SVEUILITE JOSIPA JURJA STROSSMAYERA U OSIJEKU

ELEKTROTEHNIKI FAKULTET


Diplomski studij











PISANJE TEHNIKOG TEKSTA

Seminarski rad

Kolegij Elektromagnetska mjerenja










Student: Dragan Vulin, br. indeksa Axxxx
dragan.vulin@etfos.hr









Predava: Draen Dori mr.sc. Osijek, prosinac 2008.
Seminarski rad_Elektromagnetska mjerenja Dragan Vulin 2008.
1
1. UVOD

Ni jedan stil, pa ni tehniki, ne ini samo gramatika i
pravopisna ispravnost ve nain oblikovanja sadraja
i smisla tiva. Poznavanje gramatike i pravopisa samo
je nuno polazite za svakoga tko pie. Ni najbolje
poznavanje gramatike i pravopisa ne omoguuje
autoru da misli iskae razumljivo, ako njemu samome
nisu posve jasne. Za razumljivost tiva bitna je,
prema [2], jasnoa autorovih misli. Za svaku
informaciju je vano da bude razumljiva, inae ona
promauje svoju svrhu.

Cilj mora biti: sa to manje rijei rei sve i to tono.
Tehniki tekst mora biti cjelovit, dovren. Svaka se
misao mora logiki slijediti do kraja i potkrijepiti
dokazima, ili pak jasno istaknuti da je rije o
pretpostavci. tivo mora odraavati autorovu
nepristranost pri navoenju spoznaja i dokaza.
Daljnja je osobina tehnikog stila preciznost i
jednoznanost. Nita ne smije biti prikriveno i
ostavljeno itateljevoj domiljatosti.

Tema ovog rada e biti razraena kroz etiri
poglavlja u kojima e biti govora o tehnikom jeziku,
stilu pisanja tehnikih tekstova, ilustracijama te
pisanju seminarskog rada. Ovaj rad treba posluiti
kao podloga (uputa) pri pisanju tehnikih tekstova
ponajprije studentima iz podruja tehnikih znanosti,
ali i svima onima koji se bave pisanjem takvih
tekstova.

2. TEHNIKI JEZIK

U tehnikim tekstovima treba upotrebljavati
razumljivo i standardno nazivlje, openito prihvaeno
u svjetskom i nacionalnom znanstvenom, strunom i
knjievnom nazivlju. Termin je jezini izraz
odreenog pojma svrha kojeg je tono obiljeavanje
pojave i oznaavanja predmeta. U tehnici termini
imaju veu tonost i postojanost znaenja u odnosu
na rijei koje se upotrebljavaju u narodnom jeziku.

2.1. Jezine pogreke

U tehnikim tekstovima se uoavaju odreene jezine
pogreke koje se gotovo redovito ponavljaju, pa je
zato potrebno na njih i posebno ukazati:

1) Zloupotrebljavaju se rijei: slabo, jako,
esto, rijetko, mnogo, malo, stotinu
sluajeva, bezbroj puta, golemo, kolosalno i
slino. Sve te rijei uglavnom oznaavaju vrlo
relativne pojmove, krajnje neodreene, pa ih stoga u
tehnikim tekstovima ne bi trebalo upotrebljavati.
Znaenje tih rijei trebalo bi kvantificirati. U ovom
sluaju se moe primijeniti izreka lorda Kelvina: O
onome to ne moemo iskazati pomou brojeva
zapravo ne znamo nita.

2) Treba izbjegavati uporabu prvog lica jednine i
mnoine. esto se upotrebljava prvo lice jednine, kao
npr.: Ja sam to istraio..., Prema mojim
istraivanjima..., Ja smatram..., Ja mislim..., itd.
Nije u stilu lijepog ponaanja, a niti u duhu tehnikog
jezika upotrebljavati ja. To esto iritira itatelja ili
sluatelja i izaziva izvjesnu odbojnost prema piscu ili
govorniku. Mnogi autori esto da bi izbjegli uporabu
ja, piu mi, kao npr.: Prema naim
rezultatima..., Mi smatramo... i sl., iako je
oigledno da se radi o rezultatima samog autora,
odnosno jedne jedine osobe. Naime, oni se uporabom
prvog lica mnoine pokuavaju prikazati kao
skromni, a zapravo izazivaju suprotan efekt. Ovdje se
postavlja neizbjeno pitanje: zato bi netko za sebe
rekao mi? U tehnikim djelima treba pisati
bezlino, odnosno u treem licu, kao npr.:
Istraivanja su pokazala..., Smatra se... i slino.
Meutim, kada se neto treba posebno istaknuti, onda
to treba uiniti na primjereniji nain. Isto tako, ne bi
trebalo samouvjereno stavljati svoje rezultate ispred
drugih ili se nekorektno suprotstavljati stavovima
drugih istraivaa, osim ako nisu pogreni.

