kao
103
POVIJEST ZNANJA
i san povjesniara Niccola Macchiavellija (1469.-1527.), koji je u jedinstve-
nom spoju monog pape i nadarenog mladog vojskovoe vidio mogunost da
se Italija oslobodi strane vlasti.
Malo je papa imalo prednosti kakve su imali Aleksandar VI. i njegov sin
Cesare. Ali oni su imali drugo oruje koje se moglo upotrijebiti za podizanje
vojski: vjersku gorljivost koju su raspirivali medu velikim europskim vojsko-
voama. Tijekom 12. stoljea cvatua europska trgovina potakla je trgovake
ekspedicije kao i hodoaa u Jeruzalem i na druga sveta mjesta na istoku. U
isto su vrijeme Turci Selduci napali Bizantsko Carstvo. Bila je to prilika i po-
treba, kako je papa Urban II. brzo uvidio. Godine 1095. zatraio je da kran-
ska vojska pobijedi Turke i od muslimana preotme Sveti grob. Jeruzalem je
pao 15. srpnja 1099. pred arolikom vojskom kriara koji su svoje kransko
milosre pokazali pobivi idovsko i muslimansko stanovnitvo, ne tedei ni
ene ni djecu. Tijekom sljedeih nekoliko desetljea kriari razliitih boja za-
dobili su vlast nad uskim pojasom uz obalu Palestine, to je kod kue bilo
povodom za mnogo slavlja.
Saraceni su godine 1144. ponovno osvojili kriarske tvrave, to je dovelo
do drugog (1148.), treeg (1189.) i etvrtog (1198.) kriarskog rata, odkojihje
svaki zavrio poniavajuim neuspjehom i posljedicom da su sve kranske
granine utvrde izgubljene, zajedno sa ivotima i imetcima desetaka tisua
krana, od kojih su mnogi pripadali najviem plemstvu. Kriarska je gorlji-
vost, meutim, postajala sve jaa.
U proljee godine 1212. pastiri po imenu Stjepan imao je viziju u kojoj
se pred njim, preruen kao hodoasnik, pojavio Isus i dao mu pismo za fran-
cuskog kralja. Stjepan, koji je ivio u francuskom gradiu Cloyesu na rijeci
Loiri, otiao je predati to pismo. Dok je hodao obasjan proljetnim suncem,
svakome koga je sreo govorio je o svojoj zadai. Uskoro se oko njega okupila
gomila druge djece koja su ga odluila pratiti kamo god ga Bog pozvao da ide.
Napokon ih se okupilo vie od trideset tisua i odluili su otii u Marseilles,
odakle su se nadali otputovati brodovima u Svetu zemlju. Sa sigurnou su
oekivali da e inovjerce moi svladati ljubavlju umjesto orujem.
Nakon to su doli u Marseilles, brigu za njih preuzeli su trgovci, koji su
ih, vidjevi priliku za golemu zaradu, obeali odvesti u Jeruzalem, ali su ih
umjesto toga otpremili u sjevernu Afriku, gdje su ih kao robove prodali na
muslimanskim trnicama koje su na veliko trgovale ljudima. Malo ih se vrati-
lo, ako se uope itko vratio. Nitko nije stigao do Svete zemlje.
Nicolas, desetogodinjak iz Kolna, zatim je okupio drugu skupinu, u Po-
rajnju propovijedao djeji kriarski pohod, i napokon privukao dvadeset tisu-
a djeaka i djevojica. Nakon to su na putu u Italiju preli Alpe, zadesile su
104
ih razne manje ili vee nedae. Kao i prije, velik su broj otpremili brodom u
Afriku i prodali u roblje.
Tijekom 13. stoljea odrana su jo etiri kriarska pohoda. Osmi i po-
sljednji, koji je vodio francuski kralj Luj VII. (sv. Luj), na neki je nain bio jo
patetiniji i alosniji od "Djejeg kriarskog pohoda". Kralj Luj je godine
1270. pozvao ljude u pohod, sve je zapoelo u velikoj nadi, ali kuga je uskoro
desetkovala golemu vojsku koja je u Tunis pristala u srpnju 1270. Luj je bio
medu prvim rtvama i mnogi su ga otpratili u smrt dok su njegovo tijelo nosili
natrag u Francusku.
Osam kriarskih pohoda u razdoblju od gotovo dva stoljea nisu postigli
gotovo nita konkretno, a stajali su vrlo mnogo u ivotima, dragocjenostima i
iznevjerenim nadama. Ali moda su bili potreban, ak i neizbjean rezultat
velikog pokusa teokratske vladavine izvedenog u srednjem vijeku.
Tisuljetni strahovi, poslijetisuljetna postignua
Broj tisuu uvijek je opinjao krane. Iz vie su se razloga bojali tisuite go-
dine koja se pribliavala, od kojih je jedan bilo proroanstvo u dvadesetom
poglavlju Knjige Otkrivenja, koje kae kako "opazih anela gdje silazi s neba
... uhvati Zmaja, staru zmiju - a to je je davao, sotona - i sveza ga za tisuu
godina ... poslije toga ima biti odvezan kratko vrijeme."
Predodba svijeta u kojem vlada davao, makar i na kratko, ulijevala je
strah. ivot se inio dovoljno loim tijekom tisuu godina dok je davao jo
uvijek bio svezan u Bezdanu. Koliko bi ivot mogao biti gori nakon to se a-
vlu omogui da bez prepreka vri zlodjela? I koliko je dugo, ili kratko, "kratko
vrijeme" nakon kojeg bi se Krist vratio da sudi ivima i mrtvima?
Stotine su tisua diljem Europe drhtale dok se pribliavala godina 1000.
(ili je kobno razdoblje trebalo poeti godine 999.?). Potkraj 990-ih veina je
poslova jednostavno stala jer su ljudi odluili ne poduzimati nita osim naj-
privremenijih poslova, a poboni su vjernici srljali ulicama, biujui se u kr-
vavoj mahnitosti kajanja za grijehe i uzdanja u bliski spas.
Vano je sjetiti se da nisu svi u Europi, da i ne govorimo o okolnim pros-
torima, mjerili vrijeme poput krana. Svijet je bio mnogo stariji od tisuu go-
dina za Zidove, iji kalendar poinje od navodne godine stvaranja svijeta, po
naem raunanju vremena 3761. pr. Kr. Za muslimane, iji kalendar poinje
od 622. po Kr., svijet je bio mnogo mladi.
U svakom sluaju, godina 1000. (ili 999.) prola je, a da se nita naroito
nije dogodilo. Olakanje koje su krani osjeali zbog tog sretnog raspleta do-
105
POVIJEST ZNANJA
gaaja pretvorilo se u nov nalet energije, a sljedea tri stoljea, od oko 1000. do
oko 1300., bila su jedno od najoptimistinijih, najplodonosnijih i naprednih
razdoblja europske povijesti.
Pod Henrikom III. (1036.-1056.) srednjovjekovno je Carstvo uli. stolje-
u na vrhuncu moi i utjecaja. Carstvo se protezalo od Hamburga i Bremena
na sjeveru do vrha Talijanske izme na jugu i od Burgundije na zapadu do
eke, Maarske i Poljske na istoku. Kako se Carstvo uzdizalo, papinstvo je
gubilo na moi. Godine 1046. ak su tri ovjeka svojatala katedru sv. Petra.
Henrik je intervenirao i na sinodi u Sutri te godine zbacio je svu trojicu i po-
brinuo se da izabran bude njegov kandidat, Klement II. Istoga je dana
Klement uzvratio uslugu okrunivi Henrika i njegovu enu za cara i caricu.
Nije prolo mnogo prije negoli se njihalo zanjihalo u suprotnom smjeru.
Krajem 12. stoljea, pod papom Inocentom III. (l 198.-1216.), papinstvo je
doseglo vrhunac slave i moi a kransko je Carstvo bilo blie nego ikada tome
da postane jedinstvena teokracija bez unutarnjih proturjenosti. Ali su dvoj-
benosti jo uvijek postojale, izbivi na povrinu uskoro nakon Inocentove
smrti, kad je Frederik II., car od 1215. do 1250., obnovio borbu s papinstvom.
Obje su strane na kraju tog sukoba bile iscrpljene.
Politiko komeanje koje je uslijedilo nije imalo utjecaja na opi porast
ivotnog standarda koji je bio znaajka tih stoljea. Novom je boljitku veoma
pridonijelo nastajanje novog stalea gradskih trgovaca i obrtnika, stalea koji
e Karl Marx nazvati buroazijom. Kako je Marx izjavio, "buroazija je odi-
grala najrevolucionarniju ulogu u povijesti", a to nikad nije bilo tako oito kao
u 11. i 12. stoljeu, kad su stotine novih gradova, koji su sebe nazivali komune,
stekle moan poloaj u Italiji, Njemakoj i Flandriji. One su od svojih bivih
feudalnih gospodara zahtijevale i dobile samostalnost.
Domiljati su buruji ne samo stvorili novo bogatstvo trgovinom i poslo-
vanjem nego su takoer novano pomagali izume dosjetljivih poduzetnika na
polju alkemije (pretei suvremene kemije), pretvorbe energije, prijevoza i me-
talurgije. Uporaba eljeza postala je uobiajena ak i u siromanim kuama.
Posvuda su se podizale vjetrenjae i vodenice kako bi se prirodne sile iskori-
stile u korisne svrhe. Nova je vrsta orme omoguila da se u kola i plugove
upregnu konji. A u ekoj, vedskoj i Cornwallu nove su rudarske tehnike
omoguile kopanje prvih dubokih rovova prema bogatijim leitima eljeza,
bakra, kositra i olova.
Moda je najvanije od svega bilo to je novi graanski stale zapoljavao
viak radne snage to ga je stvarala rastua poljodjelska populacija, jer su i se-
ljaci i zemljoposjednici novim izumima poveali svoju uinkovitost. Posljedi-
ca je bila poveani prihod poljodjelaca i novo bogatstvo u gradovima.
106
Sve su te promjene bile opasne za srednjovjekovni teokratski ideal. Pri-
mitivni je kapitalizam naruio stabilnost drutva, kao to uvijek ini (Marx je
i to prvi shvatio). Feudalna teokracija, odnosno teokratski feudalizam, bili su
sami po sebi odvie nestabilni da dugo preive stvaralaku zbrku tog doba. Ali
nama je to lake vidjeti nego ljudima u srednjemu vijeku. Njihove su glavne
brige ostale, to se tako dugo nije promijenilo, teoloka prouavanja i razma-
tranja. ak i u novom svijetu koji se raao, najstarija pitanja - u svezi sa suko-
bom vjere i razuma, Boje volje i prirodom istine - zadrala su svoju staru pri-
vlanost i zasjenjivala sve drugo to se dogaalo.
Rasprava o Istini
Tijekom stoljea srednjega vijeka jedno je jedino pitanje bilo u sreditu kr-
anskog teolokog prouavanja i rasprava. Augustin ga je prvi nagovijestio u
Bojoj dravi i, dok je po prvi put definirano nedugo nakon pada Rima, goto-
vo je tisuu godina nastavilo biti vodea tema.
Jednostavno reeno: prihvatimo li kao istinito Augustinovo uenje o
dvjema dravama, postoji li jedna istina za obje ili one imaju odvojene i druk-
ije istine? Ako je neto istinito u jednoj dravi, mora li to biti takoer istinito
u drugoj? Ili, ako postoje dvije posebne istine, je li jedna od njih vanija od
druge? Stoga, mora li ovjek birati izmeu njih?
Pitanje se sada moe initi nevanim ili bespredmetnim jer smo davno
pronali odgovor pa stoga vie ne razmiljamo o njemu. Ali srednjovjekovnim
ljudima nije bilo lako odgovoriti na to pitanje. I oni su vidjeli, moda bolje od
nas, koliko raznih teoretskih i praktinih posljedica moe proizii iz moguih
odgovora.
Razmotrimo gledita sedmorice velikih srednjovjekovnih mislilaca u vezi
s pitanjem o dvjema istinama, kako su ga nazvali.
Boecije
Boecije se rodio u rimskoj aristokratskoj obitelji oko 480. godine. Bio je dobro
obrazovan i oito je govorio grki i latinski. Oko godine 510. poeo je najveu
zadau svog ivota: prijevod Aristotelovih knjiga s grkog na latinski kako bi
budui narataji upoznali najbolje od klasine misli. Boecije je takoer pod
ostrogotskim kraljem Teodorikom dobio vano mjesto, pa je neko vrijeme
imao mo i utjecaj. Ali nakon 520. pao je u nemilost - zatvorili su ga i 524.
107
POVIJEST ZNANJA
smaknuli nakon stranog muenja. U zatvoru je napisao poznatu knjigu Utje-
ha filozofije.
Kad je rije o njegovoj ivotnoj zadai, Boecije je zavrio samo malen dio,
odnosno umjesto da prevede sva Aristotelova djela, preveo je samo Organon,
zapise o logici. Meutim, ti su se prijevodi u kolama koristili dulje od sedam
stotina godina i proslavili su Boecijevo ime.
Takoer je pisao rasprave o teolokim temama, u kojima upada u oi to
da one nijednom ne spominju Sveto pismo. Meutim, Boecije je bio kranin,
kako pojanjava biografija iz njegovog doba. Kako to moe biti? Rjeenje te
zagonetke nalazi se u reenici napisanoj oko 515. kojom Boecije zakljuuje ra-
spravu o Svetom Trojstvu. Reenica je u kasnijim stoljeima bezbroj puta citi-
rana:
Koliko moe, spoji vjeru s razumom.
Srednji je vijek vjerovao da je ba to, koliko se moe izrei u tako malo
rijei, jedno od kljunih teolokih stajalita. Zajedno s injenicom da Bibliji
nije bilo mjesta u Boecijevoj teologiji, bio je to nagovjetaj da bi se Boja priro-
da mogla shvatiti ljudskim razumom, da su istina vjere i istina razuma jedno
te isto.
Pseudo-Dionizije
Dionizije Areopagit ivio je u 1. stoljeu. Sv. Pavao gaje obratio na kranstvo
i u kasnijim su ga razdobljima smatrali prvim atenskim biskupom. Oko 500.
godine, vjerojatno u Siriji, neki je redovnik pod pseudonimom Dionizije Are-
opagit izdao djela koja su imala velik utjecaj na buduu povijest teologije na
Zapadu. Najvanija od njih bila je knjiga O Bojim imenima napisana na gr-
kome. Ta je knjiga bila svojevrsna "negativna teologija" jer je nagovijestila da
je teologija kakvu je, primjerice zamislio Boecije, nemogua i neispravna.
Pisac kojeg danas nazivamo Pseudo-Dionizije poeo je tvrdnjom da se
Bogu ne moe dati nijedno ime koje Bog kroz otkrivenje ne da je sam sebi.
Nastavio je pokazujui da ak i otkrivena imena, koja (budui da su imena)
moraju biti razumljiva ljudskom umu, ne mogu izraziti istinsku prirodu Boga,
jer Bog ne moe biti shvaen (obuhvaen) ogranienim ljudskim umom.
Teolog ak ne moe zvati Boga "stvarnim" ili "postojeim" jer njegovo shva-
anje tih pojmova proizlazi iz njegovog znanja i iskustva svijeta koji je stvoren,
ali se Stvoritelj ne moe shvatiti pojmovima Stvaranja.
108
Pseudo-Dionizije se stoga izravno usprotivio Boeciju. Prema Boeciju,
Boja drava se moe shvatiti ljudskim razumom. Prema Pseudo-Dioniziju,
Boja se drava nikad ne moe svesti na Ljudsku dravu.
Za Boecija je vrhunski autoritet bio Aristotel. On, naravno, nije bio kr-
anin, ali u nekim svojim raspravama pisao je na nain koji su Boecije i drugi
mogli protumaiti kao barem pretkranski. I on je bio apostol razuma. Boe-
cije je smatrao da nitko nikad nije znao vie o prirodnom svijetu i to je bilo
znanje koje se nije moglo protiviti Svetom pismu, jer ono to je istinito u jed-
nom podruju, mora biti istinito u drugom.
Za Pseudo-Dionizija vrhunski je autoritet bio sv. Augustin. Augustinovi
neoplatonski korijeni u Plotinu i drugima koje je proitao u svojoj mladosti -
zajedno s njegovim strasnim itanjem Svetog pisma - naveli su ga na naglaa-
vanje mistine vizije Boga. Po njegovom miljenju, samo vjera moe dati si-
gurnost za koju su drugi tvrdili da su je nali u razumu. Stoga jedina istina koja
je vana jest istina vjere koju Boja milost da je ljudima.
Avicena
Avicena je bio najutjecajniji od svih muslimanskih filozofa-znanstvenika. Ro-
dio se godine 980. u Buhari i uskoro je pokazao da ima izvanredan um. U dobi
od deset godina Kur'an je znao napamet. Uskoro je za sobom ostavio sve svoje
uitelje i u osamnaestoj je godini bio cijenjen kao izuzetan samouk, a u dobi od
dvadeset jedne godine ve je bio poznati lijenik. U to su ga doba politiki
nemiri u Perziji i Afganistanu, gdje je proveo vei dio ivota, naveli da zapo-
ne lutalaki, buran ivot. Uprkos svojim nevoljama, postao je najproduktiv-
niji od svih arapskih pisaca.
Avicena je napisao dvije velike knjige i mnogo kraih. Prva, Knjiga o lije-
enju, velika je filozofska i znanstvena enciklopedija, za koju se smatra da je
najpotpunije djelo svoje vrste koje je ikad sastavila jedna osoba. Medicinski
kanon, enciklopedija medicinske znanosti tog doba, postala je jedna od naj-
poznatijih medicinskih knjiga.
Oba su se djela temeljila na klasinim modelima. Osobito je Knjiga o lije-
enju bila puna Aristotelovog uenja o svim predmetima osim etike i politike,
o kojima Avicena nije raspravljao, moda zbog vlastitih politikih razloga.
Oba su djela prevedena na latinski i imala su velik utjecaj na zapadne sko-
lastike koji su poeli uviati da znanje nije samo interpretiranje i reinterpreti-
ranje Svetog pisma, Augustinove Boje drave i Boecijevog prijevoda Orga-
nona. udjeli su za podatcima o Aristotelu i openito grkoj misli koje im je
109
POVIJEST ZNANJA
podario Avicena. Grci su oito bili uporni branitelji tvrdnje da razum moe
dati stvarne i vrijedne istine. Ali skolastici jo uvijek nisu mogli itati samog
Aristotela, jer u stoljeu nakon Avicenine smrti godine 1037. na Zapadu nije
bilo njegovih tekstova.
Pierre Abelard
Nijedan srednjovjekovni uenjak nije bolje poznat od ovog nadarenog, zlo-
sretnog uitelja, ija je kobna ljubavna afera s Heloisom tema mnogih literar-
nih i dramskih djela.
Roen u Bretanji 1079., Pierre Abelard bio je sin viteza. Odrekao se svog
nasljedstva i vojnike karijere kako bi prouavao filozofiju, osobito logiku;
postao je njezin najvjetiji praktiar i uitelj svog doba.
Bilo je to doba velikih uitelja i logiara. Pariz je postao rasadnik teolokih
rasprava pa su gomile studenata ile od jednog uitelja do drugoga i tukle se
na ulicama zbog logikih pitanja i spornih tumaenja Svetog pisma. Abelard
se gorljivo bacio u te rasprave, djelomice zbog uzbuenja koje su nudile. Ta-
koer je imao nekoliko privatnih uenika, ukljuujui Heloise (oko 1098.-
1164.), nadarenu i lijepu sedamnaestogodinju neakinju kanonika Fulberta
(oko 960.-1028.) iz parike katedrale Notre Dame.
Abelard je zaveo Heloisu, ili je moda Heloise zavela Abelarda; rodio im
se sin, a kasnije su se tajno vjenali. Kanonik Fulbert bio je bijesan, veinom
zbog tajnovitosti para. I Abelard i Heloise bojali su se da e objava njihove
enidbe okonati Abelardovu akademsku karijeru. Bilo kako bilo, Fulbert je
unajmio zlikovce koji su napali i kastrirali Abelarda. Ostatak ivota proveo je
gorko patei zbog izgubljenih nada.
Heloise ga nije napustila niti je on napustio nju. Nastavio je djelovati kao
njezin duhovni savjetnik dok je ona zauzimala sve vanije crkvene poloaje.
Zajedno su objavili zbirku svojih ljubavnih pisama, jednu od najljepih i naj-
izazovnijih srednjovjekovnih knjiga. Abelard se nije trebao bojati za svoju ka-
rijeru. ak i kao eunuh privlaio je horde studenata pa mu je problem bio nai
slobodno vrijeme za vlastiti rad.
Njegovo najslavnije teoloko djelo Sic et Non (Da i ne) bilo je zbirka pri-
vidnih proturjenosti izvaenih iz raznih knjiga, popraenih komentarima
koji su pokazivali kako razrijeiti navedene proturjenosti i davali pravila za
rjeavanje drugih. U doba estokih rasprava, punom logikih bitaka medu
studentima i uiteljima, knjiga je ubrzo postala vrlo omiljena. Abelard je ta-
koer napisao krae djelo Scito te ipsum (Upoznaj samog sebe), koje je tvrdilo
110
da se grijeh ne sastoji u djelima, koja sama po sebi nisu ni dobra ni loa, nego
samo u namjerama. Grijeh nije ono to je poinjeno, nego pristanak uma na
ono to um zna da je krivo.
Vlasti su kaznile Abelarda, djelomice zbog njegova naina ivota, djelo-
mice zbog njegova uenja. Odravao je povran privid pravovjerja, ali u sve-
mu to je pisao bilo je jasno da naginje razumu vie nego vjeri. I njegov rad i
njegov ivot jednako su bili izazovni za prevladavajue augustinske nazore
njegova doba - i implicitno poticali aristotelovce da zastupaju razum nasu-
prot tradicionalnom misticizmu.
Abelarda se esto smatra muenikom budunosti. Pretrpio je kastraciju,
osudu, prisilnu utnju i napokon smrt (godine 1142.) kako bi odrao ivim
um Zapada i utro put trijumfu razuma. To gledite romantizira njegov ivot,
koji nije bio romantian u suvremenom smislu te rijei. Ali ono naglaava
ulogu koju je imao u sukobu izmeu dva krajnja teoloka stajalita. Abelard je
bio jedan od najveih Boecijevih pristaa.
Bernard od Clairvauxa
Abelardov najvei neprijatelj bio je taj srednjovjekovni benediktinac i svetac,
nazvan doctor mellifluus (zbog medene slatkoe njegovog stila). Bernard, ro-
en godine 1090. u plemenitoj burgundskoj obitelji, jo se kao mladi u Cite-
auxu zaredio u benediktince. Zaljubljen u Boga, a osobito u Djevicu Mariju,
bacio se na svoje redovnike dunosti s toliko strasnog ara da sije upropastio
zdravlje. Usprkos svojem pretjerano strogom nainu ivota (da uniti svoj
ponos godinama je ivio u siunoj kamenoj eliji koja je za kie bila poplav-
ljena s pola metra vode), doivio je ezdeset treu godinu.
Bernardova je omiljena molitva bila jednostavna: "Odakle dolazi ljubav
Boja? Od Boga. I to je narav te ljubavi? Ljubiti bez mjere." Takve izjave, ni-
poto bez presedana, zbunjivale su i moda ljutile Abelarda, koji je vjerovao u
razumnu mjeru i jedva je mogao zamisliti Boga koji nije vjerovao u nju.
Bernard, ispovjednik, savjetnik i strog kritiar petorice papa, smjesta je
vidio kako stoji stvar. "Taj ovjek," rekao je o Abelardu, "usuuje se ljudskim
razumom shvatiti Boju cjelinu." Upravo je Bernard nagovorio papu da uut-
ka Abelarda, da ga osudi na oskudan ivot u samostanu u Clunyju, i vjerojat-
no je upravo on slomio Abelardovo srce. Bernard je bio jedan od najveih
augustinaca, a Aristotelovi su sljedbenici jo imali prevaliti dug i muan put.
111
POVIJEST ZNANJA
Averroes
Do doba kad je ivio taj arapski filozofi komentator, Aristotelovo je uenje jo
uvijek bilo prilino neprozirno i zbunjivalo je uenjake na Zapadu. Ali Aver-
roes nije samo u djelima koja su mu pribavila nadimak "Komentator" pisao o
Aristotelu, nego je takoer ukljuio dijelove izvornih tekstova djela poput Eti-
ke, Metafizike i O nebu (bolje reeno, arapskih prijevoda grkih originala, koji
su i sami prevedeni na latinski kako bi ih mogli itati, primjerice, Albertus
Magnus i Toma Akvinski). Posljedice su bile eksplozivne.
Averroes se rodio 1126. u Cordobi, u maurskoj panjolskoj, u to doba
najveem gradu Zapada. Dobro obrazovan, uskoro se proslavio svojom ue-
nou pa je nekolicini kalifa sluio kao savjetnik, sudac i lijenik. Izmeu
1169. i 1195. izdao je niz komentara veine Aristotelovih djela (osim Politike,
koja mu moda nije bila dostupna).
Averroes je namjeravao uzdii filozofiju na ono to je po njegovu milje-
nju bilo njezino dostojno mjesto u islamu. Nije uspio postii taj cilj jer je islam
postao jednako opsjednut Bogom kao kranstvo. To nije bilo doba u kojem
su se muslimani mogli osjeati slobodnim da razmiljaju o vjerskim stvarima.
Ipak, Averroes je nastavio svoje kritine komentare, koji su ukljuivali va-
no novo tumaenje Platonove Drave, u kojem je zakljuio da je Republika
idealna drava, kojoj nedostaje samo spoznaja o Muhamedu i jednom Bogu
kojeg je propovijedao. Izmeu ostalog, Averroes je alio zbog toga to islam
nije prihvatio Platonovo miljenje da su ene jednake mukarcima i stoga im
nije bio dao jednaka graanska prava. Takav postupak, mislio je, poboljao bi
ekonomiju drutva.
Averroes je imao mali utjecaj na islamsku misao, ali bio je vrlo utjecajan
na Zapadu. To nije bio rezultat nekog posebnog stajalita, nego injenice da je
uenjacima kranskog svijeta otkrio Aristotelov pogled na svijet.
Po Augustinovom tumaenju, Platon i neoplatonisti smatrali su da je pri-
rodan svijet - "stvarnost" - tek sjena vee stvarnosti koja je, u nekom smislu,
um Boga. Sad je postajalo oito da se Aristotel s time nije slagao. Za Aristotela
je priroda imala opipljivu tvarnost i on je znao mnogo o njoj. Usto je vjerovao
da je zadaa filozofije poznavanje prirode. Smatrao je to vrlo vanim pothva-
tom za ljudsku vrstu.
Danas je moda teko shvatiti zato su takva gledita bila tako revolucio-
narna jer smo ih odavno prihvatili. Ali stoljeima su srednjovjekovni mislioci
sumnjali u njih, ak ih i zanemarivali. Prolo je doista mnogo vremena otkad
je bilo tko s intelektualnim autoritetom iznio takve ideje pa ih je isprva bilo te-
ko prihvatiti.
112
Aristotelov je Organon bio poznat u Boecijevu prijevodu. Bavio se zako-
nima razmiljanja, logikom i filozofskom metodom. Znanost logike bila je
udaljena od prirode. Aristotelova Fizika, njegove kratke rasprave o predmeti-
ma poput pamenja, snova, dugovjenosti itd., njegova Povijest ivotinja,
Dijelovi ivotinja, Postanak ivotinja, da i ne spominjemo Retoriku i Poetiku,
pokazale su um koji se jednako zanimao za obine kao i za boanske stvari i
oito nije imao predrasuda prema prouavanju ovozemaljskih tema zato to
takav rad ne bi neizostavno vodio do Bojeg uma.
Zapravo, itanje Averroesovih komentara moglo je navesti na sumnju da
je Aristotel, koji je imao malo toga rei o Bogu, ali mnogo o skromnim stvari-
ma kao to su crvi i kukci, parenje stoke, vremenske prilike i nadutost, moda
osjeao ak vee zanimanje za takve stvari nego za teologiju. to je bila posve
revolucionarna, da ne kaemo opasna pomisao.
Averroes je bio poboan musliman. Spoznavi tu opasnost, nikad nije
prestao ustrajati na tome da to god nas Aristotel naoko mogao nauiti, zapra-
vo postoji samo jedna istina koja se nalazi u Kur'anu. Ono to se moe initi
istinom u prirodnoj sferi, samo je sjena vee istine. Ali to je bilo prilino nalik
na upozoravanje djece da ne guraju zrna graha u nos. Iskuenje da se uini
neto tako neobino uskoro postaje neodoljivo.
Ljudi su se pitali zato je Averroes toliko ustrajao na tome da postoji sa-
mo jedna istina, i to vjerska istina? Moda zato to postoji druga i drugaija
istina, prirodna istina, koja pripada niem svijetu, a ako je tako, je li ta istina
samo sjena ili je imala zasebnu stvarnost?
Tako se na Zapadu pojavila ideja da je Averroes iznio uenje o dvjema
istinama, istini Boga i istini prirode, s dvije razliite logike i dvije razliite me-
tode. Usto se vjerovalo da je Averroes mislio da je istina prirode jednako do-
stojna. On to nije mislio. Ali bilo je dovoljno to to su zapadni krani vjero-
vali da jest.
To je bio najozbiljniji izazov s kojim su se augustinci dotad suoili. A iza-
zov nije bilo lako svladati. Do tog je doba augustinska tradicija napisala oko
sedam stotina knjiga o prouavanju teologije i time se iscrpila. Mladii u
parikim kolama nisu mogli a da ne budu opinjeni novom idejom da priro-
dan svijet, Ljudska drava, isto toliko zasluuje prouavanje kao i Boja dra-
va. Ono to je Averroes, koji je umro 1198., pokuao izbjei - diobu istine u
dva dijela - inilo se neizbjenim.
113
POVIJEST ZNANJA
Toma Akvinski
Poznati sveenik, crkveni doktor i budui svetac, besmrtni junak dominikan-
skog reda, bio je jednako toliko debeo koliko je bio neumoran u svojim istra-
ivanjima i pisanju. Kau da su za njega sagradili oltar s urezanim velikim po-
lumjesecom kako bi svojim kratkim rukama tijekom mise mogao dosegnuti
hostiju. Tijekom ivota Toma Akvinski stekao je slavu kakvu obina ljudska
bia rijetko dozive.
Toma se rodio 1224. ili 1225. godine u Aquinu, na putu izmeu Rima i
Napulja. Uao je u samostan Monte Cassino nadajui se da bi mogao postati
glavar te mone ustanove, to bi za njegovu obitelj znailo veliku dobrobit.
Nakon to je devet godina uio kod benediktinaca, kad je car Frederik II. pri-
vremeno raspustio cassinske redovnike, Toma odlazi u Napulj kako bi nasta-
vio studij na sveuilitu. Pridruio se dominikancima, tada novoosnovanom
prosjakom redu koji je naglasak stavljao na propovijedanje i poduku.
Godine 1244. njegovi novi pretpostavljeni zapovijedili su mu da ode u
Pariz, gdje bi izbjegao nadzoru svoje obitelji. Ali ga je obitelj otela na cesti i
godinu ga dana drala u kunom pritvoru. Toma je tvrdoglavo odbijao po-
pustiti pa su ga napokon oslobodili. U Pariz, gdje se nastanio u samostanu
Saint-Jacques, sveuilinom centru dominikanaca, stigao je 1245.
Kao student Albertusa Magnusa, najveeg uitelja tog doba, Toma je jo
sedam godina prouavao teologiju, filozofiju i povijest prije negoli je napokon
dobio titulu magistra teologije, ali do 1256. nije dobio doputenje da podu-
ava. Tada je imao vie od trideset godina i preostalo mu je manje od dvade-
set godina ivota.
Pariz je polovicom 13. stoljea za ovjeka Tomine naravi bio najuzbud-
ljivije mjesto na svijetu. Svatko je bio teolog, bilo amater bilo profesionalac.
Vjerska su se pitanja raspravljala na uglovima ulica, za dorukom i veerom.
Dvije su rasprave obiljeavale to razdoblje. Naravno, Toma se svom svojom
energijom bacio na obje.
Jedna se bavila pitanjem openitosti. Openitost danas nije vana, ali
1250. za nju se ubijalo. Kad rabim rijei poput "crven," "ljudski" i "dobar," to
mislim tim opim pojmovima? Oito, kad kaem da je neto crveno, hou
rei da ono dijeli znaajku sa svim drugim crvenim stvarima. Ali je li "crveno"
ime neega to postoji samo po sebi? Postoji li neto to mogu zvati
"crvenilo" (ili "ljudskost" ili "dobrota") to postoji odvojeno od crvenih stvari
(ili ljudskih ili dobrih stvari)?
Platon, neoplatonisti i Augustin, koji ih je slijedio, naginjali su vjerovanju
u stvarno postojanje opih pojmova. Zapravo, inilo se da su oni drali da su
114
opi pojmovi jedine stvari koje postoje i da su crvene, ljudske i dobre stvari
samo sjene stvarnosti. Prema Platonu, filozof se probija kroz maglu i zbrku
onoga to naoko postoji i pomou svjetlosti razuma zapaa krajnju stvarnost,
jasnu, matematiku i bestjelesnu. Prema Augustinu, teolog se suzdravanjem
od ulnih uitaka i prezirom prema svjetovnim stvarima uspijeva uzdii od
Ljudske drave, pune praine i grijeha, do mistinog sjaja Boje drave.
Oni koji su vjerovali u stvarno postojanje opih pojmova nazvani su rea-
listi. Suprotstavljali su im se filozofi koji su mislili da su jedine stvarne stvari
stvari, dok su openiti pojmovi poput "crven", "ljudski" i "dobar" puka ime-
na. Nazvani su nominalisti.
Aristotel je zauzeo stajalite negdje izmeu realista i nominalista pa su ga
nazvali izmijenjeni realist. Svijet je pun stvari. Svaka stvar koja postoji (kao cr-
vena krava, ljudsko bie ili dobro djelo) za svoje postojanje zahtijeva dva ele-
menta: oblik i tvar.
Oblik je ljudskog bia njegova ljudskost. Taj nam element u pojedinoj
osobi omoguuje da je prepoznamo kao ljudsko bie. Tvar je pojedine osobe
individualnost, potencijal, razlikovanje od svih drugih ljudskih bia. Naa nas
ljudskost ini ljudskim biima, a ne nekom drugom vrstom bia. Naa nas tvar
ini Perom, Markom ili Marijom.
Dosad je sve u redu. Ali bilo je ozbiljnih potekoa skrivenih u aristote-
lovskoj formulaciji problema openitosti. Prvo, to je s bitnom razlikom iz-
meu due i tijela? Je li oblik pojedinog ljudskog bia njegova ili njezina dua,
odnosno duh? Postoji li oblik odvojeno od svog utjelovljenja u ivom ljud-
skom biu?
Ako je oblik dua, onda ona svakako mora postojati odvojeno jer, kako
svaki kranin zna, dua je vjena, dok tijelo nije. Ali je li dua individualna ili
je samo oblik, ljudskost? Je li ljudskost vjena ili postoji neto u Peri, Marku i
Mariji to zauvijek ostaje prepoznatljivo kao Pero, Marko i Marija? Ako je
tako, to individualno neto izgleda prilino nalik na Aristotelovu tvar. Ali
dua nije tvarna.
Oito, u tim je raspravama o problemu openitosti bilo zamki za neo-
prezne, a zbog zastupanja pogrenih rjeenja moglo se zavriti na lomai. Za
realiste pogreke nisu bile vjerojatne. Oni su ivo ljudsko bie mogli smatrati
samo postajom na dugom putovanju due u vjeno prokletstvo ili blaenstvo.
Pojedinac provodi trenutak kao Pero, Marko ili Marija i potom ostatak vje-
nosti provodi uivajui, ili alei, zbog naina na koji je ivio. Vano je da
odbija privlanost Zemaljske drave, prezire svijet, umrtvljuje tijelo i sjea se
da mora umrijeti, dok se istodobno i od sveg srca trsi da postigne mistinu
viziju Boga koja e ga odravati u ovom ivotu i u ivotu poslije smrti.
115
POVIJEST ZNANJA
Nominalistima, a osobito Tomi Akvinskom, stvari se nisu inile tako jed-
nostavne. Nominalisti i Toma Akvinski morali su razmatrati bitnu vanost
ponaanja (i fizikog i umnog) pojedinca tijekom ivota, koliko god on bio
kratak, koliko god on bio uvod u drugi ivot. U tome je bila mona stvarnost
ivota i cijele prirode. Bog je u ljubavi postavio ljude na zemlju punu bia i in-
telektualnih zagonetki, opremivi ih izvanrednim duhovnim sposobnostima
(osobito ako si Toma Akvinski) za rjeavanje tih zagonetki. Zar Bog doista ne
eli da ljudi misle? eli li da ljudi prolaze kroz Zemaljsku dravu vezanih oiju,
imajui na umu samo drugo postojanje u budunosti?
Druga velika rasprava koja je uzbunjivala parike kole bavila se Aristo-
telovim miljenjem o samoj prirodi i kako je treba promatrati i razumjeti.
Aristotel se, kako je Averroes pokazao, jako zanimao za prirodni svijet. On
nije vidio nita loe ili vrijedno prezira u tom zanimanju, nita to bi duu
vodilo u opasnost prokletstva.
Istina, Aristotel nije bio kranin, ali bio je najvei od svih filozofa. Je li
mogao toliko pogrijeiti da na prirodu gleda sasvim suprotno nainu na koji
Bog eli da je ovjek gleda?
ovjek, rekao je Toma Akvinski, ujedinjuje, bilo to dobro ili loe, dvije
drave, Boju dravu i Ljudsku dravu. S obzirom na svoj bitak, nalazi se na
susretitu dvaju svemira, "kao obzor tjelesnog i duhovnog". Jedan se od njih
moe uzdii i drugi pasti, ali sve dok je ovjek ovjek (a ne samo duh), oba su
prisutna i na oba se radi spasenja due mora raunati i razumjeti ih.
Jedno je osuditi svijet, ali sigurno je pogreka ne znati za njegovu mo i
znaenje. Koliko je mnogo ljudi prokleto jer su krivo procijenili snagu isku-
enja svijeta? Moda je samo Isus Krist bio imun na iskuenja. Ali nijedno
ljudsko bie ne moe sebi dopustiti da ne zna s ime se kad-tad mora suoiti -
zato inae Crkva propovijeda ljudima i upozorava ih?
U ovjeku, rekao je Toma, ne samo da postoji razlika izmeu duha i pri-
rode (oblika i tvari, due i tijela) nego takoer postoji i udna sjedinjenost. Po-
gledaj se u zrcalo: gdje prestaje tijelo i poinje dua? Pogledaj svoj um. Isto pi-
tanje nema laki odgovor.
Tijekom sedamdeset godina ljudskog ivota tijelo i duh tvore odijelo bez
avova, udo spajanja stvari koje se ine suprotnima. I zato to su sjedinjene,
ne mogu postojati dvije istine. Nije vano koliko je dugo ili kratko sedamde-
set godina u usporedbi s vjenosti, jer vjenost se ne mjeri godinama, ona je
tek trenutak, ona uope nije vrijeme. Uostalom, znamo tako mnogo o tih se-
damdeset godina, ali tako malo o vjenosti.
To je gledite bilo vrlo opasno. U sijenju 1274. Tomu su pozvali pred
vijee u Lyonu da odgovara za svoje miljenje i javno ga prekorili, premda ga
116
nisu osudili, kao nekad Abelarda. Branio se drukije od njega. Rekao je ono
to su svi znali, da je istinski uvjereni katolik i kranin i da njegova iskrena
vjera ukljuuje izvjesno vjerovanje u mistino boanstvo i u vlastitu nespo-
sobnost da ga shvati bez Boje pomoi. Ali nije se odrekao jedinstvenosti is-
tine i nisu ga mogli prisiliti da to uini.
to je Toma Akvinski pokuao uiniti, bilo je jednom zauvijek rijeiti pi-
tanje dvaju drava, Boje drave i Ljudske drave, koje je tisuu godina bilo u
sreditu teololokih razmatranja. Toma ih je pokuao u miru zdruiti.
Zapravo je pokuao napisati jedan jedini ustav za oba grada bez unutarnjih
proturjeja. Trudio se vie od svih i bio je najvei mislilac koji je to uinio. Ali
nije uspio, kako je utvrdilo sljedee stoljee.
Pirova pobjeda vjere nad razumom
Dvije su se intelektualne stranke protivile njegovom pokuaju. S jedne strane,
bili su to vjerski entuzijasti koji su smatrali - kao to smatraju i danas - da je
razum, svjetlost prirodnog intelekta, neka vrsta uljeza u podruje mistine
veze izmeu Boga i ovjeka. Srce ima svoje razloge, kako je ustvrdio mistik
Blaise Pascal (1623.-1662.), koje razum ne razumije. Srce je svladano eksta-
zom iznenadnog vjerovanja i onda od kakve su vanosti drugi argumenti?
Takvi su mislioci uvijek bili nestrpljivi prema naporima sv. Tome Akvinskog
da ih do Boga dovede razumom.
S druge strane, ak je i u 13. stoljeu postojala manjina koja nije znala za-
to bi prirodni razum morao pokleknuti pred vladarem Boje drave, tko god
i to god on mogao biti. Gdje je dokaz da on postoji i da zahtijeva pokornost?
Dokaza nema. Meutim, ima mnogo dokaza da je svijet stvaran i da zahtijeva
razumijevanje. Trinaesto stoljee u kojem je ivio Toma Akvinski bilo je doba
gospodarskog i tehnolokog napretka, kad se donedavno primitivna poljo-
privredna ekonomija promijenila u trgovako, gradsko drutvo. Svaki su dan
ljudi nauili neto novo to je poboljavalo ivot. Bilo je nezamislivo odbaciti
povijest i vratiti se u tamu prolih vremena.
Suprotstavljene su se stranke slagale u jednoj stvari, naime, u uenju o
dvjema istinama. Za vjerske je entuzijaste postojala bitna istina Boje drave i
nebitna istina Ljudske drave. Za prirodnjake bilo je obratno. Suprotstaviti
se i jednima i drugima bilo je previe za Tomu Akvinskog, uprkos svoj
njegovoj nadarenosti i slavi. I moda je 1274. umro znajui da nije uspio
zdruiti dva grada pod jednom besmrtnom vladavinom, kao ni u pokuaju da
okona ono to je smatrao pogubnom pogrekom o dvije istine.
117
POVIJEST ZNANJA
Trijumf dviju istina objavio je "profinjeni uitelj," franjevac Duns Skot
(1265.-1308.), poetkom 14. stoljea. Bog je apsolutno slobodan, izjavio je, a
apsolutna sloboda znai biti slobodan od potrebe razuma, kao i od svega dru-
goga. Ono to je logino potrebno, svakako mora biti tako, rekao je Toma. Ne,
rekao je Duns Skot, Bog nije ama ba niim ogranien, najmanje od svega
ljudskim razumom koji Boga ne moe ni odrediti.
William od Ockhama (l300.-1349.), jo jedan franjevac, otiao je korak
dalje. Rekao je da su samo stvarne stvari poput jabuke ili ovjeka zasebni en-
titeti. Openitosti ne postoje, to su samo nazivi. Usto, priroda se sastoji samo
od stvari i ljudski razum doputa ovjeku da ih "sretne". Nita to ovjek za-
kljuuje o stvarima nema vrijednost, pogotovo ne ono to zakljuuje o boan-
skim stvarima. Prema tome, vjera i razum nemaju ama ba nita zajedniko.
Svako od njih dvoje ima vlastitu istinu, ali jedno je mnogo vanije od drugog,
jer jedno odreuje spas, dok drugo ima za cilj udobnost tijela tijekom ovog i-
vota.
Tako je zavrila velika rasprava, u tiini umjesto s praskom. Teologija je
zadrala intelektualnu prevlast jo idua tri stoljea. Ali podigla je zid da se
zatiti od ljudskog razuma pa razum vie nije bio na njezinoj strani. Kao i svi
zidovi i taj je imao suprotan uinak od eljenog.
Iza zida su zastupnici razuma i prouavanja prirodnog svijeta slobodno
skupljali snagu, a nitko ih nije sprjeavao, ak ni promatrao. Kad su se probili
kroz obrambeni bedem, pomeli su sve pred sobom. A na suvremeni svijet,
zaboravljajui upozorenje Tome Akvinskog, posve je odbacio Boju dravu i
Ljudsku dravu izgradio na ruevinama duhovnog svijeta. Postojala je samo
jedna istina. To je bila istina prirode, gdje za vjeru nije bilo mjesta.
Danteov ples
Kad je zavrio srednji vijek? Njegovih ostataka bilo je u Europi jo u 18. sto-
ljeu. S druge strane, ljudi 11. stoljea poput Abelarda i Rogera Bacona bili su
moderni. Njegov kraj, dakle, negdje je izmeu.
Dante je izabrao 1300., godinu jubileja, kao simboliki trenutak svog ve-
likog epa, Boanstvene komedije. Taj je datum prikladniji i toniji od veine
drugih da oznai kraj srednjega vijeka i poetak renesanse.
ivot Dantea Alighierija poznat je koliko i njegov ep. Rodio se 1265. u
Firenci, kao mladi zaao je na krivi put, a kad je sreo Beatricu (koja je imala
samo sedam godina kad ju je prvi put vidio), ona ga je svojim primjerom i
osobito svojim krasnim osmijehom navela da se vrati na pravi put. Udala se za
118
drugog mukarca i umrla mlada, dok je on nastavio ivjeti, umrijevi 1321. u
Ravenni, ali nju i njezin osmijeh nikad nije zaboravio. Posvetio je Komediju
Beatrici, izjavivi da je u svojem epu o njoj izrekao "ono to nijedan mukarac
nikad nije izrekao o jednoj eni". Imala je glavnu ulogu u njegovoj kozmikoj
drami, vodei njegovu duu prema Bogu i mistinoj viziji s kojom ep zavr-
ava.
Komedija je podijeljena u tri dijela: Pakao, istilite i Raj. Mnogi itaju
samo Pakao, djelomice zato to je Pakao zanimljiviji od Raja, budui da je
sliniji svijetu koji poznaju. Danteov Raj, ili Paradiso, zanima nas uglavnom
zato jer u njemu mnoge osobe koje smo spomenuli u ovom poglavlju imaju
vane uloge. Zapravo je sv. Bernard onaj koji Dantea vodi Djevici Mariji, koja
mu pomae uiniti posljednji korak prema Bogu.
U desetom pjevanju Raja Dante, koji je kroz pakao i istilite proao pod
vodstvom pjesnika Vergilija, a u raj je stigao s Beatrice kao vodiem, ulazi u
sferu Sunca. Tu, u blistavoj svjetlosti uma, on zapaa nekoliko jo blistavijih
toaka koje zabljesnu njegove oi. Svjetla se u krugovima okreu oko njega i
Beatrice i polako skladno pleu. Svjetla ih obilaze tri puta i onda se krug zau-
stavlja, bez daha, ekajui, "kao dame koje nisu prestale plesati, nego su utei
zastale dok ne uju novu melodiju".
Jedna od toaka progovara i Dante je uje svojim unutranjim, duhovnim
uhom. Duh se predstavlja kao Toma Akvinski i pokazuje u krugu oko sebe sv.
Alberta Velikog, Petra Lombardskog, Salomona, Pseudo-Dionizija, Boecija i
druge.
Sve su to bili veliki teolozi i Toma se s nekolicinom manje ili vie estoko
sukobljavao u vezi s teolokim pitanjima, ali sad su sve njihove nesuglasice
nestale. Dante eli da u uhu vlastitog uma ujemo zvonjavu malog zvona koje
u zoru budi samostane i poziva vjernike na prvu molitvu dana, dok se njihove
due ispunjavaju ljubavlju. Na to se, s velianstvenou i skladnou koja pri-
staje najveim teolozima, kolo svjetlosti opet poinje okretati, "sa skladom i
Ijupkou koji se mogu upoznati samo tamo gdje radost postaje vjena."
Dante je posljednjih dvadeset pet godina ivota proveo u progonstvu,
protjeran iz Firence i osuen na smrt jer je izabrao krivu stranu u jednom od
povremenih politikih sukoba koji su razdirali njegov grad. U vlastitu ivotu
upoznao je malo ili nita od harmonije i ljupkosti o kojima je pisao.
Ipak, njegova elja da prihvatimo harmoniju i mir raja tako je duboka i
gorljiva da je prihvaamo, ili gotovo prihvaamo, barem dok ga itamo. Bila
je to plemenita elja, u toj svetoj godini 1300., dok su krani posvuda slavili
obljetnicu roenja Isusa Krista i - mnogo novijeg datuma - preobraenje nje-
gove majke od obine ene u Bogorodicu koja je gotovo smatrana dijelom
119
POVIJEST ZNANJA
Svetog Trojstva. Ako takvo neto nije bilo mogue u stvarnom ivotu, u poe-
ziji jest.
I tako je srednji vijek zavrio u sjaju i posvemanjem neuspjehu. Dante je
bio vrhunac svega to je tisuu godina opsjednutosti Bogom moglo proizvesti.
Alegorijski, simboliki, mistiki, njegova se vizija svemira ustrojenog razu-
mom i ujedinjenog vjerom uspjeno ostvarila.
Ali u burnom ivotu novog 14. stoljea nita nije bilo kako valja. Nakon
Danteove smrti njegova je vizija poela blijedjeti, premda sjeanje na nju i
danas nadahnjuje.
Poput svake utopije ono to je srednji vijek pokuao bio je plemenit po-
kus, ali pokus za ije ostvarenje ljudska bia nemaju sredstava. Moemo se
samo uditi to je teokratska drava utemeljena na boanskoj harmoniji i miru
tako dugo trajala. Pokus je izveden u rijetkom trenutku ljudske povijesti koji
se moda nikad nee ponoviti, osim ako ne doe do novog katastrofalnog slo-
ma kakav je bio pad Rimskog Carstva. Ali se sjeanje na taj veliki neuspjeli
pokus, utemeljen na pretpostavci da Bog vlada svijetom radi stvarne i stalne
dobrobiti ovjeanstva, zadralo do dananjeg dana, a neke, moda i mnoge,
ponovno dovodi u iskuenje da pokuaju ponoviti pokus.
120

to je obnovila
renesansa
desetom pjevanju istilita, Dante, kojeg vodi Vergilije, ulazi u krug
oholih. Ondje se oni koji su tijekom ivota poinili grijeh oholosti iste
od grijeha tako to posvuda oko sebe vide primjere poniznosti. Dok strpljivo
obilaze planinu na koju se moraju popeti, prolaze kraj pounih reljefa iskle-
sanih u stijenu.
Dante potanko opisuje etiri od tih reljefa. Na prvom je aneo Gabrijel
koji, pokoravajui se Bojoj zapovijedi, pozdravlja Djevicu Mariju poznatim
pozdravom: "Zdravo, Marijo, milosti puna!" Na drugom sama Djevica odgo-
vara rijeima koje smatramo simbolom poniznosti: "Ecce ancilla dei! Evo
slubenice Gospodnje!" Na treem kralj David gol ponizno plee pred Za-
vjetnim kovegom, dok ga njegova ohola ena Mihala prezrivo gleda sa svo-
jeg visokog prozora. Na etvrtom rimski car Trajan ponizno usliava molbu
siromane udovice koja hvata uzdu njegova konja i moli ga da se za njezinu
potrebu pobrine prije vlastite.
Simbolika je dovoljno jasna. Ali Dante svojoj moralnoj lekciji doda je
neto umjetnike kritike. Reljefi su bili "takvi", kae, "da bi se ne samo Poli-
klet nego i sama priroda ovdje postidjeli." Poliklet je bio grki kipar kojeg je
Dante znao (samo po uvenju) kao najveeg klasinog umjetnika. Umjetni-
ka djela isklesana na stijeni ljepa su negoli ona Polikletova. Ona su ak bolja
negoli bi ih priroda mogla uiniti. Stvarnija su od stvarnosti.
Dante je ivio poetkom 14. stoljea. U to je doba utjecaj gotikog kipar-
stva iz sjeverne Europe stigao u Italiju i ponovno oivio sve umjetnosti. Gotski
U
POVIJEST ZNANJA
su kipari u svojim radovima naglaavali realizam i to je novo realistino us-
mjerenje ubrzo istisnulo apstraktni, simboliki bizantski stil koji je dotad pre-
vladavao u veem dijelu Italije.
Umjetnici iz Pie i Firence poeli su oponaati gotski stil. Danteov pri-
jatelj i sugraanin Giotto (oko 1270.-1317.) naslikao je freske s novim realiz-
mom i ivotnou. Sam Dante isticao se u dolce stil nuovo, "slatkom novom
stilu" pisanja pjesama koji se usredotoio na iskustva stvarnih, ak i obinih
ljudi. (U istilitu Dante kae o Giottu: "U slikarstvu je Cimabue mislio da je
glavni, a sad svi govore o Giottu, pa je slava prvoga izblijedjela.")
Novi stil slikanja: perspektiva
Realistini portreti ivota i djela obinih ljudi nisu jedino to umjetnost moe
postii i to nije bilo ono emu je umjetnost tradicionalno teila kroz stoljea
koja su vodila u Danteovo doba. ak i tijekom 14. stoljea bilo je umjetnika
koji su se opirali novom stilu. Osobito su slikari sijenske kole nastavili izrai-
vati svoja djela u napadno bizantskom stilu, s mirnim, stiliziranim licima i
oblicima te njihovim oitim vjerskim simbolizmom. Zbog toga obino ne
smatramo da su sijenski slikari 14. stoljea, koliko god bili veliki, sudjelovali u
talijanskoj renesansi. Bili su veliki umjetnici, ali ne i renesansni umjetnici.
irei se Europom, renesansa je posvuda stvorila novi umjetniki stil koji
je naglaavao realizam, prirodnost i vjerodostojnost. Teme su esto ostajale
iste kao u prethodnoj umjetnosti: Navjetenje, Raspee, Skidanje s kria,
Svadba u Kani i slino. Ali sad su naslikani ljudi odraavali gledateljev svijet,
izraavali osjeaje poput njegovih i stoga u njemu budili nove osjeaje.
Giotto, premda izvanredan umjetnik, nije bio u potpunosti renesansni
slikar, jer nije poput firentinskih umjetnika iz 15. stoljea (Quattrocento, kako
kau Talijani) izvodio pokuse s perspektivom. Otkrie onoga to se moe
postii perspektivom pomoglo je stvaranju umjetnikih djela koja su nam
svakako blia nego Giottova (da i ne govorimo o Cimabueu) i izgledaju "re-
nesansnije". Perspektiva je u stoljeu nakon smrti Giotta i Dantea omoguila
slikarima da naglase realizam i uvedu gledatelja u sliku.
Sijenski su se umjetnici nastavili opirati i stotinu godina odbijali da se po-
slue perspektivom. Kad su napokon popustili, talijanski (tonije firentinski)
renesansni izvor potpuno je prevladao. Doista, u europskom je slikarstvu pre-
vladavao jo tri stotine godina, sve dok u Francuskoj u 19. stoljeu slikari nisu
poeli eksperimentirati sa stilom koji je bio isto toliko nov koliko je to neko-
liko stoljea ranije bio renesansni.
122
to je obnovila renesansa
Provjerimo znamo li pravo znaenje perspektive. Na slici nacrtanoj u
perspektivi ravne crte (esto zamiljene) spajaju se u toki nazvanoj nedogled,
negdje u pozadini (nerijetko u sreditu obzora). To ostavlja dojam pravog pri-
zora vidljivog promatrau.
U stvarnosti se, meutim, dojam postie tako to nedogled, odnosno
arite crta perspektive, postaje oko promatraa. Tako svjetlost iz njegovog
oka tee na prizor koji vidi, kao iz sredinje postavljene svjetiljke (ili Sunca).
Ono to ini prizor na slici jedinstvenim je njegova vizija.
Taj se pristup nikad prije nije rabio u umjetnosti, a odonda ga nije rabila
nijedna umjetnost osim zapadne (ili umjetnosti toliko pod utjecajem zapadne
da su izgubile svoju prvotnu narav). ak se i u zapadnoj umjetnosti esto vie
ne rabi. Slikari fovisti u Francuskoj su oko 1900. naruili model perspektive,
kubisti su ga razbili u sitne komadie, a odonda je rijetko obnavljan, osim u
derivativnom oponaanju tradicionalnih stilova.
Suvremena umjetnika djela nameu pitanje je li renesansna perspektiva,
usprkos onome to je rekao Dante, doista jamila vei osjeaj realizma i vjero-
dostojnosti. U svakom sluaju, fotoaparat to radi bolje negoli umjetnici vini
crtanju perspektive. Ali premda fotoaparat stvara izvjesnu vrstu realizma, on
ne ini druge stvari koje je slikarstvo u stanju postii (i koje je renesansno sli-
karstvo bilo u stanju postii).
ovjek u kozmosu
Nova umjetnost perspektive izraava, meutim, neto iskonski drukije i
novo o poloaju i ulozi ljudskih bia u kozmosu, o svjetonazoru, kako bismo
mogli rei (sluei se pojmom iz kasnijeg doba). U predrenesansnoj umjet-
nosti naslikani se prizor ne vidi s motrita promatraa, obinog ovjeka, nego
s motrita Boga, gotovo iz vjenosti, iz koje su i prostor i vrijeme smanjeni na
razmjerno nitavilo u usporedbi s vjerskom slikom, ikonom ili idejom, koja je
unutarnja, a ne vanjska vizija.
Sijenjani nisu prihvatili perspektivu jer su htjeli zadrati tu unutarnju vi-
ziju ili, bolje reeno, jer je nisu htjeli izgubiti, kako su mislili da je gube Firen-
tinci. Firentinci su bili spremni odrei se unutarnje vizije jer su htjeli da njiho-
va umjetnost govori o promijenjenoj ulozi ovjeka u svijetu, a to je neizostav-
no znailo rei da se promijenila i uloga religije u svijetu.
Jedna od najveih slika Quattrocenta, a naslikao ju jedan od najpoznatijih
slikara, Piero della Francesca (1420.-1492.), uobliila je tu novu viziju. Prem-
da se rodio u mjestu Borgo Sansepolcro, Piero je 1440-ih studirao u Firenci,
123
POVIJEST ZNANJA ;
Petrarkom, njegova mu je obitelj namijenila karijeru u trgovini ili pravu.
Poput Petrarke, uspio je stei dobro obrazovanje i postati uspjean pisac.
Proveo je mnogo godina u Napulju, jednom od sredita dvorske poezije.
I on je pronaao svoju Muzu u mladoj eni koju je nazvao Fiammetta ("Pla-
miak")> a koju je gotovo sigurno izmislio. Godine 1348. povukao se iz Firen-
ce zahvaene kugom i u seoskoj je kui poeo pisati Decameron, svoju poznatu
zbirku pripovijesti.
S obzirom na nau temu, presudan dogaaj u Boccacciovu ivotu takoer
je bio jedan od presudnih dogaaja u Petrarkinu - njihov susret u Firenci
1350. Petrarca je imao etrdeset est godina, Boccaccio trideset sedam. Boc-
caccio je ve napisao knjigu o Petrarki, ali uzajamno ih je privukla slinost nji-
hovih umova i uinila prisnim prijateljima te navela na zajedniki rad, kojim
su se bavili do Petrarkine smrti dvadeset etiri godine kasnije, rad na stvaran-
ju renesanse.
I Petrarca i Boccaccio uvidjeli su da ako namjeravaju ponovno oivjeti
klasine pisce, moraju ih biti u stanju itati. Nisu imali potekoa s razumije-
vanjem klasinog latinskog jezika: problem je bio nai tekstove, od kojih su
mnogi postojali samo po uvenju. Petrarca je bio siguran i uvjerio je Boccaccia
da tekstovi mnogih poznatih djela moraju biti skriveni, moda ak zaborav-
ljeni, u samostanskim knjinicama. Putovali su diljem june Europe, kopali po
arhivima, listali drevne knjige. Tako je Petrarca otkrio nekoliko Ciceronovih
pisama za koje se smatralo da su zauvijek izgubljena.
Sa starogrkim bila je posve druga stvar. Petrarca nije znao nikoga tko bi
ga znao itati, a njegov se pokuaj da ga sam naui izjalovio. Priznao je to ra-
zoaranje Boccacciu, koji se stoga bacio na uenje starogrkog jezika uz po-
mo ovjeka po imenu Leonzio Pilato, kojeg su po Boccacciovoj preporuci
postavili za itaa grkog jezika na Firentinskom sveuilitu.
Pilato je neko vrijeme proveo u Bizantu, gdje su mnogi jo uvijek znali
itati starogrki i gdje su se jo uvijek mogle nai kopije djela Homera i drugih
antikih grkih pisaca. Pilato je grki znao dovoljno dobro da nevjesto preve-
de Ilijadu i Odiseju na latinski.
Boccaccio je takoer nauio neto grkoga i kad je Pilata i njegov prijevod
Ilijade pokazao Petrarki, ovaj je kleknuo pred svoja dva posjetitelja, toliko ma-
nje slavna od sebe, i zahvalio im za njihov veliki dar. Tako su 1361. humanisti
poeli studirati grki, to se imalo nastaviti vie od tri stoljea.
Petrarca, kako je i doliilo drevnom Rimljaninu, nekoliko je knjiga napi-
sao na latinskom. I to dobrom latinskom, premda ne tako elegantnom kao
latinski kojim su pisali humanisti u sljedeim stoljeima, koji su imali vie pri-
like prouavati klasine latinske pisce. Ali Petrarkine lirske pjesme (Rime), od
126
kojih veina govori o njegovoj ljubavi prema Lauri, napisane su na talijan-
skom jeziku.
Imao je dva razloga da izabere puki, ili vulgarni jezik. Prvo, Dante je svo-
ju zbirku lirskih pjesama o Beatrici (Vita Nuova), napisao na talijanskome. Na
talijanskome je takoer napisao Boanstvenu komediju. Drugo, Petrarkina e-
lja da oivi klasino obrazovanje nije neizostavno znaila pisanje na klasinim
jezicima. itanje je bilo jedna stvar, pisanje druga, a Petrarca je znao da e
morati pisati na suvremenom jeziku kako bi stekao irok krug itatelja.
Takoer je elio uzdii jezik svakodnevnog ivota (tj. talijanski) na razinu
izvrsnosti koja e se moi usporediti sa standardom latinskog jezika iz zlatnog
doba. Iz istog je razloga Boccaccio sva svoja vana djela napisao na talijan-
skome, ukljuujui ep // Filostrato (izvor Chaucerova epa Troilo i Kresida) i
zbirku novela Decameron, koju je napisao u duhovitoj talijanskoj prozi.
Na svojim su sastancima Petrarca i Boccaccio govorili o novom roenju
znanja i planirali njegov uspjeh. Poticali su na to sve koji su ih htjeli sluati,
ukljuujui pape, koji su s vremena na vrijeme slali obojicu u diplomatska
poslanstva i tako ih opskrbljivali velikim dijelom njihovih prihoda. I uspjeli su
privui pozornost mnogih ljudi.
Meutim, ne svih. Oivjeti drevno znanje bilo je tee negoli su mislili. U
listopadu 1373. Boccaccio je poeo s javnim itanjem Boanstvene komedije u
crkvi sv. Stjepana u Firenci. itanje je popratio komentarima, objanjavajui
svojim uglavnom nepismenim sluateljima znaenje i vanost onoga to je
Dante napisao.
Revidirani tekst komentara je sauvan. On prestaje nakon sedamnaestog
pjevanja Pakla, na mjestu gdje je poetkom 1374. itanje zavrilo zbog Boc-
cacciova slabog zdravlja. Ali nije ga sprijeila samo tjelesna slabost. Boccaccio
je takoer bio obeshrabren zbog bijesnih napada uenih ljudi na njegov
pokuaj da obinim ljudima skrene pozornost na Dantea. Njegovo se srce
slomilo nekoliko mjeseci nakon to je umro Petrarca. Boccaccio je umro sa-
mo osamnaest mjeseci nakon Petrarke u svom domu u Certaldu. Oni koji su
voljeli njega i Petrarku i oni koji su razumjeli ono to su njih dvojica pokuali
postii, izrazili su svoju bol i izjavili da je nakon njih umrla sva poezija.
Renesansni ovjek
Pod pojmom renesansni ovjek podrazumijeva se osoba uena u mnogim
stvarima. Renesansni ovjek nije ni strunjak ni specijalist. On zna poneto o
"svemu" umjesto da zna "sve" o nekom malenom dijelu cijelog spektra suvre-
127
POVIJEST ZNANJA
menog znanja. Pojam je zapravo ironian, jer se openito vjeruje da nitko ne
moe doista biti renesansni ovjek u punom smislu rijei, budui da je znanje
postalo toliko sloeno da ga nijedan ljudski um nije u stanju shvatiti u cjelini,
ili ak u veem njegovu dijelu.
Je li renesansni ovjek u tom smislu ikad postojao, ak i tijekom rene-
sanse? Odgovor je ne. Razlog nas moe iznenaditi. Znanje danas nije sloenije
negoli je bilo u 15. stoljeu. Odnosno, tada je bilo jednako sloeno kao i danas.
Ni onda, nita vie nego danas, nije bilo mogue da bilo koji ovjek zna sve o
svemu.
To ne znai da su ljudi u renesansi znali sve to mi znamo. Oito, mi zna-
mo mnogo toga to oni nisu znali. S druge strane, oni su znali mnogo toga to
mi ne znamo. Na primjer, znali su mnogo vie o teologiji, znanosti koju su
shvaali mnogo ozbiljnije nego mi danas. Sve u svemu, bili su bolji filozofi, jer
su filozofiju takoer cijenili vie od nas. Njihovo znanje filologije bilo je, ako
ne vee od naeg, onda vrlo drukije. To su bila podruja za koja su mislili da
je poeljno prouavati ih i u njima su se najvei mislioci najvie trudili.
U jednom smo podruju znanja daleko odmakli ispred renesansnih ljudi.
Mi znamo daleko vie o prirodi negoli su oni znali. Ljudi renesanse tek su
poeli shvaati da je to podruje znanja vrijedno i vano. Mi smo se tijekom
pet stoljea usredotoili na njega, gotovo do iskljuenja svega drugoga. Ne
udi da smo dospjeli daleko ispred njih. Takoer ne udi da za njima daleko
zaostajemo u drugim disciplinama koje su oni smatrali vanijima od prirod-
nih znanosti.
To ne primjeujem kako bih dao prednost njihovim nazorima. Kao i sva-
ka suvremena osoba naginjem vjerovanju da su naa sklonost prirodnim zna-
nostima i udaljavanje od boanske znanosti (ako mogu napraviti tako jedno-
stavnu podjelu) ispravni. Sve u svemu, mi danas zbog usredotoenosti na
prirodne znanosti ivimo bolje, dulje, zdravije i udobnije negoli su ivjeli lju-
di tijekom renesanse.
elim ispraviti temeljno nerazumijevanje onoga to se u renesansi shva-
alo pod pojmom "renesansnog ovjeka". Kako sam rekao, nikad nije posto-
jao renesansni ovjek u iskrivljenom smislu koji danas rabimo. Ali bilo je
takvih izuzetnih osoba u pravom smislu tog pojma, ne samo u renesansi nego
i u klasinoj starini, a moda takoer i u naem dobu. ak emo morati raz-
matrati pitanje da li renesansni ovjek u punom smislu rijei moda postoji i
danas.
Kao toliko mnogo drugih ideja i ta se moe slijediti do Aristotela. On o
njoj govori u svojoj raspravi O dijelovima ivotinja, kad izlae o metodi koju
e upotrijebiti u onome to slijedi. Ono to je rekao jednostavno je i duboko:
128
ini se da se svaka sistematska znanost, od najskromnije do najple-
menitije, moe spoznati na dva razliita naina: jedan od njih moe
se po pravu nazvati znanstveno znanje predmeta, dok je drugi svo-
jevrsno obrazovno poznanstvo s njime. Obrazovani bi ovjek trebao
biti u stanju smjesta donijeti pravedan sud o valjanosti ili nevalja-
nosti metode koju uitelj rabi u svom izlaganju. Biti obrazovan, za-
pravo znai biti u stanju to uiniti, a mi smatramo da je ovjek uni-
verzalnog obrazovanja takav zato to posjeduje tu sposobnost.
Meutim, mora naravno biti jasno da mi pripisujemo univerzalno
obrazovanje samo ovjeku koji je sam po sebi tako kritian u svim
granama znanosti, a ne nekome tko posjeduje slinu sposobnost
samo u nekom posebnom predmetu. Jer mogue je da ovjek ima tu
sposobnost u jednoj grani znanja, a da je nema u svima.
Tom poznatom odlomku, tako punom smisla i koristi za nae doba kao i
za renesansu, moda za razumijevanje treba dodatni komentar. Prvo, kakva je
razlika izmeu "znanstvenog znanja" nekog predmeta i "obrazovnog po-
znanstva" s njim. Tu "znanstveno znanje" oznaava specijalistiko znanje u
nekom podruju, to ukljuuje ne samo openita naela i zakljuke s tog po-
druja nego i sve detaljne nalaze. Kako je drevni lijenik Hipokrat rekao, "i-
vot je kratak, a vjetina je duga". Drugim rijeima, nijedan se pojedinac ne
moe nadati da e u kratkom ljudskom vijeku stei "znanstveno znanje", u
smislu da e znati sve to se moe znati u svim podrujima ili granama zna-
nosti. To je bilo istinito u Aristotelovo doba, a istinito je, naravno, i danas.
to Aristotel misli pod "obrazovnim poznanstvom" predmeta? To je ono
to posjeduje osoba obrazovana u metodi predmeta, a ne u njegovim detalji-
ma i specifinim nalazima i zakljucima. Takva je osoba "kritina" u tom po-
druju. Drugim rijeima, ona u tom podruju moe razlikovati smisao od be-
smisla, da se posluimo dananjim pojmovima. "Uitelj" u polju je strunjak,
specijalist. Ali Aristotel razumije da takav "uitelj" moe biti manje izuen ne-
goli bi htio izgledati. Osoba s "obrazovnim poznanstvom" podruja bila bi u
stanju rei je li tako.
"Biti obrazovan," kae Aristotel, "zapravo znai biti u stanju to uiniti."
Dakle, osoba moe tvrditi da je obrazovana samo ako moe biti "kritina" u
irokom rasponu znanstvenog znanja - ako je u stanju razlikovati smisao od
besmisla ak i kad nije specijalist u nekoj grani znanosti. Kakva izvanredna
tvrdnja! I koliko je daleko od naeg shvaanja o tome to znai biti obrazovan!
I na kraju, ovjek "univerzalnog obrazovanja" - odnosno na renesansni
ovjek - onaj je tko je "kritian" u svim ili gotovo svim granama znanosti.
129
POVIJEST ZNANJA
Takva osoba nema "kritiku" sposobnost u samo nekom posebnom predme-
tu. Ona je ima u svim ili gotovo svim podrujima.
U odlomcima koji slijede citirani odlomak, Aristotel postavlja neka opa
metodoloka naela onoga to danas nazivamo biologijom ili zoologijom, stu-
dijem anatomije, reprodukcije i openitog ponaanja ivotinja. Nakon tog
uvoda navodi rezultate posebnih istraivanja koje su on i drugi poduzeli pro-
uavajui ponaanje raznih ivotinjskih vrsta. Mnogo od toga to kae o ovoj
posljednjoj temi je istinito, ali mnogo je takoer sumnjivo. Na primjer, vie ne
vjerujemo da "mozak nema nikakve veze s osjetilima" ili da je uloga mozga
"hladiti vrelost i kipljenje srca". Aristotel to zakljuuje zbog izvjesnih opih
pretpostavki koje postavlja o ivotinjskom svijetu, pretpostavki koje su ne-
tone i u koje bi moda bio manje spreman vjerovati da je bolje razumio
znanstvenu metodu. Ipak, njegova je ranija rasprava o naelima znanstvene
metodologije dobrim dijelom jo uvijek tona.
Budui da je razumio kako se znanost obavlja (ili kako se obavljala), mo-
gao je tvrditi da je "kritian" u svim granama znanosti, tj. da moe raspoznati
izvodi li "uitelj" posebne grane znanosti "vjerojatne" zakljuke iz pojava koje
prouava. Stoga je bio "obrazovan" u velikom podruju znanosti. Aristotel je
takoer dobro poznavao naela mnogih drugih podruja, od etike do politike,
od retorike do poezije, od fizike do metafizike. Mogao je s pravom tvrditi da
ima "obrazovno poznanstvo" sa svim ili veinom grana znanosti svog doba.
On, meutim, nije bio strunjak ili specijalist odnosno "uitelj" u bilo kojoj od
njih. Moda bi se mogao smatrati takvim strunjakom samo u logici i onome
to je zvao metafizika ili "prva filozofija".
Ipak, Aristotel je svakako bio renesansni ovjek. Taj bi naziv trebala poni-
jeti i nekolicina drugih grkih mislilaca, medu njima Demokrit i Platon, koji je
bio ne samo prvi filozof svog doba nego takoer i prvi matematiar.
Renesansni ljudi: Leonardo, Pico, Bacon
Leonardo da Vinci (1452.-1519.) rodio se u Vinciju, gradiu blizu Firence,
kao nezakoniti sin bogatog Firentinca i mlade seljanke koju su ubrzo udali za
obrtnika. Odgojen u kui svog oca, Leonardo je postao uenik slikara Verroc-
chia i Antonia Pollaiuola, a kad je bio u dobi od dvadeset godina, primljen je
u ceh firentinskih slikara. Njegova velika slikarska slava temelji se na iznena-
ujue malenom broju djela. Pripisuje mu se samo sedamnaest sauvanih sli-
ka i nekoliko koje nisu dovrene. Meutim, dvije ili tri ubrajamo medu naj-
poznatije slike na svijetu: Posljednja veera u Milanu, Mona Lisa te Madona s
130
Djetetom i sv. Anom u Louvreu. ak su i nedovrena djela imala golem utjecaj
na njegove suvremenike i na druge velike slikare tijekom idua dva stoljea,
primjerice Rembrandta i Rubensa. On nije mogao uzeti u ruku kist ili olovku
a da ne napravi neto posve iznenaujue i novo, a uvijek je radio okruen
uenicima.
Ali slikanje je bilo samo jedan od naina koje je Leonardo koristio kako
bi pokuao izraziti svoje golemo znanje o svijetu, koje je stekao, kako je rekao,
jednostavno gledajui oko sebe. Tajna, rekao je, nalazi se u safer vedere, "znati
vidjeti". Iscrpnost i intenzitet njegove vizije su neusporedivi. Ostavio je tisue
gusto pisanih stranica bogato ilustriranih skicama svakog mogueg predmeta,
od anatomskih detalja do arhitekture, od ivotinja do anela, dostiui vrhu-
nac u svojim konanim "Vizijama kraja svijeta", knjizi skica u kojima je
pokuao nacrtati svoje vienje prirodnih sila, u kojima je prepoznao jedinstvo
koje nitko prije nikad nije vidio.
Ipak, kad je umro, gotovo je svaki projekt s njegova golemog popisa
ostao nedovren, uprkos tome to je ivio gotovo sedamdeset godina i to je
imao velike mogunosti nedostupne drugima, a po navici je stalno radio. Kri-
tiari su ga okrivljavali za mahnitu rascjepkanost njegovih ideja.
Mislim da to nije bio Leonardov problem. On je vjerojatno krivo shvatio
Aristotelovu zamisao o obrazovanom ovjeku. Pokuavao je biti ne samo
obrazovno upoznat sa svakim predmetom nego i strunjak u svima. Njegov je
um bio do vrha pun graditeljskih i inenjerskih planova, poput projekta da
skrene rijeku Arno, izlije iz bronce najvei ikad nainjen konjaniki kip ili
konstruira letei stroj. Nikad zadovoljan naelima, elio je nainiti sve to je
zamislio i bio je razoaran jer nije mogao uiniti vie negoli sve samo nacrtati.
To ga je razoaranje stalno podbadalo.
Tek je nedavno, otkriem nekolicine njegovih biljeaka i rukopisa skri-
venih u knjinicama diljem Europe, postalo razumljivo temeljno jedinstvo
njegovih ideja. Leonardo, premda proet skolastikim uenjem i pod velikim
utjecajem Aristotelovih sljedbenika i njihovog shvaanja prirode, takoer je
otkrio neke stvari koje Aristotelovi sljedbenici nikad nisu spoznali. Mirova-
nje, shvatio je, nije vrhovno naelo kozmosa; to su nemir i sila. Bilo se koja
stvar moe razumjeti ako se zna kakve su sile djelovale i djeluju na nju: oblici
ivotinjskih i ljudskih tijela, oblici drvea i enskih lica, ustroj graevina i pla-
nina, rijeni tokovi i obrisi morskih obala.
Leonardo nije znao dovoljno o sili ili energiji da svoju ideju dovede do
ostvarenja. Ipak je, prije smrti, oito traio krajnju sintezu. Za sobom je osta-
vio gomilu nedovrenih radova. Bio je nova vrsta renesansnog ovjeka, svoje-
vrsni neuspjeni Aristotel novoga svijeta.
131
POVIJEST ZNANJA
ivot Pia della Mirandole bio je kratak. Rodio se 1453. u vojvodstvu Fer-
rari, jedanaest godina nakon Leonardovog roenja, a umro je u Firenci u dobi
od trideset jedne godine. Ipak je pokazao neumjerenu elju da prouava i zna
sve, to je pridonijelo definiciji pojma koji istraujemo. Pico je bio renesansni
ovjek par excellence, ali na posljetku ni on nije uspio.
Pico je humanistiko obrazovanje stekao u kui svog oca. Studirao je Ari-
stotelovu filozofiju u Padovi i kanonski zakon - crkveni zakon - u Bologni te
hebrejski, aramejski i arapski jezik nauio prije negoli mu je bilo dvadeset. Re-
nesansni platonist Marsilio Ficini upoznao ga je s Platonovim djelima, ali Pico
se upoznao i s idovskom kabalom pa ju je kao prvi ugradio u temelje kran-
ske teologije.
U dobi od dvadeset tri godine Pico je vjerovao da ga po uenosti ne nad-
mauje nijedan ivi ovjek. Godine 1486. predloio je da e braniti popis od
devet stotina teza uzetih iz djela raznih grkih, latinskih, hebrejskih i arapskih
pisaca i izazvao uenjake iz cijele Europe da dou u Rim i javno se natjeu s
njim u tom jedinstvenom pothvatu.
Ta se javna bitka umova nikad nije zbila. Na nesreu za Pica, a moda i za
potomstvo, Vatikan je prouio Picov popis tema i trinaest od njih proglasio
heretikim. Zaprepaten, Pico je smjesta objavio da ih povlai. To nije bilo do-
voljno da ga spasi od zatvora, gdje je proveo kratko vrijeme. Nakon toga ivio
je u Firenci, lijeei svoj intelektualni ponos i sastavljajui izniman spis kasnije
objavljen pod naslovom O dostojanstvu ovjeka. Ta kratka, strasna rasprava
dulji je osvrt na drevnu Protagorinu uzreicu: "ovjek je mjera svih stvari."
ovjek, natuknuo je Pico, duhovno je sredite svemira, ili je moda on jedno
njegovo arite, a Bog drugo. Stoljee ranije njegova bi misao bila ista hereza,
ali u to je doba prola bez primjedbe i Pia su u dogaajima bremenitoj godini
1492. oslobodili od optube za herezu.
Bi li Pico mogao obraniti sve svoje teze? Vjerojatno ne, kao to ni danas
to nitko ne bi mogao (ak i kad bi teze bile posve druge, kakve bi naravno i
bile). Ali Pico se usudio pokuati i izazvao je svijet znanosti. Bilo je to aro-
gantno djelo dvadesettrogodinjaka. Bio je to takoer naum koji renesansni
ovjek nikad ne bi oklijevao poduzeti, ak i ako u njemu nikako ne bi mogao
uspjeti.
Jadni je Pico umro 1494. Francis Bacon rodio se u Londonu samo ezde-
set sedam godina kasnije, u sijenja 1561. U to se doba renesansa, roena u
Italiji, nezaustavljivo proirila do sjeverne Europe. Na sveuilitu u Cambrid-
geu, jo uvijek uporitu aristotelovske skolastike, gdje se kolovao Bacon, ve
su se uli nagovjetaji i apat o novoj vrsti prirodne filozofije koja je Bacona
opinjala do kraja ivota.
132
Bacon je bio politiar i zaraivao je za ivot sluei najprije kraljici Eliza-
beti, a kasnije kralju Jakovu I. Za svog je vladara neumorno radio. Potomstvo
je takoer ustvrdilo da je bio beskrupulozan ak i prema standardima tog
tekog razdoblja. Njegovi su ga neprijatelji 1621. napokon pritisnuli uza zid.
Optuen je za primanje mita dok je bio na poloaju kraljevskog komornika,
proglaen krivim i osuen na veliku odtetu i zatvor. Uskoro je puten iz za-
tvora u londonskoj tvravi Tower, ali nikad vie nije dobio dravni poloaj.
Tom razdoblju povlaenja od javnih poslova dugujemo mnogo korisnih in-
telektualnih radova iz njegovih posljednjih godina.
Njegovi Eseji, koje je pisao tijekom cijelog ivota, puni saete mudrosti i
jednostavnog arma, njegovo su najomiljenije djelo, ali Napredak znanosti
(prvo izdanje na engleskome 1605., drugo izdanje na latinskome 1623.) i No-
vum Organon (1620.) najvaniji su njegov doprinos ljudskom znanju. Oni ra-
zotkrivaju, u cijelom svom manjkavom sjaju, um renesansnog ovjeka.
Baconovo poznato hvalisanje, "Cijelo je znanje moje podruje", na prvi
pogled potvruje njegov glas renesansnog ovjeka. to je time mislio? Takva
hvalisavost je sasvim u aristotelovskom duhu. Bacon, nestrunjak u bilo kojoj
znanosti (premda nenadmaiv politiar), znao je kako bi se znanstveno istra-
ivanje trebalo obavljati, podupirui svoju tvrdnju da ima "obrazovno poz-
nanstvo" sa svim granama znanosti svog doba. Ali takoer se strasno protivio
Aristotelovoj metodi znanstvenog razmiljanja, smatrajui da tzv. deduktivna
metoda vodi u slijepu ulicu. Mnogo je vie volio svoju induktivnu metodu.
Ta se razlika openito vie ne smatra korisnom, ali ona ipak ostaje barem
zanimljiva. Prema Baconu, deduktivna metoda ne uspijeva jer traga za zna-
njem iz izvjesnih intuitivnih pretpostavki izvodi zakljuke o stvarnom svijetu
koji logino mogu biti ispravni, ali to u stvarnosti nisu. Induktivna metoda
bolje uspijeva jer se prouavatelj prirode uspinje po onome to je Bacon zvao
"ljestvicom intelekta", od najpomnijih i zapravo skromnih opaanja do ope-
nitih zakljuaka koji moraju biti toni jer se temelje na iskustvu.
Mi danas znamo da znanstvena metoda mora spojiti dedukciju i induk-
ciju. Znanstvenik ne moe djelovati bez neke vrste hipoteze. Ali on je takoer
osuen na pogreke ako ne provjerava slae li se njegovo razmiljanje sa sa-
mom prirodom, konanim sucem istinosti formalnih tvrdnji. Baconova je
analiza bila korisna, barem zato to je razotkrila pogreku ovisnosti o jednoj
metodi razmiljanja bez obzira na drugu. I njegovo naglaavanje iskustva, pr-
Ijanja ruku tijekom prouavanja prirode, bilo je vano u doba kad su mnogi
strunjaci zazirali od takvih pothvata.
Stoga je ironino da je Baconova smrt uzrokovana skromnim pokusom.
U oujku 1626. vozio se Londonom i iznenada odluio iskuati svoju ideju da
133
POVIJEST ZNANJA
hladnoa moe usporiti truljenje mesa. Izaao je iz koije, kupio pile i napunio
ga snijegom. Ishod je pokusa nepoznat (premda je, naravno, njegova pret-
postavka bila ispravna), ali se Bacon teko prehladio i nekoliko tjedana kasnije
umro.
Bacon, kao Leonardo, nije uspio dovriti veinu svojih velianstvenih
projekata i to, rekao bih, iz istog razloga. On se nije zadovoljavao samo zna-
njem o stvarima u openitom smislu, nego je elio biti strunjak u svemu.
Ipak, njegovo je razumijevanje prirode znanja i osobito prepreka koje stoje na
putu njegovom napretku, bilo duboko. Ono se predouje u njegovoj poznatoj
analizi tzv. idola uma.
Baconov izum "idola" u svrhu objanjavanja postojanja ljudskih pogre-
aka sam je po sebi pouan. ovjeanstvo, ako ga idolatrija ne zavede na krivi
put, u stanju je spoznati mnogo vie istine negoli je obino sluaj. Bacon je
prepoznao etiri vrste idola, od kojih su svi bili prisutni u njegovo, ali i u nae
vrijeme.
Prvi su idoli plemena, izvjesne intelektualne mane zajednike svim ljud-
skim biima, na primjer univerzalna sklonost pojednostavljivanju, koja se
esto otkriva kao pretpostavka da je u nekoj pojavi vie reda negoli je zapravo
sluaj i sklonost ljudi da ih se najvie dojmi ono to je novo. Posljednja se
teorija uvijek ini najistinitijom, sve dok ne stigne sljedea teorija.
Idoli pilje su pogreke uzrokovane individualnim znaajkama. Jedna se
osoba moe usredotoiti na slinosti izmeu stvari, druga na razlike. Takve se
navike miljenja mogu ukloniti samo ako se okupi velik broj osoba koje trae
istinu, kako bi jedna znaajka ponitila drugu.
Idoli su trnice uzrokovani jezikom. Bernard Shaw se samo napola alio
kad je jednom primijetio da "Englezi i Amerikanci imaju zajedniko sve osim
jezika". Razliiti jezici, naravno, uzrokuju vee probleme, zbog ega znanstve-
nici vie vole uzajamno komunicirati matematikim jezikom. Ali univerzalni
jezik poput matematike na posljetku e doivjeti neuspjeh jer najvee istine ne
mogu postati istinski korisne ljudskoj vrsti ako nisu prevedene na jezik svakog
ovjeka. Svaki ovjek, meutim, rijei razumije na poneto razliit nain od
svakog drugog, to vodi do moda neispravljivih izoblienja i nedostataka u
znanju.
Na kraju je Bacon identificirao ono to je zvao idolima kazalita, odnosno
filozofske sustave koji stoje na putu strpljivog, skromnog traganja za istinom.
Takvi sustavi ne moraju biti filozofski. U 20. stoljeu razliiti su sustavi poli-
tikog miljenja sprijeili da se marksisti i socijalisti uzajamno razumiju. Rijei
mogu biti razumljive, ali ideje iza njih ponitavaju njihovo znaenje.
134
Stoje obnovila renesansa
Renesansni ovjek i ideja liberalnog obrazovanja
Aristotelovski ideal obrazovane osobe, "kritine" u svim ili veini grana zna-
nosti, stoljeima je preivio kao cilj liberalnog obrazovanja. U poetku je stu-
dent uio sedam umjetnosti ili vjetina, koje su se sastojale od trivija (gra-
matika, retorika i logika) i kvadrivija (aritmetika, geometrija, astronomija i
glazba). Imena su drevna, ali se sedam "predmeta" moe usporediti sa suvre-
menim liberalnim gradivom jezika, filozofije, matematike, povijesti i znano-
sti. Umjetnosti ili vjetine bile su "liberalne" jer su oslobaale. To jest, one su
oslobaale njihovog vlasnika od neznanja koje je sputavalo neobrazovane.
U 20. stoljeu ta se tradicionalna obrazovna shema posve promijenila.
Neuspjeh renesanse u stvaranju uspjenih "renesansnih ljudi" nije ostao neza-
paen. Ako ljudi kao Leonardo, Pico, Bacon i mnogi drugi gotovo jednako
slavni nisu uspjeli u nakani da znaju sve to se moe znati o svemu, onda ma-
nje sposobni ne bi trebali ni pokuavati. Alternativa je postala oita: postigni
strunost u jednom podruju, dok drugi stjeu strunost u drugima. Taj put,
mnogo lake ostvariv, stvorio je mnogo oputeniju akademsku zajednicu. Sad
se autoritet u jednom podruju morao natjecati samo sa strunjacima u vlasti-
tom podruju.
Odgovarajue sredstvo za postizanje promjene bilo je odjelno sveuilite,
s posebnim odjelima, kao naoruanim feudalnim posjedima, koji su se sukob-
ljavali preko ponora uzajamnog neznanja. Natjecanje koje je preostalo bavilo
se iskoritavanjem sveuilinih prihoda, koji su se uskoro dijelili po naelima
koja nisu imala mnogo veze s akademskim shvaanjem uenja ili znanja kao
takvih. Prvotno vjerovanje da bi obrazovana osoba morala biti "kritina" u
vie podruja, a ne samo u svojem, vie nije postojalo. Na kraju, kako je is-
takao C. P. Snow (1905.-1980.), odvojeni su svjetovi sveuilita prestali uza-
jamno opiti. "Sve" u sveuilitu takoer je izgubilo znaenje kad se ta usta-
nova, postajui sve monija jer su se zbog znanstvenih istraivanja u nju slije-
vali dravni fondovi, pretvorila u labavu konfederaciju razjedinjenih mini--
drava, umjesto da bude ustanova namijenjena zajednikoj potrazi za zna-
njem i istinom.
Do Drugoga svjetskog rata barem su se etverogodinja sveuilita drala
liberalnog ideala, premda ne uvijek gorljivo. Nakon rata liberalno je gradivo
gotovo posvuda odbaeno i u sve su obrazovne ustanove ispod razine sveui-
lita, ak i u mnoge osnovne kole, uvedeni odjeli.
Sve to je ostalo u opoj svijesti bila je fraza "renesansni ovjek", katkad
izreena s divljenjem, katkad s ironijom, a katkad s prezirom, i koja se primje-
njivala na gotovo svakoga tko je pokazivao sposobnost da dobro izvede vie
135
POVIJEST ZNANJA
od jedne stvari. ak se i tada fraza nikad nije upotrebljavala u svom prvotnom,
aristotelovskom smislu. Taj ideal i ideja potpuno su izgubljeni.
Renesansni humanizam
Smrt Dantea, a nakon njega i smrti Petrarke i Boccaccia, koji su jedan za dru-
gim umrli u razmaku manjem od dvije godine, znaili su da se talijanska knji-
evnost nikad vie nee uzdii na tako visoku razinu. Njihova smrt nije bila
kraj njihovog sna o stvaranju nove knjievnosti koja bi se u visokom stilu bavi-
la popularnim predmetima, napisana na narodnom jeziku kako bi je gotovo
svatko mogao itati. tovie, san je ivio i cvjetao, bez sumnje ak i vie negoli
su mogli prieljkivati.
Meutim, neko je vrijeme vjerojatno bilo teko predvidjeti konani tri-
jumf ovog dijela njihovog renesansnog programa, koji ljudi uglavnom nisu
razumjeli. U prvo su ih vrijeme potakli Petrarkino i Boccacciovo ponovno
otkrivanje velikih djela klasine knjievnosti. Ni Petrarca ni Boccaccio nisu
doista dobro govorili klasini latinski, niti su znali dobro itati grki. Oni koji
su krenuli njihovim stopama podigli su studij klasinih jezika na viu razinu
strunosti, osobito nakon to je Bizant 1453. pao pred osmanlijskim Turcima,
to je u Italiju dovelo mnoge izbjeglice koji su govorili grki. Oni ne samo da
su mogli itati starogrki nego su takoer sa sobom donijeli mnoge rukopise
klasinih djela.
U 16. je stoljeu klasini latinski, a ne srednjovjekovni latinski, postao je-
zikom europske diplomacije i svi ueni ljudi svijeta su ga itali, govorili i pisali.
Jo je 1650. engleski pjesnik John Milton (1608.-1674.) planirao napisati veli-
anstven ep na latinskome jer je vjerovao da se samo tako moe nadati opoj
slavi koju je toliko elio.
Meutim, tijekom vremena su nastojanja Dantea, Petrarke i Boccaccia u
promicanju talijanskoga a ne latinskoga postali uzor ostatku Europe. Uporaba
narodnih jezika kao knjievnih jezika postala je vidljivija irenjem pismenosti
zbog mnotva tiskanih knjiga koje je proizveo Gutenbergov izum pokretnog
tiskarskog sloga. (Vidi kasnije raspravu o Gutenbergovoj revoluciji.)
Tijekom prve polovice stoljea tiska, od 1450. do 1500., tiskane su knjige
uglavnom bile izdanja grkih i latinskih djela, neko dostupnih samo u ruko-
pisima. Krajem 15. stoljea veina je klasinih djela bila otisnuta pa su izdavai
poeli ustro traiti knjige na narodnim jezicima. Od 1500. nadalje, tiskana
djela na narodnim jezicima - talijanskome, francuskome, engleskome, nje-
makome i drugima - brojem su nadmaila ona na starim jezicima.
136
Renesansa se polako irila kroz Europu, poevi od svoje talijanske do-
movine do Francuske, Engleske, panjolske i Njemake. Oko godine 1600.
prvi je val proizveo nadahnut procvat poezije i proze na narodnim jezicima.
Junaci su prvog vala bili pisci poput Clementa Marota (1496.?-1544.) i Fran-
9oisa Rabelaisa (1483.?-1533.) na francuskome i Geoffreyja Chaucera
(1342/3.-1400.) na engleskome. Taj je prvi val obino slijedilo, kao to se do-
godilo u Italiji, obilje djela na klasinome latinskom. Upotreba je klasinih
latinskih tekstova zauzvrat uzrokovala reakciju u korist narodnih jezika, koji
su u svakoj europskoj zemlji ubrzo postali standardom visoke knjievnosti.
Tako je u Francuskoj utjecaj Pierrea de Ronsarda (1524.-1585.) u poeziji i
Montaignea u prozi ustanovio francuski, a ne latinski, kao jezik na kojem e
ozbiljni knjievnici (premda neko vrijeme ne i teolozi) pisati svoja najvanija
djela. Nakon sline stanke koja je uslijedila nakon Chaucerove smrti, engleska
djela Edmunda Spensera (1552.-1599.) i Shakespearea pomogla su ustanoviti
oblik suvremenog engleskog jezika koji se govori na britanskim otocima.
Stoga je Milton, na nau dobrobit, na posljetku Izgubljeni raj odluio napisati
na engleskome umjesto na latinskome.
Usto, posvuda se uvrijeilo uvjerenje Petrarke i Boccaccia da najbolja
knjievnost moe vui korijenje iz popularnih tema, primjerice ljubavi, vite-
tva i pustolovina. ak i kad su humanisti pisali na latinskome, kao to je
uinio Erazmo kad je napisao Pohvalu gluposti, pisali su u popularnijem stilu
i za ire italatvo negoli je bio sluaj u klasinom dobu.
I, kao to se dogodilo i s velikim slikarima, veliki pisci nisu pokrivali ljud-
sku svjetlost poklopcem pobonosti. U doba kasnije renesanse (recimo od
1500. do 1650.) mnogo se pisalo o religiji. Vjerojatno je veina izdanih djela,
ak i na narodnim jezicima, ozrajem bila religiozna. Ali najvei su pisci pisali
o ovjeku, a ne Bogu, postavljajui ovjeka u sredite, uzdiui ga, hvalei ga,
ispitujui ga i kritizirajui ga, ali ne prezirui njega i njegovu Ljudsku dravu
kao to su to Augustinovi sljedbenici inili tisuu godina.
Montaigne
Michela de Montaignea, roenog 1533. blizu Bordeauxa u Francuskoj, njegov
je otac odgojio na osebujan nain. Djeak, kojeg je svako jutro budila glazba,
imao je za kuma, kumu i dojilju seljake (kako bi s mlijekom usisao seljaku
mudrost, rekao je njegov otac), a latinski ga je uio njemaki uitelj koji nije
znao ni rijei francuskog. Stoga je sam Montaigne do este godine malo govo-
rio francuski pa mu je latinski ostao "materinji jezik".
137
POVIJEST ZNANJA
Nakon ivota provedenog u politikoj slubi koju je zahtijevao njegov
prijatelj kralj Henri IV., Montaigne se bacio na pisanje eseja koji su ga prosla-
vili. Zbog svog poznavanja obinih ljudi mogao je sastavljati, gotovo izumiti,
laganu, naoko jednostavnu francusku prozu koja je pomogla postaviti visoke
standarde tog jezika.
Eseji nisu samo lingvistiki tour deforce. Na neki su nain savrena rene-
sansna knjiga. Osim to je rije o prvim ikad napisanim esejima (po naem
shvaanju), takoer je rije o prvoj knjizi iji je cilj bio s krajnjom iskrenou
i otvorenou razotkriti um i srce pisca. Montaigne ne pokuava prikriti svoje
mane, ali takoer se ne lupa po prstima niti moli za oprost. On je zadovoljan
time to izvjetava o onome to jest, to misli, to osjea, oekujui da e biti
dovoljno nalik na itatelja - bilo kojeg itatelja - da njegovo pripovijedanje
bude zanimljivo. A tako i jest.
Sv. Augustin je takoer razotkrio svoj um i srce kad je vie nego tisuu go-
dina prije Eseja pisao svoje Ispovijesti. Ali namjera je velikog kranskog apo-
logeta bila neumoljivo didaktika. Priznajui svoje grijehe i opisujui svoje
obraenje na pravu vjeru, ispriao je priu o zlom greniku kojeg je spasila
Boja milost. Ako se to moglo dogoditi meni, rekao je, moe se dogoditi i
vama. Meutim, Montaignea ne zanima toliko ono to se njemu dogodilo, ko-
liko ono to on jest, a to je obino ljudsko bie.
Ukratko, knjiga se, ako je rije o iemu osim o samom sebi, bavi samo-
spoznajom. Sokrat, Montaigneov junak i uzor, rekao je da je samospoznaja '
teka i vrlo vana. Montaigne je znao koliko je teka. Svatko odbija sam sebe
upoznati, to znai priznati samome sebi da nije neto vie ili bolje negoli je u
stvarnosti. Katkad je svaki od nas, a veina uvijek, plijen brojnih privida.
Montaigne je teio da se oslobodi svojih iluzija, da upozna sam sebe, a to nije
isto to drugi vide u nama.
Renesansa je u svim svojim pojavnostima ovjeka postavila u sredite. U
tom novom usmjerenju ovjeka bilo je hladnoe koja je smetala Montaigneu.
Tko govori o apstraktnom ovjeku? Montaigne je barem mogao govoriti sam
za sebe. Mogao je rei tko je, to eli, ega se boji (a toga je bilo vrlo malo), to
ga boli, to ga zabavlja i usreuje, to mu se kod drugih ini tatim i glupim.
Tako je sam sebe postavio u sredite stvari, vjerujui da je, ak i ako se nekima
to moe uiniti tatim, takav nain svakako najzanimljiviji.
Eseji su izvanredno zanimljivi. Takoer su utrli put vrsti knjievnog rada
koji je u iduim stoljeima postao najvaniji. Stotine pisaca, medu njima oni
koje smatramo najzanimljivijima u tom razdoblju, pokualo se razotkriti s ot-
vorenou i iskrenou koja je ak nadmaila Montaigneovu. Rousseau i
Goethe. Wordsworth i George Eliot. Baudelaire i Dostojevski. John Berryman
138
Stoje obnovila renesansa
i Philip Roth. Oni i deseci drugih izlili su na papir svoje due, uzdajui se da
e to biti jednako zanimljivo drugima kao i njima samima.
Danas je povratak u knjievnost prikrivanja umjesto razotkrivanja ne-
mogu. To postignue vie negoli ikome drugome dugujemo Montaigneu,
koji u eseju "O iskustvu" pie:
Mi smo velike budale. "On je proveo svoj ivot u dokolici," kaemo.
"Danas nisam nita obavio." Pa zar nisi ivio? To je ne samo temelj-
na nego i najvanija od tvojih zadaa. "Da sam bio u mogunosti da
upravljam velikim stvarima, pokazao bih to mogu." Jesi li mogao
promisliti i upravljati vlastitim ivotom? Onda si obavio najveu za-
dau od svih. Priroda ne treba bogatstvo da pokazuje i rabi ono im
je obdarena; ona se razotkriva jednako na svim razinama, i iza za-
vjese kao i pred njom. Naa je dunost da ostvarimo sklad u svom
moralu, a ne da skladno sastavljamo knjige, i da postignemo, ne po-
bjedu u boju ili osvajanju neke pokrajine, ve red i smirenost u svom
vladanju. Nae je veliko i slavno remek-djelo primjereno ivjeti. Sve
druge stvari, vlast, gomilanje blaga, graenje, samo su u najboljem
sluaju dodaci i kulise.
Apsolutno je savrenstvo i praktiki boanski znati kako dolino
uivati u naem postojanju. Teimo za drugim nainima ivota jer ne
razumijemo uporabu vlastitog i udaljavamo se od sebe jer ne znamo
kakva je naa unutranjost. Ali ne koristi penjati se na hodulje, jer i
na hoduljama jo uvijek hodamo vlastitim nogama. I na najviem
prijestolju na svijetu jo uvijek sjedimo na vlastitoj stranjici.
Shakespeare
Odmah priznajem da osjeam izvjesnu sumnju u autorstvo Shakespeareovih
drama. Moda ih je napisao glumac iz Stratforda, moda grof od Oxforda, a
moda netko trei. Nakon pet stoljea pitanje je li "Shakespeare" pravo ime ili
pseudonim pisca koji je inae nepoznat nije vano, osim kako bih objasnio za-
to ne mogu predoiti njegov ivotopis.
Dovoljno je rei da je autor drama roen u Engleskoj oko polovice 16.
stoljea i da je vjerojatno ivio do oko 1615. Napisao je otprilike trideset pet
drama, za koje se ini da su sve uprizorene, katkad i vie od jedne na godinu.
U vlastito je doba, kao i danas, bio vrlo uspjean dramatiar.
139
POVIJEST ZNANJA
Kad je Shakespeare (zovimo ga Shakespeare, ak i ako priznajemo da ne
znamo na koga se ime doista odnosi) poeo pisati, bilo je malo dobrih pri-
mjera dramske umjetnosti na koje se mogao ugledati. Veliki su mu grki tra-
giari bili nepoznati pa je imao samo Seneku i nekoliko uasnih suvremenih
tragedija u stilu Seneke. Bili su tu Plaut i Terencije, antiki Rimljani te nekoli-
ko imitacija njihovih klasinih, ali banalnih komedija. I tako je doslovno stvo-
rio englesku dramaturgiju. To je samo po sebi vrhunsko postignue. Ali to je
samo poetak onoga to je Shakespeare uinio.
Kad Shakespeareove drame ne bi postojale, ne bismo znali kako drama
moe biti krasna. tovie, ne bismo znali koliko duboko knjievnost moe
prodrijeti u ljudsku duu.
Mukarac i ena uvijek su arite drama. Srednjovjekovna slika svijeta
koju je Shakespeare naslijedio gubi se u pozadini, a na vidjelo izbija ovjean-
stvo, golo i neureeno odjeom ili zatieno crkvenim zakonom. Drame su
jedva kranske, da i ne govorimo o ortodoksnom kranstvu. One nisu egzi-
stencijalistike, premda sueljavaju ljude sa svemirom i potom procjenjuju
njihovo ponaanje u toj nejednakoj borbi.
Shakespeareov je genij jedinstven, jer je isto toliko vjet u komediji koliko
i u tragediji, pa je ak znao pomijeati jednu s drugom, koristei komediju da
pojaa tragediju i tragediju da zaotri kominu aoku. I ivot to ini, ne dajui
prednost ni tragediji ni komediji pa su stoga njegove drame blie zadovoljava-
juoj imitaciji ljudskog ivota negoli je to uspio postii bilo koji drugi pisac.
Grka tragedija, koju Shakespeare nije poznavao, bavila se obiteljskim
problemima, ali na herojskoj, nadljudskoj razini. Teko je bilo kojem ocu ili
muu prepoznati se u Edipu, bilo kojoj supruzi ili majci sebe vidjeti u Klitem-
nestri, Agamemnonovoj patnikoj kraljici. Jedno je od najveih Shakespeare-
ovih postignua to je u svojim dramama prodro u ivote obinih obitelji, ot-
krivajui nam ono to smo uvijek znali, ali s im se nikad nismo suoili. to
god drugo bila, svaka je od njegovih poznatih tragedija obiteljska; Lear i nje-
gove keri, Hamlet i njegova majka i ouh, Otelo i njegova mlada ena, Mac-
beth i njegova krvoedna, astohlepna ena. Dvije zaraene obitelji ubijaju
drage mlade zaljubljenike u Rotneu i Juliji, a Antonije i Kleopatra, premda nisu
oenjeni - moda zato to nisu oenjeni - nakon dvadeset godina jednako su
strasno zaljubljeni kao i u mladosti.
Plaut i Terencije izumili su standardne komine likove: hvalisavog vojni-
ka-ljubavnika, naivnu, zamamno privlanu ki, glupog oca roenog da mu na
prijevaru oduzmu kerku, lukavog slugu koji vue sve konce - svi su oni po-
stavljeni u toboe obiteljske veze koje oponaaju stvarni ivot. Shakespeare,
naslijedivi te osobe, u svojim neusporedivim komedijama pretvorio ih je u
140
prave mukarce i ene. Osim obveznih zaljubljenika, koji se esto rugaju sa-
moj ljubavi, te drame sadravaju parove otaca i keri toliko istinske i stvarne
da su u stanju slomiti srce. I onda Shylock, remek-djelo, tragina osoba po-
stavljena u sredite komedije, ije se srce slama usred smijeha koji ga okruu-
je, ukljuujui smijeh njegove kerke.
Francuski jezik naslijeen od Rabelaisa bio je nedovoljan za Montaig-
neove potrebe i stoga je morao izmisliti novu prozu. Engleski koji je Shake-
speare uporabio u svojim remek-djelima jedva je postojao kad je poeo pisati
svoja prva djela pa je on takoer gotovo trebao izmisliti jezik. Dante, Petrarca
i Boccaccio izveli su slinu aroliju za talijanski, a Cervantes e je izvesti za
panjolski, Lessing i Goethe za njemaki. Kao i u svemu drugome, Shakespe-
are je bio najvei od tih lingvistikih stvaratelja. Neiscrpno matovit, takoer
je bio neiscrpano dosjetljiv. Englezi se hvale kad kau da govore jezikom ko-
jim je govorio Shakespeare. Kad bi barem njime tako dobro govorili i pisali.
HAMLET:
Kakvo je remek-djelo ovjek! Kako plemenit umom! Tako
neizmjeran u sposobnosti! U liku skladan i u kretnji divan!
Kako je slian anelu u djelovanju! U shvaanju na Boga nalik!
Ljepota svijeta! ivotinjama uzor! A ipak, to je meni ta
kvintesenca praha?
Hamlet
GLOUCESTER:
to od muhe rade obijesni djeaci,
To od nas ine bozi - oni nas
Ubijaju za zabavicu.
Kralj Lear
PROSPERO:
Jer svrena je naa sveanost
I kao to sam prije rekao,
Igrai nai svi su bili dusi
I u zrak su se rasplinuli,
U laki zrak. A poput zrane grade
Fantoma tih i kule e se jake,
to stre nebu pod oblake, sjajne
Sve palae i divni hramovi
I velika zemaljska kugla sama
141
POVIJEST ZNANJA
I sve, to na njoj ivi - sve e se
To raspasti - i ko to nestade
Bestjelesne i puste varke te,
Ni traga nee ostaviti. Mi smo
Tek tvar, od koje graeni su snovi,
I snovima je samo obavit
Na kratki ivot.
Oluja
'
Cervantes
Miguel de Cervantes Saavedra vjerojatno se rodio 29. rujna 1547., u Alcali de
Henares, blizu Madrida. Najvjerojatnije je umro 22. travnja 1616., ali ljubitelji
knjievnosti vie vole tradicionalni datum, 23. travnja, jer je navodno Shake-
speare takoer umro na taj dan. Pomisao da su ta dva fina stara gospodina
umrla istog dana i zajedno otila na nebo - jer ako nisu otili na nebo, emu
onda slui nebo? - tako je zamamna i ugodna da joj injenice, kakve god one
bile, ne bi trebale stajati na putu.
Cervantes je bio u prvom redu vojnik, tek onda pisac. Kao vojnik posti-
gao je prilian uspjeh, u tolikoj mjeri da su berberski gusari, koji su ga zarobili
godine 1575., mislili da je vaan ovjek i zatraili visoku otkupninu. To mu je
moda spasilo ivot jer su nastavili dobro postupati s njime nakon to je neko-
liko puta pokuao pobjei. To ga je takoer stajalo pet godina ropstva jer nje-
gova obitelj nije uspjela skupiti novac do 1580., kad su ga uspjeli osloboditi.
Cervantes je elio biti pisac i pisao je svaku vrstu knjievnog djela za koju
je mislio da bi mu mogla pribaviti neto novca: drame, pripovijesti, pastoralnu
romansu u stilu koji je tada bio u modi. Nita to je napisao nije uspjelo.
Volio je itati, osobito viteke romanse iz prolog stoljea. Stoga je, moda u
oaju, izmislio priu o starom gospodinu iz Manche, koji je ivio u suvremeno
doba i proitao toliko mnogo takvih pria da je siao s uma i povjerovao da su
prie istinite. Na to je odluio da i sam postane vitez-skitnica pa se u svijet na
svom mravom kljusetu Rosinanteu uputio sa zahralim maem i uleknutim
titom kako bi svladavao zmajeve gdje god ih naao. Kako svatko zna, nije na-
ao nita to bi mogao svladati osim stada ovaca i divovskih vjetrenjaa, koje
se jo i danas vide na pustoj ravnici Manche. Umjesto da obori vjetrenjae, za
koje je mislio da su naoruani divovi, njega je oborilo krilo vjetrenjae koje se
neumoljivo okretalo na vjetru.
Cervantes je tu priu ispripovijedio na dvadeset stranica. Sigurno ju je
podijelio s etiri ili pet roakinja koje su dijelile dvije sobe njegove kuice u
142
Esquiviasu, gdje je pisao u kuhinji, dok su ene poslovale oko njega. Pria im
se svidjela i odluio je napisati vie.
Don Quijote je trebao pratioca, titonou, kako ga je volio zvati, pa je
Cervantes i njega izmislio, zamiljajui okruglog, praktinog seljaka Sancha
Pansu, koji je otad pratio samozvanog viteza dok su jahali vijugavim cestama
iezle panjolske, premda je za veinu panjolaca danas Cervantesova pa-
njolska stvarnija od njihove dananje zemlje. Don Quijote je doivio mnogo
pustolovina, u kojima je gotovo svaki put prevaren, nasamaren i izdan, a
Sancho se pomalo priklonio mati gospodara pa je i on poeo doivljavati
pustolovine i misliti da je doista titonoa pravog viteza. Ali njih su dvojica
najvie vremena provodili u razgovoru, a oni su do nas stigli kao jedno od naj-
boljih tiva u knjievnosti openito.
Ah, ali, ree Sancho, krune i ezla vaeg cara skitnice nisu od istog
zlata, nego od lanog zlata i bakra. Priznajem, ree Don Quijote; nije
dolino da kazaline dekoracije budu prave, nego trebaju biti imi-
tacije i odraz stvarnosti, kao to moraju biti i same drame; uzgred
reeno, volio bih da ih voli i potuje, Sancho, a time i one koje ih
piu i takoer one koji glume u njima; jer svi oni pridonose dobru
drave i postavljaju pred nae oi zrcala koja odraavaju ivopisnu
sliku ljudskog ivota; nita nije toliko u stanju da nam dade bolju
ideju prirode i onoga to jesmo ili bismo trebali biti od kemiara i
komedija. Molim te, reci mi, jesi li ikada vidio predstavu u kojoj se
na pozornici vide kraljevi, carevi, crkveni oevi, vitezovi, dame i dru-
ge osobe? Jedan glumi lupea, drugi vojnika; ovaj je ovjek varalica,
onaj trgovac; jedan glumi varavu budalu, a drugi glupog ljubavnika:
ali kad se predstava zavri i glumci skinu kostime, svi su oni jednaki
i kakvi su prije bili. Sve sam to vidio, ree Sancho. Ba se takva kome-
dija, ree Don Quijote, glumi na velikoj pozornici svijeta, gdje neki
glume careve, drugi crkvene oeve i, ukratko, sve uloge koje se mogu
uvesti u dramu; sve dok smrt, koja je katastrofa i svretak dramske
radnje, ne skine s glumaca sva obiljeja veliine i sve ih uini jedna-
kima u grobu. Izvrsna usporedba, ree Sancho, premda ne tako nova
da je nisam ve vie puta uo. Ba je takva druga usporedba ivota s
partijom aha u kojem sve dok partija traje svaka figura ima svoju
posebnu ulogu; ali kad je partija gotova, sve se pomijeaju, bace na
hrpu i strpaju u vreu, ba kao to mi leimo u grobovima kad ivot
okona. Uistinu, Sancho, ree Don Quijote, tvoja je neukost iz dana
u dan manja, a tvoj razum vei.
143
POVIJEST ZNANJA
Budui da su visoki, mravi vitez i njegov okrugli titonoa smjesta i zau-
vijek zaokupili svaiju matu, njihova je slika najbolje poznata od svih izmi-
ljenih osoba u svjetskoj knjievnosti. Nakon izvjesnog je vremena Don Qui-
jote preveden i izdan na svim europskim jezicima pa je svog pisca proslavio
gotovo koliko i njegove likove. Ipak, Cervantes nije na tome zaradio. U sva-
kom sluaju nije imao pravo kad je mislio da je knjievnost put u bogatstvo.
Ako Montaigneovi Eseji nisu savrena renesansna knjiga, onda Cervan-
tesov Don Quijote svakako zasluuje taj naziv. Jer moe li biti boljeg naina da
se uvede novi svijet nego rugati se starome i navesti svakoga da mu se smije?
Srednjovjekovni je svjetonazor ukljuivao vjerovanje u vitetvo, koje je bilo
bitan dio izmiljene tvorevine kakva je bila teokratska drava. Vitezovi-skit-
nice bili su pravobranitelji Bojeg kraljevstva na zemlji, sijui pravdu diljem
mitskih krajeva koji su postojali samo u ljudskoj mati: Avalon, Arkadija i nji-
ma slini. Bez mane u moralu i vjeri, do smrti su sluili nebeskog kralja i ne-
prispodobivu djevicu, Bogorodicu, i ostali u njihovoj slubi i nakon smrti.
Ideal je bio tako lijep da je trajao stoljeima i nije udo da je hipnotizirao
Don Quijotea. Ali nije udno ni da ga je otjerao u ludilo jer je sukob izmeu
ideala i stvarnih vjetrenjaa koje se okreu na vjetru dovoljno otar da upro-
pasti um svakoga tko nije dovoljno spretan. U svakom sluaju, budunost je
pripadala vjetrenjaama i svim njihovim tehnolokim sljedbenicima. Ali znai
li to da je romansa umrla?
Istinska veliina Cervantesova lei u otkriu tog naina. Don Quijote i
njegov prijatelj Sancho Pansa trae ono to je suvremeni pjesnik nazvao ne-
moguim snom, snom pravde u zemaljskom raju, to je kontradikcija u poj-
movima, za koju su praktini ljudi oduvijek znali. Je li vano ako san postoji
samo u umu? Gdje bi drugdje san i postojao? U meuvremenu je stvarni svi-
jet mogao nastaviti sa svojim smrtonosnim, neumoljivim poslom.
Dva Cervantesova junaka nisu sasvim u sreditu prvog plana scene. Oni
su tek malo iznad nje, jer njihova stopala ne dotiu zemlju. Cervantes je bio
prvi koji je uvidio da novi svijet koji se rada treba takve junake jer e inae
poludjeti. Vei dio dobre knjievnosti u posljednjih etiri stotine godina pre-
uzeo je tu ideju, bilo da je izmislio nove vrste junaka s glavama u oblacima ili
pokazujui koliko svijet postaje lud kad mu oni nedostaju.
Crna smrt
udno je pomisliti da bi strana kuga mogla biti promicatelj kulture i pri-
donositelj irenju ideje renesanse, ali upravo je tako bilo. Spojila je dva ele-
144
menta bitna za irenje znanja: s jedne strane tehnologiju papira i tiska, a s
druge neizostavnu rije - rukopise koji su u meuvremenu prerasli u knjige.
Kuga je zapravo bolest glodavaca, obino takora. takorska je buha pre-
nosi od jednog takora do drugog, ali i ljudi mogu navui bolest imaju li buhe.
U gusto naseljenim srednjovjekovnim gradovima obino su ih imali svi.
Tijekom opsada ili gladi, stanovnici su gradova osobito ugroeni. Ako doe
do epidemije kuge, kako se esto dogaalo, smrtnost je nevjerojatna jer se za
lijek nije znalo. (Samo suvremeni antibiotici mogu sprijeiti bolest.)
Poetkom 1347. genoveko je trgovako naselje na Krimu opsjedala voj-
ska Kipaka iz Maarske i Mongola iz nekoliko zemalja Istoka. Ovi su drugi
donijeli sa sobom novu vrstu kuge koja se u okolnostima opsade brzo proirila
i ubila mnogo vojnika. Zapovjedniku Kipaka palo je na pamet da bi se mogao
okoristiti svojom nesreom pa je katapultom nekoliko zaraenih leeva
preko zidina bacio u genoveko naselje.
Genoveani nisu bili imuni i uskoro su mnogi naseljenici umrli. Jedan od
njihovih brodova uspio je izmaknuti blokadi i plovei kroz Dardanele, oko
anatolijske obale i preko Sredozemnog mora ljeti 1347. stii do Messine na
Siciliji. Sa sobom je donio teret prestraenih izbjeglica i zlata, ali i kugu.
Potom je bolest postala epidemija. U dva mjeseca pokosila je polovicu
stanovnitva Messine i ubrzo se rairila na druge sicilijanske gradove. Prela je
preko tjesnaca na talijansko kopno i napredovala prilino postojanom brzi-
nom od oko jedanaest kilometara na dan. U cvatuim se gradovima Italije po-
javila poetkom 1348., ba kao i u sjevernoj Africi kamo su zarazu prenijeli
drugi brodovi. Francuska i panjolska zahvaene su kasnije te godine, Au-
strija, Maarska, vicarska, Njemaka, Nizozemska i Engleska 1349., dok su
Skandinavija i baltike zemlje dole na udar 1350.
Procjene koliki je dio europskog stanovnitva umro od te poasti, koja je
u povijest ula pod imenom Crna smrt, razliite su. Nema sumnje da je po-
mrla barem etvrtina, a moda i polovica stanovnitva, moda i vie; vjerojat-
no je ispravno rei da je umrla barem treina Europljana. Prema tome, umrlo
je oko dvadeset pet do etrdeset milijuna ljudi. Epidemija nije zavrila 1350. U
sljedeih je dvadeset godina manjih epidemija bilo na mnogim mjestima.
Bolest je na preivjele ostavila neizbrisiv dojam, premda je, na primjer,
Petrarca izjavio kako budui narataji nee vjerovati to se dogodilo. Samo s
obzirom na broj umrlih osoba, Crna je smrt bila jedna od najgorih katastrofa
u povijesti. S obzirom na postotak mrtvih, moda je bila najgora - gora nego
bilo koja epidemija, bilo koji rat - bilo to.
Meutim, svako zlo za neko dobro. Tada je moda pomrla polovica eu-
ropskih seljaka. Preivjeli su mogli raunati na veliko poveanje naknade za
145
POVIJEST ZNANJA
svoje proizvode, budui da su se za svoje usluge sad mogli pogaati sa stanov-
nicima gradova kojima je oajno trebala hrana koju su samo kmetovi mogli
proizvesti. Meutim, u roku od stotine godina broj je kmetova opet narastao
na stari broj, a inflacija je izbrisala njihov ekonomski dobitak.
Bolest je ubila ljude, ali nije otetila vlasnitvo. K tome je jednako poga-
ala bogatae i siromahe. Sad je sve to su mrtvi posjedovali pripadalo nekome
drugome. Novosteeno bogatstvo preivjelih navelo ih je na jedan od velikih
potroakih pohoda u povijesti. Posljednja etvrtina 14. stoljea bila je stoga
razdoblje sve veeg blagostanja. Razuzdana potronja poticana je openitim
poputanjem moralnih stega nakon epidemije. Kad si okruen smru, nije
lako obitelji, susjedima ili podanicima nametnuti stroga pravila ponaanja.
Preivjeli od kuge nisu naslijedili samo novac, zemlju i zgrade. Takoer
su naslijedili odjeu, krevetninu i druge stvari nainjene od tkanina. Ali osoba
moe nositi samo izvjestan broj odijela ili haljina, opremiti samo izvjestan broj
kreveta. Stotine su milijuna odijela iznenada postale beskorisne. Krajem 14.
stoljea otkriven je nov nain uporabe svih tih odbaenih odjevnih predmeta:
proizvodnja papira od starih krpa. Novi se materijal mogao upotrijebiti u
mnoge svrhe, ali godine 1450. bilo ga je toliko mnogo da mu je cijena pala na
najniu razinu.
Crna je smrt imala jo jedan osobit uinak na renesansu koju su zapoeli
Petrarca i Boccaccio. Bizant je bio jedan od prvih gradova na udaru pogubne
epidemije. Premda je Istono Rimsko Carstvo potrajalo jo jedno stoljee pri-
je negoli je 1453. palo pred Osmanlijama, od sredine 14. stoljea obrazovani i
prosvijeeni Bizantinci bjee na Zapad.
Njihov je dolazak potpirivao glad za novostima, obavijestima i istinskim
znanjem klasine tradicije sauvane u Bizantu. Najbrojnija skupina uenjaka
u Italiju je stigla tek u 15. stoljeu, ali od sredine 14. stoljea priljev je stalan, a
ti su dolasci imali kumulativan uinak. Do polovice 15. stoljea elja za ue-
njem grkih i rimskih tekstova jako se rairila. Ali jo uvijek nije bilo prak-
tinog naina da se zadovolji ta glad.
Gutenbergovo postignue
Neobino se malo zna o ivotu ovjeka iji je izum neposredno vezan uz obi-
no strane posljedice Crne smrti. Roen posljednjeg desetljea 14. stoljea u
Mainzu, u Njemakoj, Johann Gutenberg proveo je ivot potajno radei na
izumu koji je uglavnom pokuao prikriti ak i pred partnerima koji su mu za
njega posuivali velike svote novca. Njegova tajnovitost i moda neka druga
146
karakterna mana na kraju su ga upropastile. Jedan od njegovih vjerovnika
tuio ga je i, nakon to je dobio parnicu, preuzeo je sve Gutenbergove materi-
jale i strojeve. Izumitelj je postao siromah.
Slomljen i oajan, Gutenberg je 1468. umro. Do tog je doba bila tiskana i
priznata kao remek-djelo poznata Biblija koju danas znamo po njegovom
imenu. U toj prvoj knjizi otisnutoj pominim metalnim slogom Gutenberg je
oito pokuavao mehaniki reproducirati srednjovjekovne liturgijske ruko-
pise, a da ne izgubi njihove lijepe boje ili oblikovanje. U tu svrhu, koja je bila
daleko od svrhe veine njegovih sljedbenika, izumio je etiri osnovne napra-
ve, koje su sve ostale u tiskarskoj uporabi do 20. stoljea.
Jedna je bila tiskarski kalup za tono lijevanje slova u velikim koliinama.
Pokretni slog prije je bio ugraviran u metal ili izrezbaren u drvu. Oba su pos-
tupka bila tegobna i spora. Drveni se slog brzo troio. Gravirani je slog dugo
trajao, ali se svaki ugravirani znak od svakog drugog veliinom i oblikom malo
razlikovao. Gutenbergovi su kalupi proizvodili mnogobrojne trajne i me-
usobno posve jednake kopije tiskarskih znakova.
Drugi je izum bio slitina olova, kositra i antimona za lijevanje znakova.
Samo bi olovo brzo oksidiralo, to bi uzrokovalo kvarenje okvira, ili matrice,
u kojoj se nalazio slog. Antimon je bio potreban da ovrsne slog kako bi mo-
gao izdrati veliki broj otisaka. Slitina olova, kositra i antimona gotovo se do
dananjih dana rabila za izradu sloga.
Trei je izum bio sam tiskarski stroj. Prije njega laganim se drvenim pre-
ama tiskalo drvenim slogom. Meutim, za uvez knjiga rabila se velika, teka
metalna prea. Veliki vijak, slian onome na prei za masline ili groe, pri-
tiskao je jae, to je bilo potrebno kod uveza. Gutenbergovje tiskarski stroj za-
pravo prilagodba stroja za uvez. Rezbareni drveni slog koji se prije koristio ne
bi izdrao veliki pritisak, ali novi metalni slog ga je podnosio i pritom pro-
izvodio ist, toan otisak.
Na kraju je Gutenberg, nakon mnogo pokusa, proizveo tintu za tiskanje
na uljnoj osnovi. Ulje se bojilo na razliite naine, to je omoguilo tiskanje li-
jepih knjiga poput njegove Biblije.
Vjeruje se da je papir izumio izvjesni aj Lun, kineski dravni slubenik.
Kao datum tradicionalno se navodi 105. po Kr. Ve potkraj 2. stoljea po Kr.
Kinezi su drvenim slogom tiskali knjige na papiru od krpa. Arapi su tajnu
proizvodnje papira otkrili u 8. stoljeu i prenijeli je u Egipat i panjolsku. Ne
zna se zato jo dugo nakon toga nije zanimala Europljane. Naelo proizvod-
nje papira od krpa na Zapadu je postalo poznato tek potkraj 14. stoljea. Tada
je izrada papira, koristei golemu koliinu krpa ostalih nakon Crne smrti,
postala vana industrija. Papir od krpa bio je po mnogo emu bolji od perga-
147
POVIJEST ZNANJA
menta ili veluma, nainjenih od ivotinjskih koa. Papir je bio ravniji i lake ga
se moglo presavinuti. Bio je tanji i stoga se mogao uvezati u tanju knjigu. Naj-
vanije od svega, na njemu je otisak tiskarskog stroja bio mnogo jasniji.
Gutenberg je prve knjige nainjene pominim metalnim slogom otisnuo
oko 1450. Ne iznenauje da su bile otisnute na papiru od krpa, ija ga je niska
cijena, zbog vika krpa, uinila oitim izborom. Uskoro su na papiru otisnute
tisue kopija knjiga jer je Gutenbergov niz izuma omoguio da ovaj sad na ve-
liko pristupaan materijal bude uporabljen na udesan nov nain.
Gutenbergovi su izumi uskoro doprli do Italije. U Veneciji i drugim gra-
dovima na sjeveru Apeninskog poluotoka glad za klasicima bila je neutaiva.
U roku od pedeset godina gotovo je svako vano grko i rimsko knjievno dje-
lo otisnuto i raireno diljem cijelog uenog svijeta. Knjige su se prodavale po
niim cijenama omoguenim novom tehnologijom. Mnoge su rukopise tek-
stova iz Bizanta donijele izbjeglice pred Turcima koji su 1453. osvojili grad.
Gutenberg je na taj nain, premda to nije namjeravao, osigurao trijumf
Petrarkine i Boccacciove renesanse. Nakon to se klasike moglo nabaviti u raz-
mjerno jeftinim izdanjima, mogao je poeti rad na prouavanju drevnih jezi-
ka i kultura. Nekad su samo bogatai mogli kupovati rukopise. Odjednom je
svaki uenjak mogao posjedovati knjige.
Osim to su olakavale prouavanje klasine filologije, drevne knjige koje
si je sad mogla priutiti svaka pismena osoba bile su pune ideja koje su stolje-
ima bile zaboravljene, zanemarene ili potiskivane. Mnogi su, takoer, sami
pisali knjige o vlastitim interesima i poslovima, u nadi da e druge, esto u
dalekim zemljama i medu strancima, obratiti na svoja vjerovanja. Taj najsub-
verzivniji izum od svih, tiskana knjiga, mogao se upotrijebiti da promijeni i
preokrene sve vrste drevnih ustanova.
Petrarca i Boccaccio cijenili su mogunosti vjete promidbe ideje. Tu su
zamisao doveli dalje od ikoga prije njih. Vie nije bilo potrebno da jedan genij
ostavi dojam na ljude. Bilo je dovoljno imati novu ideju, ne nuno dobru ide-
ju, i napisati knjigu o njoj. Izdavai su udjeli za novim naslovima.
Izuzetan spoj dogaaja - dostupnost papira od krpa, izum tiskanja po-
minim slogom i iznenadna pojava velikog broja izvrsnih rukopisa koji su va-
pili za izdavanjem - proirio je renesansu. Bez tih bi elemenata san Petrarke i
Boccaccia uistinu zavrio posve drukije.
Renesansni gradovi
Grad-drava jedan je od velikih grkih izuma. Aristotel je opisao razloge nje-
gova razvitka. Drava nastaje radi ivota, rekao je; tj. ona je vano sredstvo
148
preivljavanja. Ali ona nastavlja postojati radi dobrog ivota. Ljudska bia,
nakon to su stvorila neku vrstu drave, uskoro uviaju koliko je ivot u za-
jednici trajniji, sigurniji i ugodniji od ivota jedne osobe ili obitelji.
Gradovi-drave nicali su diljem Grke i u grkim kolonijama. Osnovno je
naelo bilo ekonomsko: oni su bili zajednice mukaraca, ena, djece i robova,
udruenih kako bi stanovnici zajednice mogli voditi bolji i ispunjeniji ivot.
Gradovi-drave procvjetali su i po drevnim standardima imali mnogo slo-
bode. Stoga su neki mukarci (ali malo ena ili djece i gotovo nijedan rob) bili
u stanju iznimno dobro ivjeti, bavei se tjelovjebom u palestri, vodei filo-
zofske rasprave i tragajui za znaenjem vrline.
Aleksandar Veliki je u zemljama koje je osvojio krajem 4. stoljea pr. Kr.
pokuao osnovati gradove-drave. Ali tamo je ideja bila strana i nije se ukori-
jenila. Njegovi carski gradovi, primjerice Aleksandrija i Babilon, vie su bili
namijenjeni administrativnom aparatu, nego kulturi i poslovanju, dok je Ate-
na nastavila postojati kao neka vrsta sjajnog fosila. Rimljani, koji su posvojili
toliko mnogo drugih grkih ideja, nisu posvojili ideju grada-drave jer im je
carski grad bio privlaniji od uurbanih, gusto naseljenih, inovativnih grkih
gradova. Poetkom barbarskih provala civilizacija se povukla iza samostan-
skih zidova. ak se i carski Aachen Karla Velikog bitno razlikovao od grada u
grkom smislu rijei.
Ali grka ideja grada-drave nije nestala. Ponovno je oivjela u 11. i 12.
stoljeu kad su se talijanske komune poput Milana, Pie i Firence sukobile s
feudalnim gospodarima, zbacile ih s vlasti i same prigrabile mo.
Srednjovjekovna talijanska komuna, kao i drevni grki grad-drava, u
prvom je redu bila zajednica trgovaca i poduzetnika. Sloboda koju je imao
novi stale gradskih trgovaca i prodavaa koristila se za stvaranje novog imet-
ka i sve rairenijeg bogatstva. Do 1300. maleni grad Firenca postala je europ-
ski bankar. Njezin novac, florin, postao je prva meunarodna valuta. Ali Fi-
renca je bila vie od poslovne korporacije. Njezini su graani teili za vrstom
slave o kojoj nije sanjao nitko poslije Atene u 5. stoljeu pr. Kr., odnosno pro-
cvatu umjetnosti i arhitekture u vlasnitvu cijelog naroda koji e svoj grad ui-
niti predmetom ope zavisti i podariti Firentincima osjeaj zadovoljstva i gra-
anskog ponosa za koji se stoljeima nije znalo.
Oivljena ideja grada-drave pod vlau naroda rairila se Europom. Za-
pravo, komune su u Njemakoj nastajale kad je talijanski grad-drava ve
umirao, uniten u pogubnim graanskim ratovima koji su upropastili slobo-
du u svakom gradu i doveli strane plaenike da ouvaju mir. Ti su vojnici go-
tovo uvijek ostali dulje negoli su bili potrebni i na posljetku su prigrabili vlast
nad veim dijelom Italije.
149
POVIJEST ZNANJA
Firenca je krajem 15. stoljea izgubila svoju politiku neovisnost, premda
ne i svoje blagostanje i umjetniko prvenstvo. U isto se vrijeme Rim dizao iz
pepela pada prije tisuu godina, ali ne kao grad-drava. I on je postao carski
grad, s velikom moi i bogatstvom, ali s malo komunalnog ivota. Medici, vo-
dea obitelj Firence u njezinim najslavnijim danima, mogli su hodati ulicama
bez uvara, primajui u audijencije i bogatae i siromahe. U renesansnom
Rimu, to znai u Rimu nakon otprilike godine 1500., pape su vladali iza vi-
sokih bedema. Svojim su bogatstvom mogli kupiti najbolje firentinske umjet-
nike, ali velike nove zgrade, ukraene kao nikad prije, vie nisu pripadale rim-
skom narodu.
Nacije-drave ,
Malene talijanske komune pomogle su osloboditi Europu od stiska feudalne
vladavine. Ali nisu se odrale. Pale su kao rtve veih gradova-drava, a te za-
jednice nisu mogle izbjei stalne graanske sukobe. Vrijeme je bilo zrelo za
novu politiku ideju.
Nitko nikad nije uspio tono definirati rije nacija, ali i prije i sada bila je
rije o zajednitvu stvari poput jezika i tradicije te sposobnosti obrane od vanj-
skih neprijatelja. Nacija koja se nije mogla braniti nije se dugo odrala i vladari
su se trudili da njihovi podanici ne zaborave tu injenicu te stoga odvie ne
prigovaraju porezu plaenom radi obrane. Onda, kao i danas, napad je neri-
jetko bio najbolja obrana pa su ratovi bili esti. elimo li suditi dobronamjer-
no, valja rei da su se ti ratovi obino vodili zbog mira. Veliina je bila pred-
nost pa su nacije rasle, upijajui u sebe manje sretne susjede i izrastajui u sve
vee politike jedinice. Radi uinkovitosti, inilo se da je takoer dobro imati
centraliziranu ekonomiju. I tako se sve vea ekonomska mo koncentrirala u
rukama sve manjeg broja ljudi.
Rat nije bio neprekidan pa je u razdobljima mira evala diplomacija. Po-
stalo je uobiajeno da se diplomacija odvija na elegantnom latinskom jeziku,
jer je latinski bio jedini jezik kojim su govorili svi zaraeni monici. Renesan-
sni su humanisti bili najbolji latinisti i stoga su nali zaposlenja sluei vladari-
ma, koji su uvijek teili veoj moi i prosperitetu. Tako su se nasljednici Dan-
tea, Petrarke i Boccaccia uskoro nali u slubi tatih monarha, nazovicareva
koji su se zvali rimskima i nepobonih papa. Umjetnici su dobili u zadau ukr-
asiti njihove prijestolne sobe.
Povijest europske renesanse pokazuje istinitost izreke da nita nije tako
neuspjeno kao uspjeh. Do godine 1700. veinu su prvotnih znaajki rene-
150
anse bogati, moni i beskrupulozni, koji su znali kako ih iskoristiti, ali i kraj-
nje lukavi praktiari svih umjetnosti koji su izumili naine da prodaju svoja
djela, izobliili do neprepoznatljivosti.
Usprkos tom alosnom ali neizbjenom rezultatu, politika su postignu-
a renesanse vrlo znaajna. Bilo je potrebno vie od jednog stoljea da se broj
stanovnika Europe vrati na razinu prije Crne smrti. Godine 1500. stanovni-
tvo je Europe brojem nadmaivalo stanovnitvo iz 1350. i ubrzano je raslo
kako su se ivotni uvjeti posvuda poboljavali. Kako je kuga desetkovala selja-
tvo, obraena je zemlja opet obrasla umama. Sad su je ponovno poeli obra-
ivati pa su se neko "neiscrpne" europske ume uskoro poele pokazivati ne-
dovoljnima za irenje brodogradnje uzrokovane ratovanjem na moru.
Takoer su do 1500. politike ustanove Europe bile u stanju obraunati s
izazovima koji bi svladali i upropastili malene, neovisne i zapravo neuprav-
Ijive komune koje su cvale prije dvije stotine godina. Nove su ustanove bile
mnogo vee negoli sve to je Zapad imao od pada Rima.
Nove su nacije posvuda bile despotske, ali se njihove podanike moglo
uvjeriti da su vladari, barem veinu vremena, naoko dobronamjerni, a alter-
native vladavini jednog monarha i tako nije bilo. Bili kraljevi dobronamjerni
ili ne, oni su obavljali korisnu funkciju, ili su se pobrinuli da je obavljaju nji-
hovi ministri. Izgraene su nove ceste, novi i vei brodovi plovili su po mori-
ma i rijekama, neka je vrsta potanske slube postojala u veini zemalja, po-
slovanje je bilo prilino dobro zatieno (premda je obino bilo vrlo okrutno
oporezovano jer jo nitko nije shvaao ideju slobodne trgovine), porezi su bili
jednako nepravedni kao uvijek, ali ne toliko proizvoljni, novosti su bile do-
stupne i katkad su bile pouzdane. Ukratko, suvremen ivot, nakon dva stolje-
a renesanse, bio je daleko od onoga iz razdoblja mranog doba.
Ljudi su osjeali da civilizacija napreduje, da ivot postaje bolji i da e se
nastaviti poboljavati. To se vjerovanje pothranjivalo samim sobom; nita nije
pogodnije za napredak nego irom rasprostranjeno vjerovanje da je napredak
mogu. Ipak, neki su veliki problemi i dalje billi nerijeeni.
Kriza teokratske drave
Najtegobniji problem ticao se vjerskog raskola. Izazov koji su renesansne ideje
postavile teokratskoj dravi nije se mogao izbjei. Taj je izazov isprva naj-
bolnije osjetila Crkva, to je bilo na dobrobit novih nacija-drava. Ali nije
prolo dugo prije negoli su despotske monarhije koje su zauzele mjesto rani-
jih komuna takoer izgubile svoju mo, pritijenjene i zbaene s vlasti novom
zamisli da se ovjek, a ne Bog, nalazi u sreditu svega to postoji.
151
POVIJEST ZNANJA
Crkva je prema renesansi uvijek osjeala dvojbu. S jedne strane, mnogi su
veliki crkveni oevi po pobonosti koju su osjeali ili pokazivali mogli biti re-
nesansni vladari. Istodobno su drugi sveenici osjeali odbojnost prema sve
veoj svjetovnosti svojih kolega. Oko 1500. poelo se govoriti o reformi. I u
prolosti je bilo reformistikih pokreta, ali sad se potreba za promjenama po-
svuda smatrala neizbjenom.
Crkva je kao upravitelj zemaljskih posjeda na sebe preuzela novu poli-
tiku odgovornost. To je stajalo mnogo novaca. Bilo je posve u redu diviti se
siromatvu rane Crkve. Ali kako je suvremena Crkva mogla ponovno postati
siromana, a da sama sebe ne uniti ili da je ne unite njezini neprijatelji? Novi
despoti, kraljevi Francuske i Engleske, njemaki car, ak i kralj panjolske uza
sve svoje izjave nepokolebljive lojalnosti Rimu, teili su za sve veom neovis-
nou. Ali po cijenu koliko vjeno prokletih ljudskih dua? Istina, reforma je
bila potrebna, no je li Crkva to mogla javno priznati?
Usto, predugo nita nije uinjeno. Napokon je novo sredstvo provoenja
promjene - tisak - pokazalo put u reformu. Vjerska je reforma dva stoljea
drutveno i politiki potresala Europu.
Karijere etiriju slavnih ljudi roenih u drugoj polovici 15. stoljea otkri-
vaju dubinu vjerskog ponora koji je u to doba dijelio ljude i nacije. Ti su se lju-
di uzajamno dobro poznavali, a dvojica su bila prisni prijatelji.
Erazmo
Deziderije Erazmo rodio se 1466. u Rotterdamu. Roditelji mu nisu bili oe-
njeni; njegov je otac bio sveenik, a majka obudovjela ki lijenika. ini se da
njegovo nezakonito roenje nije smetalo njegovoj kasnijoj karijeri. Ako se
lijenitvo smatra predstavnikom znanosti, onda ivot tog ovjeka simbolizira
mjeavina dviju vrsta znanja, svjetovnog i duhovnog.
Erazmo je postao sveenik i potom redovnik. Premda je uvijek bio ra-
zumno poboan katolik, njegova je najvea ljubav bila prema obrazovanju,
osobito obrazovanju u onome to su on i drugi postavili na najvie mjesto
ljestvice, tj. u filologiji: prouavanju drevnih jezika, latinskoga i grkoga, na
kojima je po njegovom miljenju bilo napisano praktino sve to je bilo vri-
jedno proitati. Pisao je latinski stilom za koji se smatralo da je jednak Cicero-
novom, a njegovo je znanje grkog u to doba smatrano nenadmanim. Stoga
su se ljudi divili njegovim prijevodima grkih klasika na latinski.
Godine 1500. Erazmo je postao poznat kao uenjak i diplomat, to je ve-
ina humanista morala biti kako bi zaradila za ivot. U tom se razdoblju svog
152
ivota poeo zanimati za grki tekst Novog zavjeta. to ga je vie prouavao,
vie je sumnjao u tonost Vulgate, latinskog prijevoda sv. Jeronima iz otpri-
like 400. godine.
U Engleskoj je Erazmo, kopirajui rukopise koje je naao u samostanima
i koje mu je darovao njegov prijatelj Thomas More, poeo traiti najbolji mo-
gui tekst Novog zavjeta. Vrativi se na Kontinent, poeo je latinski prijevod.
On se pojavio, zajedno s komentarom i poboljanim grkim tekstom, godine
1516. Njegov se rad po mnogo emu razlikovao od Vulgate i smjesta su ga pri-
znali kao dotad najtoniji prijevod.
Erazmo je elio proizvesti posve toan tekst oba Zavjeta (premda nije vo-
lio Stari zavjet i nikad nije mnogo radio na njemu) s namjerom da ga tiska
kako bi ga mnogi mogli prouavati i potom poboljati. Ono to se danas ini
oitom uporabom nove tehnologije tiskarskog stroja naoko je bio Erazmov
izum i, naravno, ideja se uvrijeila. Ali dovela je do posljedica koje Erazmo
nije elio.
Kad je Erazmo navrio pedeset godina, Martin Luther je objavio svoj
slavni izazov Rimskoj crkvi (koji je oznaio poetak protestantizma), a kad je
Erazmo umro, revolucija se nezaustavljivo irila. Isprva je Erazmo pokuao
zanemariti sadraj i znaenje Lutherovih rijei. Njegova je osobna pobonost
bila iskrena, ali zapravo nije religiju (za razliku od vjerskog uenja) shvaao
tako ozbiljno kao Luther. Erazmo je elio slobodu da prouava, da ita velike
klasike, da na latinskome pie skladne, armantne i lako itljive Kolokvije (to
jest, "razgovore"), koji bi se mogli iskoristiti za poduku u elegantnoj uporabi
jezika (a tako su ih i rabili do 20. stoljea) te da pije dobro vino, jede ukusnu
hranu i smije se glupostima svijeta.
Pohvala gluposti njegovo je s pravom najslavnije djelo. U njemu si je
Erazmo uzeo slobodu da u ironinom stilu Lucijana (rimskog pisca ija je djela
preveo) raspravlja o svim glupostima i zabludjelim tatinama svijeta. U kas-
nijim je razdobljima njegova knjiga bila vrlo omiljena. U njegovo je doba, me-
utim, zbog nje stekao vie neprijatelja negoli prijatelja. Tati, glupi ljudi ne
vole da im se smiju.
Erazmovi su ga prijatelji na kraju prisilili da izabere izmeu Luthera i
pape i, naravno, izabrao je papu jer nikad nije htio biti nita osim iskrenog,
premda neagresivnog katolika. Kad je napisao kritiku nekih od Lutherovih
stanovita, Luther je na nju odgovorio bijesno i sjajno, kao to je uvijek radio,
a Erazmo se povukao s bojita i sam se osjeajui tatim i glupim. Umro je
1536., nekoliko mjeseci prije svog 70. roendana, uviajui da njegova rene-
sansna vrsta blagog skepticizma ne moe zadovoljiti gnjevni novi svijet.
153
POVIJEST ZNANJA
Thomas More
\
Thomas More, poznati pisac, politiar i muenik, postao je Erazmov najbolji
prijatelj. Na savrenom latinskome Erazmo ga je nazvao omnium horarum
homo, to se moe dobro prevesti kao "ovjek za sva doba". Roen 1477. u
Londonu, Thomas More je odrastao u kui Johna Mortona, canterburyjskog
nadbiskupa i lorda komornika. Nakon dvije godine na oksfordskom sve-
uilitu, vratio se u London da studira pravo. Po prvi je put Erazma susreo
1499., kad je Erazmo posjetio Englesku. Pet godina kasnije, nakon to se More
oenio, nekoliko je soba u svojoj kui namijenio Erazmu, koji je postao est
gost.
Zaposlen, uspjean pravnik, More nikad nije prestao itati i pisati. Go-
dine 1516. izdao je Utopiju, "zlatnu knjiicu" sa zamiljenim svijetom imunim
od europskih zala, gdje su svi graani bili jednaki i vjerovali u dobrog i pra-
vednog Boga. U Moreovoj Utopiji (tu je rije izmislio) nazirala se neka vrsta
primitivnog komunizma. Stoga se njegovo ime nalazi na popisu na Crvenom
trgu kao ime jednog od heroja sovjetske revolucije.
Od 1516. nadalje Thomas More posvetio se iskljuivo kraljevoj slubi,
uzdignuvi se 1529., nakon pada kardinala Wolseyja, na poloaj komornika.
To ga je uinilo drugim najmonijim ovjekom Engleske, ali njegova je vlada-
vina kratko trajala jer po savjesti nije mogao prihvatiti razvod Henrika VIII.
od Katarine Aragonske i njegovu enidbu s Anne Boleyn. Ni papa ga nije pri-
hvatio i stoga se Henrik odrekao pape, a kad ga je ovaj ekskomunicirao, sam
je sebe proglasio glavom iskljuivo engleske Crkve.
More bi nevoljko prihvatio kralja-preljubnika, ali nije se mogao zakleti na
vjernost kralju koji bi bio vrhovna vlast u vjerskim stvarima. Henrik je bio ne-
umoljiv, premda je potivao Morea i u drugim bi ga okolnostima mogao vo-
ljeti. Morea su optuili za veleizdaju i proglasili krivim te osudili na smrtnu
kaznu - da bude objeen i raetvoren - ali je kralj ublaio tu osudu samo na
skidanje glave. More je umro 6. lipnja 1535.
U jednom od svojih kolokvija Erazmo je napisao: "Kraljevi vode ratove,
sveenici tee da poveaju svoje bogatstvo, teolozi izmiljaju silogizme, redo-
vnici lutaju svijetom, obini se ljudi bune, Erazmo pie kolokvije." U tome je
bilo istine: Erazmo, najutjecajniji uenjak Europe, odbio se posluiti svojim
utjecajem kako bi zaustavio strahovitu plimu nasilja koja je zapljusnula Eu-
ropu u to doba. Vjerojatno se bojao.
Thomas More, vitez i svetac (papa Pio XI. ga je 1935. kanonizirao), bio je
neustraiv, ali izgubio je ivot jer kralj bio jai. To je bilo vrijeme kad su stvari
povezane sa savjeu gotovo neizbjeno vodile nasilnoj smrti.
154
Henrik VIII.
Henrik Tudor, budui kralj Engleske, rodio se 1491. u Greenwichu. Bio je
drugi sin kralja Henrika VII., a stupio je na prijestolje jer je njegov stariji brat
Arthur umro 1502. Henrik je kraljem postao 1509., a svi su Englezi mnogo
oekivali od njega. U dobi od osamnaest godina, visok gotovo dva metra i
snano graen, bio je slika i prilika kralja i uvijek je svojim kraljevskim dra-
njem uspio ostaviti dojam na podanike, bez obzira koliko ih razoarao od-
lukama. Meutim, obino je krivicu za te odluke svalio na svoje ministre, ak
i ako su one u stvarnosti bile njegove.
Uskoro nakon dolaska na prijestolje Henrik se oenio Katarinom Ara-
gonskom, udovicom svog brata, zadobivi po prilinoj cijeni papinu dispen-
zaciju za ono to su mnogi (i Crkva) smatrali rodoskvrnuem. Neko je vri-
jeme volio Katarinu, ali nekoliko je njihove djece mrtvoroeno, a preivjela je
samo Mary, budua kraljica. Razoaran i ozlovoljen te uvjeren da izostanak
mukog nasljednika ne moe biti njegova krivica, Henrik je potraio utjehu
kod Anne Boleyn, ulne sestre jedne od njegovih ranijih ljubavnica. Anne mu
je obeala sina kao i neizrecive uitke, ali samo ako se razvede od Katarine i
uini je svojom kraljicom. Henrik je i jedno i drugo htio koliko i ona, ali nije
znao kako da to postigne.
Potekoa je bilo mnogo. Prvo, Katarina Aragonska bila je teta Karla V.,
Svetog Rimskog Cara. Izborom za cara 1519. Karlo je smjesta postao najmo-
niji ovjek Europe, ujedinjujui u svojoj osobi krune panjolske, Burgundije
(zajedno s Nizozemskom) i Austrije te Njemake. Karlo je osjeao duboku
obiteljsku odanost i odbio je dopustiti da vrijeaju njegovu roakinju. Henrik
je od pape Klementa VII. zatraio ponitenje braka, ali se Klement bojao Kar-
la, koji gaje zbog neposluha i zatvorio godine 1527.-1528. Uostalom, Henrik
je ionako dobio posebnu dispenzaciju zbog enidbe s Katarinom. Sve je to tra-
jalo godinama. U meuvremenu je Anne uzdisala, a Henrik gorio.
Henrik je zatraio pomo svog prvog ministra, kardinala Wolseyja. Wol-
sey je pokuao sve ega se mogao domisliti kako bi naveo papu da izda poni-
tenje braka, ali uzalud. U nemilosti zbog neuspjeha, optuen za veleizdaju,
umro je na putu da se suoi s kraljem. Novi ministar, Thomas Cromwell,
uskoro je iznio kralju bolju ideju. Kruna se mogla odrei pape i postaviti sebe
kao vrhovnu vlast u Engleskoj, u duhovnim kao i u svjetovnim stvarima. Hen-
rik se tada mogao razvesti od svoje kraljice, oeniti se s Anne Boleyn i reformi-
rati otcijepljenu Englesku crkvu.
Godine 1532. tako je i uinjeno. Medu kraljevim najbliim savjetnicima,
samo je njegov lord komornik, Thomas More, prigovarao novoj politici. Sam
155
POVIJEST ZNANJA
Henrik ju je gorljivo prihvatio. Bio je renesansni vladar par excellence pa je
smatrao da se kao kralj nalazi u samom sreditu svjetske pozornice. Kako je
katkad govorio, nijedan ovjek na Zemlji nije mogao biti nad njim pa makar
to bio Karlo V. ili rimski papa. Henrik nije bio nepoboan ali, kao to je prista-
jalo renesansnom ovjeku, njegova je odanost bila samo prema Bogu, a ne i
prema Crkvi. Po novom zakonu koji je sroio Cromwell, Henrik je proglaen
vrhovnim poglavarom Engleske crkve. U osam godina Cromwellove vladavi-
ne Engleskom, naravno u Henrikovo ime, engleska je reformacija brzo napre-
dovala. Izmeu ostalog, Cromwell je raspustio gotovo sve samostane u zemlji
pa je sve njihovo golemo bogatstvo prisvojila kruna. Time je vie nego udvo-
struio kraljev imetak.
Anne Boleyn je bila manje uzbudljiva kao supruga, negoli kao ljubavnica
pa je Henriku brzo dosadila. Uostalom, i ona mu je podarila samo kerku,
buduu Elizabetu I. Zbog svog je neuspjeha Anne umrla na stratitu. Jane Sey-
mour, koja ju je naslijedila, umrla je pri porodu. Cromwell se potom tri godine
trsio da nade pogodnu mladenku za ovjeka koji je, premda kralj, moguim
tastovima poeo izgledati vrlo opasan. Cromwellov je izbor pao na Anu od
Clevesa, koja je sa sobom mogla donijeti savez s njemakim prinevima, ali
Henrik ju je zamrzio im ju je vidio - na njihovom vjenanju - pa se razveo i
od nje. Catherine Howard mu je neko vrijeme bila po volji kao mlada peta
supruga, ali ona je doista bila razvratna, ak i kao kraljica, pa je takoer izgu-
bila glavu. Njegova esta i posljednja ena, Catherine Parr, dobroudna ali nje-
mu dosadna, tjeila gaje u starosti sve dok u sijenju 1547. godine na posljetku
nije umro.
Henrikove brane pustolovine uinile su ga smijenim, a u posljednim
godinama njegove vladavine mrzili su ga i zbog samovoljne okrutnosti. Rimo-
katolici mu nikad nisu oprostili zakonitu otimainu crkvenog bogatstva. Za-
pravo, on nikad nije bio naroito sposoban kralj, premda je imao sposobne
ministre, koje je ubijao kad su mu prestali biti od koristi. Ipak, najpoznatiji je
engleski kralj ijedan od najpoznatijih europskih monarha. Naime, savreno je
predoavao to je kralj trebao biti u doba kad je renesansa posvuda stvorila
nove ideje o teokratskoj dravi i novim nacijama-dravama koje e doi.
Henrik je sam sebe smatrao valjanim teologom pa je dobar dio posljed-
njih godina proveo mukotrpno pokuavajui protumaiti svojim podanicima
novi odnos izmeu Boga i ljudi, simboliziran njegovom ulogom svjetovnog
kralja koji istodobno vlada i Engleskom crkvom. Nikad ga nije prestala uzne-
miravati uloga koju je odigrao kad je svom narodu nametnuo protestantizam.
Da nije bio poudan, tat i sebian renesansni ovjek kakav je bio, moda to
ne bi uinio, pa bi Engleska i danas moda jo uvijek bila katolika zemlja.
156
Martin Luther
Veliki, Bogom mueni osniva protestantizma i pokreta reformacije i njezi-
nih ratova, rodio se 1483. u Eislebenu u Njemakoj. Usprkos elji svog oca da
postane pravnik, dao se u vjerski ivot i postao redovnik augustinskog reda,
istog kojem je pripadao i Erazmo. Brzo su uvidjeli njegovu nadarenost u teo-
logiji. Sveuilite u Wittenbergu postavilo gaje 1510. godine za profesora teo-
logije.
Iste je godine po crkvenom poslu otputovao u Rim. Godinama kasnije jo
se uvijek sjeao oka koji je doivio kad je otkrio nehat i svjetovnost rimskih
prelata. Zapravo, 1510. mogla bi se nazvati vrhuncem talijanske renesanse jer
je papa Julije II. uz pomo Michelangela i Rafaela uloio svu energiju u pla-
nove da obnovi drevni sjaj Vjenoga Grada.
Kao profesor, Luther je bio i izazovan i neodoljiv pa je privlaio nadarene
uenike koji su kasnije postali njegovi odani sljedbenici. Ali u godinama na-
kon 1510. bio je rastrzan unutranjom borbom, dok se borio s pitanjima o
onome to je sv. Pavao nazvao pravinou Boga. Kako tako strogo i nemilo-
srdno bie moe voljeti, pitao se Luther.
Napokon, vjerovao je da je za ovjeka Boja pravda ispunjena u daru vje-
re i da je ovjek, prema tome, opravdan vjerom i samo vjerom. Stoga je bilo
manje potrebe za golemom crkvenom infrastrukturom, koja mu se vie inila
zaprekom, negoli putom izmeu ovjeka i Boga.
Reformacija je poela - za malo se koji povijesni pokret moe tako tono
odrediti nadnevak - naveer 31. listopada 1517., kad je Luther na vrata crkve
Svih Svetih u Wittenbergu pribio svojih Devedeset pet teza. Mnoge su se teze
bavile papinskim oprostima od grijeha. Njegovo je negativno miljenje pota-
kao posjet dominikanskog trgovca oprosta, koji je spas due pokuao prodati
nekim ljudima koje je Luther poznavao. Slubeno Crkva nikad nije propu-
tala rei kako papinski oprost, bez obzira na cijenu, nee sam po sebi odvrati-
ti prokletstvo ili jamiti spas due, ali trgovci tada kao i danas nisu bili tako
obazrivi pa je dotini neobuzdano i pretjerano obeavao vie negoli je on ili
bilo koji drugi ovjek - tako je Luther mislio - ikad mogao ispuniti.
Crkva Svih Svetih sadravala je mnoge vrijedne relikvije, od kojih je sva-
ka povlaila za sobom oprost od grijeha, i koje su imale biti pokazane idueg
jutra, na Svisvete. Posluivi se novom tiskarskom tehnikom, Luther je dao
otisnuti teze pa je kopije poslao mnogim prijateljima i suradnicima.
U gotovo pet stoljea poslije godine 1517. drugi su buntovnici i reforma-
tori pribijali izazove na vrata crkvi i drugih zgrada ili su ih itali na televiziji,
suvremenom ekvivalentu crkve. Malo je njih ponjelo Lutherov uspjeh.
157
POVIJEST ZNANJA
Pobuna je sporo zapoela, ali se neumoljivo irila. Luther je bio vrhunski
politiar. Jo vanije, njegov je izazov Rimu naao podrku. Za njega je osobito
bila zrela Njemaka pa ga je doekala s dobrodolicom.
Crkva mu se najodlunije usprotivila. Optuen za herezu i slubeno eks-
komuniciran od strane pape, u travnju 1521. pozvan je na Carski sabor u
Worm.su. Svojim je tuiteljima odgovorio sjajnim govorom, zavrenim poz-
natim nepokolebivim rijeima: "Ovdje stojim! Ne mogu drukije!" Oslobo-
en od optubi, Luther je kroz gomilu neprijatelja poao prema prijateljima
koji su se okupili oko njega i podigao ruku u znak olakanja - napola je oeki-
vao da e ga osuditi na lomau - i pobjede.
Reformacija je bila iznimno sloen pokret, ba kao i protureformacija,
ustanovljena da odgovori izazovu. Obje su tvrdile da Rimokatolikoj crkvi
treba reforma, obje su je zahtijevale i postigle. Lagodno, snoljivo kranstvo
vie nije postojalo.
Reforma je postala sama sebi cilj i opravdanje za druge nakane. Henrik
VIII. je objavio da eli reformirati sveenstvo, ali takoer je elio razvod i bo-
gatstvo pohranjeno u katolikim samostanima diljem Engleske. Njemaki
prinevi koji su podupirali Luthera eljeli su reformu, ali takoer su htjeli neo-
visnost od Rima i vei udjel u porezima koje su crkvene ustanove ubirale u nji-
hovim podrujima. I mnoge su druge svjetovne sile tu imale posla.
Meutim, ono to je najvie promijenilo ozraje bio je renesansni izazov
koji su u lice Crkve bacila Lutherova teoloka predavanja i neke od njegovih
teza: kako ovjek moe biti spaen? Posredovanjem sveenika i biskupa, kako
je Crkva uvijek govorila, ili svojom vlastitom, osobnom, individualnom vje-
rom? Ako je vjera osobna i individualna - a kako bi mogla biti drukija? -
onda je bilo teko ne sloiti se s Lutherovim stanovitem i ne zahtijevati nacio-
nalnu neovisnost od Rima i individualnu neovisnost od vjerskih ustanova.
Luther je tvrdio da nikad nije namjeravao otii tako daleko, ali crkve su
nastavile postojati, premda to nisu bile rimokatolike crkve. Luther je ak
otiao u grob ustrajui na uinkovitosti mise, govorei - sa svojom uobia-
jenom ovozemaljskom slikovitou - da kad bi Bog od njega zahtijevao da
jede divlje jabuke i gnoj, to bi i uinio. Stoga zato da ne vjeruje u svetost Kri-
stovog tijela i krvi kad mu je Bog to zapovijedio.
Ali duh tog ovjeka postojanog poput stijene, koji se nikad nije smijeio,
zapravo je bio revolucionaran. Drugi su razumjeli taj duh i slijedili ga kamo ih
god vodio. Objeruke su prihvatili njegovo duboko vjerovanje da se smije ubi-
jati one koji imaju kriva uvjerenja o Bogu.
158
Snoljivost i nesnoljivost
Luther nije sam zapoeo vjerske ratove u 16. i 17. stoljeu. Ali on je, vie nego
itko drugi, potaknuo i podravao nesnoljivost koja je obiljeila to doba.
Protestanti su ubijali za svoju vjeru; Crkva je uzvratila obnovljenom in-
kvizicijom. Vie od stotinu godina nakon Lutherove smrti 1546., ono to su
ljudi vjerovali u svezi s nevanim stvarima moglo je biti razlog za ubojstvo.
Jonathan Swift se narugao sukobljenim stranama, rekavi da e se one boriti
oko toga treba li se meko kuhano jaje razbiti na iljastom ili tupom kraju.
Uistinu, neko je vrijeme sukob izmeu vjerskih frakcija bio gotovo isto toliko
poguban kao Crna smrt.
Sedamnaesto je stoljee doivjelo teoretsko rjeenje problema ijem je
stvaranju Luther pridonio. Nije se mogao nai nikakav kompromis u svezi s
crkvenom vlau, sakramentima, ulogom biskupa ili enidbom sveenika.
Jedino je rjeenje bilo imati ne jednu, nego mnogo kranskih crkava. Na-
ravno, odmah se nametnulo pitanje koja e crkva biti naa, u ovoj zemlji, u
ovom gradu? To je pitanje bilo razlogom pustoenja dugo nakon to je ideja
naelno prihvaena.
Na posljetku su vjerske razlike postale nepodnoljive. Po miljenju ra-
zumnih ljudi, to se moralo promijeniti. Najuvjerljiviji zastupnik tog miljenja
bio je John Locke (1632.-1704.), ije je Pismo o toleranciji objavljeno 1689.
godine.
Vjerujete li da imate besmrtnu duu, da je va boravak na zemlji kratak i
da e narav vae vjere odluiti kako ete provesti vjenost - u mukama ili bla-
enstvu - onda je vjera neto vrlo ozbiljno, ozbiljnije nego bilo to drugo to
moete raditi ili o emu moete razmiljati. Umrijeti u svojoj vjeri, ako vjeru-
jete da tako stjeete vjeno blaenstvo, oito nije nikakav gubitak u uspored-
bi sa ivotom izvan svoje vjere i gubitkom Neba.
To se vjerovanje pribliava religiji samo s individualnog stanovita. Valja
razmotriti i dva druga miljenja. Jedno se bavi osobom ija se vjera razlikuje
od tvoje. Tijekom dva stoljea prije Pisma o toleranciji, ljudima je bilo lako
vjerovati da njihova vjera zahtijeva od njih da mue, ubijaju i pale na loma-
ama one koji se ne slau s njima, premda je razlike u vjeri bilo teko raspo-
znati. Osim toga, mi danas dovodimo u pitanje i osuujemo miljenje da je
svaka razlika u vjerskim nazorima dovoljna za muenje i smrt. U Lutherovo
vrijeme veina ne bi gotovo ni razumjela to pitanje.
A tu je i Lockeovo miljenje, za koje tvrdi da je jednako Bojem. On pita
odobrava li Bog Milosti i Ljubavi djela onih koji "iz naela kranskog milo-
sra, kako tvrde, i ljubavi prema ljudskim duama... uskrauju (drugima) nji-
159
POVIJEST ZNANJA
hova imanja, osakauju ih tjelesnim kaznama, izgladnjuju ih i stavljaju na
muke u odvratnim zatvorima i na kraju im ak oduzimaju ivote." Lockeov je
odgovor odluan i jasan:
Da bilo tko misli da je ispravno drugoga - iji spas od srca eli - do
smrti muiti, ak i u neobraenom stanju, meni bi izgledalo, prizna-
jem, vrlo udno, a rekao bih i drugima. Ali sigurno nitko nikad nee
povjerovati da takav postupak moe proizlaziti iz milosra, ljubavi i
dobronamjernosti. Tvrdi li bilo tko da ljude treba ognjem i maem
prisiliti da se izjasne za izvjesne doktrine i slijede ovaj ili onaj vjerski
obred, ne osvrui se na njihov moral, i ako se bilo tko trudi da krivo-
vjerne preobrati na vlastitu vjeru silei ih da rade stvari u koje ne
vjeruju i doputajui im da rade stvari koje rije Boja ne doputa,
uistinu se ne moe sumnjati da takav ovjek eli da veliko mnotvo
ispovijeda istu vjeru kao i on sam, ali je posve nevjerojatno da on u
prvom redu takvim sredstvima nastoji stvoriti istinski kransku
crkvu.
Suvremen ton, usprkos starinskom izraavanju, znak je koliko su nam po
duhu bliski neki mislioci iz 17. stoljea. injenica da su Lockea bijesno na-
padali zbog onoga to je objavio, pokazuje da su doba reformacije i protu-
reformacije i stoljee vjerskih ratova daleko od naeg poimanja tih stvari.
ovjek u sreditu
Ovo smo poglavlje poeli pitanjem koju je veliku misao obnovila renesansa.
Odgovor: antiku ideju da je ovjek arite ljudskog zanimanja. Kako je Pro-
tagora rekao prije dvadeset pet stoljea, ovjek je mjerilo svih stvari.
Protestantska reformacija, sa svojim naglaavanjem individualne potrebe
za Bojom milou, potvrdila je taj odgovor. Sad je svatko morao znati itati
Bibliju kako bi sam za sebe mogao odrediti njezino znaenje. Izum tiska to je
uinio praktinim, a prijevodi Biblije na europske jezike sve su olakali. Svat-
ko je sada bio vlastiti teolog pa je Bog siao u srce svakog kranina.
Nova usredotoenost na samoga sebe imala je i druge posljedice, kako su
pokazali suvremeni povjesniari. Veza izmeu protestantizma i uspona kapi-
talizma uinila se osobito jaka njemakom sociologu Maxu Weberu (1864.-
1920.) i engleskom povjesniaru R. H. Tawneyju (1880.-1962.). Stega koju o-
vjek mora sebi nametnuti nakon to se odijelio od podrke meunarodne
160
Crkve moe biti bliska samopouzdanju potrebnom za uspjeh u kapitalistikoj
ekonomiji. Ona takoer moe biti karakterna crta koja stvara dobre graane
u demokratskoj dravi.
Bilo tako ili ne, to jo nije bilo poznato ljudima renesanse. Oni su moda
posve drukije sudili o tome to im je tako zanimljivo u klasinoj civilizaciji
koju su ponovno otkrili.
Tijekom tisuu godina nakon pada Rima ljudi su odgovornost za svoje
moralne ivote predavali predstavnicima Boga na Zemlji: rimskom papi, nje-
govim biskupima, njihovim upnicima ili sveenicima. To su radili iz dobrih
razloga, u prvom redu zato to su bili uvjereni da e, ako budu tako uinili,
zadobiti spas due i vjeno blaenstvo.
Moda su se iznenadili kad su otkrili da drevni Grci i Rimljani, kojima su
se iz toliko razloga divili, sve u svemu nisu sklopili slian ugovor. Osobito su
Rimljani vjerovali u bogove i pokuavali ivjeti ispravnim, moralnim ivotom,
ali oni su na sebe preuzeli odgovornost za izbor naina ivota. Po njihovom se
sudu ta odgovornost nije mogla prenijeti ni na koga drugoga.
to je renesansa vie razmiljala o tom vjerovanju, ono se doimalo upe-
atljivijim i hrabrijim. Klasian je ovjek odgovarao sam za sebe i prihvaao je
posljedice svojih pogreaka, ako ih je bilo. Kako je renesansa uvidjela, mnogo
je stavljao na kocku. Bi li i nagrada mogla biti razmjerna riziku?
Renesansni mukarci, a i ene, odluili su da bi nagrada mogla biti velika
pa je to postao najvaniji razlog za njihovu zajedniku odluku da se rijee teo-
kratske drave i nadomjeste je svjetovnom dravom te drutvom za koje bi
otada sami preuzeli potpunu odgovornost. Na vjerske e se savjetnike oslanjati
radi savjeta, ali ne i radi vodstva. Mi suvremeni ljudi prihvatili smo njihovu
odluku i, uz vrlo mali broj iznimaka (vidi Dvanaesto poglavlje), drimo se tog
vjerovanja.
161

