O obrazloavajuoj ulozi

korespodencijske istinitosti

Fhilip Kitcher

Uvod :
Svakog dana, u laboratorijima diljem svijeta,
molekularni biolozi i njihovi tehniki asistenti
stvaraju nove organizme
Takve radnje nas navode na razmiljanje :
moe li praksa stvaranja organizama biti tako
uspjena osim ako mape, slijed slika, podataka
te molekularna genetika nisu barem priblino
toni?

Fhilip Kitcher zapoinje sa realistikom
pozicijom koju namjerava braniti
Mnoge izjave iz svakodnevnog konteksta, te na
podruju znanosti, su istinite po uzoru na
skromnu korespodencijsku teoriju istininitosti,
koja ne predpostavlja da postoje entiteti,
injenice, kojima istinite reenice odgovaraju

Teorija koju Kitcher zastupa tvrdi slijedede : 1)
imena koja se pojavljuju u znanstvenim i
svakodnevnim izjavama referiraju na entitete
koji postoje nezavisno od osobe (ili ljudi) koja
iznosi tu izjavu; 2) varijable koje se u njima
pojavljuju takoer se proimaju nad tim
entitetima; 3) predikati koji se pojavljuju u
njima oznauju setove takvih entiteta; i 4)
tonost istine izjava generira se u nainu kojeg
je predloio Tarski (set definicija koje na
temelju izmeu relacija ovih tvrdnji daju
istinitost)

Deflacionisti (Frege) su predlagali da sve to je
bitno za redi o referenciji dolazi od beskonane
liste reenica forme : a referira na a, ako a
postoji
Korespodenciojski teoretiari naime tvrde da
postoje kauzalne veze izmeu izraza i entiteta
neovisnih o umu, koje determiniraju referenciju;
oni bi tako na prve 4 tvrdnje nadodali i slijedede :
5) referencijske relacije su kauzalne relacije
izmeu entiteta neovisnih o umu i ligvistikih
tokena (simbola); 6) mogude je dati naturalistiki
izskaz tih relacija da semantika moe biti
izuavana kao prirodna znanost; i 7) da postoji
fizikalistika redukcija semantike

Realisti predlau odreeno tretiranje tih izjava
koje su prole odgovarajude ispitivanje svojih
epistemikih vjerodajnica
Prema realistima, jedna nain na koji ta
epistemika pustinja moe biti stvorena je
tako da izjave igraju uspjenu ulogu u praksi
zalaganje za uspjehom-do-istine uloge, ija
forma glasi : 1) S igra kritinu ulogu u
semantikoj praksi dobro usitnjene
intervencije i predvianja; 2) S je priblino
istinit

Dalje, postoji barem 6 pitanja vezanih za danu
shemu
1 ) Koji smisao moe biti dan pojmu
neovisnosti (ili neovisnosti o umu) a da
pridonosi iskazu istinitosti?
2) to kvalifikatori u navedenim premisama
znae?
3) to je pojam pribline istinitosti koji se javlja
u zakljuku sheme?

4) Nije li injenica da je uspjehom-do-istine
teza mnogo puta pobijena kroz prolost tako
to su brojne uspjene teorije ispale lane?
5) Postoji li opravdanje za usvajanje uspjehom-
do-istine teze koja izbjegava suprotstavljanje
anti-realizmu?
6) ak i ako je uspjehom-do-istine teza i
prihvatljiva, zato mora pripisivati istinitost u
duhu realzima?

Priblina istinitost :
Kitcherova verzija realizma oslanja se na zdravi
razum radije nego na teku metafiziku
Prva dva pitanja vezana su uglavnom za pojam
neovisnosti - na pojam neovisnosti generira
se kroz svakodnevne situacije u kojima
prouavamo druge u interakciji sa entitetima i
prepoznajemo da entiteti opstaju sa vedinom
svojih svojstava netaknutim