3) Treba izbjegavati uporabu izraza kao to su, npr.:
ope je poznato, svatko to zna, svi su suglasni,
kao to je poznato i slino. U znanstvenom radu
tehnike struke aksiomi su injenice koje se
prihvaaju i upotrebljavaju, ali ne znai da su aksiomi
injenice koje su apsolutno poznate.

4) Treba izbjegavati uporabu stranih rijei. Ako
postoje domae rijei, onda im svakako treba dati
prednost u odnosu na strane rijei i nazive. Svaki
znanstvenik treba teiti stvaranju znanstvenog i
strunog nazivlja u nacionalnom jeziku. Na taj se
nain potvruje identitet jednog naroda.

5) U recenzijama, strunim i kritikim prikazima
nedoputeno je upotrebljavati formulacije, kao to su
npr.: ne svia mi se, ovdje neto nije u redu,
ovo mi zvui dobro, posebno kada se o nekom
djelu iznose verbalne ocjene pred javnim skupom.

6) Treba izbjegavati neologizme, odnosno kovanice
koje jo nisu prihvaene u tehnici i u narodu. Kada se
ustanovi da su oni sastavni dio meunarodnog
tehnikog rjenika, treba svakako navesti njihovo
podrijetlo. Kada istraiva sam stvori neku novu
rije, odnosno termin, duan je objasniti kako je to
uinio, dati etimologiju i definiciju novog termina.

7) U pisanju brojeva u numerikom i tekstualnom
obliku, trebalo bi primjenjivati iskustveno naelo:
brojevi do 10 piu se slovima, a vie od deset
brojevima (npr. devet, ali zato 19). Kada se u jednoj
Seminarski rad_Elektromagnetska mjerenja Dragan Vulin 2008.
2
reenici pie kombinacija brojeva do 10 i vie od 10,
onda sve treba pisati samo numerikim brojkama
(npr. 7 i 17). Od tih naela izuzimaju se brojevi dana,
mjeseci, godine te sati, to se sve pie brojevima.

8) Izbjegavati davanje prevelikog znaenja vlastitim
rezultatima istraivanja. Vlastite spoznaje, rezultate
znanstvenog istraivanja i zakljuke, pa ak i one
najvanije treba prikazati objektivno i realno, bez
preuveliavanja.

9) Treba izbjegavati uporabu formulacija kao to su
npr.: ve smo unaprijed rekli, a jo emo se vratiti
na ovo pitanje, dalje e se pokazati, ponavljam i
slino. Rijei, reenice, odlomci, dijelovi i
poddijelovi moraju biti interakcijski povezani: manje
podcjeline ine vee cjeline (i obrnuto), a misaono su
povezane i ine neko djelo homogenom cjelinom.

10) U formulama (jednako kad su one u tekstu ili kad
se piu u posebne retke) treba paziti na uporabu
velikih i malih slova, te uspravnih i kosih slova. Ope
je pravilo da se za obiljeavanje fizikalnih veliina
rabe meusobno prihvaene oznake (npr. l za duljinu,
m za masu, t za vrijeme, T za termodinamiku
temperaturu, U za napon, I za jakost elektrine struje,
R za otpor, P za snagu itd.). Uz veliinske jednadbe
za iskazivanje fizikalnih pojava i zakonitosti koje
vladaju meu pojedinim veliinama, doputena je
uporaba i tzv. brojanih i jedininih relacija.
Fizikalne i druge veliine piu se kosim slovima.
Brojke, konstante i mjerne jedinice piu se uspravno,
a takoer, u naelu, i svi eksponenti i indeksi.
Iznimka su indeksi (gornji i donji) koji predstavljaju
neku veliinu (npr. brojila pri sumiranju po
veliinama ili indeksima oznaenim s i, j, ...); tada se
piu kosim slovima. Vektori i matrice oznaavaju se
uspravnim, masnim slovom, pri emu se za vektor
koristi malo slovo, a za matricu veliko slovo.
Matematiki simboli, funkcije i operatori (+, =, , ,
suma , , lim, diferencijal d ili , log, baza prirodnog
logaritma e, ln, div, grad, sin, tan, i drugi) piu se
uspravno.

