1

S T O T I N U I O S A M
(prvih sedam knjiga)
ZAPISALA:Vesna Krmpoti

PREPORUKA PUTNICIMA
Ovo su tragovi, po kojima ivi mrtvaci
uzlaze u novi dan.
Ovo su vodii u podzemlju, za due
umrtvljene tijelima.
Ovo su tlorisi za prolaz kroz nonu
bakanaliju uma.
itajte ih kao da sebe itate, listajte ih
kao da sebe listate.
Uistinu, vi ne listate knjigu, ona vaim
rukama lista vas, i ita vas vaim srcem
i oima.
Ovo nisu knjige, ovo ste vi, putokazi i
putnici kroz sumrani urnebes uma.

IZ RECENZIJE, OPENITO
Jedna kita, od stotinu i osam razloga za
ljubav, prolazi nam kroz ruke, na
svojemu putu u daljinu, u blizinu
kako joj tko namijeni smjetaj.
Rije ti po rije kazujem tko si, tko sam.
Izmeu rijei, utnju po utnju slua
nerazliku, meu nama do balaka
zabodenu.

U ovoj emo se knjizi voljeti, ti i Ja,
voljeti se do neznanja tko je ti, a tko je
Ja.
Ljudska je dua vjerenica Onoga,
koga zovu Jahve;
tom emo se ljubavlju vjeriti
ti i Ja, da bismo izgubili granicu izmeu
sebe, Ja i ti.
Sve ti ovo povjeravam pomalo nehajno,
kao to jasmin bez napora kazuje sebe
mirisom, niz etiri smijeha vjetra.

...Ovo je stereo izvedba jednoga
jedinstvenog Glasa...

Ni mudroslovlje, ni ljeporjeje
ovo je otisak tvojega hoda
po ivoj eravici spoznaje.

Ove rijei, ovi retci, ove knjige,
to su Moja pisma vama,
u svenjevima od stotinu i osam.
Padaju po vama kao oluj-cvijee,
a s mirisom spokoja i s peludom
vedrine; orkani ganua i vijavice milosti.
itajte ih u samoi, kao to i prilii kad
se itaju rijei, koje drhte od ljubavi.

U vaemu je vrtu vodoskok, visok, od
suha zlata.
Vi drugamo gledate, o drugomu mislite,
drugo elite.
A voda pri poput smijeha.
Poslije ete pobonim doljacima
kazivati mjesto na kojemu je stanovao
prsak Moje zlatne rijei.

IZ RECENZIJE, STILSKE
KARAKTERISTIKE
Rasko smisla, jednostavnost slike
to je govor pjesme, koji pada nice
pred licem onoga to kae, nehotice.
Moja vijest je tako jaka, da ju moe
ponijeti samo onaj, tko zna da sam Ja
taj, to plea podmee.
Na vrhu Mojih plea je vijest o Meni.
Na vrhu vijesti sjedi leptir boanske
lakoe.

O AUTORU, NJIM SAMIM
Ja sam more koje umori, govorom
zbornim o modrini zborim, o romornom
moru, neumornom.
Ja sjedim u koljci tvoga uha
i biserno sluam sav taj modri neumor
umorni, o moru to zbori o romornom
moru, neumornom, o Meni, koji u tvojoj
koljci sa Sobom zborim.
Ja sam prvi i jedini pjesnik, drugi i
mnogi toliko su pjesnici, koliko su Mi
blizu.
Poezija je uvid, zanos, snaga, koju
udiete u Mojoj blizini, pa ju poslije
negdje izgovorite aptom ili glasno,
sjeajui se, mutno ili jasno.

... Kakvi oceani klee oko Mojega
apta,
svjesni svoje plitke prolaznosti...

... Ovaj je pjesmopis jedna te ista
kudjelja, a samo Ja mogu od nje isti
konac ispresti i njim izvesti tolike
plesove i bjesove ara.
to, pa zar nisam tako stvorio svijet,
da, svijet?!

Bog je zarobljenik vs, u Njega
beznadno zaljubljenih.
On je jedinstveni kristal.
Mi smo roeni iz Njegova nagona
za mnoenjem.

Moje su rijei pjena sutine, Moje su
rijei sutina pjene.
I kad su pjena, i kad su sutina,
Moje rijei blijete istim smislom.
To je savren smisao, to je smisao
savrenstva.
Oh, jo i vie:
to je prejasna rosa savrenstva.
Da, Ja sam Pjesnik, a vi ste Moji stihovi,
koje izgovaram sam Sebi, na vlastito,
uzvieno, samotno zadovoljstvo.