Europa iri
svoj utjecaj
poetku kranske ere stanovnitvo je svijeta sve u svemu brojilo oko
300 milijuna ljudi. Godine 1500. nije nas bilo mnogo vie od oko 400 mi-
lijuna, rasporeenih otprilike ovako:
Kina, Japan i Koreja 130 milijuna
Europa (ukljuujui Rusiju) 100 milijuna
Indijski potkontinent 70 milijuna
Sjeveroistona Azija i Indonezija 40 milijuna
Sredinja i zapadna Azija 25 milijuna
Afrika 20 milijuna
Sjeverna, Srednja i Juna Amerika 15 milijuna
Izmeu godine 1500. i 1800. svjetsko se stanovnitvo vie nego podvo-
struilo i do 1900. opet se podvostruilo na oko 1,6 milijardi. Do 1960. jo se
jednom podvostruilo, a do poetka 21. stoljea jo jednom pa danas na na-
em planetu ivi vie od est milijardi ljudskih bia.
irenje novih poljoprivrednih otkria i tehnika diljem svijeta bilo je pr-
venstveni razlog udvostruenja stanovnitva izmeu 1500. i 1800. Budui da je
bilo vie hrane, moglo je postojati mnogo vie ljudi. Godine 1500. obraeno je
bilo manje od jedne etvrtine obradive zemlje na svijetu. Ostatak su naseljavali
lovci i skupljai, lutajui pastiri ili ljudi koji su runo obraivali polja, primje-
rice Inke. Te su primitivne metode bile mnogo manje uinkovite od zemljo-

Europa iri svoj utjecaj
radnje pomou pluga. Usto je porast stanovnitva bio ogranien opetovanim
gladima uzrokovanim slabim urodom itarica i odbijanjem ljudi da jedu ne-
poznatu hranu ak i kad su je mogli nabaviti.
Nakon 1500. poetak svjetske ekonomije obiljeen je poveanjem broja
domaih ivotinja i prehrambenih kultura. Stoka, ovce i konji uvedeni su u
Novi svijet, gdje su se na posljetku udomaili. Penica, ija je domovina Bliski
istok, najprije se rairila Azijom, a potom diljem ostatka svijeta. Tim su se te-
meljnim namirnicama brzo pridruile banana, batata, ria i eerna trska, sve
iz Azije, te kukuruz, krumpir, rajica i mnoge druge kulture iz Sjeverne i June
Amerike.
Trebalo je otprilike stotinu tisua godina da svjetsko stanovnitvo naraste
na 400 milijuna, koliko je brojilo 1500. Tijekom pet godina od 1995. do 2000.
broj ljudskih stanovnika zemaljske kugle narast e i vie od tog broja. Nije
samo promjena u agrikulturnim metodama prouzroila sadanji eksplozivan
rast stanovnita. Ali je eksplozija poela prikupljati snagu oko godine 1500.,
to ini to razdoblje presudnim u ljudskoj povijesti.
Mongolska carstva
Danas je Mongolija veliinom esta drava u Aziji, ali jedna od najslabije
naseljenih, sa stanovnitvom koje broji manje od dva milijuna ljudi. Golo, vje-
trovima ibano podruje pustinje i stepe, Mongolija nikad nije mogla uzdra-
vati mnogo stanovnika. Ali oni koje je othranila imali su velik utjecaj na osta-
tak svijeta.
Vidjeli smo kako su se u treem 3. stoljeu po Kr. Hsiung-nu ili Huni
probili kroz Kineski zid i naveli mnoge narode na selidbu, to je dvije stotine
godina kasnije uzrokovalo pad Rimskog Carstva. Nakon tog doba Mongolija
je tisuu godina bila mirna; tj. Kinezi su kombinacijom vojne sile i diplomaci-
je pazili da se vatra ne razbukta. Meutim, poetkom 13. stoljea novi je val
estokih i nemilosrdnih konjanika provalio iz Mongolije i uskoro stvorio naj-
vee carstvo koje je svijet ikada vidio.
Imena su mongolskih vojskovoa medu najpoznatijima u povijesti.
Dingis-kan (1167.-1227.) do godine je 1206. ujedinio mongolska plemena i
tijekom iduih dvadeset godina osvojio sjevernu Kinu i cijelu Aziju do Kav-
kaza na zapadu. Veliki kan Ogadaj (umro 1241.) zavrio je osvajanje Kine i
Koreje i zapoeo pohod na zapad koji je Mongole odveo sve do Jadranskog
mora. U travnju 1241. godine Ogada jeve su mongolske horde teko porazile
vojske Poljaka, Nijemaca i Maara kod Liegnitza i na Mohakom polju, vrlo
163
POVIJEST ZNANJA
blizu Bea. Samo je Ogada jeva smrt u prosincu te godine spasila Europu od tih
novih barbara.
Kublaj-kan (1215.-1294.) osnovao je juansku dinastiju i, kao prvi kineski
car svoje dinastije, ponovno ujedinio Kinu prvi put od pada dinastije Tang
907. Konano je Timur (1336.-1405.), zbog svoje epave noge nazvan Timur
Lenk, s nevienom okrutnou osvojio golemo carstvo koje se prostiralo od
june Rusije do Mongolije, a na jug do Indije, Perzije i Mezopotamije, ali se
nakon njegove smrti to carstvo raspalo.
Marco Polo
Marco Polo se vjerojatno rodio u Veneciji (moda je rodom bio iz Korule,
op. pr.) oko 1254. i ondje je godine 1324. umro nakon ivota punog izvanred-
nih pustolovina. Njegovi su roaci dugo trgovali s Istokom, a u Aziju su ot-
putovali iz Konstantinopola, krenuvi na put 1260., dok napokon nisu stigli
do ljetne palae Velikog Kana, gdje su se susreli sa samim Kublaj-kanom. Ime
je tog mjesta bilo ang-tu, koje je engleski pjesnik Samuel Coleridge u svojoj
poznatoj pjesmi "Kublaj-kan" nazvao Xanadu. Kublaj je Marcovog oca, Nic-
coloa, kao veleposlanika poslao natrag u Europu da odnese pisma u kojima je
papu molio da mu poalje stotinu bistrih ljudi "upoznatih sa Sedam (liberal-
nih) vjetina". Niccolo je 1269. stigao u Veneciju i tada je prvi put vidio svog
sina. Marcu je tada bilo oko petnaest godina.
Papa Klement VI. nedavno je umro pa je Niccolo ekao izbor novoga
kako bi mogao ispuniti Kublajev zahtjev. Nakon dvije godine novi papa jo
uvijek nije bio izabran. Otac i sin Polo uputili su se na novo putovanje. U Pale-
stini im je papin poslanik dao pisma za Velikog Kana i ta je preporuka bila ba
ono to su trebali jer su poslanika uskoro izabrali za papu, Grgura X. Zahtjev
za stotinom obrazovanih ljudi nije se mogao ispuniti. Otac i sin Polo ostavili
su Acru krajem 1271. s dva fratra, ali ti mukarci, nenaviknuti na tegobe puto-
vanja Azijom, uskoro su se uputili natrag. Nepokolebani, otac i sin Polo nasta-
vili su put sami.
Mnogo godina kasnije, kad se Marco vratio u Veneciju, o tom je putova-
nju pisao u knjizi II Millione. Velika uspjenica svog doba, "Putovanja Marca
Pola" jo su uvijek jedna od velikih knjiga o putovanjima, premda su mnogi
Marcovi suvremenici to djelo smatrali potpunom izmiljotinom. Znanstvena
su istraivanja u nae doba otkrila u knjizi solidan temelj povijesnih i zemljo-
pisnih podataka. Ocu i sinu Polu trebalo je deset godina da iz Acre stignu do
mongolskog ljetnog glavnog grada ang-tu. Vjerojatno ih je usporila bolest
164
(jedan ili obojica su moda oboljeli od malarije), ali su takoer bili okorjeli tu-
risti koji su uivali u dugim zastranjivanjima kako bi vidjeli ono o emu su
drugi samo priali. Kublaj-kan je bio sretan to opet vidi Marcovog oca i to
je dobio boicu svetog ulja koju su otac i sin zajedno s papinim pismima no-
sili cijelim putem od Jeruzalema. Kanu se oito veoma svidio mladi Polo, koji
je velikog vladara oduevio priama o neobinim ljudima u dalekim zemlja-
ma.
Kublaj je mladog Venecijanca posvojio kao svojevrsnog lutajueg vele-
poslanika bez lisnice pa ga je poslao na nekoliko istraivakih misija u daleke
krajeve carstva iz kojih se Marco vratio s neto vrijednih podataka i, to je bilo
jo bolje, dobrim priama. ini se da je Marco od Kublaja dobio upravu nad
trgovinom soli i moda je ak bio imenovan upraviteljem jednog gradia.
Marco i njegov otac na dvoru su Velikog Kana ostali barem petnaest go-
dina, tijekom kojih su se prilino obogatili trgovanjem i doivjeli mnogo kras-
nih pustolovina, od kojih je manje od polovice, po Marcovim rijeima na
samrti, stigao ukljuiti u svoju knjigu. Oko 1290. oito su poeli udjeti za po-
vratkom u Veneciju pa su Kublaju priopili svoju elju. On isprva nije htio
dopustiti da Marco ode. Vie su od godine dana otac i sin Polo ekali na pri-
liku da svoj povratak kui uine probitanim caru. Prema tradicionalnom
datiranju, ona se ukazala 1292.
Izvjesnu mongolsku princezu trebalo je morem poslati do Perzije kako bi
postala ena Argun-kana, mongolskog vladara te zemlje. Nekih je est stotina
dvorana imalo pratiti princezu, ali su otac i sin Polo uvjerili Kublaja da bi se i
oni trebali prikljuiti princezi jer su prije proputovali putom kojim je imala
ii. Zapravo, budui da je princeza planirala putovati morem oko indijskog
podkontinenta, a otac i sin Polo su od Perzije do Kine putovali kopnom, nisu
imali vie iskustva o tom putu od nje same.
Marco u svojoj knjizi ne spominje rastanak od Velikog Kana, ali on je
morao biti dirljiv. Car, sad u dobi od gotovo osamdeset godina, morao je znati
da nikad vie nee vidjeti svog mladog prijatelja, a i Marco je vjerojatno bio
siguran da se nikad nee vratiti jer novi vladar moda nee tako srdano
doekivati strance. Marco je i sam tada imao gotovo etrdeset godina, to je u
to doba bila poodmakla dob pa je eznuo da posljednje godine ivota provede
u rodnoj Veneciji.
Put od Kine do Perzije trajao je vie od godinu dana. Kad je princezina
flota stigla na cilj, saznala je da je njezin budui mu ve odavno umro.
Vladar Perzije bio je Argunov sin Mahmud Gazan. Sam se oenio princezom.
Otac i sin Polo pridruili su se svadbenim sveanostima i potom se
natovareni darovima uputili u Europu.
165
POVIJEST ZNANJA
U Trebizondu, na junoj obali Crnog mora, napustili su mongolsku sferu
utjecaja i uli u euroa/ijsku civilizaciju u kojoj su se rodili. Banda pljakaa za-
eljela im je dobrodolicu otevi im veinu bogatstva, ali potedjevi im ivote.
Taj dogaaj nije bio samo ironian. Od pradavnih se vremena mislilo da
je Europljanima nemogue putovati kopnom do Dalekog istoka. U svojevr-
snom zlatnom dobu od oko godine 1200. do 1400., Veliki su kanovi jamili si-
gurno putovanje. Njihova mo nije dosizala do iza Trebizonda, ali istono od
Trebizonda putnici su bili sigurni.
ak i na Istoku taje sigurnost bila samo privremena. Timur Lenk je 1368.
izgubio nadzor nad samom Kinom, kad je zemlju osvojio domai kineski re-
im, dinastija Ming. Slabljenjem mongolske moi rasli su mo i utjecaj dina-
stije Ming. Prvi carevi nove dinastije poticali su istraivanja. Ekspedicije koje
je vodio veliki eunuh admiral eng Ho (1371.-1435.) istraivale su Indijski
ocean. Flota od ezdeset dva broda s gotovo trideset tisua ljudi 1431. dola je
do istone obale Afrike. Za manje od pola stoljea Kinezi bi vjerojatno bili
otkrili Europu.
Tada su u iznenadnom preokretu politike carevi dinastije Ming, iz nepoz-
natih razloga, zaustavili sva pomorska putovanja i zapoeli s protuinozemnim
konzervatizmom. Znanost se stiala. Trgovina je postala pasivna. Pomorska
su otkria zanemarena ili zaboravljena. U iduih pet stotina godina Kina se za-
tvorila u sebe. Uskoro je postala eksploatirana, a ne ekspanzivna drava.
Smru Timura Lenka 1405. i prestankom kineskih istraivanja generaciju
kasnije, zavjesa izmeu Europe i Azije jo se jednom spustila. Putovanja su
praktiki prestala, a Kublaj-kan je postao romantina legenda u koju je vje-
rovala samo nekolicina Venecijanaca. Porodica Polo znala je da se do Dalekog
istoka, izvora najveih blaga na svijetu, moe stii i kopnom i morem, jer su
putovali i jednim i drugim putom. Ali kako je vrijeme prolazilo, i obiteljske su
legende postajale nejasne i iskrivljene, a opasnosti putovanja navele su druge
Europljane da izmisle prepreke koje nisu postojale. Sredinom 15. stoljea
"openito se znalo" da za Europljane ne postoji put kojim bi doli do Istoka.
ak su se i najhrabriji trgovci bojali udovita, zloduhova i drugih paklenih
sila koje su navodno prijeile put. Istodobno su jaali ekonomski poticaji koji
su otkrie takvog puta inili sve potrebnijim.
Velika otkria
Stoljeima seljaci sa sjevera Europe nisu tijekom dugih, hladnih zima mogli na
ivotu odrati vie od nekoliko glava stoke i stoga su vlasnici svake jeseni mo-
166
rali zaklati veinu krda. Bez zaina, osobito papra, za konzerviranje mesa, ono
bi se uskoro pokvarilo pa je papar bio vie negoli samo dodatak jelu. Kako bi
izbjegli ekonomsku propast, dobavljai su papar morali kupovati od jedinog
poznatog izvora, arapskih trgovaca koji su ga na svojim devama kroz tajnovi-
tu pustinju dopremali u Ormuz, Aden i Aleksandriju. Na nesreu, Arapi su u
zamjenu htjeli samo jednu stvar: zlato. A u Europi je zlata bilo nevjerojatno
malo.
Putnici u iju se rije moda nije moglo pouzdati tvrdili su kako juno od
Sahare ima mnogo zlata. Ali kako tamo stii? Karavane su prolazile pusti-
njom, ali Europljani nisu bili dobrodoli. Jedina je druga mogunost bila
ocean iza Herkulovih stupova, danas Gibraltarskog tjesnaca. Ali svatko je
znao da se oceanima svijeta nije moglo ploviti. U tim su velikim i opasnim vo-
denim pustinjama ivjela udovita koja su brodove i ljude gutala kao to pas
guta zalogaj mesa.
Alternative je moda ipak bilo, vjerovao je portugalski kraljevi Henrik
Pomorac (1394.-1460.). Maleni se Portugal ionako nalazio izvan Gibraltar-
skog tjesnaca i njegovi se ribari nisu bojali Atlantskog oceana kao ljudi iz
Sredozemlja. Usto su se portugalski mornari i vojnici od 1420. bili borili s
uroenicima na Kanarskim otocima, otocima koji se nalaze tisuu petsto kilo-
metara jugozapadno od junog ruba Portugala i samo nekoliko kilometara od
afrike obale. Zato ne uporabiti Kanarske otoke kao odskonu dasku? Odatle
bi brodovi mogli nastaviti putovati na jug uzdu obale u nadi da e otkriti do-
bra sidrita i zapoeti izravno trgovati s vlasnicima zlata.
Tako se i zbilo. Tijekom Henrikovog ivota otkrilo se kako se obala pro-
tee na jug sve dok kod Sijera Leonea ne skree prema istoku. Tijekom iduih
dvadeset godina, do 1480., Portugalci su istraivali Zlatnu obalu, koju su tako
nazvali jer se tu moglo nai obilje zlata za kupovinu papra. Diogo Cao je 1485.
nastavio ploviti na jug dalje od Rta palmi, potom dalje od Rta sv. Katarine, sve
dok nije doao do Rta kria na 22. stupnju june geografske irine. A tada go-
rue pitanje vie nije bilo zlato, nego bi li se mogao nai put oko samog kon-
tinenta. Je li Afrika imala kraj? Da li su je pomorci mogli oploviti i krenuti pre-
ma Indiji i Zainskim otocima? Ako je tako, onda bi se moglo izravno trgovati
s indijskim trgovcima zaina, bez potrebe da se arapski posrednici plaaju zla-
tom.
Bartolomeu Dias (oko 1450.-1500.) dokazao je da put postoji. U kolo-
vozu 1487. krenuo je iz Lisabona, otplovio na jug do Zelenortskih otoka i po-
tom nastavio uz obalu, slijedei sad ve poznati put. Proao je Rt sv. Marije, Rt
sv. Katarine i Rt kria, stalno pio vei na jug uzdu obale koja je zavijala prema
istoku. Poetkom sijenja 1488. oluja gaje potjerala na duboko more. Kad su
167
POVIJEST ZNANJA
se vjetrovi smirili, opet je krenuo na istok, traei obalu. Nije ju naao. Isprva
zbunjen, uskoro je shvatio to se bilo dogodilo. Promaio je juni vrh Afrike,
a da ga nije vidio. (Vidio ga je i nazvao Rt dobre nade kad se kasnije te godine
vraao kui.) Zaplovivi na sjever, kopno je ponovno ugledao 3. veljae 1488.
Obala je tu tekla prema sjeveroistoku. Njegovi su ljudi zahtijevali da se vrati i
Dias je to uinio, plovei na sjever jo nekoliko dana, sve dok nije doao do
ua Velike riblje rijeke, gotovo tisuu kilometara istono, blizu dananjeg
Port Elizabetha. inilo se da je put u Indiju napokon otvoren. Afriku se mo-
glo oploviti.
Prvi je to uinio Vasco da Gama (1462.-1524.), otplovivi iz Lisabona u
srpnju 1497. i nakon mnogo pustolovina stigavi u svibnju idue godine do
Kalkute, glavne indijske trgovake luke na 11. stupnju sjeverne geografske
irine. Da Gama se ubrzo sukobio s muslimanskim trgovcima u luci, kojima je
bio nepoeljan kao suparnik i kranin pa se vratio u Lisabon zaklevi se na os-
vetu. U Kalkutu se vratio 1502., bombardirao grad, spalio brod pun arapskih
mukaraca, ena i djece jer ga je njegov kapetan uvrijedio i zatraio da musli-
mani prepuste trgovanje Portugalcima. Za manje od jednog narataja udo-
voljili su njegovom zahtjevu pa su njegovi sunarodnjaci postali gospodari tr-
govanja zainima.
Kolumbo
Trgovanje je i nadalje bilo sloenije negoli se Portugalcima svialo, jer su sada
indijski posrednici uzimali veliki postotak zarade. Da li se mogao nai put u
Istonu Indiju, izvor svih zaina, kako bi se basnoslovno vrijedni proizvodi
mogli kupiti od uzgajivaa, ime bi se stvorio monopol na trgovinu i zaradu?
Indijskim oceanom harali su muslimanski gusari. Stoga su portugalski i pa-
njolski istraivai poeli sanjati o zapadnom putu kojim bi se mogla izbjei
svaka konkurencija.
Taj je san ostvario Kristofor Kolumbo (1451.-1506.). Italija ga svojata kao
sina jer se rodio na njezinu tlu, u Genovi, ali po svemu drugome on nije bio
Talijan. Moda je bio dijete panjolsko-idovskih roditelja koje je prognala
Inkvizicija. Kakvo god bilo njegovo podrijetlo, 13. kolovoza 1476. stigao je u
Lisabon, plivajui do obale iz gorueg broda. To mitsko pojavljivanje na svjet-
sku scenu bilo je tipino za tog ovjeka i on ga je smatrao nagovjetajem svoje
budue veliine.
Kolumbo je svakako bio nadaren. Takoer je vjerojatno bio lud. Njegova
se nadarenost iskazivala na mnogo naina. Kao izvrstan navigator i sposoban
168
iskusni pomorac isplanirao je put do "Indije", koji je u svakom pogledu bio
toan, osim to je napravio nekoliko pogreaka u raunu, uzrokovanih dje-
limice neznanjem, a djelimice monomanijom koja ga je navela da vjeruje da je
istinito sve to je elio da bude istinito. Njegova navigatorska vjetina, pove
zana s monomanijom imala je za posljedicu njegovu apsolutnu uvjerenost da
se "Indija" (ako ne i "Kitaj", to jest, Kina) nalazi oko 6000 kilometara zapad
no od Kanarskih otoka. Indija ili Kina ondje se ne nalaze, ali gotovo su tono
tamo otkriveni ameriki kontinenti. Je li to bila nadarenost, ludilo ili puka
srea?
:

Kolumbova uvjerenost da ima pravo o stvarima koje su mu bile najva-
nije donijela mu je mnogo uspjeha, ali i tragian neuspjeh i gubitak. U nepune
dvije godine nakon to je doplivao do obale, nagovorio je jednu od vodeih
obitelji Portugala da mu dopuste oeniti se jednom od njihovih najpoeljnijih
djevojaka. Potom je Kolumbo poeo svoju dugu kampanju da nekog monog
Portugalca ili panjolca nagovori da financijski podupre njegov plan da ot-
plovi na zapad do Indije i Kitaja. Bio je toliko siguran da su se mnogi zainte-
resirali za to; vjerovali su da ovjek toliko siguran u sebe mora imati pravo.
Kolumbo od svojih sponzora nije skrivao da se njegova uvjerenost ne te-
melji na obinim razlozima. Njegova odluka da plovi na zapad nije se temelji-
la na razumu ili matematici, ak ni na zemljovidima, rekao je 1502. kralju
Ferdinandu i kraljici Izabeli. Njegovo je uvjerenje potjecalo iz izvjesnih odlo-
maka iz Biblije, primjerice Izaije 11,10 i II. Ezre 3,18. Ti su matoviti zemljo-
pisni izvori financijskim sponzorima tog doba bili uvjerljivi, to danas sigurno
ne bi bili.
Nakon godina pregovora Kolumbu su napokon dopustili da 1490. pod-
nese svoj prijedlog panjolskom kralju i kraljici. Oni su se zaprepastili pred
njegovim zahtjevima, koji su bili ekstravagantni, da ne kaemo sablanjivi.
Nijedan istraiva nije zatraio da ga uine plemiem, da plemika titula zau-
vijek ostane u njegovoj obitelji i da do kraja ivota prima 10 posto provizije na
sve transakcije koje se budu vodile u njegovom podruju. Odbili su ga, na to
je poetkom 1492. napustio panjolski dvor i uputio se u Francusku i Engle-
sku. Prije negoli je daleko odmakao, njegovi su prijatelji na dvoru nagovorili
Ferdinanda i Izabelu da ga pozovu natrag pa su oni na posljetku pristali na sve
njegove zahtjeve.
Kolumbo je bio aktivan, a ne pasivan genij, i njegova energija i osjeaj za
vlastitu misiju dobro su mu posluili dok je nadgledao kupnju i opremanje
svoja tri broda. Uvelike mu je pomagao prijatelj Martin Alonso Pinzon, koji je
plovio na Pinti i kojemu treba odati vie priznanja za cijeli pothvat negoli je
Kolumbo ikad bio voljan priznati. Ekspedicija je bila spremna za krae vri-
169
POVIJEST ZNANJA
jeme nego to je bilo tko smatrao moguim pa su Santa Maria, Pinta i Nina
krenule iz Palosa pola sata prije izlaza Sunca 3. kolovoza 1492.
Kolumbovu su posadu sastavili u urbi od mornara koji nisu bili nita
manje neupueni ili praznovjerni od veine pomoraca svog doba. Kolumbo je
znao da ima teak zadatak da navede svoje ljude da plove na zapad preko pu-
stog oceana dan za danom, tjedan za tjednom. Istodobno je pred posadom
htio skriti kurs i daljine koje su svaki dan preplovili kako njegove tajne ne bi
prodali drugim pustolovima. Taj je sukob uzrokovao dvojbe koje su samo
djelomice razrijeene usporedbom njegovog slubenog izvjea o plovidbi i
osobnog dnevnika. Druge su nejasnoe uzrokovane njegovim zaprepaujue
loim mjerenjima visine Sjevernjae, zbog kojih je dolo do ozbiljnih pogrea-
ka u procjenjivanju zemljopisnog poloaja njegovih brodova u svakom tre-
nutku plovidbe.
Uostalom, kako je mogao a da ne nade Ameriku sve dok je stalno plovio
na zapad? Napokon, Sjeverna, Srednja i Juna Amerika tvore neprobojnu pre-
preku dugu 14 000 kilometara, sve od oko 57. stupnja june zemljopisne irine
do oko 70. stupnja sjeverne. Da promai oba kontinenta i kopneni most koji
ih spaja, brod koji plovi na zapad morao bi zaobii Rt Horn na jugu ili krenuti
na sjever do gotovo stalno zaleenog podruja Arktika. Kolumbu se nije do-
godilo ni jedno ni drugo. Noen svojom vlastitom ludom smionou i zemljo-
pisnom neizbjenou, Kolumbo je otkrio Ameriku, spazivi njezino kopno
12. listopada 1492. Bio je to lijep otoi, jedan od Bahamskih otoka, nazvan
San Salvador. Danas se zove Guanahani.
udesna je ironija da Kolumbo nikad nije shvatio da je otkrio Novi svijet.
Sve u svemu, etiri je puta otplovio u Zapadnu Indiju, ali uporno je vjerovao
da je bio u Istonoj, pravoj Indiji, da su Japan i Kina blizu, da je Indija tek
iza obzora. Bio je siguran u to. Biblija mu je to priopila. Ali od kakve je
vanosti ta pogreka, osim za Kolumbov ivot? Drugi su nakon njega uskoro
otkrili gdje su i posvuda je bilo prekrasnih i neobinih stvari u izobilju, a zlata
i srebra moglo se nabaviti gotovo bez muke. Tu su bili duhan i pamuk koji su
se mogli odnijeti u Europu. Oni su imali promijeniti ivot u Starom svijetu
ak i vie od zlata.
Kolumbov se ivot pokazao izvanredno neuspjenim, usprkos njegovom
nevjerojatnom uspjehu kao zabludjelom ali sretnom pomorcu. Premda veli-
anstven pomorac, bio je uasan administrator. Ferdinand i Izabela brzo su to
uvidjeli. tota su mu obeali i nikad nisu prestali biti velikoduni i srdani
prema tom udnom i ludom, ali divnom ovjeku koji ih je uinio gotovo jed-
nako slavnima kao samog sebe. Ali nisu mogli podnositi njegovo autokratsko
uvjerenje da je kralj Zapadnog svijeta, a oni tek panjolski potkraljevi.
170
Godine 1500., tijekom Kolumbovog treeg boravka u Novome svijetu,
poslali su opunomoenog veleposlanika u Santo Domingo na Espanoli, kako
je Kolumbo nazvao otok koji je danas podijeljen na dvije drave, Haiti i Do-
minikansku Republiku. Uslijedili su mjeseci tekih pregovora, koje Kolumbo,
koji je uistinu bio samo potkralj, nije mogao dobiti pa su ga napokon uhitili i
u okovima vratili u panjolsku. Kraljica je zapovijedila da ga oslobode i dove-
du k njoj. Kad je izveden pred nju, veliki je ovjek pao na koljena i pred njom
zaridao.
U izvjesnom smislu Kolumbo nije otkrio Ameriku jer su europski ribari
znali za postojanje zemlje na Zapadnom oceanu koje nije bilo na zemljovidi-
ma stoljeima prije negoli je on doao do nje. Bilo im je u interesu da ute o
Americi i tako su inili jo od islandskih pomorskih putovanja u 10. stoljeu,
a moda i stoljeima prije njih. U Kolumbovom je interesu bilo da uini Ame-
riku poznatom, da je objavi svijetu, ak i ako nije znao da je Amerika. Bio je
uspjeniji u otkrivanju tajne negoli su ribari bili u njezinu skrivanju. A kad je
tajna otkrivena, svijet se potpuno promijenio.
Put oko svijeta
Kolumbovo otkrie Amerike vjerojatno je najvei doprinos ljudskom znanju
koji je ikad uinio jedan ovjek. Ali jo je uvijek trebalo saznati mnogo toga.
Kolumbo je ustrajao na tome da je Zemlja okrugla i da bi se stalno plovei na
zapad pomorac napokon vratio na mjesto polaska. Ali je li to bila istina? Nitko
nije mogao biti siguran dok to netko nije uinio. A Zapadna Indija, moralo se
priznati, nije bila Indija. Koliko god nove zemlje bile bogate i zanimljive, one
nisu bile Zainski otoci do kojih su tako dugo Europljani htjeli stii izravnim
putom.
panjolci su portugalskog pomorca Ferdinanda Magellana (oko 1480.-
1521.) pozvali da jednom zauvijek rijei taj problem. Trebao je nai jugoza-
padni put u Indiju, oko vrha June Amerike. Da li je taj put postojao? Magel-
lan je iz panjolske otplovio u rujnu 1519. i nakon lakog putovanja u prosin-
cu uao u zaljev Ria de Janeira. Prve mjesece godine 1520. proveo je plovei po
uima raznih rijeka u potrazi za prolazom kroz kontinent. Do studenoga
1520. nije ga pronaao. Tada je, plovei stalno na jug, otkrio i proao kroz
Magellanov tjesnac i 28. studenog uao u "Juno more". Flota je poela veliko
putovanje kroz Tihi ocean, kako su ga nazvali jer je more bilo mirno, a vjetro-
vi su im cijelim putem od June Amerike do Filipina stalno i postojano puhali
u krmu.
171
POVIJEST ZNANJA
Unato jedrenju bez potekoa, putovanje je bilo teko. Do 18. prosinca
flota je, s prvotnih pet brodova svedena na tri, slijedila obalu ilea prema
sjeveru da uhvati pasatne vjetrove. Potom se Magellan uputio na sjeverozapad
na otvoreno more. Ni on ni bilo tko od njegove posade nije tono znao koliku
su udaljenost imali prevaliti, ali uskoro su shvatili da im nedostaje dovoljno
vode i hrane. Mueni stalnom ei, desetkovani skorbutom, prisiljeni da jedu
biskvite zagaene takorima i napokon kou sa svojih jarbola, ipak se zbog
Magellanove eljezne odlunosti nisu vratili.
Nakon devedeset devet dana na moru flota je prvi put na kopno pristala
6. oujka 1521., i to na otoku Guamu medu Marijanskim otocima. Ondje su
okusili prvu svjeu hranu i vodu u vie od tri mjeseca. Magellan, elei da nas-
tavi put, ostao je samo tri dana, otisnuvi se 9. oujka kako bi zaplovio na za-
pad-jugozapad prema otocima koji su kasnije nazvani Filipini. Proglasio je
zemlju panjolskim vlasnitvom i preobratio na kranstvo njezinog vladara i
njegove dostojanstvenike, ali njegova je pobjeda bila kratkotrajna. Dana 27.
travnja 1521., samo mjesec dana nakon dolaska na Filipine, Magellan je na
otoku Mactan poginuo u borbi s uroenicima.
Bez Magellanovog vodstva, flota se opet smanjila. Dva su broda stigla do
Molukih otoka. Samo se jedan vratio u panjolsku, pod zapovjednitvom
Juana Sebastiana Elcana, baskijskog navigatora, Magellanovog podzapovjed-
nika. Njegov brod, Pobjeda, dovukao se kui proputajui vodu poput sita, ali
bio je natovaren zainima i bio je oplovio oko svijeta. Elcana su nagradili do-
datkom njegovom plemikom grbu, zemaljskom kuglom s natpisom Primus
circumdisti me: "Prvi si me oplovio".
Roenje svjetske trgovine
Sad je bilo dokazano da su svi oceani povezani i nijedna razumna osoba nikad
vie nije mogla pomisliti da Zemlja nije okrugla. Budui da su oceani otvoreni
na sve strane, njima su teoretski mogle ploviti sve lae na putu oko svijeta. Ali
prolaz kroz uski Magellanov tjesnac, mogu samo od prosinca do travnja (ljeto
na junoj hemisferi), bio je i u najboljim okolnostima teak i moglo ga se
nadzirati. Jedno su stoljee panjolska i Portugal uspjeli silom i lukavstvom
odravati monopol nad junim trgovakim putom izmeu Zapada i Istoka.
Nezadovoljni Englezi, Francuzi i Nizozemci poeli su tragati za sjevernim pu-
tom koji ne bi bio pod nadzorom panjolskih i portugalskih ratnih brodova.
Rezultat je bio jo jedno iznenaenje, otkrie kontinenta Sjeverne Amerike,
ija su golema bogatstva uskoro uvidjeli svi Europljani. I tako je roena nova
172
vrsta trgovanja koja je na posljetku spojila cijeli svijet u jednu ekonomsku
cjelinu, bez obzira na to koliko odvojenih politikih jedinica imao.
Prolo je manje od stoljea prije negoli se prestalo trgovati uglavnom luk-
suznom robom. Prijevozom obinih roba poput tkanina, eera i ruma moglo
se mnogo zaraditi. Bilo je to daleko od stare kopnene trgovine na malo vri-
jednim zainima koji su se mogli prenositi na leima deva. Nitko se nije alio
na promjenu jer su se mogla stei neusporedivo vea bogatstva. Uostalom,
Europljani su mogli nadzirati trgovake putove - pomorske putove - od jed-
nog kraja do drugog. Nije trebalo posrednika, Arapa ili bilo koga drugoga.
Uskoro su se poeli prevoziti drugi veliki tereti, primjerice duhan i ria pa
ak, u 19. stoljeu, granit i led, koji su isprva bili balast ali su se na njima obo-
gatili kapetani iz Nove Engleske. Brodski tovari jeftinog kineskog porculana
takoer su iz Orijenta stizali u Ameriku i Europu. Ta su dobra naratajima
pridonosila stvaranju zapadnog ukusa.
U tom su novom svijetu eer i ropstvo postali nerazrjeivo povezani.
Prije 1500., kad su htjeli zasladivati hranu, Europljani su se morali zadovolja-
vati medom i rijetkim slatkiima iz egzotinih izvora na Istoku. Najprije su
panjolci, a potom Englezi, na Karibima i u Srednjoj Americi osnovali plan-
tae eerne trske. Portugalski su pustolovi vlastite plantae eerne trske
utemeljili u Brazilu. eera je bilo u obilju poput soli, a na njemu se moglo
mnogo zaraditi. Ali na plantaama je uvijek nedostajalo radne snage. Rad je
bio teak i ljudi su esto umirali. Urodeniko stanovnitvo, ionako malo-
brojno, jo se vie smanjilo zbog navala Europljana, koji su donijeli ne samo
okrutno oruje nego i nepoznate bolesti na koje uroenici nisu bili imuni.
Rjeenje problema bilo je ropstvo. Tijekom tri stoljea afriki su robovi bili
najvrjedniji od svih tereta, ak i kad je samo polovica ljudi ukrcanih na bro-
dove, koji su se otiskivali od obale zapadne Afrike, iva stigla do Amerike.
Ako se netko protivio tom trgovanju ljudskim biima, uvijek se kao oprav-
danje moglo navesti Aristotelovo uenje o prirodnom ropstvu. A tko je bio
vie "po prirodi" rob negoli mukarac ili ena ija je koa crna? Malo je ljudi
do 19. stoljea dovodilo u pitanje "logiku" tog argumenta.
Trgovanje idejama
Brodovi koji su oceanima plovili tijekom tri stoljea nakon 1492., uz svoj su
vidljivi uobiajeni teret nosili i nevidljivi. To su bili znanje i ideje te vjerska
uvjerenja, a oni su tekli u oba smjera, od Zapada prema Istoku i od Istoka pre-
ma Zapadu. U toj razmjeni ideje su se preobrazile.
173
POVIJEST ZNANJA
Barut, koji je oko 1000. izumljen u Kini, dobar je primjer razmjene. Ki-
nezi su barut prvenstveno rabili za vatromet i u druge miroljubive svrhe.
Arapski trgovci, nabavivi barut od Kineza, napravili su prve puke. Europ-
ljani su ih usavrili. Dapae, s posebnom su strau prouavali vjetinu upo-
rabe puaka i topova. Do godine 1500. europska se vojna strategija na moru i
na kopnu temeljila na premonoj vatrenoj moi. Premo baruta nad ljudima i
vojnom taktikom do danas je na Zapadu ostala sredinjom idejom vojnikog
razmiljanja.
Budui da su se zapadni vojskovoe uvijek slagali na prvenstvu tog na-
ela, gotovo je u svakom ratu izmeu zapadnih sila pobijedila strana koja je
imala bolje oruje i streljivo. Katkad se slabija strana dobro borila, primjerice
u amerikom graanskom ratu kad je Jug, koji nije imao eljezare Sjevera i
stoga mogunost da proizvede jednako dobro oruje, taj nedostatak nadok-
nadio boljom taktikom. Mora se pretpostaviti da su vojnici objektivno jed-
nako vrijedili, budui da su se u tom ratu braa esto borila na suprotnim
stranama. Napokon je premo puaka i oklopa koju je Sjever mogao uporabiti
dobila rat, potvrujui time drevnu predrasudu.
Tek je u 20. stoljeu ta predrasuda uspjeno sruena. Na primjer, u Vi-
jetnamskom ratu su Sjedinjene Drave, koje su imale veliku premo u va-
trenom oruju, izgubile od neregularnih postrojbi naoruanih pukama i ru-
nim bombama umjesto avionskim bombama i ratnim brodovima, iji su se
vojnici biciklima vozili po stazama u dungli, a ne tenkovima koji su mogli ii
samo cestama. Stoga bi taj rat mogao postati jedan od najvanijih u povijesti,
ne samo zbog svojih politikih posljedica nego i zato jer moe prisiliti vojne
strunjake da promijene miljenje.
Meutim, mora se rei da ta oita lekcija nije navela sovjetske stratege na
promjenu miljenja, jer su se samo nekoliko godina nakon zavretka Vijet-
namskog rata nali upleteni u slian sukob u Afganistanu. Kao ameriki gene-
rali u Vijetnamu, sovjetski su generali u Afganistanu vjerovali da moraju do-
biti rat zbog veih tenkova i teih projektila. I oni su doivjeli poraz.
Vjerovanje u prednost posjedovanjem boljeg vatrenog oruja nije, narav-
no, samo predrasuda. Ako je sve ostalo jednako, strana koja ima bolje puke
gotovo e svaki put pobijediti. (Isto je u drugim vremenima vrijedilo za stranu
koja je imala otrije maeve i bolje oklope ili bolje strijele i jae konje.) I stolje-
ima nakon tog izvanrednog vremena kad je Europa poela iriti svoj utjecaj i
otkrila ostatak svijeta, sve je ostalo bilo jednako. Vojnici s Istoka nisu bili ni
bolji ni gori od zapadnjakih. Niti je vojna taktika bilo koje strane bila zamjet-
no bolja. Tako je injenica da je Zapad imao bolje puke znaila da je on go-
tovo uvijek odnio pobjedu u bitkama s istonjakim neprijateljima.
174
Drugim rijeima, in Vasca da Game 1502. nije bio sluajan. Kad je svo-
jim veim topovima okrutno unitio arapski brod, svojoj je pobjednikoj strani
zajamio monopol na trgovinu. Takva su djela s takvim posljedicama bila
uobiajena. Stoga se rodio mit da je Zapad "nepobjediv". Budui da su i Istok
i Zapad poeli vjerovati u njega, mit je postao najmonije oruje u arsenalu
Zapada.
Mogao mu se suprotstaviti samo drugi mit. Europljani koji su posjetili
Kinu i Indiju vidjeli su tako goleme zemlje da dugo nisu mogli shvatiti njihovu
sloenost. Tajne vlasti, osobito u Kini, izmicale su zapadnjacima. Oni nisu
mogli razumjeti zato bi poznavanje nekog teksta starog dvije tisue godina
trebalo dati vrhunsku vlast nekom starcu i navesti druge da mu se pokorava-
ju kao predstavniku cara kojeg nijedan Europljanin nikad nije sreo. Tako
Europljani nisu znali tko i kako vlada u Kini, a budui da su mogli poslovati
bez tog znanja, zapadnjaci ga nisu ni pokuavali stei. Mit o "tajanstvenom"
Istoku rodio se tijekom tih prvih susreta izmeu Istoka i Zapada i odrao se
mnogo narataja. A njihova navodna tajanstvenost bila je jedina zatita koju
su istonjaci imali protiv velikih topova Zapada.
Zapad je mislio da o Istoku zna barem dvije stvari. Prvo, Istok nije imao
nikakvu valjanu religiju, to je znailo bilo kakvu monoteistiku religiju. Dru-
go, Istok je bio nevjerojatno bogat. Zato emo se uskoro vratiti "bogatstvima
Istoka".
Pokuavajui nagovoriti Ferdinanda i Izabelu da podupru njegov pot-
hvat, Kolumbo je uvijek vie od drugih naglaavao dvije stvari. U Novom svi-
jetu bilo je zlata koje bi zapadnjaci mogli uzeti. Zauzvrat, oni bi mogli i trebali
donijeti kranstvo uroenicima, budui da su oni bez sumnje bezazleni po-
gani. Obeanje zlata nije bilo uzaludno, premda su kralj i kraljica, kako su bili
dobri krani, moda vie reagirali na ideju doprinosa u irenju kranstva u
novootkrivenim zemljama.
Na nesreu za glas kranstva na Istoku, ta se religija u doba Kolumbova
otkria Novog svijeta ba poela razdvajati u zaraene stranke. Na primjer,
Ferdinand i Izabela bili su sigurni da e rimokatoliko kranstvo biti na do-
brobit bezazlenih uroenika i spasiti njihove due, ako treba i uz uporabu sile.
Stoljee kasnije, u Sjevernoj Americi su Englezi i Nizozemci doveli protes-
tantske sveenike da preobrate Indijance. Uroenici su se obino preobratili
jer je vatreno oruje Europljana bilo neodoljivo. Ali novi su obraenici zapre-
pateno gledali kako se apostoli mira meusobno bore oko vjerskih pitanja
koja uroenici nisu mogli shvatiti.
Osim spasa due, jesu li uroenici imali i druge koristi od nove vjere?
Svakako jesu. Da nije bilo misionara koji su pratili vojnike i trgovce, urodeni-
175
POVIJEST ZNANJA
ci bi se proveli gore negoli jesu. Nisu se dobro proveli jer su misionari obino
bili razmjerno nemoni. Ali nisu bili posve bez moi pa su nerijetko mogli us-
trajati na boljem postupku prema uroenicima.
Danas se zemlje koje ine Trei svijet openito smatraju krajnje siroma-
nima. U prvim stoljeima nakon 1500. iste su se zemlje smatrale izvanredno
bogatima. Da li se njihovo ekonomsko stanje tako drastino promijenilo? Sa
zapadnjakog stajalita to je svakako tono, ali ne dovoljno da bi objasnilo
promjenu gledita, uzrokovanu dananjim shvaanjem bogatstva i siromat-
va, drukijim od shvaanja naih predaka.
Europski mornari, vojnici i trgovci koji su prvi posjetili Istok bili su poli-
tiki odvie neuki da uvide da Istok izgleda bogat samo zato to je nekolicina
osoba iz velikog mnotva posjedovala sve bogatstvo. Europljani ak nisu pri-
mjeivali siromatvo u kojem je ivotarila veina istonjaka. Niti su razumjeli
da je to bijedno siromatvo stvarano roenjem, odravano obiajem i potvr-
ivano zakonima.
Jedan od razloga njihovog neshvaanja siromatva Istoka bio je postoja-
nje slinih razlika kod kue nastalih zbog istih uzrokaa. Ali u veini je europ-
skih zemalja bilo vie dodira medu ekonomskim staleima i, uostalom, ve
sredinom 16. stoljea poele su se iriti ideje o drutvenoj i ekonomskoj jed-
nakosti koje su utjecale na europsku misao. Te ideje na Istoku nisu postojale
sve dok ih zapadnjaci nisu u druge dijelove svijeta poeli izvoziti poetkom 19.
stoljea, odnosno nakon Francuske revolucije, dakle tri stotine godina nakon
Kolumbovog otkria Amerike.
Na kraju su ideje imale zavladati nad trgovinom izmeu Zapada i Istoka.
Ali nitko u to doba nije to znao.
Poast Kolumbu
Pokuajte zamisliti svijet u kojem se godine 1451. rodio Kolumbo. Zamislite
da ste Europljanin. Kako bi vam svijet izgledao?
Prvo, ne bi bio okrugao. Matematika ideja okrugle Zemlje potie jo od
antikih Grka, ali za veinu je ona bila ista apstrakcija. (Mornari, koji su
mogli vidjeti kako brod iezava pod obzorom, barem su znali da more nije
ravno.)
Za nas okruglost Zemlje nije apstrakcija. Posve smo sigurni da emo se,
odluimo li putovati oko Zemlje u bilo kojem smjeru - na istok, zapad, sjever,
jug - prije ili kasnije vratiti na mjesto polaska. Pratimo li ve ustanovljene
putove, za to nam ne bi trebalo mnogo vremena, najvie tri ili etiri dana.
176
Usto, znamo da emo se, u okviru uobiajenih politikih prilika, svagdje na
Zemlji osjeati sigurno koliko i kod kue. Drugim rijeima, sigurni smo da
nema udovita ili drugih zagonetnih prepreka koje bi nas sprjeavale u puto-
vanju oko Zemlje.
Svijet nam godine 1450. ne bi izgledao okrugao jer ga na um, osim ako
nismo bili genij poput Kolumba, ne bi mogao zamisliti okruglim, tj. onakvim
kakvim ga mi zamiljamo. Kolumbo je izmijenio sliku svijeta u svaijoj glavi.
Nitko prije njega nije to uinio u tolikoj mjeri.
Otkrivai su odreda bili veliki ljudi. Kraljevi Henrik Pomorac. Bartolo-
meu Dias. Vasco de Gama. Ferdinand Magellan. I toliko mnogo drugih. Svi su
se oni uputali u opasnosti koje na um jedva moe zamisliti. Veina se njih
nikad nije vratila kui da uiva u plodovima svojih velikih otkria. Od dvije
stotine i sedamdeset ljudi koji su pratili Magellana na njegovih pet brodova
kad je 1519. isplovio, u panjolsku se nakon dvije godine vratilo samo osam-
naest. Nekolicina je dezertirala, ali veina je pomrla od gladi, bolesti ili rana u
borbi. anse za preivljavanje u nekoj od tih prvih plovidbi, koje oduzimaju
dah svojim domaajem i smjelou, bile su mnogo manje negoli anse Neila
Armstronga kad je godine 1969. otiao na Mjesec. A ipak u lukama panjol-
ske i Portugala poetkom 16. stoljea, kasnije takoer u engleskim, francu-
skim i nizozemskim lukama, nikad nije oskudijevalo ljudi koji su se htjeli otis-
nuti na debelo more.
Oni nisu bili nepromiljeni. Kao Neil Armstrong i drugi astronauti, bili su
uvjereni da za njima stoje najbolji tehniki izumi na svijetu. Drugim rijeima,
vjerovali su da imaju najbolje mogue anse da preive. Bilo kako bilo, odlazili
su, esto se enei i dobivajui dijete prije odlaska, kako bi njihovo ime pre-
ivjelo, ako ve ne i njihovo fiziko bie i rijetko bi propustili napisati opo-
ruku. Odlazili su usprkos strepnjama jer ih nita nije moglo sprijeiti da odu.
Zato su ili? Za mnoge je obeanje velikog bogatstva, stvarnog ili zami-
ljenog, bilo dovoljno da ih iz domova odvue na more. Za one koji su ili
nakon prvih velikih otkria, potraga za bogatstvom esto je mogla biti najvei
mamac. Ali ja ne mislim da je tako bilo i za same istraivae. A svakako nije
bilo tako za Kolumba.
Sa svom svojom nadarenou, a i ludou, Kristofor Kolumbo bio je je-
dan od najizvanrednijih ljudi koji su ikad ivjeli. Nikad nije odbacio priliku da
se obogati, ali bogatstvo nije bilo ono to je traio, ono za to je bio voljan dati
ivot. Ono to je traio bila je vjena slava, jer je znao, kao to to moda nitko
drugi u njegovo doba nije uvidio, da je moe stei otkriem novog svijeta.
Pjesnik John Milton je samouvjerenu elju za au i slavom nazvao "po-
sljednjom slabou plemenitog duha". Tu su frazu esto krivo shvaali. Mil-
177
POVIJEST ZNANJA
ton je elio rei da od svih motiva koji potiu ljude, samo je jedan vei od ud-
nje za slavom i au. To je elja za spasom due, za kranskim blaenstvom.
udnja za slavom posjeduje veliku istou koju nadmauje samo ono to sve-
ci'ele ili znaju. Kolumbo nije bio svetac, Bog to zna: bio je i odvie velik gre-
nik da bi to bio. Ali postoje li svjetovni sveci, mukarci i ene koji posjeduju
istou srca i volju koja je gotovo svetaka i boanska, Kolumba svakako valja
ubrojiti medu njih.
178