3. STIL PISANJA

Svaki znanstvenik mora imati izgraen stil pisanja. U
rjenicima postoje razliite vrste definicije stila. Ne
ulazei u diferencijaciju i analizu tih definicija,
potrebno je znati da stil kao vjetina uporabe i
rasporeda rijei, treba biti: neusiljen, jasan, precizan,
jednostavan, originalan, pun kolorita, mate, pokreta,
ivosti, harmonije, ali i uravnoteenosti i loginosti.
U znanstveno-istraivakom radu najprimjereniji je
onaj stil koji je jednostavan, prirodan i odmjeren, s
odgovarajuom dozom ivosti i topline.

U nastavku e biti objanjena osnovna obiljeja
tehnikog stila i jezika prema [1], a to su: jasnoa,
jednostavnost, prirodnost, odmjerenost, konciznost,
koherentnost, raznolikost i formuliranje pasusa.

3.1. Jasnoa

Najvanije obiljeje dobrog tehnikog jezika i stila je
jasnoa. Jezik i stil samo su onda potpuno jasni ako
kod itatelja razvijaju iste misli i osjeaje koje je
autor imao dok je pisao djelo. Zbog toga autor pri
pisanju djela uvijek mora imati na umu da ne pie za
sebe nego za druge. Prema tome, autor mora misliti
na itatelje za koje pie: on im treba sva svoja znanja
o predmetu i rezultate istraivanja priopiti tako da
oni shvate njegovu misao, pa ak i u sluaju da o
predmetu vrlo malo znaju, ili da nita ne znaju.

Nedovoljno jasan jezik i stil posljedica je zbrkanih
misli, neadekvatna izbora i rasporeda rijei u
reenici, nagomilavanja rijei, preduge i loe
strukturirane reenice, pretjerane saetosti i
dvosmislenosti. Misli u nekim djelima esto su
nejasne zbog nedoreenosti pojmova, zbog netonosti
tvrdnji ili zbog toga to je pisac formulirao reenicu
prije nego je u svojoj svijesti formirao misao. Zbog
toga se s pravom kae da je maglovitost teksta odraz
maglovitosti u glavi autora.

3.2. Jednostavnost, prirodnost i odmjerenost

Pri pisanju znanstvenih i strunih djela jezik i stil ne
smije biti: 1) patetian (zanesen, strastven), 2)
emfatian (napuhnut), 3) bombastian (kien), 4)
panegirian (onaj koji sve hvali), 5) dijabolian (koji
sve negira), 6) ironian (koji se svemu smije), 7)
skeptian (koji u sve sumnja), 8) polemian (koji
povodom svega i svaega poinje polemiku), 9)
hiperkritian (pretjerano kritizira), 10) pretenciozan
(koji previe zahtijeva, koji je umiljen).
Najprimjereniji jezik i stil u znanstveno-
istraivakom radu je zapravo, jednostavan, prirodan
i odmjeren stil, a takav jezik i stil je ujedno i najtei.
Meutim, to ne znai da takav jezik i stil nema
elemenata ivosti, mate, topline i harmonije.

3.3. Konciznost

U tehnikom stvaralatvu znanstvenici moraju biti
racionalni u svom istraivanju, oni moraju voditi
rauna o ekonominosti i konciznosti izraza.
Znanstvenik treba izbjegavati uplji verbalizam, jer je
svaka suvina reenica neracionalna; ona oduzima
dragocjeno vrijeme i autoru i itatelju.


Seminarski rad_Elektromagnetska mjerenja Dragan Vulin 2008.
3
3.4. Koherentnost

Koherentnost u pisanim djelima pretpostavlju nunu
povezanost u reenicama. Reenica je koherentna
samo onda ako je odnos izmeu pojedinih dijelova i
rijei u njoj logian. Bit takve reenice itatelj u
pravilu shvaa vrlo brzo i bez veih napora, tako da
je ne mora itati vie puta.

3.5. Raznolikost

Da bi se u tehnikom djelu izbjegla monotonija jezika
i stila, autor u svoje misli i reenice na primjeren
nain ubacuje i drugi stil, napose knjievno-
umjetniki, ali u granicama u kojima ne bi smio
negativno utjecati na tehniki jezik i stil. Raznolikost
tehnikog jezika i stila moe se postii izmjenom
strukture reenica (npr. kombiniranjem jednostavnih i
sloenih reenica), duinom reenica (npr.
kombiniranjem kraih i duih reenica), i redom
rijei u reenicama (npr. zamjenjivanje obinog reda
rijei).