BILJEKA O JEZIKU
Izabrao sam jezik, pjesmen, magian,
rijei bliske onomu to znae,
rijei-izvore, rijei-kljueve, Tvoreve
zvukove;
sve to se smije u njima da se nasmije,
i sve to plae u njima da zaplae.
Zakopan pod gromadama glasovitih
jezika, pod naslagama zvunih ruda,
taj jezik je zlatna ila, jo nenaena,
to nije ni udo u vremenu eljeza.

Uzvisio sam govor Junih Slava,
kazujui njim Svoj nauk svima.
I svi e hodoastiti u taj jezik, u tu
peinu sa stotinu i osam upova
svetih rukopisa.
U Mojoj predstavi nema sporednih
uloga.
U Mojemu hotelu nema sluajnih
gostiju.
U Mojemu vrtu nema nezvana cvijea.
Valovi uvienosti putuju svijetom,
klanjajui se tako duboko, koliko su
visoki.

Prozivam vas, Slaveni, da proslavite
Slovo o polku Bojemu.
Ne snebivajte se, ne gordite se,
ne pokuavajte razumjeti, ve otvorite
usta i sluajte Slovo, koje vas izgovara,
u dobar as po svijet.
Slaveni, slavite Slovo, svim svojim
sluhom, svim grlom svojim, svim srcem
svojim.
Sloveni, slavite,
Slaveni, slovite.

Slovo je va znak, Slaveni!
Sva ova krv i sluz, smrt i poar, sjena je
golemoga Slova, to se s neba sputa
na va rod.
Odsada, bit ete narod Moje rijei, a ne
vie robovi i porobljivai. Doao sam
vam uruiti Slovo, po kojemu ete
odsada Mene slaviti.
Kao da pjevate, vi ete ivjeti.

BILJEKA O ZAPISIVAICI
Izabrao sam duu, svojeglavu,
nepropusnu, za ita, osim za Boju
usnu.
Izabrao sam nesporazum sa svijetom,
samou, smutnju, boansku prnju,
to pustinjai na trnju.
Izabrao sam onu, to protiv sebe die
bunu.
Nju, nad kojom sam se smijao i plakao,
zato to joj je, nepokornoj, osim Mene,
i pjesme o Meni, sve drugo bilo pakao.

Tko Me je prepjevao na jeziku slabo
znanu, u narodu neslogom razrovanu,
u danu koji se naginje na neznanu
stranu?
To je pjesnik koji Mi je elio pjevati,
i bijae mu ravno gdje e se to sluiti,
i hoe li ga itko, osim Mene, uti.


2
... Odabrao sam te da nita ne preuti.
Odabrao sam te, jer je tvoja plahost
nesavladiva, ali je tvoj otpor preslab.

Govorim ti, jer ne zna to ti govorim.
Govorim ti, jer zna.
U tomu dvosmjernom razmaku stanuje
poezija: ljubav izmeu uha zemlje i
Bojih usta.

Mi smo dva ujna, razgovjetna sloga
ljubavne pjesme Jednom od Jednoga.

... Nehatno i strasno
budi domaica Mojoj poeziji
ne plai ju svojom pohlepom za njom...

Idi, obii Moje domove, na prag im
cvijet Moje rijei poloi; i tada sluaj
kako se mirisni smisao oko vas ovija,
strasno nikomu i niemu upuen,
strasno nigdje rasplinut.

(Zagreb Beograd,
svibanj 90. 7.7.90.)