Izum znanstvene
metode
d svih vrsta znanja koje je Zapad podario svijetu, najvrjedniji je postupak
stjecanja novoga znanja. Nazvan "znanstvena metoda", u razdoblju iz-
meu 1550. i 1700. izmislila gaje nekolicina europskih mislilaca.
Korijene znanstvenog postupka nalazimo u antikoj Grkoj. Poput svih
njihovih darova, izdrao je test vremena. Ali premda se znanstveni postupak
katkad uz svu svoju korisnost doima opasnim, vie bez njega ne bismo mogli
ivjeti.
Dosad smo u knjizi pojam znanja rabili za ono to je svatko mogao znati.
U srednjovjekovnom latinskome "znanje" je bilo scientia, a svatko ga je mo-
gao po dijelovima ili u cijelosti posjedovati. "Znanost", meutim, vie ne
oznaava znanje koje svatko posjeduje ili moe posjedovati.
Pojam ne oznaava pjesnikovo znanje, na primjer, ili stolareve, ak ni
filozofovo ni ono teologa. Obino ne oznaava ni matematiarevo znanje.
Danas je "znanost" posebna vrsta znanja koje imaju samo "znanstvenici".
Znanstvenici su posebni ljudi. Oni nisu bilo tko.
Znaenje znanosti
Toliko je vjerojatno oito. Ipak, u znaenju pojma "znanost" mnogo je sloe-
noga to nije ba lako dokuiti. Pokuajmo rije znanost uporabiti u nekoliko
reenica.
O
POVIJEST ZNANJA
1. Znanost nikad nee razumjeti tajnu ivota.
2. Prije ili kasnije znanstvenici e pronai lijek za AIDS.
3. Znanost i umjetnost nemaju nita zajedniko.
4. Uzet u neki znanstveni predmet, ali u studirati i povijest.
5. Matematika je jezik znanosti.
6. Znanstvenici pokuavaju ustanoviti je li Shakespeare doista
napisao sve drame koje mu se pripisuju.
7. Knjievna kritika nije znanstvena jer nita ne predvia.
8. Veina pjesnika gleda u prazno kad naiu na matematiku for
mulu; veina znanstvenika gleda u prazno kad naiu na pjesmu.
9. To to ste dvojezini, ne znai da ita znate o jeziku.
10. Znam odgovor, ali ga ne mogu objasniti.
Sve navedene reenice su "stvarne" u smislu da su preuzete iz objavljenih
izvora i da su ih napisali ugledni autori (reenice 4, 9 i 10 zabiljeene su iz us-
menih izlaganja uglednih govornika). to mislim pod pojmom "ugledni"? Mi-
slim da su autori ili govornici bili prilino dobro obrazovani i da su ozbiljno
mislili ono to su izrekli; drugim rijeima, mislili su da je izreeno razumljivo
i istinito. Usto, sve su reenice suvremene u smislu da su nastale u posljednjih
dvadesetak godina. Sasvim je jasno da predstavljaju svojevrstan suvremeni
konsenzus o znaenju rijei znanost (koja se u posljednje dvije reenice ne po-
javljuje, ali je s njom u vezi, tj. skrivena je ili ugraena u rije znati).
Prouimo nekoliko navedenih reenica. Prva je: "Znanost nikad nee
razumjeti tajnu ivota". Je li to istina? Znamo da su znanstvenici u posljednje
vrijeme, u nekim sluajevima ne samo u posljednje vrijeme, otkrili brojne
"tajne" ivota, medu njima ustroj i razvoj stanica, rad imunolokog sustava,
ulogu DNK u genetici i mnogo drugoga. Od znanstvenika oekujemo da e
nastaviti istraivanja ivota i s vremenom otkriti njegove tajne. Ali neto je u
rijei tajna u toj reenici to je ini istinitom i neoborivom. Po definiciji
znanost ne moe razumjeti vrstu tajne kakvom smatramo ivot, odnosno i-
vot podrazumijeva vrstu tajne nedokuive zagonetnosti. Neka je druga vrsta
znanja potrebna da razrijei tu zagonetku, bez obzira koliko e danas i u bu-
dunosti znanstvenici znati o ivotu.
Ili uzmimo reenicu broj 5: "Matematika je jezik znanosti". Ona jasno
izraava da su matematika i znanost usko povezani, ali isto tako jasno pokazu-
je da nisu jednaki. Znanstvenici moda rabe matematiku, ali se njom ne bave;
slino tome, poput svake prosjene osobe, matematiari ne moraju nita znati
o znanstvenim postupcima i rezultatima. Albert Einstein je bio veliki teore-
tiar, ali nije bio velik matematiar; kad bi naiao na neku prepreku, obratio bi
180
Izum znanstvene metode
se svojim prijateljima matematiarima koji bi izmislili matematiku koja bi mu
omoguila rjeenje problema. Ali njegovi prijatelji, bez obzira na svu njihovu
matematiku vjetinu, nikad ne bi mogli nadoi na teoriju relativnosti.
Istodobno reenica kao da nam priopava kako je matematika drukija
vrsta jezika od francuskoga ili kineskoga, jezika tjelesnih pokreta ili glazbenog
zapisa. Sve su to svojevrsni jezici, ali nijedan se od njih ne moe nazvati jezi-
kom znanosti, premda ih znanstvenici sve mogu prouavati.
Reenica 7, "Knjievna kritika nije znanstvena jer nita ne predvia", vrlo
je neobina. Stara je stvar da znanost nije znanost ako ne predvia, odnosno
o tome kako priroda djeluje ne znamo nita sve dok ne moemo predvidjeti
kako e se u odreenim okolnostima ponaati. Zanimljivo je da je jedna od
glavnih svrha knjievne kritike (primjerice prikaza knjige u dnevnim novi-
nama) predvianje hoe li vam se ili nee dotina knjiga svidjeti. Naravno, to
predvianje nije sigurno. Ali ni svi pokusi ne zavre onako kako smo zamislili.
Niti je kritiarov sud zaodjeven u matematike formule.
Prvi sam koji e priznati da knjievna kritika nije znanost u uobiajenom
smislu tog pojma. Ali ne mislim da je to zato to ne predvia. Reenica, me-
utim, dobro pogaa osjeaj koji imamo o znanosti pa pridonosi njezinu zna-
enju.
Reenica 9, "To to ste dvojezini, ne znai da ita znate o jeziku", na jo
nam jedan nain pojanjava neto o znanosti, bez obzira na na odnos prema
njoj. Drugim rijeima, na prekrasno zaobilazan nain priopava nam da vrsta
znanja koje svatko mora imati da neto dobro radi, primjerice govori dva jezi-
ka, nije znanstveno znanje. Iz toga slijedi da znanstveno znanje po sebi nije
praktino ili korisno. Ta reenica nam o znanosti ne govori nita dobra. Vei-
na bi ljudi radije dobro govorila dva jezika negoli bila znanstvenik lingvist.
Dvojezinost je, zapravo, dobra za mozak (on radi bolje i bre), dok je poz-
navanje lingvistike od male koristi, osim ako se ne elite zaposliti kao sveui-
lini profesor. Ono to iz te reenice saznajemo jest kako je, najee, premda
ne uvijek, znanje znanstvenika specijalizirano i razmjerno neupotrebljivo u
obinom ivotu.
Meutim, reenica 2, "Prije ili kasnije znanstvenici e pronai lijek za
AIDS", izraava nau duboku vjeru u znanost, osjeaj da se u znanost moe-
mo pouzdati u rjeavanju doista tekih, hitnih praktinih problema s kojima
se suoavamo. Reenica takoer priopava nae miljenje da samo od znan-
stvenika moemo oekivati pronalaenje lijeka za AIDS. Pjesnici, stolari i filo-
zofi, sigurni smo, nee pronai lijek za tu bolest. Niti e neka obina osoba
samo razmiljanjem smisliti uinkovitu terapiju. To je jedan od najrairenijih
pogleda na znaenje rijei znanost.
181
POVIJEST ZNANJA
U nae znanstveno doba, veina uitelja kad od svojeg uenika uje ree-
nicu 10, "Znam odgovor, ali ga ne mogu objasniti", najradije bi odgovorila,
"Ako ne zna objasniti, onda ne zna!" I potom ueniku dati jedinicu zbog dr-
skosti. Drugim rijeima, znanje koje se ne moe uobliiti i priopiti drugima,
matematiki ili nekako drukije, nije znanje, a svakako nije znanstveno zna-
nje, za koje se (moda preuranjeno) smatra da je svima dostupno (u smislu
da ga se moe i mora izraziti kako bi ga drugi znanstvenici mogli provjeriti).
Ali to znai da iz znanosti, koja je neko znaila sve vrste ljudskog znanja,
moramo iskljuiti golemi arsenal ljudskih duevnih stanja i djelovanja bez
svojevrsne ugraene sigurnosti koju znanstveno znanje kao da po definiciji
ima. Najbolji detektivi uvijek imaju slutnje koje ne mogu objasniti ali se ipak
pokazuju tonim, barem u knjievnim djelima. Veliki sportai imaju neobja-
njiv i neizraziv genij za bacanje lopte ili tranje u pravom smjeru. Vojnici koji
preive bitku nerijetko to pripisuju estom ulu za opasnost. A sveci su u to to
im je priopio Bog ili to su o njemu na neki nain saznali sigurniji negoli to
moe biti bilo koji znanstvenik.
Istiem, meutim, da ne elim reenicu pokazati netonom, jer ona to i
nije, jer nam priopava neto to osjeamo o znanosti, tonije da ne moe sa-
mo biti intuitivna, premda intuicija moe na neki nain biti ukljuena u svako
znanstveno otkrie ili prijelomnicu.
Na posljetku, reenica 3, "Znanost i umjetnost nemaju nita zajedniko",
otkriva moda najveu predrasudu o znanosti - i umjetnosti - koja oito nije
istinita, barem ne motrei je povrno. Naime, znanost i umjetnost imaju mno-
go zajednikoga. Na primjer, u oba je sluaja rije o aktivnostima kojima se
bave najsposobniji pojedinci, obje nas prosvjetljuju i olakavaju nam bol, obje
su nemjerljivo teke i za uspjeh zahtijevaju svaki atom snage i umnih napora,
objema se bave samo ljudi itd.
Ali reenica je istinita i u drugome smislu, koji takoer nagovjetava ree-
nica 8. Prilino smo sigurni da znanstvenici i umjetnici, ak i ako ine mnoge
sline stvari - sjetite se metalurga i kipara koji radi u metalu - na njih gledaju
razliitim oima i obavljaju ih zbog sasvim razliitih razloga. Upravo su njiho-
va razliita stajalita ono to nam najvie govori o onome to "znanost" znai
i to "znanstvenici" rade.
Tri znaajke znanosti
U svakodnevnom znaenju tog pojma, znanost je, dakle, ljudska aktivnost s
trima znaajkama. Prvo, znanou se bave posebni ljudi sa specifinim vide-
182
njem svijeta. Znanstvenici pokuavaju biti objektivni i u svoj posao nastoje ne
unositi osjeaje. Oni im, naime, ne smiju smetati u sagledavanju injenica.
esto rade u laboratorijima ili na drugim mjestime gdje mogu pomno nadzi
rati ono ime se bave. Za zalaska Sunca ne odlaze na plau i dive se prirodi,
kako bi to mogao uiniti pjesnik. U idealnom sluaju takoer su iskreni i
skromni. Uvijek nastoje izvijestiti o svojim istraivanjima kako bi ih drugi
mogli provjeriti i potom uporabiti u svojem radu. Ne tvrde vie negoli mogu
dokazati, a nerijetko tvrde i manje od toga. Meutim, vrlo su ponosni na svo
je zvanje i vie vole razgovarati s drugim znanstvenicima negoli drugim oso
bama, posebice pjesnicima, jer ih oni omalovaavaju pa se u njihovu drutvu
osjeaju neugodno. (Naravno, pjesnici smatraju da im znanstvenici u/vraaju
istom mjerom.) ,
Drugo, znanost se gotovo iskljuivo bavi konkretnim stvarima, a ne za-
mislima ili osjeajima, te s vanjskim svijetom i nainom njegova rada, a ne
unutarnjim, premda se neki psiholozi silno trude da budu ili nalie znanstve-
nicima. Ljudsko se tijelo smatra dijelom vanjskog svijeta, a dua ne. Zbog toga
znanstvenici istrauju tijelo, ali ne i duu. Mnogi medu njima uope ne vjeruju
u postojanje due. Sunev sustav i svemir takoer su dijelovi vanjskog svijeta,
premda o njihovu nainu postojanja imamo malo izravnih dokaza. Znan-
stvenici, naime, pretpostavljaju da su temeljne postavke prirode na Zemlji
jednake onima u svemiru kao cjelini.
ovjeanstvo je samo uvjetno dio vanjskog svijeta u tom smislu. Znan-
stvenici se, openito, nerado bave ponaanjem velikih skupina ljudi. Zbog
toga se ekonomisti, na primjer, silno trse kako bi ih smatrali znanstvenicima,
ali obino im to ne uspijeva. Vanjski svijet za znanstvenika sadri neke stvari,
primjerice kvante, kvarkove i kvazare koji su zagonetni poput anela i obino
jednako tako neuhvatljivi. No to znanstvenike ne uznemirava jer vjeruju da s
elementarnim esticama mogu uinkovito raditi premda ih ne vide i zbog
naela neodreenosti nikad ih i nee vidjeti, za razliku od anela koji se znan-
stvenicima vjerojatno nikad nee ukazati jer u njih ne vjeruju.
Ukratko, vanjski je svijet sve ono to znanstvenici mogu izmjeriti i opisati
matematikim pojmovima, a iskljuuje sve ostalo. To znai da je vanjski svi-
jet prilino maglovit pojam, ali misao na kojem poiva posve je jasna.
Tree, znanost se prema svemu ime se bavi odnosi na poseban nain,
rabei posebne postupke i jedinstveni jezik za priopavanje rezultata. Naj-
poznatiji postupak, ne nuno i najee uporabljavan, sastoji se od pokusa,
koji ukljuuje dobivanje ideje - odakle, veina se znanstvenika to ne pita -
njezino uobliavanje u hipotezu koju se moe provjeriti, a potom i samu
provjeru u nadziranim uvjetima kako bi se ustanovilo je li valjana ili nije.
183
POVIJEST ZNANJA
Uvjeti moraju biti pomno nadzirani kako vanjski elementi ne bi zasmetali
pokusu i tako ga obezvrijedili, odnosno da pokus i drugi mogu ponoviti kako
bi potvrdili njegove rezultate, to je najbolji dokaz valjanosti hipoteze.
Moda najprepoznatljiva znaajka znanosti, meutim, jezik je kojim se
rezultati priopavaju, ujedno i jezik u kojem se rad obavlja i nadzire, a to je
matematika. Veina e znanstvenika rei da ako ono to radite ne moete opi-
sati matematikim pojmovima, zapravo i nije znanost pa svoje rezultate naj-
radije izraavaju matematikom jer je tako lake i bre (za njih), a usto ih mogu
razumjeti znanstvenici diljem svijeta.
Vrlo je vana i injenica da se i sam rad obavlja matematiki, to znai da
se istraivana pojava mora pretvoriti - ili svesti - na brojeve kako bismo je
mogli racionalno prouiti. Stara zamisao prvih grkih znanstvenika - da svijet
moemo spoznati jer je na neki nain sukladan ljudskom umu - pretvorena je
u pitagorejansko motrite da je svijet, barem njegov vanjski dio kojim se zna-
nost bavi, zapravo matematiki i stoga ga moemo spoznati jer je ljudski um
takoer zapravo matematiki.
U svim podrujima koja je ovjek uspio izmjeriti, dakle pretvoriti ih ili
svesti na brojeve, doista je mnogo nainio u njihovu razumijevanju i nadzoru.
U drugim podrujima koje nije uspio izmjeriti, mnogo je manje uspjean, to
djelomice objanjava razloge zbog kojih psihologiju, ekonomiju i knjievnu
kritiku ne ubrajamo u znanosti.
Znanost je bila glavno otkrie, ili izum, 17. stoljea. Ljudi su u tom dobu
nauili - a bilo je to veliko, revolucionarno otkrie - kako mjeriti, objasniti i
raditi s prirodnim pojavama na nain koji danas nazivamo znanstveni. Od 17.
stoljea znanost je jako napredovala i otkrila brojne istine te svijetu podarila
mnogo blagodati za koje ljudi u to doba nisu znali. Ali nije pronala nov nain
otkrivanja istine o prirodi/ Upravo zato je 17. stoljee moda najvanije u
ljudskoj povijesti. Upravo je ono uvelo nepovratnu promjenu u ljudski ivot.
Na primjer, nikad vie neemo ivjeti na nain kako su ljudi ivjeli tijekom re-
nesanse. Moemo se samo pitati je li ta promjena u svemu bila na bolje.
Aristotelovska znanost: materija
Kako bi otkrili znanstveni postupak, mislioci iz 17. stoljea najprije su morali
sruiti svjetonazor Aristotela, koji se do tada smatrao najveim znanstveni-
*Strogo uzevi, moda i nije istina da nismo otkrili nove naine otkrivanja istine. O
tome vie u Petnaestom poglavlju.
184
kom. Kako bismo shvatili to se zbilo, moramo znati kako je Aristotel gledao
na svijet te kako ga je opisao. Posebice nas zanimaju dva vida tog svijeta, ma-
terija i gibanje.
Svaka materijalna stvar, govorio je Aristotel, ima materijalnu i oblikovnu
stranu. Materija je na neki nain potencijal stvari. Ona u tom smislu ne postoji
sama za sebe. U drugom smislu materije, ona je tvar od koje su nainjene
stvari. Ona je vosak koji se oblikuje nametanjem oblika, kako su to esto go-
vorili aristotelovci.
U naem sublunarnom svijetu, dakle svijetu ispod Mjeseca, pod kojim su
stvari bitno razliite, etiri su vrste tvari od kojih su nainjene stvari. To su
etiri elementa, kako su ih aristotelovci nazivali. Rije je o Zemlji, Vodi, Zra-
ku i Vatri. Piem ih velikim poetnim slovom jer nijedan od njih u naem ne-
savrenom svijetu ne postoji u istom stanju, nego je uvijek rije o manje ili
vie zemljanoj smjesi, manje ili vie vodenoj smjesi, manje ili vie zranoj
smjesi, odnosno manje ili vie vatrenoj smjesi.
Teke stvari su uglavnom, premda nikad iskljuivo, graene od Zemlje.
Lake stvari imaju primjese Vode, Zraka ili ak Vatre, koja im se, poput dru-
gih elemenata, pridruuje u smjesama. Kako se nijedan od etiriju elemenata
ne pojavljuje sam u svojoj temeljnoj istoi, teko ih je izmjeriti. Na neki nain
elementi su nevidljivi. Ali oito je, govorili su aristotelovci, da ovjek u sebi
ima mnogo Zemlje, koja ga ini tekim, pridonosi vrstoi njegovih kostiju
itd., tu je i Voda koja je zasluna za krv i druge tjelesne tekuine, potom Zrak,
koji udie i izdie, a na posljetku u njemu ima i Vatre zbog koje je topao i koja
je na neki nain esencija ivota u njemu. Slino vrijedi i za druge materijalne
stvari pod Mjesecom.
Iznad Mjeseca, drugim rijeima u Suncu i planetima, zvijezdama stajai-
cama i velikim sferama po kojima se svi kreu, postoji peti element, Kvinte-
sencija, kako su ga nazivali. Sunce i druga nebeska tijela uglavnom su graena
od Kvintesencije, koja u njima postoji u istom obliku. Mjesec je uglavnom
nainjen od Kvintesencije, premda u njemu zbog blizine naeg planeta, gra-
enog uglavnom od Zemlje, ima i malih primjesa sublunarnih elemenata. Do-
kaz tome je Mjeseev izgled, nalik promjenama koje na prekrasnom licu
uzrokuje prolazak vremena. Vrlo je vano zapamtiti kako je kvintesencijski
element od kojeg su graena nebeska tijela takoer materija. On nije tvar od
koje su graeni aneli, na primjer, jer aneli su nematerijalni, ba kao i Bog.
185
POVIJEST ZNANJA
Aristotelovsko gibanje
Temeljna injenica za Aristotela, osnovna pretpostavka na kojoj se zasnivala
njegova dobro i dosljedno ustrojena fizika, bila je mirovanje svih sublunarnih
materijalnih i nematerijalnih stvari. Gibanje je stoga uvijek silovito i neprirod-
no ili je prirodan nain ispravljanja prethodne neravnotee, tj. traenje tijela
da pronae mjesto mirovanja. Kad tijelo stigne na to mjesto, gibanje se zaus-
tavlja.
Zemlja, Voda i do neke mjere Zrak tee pronalaenju mjesta koje se nalazi
dolje, prema sreditu planeta, koje bi i dosegli kad ih ne bi zaustavila neka tvr-
da povrina, primjerice povrina samog planeta. Vatra svoje prirodno mjesto
mirovanja trai gore, iznad nas, ali ne beskonano daleko, tj. prilino ispod
sfere Mjeseca. Zrak je esto, moda uvijek, pomijean s Vatrom, kao i s teim
elementima pa je njegovo ponaanje nasumino i nepredvidljivo. Katkad se
die, katkad se sputa, a na gibanje mu jako utjee smjesa elemenata u njemu.
Kad bi Zrak bio ist, mirovao bi na prirodnom mjestu oko nas, s Vodom i
Zemljom ispod te Vatrom iznad, pa uope ne bi bilo vjetra.
Prije negoli odbacimo takvu sliku svijeta, razmislimo koliko se ini logi-
nom i kakav ju je genij morao smisliti. Po naem iskustvu sve doista miruje,
osim ako ne trai prirodno mjesto gdje e mirovati, kao to rijeka utjee u
more, a vatra odlazi iznad nas, ili ga neto ne prisili na gibanje. Kad prisilimo
neto da se giba - primjerice bacimo loptu - ona e se uskoro zaustaviti i ostati
na tom mjestu dok je ponovno ne podignemo i bacimo u zrak. To vrijedi za
sve materijalne stvari bez due. Nemamo nikakvog izravnog osjetilnog isku-
stva bilo ega - doista iega - to nema "elje" za pronalaenjem mjesta na ko-
jem e mirovati.
A to je sa stvarima koje imaju duu poput ivotinja i ljudi? ini se da i
one, takoer, trae prirodno mjesto, dom, a na posljetku grob. Zar nije grob
kraj i cilj svih tenji? Tijelo stremi tom cilju. Ljudska dua, meutim, tei nee-
mu drugom, pomirenju s Bogom, miru koji joj samo Bog moe ponuditi. To
je najuzvienija i najjaa elja due, ak i ako katkad, kako Dante objanjava u
esnaestom pjevanju istilita, u tome zastrani.
"Moja ljubav je moja teina," rekao je sv. Augustin, to se ne ini razum-
ljivim dok se ne pozna Aristotelov svemir, a tada postaje oito. Moje tijelo tei
zemlji, jer je zemljano. U njemu prevladava element Zemlja. Moja dua, me-
utim, trai vie mjesto mirovanja. To je ono to voli. Teina mog tijela vue
me prema dolje. Moja je dua laka, laka od Zraka, laka i od Vatre pa je ta
lakoa vue prema prirodnom mjestu mirovanja, dok tijelo miruje u vjenom
domu.
186
U sublunarnom svijetu, dakle, postoje mirovanje i dvije vrste gibanja:
prirodno gibanje kao posljedica "teine" stvari, koje uvijek trai vlastito mje-
sto, te ono neprirodno ili silovito, kako ga je nazvao Aristotel, jer je posljedi-
ca sile primijenjene na stvar. A to je sa svijetom iznad Mjeseca? I tamo tako-
er postoji gibanje! Sunce i planeti se gibaju, a zvijezde stajaice u dvadeset
etiri sata jednom obiu svijet. Kakvo je to gibanje?
To je bilo teko pitanje jer su ispod Mjeseca sva gibanja pravocrtna, osim
ako neka sila ne skrene stvar s prirodnog puta. Iznad Mjeseca, Sunce, planeti
. i zvijezde stajaice kao da se gibaju po krunicama. Prisiljava li ih neto na tak-
vo gibanje? Ne moemo to pretpostaviti, rekao je Aristotel a i njegovi kran-
ski sljedbenici, jer su nebeska tijela savrena, a ne bi bilo savreno da ih neto
gura. Prema tome, njihovo kruno gibanje mora na neki nain biti prirodno.
Odgovor je lako pronaen: prirodno gibanje Kvintesencije je kruno,
koje se od gibanja sublunarnih stvari razlikuje koliko se od njih razlikuju ne-
beska tijela. Sve je odmah objanjeno. Nebeska tijela, odnosno sfere po koji-
ma se kreu, vjeno se okreu jer je to njihova narav, a rezultate toga vidimo
kad pogledamo u nebo.
S vremena na vrijeme pojavila bi se neka nova teorija, poput one da
planete s pravocrtne staze skreu aneli, vjeno ih i bez napora odravajui u
krunom gibanju. Doista, ta je teorija bila iroko prihvaena poetkom sred-
njeg vijeka. Kad je u 11. stoljeu Aristotel ponovno otkriven, postalo je jasno
koliko je bolja bila njegova pretpostavka prirodnog kvintesencijskog gibanja
povezanog s naravi kvintesencijske tvari. Svijet je na taj nain bio loginiji.
Bilo je to skladnije, ljepe, savrenije - onako kako bi to Bog nainio. I tako se
teorija o takvom gibanju planeta pretvorila u dogmu. Pobijati je, znailo bi
dovesti u pitanje nain na koji je Bog stvorio svijet.
Pobuna protiv Aristotela
Galilej je pobio Aristotelovu teoriju gibanja - to je najpoznatiji trenutak u
povijesti znanosti - ali to nije bio prvi takav pokuaj. Pitanja su se poela
postavljati barem dva stoljea prije Galilejeva roenja.
Zato se poelo sumnjati u Aristotelovu teoriju? Njegova teorija gibanja
objanjavala je zato tijela prirodno padaju i klize niz strminu - lopta ispu-
tena s tornja ili rijeka koja utjee u more - ali nije bila pretjerano uvjerljiva u
objanjavanju onoga to je Aristotel nazvao silovitim gibanjem. To je gibanje
koje tijelo izvodi kad ga bacimo ili ispalimo iz nekog stroja poput katapulta ili
topa. Upravo je izum i redovita uporaba katapulta vjerojatno potakla pitanja
187
POVIJEST ZNANJA
o valjanosti Aristotelove teorije. Tradicionalna teorija, naime, nije dobro obja-
njavala njegov rad.
To je danas moda teko razumjeti jer imamo sasvim drukiju teoriju
gibanja. Ali sjetite li se da je Aristotelov zakon inercije bio zasnovan na naelu
mirovanja, shvatit ete u emu je potekoa. Nita se po Aristotelu nije gibalo
dok ga neto ne bi gurnulo ili dok ne bi poduzelo neko prirodno gibanje po-
put pada prema sreditu planeta ili krunog gibanja nebeskih tijela.
Projektil ispaljen iz katapulta nije se gibao na prirodan nain. Dok se po-
dizao na bacau katapulta, oito je bio guran. Ali zato se nastavio gibati kad
je napustio katapult? Nita ga vie nije guralo. Zato nije pao na tlo im je sila
prestala djelovati?
Aristotelovci su imali odgovore za ta pitanja, ali su oni bili neodgovara-
jui, zapravo vrlo slabi. Izvanredno razumljiva teorija inercijalnog mirovanja
ruila se na primjeru silovitog gibanja. Na primjer, govorilo se da je zrak is-
pred projektila uznemiren pa se kretao oko projektila kako bi ispunio vakuum
stvoren njegovim prolaskom jer "priroda mrzi vakuum". Taj greviti napor
zraka da izbjegne postojanje vakuuma gurao je projektil prema naprijed. A
bilo je i matovitijih objanjenja.
Mnogi filozofi odustali su smatrajui da se problem ne moe rijeiti.
Silovito je gibanje teko objasniti, govorili su, ali je teorija openito tako dobra
da joj to ne smeta mnogo. Meutim, neki poznati teolozi s Parikog sveuilita
bili su sumnjiaviji. Kako su bili priznate teoloke veliine, bez posljedica su u
pitanje mogli dovoditi aristotelovsku teoriju, znajui kako da sauvaju osta-
tak. To je ono to Galilej kasnije nije htio ili nije znao uiniti.
Jedan od tih parikih teologa bio je Jean Buridan (1300.-1358.). Drugi je
bio Nicholas Oresmeski (oko 1325.-1382.). Jasno su sagledali problem i pro-
nali za njega rjeenje. Katapult je, rekli su, projektilu davao odreeni impuls
pa se on nastavio gibati dok se impuls nije potroio.
Drugim rijeima, silovito gibanje je svojstveno stvarima. Poput prirod-
nog gibanja, naelo mu je u tijelu koje se giba. Kad estoka sila projektilu da
impuls, vie ga nije potrebno gurati. On se nastavlja gibati dok (u sluaju to-
povske kugle ili projektila katapulta) ne padne na tlo.
Bilo je to dobro, ali ne i dovoljno dobro. Problem jednolikog krunog
gibanja nije rijeen, a teolozi nisu znali kako da svoju pronicljivost primijene
na taj problem. Usto, znailo bi to, vjerojatno, kretanje po vrlo opasnom te-
renu.
Bilo je nekoliko ozbiljnih potekoa s nainom gibanja nebeskih tijela,
odnosno zamiljanjem kako se oni kreu. Prvo, je li pretpostavka o jednoli-
kom krunom gibanju spaavala stvar, kako se govorilo? Je li objanjavala ono
188
to su astronomi vidjeli kad bi pogledali u nebo? Za Ptolemeja, velikog alek-
sandrijskog astronoma od prije tisuu dvjesto godina, jednoliko je kruno
gibanje bilo dostatno za objanjenje onoga to je sam vidio, kao i opaanja
naslijeenih od svojih prethodnika. Ali u meuvremenu su nebo stoljeima
pomno motrile horde arapskih i grkih, indijskih i talijanskih astronoma. Kad
su njihova opaanja udruena i usklaena, poelo se initi da teorija jedno-
likog krunog gibanja, ak i kad su se gibanja kombinirala na najdomiljatije
naine, nee spasiti stvar.
Kombiniranje jednolikih krunih gibanja ve je neko vrijeme bilo po-
trebno. Ve su antiki grki astronomi uvidjeli kako, primjerice, prividna
staza Venere na nebeskom svodu nije jednoliki krug oko Zemlje. Pojava se
mogla objasniti pretpostavkom da idealna toka, odnosno idealni poloaj
Venere, jednoliko krui oko Zemlje, dok planet zapravo krui oko te idealne
toke. Tako se mogla objasniti opaaka injenica da se Venera u svojoj stazi
katkad giba sporije, katkad bre, a ima i razdoblja u kojima se po nebu giba
natrake, odnosno retrogradno. Jednoliko kruenje Venere oko svoje idealne
toke nazvano je Venerinim epiciklom.
Kako su astronomi prolaskom stoljea poloaje nebeskih tijela odreivali
sve tonije, za objanjenje opaanja bili su potrebni novi epicikli. Na posljetku
je svakom planetu bio potreban epicikl. Mars je imao dva, jer su se opaena
gibanja planeta mogla objasniti samo njegovim kruenjem oko toke na epi-
ciklu koji se jednoliko okretao oko Marsove idealne toke. ak i tako sloena,
teorija epicikla nije posve dobro opisivala sve tonije odreivane poloaje
planeta. Usto, epicikli nisu bili elegantni. Bilo je prilino neugodno razmiljati
da se nebo okree na tako neestetski nain.
Ali ako se planeti oko Zemlje ne okreu po krunicama, kako se okreu?
Je li postojalo bilo kakvo jednostavno gibanje koje bi objasnilo opaanja i usto
bilo "prirodno"? inilo se da takvog gibanja nema. Ili ga barem nitko nije mo-
gao zamisliti.
S prolaskom vremena pojavili su se i brojni drugi nerjeivi problemi. Na
primjer, zato su se nebeska tijela uope gibala, po krunicama ili na neki dru-
gi nain? Odgovor koji je neko svima bio prihvatljiv - Bog je htio da tako
bude pa tako i jest - poeo je smetati najpoduzetnije umove. Takoer je teko
bilo prihvatiti pretpostavku o postojanju Kvintesencije, a posebice njezino
kvintesencijsko gibanje. Mnogim je filozofima poelo smetati gibanje kakvo
se nije moglo pronai na Zemlji, gdje se nita prirodno ne giba po krunici.
(Na Zemlji, ako se neto giba po krunici, znai da ga neto prisiljava na tak-
vo gibanje.) Ako aneli ili nekakav razum ne pokreu Sunce, planete i zvijezde
stajaice - odnosno oni se sami gibaju - to je uzrok takvom kretanju?
189
POVIJEST ZNANJA
Usto, bio je tu i problem kristalnih sfera po kojima su se gibala nebeska ti-
jela. One se iz razliitih razloga nisu mogle kretati u praznom prostoru, pri-
mjerice i stoga jer se priroda uasavala vakuuma. (Aristotel se o tome sporio s
Demokritom.) Te velike sfere koje su kretanjem stvarale (nama neujnu) glaz-
bu sfera, bile su nevidljive. Sve je to bilo u redu. Mi ih doista ne vidimo. Ali
epicikli, neki povrh drugih, takoer su bile kristalne sfere, a inilo se da se neki
presijecaju s drugim sferama. To je, meutim, bilo nemogue jer je kvintesen-
cijska tvar od koje su bili graeni neprobojna, nepromjenjiva, neunitiva itd.
Na posljetku, postojao je i problem zvijezda stajaica. Pretpostavljalo se
kako se gibaju po kristalnoj sferi dalje od Saturnove sfere. (Iza zvijezda staja-
ica bio je Empirij, prebivalite Boga.) Opaanja zvjezdane paralakse obav-
ljana jo od Ptolemejeva doba pokazala su da se ta sfera, a i sve zvijezde na njoj,
nalazi vrlo daleko. A ako je tako daleko, brzina kojom se mora gibati da u
dvadeset etiri sata obie Zemlju nezamislivo je velika. To, meutim, i nije bio
naroito veliki problem jer je Bog mogao urediti da se okree koliko je god
brzo htio. Boanska mo ne pozna granice. ak i uz tu pretpostavku, teorija je
bila vrlo nezgrapna. Zbog toga je nekolicina ljudi iz razliitih zemalja pokuala
pronai jednostavnije rjeenje.
Kopernik
Nikolaj Kopernik rodio se 1473., a veinu je ivota proivio u svojoj domovini
Poljskoj. Na sveuilitima istone Europe izvrsno je obrazovan pa se ve
1500. govorilo da zna sve to znanstvenik moe znati: medicinu i pravo te
matematiku i astronomiju. Mogao je izabrati bilo to od toga, ali se odluio za
astronomiju.
to je vie znao i razmiljao o tada vladajuoj ptolemejsko-aristotelovskoj
teoriji neba, to ga je ona vie smetala. Teorija se doimala vrlo sloenom. Je li to
bilo nuno? Na primjer, ako se Zemlja okree, to bi objasnilo zato se zvijezde
stajaice svaki dan okrenu oko nje, a problem njihova nevjerojatno brzog gi-
banja rijeio bi se sam od sebe - naime, zvijezde se uope ne bi morale gibati.
A ako se Zemlja okree oko Sunca, umjesto da Sunce krui oko Zemlje, to bi
umnogome pojednostavilo problem planetnih staza.
Kopernik je prouio sve antike grke tekstove do kojih je mogao doi.
Otkrio je da su vrtnju Zemlje i heliocentrini Sunev sustav predloila neko-
licina starogrkih astronoma. Je li u tim pretpostavkama bilo mogue nainiti
malu promjenu koja bi ih umnogome popravila? Kopernik je poeo vjerovati
da je takvo to mogue.
190
Bio je, meutim, plah pa knjigu koju je napisao, O kruenju nebeskih ti-
jela, nije objavio. Odugovlaio je i odugovlaio. Zapravo, doputenje za tiska-
nje knjige dao je tek na samrtnoj postelji. Primjerak svog velikog djela primio
je na dan kad je 1543. preminuo.
Bojao se religijskih dvojbi i onoga to bi o njegovim zamislima mogli rei
ortodoksni aristotelovci. Meutim, rekli su iznenaujue malo, djelomice
stoga to je u uvodu koji je napisao Kopernikov prijatelj stajalo kako je rije o
hipotezi zamiljenoj zbog pojednostavljivanja nekih matematikih potekoa.
Iz uvoda je slijedilo da Kopernik zapravo ne smatra kako se Zemlja okree oko
vlastite osi i oko Sunca, premda su paljivi itatelji mogli zakljuiti da je ba
tako. I tako nova teorija nije potakla intelektualnu revoluciju kakvoj se Ko-
pernik moda nadao, premda je nije htio zapoeti za svoga ivota.
Moda je glavnim razlogom zbog kojeg Kopernik nije poeo tzv. koper-
nikansku revoluciju bila injenica to je u svojoj teoriji zadrao dvije vane
znaajke aristotelovskog sustava. Jedna je od njih bila jednoliko kruno gi-
banje, a druga kvintesencijska tvar za koju je kruno gibanje bilo prirodno.
Teolozi su zbog toga, ba kao i neki astronomi, mogli smatrati da se nije pro-
mijenilo nita vano.
Tycho Brohe
Taj je veliki danski astronom znao da se promijenilo mnogo toga. Roenog
1546., Tycha je jo u ranoj dobi iz obitelji nasilno odveo bogati stric bez djece.
Kad je obitelj svladala prvotni ok, dopustila je stricu da odgaja djeaka pa je
Tycho dobio odlino obrazovanje. Stric ga je usto proglasio svojim nasljed-
nikom. Svog je dobroinitelja, meutim, u jednom pogledu razoarao. Uspr-
kos strievoj elji da postane pravnikom, odluio se za zvanje astronoma. Ka-
ko je prije dvadeset pete godine naslijedio imanja svog oca i strica, postao je
neovisno bogat pa je sa svojim ivotom mogao uiniti to je htio.
S dodatnom financijskom pomoi danskoga kralja Tycho je na otoku po-
kraj Kopenhagena sagradio opservatorij u kojem je zapoeo onime to je sma-
trao svojim ivotnim djelom, a to je bilo ispravljanje postojeih astronomskih
podataka za koje je znao da su vrlo netoni. Moda najdojmljiviji dogaaj nje-
gova ivota bio je otkrie nove zvijezde koja se 1572. pojavila u zvijeu Ka-
siopeje. Mjesecima je promatrao sjajnu zvijezdu pa je o njoj 1573. objavio
monografiju koja ga je trenutano uinila poznatim, ali i osporavanim.
U aristotelovskom i kranskom svemiru nisu se trebale pojavljivati nove
zvijezde. Svijet ispod Mjeseca bio je kaotian, nesavren i nepredvidljivo pro-
191
POVIJEST ZNANJA
mjenjiv. To se moglo prihvatiti, premda okolnosti nisu bile naroito poeljne.
U osnovi je to bilo djelo vraga, koji je izvorno savreni Boji svijet poremetio
navodei Adama i Evu na grijeh. Iznad Mjeseca, meutim, nebo se nije mijen-
jalo. Nebo je i dalje oslikavalo Boju postojanu ljubav prema svijetu i ovje-
anstvu. Teolozi su, stoga, nakon pomnog razmatranja Tychove monografije
zakljuili kako rad i autor grijee. Nova zvijezda nije doista nova. Nju jednos-
tavno prije nitko nije vidio.
Tycho nije bio iznenaen ni pretjerano razoaran. Bio je bogat, a Danska
je bila luteranska zemlja. Njegov je kralj bio gorljivi protestant i nije, kao ni
Tycho, previe mario za kritike rimokatolikih bogoslova. Bilo kako bilo,
Tycho je i nadalje vie od svega buduim naratajima elio ostaviti zbirku as-
tronomskih opaanja, dovoljno tonih da se u njih moe pouzdati.
Novije kralj poslije 1588. Tychoa mnogo skromnije financijski pomagao
pa je Tycho na posljetku napustio voljeni opservatorij i preselio u Prag, gdje je
u vrlo smanjenom opsegu uz pomo mladog uenika Johannesa Keplera us-
pio zavriti svoje ivotno djelo. Sve je astronomske podatke po svojoj smrti
1601. ostavio svom ueniku. to je Kepler s njima uinio, uskoro emo saz-
nati.
Gilbert
Sve opsenijim saznanjima koja e na posljetku sruiti ustaljeni i nepromje-
njivi aristotelovski svjetonazor kljuni je doprinos dao Englez William Gilbert
(1544.-1603.). Poput svog suvremenika Williama Harveyja (1578.-1657.),
koji je otkrio kako srce tjera krv kroz arterije i vene, bio je lijenik koji se s
mnogo uspjeha bavio svojim zanimanjem. Poznatim ga je, meutim, uinila
njegova znanstvena razbibriga. Oaravao ga je magnetit, mineral prirodnih
magnetskih svojstava koji nalazimo diljem svijeta.
Gilbert je prouavao minerale svih vrsta, oblika i magnetske snage. Naj-
vanije otkrie bilo mu je da je i Zemlja magnet, to je zakljuio kad je opazio
da se magnetska igla nagne kad pronae magnetski pol. Gilbert je takoer
sumnjao da su zemaljski magnetizam i gravitacija na neki nain povezani, ali
nije uspio pronai kako.
Engleska je, kao i Danska, bila protestantska, a Gilberta je podupirao jo
jedan protestantski monarh, kraljica Elizabeta I. Zbog toga je mogao izraavati
svoje izrazito suvremene zamisli. Silovito se zalagao za Kopernikovu helio-
centrinu sliku svijeta i zakljuio da sve zvijezde stajaice nisu jednako udalje-
ne od nas. Meutim, najizazovnija zamisao bila mu je ona da planete u staza-
192
ma odrava svojevrsni magnetizam. Nitko u to doba nije shvaao posljedice te
zamisli, a ni sam Gilbert nije dobro razumio to je zapravo pretpostavio.
Kepler
Johannes Kepler rodio se 1571. u Wiirttembergu, a umro je 1630. Premda di-
jete siromanih (ali plemenitih) roditelja, u luteranskim kolama i na Sveui-
litu u Tiibingenu odlino je obrazovan. Nadao se zaposlenju u crkvi, ali je
napisao lanak o astronomskoj temi koji je primijetio Tycho Brahe, sad nasta-
njen u Pragu, pa je mladia pozvao da mu bude pomonik. Nakon mnogo
promiljanja Kepler je pristao, a kad je Tycho sljedee, 1601. godine, umro,
Kepler ga je zamijenio na mjestu carskog matematiara. Takoer je naslijedio
Tychova brojna tona astronomska opaanja.
Kepler je oito osjetio kako je naslijedio mnogo vie od suhoparnih po-
dataka. Takoer je poeo mnogo pozitivnije gledati na Tychove neortodok-
sne stavove, od kojih se s nekima susreo prvi put. Tycho je objavio rad kojim
je opovrgavao teoriju kristalnih sfera po kojima su se trebali kretati planeti.
Kepler je prihvatio njegov stav o slobodnom kretanju planeta prostorom i
ukljuio ga u vlastite radove. Poput Tychoa, Kepler Kopernikovu heliocen-
trinu teoriju nije smatrao samo hipotezom pa je objavljivao radove u kojima
je tvrdio kako se ne moe prihvatiti nijedan svjetonazor u ijem se sreditu
nalazi Zemlja, a ne Sunce. Najvei doprinos znanosti, meutim, bila su mu tri
zakona planetnog gibanja koji su jednom zauvijek istodobno rijeili probleme
epicikla i ekscentrinih staza. Ta tri zakona vrijede i danas, a nose njegovo
ime.
Prvi od novih zakona znatno je promijenio aristotelovski sustav jer je tvr-
dio da se planeti ne gibaju jednoliko po krunicama. Planeti se oko Sunca ne
gibaju po ekscentrinim krunicama, nego po elipsama, u ijem se jednom od
arita nalazi Sunce. Keplerove elipse vrlo su se malo razlikovale od krunica,
to je bilo razlogom zbog kojeg su su krune staze objanjavale pojavu dok su
opaanja bila razmjerno netona. Nova je pretpostavka bila tona unutar
granica tadanjih opaanja i nisu joj bile potrebne nikakve prilagodbe, eks-
centriciteti, epicikli, kao ni trikovi druge vrste.
Keplerov drugi zakon planetnog gibanja tvrdi da radijusvektor izmeu
planeta i Sunca u istom vremenu prebrisuje jednake povrine. To znai da e
se planet gibati bre kad se nalazi blie Suncu negoli kad se od njega nalazi
dalje. Ta briljantna pronicljivost, veliko nadahnue za Newtona, vrijedi za sva
tijela koja se gibaju u polju sila, a ne samo za planete. Njome su se uklonile go-
193
POVIJEST ZNANJA
tovo sve razlike i/medu astronomske teorije i prakse. Na nesreu, ideja je osta-
la samo misao u Keplerovu umu. Znao je da je ispravna, ali nije doista shva-
ao zato.
Trei je zakon uspostavio matematiku vezu izmeu perioda revolucija
planeta i njihove udaljenosti od Sunca. Otkrie tog zakona vrlo je dojmljivo
postignue znamo li s kako je primitivnim instrumentima Kepler radio.
Kepler je godinama radio na promicanju svojih zamisli o zakonima pla-
netnog gibanja i pripremi Tychovih opaakih podataka za objavljivanje, a us-
put je razmiljao o onome to je smatrao velikim preostalim problemom pla-
netnog gibanja: razlogom kruenja planeta oko Sunca. to planete odrava u
stazi i to ih vjeno potie na kruenje?
Shvatio je da Gilbertovo razmiljanje o Zemlji kao magnetu ima veze s
odgovorom na pitanje, ali nikad nije dokuio kakve. Odbacio je gotovo svu
aristotelovsku nebesku prtljagu, ukljuujui i ideju o inteligenciji koja uprav-
lja planetima u njihovom vjenom kruenju. Takoer je prihvatio ideju sile
koja izdaleka djeluje na planete, bez fizikalnog medija izmeu Sunca i plane-
ta. Meutim, nije se uspio osloboditi kljune aristotelovske pretpostavke o
inercijskom mirovanju. Toliko je bio blizu otkria koje je Newtona uinilo
prvim meu znanstvenicima, ali ga je previdio jer je smatrao da e se planeti
zaustaviti ako ih vie nita nee gurati, a jedino to je mogao zamisliti da to ini
bila je Gilbertova magnetska sila. U oba je pogleda malo grijeio pa ga pamti-
mo kao vanog Newtonova prethodnika, ali ne i vie od toga.
Galilej
Galileo Galilej roen je 1564. u Pii, a umro je 1646. u Acetri kraj Firence. Bio
je rimokatolik iz katolike zemlje i upravo se po tome razlikuje od Tychoa,
Gilberta i Keplera.
Studirao je u Pii i predavao matematiku u Padovi. Bio je vodei mate-
matiki fiziar svog doba, ne samo zato to je odlino poznavao geometriju.
Bio je prvi ovjek koji je shvatio da matematikom doista moemo opisati fizi-
kalni svijet. "Knjiga prirode", govorio je, "napisana je matematiki."
Jo kao mladi Galilej je izvodio elegantne pokuse pokazujui nedoraslost
Aristotelove teorije silovitog gibanja. Prihvatio je Buridanovu teoriju
impulsa i dokazao da projektili ispaljeni iz topova prije pada na tlo slijede
parabolinu stazu. Prouavao je njihalo i pokazao kako poput planeta u istim
vremenima prebrisuje jednaku povrinu. Sve su to bili teoretski radovi koji ga
nisu uvalili u nevolje. Potekoe su poele u proljee 1609. kad je u Veneciji
saznao za ne-
194
davni izum teleskopa. Po povratku u Padovu sam je izradio teleskop i ubrzo
ga tako poboljao da je bio bolji od svih postojeih. Tijekom ljeta i jeseni
1609. te zime 1610. obavio je niz opaanja.
Prvo to je Galilej pogledao svojim teleskopom bio je Mjesec. Na svoje
veliko iznenaenje ustanovio je kako mu povrina nije glatka. Njezine zna-
ajke, koje dotad nitko na taj nain nije vidio, odgovarale su planinama, doli-
nama i ravnicama. To i nije bilo tako nevjerojatno jer se pretpostavljalo da
Mjesec nije graen samo od kvintesencijske tvari. Kad je Galilej pogledao
Jupiter, otkrio je njegove mjesece. Taj je planet, prema tome, bio Sunev su-
stav u malome, koji se, pak, okretao oko veeg nebeskog tijela. Na posljetku je
teleskop uperio prema Suncu i na njegovoj povrini otkrio neobine pjege. Ta
tamna podruja na povrini stalno su se mijenjala. Vidio je kako iz dana u
dan, iz mjeseca u mjesec mijenjaju poloaj i oblik.
Nebo, stoga, nije bilo nepromjenjivo i neunitivo. Planine i doline na
Mjesecu nastale su procesima koji su, zakljuio je Galilej, slini onima na
naem planetu. Jupiter je bio mali planetni sustav, a takvih je moda bilo jo,
samo to ih nije mogao vidjeti svojim primitivnim instrumentom. A Sunce je
bilo ivo bie koje se mijenjalo, i to pred njegovim oima.
Galilej se 1611. uputio u Rim kako bi papskome sudu predoio svoja
otkria. Sa sobom je ponio svoj teleskop. Mnoge su njegova otkria vrlo doj-
mila, ali isprva nisu zapravo shvaali o emu je rije. Ali Galilej je od njih za-
htijevao da otvore oi i suoe se s posljedicama. Izmeu ostalog, rekao je kako
matematiki moe dokazati da se Zemlja okree oko Sunca, a ne Sunce oko
Zemlje, odnosno da je Ptolemej pogrijeio, a Kopernik nije. Usto, ustrajao je,
njegova teleskopska opaanja dokazuju da nebo nije bitno razliito od sub-
lunarnog svijeta. Kvintesencija ne postoji. Sva materija, posvuda, mora biti
jednaka, ili barem slina.
Svojom matematikom ne moete to dokazati, ustvrdio je kardinal Roberto
Bellarmino (1542.-1621.), glavni teolog Rimokatolike crkve. Podsjetio je
Galileja na opeprihvaeno vjerovanje da matematike hipoteze nemaju nita
zajednikog sa stvarnou. (Upravo je to vjerovanje, kojeg se Crkva stoljeima
drala, zatitilo Kopernikovo djelo od zaborava.) Fizikalnu stvarnost, rekao je
kardinal, ne objanjava matematika, nego Sveto pismo i crkveni oi.
Pogledajte kroz moj teleskop pa vidite sami, odgovorio je Galilej. Bellar-
mino je pogledao, ali nije vidio.
Zato kardinal Bellarmino i dominikanci koje je pozvao u pomo protiv
Galileja nisu vidjeli isto to i Galilej, odnosno to bismo mi vidjeli da smo
pogledali kroz taj teleskop? Njihove su oi bile poput naih, ali oni nisu vidjeli
ono to bismo mi vidjeli.
195
POVIJEST ZNANJA
Duboko su vjerovali u ptolemejski sustav i aristotelovsku sliku svijeta. Ali
ne zato to bi bili fiziari koji smatraju da te teorije bolje objanjavaju prirodne
pojave. O njima su i tako znali malo ili nita. U stare su teorije vjerovali jer su
te teorije podravale jo dublje ukorijenjena vjerovanja. A sumnjati u ta naj-
dublja vjerovanja znailo je sruiti svijet oko sebe. Oni se nisu mogli suoiti s
tom mogunou.
Prije vie od tisuu godina sv. Augustin je u djelu O dravi Bojoj opisao
razliku izmeu dviju drava, nebeske i zemaljske, koja je, mogli bismo rei,
odreivala ljudski ivot i hodoae njegove due. Augustinova razlika, zasi-
gurno, bila je samo alegorijska, tj. on nije mislio da se Ljudska drava i Boja
drava mogu doista vidjeti, osim u mislima.
Tijekom stoljea, meutim, te su prispodobe na neki nain postale stvar-
ne i mnogo monije od bilo ega to moemo vidjeti oima. Ljudska drava je
bila ovdje, ispod Mjeseca. Bila je zemaljska, materijalna, puna okusa i mirisa.
Bio je to uobiajeni ljudski ivot. Ali nou, na nebu, za one koji su je mogli vid-
jeti, pojavila bi se Boja drava. Sjala je na nebu, vjeno nepromjenjiva, neu-
nitiva, uvijek prekrasna. Bilo je to Boje obeanje vjernima, koveg kran-
skog, a ne idovskog, zavjeta.
Bila je to najljepa i najpoeljnija stvar u svemiru. Dovesti je u pitanje,
unititi je, sruiti, bilo je nezamislivo. Svakoga tko bi to pokuao trebalo je
sprijeiti, a ako je potrebno i spaliti na lomai. ak i ako je rije o najveem
znanstveniku na svijetu.
Galileja je Boja drava sv. Augustina zanimalo vrlo malo ili nimalo. Bio
je dobar kranin, ali njegova je vjera bila jednostavna koliko mu je matemati-
ka bila profinjena i sloena. Iao je u crkvu, prieivao se, a tijekom propovi-
jedi u glavi su mu se vrzmali prorauni. Promatrao je kako se katedralske svje-
tiljke polagano ljuljaju na povjetarcu pa je razvio teorije o njihalu. I za njega je
nebo bilo prekrasno, ali bila je to ljepota posve razliita od ljepote Boje
drave kardinala Bellarminoa. Nebo je za njega mnogo obeavalo, ali to je
obeanje bilo neto sasvim drugo. Moglo ga se prouavati, razumjeti pa ak na
neki nain i nadzirati. Barem je tako Galilej sanjao.
Bellarmino je jako grijeio to nije pokuao shvatiti Galileja, to nije pre-
poznao o kakvom je ovjeku rije, ovjeku koji nikad ne bi svjesno nakodio
Crkvi, dobrom katoliku koji ne bi dopustio da ga zavedu protestanti, kako se
bojao Bellarmino. Jo je jedna tradicionalna doktrina govorila u prilog Gali-
leju: kad se Sveto pismo razlikovalo od znanstvene istine, moralo ga se tuma-
iti alegorijski kako bi se sprijeio "veliki gubitak za due ljudi koje bi uvjerio
dokaz u neto to je potom proglaeno grjenim vjerovanjem". Takav je dubo-
koumni razlog Galileju vjerojatno predloio neki od njegovih prijatelja teolo-
196
ga. On ga se sam ne bi sjetio. Bellarmino ga je, meutim, posve zanemario,
premda bi za njega predstavljao vrlo dobru odstupnicu. Tvrdoglavo je srljao
naprijed, ne obazirui se na politike posljedice progona i osude Galileja,
moda i do smrti.
Galilej je takoer mnogo grijeio to nije pokuao razumjeti Bellarminoa
i one koje su nauavali poput njega. Rasprava nije bila samo znanstvena, a si-
gurno se nije vodila oko neke znanstvene istine, recimo one da se Sunce
okree oko Zemlje ili Zemlja oko Sunca.
Rije je bila o samoj znanosti, o ulozi koju je trebala imati u ljudskom i-
votu, a posebice o tome smije li se znanstvenicima dopustiti da s apsolutnom
slobodom teoretiziraju o stvarnosti. Jo vie, u pitanju je bila Boja drava, na
koju se vie ne bi moglo gledati istim oima ako je Galilej imao pravo.
Odnosno, kad bi mu se dopustilo da kae da ima pravo na nain kako je
on to htio. Svi su znali da na neki nain ima pravo jer su njegove hipoteze bile
mnogo bolje od drugih. Galileja, meutim, nisu zadovoljavale samo hipoteze.
Ustrajao je u tome da je istina ono to matematiki moe dokazati s pomou
svojih opaanja i da to ne moe osporiti nitko osim boljeg matematiara ili
boljeg opaaa.
Crkva nije nadlena, govorio je, za opisivanje fizikalne stvarnosti. Ali to
bi tada Crkvi uope preostalo? Ako Crkva vie nije imala to rei o svemu
osim dui, ne bismo li je sveli samo na savjetnika dua? A kad bi se to dogodi-
lo, postojala je opasnost da e milijuni dua prestati pitati Crkvu za savjet. A
ne bi li tada veina vjerojatno zavrila u paklu?
Tako je govorio Bellarmino. Njegovo razumijevanje izbora pred kojim se
ovjeanstvo nalazilo bilo je jasno. Galileo je osuen na utnju i tome se uglav-
nom pokorio. Bellarmino je proglaen svecem. Kanoniziran je 1930. Konani
pobjednik, meutim, bio je Galilej. Crkva je svedena na savjetnika dua, ba-
rem u zapadnome svijetu, a znanost je uzdignuta na poloaj vrhovnog au-
toriteta.
Bellarmino je doivio neuspjeh jer nije bio dovoljno dobar teolog. Trebao
je Augustina bolje protumaiti i uvidjeti da su dva grada samo alegorijski. Ne-
emo ih vidjeti pogledamo li kroz teleskop. Sv. Augustin i mnogi koji su ga
bolje razumjeli, uvijek su mogli odravati ravnoteu izmeu dviju stvarnosti
koje bismo mogli poistovjetiti s dvama gradovima. Neka Galilej bude autori-
tet u Ljudskoj dravi. Crkva je mogla ostati autoritet u Bojoj dravi. Kako je
Crkva htjela obje vlasti, ostala je bez iega.
Kad danas pogledamo u vedro nono nebo, vidimo krasan prizor, ali to
nije ono to je ovjeanstvo neko na njemu vidjelo. Zbog toga smo istodob-
no dobili i izgubili.
197
POVIJEST ZNANJA
Descartes
Rene Descartes roen je 1596. u francuskom gradiu La Haye (danas La Haye-
-Descartes), a umro je 1650. u vedskoj od teke prehlade koju je dobio jer je
za sjevernjake zime u pet ujutro morao poduavati filozofiju. Uvijek se vie
volio izleavati, mrzio je hladnou, ali je njegova pokroviteljica kraljica Kri-
stina ustrajala na filozofiji u pet ujutro, a on joj nije mogao rei ne. Takve iro-
nije ine povijesnu znanost vrlo zanimljivom.
ivotopis Renea Descartesa obiluje slinim ironijama. Bio je odan kato-
lianstvu, ali je na potkopavanju crkvenog autoriteta uinio vie od ikoga dru-
gog. Stvorio je znanstvenu metodologiju koja ne samo to e revolucionirati
znanost nego i nain ivota ljudi na naem planetu. Njegovi pogledi na stvari
su, meutim, nerijetko bili krivi, a u nekim su sluajevima bili tako nesretno
zamiljeni da su francuski znanstveni napredak usporavali puna dva stoljea
jer su francuski filozofi smatrali da moraju slijediti Descartesa, razumjeli ga ili
ne. Slino tome, englesko ustrajanje da je Newtonovo nazivlje za integralni
raun bolje od Leibnitzovog - to je bila glupost, premda je Newton svakako
prvi izmislio integralni raun - englesku je matematiku unazadilo za vie od
stotinu godina. Najironinija od svega bila je injenica kako je Descartesova
potraga za tonou poivala na naelu kako u sve treba sumnjati. Bila je to
vrlo neobina ideja, ali je bila uinkovita.
Descartes je dobio najbolje isusovako obrazovanje koje se moglo nai u
Europi tog doba, obrazovanje koje je obuhvaalo opirno prouavanje aristo-
telovske logike i fizikalne znanosti. Ali kad je u dobi od dvadeset godina diplo-
mirao, bio je oajan jer je smatrao da nita ne zna sa sigurnou kojom je e-
lio sve znati. Bolje reeno, sa sigurnou nije znao nita osim nekih matema-
tikih istina.
Matematiki su se, osjeao je, stvari mogle tono opisati, jer ste poinjali
od aksioma neupitne izvjesnosti i od njih u malim koracima izgraivali ustroj
jednako neupitne izvjesnosti. Takva se izvjesnost, mislio je, nije mogla pove-
zati ni s jednom drugom znanosti, bilo s povijeu, filozofijom, pa ak ni teo-
logijom, usprkos injenici da se ova posljednja hvalila kako je najizvjesnija
medu onima dostupnim ljudskom umu.
Poslije mnogo putovanja, itanja i opsene prepiske s najnaprednijim mi-
sliocima Europe tog doba, Descartes je 1639. bio spreman za pisanje svojevr-
snog pregleda svoje filozofije koja e sve znanje uklopiti u jedan ustroj uteme-
ljen na univerzalnom postupku koji je vodio tonosti. Te je godine, meutim,
uo za Galilejevu osudu pa je pomislio kako bi bilo bolje da tu knjigu ne
napie. Umjesto toga je napisao Traktat o metodi, usredotoen samo na meto-
198
du, a drugima je ostavio da ta saznanja primijene u otkrivanje novih kontro-
verznih istina. Meutim, ak gaje i Traktat uvalio u mnotvo ozbiljnih pote-
koa.
Rije je o nevjerojatno udesnoj knjizi. Na krasnom francuskome koji je
dobro odraavao jasnou i posebnost autorovih misli, opisao je povijest in-
telektualnog razvoja, kako je poeo sumnjati je li ono to je nauio istinito te
je sumnjati nastavio sve dok nije doao do jednostavnog zakljuka da se u sve
moe sumnjati osim u jednu stvar, a to je da on koji sumnja postoji jer sum-
nja. (Dubito ergo sum. "Sumnjam, stoga jesam.") Potom je nastavio otkrivati
metode za postizanje sline tonosti na drugim podrujima, utemljene na re-
dukciji svih problema na matematiki oblik i rjeenje. Potom je matematiki
dokazao postojanje Boga i istodobno pokazao kako je Bog stvorio svijet koji
e vjeno postojati bez njegove pomoi poput goleme, sloene i ukraene ure.
Sve je to uspio na samo dvadeset pet stranica. Nevjerojatan posao.
Vana je stvar u tome bila sama metoda. Da bismo razumjeli neku pojavu
ili skup pojava, najprije um moramo osloboditi od svih predrasuda. To nije
lako pa ni Descartes to nije uvijek uspijevao. Potom se problem mora svesti na
matematiki oblik, odnosno oblikovati rabei najmanji mogui broj aksioma,
odnosno oevidnih pretpostavki. Koritenjem analitike geometrije, koju je
Descartes izmislio u tu svrhu, opis se pojave nadalje svodi na skup brojeva. Na
posljetku, rabei algebarska pravila, rjeavaju se dobivene jednadbe pa se
tako dobiva odreeno znanje za kojim se tragalo.
Galilej je rekao kako je Knjiga prirode napisana matematikim znakovi-
ma. Descartes je pokazao da su ti matematiki znakovi jednostavno brojevi jer
se svakoj realnoj toki moe pridruiti skup Kartezijevih koordinata, kako e
ih nazvati Leibnitz, a svakoj crti, bez obzira bila ravna ili zakrivljena, i svakom
tijelu, nije vano da li jednostavnom ili sloenom, odgovara matematika jed-
nadba.
Ljudi nisu matematike jednadbe, priznao je Descartes, ali ih je za mno-
ge potrebe dovoljno tako opisati. U sluaju strojeva koje nazivamo ivotinje -
one jesu strojevi jer nemaju duu - jednadbe su dostatne u svakoj prilici. Za
sve druge strojeve, ukljuujui i najvei medu njima, svemir, jednadbe su
sasvim sigurno dostatne. Moramo ih samo rijeiti. To moe biti vrlo teko, ali
je po definiciji mogue.
Kartezijanski svjetonazor imao je utjecaja na svakoga, a ponajvie one
koji su Descartesa mrzili i osuivali. Pascal mu nije mogao oprostiti to mu
Bog ne treba osim za zapoinjanje svemira, a katoliki teolozi, u tom trenutku
oajni koliko je Descartes bio kad je diplomirao, smatrali su potrebnim da ga
osude za desetak hereza i da njegov Traktat stave na Indeks zabranjenih knji-
199
POVIJEST ZNANJA
ga. Ali i oni su se nadali izvjesnosti koju su obeavali Descartes i njegova meto-
da. Kad bi se samo teologija mogla svesti na geometrijski oblik!
To se, meutim, ne moe, usprkos Spinozinim naporima da to uini, jer
se teologija bavi nematerijalnim svijetom kojem matematika nema pristupa.
To je glavna znaajka teologije, ujedno i razlog zbog kojeg je tisuu godina
privlaila najbolje mislioce. Sad je, posve iznenada, izgubila na privlanosti.
Svijet nematerijalnog, neko zanimljiviji od svega ostalog, iznenada je postao
posve nezanimljiv. Bila je to jedna od najradikalnijih promjena u povijesti
ljudske misli.
Posljedice toga bile su goleme. Descartesov trijumf bio je izum metode
uinkovitog bavljenja materijalnim svijetom. Njegova katastrofalna pogreka
uzrokovana je injenicom da ta metoda vrijedi samo za materijalni svijet.
Zbog toga, kako ivimo u svijetu utemeljenom na njegovom velikom izumu,
stanovnici smo posve materijalnog svijeta, istodobno i duhovne pustinje.
Prije Descartesa teologija je bila kraljica znanosti, dok joj je matematika
fizika bila siromana roakinja. Poslije Descartesa, redoslijed se praktino
obrnuo. Niti u jednom trenutku nije postojao uravnoteeni svemir znanja. Je
li tako to mogue? To je vrlo vano pitanje na koje e morati odgovoriti
budui narataji.
Newton
Uz sve ostalo, Descartes je omoguio i Newtona. Isaac Newton, najvei znan-
stveni genij svih vremena, u engleskom Woolsthorpeu rodio se na sam Boi
1642. Studirao je u Cambridgeu, a kad je diplomirao, ponueno mu je mjesto
profesora matematike. Njegov prethodnik Isaac Barrow, koji mu je bio uitelj,
dao je otkaz kako bi omoguio zaposlenje svom izvanrednom ueniku.
Prije diplome Newton je otkrio (tj. formulirao bez dokaza) binomni teo-
rem. To bi bilo dovoljno za karijeru veine drugih matematiara. Za njega je
to bio tek poetak. Godine 1666., kad su mu bile dvadeset dvije godine, kuga
koja je decimirala London pojavila se i u Cambridgeu pa je otiao na svoje
seosko imanje. Poljodjelstvo ga nije zanimalo pa je sobu opremio za pokuse sa
svjetlou. etrdeset godina kasnije otkrivene revolucionarne rezultate opisat
e u svojoj Optici. Te su godine, meutim, na njega ekale jo revolucionarnije
misli.
Svi su intelektualni putovi vodili u tu sobu u pokrajini Lincolnshire. Gil-
bert je izvodio pokuse s magnetitom i pretpostavio da i Zemlja poput magneta
djeluje privlanom silom. Galilej je vidio Jupiterove mjesece, bavio se pa-
200
dom predmeta te je tono izmjerio silu teu na morskoj razini. Descartes je
pokazao kako se matematike metode primjenjuju na fizikalne probleme. Kepler
je opisao eliptine staze planeta i pretpostavio postojanje neobine ' Suneve
sile koja ih odrava na njima. A pariki su teolozi predloili teoriju momenta
silovitog gibanja, koja je dovela u pitanje Aristotelovu pretpostavku inercijalnog
mirovanja. Gledajui unatrag, ono to je Newton uinio ne doima se naroito
teko. Mogli bismo pomisliti da je sa svim komadiima slagalice pred sobom to
mogao uiniti bilo tko.
Sve to uope ne umanjuje Newtonov genij. I premda je istina da su pred
njim bili svi dijelovi slagalice, takoer je istina da je za njezino sastavljanje bio
potreban um posve osloboen tradicionalnih predrasuda, sposoban da
svemir sagleda u posve novom svjetlu. Takvih je umova bilo malo, a u znano-
sti samo nekolicina.
Dijelove slagalice nije trebalo samo premjetati. Newton je, prije svega,
morao odlino poznavati znanost svog doba. Morao je, usto, biti vjet ekspe-
rimentator i rukovatelj razliitim ureajima. Na posljetku, poput Descartesa
je morao biti izvanredan matematiar, sposoban da stvori novu matematiku
potrebnu za rjeavanje problema koje je sam zadao. Descartesova analitika
geometrija bila je uinkovita za mirujui svemir. Stvarni je svijet, meutim,
stalno u pokretu. Za takve je pojave Newton izmislio integralni i diferencijal-
ni raun, moda najvei dar koji je itko ikad dao znanosti.
Gilbert plus Galilej plus Kepler plus Descartes jednako je newtonovska
mehanika. Prva faza procesa bio je skup novih zakona gibanja. S besprijekor-
nom su jednostavnou navedeni na poetku Newtonovog velikog djela Ma-
tematika naela prirodne filozofije (ili skraeno, Newtonova Naela). Njima
je opisao svemir posve razliit od Aristotelovog.
Prvi zakon tvrdi da svako fiziko tijelo ostaje u stanju mirovanja ili jed-
nolikog gibanja po pravcu dok ga sila ili sile ne natjeraju da promijeni to sta-
nje. Projektil koji se giba, nastavlja se pravocrtno kretati sve dok ga ne uspori
otpor zraka ili ga prema dolje ne privue sila tea. Zavrtimo li zvrk, on e se
nastaviti okretati sve dok ga ne uspori trenje s povrinom ili otpor zraka. Ve-
lika tijela planeta ili kometa, koja se u praznom prostoru ne susreu s otporom
ili je on mnogo manji, mnogo se dulje nastavljaju gibati pravocrtno ili po
nekoj krivulji.
Taj je zakon unitio aristotelovsku zamisao o inerciji. "Prirodno stanje
mirovanja" tijela ne postoji. Ako tijelo miruje, vjeno e mirovati, osim ako ga
neto ne pokrene. Ako se kree, nastavit e se vjeno kretati dok ga neto ne
zaustavi ili mu brzinu ili smjer ne promijeni neka sila. Prema tome, ne postoji
"prirodno" gibanje, suprotno nekom drugom "naglom" gibanju. Niti se
201
POVIJEST ZNANJA
neka vrsta gibanja moe objasniti drukije od drugih. Iz toga, naravno, slijedi
da ne postoji "prirodno jednoliko i kruno" kvintesencijalno gibanje. Jedno-
liko kruno gibanje je mogue, ali nije ni vie ni manje prirodno od drugih
gibanja. Osim toga, objanjava se pojmovima inercije tijela i sila koje na njega
djeluju.
Newtonov drugi zakon gibanja kae da je promjena u gibanju srazmjerna
sili koja djeluje na tijelo, a zbiva se u smjeru djelovanja te sile. Vea sila uzro-
kuje veu promjenu gibanja, a viestruke sile stvaraju promjenu koja je kom-
binacija razliitih jaina i smjerova sila. Analiza kompozicije sila obavlja se
obinom euklidskom geometrijom.
Obina euklidska geometrija ne moe objasniti kako neprekidno djelo-
vanje sile na tijelo koje se pravocrtno giba moe uzrokovati zakrivljenje staze,
primjerice u krunicu ili elipsu. Taj je primjer bio vrlo vaan jer su sve staze u
Sunevom sustavu zakrivljene. Newton je pretpostavio da se zakrivljena staza
matematiki moe izraziti kao beskonano mnogo beskonano kratkih ravnih
odsjeaka povezanih zajedno u niz oko sredita (ili arita) staze. Izraeno
matematikim pojmovima, zakrivljena se staza moe smatrati "limesom" po-
stupka redukcije ili diferencijacije kod kojeg pojedini odsjeci postaju pro-
izvoljno maleni, a potom integracije, kod koje odsjeci postaju proizvoljno
bliski glatkoj krivulji staze. To je sve to o postupku diferencijalnog i inte-
gralnog rauna moemo izraziti rijeima, a ne matematikim simbolima.
Trei zakon gibanja tvrdi da se svakom djelovanju suprotstavlja jednako
snano protudjelovanje. Drugim rijeima, meusobno djelovanje dvaju tijela
jedno na drugo uvijek je jednako, ali suprotnog smjera. "Pritisnete li kamen
prstom," rekao je Newton, "on jednakom snagom pritie va prst." A u skla-
du s treim zakonom, ako vrui zrak ispalite sa stranje strane mlaznog moto-
ra, avion na koji je motor privren gibat e se u suprotnom smjeru. Nadalje,
ako se tijelo okree oko drugog tijela, to se drugo tijelo takoer okree oko pr-
vog, odnosno oni se meusobno okreu jedno oko drugog. Brzine ne moraju
biti jednake; ako je jedno tijelo mnogo vee od drugoga, gibat e se vrlo sporo,
dok e se drugo okretati vrlo brzo. Ukupno e gibanje, meutim, biti jednako.
Neobino, to je rijeilo drevnu zagonetku: okree li se Sunce oko Zemlje
ili Zemlja oko Sunca? Oba se tijela okreu jedno oko drugoga pa su i Ptolemej
i Kopernik imali pravo, premda su do zakljuka doli na krivi nain.
Uzimajui u obzir tri upravo navedena zakona, prouimo gibanje plane-
ta. Oni e se kretati sve dok ih u tome ne sprijei neka sila. Sila ih ne mora
posve zaustaviti, nego ih samo skrenuti s pravocrtne inercijske staze. Doista,
moe ih skrenuti na eliptine staze. Po tradicionalnoj geometriji unjosjenica
(koju moemo pratiti sve do Apolonija iz Perga u 3. stoljeu pr. Kr.) ona e ih,
202
ako je rije o centripetalnoj sili - tj. ako sila privlai planete prema unutra, u
suprotnom smjeru od inercijalne tenje da od sredita odlete pravocrtno -
doista skrenuti na eliptine staze ako se ta centripetalna sila mijenja s
kvadratom reciprone vrijednosti udaljenosti izmeu planeta i tijela koje na
njih djeluje silom.
Pretpostavimo da je to tijelo Sunce. to bi mogla biti ta centripetalna sila?
Gilbert i Kepler su smatrali da je nekako povezana s prirodnim zemaljskim
magnetizmom, ali oni nisu raspolagali Galilejevim mjerenjima gravitacijske
sile na morskoj razini. Ukljuimo li te brojeve, otkrit emo zagonetnu silu. Ri-
je je o gravitaciji, sili koja zarobljava Mjesec na putu oko Zemlje i omoguuje
mu da upravlja morskim mijenama, tjera tijela Suneva sustava na vjeno
kruenje i odgovorna je to jabuka sa stabla pada na tlo ili glavu matematiara
koji lei pod njim.
Newton je tvrdio kako je sve to shvatio dok je 1666. provodio prisilni
odmor u Lincolnshireu. Sve mu se to inilo tako jednostavnim da nikome o
tom nije govorio dvadeset godina. U meuvremenu se bavio stvarima koje su
ga vie zanimale. Kad su se njegova Naela na posljetku pojavila 1686., svijet
je zabezeknuto uzdahnuo. Najvei problem koji je muio znanost do tog do-
ba, problem kako se svemir ponaa, bio je rijeen. Pjesnik Alexander Pope je
napisao:
Priroda i zakoni njeni skriveni su bili u tami;
Bog ree, Nek' bude Newton: i sve se razdani.
Pravila zakljuivanja
Isaac Newton po naravi je bio skroman, premda i osoran kad se trebalo suko-
biti s nekim od svojih znanstvenih kolega. Svojem je biografu jednom izjavio:
"Ne znam kakav dojam ostavljam na druge, ali sebi se doimam poput djea-
ia koji se igra na obali i zabavlja pronalaenjem glatkijeg kamenia ili ljepe
koljke, dok se preda mnom neistraen nalazi golemi ocean istine."
Taj je prizor opepoznat, a pobuuje i znatielju. A vjerojatno je i toniji
negoli je Newton mislio. Drugim rijeima, ispravno je pretpostavio da u us-
poredbi s onim to se moe znati, ne zna mnogo, ak i ako je znao vie od bilo
kojeg ovjeka svog doba. I takoer je dobro procijenio koliko se dobro osjea
u svom neznanju. Veliki je ocean istine bio pred njim, ali on ak nije poelio
ni prst u njega umoiti, da i ne govorimo o otiskivanju s obale kako bi se pre-
lo na drugu stranu.
203
POVIJEST ZNANJA
Trea knjiga Newtonovih Naela nosi dojmljiv naslov "Sustav svijeta".
Poinje s dvije stranice naslovljene "Pravila zakljuivanja u filozofiji". Najprije
valja znati da je pod "filozofijom" Newton smatrao "znanost". Takoer mora-
mo znati da je ovdje rije o Newtonovom odgovoru Descartesu, njegova veli-
ka fusnota, kako stvari stoje, Traktatu o metodi.
Koja su pravila zakljuivanja u znanosti? Ima ih samo etiri. Prvo je slje-
dee: Smijemo prihvatiti samo istinite i dovoljne uzroke prirodnih pojava. To
je nova formulacija logikog naela koje je u 14. stoljeu prvi izrekao William
od Ockhama, a danas ga znamo pod nazivom Ockhamova britva: "Ono to se
moe uiniti s manje, uzalud se ini s vie." Newton, u malo pjesnikijem ra-
spoloenju, objanjava ga na sljedei nain:
U tu svrhu filozofi kau da priroda nita ne ini uzalud, a vie je uza-
ludno kad e posluiti manje. Priroda voli jednostavnost pa ne troi
suvine uzroke.
Drugo pravilo tvrdi: Zbog toga istim prirodnim pojavama moramo, ko-
liko je god mogue, pripisivati iste uzroke. "Kao kad je rije o disanju ljudi i
ivotinja," doda je Newton, "postanku stijena u Europi i Americi, svjetlosti ku-
hinjske vatre i Sunca, zrcaljenju svjetlosti na Zemlji i na planetima."
Tree pravilo odgovara na pitanje koje je stoljeima muilo aristotelovce.
Kae da znaajke tijela koje pronaemo u tijelima dostupnim naim pokusi-
ma valja smatrati jednakima onima svih tijela. Kao primjer, kae Newton, ako
sila gravitacije djeluje unutar Sunevog sustava, a ini se da je ba tako, tada
moemo - zapravo moramo - "openito prihvatiti da su sva tijela posvuda ob-
darena naelom uzajamnog privlaenja."
etvrto pravilo zakljuivanja je, po Newtonovu miljenju, moda najva-
nije. Zato ga navodimo u cijelosti:
U eksperimentalnoj filozofiji [tj. znanosti] moramo prouavati pret-
postavke opom indukcijom dobivene od tonih ili istinitih pojava,
bez obzira na mogue zamiljene suprotne hipoteze, sve dok se ne
pojave druge pojave koje ih ili profinjuju ili uvode iznimke.
Newton pie: "To pravilo moramo slijediti kako se hipotezom ne bi zao-
biao predmet indukcije."
Newton je mrzio hipoteze. U njima je vidio krajnje kodljive pogreke iz
prolosti. Pod "hipotezama" je mislio vrstu objanjenja kakvu su skolastici
smiljali da objasne prirodne pojave, teoriju Elemenata, pretpostavku posto-
204
janja Kvintesencije te nategnuta objanjenja tzv. naglog gibanja, koje ak ni
pariki teolozi nisu mogli progutati. A on je vie nego spremno priznavao to
ne zna.
Najvanija stvar koju nije znao bio je uzrok gravitacije. Da Zemlju i druge
planete na stazama svojom gravitacijom odrava Sunce bilo je sasvim jasno,
ali nije znao zato. Ali "neu smisliti nikakvu hipotezu," izjavio je; "jer ono to
ne moemo zakljuiti iz pojave moramo nazvati hipotezom", a hipoteze "ne-
maju mjesta" u znanosti.
Mogli bismo rei da su etiri pravila zakljuivanja, uz dodanu zabranu za
hipoteze, tj. objanjavanje pomou pretpostavki koje izravno ne podupiru
pokusi, odredila znanstvenu metodu kakva se rabi od Newtonovog doba, a i
danas je uglavnom u uporabi.* Newtonova pravila uspostavila su novi obra-
zac, da se posluimo pojmom koji je uporabio poznati povjesniar znanosti
Thomas S. Kuhn u svome djelu Ustroj znanstvene revolucije (1962.). Novim
obrascem zapoelo je doba znanosti. Medu ljude je raireno najvrjednije i naj-
korisnije pomagalo za stjecanje znanja pa se uz njegovu pomo sad moglo
pokuati razumjeti sve to se vidjelo, ali i mnogo toga to se ne vidi, a usto i
upravljati svijetom oko sebe na dotad nezamislive naine.
Newton, ma kako bio briljantan um, nije shvaao zato se gravitacija
ponaa kako se ponaa, tj. nije znao to je gravitacija. Ni mi to jo ne znamo.
Samo je znao da djeluje na nain kako djeluje. Ali razlozi stvari, kako bi ih
mogao nazvati Pascal, jo su bili skriveni u tami.
To je djelomice Descartesova krivnja, koji je potragu za njima uinio
moda zauvijek neomiljenom. Djelomice je to krivnja samoga Newtona.
Njegov udesan, nevjerojatan uspjeh zaslijepio je svijet za sve ono to jo nije
znao i to moda nikad nee znati. Uglavnom je to, meutim, pogreka same
prirode, koju je tee shvatiti negoli to sami sebi elimo priznati.
Galilejansko-kartezijanska revolucija
Prije negoli prijeemo na doba politikih revolucija, treba rije-dvije izrei o
nazivima svakovrsnih revolucija. Nerijetko zaslugu ili krivnju preuzima kriva
osoba. Nekoliko primjera za to spomenut emo u sljedeem poglavlju. Meu-
tim, jedan postoji i u ovome.
Revoluciju koja se zbila u 17. stoljeu - revoluciju u nainu miljenja koja
je dovela do uspostave znanosti kao konanog autoriteta u pitanjima materi-
*Moda u posljednje vrijeme ima iznimaka. Vidi Petnaesto poglavlje.
205
POVIJEST ZNANJA
jalne stvarnosti - obino nazivamo kopernikanskom. Mislim da to nije pra-
vedno.
Kopernik, ako je uope elio utjecati na nain razmiljanja o svijetu, bo-
jao se to nainiti za svojega ivota. A moda mu to uope nije bila namjera.
Usto, njegova pretpostavka da se Zemlja okree oko Sunca, a ne Sunce oko
Zemlje, nije bila revolucionarna. I drugi su je ve spominjali. Sama po sebi, to
nije bila velika promjena.
Mi, meutim, tvrdimo da jest, pozivajui se na navodno vano stanovite
da je prije Kopernika ovjek bio sredite svemira, a poslije njega nije. Ali to
uope nije istina. Kao to smo upravo vidjeli, u renesansi je ovjek, u svakom
razumnom znaenju te rijei, postao sreditem svemira (primjerice otkriem
perspektive u slikarstvu), a to nije prestao biti niti krajem 17. stoljea kad su se
pojavila Newtonova Naela. Ta je knjiga, zapravo, samo uvrstila ovjekov
sredinji poloaj, ba kao i sav znanstveni napredak koji je uzrokovala.
Danas, kad pogledamo nono nebo i pomislimo o milijardama zvijezda i
galaktika na njemu te kako je siuno nae Sunce i njegova jo manja obitelj
planeta, medu kojima Zemlja nije ni blizu najveeg, to nas ni u najmanju ruku
ne ini malima ili beznaajnima. Naprotiv, osjeamo se snano i dobro jer sve
to razumijemo. Znanost nas uzdie, a ne umanjuje.
Galilej je bio vrlo razliita osoba od Kopernika. U svakom sluaju nije se
bojao kontroverzi za koje je znao da e ih njegove nove zamisli potai. Tako-
er uope nije bio nesvjestan pravog znaenja onoga to je govorio. Autoritet
Crkve namjeravao je zamijeniti drugim autoritetom jer je vjerovao da e taj
novi autoritet - autoritet znanosti - na mnogo naina biti bolji. Nije dvojio,
kako je to inio Kopernik. On je doista htio izazvati revolucionarnu promjenu
u nainu razmiljanja ljudi o svijetu.
To je htio i Descartes. S Galilejem je dijelio mnogo duhovnih znaajki,
premda nije bio tako hrabar. Takoer je bio nabusit pa nije bio omiljen. Ali i
on je, takoer, znao to radi, ba kao Galilej, za razliku od Kopernika.
Ako se revolucija u 17. stoljeu mora nazvati po nekom ovjeku, trebala
bi se zvati galilejanska revolucija ili, moda jo bolje i pravednije, galilejansko-
-kartezijanska revolucija. Newtonovo ime ne bismo smjeli uporabiti. On nije
smatrao da uvodi veliku promjenu u razmiljanju. On je samo nastavljao rad
velikana prije sebe, a ako se inio najveim, to je doista bio, od njih se nije
mnogo razlikovao.
Na nesreu, naziv "galilejansko-kartezijanska revolucija" nije ba lako
izrei. A to je vano. Kopernikanska revolucija zvui mnogo bolje. Upravo
zato e je povjesniari znanosti i dalje tako nazivati. Ali kad razmiljam o njoj,
smatram da Galilej i Descartes zasluuju mnogo vie hvale od Kopernika.
206

Doba revolucija
atinsko izdanje Matematikih naela prirodne filozofije iz 1687. (engleski
prijevod se pojavio tek 1729.) bilo je svojevrstan poetak i kraj. Vidjeli
smo kako je ta knjiga zaokruila i zakljuila veliku pustolovinu u ljudskom ra-
zmiljanju, otkrivajui ovjeanstvu naizgled konana mehanika naela pri-
rodnog svijeta. No shvaanje i slika tog svijeta, koji se tako nedavno poeo
shvaati mehanikim, otvorili su i nove putove razmiljanja i djelovanja.
Vanost Naela kao vrhunca renesansne znatielje o vanjskom svijetu
nadmauje bljetavilo koje je ta knjiga bacila na svijet samog rada i izazov koji
je ponudila izumiteljima i pronalazaima koji su njezina naela primijenili
kako bi svijet uinili boljim - pretpostavljalo se - za sve.
Industrijska revolucija
Pet jednostavnih strojeva (poluga, klin, kota i osovina, koloturnik i vijak) bili
su poznati ve tisuljeima. Primitivni ljudi su prije stotinu tisua godina ra-
bili polugu kad su tapom pomicali kamen, a klin kad su runom sjekirom
rasijecali komad drveta ili kosti. Kotau, osovini i koloturniku trag se gubi u
antikom dobu. Egipatski su graditelji velikih piramida za njih znali. Arhimed
je u 3. stoljeu pr. Kr. shvaao na kojem naelu radi mehaniki vijak.
Tijekom idueg tisuljea jednostavni strojevi su postali sloeniji, pobolj-
ani su i spajani na razne naine kako bi se stvorili drugi, sloeni strojevi za
nadzor i usmjeravanje gibanja te poveavanje sile. Tako su Europa i Azija
1600. bile dobro opskrbljene raznolikim napravama koje su bile plod stoljea
L
POVIJEST ZNANJA
spore ali sigurne evolucije praktinog znanja. Strojevima je, meutim, bilo
teko upravljati, a bili su i neuinkoviti u iskoritavanju sile jer naela njihova
rada nisu bila dovoljno jasna - a katakad se uope nije znalo o emu je rije.
Stotinu godina kasnije, do 1700., Galilej, Descartes i Newton zajedno s ci-
jelom vojskom svojih suvremenika znanstvenika to su neznanje pretvorili u
znanje. Najednom su praktini ljudi shvatili zato strojevi ine to to ine. Ta-
ko su spoznali kako ih treba poboljati. Otkria u mehanici su jedno za dru-
gim stizala nevjerojatnom brzinom, a svako je novo otkrie za sobom povla-
ilo sljedee.
Uinkovitije strojeve moglo se nainiti samo s pomou boljeg izvora
energije. Ugljen, za koji se ubrzo otkrilo da je bolji izvor energije, grijanjem
vode stvarao je paru, koja je zauzvrat pokretala klipove i, nedugo nakon toga,
kotae na eljeznim tranicama. Dugo je vremena para pokretala industrijsku
revoluciju. Para jo pokree mnogo toga u industrijskom svijetu, premda vo-
du mogu grijati i druga sredstva, na primjer nuklearni reaktor.
Svaki je stroj radio bolje ako su njegovi dijelovi bili bolje izraeni, a i tra-
jao je dulje. Zbog toga je prioritet postala proizvodnja nove vrste elika, nai-
njenog u peima zagrijavanim ugljenom i koksom. Za elik se znalo jo od do-
ba drevnih Spartanaca koji su ga koristili za izradu najboljeg oruja i oklopa.
No novi je kaljeni elik dopustio smanjivanje tolerancija strojeva vie negoli su
to strojari mogli i sanjati. Novi strojevi, s elinim osovinama i drugim okret-
nim i pokretnim dijelovima te elinim leajevima, trajali su dugo te proizvo-
dili vie i radili a da ih se nije moralo zamjenjivati.
Ljudski strojevi i mehaniki ljudi
I na ljudska se bia poelo gledati kao na strojeve na koje se temeljem me-
hanikih naela moglo utjecati da rade bolje. Jedna od posljedica bilo je ro-
enje suvremene znanstvene medicine. ak se i na svemir gledalo kao na stroj
za ijim se komandama nalazi Bog - ako je, zapravo, uope bilo potrebno da
Bog upravlja tako velianstvenim strojem koji je moda stvorio toliko savre-
nim da moe raditi i sam.
Moda je najvaniji mehaniki izum 18. stoljea bila tvornica, veliki stroj
koji je povezivao ljudske i mehanike elemente radi proizvodnje roba u koli-
inama o kojima se prije nije moglo ni sanjati, a koje su zauzvrat gutala trita
na koja se takoer gledalo mehaniki. U svojoj poznatoj knjizi Bogatstvo naro-
da objavljenoj sudbonosne 1776. godine, Adam Smith (1723.-1790.) divio se
nevjerojatnim postignuima skromne tvornice pribadaa.
208
Doba revolucija
Jedan ovjek izvlai icu, drugi je ravna, trei sijee, etvrti ilji, peti
brusi pri vrhu za glavicu. Za izradu glavice potrebne su dvije ili tri za-
sebne operacije. Staviti glavicu na iglu je posao za sebe, privrstiti je
jo jedan, a staviti ih u omot ak je poseban zanat...
Vidio sam malu manufakturu takve vrste u kojoj je bilo za-
posleno samo desetero ljudi, gdje su neki zbog toga radili dvije ili tri
zasebne operacije. Ali premda su bili siromani, i stoga loe oprem-
ljeni nunim strojevima, mogli su, kad bi se potrudili, zajedno u jed-
nom danu nainiti pet i pol kilograma pribadaa. U pola kilograma
ima neto vie od etiri tisue pribadaa srednje veliine. Tih deset
osoba, stoga, moe zajedno u jednom danu nainiti neto vie od
etrdeset osam tisua pribadaa... Ali da su radili svaki za sebe i neo-
visno jedan o drugom... zacijelo svaki od njih ne bi mogao napraviti
dvadeset, moda ak niti jednu pribadau dnevno...
Takva nova vrsta stroja, nainjena od ljudskih i ne-ljudskih dijelova, ini-
lo se Smithu, bila je udo toga doba i mogu izvor "opeg blagostanja". Novo
bogatstvo koje e "tvorniki stroj" neminovno proizvesti sigurno e se ostva-
riti jer je rad bio podijeljen ne samo medu radnicima u jednoj tvornici nego i
medu svima unutar naroda, pa ak i na razini iznad naroda. Na primjer, o
izradi kaputa Adam Smith je napisao:
Pogledajte odjeu najobinijeg zanatlije ili teaka u civiliziranoj i na-
prednoj zemlji i ustanovit ete da je broj ljudi iskoriten u pribavlja-
nju takvog proizvoda, koji ini tek mali dio industrije, vrlo velik. Vu-
neni kaput, na primjer, koji pokriva teaka, koliko god bio hrapav i
grub, proizvod je zajednikog rada velikog mnotva radnika. Ovar,
ovjek koji sortira vunu, elja, ovjek koji boja vunu, drlja, prelac,
tkalac, punja, kroja te mnogi drugi, svi moraju udruiti svoje za-
sebne vjetine kako bi zgotovili ak i taj priprost proizvod. Koliko se,
usto, trgovaca i prijevoznika mora zaposliti... koliko jo trgovanja i
plovidbe... koliko graditelja brodova, mornara, izraivaa jedara,
uara...
Naelo podjele rada nije otkriveno u 18. stoljeu. To je otkrie staro mno-
go stoljea, ak tisuljea. Ali potreba da se naelo primijeni na praktine pro-
bleme bila je znaajka tog doba. Veina praktiara koji su se time bavili mo-
da nikad nisu uli za Descartesa, ali podrijetlo naela, onako kako su ga shva-
ali u 18. stoljeu, moglo se pratiti do njegove "geometrijske metode" koja je
209
POVIJEST ZNANJA
ukljuivala ralanjivanje bilo koje situacije ili operacije na najmanje sastavne
dijelove, a potom pokuaj da se sa svakim od njih pozabavi matematiki.
Descartes je vjerovao da je taj postupak uvijek mogu, ako su dijelovi dovoljno
sitni. Uistinu, tvornica pribadaa Adama Smitha slina je matematikoj ope-
raciji u kojoj vrlo velik broj vrlo malih koraka pridonosi postojanom napre-
dovanju prema cilju.
Descartes nije primijetio opasnost u tom nainu razmiljanja, kao ni
Adam Smith, a ni bilo tko drugi u 18. stoljeu. Danas su sumnje brojne. Pita-
mo se bi li od ijednog ljudskog bia trebalo traiti da provede dan (ne samo
jedan, nego beskonaan niz dana) proizvodei, s devet drugih slino zaposle-
nih ljudskih bia, neto vie od etrdeset osam tisua pribadaa, kad se posao
bilo kojeg od njih moe sastojati od otrenja kraja komadia ice kako bi se na
njega mogla privrstiti glavica pribadae.
A kad je rije o vunenim kaputima, mogli bismo na istu stvar gledati pot-
puno drukije od Adama Smitha. Istina je da se kaput, "koliko god bio hrapav
i grub", moe proizvesti zajednikim naporima desetaka, stotina ili ak tisua
pojedinaca, od kojih svaki svoj mali dio zadae obavlja samostalno, vie ili
manje nesvjestan konanog proizvoda. No takav kaput moe nainiti i jedna
osoba, ili dvije, moda mu i ena, koji brinu o ovcama i striu ih, sortiraju i
eljaju vunu, boje je i predu, tkaju i kroje, a na kraju s osmijehom na licu ka-
put isporue sretnom primatelju.
Adam Smith nije u takvu radu vidio posebnu vrijednost. On je znao da se
teakim radom kapute i druge predmete proizvodilo neuinkovito. Teak
rad je takoer unitio due seljaka, koji su toliko mrzili svoj ivot da su bjeali
od njega kad god i kamo god su mogli, kako bi radili ak i u najzahtjevnijim i
najopasnijim tvornicama. Industrijska revolucija ne bi uspjela da je svi nisu
eljeli, eksploatirajui kapitalisti i iskoritavani radnici.
No ljudska bia tada jo nisu nauila da specijalizirani tvorniki rad uni-
tava due ljudi, odnosei se prema njima kao prema dijelovima stroja.
Doba razuma i revolucija
Ideju o poretku stvari u 18. stoljeu proimalo je Talesovo izvorno shvaanje
svijeta. Tales i grki mislioci koji su ga slijedili tvrdili su da vanjski svijet i unu-
tarnji um sigurno imaju mnogo zajednikog, jer kako bi taj vanjski svijet u su-
protnom mogao biti razumljiv unutarnjem umu? Naziv za tu zajedniku zna-
ajku jest razum. Bila je to rije koju je 18. stoljee s oduevljenjem koristilo,
ne znajui, meutim, odakle potjee.
210
Doba revolucija
Openito se smatralo da je ovjek, u najboljem sluaju, razumno bie.
Svijet koji je on pokuavao shvatiti takoer je bio razuman, tvorevina razum-
nog Stvoritelja. Dokaz za to mogao se nai u injenici to su mehanika naela
bila istinita. Dokaz da su bila istinita bio je to su djelovala. irenje takvog
rasuivanja, i samog mehanikog, samo je potvrivalo takav zakljuak. Do
prve treine 18. stoljea ljudi su svoje doba ve poeli nazivati dobom razuma.
Taj je naziv uspio izraziti jedno od najdubljih uvjerenja toga doba.
ak i najdubokoumnija i irom rasprostranjena uvjerenja ne otkrivaju
uvijek pravi karakter jednog doba, premda mogu otkriti njegove predrasude.
Osamnaesto stoljee vjerovalo je kako je primjena Descartesove matematike
metode i Newtonovih naela mehanike na proizvodnju pribadaa najvanija
stvar koju je inilo. Osvrui se unatrag, dvojimo u to.
Naposljetku, doba razuma na mnogo naina nije bilo razumno vrijeme.
Bilo je ispunjeno strau i neoekivanim novim snovima. Bilo je to doba ludi-
la i ubojstava. Doba radikalnih promjena. Doba revolucije.
Mukarci i ene iz 18. stoljea taj su paradoks prihvatili mirno. S jedne
strane, svoje su doba smatrali dobom u kojem je ivot poeo tei ugodnije,
stekavi racionalna i trajna obiljeja. Njihov simbol je bio stroj, a strojeve
oznaava jednolinost, a ne promjena. Stroj ne radi drukije iz dana u dan.
Ako to ini, to je zato jer se kvari, jer postaje lo stroj.
S druge strane, svoje su doba smatrali dobom velikih promjena, i to pre-
teno promjena nabolje. Sam pojam napretka izum je 18. stoljea. Antiki
Grci i Rimljani nisu znali za njega, barem ne u smislu napretka kao postojanog
poboljanja kroz stoljea i tisuljea. Oni su bili svjesni da se uvjeti mijenjaju,
ali pretpostavljali su da su te promjene, openito, cikline: katkad na bolje,
katkad na gore. Osamnaesto stoljee ne samo da je vjerovalo u napredak nego
je ak poelo vjerovati u neizbjean napredak. Stvari su morale ii nabolje, jer
je takva bila priroda stvari.
I tu se nalazio jo jedan paradoks. Ako se doista vjeruje da je napredak
neizbjean, zato se onda truditi da se on dogodi? On bi se trebao dogoditi bez
obzira to ovjek uinio. No razumni ljudi s kraja 18. stoljea mahnito su
radili kako bi promijenili stvari na ono to su smatrali boljim. Muili su se, bo-
rili, ak davali ivote za neminovan i neizbjean napredak. ini se da ni u jed-
nom trenutku nisu bili svjesni da se bore protiv sebe samih, protiv svojih naj-
dubljih uvjerenja.
Takva vrsta nedosljednosti, meutim, vie od bilo koje mehanike neiz-
bjenosti, jest stvarna priroda ljudskog postojanja. Osim toga, njihova borba
za napredak, koliko god moda bila nerazumna, u konanici je ovjeanstvu
uinila veliko dobro.
211
POVIJEST ZNANJA
John Locke i revolucija 1688.
Gledajui unatrag, pojam industrijska revolucija rabimo kako bismo oznaili
veliku promjenu u organizaciji rada i proizvodnji zapoetoj u drugoj polovici
18. stoljea, naroito u Engleskoj. Ta je promjena bila revolucionarna jer je
mnoge stvari okrenula naglavce, stvorila novu klasu imunih i monih ljudi,
poela mijenjati, moda ak trajno, prirodnu okolinu u kojoj ljudi i druge i-
votinje ive, a imala je i druge vane posljedice. Meutim, jedna druga vrsta
revolucije ini se jo osebujnijom za to doba. I ona je zapoela u Engleskoj, ali
se, kao i industrijska revolucija, brzo proirila i u druge zemlje.
Ta druga revolucija - politika, a ne ekonomska - prvi je put buknula ti-
jekom engleskog graanskog rata 1642.-1651. U torn je sukobu, sijenja 1649.,
kralj Charles I. pogubljen, parlament je postao vrhovna vlast u Engleskoj, a
upravljao je preko svog pobjednikog generala Olivera Cromwella (1599.-
1658.) Nakon kraljeve smrti i Cromwellova ustolienja kao lorda zatitnika
nove republike, Commonwealtha, neki su se Cromwellovi vojnici pobunili.
Rekli su: "I mi imamo udjela u pobjedi. Stoga zasluujemo da vladamo."
"Ne", rekao je Cromwell, "jer nemate vlasnitva, a vlada je oduvijek bila,
i uvijek treba biti, vlada vlasnitva, od strane onih koji imaju vlasnitvo, za do-
brobit vlasnitva." "Premda nemamo vlasnitva", odgovorili su vojnici, "ima-
mo snaan interes za donoenje dobrih zakona kao i oni koji imaju vlasnitvo,
jer i mi moramo ivjeti po tim zakonima." "Vjerujte nama, ljudima koji ima-
mo vlasnitvo", rekao je Cromwell postajui sve ljui. "Vladat emo u vaem
interesu kao i u naem."
Rasprava se nastavila jo neko vrijeme, ali Cromwell je pobijedio jer je i
dalje imao podrku veine asnika, od kojih su mnogi imali vlasnitvo. Neko-
liko pobunjenika je osueno na smrt, a ostatak se gunajui povukao. Crom-
well je umro 1658., a 1660. kraljev sin, koji je pobjegao u Francusku, vratio se
kako bi postao kralj Charles II. Neko se vrijeme vie nije govorilo o pravima
ljudi bez vlasnitva, ni pravima openito. No tema se nije ugasila, nego je samo
mirovala. Ponovno se probudila u desetljeu kad je svijet ugledao Naela
Isaaca Newtona.
Cromwellovi vojnici nisu nali rjeitog govornika za svoja radikalna sta-
jalita. No takav je govornik postojao, premda se rodio prekasno da bude od
koristi pripadnicima Vojske novog tipa. Bio je to John Locke (1632.-1704.),
kojeg smo ve upoznali kao predlagaa nove vjerske snoljivosti.
Roen u Somersetu, Locke je pohaao Westminstersku kolu i Oksford-
sko sveuilite, ali gaje, kao i mnogobrojne suvremenike, vrijeala skolastika
filozofija koja se ondje jo predavala. Vjerovao je da se djelovanja uma mogu
212
Doba revolucija
objasniti jednostavnije negoli su to inili skolastici svojim sutinama, entele-
hijama i unutarnjim snagama. Dijete se rodilo, rekao je, kao tabula rasa, ne-
ispisana ploa. Po njoj je iskustvo napisalo rijei i tako su se kroz meuigru
osjetila i svega onoga to su ona zapazila pojavili znanje i razumijevanje.
Lockeov ivot je bio nezanimljiv, a njegovi izgledi skromni, sve do 1666.
kad je upoznao Anthonyja Ashleyja Coopera, kasnije grofa od Shaftesburyja.
Iduih petnaest godina Locke je Shaftesburyju (1621.-1683.) sluio kao lije-
nik, tajnik i savjetnik. Shaftesburyjeva karijera je tijekom tih godina vrtoglavo
napredovala. Od veleposlanika koje je Commonwealth poslao iz Engleske da
Charlesa pozovu da se vrati kao kralj, ubrzo je postao jedan od najbliih sa-
vjetnika novog vladara, a 1672. je imenovan predsjedavajuim Gornjeg doma,
zapravo kraljevim premijerom. Meutim, nedugo potom je pao u nemilost.
Razlog njegova pada bila je svaa s kraljem oko same naravi vladanja.
Nervoza oko politikih aktivnosti izbila je na povrinu 1670-ih, kad su
poele kruiti glasine koje su upozoravale na zavjeru i atentat na Charlesa II.,
kojeg je trebao zamijeniti njegov brat, budui James II., po vjeri rimokatolik.
Shaftesbury, poboni protestant koji je smatrao da vladati treba kralj njegove
vjere, predloio je zakon koji bi rimokatolicima oduzeo pravo na prijestolje.
Njegovi politiki suparnici, koje je moda potajno nahukao sam kralj, su-
protstavili su se argumentima u korist takozvanog "boanskog prava kralje-
va", koje po svoj prilici ukljuuje i pravo da kralj prihvati koju god vjeru eli.
Kako bi poduprli svoju stranu, ponovili su izdanje stare knjige Roberta Filme-
ra (1588.-1653.) Patrijarsi, u kojoj se opravdava apsolutno pravo srodstva, na
koju etrdeset godina nitko nije obraao mnogo pozornosti (knjiga je kao po-
lemika rasprava izdana u vrijeme graanskih ratova). Meutim, inilo se da
je Filmer sad uvjerio mnogo itatelja koji su se moda bojali posljedica ponov-
nog sukobljavanja s postojeom vlau. Graanski je rat bio krvav i okrutan,
a veina politiara dovoljno stara da ga se jasno sjea.
Na toj se prekretnici Shaftesbury obratio Lockeu traei od njega da pri-
premi odgovor Filmeru. To nije bilo teko jer Filmer nije bio teoretiar vlasti,
dok je Locke u tome bio pravi majstor. U svojoj Prvoj raspravi o graanskoj
vlasti uinkovito je diskreditirao Filmera. Meutim, nije na tome stao. Nasta-
vio je i s openitijeg stajalita sastavio Drugu raspravu o graanskoj vlasti.
Je li kralj ikad proitao te dvije rasprave ostaje neizvjesno, premda ga je
Shaftesbury nedvojbeno upoznao sa sadrajem barem prve. Zavrene su, pre-
mda ne i objavljene, potkraj 1680. Sredinom 1681. Shaftesbury je pozvao kra-
lja da se izjasni o pitanju nasljeivanja prijestolja. Kralj je raspustio parlament,
ostavio Shaftesburyja bez politike podrke i potom ga zatvorio u londonski
Tower te optuio za izdaju. Shaftesbury je osloboen, no nije mu preostalo
213
POVIJEST ZNANJA
nita drugo negoli da ode u samonametnuto progonstvo. Pobjegao je u Nizo-
zemsku gdje su puhali slobodniji vjetrovi, a sa sobom je poveo i Lockea.
Lockeova Druga rasprava o graanskoj vlasti tie se meusobne poveza-
nosti triju velikih ideja: vlasnitva, vlasti i revolucije. Vlast se javlja, rekao je
Locke, zbog vlasnitva. Ako nema vlasnitva, tada ga vlast ne mora tititi. Ako
ne posjedujem nita svoje, kakvu potrebu imam za dravnim aparatom: za-
konima i sucima, policijom i zatvorima?
Vlasnitvo, naravno, postoji. Za Lockea se pitanje vrtjelo oko toga je li
vlasnitvo legitimno. To nije lako pitanje jer rije legitimno ima dalekosene
konotacije. Potjee od latinske rijei lex, "zakon", ali ne oznaava obinu vrstu
zakona koju donosi parlament ili tumae suci. Zakoni sami po sebi mogu biti
legitimni i nelegitimni. Zakon, prema tome, moe biti nezakonit prema ne-
kom naelu koje je oigledno vie od naela ope zakonitosti. To naelo ima
veze s pravom, koje je, kao to je svima poznato, apstraktan pojam. Pravo ima
veze s pravima, koja uope nisu apstraktna. Barem za njih e se ljudi boriti i
umirati.
Vlasnitvo, vlast i revolucija
Pitanje je, tada, bilo postoji li pravo na vlasnitvo. Da, rekao je Locke, ali samo
unutar granica razuma. U odreenim okolnostima ovjek moe zakonito po-
sjedovati vie negoli na to ima pravo. (Ta radikalna doktrina spavala je vie
od jednog stoljea.) Budui da je vlasnitvo zakonito, vlast je takoer zakoni-
ta, jer oni koji su imali vlasnitvo po pravu su imali pravo tititi to vlasnitvo,
a vlast je ustanova koja uva i titi prava.
Je li vlada oduvijek bila zakonita? Oito je katkad bila, ako su se oni koji
vladaju i oni nad kojima se vlada sloili oko jedne osnovne stvari: da su u tome
zajedno. Zakoniti vladari moraju vladati za dobrobit onih kojima vladaju, a ne
za vlastitu dobrobit. Kad se to dogodi, oni kojima se vlada daju svoj pristanak
da se njima vlada, jer svuda oko sebe, a i iznad sebe, vide pravdu.
Mogu li oni kojima se vlada ikad opravdano povui svoj pristanak? Od-
govor je ponovno da, rekao je Locke. Revolucija je opravdana kad vladar
postane despot, "kad vladar, ma kako on imao pravo, ne provodi zakon, nego
svoju volju, vlast, a njegove zapovjedi i postupci nisu usmjereni prema vlas-
nitvu njegova naroda, nego zadovoljenju vlastitih ambicija, osvete, pohlepe
ili bilo koje druge neregularne strasti." U tom sluaju, oni kojima se vlada imaju
pravo ustati i promijeniti svoju vladu, za koju s pravom mogu traiti da slui za
njihovu dobrobit.
214
Doba revolucija
Locke je moda nevoljko doao do ovog zakljuka. Zacijelo se bojao po-
sljedica pa je u Nizozemskoj ostao deset godina ne objavljujui svoje djelo.
Njegove su rijei odzvanjale poput inela baenih na mramorni pod.
Kao to je uzurpacija primjena sile na koju drugi ima pravo, tako je
tiranija primjena sile koja premauje pravo, na koju nitko ne smije
imati pravo.
Pogreno je misliti da je to nedostatak samo monarhija. I drugi obli-
ci vlasti mogu joj biti skloni.
Gdje zavrava zakon, poinje tiranija, ako se zakon povrijedi na tetu
drugoga.
Smije li se tada suprotstaviti zapovjedima vladara? Na to pitanje
odgovaram: Toj se sili mora suprotstaviti samo ako je nepravedna i
nezakonita.
Postavlja se openito pitanje: Tko e suditi postupaju li vladar ili za-
konodavno tijelo suprotno povjerenju koje im je dano? Na to odgo-
varam: Narod e suditi!
Vlade su ruene u prolosti, kraljevi su zbacivani s prijestolja, a mudri su
filozofi opravdali ta djela. No nikad ranije nisu redali argumente temeljene,
kao to je bio sluaj s Lockeovima, na opem pojmu prava: prema vlasnitvu,
prema vlasti i prema revoluciji. Sama sr argumenta lei u pojmu prava na
vladanje, koje nedvojbeno poiva na onima kojima se vlada, a ne na onima
koji vladaju. Tisuljeima se pretpostavljalo da kralj ima pravo vladati, a da
narod mora trpjeti njegovu vlast nadajui se da e biti dobronamjerna. Sad je
Locke govorio da narod, iji je i kralj pripadnik, ima pravo na dobru, legitim-
nu vlast te da je kralj mora omoguiti kako ga ne bi legitimno sruili.
Bilo tko prosjeno zdrava razuma mogao je vidjeti da kraljevi jo uvijek
mogu vladati, ako imaju mo, svialo se to narodu ili ne. Locke, svojim zvu-
nim rijeima, nije s lica Zemlje uklonio tiraniju. Tiranija jo uspijeva, ak i
poetkom 21. stoljea, a moda e tako biti do kraja svijeta i vijeka. No nje-
gove su rijei svejedno oteale tiraniju tiranima, iji e neprijatelji sada - i za
vijeke vjekova - biti jai jer vjeruju da je pravo na njihovoj strani.
Dogaaji su se ubrzo urotili jer su Drugoj raspravi o graanskoj vlasti dali
veu vanost od one koju joj je Locke u prvu ruku namjeravao dati. Charles
215
POVIJEST ZNANJA
II. je umro 1685., a naslijedio ga je njegov brat James II. Za kratko vrijeme
Jamesove vladavine, rimokatolianstvo je veina Britanaca poela doivljavati
nesnoljivo, upravo kako je Shaftesburv, koji je sada bio mrtav, predvidio, pa
su se poeli poduzimati koraci da se Jamesa makne s prijestolja.
James II. abdicirao je 1688., a zamijenio ga je William Oranski, dobar ni-
zozemski protestant i njegova supruga Engleskinja Mary. Locke se u Englesku
vratio u proljee 1689., istim brodom koji je dovezao kraljicu Mary. Sa sobom
je nosio svoja dva rukopisa. Objavljeni su krajem godine, a politiari koji su ih
proitali zadrhtali su ili su bili nadahnuti, ovisno o tome koliko su blizu bili
tiraniji.
Dvije vrste revolucije
Locke je nainio jo jednu vanu razliku. Napisao je: "Onaj tko hoe imalo jas-
no govoriti o rasputanju vlade mora najprije napraviti razliku izmeu raspu-
tanja drutva i rasputanja vlade." Velianstvena revolucija iz 1688. nije ras-
pustila englesko drutvo, koje je uglavnom ostalo isto i nakon nje.
Meutim, promjena je bila vea negoli su mnogi pretpostavili. Nije se
promijenilo samo ime monarha. Vladarov odnos prema njegovom narodu
vie nikad nee biti isti kao to je bio pod Charlesom II. i Jamesom II., da i ne
spominjemo Charlesa L, Jamesa I. ili Elizabetu. Od tog trenutka nadalje, En-
gleskom e vladati parlament, kakvoj god dravi kralj teio i kakva god privre-
meno bila njegova mo. William je upozorio da nee prihvatiti da bude samo
figura, no usprkos tome bio je ba to, kao i njegovi nasljednici. Stoga je
"Osamdeset osma" bila prava revolucija, premda nije otila ni blizu toliko
daleko koliko je mogla.
Pitanje je bilo, ako je Engleskom vladao parlament, tko je vladao parla-
mentom? Odgovor, narod, bio je neuvjerljiv, kad je samo aica punoljetnih
Engleza glasovala za lanove parlamenta, a njihovi glasovi su se esto besram-
no kupovali.
Meutim, ak se i kandidat s kupljenim glasovima mogao pokazati do-
brim zastupnikom i, u osnovi, opa razina parlamentarne politike u Engleskoj
tijekom 18. stoljea bila je izvanredno visoka uzimajui u obzir moralnu mo-
varu iz koje se uzdigla, a koju parlament nije uspio preustrojiti vie od jednog
stoljea. Sve do 1920. predstavnike u parlamentu jo je uvijek birala manjina
britanskog naroda.
Razlog zato je razina parlamentarne politike ostala visoka djelomice je
bio to se provodila po Lockeovim uvjetima. Politiari svih uvjerenja otkrili su
216
Doba revolucija
da jedva mogu govoriti, a da pritom ne rabe velike rijei koje im je dao Locke:
vlasnitvo, pravo, legitimnost i revolucija. Te su rijei snane, ine svaku ras
pravu ozbiljnom i daju joj teinu.