3.6. ivost

ivost je takoer odlika dobrog tehnikog jezika i
stila. Ta odlika zahtijeva da tekst ne sadri one misli,
stavove, formulacije i sl. koje bi mogle zamarati
itatelja i nepotrebno zadravati njegovu pozornost.
Jezik i stil djeluju ivo ako skup rijei u reenici nije
trom nego dinamian i raznovrstan. Tromost jezika i
stila je najee posljedica nagomilavanja istih
poetaka i zavretaka, istih padea, istih glagola i
veeg broja istih imenica. Nita manje nije vana
zvuna karakteristika jezika i stila, jer rijei i reenice
nisu samo misaone oznake stvari i pojava nego one
imaju i svoju zvunu vrijednost. Autori u tehnikim
djelima ne bi smjeli, na primjer, gomilati iste
samoglasnike i iste suglasnike, neku rije poinjati
glasom prethodne rijei, ve bi morali izbjegavati
kombiniranje glasova koji oteavaju izgovor kao i
ponavljanje istih rijei koje se nalaze u bliskoj
udaljenosti.

3.7. Formuliranje pasusa

Dijelovi (poglavlja) i poddijelovi (potpoglavlja)
tehnikih djela (i drugih pisanih djela) sastavljeni su
od pasusa (paragrafa, stavaka, odlomaka, alineja).
Pasus je misaona jedinica koja se sastoji od vie
reenica povezanih tako da ine koherentnu cjelinu, a
istodobno predstavlja dio vee cjeline. Pasus je
cjelina povezana jednom milju, jednom idejom, pa
bi se moglo rei da on zapravo predstavlja djelo u
malom. Budui da pasus povezuje reenice oko jedne
odreene misli, on se u tekstu djela odvaja od drugog
pasusa koji obuhvaa drugu srodnu misao ili ideju.

Kod formuliranja pasusa se vrlo esto prave odreene
greke, kao npr.:

1) Pasusi su suvie kratki ili suvie dugi. Kratki pasus
jest dijalog koji se opisuje kratkim reenicama. Dugi
pasusi zamaraju itatelja i u njima se, u pravilu,
osnovna misao rastee, razvodnjava.

2) Mnogo pasusa. Na jednoj stranici teksta ne bi
trebalo biti vie od tri do pet pasusa.

3) U pasuse se inkorporiraju misli koje ni indirektno
nisu u vezi s osnovnom misli ili idejom.

4) Pasusi s nepotrebnim digresijama. Pasusi trebaju
sadravati samo ono to objanjava njihovu osnovnu
misao ili ideju kao i ono to je u izravnoj vezi s
osnovnom idejom. Odstupanje od tog naela ne
osigurava kvalitetan kontinuitet izlaganja materije.
Iskusni pisci upotrebljavaju tzv. funkcionalne
digresije kojima oni samo prividno odstupaju od
osnovne misli pasusa, a one su zapravo korisne za
itatelja, jer mu ine tekst jednostavnijim i
privlanijim.

Kao to se reenice povezuju u pasuse, tako se i oni
meusobno povezuju. Najee je veza izmeu
pasusa posljednja reenica prethodnog pasusa ili
poetna reenica novog pasusa, a povezuju se veznim
reenicama. Meutim, novi pasus moe poeti i
reenicom koja je misaono povezana za sredinji dio
prethodnog pasusa. Bitno je da se pasusi povezuju na
naelu bliskosti misli ili ideja, komparacije ili njihove
suprotnosti. Ovo se naelo takoer primjenjuje i na
povezivanje poddijelova u dijelove i dijelova
(poglavlja) u sustavnu cjelinu vieg reda, tj. pisano
djelo.

Formulirani pasusi se oblikuju pismeno na dva
naina:
1) Europski sustav pismenog oblikovanja
pasusa sastoji se u tome da se prvi njegov redak
uvue udesno od pet do deset slovnih mjesta, a ostali
se retci piu normalno, u bloku.
2) Ameriki sustav pismenog oblikovanja
pasusa sastoji se u tome da se pasusi piu u tzv. blok-
pismu, odnosno bez uvlaenja prvog njihovog retka.

U modernim tehnikim djelima vrijedi pravilo da se
svi naslovi i podnaslovi s decimalnim sustavom, te
sva nabrajanja po vertikali, takoer uvlae udesno za
pet do deset slovnih mjesta, odnosno isto onoliko
koliko se uvlai prvi redak svakog pasusa. Time se
postie preglednost i sustavnost pisanih tekstova, koji
se mogu primjereno grafiki i tehniki urediti.