Na temelju takvih situacija formiramo koncept
ne samo objekata koji postoje neovisno o
nama pojedinano, nego i objekata koji
postoje neovisno o svima nama
Npr. malo to je danas u okolini netaknuto od
strane ovjeka. No injenica da je stolica na
kojoj sjedim sainjena na pokretnoj traci ili da
se moj pogled kroz prozor sastoji od
automobila, zgrada, rasvjete pa ak i stabala
koji su uoblieni ljudskom rukom teko
svjedoi vrsti neovisnosti o umu za koju se
zalau realisti

Nijedan od ovih entiteta ne ovisi o meni ili
mojim mislima, iako je njihova ovisnost o
drugim ljudima razumljiva
Kitcher naglaava da je uspjehom-do-istine
teza zaokupljena sa izjavama koje igraju
kritinu ulogu u generiranju sistematskih i
fino usitnjenih predvianja i intervencija iz
oitih razloga

Samo ako moemo uspijeno prodi kroz iroki
niz instanci i initi samo ono to je precizno -
predpostavljajudi da ima prostora za brigu da
su naa postignuda prelagana da bi bila
produkti bilo kojeg od suprotnih sistema
Trede pitanje fokusira se na pojam pribline
istinitosti ovdje Kitcher govori o
svakodnevnim pojmovima

Dva su konteksta unutar kojih stvaramo sudove o
priblinoj istinitosti, jedan u kojem smo
koncentrirani na generalizaciju i jedan u kojem
nas zanima pripisivanje vrijednosti kvantiteti
Npr. svi vlakovi za New Haven staju na 125toj
Ulici u ovakav znak vjerujemo dok god neke
okolnosti (npr. poar na 125toj) ne kae drugaije;
zbog toga to prepoznajemo da su takve okolnosti
rijetke, govorimo o priblinoj istinitosti te
zakljuujemo da: gotovo sve instance imaju
vjerojatnost da neto padne pod utjecaj drugog
jednaku gotovo jedinici; razmak za novu ped je
30 ina je izjava priblino istinita zbog toga to je
razmak uistinu priblino 30 ina

Na temelju razumijevanja svakodnevnog
pojavljivanja pribline istinitosti, realisti kroz
ova dva konteksta mogu biti zadovoljni svojom
formulacijom iste, osim ako postoje situacije u
kojima zakljuak moe biti pobijen
etvrto pitanje - oslanjajudi se na povijest,
anti-realisti vide povijest znanosti kao slijed
ulaganja kroz koja su nai preci vjerno
utjelovili istinu svojih teorija, iz praktinih
uspjeha na kojima te teorije poivaju ak i ako
su one kasnije morale biti prepravljene

Anti-realist de tako tvrditi da je humoralna
teorija bolesti istinita, iako se je izmjenilo
vjerovanje vezano za nju do dananjih dana,
potpuno uspjena i istinita
U trenutku kada je uspjehom-do-istine zakon
proveden i pravilno formuliran, tako da vidimo
da izjave s kojima zakon barata su takve da
igraju kritinu ulogu u praksi, teki sluajevi
nisu vie protuprimjeri tvrdnjama realizma

Nakon toga, otvoreno je peto pitanje jedno
je pokazati da uspjehom-do-istine je
odgovarajuda teza kroz povijest, potpuno
drugo uvjeriti one skeptine u pogledu na tezu
Kitcher se slae da je njegova formulacija teze
prirodna generalizacija naih obzervacija
drugih koji se nose s problemima entiteta koje
ne mogu uvidjeti zato smatram da
vjerovanje u uspjehom-do-istine tezu moe
biti poljuljano

Michael Williams prigovara ovakvom dostizanju
istinitosti slijededom izjavom: If i want cold drink
and belive that the refrigerator, rather than the
oven, is the place to look, I will increase the
likelihood of getting what I want. This is because
cold drinks are more likely to be found in the
refrigerator than in the oven. To say that my
having true beliefs makes it more likely that I will
attain my goals is just a compact way of pointing
to the indefinite number of mundane facts of this
sort. It involves nothing so arcane as a physical
correspondence theory of truth.

Michael Levin prilae drugaiji oblik prigovora:
And here is my problem what kind of
mechanism is truth? How does the truth of a
theory bring about, cause or create, its
issuance of successful predictions? Here, I
think, we are stumped. Truth, like Mae West's
goodness, has nothing to go with it.