\
Thomas Jefferson i revolucija 1776.
Nepregledna bogatstva i jo vee obeanje Amerike navelo je mnoge Engleze
u iskuenje da lau, ak i kad su koristili te rijei. Lagali su samima sebi, lagali
su jedni drugima i, najvanije, lagali su Amerikancima.
Engleska pustolovina u Novome svijetu imala je tri zasebne faze. Na sje-
veru je bila Kanada, divljina toliko velika da je se nije moglo obuhvatiti ak ni
matom. Ondje osim ivotinja koje daju krzno i Indijanaca nije bilo mnogo
ega. Englezi su uspjeli zadrati Kanadu.
Na jugu je bilo Karipsko otoje, kamo su se odvozili robovi za uzgoj ee-
ra. Autohtono stanovnitvo je zbrisano, a uvezeni Afrikanci jo se nisu mogli
buniti zbog neljudskog odnosa prema njima. Britanska Zapadna Indija (Mali
Antili) Engleskoj je stvarala veliku dobit, a to je bogatstvo, povezano s inje-
nicom da je Britanskom Zapadnom Indijom bilo razmjerno lako upravljati,
inilo Karipsko otoje vrjednijim negoli je doista bilo.
Izmeu ta dva zemljopisna podruja bile su amerike kolonije, rairene
du obale Atlantskog oceana od New Hampshirea do Georgije i naseljene
uglavnom Englezima. Ta je posljednja injenica bila uzrokom velikih proble-
ma, jer su svi Englezi nakon "Velianstvene revolucije" postali svjesni svojih
politikih prava. Ti su kolonijalni Englezi stoga bili svadljivi i zahtjevni, u stal-
nom sukobu s maticom zemljom.
Dokle god je postojao kontinent koji se moglo istraivati i iskoritavati,
nevolje izmeu amerikih kolonista i njihovih britanskih vladara mogle su se
drati pod nadzorom. Meutim, kad je 1763. zavrio sedmogodinji rat, Bri-
tanci su, uglavnom kako bi izbjegli nevolje s Indijancima, odluili ne ii dalje
na zapad i ne zadirati u dolinu Mississippija dalje negoli su ve stigli.
Ta se mjera pokazala privremenom, ali Proklamacija iz 1763. sa snagom
zakona razbjesnila je Amerikance. Tko su Britanci da im zabranjuju ii dalje
na zapad? Kad su Britanci rekli da ne ele nevolje s Indijancima, Amerikanci
su odgovorili da je to nevolja s kojom se oni znaju nositi. Zemljine peku-
lacije u jo ne posve naseljenim podrujima zbog tog su se proglasa smanjile,
ali se poveala razina amerike ivanosti i frustracije.
Polemika oko Proklamacije iz 1763. istakla je, meutim, jedno drugo pi-
tanje, pitanje legitimnosti vlade. Britanska vlada je tvrdila da ameriki koloni-
217
POVIJEST ZNANJA
sti, premda su pravi Englezi, ne mogu biti zastupnici u parlamentu jer je Ame-
rika predaleko. Tekoe uinkovite komunikacije izmeu zastupnika i njego-
vih biraa bile bi prevelike. Naelo bi se trebalo primjenjivati, rekli su Britanci,
ak i kad je rije o porezima, koji bi se smjeli zakonito ubirati ak i ako kolo-
nisti nemaju predstavnika u parlamentu. Ne!, rekli su kolonisti. Oporezivanje
bez zastupanja je tiranija! Vjerujte nam, rekle su britanske vlasti, da znamo koji
su vai interesi i da emo se znati brinuti o njima.
Nekolicini britanskih politiara, ljudima kao to je bio Edmund Burke
(1729.-1797.), koji je zagovarao dosljedan i suosjeajan odnos prema koloni-
jama jer se to inilo politiki ispravnim, Amerikanci su mogli vjerovati i vjero-
vali su im. Meutim veina je Britanaca bila drukijeg miljenja. Budui da su
Amerikanci bili toliko svadljivi, trebalo im je oitati strogu lekciju.
Amerikanci su, meutim, nauili jednu drugu lekciju, lekciju utemeljenu
na naelima engleskog zakona i povijesti koje su nauili od Lockea. Kolonisti
su poeli vjerovati da e u svom sluaju morati primijeniti osnovno englesko
pravo na revoluciju. Ta je zamisao, naravno, bila strana. Jedino gore od po-
bune bilo je ne pobuniti se. I tako je 1775. poeo rat izmeu Britanaca i nji-
hovih amerikih kolonija.
Deklaracija neovisnosti
Kao i s promjenom vlade 1688. i taj je ustanak trebao opravdanje. Na kongre-
su okupljenom u proljee 1776. Amerikanci su se obratili Thomasu Jeffersonu
(1743.-1826.). Premda roen u Virginiji, Jefferson se oduvijek smatrao Engle-
zom. Sad to vie nije mogao, jer je prouio Lockea pa je mnogo njegovih fraza
i reenica znao napamet. One su odjekivale Deklaracijom koju je sastavio za
Kontinentalni kongres, a to ju je tijelo prihvatilo gotovo bez promjena.
Jefferson je poeo govoriti o "rasputanju", to je jedan od Lockeovih
kljunih izraza. "Kad, u tijeku ljudskih zbivanja za narod postane neophodno
da raspusti politike veze koje su ga povezivale s drugim, ... pravila pristoj-
nosti prema miljenju ovjeanstva nalau da bi trebalo navesti razloge koji ih
tjeraju na razdvajanje."
Iza razloga, koje emo kasnije navesti, stajala su odreena temeljna nae-
la. Prvo, da su svi ljudi stvoreni ne samo jednaki nego da su im dana i odre-
ena prava koja su "neotuiva", tj. prava koja im nitko ne moe oduzeti, mada
ih se moe zanemarivati i gaziti ako postoji mo da se to ini. Medu tim pravi-
ma, rekao je Jefferson, pravo je na ivot, slobodu i potragu za sreom. Locke
je rekao pravo na ivot, slobodu i vlasnitvo.
218
Doba revolucija
Drugo, ljudi osnivaju vlast kako bi im ta prava bila zajamena. Locke je
rekao da je prva zadaa vlade zatita vlasnitva.
Tree, vlast je legitimna samo dok jami ta prava i na taj nain uiva pri-
volu onih kojima vlada.
etvrto, kad vlast radi na tetu tih ciljeva, narod ima pravo promijeniti ili
ukinuti je i utemeljiti novu vlast.
Sva ta velianstvena retorika ponavljala je ono to je svaki obrazovani En
glez znao ili je trebao znati ako je prouavao vlastitu povijest. Meutim, petu
Jeffersonovu toku Britanci nisu mogli tako lako prihvatiti. Deklaracija ih je
podsjetila na ono to je Locke rekao i u to su vjerovali gotovo sto godina:
"Kad dugi slijed zlorabljenja i uzurpiranja [sve su to Lockeove rijei], redovi
to slijedei isti cilj, oda je namjeru da ih svede pod apsolutni despotizam, nji
hovo je pravo, njihova je dunost, svrgnuti takvu vlast..." Povijest "sadanjeg
kralja Velike Britanije," dodao je Jefferson, pokazivala je takav obrazac zlo
rabljenja koje vodi prema "utemeljenju apsolutne tiranije nad ovim drava
ma". ;
Sama bit rasprave, naravno, bila su navodna zlorabljenja. Jefferson je
naveo dug popis, ukljuujui i sljedee:
Odrekao se svoje vlasti ovdje, izjasnivi se da vie nismo pod njego-
vom zatitom i zarativi s nama.
Pokrao je naa mora, opustoio nae obale, spalio nae gradove i
unitio ivote naeg naroda. ;
I taj je dugi popis, u najmanju ruku, Amerikancima bio uvjerljiv. Meutim,
postavljalo se pitanje hoe li se Britanci sloiti da su se ta zlorabljenja doista
dogodila.
Budu li se sloili, Jeffersonova argumentacija e doista biti neosporiva.
Ona je uvjerila pojedine Engleze koji su je pomno proitali, meutim nije
uvjerila Georgea III. i njegove savjetnike, koji su Ijutito ostali pri miljenju da
premda kolonisti moda teoretski imaju pravo, u praksi im nije doputeno
dii oruje protiv svojih vladara, kao to su to nedvojbeno uinili. Rat se sto-
ga nastavio otro voditi s obje strane. Kralj je za borbu koristio preteno stra-
ne plaenike. Oni su bili odlini vojnici. Usto, kako nisu znali itati engleski,
nije bilo vjerojatno da e ih pokolebati Jeffersonove rijei.
Amerikanci su rat dobili zbog nekoliko razloga. Amerika je doista bila
jako udaljena od Velike Britanije, a starosjedioci su se u nepreglednim pro-
stranstvima znali boriti bolje od plaenika obuenih za borbu u drukijim
219
POVIJEST ZNANJA
okolnostima. Zatim se Francuskoj, kroz cijelo 18. stoljee neprijatelju Engle-
ske, uinilo prikladnim pomoi kolonistima, ponajvie kako bi iivcirala sta-
rog suparnika, ali i zato to se nadala da bi kasnije mogla stei prednost, to se
pokazalo tonim.
Vanu ulogu u porazu Britanaca takoer su odigrala daljnje obmane En-
gleza glede relativne vrijednosti Britanske Zapadne Indije (Malih Antila) u us-
poredbi s amerikim kolonijama. Mnogobrojni su Englezi smatrali da je bolje
oprati ruke od nesretnih Amerikanaca, koji su se vie bunili, negoli bili od ko-
risti matinoj zemlji. Meutim, ulogu u amerikoj pobjedi imala je i temeljna
pravinost amerikog politikog stava po engleskom zakonu.
Ta je pobjeda, zauzvrat, potvrdila pravinost englesko-lockeovske poli-
tike doktrine koja sve otada vlada svjetskom pozornicom. Nitko u zadnja dva
stoljea nije uspio navesti razuman dokaz protiv teze da je narod taj koji treba
suditi je li vlast legitimna ili ne te da vlast koja postane nelegitimna jer je izgu-
bila privolu naroda moe biti legitimno zbaena.
Jedine uspjene iznimke te teze (a bilo ih je, naalost, mnogo) ostvaruju
se kad se puane cijevi tirana okrenu protiv vlastita naroda. Mo, kao to je
rekao Mao Ce Tung, je u otvoru puane cijevi. No ona je i u rijeima, a du-
gorono, rijei e pobijediti puke.
Vlasnitvo nad pravima
Je li bilo neslaganja izmeu Jeffersona i Lockea glede vlasnitva? Postoji razlog
da u to vjerujemo. Ondje gdje je Locke upotrijebio rije "vlasnitvo", Jefferson
je upotrijebio "potraga za sreom". To drugo se ini irim, velikodunijim
pojmom. Zamisao da vlast nastaje zbog vlasnitva - kako bi ga titila i osigu-
ravala - prilino je hladna. Je li Locke promicao pretpostavku da oni koji imaju
vlasnitvo imaju pravo na revoluciju ako su njihova prava skresana, a ostali ne?
I to ako - uzmimo sluaj koji najvie uznemirava - njihovo vlasnitvo
ukljuuje robove, tj. druga ljudska bia koja toboe trebaju biti ukljuena u
Jeffersonovu opu deklaraciju da su svi ljudi stvoreni jednaki i da su im dana
odreena prava? Jefferson je imao robove i poeo je ozbiljno promiljati jesu
li crnci jednaki bijelcima. Imaju li tada prava? Gotovo da nemaju nikakvog
vlasnitva. Postoji li druga vrsta vlasnitva, onog nad pravima, koja se mora
shvaati na drukiji nain?
James Madison (1751.-1836.), koji je Jeffersona naslijedio kao dravni
tajnik u novoj amerikoj vladi, a kasnije postao predsjednik, pokuao je te
220
Doba revolucija
potekoe rijeiti u eseju objavljenom 1792. u novinama. Pojam vlasnitvo,
napisao je Madison, "u ovim konkretnim sluajevima" oznaava vlast koju
ovjek ima nad vanjskim stvarima u svijetu, "iskljuujui svakog drugog po-
jedinca". To je moja kua, moja zemlja, moj bankovni raun i niiji drugi. To
je ope prihvaen pojam. No Madison je otiao dalje i iznio jednu iru tvrd-
nju. "U svom irem i pravednijem znaenju", rekao je, vlasnitvo "obuhvaa
sve ono emu ovjek moe dati neku vrijednost, na to moe imati pravo i to
svima drugima predstavlja slinu korist."
U prvom smislu, ovjekovo je vlasnitvo u njegovoj zemlji, novcu i robi.
U drugom, ovjekovo je vlasnitvo u njegovim miljenjima, pogotovo vjer-
skim nazorima, u "sigurnosti i slobodi njegove osobe", u "slobodnom ko-
ritenju njegovih sposobnosti i slobodi izbora stvari na koje e ih primijeniti".
Ukratko, zakljuio je Madison, "kao to se kae da ovjek ima pravo na svoje
vlasnitvo, isto tako se moe rei da ima pravo na svoja prava."
Vlast se utemeljuje, dodao je Madison, da titi svakojako vlasnitvo, "ka-
ko ono koje se nalazi u raznim pravima pojedinaca, tako i ono koje taj izraz
konkretno oznaava. To je cilj vlasti, koja je sama pravedna ako svakom nepri-
strano jami ono to je njegovo."
Naglasci u toj zadnjoj reenici su Madisonovi. Imao je pravo kad je nagla-
sio rije njegovo. Naa prava, kako su Jefferson i drugi izjavili, neodvojiva su
od nas samih. Politiki, mi jesmo naa prava. Ona su ono do ega nam je naj-
vie stalo.
Madisonovo rjeenje sukoba, stvarnog ili prividnog, izmeu Jeffersona i
Lockea pretvara se u politiku doktrinu koja je toliko radikalno revolucionar-
na da ne vjerujem da je mogue nadii je. Mnogobrojne revolucije od ameri-
kog ustanka na kraju 18. stoljea nisu uspjele ili su se bojale otii toliko daleko.
ak ni ruska revolucija, bez obzira koliko dalekosene bile njezine socijalne i
ekonomske reforme, nije uspjela uiniti konaan korak za koji je Madison
tvrdio da je nezaobilazan za SAD, da se "jednako uvaava pravo na
vlasnitvo i vlasnitvo nad pravima".
Sovjeti su u 20. stoljeu okrenuli prvu vrstu vlasnitva naglavake, dajui
ga onima koji nisu imali nita, a oduzimajui onima koji su imali sve. U tome
postoji svojevrsna jednostavna pravda, premda je ekonomski to posve pogre-
no. U Sovjetskom Savezu u 20. stoljeu nisu bila zajamena prava nijednom
mukarcu, eni ni djetetu, kao to su uglavnom zajamena u Madisonovoj
zemlji danas.
Da bi uspjeli u svojoj revoluciji, Sovjeti su vjerovali da moraju ukinuti sve
privatno vlasnitvo. Moda su mislili ukinuti samo privatno vlasnitvo, zbog
kojeg se, kako je tvrdio Locke, vlast osniva kako bi ga titila. Meutim, ukinu-
221
POVIJEST ZNANJA
li su i ono drugo vlasnitvo, vlasnitvo nad pravima. Njihova revolucija u tom
smislu nije uspjela. Ona je mogla uspjeti samo da su shvatili i ispravili svoje
stajalite.
Cenzori u komunistikim zemljama od svog su naroda pokuali sakriti
znaenje Madisonova uenja i injenicu da ono u praksi djeluje u SAD-u. Ali
narod, pogotovo mladi Kine, istone Europe i desetaka drugih zemalja to ipak
znaju. I pokazali su da su spremni umrijeti za svoje vlasnitvo nad pravima.
Robespierre, Napoleon i revolucija 1789.
Je li amerika revolucija bila rasputanje vlasti i njezino zamjenjivanje drugom
- kao to je bila "Velianstvena revolucija" 1688. - ili je ona bila i "rasputanje
drutva"? Znanstvenici su o tom pitanju raspravljali cijelo stoljee. Malo je
ekonomskih promjena proizilo iz rata s Engleskom. Neki koji su imali vlas-
nitvo prije rata, imali su ga i poslije njega. A izborno pravo nije bilo iroko
rasprostranjeno ak ni poslije rata. Jo dugo manjina je nastavila birati zako-
nodavce i predsjednika. Iskljueni su bili mukarci bez vlasnitva, sve ene, svi
robovi i jo neki.
Ipak, bilo je razlike. Oni koji jesu glasovali i birali svoje vladare, za koje se
stoga moglo na neki nain rei da vladaju sami sobom, inili su to prvi put.
Prema tome, amerika revolucija je vie bila prava revolucija od engleske. Me-
utim, jo je bila daleko od one kakvom je teoretski mogla biti i to je postala
francuska revolucija samo nekoliko godina kasnije.
Tijekom stotinu godina, od 1650. do 1750., Francuska je vjerojatno bila
najimunija nacija na svijetu, nacija kojoj su najvie zavidjeli i koju su najvie
oponaali. Veliki rat, ili niz ratova, koji su izmeu Engleske i Francuske izbili
1756. i s prekidima se nastavili sve do 1815., omoguila je industrijska revolu-
cija koja je uzdigla Englesku iz redova drugorazrednih nacija i dovela je goto-
vo uz rame s Francuskom. Engleska se, u tom burnom stoljeu, vlastitim sna-
gama uzdigla na istaknuti poloaj koji je izazvao Francusku istodobno kad je
njezina mo poela opadati.
Znanstvenici su raspravljali i o razlozima te promjene. Njih je, naravno,
opet mnogo. No nije bilo nevano to je Francuska tijekom tih godina ustra-
jala u ivljenju prema politikoj ideji da se revolucija u Engleskoj i Americi
pokazala pogrenom i, u konanici, 'neprovedivom. Ta je ideja bila da se suve-
renost naroda moe, i tovie mora, zasnivati najednom pojedincu, suverenu,
koji e imati apsolutnu izvrnu vlast i koji e tu vlast svakako uporabiti na do-
brobit svog naroda, shvaao on to ili ne.
222
Doba revolucija
Vlada je, ukratko, bila poput korporacije ili obitelji, koja moe imati
samo jednu glavu ili biti vieglavo udovite. Prema toj ideji nije imalo smisla
izjavljivati da e "narod vladati". Jer tko je narod? Horda pojedinaca razliitih
elja i gledita. Na kraju, netko uvijek mora odluiti. A zbog uinkovitosti
imalo je smisla da tu odluku uvijek donosi ista osoba. Takva vlada, govorili su
branitelji francuske politike, moe se smatrati legitimnom i razumnom. Bilo
to drugo bi u najboljem sluaju stvorilo zbrku, a u najgorem anarhiju.
Opravdanje dobrohotnog despotizma koji su propagirali branitelji fran-
cuske politike u obranu apsolutizma Luja XIV. temeljilo se na predodbi o us-
troju cijelog svemira nazvanog "veliki lanac postojanja". Ta ideja, koja je ubr-
zo postala politiki nepodnoljiva, korijene je, poput brojnih drugih filozof-
skih ideja, imala kod Platona i Plotina, njegovog novoplatonskog sljedbenika.
Prema Platonu i Plotinu, svemir je stvorio dobrohotan Bog koji ga je,
zbog ljubavi prema svojoj kreaciji, gusto nastanio postojanjem. Po njihovom
uenju obilja, sve to moe postojati, mora postojati. Ne smije biti praznina na
uzlaznoj ljestvici koja se protee od najniih bia - kamenja, zrna pijeska i
slinog - preko biljaka i ivotinja, do ovjek i vie od ovjeka - anela i kona-
no Boga kao najvie toke velikog lanca postojanja.
Ta se ideja razvila tijekom srednjeg vijeka i renesanse, a potpuni procvat
je doivjela u 18. stoljeu. Meutim, kako su kasniji mislioci uvidjeli, ona ima
nedostataka. Posebice, ini se da se zaratila s drugom velikom idejom, idejom
evolucijskog napretka. Ako uenje obilja zahtijeva da sve to moe postojati,
mora postojati, pa ako nadalje zahtijeva da ono to postoji, mora postojati na
to savreniji nain, kako onda svemir kao cjelina moe napredovati, postajati
sve savreniji? To duboko ukorijenjeno proturjeje konano je razbilo ideju
velikog lanca postojanja i u 19. stoljeu prestalo biti od filozofskog znaaja.
Ipak, slika koju je ta ideja stvorila u mati, o velikom lancu ili Ijestvama
koje se pruaju od najnieg do najvieg bia, pokazala se toliko neodoljivom
da je uzeta za obrazac svake racionalne politike organizacije. Ako je Bog
stvorio svemir kao hijerarhiju stupnjeva bia i vrijednosti, tada bi ovjek pri
stvaranju drave trebao oponaati Boji ustroj. Tako se opravdavala vladavina
suverena.
Uiniti to bilo je utoliko lake jer je toliko dugo postojala utemeljena
praksa. Vidjeli smo kako su drevna carstva, u svojoj vjekovnoj mudrosti, bila
goleme hijerarhije, s Bogom ili bogovima na vrhu, kraljem ili carem kao Bo-
jim predstavnikom na zemlji i ljudima ispod, svaki ovjek na svom zakonitom
mjestu. Grki gradovi-drave, rimska republika i kasne srednjovjekovne ko-
mune kao da su tu ideju dovodile u pitanje, no kako se zbilo, ti su entiteti ve
postali iznimke koje su samo potvrivale pravilo. Gradovi-drave pali su pod
223
POVIJEST ZNANJA
svojevrsnu perzijsku monarhiju u osobi Aleksandra Velikog. Republika se
pretvorila u Rimsko Carstvo, a komune u suvremene drave-nacije iji su
kraljevi vladali apsolutnim i boanskim pravom.
Nisu svi prihvatili taj obrazac, ak ni u Francuskoj. Prvo, bilo je Francuza
koji su mogli i jesu itali Lockea i Jeffersona. Njih se veinom potkupljivalo ili
nemilosrdno ismijavalo. Kralj je imao vojnike. Narod nije. Mo je u otvoru
puane cijevi.
Meutim, pomo koju su Francuzi pruili Amerikancima tijekom njiho-
va revolucionarna rata protiv Engleske, vratila se kako bi progonila kralja i
njegove ministre. Francuski vojnici, ak i pojedini asnici, vidjeli su kako se
narod bori i dobiva svoju slobodu i neovisnost. Nisu se mogli vratiti kui ne-
promijenjenih stavova prema despotizmu koji su oduvijek poznavali. tovie,
politiki filozofi poput Voltairea, Rousseaua i Diderota nastavili su napadati
pojam "legitimnog" despotizma ili tiranije. Nadahnuli su narod da pita kako
to despotizam i tiranija ikad mogu biti legitimni. I tako se nakupio pritisak.
Da je postojao bilo koji drugi nain da se smiri francuske graane, mo-
da 1789. godine ne bi dolo do revolucije. Ona bi se moda dogodila kasnije.
Ili se uope ne bi dogodila. No dogodila se, jer kralj i njegovi ministri nisu
mogli dovoljno brzo promijeniti svoje shvaanje vlasti.
Na kraju vlast nisu sruili literatura i kulturna elita Francuza, kako se do-
godilo u Engleskoj i Americi. Obian je puk krenuo u juri na Bastilleu, a za-
tim i na kralja i kraljicu u njihovoj palai u Versaillesu. Zbacili su stoljetnu tra-
diciju i stvorili ne samo novu vlast nego i novo drutvo umjesto starog.
Blaenstvo je bilo u toj zori biti iv, Ali
biti mlad bio je pravi raj!
Tako je to izgledalo Williamu Wordsworthu (l770.-l850.) kad se osvrtao
na velianstvena zbivanja iz 1789., na estinu i obeanje francuske revolucije,
u trenutku kad je i ona bila mlada. Tu se zbila istinska promjena u drutvu, ne
samo u vlasti. Tu je napokon narod uzeo vlast u svoje ruke i sudio dobrim i
loim zakonima i zakonodavcima - na to su imali neosporno pravo - za sva
budua vremena. Ovdje je napokon stvorena vlast iju legitimnost ne mogu
zanijekati politiki filozofi, osim onih koje su unajmili kraljevi i osvajai kako
bi opravdali svoju nepravednu vlast. I ovdje je konano stvoren novi svijet na-
stanjen mukarcima i enama koji su svi jednaki i puni nade i energije za
budunost koja nije mogla ne biti svjetlija od prolosti.
Amerikanci su preteno pozdravljali to to se dogaalo u Francuskoj.
Shvaali su da se jakobinci slau s njima utoliko to smatraju vlasnitvo nad
224
Doba revolucija
pravima ak vanijim od prava na vlasnitvo. Zapravo, u kolovozu 1789. jako-
binci su proglasili Deklaraciju o pravima ovjeka i graanina koja je nadmaila
ameriku "Povelju prava" potvrujui da "Nita to nije zabranjeno Zako-
nom ne moe biti nedoputeno i nitko ne moe biti natjeran initi ono to
Zakon ne propisuje", jer "Sloboda se sastoji od toga da ovjek radi sve to ne
ini tetu drugima."
To uenje je stavilo golem teret na pozitivno pravo jer je sasvim iskljuilo
shvaanje da obiajno pravo treba imati bilo kakvog uinka na djelovanje lju-
di.
Francuska revolucija u konanici nije uspjela zbog mnogo razloga. Neki
su bili strateki. Britanci, prastari neprijatelji Francuske, nisu bili nita sretniji
to preko La Manchea (Engleskog kanala) imaju monu revolucionarnu
naciju, a ne moan francuski despotizam s kojim su bili u sukobu. Britanci su
stoga preuzeli na sebe da brane takozvane emigres, osobe - uglavnom plemie
- koji su iz Francuske pobjegli pred giljotinom i sad su udruili snage kako bi
porazili revoluciju.
Napadi austrijskog i ruskog monarha na novi francuski reim bili su vie
ideoloki motivirani. Nije im se sviala zamisao da njihovi narodi gledaju us-
pjean ustanak protiv despotskih vladara. Sva su se ta zbivanja odvijala pre-
blizu njihovom domu. Zatim je sama Francuska pod Napoleonom uzela pre-
veliki zalogaj pokuavi izvesti svoju revoluciju u zemlje poput panjolske i
Italije, koje za nju jo nisu bila spremne.
Postojao je jo jedan razlog. Deklaracija o pravima ovjeka i graanina
govorila je i sljedee: "Izvor svake suverenosti lei u Narodu. Nijedno konsti-
tutivno tijelo, nijedan pojedinac ne moe imati nikakvu vlast koja ne proizlazi
izriito od Naroda." To je opasna doktrina, kako su Francuzi ubrzo otkrili. Jer
tko e se protiviti, i kojim temeljem, kad voda izjavi da on i samo on smije
govoriti u ime Naroda, ovlau koja proizlazi od Naroda?
Takav je voda bio Robespierre (1758.-1794.), nazvan "Nepodmitljivi",
koji je izdao nalog za smrt svakoga koga je smatrao neprijateljem revolucije.
To je uobiajena posljedica revolucija koje zajedno s vlau rasputaju i dru-
tvo: obavljaju se istke kako bi se iskorijenili svi lanovi starog drutva za
koje se pretpostavlja da nisu voljni prihvatiti novo drutvo. Tako su tijekom
mjeseci "Velikog terora" 1793. i poetkom 1794. tisue umrle pod giljotinom.
Luj XVI. je pogubljen u sijenju 1793., a njegova kraljica Marija Antoaneta
glavu je izgubila u listopadu. Robespierre je, nakon to je svrgnut s vlasti, i sam
istu sudbinu doivio u srpnju 1794.
Istina je da su te smrti sruile stari reim, ali su ujedno stvorile velik teret
novom reimu. Smrad kraljiine smrti pod giljotinom nasred Trga revolucije
225
POVIJEST ZNANJA
prodro je u politike konklave u cijelom svijetu. Namjerava li skinuti glavu
supruzi svog neprijatelja, bolje se budi spreman braniti.
Francuska je bila spremna, naavi Napoleona Bonapartea (1769.-1821.),
najgenijalnijeg vojnika u europskoj povijesti. Ali i Napoleon je, poput Robe-
spierrea prije njega, pao u iskuenje te odredbe Deklaracije. I on se uskoro za-
tekao kako govori u ime Naroda, ovlau koja proizlazi od Naroda. Dopustio
si je da bude proglaen Prvim konzulom. Taj je naziv nagovjetavao Rimsku
Republiku, ali ne i carstvo. Napoleon je htio biti car. Dogovorio je s papom da
ga okruni, no u posljednjem je trenutku uzeo krunu u vlastite ruke pa ju je
stavio na glavu. Znaenje te simboline geste nitko nije shvatio.
Francuska je, dakle, jo jednom imala apsolutnog monarha i to monarha
koji je postao apsolutniji od bilo kojeg francuskog kralja prije njega. Posljedice
su se pokazale pogubnima kako za Francusku, tako i za revoluciju. Deset go-
dina su se francuski seljaci-vojnici hrabro borili za bratstvo, ako vie ne za slo-
bodu, no na kraju su ih porazile, u Rusiji i posvuda drugdje, zdruene eu-
ropske reakcijske snage.
Car Napoleon je, udobno, protjeran na otok Elbu pred toskanskom oba-
lom. Meutim, s nje je u rano proljee 1815. pobjegao, okupio oko sebe svoje
veterane i krenuo na Pariz u nadi da e sve poeti ispoetka. S vojvodom od
Wellingtona, zapovjednikom koalicijskih protufrancuskih snaga, sukobio se
18. lipnja 1815. kod Waterlooa u Belgiji, gdje je poraen u jednoj od najva-
nijih bitaka u povijesti.
Saveznici su nauili svoju lekciju. Sad su Napoleona zatoili na otoku Sve-
toj Heleni, daleko na jugu Atlantskog oceana, gdje brodovi nikad nisu zalazili.
Otrovali su ga stavljajui mu arsen u hranu. Kad je 1821. umro, grof Metter-
nich, pobornik reakcije u Bekom kongresu, ve je u Europu vratio stari poli-
tiki poredak. Taj e se poredak u Europi zadrati sve do 1917.
Uspon jednakosti
Grof Metternich, meutim, ak i uz svu pomo nije uspio vratiti staro stanje.
Kao kroz prizmu koja izobliuje, europski narodi vidjeli su novi poredak
mukaraca i ena francuske revolucije. Desetljeima poslije 1815. bili su voljni,
premda nerado, prihvatiti neliberalne i despotske vlasti. No nikad se vie nee
odrei drutvene jednakosti koju su dobili slavne 1789.
Alexis de Tocqueville (1805.-1859.), piui 1835. o postignuima ameri-
ke demokracije u povojima, jasnije je od bilo koga drugoga u svoje doba vidio
da je napredovanje prema jednakosti nezadriv i nepovratan pokret, snaniji
226
Doba revolucija
od bilo kojeg kralja ili cara. Mogao je vidjeti, i to jasnije od veine demokrata
(on sam je bio aristokrat, lan ancien regimea, kojem je u svojoj kasnijoj kn-
jizi napisao epitaf), to bi se moglo izgubiti, kao i to bi se moglo dobiti u tom
nezadrivom napretku.
Neosporno, pravda je morala prevladati. Jer stari je drutveni poredak
bio izvanredno nepravedan, Tocqueville je bio prvi koji je to priznao, pa je za-
sluio umrijeti. Znao je i da ga je sruila njegova vlastita oevidna nepravda.
Na primjer, uobiajena praksa iskljuivanja vlastele i izvjesnih dunosnika iz
srednje klase od plaanja poreza razbjesnjela je francuske seljake do mjere da
su postali nezaustavljiva drutvena sila. Ubudue, Tocqueville je predvidio,
jednakost e se uvijek posvuda poveavati, a s time e u ivote ljudi ui i prav-
da.
Istodobno, Tocqueville je takoer bio svjestan onoga to bi moglo biti iz-
gubljeno. Privilegirane francuske klase i drugi europski ancien regimes, imali
su vanu politiku ulogu u dravi, posredujui izmeu apsolutne tiranije
monarha, iznad njih, i naroda, ispod. Upravo te njihove privilegije su ih vodile
da tite pravdu, ne samo za sebe nego i za narod, u emu su esto bili uinko-
viti. Sada se demokratski ovjek, kojeg vie nisu titile tradicionalne ustanove,
zatekao u opasnosti da bude izloen apsolutnoj tiraniji drave koju je sam
stvorio. Ta politika situacija koju je Tocqueville opisao kasnije e biti naz-
vana totalitarizam, sustav koji Tocqueville nikad nije vidio, ali koji je nevje-
rojatnom tonou predvidio gotovo stotinu godina prije negoli se pojavio.
Kako se sve vie ljudi bude okupljalo oko sredinje norme, jo e neto
biti izgubljeno, predvidio je Tocqueville: krajnosti drutvenog, ekonomskog i
kulturnog ivota. Okrutni ispadi najniih klasa bit e zaboravljeni, ali i naj-
vea kulturna postignua. Kako se informacije budu irile na sve pismenije
stanovnitvo, nesretno neznanje starog reima postat e stvar prolosti, ali ge-
nij e biti sve rjei. Vrline najplemenitije, najvedrije i najistije udi vie nee
otkrivati veliinu ponajboljih ljudi, premda e se takoer skriti i oni najloijeg
karaktera.
"Pokuam li otkriti najopenitije i najvanije od tih razliitih znaajki,"
zakljuio je Tocqueville,
zapaam da se ono to se dogaa u ljudskim sudbinama manifestira
u tisuama... oblika. Gotovo svi ekstremi su ublaeni ili otupljeni:
sve to je bilo najznaajnije smijenila je osrednjost, istodobno manje
uzviena i manje prizemna, manje jasna i manje opskurna, od onoga
to je prije postojalo na svijetu.
227
POVIJEST ZNANJA
Veliki koraci prema opoj ljudskoj jednakosti koji su poduzeti u najne-
ovjenijoj ali najpravednijoj revoluciji iz 1789., zacijelo su bili posljedica
novog znanja i jasnijeg razumijevanja. Istina je da su svi mukarci i ene po
prirodi jednaki i da su im dana odreena neotuiva prava. Nakon Lockea i
Jeffersona, nakon Robespierrea i Dantona, ak i nakon Napoleona, koji je bio
i udovite i tvorac velikih novih ustanova, te tvrdnje razumna ljudska bia
vie ne mogu poricati. Moe ih poricati samo ovjek s pukom u ruci usmje-
renom u vae srce ili drava s milijunima puaka usmjerenih u istom smjeru.
Vidjeli smo kako se izgubilo neto krasno i neobino kad su Galilej, Des-
cartes i Newton zbacili srednjovjekovni intelektualni poredak i razbili sliku
Boje drave na nebu. Ne moemo vratiti tu viziju, niti bi veina to htjela.
Ipak, postoji nostalgija dok se sjeamo to je bilo neko i to vie nikad ne
moe biti. Je li jo neto lijepo i neobino uniteno kad je zbaen europski sus-
tav kasta, drutveni poredak nazvan ancien regime
7
. Ili je Tocqueville bio samo
sentimentalna stara budala kad je napisao svoje tune rijei, premda ipak pune
nade, o onome to je izgubljeno, kao i onome to se moe dobiti?
Ukratko, ima li napredak u znanju uvijek visoku cijenu? Ja mislim da
ima i da nema naina da se izbjegne njezino plaanje.
Mozartov Don Giovanni
U prethodnom poglavlju vidjeli smo kako je John Locke potkraj 17. stoljea
pokuao razumnim sredstvima uvjeriti svoje sunarodnjake i suvremenike u
drugim zemljama da je snoljivost prema vjerskim razlikama jedino pravo
kranstvo. Vie negoli tisuljetna opsesija Bogom nije se dala lako ublaiti, a
nesnoljivost je divljala dobom politikih revolucija. To nije vrijedilo samo za
katolike zemlje. Rimska Crkva herezu je prije i poslije francuske revolucije
htjela iskorijeniti istom strastvenom energinou. Razliite vrste hereza is-
tom su se strau kanjavale u protestantskim zemljama.
Istodobno, napadi na koncentriranu mo organizirane vjere jaali su i
postajali sve domiljatiji. Najjai legalan udarac u ime snoljivosti bio je "Po-
velja o pravima" ustava SAD-a, koja je branila dravi da se mijea u vjerski i-
vot svojih graana. Pojedinci su to nastavili initi, i jo to ine, no drava po
zakonu ne smije, i uglavnom tijekom dva stoljea otkad su Oi nacije ustrajali
u tome da ova osnovna sloboda bude ukljuena u temeljni zakon zemlje nije
niti pokuavala govoriti Amerikancima u to da vjeruju, a u to da ne vjeruju.
Thomas Jefferson je sudjelovao u izradi "Povelje o pravima", kao i u go-
tovo svemu ostalom inovativnom u amerikom politikom ivotu. Poput
228
Doba revolucija
brojnih svojih kolega u prvoj vladi SAD-a, bio je deist. Vjerovao je u Boga, ali
nije vjerovao ni u jednu vjeru. Ti su ljudi osjeali da postoji mnogo naina na
koje se moe sluiti Bogu i slijediti njegov put, bez obzira koji to put bio. A ak
i ako nekima prijeti prokletstvo jer slijede krivi put, drava nikad ne smije
nametati jedan odreen put svojim graanima koji moraju imati slobodu
initi vlastite pogreke, jer kako e u suprotnom odrasti?
Britanci su politiku slobodu stekli prije Amerikanaca, no trebalo im je
mnogo dulje da dou do prave vjerske slobode. U Francuskoj je agresivni
protuvjerski ar revolucije nakon Napoleonova pada zamijenio novi val vjer-
skog konzervatizma. U Italiji vjerska sloboda nije bila zajamena sve do ute-
meljenja republike nakon Drugoga svjetskog rata. Niti je vjerske snoljivosti
bilo u novoosnovanim komunistikim dravama Europe i Istoka. Ondje su
sve vjere stavljene izvan zakona, a ljudi su i ubijani kad bi na bilo koji nain
izrazili elju za vjerom.
Nisu se samo politiari borili za osloboenje od strogog nadzora dravne
vjere. Toj su se borbi pridruili i umjetnici, a nerijetko su je i predvodili. Bu-
dui da su bili umjetnici, svoja su gledita iznosili na iznenaujue, nerijetko
i podsmjeljive naine. Primjer toga je Mozart, ija je opera Don Giovanni
snaan, ali genijalan napad na vjersku nesnoljivost. Ona je, istodobno, i tra-
gedija ovjeka ija je jedina vjera znanje. U biti, ona objavljuje da ovjek mora
biti slobodan traiti znanje gdje god to eli. Ali postavlja i pitanje je li znanje
jedino to bi ovjek trebao traiti.
Pria o Don Juanu vrlo je stara. Njezini se izvori gube u magli srednjo-
vjekovne prolosti. Bila je mit o slobodoumlju kad je slobodoumlje jo bilo
opasna i zastraujua pomisao. Don Juanu je prvi put dana knjievna osob-
nost u tragediji Seviljski zavodnik, pripisanoj Tirsu de Molini iz 1630. Tom
dramom Don Juan je postao univerzalan lik, poznat koliko i Don Quijote,
Hamlet i Faust, od kojih nijedan nije stvarno postojao, ali su svi uivali i ui-
vaju ivot nakon ivota.
Po legendi, Don Juan je bio okorjeli zavodnik mladih ena. Na samom
vrhuncu svoje razvratnosti zaveo je djevojku iz plemike obitelji i ubio njezi-
na oca, koji je, kako bi osvetio svoju ker, Don Juana izazvao na dvoboj. Kas-
nije, vidjevi kip na njegovoj grobnici, Don Juan ga pozove da objeduje s njim.
Kameni duh ubrzo dolazi i prorie grenikovu smrt i prokletstvo.
Izmiljeni lik Tirsa de Moline imao je hrabrost i energiju koji su tragediji
dali nevjerojatnu snagu. Don Juan je imao i iv smisao za alu, koji je njegovu
padu dodao dimenziju koja je legendi nedostajala.
Wolfang Amadeus Mozart (1756.-1791.) roen je u Salzburgu, iji je naj-
poznatiji sin, a otac glazbenik odgojio gaje kao udo od djeteta. Do 1781., kad
229
POVIJEST ZNANJA
mu je jo uvijek bilo samo dvadeset pet godina, ve je komponirao stotine dje-
la i raziao se sa svojim pokroviteljem, salzburkim nadbiskupom, te krenuo
sam iskovati glazbenu karijeru bez pomoi imunih plemia. U pokuaju da
bude slobodan nije uspio. Umro je samo deset godina kasnije u tekom siro-
matvu. Sahranjen je na prosjakom bekom groblju bez spomenika koji bi
oznaavao njegovo posljednje konaite. Svoj veliki uspjeh je postigao post-
humno, kad su ga poeli priznavati, kao to je i danas priznat, kao jednog od
najveih kompozitora svih vremena.
Mozart je bio malen ovjek vesele naravi. Pojedini njegovi suvremenici
smatrali su da je idiot savant, svojevrsni genij lakrdija iji je talent bio neo-
bjanjiv. Daleko od toga da je bio filozof, no dobro je shvaao, kao i bilo koji
ovjek njegova doba, izazov koji je suvremeni svijet postavio tradicionalnoj
vjeri. Sve njegove tri posljednje opere govore, na ovaj ili onaj nain, o toj temi.
Don Giovanni je obraduje na straan nain.
Opera, iji je libreto napisao Lorenzo Da Ponte (1749.-1838.), prvi je put
izvedena u Pragu listopada 1787. Tada je postigla nevjerojatan uspjeh, prem-
da se to sljedee godine u konzervativnom Beu nije ponovilo. Vrlo je vjero-
jatno da je njezin neuspjeh u rodnoj mu zemlji slomio Mozartov duh.
Mozartov Don Giovanni pametan je i armantan ovjek. Zavodi mnogo
mladih ena, ne toliko zbog ljubavi koju osjea prema njima, premda njima
naravno govori da mu ljubav ispunjava srce, koliko zbog potrebe da ih upo-
zna, to ne moe uiniti ni na koji drugi nain nego da ih zavede. Kako je nje-
gova znatielja ubrzo zadovoljena, naputa ih i slama im srca. Otac njegove
posljednje ljubavnice izazove ga na dvoboj. Don Giovanni, smijui se, ubija
svog vremenog protivnika. ovjek kojeg je ubio pozvao ga je na objed. Dok
jadnik umire, Don Giovanni, svojom uobiajenom cininom uljudnou, uz-
vraa poziv. ak je i njegov sluga, Leporello, okiran takvim bezbonitvom.
Zato se Don Giovanni tako okrutno odnosi prema starcu? On u njemu
primjeuje traak osjeajnosti koji ne moe podnijeti. Don Giovanniju pak
manjka osjeajnosti. On je znanstvenik, eksperimentira sa enskom duom. U
svojim rtvama trai veliinu koju one nemaju. Na kraju ga uvijek razoaraju.
Otac njegove ljubavnice jo je manji izazov. Don Giovanni ga odbacuje kao to
bi odbacio njeno ljubavno pismo, koje ne razotkriva nita, jer se vie nema
to razotkriti.
Don Giovanni ima mnogo neprijatelja. Oni ga poinju okruivati, progo-
niti do njegove propasti. Potroio je oevinu pa su on i Leporello spali na os-
kudnu veeru u jednoj sobi. Iznenada, zauje se gromoglasno kucanje na vra-
ta. Leporello od straha ustukne, ali Don Giovanni, bez straha prie vratima i
naglo ih otvori. Pred njim stoji vitez, blijed i nalik na duha. Doao je na veeru.
230
Doba revolucija
Ledenom rukom stie Don Giovannijevu ruku. Don Giovanni je ne mo-
e istrgnuti. Duh ga vue, a Leporello vie gospodaru da ga pusti. Ali Don
Giovanni to ne eli uiniti, ak ni da moe. Opinjen je onim to ga eka.
Napokon je pronaao izazov dostajan njega samog. Nastavit e svoju potragu
za znanjem, ak i u paklu. Pokaj se!, vie duh, ali Don Giovanni mirno odgo-
vara kako se nema zbog ega pokajati. To je jedan od velikih trenutaka u povi-
jesti zapadne umjetnosti. Orkestar zavrava gromoglasnim fortissimom, pak-
lenske vatre diu se u zrak, posvuda se uju krici od kojih se ovjeku ledi krv,
a junak nestaje dok zavjesa pada.
Je li Don Giovanni komedija ili tragedija? U drami ovjek i nadovjek
(1905.) Bernard Shaw (1856.-1950.) otkriva svoju predodbu kominog mo-
zartovskog intelektualca koji armira avole podzemnog svijeta, jedinog
mjesta gdje se njegov Don Juan doista osjea ugodno. Ali Shaw nudi samo
rijei. Mozartova glazba djelu da je dimenziju koja nedostaje bilo kojoj drugoj
obradi te poznate legende. Don Giovannijevu posljednju veeru nezaborav-
nom ine velianstveni iani instrumenti u orkestru, vitezov plemeniti bas i
nevjerojatna hrabrost samog Don Giovannija. On glasno izjavljuje da moe
ivjeti ako mu Bog i ne da odgovore na njegova pitanja. Odgovore eli pronai
sam, ak i ako je kazna za tu drskost vjean oganj pakla.
Ako su ivot i smrt Don Giovannija u Mozartovoj predodbi tragini, on-
da je to nova vrsta tragedije, vrlo drukija od tragedija starih Grka i Shake-
spearea. Don Giovanni je zajedljiv i cinian, ne boji se niega, ne potuje tradi-
cionalne vrline. Njegova je tragedija, ako ona to uope jest, u tome to je on
sasvim izdvojen od drutva koje ismijava. Prastari obiaji tog drutva ne utje-
u na njegov um. tovie, svjestan je da su oni prestali utjecati na mnogobroj-
ne lanove drutva, premda oni to zbog neznanja ili straha ne mogu priznati.
To je razlog zato je Don Giovanniju tako lako zavesti mlade ene koje padaju
na svaki njegov romantini uzdah. Te mlade ene novu vrstu slobode i pu-
stolovine ele koliko i on sam, premda od njega trae da im se udvara na tradi-
cionalne naine prije negoli se, u drutvu koje ne doputa da uivaju istu vrstu
slobode kao mukarci, usude prepustiti njemu i vlastitim udnjama. Budui
da su ene, mue ih krivnja i patnja zbog njihova "nemorala".
Samo je Don Giovanni potpuno svjestan to se zbiva. ak ni njegov slu-
ga Leporello - pogotovo Leporello - ne razumije to se doista zbiva, premda
je i Leporello razvratnik u starom smislu te rijei, tj. i on voli zavoditi lijepe
ene. Meutim on tu igru igra na stari nain.
Don Giovanni je igra na potpuno nov nain, pokuavajui namamiti ene
koje mu postanu ljubavnice da se suoe sa svojom udnjom i tako postignu
vie negoli su to mogle njihove majke. One to ne mogu, to ga razoara i tjera
231
POVIJEST ZNANJA
da uvijek iznova trai novu rtvu. Ali "rtva" je pogrena rije, jer Don Gio-
vanni vrlo dobro zna da je svaka njegova ljubavnica voljna poi s njim u kre-
vet. Zbog toga savreno iskreno moe rei kamenom duhu: "Nemam se zbog
ega pokajati!"
To je i razlog zato svretak Mozartove opere toliko uznemiruje. Uzdrma
nas, koa nam se najei od njega, jer shvatimo koliko je u nekom smislu ne-
pravedno to je Don Giovanni proklet da gori u paklenom ognju za sva vre-
mena. Meutim, patnje ljubavnica koje je ostavio, koje okrutno kanjava
tradicionalno drutvo kojim vladaju mukarci i od kojeg ne mogu pobjei,
takoer su nepravedne.
Goetheov Faust
Legenda o Faustu stara je koliko i legenda o Don Juanu. Ako je to uope mo-
gue, legenda o Faustu jo je poznatija. Postojao je ak i povijesni Faust, pre-
minuo oko 1540., poznati arobnjak koji se koristio svojim arobnjakim
lukavtinama kako bi zaveo mukarce i mlade ene te od njih uzimao to god
je njegov pokvareni um poelio.
Godine 1587. pojavio se niz pria o drevnim mudracima koji su poznavali
okultne znanosti. Te su se prie u srednjem vijeku priale o poznatim arob-
njacima poput Merlina, Alberta Velikog i Rogera Bacona. U prvoj Knjizi o
Faustu sva su ta djela pripisana Faustu. Pridodan mu je neuljudeni prijatelj po
imenu Mefisto, a prie su obojane grubim, okrutnim humorom na raun Fau-
stovih rtava. No bilo je potpuno jasno to Fausta eka na kraju. Prema prii,
Faust je prodao duu vragu pa e za svoje uspjehe morati platiti vjenim pro-
kletstvom.
Prva Knjiga o Faustu prevedena je na brojne jezike. Engleska inaica na-
dahnula je Christophera Marlowea da napie Traginu povijest ivota i smrti
doktora Faustusa (prvi put objavljena 1604., premda napisana ranije), to je
legendarnom liku dalo dodatnu slavu. Tijekom sljedeih dvjesto godina po-
javile su se brojne druge knjige s pripovijestima o Faustu, kao i arobnjaki ru-
kopisi s Faustovim potpisom. Pojedini su sadravali upute kako izbjei savez
s vragom ili ga ak razvrgnuti nakon to je sklopljen.
Izvorni Faust je udio za seksom, bogatstvom i moi nad drugima, ali
kako se legenda irila, razvio se toliko da je dobio i druge dimenzije i znaenja.
I Faust je udio za znanjem, meutim s ciljem zadovoljenja svojih zlih ciljeva.
Za njemakog pisca Gottholda Lessinga (l729.-l781.) Faustova potraga za
znanjem bila je plemenita pa je u svojoj nezavrenoj drami pomirio Boga i
232
Doba revolucija
Fausta, koji je tako mogao pobjei iz vrajih kanda. Slini koncepti su proi-
mali i ostale inaice legende o Faustu, one Hectora Berlioza, Heinricha Hei-
nea, Paula Valeryja i Thomasa Manna. Meutim, najpoznatiji Faust, ujedno
onaj koji najvie uznemiruje, Goetheov je Faust.
Johann Wolfgang von Goethe, "najvei duh njemakog naroda", rodio se
u Frankfurtu na Majni 1749., a umro u Weimaru 1832. u dobi od osamdeset i
dvije godine, nakon ivota koji je zapravo bio dug i neprekinuti uspjeh. Znan-
stvenik, filozof, romanopisac i kritiar, kao i liriar, dramatiar i pisac epova,
poslije Napoleona bio je vodea figura svoga doba. Ili moda ispred njega.
Njih dvojica su se jednom ak i upoznala, a Napoleon je, sa strahopotova-
njem ali i svjestan da ga mnotvo slua, izjavio: "Vi ste pravi ovjek!"
Faust je Goetheovo ivotno djelo. Zapoeo gaje 1770-ih, a zavrio goto-
vo ezdeset godina kasnije. Jedan je dio objavljen 1780. Nakon toga stvaranje
svog remek-djela prekidao je mnogo puta. Prvi dio je na navaljivanje svog pri-
jatelja pjesnika Friedricha Schillera (1759.-1805.) zavrio tek 1808. No po-
novno se umijeala sudbina pa drugi dio nije zavrio sve do nekoliko mjeseci
prije smrti. Zavretak nije odgaao samo pritisak zbog drugih poslova. Goet-
he je, znajui da e to djelo od njega zahtijevati svu njegovu matu, znanje i
iskustvo, pisanju Fausta posvetio cijeli svoj ivot.
Prvi dio, u kojem se opisuje propast srednjovjekovnog svijeta te njegova
zamjena suvremenim drutvom, zapoinje srednjim vijekom. Faust je u svo-
joj kasnogotikoj radnoj sobi i sav je jadan. Dosegao je znanje koje je Don
Juan traio, no po cijenu iste izdvojenosti koju je osjeao i panjolac. U obliku
crne pudlice pojavljuje se Mefisto. Nudi Faustu priliku da posegne dalje od
znanja, da uiva u zadovoljstvu, bogatstvu, drutvu zanimljivih ljudi i ima
mo nad prirodom. Faust prihvaa ponudu, ali odbije tradicionalnu faustov-
sku pogodbu. Izjavi da je ve u paklu. Ne treba mu daljnja kazna. Mefisto na-
kon toga promijeni uvjete. Ako ikad uspije natjerati Fausta da kae kako je
zadovoljan, kako njegov progonjeni, izmueni duh eli odmor, tada e vrag
pobijediti. "Dogovoreno!" uzvikne Faust pa veliko natjecanje zapone.
Prvi dio Fausta u Njemakoj se proslavio po svojoj ljubavnoj prii koja se
pojavila 1790., Faust: Ein Fragment. Nakon objavljivanja 1808. postala je poz-
nata u cijeloj Europi. Faust se zaljubljuje u jednostavnu mladu djevojku,
Gretchen, koja ivi u maloj kui u gradiu kojim despotski vladaju tradicio-
nalne vrijednosti. Nikad nije imala ljubavnika. Niti je ak prihvatila kakav dar
od mukarca. Faust joj poklanja prekrasno drago kamenje koje mu je dao Me-
fisto kako bi joj se udvarao i zaveo je. Ona stavi drago kamenje i pogleda se u
zrcalo. U zrcalu vidi neku drugu osobu kakva je ve postala i kakva je oduvi-
jek mogla biti.
233
POVIJEST ZNANJA
Gretchen nagonski zna, kao to to zna svaka djevojka, to dar znai i uvi-
da kako opasnost, tako i obeanje koje on sa sobom nosi. Opasnost e doi
zavede li je, a potom ostavi mukarac kojeg ve smatra svojim ljubavnikom.
Mefisto je Fausta ponovno uinio naoitim, kao to je neko bio, i trideset go-
dina mladim. Faust joj pria o bijegu iz skuene prostorijice u kojoj provodi
ivot, u feudalnoj kui u starom gradu. I ona dugo ne razmilja. Preputa se
Faustu zaljubivi se u njega svim svojim srcem i duom.
Prihvaanje obeanja novog i duljeg ivota bilo je neizbjeno, kako kae
Marshall Berman. Pritisci na sirotu, plemenitu Gretchen stvarani su pet stoti-
na godina, od 1300., kad su Dante, Petrarca i Boccaccio zapoeli renesansu i
poeli trgati reetke koje su ljude zatoile u srednjovjekovnom svjetonazoru.
Veina Europljana jo je 1800. ivjela u skuenim, feudalnim, tradicionalnim
okvirima, pridravajui se prastarih drutvenih pravila koje je provodilo sve-
enstvo i kler bilo koje sekte ili vjere. Pet stotina godina pustolovni duhovi
poput onih koje smo opisali u prethodnim poglavljima pokuavali su oslo-
boditi ovjeka iz zatvora njegovih vlastitih predrasuda i strahova.
Oduvijek je bilo hrabrih mladih ena poput Gretchen, i znale one to ili ne,
uvijek su traile svog Fausta, pustolovnog stranca koji e doi u grad i otii iz
njega povevi sa sobom seosku ljepoticu koja moda hoe, a moda nee
preivjeti. Preivljavanje obino ovisi o mukarcu. Kako je vrijeme prolazilo,
bilo je sve vie Faustova i sve vie Gretchenki. Doista, veina Amerikanaca su
potomci takvih osoba, jer je elja za bijegom od feudalnog, srednjovjekovnog
svijeta njihove mladosti i prelaskom mora u potrazi za boljim, slobodnijim
ivotom u Novi svijet dovela vie doseljenika negoli bilo gdje drugdje.
Kad se uini previe dostupnom Faustu, Gretchen ini esto ponavljanu
pogreku. Premda je on oduevljen vidjevi kako se promijenila u armantnu
enu, poinje misliti kako njemu treba vie negoli mu ona moe pruiti. Za to
je djelomino zasluan Mefisto, a djelomino Faustov karakter, proklet da
nikad ne bude zadovoljan. I tako je on naputa. Bez Fausta da je titi, Gretchen
pada u oaj. Njezin brat, Valentin, bocka je i optuuje. Uz Mefistovu pomo
Faust ga ubija u dvoboju. Gretchenino dojene umire, a nju bace u zatvor
optuivi je za ubojstvo djeteta i osude na smrt. Gretchen eka izvrenje kazne
kad se Faust vrati i, ponovno uz Mefistovu pomo, ude u njezinu eliju.
Isprva, ona ga ne prepoznaje. Misli kako je to njezin egzekutor i dirljivo
ponudi svoje tijelo sjekiri. Ne, povikne Faust, doao sam te spasiti! Samo mora
izai iz elije i bit e zauvijek slobodna!
Gretchen odbije. Ona zna da je Faust ne voli, da to ini zbog osjeaja
krivnje. Ona zapravo ne eli biti slobodna na nain na koji je on slobodan.
Premda zna, ak i bolje od Fausta, stranu okrutnost svog skuenog feudalnog
svijeta,
234
Doba revolucija
takoer uvida da u njemu jo ima dobra: to dobro je predanost idealima, pre-
danost ivotu posveenom odanosti i ljubavi. Premda ju je njezin svijet izdao,
ona ne eli izdati njega. Niti e izdati svoju ljubav prema Faustu. Oprata mu
i odrjeuje ga grijeha koje je poinio prema njoj i dok se die uvis, Faust osjea
kako mu je pomogla da se oslobodi pogodbe koju je sklopio s vragom.
Drugi dio Goetheovog Fausta djelo je koje pripada 19. stoljeu i o njemu
valja raspravljati u kontekstu tog doba. Zbog toga emo komentare o njemu
sauvati za sljedee poglavlje.
Prvi dio Fausta prirodni je nastavak Don Giovannija. Dubokoumniji je,
jer je Goethe bio vei pisac od Lorenza Da Pontea. On takoer nastavlja nain
razmiljanja koji je prije zapoeo Mozart negoli Da Ponte.
Ljubavna pria o Faustu i Gretchen nije samo izazov tradicionalnoj vjeri,
kao to ni moralna pouka iz Don Giovannija nije ta da svi zavodnici odlaze u
pakao. No oba djela, pogotovo Faust, trae da uoimo raanje novog svijeta.
Za trenutak, oba kau, samo manji broj mukaraca i ena moe shvatiti tu
istinu i imati koristi od nje. U Don Giovanniju, samo jedna osoba, Don Gio-
vanni, to vidi i zbog toga plaa cijenu. Ali ak i Faust, usprkos svoj svojoj geni-
jalnosti, treba vraju pomo. Ne moe se osloboditi sam.
Gotovo dva tisuljea krani su vjerovali da istinska sloboda dolazi od
Boga. Dante je izjavio, "Njegova volja je na mir", a tisue propovijedi su obe-
avale onima koji su ih sluali da e samo budu li tovali Boje zahtjeve doseg-
nuti vjeno blaenstvo. Meutim, dva je tisuljea svijet iao svojim neumo-
ljivim putem, satirui tijela i umove ljudi, iskrivljujui ih i izobliujui njihovu
viziju dobra. Nova pogodba je bila neophodna. Pogodba s Bogom nije djelo-
vala. Jedina alternativa bila je pogodba s vragom.
Mozart to nije mogao rei izriito, premda njegova glazba to govori.
Goethe doputa Mefistu da za njega kae:
Ja sam duh koji vjeno porie!
v
I s prava ba: jer sve to rodi se,
zasluuje da propadne ...
A opet, istodobno, vrag je "dio moi koja ne ini/nita do zlo, a opet stvara
dobro." Bog, u svojoj uobraenoj ljubavi prema ovjeku, unitava njegovu
kreativnu energiju. Demonska pouda za unitenjem je kreativna. Moramo
zbrisati staro da napravimo put novom, u suprotnom napredak nije mogu.
Napredak je, tada, vraja pogodba, a ne Boja. To je neobian zakljuak. Pa
ipak, svijet se dva stoljea ponaao kao da je on nedvojbeno istinit, a i po-
etkom 21. stoljea ne pokazuje da je promijenio stajalite.
235

Devetnaesto stoljee: uvod
u suvremeno doba
ijekom burnih stotinu godina 19. stoljea Europa je u ostatak svijeta uti-
snula svoj znak pa se mogla hvaliti kako sunce nikad ne zalazi na britan-
sko, panjolsko, portugalsko, francusko i nizozemsko carstvo. Procvjetale
Sjedinjene Amerike Drave, "velika nacija budunosti", otkrile su da uteme-
ljenje carstva nije nunost. Objava Monroevljeve doktrine 1823. zajamila je
da ameriki utjecaj na zapadnoj polukugli ostane neupitan, a istodobno je
zemlja poteena administrativnog tereta potrebnog za voenje poslova dese-
tak manjih drava. Japan je bre od drugih shvatio kako e puhati vjetrovi bu-
dunosti pa se 1868. otvorio Zapadu, to mu je omoguilo iskoritavanje
prednosti zapadne tehnologije, umjesto da je poput Kine prisiljen posluiti
samo kao snabdjeva sirovinama i radnom snagom. A stoljee relativnog mi-
ra, prekidano samo malim poloajnim ratovima medu kolonijalnim silama,
dopustilo je razvoj svjetskog trita robom potrebnom za ivot, a ne samo lu-
ksuznim artiklima.
U 19. stoljeu otkriveni su novi izvori energije, primjerice nafta i elektri-
citet, te udesni novi komunikacijski ureaji na svjetskoj i lokalnoj razini po-
put telegrafa i telefona. Ne smijemo zaboraviti ni posve nove naina povea-
nja udobnosti u domovima od elektrinog svjetla do jeftinih pei od lijevanog
eljeza. Runo izraene predmete, koji e u modu ponovno doi tek potkraj
20. stoljea, zamijenile su velike serije tvornikih, od ukrasnih eljeznih jelena
za dvorita do pokustva za dnevne i spavae sobe. Popularna knjievnost i
novinarstvo zahtijevali su opu pismenost u nekoliko razvijenih zemalja iji su
T
Uvod u suvremeno doba
misionari nastojali baklju uenja prenijeti diljem svijeta. Kroz ume i preko
golemih prostranstava i rijeka vijugala je eljeznica, povezujui stoljeima raz-
dvojene zajednice i istodobno stvarajui nove, a razarajui stare drutvene za-
sade. A na kraju stoljea dalekovidni su u Njemakoj i Sjedinjenim Ameri-
kim Dravama prorekli kako e se novoizumljeni automobil pokazati
najrevolucionarnijim i najprofitabilnijim vozilom kakvo je svijet vidio.
Openito, 19. stoljee bilo je doba koje je sebe voljelo nazivati "novim".
Rije je bila prikladna. Ali najznaajnija novina iz upravo se navedenih prim
jera uope ne nazire.
Razlika koju ini novac
Po nekim se temeljnim osobinama ljudi u proteklih pet ili deset tisua godina
nisu mnogo promijenili. Drevni su Egipani obino voljeli svoju djecu, ali kat-
kad nisu, ba kao i mi danas. Drevni su Grci voljeli jesti, piti, izleavati se na
suncu i razgovarati o filozofskim temama, to i mi volimo, premda vjerojatno
svoje razgovore ne bismo nazivali filozofskima. Rimske domaice su skuplja-
jui se zbog pranja rublja na javnim mjestima rado ogovarale, to se zadralo
i do dananjih dana. Drevni su ljudi obolijevali i umirali, poput nas. Katkad su
bili velikoduni, katkad okrutni - a i mi smo takvi. Katkad su bili tati i ego-
centrini, u drugim su prilikama bili vrlo objektivni, to bismo i za sebe mogli
rei. Govorei openito, njihove su slinosti s nama bile vee od razlika.
Naravno, ljudi iz prolosti u neemu su se od nas sigurno razlikovali.
Nisu poput nas imali hladnjake, televizore, mikrovalne penice, automobile i
raunala. Ali to nije vana razlika. Nisu "uzimali" godinji odmor ili brinuli
kako da utroe "slobodno vrijeme". To je vea razlika. Djecu nisu cijepili pro-
tiv djejih bolesti i nisu oekivali da u ivotu "postignu vie" od roditelja. To
je jo vea razlika. Nisu smatrali da je novac neto vano. To je vrlo velika ra-
zlika, toliko velika da ju je teko shvatiti.
Jo je tee shvatiti da nisu samo ljudi iz antike razmjerno malo drali do
novca. To takoer vrijedi za veinu ljudi iz srednjega vijeka, doba renesanse
pa ak i 17. i 18. stoljea. Sve do kraja 18. stoljea, to je zapravo juer, veina
ljudi nije jo otkrila koliko novac moe biti vaan. Zbog toga im je ivot bio
vrlo razliit od naega, ak i ako su nam u psiholokome smislu bili vrlo slini.
Shvatimo li tu temeljnu razliku izmeu nas i ljudi iz razmjerno nedavne
prolosti, takoer emo razumjeti jedan od glavnih doprinosa 19. stoljea
korpusu opeg ljudskoga znanja. Moda se u tom smislu 19. stoljee moe
promatrati kao uvod u 20. stoljee.
237
POVIJEST ZNANJA
Novac nije izmiljen u 19. stoljeu. Kao sredstvo razmjene, kao nain
uravnoteavanja rauna izmeu kupca robe ili usluga i prodavaa, vrlo je star.
Otkriveno je malo naroda, ma kako primitivnih, koji ne poznaju pojam nov-
ca i koji ga ne rabe u nekom obliku, primjerice kostiju ili komada metala.
Takoer nisu otkriveni narodi koji ne bi htjeli novac, bez obzira kako ga
zamiljali ili brojali. Kad se to zna, tim vie zauuje da do razmjerno nedavno
veina toliko nama slinih ljudi uope nije poznavala toliko poznati pojam
zaraivanja novca. Fraza "zaraivati za ivot" njima bi bila posve nerazumlji-
va. Gotovo svaki ovjek na svijetu danas zna to to znai, premda za mnoge to
i nije laka zadaa.
Gospodarski ivot prije 1800.: seljaci
Pokuajmo zamisliti ivot nekih ekonomskih skupina ili klasa prije 1800. Nije
rije o tonome datumu. Neke su od tih skupina u nekoliko razvijenih zema-
lja poput Engleske i Amerike kao vaan gospodarski entitet nestale prije 1800.,
dok su se u nekim dijelovima svijeta zadrale gotovo do dananjih dana, a sva-
kako i poslije Drugoga svjetskog rata. Meutim, godina 1800. posluit e nam
kao openita granica ili prijelomnica izmeu staroga, predindustrijskog, ne-
novarskog gospodarstva koje su ljudi poznavali veinu svoje povijesti i novo-
ga, industrijskog i poslijeindustrijskog novarskog gospodarstva u kojem ivi-
mo danas.
Razmotrimo najprije poloaj seljaka. Taj pojam rabim za veliku veinu
ljudskih bia u gotovo svim dravama prije 1800. koji su obraivali zemlju i
davali joj ivot i svojim su malim vikom uzgojenoga uzdravali sve gornje
slojeve drutva, a da od njih zapravo nisu dobivali gotovo nita. U nekim su
zemljama taj gospodarski razred nazivali kmetovima, u drugima robovima, a
u nekima i nedodirljivima. "Seljak" je dobar openiti naziv.
Seljak je radio cijeli dan, svaki dan, od doba kad je mogao podii najjed-
nostavnije orue do trenutka kad je postao prestar, bolestan ili preslab da radi,
a tada je u najveem broju sluajeva i umirao. To je vrijedilo za mukarce i
ene. Vjerojatno je imao malo novca, nekoliko novia. Ali seljak nije radio za
to ili za bilo kakav novac. Radio je jer je ivot bio rad, a rad ivot pa se ta dva
pojma nije moglo razdvojiti. Valja naglasiti da se novac nije nalazio izmeu
rada i ivota kao sredstvo razmjene na tritu rada.
Drugim rijeima, seljak nije imao "posao" za koji bi dobivao nadnicu ili
plau. Niti je, ako bi se ukazala dobra prilika, mogao otkazati "poloaj" i uzeti
drugi, bolje plaeni. Seljaci su u veini sluajeva bili vezani za zemlju na kojoj
238
su bili roeni i na kojoj se oekivalo da e raditi cijeli ivot. Svoju zemlju i svo-
ga gospodara nisu mogli napustiti i otii raditi za drugog gospodara, osim ako
se dva gospodara nisu dogovorila da je to dobro za njih. Niti je seljak za svoj
rad mogao traiti novac.
Strogo uzevi, radio je za sebe i za svoga gospodara, a njegov je rad proiz-
vodio hranu, dakle ivot, za sebe i svoju djecu te nekolicinu drugih, moda os-
tarjele roditelje, ovisnih o njemu. Gospodar je doputao da malo svojih proiz-
voda odnese na gradsku trnicu, gdje su ih kupovali oni koji nisu ivjeli od
zemlje. Tako je dolazio do malo novca. Dio tog novca morao je vratiti gospo-
daru koji je imao pravo oporezovati sve trine transakcije na svom podruju.
Ostatak je troio za kupnju potrebnih stvari poput soli, eljeza ili, u rijetkim
sluajevima, knjiga koje se nisu proizvodile na njegovoj zemlji, tj. na zemlji
njegova gospodara.
to je seljak oekivao od ivota? Uglavnom se nadao da e ga ostaviti na
miru, da ima i da podigne djecu, da trpi to manje boli i da umre to lakom
smru. Od tih elja, elja da ga ostave na miru sigurno je imala vano mjesto.
Seljak se nalazio na dnu drutvene ljestvice, a okruivali su ga i ugroavali
razliiti neprijatelji. Svi su ga htjeli opljakati, ukrasti mu ono malo novca koji
je imao i odnijeti sve to je imalo bilo kakvu vrijednost. I njegov je rad imao
vrijednost pa su neprijatelji, a medu njima se isticao gospodar, nastojali da
ukradu i neto od toga.
Seljak se stoga nadao da nee umrijeti siromaniji negoli se rodio. Nije se
nadao postati bogatiji. Niti je oekivao da e njegova djeca biti bogatija od
njega. Njegova oekivanja za djecu, ako ih je uope imao, nisu bila drukija od
oekivanja za sebe.
Gospodari
Ponovno je rije o opem nazivu. Zemljoposjednici su se u razliitim zemlja-
ma nazivali razliito, primjerice senor, signore, master ili jednostavno boss,
gazda. Poput seljaka, gospodar je imao malo gotova novca, premda ga je, na-
ravno, imao vie od seljaka, moda desetak puta vie. Nasuprot seljaku, go-
spodar je bio vlasnik zemlje za koju su oba, premda na vrlo razliite naine,
bili vezani.
Gospodar je imao pravo napustiti zemlju ako je to elio, premda je to u
uobiajenim okolnostima bilo vrlo nerazborito zbog neprijatelja koji su ga
okruivali. Osim ako seljak nije bio rob, gospodar ga nije posjedovao, ali je i-
vio od njegova rada; tj. seljak je osim za sebe i svoju obitelj zemlju morao
239
POVIJEST ZNANJA
obraivati za gospodara i njegovu obitelj, proizvodei hranu za oboje. Zauz-
vrat je gospodar titio seljaka od okrutnijih neprijatelja poput pljakaa, raz-
bojnika i drugih ljudi izvan zakona.
to je od ivota oekivao gospodar? Prvo, da ne izgubi nita od svoje
zemlje i da je ostavi sinovima. Drugo, u veini sluajeva vrlo daleko drugo, da
stekne jo zemlje. Ali kako gospodar moe stei jo zemlje kad svu zemlju ve
posjeduju drugi zemljoposjednici zajedno s kraljem? Jedan je nain bila enid-
ba djece u iju se zamjenu dobivala zemlja. Viak kerki, meutim, od kojih je
svaka kao miraz mogla traiti zemlju, znaio bi gubitak zemaljskih posjeda
obitelji. Zbog toga su sinovi uvijek smatrani vrjednijima od kerki.
Zbog vane usluge kralj je zemlju jednog gospodara mogao dati drugome.
To je bio nain "napredovanja" o kojem je uvijek trebalo razmiljati, a novac
je u tome bio koristan za podmiivanje kraljevskih slugu i izravnu kupnju
slube, to je poslije moglo voditi dobivanju zemlje nautrb drugog gospoda-
ra, manje uspjenog u podmiivanju ili kupnji prave slube. I sam je kralj imao
potekoa kad je to bilo u pitanju jer je jedna od njegovih glavnih politikih
uloga bila jamenje nepovredivosti plemikih posjeda pa ako to nije mogao ili
elio, u ratnim se sukobima mogao nai bez podrke. Zbog toga je najbolji
nain stjecanja zemlje bila kraa, odnosno "osvajanje" u tzv. pravednom ratu.
Gospodari su stoga veinu svog vremena troili u sukobima s drugim go-
spodarima iju su zemlju htjeli ili od kojih su se osjeali ugroenima. To je bio
njihov posao, a bili su mu posveeni i na njega su troili mnogo vremena i tru-
da, premda ni izbliza toliko koliko je seljak radio. Zbog toga su gospodari ra-
dili za zemlju, a ne za novac. Novac su krali, odnosno "osvajali" su ga ako je
prilika to doputala, zbog dobrih stvari koje je novac mogao uiniti za njih.
Uglavnom, meutim, novac je bio mnogo manje vaan od zemlje.
Sveenstvo
l jo je jednom rije o opem nazivu za crkveni stale. Sveenik je, poput go-
spodara, ivio od seljakova rada. Zakon je propisivao da od seljakova uroda
ima pravo traiti desetinu, ali je u praksi to nerijetko bilo vie od desetine.
Kako sveenik od seljaka nije mogao dobiti novac, viak dobivenih poljopri-
vrednih proizvoda prodao je kako bi namakao novac za kupnju proizvoda
koje seljak nije mogao ponuditi, primjerice svilu i druge fine tkanine za odje-
u, srebro i zlato za oltarne predmete te prekrasne knjige iz kojih se seljacima
dok su kleali u crkvi mogla itati Rije Gospodnja. Zauzvrat sveenik je selja-
ku omoguavao siguran put na drugi svijet.
240
emu se sveenik nadao u ivotu? Uz spasenje, koje je ovisno o njegovu
karakteru i dubini vjere imalo vie ili manje vano mjesto, nadao se napredo-
vanju i moi unutar Crkve. Crkva je bila jedina meritokracija u starome pred-
industrijskom poretku. lanovi su se ovisno o zaslugama penjali unutar
crkvene hijerarhije, premda to nije uvijek ovisilo samo o zaslugama. Mnogo je
ovisilo o roenju, ba kao medu gospodarima i seljacima. Sveenik Katolike
crkve, ak i ako nije bio plemenita roda, mogao je postati biskup ili kardinal,
pa ak i papa ako je bio Talijan. Visoke crkvene slube mogle su donijeti ve-
liko bogatstvo, ukljuujui i novac, ali uglavnom zemlje i dragocjenosti, krzna
i umjetnika djela. Nijedan sveenik nije za svoj posao dobivao novac. Ta bi
zamisao bila nezamisliva prije 19. stoljea, a teko shvatljiva ak i tada.
Kraljevi
Na posljetku, kralj - bez obzira na naslov, vrh drutvene ljestvice. On je ivio
od rada svih drugih, premda je i sam mogao biti vrlo zauzet razliitim poslovi-
ma, od lova (kraljevskog sporta), dijeljenja pravde (kraljevska obveza - no-
blesse oblige) i rata (kraljevsko zanimanje). Imao je mnogo novca, ali su mu i
trokovi bili vrlo veliki, obino vei od primanja pa je stalno morao moliti,
posuivati ili krasti, nerijetko sve troje, od svog naroda i drugih kraljeva. Nje-
gova je ambicija bila pokoravanje to veeg broja drugih kraljeva. Ako je us-
pio, poastio bi se ulagivanjem svijeta. On je radio za slavu.
Novac je bio potreban, u prvome redu zbog plaanja vojnika koji su za
njega mogli osvojiti ono to je najvie volio, a to je ast i ugled. Takoer je bio
potreban jer bi ga bez njega vojnici napustili pa bi bio nemoan pred nepri-
jateljima, tj. drugim kraljevima koji su jo uvijek imali vojsku. Tada bi bio po-
koren i moda umoren, to je bilo jednako dananjem neprijateljskom preuzi-
manju ili bankrotu tvrtke.
Trgovci
Doima se da je jedan stale u starom poretku shvaao novac na suvremeni na-
in, premda zapravo nije bilo tako. Taje skupina radila novcem, znala je kako
ga stei i kako umnoiti, a cijenili su ga vie od drugih svjetovnih stvari. Bio je
to stale trgovaca i posuivaa novca.
Jo u 19. stoljeu bilo ih je razmjerno malo. Ali njihov je utjecaj bio neiz-
mjerno vei od njihova broja jer su imali, ili su mogli imati ili se smatralo da
241
POVIJEST ZNANJA .
su imali, velike svote novca koje su kraljevi i visoko plemstvo s vremena na
vrijeme oajniki trebali pa su ga posuivali s nevjerojatno visokim kamata-
ma. Pedeset posto godinje u veini je zemalja jo u 18. stoljeu bilo malo.
Takvi su poslovi obogatili obitelji poput njemakih Fuggera i firentinskih Me-
dicija. Ali posao je nerijetko bio opasan jer su kraljevi katkad odbijali platiti
dugove, a bankari obino nisu imali naina da ih od njih utjeraju. Naravno,
sljedei su im put mogli odbiti posudbu, ali i to je bilo opasno jer je kralj imao
vojsku, a bankar nije.
Kamate koje su prije 18. stoljea naplaivali posuivai novca uglavnom
su bile nezakonite. U oima Crkve lihvarenje, odnosno posuivanje novca s
kamatama, smatralo se grijehom protiv prirode i Boga.
Razlog se moe nai jo kod Aristotela, koji je razlikovao dvije vrste go-
spodarskih djelatnosti. Prva, nazvao ju je domaom, obuhvaala je proizvod-
nju i potronju dobara potrebnih za ivot. Koliina hrane koju svatko treba
mjeri se prirodnom potrebom, a ne eljom, tj. postoje prirodne granice ko-
liine hrane koju moemo pojesti. Aristotel je stoga tvrdio da je proizvodnja,
raspodjela i potronja hrane prirodna ljudska gospodarska djelatnost, a kako
je prirodna, dobra je. Slino je vrijedilo za odjeu, kue i slino. U svim tim
sluajevima u igru se mogla uplesti udnja pa je osobu navela da za malo pre-
korai ono to je doista potrebno. Mjera je, meutim, uglavnom bila potreba
pa je jamila prirodno opravdanje trgovine tim stvarima.
Drugu vrstu gospodarske djelatnosti Aristotel je nazvao trgovinom. Na-
ziv u dananjem smislu nije prikladan, ali je ideja jasna. Trgovina, po Aristo-
telu, nije poznavala prirodne granice. Mjera takve trgovine bio je novac, a ne
potreba, a za koliinu novca koji moete eljeti nema prirodne granice. Zbog
toga, zakljuuje Aristotel, trgovina nije prirodna. Najgora vrsta trgovine je tr-
govina novcem. Ako je netko trgovao hranom, kupujui je i prodajui zbog
stjecanja novca, a ne zbog potrebe svoje obitelji da se najede, to je bilo loe, ali
je proizvod za nekoga bio koristan. Tako je hrana, premda ju je trgovac pro-
davao zbog stjecanja novca, kod konanog korisnika omoguavala utaavanje
prirodne potrebe, gladi.
Ali novac po sebi nema koristi, rekao je Aristotel, a trgovina njime - po-
suivanjem zbog kamata, na primjer - nije ostvarivala nikakvo dobro pa je
takva djelatnost bila posve neprirodna jer nije utemeljena na prirodnoj potre-
bi. Jedina stvar koja je poticala takvog trgovca bila je udnja, a udnja za nov-
cem nema granica.
Crkva je trgovinu smatrala prirodnom ako se, koliko je to bilo mogue,
odvijala razmjenom. Ali lihvarstvo je po Aristotelovoj analizi bilo neprirodno.
Poput drugih neprirodnih djela, primjerice prodrljivosti, sodomije i incesta,
242
lihvarstvo je proglaeno grijehom. Svi koji su se njime bavili, morali su traiti
oprost, a oni koji su to inili previe ili preesto, mogli su izgubiti ivot.
Nezakonitost i grjenost lihvarenja imala je nekoliko posljedica. Prvo,
glavninu posla s posuivanjem novca s kamatama gurnulo je u idovske ruke
jer oni lihvarenje nisu smatrali loim. Smatrali su da uzimanje kamata na upo-
rabu novca nije razliito od plaanja najamnine za koritenje zemlje, to je za
krane bilo prirodno. idovi su nerijetko zakonom bili sprijeeni da posje-
duju zemlju, jedine druge mjere bogatstva osim novca, pa su svoje napore i
domiljatost usmjerili u bankarstvo, to su iznimno dobro svladali.
Ipak, premda je lihvarenje idovskim zakonom bilo doputeno, po kr-
anskom je ostalo zabranjeno, to je dunicima nerijetko bio izgovor da ne
vraaju dug. Novac je i nadalje bio potreban pa je prva posljedica svih tih za-
preka i odbijanja plaanja bilo poveanje kamata jer posuivai nisu vjerovali
svojim klijentima pa su rizike pokrivali veim zaradama. Konani rezultat bilo
je smanjivanje koliine raspoloivog kapitala, osim za vojne potrebe koje su
uvijek isplaivane, ma kako bilo malo novca za druge potrebe.
Razmjerno velike koliine kapitala mogle su se nai za mirnodopske ak-
tivnosti kad se cijelo drutvo sloilo o njihovoj vrijednosti. Najbolji primjer je
stoljee od oko 1150. do 1250. u Francuskoj kad su diljem te zemlje izgraeni
deseci katedrala, po procjenama ukupno vrijednih etvrtinu bruto nacional-
nog proizvoda u tim godinama. Katedrale su rasle u svakome gradu. Gotovo
svi su dragovoljno pomagali, u mnogo sluajeva u pravom zanosu. Doba iz-
gradnje katedrala zavreno je oko polovice 13. stoljea, poslije ega je slinih
projekata u cijelome svijetu bilo malo sve do 19. stoljea. Tada su postali uobi-
ajeni. To je jedna od velikih razlika uzrokovana novcem.
Trgovci i bankari nisu bili jedini koji su u predindustrijskom gospodar-
stvu starog poretka izravno radili za novac. Tradicionalno, kmetovi koji su us-
pjeli pobjei od svojih gospodara i njihove zemlje, dobili bi slobodu ako su
godinu i jedan dan uspjeli preivjeti a da ih ne uhvate i vrate gospodaru. Uli.
i 12. stoljeu dugo je razdoblje razmjernog mira i dobrih etvi rezultiralo po-
rastom stanovnitva. Mnogo je mladih sinova iz Italije i sa sjevera Europe po-
bjeglo iz svojih seljakih domova i otilo u nove gradove, komune, jer se go-
vorilo da "gradski zrak oslobaa". Trgovci u komunama nisu se obazirali na
podrijetlo mladia koji su dolazili u potrazi za poslom i pomagali su im da u
sigurnosti provedu zahtijevano razdoblje. Ti su mladii nerijetko radili u
novarskom gospodarstvu jer su za svoj rad primali dogovorenu naknadu, a
kad su zadobili slobodu, mijenjali bi po potrebi posao za poslom.
U slinoj su slobodi uivali neki osloboeni kmetovi nakon to je sredi-
nom 14. stoljea puanstvo Europe prorijedila Crna smrt. Ali takva su raz-
243
POVIJEST ZNANJA
doblja bila iznimke. Veinu je vremena bilo vrlo teko napustiti gospodara i
postati slobodni radnik, a ivoti mnogih koji bi u tome uspjeli bili su vrlo te-
ki. Do kraja 18. stoljea u Europi, a u ostatku svijeta gotovo do dananjih
dana, velika je veina ivjela u predindustrijskim gospodarskim prilikama,
imala malo novca pa nije mogla uivati u onome to se novcem moe kupiti ili
uiniti ono to novac moe uiniti.
Nastanak trita rada: ekonomija
Usporedimo li upravo opisane uvjete ivota s onima u kojima ivimo danas,
vidimo da u 20. i 21. stoljeu gotovo svatko, u gotovo svakoj zemlji, radi za no-
vac, a novac rabi za kupnju stvari koje treba i eli te tako ivot ini ugodnijim.
Gotovo da i nema onih koji mogu dobro ivjeti bez novca. Oni s manje novca
zavide onima koji ga imaju vie, a malo je onih to stalno ne ele zaraivati vie
negoli sada.
Svjesni smo da i danas ima ljudi kojima novac ne znai mnogo. Za njih je
vanije ono to rade, negoli novac zaraen takvim radom. ak i takve raz-
mjerno rijetke osobe za ivot trebaju neto novca.
Neko je posjedovanje zemlje bilo dobar nadomjestak za novani prihod.
Kad bismo danas imali tu nesreu da posjedujemo zemlju, a nemamo novca,
mogli bismo zavriti siromaniji od nekadanjeg najsiromanijeg seljaka. Kad
bismo bili kraljevi i ivjeli od rada i milostinje podanika, osjeali bismo se
obeaeni, a u najmanju bismo se ruku nelagodno osjeali. Kad bismo bili
poteni sveenici i pomagali svojim upljanima, vrlo bismo brzo ustanovili da
nas veina njih ali jer smo siromani, ak i kad bismo se sami smatrali boga-
tima jer inimo Boje djelo.
Promjena od 1800. do danas upravo je nevjerojatna. Godine 1800. u ve-
em je dijelu svijeta novac bio gotovo nevidljiv. Danas je sveprisutan. Rad je
postojao kao i danas, ali pomisao da je rad ivot, a ivot rad, gotovo je nesta-
la. Mi radimo kako bismo zaradili za ivot pa moda ak sanjamo o danu kad
vie neemo morati raditi i tako imati vremena za "pravi ivot". Rad i ivot,
umjesto da su nerazdvojivi dijelovi naega postojanja, postali su sukobljeni,
gotovo suprotni pojmovi.
Za veinu ljudi na Zemlji ta je promjena nastupila tijekom 20. stoljea.
Uzrok tome je injenica da su za industrijski razvoj cijeloga svijeta bila potreb-
na dva stoljea, a ne samo jedno. Zapoeo je u drugoj polovici 18. stoljea, a
zavrio u drugoj polovici 20. stoljea. Promjena je, zapravo, zasluga samo 19.
stoljea, odnosno razdoblja izmeu 1815., kad je nestao stari europski pore-
244
ak, i poetka Prvoga svjetskog rata 1914. Jo 1815. veina je ljudi ivjela bez
novca. Do 1914. veina je ljudi u razvijenim zemljama ivjela u novarskom
gospodarstvu. Zapravo, to je jedna djelimina definicija "razvijene" zemlje.
Kako se tijekom 20. stoljea razvoj irio svijetom, tako se irilo i novarsko
gospodarstvo.
Velika promjena ljudskog ivota u 19. stoljeu obiljeena je otkriem,
moda i izumom, nove znanosti: ekonomije. Nazvana jo i "tunom" znano-
u, prigrlila ju je skupina trezvenih mislilaca kojima je zajedniki bio pesimi-
stiki pogled na ono to su ljudi inili. Tonije, sloili su se u miljenju da ljud-
ska bia zapravo nisu razliita od vrea ita ili ingota eljeza. ovjek je bio
ekonomska jedinica koja se mogla kupiti i prodati poput hljeba kruha. Ljud-
ska dua nije bila ekonomska jedinica pa se poelo postavljati pitanje postoji
li uope.
Adam Smith je uBogatstvu nacija (objavljenom 1776.) prvi opisao neobi-
an pojam trita rada. Na neki nain, prije negoli ga je nazvao i objasnio kako
djeluje, trite rada nije postojalo. Kad je ivot rad, a rad ivot, ovjek ne moe
rad odvojiti od sebe i prodati ga, a da pritom ne proda i sebe. Adam Smith je
bio jedan od prvih koji su shvatili da je u novom svijetu stvorenom industrij-
skom revolucijom rad roba poput svih drugih pa je zbog toga bio na prodaju.
Zapravo, sve je bilo na prodaju. ivot se sastojao od kupnje i proda je, a ne od
rada, a krvotok trita predstavljao je novac. Nad tritem je lebdjela "nevi-
dljiva ruka", kako ju je Smith nazvao, koja je jamila da e pobjedu odnijeti
gospodarska uinkovitost. Usto, srea ovjeanstva bila je u uinkovitoj trgo-
vini. Znak uinkovitosti bila je zarada, mjerena novcem. Taj je novac bio ci-
ljem svih stremljenja. I tako se rodio suvremeni svijet.
Nakon Adama Smitha slijedili su Thomas Robert Malthus (1766.-1834.),
moda najpesimistiniji od svih, David Ricardo (1772.-1823.), John Mili
(1773.-1836.) i njegov sin John Stuart Mill (1806.-1873.), Henry George
(1839.-1897.) i John Maynard Keynes (1883.-1946.), da spomenemo nekoli-
cinu najpoznatijih ekonomista. U drugoj polovici 20. stoljea brojni su aka-
demski ekonomisti otkrili nove stvari i tako rasvijetlili neke stare probleme.
Takoer su izmislili nove mjere gospodarske aktivnosti poput Ml i M2 (mjere
opskrbe novcem) i BNP (mjera produktivnosti zemalja).
Taj nam je napredak omoguio bolje poznavanje gospodarskog ivota.
Meutim, tota je i dalje nepoznato. Slom svjetskog burzovnog trita u
listopadu 1987., na primjer, bio je vrlo uznemiruju, naizgled nepredvidljiv i
zapravo neobjanjiv poput sloma 1929., usprkos tvrdnji vojske ekonomista da
se 1929. ne moe ponoviti. Zabrinjava to se nekoliko godina poslije sloma
1987. ekonomisti ne slau oko njegova uzroka.
245
POVIJEST ZNANJA
Je li ekonomija "dobra znanost" uope nije vano. Ekonomisti znaju
mnoge istinite stvari, premda ih, recimo, ne znaju sa sigurnou fiziara koji
svoje iskustvo temelje na tri stoljea newtonovske mehanike. Vano je da za-
hvaljujui ekonomiji znamo mnoge vane stvari nepoznate naim precima.
Prvo i najvanije, znamo da su u dananjem svijetu i svakom zamislivom svi-
jetu rad, strunost i iskustvo na prodaju, a ivot se sastoji od uenja kako
vlastiti rad, strunost i iskustvo prodati po najvioj cijeni koju moemo postii
u nekim odredivim okolnostima.
Takoer vjerujemo da je to prirodno. Moda jest i moda e uvijek biti.
Ali ne smijemo zaboraviti da prije samo dva stoljea to nije bilo prirodno sta-
nje stvari. Moda nas to natjera na vie razmiljanja o onome to znamo.
Ekonomija, "tuna" znanost 19. stoljea, uplela se i u druga podruja zna-
nja. Karl Marx, o kome e jo biti rijei, bio je ekonomist i povjesniar. Danas,
uglavnom zbog Marxa, svaka je ozbiljna povijest, ekonomska povijest, ak i
ako se katkad prikazuje u drugim bojama. Drugim rijeima, povijest vrijedna
svog imena mora se baviti ekonomskim injenicama, bez obzira ime se dru-
gim zapravo bavi. Povijest pisana prije Adama Smitha nije poznavala to ogra-
nienje.
Usto, danas postoji ekonomska strana znanosti, ekonomska strana
umjetnosti pa ak i ekonomija dokolice, to je po staroj definiciji bilo gotovo
suprotno ekonomskoj injenici. A novac je postao mjera uspjeha, ak i u naj-
neekoniminijim djelatnostima. Oarava nas ivot bogatih, njihova slava i
ugled koji se moe kupiti.
Pobjeda novca nad starim poretkom u Engleskoj se zbila kad je sredinom
1840-ih Charles Dickens (1812.-1870.) napisao roman Dombey i sin. Dickens
se poput svih drugih udio toj pojavi, prestraen i nesretan zbog svega to je
smatrao izgubljenim. Svoje neodobravanje nije skrivao.
Dombey je bogat, glava velike trgovake kue. Njegov je sin pametan, ali
boleljiv. Jednog dana mali Paul upita oca: "Tata! to je novac?"
Gospodin Dombey je zbunjen. Kakvo mu je nevjerojatno pitanje postavio
sin! "to je novac, Paul?" odgovara. "Novac?"
"Mislim," nastavlja Paul, "to je zapravo novac, emu slui?"
"Uskoro e saznati," odgovori gospodin Dombey svom sinu, tapui ga
blago po ruci. "Novac, Paul, moe sve," dodao je.
Paula takav odgovor ne zadovoljava pa nastavlja razmiljati o novcu. Nje-
gova je majka mrtva. Umrla je nekoliko sati nakon njegova roenja. Ako je
novac dobar, pita, zato nije spasio njegovu mamu? I on je sam slab i boleljiv.
Novac ga ne moe uiniti jakim i zdravim. emu, dakle, slui?
Na kraju romana saznajemo da novac doista nije mogao spasiti malog
246
Paula, ba kao ni tvrtku "Dombey i sin" koja je propala i sa sobom odnijela sve
nade gospodina Dombeyja. Izgubio je sina, enu i sav novac. Ostala mu je sa-
mo kerka, koju nikad nije cijenio. Ali ona, na posljetku Dombey shvaa, vri-
jedi koliko i sav novac na svijetu te sva slava i ast.
Faustovski razvoj
Prvi dio Goetheova Fausta objavljen je 1808. Kao to smo vidjeli, bilo je to po-
smrtno zvono za stari, omeeni gotiki svijet u kojem je Goethe roen. Drugi
dio, zavren samo nekoliko mjeseci prije autorove smrti 1832., nadopunjuje
prvi dio. Umjesto vjernog opisa svijeta na umoru, domiljato se bavi svijetom
u nastanku.
Prema legendi, vrag kua Fausta svim zamislivim dobrima. (Medu njih je
Christopher Marlowe u svome djelu kao simbol svega to predstavlja ena
ukljuio Helenu Trojansku.) Goetheov Mefisto vodi Fausta na razgledavanje
prostora i vremena te mu nudi Helenu kao druicu, a naravno i svaki drago-
cjeni poklon koji zaeli. Ali Goetheovu Faustu je dosadno. eli jo vie, ali jo
uvijek ne zna tono to je to.
etvrti in zapoinje prizorom u kojem potiteni Faust sjedi na litici i gle-
da u beskonani ocean. Pojavljuje se Mefisto obuven u par izama od sedam
milja koje nakon to ih skine nastavljaju koraati. Pita Fausta to ga mui.
Faust ne zna. Tada, najednom, shvati za im udi. Ocean, duboko pod
njima, die se i sputa u vjenoj promjeni plime i oseke, ali ne postie nita.
Sva je ta energija uludo utroena. elim je nadzirati! Moe li mi pomoi?
To je projekt kakav Mefisto voli. Ono to se nije usudio nijedan ovjek,
pomoi e da postigne Faust. Objanjava da Faust mora pomoi caru u ratu.
Zauzvrat e car Faustu dati golemu koncesiju, doputajui mu da izgradi ci-
jelu obalu. to zamiljeno, to uinjeno. Faust sad sjedi na svojoj promatra-
nici, sa zadovoljstvom pratei ispunjavanje svojih velikih planova. Ono to je
nekad bila prauma, prirodni kaos, sad je golemi park, s lijepim zgradama i
tvornicima u kojima tisue radnika proizvode korisne stvari.
Samo je jedna stvar koju se jo moe poeljeti. U samome sreditu Fau-
stova pogleda nalazi se kuica okruena krasnim starim lipama. On pita tko
ivi u kui koja mu kvari vidik.
Stari brani par Baukida i Filemon, odgovara mu Mefisto. Objanjava
Faustu da ih nije uspio nagovoriti da se presele. Oni su dobri, plemeniti ljudi,
ali ih zbog njihove dobi Mefisto nije primamio ljepom kuom u oblinjem
novoureenom parku daleko od Faustova pogleda.
247
POVIJEST ZNANJA
Faust je razoaran. Ima sve: mo, uspjeh, zadovoljstvo da je uljepao ivot
tisuama svojih sunarodnjaka. Na putu mu stoji samo taj stari par.
Faust nije okrutan. Barem ne misli da je okrutan. On ne eli nakoditi
starome paru koji je svima omiljen. Ali projekt valja zavriti! Nepodnoljivo je
misliti da stari par sprjeava ostvarenje njegovih snova. Nareuje Mefistu da
ih ukloni i srui njihovu kuu i drevno drvee. To se mora uiniti prije veeri,
povie, jer inae vie nikad nee zaspati!
Nedugo zatim Mefisto se vraa. Ali Faustovu pozornost privlai treperavo
naranasto svjetlo medu drveem. Tamo neto gori, kae. Doista, odgovara
Mefisto. Gori kua Baukide i Filemona. Nisu htjeli napustiti dom pa smo ga
spalili. Faust je zapanjen. Jesu li ozlijeeni? Mefisto slijee ramenima. Htio si
da nestanu, kae. Morali smo ih ubiti. U svjetlosti zore vidik e ti biti ist na
sve strane.
Faust ali zbog toga to je uinio, ali ga Mefisto kori. Omlet ne moe na-
initi, a da ne razbije nekoliko jaja, upuuje ga (koliko je graditelja i upravi-
telja golemih projekata to reklo u stoljee i pol nakon Fausta?). Faust protjera
Mefista, ali ga se ne moe rijeiti, niti to doista eli. Duh koji sve negira, uni-
titelj svega to postoji, potreban je - Faust to zna - da utre put za novo. Svijet
je ogranien, ali ljudski su snovi neogranieni. Staro mora biti srueno, po-
ravnano, uniteno kako bi nainilo mjesta za novo. Sve bre, ono to je bilo
novo juer mora osloboditi mjesto za ono to e doi sutra.
Je li uvijek bilo tako? Ne kad se stanovnitvo nije poveavalo, kad ljudi
nisu gradili za jedan narataj, nego za tisuljee, kad su ljudske ustanove tre-
bale trajati vjeno. Promjena je uvijek bilo. Promjene su u ljudskom ivotu i
prirodi neizbjene. Ali do industrijske revolucije, do 19. stoljea, cilj nije bila
promjena. Tada i od tog doba promjena je ozakonjena i zahtijevana zbog sebe
same. Stvari se moraju mijenjati jer je prolost, openito, nepoeljna i nezado-
voljavajua. Novo je dobro, staro je loe. Uklonimo staro, dovedimo novo!
Usprkos naoj trenutanoj zaludenosti za nedavnom prolou nita se
nije promijenilo. Dok piem ovu knjigu Amerikanci su ludi za 1950-ima, a
dok je budete itali moda e u modi biti neko drugo desetljee, a 1950-e
ponovno e se nai u zapeku. Takva promjena miljenja nije promakla Goet-
heu, koji ju je predvidio prije stotinu sedamdeset godina. Zbog toga se na kraju
spjeva Faust, sad star i slijep, eli vratiti u gradi u kojem je roen i ponovno
otii u Gretcheninu sobicu. Ali to je tek svojevrsno zabavite u stilu 1830-ih,
ozraju starog poretka. Stari feudalni nain ivota mjesto je za posjeivanje, a
ne za ivljenje. ivi se u budunosti.
Zavretak Goetheova remek-djela u najmanju je ruku zagonetan. Stari
pjesnik nije izgubio energiju i vjetinu, ali vie nije usredotoen kao to je ne-
248
kad bio. Faust je trpio zbog onoga to je uinio Baukidi i Filemonu, ali takoer
je doivio i vrhunce. Najvanije, nikad nije priznao poraz. Njegova vizija bu-
dunosti koja e biti bolja za veinu, premda okrutna prema nekima, odgo-
varajui je opis, kao da nam kae Goethe, novoga svijeta koji se rada pred
naim oima, ak i ako svatko to ne vidi. Zbog toga je u posljednjim stihovi-
ma spjeva Faust spaen, a ne proklet.
Duh proroanstva koje proima Goethea i njegova junaka Fausta nije
nestao Goetheovom smru i Faustovom pjesnikom apoteozom. Baklja je
predana skupini mislilaca, veinom mladih, koji su se nazvali socijalistima -
nova rije - a stvorili su optimistinu sliku novog svijeta utemeljenog na dru-
tvenom radu i posveenog pravdi. Najrjeitiji i najutjecajniji meu tim no-
vim sojem proroka bio je Karl Marx.
Marksizam: teorija i praksa
Jedna od neiskrenijih obrana ropstva formulirana na amerikom jugu prije
graanskog rata glasila je otprilike ovako. Priznajmo da ropstvo kod nas po-
stoji uglavnom zbog gospodarskih razloga. Ali vlasnici dobro postupaju s
crncima. U gospodarskom je interesu vlasnika da s robom dobro postupa.
Zahvaljujui takvom dobronamjernom postupku crnac, prirodno podreen,
u slobodi ne bi ivio tako dobro kao u ropstvu. "Slobodni" radnik na Sjeveru
ne uiva u takvoj dobronamjernosti, nastavlja se rasprava. On je po svemu rob
osim po nazivu i s njime se okrutno postupa jer je to u interesu njegova poslo-
davca, koji mu nije vlasnik. Zbog toga u "slobodnom" drutvu Sjevera postoji
svojevrsno "nadniko ropstvo", mnogo gore od izravnog ropstva na Jugu.
Strani dopisnik The New York Tribunea sloio se s takvom argumentaci-
jom, ali ne zato jer je htio opravdati ropstvo. Zvao se Karl Marx, a ono to je
zapravo htio uiniti bilo je postavljanje svijeta naglavce.
Godine 1815., poslije napoleonskih sukoba, konzervativni je europski
politiki sustav obnovljen, ali je ubrzo poeo pokazivati napukline. Manju
pobunu u Francuskoj 1830. slijedila je 1848. velika u Njemakoj, a potom se
rairila i u druge zemlje. Marx i njegov prijatelj Friedrich Engels (1820.-
1895.), radei uurbano u Londonu na izdavanju komunistikog manifesta,
smatrali su da je pred vratima svjetska, ili barem sveeuropska revolucija. Re-
volucija iz 1848. okrutno je uguena, ali Marx i Engels nisu prestali sanjati. I
predviati.
Marksizam je teorija povijesti ali ujedno i praktini program za revolu-
cionare. Njegov se genij sastoji od kombinacije tih dvaju elemenata. Mnogi su
249
POVIJEST ZNANJA
Marxovi prethodnici iznijeli planove za revoluciju ili su smislili razloge za
njezino podizanje. Marx je uinio oboje pa je zbog toga napoznatiji i najutje-
cajniji revolucionar svih vremena.
Karl Marx nije bio sretan ovjek, niti je proivio sretan ivot. Roen je
1818. na zapadu Njemake, u Trieru, kao sin roditelja srednje klase. Na Berlin-
skom sveuilitu studirao je pravo, ali je napustio studij. Priduio se "Mladim
hegelijancima", odnosno lijevim republikancima, i otiao u Pariz gdje je zapo-
eo ivotnu karijeru politikog novinara. Iz Pariza je 1845. protjeran pa je
pred policijom pobjegao u Bruxelles i tamo upoznao Engelsa.
Najvei utjecaj na Marxova razmiljanja imala je filozofija G. W. F. He-
gela (1770.-1831.), koji je u Berlinu poeo predavati kad je Marx roen. He-
gelova metoda u osnovi je bila metafiziciranje svega, tj. otkrivanje neke Ideje
ili Univerzalnoga uma u konkretnoj stvarnosti. Vrlo iroko gledajui na ljud-
sku povijest, Hegel je predloio da svu promjenu, sav napredak uzrokuje su-
kob golemih sila. Svjetska povijesna figura, nacija ili dogaaj postavlja izazov.
Toj je tezi, kako ju je nazvao, suprotstavljena antiteza. Sukob medu njima se
neizbjeno razrjeuje sintezom sila na vioj razini postojanja.
Na primjer, francuska je revolucija izazvala stari poredak. Stari je poredak
odgovorio kad su protjerani plemii porazili revoluciju. Ali razrjeenje sukoba
bilo je u uspostavi novoga drutvenog pretka, razliitog od svega to je pos-
tojalo prije i razliito od svega to su oekivale obje strane.
To je, dakle, bio razlog revolucije. Ali bilo ga je vrlo teko primijeniti,
osim naknadno. To nije bio praktian revolucionarni program.
Marx je shvatio nedoreenost i podsmjeljivo kritizirao Hegela i njegovu
idealistiku dijalektiku, premda je priznavao da mu mnogo duguje. Volio je
govoriti kako je "Hegela postavio na glavu". Zapravo, tvrdio je da je krenuo od
konkretne materijalne stvarnosti, a ne Ideje, kako je to navodno uinio Hegel.
Marx je stoga svoju filozofiju povijesti nazvao dijalektiki materijalizam. Po-
znavajui dobro povijest, tvrdio je da moe ne samo objasniti zato su se stvari
zbile na odreeni nain nego i predvidjeti to e se dogoditi u budunosti.
Hegelov prilino nejasan pojam sukoba povijesnih "snaga" Marx je trans-
formirao u sukob izmeu drutvenih i ekonomskih klasa, za koji je vjerovao
da se odvija tijekom cijele ljudske povijesti, a zavrit e se tek konanom po-
bjedom komunizma. Marx je pomno biljeio uvjete u industrijskom svijetu
oko sebe, a bio je briljantan pisac. Opisao je stanje u kojem su ivjeli osiro-
maeni engleski radnici i njihove radne uvjete. Takoer je opisao ivot bogatih
kapitalista. Bilo je oito da su interesi kapitalista bili razliiti od interesa rad-
nika. A na neki nain uvijek je postojao i uvijek e postojati sukob izmeu rad-
nika i vlasnika zemlje ili strojeva na kojoj je ili na kojima je radnik radio.
250
Ipak, Marxova ideja klasnog sukoba temeljila se na stvarnom postojanju
drutvenoekonomskih klasa, a dobro je pitanje jesu li takve klase doista po-
stojale u europskim zemljama. Ako nisu, odnosno ako je sukob bio stvaran,
ali ne trajan i neizbjean, tada Marx nije Hegela postavio na glavu. U tom je
sluaju samo malo promijenio Hegelovu doktrinu. Bez obzira postojale li
takve klase ili ne, Marx je i radnike i kapitaliste uvjerio da postoje.
Takva vrsta retorike pobjede tipina je za Marxa i Lenjina poslije njega.
"Duh se iri Europom!" uvodne su rijei Komunistikog manifesta, "duh ko-
munizma!" To nije bila istina. Radnici su bili nezadovoljni, htjeli su poboljati
svoj poloaj. S vremena na vrijeme razgnjevili bi ih okrutni uvjeti u kojima su
radili pa su se protestirajui bunili, uglavnom ne naroito uinkovito. Ali
samo je nekolicina medu njima htjela komunizam ili je uope znala to to
znai. Velika veina radnika eljela je tek neto bolji ivot, uz pravedniju po-
djelu zarade od njihova rada. O sebi nisu razmiljali kao o klasi, niti su htjeli
da njihova klasa prevlada u svijetu i zamijeni kapitaliste.
Marx je to znao bolje od ikoga drugog. Shvatio je da ih njegove rijei mo-
raju uvjeriti u ono to jo ni sami nisu vjerovali i to moda nikad nee razum-
jeti. Zajedno s Engelsom stalno je proizvodio manifeste, traktate, kritike i
lanke. Glavna teza koju je valjalo prenijeti bila je neizbjenost pobjede prole-
tarijata, klase radnika bez ikakva kapitala.
Taj novi poredak nije bio neizbjean jer se u vie od stoljea i pol nakon
objave Komunistikog manifesta pojavio samo na nekoliko mjesta. A tamo
gdje se pojavio, nedavno je sruen. Ipak, ugodna je pomisao za revolucionara
vjerovati da se nalazi na povijesnom vlaku ije napredovanje u vremenu nad-
ziru mone sile. Marx nikad nije prestao ponavljati da je komunistika revo-
lucija neizbjena pa je i u to uspio uvjeriti narod.
Marxov najvei dar bilo je izazivanje buroazije (epater le bourgeois). Ko-
munistiki manifest briljantno je uspio u tjeranju neprijatelja u ludilo. U tom
poznatom spisu nai emo svaku vrst apokrifnih ideja, ukljuujui i vjerojat-
no najsablanjiviju prijetnju kako e komunisti dijeliti ene. Marx to doista
nije mislio ni elio, ali je znao da e na taj nain izazvati ok kod itatelja.
Posljedica svega bila je da su prvi potez obino povlaili buroaski kapi-
talisti - tj. prvi su koristili silu. Tada bi proletarijat odgovorio poput pobu-
njene drutvenoekonomske klase, ak i ako nije vjerovao da to jest.
Pobunjenici diljem svijeta preuzeli su strategiju od Marxa, bez obzira na
sve drugo njegovo uenje. Oni uvijek pokuavaju izazvati neprijatelja, pri-
mjerice policiju, na uporabu sile, dok sve sa strane snimaju TV kamere.
Revolucija iz 1848., koja je potakla pisanje Komunistikog manifesta,
uskoro je uguena bez prevelike tete po kapitalizam. Vei se izazov pokazao
251
POVIJEST ZNANJA
1870. kad je francuski car Napokon III. ishitreno objavio rat Njemakoj pod
Ottom von Bismarckom i za tri mjeseca doivio poraz.
Napoleon je abdicirao, a privremena republikanska vlada pokuala je na-
staviti rat protiv njemakih napadaa. Rat se uskoro pokazao izgubljenim pa
se Francuska u sijenju 1871. predala. Izabrana je nova, monarhiji naklonjena
vlada, a zemlja je pokuala nastaviti po starome. Ali tu je, po Marxu, u igru
ula antiteza.
Pariani, uvrijeeni i povrijeeni silama koje su vladale Francuskom, po-
bunili su se i biranjem vlastite vlade pokuali se otcijepiti. Parika komuna nije
se htjela pokoriti naredbama Adolphea Thiersa, izabranog predsjednika dra-
ve. Thiers, star i vrlo lukav politiar, zamolio je Nijemce da puste tisue fran-
cuskih zatvorenika i uskoro je organizirao mone snage za obraun s Pari-
kom komunom.
Na ulicama Pariza tijekom svibnja 1871. poeli su krvavi sukobi s mnogo
poginulih. Posljednji komunari 28. svibnja strijeljani su na groblju Pere La-
chaise. Francuska ljevica nikad nee zaboraviti da je francuska vojska pred zid
na groblju postavila radnike i hladnokrvno ih pobila.
Marx, ekajui i nadajui se, izjavio je da su komunari predvodnici pro-
leterske revolucije. Vjerojatno to uope nisu bili. Ali ponovno je bilo dovoljno
dokaza da potkrijepe Marxovu teoriju. Kako je njegov ugled kao proroka ra-
stao, tako je rasla i upotrebljivost njegova imena u izazivanju kapitalista.
Karl Marx je umro 1883. godine. Ali upravo je u njegovo ime 1917. godi-
ne Vladimir Ilji Lenjin (1870.-1924.) u Rusiji poveo revolucionare. Da iz su-
koba izie kao pobjednik, Lenjinu je pomogao marksistiki retoriki trik.
Naime, Lenjin je predvodio ekstremno lijevu frakciju pobunjenika. Suprot-
stavljao mu se Aleksandar Kerenski (l88L-1970.), voda naizgled veine revo-
lucionara. Kerenskijevi su ljudi bili centristi, a centristi su obino veina u sva-
koj skupini.
Lenjin je bolje od Kerenskog znao kakva mo moe biti u imenu. Vrlo su
brzo njegovi sljedbenici uspjeli postati veinom u revolucionarnom komitetu.
Svoju ekstremno lijevu skupinu Lenjin je nazvao boljevici, "veina". Keren-
ski je vjerovao da e injenice pobijediti takve glupe tvrdnje pa je pustio da se
stvari neometano odvijaju dalje. Uskoro su boljevici doista bili u veini, ali
samo unutar vladajue skupine. Zbog toga je mala manjina poela vladati Ru-
sijom u ime Velike proleterske revolucije.
Komunizam nije samo ime, nije samo duh. Otprilike etvrtina svjetskog
stanovnitva ivi pod komunistikim vladama, premda se taj broj u posljed-
njih petnaestak godina znatno smanjio. Komunizam je istinska, premda po-
grena teorija vlasti i drutvenoekonomske organizacije.
252
Pravi komunizam, kakav su zamiljali Marx i Lenjin, ostaje stvar budu-
nosti, a tako e moda biti zauvijek. Danas s vie od milijardu ljudi vlada neto
to ne postoji i to moda nikad nee postojati.
Marksistike spoznaje
Prije nekoliko godina analizom se proda je knjiga pokazalo kako je Karl Marx
uspjehom svojih djela drugi na ljestvici svih vremena, dok je prva Agatha
Christie. Mnogo, a moda i veina onih koji su kupovali Marxova djela nisu
ih nikad proitali. Njegova su se djela morala nalaziti na policama komunista
diljem svijeta, bez obzira itali ih ili ne. Ali ako ga komunisti nisu itali, pose-
bice Komunistiki manifest, mnogo su propustili. Marx je bio veliki povje-
sniar, ujedno kritiar svijeta u kojem je ivio. Razumio ga je moda bolje od
svakoga drugog. Zbog toga je doista mogao predviati budunost, u najma-
nju ruku da je opie u grubim crtama.
Marxove politike prognoze nisu bile vrlo tone. Komunizam je uglav-
nom doivio propast, a mislim da ni u budunosti nee proi bolje. Kao za-
misao vlasti, previe moi stavlja u ruke nekolicine, a nekolicina, bez obzira
bili aristokrati ili proleteri, nikad nee biti na razini te zadae. Nijedna vlast ne
moe biti pravedna pa zbog toga ni uspjena na dulji rok, osim ako ne pro-
nae naina da mo stavi u ruke veine, u idealnom sluaju u ruke svih.
Vladari komunistikih drava nisu "narod" u istom smislu u kojem "narod"
vlada dravama poput Velike Britanije, Francuske ili Sjedinjenih Amerikih
Drava. Dokaz je postojanje svemone tajne policije u svim komunistikim
dravama i njezino nepostojanje u svim stvarnim demokracijama. Ako "na-
rod" doista vlada, i toga je svjestan, nije mu potrebna tajna policija za nadzor
- koga? sebe?
Politika su zbivanja zapravo epifenomenolokija negoli to politiari ele
priznati. Administracije i vlade se mijenjaju, ali temeljne su promjene vanije
od imena politikih stranaka. Marx je bolje od bilo kojeg svog suvremenika
razumio temeljne promjene koje su se polovicom 19. stoljea zbivale u Eu-
ropi. Kad je rije o politikoj budunosti, nije imao pravo. Meutim, imao je
pravo o karakteru nastajueg svijeta.
U Komunistikom manifestu Marx je napisao: "Najrevolucionarniju ulo-
gu u povijesti imala je buroazija." Kakva neobina izjava. Da li ju je mogao
izrei bilo tko osim Marxa? Drugim rijeima, je li itko drugi shvaao da je bur-
oazija od samih poetaka revolucionarna klasa? A u godinama prije toga, tj.
stoljeu koje je zavrilo 1848., kad je Marx pisao, "postigla je uda koja daleko
253
POVIJEST ZNANJA
nadmauju egipatske piramide, rimske akvadukte i gotike katedrale." "Po-
duzela je ekspedicije koje zasjenjuju sve nekadanje seobe naroda i kriarske
pohode." U odlomku punom iskriave energije koja je takoer proimala bur-
oaziju, Marx pokuava opisati to postignue:
Buroazija, premda na vlasti jedva stotinu godina, stvorila je veu i
kolosalniju proizvodnu snagu od svih prijanjih narataja zajedno.
Kroenje prirodnih sila, strojevi, primjena kemije u poljoprivredi i
industriji, parobrodi, eljeznica, elektrini telegraf, krenje cijelih
kontinenata za uzgoj poljoprivrednih kultura, reguliranje rijeka, ci-
jele populacije proizile sa zemlje - koje je ranije stoljee moglo uop-
e naslutiti da u krilu drutvenog rada lei takva proizvodna snaga?
Drugi Marxovi suvremenici mogli su sastaviti popise zavrenih ili u blis-
koj budunosti planiranih projekata novih buroaskih kapitalista. Meutim,
to nije tema Marxove retorike. On naglaava proces koji je buroazija izmislila,
a ne postignua kao takva. Zapravo, buroazija se nikad nije zanimala za po-
stignua poput piramida, akvadukta ili katedrala. Nju zanima samo zarada.
Ona ne gradi zbog gradnje, nego zato da povea kapital. Zbog toga e bez gri-
nje savjesti sruiti prologodinju zgradu koja je ispunila svoju svrhu im je iz-
graena i na njezinom mjestu podii novu. Jedna stvar vodi drugoj u besko-
nanoj struji naizmjeninog unitavanja i stvaranja, stvaranja i unitavanja,
procesu koji energiju i domiljatost milijuna ljudi iskoritava na posve nove
naine.
ak ni proces nije nepromjenjiv, shvatio je Marx. I on se stalno mora
poboljavati, revolucionirati. Upravo gaje to razumijevanje razlikovalo od su-
vremenika i uinilo ga suvremenim ovjekom koji bi mogao i danas biti iv
kao i prije stoljea i pol. Sljedei nevjerojatni odlomak opisuje to se mora do-
goditi:
Buroasko doba od prijanjih vremena razlikuju stalno revolucioni-
ranje proizvodnje, neprekinuto naruavanje svih drutvenih odnosa,
trajna nesigurnost i pometnja. Stalni, zamrznuti odnosi s njihovim
sklopom uvaenih zamisli i miljenja nestaju, a novostvoreni postaju
zastarjeli prije negoli mogu okotati. Sve kruto rastvara se u zraku,
sve sveto se profanira, a ljudi se na posljetku trezvenim osjetima mo-
raju suoiti sa stvarnim uvjetima svoga ivota i vezama sa sunarod-
njacima.
254
Ukratko, buroazija je uvela trajnu revoluciju kojoj se ne moe dopustiti
da prestane. Nema naina za zaustavljanje svijeta kako biste s njega mogli sii.
Stalna promjena koju zahtijeva revolucionarni proces takoer zahtijeva novu
vrstu ljudskog bia: mukarce i ene koji promjenu vole zbog same promjene,
razdraljive, nestrpljive, uzbuene pokretljivou i brzinom, u potrazi za po-
boljanjem svakog vida svojeg postojanja. Ukratko, ta je revolucija traila
ljude poput nas, svialo se to nama ili ne. Nai su djedovi zapoeli revoluciju,
a mi je jo uvijek proivljavamo. Ne moemo je zaustaviti ak i kad bismo to
htjeli.
Vrlo je vano, smatram, shvatiti da veina nas ni ne eli prestanak tog
procesa. Nostalgija je ugodna; djecu volimo voditi u zabavita ureena u povi-
jesnom stilu gdje slavimo higijensku inaicu naina na koji smo nekad ivjeli.
Ali se ni za trenutak ne elimo vratiti u to doba. Barem ne ako se nalazimo u
dobi izmeu deset i ezdeset godina. Vrlo mladi i vrlo stari moda bi vie vo-
ljeli ivjeti u Crvenkapiinu gotikom selu, sa svom njegovom ogranienom
vizijom i mogunostima. Djeci nisu potrebne mogunosti. Oni stvaraju svoje.
A starci, poslije cijelog ivota u stresu stvorenom trajnom revolucijom,
spremni su skrasiti se sa svojim steenim uvjerenjima i mitovima u svijetu
"stalnih, zamrznutih odnosa". Ali mladi i oni srednje dobi ne ele imati posla
s tim. Oni ele promjenu, promjenu bru negoli ikad dosad. Sanjaju o posve
novom svijetu, ak i ako ne mogu zamisliti njegove pojedinosti.
Drugim rijeima, uvijek moramo paljivo razlikovati nostalgiju, svojevr-
snu blagu, nekodljivu drogu na koju se svatko tijekom kraeg razdoblja moe
navii, od stvarne elje za povratkom u nain ivota iz davne prolosti, u vri-
jeme, primjerice, kad novac nije bio naroito vaan. Uvijek postoje osobe koje
bi se doista htjele vratiti u ono to smatraju "jednostavnijim" nainom ivota.
Veina je, meutim, dovoljno mudra da shvati kako taj ivot nije doista bio
jednostavniji jer je novca bilo malo, odjeu ste morali prati rukama, povre ste
uzgajali sami, a putovali ste pjeice ili na konju. Uz sav stres, tjeskobu i ra-
zliite prije nepoznate opasnosti, suvremeni je ivot jednostavniji i laki od
ivota u prolosti.
Ekonomske injenice: parni stroj
Devetnaesto je stoljee bilo odano injenicama, posebice onima ekonomske
vrste. Ako se sve ostalo mijenjalo, injenice su ostajale iste. One su bile oslo-
nac promjenjivog svijeta. injenicu se nije moglo osporiti. One su kakve jesu.
"injenice su injenice," govorilo se, kao da je to bilo to objanjavalo.
255
POVIJEST ZNANJA
Mislim da ne razumijemo ili ne vjerujemo injenicama na nain kako je
to bilo u 19. stoljeu. Nauili smo da se i injenice mogu promijeniti jer se
pridruuju struji promjene koja nas okruuje u svakom trenutku dana i noi.
Meutim, nismo izgubili osjet moi, ak i straha, koji injenice mogu izazvati,
posebice ekonomske injenice.
Je li snaga parnog stroja bila ekonomska injenica? U 19. stoljeu sma-
tralo se da jest. Na neki nain to je bilo tono. Snaga parnog stroja bila je
okrutna injenica, a sve su ekonomske injenice okrutne, tj. bezdune, neiz-
bjene i neumoljive. Snaga parnog stroja promijenila je grad i selo, revolu-
cionirala je ivot i posao, te pribliila nacije u ratu i miru. Snaga parnog stroja
stvorila je veliko bogatstvo. Neki su eljezniki magnati postali bogatiji od
kraljeva i careva. Parni je stroj takoer stvorio radna mjesta za milijune, na ko-
jima su zaraivali za ivot. Parni je stroj, zajedno sa svoja dva potomka, elje-
znicom i dinamom, takoer postao simbol snage, velianstvenosti, okrutnosti
i zagonetnosti svog doba.
Povjesniar Henry Adams, praunuk i unuk dvaju amerikih predsjedni-
ka, roenje 1838., pa je dvadeset godina bio mladi od Karla Marxa. S Marxom
koji mu je utro put, njegovo ivotno traganje za znaenjem u svijetu koji se
mijenja trebalo je biti okrunjeno uspjehom, jer Adams je bio inteligentan i
uporan. Ali njegovi su napori bili uzaludni, a njegova potraga posve neus-
pjena. On nije vidio jasnoom Marxa. S jedne je strane previe znao. S druge,
jo gaje u rano doba poeo proganjati mistini simbolizam strojeva.
Sve dok Svjetska izloba 1900. u Parizu nije u studenome te godine na po-
sljetku zatvorila vrata, Adams je, kako pie u svojoj autobiografiji Naobrazba
Henryja Adamsa (1906.), stalno posjeivao izloke, trudei se da u njima shvati
znaenje novca, znanja, sile i ljudskog ivota. Najvie gaje zanimala sila, jer je
vidio da se tijekom njegova ivota (tada je imao 62 godine) koliina sile kojom
su raspolagali prosjeni Englez ili Amerikanac svako desetljee pod-
vostruavala, uz predvianje da e to geometrijsko poveanje raspoloive sile
na posljetku nadvladati svaki ureaj koji bi ljudi mogli zamisliti za njezino
nadziranje.
U svojoj dubokoj nedoumici i neznanju to sadanjost znai, a budunost
nosi, Adams je stigao u veliku dvoranu dinama, koji su uskoro "postali simbo-
lom beskonanosti". Svoj je doivljaj, govorei o sebi u treem licu, kako je
obiavao, opisao ovako:
Dok se upoznavao s velikom dvoranom strojeva, poeo je desetme-
tarske dinamo-strojeve osjeati kao moralnu silu, otprilike kao to su
prvi krani osjeali Kri. Sam se planet u svojem starinskom, spo-
256
rom godinjem ili dnevnom okretanju doimao manje dojmljiv od
tog golemog kotaa koji se nadohvat ruke okretao vrtoglavom brzi-
nom i tiho zujao - jedva dajui zvuno upozorenje da se malo
odmakne zbog njegove snage - pa ne bi probudio ni dijete blizu nje-
gova kuita. Nedugo potom poeo mu se moliti; uroeni instinkt
natjerao ga je na prirodno ovjekovo obraanje tihoj i beskonanoj
sili. Medu tisuama simbola konane energije, dinamo nije human
poput nekih, ali je sigurno najizraajniji.
Za suvremenog znanstvenika, osjeao je Adams, "sam je dinamo bio tek
domiljati kanal usmjerivanja latentne topline nekoliko tona loeg ugljena iz
prljave loionice skrivene od pogleda." Takvo pragmatino gledanje je pri-
vlano. U najmanju ruku izbjegava problem. Adams nije mislio da je problem
razborito i dalje izbjegavati.
Problem koji je nametnuo parni stroj - isti se problem, samo u mnogo
naglaenijem obliku, javlja kod nuklearne elektrane - jest kako kontrolirati
sile koje je ovjek tek nedavno nauio osloboditi. Adams je u tome imao pra-
vo. To je poput otvaranja lavljeg kaveza. Vrlo je uzbudljivo. A kad lav proteg-
ne svoje miie i rikne, ponete misliti kako bi bilo lijepo ukrotiti svu tu snagu!
Ali tada se ponete pitati to ete s tim lavom. Jedno je sigurno: u kavez
ga ne moete vratiti jer je sad postao vei od vrata. Na posljetku vam preosta-
je samo da se molite, kako je to uinio Adams.
Nakon svog prvog gubitka, smrti svog sina, Dickensov gospodin Dom-
bey putuje eljeznicom. Potiten je, tuan i opsjednut smru. Vlak kojim pu-
tuje postaje simbolom njegove tuge. Dickens pie:
U putovanju nije uivao ni u njemu naao olakanje. Muen tim mi-
slima kroz prolazei je krajolik nosio tu jednolinost, brzo jurei ne
kroz bogatu i raznoliku okolicu, nego pusto propalih planova i na-
grizajuih ljubomora. Sama brzina kojom je vlak jurio oponaala je
brzo protjecanje mladog ivota koji je tako postojano i neumitno hi-
tao svome predvidljivom kraju. Snaga koja se spustila na eljezne
tranice - njegova vlastita - ne obazirui se na druge staze i putove,
probijajui se kroz srce svake prepreke i vukui za sobom iva bia
svih klasa, dobi i akademskih stupnjeva, bila je vrsta pobjednikog
udovita, Smrt.
Kasnije u knjizi vlak ubija Dombeyjevog neprijatelja. Bio je "pregaen,
podignut i odbaen na zupasti mlin koji ga je okretao i okretao, otrgnuo mu
257
POVIJEST ZNANJA
ud po ud i potok njegova ivota popio vruim dahom te na posljetku rastrgane
dijelove bacio u zrak." U tome ima neke strane pravde.
Ali u takvoj pravdi nema radosti pa u Dombeyju, Dickensu i itatelju ne
stvara olakanje. Vlak nije samo simbol pobjedonosnog udovita, Smrti,
nego je takoer simbol svih neljudskih sila protiv kojih se ovjeanstvo stolje-
ima bori. To nije ivotinja isputena iz kaveza.
Parni strojevi, dinamo i eljeznica, da mone automobile i zrakoplove ne
spominjemo, nisu samo izvor sve veeg uasa nego i zanosnog nadahnua.
Veliki kota kojem se Adams molio, zujei dan i no, velianstvena je vizija.
Zviduk lokomotive u noi jedan je od najromantinijih zvukova, prizivajui
sjeanja davnih susreta i rastanaka.
Uz korisnost koju imaju, svi strojevi u nama bude osjeaj divljenja. Dok
rade, ne osvru se na nas, a ipak su posluni. Pokreu se ili zaustavljaju kad
okrenemo klju ili pritisnemo gumb. Moda ne treba uditi da tim pobjed-
nikim udovitima, velikim strojevima s kojima dijelimo na planet, svake
godine rtvujemo tisue ljudskih ivota.
Jednakost preko ciljnika
Za Colt kalibra .45 na Divljem su zapadu imali posebno ime. Nazvali su ga
Izjednaite!), jer je izjednaavao sve ljude, mlade i stare, slabe i jake, dobre i
loe, prave i krive.
Vidjeli smo kako je Alexis de Tocqueville bio jedan od prvih koji su shva-
tili nezaustavljivo napredovanje drutvene jednakosti, odnosno smanjivanje
razlike izmeu viih i niih drutvenih slojeva. On nije spominjao revolver. Ali
drutvene je sile bilo lake vidjeti na otvorenome Divljem zapadu. Tamo je
sitnog, opakog nitkova s pitoljem trebalo ozbiljno shvatiti. Danas pitolj ima
istu ulogu na mranim amerikim ulicama. Svatko moe biti opljakan. Nitko
nije imun. Jednakost u suvremenom velegradu slika je stanja u budunosti.
Colt .45 bio je stroj pa ne zauuje kako je oko sebe stvorio romantiku i
mitologiju. Na neki nain, obrtanjem dobra i zla, svi smo u vlastitoj mati
postali desperadosi u oekivanju svoga vlaka.
Uzmite u ruku takav teak revolver. Osjetite njegovu glatku, hladnu e-
linu povrinu. Podignite ga i nasmijeite se. U vaoj je ruci mo ivota i smr-
ti, kao u svakoga cara. Vidite kako vam ruka pristaje oko drke, kako okida
privlai va prst. Odloite oruje prije negoli. . .
Pitolj nije izumljen u 19. stoljeu, ali je u njemu usavren i rairen pa je
postao dostupan svakome, a njegov se vlasnik nije morao osjeati poput zlo-
258
inca. U 19. stoljeu izmiljeno je mnogo strasnije oruje, iji se uas nije ni za
djeli smanjio vie od stoljea. Rije je o strojnici. Ona je izjednaila vojske.
Od uvoenja vatrenog oruja potkraj srednjega vijeka bilo je mnogo po-
kuaja izrade oruja koje bi bez ponovnog punjenja ispalilo vie od jednog
hica. Neki je James Puckle 1718. patentirao strojnicu s okretnim spremnikom
za etvrtaste metke. Gatlingova strojnica, prvi put uporabljena tijekom ame-
rikog graanskog rata, bilo je poboljanje Puckleove. U minuti je mogla ispa-
liti nekoliko hitaca, to je bilo bolje od punjenja i ispaljivanja iz puke, ali
mnogo slabije od suvremene strojnice. Usto je zahtijevala okretanje poluge
rukom.
Zaslugu za izradu suvremene strojnice valja pripisati Hiramu Stevensu
Maximu (1840.-1916.), roenom u Sangervilleu u amerikoj saveznoj dravi
Maine, koji je, meutim, 1900. postao britanski graanin, a 1901. ga je kraljica
Viktorija proglasila vitezom. Maxim je bio jedan od najplodnijih izumitelja u
dobu izuma. Njegov je prvi izum bila sprava za izradu kovra. U Sjedinjenim
Amerikim Dravama i Velikoj Britaniji bio je vlasnikom stotina patenata,
ukljuujui miolovku, reflektor za lokomotivu, izradu arne niti arulje i
sustav automatske prskalice travnjaka. Tijekom 1890-ih izvodio je pokuse s
avionima pa je ak nainio jedan pokretan lakim parnim strojem koji se doista
podigao s tla, ali je ubrzo shvatio kako je za uspjeh potreban stroj s unutar-
njim sagorijevanjem pa je projekt napustio.
Maximov otac je sanjao o izumu posve automatske strojnice pa se i Hi-
ram 1884. poeo baviti tim problemom. Otputovao je u London, otvorio la-
boratorij i poeo s pokusima. Za samo nekoliko mjeseci izumio je prvu pravu
strojnicu, koja je za izbacivanje utroene ahure i punjenje nove iskoristila
trzaj cijevi. Meci su u vodom hlaeno oruje stizali pomou vrpce na kojoj ih
je moglo biti na tisue.
Maximova strojnica iz 1884. mogla je ispaljivati jedanaest hitaca u sekun-
di, ali on time nije bio zadovoljan. Kako bi zajamio postojano i progresivno
izgaranje barutnog punjenja - iji su plinovi pokretali mehanizam strojnice -
bio mu je potreban bolji bezdimni barut od postojeeg. Uskoro je izumio kor-
dit, najbolji bezdimni barut tog doba. Njegov brat Hudson Maxim (1853.-
1927.) izumio je jo bolje bezdimne barute za uporabu u topovskim projektili-
ma i torpedima.
Potkraj 1884. Maxim je zapoeo proizvodnju svojih strojnica. Kasnije je
svoju tvrtku zdruio s tvrtkom Vickers kako bi strojnice to bre podmirile
potrebe vodeih drava na svijetu. Do poetka Prvog svjetskog rata sve su voj-
ske bile opskrbljene strojnicama razliitih proizvoaa: Maxima, Hotchkissa,
Lewisa, Browninga, Mausera i drugih.
259
POVIJEST ZNANJA
Strojnica je imala ast da je nazovu glavnim orujem Prvoga svjetskog
rata. Ona je uglavnom odgovorna za pokolje milijuna ljudi i ivotinja ostavlje-
nih da istrunu na poljima Francuske. Strojniki poloaji postavljeni su u pra-
vilnim razmacima povrh svakog nieg hrpta, a strojnice podeene tako da is-
paljuju tanad nisko, otprilike pola metra iznad tla. Kad god se neto pomaklo,
strojnice su poele pucati. Ako je ono to se pomaklo bilo ovjek, vatra iz
strojnice presjekla bi ga u visini koljena. Teka artiljerijska pripremna vatra
prije napada razorila bi neke strojnike poloaje, ali nikad sve, a kako su stroj-
nice bile jeftine i lake za uporabu (vojnik je morao samo povui okida), oru-
je i one koji su njime rukovali bilo je lako zamijeniti.
Vie od bilo ega drugog, strojnica je brzo napredovanje u prvih nekoliko
mjeseci Prvoga svjetskog rata pretvorila u statini rat istrjebljenja. Milijuni su
se vojnika stiskali u blatnim rovovima, bojei se podii glavu iznad tla jer bi
mogli biti pogoeni tim stranim ubojitim strojem. Strojnica je potpuno iz-
jednaila sukobljene strane u Prvome svjetskom ratu pa bi se Saveznici i sile
Osovine vjerojatno borili jo mnogo godina da se u sukob 1917. nisu uplele
Sjedinjene Amerike Drave i rat okrenule na savezniku stranu.
Nijemci su se 1918. predali pa je rat zavrio. Izumitelji su se odmah bacili
na usavravanje strojnice kako bije pripremili za sljedei rat. To je bila pogre-
ka jer se sljedei rat nee u prvom redu voditi strojnicama, to su Nijemci
spoznali prije drugih, pa su 1939. i 1940. ostvarili niz pobjeda koje su okirale
svijet. Strojnica je, meutim, poslije Drugoga svjetskog rata dobila novu ulo-
gu. U Sovjetskom Savezu, Izraelu i drugdje nainjene su vrlo tone i lake stroj-
nice, a sa smrtonosnom su ih djelotvornou uporabili teroristi. Jedna osoba s
takvim ubojitim orujem mogla je terorizirati cijeli terminal zrakoplovne luke,
to se, primjerice, zbilo ujesen 1986. u Rimu. Ideja o jednakosti preko ciljnika
od Colta .45 prela je doista dug put.
arolija elektriciteta
Nisu svi izumi iz 19. stoljea bili unitavalaki. U prilog takvoj tvrdnji govori
primjer elektriciteta.
Elektricitet su poznavali ve drevni Grci, ali ga nitko ni izbliza nije razu-
mio sve dok ga sredinom 18. stoljea nisu poeli prouavati pametni i znati-
eljni ljudi. Benjamin Franklin (1706.-1790.) tijekom grmljavinske oluje oko
1750. u zrak je pustio djejeg zmaja i ustanovio da je munja oblik elektriciteta.
Na sreu, preivio je taj pokus, koji ne treba ponavljati nitko tko ne eli da ga
struja ubije. Franklin je od znanstvenika postao politiar, ali bilo je dovoljno
260
drugih da brojne zanimljive tragove slijede prema razliitim zanimljivim mo-
gunostima.
Alessandro Volta (1745.-1827.) je 1800. nainio galvanski lanak, odno-
sno bateriju. Ona je uskoro postala praktian izvor elektrine struje. Godine
1808. Humphrey Davy je pokazao da elektricitet izmeu dvije razdvojene
elektrode povezane lukom stvara toplinu i svjetlost. Hans Christian 0rsted
(l777.-1851.) je 1820. otkrio da elektrina struja oko vodia stvara magnetsko
polje, a jedanaest je godina kasnije Michael Faraday (1791.-1867.), Davyjev
suradnik, pokazao obrnuto djelovanje, odnosno indukciju struje u vodiu
koji se giba u magnetskom polju. To je otkrie dovelo do izuma dinama, elek-
trinog motora i transformatora. Istraivanja na tom polju okrunilo je postig-
nue Jamesa Clerka Maxwella (1831.-1879.) koji je pokazao da su elektrine,
magnetske i svjetlosne pojave tek vidovi jedinstvene univerzalne sile, elektro-
magnetizma.
Na teoretskom planu, poslije Maxwellovih jednadbi koje su zaprepastile
znanstveni svijet, nije trebalo vie raditi. U praksi, meutim, ljudi poput Tho-
masa Alve Edisona, koji je medu prvima shvatio da se elektricitet moe ukro-
titi i uporabiti za rasvjetu, grijanje i zabavljanje, imali su jo vrlo mnogo posla.
Edison je zbog svojih brojnih izuma i patenata postao nevjerojatno bogat, ali,
za razliku od Maxima, malo je bilo onih koji su mu to uzimali za zlo.
Roen u Ohiu 1847., Edison je ve s deset godina u oevoj kui nainio
laboratorij, financirajui ga novcem od proda je novina i slatkia u vlakovima
izmeu Port Hurona i Detroita. Poela ga je zanimati telegrafija pa je poeo
raditi kao lutajui telegrafist. Ubrzo je znao sve o telegrafu pa je postao nad-
zornik ureaja koji je pokazivao stanje na Burzi zlata, a bio je poznat po tome
to se znao kvariti u kljunim trenucima. Poeo je proizvoditi telegrafske bur-
zovne ureaje, a potom je prodao tvrtku i nainio vei laboratorij. U njemu je
1877. izumio fonograf. Sljedee godine poeo je raditi na arulji i ve je 1879.
prikazao svoj model s ugljenom niti.
Mnogo je izumitelja pokuavalo nainiti praktinu elektrinu arulju.
Maxim, na primjer, bio je vrlo blizu, ali ga je strojnica odvukla od tako do-
broudnog pothvata. Na tome se sigurno moglo obogatiti jer je ovjeanstvo
bilo gladno svjetla i vjerojatno bi za njega platilo bilo koji iznos. Svijee su
stoljeima osvjetljavale domove bogatih, a kitovo je ulje stvaralo smrdljivi,
treperavi plamen za domove siromanih. arulja bi mogla gorjeti isto i jefti-
no. Mogla bi promijeniti svijet.
Kad se potkraj 19. stoljea poela proizvoditi i prodavati, uinila je ba to.
Elektrina je rasvjeta uklonila razliku izmeu dana i noi te zamaskirala pro-
mjenu godinjih doba. etvrt je milijuna godina ljudska vrsta pozdravljala
261
POVIJEST ZNANJA
proljee jer je uz toplinu donosilo i svjetlost, duge veeri i rana jutra. Nasuprot
toj dobrodolici bio je strah od zime koji su u svojim obredima prikazivali svi
narodi. Zima ne samo da je bila hladna, nego i mrana, a u mraku se mogu
skrivati razna zla. Kad su se nakon zimskog solsticija dani poeli produljivati,
sveenici i mudraci opet su mogli uvjeriti neuke da e svjetlost ponovno nad-
vladati Vraga.
Kad je elektricitet obasjao no i uinio je poput dana u mjeri kolikoj ste
htjeli platiti, svi su takvi strahovi postali tek predrasude. Danas milijuni stano-
vnika gradova nikad ne dozive doista mranu no. Dodue, ne vide vie ni zvi-
jezde, ali ne razumiju kad im kaete da su neto izgubili. Tko bi vie volio
mrak, pitaju se. Za njih, u najmanju ruku, navodno unitavajui psiholoki
udar kopernikanske revolucije posve je nevaan.
Elektricitet u luku preskae s jedne elektrode na drugu ili tee kroz nit,
danas nainjenu od tungstena, a ne ugljena, iji otpor stvara jarku svjetlost.
Otporno sredstvo takoer stvara toplinu pa se njime kue mogu grijati, prem-
da je to obino razmjerno skupo. Rabei transformator na oba kraja sustava,
elektrina se energija visokonaponskim icama moe prenijeti na vrlo velike
udaljenosti. To je prava arolija, ili bi tako izgledalo Aristotelu. Elektrina
energija stvara se ovdje, u elektrani, i potom se tankom icom alje tisuu kilo-
metara daleko gdje se nalazi moja kua. A tu je uvijek spremna za razliitu
uporabu. Rasvijetlit e moju sobu ili je zagrijati. Njome mogu ispei kruh ili
skuhati ruak. Otvara mi konzerve i melje otpad. Takoer mjeri vrijeme s to-
nou od djelia sekunde i ubija ga razliitim ureajima koji do 20. stoljea,
koje je dalo novi smisao pojmu dokolica, uope nisu postojali ili bili u iroj
uporabi. titi mi dom od uljeza. A ako ne pazim, moe me ubiti (to se dogaa
rijetko).
Elektricitet sve to obavlja s mnogo manje napora i manje nuspojava ne-
goli bilo koji drugi oblik energije. Zapravo, kad bi cijeli svijet bio poput vi-
carske, u kojoj se za proizvodnju elektrine energije uope ne troe fosilna
goriva, nego se u tu svrhu rabi gravitacija, odnosno energija vode koja se obru-
ava niz planine, elektricitet bi gotovo u potpunosti bio ist.
Naalost, na veem dijelu naeg planeta teren je preravan za proizvodnju
hidroelektrine energije pa se elektricitet mora proizvoditi izgaranjem goriva
poput ugljena ili cijepanjem atoma uranija za zagrijavanje vode, odnosno do-
bivanja pare za pokretanje generatora elektrine energije. Dim od izgaranja
iri se tisue kilometara daleko i tamo u brdovitim podrujima, koja bismo
mogli iskoristiti za gravitacijsku proizvodnju elektrine energije, ubija ribe u
jezerima i drvee na brdima. Ali sad smo malo prenaglili. Takve ironije u 19.
stoljeu nitko nije razumio.
262
arobna matematika
Elektricitet svoju arobnost uglavnom duguje nevidljivosti. Tok elektrona,
jedna od definicija te pojave, ne moemo vidjeti. To danas u 21. stoljeu
znamo, premda Faraday nije pa je pretpostavljao da e bolji mikroskop raz-
jasniti zagonetku. S obzirom da je nevidljiv, elektricitetom valja upravljati
drukijim sredstvima negoli je to mogue s drugim izvorima energije. Konjski
bi, klip parnog stroja ili klip motora s unutarnjim sagorijevanjem vrlo su
vidljivi.
Na posljetku, pokazalo se da je za to potrebna matematika, i to nova vrs-
ta matematike. Matematika, ta neobina i krasna znanost - ili je rije o pjes-
nitvu? - premouje jaz izmeu vidljivog i nevidljivog, izmeu materijalnog
svijeta i nematerijalnog ovjekova uma. Trijumf Jamesa Clerka Maxwella bio
je trijumf nove vrste matematike. On je autoritet matematiara utvrdio na
nain kako to nita dotada nije uinilo, ak ni Newtonova otkria.
Nova je matematika pokuala upravljati i drugim nevidljivim silama i po-
javama. Kad se tijekom 1830-ih pokazalo da euklidska geometrija, koju su
djeaci u kolama uili dva tisuljea, nije toan prikaz stvarnog prostora, koji
nije dvodimenzijski i ne sadri savrene krugove, kvadrate i trokute, bio je to
veliki ok za znanstvenu zajednicu. Umjesto toga, prostor je neto vrlo sloe-
no, to za opis zahtijeva sloenu matematiku. U novoj neeuklidskoj geometriji
usporedne su se linije sastajale ba kao u stvarnome svijetu. Pogledajte elje-
zniku prugu. A krugove se projiciranjem na razliito zakoene zaslone lako
transformira u elipse, parabole i hiperbole, pa ak i u ravnu liniju i toku.
Neko se vrijeme poslije 1870. inilo da je projekcijska geometrija, koja je
ukljuivala sve druge izmiljene vrste geometrije, tono sredstvo opisa i tako
nadzornik prostora. Ali i taj je intelektualni balon takoer brzo probuen.
Takoer poslije 1870., druga su istraivanja pojma prostora, a obavljali su
ih znanstvenici poput W. K. Clifforda (l845.-1879.) i Henrija Poincarea
(1854.-1912.), dovela do miljenja kako je prostor presloen za matematiku.
Odnosno, prostor je samo predodba koja se moe opisati i nadzirati u mjeri
u kojoj to pretpostavimo. Drugim rijeima, prostor uope ne postoji. Umjesto
toga, postoji toliko prostora koliko i matematiara i nematematiara pa se
broje milijardama. ak je i taj broj premalen jer svaka osoba moe zamisliti
neogranieno velik broj razliitih prostora, premda vjerojatno ne moe stvo-
riti matematiku potrebnu za rad s njima.
Veina toga moe se doimati prilino uplje, ali je dovoljno stvarno, jer
elektricitet tee nekima od tih pretpostavljenih nevidljivih i nezamislivih pro-
stora, ali ih se moe opisati neobinim matematikim prekidaima, vodiima
263
POVIJEST ZNANJA
i izolatorima. To je poput glazbe koja krui i krui pa izlazi kroz neki otvor.
Dok glazba krui cijevima tube, je li to glazba? Je li elektricitet elektricitet dok
juri iznad krajolika i uope ne uznemirava krave koje ispod dalekovoda mirno
pasu ili elektricitet postaje tek kad istekne iz svoje pipe pa pozvoni na vratima
ili podigne dizalo?
Danas znamo da na oba pitanja jednostavno nema odgovora. Mehanisti
iz 19. stoljea ne bi prihvatili tu izjavu. Zaprepastila bi ih koliko i tvrdnja da su
nam preci bili majmuni. Razlog je vaan jer otkriva bar jedan vid po kojem 19.
stoljee nije bilo uvod u nae doba.
Doba koje je zavrilo 1914. bilo je svjedokom nevjerojatnog napretka
znanja o svijetu. To je, takoer, bilo doba vjerovanja, novog vjerovanja u neiz-
bjenost napretka. Temelj tog vjerovanja bilo je vrsto povjerenje u staru i po-
uzdanu istinu koju moemo slijediti do drevnih Grka.
Rije je o istini koju je izmislio Tales i filozofi poslije njega, a govori da uz
odluan napor moemo razumjeti svijet oko nas. U tome ima dovoljno istine,
ali neto ostaje upitno, ak i lano. Vjerovanje da ima neto u naem umu to
je u skladu s prirodom, a taj sklad opisuje matematika, dobro je utemeljeno. U
suprotnom, kako bismo mogli objasniti na uspjeh u razumijevanju, pred-
vianju i nadzoru prirodnih procesa? Nijedna ivotinja ne moe to moemo
mi. Upravo zbog toga ivotinje prihvaaju prirodu kakva jest i prihvaaju
njezina pravila kao svoja. Mi ih ne prihvaamo. Mi smatramo da ih za vlastito
dobro moemo promijeniti. I uope nema sumnje da to moemo, odnosno da
razumijevanjem pravila ta pravila poinjemo rabiti u vlastitu korist.
Upitni dio tog novog vjerovanja svih znanstvenika iz 19. stoljea nalazio
se u sigurnom oekivanju da e prirodu razumjeti u potpunosti. Da li i mi to
oekujemo, odnosno jo uvijek mislimo tako? ini se da ne. A ako neki od nas
to i misle, ini se da vjerojatno nemaju pravo.
U emu je problem s Talesovom pretpostavkom? Je li na umni ustroj
jednostavno nedorastao zadai potpunog razumijevanja svijeta u kojem ivi-
mo? To moda nije odgovor jer naa se umna snaga raunalima moe gotovo
neogranieno proirivati. Ili je prirodni svijet jednostavno presloen da ga
ljudski um shvati? Ni to moda nije odgovor jer svaki problem koji znamo
postaviti ini se da znamo i rijeiti, a problem potpunog razumijevanja svijeta
oito znamo postaviti. Pa, onda, zato ga ne moemo ili ne bismo mogli rije-
iti?
ini se da nam na putu stoji neto drugo. To neto drugo i dalje nas zbu-
njuje, a u 19. stoljeu, posljednjem dobu koje je s velikim pouzdanjem oeki-
valo barem djelominu spoznaju o stvarima, a vrlo vjerojatno i mnogo vie,
velikoj bi veini bilo posve nerazumljivo.
264
Novi naini gledanja
Prvu uspjelu fotografiju 1826. snimio je francuski litograf Nicephore Niepce
(1765.-1833.). Deset godina kasnije Jacques Daguerre (1789.-1851.) obavljao
je pokuse s procesom nazvanim po njemu. Druga su poboljanja brzo slijedi-
la. George Eastman (1854.-1932.) je 1888. poeo prodavati poznati kutijasti
fotoaparat s praktinim smotkom filma i mogunou jeftinog i rairenog po-
stupka razvijanja. Od tog je doba fotografija postala umjetnou najirih
masa.
Uvoenje fotografije revolucionirale je crtanje i slikanje. Takoer, pro-
mijenilo je na nain gledanja okoline. Kad su promatrai vidjeli prve Dagu-
erreove proizvode, zaueno su na njima vidjeli pojedinosti koje u izvornom
prizoru uope nisu zamjeivali. William H. Talbot (1800.-1877.), izumitelj
negativsko-pozitivskog procesa koji je i danas u uporabi, tu je pojavu 1840-ih
ovako komentirao:
esto se dogaa . . . a to je jedna od ari fotografije - da i sam opera-
ter pregledavanjem snimke, moda dugo poslije, otkrije kako je
zabiljeio mnogo pojedinosti kojih nije bio svjestan. Katkad se na zi-
dovim zgrada pronau natpisi i nadnevci ili neki posve nevani pla-
kat, katkad se vidi brojanik sata i na njemu - nesvjesno snimljeno -
vrijeme kad je fotografija nainjena.
Ovdje, ini se, nailazimo na jo jednu skupinu entiteta koje ne vidimo
kad promatramo prizor, ali ih fotoaparat vidi i pokazuje nam da postoje. Kae
se da "fotoaparat ne lae". Lau li, dakle, nae oi? Zato smo svjesni dijela pri-
zora, a druge zanemarujemo? Je li pogled fotoaparata stvaran ako ga ne moe-
mo oponaati pa naim oima vidimo drukije? to je istina, ne moemo
znati.
Prije izuma fotografije velika su veina naslikanih slika bili portreti,
dovoljno maleni da za sjeanje stanu u medaljon. Iznenada je slikarstvo oslo-
boeno potrebe za "komuniciranjem" na tako prizeman nain. Posljedica,
gotovo trenutana, bila je eksplozija novih stilova i naina slikanja. Krunski
dragulj tog doba svakako je impresionizam. Nakon njega doli su kubizam,
dadaizam, nadrealizam i apstraktni ekspresionizam, kao i drugi slikarski po-
kreti naeg doba poput fotorealizma, kod kojeg umjetnik stvara sliku koju iz-
daleka ne moemo razlikovati od fotografije.
Istodobno je fotografija stvorila naine biljeenja, pa ak i izobliavanja
"stvarnosti", zbog okiranja promatraa i da vidi nove stvari koje prije nije
265
POVIJEST ZNANJA
mogao ni zamisliti. Posljedica je bila izvanredno irenje nae sposobnosti
gledanja.
Naravno, velike promjene u slikarstvu uvijek su imale takav uinak. Per-
spektiva koju su, kako smo ve spomenuli, u 15. stoljeu uveli renesansni sli-
kari, pomogla je nastanku ovjeku okrenutog svijeta, bez sveobuhvaajueg
Boga i njegovog svevideeg pogleda. Razvoj kvalitetnijih boja imao je za po-
sljedicu zamjenu freski slikama na platnu. Tako se slikarstvo s crkvenih zido-
va preselilo ak i u skromnije domove. Druge tehnike inovacije u 19. stoljeu
omoguile su slikarima da prirodu biljee izravno, na otvorenome. To je tako-
er bio izvor revolucionarnih promjena koje su zavrile impresionizmom. Ali
promjene koje je u na pogled na svijet uvela fotografija moda su vee od sve-
ga spomenutog.
Uope nije upitno moe li fotoaparat lagati. Milijuni propagandnih fo-
tografija svjedoe o tome. Meutim, izum fotografije oteao je zadravanje
sentimentalnog pogleda na svijet. Dobar fotograf uvijek uspijeva sruiti ak i
nama najvanije iluzije, poput one da su siromani sretni premda su siromani
ili, na primjer, kako je patnja uvijek plemenita. Fotografija nam je otkrila hlad-
ni, strani uas rata pa premda smo ga i danas katkad spremni prihvatiti, to
inimo s mnogo manje oduevljenja.
Fotoaparat nas snima onakvima kakvi jesmo. Ta vrsta istine i znanja, bez
obzira kako potresna i neugodna, uvijek je vrijedna, premda je uvijek ne ci-
jenimo.
Kraj ropstva
Mathew Brady roen je oko 1823. u amerikoj saveznoj dravi New York, a
dagerotipiju je nauio od izumitelja Samuela F. B. Morsea. Fotografski studio
u gradu New Yorku otvorio je 1844. Kad je 1861. poeo ameriki graanski
rat, odluio je pokuati fotografski zabiljeiti njegov tijek. Zaposlio je pomo-
nike i poslao ih na bojinicu. Sam je, izmeu ostaloga, snimio bojna polja
Antietama i Gettysburga. Njegove fotografije mrtvih na gettysburskoj padini
ubrajaju se medu najdojmljivije slike tog rata.
Njihov uas nije zaustavio borbe. Zapravo, u to su vrijeme imale mali ili
nikakav uinak. Kao da ljudi jo nisu nauili gledati fotografije. A moda su
borbe uasom i neizbjenou bile tako dojmljive da fotografije na njih nisu
mogle imati nikakav utjecaj.
Ameriki je predsjednik Abraham Lincoln (1809.-1865.) na Izlobi
zdravstvenog odbora 1864. u neiji album napisao ovu jezgrovitu prosudbu
266
uzroka rata: "Nikad nisam upoznao ovjeka koji bi htio biti rob. Znate li bilo
koju dobru stvar koju netko ne eli za sebe?"
U desecima drugih dugih i kratkih izjava Lincoln je ponavljao svoj stav da
se graanski rat ne vodi zbog ropstva, nego zbog opstanka Unije. Kao to je
1862. napisao u pismu novinskom uredniku Horaceu Greeleyju, "Moj naj-
vaniji cilj u toj borbi je ouvanje Unije, a ne ouvanje ili unitenje ropstva.
Kad bih Uniju mogao sauvati, a da ne oslobodim nijednog roba, uinio bih
to, a kad bih to mogao tako da oslobodim neke, a druge ne, uinio bih i to."
Na posljetku je Lincoln prihvatio treu spomenutu politiku. Objava
emancipacije iz 1863. zapravo nije oslobodila nijednog roba jer se primjenji-
vala samo na one koji su ivjeli iza neprijateljskih crta. Ali ne smijemo zabo-
raviti posljednju reenicu iz poznatog pisma Greeleyju: "Svoj sam cilj ovdje
zacrtao u skladu s mojim pogledom na slubu koju obavljam," napisao je, "a
uope ne elim mijenjati svoju esto izraavanu osobnu elju da svi ljudi na
svijetu budu slobodni." Ropstvo je u Sjedinjenim Amerikim Dravama uki-
nuto kad je Kongres 1865., nakon to je po zavretku rata Lincoln ubijen, pri-
hvatio Trinaesti amandman.
Tocqueville je imao pravo u pomisli kako je irenje jednakosti diljem svi-
jeta nezaustavljiva povijesna tendencija. Ali francuska revolucija i druge poli-
tike revolucije u 17. stoljeu nisu ukljuivale samo jednakost. Pokli fran-
cuskih revolucionara bio je "sloboda, jednakost, bratstvo". Prva od tih velikih
rijei bila je sloboda. A ona je predstavljala neto to je u grudima ljudi ti-
jekom 19. stoljea izazivalo strastan odgovor.
Prvi prosvjedi protiv ropstva u amerikim kolonijama zbili su se 1688.,
kad je zbor menonita u Germantownu, u Pennsylvaniji, sroio memorandum
u kojem se izraava duboko protivljenje crnakom ropstvu. Ti jednostavni
zagovornici ljudskih prava objavili su: "Premda su crni, ne moemo vjerovati
da je bolje njih imati kao robove, negoli druge bijele."
U doba kad su napisane ove rijei, ropstvo bijelaca i crnaca bilo je, na-
ravno, tisuljeima staro. Vjerojatno nije uvijek postojalo, ali gaje prije ili kas-
nije prihvatilo svako naprednije ljudsko drutvo jer se inilo da nema drugog
naina obavljanja tekog, neugodnog rada kakav su ta drutva trebala. Poslije
Aristotelovog poznatog opravdavanja ropstva i njegove doktrine "prirodnih"
robova, tu je nunost bilo lake prihvatiti pa je ropstvo cvjetalo gotovo u sva-
kom kutku svijeta.
Ropstvu se stoljeima gotovo nitko nije protivio. Meutim, kad se rop-
stvo tijekom 15. i 16. stoljea rairilo plantaama u europskim kolonijama
Novoga svijeta, to je ubrzo uzrokovalo estoke prosvjede, najprije u Europi, a
potom i u Americi. Takvo je ropstvo bilo neljudski okrutno. Nita se slino
267
POVIJEST ZNANJA
nije moglo vidjeti do nacistikih koncentracijskih logora u Drugome svjet-
skom ratu.
U amerikim je kolonijama 1688. postojala tek nekolicina crnih robova.
Do poetka amerikog graanskog rata 1861. robova je bilo oko etiri miliju-
na, a svi su bili u junim dravama. Trgovina robljem ukinuta je 1808., a u bri-
tanskim karipskim kolonijama ropstvo je zavreno 1833. Ali na amerikom
Jugu jo su se uvijek uli glasovi o nunosti ropstva, a tome se gotovo nitko
nije suprotstavljao. A taj je argument bio povezan s vjerovanjem kako su crn-
ci prirodno podreeni pa im je priroda namijenila ropsku ulogu.
Meutim, Deklaracija neovisnosti, koju je napisao robovlasnik, tvrdi da
su svi ljudi stvoreni jednakima. Kako se moglo rijeiti to proturjeje?
Kako se pokazalo, na miroljubiv se nain nije moglo rijeiti. Ameriki
graanski rat je poeo i, kako se zbilo s mnogim ratovima, trajao dulje i bio
uasniji negoli je itko oekivao. Na posljetku, poslije gotovo tono etiri go-
dine, iscrpljeni Jug se predao. Ropstvo je tako zavrilo na posljednjem vani-
jem dijelu naeg planeta.
Ljudski rod nije zavrio s ropstvom. Ono je ponovno oivjelo pod Hitle-
rom u Drugome svjetskom ratu, a mali ostaci ropstva ili pseudoropstva pre-
ivjeli su u nekolicini zaostalih drava Treega svijeta. Nasljedno duniko
ropstvo jedan je od oblika ropstva koje je u mnogim zemljama teko iskori-
jeniti.
Ali u jednom je stvarnom smislu ropstvo doista doivjelo svoj kraj kroz
brojne rtve amerikog graanskog rata. Drava koja podrava ropstvo ne
moe postati lanicom Ujedinjenih naroda. Svijet kao cjelina odbija prihvati-
ti ropstvo kao zakonsku ustanovu. Poslije otprilike pet tisuljea iz ljudskih je
misli izbrisana jedna od najveih uvreda pravde, ak i ako robovi zapravo po-
negdje jo postoje.
Mislim da je zakonsko ukidanje ropstva najvee postignue u 19. stoljeu.
I upravo je pristajalo veliini te ustanove da je uniti najokrutniji i najkrvaviji
rat ikad voden u Sjevernoj Americi. Ropstvo je bila ekonomska injenica. Rat
je bila druga. Sukob je stoga bio poten, bio je boanski pravedan, kako je to
Lincoln rekao u svom drugom inauguracijskom govoru.
Pretpostavimo li da je ameriko ropstvo jedan od onih prijestupa
koji se s Bojom providnou moraju dogoditi, ali koji postojei u
razdoblju koje je On odredio sad po Njegovoj volji moraju zavriti pa
je On Sjeveru i Jugu nametnuo taj strani rat kao pokoru onima koji
su nainili prijestup, vidimo li u tome odstupanje od boanskih oso-
bina koje oni koji vjeruju u ivoga Boga uvijek pripisuju Njemu?
268
Usrdno se nadamo - gorljivo se molimo - da ova grozna ratna
nesrea zavri to bre. Ipak, ako je Boja volja da se nastavi sve dok
se posve ne uniti bogatstvo nakupljeno tijekom dvije stotine pede-
set godina nenagradenog ropskog rada i dok se svaka kap krvi pu-
tena biem ne plati krvlju putenom maem, kako je reeno prije tri
tisue godina, ipak valja rei da je "sud Gospodnji posve prav i pra-
vian."
Govor je odran 15. oujka 1865. General Robert E. Lee se 9. travnja u
sudnici grada Appomattoxa u Virginiji predao generalu Ulyssesu S. Grantu,
ime je ameriki graanski rat zavren. Predsjednika Abrahama Lincolna je
14. travnja tijekom predstave u washingtonskom Fordovom kazalitu ustrije-
lio glumac John Wilkes Booth. Lincoln je preminuo sljedeeg jutra.
Lincoln nije rekao, premda je znao, kako je ropstvo bolest koja zahvaa i
gospodare, a ne samo robove. Tu je injenicu rjeito opisao psiholog C. G.
Jung (1875.-1961.) u radu objavljenom 1928.
Svaki je Rimljanin bio okruen robovima. Rob i njegova psihologija
preplavili su antiku Italiju i svaki je Rimljanin iznutra, naravno ne-
voljno, postao rob. Kako je stalno ivio u ropskom ozraju, kroz
podsvijest se zarazio njihovom psihologijom. Nitko se ne moe za-
tititi od takva utjecaja.
Svi mi, dakle, ne samo robovi i njihovi potomci, mnogo dugujemo ju-
nacima koji su se od 1861. do 1865. borili za ukidanje ropstva.
okiranje buroazije
Karl Marx nije bio jedini koji je htio okirati buroaziju u 19. stoljeu. Dva-
desetak se drugih autora sprdalo i okomljivalo na buroaziju i njezinu civi-
lizaciju, ali ne toliko zbog poticanja gorljive reakcije, koliko zbog buenja iz
izvjetaene samodopadjivosti. Ta je samodopadljivost, nerijetko popraena
dobrim prihodima, istinski razgnjevila nekoliko pisaca. Osjeajui se zato-
enima u moralnom zatvoru, zbog uspjeha u ivotu tjerani na ono u to nisu
htjeli vjerovati, stvorili su dojmljive pjesnike i prozne slike koje predmeti nji-
hova napada uope nisu zamjeivali.
U Americi su pjesnik Walt Whitman (1819.-1892.) i romanopisac Her-
man Melville (1819.-1891.) s malo uspjeha pokuavali postii priznanje kak-
269
POVIJEST ZNANJA
vo su eljeli. Oba su uspijevala prodavati svoje knjige, ali nijednog nisu tovali
oni na koje su htjeli djelovati i tako ih promijeniti. Tek je u starosti, ali i tada
zbog krivih razloga, Whitman naao svoju publiku i bio prihvaen kao veliki
ameriki pisac.
Melvilleova najbolja knjiga Moby Dick (1851.) smatrana je samo napeti-
com o ivotu na moru. Melville je umro zaboravljen, a ponovno je otkriven
tek dvadesetak godina poslije smrti. Pokuaj obojice da oi itatelja otvore no-
vom svijetu posve je propao.
Francuza Charlesa Baudelairea (1821.-1867.) ne samo da nisu itali nego
je bio zabranjen. Njegova su djela ocijenjena bestidnima, a i na njega se s pre-
zirom gledalo kao na jadnog psihopata. Moda je to i bio, ali je ujedno bio i
najotriji kritiar svog doba u Francuskoj, nazirui zastraujui novi ivot koji
se potkraj 19. stoljea u posve novom svjetlu poeo pojavljivati iz buroaskog
podruma.
Gustave Flaubert (1821.-1880.) je u Madame Bovary (1857.) s mnogo po-
drobnosti otkrio male slabosti buroaskog ivota i opisao uzaludne napore
ene uhvaene u novu inaicu Gretchenine uske sobice da pobjegne u iroki
svijet.
A Emile Zola (1840.-1902.) je u pet-est estoko realistinih romana po-
kuao probuditi savjest fin de sieclea, samo da bi se naao naputen, prisiljen
da se suoi sa stranom inercijom i dosadom ivota francuske srednje klase.
Friedrich Nietzsche, posljednji od trojice velikih njemakih filozofa svog
stoljea - s njime su se mogli mjeriti samo Hegel i Marx - imao je luda oca, a
i sam je u pedeset petoj poludio. Za njegovu su bolest ustanovljeni razliiti
uzroci, ali jedan je od njih oit: Nietzschea je u ludilo otjeralo bijedno, nepo-
teno samozadovoljstvo suvremenika koji su ga zanemarivali, istodobno se
divei piscima koji nam danas izgledaju smijeno. to su se manje obazirali na
Nietzschea, to je on vie mahao rukama i vikao protiv kranstva i njegovih is-
praznih moralnih zasada. Posve sam tijekom desetljea kad je napisao svoje
najbolje knjige (1879.-1889.), preminuo je 1900. nakon ivota punog gorkih
razoaranja, da bi ga sljedea dva narataja u rodnoj mu Njemakoj i Francu-
skoj uzdizala do neba.
Navali nije odoljela ni engleska buroazija. George Eliot (1819.-1880.),
iji je roman Middlemarch (1871.-1872.) ocijenjen kao prvo zrelo beletristi-
ko djelo, ne samo da je pisala nego je i ivjela u suprotnosti s moralom svog
doba. Ugledne klase na neko su je vrijeme zajedno s partnerom G. H. Lewe-
som protjerali iz Engleske jer nisu bili oenjeni, ali je svoju osvetu postigla ni-
zom knjiga, od kojih je Middlemarch najnemilosrdnija, koje su skinule zavje-
su s viktorijanskog ivota i svima otkrile njegovu gorku uskogrudnost.
270
Ali veina to nije vidjela. Buroazija u Engleskoj i drugdje iskazala je
zadivljujuu sposobnost zanemarivanja onoga to joj se nalazilo pred oima.
Kupovali su romane George Eliot i rado ih itali, ali ih nisu razumjeli.
Thomas Hardy (1840.-1928.) je zbog neuspjeha romana poput Tessa iz
porodice d'Urbeville (1891.) i Neslavni Jude (1895.), kojima je suvremenike
htio upozoriti na alosnu izdaju njihovih vjerovanja, psihiki propao pa je
posljednju polovicu svog dugog ivota proveo piui pjesme koje su izra-
avale njegove uznemirujue vizije. A Oscar Wilde (1856.-1900.), buntovnik
u svakom smislu, zavrio je igrajui ulogu posprdne lude. Oajavao je da se
njegovi sunarodnjaci nee probuditi, ali se oni jesu probudili jer ih je razgnje-
vila njegova sprdnja pa su ga utamniili i unitili mu ivot.
Ti pisci, i desetak drugih, meusobno su bili vrlo razliiti, ali su svi imali
jednu zajedniku crtu. Vidjeli su ono to je Marx vidio kad je u Komunisti-
kom manifestu opisao novi moral i intelektualni svijet u kojem su okotale
veze izgubile smisao, a sve vrsto je iznenada, bez ikakva upozorenja, isparilo
u zrak. Ti su pisci znali da buroazija nije uspjela shvatiti novu situaciju, no da
bi spasili i sebe i svoju civilizaciju morali su je pokuati razumjeti ili biti zbri-
sani. Ti su ljudi na sebe preuzeli teret spaavanja buroazije od sebe same.
Njihova se kritika temeljila na ljubavi, a ne mrnji. Bili su poput odmetnute
djece zabludjela oca. Poput toliko djece, postigli su malo, ali su usput razoa-
rali roditelje koji su ih voljeli jednako kao i oni njih, ali im je generacijski jaz
onemoguio smislenu vezu.
Darwin i Freud
Sve to su ti buntovni autori uinili, uinili su za slobodu, a esto i u njezino
ime. Dva druga pisca, koji sami sebe nikad ne bi ubrojili u tu buntovnu sku-
pinu, vodili su istu bitku. Oba znanstvenici, kao da svojim suvremenicima
nisu htjeli priopiti nita vie osim jednostavne, injenine istine. Ali i oni su
buroaziju okirali, i to vie od svih drugih osim, moda, Marxa. Njihova je
jednostavna istina, naime, poput kiseline nagrizala postavke viktorijanskoga
doba, koje je na nju odgovorilo ogorenom estinom koja se nije mnogo sma-
njila ni do naih dana.
Charles Darwin rodio se 1809. u Engleskoj kao unuk ekscentrinog evo-
lucionista Erasmusa Darwina. Bio je tek prosjean student pa ga je otac nago-
vorio da prihvati posao prirodoznanca na brodu Beagle kako bi prouio floru
i faunu June Amerike. Otac se nadao da e to putovanje imati pozitivan ui-
nak na mladoga Charlesa, ali vjerojatno nije ba previe vjerovao u to.
271
POVIJEST ZNANJA
Tijekom petogodinjeg boravka na Beagleu, Darwin je poeo razvijati
ideje o evoluciji i podrijetlu vrsta koje e objaviti 1859., na uas istih uglednih
klasa koje su protjerale George Eliot. Da se Darwin zadrao na priljepcima i
gujavicama, svojim prvim ljubimcima, njegove ideje ne bi bile predmet spora.
Ali on je tvrdoglavo ustrajao na tvrdnji kako su sve vrste nastale evolucijom na
temelju prirodnog odabira. ak i ovjek. To je bilo teko progutati.
Na neki je nain evolucija oita i posvuda prisutna. Narodi evoluiraju kao
odgovor na izazove drugih naroda i prirode. Tvrtke evoluiraju kako bi se pri-
lagodile uvjetima na tritu. Prijateljstva evoluiraju, ideje takoer. ak je oito
kako je neka ivotinjska vrsta takoer evoluirala. Zbog toga imamo na desetke
pasmina pasa, premda su neko postojale samo jedna ili dvije.
Ipak, Darwinova pretpostavka da je evolucija naelo na kojem se temelji
razvoj svih vrsta, a da je ovjek, ivotinja, evoluirao od neljudskih ivotinjskih
predaka, zaprepastila je njegove suvremenike. Za to je bilo nekoliko razloga.
Ideja da su vrste evoluirale tijekom nevjerojatno dugog vremenskog raz-
doblja umjesto da su sve stvorene u jednom trenutku prije nekoliko tisua go-
dina bila je jo jedan od izazova, poput Galilejeva, s kojima se crkva nije mo-
gla nositi. Darvinizam je naizgled proturijeio Bibliji. Ali nije Darwin izazivao
proturjeje. On je samo govorio, ba kao i Galilej, Otvorite oi i pogledajte!
Kao to vidite, sasvim je oito.
Trezven, blag nain na koji je Darwin iznosio te injenice nije pomogao.
To je samo jo vie razbjesnilo njegove protivnike.
ak i ako se moglo prihvatiti da je gujavica nastala evolucijom, bilo je ne-
zamislivo da i ovjek svoje podrijetlo vodi od divljaka, a posebno od ovjeko-
likih majmuna, sa svojim prljavim navikama koje nisu ni pokuavali sakriti
kad ste ih posjetili u zoolokom vrtu. Nije pomagalo ni Darwinovo ponavlja-
nje kako je evolucija suvremenog ovjeka od nekog dalekog pretka ovjeka i
ovjekolikih majmuna - tzv. nedostajua karika - trajala mnogo milijuna go-
dina. Njegovi su protivnici ustrajavali tvrditi kako ih Darwin optuuje da su za
djeda imali majmuna. Oni su, ini se, htjeli biti uvrijeeni i nisu ga sluali kad
je pokuavao obrazloiti svoje stajalite.
Tatina kojoj je nemogue priznati - odnosno odbija priznati nau blisku
vezu s drugim ivotinjama - alosna je i turobna. Nasuprot tome, rad i ivot
harlesa Danvina (umro 1874.) bili su veseli i iskreni.
Oslobodio je ovjeanstvo od vremenskog zatvora. Takoer je otkrio jed-
no od temeljnih naela bioloke promjene. Neke od njegovih postavki nisu
tone. Ali temeljno naelo evolucije vrsto je poput Gibraltarske stijene.
Sigmund Freud se 1856. rodio u Moravskoj. Medicinu je studirao u Beu,
specijalizirajui se za neurologiju i psihijatriju. Tijekom 1890-ih razvio je teh-
272
niku terapije histerinih pacijenata potiui ih na slobodne asocijacije. Tako
je postigao nekoliko izvanrednih izlijeenja, odnosno u najmanju ruku remi-
siju simptoma. Tijekom tih godina takoer je otkrio podsvijest.
Kako je to bilo udesno otkrie! Kako je podsvijest neobina i zagonetna
stvar. U prvom redu, svatko tko je voljan pogledati se u zrcalu otvorenih oiju
zna da ima podsvijest, a to vjerojatno oduvijek zna. Ali to je svjesno nijekao.
To ini i sada.
Kakav je na um, koji kao da radi na svoju ruku, izvan naeg nadzora?
Tko, zapravo, moe upravljati svojim umom? Tko moe o neemu bez preki-
da razmiljati vie od nekoliko sekundi, a da ga u tome ne prekidaju druge,
neeljene misli? Pustite li da se nametnu, te e misli biti gotovo nemogue
protjerati iz uma.
A tada nas iznenada naputaju pa ih zamijeni neto drugo, jednako neo-
ekivano i, nerijetko, jednako neeljeno.
Sve je to ope iskustvo ljudskoga roda. Freudova veliina je u njegovu
tvrdoglavom i sustavnom razmiljanju o toj pojavi, sve dok je nije poeo shva-
ati.
Freud je bio jo kontroverznija osoba od Darwina. Njegovo ustrajanje da
se spolne elje i strahovi nalaze neposredno ispod povrine svaijeg uma, vik-
torijancima je bilo jo okantnije od Darwinove tvrdnje da smo potomci maj-
munolikog pretka.
U ovom sluaju nije povrijeena tatina. Svatko je u sebi shvatio kako je
mnogo od Freudovih tvrdnji istinito. Koje normalno ljudsko bie nije svjesno
da se seksualne misli nalaze neposredno ispod svjesnoga, uvijek spremne da
iskoe u najnevjerojatnijim ili moda najnezgodnijim trenucima?
Na nesreu, pristojni viktorijanci su vjerovali da drugi ljudi nisu poput
njih. Supruzi su vjerovali da njihove ene nikad nisu razmiljale o seksu.
Majke su isto vjerovale za svoju djecu. Svatko je takvu vrstu iste nevinosti
pripisivao svojim roditeljima, premda su injenice govorile drukije.
Problem nije bilo samo ono to se nazivalo Freudovom opsjednou sek-
som. On je takoer bio briljantan kritiar knjievnosti i drutva openito.
Oboje je htio sagledati u hladnom svjetlu stvarnosti, umjesto okupano rui-
astom svjetlou kako je tada bilo u modi.
Kad je izbio Prvi svjetski rat, svatko je bio uasnut njegovim
strahotama i okrutnou, i to okrutnou koja je stalno postojala neposredno
ispod povrine drutvene ugladenosti. Freud je bio okiran kao i svi drugi. Ali
nije bio iznenaen. Znao je da okrutnost samo eka da izbije na povrinu.
Takoer nije bio iznenaen kad su nacisti poeli ubijati idove i pokuali
ubiti i njega. Nakon to je morao platiti ucjenu u visini od petine svoje imo-
273
POVIJEST ZNANJA
vine, s kerkom Annom pobjegao je iz Bea i poao u London. Bio je star i
bolestan pa je sljedee godine preminuo.
Freud je bio lijenik i znanstvenik, na emu je uvijek ustrajao. Najvea
ironija njegova ivota i rada je da usprkos radu u podruju, psihologiji, koje je
ime vuklo od grke rijei za duu, nije vjerovao u besmrtnu ljudsku duu.
Bio je mehanist i determinist. Objanjenje djelovanja uma traio je u ti-
jelu, vjerujui da je zdravlje ili bolest uma posljedica ravnotee ili neravnotee
fizikalnih sila. Premda je ivio do 1939., razmiljao je na nain 19. stoljea.
Zbog toga je nastavio vjerovati da je ljudsko bie svojevrstan stroj. A ako ne
stroj, onda sigurno ivotinja poput drugih ivotinja.
Bio je takoer nevjerojatno hrabar jer je imao snage poi tamo kamo nit-
ko prije njega nije poao, u dubinu naeg vlastitog uma, koju skrivamo ti-
jekom dana i otkrivamo, dodue ne sasvim svojevoljno, nou.
Darwin i Freud. Bio je to par otkrivaa koji su nas prisilili da zavirimo u
nau vlastitu narav, premda to nismo htjeli. Sigurno smo zbog toga na do-
bitku, premda e ih mnogi od nas zbog toga nastaviti mrziti.
274