Seminarski rad_Elektromagnetska mjerenja Dragan Vulin 2008.
4
4. ILUSTRACIJE

Prema [1], ilustracijama se mogu nazvati svi prilozi,
isprave, autorovi dokazi i sl. koji se upotrebljavaju
radi ilustriranja teksta nekog djela kako bi se opirne
deskripcije i brojne sloene pojave reljefnije i zornije
predoile itatelju. U tehnikom djelu se esto
upotrebljavaju sljedee ilustracije: tablice, grafikoni,
crtei, fotografije, sheme i slike.

4.1. Tablica

Tablica je sistematski pregled podataka o
karakteristikama promatrane pojave koji su dobiveni
grupiranjem prikupljenih i obraenih pojedinanih
podataka. One se najvie upotrebljavaju i
najpogodniji su oblik prikazivanja obraenih
brojanih podataka dobivenih eksperimentima ili na
drugi nain. Iz mase brojanih podataka dolazi se do
raznih relevantnih pokazatelja i parametara
primjenom statistike metode.

Tabelarno prikazivanje brojanih podataka ima velike
prednosti u odnosu na deskriptivni nain
predoavanja rezultata istraivanja. U njima se na
pregledan, sustavan, koncizan i logian nain izlau
podatci, to omoguuje jasan uvid u injenice i
uoavanje njihovih obiljeja.

Svaka tablica treba imati naslov koji mora biti jasan,
kratak i odraavati bit podataka koji se prikazuju u
tablici. Pie se iznad tabelarnog prikaza. Svaka
tablica takoer treba imati redni broj koji se, u
pravilu, pie ispred naslova, i pomou kojega se
podatci prikazani u tablici povezuju s tekstom
pisanog djela. Primjer povezivanja tablice s tekstom:
prema podatcima iz tablice 3.5.. Redni brojevi
tablica, kao i svih ostalih ilustracija, piu se rednim
arapskim brojevima.

Primjer kako treba izgledati jedna tablica:

Tablica 2.3.: Ventili: maksimalne vrijednosti i
karakteristike
Tip ventila

GTO

IGCT

BJT

MOSFET

IGBT

Napon /V

6000

6000

1700

1000

6000

Struja /A

4000

2000

1000

28

1200
Sklopna
frekvencija
/kHz

0,2-1

1-3

0,5-5

5-100

2-20
Izvor: T. Ackermann, Wind Power in Power Systems,
John Wiley & Sons, 2005.


4.2. Grafikon

Statistiari ispravno tvrde da grafikon (crte ili
fotografija) vrijedi kao tisuu rijei ili brojeva, jer se
samo pomou grafikona (crtea ili fotografije)
brojani podatci o vrlo sloenim pojavama mogu
uiniti shvatljivim, jasnim i pristupanim. Naime,
izradom raznih grafikona bolje se mogu uoiti odnosi
korelacije i funkcionalne veze izmeu istraivanih
pojava, initelja i procesa. Grafikonom se zapravo
vrlo zorno prikazuje, odnosno predouje pojava
pomou znakova i geometrijskih likova. Znaajna su
dva sustava grafikog prikazivanja pojava: prostorni,
odnosno trodimenzionalni sustav te povrinski,
odnosno dvodimenzionalni sustav.

Svaki grafikon mora imati redni broj koji se pie
ispred naslova i povezuje se s tekstom pisanog djela
(npr. to se vidi iz grafikona 2.5.) te naslov koji se
pie iznad grafikona, a mora biti kratak, jasan i
odraavati bit pojave koja se grafiki prikazuje.
Grafikon takoer treba imati i izvor podataka na
temelju kojih je pripremljen.

Primjer grafikona:

Grafikon 4.1.: Ukupno instalirana snaga
vjetroelektrana

Izvor: podatci iz tablice 3.4.

4.3. Crte

U gotovo svim znanstvenim poljima tehnikog
znanstvenog podruja koristi se tehniki crte koji
zapravo predstavlja predodbu odreenog predmeta
veinom u ortogonalnoj projekciji s potrebnim
pogledima, presjecima, kotama i podatcima.

Svaki crte mora imati redni broj koji se pie iznad
crtea, a ispred naslova i povezuje se s tekstom
pisanog djela (npr. prema crteu 2.2.) te naslov koji
se pie iznad crtea, a ispred rednog broja, a mora biti
kratak, jasan i odraavati bit sadraja crtea. Crte
takoer treba imati i izvor iz kojega je preuzet crte
ili ime autora koji ga je nacrtao. Izvor se navodi ispod
crtea.