Najodriviji pokuaj objanjenja pribline
korespodencijske istine dolazi od strane Paula
Horwitcha koji iznosi formulaciju na primjeru:
umjesto da tvrdimo Teorija da se nita ne
krede bre od svijetlosti funkcionira jer je to
istina mogli bi jednako tvrditi Teorija da se
nita ne krede bre od svijetlosti funkcionira
jer se nita ne krede bre od svijetlosti
nikakvo daljnje objanjenje nije postignuto
prihvadanjem istine

Horwich dalje iznosi novi primjer: zamislimo
da postoji osoba Bill, i sve to ta osoba eli jest
popiti pivu i smatra da de samo kimanje
glavom biti dovoljno da dobije jednu.
Predpostavimo da de, ako je njegovo
vjerovanje istinito, on dobiti ono to eli.
Horwich nudi slijedede objanjenje

1) Bill eli <Bill ima pivu>.
2) Bill vjeruje <Bill kimne -> Bill ima pivu>.
3) [Bill eli <Bill ima pivu> & Bill vjeruje <Bill
kimne -> Bill ima pivu>] -> Bill kimne.
4) Bill kimne.
5) Billovo vjerovanje je istinito.
6) <Bill kimne -> Bill ima pivu> je istinito.
7) <Bill kimne -> Bill ima pivu> je istinito ako
Bill kimne -> Bill ima pivu.

8) Bill kimne -> Bill ima pivu.
9) Bill ima pivu.
10) <Bill ima pivu> je istinito ako Bill ima pivu.
11) <Bill ima pivu> je istinito.
12) Bill dobiva to eli.


Izuzev empiristikim predpostavkama vezanih
za 1, 2, 5, jedine premise ovog iskaza koja je
domena praktinog silogizma 3, i Tarskijevi
bikondicionali koji proizlaze iz Horwicheve
minimalne teorije istine vezanih za 7 i 10, svaki
drugi korak je preuzet iz elementarne logike u
odnosu na prethodne korake


Ovo izgleda kao snani prigovor stavu realista
da se korespodencijska istinitost koristi za
objanjenje uspjeha, jer oigledno uspjevamo
dati objanjenje bez korespodencije
Sve to je potrebno je minimalna teorija istine
No ono to se ustvari objanjava
subjekt/agent ima istinitosno vjerovanje o
postupak-cilj relacijama te mu to omoguduje
uspjenost


To nije ba onakvo objanjenje koje realisti
uzimaju kao bitno za obranu korespodencijske
istinitosti
Korespodencijska istinitost smatra se obaveznom
zbog naina na koji tona vjerovanja o postupak-
cilj realcijama rezultira tonim vjerovanjem o
objektima koji lee u eljenom cilju
Billov uinak je lokalni. Uviamo uspjeh u sluaju
u kojem je Bill imao vjerovanje o postupak-cilj
relacijama. No Kitcher jo na poetku iznosi stav
da se argument u realizmu bavi sistematskim
uspjehom.


Kitcher kae da sluaj koji bi nas zanimao je
onaj u kojem subjekt/agent ima ureaj, ili set
ureaja, iz kojeg vjerovanja o postupak-cilj
realcijama teku ti ureaji se sastoje od
mapa, slika, molekularnih struktura, proteina
itd.


Kako bi pojednostavio, izlae slian ali
jednostavniji primjer: Zamislimo osobu Opheliu.
Ophelia eli dodi do razliitih mjesta na podruju
Elsinorea. Na sredu, posjeduje kartu podruja.
Koristi tu kartu kako bi posjetila liticu, oev grob i
na poslijetku potok. Lokacije namjerava posjetiti
gledanjem u kartu te auriranjem vlastitog
ponaanja i prostornog shvadanja u odnosu na
nju. Koncentrirajmo se na potok. Ophelia eli
dodi do potoka. Vjeruje da put do potoka vodi
pokraj vrba, kako uistinu i vodi. Slijedi taj put i
uspjeno dolazi do potoka. Evo jednostavne
primjene Horwichevog modela njene uspjenosti