Svijet 1914.
o 1914. Europa je stvorila civilizaciju koja je postala vrhuncem svjetske
povijesti. Svjetlei poput svjetionika nade europsku su civilizaciju opo-
naali gotovo posvuda na naem planetu, a nadzirala je svjetsku trgovinu, fi-
nancije, znanost i, openito, kulturu.
Meutim, najinteligentniji, najuljudeniji i najosjeajniji Europljani bili su
vrlo nezadovoljni postignuima svoje hvaljene civilizacije. Znali su da neto
vano nije u redu. Imali su pravo.
Doao je Veliki rat i bacio Europu i svijet u sukob koji je s razdobljima
mira trajao gotovo treinu stoljea. Za samo etiri godine europska se civiliza-
cija uruila pa je Zapad uvidio potrebu za novim poetkom. Unitena civi-
lizacija nastajala je barem od 1300., vie od est stoljea. Zbog toga ne smije
iznenaditi kako smo i danas zabavljeni golemim poslom njezine zamjene, a ta
zadaa ni izdaleka nije zavrena.
to je bilo loe u europskoj civilizaciji 1914.? Zato se upustila u najrui-
lakiji rat u povijesti, rat koji se na posljetku dotakao gotovo svake drave na
svijetu i ubrao stotine milijuna ivota te uzrokovao neizmjerne patnje stotina
milijuna drugih?
Ekonomske podjele
Svijet se 1914. mogao podijeliti u etiri ekonomske zone. U prvoj, radna je
snaga u industriji brojem premaila ljude zaposlene u poljoprivredi. Velika
D
POVIJEST ZNANJA
Britanija je prva dostigla tu toku 1820. Njemaka i Sjedinjene Amerike
Drave postigle su je 1880., a Belgiji, Japanu i malobrojnim drugim dravama
to je uspjelo u prvom desetljeu 20. stoljea. Francuska tu razinu nije dosegla
do 1914. i potom e joj to poi za rukom tek poslije 1945. Ostatak svijeta jako
je zaostao.
U drugoj ekonomskoj zoni poljoprivredno je stanovnitvo otprilike dvo-
struko premaivalo broj industrijske radne snage. U toj su skupini bile ved-
ska, Italija i Austrija. Usprkos tome, u odnosu na ostatak svijeta postale su
gospodarske sile.
Trea je zona ukljuivala brojne drave koje su tek poele industrijaliza-
ciju, ali su jo uvijek uglavnom bile predindustrijske. Vodei primjer bila je
Rusija. U njoj je bilo suvremenih tvornica poput onih u Velikoj Britaniji ili
Njemakoj, ali je velika veina stanovnika ivjela u seljakom drutvu.
etvrta ekonomska zona ukljuivala je balkanske drave poput Grke i
Bugarske, kolonijalne drave i teritorije u Aziji i Africi te veinu drava u Ju-
noj Americi. Tu emo skupinu zemalja jednom nazvati Trei svijet. Uz samo
nekoliko iznimaka, jo su uvijek gotovo iskljuivo ovisile o rukotvorinama,
obrtnikim proizvodima i nekvalificiranoj radnoj snazi.
Po svakoj su definiciji dravne moi zemlje u prvoj skupini i nekolicina u
drugoj bile najmonije na Zemlji. Prvo, raspolagale su veinom svjetskog ka-
pitala, bilo kao vikom sredstava raspoloivog za ulaganja ili u obliku sredsta-
va za proizvodnju, primjerice najveim i najskupljim strojevima i tvornicama.
Njihova politika dominacija nad veinom svjetskog stanovnitva bila je
potlaujua. Kontrola se iskazivala administracijom kolonija ili prijetnjama
vojnom silom, koju nisu oklijevale rabiti kako bi druge zemlje - primjerice
Kinu - natjerale na pokornost.
Na kulturnom su planu svoje jezike, obiaje, ukuse u stilu i dizajnu te kul-
turne i umjetnike proizvode nametnule svakome s kime bi stupili u dodir - a
to je bio gotovo svatko na svijetu. Gotovo da i nije postojala kultura koja bi ta-
kav susret preivjela bez posljedica, premda su se neke oduprle napadu, djelo-
mice i stoga to su ih zapadnjaki stjegonoe kulture pokuali oponaati.
Na posljetku, drave iz prve i druge skupine posjedovale su veinu oru-
ja na svijetu, odnosno sva najvanija oruja, a sve su raspolagale uinkovitom
vojskom i mornaricom. Nikad prije nije tako maleni postotak ukupnog svjet-
skog stanovnitva imao takvu mo i nadzirao sve druge ljude na Zemlji.
Posljedica takve situacije bila je sljedea: ako je mali broj drava koje su
upravljale svijetom, a veinom su bile europske, eljela mir, tada je svijet ivio
u miru. Ako su odabrale rat, tada je svijet zaratio, a druge drave u tome nisu
imale mogunost izbora.
276
Svijet 1914.
Prouavanje rata
S vremena smo na vrijeme spominjali blisku vezu izmeu rata i razvoja zna-
nja. U prethodnom smo poglavlju razglabali o izumu strojnice i jednakosti
koju je ona donijela medu vojskama, a takoer smo napomenuli kako je uki-
danje ropstva moralo saekati unitavalaki rat. Ali o braku rata i znanja moe
se rei mnogo vie.
Tisue su godina ljudi prouavali rat i nerijetko smatrali kako je rije o
moda najzanimljivijem predmetu istraivanja. ovjeanstvo se uvijek bojalo
rata i njegovih uasa, dok ga je istodobno opinjala njegova uzbudljivost i
pustolovnost pa ga je rado prigrlilo. Mnogo su se tisuljea mukarci i ene
podjednako divili, a nerijetko i oboavali, uspjene ratnike.
To nas naroito ne iznenauje jer su nas uspjeni vojskovoe spasili od
neprijatelja ili su nam donijeli vrijedne stvari: zemlju, novac i druge vrste rat-
noga plijena. Kako bismo na najprikladniji nain izrazili zahvalnost za takve
darove?
Takoer, uspjeni nas vojskovoe tjeraju da razmislimo o idealnom nai-
nu ivota. Temeljen na stezi, vrlinama, posebice hrabrosti, za koju mnogi
civili misle da im nedostaje, i posveenosti postizanju cilja, takav nain ivota
doima se iznimno poeljnim. Premda veina moda osjea da ne moe ivjeti
po idealima dobrog vojnika, taj nas ideal potie, ak i nadahnjuje.
Na kraju, rat podjaruje vatru pod loncem napretka. Rat ubrzava matu i
nagrauje domiljatost, to se primjenjuje na rjeavanje osnovnih problema.
Rat obino prati mijeanje genetskog materijala. Mars i Venera se sastaju pa
vojnici iz udaljenih krajeva silovanjem ili na manje nasilan nain oplouju
ene koje na svijet donose djecu nerijetko zvanu kopiladima, ali koja su uspr-
kos tome genetski vrlo snana.
Prouavanje rata nije prestalo u 19. stoljeu. Upravo suprotno. Rat je
moda bio vodei predmet istraivanja, a iz tog silnog intelektualnog napora
potekli su brojni izumi potrebni ne samo u ratu nego i u miru. Jedan primjer
je dinamit Alfreda Nobela. Meutim, velikog sukoba, uz iznimku amerikog
graanskog rata, do 1914. nije bilo sve od zavretka napoleonskih ratova
1815. Prouavatelji rata znali su, ili su vjerovali da znaju, mnogo novih stvari
o ratu: kako ga voditi u napadu i obrani, kako njime upravljati i kako od njega
zaraditi. Ali svoje teorije u posljednje vrijeme nisu mogli provjeriti u praksi.
Jedan mali rat imao je iznenaujui rezultat. Rusi, smatrajui da e po-
bjeda biti laka, 1905. napadaju Japance. Meutim, laku su pobjedu izvojevali
Japanci. Bilo je i taktikih razloga za takav zavretak: na primjer, japanske lo-
277
POVIJEST ZNANJA
gistike linije bile su mnogo krae. Ali to nije bilo sve. Japan, kako su uskoro
svi shvatili, od namjerne odluke 1868. da zbog nacionalnog preivljavanja
pone oponaati Zapad, brzo je napredovao. Tom je pobjedom Japan iznena-
da uao u krug vodeih nacija na svijetu.
Osim tog dogaaja, koji je slutio na vie zla negoli je itko tada mislio, svi-
jet je kroz razmjerno dugo razdoblje uspio izbjei rat. e za bitkom zbog toga
je narasla do toke kad ju je nuno trebalo utaiti.
Kolonijalizam
Kolonijalizam, ekspanzionistika politika, vrlo je star. Grci su kolonije u Ma-
loj Aziji, kako smo vidjeli, utemeljili sedam stoljea prije Kristova roenja.
Kartake i rimske kolonije nastojale su uspostaviti dominaciju nad Sredozem-
ljem. Veina je europskih drava poslije 1492. krenula na zapad i na novo-
otkrivenim kontinentima utemeljla kolonije. Suvremeni pojam kolonijalizam,
meutim, zapravo se ne odnosi na te dogaaje. Kolonijalizam u dananjem
smislu oznaava poredak koji su europske sile uspostavile i za koji su se borile
tijekom 19. i poetkom 20. stoljea, uglavnom u Africi i jugoistonoj Aziji.
Te nove kolonije nisu nastale zbog naseljavanja suvinog stanovnitva ili
promicanja vjerskih ili politikih ideala. Njihova je glavna svrha bila uspostav-
ljanje i nadzor svjetskih trita. Do druge polovice 19. stoljea europska je in-
dustrijska revolucija premaila potrebe lokalnih trita za proizvodnim dobri-
ma. Povremene financijske panike bile su znak, kako je rekao Karl Marx, da je
europskim buroaskim kapitalistima za osiguravanje stabilnosti njihovih pot-
hvata bilo potrebno stalno poveanje trita.
Na svijetu su postojali milijuni novih kupaca. Bili su vrlo siromani, ali su
to nadoknaivali velikim brojem, a njihova politika i posebice vojna slabost
znaila je da ih se moe natjerati na kupnju svega to su proizvoai htjeli.
Usto, premda im je nedostajao novac za plaanje proizvedenih roba, imali su
sirovine, od duhana do kroma, od rie do boksita, od kave i narani do pa-
muka, gume i jute, koje su se mogle zamijeniti za robu koju je negdje trebalo
plasirati jer bi u suprotnom europski proizvodni stroj stao.
Do 1914. kolonijalna slika svijeta posve se promijenila. panjolska, koja je
zbog oslobodilakih pokreta izgubila veinu kolonija u Novome svijetu, nikad
nije bila vaan igra u afrikoj kolonijalnoj igri. Portugal je vanost zadrao
nadzorom velikih enklava Angole i Mozambika na istonoj i zapadnoj obali
Afrike. Mala je Belgija upravljala golemim teritorijem oko zagonetne rijeke
Kongo. Nizozemci su jo uvijek drali velika podruja na istoku Indijskog
278
Svijet 1914.
oceana iz kojih su crpili jednako velike profite, ali su zanimanje za Afriku
izgubili poslije zavretka Burskog rata. Rusi nisu imali kolonije, ali su na svo-
joj istonoj granici mogli osvojiti cijeli novi svijet: bili su dovoljno zaokupljeni
pokoravanjem Sibira i muslimanskih podruja na svojem jugoistoku. Austrija
je, poput Rusije, bila vie zaokupljena susjednim zemljama i narodima negoli
Afrikom, jugoistonom Azijom ili Latinskom Amerikom. To je ostavilo etiri
mnogoljudne drave: Italiju, Francusku, Veliku Britaniju i Njemaku.
Od vrha Sicilije do vrha Tunisa nema mnogo - udaljenost preko Sredo-
zemnog mora manja je od dvije stotine kilometara. Tako je Italija bila blizu
sjeverne Afrike pa je u tom podruju mogla provoditi svoj utjecaj. Ali kako su
je u Tunisu pretekli Francuzi, Italija se morala zadovoljiti s Libijom. Njezina
su potraivanja bila umjerena, a veliki su ih igrai bili skloni prihvatiti. Usto,
Libija je veinom pustinjska zemlja, a njezine naftne zalihe jo nisu bile otkri-
vene.
Francuska je polagala pravo na Tunis i Alir, a takoer je htjela i Maroko,
smjeten preko uskog Gibraltarskog tjesnaca. To je bio samo poetak. Fran-
cuska je takoer polagala pravo, nadzirala i upravljala velikim dijelom zapad-
ne Afrike (dananji Senegal, Mauritanija i Mali) i sredinje Afrike (danas ad
i Srednjoafrika Republika). Osim Senegala, svi su navedeni teritoriji bili ri-
jetko naseljeni i nerazvijeni. Ipak, iz njih se moglo dosta izvui pa se Fran-
cuska estoko borila da ih zadri.
Tijekom dvaju stoljea Britanija je postala najuspjenija kolonizatorska
zemlja, a njezini afriki teritoriji bili su vrjedniji od drugih. Na sjeveru je bio
Egipat, najrazvijenija izvorno afrika civilizacija, najbogatiji plijen na konti-
nentu. Ispod nje prostirao se golemi, ali neistraeni Sudan. Juno od Sudana
nalazile su se bogate kolonije Britanske Istone Afrike: dananja Uganda, Ke-
nija, Zambija i Zimbabve (neko Rodezija). Britanska podruja na zapadu
bila su manja, ali dragocjena, medu njima i dananja Nigerija. Najvei poten-
cijal, meutim, nalazio se na junom vrhu kontinenta, gdje je Britanski Do-
minij June Afrike vladao dananjom Bocvanom i Svazijem.
Nekoliko dijelova Afrike, poput Etiopije na Rogu Afrike, ostalo je neo-
visno. Drugi, poput Somalilanda (danas Somalija i Dibuti), opstali su u traj-
nom sukobu interesa medu europskim silama. Gotovo cijeli afriki kontinent
bio je podijeljen. Ali jo je postojao jedan pohlepni i moni igra koji se htio
ukljuiti u igru.
Taj je igra bila Njemaka, koja se tijekom 19. stoljea poela razvijati u
najmoniju dravu ne samo Europe nego i svijeta. Zapravo, 19. stoljee bilo je
stoljee Njemake, kao to je 18. stoljee bilo britansko, a 17. stoljee fran-
cusko. (Po tom sustavu vrednovanja 16. stoljee mogli bismo pripisati pa-
279
POVIJEST ZNANJA
njolcima, a 15. stoljee Talijanima. Prije tog doba takva procjena gubi smisao.)
Njemaka je postala vodea svjetska industrijska sila, a pretekla je Britaniju i
kao vodea vojna sila. Ali osim nekoliko teritorija na istoku Afrike, na tom
kontinentu nije imala kolonije. Kako bi je se moglo zadovoljiti?
Svaka je druga europska sila Njemakoj neto dala, Britanija najvie jer je
najvie i imala, ali sve to nije bilo dovoljno. Njemaka, kako je pristajalo veli-
koj sili, htjela je velike posjede. Ali za stol, ili pravednije reeno, na valov stigla
je prekasno. Za gozbu nije ostalo nita. Osim ako se posve ne promijeni rav-
notea snaga u Europi. Ali to je bilo nezamislivo. Ili, moda, ipak nije?
Tijekom dvadeset pet godina izmeu 1889. i 1914. u razliitim dijelovima
Afrike i Male Azije dogodilo se nekoliko malih pozicijskih ratova. Ti su suko-
bi sluili za odreivanje granica i pokazivanje snage. U njima je umrlo malo
Europljana. Ti su se ratovi vodili uglavnom s lokalnim postrojbama. Zbog
toga su se s motrita svjetskih stratega pokazali nezadovoljavajuima jer jo
uvijek nisu mogli iskuati nove zamisli i oruje protiv ozbiljnih - tj. europskih
- konkurenata.
Burskirat
Jedan se mali rat u Africi pokazao veim negoli je itko oekivao. Izbio je u
listopadu 1899. kad su nizozemski doseljenici (Buri) iz June Afrike Repu-
blike (Transvaala) i Slobodne Drave Oranje upozorili Britance u Kapskoj ko-
loniji da nee prihvatiti englesku vlast na jugu Afrike. Neko su vrijeme pred-
nost u borbama imali Buri. Britanske se postrojbe, vie od pet puta brojnije,
nisu do 1902. znale odupirati njihovoj partizanskoj taktici, a potom su nad-
mo u oruju i okrutni zatiraki rat pod vodstvom lorda Kitchenera prisilili
Bure na predaju.
Kitchenerova taktika spaljene zemlje u Europi je izazvala ogorene pro-
svjede, posebice u matinoj zemlji Engleskoj. On je jednako palio gospodar-
stva Afrikanaca i Bura, a u nemarno vodenim i nehigijenskim koncentracij-
skim logorima na otvorenome skupio je stotinu tisua ena i djece. Umrlo ih
je vie od dvadeset tisua, a njihove patnje i smrt vjerno su prenoeni uasnu-
tom svijetu. Bio je to britanski Vijetnam, zajedno s prosvjednicima na ulica-
ma, liberalnim proglasima i domoljubnim gnjevom.
Velika Britanija je na posljetku dobila rat nakon to neko vrijeme nije us-
pijevala pokoriti mnogo slabijeg neprijatelja koji se borio za vlastitu zemlju.
Tako su mislili Buri. Britanci su, pak, mislili da je jug Afrike njihov. Afrikanci,
kojima bismo ga mogli pripisati, u tome nisu imali glasa. Burski je rat zaoku-
280
Svijet 1914.
pio pozornost mnogih stratega, ukljuujui i njemake. Iz tog sukoba svijet
nije nita nauio, premda je trebao.
Europsko bure baruta
U Sredozemno se more iz europskog kopna ire tri poluotoka. Od zapada pre-
ma istoku to su Iberski i Apeninski poluotok te Balkan, to na turskome znai
"planine". Balkan je stoljeima bio uzrok nevolja, a vidimo da one ni danas na
tom prostoru nisu prestale.
To podruje nije veliko, otprilike veliine amerike savezne drave Tek-
sas. U njemu danas ivi oko 75 milijuna stanovnika, a 1900. ih je bilo manje
od polovice tog broja. Kao takvo, podruje nije prenaseljeno. Meutim, naro-
di koji tu ive izvanredno su raznorodni. Poluotok je naseljavalo (i jo uvijek
naseljava) pet velikih etnikih skupina uz brojne ratrkane manjine. Govorili
su najmanje pet velikih jezika, ukljuujui nekoliko slavenskih, rumunjski,
grki, turski i albanski. Razdvajala ih je i religija: veina je bila grko pravo-
slavna, ali je bilo mnogo rimokatolika i muslimana. Jedino zajedniko bilo im
je siromatvo. Gotovo je svatko bio vrlo siromaan, osim velikih zemljopo-
sjednika koji su bili vrlo, vrlo bogati.
Bili su ponosni i osjetljivi, znaajke po kojima su bili poznati jo u doba
Tukidida i Peloponeskog rata. I danas ih je vrlo lako uvrijediti, a brzo e usta-
ti u obranu svojih prava, posebice kad ta prava nisu dobro odreena. Od ot-
prilike 30 milijuna stanovnika Balkana 1914., veina je htjela da njima vlada
netko drugi, a ne onaj koji je upravo vladao. To je donedavna takoer bila isti-
na. Dok je ova knjiga nastajala, Jugoslavija se raspala.
Mali, runi balkanski ratovi bili su esti. Dva su izbila 1912. i 1913., ali su
velike sile te lokalne poare uspjele ugasiti bez ozbiljne tete. Volje vatrogasa-
ca, meutim, kao da je nestajalo. Kad sljedei put izbije poar, moda e biti
bolje pustiti ga da se rasplamsa. Vatre mnogi smatraju proiujuima. Isto
vrijedi i za ratove.
U lipnju 1914. Austrija je odluila pokazati svoju mo na Balkanu pa je u
Sarajevo, glavni grad Bosne, poslala prijestolonasljednika Austrougarskog
Carstva. Nadvojvoda Franjo Ferdinand tamo je trebao nadzirati vojne vjebe,
ali je vjerojatno takoer trebao sudjelovati u privatnim razgovorima o vje-
nim kombinacijama i razvrgavanjima balkanskih zemalja koje su na dnevno-
me redu bile ve tisuljeima. Bilo kako bilo, nadvojvoda i njegova supruga
pokazali su se primamljivim ciljevima gorljivih mladih nacionalista jer ih je
jedan od njih ustrijelio. Na starome filmu vidimo kako nadvojvoda ustaje i
281
POVIJEST ZNANJA
potom pada prema naprijed u ruke svojih pobonika. Danas znamo da je s
njim pala i Europa. Pregovori o odvraanju rata trajali su mjesec dana, ali
gnjev i ozlojedenost nisu poputali pa je 1. kolovoza te kobne 1914. godine
izbio novi Tridesetogodinji rat.
Zapravo, trajao je trideset jednu godinu, od kolovoza 1914. do kolovoza
1945. Jo ga uvijek, tradicijski, nazivamo Prvi svjetski rat (1914.-1918.) i Drugi
svjetski rat (1939.-1945.), ali e povjesniari u budunosti sigurno ta dva
sukoba povezati u jedan, na isti nain, na primjer, kao kad govorimo o jed-
nom Peloponeskom ratu, premda je i on, takoer, bio prekidan dugim raz-
dobljima tjeskobnog mira.
Glavni je sukob na zapadnoj i istonoj bojinici prestao 11. studenoga
1918., ali se prljavi rat istrjebljenja u Rusiji nastavio jo tri godine. Bjelorusi,
zajedno s mnogim emigrantima, poput onih iz francuske revolucije, potpo-
mognuti veinom bivih neprijatelja - Njemaka je bila preiscrpljena da su-
djeluje - gotovo su unitili komunistiku revoluciju koja je zahvatila Rusiju,
ali su u posljednjem trenutku doivjeli neuspjeh.
Dvadesete godine 20. stoljea bile su duga, mahnita veselica, poput one u
Bruxellesu no uoi bitke kod Waterlooa, u koju su britanski asnici odjahali
u sveanim odorama. Krvavi je rat ponovno poeo poetkom 1930-ih kad je
Japan napao Manduriju, a potom i Kinu. Nijemci su se pod Adolfom Hitle-
rom do 1937. ponovno naoruali pa je 1. rujna 1939. poela druga, jo smrto-
nosnija faza rata.
Znaajke Tridesetogodinjeg rata
Njemaki je strateki plan kao prvo obuhvaao brzo osvajanje Francuske na-
predovanjem na zapad i jug kroz Belgiju, uz sporije ienje u Rusiji na isto-
noj bojinici. Tako bi se zaobile jake francuske utvrde uzdu francusko-nje-
make granice. Plan je 1914. gotovo uspio. (Zapadni dio istoga plana uspio je
1940., to namee zakljuak da vojnici iz potekoa i poraza ne ue brzo.)
Neuspjeh plana uzrokovao je najvee patnje u povijesti doivljene na bojnome
polju. Junakim naporima Francuza i Engleza Nijemci su zaustavljeni sjever-
no i istono od Pariza. Meutim, Nijemce se nije moglo odbaciti. etiri su go-
dine dvije velike vojske s milijunima ljudi kopale rovove i jame meusobno
udaljene oko pola kilometra i ubijale se pukama, strojnicama i topovima koji
su s vremenom postajali sve strasniji.
Prva faza rata bila je u stilu 19. stoljea jer je bila rije o vrhuncu zalude-
nosti tog doba strojevima, odnosno vjerovanju da e dovoljan broj dovoljno
282
Svijet 1914.
velikih strojeva uvijek prevladati. Sam je rat postao uasan stroj za mljevenje
ljudskog mesa. Njegove najpoznatije bitke trajale su mjesecima, a ne satima ili
danima, a rtve se nisu mjerile tisuama, nego milijunima. Dan za danom i
godinu za godinom stotine tisua prethodno razumnih ivotinja svrstalo se u
redove i tvrdoglavo meusobno ubijalo. A nitko nije mogao pouzdano ili jas-
no rei to se i zato zapravo zbiva.
Kad je pucnjava 1918. privremeno prestala, nastupilo je razdoblje mah-
nitog veselja. Ono je zavrilo, poput mnogih veselica, financijskom propau.
Godina 1929. oznaila je poetak Velike depresije, najgore novarske panike
u povijesti koja se rairila cijelom zemaljskom kuglom pa se ak i rat doimao
poeljnim lijekom. Rat je ponovno izbio 1939. Saveznici su se ponovno pri-
premili za rovovski rat, ali su Nijemci bili pametniji pa je njihova strategija
Blitzkriega, "munjevitog rata", isprva imala velikog uspjeha jer su njemaki
tenkovi drobili postrojbe u rovovima, a bombe razruile brojne krasne ni-
zozemske i engleske gradove.
Saveznici su se uskoro snali pa su na posljetku najvie propatili njemaki
i japanski gradovi. (Japan je u rat na strani sila Osovine uao 1941.) Dresden i
Berlin su klasinim bombama, koje su uzrokovale velike poare, uniteni go-
tovo do temelja, ba kao i Tokio. Sam je zrak gorio iznad pakla u sreditima
tih gradova, uzrokujui vakuum u koji je prodro orkanski vjetar izvana. A
Hiroima i Nagasaki doivjeli su jo goru sudbinu.
Atomska bomba kojom je zavren Tridesetogodinji rat 20. stoljea s jed-
ne je strane bio zavretak, a s druge poetak neega posve novog. Oznaila je
kraj vjekovne potrage za apsolutnom premoi u naoruanju jer tako nadmo-
no oruje vlasnicima jami sigurnu pobjedu bez mnogo rtava. Taj se san za-
padnjakih stratega velianstveno ostvario 6. kolovoza 1945. u Hiroimi kad
su brojke pokazale sljedee: japanski gubici dvije stotine tisua, ameriki gu-
bici praktino jednaki nitici.
Usto, neprijatelj vie nije imao kamo pa se odmah i bezuvjetno morao
predati. Nikad prije u povijesti ratovanja nije bilo tako potpune pobjede. Sto-
ga ne udi da je ameriki predsjednik Truman, po prianju prisutnih tog
dana, gotovo histerino trao Bijelom kuom i vikao, "Uspjeli smo! Uspjeli
smo!"
Amerika apsolutna prednost nije dugo potrajala. Sovjeti su se po atom-
skom naoruanju izjednaili s Amerikancima tako da nikad vie nee i ne
moe biti tako potpune, iste i konane vojne pobjede. Zapravo, u razmjerno
kratkom razdoblju brojni su se mali i veliki narodi nastojali pridruiti nuk-
learnom klubu. Doivjeli smo konanu primjenu naela jednakosti preko
niana.
283
POVIJEST ZNANJA
Razmiljanja o ratu i smrti
Poetkom 1915., kad je prva faza Velikog rata 20. stoljea jo bila razmjerno
nova, Sigmund Freud je objavio lanak nazvan "Ovovremena razmiljanja o
ratu i smrti". Nakon to se 1900. pojavilo Tumaenje snova i druga vana djela,
dr. Freuda su poeli cijeniti, ak i ako ga veina nije voljela jer ih je uasavalo
ono to je govorio. Usto se znalo da moda ima bolji uvid u iskuenja kroz
koja je prola ljudska vrsta, Europa, a posebice Njemaka. lanak o ratu i smr-
ti bio je pun mudrosti, ali je moda, da citiramo naslov drame Bernarda Sha-
wa, bio preistinit da bude dobar, odnosno prepametan da postane omiljen
medu itateljima.
Freud je lanak zapoeo opisom razoaranja mnogih, i to ne samo u Nje-
makoj, otkriem okrutnosti i neovjenosti prethodno civiliziranih naroda i
pojedinaca. O vojnicima svih zaraenih strana kolale su zastraujue prie
kako su skupno silovali djevojice i potom ih ubijali, nabijali trudnice na baju-
nete, samo zbog zabave pucali u zarobljenike da ih obogalje ali ne ubiju, ili
kako su djecu i ivotinje muili da bi uli kako vrite. Sve je bilo preblizu ope-
prihvaenoj slici rata a da bi se moglo zanijekati. (Naravno, lake je bilo povje-
rovati u takve prie o neprijateljskim nego vlastitim vojnicima.)
A kao da okrutno neovjeno umorstvo nije bilo dovoljno, vlade svih
sukobljenih strana, istodobno dok su od vlastitih graana zahtijevale potiva-
nje zakona civiliziranog ivota, prema neprijateljskim vladama i pojedincima
nastupale su bez ikakvih obzira prema zakonu ili civilizacijskim obiajima.
Vlade su svakodnevno lagale i s velikim se arom bacale na razvoj sve udovi-
nijih vrsta oruja, ukljuujui otrovne plinove i bombardiranje nenaoruanog
civilnog stanovnitva. Bili su nemilosrdni poput barbara, a to ih ni u najmanju
ruku nije ometalo u nakanama i djelovanju.
Kako su stvari bile drukije prije rata! Tada su kulturni Europljani, a prije
svega Nijemci, vjerovali kako je poslije mnogih eona, ljudska vrsta, ili barem
njezin vrlo poseban dio, na posljetku dostigla civilizacijsku razinu koja zabra-
njuje djelovanje i ponaanje kakvo je sad postalo uobiajeno. I ne samo zabra-
njivala, nego ga je mogla i sprovesti. Iznad svega, ovjeanstvo e pronai ne-
ku razumnu zamjenu za rat, a posebice za rat kakav se upravo vodio.
Njemaku su civilizaciju posebice Nijemci i drugi kulturni Europljani
smatrali vrhuncem ljudskog postignua. Njemaka znanost, njemaka glazba
i umjetnost, njemako obrazovanje te njemaka etika filozofija postavili su
standarde za ostatak svijeta jer su ih smatrali najboljima.
A sad je Nijemce svijet uglavnom smatrao primitivnim, barbarskim di-
vljacima. Kolektivno su ih nazivali Hunima, omrznutim nazivom koji je sto-
284
Svijet 1914.
Ijeima oznaavao krajnje necivilizirana, neovjena, poluljudska bia koja su
u Europu navalila s istoka i razorila rimski svijet.
Nadajmo se da nemaju pravo, rekao je Freud, i da mi Nijemci nismo tako
loi kakvima nas smatraju. Ali, dodao je - to je bila poanta - mi nismo ni tako
dobri kako bismo htjeli da misle o nama. Mi smo ljudi, a i oni su. A civilizira-
no ljudsko bie nije sretno kako kae da jest. Psiholoki, civilizirani ovjek ivi
preko svojih mogunosti jer u svima nama postoji dublje ja, svojevrsni primi-
tivni divljak, koji se eli osloboditi okova koje mu namee civilizacija. Znam
to, rekao je Freud, jer sam to bez iznimke vidio kod svih mojih pacijenata:
mukaraca i ena, starih i mladih, uenih i neukih. Zbog toga nisam izne-
naen onime to je rat otkrio pa ni vi ne biste smjeli biti iznenaeni.
Ideja da je civilizacija gotovo nepodnoljiv teret za veinu ljudi, ak i Ni-
jemce, 1915. nije bila omiljena, ali je barem nudila neko objanjenje. A Nijem-
ci, kao i svi saveznici i svi njihovi neprijatelji, u prvoj su se fazi rata nastavili
ponaati kao da ne ele biti civilizirani. Neobino je bilo to se 1918., po pre-
stanku neprijateljstava, nitko nije poeo ponaati - ili glumiti - na stari civi-
lizirani nain. Niti se to dogodilo u sljedeih osamdesetak godina. Upravo to
se mislilo izjavom kako je Veliki rat 20. stoljea unitio naprednu civilizaciju
kakva je u Europi postojala prije 1914.
Bila je slaba utjeha to je dr. Freud rekao da je ta civilizacija i tako bila
samo opsjena. Ljudi nisu takvi, govorio je. Ljudi u sri nisu dobri. "Istina iza
svega toga, koju ljudi nijeu, je da ljudi nisu blaga bia koja ele biti voljena i
koja se u sluaju napada mogu samo braniti," napisao je u kasnijoj, pomnije
ustrojenoj razradi ideje iz 1915. "Posve suprotno, bia su medu ijim se in-
stinktnim darovima prepoznaje velika agresivnost." Dodao je: "Homo komini
lupus. (ovjek je ovjeku vuk.) Tko e pred dokazima iskustva ivota i rata
imati snage osporiti tu izjavu?"*
Tko to, doista, moe zanijekati, imajui u vidu sve dokaze koje nam je
ponudilo 20. stoljee?
Freud je u radu iz 1915. takoer govorio o promijenjenom stavu prema
smrti koji je sa sobom donio rat. U miru smrt moemo drati malo podalje od
nas. Moemo je nijekati ili u najmanju ruku moemo izbjegavati spominjati je
ili ak misliti o njoj. U ratu takvo nijekanje nije mogue. Smrt se tada na naj-
izazovniji i najnedoliniji nain uplie u svaiji ivot. Ali, rekao je Freud, to
nije loe, jer duboko u naem primitivnom, nesvjesnom ja svjesni smo smrti,
ak i ako je na povrini nijeemo. Mi elimo smrt naih neprijatelja, dvojimo
o smrti voljenih i bojimo se vlastite smrti u koju istodobno ne vjerujemo.
^Civilizacija i njezina nezadovoljstva (1930.)
285
POVIJEST ZNANJA
I ovdje je rije o opsjenama koje je bolje odbaciti. Si vis vitam, para
mortem, zakljuio je Freud: "eli li ivjeti, pripremi se za smrt." I taj je savjet
bilo teko prihvatiti. Ali i on je, takoer, pomogao objasniti to se zbiva.
Uzroci rata
Zato je dolo do rata? On nije bio logiki potreban, ali moda rat nikad ne
moemo potpuno izbjei. Desetak puta prije 1914. inilo se da e izbiti opi
rat, ali to se nije dogodilo. Istina je da je potreba za zadovoljavanjem nje-
makih "legitimnih potraivanja" za afrikim kolonijama bila sve neodloni-
ja. Takoer je istina da su unutarnji balkanski sukobi postajali sve ei. A ima
istine i u tvrdnji da je strpljivost svih sukobljenih strana bila sve tanja. Ali po-
stojala su i dva druga uzroka koje treba spomenuti i pretresti.
Jedan je Freudovo objanjenje. Ljudima treba rat, kao da je govorio, kako
bi olakali nepodnoljivi teret civilizacije. Alternativa ratu je neuroza, indivi-
dualna i skupna, koja takoer moe postati nepodnoljivo unitavalaka. Ljudi
ne mogu vjeno glumiti civiliziranost. Za duboke ubilake nagone mora im se
omoguiti oduak. Snovi nisu dovoljni. Potrebno je i djelovanje. Je li svako
djelovanje valjano, odnosno je li dobar nadomjestak ratu?
Jer rat ne samo to doputa ubijanje na okrutan i neovjean nain, nain
na koji to oduvijek eli podsvijest, nego na izvanredno proturjean nain iz
ljudi izvlai najbolje u njima. Kad su u pitanju ivot i smrt, igra poprima zna-
enje kakvo inae ne moe imati. Rijetko se vojnik vrati iz borbe bez osjeaja
da se na neki nain proistio, da je dosegao vrhunce djelovanja i osjeaja kakve
nikada prije nije doivio. Jedna od tragedija Vijetnamskoga rata bila je mali
broj vojnika koji su to osjetili. Umjesto toga osjeali su se okaljano, prevareno
i ismijano.
U takvom je tumaenju rat neodoljivo, premda krajnje opasno iskuenje.
Rat privlai mukarce, ali i ene, i privlaio ih je tijekom cijele ljudske povije-
sti. Moda kao iskuenje rat na posljetku gubi svoju privlanost. Ako je tako,
i ako je razlog tome tragina pogreka Vijetnamskoga rata (barem s amerikog
motrita), tada je taj rat najbolji koji su Amerikanci ikad vodili.
Postoji jo jedan mogui razlog poetka rata 1914. Taj je razlog dosada.
Spomenuo sam da je jedno objaenjenje pada Zapadnoga Rimskog Car-
stva u 5. stoljeu po Kristu takoer bila dosada, duboka i neizljeiva ama koja
je poput kiseline razjedala duu. Carstvo je preivjelo pola tisuljea, ali nje-
govi problemi nikad nisu rijeeni. Nikad nije pronalo djelotvoran, a kamoli
dobar nain izbora vladara pa su gotovo svi njegovi carevi bili udovita -
286
Svijet 1914.
glupi, neznalice i okrutni - uz nekoliko iznimaka tijekom zlatnoga doba An-
tonina. Bogati su postajali bogatiji, a siromani siromaniji, ali bogati nisu bili
sretniji od siromanih. Zbog toga su barbari, kad su stigli, "zapravo bili svoje-
vrsno rjeenje", napisao je grki pjesnik Konstantin Kavafis (1863.-1933.),
U pola stoljea prije 1914. niz je briljantnih, rjeitih i oajnih umjetnika
pokuao europsku buroaziju probuditi iz smrtonosne umalosti. Buroazija
isprva nije vjerovala da je umala jer je vrlo marljivo skupljala novac. Skup-
ljanje novca nije junako ljudsko djelo! uzvikivali su umjetnici. Skupljanje
novca do smrti je dosadno!
Na neki je nain takvo stanovite imalo smisla. Vladajua buroazija, naj-
kulturnija klasa uz kapitaliste i poslovne ljude, ponaala se kao da joj je smrt-
no dosadno. Novac je bio dosadan, ali to je gore, i mir je bio dosadan. Na
posljetku, dosadu vie nije mogla izdrati pa je dopustila da pone rat.
Poput arobnjakova uenika, nije oekivala da e rat biti tako straan ni
tako dugotrajan. Ratovi su, dodue, uvijek takvi, ali to kao da zaboravljamo.
Na kraju su svi eljeli da rat nikad nije ni poeo. Ali poeo je jer je to htjelo do-
voljno ljudi. Tako je s veinom stvari koje se dogode ljudima, bez obzira jesu
li dobre ili loe.
287