Seminarski rad_Elektromagnetska mjerenja Dragan Vulin 2008.
5
Primjer crtea:

Crte 3.2.: Sustav valjanja

Izvor: predloci s LV kolegija Osnove automatskog
upravljanja, ETF Osijek

4.5. Fotografija

U pisanim se djelima vrlo esto kao ilustracije
upotrebljavaju fotografije. Fotografije se rade u crno-
bijeloj tehnici ili u boji, na kvalitetnom glatkom
papiru. One moraju biti otre, jasne i kontrastne.

Svaka fotografija mora imati broj, naslov i izvor. One
se, kao i ostale ilustracije, najee inkorporiraju na
odgovarajue mjesto u tekstu, u kojem se moe
pozivati na njih (npr. kao to se vidi na fotografiji
5.3.). Mogu se staviti i kao prilozi na kraju djela.

Primjer fotografije:

Fotografija 2.1.: Asinkroni kavezni generator za
vjetroelektrane tvrtke Siemens

Izvor: http://www.powergeneration.siemens.com/,
pristup ostvaren 06.12.2008.

4.6. Shema

U tehnikim djelima se vrlo esto kao ilustracije
upotrebljavaju sheme. Shemama se mogu zorno i vrlo
jednostavno predoiti sloeni postupci, pojave i
odnosi, koje vrlo efikasno i efektivno zamjenjuju
deskripciju.

Sheme takoer moraju imati naslov, broj, izvor i
potrebne napomene. Na njih se takoer moe pozivati
u tekstu (npr. prema shemi 3.4.).

Primjer sheme:

Shema 1.2.: Suprotni pretvara frekvencije

Izvor: T. Ackermann, Wind Power in Power Systems,
John Wiley & Sons, 2005.

4.7. Slika

Veina autora tehnikih djela ishitreno upotrebljavaju
izraz slika. Naime, veina od njih, kada
upotrebljavaju razne ilustracije (tablice, grafikone,
crtee, fotografije,...) pogreno rabe izraz slika,
umjesto da za svaku ilustraciju koriste odgovarajui
izraz.

Ako se ima na umu da je slika odreena povrina na
kojoj se organizacijom crtea i boja stvara iluzija
stvarnih pojava prirode i prostora, onda bi se izraz
slika mogao upotrebljavati samo za oznaavanje
takvih pojava prirode i prostora (npr. za umjetniku
sliku). Jedini opravdan razlog za uporabu izraza slika,
umjesto naziva drugih ilustracija koje imaju svoje
adekvatne izraze, mogao bi biti u prenesenom smislu
pojma slike, tj. da i ostale ilustracije slikovito
prikazuju odreene stvari i pojave. Meutim,
respektirajui praksu u kvalitetnom znanstvenom,
strunom i drugom pisanom djelu trebalo bi
iskljuivo upotrebljavati adekvatne izraze za pojedine
ilustracije.

Ilustracije se takoer mogu prikazati i kroz dva
stupca ako su velike razluivosti i ako je potrebno
uoiti detalje. Primjer je prikazan na iduoj stranici.








Seminarski rad_Elektromagnetska mjerenja Dragan Vulin 2008.
1
Fotografija 3.1.: Vjetropark u Junoj Dakoti, SAD

Izvor: T. Ackermann, Wind Power in Power Systems, John Wiley & Sons, 2005.


5. PISANJE SEMINARSKOG RADA

Na svakom visokom uilitu tijekom studija student
je duan izraditi jedan ili vie seminarskih radova iz
predmeta koji su utvreni nastavnim programom
uilita. Time se, prema Bolonjskom procesu, potie
samostalan rad i kreativnost studenata.

Seminarski rad je samostalna struna obrada
odreene teme koju izabere sam student, ili koju
sugerira predmetni nastavnik. Izradom seminarskog
rada student se ire i dublje upoznaje s odreenom
tematikom nastavnog programa i stjee prva iskustva
u pisanju strunih i znanstvenih djela. Seminarskim
radom student treba dokazati sposobnost teorijskog i
praktikog znanja te sposobnost samostalnog sluenja
aktualnom stranom i domaom literaturom u
pismenoj obradi aktualne teme. Po kvaliteti se nalazi
na razini strunog rada ili strunog prikaza.