13) Ophelia eli <Ophelia eli dodi do potoka>.
14) Ophelia vjeruje <Ophelia slijedi put pokraj
vrba -> Ophelia eli dodi do potoka>.
15) [Ophelia eli <Ophelia dolazi do potoka> &
Ophelia vjeruje <Ophelia slijedi put pokraj
vrba -> Ophelia dolazi do potoka>] -> Ophelia
slijedi put pokraj vrba.
16 )Ophelia slijedi put pokraj vrba.
17) Ophelia slijedi put pokraj vrba -> Ophelia
dolazi do potoka.
18) Ophelia dolazi do potoka.

Pitanje je zato su 14 i 15 odrivi? Oiti
odgovor: Ophelia je gledala u kartu. Upoznata
je s kartom i zna to znae i emu slue simboli
ocrtani na karti. 14 bi mogli tako dalje
produbiti :
13a) Ophelia vjeruje <karta je tona>.
13b) Karta pokazuje crtu koja se protee od
dvorca (poetne toke puta), pokraj vrba do
potoka.

13c) Za bilo koju kartu ovog tipa, ako karta
pokazuje crtu koja ide od A do B do C, onda
su A, B, C na karti.
13d) Ophelia je sposobna itati kartu ovoga
tipa.
13e) Svaki sposobni itatelj karte ovoga tipa
koji vidi crtu koja na njoj spaja A, B, C vjerovati
de <karta je tona -> na njoj je crta koja spaja
A, B, C>.
13f) Ophelia vjeruje <karta je tona -> postoji
put koji spaja dvorac, put kraj vrba i potok>.

13g) Ophelia vjeruje >postoji put koji spaja
dvorac, put kraj vrba i potok>.
13h) Ophelia vjeruje >postoji put koji spaja
dvorac, put kraj vrba i potok> -> Ophelia
vjeruje <Ophelia slijedi put pokraj vrba ->
Ophelia dolazi do potoka>.
14) Ophelia vjeruje <Ophelia slijedi put pokraj
vrba -> Ophelia dolazi do potoka>.

Ustanovili smo kako Ophelia stijee odreeno
vjerovanje ono to nas dalje zanima je kako to
vjerovanje djeluje u praksi
Kako bi uvidjeli obrazloavajudi problem ovdje,
moramo prepoznati da 14 opisuje Opheliu kao
bide u psiholokom stanju izazvanom itanjem
karte koje joj prezentira potencijalnu rutu kroz
okolinu, te sad moramo razumijeti kako ju je ta
reprezentacija navela na djelovanje
Razni tokeni poput puta kraj vrba i potoka
pojavljuju se u njezinom psiholokom stanju te se
utjelovljuju pod 15, no moramo vidjeti kako ti
tokeni povezuju stvarna mjesta sa Ophelijinim
kretnjama prema istim

Postoji kauzalni proces koji popravlja
referenciju Ophelijinog tokena puta kraj vrba
te moemo redi da je proces direktnog
perceptivnog susreta sa putem pokraj vrba
Zbog njezinog pozadinskog psiholokog
stanja, opisanog prethodno od 15, i zbog toga
to sad proivljava proces popravljanja
referencije puta kraj vrba, ona se poinje
kretati u odreenom smjeru, u ovom sluaju
putem pokraj vrba

Njezine radnje rezultat su kartom generiranom
u umu, nastalom preko semantikih veza onih
simbola u stvarnosti te perceptivnog procesa
koji uslijedi
Iako moda neznamo detalje kauzalnih veza
koje utjeu na Ophelijinu koordinaciju simbola
sa stvariam u svijetu, prepoznajemo da te
kauzalne relacije dijele zajedniku strukturu sa
relacijama koje stoje izmeu objekata u
njenom perceptivnom stanju

Kao dopunu svemu moemo nadodati u iskaz i
kartu kao ureaj kojeg, ako u njega vjerujemo i
znamo se njime koristiti, pridonosem
Ophelijinom cilju :
19) Ophelia vjeruje <karta je tona>.
20) Ophelia je sposobna itati kartu.
21) Ophelia eli q *mogude instance: <Ophelia
dolazi do potoka> , <Ophelia dolazi do litice> ,
<Ophelia dolazi do groba>].