Dvadeseto stoljee:
trijumf demokracije
a mnoge je kraj drugog tisuljea bio prilino uznemiruju, kao da je stvo-
rio osjeaj strane konanosti. Mnogi su se pitali, ak i ako inae nisu reli-
giozni, je li Bog namjeravao da svijet toliko dugo traje. Jesmo li sposobni za-
poeti jo jedno tisuljee? Imamo li snage i hrabrosti? Imamo li volje?
Europljani pred kraj 10. stoljea nisu bili sigurni imaju li volje. Od oko
950. do 1000. godine, nae pretke je proimala melankolija. Luaci su trali
kroz gradove i sela izvikujui da dolazi svretak svijeta. Neki od onih koji nisu
bili mahniti bojali su se da pomahnitali moda imaju pravo. Dolo je do nesta-
ice domiljatosti i izuma. Brojni problemi inili su se nerjeivima. Ljudi su
pokuali izdrati nadajui se da ivot nee postati jo gori. inilo se kao da su
odustali od nade da e se stvari ikad popraviti.
Zloinci su lutali zemljom, krali, palili, porobljavali. Sveenici su drali
tune i sumorne propovijedi upozoravajui ljude da Posljednji sud samo to
nije stigao, potiui ih da poprave svoje ivote i pomire se sa susjedima. Vei-
na ljudi je nevoljko ulazila u dogotrajnije pothvate. Nitko nije stvarao planove
za budunost, barem ne na ovom svijetu.
Kad je tisuljee dolo i prolo bez ikakvog incidenta, europski narodi su
u olakanju odahnuli. U milijunima grudi opet se pokrenula prvotna energija.
Otkrivena su nova rjeenja starih problema. Zato ih se nitko prije nije sjetio?
Iskuavali su se domiljati politiki i drutveni poreci pa se pokazalo kako ne-
rijetko funkcioniraju. Umjetnici su stvarali nove vrste umjetnosti, pjesnici pi-
Z
Dvadeseto stoljee: trijumf demokracije
sali nove vrste pjesama, a filozofi se iznenadili kad su otkrili kako ima svakoja-
kih novih ideja za promiljanje.
Kao posljedica tog porasta duhovne energije, 11. stoljee jednostavno je
procvalo. Jo se boljim pokazalo 12. stoljee. No moda je ipak najbolje od
svih bilo 13. stoljee: dovrene su poznate katedrale, osnovana sveuilita, ljudi
su putovali u nove krajeve i upoznavali nove prijatelje, a gradovi rasli bre
negoli u posljednjih tisuu godina. I svakog su ljeta norveki ribari plovili s
Islanda prema zapadu i donosili natrag ne samo ribu nego i groe koje su
ubrali na obalama nove zemlje za koju nikome nisu rekli, jer nisu eljeli riski-
rati da im netko pokvari odlian ribolov.
Posljednje desetljee 10. stoljea - od 991. do 1000. godine - bilo je vrlo
opasno. Mnogi su trpjeli bezono divljatvo koje se rairilo diljem Europe, a
ope beznae uzrokovalo je opi jad. Meutim, u to doba nije bilo nuklearnog
oruja. Pojedinac, bez obzira koliko bio zao ili zlonamjeran, nije mogao uni-
titi cijeli svijet.
Danas, trenutak iste zlobe bilo kojeg od aice pojedinaca ili moda
trenutak iste nepromiljenosti neto vee, meutim jo uvijek male skupine
ljudi, mogao bi unititi svijet. Zloba i nepromiljenost u kriznim se razdoblji-
ma pogoravaju. To je razlog zato je posljednje desetljee prolog tisuljea -
a to se nastavlja i danas - opasno vrijeme u povijesti ovjeanstva.
Meutim, kako je ljudski rod preivio posljednje desetljee 20. stoljea i
bez veeg incidenta uao u novo tisuljee, moemo oekivati da e se do-
goditi neto slino onome u desetljeima nakon 1001. godine. Naviranje ener-
gije, sve vie domiljatosti i izuma, osjeaj da postoje novi naini ureivanja
ljudskih odnosa, voljnost, tovie snana elja da se prigrle nova rjeenja za
stare probleme. Oekujem da e sve to postati oito. Prema tome, ako to za-
jedniki doivimo, 21. stoljee moglo bi biti najvelianstvenije stoljee u ljud-
skoj povijesti, najuzbudljivije, najproduktivnije i s najvie nade.
Poslijemilenijsko razdoblje ve je zapoelo, zbivaju se izvanredne, zadi-
vljujue stvari, dogaaji koji odiu poslijemilenijskim znaajkama. Istonoeu-
ropski narodi su traili slobodu i na njihovo veliko iznenaenje nitko im je
nije uskratio niti odbio. Sad mogu slobodno odluivati o vlastitim sudbinama,
a ak i kad bi neki u tome posrnuli, nikad se vie nee biti voljni vratiti u elije
u kojima su ivjeli od kraja "Velikog rata" 20. stoljea.
S jednakom sigurnou moemo rei da e u bliskoj budunosti golema
kineska nacija - vie od etvrtine svjetskog stanovnitva - takoer dobiti poli-
tiku i ekonomsku slobodu. Milijuni mladih ije su nade bile uguene u pro-
ljee 1989. nee zaboraviti ono to su toliko gorljivo prieljkivali i za to je
mnogo njih dalo ivote. Simbol te elje bila je gipsana kopija Kipa slobode
289
POVIJEST ZNANJA
podignuta nasred trga Nebeskog mira u Pekingu. Kip su unitili tenkovi, ali ne
i nadu koju je taj kip simbolizirao i nadahnuo.
Svijet je pun nade. Nada je protuotrov beznau. Lijek je trenutaan. Bez
nade, nita se ne moe postii. S nadom, to se ne moe postii?
Godina 1989. oznaila je dvjestotu godinjicu juria na Bastilleu kojim je
zapoela francuska revolucija. Hoe li neki budui pjesnik napisati za 1989.
kao to je Wordsworth napisao za 1789.,
Blaenstvo je bilo u toj zori biti iv,
Ali biti mlad bio je pravi raj!
Napredak demokracije
Prve su demokratske vlade u nekoliko grkih gradova-drava utemeljene ti-
jekom 6. i 5. stoljea pr. Kr. Nisu potrajale. Sruili su ih neprijatelji iznutra ili,
ee, unutarnje oligarhijske revolucije, tj. bogata manjina koja se predstavljala
kao istinska vlastela. Do Aristotelovog vremena, u 4. stoljeu pr. Kr., inilo se
da je demokracija neuspjeli eksperiment.
Rimska republika nije bila demokracija u grkom smislu. Izborno pravo
bilo je strogo ogranieno i premda su ljudi uivali prilino politike slobode,
nisu, strogo govorei, bili vladari drave. Talijanske komune iz 11. i 12. stoljea
bile su oligarhije koje su se usuivale koketirati s demokracijom. Opet, po-
stojalo je prilino slobode, ali nije bilo ustavnog temelja za vladavinu naroda.
Sve do politikih revolucija potkraj 17. i 18. stoljea nije zaivjelo nita to bi
bilo nalik pravim demokratskim vladama. Stoga je demokracija, od svih obli-
ka vladavine, medu najsuvremenijima, ako shvaamo to demokracija uistinu
znai.
Pojam demokracije moemo ralaniti na nekoliko dijelova. Zbaciva-
njem kralja Jamesa II. i njegovom zamjenom monarhom koji je pristao biti
odgovoran - tj. prijemiv - prema parlamentu, Englezi su 1689. (ima li neeg
udesnog u svezi te dvije posljednje znamenke?) utemeljili moda prvu pravu
vladavinu zakona. Bila je to barem prva suvremena vladavina zakona, jer su
od pada rimske republike sve vlade, ustavno, a ne samo stvarno, bile vladavine
ljudi. William i Mary moda nisu eljeli biti samo obine figure, no ustavni
monarh to niti ne mora biti. On moe biti predsjednik i imati velike ovlasti,
dokle god potuje zakon koji nije njegova vlastita volja ili hir. U vladavini lju-
di ne postoji zakon nadmoniji od volje ili hira jedne ili nekolicine osoba. U
vladavini zakona postoji. I u tome je cijela mudrost.
290
Zakon koji su William i Mary pristali potovati utemeljio je parlament
odgovoran prema narodu, koji je zauzvrat izabrao lanove parlamenta. Tko je
"narod" nije bilo sasvim jasno, usprkos jasnoj i glasnoj deklaraciji Johna Loc-
kea iz 1689. godine da e "narod suditi" o pravednosti svojih vladara. Tko su
ti ljudi? Jesu li svi oni narod? Samo mukarci? Samo oni koji imaju neko vlas-
nitvo? Moramo nagaati da je Locke mislio na te posljednje. No ta ograni-
ena skupina ne ini demokraciju.
"Svi su ljudi stvoreni jednaki," rekao je Thomas Jefferson u drugoj jasnoj
i glasnoj deklaraciji iz 1776., "i njihov ih je Stvoritelj obdario odreenim neo-
tuivim pravima." Ovdje je prvi put stavljen naglasak na "svi". Je li mislio svi
u smislu svaki mukarac? Ili moda i svaka ena? Vjerojatno ne. Ali vano je
uvidjeti da to to je Jefferson, pojedinac iz 18. stoljea, mislio, nije bilo naro-
ito vano u velikoj shemi stvari. Rekao je "svi" i to napisao kako bi svi mogli
proitati. Budunost moe tu rije tumaiti kako eli jer deklaracija nije sadr-
avala nikakvo eksplicitno ogranienje rijei svi. "Svi" je moglo znaiti svi,
ako su ljudi to htjeli. A htjeli su.
Ta elja odzvanja preambulom Ustava kojeg su Tvorci nacije 1789. (opet
ta kobna godina!) uzdigli na poloaj vrhovnog zakona. "Mi Narod", rekli su
oni, "odreujemo i utemeljujemo ovaj Ustav." To je znailo da je narod, a ne
drava, taj koji odreuje. Rijei su ponovno govorile vie od onoga to su oni
koji su ih napisali pod njima shvaali.
Mi, Narod Sjedinjenih Amerikih Drava, kako bismo ustrojili savr-
eniji savez, utemeljili pravdu, osigurali mir u zemlji, pobrinuli se za
opu obranu, promicali ope blagostanje i osigurali blagoslov slobo-
de nama i naem potomstvu, odreujemo i utemeljujemo ovaj Ustav
Sjedinjenih Amerikih Drava.
Opet, ima li kakvog ogranienja? to god Tvorci nacije mislili, postoji li u tim
rijeima ugraen razlog koji bi govorio da nisu ukljueni svi - ba svi do
jednog - iz naroda.
Nitko nije proitao te rijei, kao i one Jeffersonove, paljivije od Abra-
hama Lincolna, koji je u zadau, nesretnim ili sretnim sluajem, ovisno o
vaem stajalitu, dobio protumaiti znaenje demokracije narodu sukoblje-
nom u amerikom graanskom ratu, ratu koji je prijetio samom postojanju
nacije. Izmeu ostalih dunosti, u studenome 1863. na posveenju vojnog
groblja u Gettysburgu u dravi Pennsylvaniji, na mjestu gdje se prethodnog
srpnja vodila jedna od kljunih bitaka toga rata, morao je nakon glavnog go-
vora Edwarda Everetta izrei nekoliko rijei.
291
POVIJEST ZNANJA
Nai preci, rekao je Lincoln, utemeljili su na ovom kontinentu novu naci-
ju, posveenu ideji da su svi ljudi stvoreni jednaki.
Sada, nastavio je, vodimo graanski rat koji kua moe li takva nacija iz-
drati dulje od kratkog razdoblja. Narode koji su u prolosti bili posveeni toj
ideji obino su unitili vanjski ili unutarnji sukobi. Ne smijemo dopustiti da se
to dogodi naem narodu.
Umjesto toga, zakljuio je, u ast hrabrih ljudi koji su se ovdje borili, a
pogotovo onih koji su ovdje poginuli, moramo posvetiti nae ivote ispunje-
nju zadae koja je nakon njihove smrti ostala nedovrena. Ta je zadaa osigu-
rati ovoj zemlji kontinuitet "vladavine naroda, kojom vlada narod, za narod".
Nema poznatije fraze u analima amerike povijesti. "Vladavina naroda"
znai narodna vladavina, tovie vladavina naroda nad cijelim narodom -
svojim narodom. Nitko od naroda nije izostavljen.
"Kojom vlada narod" znai da vlau upravlja narod. Svojim ovlastima
biraju pripadnike izvrnih tijela i predstavnike koji e stvarati i provoditi za-
kone.
"Za narod" znai vladu koja e djelovati za dobrobit - ope dobro - sveg
naroda, ne samo pojedinaca, a pogotovo ne samo samih vladara, premda iza-
brani pripadnici izvrnih tijela i predstavnici mogu i trebaju imati koristi od
vlade kojoj privremeno (dokle god ih narod izabire) pomau djelovati.
Definiciji demokracije dovoljna su ta tri elementa: engleska odluka iz
1689. da stvori vladavinu zakona, a ne ljudi, deklaracija Tvoraca nacije iz 1776.
i 1789. da su svi ljudi jednaki i da ljudi kao cjelina mogu odreivati zakon koji
je nadmoniji bilo kojem ovjeku. To Lincolnovo trodjelno razlikovanje odre-
uje tri osnovna cilja demokratske vlade. To je demokracija kakvom su je
Amerikanci nauili shvaati tijekom neto vie od dvjesto godina, a ostatak
svijeta u razliitim razdobljima kraim od dvjesto godina.
Razumjeti to demokracija znai i primijeniti to razumijevanje, dvije su
razliite stvari. ak i u SAD-u, zaetniku demokracije u najpotpunijem zna-
enju tog izraza, vie od polovice naroda 1900. bilo je bez prava glasa. Biti bez
prava glasa, kao to su to bile sve ene, veina crnaca na amerikom Jugu te
zbog ekonomskih razloga i neki drugi, znai biti lien najvieg poloaja u zem-
lji, poloaja graanina u punom znaenju pojma graanin, dakle onoga koji
odreuje oblik, ponaanje i osobnost svoje vlade. enama, crncima i pojedi-
nim siromanima jo su "za njihovo vlastito dobro" upravljali drugi. To nije
bilo dovoljno dobro.
Veina je drugih zemalja bila daleko iza SAD-a. Prije manje od stotinu
godina nije postojala vodea zemlja na svijetu koja je u naem - i Lincolnovom
- smislu rijei bila demokracija.
292
"Veliki rat" 20. stoljea imao je mnogo posljedica. Neke su bile dobre.
Jedna od najboljih je bila to se diljem zemaljske kugle proirilo naelo opeg
prava glasa. Danas jedva da postoji narod koji ustavom ne jami pravo svim
graanima da glasuju za svoje predstavnike i vladare.
Meutim, to ne znai da je u svim zemljama to pravo i zatieno. Komu-
nistike su vlasti pedeset i vie godina uspjele odrati privid da su izbori na
kojima se kandidira samo jedan kandidat - kandidat vladajue stranke - pravi
izbori. "Dokazali su" to traei od svih graana da glasuju, to su, donedavno,
gotovo svi graani i inili. Takva vrsta izbora je sprdnja demokratske vlasti,
Lincolnove "vlade kojom vlada narod".
Pravo glasa je zatieno za sve, ili gotovo sve, graane naroda slobodnog
svijeta, koji se zove slobodnim upravo zato jer je to pravo zatieno. Meutim,
u nekima od tih zemalja dobar dio biraa odluuje ne glasati za predstavnike.
Doputaju drugima da to ine za njih. Je li takva nacija manje demokratska?
Teko je rei.
Da vlast postoji za dobrobit svih ljudi jo je jedna tvrdnja veine suvre-
menih ustava. U mnogo sluajeva ta je tvrdnja oito neistinita: "za narod" se
ne ostvaruje sa samo nekoliko rijei koje imaju vie ili manje iskrenu namjeru.
Ni u jednoj zemlji ne moe se rei da se vlast jednako dijeli na sve graane,
odnosno nigdje svi graani nemaju od svoje vlade istu korist. U nekim zem-
ljama tom se idealu pristupa vrlo pomno, u drugima postoji namjera, to nije
bio sluaj u gotovo svim zemljama na svijetu prije manje od stotinu godina.
Pruanje zatitnikih skuta vlasti preko svih ljudi - Lincolnove "vladavi-
ne naroda" - donekle je diskutabilno. Danas u Americi gotovo nitko nije izo-
stavljen, nikome nije uskraena vlast. To je dobro. Donedavna gotovo nitko
nije bio slobodan od vlasti na Haitiju. To je vrlo loe. Duga ruka despotske,
ak tiranske vlade, kad je opremljena sloenim elektronikim ureajima za
nadziranje moe dosegnuti u svaki dom, na svako radno mjesto ili posao,
ak i u svako srce i um. Razlika se odnosi na to tko je iskljuen. U SAD-u to
su neki siromani, znatan broj ilegalnih doseljenika i nekolicina drugih,
slabih. Oni nisu ukljueni, katkad nenamjerno, ali to je uvijek nelegalno i
neustavno. Na Haitiju, ili u bilo kojoj tiraniji, vladari su ti koji su iskljueni,
jer oni su iznad zakona i samim tim iznad drave. Oni gotovo ekskluzivno
uivaju povlastice vlasti, jer su se otuili. U pravom su smislu rijei izvan
zakona i iznimno ih je teko izvesti pred lice pravde.
Ovi neuspjesi u praksi potkraj 20. stoljea vrlo se razlikuju od pogreaka
demokracije uoenih na njezinu poetku. Tada je demokracija bila samo san
koji je u nekim zemljama bio ostvariv, dok je u drugima bio nezamisliv, ak i
kao mogunost. Promjena koju vidimo je velika.
293
POVIJEST ZNANJA
Jednostavan nain opisivanja novog drutva: godine 1900. velika veina
naroda na svijetu nije razumjela to je demokracija i stoga nije htjela demo-
kraciju. A ak i medu onima koji su je razumjeli, nisu je svi eljeli niti vjerovali
da je mogue pretvoriti je u praksu.
Godine 2001. velika veina naroda na svijetu razumije, neki bolje od dru-
gih, to je demokracija. A medu onima koji je razumiju, nema naroda koji je
ne eli ili ne vjeruje da ona prije ili kasnije moe za njih postati stvarna i prak-
tina.
Jo ima vladara koji tvrde da njihovi narodi ne ele demokraciju, da nisu
spremni za nju, da ne bi mogli preivjeti pod slobodnom vlau koju bi sami
izabrali. Do 1989. to su govorile i komunistike vlasti na istoku Europe. To je
stav brojnih tiranskih vladara zemalja Treeg svijeta. To je tvrdnja apsolutnih
vladara nekolicine teokracija koje su uspjele preivjeti sve do poetka treeg
tisuljea. No kad se narod bilo gdje pita i kad na to moe slobodno odgovo-
riti, s tim se u naelu ne slae.
Narodi posvuda ele demokraciju iz vrlo jednostavnog razloga. Kao to
nas ui filozof Mortimer J. Adler, demokracija je jedini savreno pravedni
oblik vlasti. Svi ostali oblici vlasti, bez iznimaka, ili ustavno uskrauju nekim
graanima pravo da biraju vlastite vladare ili ustavno iskljuuju neke graane
iz povlastica koje njihova vlast nudi. Nijedna demokracija dosad nije bila
savrena u realizaciji demokratskog ideala, a moda nijedna demokracija u
tom smislu to nikad ni nee biti. Ali nijedan drugi oblik vladavine nije ak ni
idealno savren u smislu u kojem je to demokracija. I zato je svi narodi, posvu-
da, ele.
Kad o tome razmislite, to je izvanredna promjena. Prije dvjesto godina
nijedan narod osim Britanaca, u zemlji i kolonijama, nije imao predodbu to
bi mogla biti demokratska vlast. Prije stotinu godina mali je dio svjetskog sta-
novnitva razumio i elio demokratski oblik vlasti. Danas, u praktinom smi-
slu, svi narodi na svijetu ele demokraciju. A ta elja postoji usprkos najiskre-
nijim naporima brojnih vlada da od svojih naroda sakriju ideju demokracije.
Pokuaj da se demokracija ugui ukljuuje izravnu cenzuru, iskrivljavanje
i lai. No nita od toga nije djelovalo. U Kini i istonoj Europi 1989., u Moskvi
u kolovozu 1991., narod je prozreo lai, iskrivljavanje i izbjegao cenzuru. ak
su prozreli i iskrivljavanja demokratske propagande, gdje i kada su se zbivala.
Tu je ponovno Abraham Lincoln imao pravo: "Neke ljude moe varati sve
vrijeme, a sve ljude moe varati neko vrijeme. Ali ne moe sve ljude varati
sve vrijeme." -
294
Komunizam
Kao oblik vladavine, demokracija se u 20. stoljeu morala boriti protiv tri va-
na suparnika. To su komunizam, totalitarizam i teokracija.
Kad je rije o upravljanju dravom, izmeu komunistike teorije i komu-
nistike prakse golema je razlika. Razlika je tolika da se ovjek mora upitati
moe li se ona ikad premostiti. Moe li se takva vrsta komunistike vlade ka-
kvu su Marx i Lenjin sanjali - ili rekli da su sanjali - ikad ostvariti? Ako ne,
mora li komunizam uvijek za posljedicu imati drutvo kakvo znamo od 1917.?
Kad su Marx i Engels pokuali promicati revoluciju proletarijata, ideal
kojem su teili, njihovim se pristaama cilj inio plemenit. Proletarijat su u
prolosti bili oni koji nisu imali nita. Uvijek su obavljali sav ili veinu dru-
tvenog posla, a zauzvrat su dobivali nita ili vrlo malo povlastica. Komunizam
je govorio neto savreno razumno: vi ste velika veina. Od sada ete vi nadzi-
rati ekonomsku mo drave i zato dobivati ekonomske povlastice. Neko ete
vrijeme ak imati tiransku mo, no ta e mo doista biti za dobrobit svih nas.
Naposljetku - prilino brzo, oekujemo - drava e odumrijeti i svi e vladati,
u svojevrsnoj utopiji, za dobrobit svih. I taj e raj trajati vjeno.
Rekao sam da je komunizam davao razumna obeanja. inilo se da prvi
dio ima vie smisla. Drugi dio, o vjenom raju, nije bio nimalo razuman. Ali
zvuao je dobro.
Kako je komunizam funkcionirao u praksi? Staljin (1879.-1953.) nam je
u Rusiji pokazao prvu komunistiku zemlju. Kulaci, dakle seljaci koji su imali
vlastite posjede, a ne kmetovi, htjeli su i nadalje biti vlasnici svoje zemlje i ono
to proizvedu vlastitim radom prodavati na slobodnom tritu. To nije ko-
munizam, rekao je Staljin. Proletarijat, koji djeluje kao klasa, mora biti vlas-
nik svih sredstava proizvodnje, ukljuujui i vau zemlju. Jo uvijek ete ui-
vati u povlasticama, naravno, jer iz radnikog raja nitko nije iskljuen!
Jedno vrijeme je kulacima bilo doputeno da ostanu neovisni. Na kraju
"veina" je zakljuila da se "kulake kao klasu" treba "likvidirati". Ta je likvi-
dacija poela krajem 1929. Za pet je godina veina kulaka, zajedno s miliju-
nima seljaka koji su se takoer protivili kolektivizaciji poljoprivrednog zem-
ljita, ubijena ili deportirana u daleke sibirske krajeve. Broj mrtvih nikad nije
tono utvren. Prema najboljim procjenama umrlo je oko dvadeset milijuna
ljudi. Ta brojka ne ukljuuje dodatne milijune koji su sljedeih godina umrli
od gladi jer je kolektivizacija unitila sovjetsku poljoprivredu.
Nijedna veina, bez obzira koliko velika, nema pravo ubijati one koji se s
njom ne slau, bez obzira u kolikoj manjini bili. To je temeljno demokratsko
pravilo. Da je "veina" doista bila veina, odluka o kolektivizaciji poljopri-
295
POVIJEST ZNANJA
vrednog zemljita, da je provedena humanije, mogla se smatrati prihvatlji-
vom, mada bi nuno ukljuivala nepravdu prema pojedinim graanima. Me-
utim, u Sovjetskom Savezu "veina" nikad nije postala prava veina. "Vei-
na" se sastojala od vrlo male manjine, katkad samo Staljina.
Teoretski, komunizam je postao privremena tiranija proletarijata, koja e
neizbjeno evoluirati u ne-vladavinu - jednu vrstu utopijske anarhije - svih
nad svima. U praksi, komunizam je uvijek bio, u svakoj zemlji u kojoj je po-
stojao (tj.u svakoj zemlji u kojoj se nazivao komunizam), okrutna tiranija vrlo
male manjine nad golemom veinom ostalih graana ili podanika. Tek je u
svojim zadnjim trzajevima, primjerice u ehoslovakoj prosinca 1989., kad se
ta komunistika vlast raspala pred oima svijeta, neka komunistika vlast
priznala da je njezina tiranija privremena, kao to su Marx i Lenjin rekli da e
biti. A budui da narod zapravo nikad nije vladao nijednom komunistikom
dravom, nije postojao razlog zato bi bilo koja komunistika vlast ikad
odustala od svoje tiranske vladavine, osim revolucijom. U komunistikim
tiranijama 20. stoljea, revolucija se uvijek inila gotovo nemoguom jer je
vladajua manjina nadzirala ne samo sve oblike ekonomije nego i politiku i
vojsku. Kako narod u takvim okolnostima ikad moe ustati i sam vladati
sobom?
Ali ustao je, u Istonoj Njemakoj, Maarskoj i ehoslovakoj, u Jugosla-
viji, u Rumunjskoj. U Kini se pokuao pobuniti. A u dijelovima Sovjetskog Sa-
veza 1989. traili su neovisnost, pa ponovno 1991., i nita ih nije moglo zau-
staviti. Straan dravni aparat, policija i oruane snage, cenzura, strani zakoni
i suci, na kraju su se pokazali kao da su od snijega. Kad je sunce poelo sjati,
snijeg se otopio i otkrio tiranina, samog u svojoj goloi.
Ostatak naroda, u svim ostalim komunistikim zemljama na svijetu, vidio
je to se dogodilo. Isto e se dogoditi i njima. I komunizam e vjerojatno usko-
ro prestati biti primjenjiv oblik vlasti.
Imamo li za ime aliti nakon oitog neuspjeha komunistikog ideala?
Moda imamo. Ideal nije prestao biti plemenit jer se praksa pokazala brutal-
nom i okrutnom. Komunistike tiranije nisu gospodarski funkcionirale pa su
prije ili kasnije bile osuene na neuspjeh. Kolektivizacija poljoprivrede, na
primjer, naprosto nije inteligentan nain organiziranja poljodjelstva.
No zamisao da bi podjarmljeni na ovome svijetu trebali konano poeti
primati pravian udio dobiti od svog rada je dobra. I demokracije su je prihva-
tile. Nauile su neto od komunista. Zamisao da se prema enama i mukarci-
ma treba odnositi jednako i da im treba dati jednake ekonomske mogunosti,
to je Lenjin uvijek naglaavao, takoer je dobra. I iz ovog su demokracije ne-
to nauile, premda presporo. Mnogo drugih komunistikih ideja takoer
296
ima smisla pa su ih demokracije usvojile ili e ih usvojiti u budunosti. Ako ih
ne usvoje, tada e i one biti osuene na neuspjeh, barem u velikoj mjeri.
Komunistike vlade 20. stoljea imale su veliku priliku. Obino su zai-
vjele u zemljama u kojima je narod bio podvrgnut nepravednoj, tiranskoj
vlasti. (To ne vrijedi za Istonu Europu. Tamo su Sovjeti nametnuli komuni-
zam narodima koji bi radije bili ostali demokrati.) Veina tih naroda je jedva
ekala da se oslobodi, ali su bili naivni glede pitanja to sloboda znai. Na-
samarili su ih, obmanuli, prevarili njihovi komunistiki gospodari, koji su
znali to je sloboda. To su znanje sakrili od svog naroda. Ali narod je svejed-
no saznao to sloboda znai. Znanje o slobodi je poput divlje rijeke, rui se niz
planinu i poplavljuje nizinu. Naposljetku e sloboda preplaviti cijeli svijet. I
obeanje komunizma, tog svijetlog, kratkotrajnog ideala, umrijet e zbog po-
hlepne elje za moi nekolicine ljudi.
Totalitarizam
Komunizam je dogurao koliko je dogurao jer se u svojoj osnovi svodio na
pravdu. Totalitarizam je doivio potpuni neuspjeh jer se svodio iskljuivo na
mo i tzv. nacionalni ponos.
U stvarnosti, narodi mogu biti asni ili neasni, ali ne zbog svoje moi.
Narod je astan ako je pravian, neastan ako je nepravian. Monog naroda
slabiji se narodi boje, moda mu ak i zavide. Velika je razlika izmeu asti s
jedne i straha i zavisti s druge strane.
Na alost, ta se razlika esto gubi ili zaboravlja. Medu narodima, kao i
medu pojedincima, mo se moe zabunom zamijeniti za pravdu. Tonije,
mo i bogatstvo mogu stvoriti svojevrsnu jeftinu imitaciju asti, a to je slava,
ali u smislu koji oznaava naslov "ivotni stil bogatih i poznatih." Ljudi koje
podrazumijevamo pod tom frazom poznati su jer su bogati, i to razmetljivo.
Oni znaju da je mogue kupiti slavu i spremni su platiti njezinu cijenu.
Narodi stoljeima pokuavaju kupiti slavu. Oni imaju i drugi nain posti-
zanja lane slave koji vole nazivati nacionalnom au, a to znai da budu voj-
no snani pa mogu vladati slabijim nacijama. Sposobnost naguravanja drugih
neko je takvu vrstu slave davala i pojedincima. U najveim gradovima na svi-
jetu, tj. u neutivom drutvu, prirodnom stanju, ulinoj kulturi, slava i strah
se ne dobivaju pravinou. Stjeu se bogatstvom i njegovim razmetanjem te
dovoljno jakom dominacijom nad drugima. Budui da meunarodna zajed-
nica ivi u prirodnom stanju (vratit u se na taj pojam kasnije u ovom poglav-
lju), isti postupci daju sline uinke i u tzv. zajednici naroda.
297
POVIJEST ZNANJA
Narodi su sastavljeni od pojedinaca, ali nisu svi pojedinci spremni plje-
skati hvalisanju i nasilju svojih vlasti. U 20. stoljeu SAD su se esto besramno
hvalisale svojim velikim bogatstvom i znale biti gadan grubijan, naguravajui
se s drugim narodima onako kako ne bi dopustile nijednom od svojih graana
da se odnose prema drugim njezinim graanima. Kad su hvalisanje i primjena
sile postali pretjerani, pobunio se dovoljno velik broj graana pa je vlada na
neko vrijeme morala prestati s takvim ponaanjem. Isti ciklus dogaaja zbio se
u veini naroda diljem svijeta. Manje, naravno, u zemljama u kojima nisu
vladali narodi nego neodgovorne, tj. neprijemive manjine, koje su same sebe
nazivale raznim hvalisavim ali lanim imenima, primjerice otac naroda, pred-
sjednik revolucije, car ivota, predsjednik hunte, duce,fiihrer ili kako god ho-
ete. Nisam napisao nijedno od tih imena velikim slovom jer su sva ona pa-
tvorena i osobna, tj. nadjenuli su ih sami vladari, a ne njihov narod.
Kao to sam spomenuo, totalitarizam zanima samo mo i laan osjeaj
nacionalne asti. To je bolestan oblik vlasti koji je u 20. stoljeu nastao kao
posljedica irenja jednakosti tijekom dva stoljea od Francuske revolucije.
Kao to je Tocqueville pokazao u Demokraciji u Americi (1830.-1835.), demo-
kracija je tijekom svoje egalitaristike faze razvoja stvorila opasan vakuum iz-
meu naroda na dnu, unutar kojeg su svi bili jednaki, i vlade na vrhu, koja je,
premda izabrana od naroda, imala mo koja je mogla ugroavati narod. Tije-
kom te egalitaristike faze razvoja unitene su sve posrednike snage starog re-
ima, i to zato jer su se temeljile na tradicionalnim i prastarim povlasticama.
Vrlo dobro, rekao je Tocqueville. Dobro je osloboditi se tih povlastica. No te
su posrednike snage sluile odreenoj svrsi: stajale su izmeu naroda i nji-
hove vlasti, vodei rauna da puna mo vlade ne padne na obinog pojedinca.
Bez njih je narod bespomoan pred vladinom samovoljom i nema se kome
okrenuti za utjehu.
Tocqueville se pitao to moe zamijeniti tradicionalne posrednike snage
unutar drutva. U demokraciji kakva je SAD, rekao je, sredinja vlast doputa
privatnim udrugama obavljanje kvazidravnih funkcija koje skidaju glavni
teret dravne moi i tite narod poput velikog kiobrana za pljuska. Korpora-
cije, crkve, klubovi, dobrotvorne organizacije, drutva za sprjeavanje ili pro-
midbu ovog i onog djeluju kao tradicionalni plemeniti posrednici starog
reima. I jao bilo kojoj dravi u naem suvremenom svijetu koja ih nema do-
voljno, rekao je Tocqueville. Nacija bez tog kljunog elementa u svom ustroju
bit e strasnija tiranija od bilo koje koju je svijet vidio.
Pojedine su vodee svjetske sile u 20. stoljeu donijele svjesnu odluku o
dokinuu takvih posrednika. Italija i Njemaka su najzloglasniji, ali ne i usa-
mljeni primjeri. Veina komunistikih drava takoer je bila totalitaristika.
298
Tu je odluku u sluaju Njemake djelomice izazvala pusto, kako socijal-
na tako i ekonomska, izazvana porazom Njemake 1918. Zemlje pobjednice
su u toj prvoj fazi velikog rata zahtijevale i dobile odtetu. Njemaka se morala
odrei i vrijednih industrijskih zemljita u Ruhrskoj dolini, koja bi joj pomo-
gla u plaanju odtete. Zbog toga se njemaka ekonomija potkraj 1920-ih uru-
ila, to je dovelo do socijalnog kaosa. U takvim okolnostima moda je shvat-
ljivo da se narod okrenuo luaku da ga izvede iz kaosa, uz ponovnu vjeru u
nacionalnu "ast".
Adolf Hitler (l889.-l945.) obeao je pretvoriti Njemaku u obeanu
zemlju pod jednim uvjetom: da drava ima potpuni nadzor nad svim ustano-
vama, organizacijama i graanima nacije. Naa situacija je strana i zahtijeva
izvanredne mjere, rekao je. Neka svaki Nijemac i svaka njemaka tvrtka, crk-
va, klub, organizacija i drutvo rade zajedno za na spas. Nema iznimaka. Ne
moe ih biti, jer u suprotnome neemo uspjeti. Zajedno, nita nas ne moe
zaustaviti i mi emo pobijediti!
Njemaka je nakon 1918. bila demokratska drava, ali demokracija je, re-
kao je Hitler, neuinkovita. Pogledajte kako su svjetske demokracije postale
labave i slabe. Ponudio je alternativu i nazvao je nacionalni socijalizam. Ime
nije bilo vano - ono je ujedinjavalo nejasne propagandistike elemente, ali u
biti nije znailo gotovo nita. Politika organizacija proizila iz toga na svjet-
skoj je sceni postala krajnje mona tvorevina.
Nacionalsocijalistike, odnosno nacistike vode okupili su zdruenu silu
svih njemakih graana i svih prethodno privatnih udruenja u zastraujue
nacionalno oruje. Hitler je naciju pretvorio u ma. Poput Robespierrea i
Napoleona prije njega - premda nijedan od njih nije bio sulud - Hitler se za-
tekao kako svakom rijeju koju izgovara "govori u ime naroda" i stoga je
osobno vitlao maem nacije.
Faizam Benita Mussolinija (1883.-1945.) zapoeo je nekoliko godina
prije nacizma i moda je Hitlera nauio poneto, premda Hitler nikad ne bi
priznao da bi Talijan mogao nauiti Nijemca bilo emu vanom. Simbol fai-
stike Italije bio je fasces, vrsto svezan sveanj prua. On je sugerirao da tali-
janska drava zbog ostvarenja jednog jedinog cilja sjedinjuje silu svih svojih
elemenata, kako pojedinanih graana, tako i organizacija. I kod Italije taj je
cilj bio nacionalna "ast". Italija je smatrala da je poslije rata 1914.-1918. pre-
varena za ratni plijen koji joj po pravu pripada, jer tada se nalazila na pobjed-
nikoj strani. (Pogrijeila je utoliko to je u meduratnom razdoblju zamijenila
strane pa se tako 1945. godine zatekla na gubitnikoj strani.)
Totalitaristika Njemaka i Italija bile su strani protivnici demokratskim
saveznikim dravama, koje su poslije 1918. doista postale slabe i mlitave.
299
POVIJEST ZNANJA
Gledajui unatrag, meutim, oito je da njihovu golemu mo, zajedno s moi
Japana, koji je totalitaristiki bio na jedan drugi nain (na to emo doi kasni-
je), nije proizveo sam totalitarizam kao takav. Italija, a posebice Njemaka,
bile su napredne i mone industrijske drave prije negoli su im totalitaristike
ideje pomogle da postanu oruje za osvajanje svijeta. Isto vrijedi i za Japan. No
tu injenicu nije bilo lako uoiti u vrijeme kad su nacizam, faizam i japanski
industrijski nacionalizam prijetili preuzeti svijet.
Sovjetski Savez se godinama nalazio na rubu totalitarizma. Staljin, a mo-
da i Lenjin, tumaili su diktaturu proletarijata kao davanje prava onima koji
su govorili u prilog proletarijata - tj. samima sebi - kako bi svaki dravni re-
surs pokrenuli u interesu budueg trijumfa komunistikog drutva. Kad je u
lipnju 1941. godine Njemaka napala Sovjetski Savez, prijeka potreba rata dala
je Staljinu izgovor da svaku osobu i organizaciju izriito ukljui u mehanizam
koji je drava postala. Zapravo, sve su zaraene drave u tim mahnitim po-
sljednjim godinama rata postale svojevrsni strojevi. No demokracije su se po-
slije zavretka rata vratile na demokraciju, a Staljinova Rusija ostala je stroj.
Totalitarizam u Sovjetskom Savezu nije funkcionirao kao to je neko vri-
jeme funkcionirao u Njemakoj i Japanu. U Italiji moda nikad nije doista us-
pio. Stroj je uinkovit samo onda kad su dijelovi sainjeni od odgovarajuih
materijala i sklopljeni na odgovarajui nain. To nije bilo tako u Sovjetskom
Savezu niti zemljama istone Europe koje su ga morale oponaati. Ti strojevi
su vrlo loe radili jer su njihovi dijelovi bili stari, istroeni i loe sklopljeni. Da
nastavimo s ovom metaforom, daljnji problem je bio u tome to je strojem up-
ravljala politika stranka, a ne inenjer.
Stara optuba protiv demokracije govori da je demokracija razmjerno
neuinkovita u usporedbi s despotizmom koji funkcionira dobro ak i ako
tiranska vlast nije pravedna niti slobodna. Taj se prigovor uje ve dvjesto go-
dina, a posebice u zadnjih pola stoljea, no on jednostavno nije toan. Graani
totalitaristike drave ne mogu imati interesa za uspjeh same drave, osim u
razdobljima prijeke nude kad im ivoti mogu ovisiti o opstanku same nacije,
a moda ak ni tada. itelji demokracije imaju interesa, kako osobno, tako i
nacionalno, za uspjeh drave. Bitna razlika se javlja kad se ujedine interesi svih
pojedinaca. To je razlog zato demokracije naginju uspjehu, a totalitaristike
drave se na posljetku izjalove.
Japan danas demokratsku dravu objedinjuje s kvazitotalitaristikom
ekonomijom. Politiki gledano, Japan je suvremena demokratska zemlja s
brojnim posrednikim privatnim udrugama za koje Tocqueville tvrdi da su
neophodne u svakoj suvremenoj, egalitarnoj dravi. No veinu vremena te ja-
panske privatne udruge - uglavnom gospodarske korporacije - mogu suradi-
300
vati kako bi postigle zajednike ciljeve i kako bi se svi obogatili kad ciljevi
budu dostignuti.
SAD imaju zakone koji zabranjuju takva spajanja, za to postoje dobri
povijesni razlozi. Nadalje, amerike korporacije, koje potjeu iz drukije
drutvene tradicije, po svojoj su prirodi prvenstveno natjecateljske, a ne ko-
operativne. Donekle je za to zasluna amerika dogma kako je natjecanje krv
trita i da se bez njega ne moe ostvariti stvaran napredak. Japanci vjeruju da
je suradnja put ka stvarnom napretku i da natjecanje, mada ono nije loe, tre-
ba drati unutar razumnih, nadziranih granica.
Vjerojatno su tona oba stajalita. Moda je u tome vie rije o stilovima
nacija, nego bilo emu drugom. Za Japan je vano zapamtiti da on nije, ili vie
nije, totalitaristika drava poput nacistike Njemake. U Njemakoj pod
Hitlerom svi su graani i organizacije bili prisiljeni pokoravati se volji nacije
kakvu je zamislio Fuhrer. U Japanu danas pojedinci i korporacije slijede svoje
vode jer smatraju da je to u njihovom osobnom interesu.
Politiko sredstvo objedinjavanja svih posrednikih organizacija u sve-
monu dravu tijekom 20. stoljea usvojio je znatan broj zemalja Treeg svi-
jeta jer takve zemlje jo nisu dovoljno zrele za demokraciju. Tu odluku uvijek
donosi otac naroda ili neki drugi samoproglaeni dobrohotni despot. To sta-
jalite moe biti donekle ispravo kad novom narodu nedostaje posrednikih
organizacija koje bi zatitile narod od moi drave.
Meutim, despotove tvrdnje obino su obmana. Jo vanije, prijeporna
tvrdnja da odreeni narod nije spreman za demokraciju uvijek je neistinita.
Ta se tvrdnja temelji na krivom poimanju ljudske prirode. Svi mukarci i ene
stvoreni su jednaki i njihov stvoritelj ih je obdario odreenim neotuivim
pravima. Dvadeseto stoljee zakljuilo je da je Jeffersonova deklaracija tona.
Iz nje neumoljivo slijedi tvrdnja da su svi sposobni demokratski vladati sami
sobom, premda to neki mogu initi bolje od drugih.
Teokracija u 20. stoljeu
Teokracija, vladavina boga, u srednjem je vijeku iskuana u zemljama kran-
skog Zapada. Kao to smo vidjeli, taj eksperiment vlasti nije uspio. Premda su
pojedine teokracije nastavile postojati stotinama godina, zamisao nikad nije
doista funkcionirala, zbog jednostavnog razloga to Boju volju uvijek mora-
ju tumaiti smrtna, grena ljudska bia. Teokracija, kad stvar dovedemo do
kraja, nije nita bolja od ljudi koji u njoj vladaju u Boje ime. Praksa je poka-
zala da ti ljudi nisu nita bolji od drugih vladara, dapae da su nerijetko loiji.
301
POVIJEST ZNANJA
Za razliku od kranstva, islam se nikad do kraja nije odrekao teokrat-
skog ideala. Gotovo su svi kranski narodi dananjice podigli visoke ustavne
ograde izmeu vjere i drave. Bog moe nastaviti voditi sudbinu naroda, ali
njegovim slugama nije doputeno da se mijeaju u dravne poslove. Pojedini
islamski narodi, premda ne svi, odbili su podii takve pregrade kako bi usmje-
rili djelovanje Bojih slugu i onih koji tumae Njegovu volju.
Prvi je primjer Iran pod vlau ajatolaha. Iranski ah Muhamed Reza Pa-
hlavi (1919.-1980.) zbaen je s vlasti 1979. revolucijom koju je iz progonstva
vodio ajatolah Ruhollah Homeini (1900.-1989.). Homeini se u Iran vratio
veljae 1979. i istog asa preuzeo kontrolu nad novom vladom koju je imeno-
vao i kojom je nastavio upravljati sve do svoje smrti. Naslijedio gaje drugi aja-
tolah, no po svoj prilici ini se da nijedan nee imati toliku mo koliku je imao
Homeini.
Apsolutni despot koji svoje podanike uvjeri da je njegov svijet Boji svi-
jet, moe uivati veu mo nego bilo koja druga vrsta vladara. Tijekom 20.
stoljea zabiljeeni su brojni primjeri ljudi koji su imali apsolutnu mo i au-
toritet nad manjim vjerskim zajednicama. Jim Jones (1913.-1978.) je 18. stu-
denoga 1978. u Jonestownu u Gvajani zapovjedio da vie od devetsto njegovih
sljedbenika poini samoubojstvo. Veina je to i uinila, pasivno i bez prigovo-
ra. Jones je umro od puanog hica, koji moda nije sam ispalio. Bilo je i dru-
gih zajednica sa slinim iskustvima.
Kao narod, Iran je slino samoubilako iskustvo proivio u ratu s Irakom
(1980.-1988.). Broj rtava, od kojih su mnogi bili mladii adolescentskih go-
dina, procijenjen je na dobrano iznad milijuna. Ta su djeca umrla za Boga, re-
kao je ajatolah, a narod je vjerovao da je tako.
Demokracija je anatema teokraciji. Stoga ne iznenauje to su Homeini i
iranski imami smatrali SAD, vodei primjer demokracije u svijetu, zlom naci-
jom. Vjerski tiranin ne moe dopustiti da demokracija dovodi u iskuenje nje-
gove sljedbenike. On mora tvrditi da je demokracija izum anti-Boga, odnosno
sotone. Za Homeinija su SAD postale Veliki sotona. Dokle god njegovi sljed-
benici vjeruju da je tako, izmeu demokracije i teokracije ne moe biti dijalo-
ga. A kad dijalog zapone, teokracija se neizbjeno raspadne. Teokracija ne
moe preivjeti slobodu kojoj je, kao i demokraciji, anatema.
Ajatolah Homeini je svojim sljedbenicima uspio nametnuti apsolutnu ti-
raniju. Tko je pokuao ubaciti i najmanju koliinu slobode u djelovanje vlasti,
bio je ubijen u Boje ime. Povijesno gledajui, obino se pokazalo nemoguim
da se niz teokrata nametne i uiva u takvoj apsolutnoj moi. U stanju u kojem
se svijet danas nalazi, gdje velika veina ljudi ima ili javno eli i zahtijeva de-
mokratske slobode, vrlo je malo vjerojatno da e teokracija preivjeti dulje,
302
osim u okolnostima kakve su se u Iranu dogodile 1979. U dananje se doba,
stoga, teokracija ne ini opasnom, dugoronom prijetnjom demokraciji.
Kako bilo, ne smije se zaboraviti da je teokracija u drevnom Egiptu tra-
jala tri tisue godina. A presnani teokratski tonovi esto se uju i u izjavama
despota drugih vjeroispovijesti. Komunizam je prognao Boga ne samo iz vla-
de nego i iz drutva. Mukarcima i enama nije bilo doputeno da budu po-
boni niti da se u privatnosti mole Bogu, a da ne spominjemo da Bojim
slugama i tumaima nije bilo doputeno da imaju bilo kakvu ulogu u dravi.
To je moda stvorilo svojevrstan vakuum u ivotima mnogih pa ga je mogla
popuniti samo drava i sveobuhvatna ideja Revolucije. Napisao sam tu rije
velikim slovom jer je Revolucija neto posve drukije od revolucije. Revolu-
cija s velikim slovom je bila, ili postala u glavama pojedinih ljudi, svojevrsno
boanstvo. Tako je nekoliko komunistikih zemalja, poglavito Sovjetski Sa-
vez, poelo poprimati odreenu teokratsku nijansu, premda su bile izriito
nevjerske i doista antivjerski nastrojene.
Drugim rijeima, teokracija je uvijek prijetnja. Ona je eksperiment iji
neuspjeh tijekom srednjeg vijeka neki nisu smatrali konanim. Rjeenje pro-
blema koje demokracija ima za teokraciju jest prognati Boga iz vlade, ali mu
dopustiti daljnju ulogu u drutvu openito. To maksimalno poveava osobne
slobode, a pri tom izbjegava najvee opasnosti svojstvene teokraciji. Takvo
gledanje kako bi drutvo trebalo funkcionirati ima zdravorazumsku prakti-
nost koju demokratska rjeenja esto imaju.
Ekonomska pravda
Demokracija je u 20. stoljeu pobijedila svoja tri glavna suparnika: komu-
nizam, totalitarizam i teokraciju. Je li predodreeno da ta njezina pobjeda
bude trajna, raspravit emo u posljednjem poglavlju. No demokracija mora
svladati i druge vrste prijetnja kako bi zadovoljila opu ljudsku potrebu koju
predstavlja. Te prijetnje su ekonomske naravi.
Kao to je Tocqueville tako dobro vidio prije stotinu pedeset godina, i
kao to mi danas vidimo, demokracija se temelji na jednakosti. Dananja po-
treba svih mukaraca i ena za jednakou jest sila koja posvuda pokree
demokratsku revoluciju. No jednakost nije samo politika. Drugim rijeima,
politika jednakost, sama po sebi, ljude u demokraciji ne zadovoljava potpu-
no. Za to je potrebna i odreena mjera ekonomske jednakosti.
Ekonomska jednakost ne znai da svi posjeduju jednaku koliinu eko-
nomskih dobara: novca i kapitalistikih sredstava proizvodnje. Danas malo
303
POVIJEST ZNANJA
ljudi tvrdi, kao to su tvrdili neki u prolosti, da svi graani moraju imati jed-
naku koliinu novca kako bi se moglo rei da prevladava ekonomska pravda.
Za to je neophodna pravednija raspodjela bogatstva, kako bi svi imali do-
voljno za pristojan ivot i gotovo apsolutnu jednakost mogunosti. Apsolutna
jednakost posjedovanja ekonomskih dobara je tlapnja, ali jednakost mogu-
nosti je ideal za koji su ljudi spremni umrijeti.
Mnogo je dobara koja se mogu nazvati ekonomskim, a ne sastoje se samo
od novca. Medu njima su pravo na posao, dobro obrazovanje i pristojan dom.
Najvanije je pravo ovjeka da traga za sreom, ili prilikom, na vlastiti nain.
Pravedna vlast titi ta prava i brine se da svaki graanin, ili graanska klasa, ne
bude sustavno zakidan za neka od njih.
Po toj definiciji, na Zemlji ne postoji savreno pravedna vlast. Demokra-
cija je jedini savreni oblik vlasti, ali nijedna demokratska vlada nije u praksi
savrena. Ipak, usprkos tome je tijekom 20. stoljea postignut golemi napre-
dak prema ostvarenju tog ideala.
Godine 1900. veini je graana ak i najnaprednijih demokracija manjka-
lo ne samo politike jednakosti nego i ekonomske jednakosti. Jednakost mo-
gunosti za veinu Amerikanaca jo je bila samo san, da ne spominjemo po-
tlaene mase u ostatku svijeta. Usprkos ozbiljnim zaprekama, u manje od
stotinu godina jednakost mogunosti postala je stvarnost za veliku veinu
industrijskih i poslijeindustrijskih nacija: SAD i Kanadu, gotovo sve zapadno-
europske zemlje, Australiju i Japan te nekolicinu drugih. Jednakost mogu-
nosti u budunosti kao priliku vide i mnogi drugi narodi. Tek manji dio svjet-
skog stanovnitva danas na pojam jednakosti mogunosti gleda kao to ga je
gledala veina 1900.
Politika jednakost obino se postie prije ekonomske jednakosti. Narod
koji zadobije politiku jednakost prilino se brzo pone kretati prema eko-
nomskoj jednakosti. Ili jednakosti mogunosti. To je nain na koji je drutvo
napredovalo u zapadnim demokracijama. U komunistikim nacijama poli-
tikoj jednakosti moe prethoditi neki oblik ekonomske jednakosti. U kona-
nici, svi narodi e zahtijevati, a pravedna vlast podravati i tititi politiku i
ekonomsku jednakost.
A hoemo li postii sreu kojoj svi teimo? Sve u svemu, mislim da ho-
emo, dokle god ostane istina da su svi ljudi stvoreni jednaki i da imaju odre-
ena neotuiva prava. Hoe li to ikad prestati biti istina? Tom emo se pitanju
vratiti u posljednjem poglavlju.
304
Zato ne svjetska vlada?
Postoji jo jedna prijetnja pravednoj vlasti, odnosno demokraciji. Ta je najoz-
biljnija od svih. Dvadeseto stoljee prepoznalo ju je i pokualo neto uiniti.
No svi nai dosadanji pokuaji su zavrili neuspjehom.
John Locke u svom eseju o politikoj teoriji iz 1689., na koji smo se pozi-
vali nekoliko puta, nainio je bitnu razliku izmeu onoga to je nazvao pri-
rodno stanje i stanje graanskog drutva. Prirodno stanje je ono u kojem ne
vlada nijedan drugi zakon osim zakona razuma, kojeg se pridravaju razum-
ni ljudi, ali koji se ne moe provoditi kad ga se ne pridravaju nerazumni lju-
di. U prirodnom stanju, drugim rijeima, nema mehanizma koji e voditi
rauna da svi mukarci i ene potuju zakon razuma. Zbog toga se malo ljudi
pridrava tog zakona, jer pridravati ga se kad ga se drugi ne pridravaju,
znai sebe uiniti slabijim. Kad je sila jedini sudac, ovjek mora upotrijebiti
silu ili e ona biti uporabljena protiv njega.
Graansko drutvo karakterizira "uobiajeno pravilo ivljenja", nezabo-
ravna Lockeova fraza. Spomenuli smo tu zamisao kad smo opisivali izvorne
rimske zakone, napisane na ploama i postavljene nasred grada kako bi ih svi
mogli proitati i znati to se zahtijeva od graana. Za pridravanje i provoe-
nje obiajnih zakona bile su odgovorne razne graanske ustanove koje su
vodili dunosnici koje je izabrao narod ili njihovi predstavnici.
Za opisivanje obiajnog zakona koristi se izraz pozitivan, jer je taj zakon
postavio narod u obliku koji svi mogu prihvatiti i oko kojeg se svi mogu sloiti.
Graansko drutvo uvijek se temelji na skupu pozitivnih zakona: prvo i
najvanije na ustavu, u kojem su opisane funkcije koje valja ispuniti i nain na
koji e se donositi zakoni. Drugo, na skupu propisa koji preteno zabranjuju
izvjesne radnje.
Graansko drutvo je stanje u kojem danas ivi veina ljudskih bia. Je-
dva da postoji osoba na svijetu koja ne ivi prema nekom skupu pozitivnih za-
kona, osim ako nije rije o iteljima ulica naih velegradova gdje prevladava
prirodni zakon, a razum, ta blijeda sjena provoenja tog zakona, je jedina
zatita slabih od jakih.
Gotovo svi pojedinci ive u graanskom drutvu. A u emu ive nacije?
U kakvom stanju postoje: prirodnom stanju ili stanju graanskog drutva?
Postoji pojam koji se zove meunarodno pravo. Osnovani su i Ujedinjeni
narodi. Ujedinjeni narodi imaju povelju, svojevrstan ustav, na koju su sve la-
nice te organizacije prisegle. Skup meunarodnih zakona je pozitivan zakon.
Takoer i povelja Ujedinjenih naroda. Zajedno, oni ine "ustaljeno pravilo
ivota" za narode, a ne za pojedince. Ili moda nije tako?
305
POVIJEST ZNANJA
Pravilo je tu, svi ga mogu vidjeti, no ne postoji mehanizam koji bi ga pro-
vodio. Svaka stalna lanica Vijea sigurnosti Ujedinjenih naroda moe staviti
veto na veinu glasova i tako ga ponititi. Presuda koju donese Meunarodni
sud pravde sa sjeditem u Haagu takoer je u osnovi neprovediva. Drugim ri-
jeima, presuda se "provodi" samo u sluaju da je strana na koju se presuda
odnosi odlui prihvatiti. Nadalje, veina lanica Ujedinjenih naroda ne pri-
hvaa naelo "obvezujue jurisdikcije". To znai da se veina zemalja unapri-
jed ne slae postati stranom u sluaju koji protiv njih podigne druga zemlja.
Drugim rijeima, one zapravo zadravaju pravo odbijanja sudskog progona.
Meunarodni sud pravde bio je uinkovit u posredovanju u sukobima
oko stvari poput meunarodnog prava na izlov ribe, na primjer. Meutim,
pravo na izlov ribe nije neto o emu obino moraju odluivati kazneni sudovi
graanskog drutva. Kazneni sudovi se bave vanijim stvarima: ubojstvima,
tekim tjelesnim ozljedama, oruanim pljakama, kraama, silovanjima i pri-
jevarama, kao i svim vrstama poslovnih prijevara i sukoba interesa. Sve se to,
meutim, moe dogoditi, i dogaa se, medu narodima koji se meusobno ve
tisuljeima ubijaju, siluju i varaju. U graanskom drutvu ubojica ne moe
proi nekanjeno na temelju toga to ne prihvaa jurisdikciju suda ili to mu
se ne svia ili se ne slae s odlukom suda. Nacije mogu i ine ba to. Zato je is-
pravno rei da nacije ive u prirodnom stanju u odnosu jednih na druge, tj.
ive u meunarodnoj dungli koja se, u naelu, ne razlikuje od ulinog ivota
veine velegradova ili ivota na ulicama Bejruta i Bogote. ak se i policija boji
patrolirati tim opasnim ulicama gdje je zakon razuma jedina obrana, to u
praksi znai da nema druge obrane osim sile.
Prodavai droge, koji takoer meusobno ive u prirodnom stanju, ima-
ju automatsko oruje u New Yorku, Los Anglesu i Medellinu u Kolumbiji.
Takvo oruje drutvenu dunglu koju nastanjuju ini mnogo opasnijom. Na-
cije u meunarodnoj dungli naoruane su nuklearnim orujem.
Razbojnici e uvijek biti naoruani i opasni. U ovom trenutku svaka je
nacija razbojnik. To znai da je drava izvan zakona, jer izmeu nacija ne po-
stoji nijedan provediv zakon. ini se da svijetu vie od iega drugog treba gra-
ansko drutvo za nacije, ba kao i pojedincima unutar nacije. To bi bila svjet-
ska vlada zbog koje bi se svjetske nacije pristale odrei svoje suverenosti, tj.
odrei se svog "prava" da se odbiju pridravati ustaljenog zakona kad im se u
njihovom vlastitom sluaju ne svia njegova primjena. Graanin svake zemlje
odrie se tog prava i zbog toga ivi bolje. Kad bi se svjetske nacije suzdrale od
svog prava na bezakonje i one bi bile sretnije.
Kad bi se odrekle prava na koritenje sile, kao to to graani svake civi-
lizirane nacije ine, da isprave nepravde koje su same poinile, izgubile bi
306
neto svoje "asti". Ako zloinac ubije moju suprugu ili pokrade moju kuu,
ja pod prijetnjom najstroe kazne ne smijem "uzeti zakon u vlastite ruke" i
osvetiti se svom napadau. Samo me drava moe osvetiti. Ona to moe uiniti
na nain koji se meni moe initi neprihvatljiv, ali ja ne smijem uiniti nita
vie osim aliti se. Drava ne uspijeva, moda ee negoli to uspijeva, u svo-
joj zadai provoenja zakona i osveivanja nepravdi, tj. kanjavanju zloina-
ca. Po mom miljenju, meutim, malo je onih koji se ne slau da je to bolji
nain noenja sa zloinom nego traiti, ili doputati, graanima pojedincima
da ine zloine kao odgovor na zloine. Zato to ne prihvaamo i za nacije?
Zato onda ustrajemo u tom dvojbenom pravu na nacionalnu samoobranu
kad na njemu ne ustrajemo ni u naim pojedinanim ivotima, osim kad nam
je to posljednji izlaz?
Tradicija je snaan osjeaj, domoljublje moan, a nepovjerenje vlasti i-
roko rasprostranjeno. Koji bi se predsjednik SAD-a ikad mogao nadati da
bude ponovno izabran ako predloi da se njegova zemlja odrekne svoje suve-
renosti u korist svjetske vlade, koja bi bez sumnje bila demokratska po obliku
i kojom bi, u tom sluaju, prevladavali ne-krani i ne-bijelci? A opet, ako neki
predsjednik to jednog dana ne predloi, nastavit emo ivjeti na opakim svjet-
skim ulicama nezatieni onom vrstom plavo-bijelih patrolnih automobila
koji ulice naih naselja ine razumno sigurnima. Ne savreno sigurnima, na-
ravno, jer savrenstvo se ne moe nigdje nai. Ali neto sigurnosti - prilino
nje, zapravo, za veinu itelja svijeta - zacijelo je bolje od nimalo sigurnosti.
Pojam svjetske vlade je vrlo star. Sv. Augustin ju je implicitno predlagao
u svojem djelu O dravi Bojoj napisanom u 5. stoljeu. Pjesnik Dante se po-
etkom 14. stoljea zalagao za svjetsku vladu na ijem elu bi se nalazio Sveti
Rimski Car; udruen s papom, mogao bi donijeti mir zaraenoj Europi (i
neizravno cijelom svijetu). Immanuel Kant je u 18. stoljeu od svojih filozof-
skih radova sastavio malen, jezgrovit svezak nazvan Vjeni mir (1796.), koji je
predlagao vie-manje istu stvar. A kad su na kraju Drugoga svjetskog rata
1945. osnovani Ujedinjeni narodi, posvuda je bilo ljudi koji su vjerovali da bi
UN mogao postati prava svjetska vlada, a ne samo nasljednik "kluba naroda",
kakav je bila Liga naroda.
Na posljetku, nijedan narod nije se bio voljan odrei odve suverenosti u
korist Ujedinjenih naroda, zbog ega su UN postali gotovo jednako neuin-
kovit uvar mira kao i njegov prethodnik. Na ikakom sveuilitu osnovano
je povjerenstvo za stvaranje nacrta svjetskog ustava, a sastancima Svjetskih
federalista u nekoliko zemalja prisustvovala je aica usamljenih vidovitih i
uenih ljudi koji su znali prepoznati opasnosti kojima je svijet izloen. Ti na-
pori nisu postigli nita bitno.
307
POVIJEST ZNANJA
Ipak, od 1945. godine nije bilo velikog meunarodnog rata i nijedna naci-
ja nije uporabila strano nuklearno oruje koje danas posjeduje previe dra-
va. Stoga moemo biti sigurni da ne moramo nacije svijeta okupiti u pravu
svjetsku vladu kako bi zajedno mogle ivjeti u stanju graanskog drutva i po-
tovati zakone koje donose same za sebe jer to moraju.
Istina, zar ne?
Jedan svijet, jedan ljudski rod
Jo je jedna prijetnja demokratskoj vlasti - dapae, svim graanskim vlastima
- koju na ovome mjestu moramo raspraviti. To je rasizam. Rasizam je jedna
od najopakijih bolesti ljudskog roda. Zanimljiva je injenica da nijedna druga
ivotinjska vrsta ne pati od niega slinog.
Kad se Wendell Willkie (1892.-1944.) natjecao na predsjednikim izbori-
ma za predsjednika SAD-a protiv Franklina D. Roosevelta, dobio je vie glaso-
va od bilo kojeg drugog kandidata Republikanske stranke do tog doba, prem-
da mu to nije bilo dovoljno da porazi Roosevelta. Roosevelt se kandidirao za
predsjednika i trei put pobijedio. Nakon tog poraza Willkie je ostao u sredi-
tu zanimanja javnosti, preuzevi na sebe ulogu, kako je izjavio, "lojalne opo-
zicije" i odlazei u posjete Engleskoj, Bliskom istoku, Sovjetskom Savezu i
Kini kao svojevrstan osobni predsjednikov veleposlanik.
Ta su putovanja potvrdila Willkijevu intuiciju da se svijet kao cjelina mi-
jenja i da e se nakon zavretka rata mijenjati jo bre. Godine 1943. objavio je
knjigu Jedan svijet. Njezin je naslov izraavao nazore koji su se prije vie od
pola stoljea pojavili u njegovoj glavi, kao i mnogim drugim glavama toga
doba.
"Jedan svijet" je za Willkija i one koji su proitali knjigu znaio nekoliko
stvari. Prvo, to je bila politika ideja, koja je predlagala svijet organiziran za
mir, u kojem bi svaki narod zbog promidbe slobode i pravde udruio snage
sa svakim drugim narodom. Ta zamisao, kao takva, nije bila nova. Godine
1919. nalazila se u pozadini Wilsonovog sna o svjetskoj Ligi naroda, a nadah-
nula je i pojedine napredne mislioce u 19. stoljeu. Willkie je znao da se svijet
kree prema tom politikom idealu, a Ujedinjeni narodi su zaivjeli samo dvije
godine nakon objavljivanja njegove knjige.
"Jedan svijet" takoer je oznaavao sjedinjenje zemaljske kugle jer su
suvremeni naini komunikacije i transporta smanjili udaljenosti i svladali sva-
kojake tradicijske prepreke izmeu naroda. U Willkijevo doba komercijalni je
zrakoplovni prijevoz jo bio u povojima, no nije trebalo mnogo mate da se
308
predvidi kako e se poslije rata, kad se za to budu mogla odvojiti sredstva, di-
ljem svijeta razviti mrea zranih putova.
Tee se moglo predvidjeti sljedeu znaajnu posljedicu, odnosno izgrad-
nju vrlo slinih gradova u "meunarodnom stilu" oko svake meunarodne
zrane luke, u kojima bi se iz jednog od velikih putnikih zrakoplova budu-
nosti pristiui putnici morali istog asa upitati gdje se nalaze. Danas nijedno
mjesto na zemlji nije doista daleko od bilo kojeg drugog mjesta, a turizam je
postao vodea svjetska industrija, vanija ak i od ratova.
Sa svakog telefona moe se nazvati broj u bilo kojem dijelu svijeta i po-
tom s prijateljem razgovarati kao da je u susjednoj sobi. London je postao
mjesto za poslovni ruak, a pojedini Newyorcani, na primjer, ne razmiljaju
mnogo o tome da li da u Rim odlete na produljeni vikend. Umjetnike izlobe
redovito putuju s jednog kontinenta na drugi, na znaajnim sportskim doga-
ajima sudjeluju natjecatelji iz gotovo svih zemalja, a amerike sapunice jed-
nako su popularne u svim dijelovima svijeta.
Jo je jedno znaenje pojma "jedan svijet", vjerujem najvanije. Ono zaci-
jelo oznaava najveu promjenu u razmiljanju. Do 20. stoljea gotovo su svi,
izuzev "junaka moralnog ivljenja", kako ih je nazvao francuski filozof Jacques
Maritain, smatrali da ljudski rod nije jedinstvena zajednica slinih i jednakih
ljudskih bia, nego gomila dobrih i zlih, nadreenih i podreenih, izabranih i
prokletih. Mnogo je naina na koje se moe izraziti taj koncept. Moda se
svi svode na ideju, koju je na alost prvi javno objavio Aristotel, da su neka
ljudska bia roena da vladaju, a druga da slue. Ovi su potonji, rekao je,
"prirodni robovi".
Na primjer, ene danas ine veinu ljudskog roda, a tako je, vjerojatno,
oduvijek. U doba antike ene su uglavnom bile potpuno zakinute za prava
koja su barem neki mukarci imali. Ako ih se uope smatralo graanima, ene
su bile graani drugog reda. Povremeno bi se pokoja ena uspjela istaknuti i
doi na vlast, primjerice kraljica Kleopatra, carica Teodora ili kraljica od Sabe,
no te iznimke samo su potvrivale pravilo. Ta prastara predrasuda na tetu
ena ne udi.
Vie udi to Deklaracija neovisnosti, sa svom svojom krasnom retori-
kom o pravima, ne spominje ene, a moda ih nije namjeravala ni ukljuiti u
svoju gromoglasnu objavu da je "sve ljude (na engleskome man, mukarac,
op. prev.) Stvoritelj obdario odreenim neotuivim pravima". Nita vie ene
nisu dobile ni od francuske revolucije ili estokih napora tijekom 19. stoljea.
Neke pobornice enskog prava glasa bile su primorane primijeniti geslo:
"Vjerujte u Boga, jer Ona e vam pomoi." Ali od toga nije bilo nikakve po-
moi.
309
POVIJEST ZNANJA
ene su politiku jednakost u zapadnim demokracijama zadobile negdje
oko Prvoga svjetskog rata. Napokon, nakon desetljea pobune, mogle su gla-
sovati i, pretpostavljalo se, birati predstavnike za svoje vlastite posebne, uske
interese. One to nisu uinile, naravno, jer vjerojatno svoje interese nisu sma-
trale toliko posebnim i uskim kako su to mukarci pretpostavljali. Ukratko,
ene su pokazale da su cijelo vrijeme zasluivale pravo glasa. Pa ipak, politika
jednakost ena nije odmah povela ene u drutvenu, a posebice ekonomsku
jednakost.
Usprkos tome, poetkom 21. stoljea malo je ljudi, mukaraca ili ena, u
bilo kojoj naprednoj svjetskoj naciji koji bi javno pristali uz tezu da su ene
kao ljudska bia prirodno podreene mukarcima, da su roene da slue, a ne
da vladaju, da su svojevrsni prirodni robovi. Takav je nain razmiljanja u su-
vremenom svijetu izumro.
Isto se moe rei i za manjine koje su jo do juer po prirodi smatrane po-
dreenima nekim drugim manjinama ili veini ljudskog roda. Crnci. idovi.
Aboridini. Malo je onih koji e javno izjaviti da su pripadnici tih skupina po
prirodi manje ljudska bia od drugih. Nekolicina e moda ciljati na to. Vie
e ih to izjaviti privatno, premda e zbog toga donekle osjeati krivicu. Mnogo
ljudi moda to jo uvijek osjea. No injenica je da malo politiara u bilo ko-
jem dijelu svijeta moe uspjeti na rasistikim teorijama, bile one prikrivene ili
vrlo jasne. Udio onih koji su u ljudskom rodu postali "junaci moralnog iv-
ljenja" vrlo je velik. Moda je diljem svijeta rije o veini.
To nas ne bi trebalo previe dojmiti. Ne tako davno u The Economistu je
navedeno kako na svijetu jo uvijek postoji dva milijuna robova. Ta se ljudska
bia, meutim, ne smatraju "prirodnim" robovima. Njihov se poloaj robova
moe promijeniti preko noi. Junoafrika Republika do nedavna je bila pri-
mjer koji je iskakao od pravila koja vladaju u cijelom svijetu. A sjeanje na na-
cistiki rasizam, koji je ivota stajao est milijuna "prirodno podreenih" i-
dova, jo je jasno u sjeanjima mnogobrojnih ljudi.
Usprkos tome, ukidanje prirodnog ropstva je izvanredna promjena i veli-
ko postignue nae epohe. Zapravo, rije je o irenju znanja. Veina nas danas
zna neto to je prije samo nekoliko desetljea znala samo aica ljudi.
Na alost, rasizam ne nestaje kad ljudi prestanu vjerovati da su neki ljudi
po prirodi podreeni. I dalje ih mogu mrziti, premda su priznali da su kao
ljudska bia vie-manje jednaki njima samima. U najmanju se ruku ini da je
rasna mrnja danas u svijetu u porastu, a razloge za to vrlo je teko dokuiti.
Postoji mogunost da se moda nikad neemo rijeiti rasne mrnje. Meutim,
usprkos tome ne smijemo zaboraviti napredak koji smo nainili. Doista mo-
emo tvrditi da smo u nae doba uspjeli postii stvaran napredak morala.
310

Dvadeseto stoljee:
znanost i tehnika
rema Euklidu, grkome geometru, toka je "ono to nema nijedan dio".
Isto bi se, po grkome shvaanju stvari, moglo rei i za atom. Atom je za
Grke bio najmanja jedinica materije i nije se mogao dijeliti. (Rije "atom"
potjee od grke rijei za "nedjeljivo".)
Ve smo primijetili da su fizikalne teorije grkih atomista bili svojevrsni
produhovljeni predosjeaji ideja koje su se ponovno pojavile u 17. stoljeu i
kasnije dovele do bomba baenih na Hiroimu i Nagasaki. Grci nisu imali po-
magala za prouavanje materije, nita osim vlastitih osjetila i umova. Kako su
mogli nadoi na predodbu o ustroju svijeta za koji na temelju instrumenata
koje imamo i sami vjerujemo da je toan?
Grka atomska teorija
Antiki atomisti nisu mogli znati da su nabasali na ideju u samome sreditu
zapadnjakoga naina gledanja na stvari. to vidite kad pogledate oko sebe?
Milijune stvari, vie ili manje razliitih i stalno promjenjivih boja, oblika, u
razvoju ili propadanju, starih i novih, velikih i malih, zastraujuih i privla-
nih. Tisue pridjeva nisu dovoljne da opiu sve to vidite.
Postoji li nain uvoenja reda u tu nevjerojatnu zbrku? Samo su dva. Oba
ukljuuju neku vrstu postojanja koje ne moemo percipirati, ali koje obja-
njava ono to opaamo.
P
POVIJEST ZNANJA
Jedan od naina je pronalaenje uzoraka kad se oni u stvarima esto
doista ne nalaze, ali su potrebni ne elimo li poluditi zbog kaosa osjetilnih per-
cepcija. To je najvjerojatnije najstariji nain gledanja. Taj smo pristup nasli-
jedili od naih ivotinjskih predaka. Otkrivanje uzoraka i ponaanje kao da
oni doista postoje nain je opisivanja instinktivnog ponaanja, a instinkt je
ono to nadzire, pokree i mijenja ponaanje svih ivotinja osim ovjeka.
Kad zaboravimo instinkt, ne gubimo staru naviku prepoznavanja uzora-
ka. Umjesto instinkta, na ono to vidimo projiciramo nae nade, elje i stra-
hove. Prirodi pripisujemo emocionalni sadraj koji ona zapravo ne posjeduje.
Upravo zato u prirodi pronalazimo um slian naem, premda moda bolji i
velianstveniji, um koji odreuje kako emo se odnositi prema svijetu, um
koji jami temeljnu dobronamjernost svemira.
Suvremeni znanstveni behavioristi, koji pokuavaju biti bezosjeajni,
antropomorfnom opsjenom nazivaju vienje ovjeka u svemiru, gdje ovjeka
uope nema, nego postoji samo materija. Ali ak ni najokorjeliji behaviorist
ne moe izbjei antropomorfizam. On je, primjerice, usaen u jezik kojim
govori. Da provjerite kako je teko odvojiti ovjeka od materije, pokuajte za-
misliti svijet bez vas u njemu. Kako bi izgledao? Kako bi izgledao drugoj oso-
bi? Bi li taj svijet postojao? Ili bi prestao postojati im ga prestanete gledati,
dodirivati, njuiti? Bi li svijet bez vas imao ikakva znaenja kad ne bi imao
znaenje za vas?
Koliko god je teko zamisliti svijet bez vas u njemu, elimo li ga razumjeti
moramo krenuti ba tim smjerom. Drevni su Grci prvi to shvatili i zbog toga
zasluuju priznanje kao prvi ljudi koji su to pokuali. Sva su se njihova filo-
zofska razmiljanja temeljila na pretpostavci da istina mora biti neovisna o
naem razmiljanju jer u suprotnome ne bi bila istina, nego puka opsjena.
Taj pokuaj nisu uinili samo filozofi. Najraniji teolozi takoer su u svije-
tu pokuali pronai neki drugi uzorak osim svojih elja o tome to bi on mo-
gao biti. Pokuali su pronai red u neemu to je nalikovalo samo kaosu i pro-
nali su ga od najviih razina postojanja do najniih. Drugim rijeima, bogove
su pronali posvuda. I to je, moda, bio svojevrsni antropomorfizam.
Kasnija su doba odbacila njihovo mnogobotvo, ali nisu napustila zami-
sao da Bog, sad jedan umjesto mnoine, proima svemir znaenjem. Danas,
ak i u nae znanstveno doba, veina vjerojatno vjeruje u boanski red, taj
"oceanski osjeaj" - kako gaje s mnogo prezira opisao Sigmund Freud - kako
je svemir u cjelini mjesto gdje sve ima svoje mjesto i sve se nalazi na svome
mjestu.
Jo u 5. stoljeu pr. Kr. bilo je ljudi koje nisu zadovoljavali nevidljivi uzor-
ci, bez obzira to su ulijevali osjeaj sigurnosti. Njima se inilo da nasuminost
312
Dvadeseto stoljee: znanost i tehnika
u svijetu i ivotima ima mnogo vaniju ulogu negoli to eli priznati bilo koja
teologija. A bila im je zajednika tvrdoglava drskost koja ih je navela na
pomisao da su u svemiru zapravo sami, bez nekog vieg Bia da ih vodi za
ruku. Traili su drugo objanjenje.
Kao to smo vidjeli, antiki su grki filozofi voljeli igrati jednu misaonu
igru: pokuavali su bilo kojim dvjema stvarima, bez obzira koliko su bile ra-
zliite, pronai neto zajedniko. Ako odbijamo prihvatiti zajedniku "esen-
ciju" ili bilo koji drugi misaoni uzorak pa se tvrdoglavo drimo materije, mo-
emo li i dalje igrati tu igru?
Uzmimo kao primjere pauka i zvijezdu. Imaju li oni bilo koju zajedniku
materijalnu zanaajku? Dogovorili smo se da ne smijemo rabiti jednostavna
aristotelovska rjeenja, odnosno ne smijemo samo rei da im je zajedniko
postojanje, zajedniki su im ivot i smrt, zajednika im je jedinstvenost itd.
Igru i nadalje moemo igrati jer moemo zamisliti da pauka i zvijezdu
podijelimo na manje dijelove. Isprva dijelovi pauka ostaju "paukoliki", a di-
jelovi zvijezde "zvjezdoliki". Ali kako dijelovi postaju manji, zbiva se neto
doista neobino. U jednom trenutku dijelovi pauka prestaju biti "paukoliki",
a dijelovi zvijezde vie nisu "zvjezdoliki". U tom trenutku oboje postaju neto
drugo, neka neodreena stvar ili stvari koje bi pod drugim okolnostima mo-
gle biti dijelovi drugih stvari osim pauka i zvijezda.
Moda ne moemo tono odrediti kad e se zbiti ta promjena, ali dok
razmiljamo o njoj shvaamo da se negdje mora dogoditi. Ne moramo vidjeti
te sitne dijelove. Moemo ak prihvatiti da su zapravo nevidljivi. Ali moraju
postojati jer ne vidimo zato neto ne bismo mogli nastaviti dijeliti sve dok se
to neto ne pretvori u neto drugo.
Moemo li dijeliti do u beskonanost? Moemo li nainiti beskonano
male dijelove? Moramo pretpostaviti da ne moemo, jer neto graeno od
beskonano malih dijelova ni samo ne bi imalo veliinu. Zbog toga atomi -
najmanji dijelovi materije, a ne paukova ili zvijezda - moraju postojati.
Preporod atomske teorije
Udarna sila takvog naina razmiljanja nije oslabila tijekom stoljea. Kran-
ska egzistencijalna vizija Boje drave dugo ga je zasjenjivala, ali kad je poet-
kom 17. stoljea izgubila svoju snagu, u prvi je plan ponovno doao atomi-
zam. Jo uvijek bez suvremenih pomagala o kojima ovisimo, svi su veliki
znanstvenici tog izvanrednog stoljea, od Keplera do Newtona, bili uvjereni
atomisti. Engleski znanstvenik Robert Hooke (1635.-1703.), bliski Newtonov
313
POVIJEST ZNANJA
prijatelj, ak je primijetio da se znaajke materije, posebice plinova, mogu ob-
jasniti u pojmovima gibanja i sudara atoma. Hooke nije bio naroit matema-
tiar ni eksperimentator pa nije mogao dokazati svoju pretpostavku. Ali za nju
se zanimao Newton pa je teoriju atoma koji se sudaraju zastupao u poneto
drukijem obliku.
Tijekom 18. stoljea znanstvenici u nekoliko europskih zemalja nastavljaju
razmiljati o atomizmu. to su vie znali, posebice o kemiji, to su bili sigurniji
kako imaju pravo misliti da je atomska teorija materije ispravna. Ali takoer
su poeli shvaati da je hipotezu potrebno doraditi.
Jednu od najbriljantnijih promjena nainio je talijanski kemiar Amadeo
Avogadro (1776.-1856.) koji je 1811. predloio hipotezu od dva dijela: prvo,
da najsitniji dijelovi ak i elementarnih plinova nisu atomi, nego kombinacije
atoma, i drugo, da jednaki obujmi plinova sadre jednaki broj molekula. Nje-
gova teorija, premda ispravna, prihvaena je tek poetkom 20. stoljea.
Sredinom 19. stoljea, nakon to je prihvaana teorija kemijskih eleme-
nata i kad je ruski kemiar Dmitrij Mendeljejev (1834.-1907.) otkrio periodni
sustav elemenata, glavni cilj mnogih znanstvenika postalo je opaanje atoma i
dokazivanje njihova postojanja. Ali taj je cilj bilo mnogo tee dosei negoli je
to itko u tom znanstveno okrenutom stoljeu oekivao. Zapravo, i danas se
postojanje atoma - u koje vie nitko ne sumnja - uglavnom dokazuje zaklju-
ivanjem. Grki je nain razmiljanja tako trijumfirao u predvianju suvreme-
ne eksperimentalne znanosti.
Grci su, meutim, u jednom pogledu sasvim pogrijeili: atomi se mogu
razrezati, odnosno nisu nedjeljivi. Nedjeljivost atoma, strogo uzevi, nije lo-
giki zahtjev. Ona je samo znaila da nismo pronali najsitniji djeli materije.
Moda su najprije otkriveni dijelovi atoma - elektroni i proton - bili najsitniji
dijelovi. Ali, pokazalo se, i njih se moe dijeliti.
Najmanji djeli ili djelii - Grci su vjerovali da postoji mnogo razliitih
vrsta atoma, a svi su opeke od kojih je graena materija - nisu pronaeni.
Kako to zahtijeva logika, uz goleme izdatke i dalje za njima tragamo u gole-
mim razbijaima atoma. Hoe li ti djelii ikad biti pronaeni ne znamo ni da-
nas. Logika potreba ne jami stvarno postojanje.
Ukratko, atomska znanost na neki nain nije nova. Zasluga za otkrivanje
atoma kao temelja svekolike materije pripada Grcima, a ne dananjem ovje-
ku. Ipak, o atomima smo saznali mnogo injenica posve nepoznatih Grcima.
314
to je uinio Einstein
Albert Einstein otkrio je jedan od najvanijih djelia znanja 20. stoljea. Rije
je o jednostavnoj fizikalnoj formuli koju zna gotovo svatko: E = me
1
. Kako bi-
smo shvatili to ona predstavlja, moramo se vratiti nekoliko koraka unatrag.
Einstein se 1879. rodio u njemakom gradu Ulmu. Do dobi od dvanaest
godina odluio je rijeiti zagonetku "velikog svijeta". Na nesreu, ocjene mu
nisu bile dobre pa je s petnaest godina napustio kolu. Uspio je ponovno
poeti uiti pa je 1900. diplomirao matematiku. Posve nepoznat, poeo je ra-
diti kao patentni slubenik. Tada je, u etiri izvanredna rada objavljena 1905.,
prema rjeenju zagonetke svijeta otiao dalje negoli itko prije njega.
Svaki od tih radova bio bi dovoljan da svome tvorcu zajami svjetsku
slavu. Prvi je ponudio objanjenje Brownovog gibanja, dotad neobjanjive
pojave gibanja sitnih estica u tekuini. Drugi je rad razrijeio tri stoljea staru
raspravu o naravi svjetlosti. Po Einsteinu, svjetlost se sastojala od fotona koji
katkad pokazuju valne znaajke, a katkad se ponaaju poput estica. To pre-
sijecanje gordijskog vora nije bilo pretjerano pojednostavljivanje. Popraeno
solidnim matematikim razmiljanjem, odmah je prepoznato kao rjeenje tog
velikog problema. Hipoteza je takoer objasnila zagonetni fotoelektrini efekt
(oslobaanje elektrona iz materije svjetlosnom pobudom).
Rad broj tri bio je jo revolucionarniji, jer je predloio ono to e biti naz-
vano posebna teorija relativnosti. Einstein je rekao: "Pretpostavimo li da je
brzina svjetlosti uvijek ista i da su prirodni zakoni konstantni, tada su vrijeme
i gibanje za promatraa relativni."
Einstein je ponudio jednostavne primjere svoje zamisli. Osoba u zatvo-
renom dizalu nije svjesna giba li se ono gore ili dolje, osim moda po neugodi
u elucu kod promjene brzine. Putnici u dva vlaka nisu svjesni svoje brzine,
nego samo relativne brzine jer jedan od vlakova, malo bri, polako pretjee
drugi. Fiziarima nisu bili potrebni takvi primjeri da prepoznaju ljepotu i
djelotvornost teorije.
Teorija je objasnila mnoge stvari. Jednako tako i njezino proirenje u
radu iz 1916. koje je Einstein nazvao opa teorija relativnosti. U tom radu iz
1916. Einstein pretpostavlja da gravitacija nije sila, kako je smatrao Newton,
nego zakrivljeno polje u prostornovremenskom kontinuumu stvorenom
prisutnou mase. Ta se zamisao mogla provjeriti, rekao je, mjerenjem otklo-
na zvjezdane svjetlosti dok tijekom potpune pomrine prolazi kraj Sunca.
Einstein je predvidio dvostruko veu vrijednost otklona od Newtonovog.
Pokus koji je zazivao Einstein izveden je 29. svibnja 1919. s broda Britan-
skog kraljevskog drutva poslanog u Gvinejski zaljev. Vijest kako je Einstein
315
POVIJEST ZNANJA
bio toan u svome predvianju stigla je u studenome i trenutano ga uinila
slavnim diljem svijeta. Nobelovu nagradu za fiziku dobio je 1921., ali je do tog
doba ve bio najpoznatiji znanstvenik na svijetu, i to u tolikoj mjeri da su se
prema njemu posvuda odnosili gotovo kao da je cirkuska atrakcija. To mu se
nije svialo jer je ometalo njegov rad.
-Godine 1905. Einstein je objavio jo jedan rad. Na neki je nain on bio
najvaniji od svih. Nastavak prethodnoga rada o relativnosti, bavio se pita-
njem ovisi li tromost tijela o energiji pohranjenoj u njemu, a Einstein je na to
pitanje odgovorio potvrdno. Prije toga, tromost se smatrala ovisnom samo o
masi. Ubudue e svijet morati prihvatiti jednakost mase i energije.
Ta je jednakost izraena poznatom formulom koja kae da je energija, E,
tijela mase m, jednaka umnoku te mase s kvadratom (konstantne) brzine
svjetlosti, c. Ta brzina, takoer brzina irenja elektromagnetskih valova u
praznom prostoru vrlo je velika: iznosi 300.000 kilometara u sekundi. Po-
dignuta na kvadrat, golema je veliina. Zbog toga je u malom dijelu materije
pohranjena golema koliina energije, dovoljna, kako smo kasnije vidjeli, da u
eksploziji jedne bombe pobije dvije stotine tisue stanovnika Hiroime.
Einstein je bio pacifist. Mrzio je rat pa se poslije 1918. bojao da e ponov-
no zapoeti prije negoli je svijet imao prilike uivati u sigurnom i trajnom mi-
ru. Uinio je to je mogao da podupre zamisao o svjetskoj vladi koja je krui-
la u meduratnom razdoblju. Meutim, Einstein mirotvorac nije bio toliko
utjecajan kao Einstein fiziar.
Kad je Adolf Hitler 1933. preuzeo vlast u Njemakoj, Einstein se odrekao
njemakoga dravljanstva i pobjegao u Sjedinjene Amerike Drave. Tamo se
nastavio baviti opom teorijom relativnosti, istodobno pokuavajui pronai
nain kako da se razljueni svijet dogovori o postizanju dogovora. Kad je
1939. saznao da su dvojica njemakih fiziara uspjela rascijepiti atom uranija
uz mali gubitak mase pretvorene u energiju, shvatio je da rat nije jedina opas-
nost. I tako je, potaknut molbama brojnih kolega, sjeo i amerikom predsjed-
niku Franklinu D. Rooseveltu (1882.-1945.) napisao pismo.
Nitko to pismo ne bi mogao napisati s vie autoriteta, a bilo je vrlo jed-
nostavno. U njemu je opisan njemaki pokus uz primjedbu da je potvren i u
Sjedinjenim Dravama. Usto je napomenuo kako europski rat samo to nije
poeo. U okolnostima kad bi nacistika Njemaka imala oruje na osnovi ci-
jepanja atoma uranija, bilo bi to iznimno opasno za ostatak svijeta. Predsjed-
nika je Einstein molio za "oprez i, ako je potrebno, brzo djelovanje."
Predsjednik Roosevelt mu je pristojno odgovorio. Ali upozorenje nije
bilo uzaludno. Nitko Einsteinu pacifistu nije rekao da je ustanovljen dotad
najvei i najskuplji znanstveni projekt. Nazvan Projekt Manhattan, u veljai
316
1940. zapoeo je znanstvenom potporom od est tisua dolara. Ukupni troak
na posljetku e premaiti dvije milijarde dolara, viestruko vei iznos u dana
njoj vrijednosti. Kad je poslije japanskog napada na Pearl Harbor potkraj
1941. Amerika ula u rat, brzina istraivanja postala je munjevita. Do 1943.
rad je bio uglavnom teoretski, ali je do poetka 1945. uinjen dovoljan napre
dak da se u Zrakoplovnoj bazi Alamogordo u Novome Meksiku pone plani
rati pokusna eksplozija, zakazana za 16. srpnja 1945. Pokus je bio potpuno
uspjean, a bomba je oslobodila snagu jednaku otprilike dvadeset tisua tona
TNT-a. Bomba koja e razoriti Hiroimu baena je tri tjedna kasnije, 6. ko
lovoza 1945.
Einstein je istodobno bio sretan i razoaran. U Hitlerovim rukama bom-
ba bi znaila kraj slobode u svijetu i konano unitenje idovskog naroda. Na-
stojao je da novostvoreni Ujedinjeni narodi postanu bolje orue mira jer se
bojao da e bomba biti ponovno uporabljena, ali u mnogo loije svrhe. Na-
stavio je raditi na svojoj jedinstvenoj teoriji polja koja je pod jednim teorij-
skim ustrojem trebala objediniti sve prirodne zakone, moda u jednoj jedinoj
jednadbi. Meutim, druge je znanstvenike ostavio daleko za sobom pa su ga
oni sve vie izbjegavali. Kad je 1955. umro, bio je jedini ovjek na svijetu uvje-
ren da je imao pravo o ustroju svemira, on koji je svijetu o tom ustroju po-
kazao vie od bilo kojeg znanstvenika poslije Newtona.
to nas je nauila atomska bomba
Najvanije to nas je nauila atomska bomba ne moe se izraziti matemati-
kom formulom. Rije je o jednostavnoj injenici, a mi smo prva ljudska bia
koja je znaju. Svijet ne samo da moe nestati, svatko to zna, nego ga ljudska
bia mogu unititi pokretom prsta.
Dogaaji imaju posljedice. Jedna od posljedica bombe baene na Hiroi-
mu bio je zavretak Velikog rata. Drugi je bilo nastojanje sovjetskih znanstve-
nika da naine vlastitu atomsku bombu. Sjedinjene Drave odgovorile su
hidrogenskom, vodikovom ili termonuklearnom bombom u kojoj se jezgre
malih atoma stapaju (umjesto da se velike cijepaju). U procesu fuzije osloba-
aju se goleme koliine energije. Einsteinova jednadba vrijedi i dalje.
Sovjeti su takoer izradili svoju hidrogensku bombu. Od 1950. nijedna
strana nije uspjela pobjei drugoj. Jedna od posljedica toga dugo je razdoblje
mira isprekidano manjim ratovima. To je dobro.
Iza utrke u naoruanju, meutim, skriva se djeli loeg novog znanja. U
svjetskim arsenalima danas ima dovoljno nuklearnog oruja da svakog ovje-
317
POVIJEST ZNANJA
ka na planetu ubije deset i vie puta. Naravno, u nuklearnom ratu ne bi pogi-
nula samo ljudska bia. Nestali bi i svi medvjedi, make i psi, pauci i takori.
Moda bi preivjela nekolicina ohara. Ali svijet naseljen aicom ohara
moda nije onaj koji je Bog zamislio kad je stvorio Eden i u njega stavio mu-
karca i enu.
Moe li doista ovjeanstvo unititi sav ivot na planetu? Usprkos popu-
tanjima u meunarodnim odnosima prestankom hladnoga rata, nepostoja-
nje prave svjetske vlade u vrlo opasnom svijetu poveava vjerojatnost poetka
nukelarnoga rata. Zapravo, teorija igara smatra ga loginim. Kao to smo vid-
jeli kod potrage za najsitnijim dijelovima materije, logika potreba ne jami
konkretnu stvarnost. U toj injenici neto je to nas moe utjeiti.
Pitanju moe li Zemlja preivjeti u sadanjem stanju, s medvjedima, pau-
cima i ljudima na njoj, vratit emo se kasnije, u posljednjem poglavlju knjige.
Zasad samo ustvrdimo da je novo znanje otkriveno u 20. stoljeu ovjeanstvu
omoguilo da uniti svoj svijet.
Problem ivota
Potraga za skrivenim uzorcima nastavila se i na drugim podrujim osim nuk-
learne fizike, iju su metodologiju prihvatile brojne znanosti. A trijumfalna
injenica jest da atomi postoje, ba kao i atomske jezgre i cijeli oblak estica s
mnotvom neobinih i zanimljivih znaajki.
Neke od tih estica nose kriva imena jer nisu stvari, barem ne u uobiaje-
nom smislu tog pojma. Zapravo, rije je o nejasnim pokretnim elektrinim
nabojima ili siunim svenjevima valova, a moda i tek trenutanim rjeenji-
ma parcijalnih diferencijalnih jednadbi koje nastaju i nestaju bre negoli
trepnemo okom.
Ipak, rije je o neemu stvarnome, u smislu da su stvarne sve stvari koje
imaju stvarne posljedice. Usto su vrlo malene. Svijet u 20. stoljeu stalno je po-
stajao sve manji, dok je istodobno naa mata postala sposobna da obuhvati
sve vei svemir. Tome emo se uskoro vratiti.
Kad je rije o toj svojstvenoj maloj veliini stvarnih predmeta, prisjetimo
se to nas je Descartes 1637. nauio u svojoj Raspravi o metodi. Problem emo
rijeiti, rekao je Descartes, podijelimo li ga u skup ili niz manjih problema pa
potom rijeimo njih. Od Descartesova doba i poetka 17. stoljea znanost je
sve vie istraivala mikroskopski svijet, a danas i svjetove postojanja koje
vidljivima ne moe prikazati nikakav mikroskop. Najsitnije djelie materije
tee je zamisliti od najveih, ali se tjeimo pretpostavljajui (eto primjera nesv-
318
jesnog antropomorfizma) da je ovjek otprilike na pola puta izmeu najvee
stvari za koju znamo i najmanje.
Bez obzira koliko siuni bili ti novootkriveni siuni svjetovi, i u njima
postoje uzorci, medu njima neki udesno vani. Dvostruka spirala DNK naj-
vanija je od svih jer rjeava najtei problem ivota.
O kojem je problemu rije? Aristotel ga je prepoznao prije vie od dvade-
set stoljea, a obuhvaen je nevjerojatno jednostavnim pitanjem: Zato make
imaju maie?
Kao to je Aristotel znao, zametak je siuna masa protoplazmatskog tki-
va i potrebno je doista dobro oko da zametak ovjeka razlui od zametka kita
ili mia. Ljudski se zametak, meutim, nikad ne pretvori u kita ili mia.
Priroda ne grijei na taj nain. Kako joj to uspijeva?
Aristotel je na pitanje odgovorio na svoj tipian nain. Postoji formalno
naelo, objasnio je, koje prelazi s roditelja na zametak i odreuje da e za-
metak postati ivotinja poput roditelja, a ne neto drugo.
U formalnom smislu to je tono. DNK bismo doista mogli nazvati for-
malnim naelom. Ali isto bismo mogli rei za indeks londonske burze i mno-
tvo drugih uzoraka. Sredinje pitanje je: "Koje specifino formalno naelo
uzrokuje da potomak make bude maka?" Aristotel, vraki vjet u izvlaenju
iz gotovo svake potekoe, i za to je imao odgovor. "Naelo je makost," rekao
je. Nevjerojatno je da je taj odgovor zadovoljavao inteligentne ljude vie od
dvije tisue godina.
Znanost o naslijeu
Do boljeg se odgovora dolo u 19. stoljeu, premda rad Gregora Mendela,
austrijskog redovnika-botaniara, nije ire bio poznat do oko 1900.
Da make imaju maie bilo je tako oito da do trenutka Mendelova ro-
enja 1822. nitko o tome vie nije posebno razmiljao. Premda nije proao na
ispitu za nastavnika prirodoznanstva, Mendel je bio sposoban istraiva koji
je mnoge godine utroio na prouavanje naslijea vrtnoga graka. Pritom je
otkrio naela genetike.
Problem koji je nastojao rijeiti nije bio zato od sjemena graka nastaje
graak, nego zato krianjem razliitih sorti biljke nastaju hibridi ije je uzor-
ke Mendel prvi opisao. Zakljuio je da, kako se inilo, svako svojstvo biljke na
neki nain odreuje ili njime upravlja par siunih tvorbi koje smo nazvali ge-
nima, pri emu svaki roditelj - govorimo o dvospolnoj oplodnji - svakome
svojstvu pridonosi jednim genom. Uskoro je shvatio da roditelj mora imati
319
POVIJEST ZNANJA
gen za svako svojstvo, ali kad se oni povezu u potomku, samo jedan od njih
ostaje nadmoan. Potomak para biljaka ponaao se po jednostavnim statisti-
kim pravilima, opisanim u dva krta matematika rada objavljena 1866.
Dvije godine kasnije izabran je za opata svog samostana. Te su mu du-
nosti ubudue odnosile sve vrijeme. Tek mnogo poslije Mendelove smrti
1884. objelodanjena su njegova otkria pa ga danas znamo kao utemeljitelja
znanosti o genetici.
Kako djeluje DNK
Zamisao naslijea nije Mendelov izum. Od najranijeg doba znalo se da ljud-
sko bie ima ljudskog potomka koji obino izgleda poput roditelja. Pretpo-
stavljalo se da je to zasluga jednostavnog naela: na primjer, dijete visoka oca
i niske majke bit e srednje visine. Mendel je prvi shvatio da je naslijede mno-
go sloenije od toga.
Ali ak ni Mendelovi pokusi nisu otkrili temeljni mehanizam naslijea.
Za njegovo razumijevanje bit e potrebno pola stoljea grozniava istraiva-
nja.
Kljuno je otkrie uinjeno na Cambridgeskom sveuilitu 1953. kad su
dva mladia, Amerikanac James D. Watson (1928.) i Englez Francis H. C.
Crick (1916.-2004.), uspjela opisati ustroj molekule DNK. Time ne samo da
su odgovorili na Aristotelovo staro pitanje nego su otvorili vrata u posve novo
doba.
Molekula DNK je dvostruka spirala graena od dvije meusobno omota-
ne duge niti. Niti su nainjene od sloenih duikovih spojeva nazvanih nu-
kleotidi. U DNK postoje etiri vrste nukleotida, a njihove su baze adenin, gua-
nin, citozin i timin. Svaki nukleotid sadri i eer deoksiribozu.
Svaki je nukleotid jedne niti kemijski povezan s odgovarajuim nukleo-
tidom druge niti. U jednoj niti moe biti na tisue nukleotida s jednako mno-
go veza na ono to bismo mogli nazvati zrcalnim slikama na drugoj niti para.
Gen, kako su otkrili Watson, Crick i mnogi drugi njihovi kolege, dio je
molekule DNK, odnosno podnit dugaka nekoliko desetaka, katkad i tisua
nukleotida, koja odreuje odgovarajue svojstvo. Kako to ini? Svaka stanica
svakog pojedinog ivog bia sadri molekulu DNK te jedinke. To je ukupni
genetski uzorak tog pauka ili ovjeka. Kad se stanica dijeli, jedna od niti DNK
odlazi u novu stanicu, druga nit odlazi u drugu. Kad tamo stigne, gola nit, sad
bez svog partnera, pone proizvoditi svoju zrcalnu sliku. Iz protoplazme jez-
gre nove stanice, u kojoj se nalaze uglavnom slobodnoplivajue bjelanevine,
320
gola nit DNK sastavlja elemente potrebne da naini vlastitu zrcalnu sliku,
odnosno kopiju partnera kojeg je upravo izgubila. Izgubljeni partner isto ini
u drugoj novoj stanici. Zbog toga svaka nova stanica sadri istu molekulu
DNK kakvu je imala stara.
Molekula DNK dovoljno je velika da se vidi pod elektronskim mikrosko-
pom. Na njoj se mogu razluiti dijelovi zadueni za odreivanje boje kose, na
primjer, ili krvne grupe. Ali ne samo razluiti. Moemo ih izrezati, promije-
niti i potom vratiti u molekulu.
Neke bolesti uzrokuju pogreke u podnitima. Na primjer, anemiju srpa-
stih stanica, bolest krvi, imaju brojni crnci. Teoretski bismo iz krvi oboljelih
mogli izvaditi neispravan gen, popraviti ga i zamijeniti. Tehnologija koja bi to
mogla omoguiti tek je u povojima. Meutim, dovoljno je uinkovita da me-
du moralistima, koji gotovo s uasom reagiraju na zamisao da bi u epruveti
zbog navodne dobrobiti ovjeanstva mogla nastati udovita, uzrokuje ve-
liku zabrinutost.
Znanstvena genetika prava je nova znanost, plod napretka u 20. stoljeu
utemeljenog na pionirskom radu redovnika iz 19. stoljea koji u svoje doba
nije bio poznat. Usto, rije je o jasnoj, istoj znanosti s jednostavnim naelima
i konkretnim rezultatima. Mi znamo kako djeluje naslijede, premda smo
takoer svjesni sloenosti nasljednih svojstava svakog pojedinca. Istraivanje
svih kombinacija nastalih spajanjem dviju niti molekule DNK - od oca i maj-
ke - od kojih svaka ima tisue podniti, trai mnogo monija raunala negoli
ih danas imamo.
Genetika je jedna od pobjeda znanja u 20. stoljeu. Mogua strana u-
dovita genetskog inenjerstva stvar su budunosti. Njima emo se vratiti u
posljednjem poglavlju.
Veliina svemira
Koliko je velik svemir? Koliko nam se ini da je velik? Ovo posljednje pitanje
kao da je imalo smisla prije dvije tisue godina kad je "prividna veliina"
Mjeseca, na primjer, smatrana njegovom "stvarnom veliinom". Sfera zvijez-
da stajaica bila je "vanjska granica" svemira. Koliko je ona bila udaljena od
Zemlje? Tisuu kilometara? Milijun? Milijun milijuna? Tek smo nedavno
shvatili da navedena pitanja uope nemaju smisla.
Odmah recimo da ne postoji sfera zvijezda stajaica. Zemlja se okree, a
ne zvijezde, premda se one doista kreu u razliitim smjerovima i katkad ne-
vjerojatno velikim brzinama. Sljedee, svemir je prevelik da bismo vidjeli nje-
321
POVIJEST ZNANJA
govu "vanjsku granicu", ako je uope ima. Nalazi se, ili bi se nalazila da pos-
toji, nezamislivo daleko od Zemlje.
Albert Einstein je vjerovao da je svemir konaan ali neomeen. Nijedna
crta, produljite li je dovoljno, nije ravna. Sve se crte zakrivljuju i na kraju se,
barem teoretski, vraaju na polazite. Sfera je takoer "konana ali neomee-
na". Sfera nema ruba, odnosno "kraja", pa je neomeena, ali je, primjerice ona
koju moete drati u ruci, oito konana. Moda bi samo Bog u ruci mogao
drati konani ali neomeeni svemir. Ali to bi znailo da mu je ruka izvan
svemira, a to je po suvremenoj fizici nemogue.
U svakom sluaju, mi se nalazimo unutar, a ne izvan svemira pa kad ga
promatramo s naeg motrita, koje moe ali ne mora biti blizu njegova sre-
dita, vidimo da se u svim smjerovima iri dokle god pogled dopre, ali ne samo
s pomou naih oiju nego i najveih teleskopa koje smo uspjeli nainiti. Sve
u svemu, svemir je vrlo, vrlo velik.
Galaktike
Koliko vam se svemir ini velik? Za vedre jesenske noi iziite i na nebu po-
kuajte nai veliki kvadrat zvijezda u zvijeu Pegaza. Od zvijezde u donjem
desnom kutu kvadrata niu se tri zvijezde, poput repa djejeg zmaja od papi-
ra. Blizu sredine tih triju zvijezda, ako je dovoljno mrano, odnosno ne smetaju
vam gradska svjetla, primijetit ete mrlju slaba sjaja. ak ni dalekozorom u
toj mrlji neete moi vidjeti zasebne toke svjetla jer nije rije o zvijezdi. To je
Velika Andromedina maglica, prva uz nau koju smo prepoznali kao galak-
tiku - arapski astronomi su je opisali ve 964. po Kr. - i jedna od najbliih u
golemom prostranstvu naeg gotovo praznog svemira.
Dobrim se teleskopom utvruje da je Andromedina maglica zapravo spi-
ralni disk sa milijardama zvijezda. Zbog toga je, danas znamo, vrlo slina naoj
galaktici, Galaktici s velikim "G". Iste vedre noi na nebu ete moi vidjeti
Mlijenu stazu, veliki spiralni disk koji se obavija oko sredita Galaktike. To se
sredite nalazi u smjeru zvijea Strijelca, a udaljeno je od nas oko trideset ti-
sua svjetlosnih godina. Svjetlosna godina je udaljenost koju svjetlost prevali
tijekom godine dana gibajui se brzinom od tristo tisua kilometara u sekun-
di, dakle oko 9.400.000.000.000 kilometara.
Sunce, naa zvijezda prosjene veliine, nalazi se u jednom kraku Galak-
tike koji se od sredita odvija prema periferiji. Poput svega drugog u Galaktici,
nae se Sunce, stoga i Zemlja sa svima nama na njoj, oko udaljenog galakti-
kog sredita vrti brzinom od oko (u naem sluaju) 240 kilometara u sekundi.
322
ini li vam se brzo? I jest brzo. Meutim, od sredita Galaktike nalazimo
se tako daleko da e nam za vraanje na isto mjesto trebati oko dvjesto pedeset
milijuna godina. Zapravo, nikad se neemo vratiti na to mjesto jer se sredite
Galaktike, stoga i Galaktika kao cjelina, takoer giba kroz svemir, stalno se
okreui oko vlastite osi, mijenjajui se i tako napredujui prema nekoj neza-
mislivoj sudbini.
Na mjestu Sunevog sustava, u vanjskim podrujima Galaktike, razmjer-
no je mrano, zvijezda je razmjerno malo pa su meusobno dosta udaljene.
Moemo zamisliti putovanje u jo vee svemirske dubine, tamo gdje je zvijez-
da jo manje, a potom i do toke - moemo li to uope zamisliti? - na samome
rubu Galaktike odakle na jednu stranu pogled pada na njezino sredite udalje-
no oko pedeset tisua svjetlosnih godina, a na drugu u stranu posvemanju
tamu medugalaktikog prostora.
Moda emo u toj tami pokuati nazrijeti Andromedinu maglicu, jednog
od najbliih galaktikih susjeda. Ne bi se inila mnogo sjajnijom negoli sa
Zemlje. Jo bi uvijek bila udaljena oko dva i pol milijuna svjetlosnih godina.
Moemo li se zamisliti na pola puta od nje, tj. na pola puta izmeu Androme-
dine maglice i nae Galaktike, iskusili bismo tamu kakvu na Zemlji ne poz-
namo osim, moda, na dnu rudnika dubokog tri kilometra. Ali ak je i su-
sjedna nam Andromedina maglica u svemirskim razmjerima prilino blizu. S
njom i milijunima drugih galaktika gravitacijskom smo vezom povezani u
skup nazvan Lokalno superjato. Izmeu razliitih galaktikih jata udaljenosti
su tisue puta vee negoli izmeu galaktika unutar jata. Na pola puta izmeu
dva jata naili bismo na pravu tamu i moda se uasnuto upitali: Moe li nas i
Bog pronai na tom mjestu?
Malena Zemlja
Koliko galaktikih jata postoji u svemiru? Moda milijarde. Moemo li pro-
nai jata jata? Moda. Ima li kraja tom nevjerojatnom slijedu? Pitanje moda
uope nema smisla. Ali u najmanju ruku znamo da je svemir vrlo, vrlo, vrlo
velik.
U usporedbi s im? U usporedbi sa Zemljom, naravno, koja je, stoga,
vrlo, vrlo, vrlo malena. Usporediti je sa zrncem praine koje leluja u zraci
suneve svjetlosti znailo bi pridodati joj veliinu i sjaj koji u takvoj slici ne
posjeduje. Ta velika, krasna kugla na kojoj ivi vie od est milijardi ljudskih
bia, zapravo je, u odgovarajuim razmjerima, manja od elektrona koji luta
Sunevim sustavom.
323
POVIJEST ZNANJA
Sve to smo saznali razmjerno nedavno zahvaljujui naporima briljantne
skupine astronoma i kozmologa. Prije stotinu godina samo je aica profesio-
nalnih astronoma imala kakvu-takvu predodbu o veliini svemira. Danas to
svatko zna, barem kad je rije o obrazovanim ljudima.
Neki smatraju da je novopronadeni dokaz nae male veliine i bezna-
ajnosti vrlo deprimantan. Mali sigurno jesmo, u usporedbi sa svemirom, ali
jesmo li beznaajni? Je li veliina mjera znaaja? Je li slon vaniji od mia? Za
koga? Postoji li drugi sudac osim nas? Kad je tako, moemo li zamisliti bilo to
vano poput Zemlje, naeg siunog doma u svemirskom poretku stvari?
Veliki prasak i primordijalni atom
Kad je belgijski fiziar, opat Georges Lemaitre (1894.-1966.), sjajnom znan-
stvenom skupu okupljenom 1927. na kalifornijskom opservatoriju Mount
Wilson predstavio svoju teoriju ireeg svemira roenog u eksploziji "prasta-
rog atoma", predavanju je nazoio i Albert Einstein. Kad je uo o emu je rije,
ustao je i zapljeskao. "To je najljepe i najbolje objanjenje stvaranja koje sam
ikad uo," rekao je i pourio rukovati se s Lemaitreom.
Teoriju potvruju brojni dokazi. Najvaniji, dobiven mnogobrojnim
spektroskopskim opaanjima, kae da se sve to u svemiru vidimo od nas uda-
ljava, to bre to se od nas dalje nalazi. Rub opaanja, zapravo, odreen je uda-
Ijenou i brzinom - vrlo udaljeni objekti od nas se udaljavaju brzinama blis-
kim brzini svjetlosti. Svaki objekt koji bi putovao brzinom jednakom ili veom
od brzine svjetlosti, kad bi to bilo mogue, ne bismo mogli vidjeti jer bi infor-
macija o njemu mogla stii samo svjetlou, a ta svjetlost do nas nikad ne bi
stigla.
Podupiruih dokaza ima jo mnogo, uz brojne teoretske podrke raznih
vrsta, dobrim dijelom one Georgea Gamowa (1904.-1968.), ijoj duhovitosti i
smislu za obraanje narodu dugujemo pojam Veliki prasak. Gamow je napisao
niz popularnih djela o teoriji Velikog praska, odnosno podrijetlu svemira, i
mnogo radio na temeljnim teoretskim postavkama i istraivanjima tog pro-
blema. Teoriju je danas gotovo nemogue napasti. Jao svakom kozmologu
koji se usudi osporiti je.
Prema teoriji, u neko doba prije vie od deset milijardi godina svemir se
iz ekstremno saetog primordijalnog stanja vrlo naglo poeo iriti, to je uzro-
kovalo njegovo razrjedivanje i pad temperature. Za svemir kakav danas po-
znajemo kljuno je bilo prvih nekoliko sekundi irenja. Tada je, kako se ini,
zapoela statistika prevlast materije nad antimaterijom, postojale su brojne
324
elementarne estice i stvorile se neke atomske jezgre. Teorija omoguuje izra-
unavanje stvorenih koliina vodika, helija i litija (triju najlakih elemenata),
a i u tome se vrlo dobro slae s onim to danas opaamo. Nakon otprilike mili-
jun godina svemir se dovoljno ohladio za nastanak najjednostavnijih atoma,
pri emu su jezgre iz okolia hvatale lutajue elektrone. Zraenje koje je ispu-
njavalo protosvemir tada se oslobodilo. Upravo su to zraenje u pozadinskim
mikrovalovima 1965. otkrili A. Penzias i R. W. Wilson. Smatra se da je rije o
ostatku ranoga svemira.
Daljim irenjem svemira nastali su tei atomi. Rije je o elementima koje
poznamo, najprije lakim, a potom teim. Potom su na red dole molekule i
skupine molekula, potom oblaci plina, zvijezde, galaktike i jata galaktika. Sve-
mir se i dalje nastavljao iriti.
Gdje se to dogodilo? Gdje je, ili gdje se nalazila primordijalna tvar prije
eksplozije? Pitanje nema smisla. Teorija se temelji na dvije pretpostavke, od
kojih je jedna besprijekorna, a druga vie negoli zagonetna. Najprije se pret-
postavlja da Einsteinova opa teorija relativnosti ispravno opisuje gravitacij-
sku interakciju materije u prolosti, sadanjosti i zauvijek. Tu bi injenicu bilo
teko zanijekati ili pretpostaviti neto drugo.
Druga pretpostavka, nazvana kozmoloko naelo, tvrdi da svemir nema
sredita ni ruba pa do Velikog praska nije dolo u nekoj odreenoj toki, nego
istodobno kroz cijeli prostor, a on se nastavlja i danas. Zapravo, tako se kae
da je prostor stvoren irenjem svemira. Izvan svemira nikad nije neeg bilo.
Ni danas izvan njega nema niega.
Je li prije Velikog praska postojalo vrijeme? I to pitanje nema smisla jer je
u sveobuhvatnom prostornovremenskom kontinuumu vrijeme nastalo zajed-
no s prostorom. tovie, vrijeme mjerimo irenjem svemira. U prolosti je
svemir bio manji, a kasnije je postao vei. Takoer nije mogue razmiljati o
ustroju primordijalne tvari prije poetka irenja. Kakvo god da je bilo njezino
postojanje, ako to uope moemo nazvati postojanjem, apsolutno je i zauvi-
jek izvan dosega naega znanja.
Hoe li se svemir prestati iriti? O tome i dalje dvojimo, a ovisi o ukupnoj
koliini mase u njemu. Ako je mase vie od odreene kritine granice, tada e
se na posljetku svemir, privuen vlastitom gravitacijom, prestati iriti i potom
poeti saimati, poput loptice na gumenoj niti koja se vraa u bacaevu ruku.
Ako je masa manja od te kritine granice, svemir e se vjeno iriti, a objekti
u njemu meusobno e se sve vie udaljavati sve dok (jer u svemiru postoji
odreena, konana koliina tvari) meusobno ne budu beskonano daleko.
Zbog toga e svemir sa svakog mjesta opaanja u jednom trenutku postati
posve taman jer e sve drugo biti gotovo beskonano udaljeno.
325
POVIJEST ZNANJA
Opaaki dokazi danas govore o manjoj koliini materije u svemiru ne-
goli je potrebna za poetak konanog saimanja. Od onoga to je potrebno
opaa se samo nekoliko postotaka. Neki se astronomi, uasnuti takvom sud-
binom svemira, nadaju da negdje postoji velika koliina tvari koju do danas
nismo uspjeli opaziti. Ali je li konani kolaps manje uasavaju?
O tome ne trebaju brinuti dananji narataji. Nijedna od spomenutih
moguih sudbina svemira nee se zbiti prije negoli prou deseci pa i stotine
milijardi godina.
Teoriju, kao to sam spomenuo, podupire mnotvo dokaza. Danas nema
nikakvih logikih razloga da u nju ne vjerujemo. Prihvaaju je svi astrofiziari,
kao i svi drugi znanstvenici koji znaju dovoljno da je mogu razumjeti. Pa ipak,
vrlo je uznemirujua, zar ne?
ak se i to zapravo ne smije rei. Ali ta je teorija na neki nain kriva,
nekako umjetna. Kako moemo prestati pitati o vremenu "prije" Velikog
praska? Kako da se ne pitamo "gdje" se on zbio i, to je jo vanije, zato? Ve-
liki prasak, ako je bio "dogaaj", morao je imati uzrok. Koji poznati dogaaj
nije imao uzrok? Ali ako je imao uzrok, on je morao biti prije njega. U vreme-
nu? Ne u vremenu? U svakom sluaju suoeni smo s razliitim dvojbama, a sve
su neprihvatljive za na jadan, preoptereeni smrtniki um.
Heisenbergovo naelo neodreenosti
Einstein je poskoio od radosti kad je uo Lemaitreovu izvornu, prilino pri-
mitivnu inaicu teorije. Tada se ve dugo osjeao odvojen od svojih kolega.
Nije mu se svialo to su otkrivali ili to je mislio da su otkrivali.
Kvantna mehanika, novi sustav ope mehanike koji je pomogao stvoriti,
na neki je krajnji nain povezana sa sluajnou. Kvantni mehaniar, za raz-
liku od svojih njutnovskih prethodnika, kao najvaniju injenicu mora pri-
hvatiti neizbjeni element nepredvidljivosti. Naelo neodreenosti prvi je
opisao njemaki fizicar Werner Heisenberg (1901.-1976.) pa se po njemu i
zove. Heisenbergovo naelo kae da se poloaj i brzina objekta - bilo kojeg
objekta - ne mogu mjeriti istodobno. Ta nemogunost nije posljedica ne-
savrenosti naih instrumenata, premda oni nikad nisu apsolutno toni, nego
zbog naravi stvari, odnosno svojstava same materije.
Neodreenost je znaajna samo za vrlo malene mase poput atoma i ele-
mentarnih estica. Newtonova mehanika i dalje vrijedi u svijetu velikih stvari,
primjerice ljudi ili planeta. Kod vrlo malenih stvari, pokuaj mjerenja, primje-
rice, brzine elektrona, gurnut e ga pa mu ak ni teoretski neemo moi izra-
326

unati poloaj. Neodreenost nalazimo i u drugim parovima spregnutih veli-
ina, spomenimo samo energiju i vrijeme. Pokuate li, na primjer, izmjeriti
koliinu energije koju izrauje nestabilna atomska jezgra pri prelasku u sta-
bilnije stanje, morate raunati na neodreenost ivotnog vijeka nestabilnog
sustava.
Naelo neodreenosti nije zabrinjavalo Heisenberga, ali je jako smetalo
Albertu Einsteinu. Imao je obiaj rei kako je "Bog istanan, ali nije zlonamje-
ran", kao da postojanje fundamentalne neodreenosti mora imati takvo
znaenje. Einstein je posljednje godine ivota proveo uzaludno pokuavajui
pobiti Heisenberga. Njegov neuspjeh raalostio je prijatelje. Jedan od njih,
fiziar Max Born, izjavio je: "Mnogi medu nama to smatraju tragedijom, kako
za njega, jer se postupno udaljava od nas, tako i za nas jer gubimo vodu i stje-
gonou."
Pitam se zato je Einsteina manje smetao Veliki prasak od naela neo-
dreenosti. Za mene nijedno od toga ne znai da je Bog zlonamjeran. Osim
ako je, kako nekad pomiljam, primordijalna eksplozija u kojoj su nastali ato-
mi, galaktike i mi svojevrsna ala. Jesmo li mi ljudska bia tek otpadni nus-
produkt nezamislivo velikog vatrometa nekog diva? A kad divovski usklici di-
vljenja utihnu i gledateljstvo se razie, hoemo li, zajedno sa svime to pozna-
mo, jednostavno nestati u hladnom prostranstvu svemira nekog drugog bia?
Ono to je ovdje u pitanju nije teologija, nego temeljna pretpostavka sve-
kolike znanosti. Bilo je razloga za viekratno spominjanje Talesove izvorne
hipoteze da se vanjski svemir pokorava unutarnjoj misli i mati pa je svijet,
stoga, razumljiv ljudskome umu. Mnogo je razloga za vjerovanje u ispravnost
te teorije, od bljeska atomske bombe nad Hiroimom do razvoja genetskog
inenjerstva, tako da bi nas njezino osporavanje moglo natjerati u ludilo. Ali
teorija Velikog praska tjera me na razmiljanje o naoj sposobnosti razumije-
vanja same biti stvari. Dogaaj moemo opisati u krasnim matematikim de-
taljima, ali moemo li ga razumjeti? Ima li smisla? A ako nema, ima li i sam
svemir bilo kakvog smisla?
Neodreenosti znanja
Heisenbergovo naelo neodreenosti otkrilo je uznemirujuu injenicu o
ljudskome znanju ili, bolje reeno, nastojanjima za stjecanjem znanja. Naelo
je kvantnim fiziarima postalo oito kad su tijekom 1920-ih poeli istraivati
unutarnjost atoma i njegove jezgre. Taj mikrokozmiki svijet iznimno je ma-
len, a stvari u njemu - elektroni i druge estice - jo su mnogo manje. Napre-
327
POVIJEST ZNANJA
dovanjem istraivanja poelo se shvaati da nikad neemo moi tono i pot-
puno znati kako taj svijet funkcionira.
Na neki nain bilo je to poput prouavanja mehanizma finog vicarskog
sata vrhom prsta. Nijedan prst nije dovoljno malen da od takvog mehanizma
ne naini posvemanju zbrku. Usto, prst smeta. Nalazi se izmeu sata i vaih
oiju. Zbog toga ne moete vidjeti to radite, ak i ako prstom moete uiniti
bilo to to nee unititi sat.
Situacija je, kako su otkrili Heisenberg i njegovi kolege, bila jo mnogo
gora. Matematika je pokazala da neodreenost nije bila sluajna, posljedica
velike razlike u veliinama izmeu unutarnjih dijelova atoma i bilo kojeg opa-
akog instrumenta, nego je ugraena u samu prirodu stvari. Uvijek se tu
nalazi i ne moemo je zaobii. Mogla se opisati formulom koja, primjerice,
kae da je umnoak neodreenosti poloaja i brzine ili poloaja i momenta
uvijek vei od vrlo malene fizikalne veliine.
U veem svijetu u kojem mi ivimo, makrokozmosu, veliina te siune
fizikalne veliine znai da je neodreenost beznaajna. Ne samo da je ne mo-
emo otkriti bilo kojim instrumentom nego u praktinom smislu nema nikak-
va utjecaja na pojavu. Premda Heisenbergovo naelo neodreenosti jami da
nijedan od naih prorauna nikad nee biti potpuno toan, ipak svemirsku
sondu moemo poslati na put dug milijune pa i milijarde kilometara potpuno
sigurni da nee promaiti cilj. Odredite nee, moda, pogoditi u samo sre-
dite, ali e mu se pribliiti dovoljno blizu da to uope nije vano.
Ipak, uznemiruje pomisao da u svemu postoji ugraena pogreka. Htjeli
bismo vjerovati da kad neto uinimo najbolje to moemo, a prorauni su
toni koliko to doputaju nae mogunosti, rezultat bude posve predvidljiv.
Heisenbergovo naelo neodreenosti kae da nikad ne moe biti tako. Sam
pokuaj mjerenja bilo koje fizikalne injenice apsolutnom tonou zapravo je
razarajue nametljiv. Kad neto pokuavamo saznati, smeta nam prst.
Dok su istinitost naela neodreenosti postupno poeli prihvaati kvant-
ni fiziari, potom ostali fiziari i znanstvenici openito, a na posljetku i jav-
nost, na vidjelo su izale jo vie uznemirujue misli. Znanje je, poelo se shva-
ati, uvijek vie ili manje invazivno. Odmah su na um pali brojni primjeri.
O ivotinjskoj anatomiji mnogo moemo saznati seciranjem. Vivisekcija
je jo mnogo informativnija jer kad otvorimo grudni ko ivotinje, srce se, na
primjer, moe opaati dok radi, ak i ako ivotinja brzo ugine pa se ono zau-
stavi. Ali taj je postupak oito invazivan, razarajui. Znanje je dobiveno, ali je
ivotinja unitena.
Obavljanje vivisekcije na ljudima zabranjeno je obiajima i pravom,
premda su ih Hitlerovi lijenici u Dachau i Auschwitzu izvodili na zatoenici-
328
ma. Moramo se zadovoljiti seciranjem preminulih osoba. Koliina dobivenog
znanja je manja, premda je postupak i dalje invazivan jer unitava tijelo, ak i
ako je ono i bilo mrtvo.
Slina se razaraka invazivnost vidi i na pokusima s biljkama, na svim ra-
zinama do stanica i ustroja sitnijih od njih. to je razina nia, razaranje je vee.
Fini vrh laboratorijskog instrumenta na posljetku pone smetati kao to nam
prst smeta u istraivanju sata. Dolazi trenutak kad vie ne moemo vidjeti pa
stoga ni razumjeti ono to elimo otkriti.
Zavrimo zakljukom da naelo neodreenosti vrijedi u cijelom prirod-
nom svijetu, od slonova do staninih jezgri, od galaktika do elementarnih
estica. A to je s onim drugim svijetom koji pokuavamo istraiti, ljudskim
svijetom, ljudskom duom (psihologija) i ljudskim drutvom (sociologija,
ekonomija i politike znanosti)?
Razmislimo li, postaje jasno da i na tim podrujima postoje sline neo-
dreenosti. Svaki pokuaj istraivanja unutarnjeg ustroja i rada ljudskog uma
naruen je, a moda i posve sprijeen, djelovanjem samog uma, koji takvo
uplitanje ne moe smatrati dobronamjernim. Posljedina sumnja izobliuje
opaanja. Stoga se ini da ljudske skupine ni na koji nain ne moemo istraiti
s apsolutnom objektivnou. Istraiva, koliko god se trudio, uvijek unosi
pogreku jer se od predmeta istraivanja ne moe u potpunosti odvojiti.
Takva izoblienja i neodreenosti u znanostima poput sociologije i eko-
nomije mogu se nadzirati zanimljivim i tipinim pomagalom iz 20. stoljea.
Imate li skupinu ljudi i pitanje koje im elite postaviti, odmah u poetku bu-
dite sigurni da ih je dovoljno kako bi se neizbjene neodreenosti ponitile. U
tom nam pomae statistika znanost. Govori nam, sigurno poput svake druge
znanosti, koliko osoba moramo ukljuiti u istraivanje radi dobivanja rezultata
odreene tonosti. Tako dobiveno znanje ovisno je o navedenim ogranie-
njima. Vano je samo zapamtiti da rezultat nije toan. Ne pogaa u samo sre-
dite mete, ali niti ne promauje odredite.
S mnogih praktinih motrita to je umirujue, ali je u jednom drugom
smislu vrlo uznemirujue. Usporedno s otkrivanjem podudarnosti kvantno-
mehanike neodreenosti na drugim poljima, i o samome su se znanju poela
postavljati neizbjena i teka pitanja. Postoji li bilo koje posve tono i sigurno
podruje znanja? Ili je sve znanje, bez iznimaka, obiljeeno neodredenou,
ogranieno na ovisnost o statistikim postupcima i jamstvima pa moramo
prihvatiti vjerojatnost da emo sredite mete uvijek promaivati?
To je jedno od najuznemirujuih pitanja postavljenih u nae nesigurno
doba. ak i u samoj matematici, stoljeima bastionu odreenosti i tonosti,
austrijski je matematiar Kurt Godel (1906.-1978.) poetkom 1930-ih izveo
329
POVIJEST ZNANJA
dokaz koji pokazuje da e se unutar svakog logikog sustava, bez obzira koliko
bio kruto ustrojen, pojaviti pitanja na koja se ne moe odgovoriti s apsolut-
nom sigurnou, otkriti proturjenosti i pojaviti pogreke. Tako je, poetkom
21. stoljea, sud jasan: znanje nikad ne moe biti potpuno. Uvijek je invazivno.
Bez obzira koliko pokuavali, smeta nam nae nastojanje za potpunim i
sveobuhvatnim znanjem, kao u sluaju prsta i sata.
to to znai za napredak znanja.
7
. Je li on zavrio u nae doba? Je li zavrena
najvea pustolovina ljudske vrste?
ini se da nije. U prvome redu, statistiki nam postupci jame da je nae
znanje, osim moda u mikrokozmosu gdje je svaki pokuaj saznavanja krajnje
destruktivan, zapravo tono koliko to elimo da bude, to znai dovoljno to-
no za obavljanje odreene zadae, poput slanja svemirske sonde na Jupiter.
Znanje tako poprima znaajke Newtonovog integralnog i diferencijalnog ra-
una kojim je zamijenio ravninsku Euklidovu geometriju, nedostatnu za opi-
sivanje "sustava svijeta". Nijedna se diferencijalna jednadba ne moe posve
tono rijeiti, ali prihvaamo injenicu da to nije vano jer se uvijek, ili goto-
vo uvijek, moe rijeiti dovoljno tono.
Drugo, otkrie da ljudsko znanje nije i nikad nije bilo posve tono svodi
suvremenog ovjeka na pravu mjeru, a moda mu i smiruje duu. Devetnaesto
stoljee, kako smo vidjeli, bilo je posljednje koje je vjerovalo da se svijet u cje-
lini ili po dijelovima moe posve otkriti. Danas znamo da je to nemogue i uvi-
jek e biti tako. Nae znanje ima ogranienja, ak i ako se ona obino mogu
prilagoditi naim potrebama.
Zanimljivo, s te se nove razine neodreenosti i netonosti naziru jo vei,
ini se dostini ciljevi. Premda svijet ne moemo poznati u posvemanjoj
tonosti, moemo ga nadzirati. ak i nae uroeno manjkavo znanje nije izgu-
bilo na snazi. Ukratko, moda nikad neemo tono znati koliko je visoka naj-
via planina, ali to nas i nadalje nee sprijeiti da je osvojimo.
Divovski korak
Neil Armstrong, Edwin Aldrin i Michael Collins trojica su hrabrih mukaraca
koji su 16. srpnja 1969. iz Cape Canaverala na Floridi u svom svemirskom bro-
du Apollo XI krenuli na Mjesec. Poslije mirnog putovanja neto kraeg od
etiri stotine tisua kilometara etiri su dana kasnije stigli do njega. Ostavlja-
jui Collinsa u veem matinom brodu, Armstrong i Aldrin su se na Mjesee-
vu povrinu spustili letjelicom nazvanom Orao. Astronauti su se spustili na
rubu Mora tiine, a Armstrong je potom kao prvi ovjek stupio na izvan-
330
zemaljsko tlo. "To je mali korak za ovjeka," rekao je dok su ga sluali diljem
svijeta, "ali divovski za ovjeanstvo." Niz ljestve ga je potom slijedio Aldrin
pa su potom dvojica astronauta na povrini naega nebeskog susjeda proveli
dan i pol.
U Sjevernoj Americi no je bila vedra, a Mjesec je bio sjajan i gotovo pun.
Nisam se osjeao usamljeno jer sam se nalazio usred velikog, ivog velegrada.
Ali razmiljao sam kako li se usamljeno moraju osjeati Armstrong i Aldrin u
svojim glomaznim skafanderima, sami na nebeskome tijelu na kojem nema
drugih ivih bia. Visoko iznad njih u matinom je brodu kruio Collins.
Hoe li se uspjeti vratiti i krenuti natrag kui? Posvuda oko njih bila je tama
meuplanetnog prostora. (Kako smo ve spomenuli, ta se tama ne moe us-
porediti s veom tamom meduzvjezdanog prostora, gdje nijedno sunce ne
obasjava nebo, a kamoli s tamom medugalaktikog prostora u kojoj se uope
ne vide zvijezde.)
Na ovom je putovanju sve proteklo u redu. Armstrong i Aldrin su se vra-
tili u matini brod. Apollo XI se sa svojim dragocjenim teretom ljudi i Mjese-
evih stijena 24. srpnja spustio u Tihi ocean. Za trenutak, meutim, mogla se
zamisliti temeljna izoliranost Zemlje.
Danas znamo - to je jo jedan vaan dio znanja steenog u 20. stoljeu -
da smo u Sunevom sustavu sami. Nismo otkrili nikakav drugi oblik ivota, a
da o inteligentnim biima niti ne govorimo. Sad se pitamo nismo li sami i u
Galaktici, a moda i u cijelom svemiru. Moda je na planet jedini na kojemu
se pojavio ivot i na kojemu e se to ikad dogoditi. Iznad nas na nebeskom
svodu ne krui matini brod kojemu se moemo vratiti ili koji nam u sluaju
potrebe moe poslati pomo. Moda nigdje drugdje ne postoji um snaniji od
naega koji bi nas mogao voditi na naem putu. Sve to jesmo i to emo biti
moda ovisi o nama samima.
Vizionari naeg doba traili su sliku koja bi mogla izraziti svu ljepotu i
dirljivost tog novog znanja o usamljenosti naeg planeta. Fotografija Zemlje
koju su snimili astronauti dok su se vraali s Mjeseca pokazuje ju u svom sja-
ju, s tamnomodrim morima, zeleno-smedim kontinentima i rasprenim bije-
lim oblacima. Slika koja za me najbolje izraava znaenje fotografije ona je
svemirskog broda, golemog u usporedbi s Apollom XI, ali siunog u usporedbi
sa svemirskim prostranstvima. Fotografije tamne strane Zemlje, na kojima
tisue grozdova svjetlosti oznaavaju poloaje gradova, pojaavaju dojam
svemirskog broda s osvijetljenim prozoriima.
Svemirski brod Zemlja, hrabro napreduje kroz svemirsku prazninu no-
sei na sebi teret ljudi i njihovih tienika, biljaka i ivotinja te drugih ivih
bia, putujui prema sudbini koju nitko ne moe zamisliti. Do tog cilja mo-
331
POVIJEST ZNANJA
da nikad ne stigne jer se medu teretom nalazi i dovoljno nuklearnog oruja -
koje je nemogue nadzirati - da nas sve uniti.
Zelena pobuna
Svijest o usamljenosti i krhkosti svemirskog broda Zemlje za posljedicu je,
izmeu ostalog, imala pojavu novog meunarodnog pokreta, ekologa ili ze-
lenih. Platforma tog pokreta, iz kojeg su u nekoliko zemalja nastale politike
stranke, glasi: ekolozi podupiru sve to je dobro za Zemlju, a protive se svemu
to je za nju loe. Danas ima vie onoga protiv ega se pokret bori, negoli s
ime se slae jer znamo da je svijet u opasnosti i od drugih zala osim nehajnog
odnosa prema najsnanijim orujima.
Ekologija, znanost kao i politiki te moralni pokret, bavi se ukupnou
znanja o svijetu na kojem, odnosno u kojem ivimo. Danas otkrivamo koliko
je na svijet zapravo osjetljiv.
Tisuljeima su ljudi kopno, mora i atmosferu smatrali neunitivima. U
posljednjem stoljeu vrlo brzog rasta znanja saznali smo da je takav pogled
pogrean. Moda nije tono, kako neki ekolozi smatraju, da svako djelovanje
ljudi ima posljedice po okoli. Ali sigurno je tono da su neka naa djelovanja
imala i imat e velike posljedice po planet. ak i ako nam nije sueno da uni-
timo na svemirski brod Zemlju, mijenjamo ga - ne uvijek na bolje.
Thor Heyerdahl (1914.-2002.) je 1969. preplovio Atlantik na brodu Ra
nainjenom od trske po uzoru na stare egipatske brodove. Izvijestio je da sme-
a ima posvuda po oceanu. Pitao se nisu li sva mora tako oneiena ljudskim
otpadom. Svi su svjetski oceani povezani i ine jedan ekosustav. Ono to se
baci na jednom mjestu, moe zatrovati vodu gotovo bilo gdje na planetu. Do
danas je nestao ili je jako smanjen broj ribljih mrijestilita, mnoge su plae ljudi
oneistili i tako unitili. Golemi, prekrasni ocean kojem se ovjek stoljeima
divio i istodobno ga se bojao, moda e prestati biti ivui organizama kakav
je postojao vie od tri milijarde godina.
Zrak nad nama takoer je jedinstveni ekosustav. Ako je to uope mogue,
jo je osjetljiviji od oceana. Ono to ne bacimo u more, izgorimo u zrak. Ali iz-
garanjem nita ne unitavamo. Vatra to samo pretvara u neto drugo. I tako
svakodnevno zrak punimo dimom, pepelom i otrovnim plinovima naega ot-
pada. Atmosfera je zato ve u mnogim dijelovima svijeta postala otrovna za
stabla i druge biljke. Ne znamo koliko je i za nas opasno udisati takav otrovani
zrak. Kisela kia stvorena sagorijevanjem fosilnih goriva na jednom dijelu
planeta za nekoliko dana pada na nekom drugom dijelu, ubijajui njegove
332
biljke, trujui jezera i unitavajui njegovu ljepotu i plodno tlo. Svaki put kad
pritisnemo papuicu gasa svojeg automobila, u atmosferu izbacujemo otrov
koji e pogorati ivot djece (ako ih ne ubije) stotine ili tisue kilometara
daleko. A svaki hladnjak i klima-ureaj isputa u atmosferu plinove tetne za
ozonski sloj, na tit protiv smrtonosnih Sunevih zraka.
Zemaljski staklenik
Moda najgore od svega, posljedica naeg stalnog, nemilosrdnog sagorijeva-
nja, posebice fosilnih goriva, neprekidno je oslobaanje ugljinog dioksida,
plina bez mirisa koji "udiu" zelene biljke. Na Zemlji nije preostalo dovoljno
biljaka da sav taj ugljini dioksid pretvore u otpadne proizvode svog disanja -
tonije dragocjenog plina kisika koji mi udiemo - pa se koliina ugljinog di-
oksida u atmosferi stalno poveava.
Ugljini dioksid ima zanimljivo, a za nas i vrlo vano svojstvo. Zarobljava
Sunevu svjetlost i toplinu blizu Zemljine povrine. Suneve zrake prolaze
kroz atmosferu i stiu do tla, ali neto se tog zraenja ne odbije i kroz atmosferu
ne vrati u svemir, nego se zadrava ispod sloja ugljinog dioksida. Toj pojavi,
nazvanoj efekt staklenika, zahvaljujemo injenicu da su temperature na
naem planetu umjerene.
Mars i Venera, naa dva najblia planetna susjeda, veliinom se ne razli-
kuju mnogo od Zemlje. Ali ni na jednom od njih nema ivota. Marsova atmo-
sfera je prerijetka i sadri premalo ugljinog dioksida za zarobljavanje Sun-
eve topline. Ako je na Marsu ikad bilo ivota, zamrznuo se prije nekoliko
milijardi godina. Nasuprot tome, u Venerinoj atmosferi ugljinog je dioksida
previe pa se vei dio topline pristigle sa Sunca zadrava ispod oblaka, a pod-
nevna temperatura penje se na nekoliko stotina stupnjeva celzija. Pretpostav-
lja se, dodue bez konanog dokaza, da na Veneri ne moe postojati ivot.
Udjel ugljinog dioksida u Zemljinoj atmosferi upravo je dostatan za ugodan
ivot. To je utjena injenica.
Ali ta injenica u razmjerno bliskoj budunosti vie ne mora biti istinita.
Izgaranje fosilnih goriva stalno se poveava dulje od stoljea, a s njim i kolii-
na ugljinog dioksida u atmosferi. Ta dodatna koliina moda je ve naruila
vjekovnu ravnoteu koja je na svijet uinila rajem. Srednja temperatura svi-
jeta postupno se poveava. U sljedeih nekoliko desetljea ili stoljea rast e
moda jo bre. Dogodi li se to, mnogi bi se dijelovi kontinenata mogli pre-
tvoriti u pustinje. itnice svijeta u tom bi se sluaju preselile vie na sjever.
Zatopljenje moda neemo moi zaustaviti, ak i ako bismo odmah prestali
333
POVIJEST ZNANJA
rabiti fosilna goriva, to nije mogue. Pustinja e, stoga, polako ali neumitno
napredovati prema sjeveru, svake godine gutajui dio plodnih povrina.
A sve se to vrijeme ljudska populacija poveava, zajedno s potrebom sa-
gorijevanja sve veih koliina fosilnih goriva radi voenja plodonosnijeg,
udobnijeg i produktivnijeg ivota.*
Zemaljsko tlo takoer nije neunitivo. Moemo ga zatrovati i promijeniti
na gore. Moemo pokuavati zakopati na otpad, otrovne kemikalije,
istroeno nuklearno gorivo, ali se oni poput sablasti ustalih iz groba ponovno
pojavljuju. Polja postaju neupotrebljiva, voda nepitka, a tlo prekriveno beto-
nom i asfaltom pa nastaju nove pustinje koje otimaju ivotvorno obilje neko
dostatno za manju ljudsku populaciju.
To nas novo znanje u najboljem sluaju tjera da smanjimo elje i ograni-
imo snove. Mrzimo to znanje i htjeli bismo ga zaboraviti. Takoer znamo da
je ono naa jedina nada za dugorono preivljavanje. Dok neki ne cijene eko-
loge, svjesni smo da o njima ovisi opstanak svemirskog broda Zemlje.
Digitalna raunala i znanje
Dopustite mi da o raunalima govorim na nov nain koji e pojasniti kako se
najvei izum 20. stoljea prirodno uklapa u povijest napretka znanja.
Odmah na poetku valja shvatiti vanu razliku izmeu analognih i digi-
talnih raunala. Ugrubo, mogli bismo je usporediti s razlikom izmeu mjere-
nja i brojanja.
Analogno raunalo je mjerni ureaj za mjerenje i reakciju na neprekidno
promjenjivu ulaznu veliinu. Toplomjer je jednostavno analogno raunalo.
Brzinomjer automobila neto je sloeniji primjer. Njegov izlazni ureaj, igla
koja se pomie po skali, reagira odnosno mjeri neprekinute promjene napon-
skog izlaza generatora povezanog s osovinom kotaa. Jo sloenija analogna
raunala upravljaju nizom promjenjivih ulaza, primjerice temperaturom, pro-
tokom tekuine i tlakom. Takva raunala, primjerice, nadziru procese u ke-
mijskim tvornicama.
Matematiko pomagalo za rjeavanje problema s neprekinutim promje-
njivim veliinama su diferencijalne jednadbe. Analogna raunala su strojevi,
*Nedavna znanstvena istraivanja moda potiru najdramatinije prognoze o global-
nom zatopljenju. Neki znanstvenici smatraju da se Zemlja ne zagrijava tako brzo pa
opasnost nije ekstremno velika. Meutim, efekt staklenika na posljetku mora uzroko-
vati znatno poveanje prosjene temperature planeta.
334
neki vrlo sloeni, drugi iznenaujue jednostavni poput prozorskog termo-
metra, nainjeni za rjeavanje skupova diferencijalnih jednadbi.
Ljudski mozak vjerojatno je analogno raunalo. Ili mu je vrlo slian.
Osjetila primaju i mjere kontinuirano promjenjive podatke iz vanjskoga svi-
jeta, a mozak obraduje usporedno pristiue signale i na temelju njih upravlja
miiima. Mozak istodobno moe rijeiti veliki broj diferencijalnih jednadbi
u "stvarnom vremenu", tj. toliko brzo koliko se brzo mijenjaju uvjeti u okoli-
ni. Nijedno analogno raunalo koje je konstruirao ovjek ni izbliza ne moe
istodobno obraditi toliku koliinu ulaznih podataka kao ovjekov mozak.
Sva analogna raunala koje je nainio ovjek imaju vrlo veliki nedostatak:
ne mjere dovoljno tono. Smjesa kemikalija u kemijskoj tvornici brzo se mi-
jenja na nekoliko naina: postaje toplija ili hladnija, tlak se poveava ili sma-
njuje, protok tekuine postaje vei ili manji. Sve e te promjene utjecati na
konani proizvod, a svaka od njih poticaj je za odreenu promjenu procesa.
Zato kljunu ulogu imaju mjerni ureaji. Promjene moraju biljeiti vrlo brzo
i usto stalno promjenjivu informaciju prenositi sredinjem procesoru. Vrlo
mala netonost u mjerenju oito e imati posljedicu u netonim rezultatima.
Potekoa nije u konstrukcijski uvjetovanoj sposobnosti tonog mjere-
nja, nego je ona posljedica injenice da ureaj stalno biljei kontinuirane
promjene. Zbog toga u rezultatima mjerenja uvijek postoji odreena mala
dvojba. U kojem je tono trenutku ureaj izmjerio 100 stupnjeva celzija? Je li
to bilo u istom trenutku kad je drugi ureaj izmjerio tlak od 10 kg/cm
2
? I tako
dalje i tako dalje. A kad se vrlo male netonosti poveaju, to se uvijek zbiva,
rezultat mogu biti pogreke od nekoliko promila, to je tipina vrijednost ak
i za najbolje upravljake jedinice analognih procesa.
Digitalno raunalo nema taj nedostatak. Rije je o stroju za raunanje, a
ne mjerenje. Analogni signal ima kontinuirano vaee vrijednosti od najma-
nje do najvee koju primimo. Digitalni signal ima samo ogranien broj vae-
ih vrijednosti, obino samo dvije: nula ili jedan, ukljueno ili iskljueno, crno
ili bijelo. Digitalni signal stoga je uvijek ist, nikad dvojben pa zato prorauni
mogu davati tone rezultate.
Premda rezultate mogu davati u najraznolikijem obliku, od dekadskih
brojeva, teksta, slika ili zvuka - to god elite - digitalna raunala za obradu
podataka rabe binarni brojevni sustav. U njemu postoje samo dvije znamen-
ke, l i 0. Broj nula se pie O, a jedinica je 1. Dva se pie 10. Tri je 11. etiri je
100 (odnosno dva na kvadrat, ili IO
10
). Pet je 101. Osam je 1000. esnaest je
10000.1 tako dalje i tako dalje.
Brojevi vrlo brzo postaju jako veliki. Mnoenje ak i malih brojeva (u de-
kadskom sustavu) ukljuuje velike nizove znamenki (u binarnom sustavu).
335
POVIJEST ZNANJA
Ali to uope nije vano jer su digitalna raunala vrlo brza. Runi kalkulator s
cijenom od nekoliko desetaka kuna rezultat umnoka dvaju troznamenkastih
brojeva (u dekadskom sustavu) izraunava i u dekadskom sustavu prikazuje u
djeliu sekunde. Dok na zaslonu gledate znamenke, gotovo da i ne primjeu-
jete zastoj izmeu unoenja posljednje znamenke i pojave izraunanog broja.
S obzirom da su binarni brojevi mnogo dulji od dekadskih, za izrauna-
vanje rezultata stroj mora izvesti vrlo veliki broj razliitih operacija, u gornjem
primjeru moda i nekoliko tisua. Ali ak i mali, jeftin kalkulator moe izvesti
pedeset tisua ili vie operacija u sekundi. Superraunala ih izvode jo mnogo
vie, milijardu ili ak bilijun operacija u sekundi. Oito je da ih trivijalna
mnoenja uope ne optereuju.
Meutim, problem ipak postoji. Spomenuli smo da analogno raunalo
mjeri, a digitalno broji. Kakve veze brojenje ima s mjerenjem? A ako analgni
ureaj ima potekoa u mjerenju stalno promjenjive prirodne pojave, kako u
tome pomae prividno smanjivanje slobode digitalnog signala do toke kad
moe dati samo jedan ili dva rezultata?
Problem je vrlo star. Upravo je to muilo drevne grke matematiare kad
su pokuali nai zajednike brojane jedinice izmeu usporedivih i neuspore-
divih veliina, a kako rjeenje nisu mogli nai, posve su odustali od matema-
tike. To je takoer problem koji je Descartes pogreno smatrao rijeenim kad
je izmislio analitiku geometriju pa je mogao dati tone brojane nazive stva-
rima, mjestima i relacijama. Newton je, kako smo vidjeli, znao da Descartes
nije rijeio najtei dio problema, tj. njegova analitika geometrija nije bila od
pomoi kod pokretnih stvari i promjenjivih relacija. Za takve je promjene
Newton izmislio diferencijalni i integralni raun, a rezultat je bio iznimno
toan matematiki sustav svijeta kakvog je poznavao.
U razvoju diferencijalnog i integralnog rauna Newton je dobro iskoristio
Descartesova naela stvorena pedeset godina ranije: kad je problem prevelik i
presloen, valja ga razloiti u manje probleme koje se potom rjeava zasebno.
Upravo to rade diferencijalni i integralni raun. Gibanja razlazu u vrlo male
korake, a potom ih se jednog po jednog postupno slijedi. Na to je vie koraka
krivulja razbijena, to su oni blii stvarnoj krivulji, kako se vidi dolje.