Seminarski rad pie se raunalom sa srednjim
razmakom na papiru formata A4 (210 x 297 mm), a
sastoji se od:
- naslovne stranice,
- sadraja,
- kljunih rijei,
- uvoda,
- izlaganja tematike (dva do tri dijela),
- zakljuka,
- popisa literature,
- priloga (ako postoje).

Kao primjer naslovne stranice moe se iskoristiti
naslovna stranica ovog seminarskog rada.

Sadraj seminarskog rada s naslovima poglavlja i
potpoglavlja, pri emu su poetne stranice poglavlja i
potpoglavlja upisane uz desni rub stranice se nalazi
iza naslovne stranice. Po potrebi, u sadraju se mogu
naznaiti i pojedini odjeljci u potpoglavljima. Sadraj
nije uvijek neophodan, npr. kada se radi o
seminarskom radu od svega nekoliko stranica. U tom
sluaju sadraj moe biti inkorporiran u uvodnom
poglavlju.

U uvodu je potrebno opisati problem koji se u
seminarskom radu rjeava (detaljnije obrazloiti
zadatak seminarskog rada), istaknuti vane teme
obuhvaene zadatkom rada, te dati pregled rezultata u
rjeavanju ovog problema opisanih u citiranoj
literaturi. Uvod ne sadri rezultate i jednadbe.
Uporaba ilustracija treba biti vrlo ograniena. Na
kraju uvodnog poglavlja potrebno je naznaiti
strukturu seminarskog rada te dati kratki opis
pojedinih poglavlja.

Glavni dio rada najee se podijeli u 3 poglavlja:
poglavlje uvoda u materiju koja se obrauje u radu s
pripadnom teorijskom podlogom (2. poglavlje),
sredinje poglavlje gdje se iznosi rjeenje zadatka
zavrnog rada (3. poglavlje), te rezimirajue
poglavlje gdje se prikazuju postignuti rezultati, daje
opis rezultata te odgovarajua rasprava (4. poglavlje).
Pri navoenju formula, shema, slika i podataka
preuzetih iz literature neophodno je citirati koritenu
literaturu. Pri opisu rjeenja problema potrebno je u
potpunosti opisati izvod formula s meu rezultatima,
a ne samo navesti konane rezultate. Slike koje
prikazuju rezultate simulacije i eksperimenta
neophodno je komentirati. Opis rada sklopovlja treba
biti cjelovit i detaljan.

Zakljuak je rezimirajue poglavlje u kojem se daje
osvrt na ciljeve postavljene u zadatku seminarskog
rada i postignute rezultate. Preporua se, drei se
sadraja seminarskog rada, opisati najznaajnije
Seminarski rad_Elektromagnetska mjerenja Dragan Vulin 2008.
7
ostvarene rezultate (po poglavljima, bez navoenja
broja i naslova poglavlja). Pri tome je dobro navesti
pogodnosti, ogranienja i podruja mogue primjene
dobivenih rezultata. Pisanju zakljuka treba posvetiti
posebnu panju, jer je upravo zakljuak dobra mjera
inenjerske zrelosti autora.

5.1. Dodatne preporuke

Ilustracije se numeriraju, takoer, s dva broja, od
kojih prvi broj sadri broj poglavlja, a drugi broj
ilustracije unutar poglavlja. Npr. trea fotografija u
etvrtom poglavlju imati e oznaku Fotografija 4.3.,
odnosno Tablica 4.3., kada je rije o tablici. Iza
numerike oznake ilustracije slijedi njen opis.
Ilustracije treba ukomponirati u tekst najblie mjestu
gdje se na njih poziva (ukoliko nisu vee od A4
formata). Ilustracije ue od irine stranice mogu se
pozicionirati na sredini stranice ili desno na stranici,
dok se one veliine A4 ili vee mogu dati u prilogu.
Ilustracije vee od A4 potrebno je sloiti na format
A4. Prilog se uvezuje na kraju rada ili se slae u
posebni dep na koricama rada. Priloge treba oznaiti
slovom P i brojem poglavlja te brojem priloga u
poglavlju, kao npr. P.2.1.

Formule se numeriraju takoer s dva broja, od kojih
je prvi broj poglavlja a drugi broj formule unutar
poglavlja. Oznaka se stavlja u visini formule uz desni
rub stranice, zatvorena je u okrugle zagrade, a brojevi
su odvojeni crticom. Npr. prva formula u drugom
poglavlju imala bi oznaku (2-1). Na formule se
poziva: prema formuli (2-1).

Pri koritenju kratica, treba pri prvom spominjanju
navesti njihovo puno znaenje, a ponekad je zgodno
navesti i prijevod, npr. SCADA (engl. Supervisory
Control And Data Acquisition nadzorno upravljaki
sustav).