22) [Ophelia vjeruje <karta je tona> &
Ophelia je sposobna itati kartu & Ophelia eli
q] -> Ophelia ini A(q).
23) Karta je tona.
24) [Karta je tona & Ophelia ini A(q)] -> q.
25) q.

Ovo je dokaz njene navigacijske uspjenosti
u svakoj instanci, njeno itanje karte generira
radnju A(q), koju objanjavamo kao radnju
znaajnu za q.
Deflacionisti bi mogli pomisliti da je shema
koju Kitcher izlae moe biti dostatna, ak i ako
je pojam istine interpretiran onako kako
preferiraju, no to nije dovoljan nain kojim
uspjeno rjeavamo iskaz
Ako provedemo 23 kroz deflacionistiki
pristup, to ostavlja 22 i 24 neobjanjeno

Realist smatra da moe objasniti iskaz
pozivanjem na korespodenciju paralela
izmeu psiholokog ivota subjekta i
efektivnosti radnji koje provodi proizlazi iz
korespodencije izmeu elemenata subjektove
reprezentacije i elemenata u svijetu
Puno psiholoko razumijevanje Ophelijinih
radnji i odluka mora referirati na semantike
relacije izmeu njenih tokena i objekata u
njenom okruenju te kauzalne relacije izmeu
perceptivnih stanja i objekata u stvarnosti

Te odluke ispadaju efektivne, jer kauzalne
relacije koje povezuju Ophelijine tokene sa
entitetima u svijetu odabiru one entitete koji
stoje u relaciji izmeu njenih misli te
reprezentacije na karti
Odgovor prethodno navedenim prigovorima
Levina bio bi taj da nisu sva znanstvena
objanjenja nuno mehanika u nekim
situacijama bitna je uloga ponaanja
odreenih tipova sistema koji sadre
odreena svojstva

Postoje procesi koji se odvijaju u Ophelijinoj
glavi dok ita kartu i donosi odluke to initi,
postoje procesi koji se odvijaju u sviojetu dok
se krede. Ne objanjavamo kako dolazi do svog
cilja tako da elaboriramo na temelju detalja
njenih kretnji te kako utjeu na dolazak do
odreenog cilja bitne su nam relazije koje se
pojavljuju u mehanizmu koji omoguduje
Opheliji da krene sa svojim putovanjem kako
bi dola do odreenih destinacija

Realist predlae da ova koordinacija nastaje
zbog korespodencije izmeu karte i svijeta
Konano, u odgovoru Williamsu, Kitcher iznosi
da korespodencijska teorija za koju se zalae
brani pojam korespodencije ukorijenjene u
poznatim situacijama, te na temelju danog
primjera, bi bila prepoznatljiva od strane bilo
kog tko je kicnuo u Ophelijinu kartu te ju
slijedio

Na poslijetku, Kitcher koristi svoju shemu sa
Ophelijom kako bi rijeio poetno pitanje
puno kompliciranije uspjenost i istinitost na
podruju bioininjeringa
Mogude je uiniti poveznice izmeu
Kitcherove sheme i tog primjera, pa tako
moemo redi slijedede : 1) osoba koja stvara
odreenu vrstu organizma koristi odreenu
poznatu kombinaciju za koju vjeruje da je
istinita Ophelia koristi relacije izmeu
resursa (karte) i praktine upotrebe
2) Ophelia prati kartu bioininjer raspolae
mnogih mogudim odlukama na temelju
pozadinskog seta resursa nastalih putem
mnogih probnih pokuaja prethodno
uinjenih; 4) ono to se odvija u
znanstvenikovoj glavi uvijet je onom to de se
odvijati u laboratoriju te uspijeh proizlazi iz tog
zbog psiholokih tokena koji odgovaraju
objektima i relacijama u kauzalnim procesima
uinkovitost nastaje zbog korespodencije
izmeu simbola na probnim pokuajima i
entiteta iz svijeta