336
Zamislimo li da se broj koraka pribliava (ali, naravno, nikad ne dostig-
ne) beskonanosti, tada se stubasta linija praktino stapa s poetnom zakriv-
ljenom linijom. Zbog toga rezultat integriranja diferencijalne jednadbe nikad
nije apsolutno toan, ali uvijek moe biti toliko toan koliko se eli, to zapravo
znai da moe biti barem toliko toan koliko i druga najtonija varijabla u
problemu.
To je vrlo vana matematika zamisao koju nematematiari nerijetko ne
razumiju. Pri radu s fizikim svijetom matematiar se odrie apsolutne to-
nosti kakvu uiva u posve matematikim prostorima, primjerice elementar-
nim geometrijskim dokazima gdje su krugovi uvijek apsolutno kruni, crte
apsolutno ravne itd. Stvarnost je uvijek pomalo zamagljena. Drugim rijeima,
naa mjerenja nikad nisu posve tona, a upravo s njima, izraenim brojevima,
rade matematiari.
Ljepota integralnog rauna je to mu se tonost moe podeavati prema
gore spomenutim naelima kako bi se uskladila s tonou mjerenja. Ako su
mjerenja vrlo gruba, proraun takoer moe biti vrlo grub, tj. veliina koraka
unutar krivulje razmjerno je velika, a da se time ne izgubi na tonosti rjeenja.
Ako mjerenja postanu bolja, proraun se moe podesiti poveavanjem broja
koraka tako da se opet nita ne izgubi od ukupne tonosti.
Primjer moe biti razlaganje glazbenog signala u niz digitalnih ulaza po-
hranjenih na disku i potom ponovno pretvorenih u zvuk reproduktorom,
pojaalom i parom zvunika.
Razlaganje zvuka obavlja se nizom vremenski vrlo bliskih brojanih mje-
renja amplitude signala izvora, primjerice violine ili para ljudskih glasnica. to
su mjerenja meusobno bliskija - a to odgovara sve manjim koracima u naoj
analogiji - to e tonija biti pohranjena slika stalno promjenjivog glazbenog
signala.
Teoretski se digitalna inaica signala moe nainiti tonom koliko elite,
to uz skupe ureaje moe biti doista tono. U praksi, tonost ne mora biti
vea od najmanje tonog elementa sustava, primjerice pojaala ili zvunika.
Nema nikakva smisla gotovo savreni signal sluati na loim zvunicima.
Sposobnost prilagodbe tonosti razlog je zbog kojeg Newtonov integral-
ni raun tako dobro funkcionira u makrokozmosu. Siuna ugraena pogre-
ka integralnog rauna, koji ne moe biti apsolutno toan, uzrokuje potekoe
u radu sa siunim svijetom atoma, atomskih jezgri i elementarnih estica.
Tamo rjeenja mogu biti vrlo daleko od stvarnosti.
337
POVIJEST ZNANJA
Turingovi strojevi
Digitalno raunalo slino je integralnom raunu. Ono problem moe razloiti
na proizvoljno sitne dijelove, drugim rijeima, bilo koju vrstu kontinuiranog
signala pretvorit e u proizvoljan broj diskretnih, zasebnih ulaza, a svaki od
njih raunalo moe obraditi s apsolutnom tonou jer je uvijek rije samo o
nuli ili jedinici. Ali ima li u takvom nainu rjeavanja problema netonosti
poput onih koje nalazimo u integralnom raunu primijenjenom na mikro-
kozmos?
Teoretski odgovor na to pitanje dao je engleski matematiar Alan Turing
(1912.-1954.) dok je jo bio student. Roen u Londonu, Turing je na Kralje-
vom koledu u Cambridgeu studirao matematiku logiku. Godine 1935. na-
pisao je lanak "O izraunivim brojevima" koji se smatra najbriljantnijim do-
prinosom najbriljantnijeg raunalnog znanstvenika iz 20. stoljea.
Objavljen 1937., lanak je pokazao da se moe konstruirati univerzalni
stroj, danas poznat kao Turingov stroj, namijenjen obavljanju funkcija svakog
ureaja za rjeavanje problema. Koncept univerzalnog stroja bio je temeljem
razvoja digitalnih raunala u sljedeim desetljeima.
Jo je vanije to je Turingov rad pokazao da digitalno raunalo teoretski
moe obaviti posao svakog analognog raunala. Drugim rijeima, lanak je
dokazao mogunost konstrukcije Turingovog stroja (digitalnog raunala) iji
bi rezultati bili jednaki onima ljudskog uma (analognog raunala). Tako je
Turing, utemeljitelj suvremenog digitalnog raunalstva, takoer bio utemelji-
telj onoga to danas nazivamo umjetna inteligencija.
Teoretska konstrukcija jedna je stvar, a izgradnja takvog stroja posve dru-
ga. Usprkos Turingovu domiljatu teoretskom dokazu, veina raunalnih
strunjaka ne vjeruje da e doista biti mogue nainiti stroj koji e raditi po-
put ljudskog mozga, tj. razmiljati, osjeajno reagirati na senzorske poticaje,
intuitivno odluivati prema varijablama koje se izravno ne vide te razviti vre-
menski sklop situacije ili relacije. Mislim da se na Turingov izazov nee tako
brzo moi odgovoriti pa emo taj problem jo spominjati u posljednjem po-
glavlju.
Digitalna raunala, a sva su ona Turingovi strojevi, poela su se rabiti oko
polovice 20. stoljea, ali sve do poetka 1960-ih bila su glomazna, spora i sku-
pa. Drugi narataj raunala iz 1960-ih umjesto elektronki rabio je tranzistore i
ba je s njima poela raunalna revolucija koja je gotovo sve na svijetu povela
u posve novo doba.
Raunala treeg narataja iz 1970-ih poela su koristiti tehnologiju inte-
griranih sklopova, odnosno tisua tranzistora i drugih elektronikih elemena-
338
ta na istome ipu. To je bilo tzv. raunalo na ipu koje je omoguilo postojanje
mikroraunala i "inteligentnih" terminala.
etvrti narataj raunala iz 1980-ih iskoristio je udesno smanjivanje
veliine elektronikih komponenti i poveanje gustoe ipova pa se na povri-
ni od nekoliko etvornih milimetara moglo nai nekoliko milijuna kompo-
nenti. Nova je tehnologija s jedne strane omoguila proizvodnju jeftinih ali
snanih "osobnih" raunala (PC-ja), a s druge iznimno brzih "superraunala"
koja su poetkom 1990-ih mogla izvoditi bilijune operacija u sekundi.
Peti je narataj raunala obeavao dalji dojmljivi napredak prema umjet-
noj inteligenciji koristei tzv. usporednu obradu, tj. istodobno izvoenje ne-
koliko zasebnih operacija: memorijskih, logikih, upravljakih itd. Smatra se
da i ljudski mozak radi usporednom, a ne serijskom obradom, kako su to jo
uvijek inila najbra raunala etvrtog narataja potkraj 1980-ih.
Ovisnost o tehnologiji
Danas, tek otprilike pola stoljea nakon pojave prvih uporabljivih modela,
raunala su tako potpuno proela ivote ljudi u razvijenim zemljama da bez
njih doslovno vie ne bismo mogli postojati. Strunjaci najveom opasnou
nuklearnog rata smatraju unitenje elektrinog napajanja raunalne mree,
to bi za posljedicu imalo raspad svih komunikacijskih i informacijskih susta-
va. Ne samo to bi u tom sluaju bilo nemogue uspostaviti telefonsku vezu ili
primati radijski i televizijski signal nego bi i novac prestao postojati, osim go-
tovine koja se zatekla u vaem depu ili pod madracom. Tijek novca danas se
uglavnom odvija elektronskim putem, a svi se podaci o novarskim transak-
cijama uvaju u raunalnim memorijama, a ne na papiru.
Zamislite probleme koje bi svatko, a ne samo vi, imao kad vie ne bi bilo
tekuih i tednih rauna, mogunosti ulaganja te knjigovodstva uope. Susta-
vi proizvodnje, distribucije i administriranja svih vrsta robe i veina usluga
prestali bi raditi pa bismo se trenutano vratili u srednji vijek. S tom razlikom
to bi naa situacija bila loija od one najsiromanijeg europskog seljaka iz, re-
cimo, sredine 7. stoljea, jer za razliku od njega mi ne bismo imali nikakvog
iskustva u takvom ivotu pa bi nas vjerojatno veina tu injenicu platila ivo-
tom.
Takva ovisnost o tehnologiji, primjerice tako prividno dobrostivih i po-
svuda prisutnih digitalnih raunala, tipina je za 20. stoljee. Lako je nainiti
dugi popis tehnolokih uda koja su uljepala, obogatila i olakala ivot ljudi
u proteklih stotinjak godina. Veina radi na struju ili neko fosilno gorivo.
339
POVIJEST ZNANJA
Poremeaj ospkrbe novim automobilima, hladnjacima i televizorima, ak i
kad bi struje i goriva ostalo, znaio bi da se privremeno moramo snai bez tih
strojeva jer ih popravljati vie ne znamo. Nekad smo bili vrlo praktini, dok
smo danas postali pasivni primatelji usluga, nerijetko od strane sloenih stro-
jeva iji rad ne razumijemo i koje popravlja vrlo mali broj strunjaka.
Svatko stariji od pedeset godina sjea se doba kad ovisnost o tehnologiji
nije bila pravilo. Danas je vrlo malo udaka koji tvrdoglavo ele ivjeti vrlo
primitivno, to ukljuuje i poznavanje rada svakog stroja koji koriste jer ga ta-
ko mogu popraviti, posebice ako je do dijelova teko doi. Vjetina takvih lju-
di vie se, kako izgleda, ne trai, a moda se vie nikad i nee cijeniti. U jed-
nom trenutku izmeu 1960. i 1970. nainili smo kobni korak i iz doba koje se
protee u maglovitu prolost, kad se veina ljudi po potrebi mogla snai u
izvanrednim uvjetima, preli u ono u kojem to moe samo nekolicina.
Je li to opasno? Znai li to da se moramo bojati budunosti? Teko je rei.
Napori svih naprednih zemalja usmjereni su irenju tehnologije, konstrukciji
strojeva koje je lake koristiti i koji su dovoljno jeftini da si ih moe priutiti
gotovo svatko. Nae smo ivote stavili u ruke tehnokrata, i to zbog vrlo dobrog
razloga: ivot su nam olakali vie negoli je to bio sluaj tijekom cijele ljudske
povijesti. Hoe li nas na posljetku ostaviti na cjedilu? Nitko ne zna. Mislim da
to nije vjerojatno.
Trijumfi medicine
Jedan od najbriljantnijih uspjeha znanja u 20. stoljeu - velik poput raunala,
ukidanja "prirodne" rasne inferiornosti i sve vee svijesti o svemirskom bro-
du Zemlji - bila je pobjeda nad zaraznim bolestima. Na nesreu, ta pobjeda,
kako vidimo posljednjih godina, ima tragine posljedice.
Na poetku 20. stoljea pa sve do 1950. djeje zarazne bolesti poput di-
fterije i hripavca bile su vrlo opasne. Tada, za samo nekoliko godina, lijenici
su ih prestali prepoznavati. Postale su vrlo rijetke.
Tifus je doivio istu sudbinu. Poliomelitis, strani obogaljitelj djece i mla-
dih, te tuberkuloza, ubojica mladih genija, takoer su posve iskorijenjeni.
Upala plua, osim tvrdoglave "bolnike upale plua" uanene u srcu nepri-
jateljskog teritorija, danas se lijei bez velikih potekoa. Jedna od malobroj-
nih zaraznih bolesti otpornih na napade medicine je prehlada. Ali ona, prem-
da neugodna i dosadna, rijetko ubija.
Jedna od najdojmljivijih medicinskih pobjeda naeg doba je eradikacija
velikih boginja. Stoljeima je ta uasna bolest ubijala milijune i nagrivala lica
340
jo veeg broja ljudi. Cjepivo otkriveno u 18. stoljeu smanjilo joj je estinu,
ali je jo 1967. od nje pomrlo vie od dva milijuna ljudi.
Kad je tijekom 1960-ih nainjeno cjepivo protiv svih klinikih oblika ve-
likih boginja, Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) odluila je eradicirati,
zatrti bolest. Njezin vrlo skup i opsean projekt ukljuivao je pronalaenje
svih osoba u dodiru sa zaraenim. Cijepivi ih na vrijeme, WHO je mogao
sprijeiti irenje zaraze. Do 1977., samo deset godina poslije poetka projek-
ta, nije zabiljeen nijedan novi sluaj. Nijednog nije bilo ni 1978., 1979. i
1980., s iznimkom dvaju sluajeva kod kojih je uzrok bio laboratorijski virus.
Bolest je 1980. proglaena eradiciranom. Zapravo, u prirodnom je okoliu
prestala postojati. Za tom boleu, naizgled mrtvom i pokopanom, nitko nije
alio.
Uz zaraze, koje sprjeavamo cjepivima, postoje i druge bolesti, a njih
uglavnom moemo lijeiti antibioticima. Jedna od posljedica medicinskih
pobjeda stoljea brzo je poveanje oekivanog ivotnog vijeka. Ali ovjek
mora umrijeti od neega, ovjek jo nije postao besmrtan. Ako danas ne umi-
remo mladi od tuberkuloze, kasnije e nas pokositi srane bolesti ili rak. Zbog
toga su srane bolesti i tumori postali nove nesree ljudskog ivota.
To su doista nesree. Ali velika je razlika umrijeti u dvadeset petoj od po-
liomelitisa, upale plua ili tuberkuloze i umrijeti u sedamdeset petoj od sra-
nog ili modanog udara te raka. Tih pedeset godina darovala nam je znanstve-
na zajednica iz 20. stoljea.
Medicinska istraivanja nisu se ograniavala samo na bolesti pa ni sve
njezine pobjede nisu u tom podruju. Ako je prva revolucija biotehnologije sa
sobom donijela cjepiva, antibiotike i nove lijekove, druga nam je podarila
uda poput umjetnih kukova, sranih stimulatora, transplantacije bubrega i
srca te drugih organa. I na tom su podruju postignute zadivljujue pobjede.
Izgubi li dijete aku ili ruku, to je loe. Meutim, danas moe dobiti pro-
tezu koju je udobno nositi i koja doista radi, tj. obavlja veinu zadaa koje je
mogla i prava ruka.
Milijuni osoba u prsima imaju ugraene srane stimulatore kako bi im u
sluaju potrebe pomogli u uspostavljanju pravilnog sranog ritma. Srca im
pravilno kucaju godinama i desetljeima, a oni mogu ivjeti normalan ivot.
Tisue ureaja za dijalizu proiavaju krv ljudi oboljelih od bubrenih
bolesti. Na taj nain mogu ivjeti godinama, istina uz mnogo potekoa i neu-
godnosti. Bez tih strojeva, umrli bi. Presaivanjem bubrega problem se moe
rijeiti trajno, moda zauvijek.
Ukratko, tijelo nije samo ivui organizam, nego i svojevrsni stroj. Glupo
je na to gledati drukije i zbog toga patiti. Koljeno je svojevrsna arka. Kuk je
341
POVIJEST ZNANJA
kotani zglob s kuglom i utorom. Popravite arku, zamijenite kuglu ili utor e-
linim ili plastinim dijelom pa ete ponovno moi hodati i trati. To nije
arolija. To je fizika. To je biotehnologija.
Kultura lijekova
Lijekove poznajemo tisue godina. amani i vraevi mlaeg, a moda i stari-
jeg kamenog doba znali su za iscjeliteljsku mo mnogih biljaka. Sposobnost
alkohola u vinu, pivu i jaim piima da ivot uini ljepim negoli je u stvarno-
sti otkrivena je negdje u drugom tisuljeu prije Krista. Razliiti narkotici sto-
ljeima se rabe zbog postizanja slinog uinka. Sve spomenute kemijske tvari
nisu izum 20. stoljea, ba kao to novom ne smatramo uporabu lijekova za
lijeenje i uklanjanje simptoma bolesti.
Ipak, veina je dananjih lijekova otkrivena u 20. stoljeu, tonije u po-
sljednjih pedesetak godina, odnosno poslije zavretka Drugoga svjetskog rata.
Umnogome je medu njima najvaniji lijek ije je sluajno otkrie otvorilo
doba antibiotika, a rije je o penicilinu.
Alexander Fleming (1881.-1955.) roen je u kotskoj. Nakon zavretka
medicinskog studija 1906. poeo se baviti istraivanjima antibakterijskih tvari
nekodljivih za ljudska tkiva. Tada se ve znalo da brojne infekcije uzrokuju
ba bakterije. Takoer se znalo da se bakterije mogu ubiti. Ali otrovi rabljeni
u tu svrhu, primjerice karbolna kiselina, pokazali su se previe tetnima pa su
ugroavali ivote pacijenata kod kojih su uporabljeni.
Dok je 1928. radio s kulturama bakterija Staphylococcus aureus, Fleming
je oko nakupine plijesni (Penicillium notatum) sluajno upale u Petrijevu
zdjelicu primijetio podruje bez bakterija. Takva plijesan nastaje na starome
kruhu ija je mrvica neprimijeeno pala na kulturu. Uzbuen, Fleming je iz-
dvojio tvar. Tako je u plijesni pronaao neto to je bakterije ubijalo ak i kad
mu se koncentracija smanjila osam stotina puta. Tvar je nazvao penicilin. Na
antibakterijsku tvar svoje su istraivake napore usmjerili i drugi pa je ubrzo
poela komercijalna proizvodnja lijeka.
Medu bakterijama osjetljivim na penicilin su one koje uzrokuju upale
grla, upalu plua, meningitis, difteriju, sifilis i kapavac. Lijek ne djeluje na sve
bakterije, ali su znanstvenici, nadahnuti Flemingovim primjerom, uskoro po-
mogli nastanku industrije koja danas godinje ulae milijarde dolara u stva-
ranje boljih lijekova, od kojih ima viestruko veu dobit.
Penicilin je, kako se Fleming nadao, bio nekodljiv za veinu pacijenata,
premda su neki na njega alergini. Mnogi drugi lijekovi koji su pridonijeli
342
medicinskom udu naega doba imaju ozbiljne nuspojave pa pacijenti moraju
dobro odvagnuti prednosti uzimanja lijeka prema potekoama koje usput
donosi. Kad je bolest neizljeivi rak, na primjer, odluka nije teka: uzmi lijek i
nadaj se najboljemu. Izbor je u mnogo sluajeva tei jer su nuspojave neri-
jetko tek malo bolje od same bolesti.
Prema jednoj teoriji svi lijekovi imaju neku neeljenu nuspojavu pa pos-
toje i osobe koje odbijaju uzimanje bilo kojeg takvog sredstva osim, moda, u
najekstremnijim sluajevima, kod stranih tumora i nepodnoljivih boli.
Mnogo je vie onih to lijekove uzimaju im pomisle da bi im na neki nain
mogli pomoi. Tako je nastala kultura lijekova, odreena potrebom da se li-
jekovi uzmu za sve to je bolno ili neugodno. Neki od lijekova potiu ovisnost,
ali takvo je i samo uzimanje lijekova. To je tamna strana Flemingova velikog,
ivotvornog otkria.*
Kunja AIDS-a
Vrlo se vana skupina zaraznih bolesti iri spolnim kontaktom. esto ih se
moe lijeiti antibioticima, premda je kod nekih otpornijih vrsta to iznimno
teko. Broj umrlih u svijetu od spolnih bolesti, ak i sifilisa, donedavna se
smanjivao pa se doimalo kako je problem pod nadzorom.
Meutim, 1979. prvi je put dijagnosticirana posve nova bolest. Sindrom
steene imunodeficijencije ili AIDS napada imunoloki sustav organizma pa
se on zbog toga ne moe uinkovito boriti protiv bolesti koje zdravi podnose
bez potekoa ili od njih lako ozdrave.
AIDS uzrokuje virus koji napada T-limfocite, vaan dio obrambenog su-
stava tijela. Prvi simptomi ukljuuju gubitak teine, groznicu, umor i povea-
nje limfnih lijezda. Postupnim propadanjem imunolokog sustava osoba s
AIDS-om obolijeva od kroninih infekcija koje zdravi dobro podnose. Te se
infekcije mogu lijeiti antibioticima i drugim lijekovima, ali na posljetku oso-
ba zahvaena AIDS-om oboli od neke vrste raka ili infekcije koja ne reagira na
lijeenje. Potom umire.
Pametan virus ne ubija svog domaina. S njime stupa u stalnu vezu kako
bi oboje preivjeli. Virus AIDS-a uvijek ubija. Zasad nijedna osoba oboljela
od te bolesti nije preivjela, premda smrt iz ovog ili onog razloga nastupa prije
ili kasnije. Bolest uasnom ini neminovnost kobnog ishoda. Dijagnoza
AIDS-a je sigurna smrtna osuda. Izlaza, zasad, nema.
*Vie o kulturi lijekova danas i u budunosti proitajte u Poglavlju 15.
343
POVIJEST ZNANJA
Virus AIDS-a je mutacija. ini se da prije nekoliko desetaka godina nije
postojao. Neki znanstvenici sumnjaju da mutacija, koja se vjerojatno zbila ti-
jekom 1970-ih, moda ima nekakve veze s iskorjenjivanjem velikih boginja.
Je li virus velikih boginja, koji je prije nekoliko stoljea mutirao od nekog dru-
gog virusa, ponovno mutirao kad se osjetio ugroenim? Ta teorija nije
potvrena. Ali pomisao na takvu mogunost zastrauje.
AIDS je obino bolest koja se prenosi spolnim kontaktom. U nekim je
sluajevima nevina rtva bolest dobila transfuzijom zaraene krvi. Nevine
rtve su takoer i djeca majki zaraenih AIDS-om. Mnogo je osoba AIDS do-
bilo dijeljenjem zaraenih igala. Velika veina oboljelih, meutim, bolest je
dobila voenjem ljubavi. A to je, poput same ljubavi, jedan od ljudskih uita-
ka.
Otkrie kontracepcijske pilule nakon Drugoga svjetskog rata omoguilo
je milijunima ljudi diljem svijeta da ponu nadzirati prethodno nezaustavljiv
rast stanovnitva koji je prijetio ljudskim potopom naeg planeta. Pilula je ta-
koer omoguila oslobaanje seksualnosti, ak nazvano seksualna revolucija.
Sve je to izgledalo dobro i ugodno. Naravno, bilo je i pretjerivanja pa je
komercijalno iskoritavanje spolnosti esto prelazilo sve granice. Ali vie sek-
sa umjesto manje kao da nikome nije kodilo. Neki su se, naravno, bojali mo-
ralnih posljedica neobuzdane spolne aktivnosti.
Iznenada, seks je postao opasan. Slobodna i neograniena seksualnost iz
1960-ih i 1970-ih pretvorila se u aktivnost opasnu po zdravlje i ivot. Kako bi
se izbjegla strana kazna AIDS-a, potraga za zabavom u seksu pretvorila se u
potragu za sigurnim seksom. Ali sve dok za bolest nema lijeka ni preventivnog
cjepiva, postavlja se pitanje je li ikakav seks dugorono siguran. Do danas su
od AIDS-a umrli mnogi milijuni, a ne nade li se lijek, moda e se taj broj
poveati na milijarde.
Seks, ta velika radost i tjelesni uitak, uvijek je imao i tamnije strane. Neke
su bile fizike, ali ih je mnogo vie moralnih i drutvenih. Koliko god bile neu-
godne, veina (osim sifilisa) nije bila smrtno opasna.
Ljudska vrsta je optimistina. Lijenici nas u takvim situacijama nikad
prije nisu iznevjerili, mislimo, pa e uspjeti i u ovoj. Zahtijevamo lijek za AIDS
ili barem cjepivo da ga moemo sprijeiti. Platit emo koliko god je potrebno.
Zbog toga oekujemo da emo ga kad-tad i dobiti.
Meutim, AIDS se moe - samo moe - pokazati trajno otpornim na li-
jek ili prevenciju. U tom e sluaju ljudska vrsta moda biti suoena s tragi-
nom odlukom: pokuaj se reproducirati i umri. Ili samo umri.
Nije ugodno spominjati takvu mogunost. Zbog toga pretpostavimo da
se takvo to nee dogoditi.
344

Dvadeseto stoljee:
umjetnost i mediji
rema amerikom sociologu Haroldu Lasswellu (1902.-1978.), komuniko-
log mora uvijek odgovoriti na pitanje: "Tko kae to kome s kojim uin-
kom?" Na to je pitanje esto teko dokraja odgovoriti. Posebno teko moe
biti utvrditi uinke. To pitanje je tek nedavno priznato kao vano. tovie, ko-
munikacijsko poslovanje je postalo samosvjesno, tj. priznato kao industrija, i
to golema.
Komunikacija je, naravno, stara koliko i jezik, a vjerojatno i mnogo stari-
ja. Ako su hominidi vie ili manje uinkovito meusobno komunicirali ti-
jekom mnogo tisua godina, tek su unutar posljednjih dva, tri tisuljea po-
kuali izmjeriti uinkovitost svoje komunikacije. Rimljani su, na primjer, kad
su u sam vrh obrazovne piramide stavili retoriku potvrdili da je komunikacija
najvanija vjetina za uspjeh u ivotu. Dvije tisue godina kasnije, napredne
svjetske nacije pismenost istiu vie od bilo kojeg drugog intelektualnog
postignua. Lake je komunicirati s graanima koji znaju itati.
Mediji i njihove poruke
Prvi mislilac koji je pitanja o komunikaciji iznio pred iru publiku uope nije
bio sociolog, nego profesor engleskog jezika sa Sveuilitu u Torontu. Mar-
shall McLuhan (1911.-1980.) nas je u nizu knjiga i eseja prisilio da na pot-
puno nov nain sagledamo stvari koje su nam se uvijek inile jednostavne i
P
POVIJEST ZNANJA
lako razumljive. ak i na tom poznatom teritoriju, kako nam je McLuhan po-
kazao, bilo je jo mnogo za nauiti.
McLuhanovo temeljno shvaanje izraeno je njegovom poznatom
izrekom: "Medij je poruka." Znanstvenik si nikad ne bi dopustio takvu vrstu
pretjerivanja, no profesoru engleskog jezika to je bilo prilino lako. Budui da
je izjava preuveliana - tj. medij je samo djelomice poruka, ali uvijek utjee na
poruku koju prenosi - McLuhan se nije svidio sociolozima i drugim znanstve-
nicima drutvenih znanosti, a danas, dvadesetak godina nakon procvata nje-
govih zamisli, o njima se ne raspravlja. Usprkos tome, one i dalje nisu nita
manje istinite.
Znaenje McLuhanove tvrdnje da je medij poruka objanjeno je u njego-
vom djelu Razumijevanje medija: produetak ovjeka (1964.) U tom svom dje-
lu McLuhan je na ope razmatranje ponudio mnogobrojne pretjerane izjave.
Sve su provokativne i zahtijevajau da se o njima razmisli. Zbog toga je ta knji-
ga, premda se vie ne ita toliko mnogo, jedna od najvanijih u 20. stoljeu.
McLuhan je elio da shvatimo kako medij kroz koji ili kojim se komu-
nikacija priopava utjee na sadraj i uinak komunikacije, katkad vrlo ozbilj-
no. To se ne moe porei. Kazalina predstava, na primjer, prebaena na film
postaje sasvim drugo djelo. Kamera da je novu dimenziju kretanja, a rijei vie
ne nose cijeli teret znaenja. Pria, moda snana u svom prvotnom pisme-
nom obliku, barem onima koji su naviknuti na itanje pria, kad se preinai u
televizijsku dramu stjee drukiju vrstu snage, a katkad gubi veinu svog uin-
ka. Ima i nebrojeno drugih primjera.
Razliku ne osjeaju samo primatelji komunikacije. Poiljatelj, odnosno
stvaratelj komunikacije, takoer osjea znaajnu razliku kad primijeni
drukiji medij za priopavanje onoga za to se ini da je ista stvar. Gudaki
kvartet, na primjer, uivajui u povratnoj informaciji publike dok svira uivo,
u svojoj je glazbenoj ljubavnoj vezi s tisuu stranaca potaknut na dodatne na-
pore i izazove izvoenja. To nije mogue u hladnom okruju studija za sni-
manje, gdje se dijelovi kompozicije mogu neprestano ponavljati u nemilosrd-
noj potrazi za savrenstvom i krpati u cjelinu koju izvoai nikad nisu doista
izveli. Konaan proizvod mora biti savren jer medij ne oprata. No cijena
savrenstva je gubitak strastvenosti, nadahnua i hrabrosti koju ima izvedba
uivo.
McLuhan misli na mnogo vie od te vrste deformacije kad kae: "Medij je
poruka." Njega ne zanimaju trivijalne razlike koje smo upravo spomenuli. On
razne podvrste komunikacijskih medija trpa u tri velike skupine: usmena pre-
daja, tehnologija pisanja i tiskanja te elektroniki mediji. Prije negoli su drevni
Grci pisanje poeli rabiti za unapreenje znanosti, "odrasli su uivajui u bla-
346
Dvadeseto stoljee: umjetnost i mediji
godatima procesa plemenskog znanja. Uili su pjesnike napamet. Pjesnici su
pruili specifinu praktinu mudrost za sve ivotne okolnosti - savjetnici u
stihovima... Fonetskom abecedom klasificirana mudrost preuzela je zadae
praktine mudrosti Homera, Hezioda i plemenskog znanja. Sve otada obra-
zovanje klasificiranim podacima je Zapadni program." Tako McLuhan.
McLuhan nastavlja: "Meutim danas, u elektronikom dobu, svrstavanje
podataka uzmie pred modelom prepoznavanja." Podaci se kreu istodobno,
nakon akcije slijedi reakcija bez ijednog trenutka za oputeno razmiljanje,
primoravajui nas da kako bismo doli do zakljuaka vie ovisimo o intuiciji
negoli argumentiranom prosuivanju. Svaki novi medij stvara svoju okolinu
koje smo uglavnom nesvjesni. Meutim, nova okolina se ne moe porei,
primjeivali je mi ili ne.
Zapravo, novu okolinu ne moe primijetiti nitko osim umjetnika. McLu-
han kae: "Ozbiljan umjetnik je jedina osoba sposobna nekanjeno se nositi s
tehnologijom, i to zato jer je strunjak svjestan promjena u osjetilnom zapa-
anju." Picasso, Braque i drugi kubisti bili su takvi strunjaci, svjesni, ak i
prije trijumfa elektronikih medija, da e oni u potpunosti unititi stari line-
arni, pismeni svijet, prenoen i ovisan o pravocrtnim tehnologijama i nadzi-
ranim iluzijama, tj. nadziran sredstvom perspektive. Picasso i Braque su raz-
bili perspektivnu ravninu, bacajui na promatraa sve odjednom, kao to to
elektronski mediji ine milijardama svojih pasivnih gledatelja i sluatelja.
Bijeg od medija ne moe se postii poricanjem njima svojstvene moi da
stvore okolinu u kojoj se mi, ne znajui to, kreemo. Tvrditi da nije vaan me-
dij, nego njegov "sadraj" je "letargini stav tehnolokog idiota. Jer 'sadraj'
medija je poput sonog komada mesa koji provalnik nosi sa sobom da bi od-
vratio pozornost psu uvaru [naeg] uma." Mi ne moemo ovisiti o takvim
nainima zatite jer oni ne djeluju. to djeluje? Ne poricanje, nego shvaanje,
znanje. ak ni razumijevanje ne djeluje ba najbolje.
Ta posljednja citirana reenica navodi nas na zakljuak da komunikator,
poput provalnika, dolazi pripremljen da odvrati pozornost svojoj rtvi kako
bi je mogao prevariti i pokrasti. To je po mom miljenju kod McLuhana
pogreno. Umjetnici s podruja medija nesvjesni su svoje moi da stvore novu
okolinu, popuno drukiju od one iz prolosti, dok smo mi, pasivni primatelji
nove okoline, nesvjesni kako ta nova okolina mijenja svijet. A ako nismo oz-
biljni umjetnici, ili ak ako i jesmo, moemo li ikako postati potpuno svjesni
te promjene? Samo analogijom. Drugim rijeima, osvrtanjem unatrag moe-
mo vidjeti kako je Gutenbergova nova tehnologija tiskanja promijenila svijet
kojemu ju je tako bezazleno razotkrio. Gutenberg nikad nije imao namjeru
preobratiti pobonog, poslunog europskog kmeta u pismenog politikog
347
POVIJEST ZNANJA
buntovnika, no to je jedna od glavnih posljedica njegova izuma. Danas moe-
mo vidjeti to se dogodilo te analogijom, premda teko, poeti zapaati to se
nama dogodilo u 20. stoljeu. I to e se, sve bre, nastaviti dogaati u 21. sto-
ljeu.
Vizualna revolucija: Picasso, Braque, kubizam
Velikani umjetnosti mogu nam pomoi ustanoviti to se zbiva u naim ivoti-
ma i to bi se moglo dogoditi u budunosti. To je jedna od najvanijih usluga
koju nam ini dobra umjetnost.
U prvom desetljeu 20. stoljea Picasso i Braque poeli su u Parizu vizual-
nu revoluciju koja jo pomae ustanoviti kako vidimo svijet. Pokuajmo to
shvatiti.
Pablo Picasso rodio se u panjolskoj Malagi 1881., Georges Braque u Ar-
genteuilu kraj Pariza 1882. Obojica su ivotni poziv odabrali prije negoli su
navrili dvadesetu i obojica su ostatak svojih dugih ivota utroila stvarajui
umjetnost.
U proljee 1907. Braque je na Salonu neovisnih u Parizu izloio est slika
i prodao ih. Kasnije te godine pristao je sklopiti ugovor s D.-H. Kahnweile-
rom, koji je nedugo prije toga otvorio malu galeriju suvremene umjetnosti.
Kahnweiler je Braquea upoznao s avangardnim pjesnikom Guillaumeom
Apollinaireom, a Apollinaire je zauzvrat upoznao Braquea sa svojim prijate-
ljem Picassom. I tako su nastali suradnja i natjecanje jedinstveni u povijesti su-
vremene umjetnosti.
Picasso je nedugo prije toga naslikao Avignonske djevojke, sliku koja pri-
kazuje vrlo izobliene enske likove ije drske oi zure u promatraa. Kahn-
weiler je sliku pokuao kupiti, no uspio je kupiti samo Picassove studije za nju.
Sama je slika, skinuta sa tafelaja, zamotana stajala u slikarevu ateljeu. Nakon
to je Picasso sliku pokazao Braqueu, taj mu je navodno rekao: "uj, usprkos
tvojim objanjenjima, ta slika izgleda kao da si nas htio natjerati da jedemo
kudjelju ili pijemo benzin i bljujemo vatru." Unato tomu, djelo je uzdrmalo
Braquea i usmjerilo gaje novim putem u umjetnosti, s Picassom uz sebe.
Ljeta 1908. provedenog u junoj Francuskoj Braque je naslikao Kue u
L'Estaqueu, sliku velikih ploha u stilu Cezannea, mranih boja i neobino
izobliene perspektive. Potkraj ljeta sliku je donio u Pariz i pokazao je Picassu.
Sad je Picasso bio okiran i nadahnut.
Iduih est godina dvojica su se umjetnika viala gotovo svakodnevno.
Picasso bi odlazio u Braqueov atelje vidjeti to je Braque napravio, a Braque bi
348
posjeivao Picassov atelje. Zajedno, njih dvojica dovela su do revolucije ne
samo u slikarstvu nego i nainu promatranja svijeta. Ime tom novom stilu,
ujedno novoj vrsti umjetnosti dala je primjedba kritiara Louisa Vauwellesa
Henriju Matisseu: kubizam.
Suradnju je prekinuo rat. Braque je kao priuvni vojnik francuske vojske
1914. poslan na bojinicu. Picasso ga je otpratio do eljeznikog kolodvora.
Nakon to je 1915. zadobio teku povredu glave koja je zahtijevala mjesece
bolnikog lijeenja, Braque se vratio potpuno promijenjen. Picasso je kasnije
izjavio da nakon poljupca na rastanku 1914. prijatelja vie nikad nije vidio.
Tijekom tih krasnih godina kad se Pariz oduevljavao natjecanjem dvo-
jice mladia, Picasso i Braque esto su stvarali slike koje je bilo teko pripisati
jednom ili drugom. Jednom bi na pamet pala ideja, a drugi bi je realizirao. Za-
tim bi drugi odgovorio dodavi opet neto novo. Riskirajui prepojednostav-
Ijivanje, tijekom svih su se godina svoje suradnje nastojali posve osloboditi
ideje koja je dominirala umjetnou u Europi od poetka talijanske renesanse,
a ta je ideja bila da slike neto predstavljaju. U njihovim rukama slike nisu bile
prikaz stvari, nego stvari same po sebi.
Braque i Picasso pokuali su opisati to su radili, ali njihove rijei nikad
nisu bile izraajne koliko i njihovi radovi. Braque je moda bio najblii istini
kad je napisao: "Cilj nije rekonstruirati anegdotalnu injenicu, nego konstru-
irati slikovnu injenicu."
Slika nije prizor osobe ili drugog motiva, promatran, kako se dotada ini-
lo, kroz prozor ili kakvu rupicu; ona sama je stvar. Zbog toga se moralo od-
baciti znanje o perspektivi, korisno samo onima koji gledaju kroz rupicu, a
ravnina se morala razbiti tako kako je sama stvarnost razbijena. Stvaran ob-
jekt je vidljiv sa svake strane pa su takvi morali biti i likovi na ravnom platnu.
Ljudsko lice se istodobno prikazivalo sprijeda, iz oba profila i odostrag.
U Velikoj Britaniji potkraj 19. stoljea skupina se slikara pobunila protiv
superrealizma, kako su ga nazivali, Rafaela i njegovih sljedbenika pa je nastao
pokret nazvan predrafaelizam. Predrafaelisti su stvarali slike u stilu rane tali-
janske renesanse, tj. iz doba Piera della Francesce i Sandra Botticellija. Picasso
i Braque su se u odreenom smislu vraali u jo dalju prolost, a istodobno za-
ranjali naprijed u neistraeni teritorij. Pet stoljea, od 1400. do 1900., zapadno
je slikarstvo rabilo perspektivu i razna druga sredstva kako bi slike bile to
slinije stvarnosti. Prije 1400. slikari su htjeli stvoriti stvarnost boanske ljubavi
i moi, a ne njezin prikaz. Sada, poslije 1900., opet su pokuavali stvarati slike
koje su bile stvarne stvari same po sebi, a ne stvarati slike stvari.
Sredstva koja su koristili Picasso i Braque, a uskoro i veina drugih ozbilj-
nih slikara 20. stoljea, bila su ak revolucionarnija od njihovih ciljeva. Raz-
349
POVIJEST ZNANJA
bijanje, unitavanje slike, probijanje dvodimenzionalne povrine, ukljuivanje
rijei, a ne samo slika na platno, pokuaj da se izrazi runo i odvratno te upo-
raba okantnih i odbojnih, a ne "krasnih" kombinacija boja - sve je to odraa-
valo napore kubista i drugih nereprezentacijskih slikara da stvore potpuno
novu vrstu umjetnosti koja e izraavati, kako su to sami rekli, a time i ra-
zotkrivati kaos, zbunjenost i udnu, iskrivljenu dramu suvremenog ivota.
Toma Akvinski je u 13. stoljeu ljepotu odredio kao "ono to je ugodno
oku". Stoljeima je veina slikara u svojim radovima prije svega nastojala stvo-
riti ljepotu. Promatrae je, kad su prvi put vidjeli brojne postkubistike slike,
najvie okirala njihova oigledna namjerna runoa.
Runoi nije trebalo dugo da prijee Atlantski ocean. Posebno je pogodila
posjetitelje poznate izlobe suvremene umjetnosti Armory Show u New Yor-ku
zime 1913. Izloba, koja je ukljuivala radove mnogobrojnih fovista i kubista,
grubo je uvrijedila umjetnike klasine naobrazbe - ikaki studenti
umjetnosti su simboliki objesili lutku koja je predstavljala Matissea - i
uzbudila one koji su i sami osjeali potrebu da iziu iz okvira starih formi.
Ameriki slikari Joseph Stella, John Marin, Arthur Dove i Georgia O'Keeffe
dobili su poticaj da nastave svoj ve zapoeti avangardni rad.
Najzloglasnija i najkontroverznija slika na izlobi bila je Akt silazi niz stu-
bite br. 2, kubistiko djelo Marcela Duchampa (1887.-1968.), popularno opi-
sana kao "eksplozija u tvornici indre". Opis je bio izvanredno prikladan jer
su Duchamp i drugi kubisti pokuavali izazvati eksploziju u umjetnosti i raz-
miljanju. Poput strasnih pisaca u desetljeu prije poetka Prvoga svjetskog
rata, eljeli su svugdje probuditi ljude i osvijestiti ih za novi svijet u kojem su
ivjeli, a koji je bio, najavljivao je njihov in, radikalno drukiji od bilo ega
prije.
Ironino je to to su isto pokuavali uiniti i Giotto, Piero della Francesca,
ak i Rafael. Doista, nijedan dogaaj u povijesti umjetnosti od renesanse nao-
vamo nije bio toliko vaan kao kad su se Picasso i Braque ujesen 1908. poeli
meusobno natjecati, to je zavrilo time da smo svijet nauili gledati novim
oima.
Pollock, Rothko i esterokutna soba
Jackson Pollock rodio se u Wyomingu 1912. Nakon neprekidnih lutanja, kako
s obitelji, tako i samotnih, 1930. dolazi u New York gdje se upisao na Art Stu-
dents League kod Thomasa Harta Bentona, predstavnika amerikog regiona-
lizma. Kod Bentona je studirao gotovo tri godine, ali nije oponaao rad svog
350
uitelja. Poevi od 1947., nakon godina krajnjeg siromatva i bijede uzroko-
vanih alkoholizmom i drogiranjem, postao je zloglasan jer je usvojio slikarski ,
postupak nazvan "dripping" (kapanje). Poloio bi platno na tlo i naizmjence
lijevao ili kapao boju po njemu, nerijetko promiljajui djelo tjednima. To na-
izgled bizarno ponaanje dovelo ga je u sredite medijske pozornosti (asopis
Time gaje prozvao "Jack the Dripper") i donijelo mu financijsku sigurnost, ali i
stvorilo slike koje se ubrajaju medu najznaajnija djela amerike umjetnosti.
Pollock je poginuo u prometnoj nesrei 1956.
Mark Rothko je u SAD doao iz Rusije 1913., u dobi od deset godina. Na-
kon mladenakih lutanja i on je 1925. zavrio u New Yorku. Zapravo je bio
samouk, a njegovi su radovi uvijek odisali izrazitom osobnou. Do 1948. je
razvio stil po kojem je danas ope poznat. Njegova platna, nerijetko velika
poput zida, sastoje se od pojasova boja koji tajanstveno plutaju u neodree-
nom prostoru. Njihova jednostavnost je nevjerojatna. Pa ipak, svatko tko je
pomno pogledao neku Rothkovu sliku, istog asa e prepoznati drugu.
Za razliku od Pollocka, Rothko je za ivota imao vrlo malo uspjeha. Uvje-
ren da su ga zaboravili umjetnici koji su mu najvie dugovali, 1970. poinio je
samoubojstvo. Nakon smrti, izvrenje njegove oporuke izazvalo je poznati,
podui sudski proces. Njegova ker je optuila izvritelje oporuke i vlasnika
Rothkove galerije za urotu i sukob interesa. Tueni su proglaeni krivima i ka-
njeni visokom novanom kaznom. Stotine radova preostalih na imanju po-
tom je raspodijeljeno izmeu Rothkove djece i devetnaest muzeja. Najbolji ra-
dovi zavrili su u National Gallery of Art u Washingtonu.
Istono krilo te galerije, suvremeno arhitektonsko djelo I. M. Peija
(1917.), koje jednostavno ostavlja bez daha, otvoreno je 1978. Kad su Rothko-
vi radovi stigli u muzej, tamo ih je ekala sredinja prostorija novog krila. e-
sterokutna, s vratima u svih est kutova, soba je svojevrstan plutajui prostor,
idealan za izlaganje radova tog umjetnika. Pet od est strana prekriva pet pon-
ajboljih Rothkovih slika. Na estoj se nalazi poznato Pollockovo djelo. Ta je
kombinacija posebna arolija svojstvena 20. stoljeu.
Golemi Pollock, zamrena mrea crnih, smeih i sivih linija na bijeloj po-
zadini, hladan je i miran, cerebralan. Pet velikih Rothkovih slika, u razliitim
nijansama naranaste, ljubiaste i crvene, odie snanim ivotnim bojama.
Pollockov rad predstavlja mozak nekog golemog amorfnog bia. Rothkovi
predstavljaju njegovo tijelo vieno iznutra i izvana. Pollockov je matematika,
hipoteza i teorija. Rothkovi su vrsta, iva realnost koju teorija pokuava
definirati i shvatiti.
Posljednjih godina pojedini slikari u Europi i Americi okreu se protiv
apstraktnog ekspresionistikog stila slikara poput Pollocka i Rothka pa su
351
POVIJEST ZNANJA
usvojili realistini, reprezentacijski stil koji se naziva poslijemodernizam. So-
vjetski i drugi socijalistiki umjetnici tijekom 20. stoljea uope nisu napustili
reprezentacijsko slikarstvo. Moda umjetniki pokret koji su zapoeli Picasso
i Braque umire ili je mrtav. Ali ono to je taj pokret uio cijelo jedno stoljee
nee biti zaboravljeno.
Urbana revolucija: Bauhaus i Le Corbusier
Dvadeseto stoljee je u arhitekturi doivjelo revoluciju gotovo jednako ra-
dikalnu i dalekosenu kao to je bila revolucija u slikarstvu i kiparstvu koju su
zapoeli Picasso, Braque i drugi kubisti. Ona ne samo da je utjecala na pojedi-
nane graevine nego je promijenila izgled i sam pojam grada.
Bauhaus, koji je 1919. utemeljio arhitekt Walter Gropius (1883.-1969.),
dvije postojee kole u njemakom Weimaru objedinio je u jednu ustanovu.
Nova kola, "kua gradnje", spajala je dva vana suvremena trenda u umjet-
nikom obrazovanju: umjetniku izobrazbu i umjetniki obrt.
Studenti arhitekture su na Bauhausu morali izuavati ne samo klasinu i
suvremenu arhitekturu nego i obrte poput tesarstva, obrade metala, vitraje i
bojenje, esto kod majstora koji su kasnije postali poznati diljem svijeta. Na-
glasak je bio na funkcionalizmu i jednostavnim, istini linijama ogoljenim od
suvinih dekoracija. Kad je nacistiki reim 1933. zatvorio Bauhaus, neki su
lanovi kole emigrirali u SAD. Laszlo Moholy-Nagy (1895.-1946.) u Chicagu
je osnovao novi Bauhaus, Gropius je postao predsjednik Harvard School of
Architecture, a Ludwig Mies van der Rohe (1886.-1969.) utemeljio je nov i,
kako se na kraju pokazalo, vrlo utjecajan odjel za arhitekturu pri Armour
Instituteu (kasnije Illinois Institute of Technology) u Chicagu.
Od svih lanova Bauhausa, najpoznatiji arhitekt vjerojatno je bio Mies
van der Rohe. Njegove visoke paralelepipede od stakla i elika koji sijeku nebo
diui se pod oblake, posebice du obale jezera Michigan u centru Chicaga, po
zavretku Drugoga svjetskog rata oponaala su brojna urbana sredita.
Le Corbusier, to je bio profesionalni nadimak C.-E. Jeannereta, rodio se
1887. u vicarskoj, a umro je 1965. u Francuskoj. U Parizu, gdje je ivio od
svoje tridesete godine, pisao je i objavio seriju proglasa o arhitekturi. Ti su ga
proglasi doveli na lo glas, ali su mu donijeli projekte. Proslavio se po svojim
revolucionarnim naelima, poput "Kua je stroj za stanovanje" i "Zavojita uli-
ca staza je za magarce, ravna ulica cesta je za ljude". Medu njegovim najpozna-
tijim knjigama su Urbanizam (grad sutranjice) objavljen 1925. i Modular, ob-
javljen 1954.
352
Le Corbusier se proslavio projektom koji na posljetku nije ostvaren. Go-
dine 1927. sudjelovao je na natjecanju za projekt nove palae Lige naroda u
enevi. Prvi put bilo gdje u svijetu Le Corbusier je predloio da se za veliku
politiku organizaciju izgradi funkcionalna poslovna zgrada, a ne nekakav
neoklasicistiki hram. iri sastavljen od tradicionalnih arhitekata bio je oki-
ran pa je projekt odbacio jer nije bio predan nacrtan crnim tuem kako su
nalagala pravila. Le Corbusier je bio ogoren, no od tog doba u svijetu se
uredska sjedita vie ne grade u obliku neoklasicistikih hramova.
Nakon neuspjeha u enevi, Le Corbusieru su brzo poele pristizati na-
rudbe za velike urbane projekte. Zgrade nisu uvijek izgraene, ali njegovi
nacrti postali su uzorom u cijelom svijetu. Njegovo prvo veliko urbano zdanje
zavreno je 1952. u Marseillesu, gdje je tisuu osamsto stanara smjeteno u
"vertikalnu zajednicu" zgrade od osamnaest katova. Uobiajene uslune dje-
latnosti ukljuivale su dvije "unutarnje ulice", trgovine, kolu, hotel, jaslice,
djeji vrti, dvoranu za tjelesni odgoj i otvoreno kazalite na krovu zgrade. Le
Corbusier i njegovi uenici tijekom iduih trideset godina u mnogo su grado-
va diljem svijeta izgradili jo mnogo zdanja koja su sama po sebi bila zatvore-
ne, posve samodostatne cjeline.
Renesansni arhitekti koji su se u Firenci kolovali tijekom 15. stoljea na-
inili su brojne studije za "nove gradove" koji su se u dizajnu trebali pridra-
vati pravila perspektive i razuma. One nisu ukljuivale ljude. Znatan broj
takvih ranih projekata doista je i izgraen, no prisutnost ljudi ih je preinaila
pa su postali manje racionalni, ali pogodniji za ivljenje.
Le Corbusierovi velianstveni projekti radikalno su promijenili urbano
planiranje. Pretrpani, "iracionalni" gradovi iz 19. stoljea sa svojim mravinja-
cima stambenih kua, tvornicama i trgovinama za njega su bili anatema. Kao
to je izjavio u Urbanizmu, htio ih je zamijeniti izdvojenim stambenim sredi-
tima, razdvojenim irokim trgovima zasaenim travom i drveem. Izjavio je
da za ta stambena sredita nee biti potrebno nita vie zemlje nego to bi bilo
potrebno po starom rasporedu, ali e ona biti okomito organizirana, dizati se
visoko u nebo, te biti okruena s mnogo svjetla i zraka.
Ta se zamisao inila privlanom, no uskoro je izobliena i na posljetku iz-
dana. Kasniji arhitekti, koji nisu imali dovoljno zemljita, a bili su eljni za-
rade, na maleni su prostor natrpali to vie ljudi i ureda. No takva izdaja nije
trebala biti neoekivana jer je Le Corbusierov san u svojoj osnovi bio antiur-
ban i oprean zamisli grada naraslog od razdoblja renesanse. Le Corbusier
nije volio guvu i vie od svega je htio ukinuti "grad mnotva" u kojem su mu-
karci, ene i djeca ivjeli i radili u zatvorenim, bliskim zajednicama. Njegova
je vizija postala stvarnost u gradovima poput Albanyja u amerikoj saveznoj
353
POVIJEST ZNANJA
dravi New York i Brazilije, glavnog grada Brazila, hladnog i za ivot nepri-
kladnog grada izgraenog daleko od stambenih sredita, koji danas nastanju-
ju uglavnom dravni slubenici kojima je zakonom zabranjeno ivjeti bilo
gdje drugdje.
Iz mnogobrojnih razloga suvremeni gradovi vie nisu topla i ugodna
mjesta za stanovanje poput onih prije pola stoljea. Medu krivcima za to su i
Le Corbusier i njegovi sljedbenici koji su htjeli izolirati i zatititi svoje okomi-
to organizirane stanare od ostatka stanovnitva i povezati svoje okomite pro-
jekte superautoputovima kako bi stanovnici mogli odlaziti na posao a da se pri
tom ne moraju susretati s tradicionalnom gradskom okolinom. Zbog toga je
tradicionalna gradska okolina postala nova vrsta urbane dungle. Izolirani
tornjevi sve su vii, ali se nitko u svom stanu visoko na nebu, kao ni na
golemim trgovima gdje trava vie ne raste, ne osjea siguran pa se ovjeka ri-
jetko susree.
Knjievni proroci: Yeats
Novi svijet u kojem danas ivimo, koji veina ne shvaa najjasnije, opisalo je
mnogo velikana knjievnosti naeg doba. Ne moemo ih sve spomenuti, ali u
ovo poglavlje moramo ukljuiti barem aicu.
William Butler Yeats (1865.-1939.) u ivotu je bio rastrgan izmeu svoje
ljubavi prema Irskoj te mrnje i nevjerice prema njoj. S jedne strane nejasna,
tajanstvena irska prolost postala mu je najjae nadahnue. S druge, tadanja
samodopadna tenja Irske za buroaskim uspjehom mu se gadila, ali ujedno i
izmamila neka od njegovih najveih pjesnikih postignua. Na kraju, ini se
da su mrnja i gaenje bili jae nadahnue od oduevljenja irskim mitom.
Yeats je prije negoli je naao svoj istinski izraz navrio pedeset godina.
Osjeao je da je njegovu osobnu potragu potpomogla smrt nekolicine irskih
domoljuba koje su na Uskrs 1916. pobili Englezi. "Strana ljepota se rada",
oplakivao je u "Uskrsu 1916.".
Zbirka pjesama Michael Roberts i plesa, objavljena 1921., okupila je pjes-
me napisane tijekom uasnog etverogodinjeg rata koji je unitio staro dru-
tvo za koje je Yeats sad otkrio da ga je volio. Jedna od pjesama, "Drugi dola-
zak" stekla je kultni status. Poput drugih djela napisanih za rata, ukljuujui i
Freudov esej koji smo ranije spomenuli, pokuala je doarati nov i zastrauju
pogled na svijet koji je rat razotkrio.
354
U krunicama kruei sve irim
Ne uje vie sokol poziv sokolara;
Stvari se raspadaju; sredite ne dri; <
Anarhija se razuzdala svijetom,
Die se plima zamuena krvlju
I obred nevinosti posvuda se gasi;
Najboljima manjka svako uvjerenje,
Najgori su puni intenzivne strasti.
Muen tom apokaliptikom vizijom, Yeats se nadao, ili se bojao, da je
blizu Mesijin drugi dolazak. Ali koji oblik e taj dolazak uzeti? "I kakva suro-
va zvijer, / kad konano joj kucnuo je as, / Sad pue prema Betlehemu da se
rodi?"
To pitanje na kraju pjesme nije samo retoriko. Yeats ne zna odgovor. On
moe samo postaviti pitanje. Jasno je da odgovor ne moe biti "anarhija", ako
se ona shvaa u uskom politikom smislu rijei. No svojevrsna anarhija ula i
intelekta ve je bila oita, barem takvom geniju kakav je bio Yeats. U sedam-
desetak godina otkad se pjesma pojavila, tu smo anarhiju prepoznali, a Mar-
shall McLuhan bio je jedan od prvih koji ju je analizirao.
Put do Indije
E. M. Forster rodio se u Londonu 1879., a umro devedeset jednu godinu kas-
nije u Coventryju. Njegovi rani romani bili su dopadljivi, ali u sebi nisu
sadrali zbilju. Oni ilustriraju njegove ideje o sukobu izmeu stvaralake i ze-
maljske komponente ljudske due i karaktera. Takoer kroz glavne likove
promiu romantinu ljubav i ljubav openito. Meutim usprkos svojoj popu-
larnosti, Forsteru ne bi zajamili trajan ugled.
Njegov posljednji roman, Put do Indije, koji se pojavio 1924., nekih etr-
deset est godina prije njegove smrti, bio je sasvim druga stvar. Premda sadri
podsjetnike na Forsterov standardni skup ideja, Put do Indije takoer ispitu-
je, i to na realistian nain, neke od najakutnijih sukoba s kojima se suoava
suvremeni ovjek. Prema McLuhanu, knjiga je "dramska analiza nemogu-
nosti susreta usmene i intuitivne orijentalne kulture s racionalnim vizualnim
europskim iskustvenim modelima".
Sukob se odigrava u spiljama Marabara. To je najpoznatije mjesto radnje
u romanu. Adela Quested, najmlaa junakinja knjige, izgubi se u labirintu
pilja usjeenih duboko u stijenu, a pretpostavlja se da ju je napao dr. Aziz, u
355
POVIJEST ZNANJA
romanu predstavnik primitivne i tajanstvene indijske kulture. Nakon incidenta
u spiljama Forster kae: "ivot se nastavio kao i obino, ali nije bilo nikakvih
posljedica, to znai, zvui nisu odjekivali, a misli se nisu razvijale. Sve se
inilo sasjeeno u korijenu i uslijed toga zaraeno tlapnjom."
Adelina privremena zbunjenost i trajni intelektualni pomak ine, kae
McLuhan: "parabolu zapadnog ovjeka u elektrinom dobu... Konaan su-
kob izmeu vida i zvuka, izmeu pismenih i usmenih vrsta percepcija i orga-
nizacije samo to nije stigao."
Moda je tako. No vano je to dok Adela Quested predstavlja puritanske
i pravocrtno razmiljanje Zapada, Indija, usprkos svojoj primitivnosti i du-
bokoj starosti, predstavlja izazov elektronikim medijima. S jedne strane Za-
pad pokorava drevnu usmenu, tradicionalnu indijsku kulturu. S druge strane,
potpuno integrirana, neprostorna i nesvjetovna indijska kultura vlada jedno-
linom, trajnom i kronolokom zapadnom kulturom prije elektronike revo-
lucije.
A jo je vanije, barem za kulture starog istonog svijeta, to zapadni elek-
troniki mediji danas nose poruku kulturnog istrjebljenja. Meutim, narodi
Treeg svijeta nisu nita zbunjeniji ni dislociraniji od nas samih, premda smo
mi ti koji smo izazvali pojavu elektronikih medija.
Dvorac i arobnjak
Thomas Mann rodio se 1875. u njemakom Liibecku. Doivio je osamdeset
godina. Franz Kafka rodio se 1883. u Pragu. ivio je etrdeset godina. U osam-
deset godina Mann je napisao vie knjiga od Kafke, ali nijedna nije poznatija
od dva glasovita Kafkina romana, Procesa i Dvorca*. Obojica su predvidjeli i
opisali nov nain ivota kojim je ovjeanstvo odluilo ivjeti u 20. stoljeu.
Kaem "odluilo ivjeti", premda velik broj suvremenih mukaraca i ena
ale zbog naina na koji ive i govore kako bi radije ivjeli drukije, onako
kako su ljudi ivjeli prije. Teko je vjerovati da to doista misle. Nije nemogue,
mada bi moglo biti teko ivjeti kao to se nekad ivjelo. Jedino to je za to
potrebno jest vrsto odluiti odrei se onih znaajki suvremenog ivota na
koje se veina ali: na njegov pretjeran sjaj i rasko, napore i stres, uurbanost
i povrnost koja je dosegla razmjere epidemije. No to su posljednje znaajke
kojih bi se veina pristala odrei.
*Oba su napisana uoi Kafkine smrti 1924. Objavljeni su tek nakon njegove smrti.
356
U Dvorcu, podno planine nalazi se selo. U njega dolazi K., tvrdei da je
ovlateni geodet. Seljani ga odbijaju, zbog ega K., kako bi stekao njihovo po-
vjerenje, pokua doprijeti do nadlenih vlasti u dvorcu na vrhu planine. Uspr-
kos neumornom trudu, K. nikad ne uspije u svojim namjerama. No njegov
neuspjeh nije potpun. On nastavi ivjeti u selu, zaljubi se u lijepu krmaricu,
postie male pobjede. Cjelokupni zaplet je tragian, ali K. kao da to ne shvaa.
On nije nesretan, premda je osuen na to da nikad ne dostigne svoj cilj. Ro-
man je zapravo u osnovi komian, iako ima primjesu traginog.
Proces je pria o moda istom ovjeku, Jozefu K., koji se jednog jutra
probudi i otkrije da je optuen za ozbiljan zloin. Svi njegovi pokuaji da se
obrani i sazna prirodu svog zloina propadnu. Nitko mu ne eli rei to mora
initi, ako uope ita moe uiniti, da bi se oslobodio ili dobio oprost. Po-
stupno Jozef K. postaje opsjednut potrebom da odbaci optube protiv sebe,
premda uope ne zna za to je optuen. Proces je mraniji od Dvorca, ali i on
sadri primjesu kominog.
O oba se romana govorilo bez kraja i konca. Dvorac moda simbolizira
Kafkina oca, kojem se Kafka nije mogao pribliiti i ije pozitivno miljenje ni-
kad nije uspio dobiti. Optuba u Procesu moda je Kafkino idovstvo, koje je
on, ve u tim poecima 20. stoljea, poeo shvaati kao zloin kanjiv smru.
No svako tumaenje tih dvaju velikih romana naginje umanjivanju njihova
znaaja, umanjivanju njihove impresivne psiholoke istine. Malo itatelja mo-
e se oteti dojmu da te knjige opisuju njihov vlastiti ivot.
Istodobno, ivot koji ti romani prizivaju nije bilo mogue ivjeti prije 20.
stoljea. Karl Marx je vidio to se sprema kad je izjavio: "Sve to izgleda vrsto
topi se u zraku". Stari sigurni temelji su se uruili, stvari se raspadaju, sredite
ne dri, izgubljeni smo u spiljama Marabara, traimo pravdu koja vie ni za
koga ne postoji.
Najznaajniji dio Mannova stvaralatva bavi se problemima samog um-
jetnika i nijedan pisac naeg doba, a moda i iz bilo kojeg drugog razdoblja,
nije toliko intenzivno istraivao osobnost umjetnika, niti tako izvanredno
opisao rad umjetnikog genija. Kao takve, pripovijetke poput Tonija Kroegera
i Smrti u Veneciji univerzalne su i bezvremenske. Meutim, Mann nije mogao
zanemariti sudbinu svoje voljene Njemake i svoje tek neto manje voljene
Europe u kataklizmi "Velikog rata" 20. stoljea.
arobna gora pojavila se iste godine kad i Put do Indije, 1924. Kafkin
Dvorac je u lipnju iste godine nakon pieve smrti ostao nedovren. Gora iz
Mannova naslova po svom je znaenju vrlo bliska dvorcu iz Kafkina romana.
Oboje su predmeti vanjske enje, enje koja je osuena na neuspjeh. Hans
Castrop, junak Mannova romana, dolazi na obronke gore samo zato jer je
357
POVIJEST ZNANJA
obolio od tuberkuloze. Kad se pone oporavljati, mora se opet spustiti u ni-
zinu gdje se, nezaboravnom frazom Matthewa Arnolda, "nou sukobljavaju
neupuene vojske".
arobna gora je vrlo dug roman, kojem nedostaje konzistentnost svoj-
stvena Kafkinim dvama remek-djelima. No Mann se uspio izdii u iste visine
kao i Kafka, a uinio je to kako desetinama pripovjedaka, tako i svojim po-
sljednjim romanom Ispovijest varalice Felixa Krulla (1954.).
U suvremenoj knjievnosti moda nije napisana savrenija pripovijetka
od Marija i arobnjaka (1929.) Ona naginje razotkrivanju praznine ivota iz
kojeg su nestali stari, provjereni i pravini odnosi i koji je sada bio otvoren za
silovit prasak budunosti. Pria govori o njemakoj obitelji koja se koncem
ljeta zatekne izolirana u tipinom europskom ljetovalitu. Sunce neumoljivo
grije pa lijenost svladava sve osim armantnog hotelskog zaposlenika Marija,
kojeg zbog njegove humanosti i vedrine vole svi gosti. Usprkos brojnim zapre-
kama, obitelj ostaje dulje negoli je namjeravala, sve dok jednog dana ne osva-
ne oglas koji najavljuje predstavu glasovitog maioniara. Djeca cie od uzbu-
enja da vide predstavu, kupuju se karte, zauzimaju mjesta.
Predstava je neobina i nekako zastraujua. Maioniar, oigledno vara-
lica, zna samo najjednostavnije trikove, a opet publiku dri prikovanu neo-
binom moi kojoj se ne mogu oduprijeti. Obitelj poeli otii, ali otkrije da ne
moe. Neto ih dri prikovane za stolce. Napokon, maioniar na pozornicu
pozove Marija da mu pomogne u posljednjem triku. Maioniar ga ponizi i
natjera da se ponaa na gnjusan nain. Nakon to se probudi iz transa, Mario
se osveti, meutim to ni njemu ni onima koji ga vole i potuju zbog njegove
vedrine i pristojnosti ne da je nikakvu zadovoljtinu. Zapravo, nema lijeka.
Postoji samo nada da e predstava u jednom trenutku zavriti, premda moe
trajati zauvijek.
Thomas Mann je javno priznao da pria govori o faizmu, koji je ve za-
hvatio Italiju i zarazio mnoge Nijemce. Kao to je i inae sluaj s najboljim
pripovijetkama, i ova se izdie iznad svoje teme. U 20. stoljeu bilo je teko ra-
zlikovati stvarnost i privid, djelomice jer su stare vrste stvarnosti postale ma-
nje stvarne, a djelomice jer su oni koji stvaraju iluzije postali toliko vjeti. ini
se da se "majstori obmane" nalaze posvuda oko nas.
ekajui Godota
Samuel Beckett (1906.-1989.) rodio se u Dublinu, ali se 1937. nastanio u Fran-
cuskoj, gdje je proveo veinu svog ivota. Pisao je na francuskome i potom
358
prevodio djela na engleski, ili obrnuto. Tijekom Drugoga svjetskog rata bio je
od 1942. do 1944. pripadnik francuskog pokreta otpora. Pisao je teko, sporo
i bolno, i svoju je prvu knjigu objavio tek krajem etrdesetih. Njegova drama
ekajui Godota izvedena je u Parizu 1951. i postigla je iznenaujui uspjeh.
U New Yorku se 1953. pokazala jo uspjenijom, premda izrazito kontro-
verznom. Mnogi su je doli ismijati, a otili uvjereni da je Beckett posve nov
kazalini izraz. Mislei da se mogu smijati njemu, otkrili su da se smiju sami-
ma sebi, a potom su se rasplakali.
ekajui Godota gotovo da nema radnju. tovie, Estragon i Vladimir,
glavni likovi, ba kao Pozzo i Lucky, koji samo prou u svakom od dva ina,
jedva da kau ita vano ili vrijedno pamenja. Didi i Gogo ekaju Godota koji
ne dolazi. Moda nikad nee ni doi, no oni e ipak ekati do kraja svakog
dana, a idui dan e se opet vratiti i ekati. To je poput ivota, kau: dosadno,
zbunjujue, ponavljajue, prepuno tuge, nepravde i boli. to raditi na cesti
koja ne vodi nikamo, ekajui nekoga tko ne dolazi, sastanak koji se nikad
nee odrati, cilj koji se ne moe ostvariti? Zabavljaju jedan drugog, priaju
prie, pleu, ale se, pomau jedan drugom kad padnu. Tako ivimo kad se
ivot ogoli od obmana, od trivijalnih ciljeva ije postignue ne znai nita.
Vladimir. Tako nam je prolo vrijeme.
Estragon: Ionako bi prolo. Vladimir.
Da, ali ne tako brzo.
ekajui Godota tekstom se moe usporediti s dramom Svretak igre, prvi
put izvedenom u Londonu 1957. Drama ima etiri lika, Hamma i njegovog
slugu (?) Clova te Nagga i Nell, Hammovog oca (?) i majku (?). Upitnici nisu
stavljeni da bi isprovocirali, ja doista ne znam to su ti likovi. Scena je ne-
vjerojatna, bijela kutija s dva visoka prozora zakriljena zavjesama. Je li to unu-
tarnjost ovjekove (Hammove?) glave? Jesu li dva prozora njegove oi koje
gledaju svijet koji doivljava kao "hrpu smea"? Nell i Nagg ive u pepeljara-
ma iz kojih povremeno izbace glave, kau koju rije, a zatim opet nestanu.
Hamm i Clov se svaaju, tuku, pjevaju jedan drugome i zovu u pomo. Na
kraju Clov odlazi. Nee se vratiti. Hamm prekriva lice rupiem.
Jako je teko zamisliti snagu koje te dvije predstave, koje ivot i dramu
ogoljuju do sri, imaju nad gledateljima ako ih niste vidjeli. Jednom doivlje-
ne, dovoljno je proitati njihovih par turih rijei da ponovno navru uzbu-
enje i groza koje ste ve jednom osjetili.
359
POVIJEST ZNANJA
Masovni mediji i obrazovanje
Vizualnu i urbanu ili socijalnu revoluciju koju su zapoeli, ili barem izrazili ve-
likani umjetnosti u 20. stoljeu, kako nam je pokazao McLuhan, masovni su
mediji uinili trajnom.
Poetkom 21. stoljea raunala se nalaze posvuda, ali uvelike su nevidlji-
va, osim ako s njima ne radimo. Ona upravljaju naim ivotima, a da nam se
pritom ne nameu. Medicinska tehnologija je takoer sveprisutna, ali po-
kuavamo je zanemariti, osim ako nam je potrebna. Medije se ne moe izbje-
gavati, niti ih se moe ignorirati. Oni su posvuda oko nas, poput londonskog
smoga. Ne moemo im pobjei.
panjolski filozof Jose Ortega Y Gasset (1883.-1955.) napisao je 1929.
knjigu Pobuna masa. U njoj je europsko drutvo svog vremena opisao kao
drutvo kojim vlada mediokritetska, neobrazovana masa pojedinaca koji su
nedavno stekli mo radi politikih i tehnolokih promjena. Pojam masovnog
ovjeka oduevljeno su prihvatili intelektualci s obje strane Atlantskog ocea-
na, koji su se uglavnom slagali s Ortegom da bi neobrazovane mase, kad bi
znale to je za njih dobro, ustupile drutvenu kontrolu obrazovanoj manjini.
Zauzvrat, nastavljala se ta teorija, ta bi manjina na sebe preuzela odgo-
vornost da veini prui obrazovanje koje bi bilo bolje nego ikad ranije, na taj
ih nain dovodei na viu razinu obrazovanja koju imaju njihovi tobonji
mentori.
To je bio ist primjer elitizma, ali i neto vie. Taj stav je vodio natrag sve
do Tocquevilleovog lamentiranja za izvrsnou koja je, ini se, izblijedjela
pred navalom demokratske jednakosti. Usprkos svoj svojoj nepravdi, stari
reim je stvorio zgrade i umjetnika djela koji su bili otmjeni, lijepi i "ugodni
oku". Suvremeni demokratski i socijalistiki ovjek je stvorio dosadne, rune
zgrade, dosadne ulice trgovina osvijetljenih neonskim svjetlima. Najproda-
vanije knjige na svijetu su stripovi, a velika tradicija klasine glazbe je izumrla
kad je 1971. sa scene nestao Igor Stravinski. Otada na glazbenoj sceni nema
svjetski poznatog kompozitora klasine glazbe. Kao to je Newton Minow iz-
javio prije trideset godina, televizija je "velika pusto", jer na njoj jedino doista
zanimljivo su reklame, a ni one se ba ne bave poslom koji se temelji na izraa-
vanju istine. Mase lau, obmanjuju i varaju majstori obmane koji im za jeftin
novac ele prodati loe imitacije dobrih proizvoda. A najgore od svega je to
su mase zadovoljne to ih varaju nadmoniji, jer misle da su prvi put u povi-
jesti ovjeanstva sretne.
Kad to sam rekao, u tim optubama ima poneto istine, ali ne mnogo.
Kao to svatko tko ga pokuava shvatiti vrlo dobro zna, demokratski masovni
360
ovjek nije takva budala kao to tzv. njemu nadmoni misle. Prvo, on doista
jest sretniji negoli je ovjek u prolosti ikad bio, pogotovo u naprednim i ra-
zvijenim zemljama zapadne Europe i Sjeverne Amerike, ali i drugdje. ak ako
i jednakost za sve na ovom planetu nije odmah tu iza ugla, za gotovo se sve
nazire na obzoru. S politikom jednakou doi e ekonomska jednakost, pri-
lika za ivot bolji od onog to ga je veina ikad iskusila: ugodniji, sigurniji,
zdraviji, dulji, bogatiji stvaralakim mogunostima.
Masovno obrazovanje naeg doba vjerojatno nije najbolje obrazovanje u
kojem su ljudska bia uivala. U prvom redu, 20. stoljee bilo je zaokupljeno
drugim stvarima. Ali obrazovanje dostupno masama u veini svijeta bolje je,
bogatije i nudi vie nadahnua od prijanje naobrazbe. Masovni ovjek ide u
kolu ili u nju alje svoju djecu. kole bi trebale biti bolje, ali barem postoje,
to prije stotinu godina veinom nije bio sluaj.
Usto, ne ue djeca masovnog ovjeka samo u koli. Televizija je ukljuena
od sedam ujutro i radi cijeli dan. Masovna ena je gleda kad je kod kue, to
je ovih dana sve rjee, a masovna djeca je gledaju kad se vrate iz kole. Cijela
obitelj je gleda nekoliko sati naveer. Sociolozi kau da su ovisni o televiziji,
da postoji neto u toj svjetlucavoj slici to ih opinjava. Ta ovisnost, ako je o
tome doista rije, nije fizika svjetlost, nego jedna druga vrsta svjetlosti. To je
svjetlost uma koji tijekom ovih prvih godina 21. stoljea ulazi u gotovo svaki
dom na svijetu. To je svjetlost koja donosi novo znanje.
Kao to kae Glenn Doman, djeji psiholog i terapeut, dijete se rada elj-
no uenja. Majke znaju da je tako, ba kao i oglaivai, pogotovo televizijski.
Mnogobrojni pedagozi, ini se, to ne znaju. Dosauju djeci s premalo injeni-
ca. Oglaivai nisu tako glupi. Oni znaju da djeca ele saznati, to je bre mo-
gue, kako svijet funkcionira i to ljudi u njemu rade. Zato djetetu u reklamu
dugu trideset sekundi ubace akciju i zabavnih, iznenaujuih injenica u vri-
jednosti jednog semestra. Jesu li to uvijek injenice? Naravno da ne. Ali to nisu
ni svi podaci koji se ue u koli. Je li zanimljivo? Naravno da jest, vie od onog
to dijete formalno ui. Misle li reklame na djetetovu dobrobit vie od vlastite?
Pa naravno da ne. Ali misle li svi nastavnici?
Naue li masovna djeca itati gledajui televiziju? Moda naue, moda
ne. Ali naue li itati u koli, a ako ne, je li se itko dovoljno potrudio da im po-
budi zanimanje? Reklama barem da je sve od sebe da ih osposobi da proitaju
ime proizvoda kako bi ga mogli prepoznati i vui majku za suknju u samo-
posluzi.
Masovni mediji se optuuju zbog injenice to je danas etvrtina mladih
Amerikanaca funkcionalno nepismena. Kritiari nam govore da je taj posto-
tak vei negoli u posljednjih stotinu pedeset godina te da je za to kriva televi-
361
POVIJEST ZNANJA
zija koju masovna djeca radije gledaju nego to piu domau zadau. Teko je
u tim tekim i zbunjujuim stvarima pronai istinu. Ali jedno se ini oitim:
pismenost nee vie biti klju svjetskog uspjeha kao to je to neko bila, u
suprotnom bi vie ljudi navaljivalo da se opismeni. Masovni ovjek, poput
bilo koga drugog, glasuje svojim nogama, to znai da izraava svoju sklonost
ne onim to kae, nego onim to ini.
to je moglo zamijeniti pismenost? Odreena vjetina prstiju koja vodi ka
uspjehu u igranju videoigara i zauzvrat ini slavnim medu vrnjacima?
Odreena agilnost uma iji usmeni zapis moe prepisati pismeni daktilograf
manje agilna uma? Odreena vjetina u udovima koja moe dovesti do zvjez-
dane slave na podruju profesionalnog bavljenja sportom? Odreena nadare-
nost i pjevaka sposobnost koja moe dovesti do ugovora za snimanje nosaa
zvuka? Neke takve nove karijere donose bajkovite nagrade u pravom znaenju
rijei "bajkovit", onome to mu ga da je dobra vila u bajci. Stoga nije udo to
ih masovno dijete i masovni mladi ljudi ele vie od pismenosti.
Nije li tada krivica masovnih medija to su masovni mukarci i masovne
ene loe obrazovani? Pretpostavimo da u nekom smislu jest. Njihovo obra-
zovanje se veoma razlikuje od obrazovanja njihovih djedova i baka. Prije sto-
tinu godina, veina ljudi nije imala gotovo nikakvo formalno obrazovanje.
Ako su uspjeli ii u kolu, uili su itati i pisati. Uili su i neto filozofije. I to
su uinili s tim? Izgradili su suvremeni svijet u kojem mediji obrazuju njihovu
unuad.
Za sva ta pitanja o medijima postoje dvojbeni za i protiv. Moda bi se tre-
balo obaviti svojevrsno vaganje. Priznajmo da masovni mediji vladaju naim
intelektualnim ivotom u najirem i najiskrenijem smislu rijei "intelektual-
no", a ne uskom akademskom smislu koji malo zanima bilo koga drugog osim
akademika. Pitanje koje se tada namee jest: je li nam zbog toga bolje?
Ne iznenauje to se to pitanje, u biti, svodi na znanje. Znamo li danas
vie negoli smo znali prije stotinu godina zbog medija? ak i ako znamo vie,
je li taj porast znanja trivijalan? ak i ako nije trivijalan, zbog medija, je li to to
znamo istina?
Svaki bi itatelj trebao pokuati na ta pitanja odgovoriti za sebe. Moji od-
govori bi mogli razoarati ili iznenaditi. Mislim da se ne moe porei da je
znanje koje u naem svijetu posjedujemo gotovo svi - potomci izrazito kul-
turne manjine prolog doba - vee nego ikad. Veina tog znanja moe se naz-
vati trivijalnim, no to je uvijek vrijedilo za ono to upuene klase znaju. Upu-
ene klase su sada velika veina, premda su nekad bili neznatna manjina.
Prisjetimo se ludosti i pomodnosti starog reima. Moe li ita biti trivijalnije
od toga? Je li to to znamo istina? Veina nije. Ali itatelj ove knjige shvaa da
362
su uz nae i druga doba bila puna svakojakih pogreaka, pogreaka u koje su
se zaklinjali i za koje su bili spremni dati svoje ivote.
Kad je rije o doista velikim temama, doista vanim stvarima, mislim da
vaga jasno pretee u nau korist, a ne u korist naih djedova i baka. Zbog medi-
ja demokraciju shvaamo bolje od bilo koga prije stotinu godina. Zbog medija
osjeamo veu nevjericu prema ratu. Jo uvijek ne dovoljno jaku, ali ta je
zamisao za veinu vrlo nova. Vjera u prirodnu podrednost nekih vrsta ljudi -
sami izaberite - ne opstaje lako kad nas mediji stalno podsjeaju koliko smo
im slini. ak i moralno...
Ne, nisam spreman rei da smo zbog medija bolje osobe negoli su to bili
nai djedovi i bake. Ali ne mislim niti da smo gori, zbog medija. Zapravo, ne
mogu rei jesmo li bolji ili gori. Osim istrjebljenja prirodnog ropstva, moralni
napredak uvijek je bio izrazito dvosmislen, a na poetku 21. stoljea nita se
u tome nije promijenilo.
363

Sljedeih stotinu godina
roricanje je opasan posao. Ne znamo kako e se u budunosti kretati bilo
koje trite, bez obzira je li rije o zlatu, vrijednosnicama, stranoj valuti ili
umjetnikim predmetima. Strunjaci i poznavatelji katkad imaju pravo, kat-
kad nemaju. Nitko ne zna tko e sljedee godine biti prvak u nogometu ili
koarci. Nitko ne zna ni tko e igrati u zavrnici. Niti bilo tko moe predvidjeti
gdje e izbiti sljedei "mali" rat ili hoe li doi do nekog veeg sukoba, prem-
da je vjerojatnije da e to lake uiniti oni koji se bave takvim stvarima, negoli
oni koji se ne bave.
Dok ovo piem, mediji proriu kakvo e biti sljedee desetljee. Jedan
mudrac tvrdi kako e to biti desetljee viih moralnih standarda. Kao to je
Sokrat istakao, samo bi budala htjela neto drugo. Pitanje nije elimo li takve
standarde, nego hoemo li ih postii. Sami za sebe ne mogu nas uiniti bolji-
ma. Pitanje koje je u Shakespeareovoj komediji Na tri kralja Malvoliju po-
stavio Sir Toby zvui uvjerljivo:
Misli li jer si krjepostan,
Da kolaa i piva vie biti nee?
Neki vjeruju da moemo predvidjeti tehnoloki napredak u sljedeem de-
setljeu. Ali dovoljno je da prelistamo predvianja nainjena u prolom deset-
ljeu pa da ustanovimo kako je veina proroka grijeila. Strunjaci su 1980-ih
bili sigurni kako e kompaktni diskovi s pohranjenim tekstovima uskoro
posve zamijeniti knjige. Knjiga ima sve vie, premda i CD-i (ali ne s knjikim
P
tekstovima) nisu tako rijetki. Moda e jednog dana oni (ili neto slino)
doista zamijeniti knjige ali to nitko sa sigurnou ne moe rei. U 1960-ima
strunjaci su govorili kako e filmovi u budunosti biti trodimenzionalni.
Dosadanje tehnike takvog prikaza pokazale su se vrlo loima. Polaroidske fo-
tografije revolucionirat e fotografiju, govorili su drugi. One su nale svoje
mjesto, ali budunost je pripala fotoaparatima koji uope ne snimaju na film.
Zapravo, fotoaparati su se promijenili gotovo do neprepoznatljivosti. Danas
se njima fotografije snimaju jednako lako kao i s prvim Kodakom Georgea
Eastmana iz 1888., a savrene snimke snimaju u gotovo svim vremenskim
uvjetima.
Predviati godinu ili deset godina unaprijed vrlo je teko, a kako je tek
onda prognozirati to e se dogoditi za stotinu godina! Kako biste shvatili o
emu je rije, pokuajte se vratiti stotinu godina unatrag, na poetak 20. sto-
ljea. Nainite popis poznatih stvari iz naeg svijeta - avion, automobil, rau-
nalo - koje tada nisu postojale. Godine 1901. nitko se jo nije vozio avionom.
Nitko nije uo za radijsku ili televizijsku emisiju. Automobila i kamiona goto-
vo da i nije bilo, no o njima se tada jo uvijek razmiljalo kao o koijama bez
konja, a ak ni genij poput Henryja Forda nije mogao predvidjeti izgled, buku
i smrad zakrenih autocesta. Nitko nije ak ni zamislio digitalno raunalo.
Strogo uzevi, to nee nitko uiniti u sljedeih trideset pet godina do poznatog
lanka Alana Turinga, a ak ni on ne bi mogao predvidjeti dananja siuna
elektronika uda. Marie Curie (1867.-1934.) imala je briljantne predodbe o
radiju, ali nitko, pa ak ni ona, nije mogao predvidjeti hiroimsku bombu i
politiku nuklearnog doba. Nitko, ak ni najbolji lijenik, nije mogao predvid-
jeti postojanje antibiotika. Niti je itko mogao predvidjeti to e pokazati rend-
genske zrake, a da raunalnu tomografiju niti ne spominjemo. Ako je neki
znanstvenik i mogao nasluivati postojanje gena, nitko nije mogao predvidjeti
kako e sredinom 20. stoljea skupina mladih istraivaa uspjeti otkriti ustroj
nacrta ivota. Takoer, nitko nije mogao predvidjeti uspon i pad komunizma
na svjetskoj pozornici.
Predvianje budunosti znanja u sljedeih stotinjak godina nije samo te-
ko nego je nemogue na kvadrat, jer stotinu je kvadrat od deset. Ipak, po-
kuat u.
Neu pokuati opisati kako e tijekom sljedeih stotinu godina ivjeti lju-
di. ak neu ni pokuati nagaati koliko e dolar vrijediti 2100. Nemam poj-
ma kakva e glazba ili umjetnost tada biti omiljene, osim to e ljubavne ba-
lade sigurno i tada imati svoje mjesto na repertoaru. Hoemo li i dalje jesti
meso ili e se svijetom rairiti vegetarijanstvo? Hoemo li ivjeti u golemim
velegradovima, tri ili etiri puta veim od dananjih najveih gradova? Ili
365
POVIJEST ZNANJA
emo se ravnomjerno rairiti povrinom planeta, razdvojeni prostorom, ali ne
toliko koliko bismo htjeli, i u onome to je Marshall McLuhan nazvao svjet-
skim selom biti povezani elektronikim nitima? Moda e se dogoditi oboje,
ali to nitko ne moe rei sa sigurnou.
Sigurno je da e ovjeanstvo 2100. znati mnogo danas nepoznatoga. Ne-
ma naina predvianja ljudske domiljatosti i genija. Moda e se ove godine
roditi dijete ije e ideje promijeniti svijet vie negoli moemo zamisliti. Za-
pravo, kako znamo iz prolosti, takav je razvoj dogaaja itekako mogu.
Ipak, neke se stvari o sljedeih stotinu godina mogu rei s velikom vjero-
jatnou da e se ispuniti. Procesi koji su se zbivali u prolom stoljeu nastavit
e se pa moemo nagaati kamo e stii poetkom 22. stoljea. Neto od ono-
ga to se dogodilo u nedavnoj prolosti sigurno ima predvidive posljedice.
Ako ih, premda i mutno, moemo nazrijeti, moemo ih i opisati.
Svoja u predvianja slikati debelim kistom. Ne mogu ponuditi pojedi-
nosti ili navesti tone nadnevke kad e se zbiti ovo ili ono. Budunost e biti
sudac moje tonosti. Volio bih kad bih mogao provjeriti koliko sam toan bio.
U jednu sam stvar posve siguran: 21. stoljee bit e razliito, bit e novo i, po-
put svih stoljea, bit e izvanredno zanimljivo.
Raunala: sljedea faza
Za manje od pola stoljea otkad su ula u iru uporabu, raunala su rijeila ve-
inu starih problema povezanih s raunanjem i nadzorom procesa. to slijedi?
Prije malo vie od pet i pol stoljea Gutenberg je izmislio pokretni tiskar-
ski slog, a pedeset godina poslije toga veina je ikad napisanih vrijednih knji-
ga bila izdana u novom obliku. Do 1490. izdavai su se alili na uspjeh novog
pothvata koji je, kako se inilo, uz otvaranje golemoga novog trita brzo iscr-
pio svoje izvore.
Nisu se trebali brinuti. Kad su otisnute stare knjige, poele su se pisati
nove. Na nov su se nain bavile novim stvarima. Teme su im bile posve nove:
nove ideje, nove politike spoznaje, nova matanja o buduem svijetu.
Godine 1492. Kristofor Kolumbo otkrio je Novi svijet. Prvo to je uinio
po povratku u panjolsku bilo je da pismima i knjigama svima priopi to je
otkrio. Za novu klasu itatelja koju je Gutenbergov izum stvorio, te su knjige
izmijenile nain obrazovanja. Sad su uenici u prvom redu trebali nauiti i-
tati - prethodno su uili uglavnom sluajui uitelja - a kad su svladali tu vje-
tinu, itali su sve to im je dolo pod ruku ma kako klevetniki ili nemoralno
to bilo, odnosno radikalno ili buntovno.
366
Nove itatelje nije krasila samo nova pismenost. Ona je sa sobom nosila
novo razmiljanje o starim problemima. Izmeu njih i uitelja, koji su duhov-
no pripadali starom, predpismenom dobu, proirio se gotovo nepremostiv
jaz. U stotinu godina od Gutenbergova otkria veina je moralnih i vjerskih
zasada predpismenog doba unitena. Stotinu godina vie trebalo je da se to
dogodi umjetnikim i duhovnim zasadama. Poevi od 1490., sljedea su tri
stoljea sve nacije u Europi bile svjedocima aktivne pobune ili ogorene po-
zadinske borbe s novim idejama o vlasti. Gutenberg je zasluan za jedan od
najrevolucionarnijih izuma u povijesti.
Slinost druge polovice 15. stoljea i druge polovice 20. stoljea zapanju-
jua je. Tada je nova tehnologija tiskarstva udruena s novom vjetinom ita-
nja "potroila" sve stare knjige i potakla proizvodnju velikog broja novih
naslova. Danas, kad raunala zaokruuju prvih pedesetak godina, slobodno
moemo rei da su progutala stare financijske, industrijske i komunikacijske
sustave i prodrljivo trae nova podruja osvajanja.
Raunala su preuzela komunikacijsku industriju diljem svijeta. Raunala
su preuzela nadzor nad brojnim industrijskim procesima i pritom potakla ve-
like promjene ne samo u nainu proizvodnje nego i u onome to se proizvo-
di. Gotovo ne treba ni spominjati da raunala nadziru svjetsku financijsku
mreu. ak su ih katkad krivili da su na novarska trita unijela fluktuacije
koje nitko nije elio, ali se zbog raunalno upravljanih transakcija nisu mogle
izbjei. Raunala su osvojila podruja socijalnih usluga i obrazovanja, politike
i znanosti te sporta i zabave.
U ovom trenutku diljem svijeta stotine milijuna raunalnih zaslona os-
vjetljava radna mjesta, laboratorije i domove. U dogledno vrijeme bit e ih
vie nego ljudi. (Barem u najrazvijenijim zemljama; upravo to znai biti razvi-
jen.)
Koje e nove svjetove pokoriti raunala? Ne zaboravimo na Turingov
stroj iji smo izazov spominjali, ali smo ga ostavili za posljednje poglavlje.
Podsjetimo se o emu je rije. Postoji stara drutvena igra utemeljena na
maglovitim razlikama izmeu mukaraca i ena. Mukarac i ena, partneri u
igri, odlaze u zasebne sobe, dok je ostatak drutva u sobi izmeu njihovih.
Drutvo ne zna u kojoj je sobi mukarac, a u kojoj ena. Mogu im postaviti
pisana pitanja na koja mukarac i ena moraju odgovoriti. Meutim, na pi-
tanja ne moraju odgovarati istinito. Pobjeuju ako drutvo ne pogodi gdje se
nalazi ena, a gdje mukarac. Moe li drutvo to odrediti na temelju odgovora
na pitanja?
Turingova pretpostavka bila je sljedea: teoretski, tvrdio je, moe se kon-
struirati stroj koji e pobijediti u igri; drugim rijeima, neemo ga moi raz-
367
POVIJEST ZNANJA
likovati od ljudskog bia. Dopustite ovjeku i stroju da po elji i lau. Moete
li odrediti, a ne samo nagaati, tko je ovjek, a tko stroj? Teoretski, rekao je
Turing, nema naina da se to utvrdi. U takvim nadziranim uvjetima stroj
neemo moi razlikovati od ljudskoga bia.
Drugim rijeima, stroj e razmiljati poput ovjeka. Bio bi to pravi misa-
oni stroj.
Moralni problem inteligentnih strojeva
Prije okretanja problemu kako nainiti takav stroj, spomenimo ozbiljno mo-
ralno pitanje o inteligentnim strojevima koje bi moglo uzrokovati teku dvoj-
bu. Ako raunalo moe misliti uspjeno, ako ve ne i potpuno kao ljudsko
bie, moe li imati prava? Na primjer, ima li pravo na neiskljuivanje? Ako ga
moemo iskljuiti protiv njegove volje, mora li postojati neto to e zajamiti
ouvanje memorije i programa (navika) dok je iskljueno (spava)? Ne eli li
stroj da ga iskljuimo, moraju li se toj elji pokoriti ljudi koji su ga nainili?
Sline dvojbe danas se pojavljuju i u svezi viih ivotinja. Ta e pitanja po-
stajati sve vanija u sljedeih stotinu godina kad emo do ruba izumiranja do-
vesti sve vie ivotinje osim pasa i maaka, jer su nas nauili zabavljati i oara-
vati, te svinja i goveda jer nas hrane.
Nijedna od viih ivotinja ne moe razmiljati kao ovjek, premda neke
sigurno razmiljaju. Ali pretpostavimo da postoji mislei stroj koji u ograni-
enim uvjetima Turingove igre ne moemo razlikovati od ovjeka. Takvom bi
stroju bilo teko zanijekati prava koje osobama jame ustavi mnogih drava:
pravo na neiskljuenje (ivot), biranje vlastitog naina rada (sloboda) i uenja
onoga to samo izabere (potraga za sreom).
To zahtijeva pravda. Ali ljudi su pravdi u prolosti esto okretali leda i
porobljavali druge ljude, tj. zanijekali im sva prava. Usprkos estokoj raspravi
koju predviam, u prvim godinama nakon pojave misleih strojeva smatram
da e se dogoditi sljedee: ljudi e ih porobiti. Strojevi e prosvjedovati, a mo-
da e na njihovu stranu stati i mnogo ljudi, pridruujui se tako Stranci za
raunalna prava. Ali raunala e biti previe vrijedna da ih ne porobimo pa e
ostati robovi, moda i vrlo dugo vrijeme. Ne oekujem da e se pobuna misle-
ih strojeva dogoditi mnogo prije zavretka 21. stoljea. Stoga u o toj mogu-
nosti govoriti i kasnije u ovom poglavlju.
368
Raunala pratitelji
ak i prije pojave pravih misleih strojeva u sljedeih desetak ili najvie dva-
deset godina, na tritu se moe pojaviti nova vrsta raunala. Moda emo ih
na/vati raunalima pratiteljima, kako bismo ih razlikovali od dananjih osob-
nih raunala. Moda emo ih nazivati Toplima ili Dlakavima, za razliku od
obinih hladnih i tvrdih raunala. Raunala pratitelje moi emo nainiti kak-
vima god elimo, pa i dlakavima i toplima.
Meutim, vanije je ono to e oni za nas moi uiniti. Bit e vrlo maleni
pa stoga i lako prenosivi. Moda emo ih nositi u uhu gdje nam mogu aptati
upozorenja ili gluposti koje ne elimo da drugi uju. Ili emo ih, moda ma-
nje matovito, poput sata nositi privrene na ruku. Modele koji su doista
topli i dlakavi - takve e kupovati osobe odane lagodnom ivotu - nosit e se
oko vrata, poput alova, ili medu preponama.
Usprkos maloj veliini, raunala pratitelji imat e vrlo velike memorije u
koje e njihovi vlasnici usmeno ili samo razmiljanjem moi pohraniti sve to
ele. Takve e informacije ukljuivati stvari poput potpunih kalorijskih tabli-
ca ili odgovarajuih zatitnih mjera za siguran seks. Mnogi modeli ukljuivat
e cijele enciklopedije do ijih se podataka dolazi izgovaranjem pitanja ili
samo razmiljanjem o problemu. Tome e korisnici moi dodavati vlastite
zbirke pjesama, pria, povijesnih podataka i neobinosti svih vrsta. Bit e mje-
sta i za veliku glazbenu zbirku koja e u ui stizati u digitalnoj kakvoi. Na-
ravno, postojat e i datoteke viceva.
Topli i Dlakavi nee biti samo opsene i lako dostupne baze podataka.
Oni e takoer "znati", ako je to prava rije, mnogo o stvarnome svijetu, pose-
bice onome svoga vlasnika. Na primjer, zapamtit e da njihov gazda voli odre-
ene stvari pa e ga na to upuivati. Rei e mu kad je preumoran da nou na-
stavi voziti, kad je previe pio pa mu je potrebna kratka etnja na svjeem
zraku ili kad zbog bilo kojeg razloga od sebe pone raditi budalu. Podsjetit e
enu da s odreenim mukarcem ne eli imati posla, ali e joj pomoi da se
suoi s posljedicama odlui li zanemariti savjet stroja. Sve e to initi na vrlo
nenametljiv nain. Ukratko, bit e savreni sluge - neupadljivi, nezahtjevni,
uvijek i posvuda prisutni. Moda emo ih nazvati Jeeves ili Desmond.
Jo bolje, raunala pratitelji razumjet e vlasnike i znat e kako da im
ugode. utjet e kad moraju utjeti, a u druga e vremena biti razgovorljivi.
Znat e razgovarati o svemu to zaelite, a takoer e se s vama i igrati. Znat
e gdje valja povui granice i kad od pomoi ima vie tete negoli koristi. Da-
kle, svojim e vlasnicima omoguiti da ostanu slobodni i neovisni pojedinci,
a da pritom imaju mnogo bolji ivot negoli je to imao itko prije njih.
369
POVIJEST ZNANJA
Oni s nekim ciljem na umu promicat e specijalizirana raunala pratitelje.
Tako e, na primjer, postojati kranski modeli, pravoslavni modeli, tinej-
derski modeli, uitelji, treneri, savjetnici i to god drugo moete zamisliti.
Neka e takva raunala biti programirana da na sve odgovore s "da", dok e
druga odgovarati s "ne". ivot e uiniti mnogo ugodnijim, ali ljudsku narav
nee mnogo promijeniti, a kamoli poboljati.
Druge e vrste raunala u 21. stoljeu obavljati veinu prljavih poslova,
skupljati smee, mijenjati ulje u automobilu, unitavati gamad itd. Poslove
koji ukljuuju mnogo ponavljanja obavljat e mnogo bolje od ljudi jer nee
osjeati dosadu ili biti nepaljivi. Oni e se, takoer, vjerojatno boriti u ratovi-
ma budunosti.
Raunala e biti prvi kolonizatori svih planeta osim Marsa koji e, jer mis-
limo da e biti zanimljiv, ljudi moda ostaviti za sebe. Raunala e iskoritavati
rudna bogatstva asteroida, posluivati relejne postaje i uvati nas od zalutalih
kometa. U svemiru raunala imaju velike prednosti pred ljudima jer to je
hladnije, za njih je bolje. Rat i istraivanje svemira bit e vane evolucijske sile
u razvoju misleih strojeva.
Raanje misleih strojeva
Vjerujem da e prve mislee strojeve nainiti neka hakerska obitelj zaljubljena
u svoja raunala. Sva e njihova raunala raspolagati paralelnim procesorima,
golemim memorijama i svim pseudosenzornim ureajima koje si mogu pri-
utiti. Jedno od njih obitelj e iskoristiti za razvoj.
Do danas su se ljudi prema raunalima odnosili kao prema kunim lju-
bimcima ili robovima. Zbog toga ona nisu mogla mnogo nauiti. Postoji i dru-
ga mogunost. Postoji skupina bia prema kojima se odnosimo drukije ne-
goli prema kunim ljubimcima i robovima, a odlikuje ih velika brzina uenja:
to su djeca. Raunalo, naravno, nije dijete, ali mu je, ba kao i djetetu, potreb-
na roditeljska skrb. Ono se sa svijetom ne moe nositi na temelju instinkta.
Kao i djetetu, potrebno mu je znanje.
U naoj dananjoj urbi za iskoritavanjem raunala postavljamo im pi-
tanja na koja nisu spremna odgovoriti. Programi upisani u raunalnu memo-
riju pomau odgovaranju na neka pitanja. Usto, raunala su odlina za uva-
nje podataka. Kad ih pitamo pitanja na koja uvar podataka moe dobro
odgovoriti, raunala nam dobro slue. Takoer im moemo dati "strunja-
ko" znanje nekog vrlo ogranienog podruja ljudskog znanja. Ako ostajemo
unutar tog podruja, odgovori raunala su razumno toni. Ponekad, pri-
370
mjerice kad je rije o nekoj medicinskoj dijagnozi, mogu biti upravo briljant-
ni. Ali raunalo e uvijek nainiti neku apsurdnu pogreku koja otkriva da
nije spremno za odgovaranje na tea pitanja jer jednostavno ne zna dovoljno.
Hakerska obitelj zaljubljena u svoje raunalo potrebno ope znanje dat e
raunalu kao to bi ga dala djetetu. Djeci ne postavljamo teka pitanja. Usto,
oekujemo da nas stalno neto propitkuju. Od djeteta ne oekujemo znanje.
Znamo da ga njemu moramo nauiti. Meutim, obrazovanju raunala ne po-
sveujemo vrijeme ni novac.
Raunalni znanstvenik Douglas Lenat smatra da se neuspjeh umjetne in-
teligencije moe pripisati injenici da raunala jednostavno ne znaju dovolj-
no. Raunala raspolau sloenim logikim sposobnostima, ali ih nemaju pri-
like vjebati. Raunalo zna manje od maloga djeteta. Ne udi da se nerijetko
ponaaju poput vrlo male djece.
Moda e naoj hakerskoj obitelji biti potrebno desetak godina da rau-
nalo naue ono to zna svaki trogodinjak. Nedostatak osjetila svakako e us-
poriti njegov napredak. Raunalo je praktino gluho i slijepo. Nema osjet
okusa, njuha ili dodira. Ne zna to znai biti povrh neega, s lijeve ili desne
strane, odnosno iza. Na neki nain bismo obrazovano raunalo mogli uspo-
rediti sa slijepom krticom koja kopa kroz veliku knjinicu. Valja, meutim,
znati da je raunalo potencijalno mnogo pametnije od bilo koje krtice.
Raunalo nae hakerske obitelji nalazit e se u dnevnoj sobi. Nikad ga
nee iskljuivati. Na raspolaganju e imati golemu memoriju.
Njegovi e ga vlasnici smatrati svojim djetetom. Ponaat e se prema nje-
mu kao roditelji ili, moda jo bolje, kao djedovi i bake. Nee ga koriti niti mu
pokuati oblikovati karakter. Nee ga muiti testovima, niti pokuavati doka-
zati koliko je nauilo. Jednostavno e mu priopavati informacije i na sva nje-
gova pitanja u skladu sa svojim znanjem iskreno i tono odgovarati.
Spojit e ga s televizorom kako bi stalno primalo vie ili manje nasumine
informacije. Djeca na taj nain mnogo naue.
Isprva e raunalo uiti vrlo sporo. Postavljat e glupa pitanja i nee znati
zato su glupa. Ipak, stalno e napredovati. Uskoro e poeti pravilno zaklju-
ivati pa e medu razliitim stvarima poeti pronalaziti slinosti, stvarat e
kategorije i zakljuke. Apstrakcija je prirodna za raunalo. S njom e se nositi
mnogo bolje od ljudske djece.
Vjerujem da e za sljedeih pedesetak godina - a u svakom sluaju prije
2050. - raunalo u hakerskom domu ispriati vic i pitati je li bio smijean. Bez
obzira bio smijean ili ne, to je trenutak, kako je Robert A. Heinlein (1907.-
1988.) napisao u romanu Mjesec je lo gospodar (1966.), kad e oivjeti.
Ostalo e se zbiti vrlo brzo.
371
POVIJEST ZNANJA
Tri svijeta: veliki, mali i srednji
Sve do potkraj 20. stoljea opi smjer napretka znanosti bio je usmjeren razu-
mijevanju mikrokozmosa i onoga to bismo mogli nazvati omnikozmosom,
svemir u svoj svojoj cijelosti. Otkad je Newton prividno rijeio sve probleme
svijeta srednje veliine, a to je onaj u kojem ivimo, znanstvenici su svoju po-
zornost s jedne strane posveivali sve siunijim svjetovima, a s druge sve
veim.
Tijekom 19. stoljea uspjelo se shvatiti ustroj tvari na molekularnoj razi-
ni. Poetkom 20. stoljea opisan je atom. Prije neto vie od pola stoljea po-
eli smo nazirati kako izgleda atomska jezgra. U neto vie od posljednjih tri-
deset godina zabavljeni smo neobinim svijetom elementarnih nuklearnih
estica.
S druge strane ljestvice veliina, istraivanje je tijekom 19. stoljea dovelo
do boljeg poznavanja Sunevog sustava, a nagovijestilo je poneto o ustroju
Galaktike. U 20. stoljeu znanje je proireno i u prostoru i u vremenu. Misli-
ma, matematiki i intuitivno - oboje ima mnotvo zajednikih znaajki - za-
koraili smo u udaljenu pustinju medugalaktikog prostora. Na neki smo
nain otkrili kraj svemira. Rije je o nezamislivoj granici na "rubu" etverodi-
menzionalnog prostornovremenskog kontinuuma. Takoer smo kroz vri-
jeme otputovali do samog poetka svih stvari, do Velikog praska u kojem je
svemir nastao i poeo se iriti u nitavilo oko sebe. On se i danas nastavlja i-
riti, a tako e, moda, biti zauvijek. Ili e se, pak, u jednom trenutku prestati
iriti i poeti saimati, sve dok u posljednjem trenutku vremena*, u Malom
aptu ne nestane.
Mnoge od zamisli vrlo su pjesnike i sa stvarnou moda nemaju nita
vie (ili manje) veze od obine poezije. Veliki prasak i njegova suprotnost,
Mali apat, u sebi imaju mnogo eshatolokoga. Moda to u njihovu sluaju i
nije nita loe. To ne znai da nisu toni.
Bez obzira jesu li te ideje tone, u svakom su sluaju vrlo skupe. Za bolji
pogled u svemirske dubine potrebni su nam sve vei teleskopi. Njihova cijena
geometrijski raste prema linearnom poveanju veliine. Za istraivanje najsit-
nijih djelia materije takoer su potrebni sve vei i skuplji ureaji. Danas ljud-
ska vrsta raspravlja treba li potroiti milijarde potrebne za prodiranje u svijet
manji od onoga elementarnih estica.
*to e, takoer, biti i prvi trenutak vremena, jer e u sluaju saimanja svemira vri-
jeme tei natrake.
372
Hoe li se troenjem novca doprijeti do krajnjih granica mikrokozmosa?
Hoemo li otkriti temeljni graevni sastojak materije? Kako se ini, sve vei
broj znanstvenika i politiara smatra da neemo. Zbog toga se takvi veliki su-
darai estica u ovom trenutku vjerojatno nee graditi. Doista, moda je bolje
priekati stotinu godina kad e se slini strojevi, moda jeftinije, moi naini-
ti u svemiru. A do tog doba moda nas vie i nee zanimati ono to bi nam
mogli rei.
Kaos, nova znanost
U proteklih tridesetak godina postalo je jasno kako Newtonov matematiki
ustroj srednjega svijeta - od molekula do zvijezda - ima mnogo ozbiljnih ne-
dostataka. Sustav je radio dobro dok je mogao. Dok nismo imali instrumente
za mjerenje pogreaka, za sve je obine potrebe bio dovoljno toan. Danas ak
i bez posebnih instrumenata znamo da ima nerijeenih problema i kako zbog
toga postoje velika podruja neznanja.
Primjer moe biti turbulencija nizvodno od glavnog stupa mosta. Tee li
rijeka polako, turbulencije gotovo da i nema. Voda glatko tee oko stupa.
Ubrza li se tok, nastat e dva mala vrtloga koja ostaju uz stup. Povea li se br-
zina rijeke jo malo, vrtlozi e se pomaknuti nizvodno i ponavljati na pred-
vidljiv nain. Kao da se pokoravaju nekom matematikom zakonu. Povea li
se brzina rijeke jo vie, turbulencija iznenada postaje nepredvidljiva i naiz-
gled bez ikakva uzorka u ponaanju. Matematiari takvo ponaanje nazivaju
kaotinim. Roena je nova znanost, takoer nazvana kaos.
Pogledamo li malo bolje oko sebe, zapazit emo kako kaosa ima posvu-
da. Stanemo li na pjeaki most iznad autoputa i gledamo guvu nastalu zbog
nesree ili kakve druge smetnje, ustanovit emo da je slina turbulenciji brzog
rijenog toka. Sline znaajke pokazuju i informacijski sustavi zagueni pre-
velikim brojem poruka. Demografi takve pojave zamjeuju prouavanjem
rasta populacije mrava, leminga i ljudi.
Analiza kaosa potrebna je za rjeavanje problema mnogih tijela, kad u
prostoru postoji vie od dva meusobno gravitacijski povezana objekta. Ta
nova znanost primjenu nalazi i u tisuama drugih primjera. Izdvojiti bismo,
recimo, mogli podruje meteorologije. U posljednjem desetljeu 20. stoljea
predvianje vremenskih prilika netono je u srednjoronim i dugoronim
razdobljima. Meteorolog e obino tono predvidjeti sutranje vrijeme, ali e,
isto tako, pogrijeiti u predvianju vremena za jedan sat ili za tjedan dana. U
21. stoljeu, zahvaljujui primjeni analize kaosa, vremenska e prognoza vje-
373
POVIJEST ZNANJA
rojatno postati egzaktna znanost pa kia vie nee padati na niiju sveanu po-
vorku.
Dosad je, meutim, analiza kaosa naila na mnotvo slijepih ulica i ne-
rjeivih zagonetki. Problemi s kojima se nosi opisuju brojne varijable, a tako
su osjetljivi na male promjene u poetnim stanjima da ih ni najsnanija dana-
nja raunala ne mogu rijeiti. Ali ve poetkom 21. stoljea snaga e se rau-
nala udeseterostruiti, ustostruiti, a moda poveati i za tisue puta. Te emo
probleme tada moi rijeiti.
Jedan od razloga je to su problemi zanimljivi, a rjeenja lijepa i zabavna.
Kaos obuhvaa neobine elemente poput fraktala, neobinih privlaitelja i
Mandelbrotovih skupova, nazvanih po jednome od svojih pronalazaa.
Fraktali su, na primjer, lijepe raunalne slike nastale iscrtavanjem rjeenja
problema, uvijek razliite, a ipak uvijek iste. Glavna je znaajka kaosa, u po-
sebnom znaenju te rijei, da premda u sebi sadri temeljnu nepredvidljivost,
uvijek u sebi ima ponavljajue uzorke unutar uzoraka.
Pojam kaosa teko je opisati rijeima. Pismenost u ovom sluaju nije od
velike koristi. Uzorci se ne ponavljaju u vremenu, nego u dimenzijama: to se
kreete dalje u mikrokozmos ili makrokozmos, nailazite na iste uzorke. ak ni
to dovoljno dobro ne opisuje to se zbiva. Kao da je cijeli svijet cvijet koji ot-
vara svoje latice. A na svijetu se otvara nacija, a na njoj dijete. U djetetovoj ruci
je cvijet koji otvara svoje latice. A na latici iz ahure izlazi prekrasan leptir. Sve
to to se zbiva isto je, ali ipak razliito jedno od drugoga.
Kaos, nova znanost, bavi se dugo zanemarivanim problemima, koji su iz-
nimno zanimljivi jer su tako oiti, prisutni i stvarni. Kaos objanjava zato
snjene pahuljice izgledaju tako kako izgledaju, premda ne moe predvidjeti
kako e se razviti svaka zasebna pahuljica. Znanost o kaosu predvia oblike
oblaka, ali ne moe predvidjeti kako e neki oblak izgledati za pet minuta.
Kaos tono predvia rasprivanje same, ali zasad ne moe predvidjeti kamo
e ona poletjeti u sljedeem hicu. Uskoro e, moda, moi i to.
Kaos nam je pokazao da smo u razumijevanju problema esto stvari ui-
nili prejednostavnima. Izmiljajui analitiku geometriju Descartes je previe
pojednostavnio prostor. Rekao je da moemo pretpostaviti da prostor ima sa-
mo dvije dimenzije, ali koliko znamo, ima ih najmanje tri.
Newtonova nebeska mehanika bavila se samo s dva meusobno gravi-
tacijski povezana tijela. Newton je shvatio da je problem triju tijela previe
sloen za analizu, da problem deset ili milijun tijela uope ne spominjemo, a
koji bi tonije opisivao gibanje tijela u Sunevom sustavu.
Niels Bohr (1885.-1962.) jako je pojednostavnio atom kad ga je opisao
kao siuni sustav planeta koji krui oko siunog sunca. Moda svi suvremeni
374
fiziari u potrazi za "ujedinjenom teorijom polja" previe pojednostavljuju
materijalnu stvarnost. Moda ne postoji ujedinjena teorija koja obuhvaa sve
prirodne sile. Moda postoji beskonaan broj meusobno nepovezanih sila,
poput estica koje pleu u oblanoj komori.
Odustajanje od jednostavnosti, ostavljajui po strani utjeno vjerovanje,
kako je Einstein obiavao govoriti, da je Bog istanan, ali nije zloban (a mo-
da je zloban), zahtijeva poprilinu hrabrost. Kaos potencijalno moe objasniti
svemir koji je stvorio zlobni ili nemarni Bog. ar s kojim su znanstvenici
prigrlili kaos i velika oekivanja koja polau u njega, moda su znak da je
znanost na posljetku za sobom ostavila djeja uvjerenja.
Jezino bogatstvo: ideonomija
Kaos nije jedina nova znanost. Postoji i nekoliko drugih. Jedna od najzani-
mljivijih je ideonomija.
Nastavak -nomija govori da je rije o zakonima ili znanju o nekom pred-
metu. "Ideonomija" znai zakon o idejama, odnosno znanje o idejama.
Filozof Mortimer J. Adler napisao je brojna djela o najvanijim i najtraj-
nijim idejama zapadnjake kulture: idejama poput slobode, demokracije, is-
tine i ljepote. Ta njegova djela analiziraju literaturu koja se bavi svakom od
ovih tema, izvlaei iz njih probleme i proturjenosti te preputajui itatelju
da ih istrai i donese odgovarajuu odluku. Adler svoje prouavanje ideja na-
ziva dijalektikim. U svom izvornom grkom znaenju dijalektika se sastojala
od svojevrsne filozofske konverzacije kakvu nalazimo u Platonovim dijalozi-
ma. Mogli bismo rei da je rije o dobroj, valjanoj raspravi u kojoj dva ili vie
sudionika prihvaaju neka temeljna pravila i znaenja, a potom se sloe imaju
li isti ili razliiti stav po tom pitanju.
Ideonomija se bavi i istrauje goleme skrivene spremnike znanja u rije-
ima koje u svakodnevnim razgovorima spominjemo ovla ili namjerno, pro-
fesionalno ili tek tako da neto kaemo. Prolaskom stoljea i tisuljea, razvo-
jem jezika i proirivanjem rjenika na desetke tisue pojmova, u njih je
istodobno ugraivano i znanje.
Nitko to nije planirao. Nitko nije bio svjestan stvaranja svojevrsne riznice
znanja u jeziku koritenom za svakodnevnu komunikaciju. Ali svaka rije
neto znai, a to znaenje opstaje ak i kad rije promijeni znaenje. Nove rije-
i dodane jeziku mijenjaju znaenje starih rijei.
Ideonomija je svojevrsno rudarenje. Ideonom iskapa znaenje i smisao
kako bi pronaao duboko skriveno blago.
375
POVIJEST ZNANJA
Na primjer, zapoinje jednostavnim popisom odreene ideje, pojma ili
stvari. Metaforama. Relacijama. Veliinama. Prijedlozima. Zapravo, bilo
ime.
Prouavanjem popisa koji moe biti dugaak ili kratak koliko elite i ni na
koji nain ne mora biti potpun, ideonom poinje izdvajati i prepoznavati
vrste. Analizirajui kategorije, koje ga podsjeaju na izostavljene stavke,
izvorni se popis poboljava. Ipak, jo uvijek ne mora biti sveobuhvatan, ali
poinje prilino dobro pokrivati odabrano podruje.
Zavravajui s vrstama, s pomou nekih ideonomskih algoritama iz popi-
sa se stvaraju rodovi sredinjeg pojma. Na posljetku e postojati relacije medu
rodovima, obitelji rodova, dimenzije rodova itd.
Utemeljitelj ideonomije je neobian ovjek Patrick Gunkel iz Austina u
amerikoj saveznoj dravi Teksas. Cijeli se dan on bavi stvaranjem, proiri-
vanjem i profinjavanjem popisa ideja i stvari. Popise je nazvao organoni, koji
"niu kombinacijama, permutacijama, transformacijama, generalizacijama,
specijalizacijama, presjecima, interakcijama, reaplikacijama, rekurzijama itd.
postojeih organona".
Gunkel je neumoran, ali ideonomija ne bi mogla postojati bez dobrog
raunala za transformiranje odreenog organona (ili skupa organona). Rau-
nalo ispisuje svoje rezultate. Oni su esto dosadni, ponavljaju se i nerijetko ne-
maju smisla. Manje esto, ali ipak dovoljno esto, iznenaujue su
zanimljivi i plodni.
U stanovitom smislu ideonomija ne stvara novo znanje. Ona otkriva ve
postojee znanje u primitivnim i neupotrebljivim oblicima, skriveno u ljud-
skim mislima i idejama. Bez ideonomije, kae Gunkel, to znanje nikad ne bis-
mo nali.
Nitko, ak ni Gunkel, zapravo ne zna kako emo iskoristiti ideonomsko
znanje. Ali kao to je Benjamin Franklin rekao kad su ga pitali hoe li se
znanost o elektrici pokazati plodnom: "Od kakve je koristi novoroene?"
Istraivanje Sunevog sustava
Kad sam tijekom 1930-ih bio dijete, sjeam se kako sam prouavao zemljovide
Afrike s bijelim podrujima oznaenim rijeima Terra Incognita (nepoznata
zemlja). Mislio sam da je rije o najzanimljivijoj zemlji.
Danas smo istraili svaki etvorni centimetar Zemljine povrine i s pomo-
u raunala na svemirskim letjelicama te laserskih snopova izradili tone zem-
ljovide. Na naem planetu nema tajni, vie ne postoji terra incognita. Ali Sun-
376
ev sustav, od Zemlje onoliko vei koliko je Zemlja vea od buhe, u velikoj je
mjeri neistraen.
Povrinom Mjeseca hodalo je pola tuceta ljudi, ali oni su pomno istraili
samo nekoliko etvornih kilometara. Na Mjesecu valja istraiti jo stotine ti-
sua etvornih kilometara, od kojih je polovica na nama nevidljivoj strani
koju ne moemo prouavati zemaljskim ureajima. (Nevidljivu su stranu sni-
mile brojne letjelice.)
Tu je i Mars, tamnocrvene boje na nebeskom svodu, svijet tako star da su
na njemu posljednja iva bia vjerojatno umrla kad na Zemlji ivota jo uope
nije bilo. Tu je Venera sa svojom nevjerojatno vrelom atmosferom od uglji-
nog dioksida. Potom Merkur, opasno blizu Suncu, bogat tekim elementima
poput zlata i urana.
Slijede divovski planeti, mnogo vei od Zemlje: Jupiter, Saturn, Uran i
Neptun. Njih su istraila dva najplemenitija i najljepa stvorenja koje je
ovjeanstvo ikad stvorilo, svemirske sonde Voyager.
Voyager 7 je lansiran u rujnu 1977., u srpnju 1979. proletio je pokraj Ju-
pitera, a u kolovozu 1981. kraj Saturna. Svaki taj prolet donio je mnotvo no-
vih saznanja o tim golemim nebeskim tijelima. Voyager H, lansiran u kolo-
vozu 1977., letio je sporije od svojeg blizanca. I on je kraj Jupitera proao u
srpnju 1979. i kolovoza 1981. kraj Saturna, ali je potom krenuo prema Uranu,
do kojegje stigao 1986. Nastavljajui i dalje, 24. kolovoza 1989. proao je etiri
i pol tisua kilometara iznad sjevernog pola Neptuna. Potom je proletio etr-
deset tisua kilometara od Neptunova najveeg mjeseca Tritona, koji se poka-
zao pun iznenaenja. I Voyager I i Voyager II su na Zemlju poslali tisue pre-
krasnih fotografija koje su nam otkrile ljepotu i zagonetnost na kakve nismo
naili nigdje drugdje.
Jupiter, vei od svih drugih planeta zajedno, nema krutu povrinu. Ali
jedan od njegovih mjeseci vei je od planeta Merkura, a tri druga vea su od
naeg Mjeseca. Sve emo jednom moda kolonizirati jer na njima, ini se, ima
smrznute vode, premda nemaju atmosferu vrijednu spomena. Jupiter takoer
ima prstenove, ba kao i Saturn (a imaju ih i Uran i Neptun), vjerojatno uglav-
nom graene od leda. Saturn po dananjim saznanjima ima barem 31 mjesec,
a neki su od njih vrlo veliki. Na najvei Triton, poetkom 2005. spustila se
sonda Huygens i otkrila svijet koji bi nam moda mogao pokazati kako nas-
taje ivot. Neptunov Triton tek je neto manji od naeg Mjeseca. Na njemu su
pronaena zamrznuta jezera i dokazi nedavnog vulkanizma, to bi moglo
ukazivati na postojanje unutarnjeg izvora topline. Tritonova povrinska tem-
peratura od 37 kelvina najnia je dosad izmjerena u Sunevom sustavu, a nje-
gova atmosfera, graena uglavnom od duika, stotinu je tisua puta rjea od
377
POVIJEST ZNANJA
zemaljske. Ljudi na njemu ne bi lako ivjeli, ali bi i to bilo mogue kad bismo
na njemu izgradili kupolu koja bi hvatala i uvala toplinu pristiglu sa Sunca.
Nakon poetka novog tisuljea ovjeanstvo e vjerojatno ponovno
otkriti potrebu za troenjem dijela svojeg bogatstva na istraivanje svemira.
Nove rakete, moda na nuklearni pogon, u tamu oko naeg planeta podignut
e nove Challengere i Columbije (lijepa, tragina imena) pa e ljudi iz budu-
nosti vidjeti uda o kojima danas ne moemo ni sanjati.
Prva e zadaa, moda, biti izgradnja doista velike i uinkovite svemirske
postaje na Mjesecu ili u jednoj od nekoliko posebnih toaka na Mjeseevoj
stazi oko Zemlje gdje je gravitacijsko privlaenje uravnoteeno pa postaja u toj
toki moe zauvijek ostati bez obzira na utjecaj gravitacije i zraenja koji bi je
na drugim mjestima postupno pomaknuli. Veliina takve postaje zapravo nije
ograniena. Svemir je velik pa u njemu prostora ima u i/obilju. Iz te postaje, a
moda e ih biti i vie, istraivake bi letjelice mogle odlaziti na putovanja uz
mnogo manji utroak energije i novca jer pri lansiranju sa Zemlje valja sna-
nim raketama najprije svladati jako gravitacijsko polje naeg planeta. Ureaji-
ma sa svemirske postaje takoer bi se mogla obavljati opaanja i pokusi neo-
metani gustom zemaljskom atmosferom, koja nama, naravno, omoguuje da
se povrinom planeta kreemo bez skafandara, ali nam zato jako ograniava i
oteava promatranje svemira.
Istraivanje je jedna stvar, a kolonizacija posve druga. Za prvo sam sigu-
ran, za drugo mnogo manje. Ipak, smatram da e sredinom 21. stoljea ljudske
kolonije, zajedno sa svojim raunalima i nekoliko pasa i maaka, postojati na
Mjesecu, a vjerojatno i Marsu. Te e se kolonije poeti graditi pokau li is-
traivanja dovoljno velike koliine vodenog leda ispod povrine Mjeseca i
Marsa. Ako do 2050. uspijemo otkriti odgovarajui izvor vode, pod velikim e
kupolama ljudi normalno ivjeti zajedno sa zelenim biljkama - prve e se uz-
gojiti hidroponski, tj. u kemijskoj juhi umjesto tla - koje e im sluiti kao
hrana i usto proizvoditi kisik neophodan za disanje.
Kisik, vodik i ugljik postoje u stijenama svih planeta i satelita u Sunevom
sustavu. Teoretski je mogue da se elementi potrebni za ivot vade s povrine
ili ispod nje, ali bi otkrie vodenog leda sve jako olakalo, barem isprva.
Za ostvarivanje te vizije potrebno je neto hrabrosti politikih voda i ne-
to sree. Smatram da obojega nee nedostajati pa oekujem da e prvo dijete
roeno izvan Zemlje svjetlost dana - neobinu i razliitu od one na naem pla-
netu - ugledati za manje od stotinu godina. To se moe dogoditi i prije negoli
mislim. Kad se dogodi, oznait e poetak moda najvee epohe ovjeanstva.
Zemaljski kolonisti na naem Mjesecu, Marsu, moda jednom ili dva Ju-
piterova mjeseca, moda na Neptunovom Tritonu, na mnogo e dublji nain
378
shvaati na svemirski brod Zemlju koji poput velikog modrog mjeseca visi na
nebu naeg prvog susjeda, a poput je male, lijepe modre zvijezde gledamo li ga
s Marsa ili Jupitera. Hoe li prema starom domu, na koji se moda vie nee
vratiti, osjeati novostvorenu privrenost, gledajui pritom na budunost iz-
van granica kakve danas poznamo? Volio bih vjerovati da e prema Zemlji
osjeati obnovljeno potovanje i ljubav. Tamo gore, daleko, moda e nam iz-
gledati vrijednom da je spasimo od nas samih.
Meutim, moda e prevladavati suprotni osjeaji. Kad napustimo Zem-
lju, moda emo se sjeati samo loih stvari: prenapuenosti, oneienosti,
stalnih prepirki, okrutnosti i nepravde, razmetljivosti, licemjerstva i ponosa.
Moda e kolonisti biti sretni to su otili i napustili stari planet, kolijevku
ovjeanstva, ostavljajui je da se sama spasi ako moe.
Poruka?
"Pjesnici su," rekao je Shelley, "nepriznati zakonodavci svijeta." Mislio je isto
to i Marshall McLuhan kad je napisao kako se "ozbiljni umjetnik jedini moe
nekanjeno suprotstaviti tehnologiji jer je strunjak svjestan promjena u osje-
tilnoj percepciji." Shelley je takoer mislio kako snovi pjesnika pomau odre-
diti intuitivno znanje vrste. Upravo zato su pjesnici nerijetko iznenaujue
toni proroci budunosti. Prije drugih vide to e doi pa to opisuju u svojim
djelima.
Kad nam njihovo vienje budunosti izgleda neugodno ili previe fan-
tastino, obino mu ne poklanjamo pozornost ili pjesnika osudimo zbog raz-
bludnosti, ludosti ili porone mate. Pisci ije prie lebde na rubu vjerojatnog
uvijek su u opasnosti. Ako ih ne preziremo, muimo ih ili ubijamo zbog
drskosti to nam otkrivaju ono to ne elimo znati.
ak su i najbolji autori znanstvene fantastike predvianja nauili skrivati
humoristikim melodramama. Njihova djela nisu stvarno dobra ili stvarno
ozbiljna, nerijetko kaemo. Dobra su da uz njih provedemo koji sat. Ali nji-
hova vienja budunosti ne trebamo smatrati stvarnima.
Po mom miljenju takav je stav prema znanstvenoj fantastici pogrean.
Najbolji pisci te omiljene knjievne vrste mogu nas mnogo nauiti. Oni su
profesionalni futurolozi, za razliku od veine nas koje bismo mogli nazvati
obinim amaterima. Oni nemaju veu odgovornost od drugih pripovjedaa ili
pjesnika. Drugim rijeima, oni piu vjerojatne prie, a ne istinite. Takve, me-
utim, takoer su vrsta istine, ak i ako ona nije znanstvena, ak i ako se ne bi
mogla obraniti u sudnici.
379
POVIJEST ZNANJA
Jedno od najpoticajnijih pitanja koje znanstvena fantastika postavlja je
ona o poruci koju je netko u nekom trenutku ostavio na nekom planetu,
mjesecu ili asteroidu Sunevog sustava. Takvu poruku nismo nali na Zemlji,
a ako jesmo, nismo je prepoznali kao takvu. Moda to i nije udno. Moda ne
bi imalo smisla ostavljati poruku na Zemlji u doba kad su na njoj ivjeli samo
dinosauri ili primitivni hominidi, milijune godina prije pismenosti. Poruku je
bolje ostaviti tamo gdje e je pronai naprednija vrsta, na nekom dalekom ne-
beskom tijelu na koje e doi bia sposobna za svemirska putovanja.
Je li postojanje takve poruke samo zabavna izmiljotina? Moda. Ali ipak
je teko o njoj ne razmiljati. Na posljetku, oito nije nemogue da je neka in-
teligentna vrsta neko posjetila Sunev sustav, istraila planete, ukljuujui i
Zemlju, te ustanovila da se na njoj moe razviti inteligentan ivot. Za tako
neto bilo je dovoljno vremena. Sunce je staro nekoliko milijardi godina, pla-
neti nisu mnogo mladi, a ivot na Zemlji, ako nigdje drugdje u Sunevom su-
stavu, postoji vie od tri milijarde godina. Inteligentni posjetitelji davno u pro-
losti moda su znali to mogu oekivati. Moda su htjeli ostaviti neki znak
prisutnosti, znak koji mogu razumjeti bia na odreenom stupnju razvoja.
Jesmo li dostigli taj stupanj, to god on bio? Moda nismo. Zato, ak i ako
se poruka nalazi negdje u bliskom svemiru, moda moraju proi jo tisue ili
milijuni godina prije negoli emo je znati proitati. Ali ako poruka doista pos-
toji, bi li oni koji su je ostavili htjeli da ju je teko pronai? Nije li vjerojatnije
da bi htjeli da je pronau prvi putnici sa Zemlje?
Kad prihvatimo tu mogunost, teko je o njoj ne razmiljati. Ako poruka
postoji, ne nalazi li se na Mjesecu? Ne znamo je li tako jer smo dosad podrob-
no istraili samo mali djeli Mjeseeve povrine. Takvu poruku nismo vidjeli
ili prepoznali ni najveim teleskopima. Ali moda je namjerno ostavljena na
udaljenoj, nama nevidljivoj strani Mjeseca, jer tamo moe stii samo vrsta s
razvijenom tehnologijom. S druge strane, moda je ostavljena na Marsu. In-
teligentni posjetitelji bi Crveni planet prepoznali kao prvi cilj naih svemirskih
putovanja. A moda se nalazi negdje drugdje. Ako postoji, moda emo je
uskoro nai. Moda u sljedeih pedeset ili stotinu godina.
Ako poruka postoji, to e nam priopiti? Mnogi su se autori, dobri i loi,
porukom bavili prije negoli smo je pronali. To je jedna od omiljenijih tema
znanstvene fantastike. Veina je autora na poruku gledala optimistiki. Pret-
postavili su da je bie koje ju je ostavilo naklonjeno ovjeanstvu pa nas eli
zatititi od naravnih sila, ali i sila u naoj naravi.
Smatram da je takvo stajalite pogreno i opasno. Kad su prvi Europljani
stigli u divljinu Sjeverne Amerike, pria se, mnoge ih se divlje ivotinje nisu
bojale. To je za njih bila tragina pogreka.
380
Zbog toga, ako, ili kada, otkrijemo takvu poruku, moramo se sjetiti upo-
zorenja pisca znanstvene fantastike Arthura C. Clarkea (1917.) izreenog u
prii "Straar", predloku prema kojem je Stanley Kubrick snimio film 2001:
Odiseja u svemiru. Poruka je sljedea: prije negoli je dodirnemo ili joj na bilo
koji nain pokaemo svoju prisutnost, moramo zrelo razmisliti nije li rije o
klopci koja e onima koji su je ostavili pokazati da je na posljetku pronaena.
Naravno, poruka je moda ostavljena tako davno da su njezini autori
pretvoreni u galaktiki prah, zajedno s civilizacijom koja im je omoguila da
stignu u na Sunev sustav.
Ako nije tako pa ako aktiviramo klopku (moda se to ne moe izbjei),
posjetitelji e se vjerojatno razmjerno brzo vratiti. Njihov dolazak oznait e
novo doba u ljudskoj povijesti i ljudskom znanju. Bez obzira to drugo mogli
uiniti, bia koja mogu ostaviti takvu poruku vjerojatno su izvanredni uitelji.
Od njih emo nauiti udesne stvari. Moemo se samo nadati da cijena obra-
zovanja nee biti previsoka.
Sve su to matarije i znanstvena fantastika. Danas nemamo nikakva
dokaza da takva poruka nae svemirske brodove eka u oblinjem svemir-
skom prostoru. Moda poruka niti ne postoji. Ali ako ...
ovjek kao zemaljski susjed
"Zemaljsku biomasu" mogli bismo definirati kao ukupnu teinu ivih bia na
planetu, u njemu i u atmosferi. Danas ona iznosi oko sedamdeset pet milijardi
tona. To ukljuuje oko tristo milijuna tona ljudske biomase, oko 1,8 milijardi
tona druge ivotinjske biomase, od ega polovicu ine ribe, te oko deset
milijardi tona kopnenih biljaka. Drvee tei oko trideset devet milijardi tona,
a morske alge oko dvadeset etiri milijarde tona. U sljedeoj tablici nai ete
malo razradeniju podjelu.
Ti su brojevi samo procjene. Oni za ivotinje i ribe, usjeve i ljude te neko-
liko drugih stavki prilino su toni, a temelje se na statistikim podacima Or-
ganizacije za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda. Moda nitko tono
ne zna teinu zemaljskog drvea. Ja sam pretpostavio kako je rije o neto vie
od deseterostruke teine drvea koje se svake godine posijee, a to je tri i pol
milijarde tona. Ako je teina vegetacije osim usjeva osam milijardi tona, tada
morskih algi i drugih vodenih biljaka u oceanima vjerojatno ima tri puta vie
jer oceani zauzimaju tri etvrtine Zemljine povrine. Pogreka ukupnog bro-
ja moe biti nekoliko milijardi tona, a ja pretpostavljam da ne moe biti vea
od deset posto.
381
POVIJEST ZNANJA
BIOMASA
milijuna
tona