Literaturu treba svrstati redom kojim se pojavljuje u
radu i napisati na sljedei nain:

Primjer za lanak iz asopisa:
[1] Inicijali imena, prezime autora, naslov rada,
naziv asopisa, broj asopisa (br./No.), broj
sveska (sv./Vol.), str. (pp.) od do, mjesec i
godina izdanja.

Primjer za referat objavljen u zborniku
konferencije:
[2] Inicijali imena, prezime autora, naslov
referata, naziv konferencije, sv. (broj
sveska), str. (stranice) od do, mjesto,
godina izdanja.

Primjer za knjigu:
[3] Inicijali imena, prezime autora, naslov
knjige, izdava, mjesto, godina izdanja.
- Primjer za web stranicu:
[4] Inicijali imena, prezime autora, naslov djela,
(http://www.adresa.domena), pristup
ostvaren dd.mm.god.

Na literaturu broj 2 poziva se: prema [2]. Ukoliko se
poziva na vie referenci literature, mogue je vie
oznaka odvojenih zarezom staviti u zajednike uglate
zagrade. Pri pozivanju na knjigu korisno je uz broj
literature u zagradi oznaiti i broj stranice knjige na
kojoj se nalazi podatak, formula ili slika, kao npr. [3,
str.232], to znai da je informacija uzeta iz knjige
pod rednim brojem tri u popisu literature, sa stranice
232.

5.2. Izbor naslova

U tehnikom djelu naslov mora izraavati njegov
osnovni sadraj. Naslov mora biti kratak, jasan,
precizan, privlaan i inventivan. Ako se autor odlui
za dui naslov, onda je vrlo uputno da se taj naslov
prelomi, odnosno da se ispod kratkog temeljnog
naslova napie i podnaslov djela. Podnaslovom se
poblie objanjava naslov, odnosno njegova tema.
Podnaslove treba izbjegavati, iako su esto vrlo
korisni.

6. ZAKLJUAK

Tehniki se stil upotrebljava u znanstveno-
istraivakom radu u podruju tehnikih znanosti i u
njemu nema intimnosti, individualnosti, osjeajnosti,
nema cinizma i ironije. Stil je u pravilu bez obrata,
strog, suh i namijenjen specijalistima.

Stjecanje vjetine ivog i suvremenog pismenog
izraavanja, originalnog osobnog dobrog jezika i stila
zahtijeva mnogo napora i energije. Dobar jezik i stil i
bogat rjenik jesu sastavni dijelovi ope kulture,
rezultat viegodinjeg itanja kvalitetnih knjievnih i
znanstvenih djela te vjetina (iskustvo) pisanja.

Seminarski rad slui studentima tehnikih fakulteta
za dublje upoznavanje s odreenom tematikom
nastavnog programa, ali i za stjecanje iskustva u
pisanju tehnikih tekstova. Takvo iskustvo je
neophodno studentima pri pisanju zavrnog ili
diplomskog rada koji su sloeniji od seminarskog
rada. Potreba za vjetinom pisanja tehnikih tekstova
ne zavrava sa zavretkom studija, ve naprotiv, ona
se tek tada najvie iskazuje i prati inenjera do kraja
radnog vijeka.

Ovaj seminarski rad ima za svrhu dati smjernice pri
pisanju tehnikih tekstova ponajprije studentima iz
podruja tehnikih znanosti, ali i svima onima koji se
bave pisanjem takvih tekstova.


Seminarski rad_Elektromagnetska mjerenja Dragan Vulin 2008.
8
7. LITERATURA

[1] R. Zelenika, Metodologija i tehnologija
izrade znanstvenog i strunog djela,
Ekonomski fakultet u Rijeci, Rijeka,
1998.

[2] V. Silobri, Kako sastaviti, objaviti i
ocijeniti znanstveno djelo, Medicinska
naklada, Zagreb, 2003.

[3] Lj. Baban, K. Ivi, S. Jelini, M. Lamza-
Maroni, A. undali, Primjena
metodologije strunog i znanstvenog
istraivanja, Ekonomski fakultet u Osijeku,
Osijek, 2000.

[4] B. Spuida, Technical Writing made easier,
(http://www.icsharpcode.net/TechNotes/Tec
hnicalWriting20020325.pdf), pristup
ostvaren 06.12.2008.

[5] R. B. Standler, Technical Writing,
(http://www.rbs0.com/tw.htm), pristup
ostvaren 06.12.2008.