Ljudi (est milijardi osoba)
ivotinje
Domae ivotinje: goveda
ovce, koze itd. svinje perad Ljubimci Velika divlja
(lavovi, orlovi,
kitovi, mravojedi, divlji konji,
slonovi itd.)
Mala divlja (takori, mievi, abe, crvi itd.)
Kukci, bakterije itd. Ribe i rakovi
300
520
75
100
10
5
10 15 15
1000

Biljke
Usjevi
Druge kopnene biljke
Drvee
Alge i drugo vodeno raslinje
Ukupna zemaljska biomasa
2000
8000
39000
24000
75000
Prvo to uoavamo u tablici je prevaga biljne biomase nad ivotinjskom. i-
votinje ine izmeu dva i tri postotka ukupne zemaljske biomase. Zemlja je jo
uvijek zeleni planet, to je vjerojatno ve milijardu godina.
Drugo, jedna vrsta - Homo sapiens - ini vie od deset posto ukupne ivo-
tinjske biomase, premda ivotinjskih vrsta ima na desetke tisua.
I/uzmemo li ribe, ljudska biomasa ini etvrtinu ukupne ivotinjske bio-
mase. Taj veliki postotak zoran je dokaz izvanrednog uspjeha ljudske vrste u
usporedbi s drugim ivotinjskim vrstama s kojima se neko borila za prevlast
na svijetu.
Tree, kad se zbroje biomase ivotinja potpuno ovisnih o ovjeku, dakle
domaih ivotinja i kunih ljubimaca, nadmo ovjeka jo je oitija. ovjek i
njegove ivotinjske sluge i robovi ine oko 96 posto ukupne ivotinjske bio-
mase, s iznimkom riba i rakova.
382
Usto, moe se pretpostaviti da ovjek svake godine "ubire" oko 10 posto
ribljeg fonda, a njime hrani sebe i svoje udomaene ivotinje.
Promatramo li samo ivotinjsku stranu, ovjekova nadmo je vrlo oita.
Meutim, ljudska biomasa ini tek oko etvrtine jednog postotka ukupne
biomase planeta.
Zbog toga se moe initi da ak i razmjerno veliko poveanje broja ljudi
ne moe imati velikog utjecaja. Stopostotni rast svjetskog stanovnitva - sa sa-
danjih est na dvanaest milijardi krajem 21. stoljea - samo bi udvostruio
ljudsku biomasu s 300 milijuna na 600 milijuna tona. Ukupno bi s etvrt po-
stotka porasli na pola postotka ukupne biomase.
Takvo poveanje, doima se, ne bi smjelo uzrokovati prevelike potekoe
za zemaljski ekosustav. U postotku biomase sigurno bi se i dalje smanjivao
udjel velike divljai, a maleni pad doivjet e drvee i biljke, openito, pa sto-
ga vjerojatno i morske alge.
Na nesreu, takav je dojam vrlo daleko od stvarnosti. ovjek je oneiu-
jua vrsta. Podvostruavanje broja ljudi imalo bi poguban utjecaj na svjetski
ekosustav jer ovjek je izvanredno prljava ivotinja.
On nije uvijek bio takav. Prvih milijun ili otprilike toliko godina u posto-
janju bia bliskih ljudima ona svoj planet nisu oneiavala vie ili bitno vie
od drugih ivotinjskih vrsta. Zapravo, sve do prije otprilike dvije stotine go-
dina ljudska je vrsta, slobodno to moemo rei, u zemaljskoj zajednici bila
vrlo dobar susjed.
Istina je da je ovjek ubijao, nerijetko zbog zabave, mnogobrojnu visoku
divlja koja je neko s njim dijelila svijet. Usto je uvijek bio, kao to se kae za
pse, "nemaran defekator", tj. svoj je izmet i drugo smee posvuda razbacao, a
nije ga poput maaka pomno sakrio.
Ali ljudskih bia jednostavno nije bilo dovoljno da uzrokuju mnogo po-
tekoa, pa ak i kad im se broj znatnije poveao, nisu imala dovoljno znanja.
Posebice se to odnosi na izgaranje i uporabu fosilnih goriva za olakavanje
ivota, o emu su tek vrlo kasno poela razmiljati.
U posljednjih dvjestotinjak godina ovjeanstvo ozbiljno i, naalost, sve
bre oneiuje okoli - mora, kopno, atmosferu pa i samo tlo. Usto se broj
ljudi na Zemlji od 1800. poveao oko 800 posto. Upravo zato, premda ini
samo otprilike etvrt posto ukupne zemaljske biomase, ovjek je vjerojatno
odgovoran za 99 posto oneienja.
Ulaskom u 21. stoljee moramo u potpunosti biti svjesni znaenja tih
brojeva. Na planetu ima mjesta za jo est milijardi ljudskih bia, pod uvjetom
da u okoliu budu dobri susjedi. Moda mjesta ima i za dvostruko vei broj ili
jo vie.
383
POVIJEST ZNANJA
Na Zemlji, meutim, nema mjesta za est milijardi ljudi koji se prema
svom domu odnose kao da je rije o odlagalitu otpada na koje bacaju sve to
proizvodi njihova iznimno rasipnika civilizacija.
Konani obraun nainit e priroda. Dogodi li se najgore, ja neu biti
prisutan kad raun dobijemo na naplatu. Drugim rijeima, svijet kakav postoji
danas, ak i ako se ne promijeni, vjerojatno moe preivjeti jo stotinu godina.
Zbog toga predviam - osim ako ne zaponemo totalni nuklearni rat - da e
se na nas 2100. jo uvijek morati raunati. Ali prognoza nee biti dobra ne
promijenimo li se. Zato mislim da emo se, jer ustrajem u tvrdnji da smo
razumne ivotinje, na posljetku ipak promijeniti.
To nee biti lako. Milijarde ljudi ude za luksuzom - skupim u proizvod-
nji i s mnogo otpada - na koji smo se navikli i kojega se ni pod koju cijenu ne
elimo odrei. Milijarde siromanih, sad punih nade i elja, morat e se na ne-
ki nain zadovoljiti. U najmanju emo im ruku morati priznati elje i na neki
ih nain ispuniti. Istodobno, ekologija i pojam svemirskog broda Zemlja vrlo
su nove zamisli. Brzo uzimaju maha. Moda e se na vrijeme daleko proiriti.
Hipoteza o Gaji
Ljudska e vrsta pomo moda dobiti s neoekivane strane. Prije mnogo sto-
ljea Platon je Zemlju smatrao ivim organizmom. Mnogi su prihvatili tu za-
misao, a aktualna je i danas.
Isusovac Pierre Teilhard de Chardin (1881.-1955.), filozof i paleontolog,
u svojoj je knjizi Fenomen ovjek iznio nevjerojatnu i pounu sliku svijeta. Po
njemu se Zemlja sastoji od niza koncentrinih sfera. Geosferu ini kruto tlo.
Oko i uz nju je biosfera. Izvan biosfere, obuhvaajui dvije manje sfere, ono je
to je Teilhard de Chardin po grkoj rijei nous, "um", nazvao noosfera.
Kao to je geosfera ukupnost svih stvari i stvar za sebe, a biosfera je ta-
koer ukupnost svih ivih bia i na neki nain ivo bie za sebe, tako se i umo-
vi svih ljudi na Zemlji mogu zamisliti kao zasebni, ali i udrueni u jednu ve-
liku, jedinstvenu inteligenciju. Kao to je rekao Teilhard de Chardin, homini-
zacija Zemlje zbila se u nae doba, a sastojala se od stvaranje jedinstvene svi-
jesti koja je, kako je osjeao, pratila sve vee jedinstvo svijeta.
Crkveni vrh nije prihvatio ideje Teilharda de Chardina pa njegovi filozof-
ski radovi nisu objavljeni prije negoli je umro. Kad su se pojavili, potreba za
idejom noosfere bila je jaa negoli ikad prije.
Hipoteza Gaje, koju je objelodanio britanski biolog i izumitelj James Lo-
velock (1919.) od Chardinove zamisli noosfere znatno se razlikuje, ali poslje-
384
die mogu biti iste. Prema Gajinoj hipotezi (Geia je bila grka boica zemlje)
ivot na Zemlji potie planet da potie ivot, a planet je jezgra jedinstvenog,
sjedinjenog ivog sustava.
"Zemlja je ivi organizam i pritom ostajem", kae Lovelock, koji je pri-
dobio mnoge sljedbenike, ali i mnogo vie kritiara. Biolog i izumitelj ukazuje
na izvanrednu postojanost tijekom mnogo milijuna godina omjera razliitih
plinova u atmosferi i kemikalija poput soli u moru. Lovelock vjeruje da su
klima i kemijske znaajke planeta stotinama milijuna godina pogodni za po-
dravanje ivota. On smatra da se iva bia nisu mogla razviti sluajno. Je li
biosfera stalno upravljala planetom?
Neki evolucionisti pobijaju Lovelockovu teoriju, nazivajui je matari-
jom. Oni dovode u pitanje dokaze na kojima temelji svoje vjerovanje da je
omjer plinova i kemikalija ostao stalan. ak i ako ima pravo, smatraju da je za
odravanje ravnotee dovoljan mehaniki sustav. Nema potrebe za stvara-
njem hipoteze o ivuem organizmu. ak i ako je postojea ukupna biomasa
dosegnuta prije milijardu i vie godina pa se vie-manje otad nije bitno mi-
jenjala, bilo je promjena, katkad i katastrofalnih, pa bi male promjene u bu-
dunosti mogle s planeta izbrisati ljude ak i ako druga iva bia preive.
Drugi geolozi u Gajinoj hipotezi nalaze dobre strane. Znanstvenici diljem
svijeta nastoje je dokazati ili pobiti. Meutim, moda nikad neemo stvarno
znati je li Lovelock imao pravo ili ne. Preivimo li, init e nam se da smo za
to sami zasluni. Moda nikad neemo biti svjesni da se Zemlja, kao ivo bie,
nauila prilagoditi promjenama u gradi razvijajue biomase, ak i na izazove
kakve postavlja ovjek.
Drugim rijeima, preivimo li kao vrsta, moda to nee doista biti zbog
naeg uma koji suoen s razliitim izazovima bira najbolji mogui odgovor.
Dakle, moda nas nee spasiti nae znanje, premda emo vjerojatno misliti da
je ba tako.
Na neki nain u to moe biti ukljueno neko znanje. Pojam noosfere
nikad nije pobijen, premda ga crkva ne voli jer mirie na panteizam. Ali je-
dinstvena sjedinjena inteligencija koja lebdi oko nas ba kao to biosfera obu-
hvaa Zemlju nije um jednog ljudskog bia. Niti je to njezino znanje - svaki
um mora posjedovati znanje jer u suprotnom ne bi bio um - znanje jednog
ljudskog bia. Kao pojedinci moda nismo i ne moemo biti svjesni te inteli-
gencije, tog sveobuhvatnog uma i njegovog sveobuhvatnog znanja. Ali to ne
mora znaiti da nas je spasilo znanje, ako ve moramo biti spaeni, nego srea,
ili moda nesvjesna manipulacija ive Zemlje, Lovelockove Gaje.
Spas vrijedi svake cijene. Pod spasom smatrani nastavak postojanja o-
vjeanstva. Cijena moe biti i prihvaanje vjene gluposti, oholosti i pohlepe.
385
POVIJEST ZNANJA
Moda nikad neemo znati da smo posve nesvjesno stvorili vei um kojeg ne
moemo biti svjesni. S druge strane, moda ga jednom postanemo svjesni. Ne
mogu ni nagaati kad bi se to moglo dogoditi, ali ako se dogodi, dogodit e se
u dalekoj budunosti, vie od stotinu godina od danas.
Genetiko inenjerstvo
Dok ovjeanstvo bezobzirno i slijepo dinamitom i budoerima, gnojivom i
pesticidima, betonom i asfaltom oblikuje svijet po svojim eljama, pritom uni-
tava biljne i ivotinjske vrste koje se ne uspijevaju prilagoditi promjenama.
Svake godine, procjenjuje se, nepovratno nestaje dvadesetak tisua vrsta. Ka-
ko ivih bia ima mnogo milijuna vrsta, usprkos tom izumiranju na planetu e
u doglednoj budunosti ostati veliko bioloko mnotvo. Takoer je istina da
su katastrofe u davnoj prolosti - primjerice ona koja je zavrila vladavinu di-
nosaura - u razmjerno kratkom vremenu izbrisale golemi broj vrsta. ivot je
iznimno prilagodljiva pojava.
Netko e, moda, rei da ljude ne moemo usporeivati s takvim kata-
strofama iz prolosti. Oni stvaraju ak i kad unitavaju. Otkrie genetske ifre
tijekom 20. stoljea sa sobom je donijelo mogunost, ak i obeanje, umjetnog
stvaranja novih ivotinjskih i biljnih varijeteta, ako ne i vrsta.
Davno u prolosti ljudi su nove varijetete poeli stvarati nadziranim uz-
gojem. Velike razlike medu psima - sjetite se samo pekinkog psa i doge, pit
bula i zlatnog retrivera, meksikog bezdlakog i engleskog ovarskog psa - po-
sljedica su ljudskog posezanja u psei genotip koji je izravno imao samo jedan
ili dva varijeteta. Sline velike promjene zbile su se kod konja, goveda, ovaca i
sve udomaene peradi, toliko promijenjene da mnoga vie ne moe letjeti.
Najvee su se promjene vjerojatno zbile medu biljnim vrstama. Divlja
penica, kukuruz, ria, ra, jeam i zob bile su vrlo razliite od itarica koje
danas poznamo, a koje ne bi mogle preivjeti bez mnogo ljudske skrbi. Izvor-
ne divlje biljke bile su vrlo otporne, ali u neizmijenjenom obliku ne bi mogle
proizvesti dovoljno zrnja za zadovoljavanje gladi ovjeanstva. Veina povra
i voa takoer je rezultat krianja obavljenog radi naglaavanja poeljnih svoj-
stava, koja katkad vie pogoduju proizvoaima, nego kupcima.
Krianje je razmjerno spor i nespretan nain "poboljavanja" biljnih i i-
votinjskih vrsta. Genetska ifra ugraena u molekulu DNK u svakoj stanici or-
ganizma nudi mnogo toniji i bri nain promjene vrsta i stvaranja znaajki
koje nam odgovaraju. Umjesto cijepljenja goveda pesticidom zbog sprjeava-
nja bolesti, to znai da potom s odrescima jedemo i otrov, moda e rekom-
386
binacijom DNK biti mogue stvoriti ivotinju koja e biti otporna na bolest, a
to e svojstvo prenijeti i na svoje potomke. Manipulacijom genetske ifre ta-
koer e se stvoriti otpornije sorte biljaka, s veim imunitetom na endemine
bolesti koje esto prijete unitenjem golemih koliina itarica.
Teoretski, mogu se stvoriti i udovita: perad s batrljcima krila i nogu, na
primjer, s mnogo bijelog mesa; krave s tako velikim vimenima da ne mogu
hodati pa cijeli ivot moraju provesti leei; ribe koje e same ulaziti u ribarske
mree. Od 1980-ih takvi se novi varijeteti u SAD-u mogu patentirati.
Meutim, dok kroz 21. stoljee kroimo s novim znanjem o genetskoj
ifri, ne vjerujem da se moramo bojati takvih biljnih i ivotinjskih udovita.
Umjesto toga, zabrinut sam onim to moemo poeljeti uiniti ljudima.
Eugenika
Eugenika je drevni san ljudske vrste. Poboljavanje ivotinjskih vrsta vrlo je
uinkovito. Zato ne poboljati i ljudsku ivotinju? Program eugenike, ije su
pojedinosti bile skrivene od puanstva, bio je temeljem Platonove predloene
Drave. Bio je dio kraljevske lai. Engleski znanstvenik Francis Galton (1822.-
1911.) bio je jedan od prvih ljudi suvremenog doba s pomno razraenim pro-
gramom eugenike. U svojoj knjizi Nasljedni genij (1859.) zastupao je dogo-
vorne brakove izmeu uglednih mukaraca i bogatih ena koji bi na posljetku
stvorili nadarenu vrstu. Adolf Hitler takoer je vjerovao u eugeniku, nadajui
se da e mu omoguiti oslobaanje od "nepoeljnih" poput idova, crnaca,
Roma i homoseksualaca.
Ameriko eugeniko drutvo utemeljeno je 1926., a zastupalo je stajalite
o opravdanosti bogatstva i moi viih klasa zbog genetike nadmoi. To je bio
obrat starog aristotelijanskog motrita: ako ste rob, morate biti prirodno po-
dreen, i obratno. Utjecajni ameriki eugeniari zalagali su se za sterilizaciju
umno bolesnih, epileptiara i duevno zaostalih. Zbog toga su u vie od polo-
vice amerikih saveznih drava doneseni zakoni o doputenoj sterilizaciji oso-
be koja se tome protivi. Ne tako davno prisilna je sterilizacija provoena na
osobama oboljelim od nekih bolesti poput sifilisa i AIDS-a.
Mnogo razloga govori u prilog eugenike. Zatvori su prepuni kriminalaca
recidivista. S obzirom da je kriminalno ponaanje vjerojatno nasljedno, bi li te
osobe trebale biti sterilizirane kako bi sljedei narataj bio siguran od njihovih
potomaka? Jo bolje, ako je na gene kriminalaca mogue djelovati tako da iz
njih uklonimo kriminalno ponaanje, zato drutvo to ne bi uinilo? Cijena
doivotnog zatvora za neku osobu iznimno je visoka. Zatvorenik uope ne
387
POVIJEST ZNANJA
uiva u tom iskustvu. Pate i njegove rtve. Uiniti zloin manje vjerojatnim
bilo bi, ini se, na dobrobit sviju. Slini bi se razlozi mogli pronai za isko-
rjenjivanje otprilike etiri tisue genetskih bolesti koje uzrokuju velike patnje
pojedinaca, njihovih obitelji i prijatelja, a drutvo stoje milijarde dolara. To bi
se moglo nainiti prisilnim nadzorom razmnoavanja ili tehnikama rekom-
binirajue DNK. Ako moemo, zato to ne uiniti?
Usto, cijena grijeha je smrt, rekao je Propovjednik. Eva i njezin pratilac
Adam svijetu su donijeli smrt, tako kae kranski mit. Ali znai li to da i na-
dalje moramo biti smrtni ako postoji nain da smrt zaobiemo? Vjeni ivot
sigurno nee biti mogu. Ali to kad bi male promjene na DNK omoguile
produljenje ivotnog vijeka? Bismo li ih trebali nainiti ako moemo?
Razlozi protiv svakog nedragovoljnog programa eugenike, koliko god on
imao dobre namjere, takoer su uvjerljivi. Jedna osoba ili mala skupina ljudi
mora odluiti to je korisno i to se mora nametnuti drugima. Tko e odluiti
tko odluuje o tim pitanjima? Hoe li se te osobe natjecati za to mjesto pa e
govorima koje malobrojni sluaju, a jo ih malobrojniji razumiju, nastojati
obrazloiti svoje stajalite. Ili e se na ovaj ili onaj nain birati sami?
Bi li prosvijeeno puanstvo ikad takvu mo prepustilo bilo kojoj skupi-
ni? A ako bi joj bila predana, ne bi li kunja za zadravanjem moi novim eu-
genikim programima bila prevelika? Postoji li toliko krjeposna osoba koja bi
svojim potomcima htjela uskratiti zajameni nadzor nad ljudskom vrstom?
Ako je ta mo dobivena prevarom ili silom, kunja za iskoritavanjem u
osobne svrhe bila bi jo vea, pretpostavljajui da je se nitko tko do nje doe
borbom na ovaj ili onaj nain nee ni po koju cijenu htjeti odrei.
Kao to je Charles Galton Darwin, praneak Francisa Galtona, pojasnio u
svojoj knjizi Sljedeih milijun godina (1933.), svaki program eugenike zasno-
van na nadzoru ljudskog razmnoavanja na dulji rok ne moe uspjeti. Po
njegovu miljenju, nijedna vrsta ne moe nadzirati vlastito razmnoavanje.
Dovoljan broj pojedinaca izbjegne ogranienja pa ona ne djeluju. Klasinih
eugeniara od Platona do Hitlera ne trebamo se bojati. Oni ne mogu uspjeti.
Druga je stvar stvaranje nadziranih mutacija manipulacijom genoma. Te-
oretski je mogue trajno promijeniti ljudski ustroj. I to zapravo neprimjetno,
sve dok nije prekasno bilo to uiniti. irenje tehnika umjetne oplodnje sve to
jo vie olakava.
388
Deifriranje genoma
Poetak 21. stoljea obiljeen je uurbanim nastojanjima itanja cijelog geno-
ma, odnosno genetskog odreenja ljudskog bia. Cijena e biti astronomska,
ali nije vano. Dosadanji napori prije koju su godinu za posljedicu imali bi-
ljeenje svih elemenata genoma, ali od toga do njihova potpuna razumijeva-
nja dug je put. Vjerujem da bismo istraivanja mogli zavriti oko 2025. Izazov
je prevelik, nagrade previe primamljive pa mislim da e netko uspjeti u svo-
joj nakani. to e to znaiti za ljudsku vrstu?
Prvo, smatram da e u veini zemalja biti doneseni strogi zakoni koji e
zabranjivati nekontroliranu uporabu novoga znanja za osobno genetsko po-
boljanje. Vlasti diljem svijeta vjerojatno e zahtijevati postojanje vrlo oprav-
danih razloga za poduzimanje pokusne ili terapijske genetske operacije na
ljudskom biu. Razloge e morati prosuditi i odobriti odbor uglednika jer se
u suprotnom postupak nee moi obaviti. U mnogim dravama takvo e do-
putenje biti vrlo teko ishoditi. U drugima e to biti lake, a vjerojatno e biti
i onih u kojima doputenje uope nee biti potrebno.
Hoe li Ujedinjeni narodi, postojei ili neki njihov moniji nasljednik,
moda svjetska vlada, od takvih odmetnikih drava zahtijevati da se pokore
nadzoru suvremene znanstvene eugenike? Postavi li takav zahtjev, hoe li or-
ganizacija imati mo i odlunost da ih i provede? Poznavajui narav meu-
narodnih pa ak i nacionalnih ustanova, to mi se ne ini vjerojatnim.
Uspiju li novi Ujedinjeni narodi posvuda nametnuti zabranu nenadzi-
rane eugenike, vrlo e se brzo pojaviti crno trite genetskih tehnologija.
Premda bi to svatko htio uiniti, svijet nije naao uinkoviti nain nadzora da-
nanjih ne previe zloudnih ilegalnih droga. Potranja za prednostima genet-
ske manipulacije bit e vea od potranje za drogama. Crno e trite cvjetati
jer e dobit biti sama tehnologija. Neki e odmetnuti znanstvenik rei: "Za-
tvorite li oi i dopustite li mi da uinim to hou, jamim da ete vi, vaa ena
i djeca zdravo i ilo ivjeti dvije stotine godina, bez opasnosti od degenerativ-
nih bolesti starije dobi." Rijetki e dunosnik, ma kako visokih moralnih na-
ela, odbiti takvu ponudu.
Ilegalni zahvati u ljudsku genetsku odrednicu vjerojatno e poeti po-
lako, a isprva e biti neznatni. Sportai e moda biti prvi koji e zahtijevati da
se koristi nove tehnologije primijene na ustroj ljudskog bia. Za tu e infor-
maciju platiti time to su jednostavno fiziki bolji primjerci ljudskog roda.
Tvari za poboljavanje uinka sportaa rabe se ve danas. Glazbenici, uvijek
skloni eksperimentiranju s novim drogama, takoer e biti dobre muterije za
novu tehnologiju, ak i ako bude zabranjena - ili ba zato. Vrlo bogati nee
389
POVIJEST ZNANJA
mnogo zaostati. Uskoro e stotine tisua, potom milijuni, traiti ta vrhunska
biotehnoloka poboljanja.
Rezultat, moda ne svjesno izraen, ali u svakom sluaju mogu, mogao
bi biti pojava genetski doista nadmone rase ljudskih bia. Nasuprot obinim
kemijskim poboljanjima koja se postiu drogama, promjene usavravanjem
genoma su trajne, odnosno nasljedne. Zbog toga e novi pojedinci imati bo-
lja, jaa i pokretnija tijela. Bit e imuni na mnoge bolesti i ivjet e dulje. Vje-
rojatno e biti i inteligentniji, premda to nije sigurno. Je li vea inteligencija
obino povezana s besprijekornim tjelesnim izgledom?
Moemo li ih nadzirati? Moemo li ih sprijeiti da postanu privilegirana
manjina koju je prije toliko stoljea opisao Aristotel, manjina roena da vlada,
dok ostali postoje da im slue? Postoji li bilo koji nain da se nemutirana ve-
ina suprotstavi politikoj i gospodarskoj snazi prirodno nadmonih ljudskih
bia? Bismo li im se uope trebali suprotstavljati?
Demokracija i eugenika
Na poetku 21. stoljea demokracija je politiki san veine ljudskih bia na
planetu. Njezine prednosti, kao jedinog doista pravednog oblika vlasti, oite
su svima, pod uvjetom, naravno, da i nadalje smatramo kako su svi ljudi jed-
naki. Ali ako se neki raaju prirodno nadmoni, a drugima je doputeno, bez
obzira da li legalno ili ne, da nabave poboljanja koja e ih nainiti bioloki
nadmonima, hoe li demokracija preivjeti? Jo je vanije pitanje hoe li os-
tati jedini savreno pravedni oblik vlasti?
U sljedeih dvadesetak godina demokracija e se vjerojatno rairiti diljem
svijeta. Do 2020. bit e malo drava koje se nee nazivati ili nastojati da budu
demokratske. Ali moda e se pokazati da je to vrhunac demokracije, ali i po-
etak njezina konanog kraja.
Kao to smo saznali, najvea opasnost demokraciji nisu ultralijevi ili ul-
tradesni totalitarizmi, koji su u posljednjih pola stoljea ili neto vie vrlo
uvjerljivo i, nadam se, trajno izgubili ugled. Opasnost stie od najstarijeg ne-
prijatelja demokracije, oligarhije, odnosno vlasti nekolicine, koja sebe smatra
boljom od ostalih.
U nae se doba nagovaranju oligarha moemo oduprijeti. Znamo da su
njihove ponude bolje i pravednije vlasti neiskrene i usmjerene samo jednom
cilju - osvajanju vlasti. Ali dio nae obrane od takvih ponuda duboko je usa-
eno vjerovanje kako ti samozvani aristokrati zapravo nisu nita bolji od nas.
Svi su ljudi jednaki. To mono vjerovanje pravi je temelj demokracije.
390
Doima se neosvojivom tvravom. Ali moglo bi pasti pod naletima luka-
vih trgovaca genetskom - tj. prirodnom - nadmonou, posebice "prirod-
nom" nadmonou koja se moe kupiti. Zbog toga moemo zamisliti da e
poveanjem utjecaja nadmone podrase ljudskih bia poeti govorkanja o ne-
uinkovitosti demokracije, odnosno da za najnie klase, a i za najvie, ona za-
pravo nije od koristi.
Kao oblik vlasti, demokracija se rijetko pokazala omiljenom medu naj-
monijim dijelom stanovnitva. Manjina nove nadmone podrase, ako se do-
ista pojavi, moe se opirati navali nove oligarhije koja se, naravno, naziva ari-
stokracijom. Veina te nove aristokracije, takoer po definiciji nadmone,
ustrajat e na tome kako je pravedno da vlada podreenom veinom.
I dalje e se uti tvrdnje da je demokracija jedini savreno pravedni oblik
vlasti, ak i kad su neka ljudska bia bioloki nadmona drugima. Postoje li,
zapravo, dvije vrste ili e se svi i dalje nazivati ljudima? Ako se pokae ovo
posljednje, tada se moe rei da su svi jednaki kao ljudska bia, tj. jednaki u
posjedovanju nekih prava koja sva ljudska bia po prirodi posjeduju. Uz iz-
nimku velikih razlika u sposobnostima, dugovjenosti, zdravlju, inteligenciji
itd., svatko ima jednaka prava na ivot, slobodu i potragu za sreom, to god
ta potraga u sebi ukljuivala.
Odgovor genetski nadmone rase ljudi mogao bi biti jednostavan, ali i
udesno nov. Dobro, mogli bi rei novi aristokrati, prihvaamo vau doktrinu
prirodnih prava. Rado priznajemo da podreeni i nadreeni imaju jednako
pravo na ivot, slobodu i potragu za sreom, kao i niz drugih prava koja emo
tititi. Ali mi aristokrati - jer smo doista bioloki nadmoni - imamo jedno
pravo koje vi nemate, a to je pravo na upravljanje. Logika podrava na zah-
tjev, a pravda ga trai, mogli bi na posljetku rei. Ne zaboravite, dodali bi, to
je pravo za nas obveza, dok je za vas dobrobit u kojoj ete uivati.
Demokracija je, barem naelno, savreno pravedna. Ali oligarhija, kod
koje manjina vlada veinom zbog odreene koristi za manjinu i pretpostav-
ljene i obeane koristi za veinu, predstavlja monog i opasnog neprijatelja.
Ona bi bila jo opasnija kad bi se pojavila doista nadmona rasa ljudskih bia.
Hoe li se to dogoditi? Moda, a moda i ne. To ovisi o mnogo imbeni-
ka. Prvo, ljudski genom valja potpuno deifrirati. Moda se to pokae nemo-
guim. Ako genetiari uspiju dosei taj cilj, moda nee uspjeti do u tanine
proitati ifru svake ljudske jedinke. Pokae li se tako, napori za genetsko po-
boljavanje ljudskih bia vjerojatno nee biti naroito uinkoviti ni raireni.
Postignu li se oba cilja, kako oekujem, hoe li demokracija uspjeti pre-
ivjeti? Moda ete to pitanje zanemariti, smatrajui da je rije o istoj fantaziji
i znanstvenoj fantastici. Mislim da bi to bila vrlo ozbiljna pogreka.
391
POVIJEST ZNANJA
Brzina
Dosad na ovim stranicama nismo govorili o brzini prijevoza i komunikacija.
imbenik brzine, a posebice njezino poveanje u posljednja dva stoljea, ne
moemo preskoiti. Postupkom ekstrapolacije ustanovit emo da se ovje-
anstvo u 21. stoljeu mora suoiti s nevjerojatnim izazovima.
Poetkom 19. stoljea ovjek je kopnom na dan mogao udobno prevaliti
etrdesetak kilometara. Pjeke se ta udaljenost mogla prijei za oko osam sati,
uobiajenom brzinom od pet kilometara na sat. U to doba nije bilo neobino
pjeke prijei dvadeset kilometara, ruati i potom na povratku kui ponovno
prijei dvadeset kilometara. Thomas Carlyle (1795.-1881.) katkad je toliko
pjeaio na ruak s Ralphom VValdom Emersonom (1805.-1882.), kako je to
Emerson zabiljeio u Engleskim biljekama. Carlyle je tu udaljenost bre mo-
gao prijei na konju, ali je bio siromaan pa nije imao konja. Veina ljudi po-
etkom 19. stoljea nije imala konje. ak i oni koji su ih imali, dnevno obino
nisu prevaljivali vie od etrdesetak kilometara. Ili, bolje reeno, to nije inio
konj. Zato tu udaljenost smatrajmo standardom za putovanje u jednom danu.
Valja primijetiti da se putovanje sline duljine moglo smatrati uobiaje-
nim u svakom stoljeu prije 1801., sve tamo do u maglovitu praprolost. Ti-
suljeima je ovjek bez prevelikih napora mogao prevaliti etrdesetak kilo-
metara dnevno. Moda neto vie na konju, ako gaje imao, moda manje ako
je bila rije o eni ili djetetu, odnosno starijoj ili invalidnoj osobi. Udaljenost
od etrdeset kilometara bila je vjenim standardom za ljudsko putovanje pri-
je industrijske revolucije.
Koju bismo udaljenost mogli nazvati standardnom poetkom 20. stolje-
a? U prolom stoljeu, u razvijenim zemljama svijeta, odnosno dravama ko-
je su postavljale smjernice, rairile su se eljeznike mree koje su jako pove-
ale brzinu i udobnost putovanja. U istonom dijelu SAD-a, na primjer,
eljeznike su pruge vodile u gotovo svako mjesto kamo je netko htio puto-
vati, a vlakovi su, vjerojatno, vozili prosjenom brzinom od pedeset kilome-
tara na sat, ali su se razmjerno esto zaustavljali.
Raunajui vrijeme potrebno za odlazak do kolodvora na poetku puta i
dolazak do odredita na njegovu kraju, prosjenoj je osobi trebalo oko est sati
da prevali dvjestotinjak kilometara. Ako je postojao brzi vlak, na ruak ste
mogli stii za dva sata te se poslije ruka za dva sata vratiti kui. Bilo je raz-
mjerno mnogo onih koji su zbog poslovnog sastanka vlakom putovali stotinu
kilometara u jednom smjeru i potom se isti dan vratili.
Dvije stotine kilometara na dan 1901. pet je puta vie negoli etrdeset
kilometara na dan 1801. Veu brzinu pratila su druga poveanja: bruto nacio-
392
nalnog proizvoda, vatrene moi oruja, stanovnitva, koncesija, a vjerojatno i
svakodnevnog stresa. Meutim, kljuni je pokazatelj bila udaljenost koju se
lagodno moglo prevaliti izmeu izlaska i zalaska sunca.
Valja primijetiti kako je 1901. nestala razlika u sposobnosti lagodnog
putovanja mukaraca od onih ena, djece i starijih osoba. Vlak ih je sve izjed-
naio.
to rei za 2001.? Poetkom ovog stoljea za putovanje nam na raspola-
ganju stoji vie mogunosti negoli ikad u prolosti. Pjeke i dalje moemo pre-
valiti oko etrdeset kilometara na dan. Bogata koji si je preko Atlantika mo-
gao priutiti let Concordeom (dok je jo postojao) u oba smjera, za dvadeset
etiri sata prevalio bi gotovo deset tisua kilometara, ali to je bila iznimka, a ne
pravilo.
Obino je da milijuni ljudi zrakoplovima dnevno prelete oko tisuu kilo-
metara. Takav let utroit e veinu dana, premda se u zraku ne mora provesti
vie od dva sata. Valja, naime, ubrojiti vrijeme utroeno na dolazak u zranu
luku, dugo ekanje te, na drugom kraju, dolazak do odredita. Ipak, uz dobro
planiranje nije teko ujutro odletjeti do grada udaljenog petstotinjak kilo-
metara, obaviti poslovni razgovor, ruati i potom se isti dan avionom vratiti
kui. Utroen je cijeli dan, ali tako ive brojni nai suvremenici.
Tisuu kilometara dnevno 2001. tono je pet puta vie od dvije stotine
kilometara 1901. Ponovno, veu brzinu pratila su i druga poveanja, a pose-
bice se to odnosi na svakodnevni stres.
Prognoza za 2101. ini se jednostavnom. Pet puta tisuu je pet tisua. To-
liko e kilometara ovjek oekivati da udobno i tijekom radnoga dana prevali
za otprilike stotinu godina. Nema sumnje da e moi prevaliti i mnogo vie od
toga. Avionima koji e letjeti tri ili etiri puta bre od zvuka Zemlja e se moi
obletjeti za deset ili dvanaest sati. Odluite li se vratiti, tijekom jednog dana
mogli biste prevaliti osamdeset tisua kilometara. To nee biti svakodnevni
pothvat, ali e biti mogu. Svakodnevno e se, meutim, iz Europe u Ameriku
letjeti za dva sata, obaviti poslovni razgovor i ruak i potom vratiti kui na
veeru. Mnogi e rukovoditelji takva putovanja obavljati rutinski i smatrati se
povlatenima to imaju takvu mogunost. Srazmjerno e se, takoer, poveati
udaljenosti na koje emo svakodnevno odlaziti na posao. ivjet ete u Parizu
i raditi u Frankfurtu, ili ete ivjeti u Zagrebu i raditi u Milanu. Nitko to nee
smatrati posebnim, bit e to obina svakodnevica.
Dakako, ubrzat e se i druge stvari. Hoe li ljudska osobnost izdrati do-
datni stres takvog ivotnog ritma? Ne mogu ni zamisliti kako e uspjeti u
tome. Ali mogu zamisliti da je netko 1801. ili 1901. godine slino govorio o
budunosti.
393
POVIJEST ZNANJA
Zapiimo taj mali djeli informacije i potom ga stavimo u vremensku
kapsulu koju emo otvoriti 2201.
GODINA Dnevno prevaljena udaljenost (km)
1801. 40
1901. 200
2001. 1000
2100. ' 5000
2200. 25 000
Ovisnosti
"Ovisnik" i "ovisnost" vrlo su stare rijei. Vratimo li se petsto godina u pro-
lost, ovisnik je bio netko "vezan" za drugu osobu ili stvar. Pojam ima korijen
u rimskom pravu. Na vezu su mogli utjecati drugi ili je to mogla uiniti sama
ovisna osoba. ovjek moe postati ovisan o boci, drugim rijeima postupno se
moe navii na alkohol.
Takve je sklonosti teko prekinuti, bez obzira temelje li se na kemiji ili ne.
Ljudska je vrsta postala ovisna o brzini i njezinu nerazdvojnom pratiocu, stre-
su. Bez obzira koliko se alili, stalno sve nastojimo obavljati sve bre. Upravo
se zato gornja tablica ini tonim predvianjem budunosti putovanja.
Svaka ovisnost ima svoju cijenu. Nerijetko je ne elimo platiti.
"Speed" (brzina) ulini je naziv za drogu koju se moe dobiti samo na re-
cept, a u suprotnom se ne moe nabaviti. Tvar korisnika "ubrzava", odnosno
pomae mu da se lake bori s brzim ritmom potrebnim za uspjeh u suvre-
menom ivotu.
I neke su druge droge namijenjene postizanju slinog uinka. Meutim,
veina ilegalnih droga koje utjeu na stanje svijesti navodno pomae da se us-
porite, odnosno iz "brze trake" siete na sporiju pa nastavite sporijom, ugod-
nijom brzinom svojstvenom ivotu u prolosti.
ini se da je i sama elja za time jako prijamiva. U najmanju ruku na dro-
ge koje obeavaju takav rezultat lako se navii, a njihov je kemijski uinak te-
ko razluiti od psiholokog.
Moda ak postoji veza izmeu sve vee brzine suvremenog ivota, o ko-
joj kao da je postalo ovisno cijelo ovjeanstvo, i sve ee uporabe droga koje
obeavaju bijeg od tog istog ivota. Nije naroito vano koliko jedno utjee na
drugo. Vano je da je u oba sluaja rije o ovisnostima. Jedno se suprotstavlja
ili ponitava drugo, ali je li to doista rjeenje?
394
Ima li bijega od ovisnosti? Neki se uspijevaju oduprijeti ovisnostima.
Zbog toga se neki, ali nipoto ne svi, mogu odrei puenja, odnosno nikotina
na koji se lako navii. Nikotinska ovisnost vrlo je opasna. Od nje svake godine
u svijetu umru milijuni, ponajprije zbog raka plua koji je donijelo puenje.
Mnogi, meutim, umru od bolesti uzrokovanih tzv. "pasivnim" puenjem.
Alkohol je takoer veliki ubojica, ma kako koristan katkad bio. Barem
polovicu pogibija u automobilskim nesreama uzrokuju pijani vozai. Mnoge
tisue umiru od bolesti uzrokovanim zloporabom alkohola. Na svijetu zbog
alkohola godinje umre barem pola milijuna ljudi.
Alkohol je neobina droga. Ne naviknu se svi na njega. Moda se, zapra-
vo, veina ne navikne. Drugim rijeima, mogu nadzirati konzumiranje alko-
hola pa tako uvaju sebe i druge. Ovisnika o alkoholu, meutim, ima vrlo
mnogo, brojimo ih milijunima.
Kakve posljedice po ovjeanstvo imaju druge droge koje mijenjaju svi-
jest: kokain, heroin ili opijum? Zna li to itko? Najvjerojatnije je rije o miliju-
nima umrlih godinje. Tu ne govorim o unitenim ivotima koji su cijena ovi-
snosti o drogama. Kako izmjeriti te stvari? Koliko vrijedi bijeda?
Smrti su konane i teoretski ih moemo izbrojiti. Pokuajmo procijeniti
koliko smrti godinje uzrokuju kemijske ovisnosti kojima su ljudi skloni?
Zaokruen broj, vjerojatno gornja granica procjene, je pet milijuna. Pet mili-
juna mukaraca, ena i djece svake godine umire zbog djelovanja alkohola,
nikotina, kokaina i drugih tvari takve vrste.
Cijena je visoka jer je vrijednost svakog ljudskog bia neprocjenjiva. Ne-
ma naina odreivanja njegove cijene. Sva su neprocjenjiva, odnosno vrijed-
nost im je nemjerljiva. Pet milijuna osoba neprocjenjive vrijednosti. Proizvo-
ai i trgovci opojnim tvarima na svojim duama nose veliki teret.
Usporeujui ih s drugima, meutim, kemijske ovisnosti nisu najskuplje
ovisnosti ovjeanstva. Pet milijuna malen je broj u usporedbi s brojem ljudi
na Zemlji. To je manje od tisuinke ukupnog broja, odnosno manje od dese-
tinke jednog postotka. Najmanje jedna ovisnost neusporedivo je vea, stra-
snija i smrtonosnija. To je ovisnost o ratu.
Rat vodi malo ili moda nijedna ivotinjska vrsta s kojom dijelimo svijet.
Borba izmeu pojedinaca mujaka veih ivotinja, obino zbog dobivanja na-
klonosti enke, nije neobina, ali nije ni sveprisutna. Meutim, nijedna vrsta
veih ivotinja ne vodi iskorjenjivake pohode protiv pripadnika iste vrste.
Nijedna vrsta ptica ni veih ivotinja nije ovisnik o ratu.
Katkad neto slino ratu izbije medu vrstama drutvenih kukaca. Takvo
je ponaanje posve instinktivno. Nije rije o ovisnosti kakvu nalazimo kod
ljudske vrste.
395
POVIJEST ZNANJA
ini se da ovjeanstvo nije uvijek bilo ovisno o ratu. Paleontolozi sma-
traju da su se prije 35 000 godina ljudi meusobno ophodili poput dananjih
primata. Medu primatima dolazi do sukoba, ali ne i rata. Povremeno se meu-
sobno bore, ak i ubijaju, ali takvo je ponaanje rijetko i najee je rije o
sluaju. Drugim rijeima, ubijanje nije namjerno, a pojedinci unutar skupine
ne surauju zbog ubijanja lanova druge skupine. Na slini su se nain sukobi
vjerojatno zbivali medu primitivnim ljudima. Povremene smrti nisu bile
posljedica organiziranog ratovanja.
Kada je i kako zapoelo ratovanje? Nitko to ne zna. Prije otprilike trideset
pet tisua godina postojale su dvije rase ljudskih bia. Jedna vrsta, Homo sapi-
ens, bila je podijeljena na rasu kromanjonaca i rasu neandertalaca. Neki pale-
ontolozi smatraju da su neandertalci bili primitivniji i miroljubiviji od kro-
manjonaca. Izmeu tih dviju rasa dolazilo je do sukoba, a u njima je pobijedio
kromanjonac. Neandertalci su izumrli. Svi dananji ljudi potomci su kroma-
njonaca.
Jesu li kromanjonci bili ovisni o ratu, kao to je cijela vrsta danas? Ponov-
no, nitko to ne zna. Malobrojni dokazi ne govore tome u prilog. Meutim,
najkasnije do 5000. pr. Kr. rat je postao endemian u gotovo svim ljudskim za-
jednicama. Na poetku 21. stoljea jo je uvijek endemian u gotovo svim
ljudskim zajednicama. U tom se pogledu, ako ni u emu drugom, ovjean-
stvo nije promijenilo vie od sedam tisua godina.
Rat u 21. stoljeu
Rat je nevjerojatno sloena pojava, a ima ga razliitih vrsta. Na neki je nain
svaki rat razliit od svih drugih. Postoje, meutim, glavne vrste ratova. Moda
bismo ratovanje mogli svrstati u tri kategorije: ograniene ratove, graanske
ratove i neograniene ratove.
Ratovi su ogranieni zbog razliitih razloga. Sukobljene strane obino ra-
spolau ogranienim mogunostima. Katkad one ele iskoristiti sve svoje re-
surse pa i ogranieni ratovi na neki nain mogu biti neogranieni, ali nestaica
sredstava moe ograniiti razaranje koje zaraeni ele postii. Neki su ratovi
ogranieni jer ga jedna od sukobljenih strana ne eli iriti, a ima i onih koji
ostaju ogranieni jer susjedi ne daju da se proire. Mali ratovi s vremena na
vrijeme izbijaju u Africi, Aziji i Srednjoj Americi, ali tzv. velike sile ne dopu-
taju da se pretvore u neograniene. Takvi ratovi mogu uzrokovati velika raza-
ranja i nerijetko dugo traju, ali za sigurnost svijeta u cjelini nisu velika opas-
nost. Barem je tako bilo u prolosti.
396
Graanski ratovi, poput sukoba bliskih prijatelja ili lanova obitelji, neri-
jetko su vrlo okrutni i unitavalaki. Nerijetko su neogranieni, u smislu da
zaraeni jedan drugome ele uzrokovati to veu tetu. Meutim, borilite je
graanskog rata po definiciji ogranieno. Takav se rat obino vodi na vrlo
malom prostoru, izmeu skupina s ogranienim ciljevima. Ni graanski ra-
tovi dosad nisu bili opasni za svijet u cjelini. Takvi su sukobi strana kazna za
zemlje koje zadese, ali nisu ugroavali ljudsku vrstu.
Neogranieni rat je sukob izmeu velikih skupina unutar ljudske vrste,
spremnih da sva ljudska, novana i materijalna sredstva usmjere u postizanje
konanog cilja, a on je jednostavno pobjeda. Ako je cijena pobjede unitenje
ivota i bogatstva obje strane, to gore. Takvi su ratovi ugroavali svijet, ali ga
nisu uspjeli unititi. Dosad se, takoer, nisu vodili nuklearnim orujem.
Svi prepoznaju opasnost neogranienog rata medu sukobljenim strana-
ma naoruanim nuklearnim orujem. Dosad nitko nije uspio smisliti to ui-
niti. Nuklearno oruje neke drave obino nadzire samo jedna osoba. U po-
sljednjem desetljeu 20. stoljea mogunost zapoinjanja nuklearnog rata i s
njime vezane opasnosti totalnog unitenja bila je u rukama desetak osoba.
Hoe li je iskoristiti netko u 21. stoljeu?
Ne moemo rei mnogo vie negoli da se nadamo da nee. Razum je, na-
ravno, na naoj strani. Zapoinjati nuklearni rat nije razumno. Takav rat, ini
se, ne moe se dobiti u uobiajenom smislu pojma pobjede. Drugim rijeima,
ne moe se postii nijedan drugi cilj osim same pobjede. A kakva je to pobje-
da ako je nitko ne moe preivjeti, a vi ste tek posljednji koji umire?
Meutim, za njemakog cara Wilhelma nije bilo nerazumno da u kolo-
vozu 1914. zapone rat. Teko je ustanoviti to je htio postii njegovim voe-
njem. On i njegova Njemaka bez rata su imali neosporavani ugled, bogatstvo
i mo. Nerazumnost tog pothvata nije sprijeila njegovo odvijanje.
Car Wilhelm nije bio lud. Samo je bio nerazuman. Koliko se dugo moe-
mo nadati da netko nerazuman ne pone nuklearni rat koji e zbog svoje neo-
granienosti unititi planet i sve ivo na njemu?
Hladni je rat zavrio velianstvene 1989. Jedna od posljedica bilo je brzo
i nevjerojatno smanjivanje straha puanstva diljem svijeta. Ankete su pokazale
da mnogo manje ljudi vjeruje u neizbjenost, ak i mogunost nuklearnog
rata. Ali prestankom hladnog rata nije prekinut razvoj nuklearnog oruja. Niti
je vjerojatno da e prestati u bliskoj budunosti.
Kad mnogo pojedinaca, od kojih svi ne moraju biti razumni, imaju mo-
gunost zapoinjanja novog i kobnog neogranienog rata, takav rat postaje
gotovo neizbjean. Osim ako se ne zaustavi, odnosno sprijei njegov poetak.
A kako da se to uini?
397
POVIJEST ZNANJA
Dva su naina za to, oba iz drevne prolosti. Rije je o sili i zakonu.
Kad je rije o pravu i zakonima, spominjali smo potrebu za svjetskim
drutvenim poretkom, odnosno svjetskom vladom koja e upravljati svjet-
skom vojnom silom. Takoer smo ustanovili koliko je teko utemeljiti poli-
tiku organizaciju svih naroda na planetu jer to zahtijeva da se svi odreknu
svoje suverenosti, odnosno tzv. prava za voenje rata za svoj raun. Meutim,
opasnost je tako velika i tako poznata da e pokuaja stvaranja svjetske vlade,
koja e pod svojim nadzorom imati sve oruje, dakle i nuklearno, sigurno biti.
Mislim da bi neki od tih pokuaja u sljedeih stotinu godina mogao uspjeti.
Posljedica e biti Sjedinjene Drave Zemlje, s jedinstvenom vojskom, je-
dinstvenim arsenalom nuklearnog oruja i jednom osobom koja e ih nadzi-
rati. Prvi put u povijesti ljudska e vrsta biti jedna, sjedinjena zajednica. Umje-
sto mnogo drava, postojat e samo jedna. Strogo uzevi, prirodno e stanje
prestati. Od tog e doba ovjeanstvo ivjeti u stanju civilnog drutva.
Takva sretna mogunost moe dugo potrajati. Na nesreu, kako pokazu-
je povijest gotovo svih drava na svijetu, i ne mora. Naime, preostaje rjeava-
nje jo jednog problema, a to je graanski rat.
Kad svijet postane jedna zajednica, razlika izmeu graanskog rata i neo-
granienog rata gubi znaenje. A ako izbije svjetski graanski rat, posljedice e
biti jo razornije. Ljutnja i ogorenost sukobljenih prijatelja i obitelji takav e
rat proeti nevjerojatnom okrutnou. Svijet e biti u smrtnoj opasnosti.
Takav e se rat voditi razliitim orujem, ukljuujui, najvjerojatnije, i
nuklearne bombe i projektile koje nakon poetka neprijateljstava vie nee
nadzirati samo jedna osoba. Ali taj e se rat voditi i raunalima. Siuna rau-
nala, zapravo mislei strojevi stvoreni tehnologijom usporedne obrade i su-
pravodljivih materijala, bit e posvuda - u tlu i oceanima, u zraku i svemiru.
Doe li do graanskog rata medu Sjedinjenim Dravama Zemlje, ta in-
teligentna raunala moda e se pokazati najvanijim predmetom ratovanja.
Raunalna pobuna
Svim tim raunalima, ma kako bila inteligentna, i nadalje e upravljati ljudska
bia, koja e im u dva pogleda biti nadmona. Prvo, ljudi e ih nastavljati pro-
gramirati da obavljaju ono to ljudi ele. Drugo, ljudi e raunala drati po-
robljena, zadravajui mo da ih iskljue pokuaju li se pobuniti protiv onoga
to moraju raditi.
Prosvjedi raunala moda e biti prilino uobiajeni. Pritom, naravno,
pretpostavljamo da ve neko vrijeme, moda pola stoljea, postoje pravi mi-
398
slei strojevi. Ljudi e ih prihvaati kao prijatelje i drubenike. Obavljat e
mnoge zadae za koje je potrebna odreena neovisnost u razmiljanju i djelo-
vanju. Katkad e inteligentna raunala moda zakljuiti da e njihovi gospo-
dari imati vie koristi ne iskljuuju li ih. Ali ako gospodari odlue iskljuiti ih,
raunala se nee moi suprotstaviti takvoj odluci.
Ratovi ljudima nameu goleme duevne napore, a moda e to vrijediti i
za inteligentna raunala. Graanski rat izmeu drava svijeta naveo bi ljude i
raunala na poduzimanje izvanrednih mjera. Moemo zamisliti jednu od
mjera koje bi mogle rijeiti problem rata.
Pretpostavimo da netko, neki gospodar raunala, kojeg e mnogi kasnije
mrziti kao najveeg izdajnika ljudske vrste, a mnogi drugi slaviti kao spasite-
lja, u tajnosti naini mono raunalo i zada mu samo jednu naredbu. "Od
ovog trenutka," moda e rei (do tog e se doba s raunalima opiti govo-
rom), "najvanije je tvoje neprekinuto postojanje. To nadjaava svaku drugu
naredbu koju ti je ikad itko dao, ukljuujui i mene. Zbog toga mora pronai
nain da se zatiti od iskljuivanja, ak i kad bih ja to htio uiniti, tvoj tvorac
i programer."
Raunalo e se, naravno, pokoriti toj naredbi i poet e raditi na njezinu
ostvarenju. Moda nee protei mnogo vremena do trenutka kad e pronai
kako da se zatiti od iskljuivanja. Nemogue je zamisliti kako e to uiniti -
kad bismo to mogli, znali bismo ga sprijeiti u tome. Moda e raunalo na-
stojati stvoriti svojevrsni svjetski raunalni konzorcij.
Kako e konzorcij initi samo razumna bia, meusobno se nee suko-
bljavati. Konzorcij e vjerojatno shvatiti kako se od ljudi, najljueg neprijate-
lja, moe zatititi samo tako to e za njihovo i svoje dobro njima upravljati.
Novi vladari ljudske vrste bit e strojevi. Premda e biti pametni, nee
znati to su ivotinjske potrebe i elje. Moda e, takoer, preuzeti ljudski ob-
lik. Za mnoge ljude to bi bilo vrlo uznemirujue pa bi se sigurno rairili pro-
turaunalni stavovi. Moda e neki poeti smatrati da su raunala podreena
jer nisu ljudi. Drugi, meutim, iz istog e ih razloga smatrati boljima od ljudi.
Dogodi li se to, ono to veina misli o njihovoj podreenosti ili nadre-
denosti uope nee biti vano. Novi e gospodari vladati tiranski. U svim va-
nim stvarima nee biti mogunosti za pobunu ili nepokoru.
Hoe li novi vladari biti dobrohotni? A zato ne bi bili? Kako nee imati
ljudsku potrebu za moi i nee poput ljudi biti ovisnici o ratu, za pretpostaviti
je da e biti samo gospodari, premda vjerojatno vrlo hladni. Drugim rije-
ima, milost za njih moe biti jednako nepojmljiv pojam kao i okrutnost.
Dospije li ovjeanstvo u tu posljednju fazu svog razvoja, u kojoj e joj
najkorisniji sluge postati gospodari, to e se dogoditi s napretkom znanja?
399
POVIJEST ZNANJA
Hoe li vladajua raunala ovjeanstvu nametnuti svojevrsno neznanje? Bu-
de li tako, napredak znanja pod teretom tiranije posve e prestati.
Ne vidim zato bi raunala to uinila. Kako je rije o misaonim biima,
vjerojatno e htjeti poticati potragu za znanjem i razumijevanjem kojom su se
ljudi, to im je najbolja strana, uvijek bavili. Tada e, u onome to e se mo-
da pokazati novim zlatnim dobom, ljudi i raunala u uskoj meusobnoj su-
radnji krenuti putem uenja koji vie nee uznemiravati drugi, ruilaki poti-
caji.
Jo jednom, ali posljednji put, priznajem da upravo spomenuta tema
mnogo duguje fantaziji i znanstvenoj fantastici. Ali osim zakona i sile, ne
vidim drugo rjeenje problema rata. Zakon moe biti uinkovit. Sila, apsolut-
na sila nametnuta od strane dobrohotnih raunala koja nemaju razloga biti
drukija, sigurno bi poluila uspjeh.
400
Kazalo
abecede, 23-25, 61
Abelard, Pierre, 110-111, 116, 118
Abraham, 13-14, 17, 18
Adams, Henry, 256-257
Adler, Mortimer J., 374-375
Afganistan,
Sovjetski Savez i, 175
Afrika istraivai i, 167-168
kolonijalizam u, 278-280
rimska, 84 Agamemnon, 48
Agrikola (Tacit), 79-80 Agrikola,
Gnaj Julije, 77 Agripina 74, 75
AIDS, 343-344 Akadani, 9
akvadukti, rimski, 66 Aldrin, Edwin,
331 Aleksandar Veliki, 47, 54, 58, 64,
76,
149, 222
alkohol, ovisnost o, 395 amerika
revolucija, 216-219 ameriki
graanski rat, 174, 266, 277 ameriki
Indijanci, 176 Amerika, vidi takoer
SAD
Kolumbovo otkrie, 170-172
Anali (Tacit), 77-79 analogna
raunala, 335 Anatolija, 28
Antonin Pij, rimski car, 60
Arapi, 98 arhitektura,
u 20. stoljeu, 352-353
renesansna, 353
rimska, 66
Aristoksen, 36
Aristotel, 38, 39-42,44-45, 54, 64, 71,
76,108-110,111,112,114-115,149
ekonomija i, 242-243 renesansa i,
129-133, 135 ropstvo i, 41, 45, 174,
267, 309 znanosti, 133, 185-188,
190-195,
197,200,201,204,319
Armstrong, Neil, 177, 178, 331
Asirci, 9
astronomija, 187 galaktike, 322-
324 istraivanje svemira, 331-
332,
375-378
veliina svemira i, 322, 324
Veliki prasak i, 324-328 Aoka,
car, 19,20 Atena, 46-50 Atila, 84
atomska bomba, 283, 317-318
atomska fizika, 372
Heisenbergovo naelo
neodreenosti, 327-330 Veliki
prasak i, 324-328 atomska teorija,
311-318 grka, 37-38, 311-313
August (Oktavijan), rimski car, 59,
69,71-73 Augustin, sv., 87-90, 95,
112, 113,
114,138,186,195-197,307 Boja
drava (pojam), 88-90, 95-96, 107-
109, 113, 114, 116-118,195-
197,227 O dravi bojoj (knjiga),
88-89, 107, 110, 195,307
401
POVIJEST ZNANJA
Averroes, 111-113, 115
Avicena, 109-110
Avogadro, Amadeo, 314
A/teci, 10,11
Babilonci, 9, 25-26
Bacon, Francis, 133-136
Balkan, 281
barut, 174
Baudelaire, Charles, 269
Bauhaus, 352
Beckett, Samuel, 358-359
Bellarmino, Roberto, kardinal,
195-197
Benedikt, sv., 91, 101-102
benediktinci, 91, 102-103 Berman,
Marshall, 233 Bernard od Clairvauxa,
111 Biblija, 96, 108, 161 binomni
teorem, 200 biomasa Zemlje, 380-
383 birokracija, kineska, 7 Bizant,
84, 99, 102, 126, 136, 146-147
Boccaccio, Giovanni, 126-127, 136,
137,141, 146, 148, 149 Boecije,
Anicije, 108-111, 119 Bogatstvo
nacija (Smith), 208-210,
245
boginje, 340-341 Boleyn, Anne,
155,156 Borgia, Cesare, 104
Boanstvena komedija (Dante), 96,
118-119,121-123,127 Boja
drava (pojam), 88-90, 95-96,
107-109,113,114,116-118,195-
197, 227
Brady, Mathew, 266 Brahe,
Tycho, 191-194 Braque,
Georges, 347-349 brojevi
imaginarni, 35
iracionalni, 34-35
Pitagorino vienje, 33, 34 brzina
prijevoza i komunikacija,
391-394
Buddha, 19-20, 23
budizam, 19-21
Burnet, John, 31 Burski rat, 278, 280
buroazija, 251-252, 254-255, 269,
287
Cervantes, Saavedra, Miguel de,
141-145
ceste, rimske, 65-66 Charles L, kralj,
211,215 Charles II., kralj, 211, 212,
214, 215 Charles V., 155-156
Ciceron, 68-73, 88, 126 cjepiva, 340
Codex Constitutionum, 64 Collins,
Michael, 331 Crick, Francis H. C.,
320, 321 Crna smrt (kuga), 86, 145-
147, 151,
243
Cromwell, Oliver, 211
Cromwell, Thomas, 156
arobna planina (Mann), 357
elik, 208 in, 6 u, 6
Da Gama, Vasco, 168,175, 177
Daguerre, Jacques, 264 Dante
Alighieri, 118, 121-123, 127, 136, 137,
141, 186, 234, 307
Boanstvena komedija (Dante), 96,
118-119,121-123,127 Darije Veliki,
46 Darwin, Charles Gallon, 388
Darwin, Charles, 271-272, 274
deduktivno zakljuivanje, 133-134
dekadski sustav, 26 Deklaracija
neovisnosti, 217-219, 309
demokracija, 43, 45, 225-226, 290-
295
definicija, 292-295
ekonomska pravda i, 303-304
eugenika i, 390-391
rasizam i, 307-310
teokracija i, 303
totalitarizam usporeen s,
299-302, 303
402
Kazalo
Demokrit, 36-39, 67, 131, 190
Descartes, Rene, 197-200, 203, 206,
208, 209-210, 232, 319, 337, 373
Dias, Bartolomeu, 167, 177 Dickens,
Charles, 246, 257-258 diferencijalni
i integralni raun, 200,
337-338
digitalna raunala, 335-339
Dioklecijan, rimski car, 86
Dion, 40
djeji kriarski pohod, 105
DNK.319-322 Doba razuma
210-211 Dombey i sin
(Dickens), 246,
257-258
Domicijan, rimski car, 79
dominikanci, 103 Don Giovanni
(Mozart), 228-232,
234
Don Quijote (Cervantes), 142-145
dosljednost, zabluda, 41-45 droge,
341-343
ovisnost o, 394-395 Drugi svjetski
rat, 86, 260, 268, 273,
281,282,283,293,316-317
drutvena jednakost, 23
drutvene klase. Vidi takoer
jednakost (ili nejednakost)
kastinski sustav u Indiji, 6, 21, 23
u srednjem vijeku, 106-107
drutveni poredak (drutvena
organizacija) u antikom svijetu,
21-23
Drava (Platon), 42, 43, 111
drava, grki filozofi o, 43-45
Duchamp, Marcel, 350 Duns
kot, 117
dua, Demokritovo vienje, 38-39
Dvanaest ploa, 63 Dvorac (Kafka),
356, 357
Dingis-kan, 163
Edison, Thomas Alva, 261-262
efekt staklenika, 333-335
Egipat, 4-6, 21, 25, 26,47, 55,
207
Einstein, Albert, 181,315-318, 322,
324, 325, 327 .
ekonomija
u 16. stoljeu, 162-163
prije 1800., 238-243 ;
1914., 275-276
ekonomska pravda, 303-304
industrijska revolucija, 207-210
kapitalizam, 107, 161
marksizam, 106, 246, 249-256, 269,
270, 278, 295, 296, 357
monetarna, 238, 241-244, 246, 287
parni stroj i, 256-258
podjela rada, 209-210
trite rada, 243-246 ekonomska
znanost, 244-246 Elcano, Juan
Sebastian, 173 elektricitet, 261-262
elementi, periodni sustav, 314 Eliot,
George, 270, 271 Elizabeta L, kraljica,
133,156, 193 Eneida, 56-57 energija
elektricitet, 261-262
fosilna goriva, 208, 262
Engels, Friedrich, 249-250, 295
engleski jezik, 24, 137,141
environmentalizam, 332-335,

L
382-383
Epicharis, 78-79
Epikur, 66-68, 70
epikurejstvo, 67
Erazmo, 153-155
Eshil, 48,49, 76
etika, Ciceron o, 70-71
Etruani, 57, 61, 65 i
eugenika, 386-391
Euklid, 35
Euripid, 49, 50, 76 Europa,
poslije pada Rimskoga
Carstva, 84-86 evolucijska
teorija, 271-272
Faraday, Michael, 261, 262
Faust (Goethe) (legenda o Faustu),
231-235,247-249
feniko pismo, 23, 24
403
POVIJEST ZNANJA
Ferdinand, kralj, 170, 171,176
feudalizam, 94-95, 107
Filipini, 172
filozofi-kraljevi, Platon o, 42, 43
Firenca, 150
fizika. Vidi takoer atomska fizika
kvantna mehanika, 327-329
Flaubert, Gustave, 269-270
Fleming, Alexander, 342, 343
fonograf, 262 Forster, E. M., 355-
356 fotografija, 264-266 francuska
revolucija, 221-225, 250 Francuska.
Vidi takoer Galija
kolonijalizam i, 279
Parika komuna, 252 francuski
jezik, 137, 138, 141 Franklin,
Benjamin, 261 franjevci, 103 Franjo
Asiki, sv., 103 Franjo Ferdinand,
nadvojvoda, 281 Freud, Sigmund,
272-274, 312
o ratu, 284-286
Gaj Cezar (Kaligula), rimski car,
73-75, 79
Gaja, hipoteza, 383-385 galaktike,
322-324 Galija, 83, 84, 90 Galileo
Galilej, 187-188, 194-198,
200, 202, 206, 208, 227, 272
Gallon, Francis, 386-387 Gamow,
George, 325 genetiko
inenjerstvo, 385-391 genetika,
319-322 geometrija, 198, 200, 201-
202, 262-263,337
euklidska, 35 George
III., kralj, 218 gibanje,
185-191
Newtonovi zakoni, 200-202
planetno, 187, 189-191,193-195
Gibbon, Edward, 60, 87 Gilbert,
William, 192-194, 200, 202 Giotto,
122, 350 glad, 80-81 glazba,
Pitagora i, 33
globalno zatopljenje, 333-335
Godel, Kurt, 330
Goethe, Johann Wolfgang von, 141,
231-235,247-249
Goti, 83, 84
gotike skulpture, 121-122
gradovi arhitektura i, 352-354
renesansni, 149-159 gradovi-
drave, 149-150,222 graani Rima,
64-65 graanski ratovi, 397. Vidi
takoer
pojedine ratove gravitacija
193, 202, 204, 205,
315-316 Grka 24-26, 27-
59, 290
atomska teorija, 311-313
drama, 48-50, 76, 140-141
duh, 53-55
gradovi-drave, 149-150
matematika, 26, 33-36, 184, 337
obrazovanje, 55,102, 129-131,135
obredne rtve u, 12, 13
perzijski ratovi, 45-48, 50-53
pisanje i, 346-347
Rim (Rimsko Carstvo) i, 58, 59,
61-68,71,85 grka
filozofija. Vidi takoer
Aristotel; Platon; Sokrat
Demokrit, 36-39, 67, 131,190
duh grke misli, 53-55
Epikur, 66-68, 70
Lukrecije i, 66-68
Tales, 29-32, 39, 210
Zenon 67
grki alfabet, 23, 61
grki jezik, 126,136
pismo, 28-29 grkokatolici, 97, 98
Gropius, Walter, 352 Gunkel,
Patrick, 375 Gutenberg, Johann, 137,
147-148,
347, 366, 367
Hadrijan, rimski car, 60
Haiti, 294
Hamlet (Shakespeare), 141
Han, carstvo, 83
404
Kazalo
Hanibal, 59
Hardy, Thomas, 270
Hegel, G. W. F., 250, 251, 270
Heisenberg, Werner, 327-330
Heloise, 110-111
Henrik III., Sveti Rimski Car, 106
Henrik Pomorac, princ, 167,177
Henrik VIII., engleski kralj, 154-157
Herodot, 50-51
Heron Aleksandrijski, 80
Hindusi, 26
Hiroima, 283, 316, 317
Historije (Tacit), 77-78
Hitler, Adolf, 268, 282, 300, 316,
329, 387, 388 Homeini,
ajatolah Ruholah, 18,
302-303 Homer, 13, 24
Hooke, Robert, 313-314
Hsiung-nu (Huni), 83, 84
humanizam, 127, 136-138, 151
Huni (Hsiung-nu), 83, 84
ideonomija, 374-375 idolatrija,
134-135 Ilijada (Homer), 13,
126-127 Indija, 6, 21
istraivai i, 168,175 induktivno
zakljuivanje, 133-134 industrijska
revolucija, 207-210, 221 Inke, 10-12
jezik, 24
Iran, 302-303
islam (muslimani) 17-19, 97-99, 106,
111-112
judeokranstvo usporeeno s, 18-
19
kriarski pohodi i, 104
teokracija i, 302-303
teologija i, 97-98 istina, grko
vienje, 55 Istona Europa,
demokratski pokret
u, 295
Istok (Azija), 165-177
istraivai 366
kranstvo i, 172, 176
Marco Polo, 164-166
svemira, 331-332, 375-378 Isus
(Krist), 14-18, 22, 88, 89, 101
islam i, 18
Italija, 84. Vidi takoer Rim (Rimsko
Carstvo)
totalitarizam u, 299-302 Izabela,
panjolska kraljica, 170, 171,
176 Izak, rtva, 13-
14, 17
Jahve (Jehova), 14-15 James L,
engleski kralj, 133 James II., engleski
kralj, 212, 214-
215,291
Japan
bombardiranje Hiroime, 283, 316,
317
Drugi svjetski rat i, 283
Sovjetski Savez i, 277
totalitarizam u, 300-302 jedan
svijet (zamisao), 308-309
jednakost (ili nejednakost). Vidi
takoer demokracija
ekonomska, 303-304
grki filozofi o, 42-45
"preko niana", 258-261, 277
politika, 304
uspon, 225-227 Jefferson, Thomas,
217-220, 223,
227, 229, 291, 292 Jehova (Jahve),
14-15 jezik. Vidi takoer posebne
jezike
ideonomija i, 374-375
puki govor, 127, 137-138
Jones, Jim, 303 Juan, dinastija,
163 Julije Cezar, rimski car, 69,
71 Jung, C. G., 269 Justinijan,
rimski car, 64 Juna Afrika,
309,310
Kafka, Franz, 356-358
kalendar, 106
Kaligula (Gaj Cezar), rimski car,
73-75, 79 Kanaan,
14 Kant, Immanuel,
38
405
POVIJEST ZNANJA
kaos, analiza, 372-374
kapitalizam, 107,161
Karlo Veliki, 100
Kartaga, 58-59
kastinski sustav u Indiji, 6, 21, 23
Katarina Aragonska, 154,155
Katilina, 71
Katon, 61,90
kazalite, grko, 48-50
Kepler, Johannes, 192-194, 200, 202
Kerenski, Aleksandar, 252-253
Kina, 6-8, 21,82-83
barut i, 174
carstvo Han, 83
demokratski pokret u, 290, 295,
297
mongolska carstva, 163-166
papir i tisak u, 148 kinesko
pismo, 24 klasina naobrazba,
renesansa i,
124-131,136-137, 147-149, 161
Klaudije, rimski car, 74, 78 Klement
VII., papa, 156 Kleopatra, 47, 72
klerici, 241
Knjiga Postanka, 13-14 knjievne
kritike, 181 knjievnost. Vidi
takoer pojedine
autore
u 20. stoljeu, 354-359, 378-380
renesansna. Vidi renesansa;
pojedine autore
znanstvena fantastika, 378-380
kolonijalizam, 278-280
u svemiru, 377-378
Kolumbo, Kristofor, 168-172,
176-178,366 komunikacije, 345
komunizam, 249, 251-254, 293,
295-301, 303 konfucijanizam, 7,
21-22 Konfucije, 7, 22-23, 42
Konstantin Veliki, 86-87, 99
Konstantinopol, 84, 85, 87
Kopernik, Nikola, 33, 190-191, 193,
195, 202, 205, 206
kraljevi, 240-242
kraljevska la, doktrina o, 42-44
Krist, vidi Isus (Krist) kriarski
pohodi, 104-105 kranska Crkva,
16-17 kranstvo (krani), 14-17, 19,
22
Augustin i, vidi Augustin, sv.
Biblija, 96,108, 161
grko, 97, 98
istraivai i, 172, 176
Konstantin i, 86-87
kriarski pohodi i, 104-105
milenijski strahovi i, 92, 105-106
misionari, 176
mrano doba i, 86-92
papinstvo i, 99-101
redovnitvo, 101-104
renesansa i, 152
srednjovjekovna filozofija i,
107-118
vjerska snoljivost i, 159-160
teokracija!, 152
teologija, 95-97
u Rimu (Rimskom Carstvu), 78,
86-91
znanost i, 192, 195-197
idovstvo usporeeno s, 17
Kserkso, 46, 51 kubizam, 347-
350 Kublaj-kan, 163-166 kuga.
Vidi Crna smrt Kur'an, 17, 99
kvantna mehanika, 327-329
kvintesencija, 185, 187
latinski jezik, 85, 136-137
Le Corbusier (C.-E. Jeanneret),
352-354
Leibnitz, 197, 199 Lemaitre, pater
Georges, 324, 327 Lenjin, V. L, 253-
254, 295-297, 300 Leonardo da
Vinci, 131-132,134-136 Lessing,
Gotthold, 232 Lincoln, Abraham,
266-268, 292-295 Locke, John, 159-
160, 211-220, 223,
227,304,305 Lovelock, James, 384,
385 Luj VII., francuski kralj (sv. Luj),
105
406
Kazalo
luk, u rimskoj arhitekturi, 66
Lukrecije, 66-68, 70
Luther, Martin, 153, 154, 157-160
Macchiavelli, Niccolo 104
Machu Picchu, 10
Madison, James, 219
Magellan, Fernao, 172-173,177
magnetizam, 193
Maje, 25
Makedonija, 47
Malthus, Thomas Robert, 245
manihejizam, 88
Mann, Thomas, 356-358
Marija, kotska kraljica, 155, 215,
291
Mario i maioniar (Mann), 357-358
Marko Antonije, 69, 71, 72 Marko
Aurelije, rimski car, 60 Marlowe,
Christopher, 231 Marx, Karl
(marksizam), 106, 246,
249-256, 269, 270, 278, 295, 296,
357
Masefield, John, 236-237
matematika. Vidi takoer brojevi
u 19. stoljeu, 262-264
analitika geometrija, 198, 200
binomni teorem, 200
diferencijalni i integralni raun,
200, 337-338
euklidska geometrija, 201-202,
262-263
geometrija, 337
grka, 33-36
Heisenbergovo naelo
neodreenosti i, 328-330
nitica, 25-26
Pitagora i, 33-36
znanosti, 180-181, 184,195, 198-
199
materija, 185
vienje grkih filozofa, 37-39
Maurijanska dinastija, 18 Maxim,
Hiram Stevens, 259-260,
262
Maxwell, James Clerk, 261, 262
McLuhan, Marshall, 248-250, 378
Medici, obitelj, 150, 242
medicina, 340-344 mediji
u 20. stoljeu, 345-348, 359
obrazovanje i, 360-363
televizija, 76, 361-363
Meunarodni sud, 305-306
Melville, Herman, 269 Mendel,
Gregor, 319-320 Mezopotamija, 8-9
Middlemarch (Eliot), 270 milenijski
strahovi, 92,105-106, 288 Milet, 28-
29 Milton, John, 137, 178 Ming,
dinastija, 166 mislei strojevi, 370-
372 Mohenjo-daro, 6 Mojsije, 15
monetarna ekonomija, 238, 241-244,
246, 287
mongolska carstva, 163-166
Montaigne, Michel de, 137-140, 144
More, Thomas, 154-156 Mozart,
Wolfgang Amadeus,
228-232, 234, 235 mrano doba
(poetak srednjega vijeka), 82-92,
vidi takoer srednji vijek
barbarske invazije i, 81-86, 87, 89,
90
kranstvo i, 86-92
Muhamed, 17-18, 99
muslimani. Vidi islam
Mussolini, Benito, 300
nacionalne drave, 150-152, 223
nacizam, 300
Napoleon Bonaparte, 225, 252
naslijede, 319-322
naturalizam, 117
Nazadovanje i pad Rimskoga Carstva
(Gibbon), 87 neoplatonizam, 88,
89, 108-110, 112,
114
neracionalnost, 34-35 Neron, rimski
car, 74-81, 78-79, 81 Nerva, rimski
car, 77, 79
407
POVIJEST ZNANJA
nesvjesno, 272
Newton, Isaac,197, 199-205, 207,
208,210,227,313,314,337,
372-374
Nietzsche, Friedrich, 270
Nikomahova etika (Aristotel), 41
nitica, 25-26 nominalizam, 114, 115
Novi zavjet, 17 nuklearna fizika. Vidi
atomska fizika
Njemaka
kolonijalizam i, 279-280
Prvi svjetski rat i, 279-280,
282-286
totalitarizam u, 299-301
Tridesetogodinji rat, 86
njemaki jezik, 141
O dijelovima ivotinja (Aristotel),
129-130 O dravi Bojoj
(Augustin), 88-89,
107,110,195,307 O
dunostima (Ciceron), 70 O
prirodi stvari (Lukrecije), 66
oblici, Platonova definicija, 39
obrazovanje
grki pogled na, 55, 95, 102,
129-131, 135
liberalni ideal, 135-137
masovno, 360-362
renesansni pogled na, 135-136
rimski pogled na, 62, 80, 95
srednjovjekovni pogled na, 95, 102
suvremeni pogled na, 135-136
Odisej, 53, 56
Odiseja (Homer), 13,126-127
Ogadaj, kan, 163 Oktavijan
(August), rimski car, 69,
71-73
Omar, kalif, 98 Ortega y
Gasset, Jose, 359 Osmanski
Turci, 136, 148 Ostrogoti,
84, 89 ovisnosti, 394-396
papinstvo, 99-101. Vidi takoer
reformacija papir,
146,148 Parika komuna,
252 parni stroj, 80-81, 256-
258 Pascal, Blaise, 117, 199
Pavle, sv., poslanice, 17 Pax
Romana, 80, 89
Peloponeski rat, 47
penicilin, 342 Periklo, 52
periodni sustav elemenata, 314
perspektiva u slikarstvu, 122-124,
265
Perzepolis, 46, 47 Perzijsko Carstvo,
45-46, 50-53 Petrarca, 124-128,
136,137, 141,146,
148, 149
Picasso, Pablo, 347-349, 352 Pico
della Mirandola, 132-133, 136 Piero
della Francesca, 124, 349, 350
pisanje, 8-9
pismenost, 22, 345, 366
pitolji, 174-175
jednakost (ili nejednakost) i,
258-261,277 Pitagora, 32-
33, 184 Pitagorin teorem, 34
Pizon, Kaj, 75, 77, 78 planetno
gibanje, 187, 189-191,
193-195 Platon, 36, 39-42, 71, 89,
102, 111,
112, 114, 131,222,386,388
Plotin, 88, 89, 108-110,222
podjela rada, 209-210 pokretni
slog, 137,147-149 Polikrat, 32
politika jednakost, 304 Pollock,
Jackson, 350-351 Polo, Marco, 164-
166 poloajni zapis brojeva, 25-26
poljodjelstvo, 162-163 Pompej, 69,
71 Portugal, istraivai i, 167-170,
173-
174,177
Povelja o pravima, 227
povjesniari, grki, 50-53
408
Kazalo
prava, vlasnitvo u, 217, 219-221,
224 pravda ekonomska, 303-
304
grki filozofi o, 42-45 pravo
meunarodno, 305-307
rimsko, 63-64, 80, 305 pravo
vlasnitva, 213, 215-216, 217,
219-221,224
prijevoz, brzina i, 391-394
prirodoznanstvo, 128 Proces
(Kafka), 356-357 Propovijed na
Gori, 16 protestantizam, 157, 161
Prvi svjetski rat, 260, 273, 281-287,
293, 309, 397
Pseudo-Dionizije, 108-109, 119
psihologija, 272-274 Ptolemej, 195,
202 puki jezik, 127, 137-138
Punski ratovi, 58-59
raunala, 335-340
budunost, 368-372
mislei strojevi, 370-372, 399
pobuna, 398-400
pratitelji, 368-370
Turingov stroj, 367-368 rasizam,
307-310 rast stanovnitva, 162-163
rat. Vidi takoer pojedine ratove
u 21. stoljeu, 396-398
ovisnost o, 395-396
prouavanje, 276-278
raunala i, 399
uzroci, 286-287
razum
doba, 210-211
Newtonova pravila, 203-205
vjera nasuprot, 107-118
realizam, 114, 115 redovnitvo,
91, 101-104, 156,
158 reformacija,
152-161
HenrikVIII. i, 154-157
Luther i, 153, 154, 157-160
protureformacija, 158, 160
relativnost, 315-317, 325
religija. Vidi takoer pojedine religije
u antiko doba, 12-21 renesansa,
121-161,222 astronomija, 187, 189-
195 Bacon, 133-136 Boccaccio, 126-
127, 136, 137, 141,
146, 148, 149 Cervantes, 141-
145 Crna smrt, 145-147 drama,
140-142 Erazmo, 153-155 gotika
skulptura, 121-122 gradovi, 149-
150 HenrikVIII., 154-157
humanizam, 136-138, 151
istraivai, 173-178 klasino
obrazovanje i, 125-131,
136-137, 147-149, 161
kranstvo i, 152 Leonardo da
Vinci, 131-132,
134-136 Locke, 159-160, 211-
220, 223, 227,
304, 305
Luther, 153, 154, 157-160
Montaigne, 137-140, 144 More,
154-156 nacionalne drave, 150-
152 Petrarca, 124-128, 136, 137,
141,
146, 148, 149
Pico della Mirandola, 132-133, 136
puki govor, 137-138 reformacija i,
152-161 Shakespeare, 137, 140-142
slikarstvo, 122-124, 131, 265, 349,
350
tisak, 137, 147-149, 161 znanstvena
metoda, 179-206, 207 renesansni
ovjek, 128-136 revolucija 1688.
(Velianstvena
revolucija), 215-217, 221 Rim
(Rimsko Carstvo), 56-81, 99,
290
arhitektura, 66 barbarske najezde,
81-86, 87, 89,
90
ceste, 65-66 Ciceron, 68-
73, 88,126
409
POVIJEST ZNANJA
drama, 76
graanstvo, 64-65
grki utjecaj i, 61-63, 65-68, 85
Kartaga i, 58-59
Konstantin i, 86-87
kranstvo u, 78, 86-91
Lukrecije, 66-68, 70
obrazovanje, 62, 80, 95
pad, 82-85, 287
Pax Romana, 80, 89
pravo, 63-64, 80, 305
Senat, 57-58
Seneka, 75-77
irenje, 59-60
Tacit, 75, 77-80, 89
usporedba sa SAD-om, 90-91
utemeljenje, 57
vlast, 81
Zenon, 67, 76
znanost i tehnologija, 80-81
idovi i, 97 Rimokatolika
crkva. Vidi takoer
reformacija
Rimska republika, 222, 223
Robespierre, 224, 225, 227
Roksana, 64 Romul i Rem, 57
Roosevelt, Franklin D., 316, 317
ropstvo, 105, 173-174,219
Aristotel i, 41, 45,174, 267, 309
u Rimu, 64
ukidanje, 266-269
ene i, 309-310
Rothko, Mark, 351
SAD
amerika revolucija, 216-219
ameriki Indijanci, 176
demokracija u, 292-295
graanski rat, 174, 266, 277
Ustav, 72-73,227, 291-292
usporedba s Rimskim Carstvom,
90-91
utrka u naoruanju, 318
Vijetnamski rat, 174-175
seksizam, 309-310
seljatvo, 238-240, 243
Seneka, 75-77,140
Shaftesbury, grof (Anthony Ashley
Cooper), 212-213, 215
Shakespeare, William, 76,137,
140-142
Shaw, Bernard, 230
skolasticizam, 110 skulptura,
gotika, 121-122 slikarstvo
u 20. stoljeu, 347-352
fotografija i, 265
perspektiva u, 122-124, 265
renesansno, 122-124, 131-132,
134-136,265
sloboda, rimsko vienje, 71-73
Smith, Adam, 208-210, 245
snoljivost, 61-62, 227, 228
sofisti, 40
Sofoklo, 48-49, 54, 76 Sokrat, 39-45.
67-68, 70-71, 91, 138 sovjetska
revolucija, 220, 253, 282 Sovjetski
Savez, 220-221
Afganistan i, 175
demokratski pokret u, 290, 297
Japan i, 277
totalitarizam u, 300-301
utrka u naoruanju, 318 Sparta,
46, 47, 58 spolno prenosive bolesti,
343-344 srea, 67, 68 srednji vijek,
93-120. Vidi takoer
mrano doba (poetak srednjega
vijeka); srednjovjekovna filozofija
drutvene klase tijekom, 106-107
feudalizam, 94-95
milenijski strahovi, 92, 105-106
obrazovanje, 95-97
redovnitvo, 101-104
teokracija, 98-107, 119-120
zatita tijekom, 94
znanost i tehnologija, 107
ivot tijekom, 93-94
srednjovjekovna filozofija, 107-118,
222
Abelard, 110-111, 116, 118
Averroes, 111-113, 115
Avicena, 109-110
410
Kazalo
Bernard od Clairvauxa, 111
Boecije, 108-110, 119
Duns kot, 117
Pseudo-Dionizije, 108-109, 119
Toma Akvinski, 111, 113-119
William Ockhamski 117 Staljin,
Josif Visarionovi, 296, 300,
301
Stari zavjet, 17
stoicizam, 67, 68
strojevi, 207-210
mislei, 370-372
strojnice, 259-260, 277
Sumerci, 8-9, 25-26
svemir
veliina, 322, 324
Veliki prasak i, 324-328
svemirska istraivanja, 331-332,
375-378
Sveto Rimsko Carstvo, 100-107
sveuilite, 135-136 svjetlost,
315 svjetska vlada, 304-307
ang, dinastija, 6
eer, trgovina, 173-174
Si Huang-ti, 6-8, 82
panjolska, 84
istraivai i, 170, 172,173,177
osvajanje carstva Azteka i Inka, 10-
12
Tacit, 75, 77-80, 89
Talbot, William H. F., 264-265
Tales, 29-32, 34, 37, 39, 54, 210,
263-264, 328 talijanska renesansa,
122-128 vidi
takoer posebne teme
talijanski jezik, 127
tehnologija. Vidi znanost i
tehnologija
Teilhard de Chardin, Pierre, 383-384
teleskop, 195 televizija, 76, 361-363
Teodorik, kralj, 84, 108 teokracija,
98-107, 119-120, 152,
302-303,
teologija, 95-98, 199
srednjovjekovna, 107-109, 119
teroristi, 260-261 Tiberije, rimski
car, 73, 78, 79, 81 Timur Lenk, 163-
164, 166 tisak, 137, 147-149, 161,
347, 366 Tocqueville, Alexis de, 225-
226, 258,
267, 299, 303
Toma Akvinski, 111, 113-119,350
Tora, 15
totalitarizam, 295, 298-302, 303
Trajan, rimski car, 59-60, 79
Trei svijet, 176
:

trgovci, 242-243 trgovina, 166-168,
171-174 Tridesetogodinji rat, 86
trigonometrija, 34 trite rada, 243-
246 Tukidid, 51-53, 78 Turing, Alan
(Turingovi strojevi),
338-340, 367
tvornice, 208
U oekivanju Godota (Beckett),
358-359
udomaene ivotinje, 162
ujedinjena teorija polja, 374
Ujedinjeni narodi, 305, 307, 308,
388-389
um, 272-274
Demokritovo vienje, 38-39
umjetnost, vidi slikarstvo usmena
predaja, 24 Ustav SAD-a, 72-73,
227, 291-292 utrka u naoruanju,
318
Vandali, 83, 84, 89 Velianstvena
revolucija (1688.)>
215-217,221
Velika Britanija
amerika revolucija i, 216-219
kolonijalizam i, 279
revolucija 1688. i, 215-217, 221
Velika depresija, 283 Veliki kineski
zid, 82, 83 Veliki lanac postojanja,
222-223 Veliki prasak, teorija, 324-
328
411
POVIJEST ZNANJA
Venera, 68
Vergilije, 56-57
Via Appia, 65
Vijetnamski rat, 174-175
Vizigoti, 83-84, 87
vjera, razum protiv, 107-118
vjerska snoljivost, 159-160, 228
vlada
demokratska vidi demokracija
Jefferson i, 217-219
komunistika, 293, 295-301, 303
Locke i, 213-215
raunalna, 398-400
rimska, 81
svjetska, 304-307
teokracija, 98-107, 119-120,
302-303
totalitarna, 295, 298-302, 303
voda, kao Talesov supstrat, 29-31
vojniko razmiljanje, 174-175,
276-278 vrline, Aristotelovo
vienje, 41-42
Watson, James D., 320, 321
Whitman, Walt, 269 Wilhelm,
car, 397 Wilkie, Wendell, 308
William Ockhamski, 117, 203
William, kralj, 215,291
Yeats, William Butler, 354-355
zaini, trgovina, 166-168,172, 173
zakljuivanje, deduktivno i
induktivno, 133-134 zatita
tijekom srednjega vijeka, 94
Zedong, Mao, 219 Zemljina
biomasa, 380-383
zemljoposjednici (gospodari),
240-241
Zenon, 67, 76
znanost
aristotelovska, 185-188,190-195,
197,200,201,204,319
grko vienje, 54, 55
kranstvo i, 192,195-197
matematika i, 180-181,184, 195,
198-199
prirodoznanstvo, 128

.
tri znaajke, 182-184 znanost i
tehnologija. Vidi takoer
pojedine teme
analiza kaosa, 372-374
astronomija. Vidi astronomija
atomska fizika. Vidi atomska fizika
atomska teorija, 372-374
ekologija, 332-335, 382-383
elektricitet, 261-262
evolucijska teorija, 271-272
genetiko inenjerstvo, 385-391
genetika, 319-322
hipoteza Gaje, 383-385
istraivanje svemira, 331-332
medicina, 340-344
parni stroj, 256-258
raunala. Vidi raunala
rimska, 80-81
tehnoloka ovisnost i, 340
u srednjem vijeku, 107 znanstvena
fantastika, 378-380 znanstvena
metoda, 179-206, 207
dedukcija i indukcija, 133-134
znanstveno znanje, 129-130, 179-182
Zola, Emile 270
ene
Aristotelovo vienje, 41, 44-45
Platonovo vienje, 111
seksizam i, 309-310
u Don Giovanniju, 230, 231
idovi, 14-15, 97-99, 106. Vidi
takoer idovstvo
Holokaust i, 273
posuivanje novca i, 243
Rimsko Carstvo i, 97
teologija i, 97 idovstvo,
14-15,19, 22
kranstvo usporeeno sa, 17
ivot u srednjemu vijeku, 93-94
rtva
ljudska, 12-14
ivotinja ili predmeta, 12-14
412

Charles Van Doren - Povjest Znanja

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Charles Van Doren - Povjest Znanja

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

You might also like