1. OD UNUTARNJEGA HRAMA a ne
obratno.
Graditi vanjski bez unutarnjega,
gubljenje je vremena i snage; takva
gradnja unosi neravnoteu u prirodu i
meu ljude.
Stoga je vaa prva dunost dodir sa
Mnom, stanovnikom unutarnjega
hrama. To je va temeljni rad, dunost, i
smjer.
Ne pokuavajte manjkavost unutarnjega
zabauriti veliinom, ukrasima, i slavom
vanjskoga hrama. Ukoliko vanjski nije
odraz unutarnjega, ne treba ga ni
graditi. Ne gubite snagu, novac, i
vrijeme na graditeljske pothvate bez
unutarnjega pokria.
Stoga, okrenite se k Meni u sebi, to
znai: slijedite Moj nauk mira, ljubavi,
samonadzora, i morala. Nema brega
naina gradnje od ovoga.
2. NE ZABORAVLJAJ NIKAD da sam
Ja u svakomu i kad razgovara
s ovjekom ija te skuenost misli i
doivljaja zapanjuje, sjeti se da sam Ja i
u njemu, tek neto bolje skriven nego u
drugima.
Sjeti se, stoga, da razgovara sa
Mnom, govori, dakle, Meni, skrivenomu,
ne obaziri se na masku koju nosim.
I sjeti se da, govorei Meni, Meni daje
rije. Tako u uvijek Ja govoriti Sebi.
I nema zapreke, koja moe dugo
odolijevati Mojoj rijei, koja se u Moje
uho ulijeva.
3. DAJEM TI SNAGU da bude stup
mira u svojoj porodici.
Dajem ti snagu da prata
nerazumijevanja i nerazume.
Dajem ti snagu da prata sebi kad
pogrijei jer i Ja ti pratam.
Dajem ti snagu da svoj bol i svoju
povredu, nepodijeljenu s drugima,
preda Meni.
Dajem ti snagu da svoju radost i svoj
zanos, podijeljen s drugima, takoer
preda Meni.
Dajem ti snagu da bude lagana kao
pahuljica ne trebaju ti ni krila, treba ti
besteinstvo.
Dajem ti snagu da Me vie ne moli za
snagu, da bude snaga.
4.JA SAM TEMELJ hrama, koji gradite.
Ja sam krov hrama, koji gradite.
Ja sam graditelj hrama, koji gradite.
Ja sam stanovnik hrama, koji gradite.
Vi ste moji radnici koje sam pozvao, i
koji ste uli Moj poziv.
Sluajte Moj glas, i kamenje e se samo
slagati u zidove. Nikakvo vam drugo
orue ni strojevi nisu potrebni. Sav je
znoj i trud va lakoa bivanja sa Mnom.
Sav je va posao predanost.
5. SVAKOGA ASA DRUGI JE
SVEMIR U IGRI
Svakoga asa ti sama stvara nove
mogunosti; i slika svijeta svakoga je
asa drukija: nove ti prilike uruuju
poziv na gozbu, ili na ratite. Brklje se
podiu s neupoznatih drumova.
Domamljeni tvojim eljama prizori izlaze
iz kutova. Shvati: u tvojoj je ruci
kaleidoskop svijeta.
I kako ga okree, slau se nove
simetrije i nove tee, i sredotoja drugih
oblika i boja.
Budi uvijek spremna zaboraviti juer, ne
pomiljati na sutra, da bi danas
posegnula za svemirom, koji si sama
omoguila.
6. SUTRA SE BRINE ZA SUTRA, juer
je nizvodno otilo.
Ne prizivaj nita, ne zadravaj nita,
dopusti onomu to ima, da te ima.
Tvoja briga o sutranjici krijepi se
nejakou tvoje vjere. Kako ti slabi
vjera, tako ti krupnja
briga. Kaem ti, sutra se brine za sutra,
juer se pobrinulo za juer lijevo su
mrtvi koji se raaju od mrtvih, desno je
san koji pokapa san i jedni su i drugi
varka, koju razotkriva varka.
Ja, koji sam istina, vodim brigu o tebi.
7. TUI SE DA SAM HLADAN I
STROG
I ne pomilja da je tvoj sluh nesavren,
pa ne umije uti more ljubavi,
po kojemu plivaju kontinenti Mojih rijei.
Ako si s neim ili nekim nezadovoljna,
najprije pogledaj k sebi, i u sebe.
Moda e otkriti manjak, koji pripisuje
drugima.
8. STAVILA SI TAMNE NAOARI, pa
tumai kako je doao dan pomraenja.
Govori o znacima nebeskim, o
najavama i navjetajima starine, o
pomacima zvjezdanih rasporeda, i o
pometnji meu silnicama prostora. Sve
ueno i suptilno, biranom rijeju, sve
poduprto tananim znanjima, o kojima je
malo tko uo.
Stavila si tamne naoari, i ako ih uskoro
ne skine, imat emo novu teoriju
rasapa.
9. JA S TOBOM RAZGOVARAM
ZATO, to ti nikada, nikada nee
shvatiti da se takva milost tebi daje.
Zato to e uvijek misliti da se radi o
suutnoj igri tvojega uma.
Pa dobro, dobacuj loptu u pravcu uma,
mate, ili Boga.
Uvijek sam Ja taj koji e ju doekati,
uvijek Ja taj, koji e ju vraati.
Zato to ne moe shvatiti milost prema
sebi, Ja ti ju dajem.
Ostatak razloga jo je manje shvatljiv,
mada je oigledan.
10. JA TI ELJE ISPUNJAM I ONDA
KAD NE ZNA DA IH IMA
Ne zahvaljuj Mi samo u vrijeme kad si
svjesna ispunjene elje. Zahvali Mi i
onda, kad ti se ini da nita nisi traila,
da ti niemu nisam udovoljio. Jer jesi,
jer jesam.
Ja sam uvijek s tobom, ni trenutka te ne
naputam.
Ti si ta koja naputa, koja odluta, koja
plae mislei da je naputena.
11. TRAILA SI RAZUMIJEVANJE
SVEMIRA
Doao sam da ti dam razumijevanje
tvoje molitve.
Sjedi ovdje u svojemu kutu, i dotie
sva bia za koja moli. Svoju djecu,
mua, roditelje, roake i prijatelje,
susjede i znance, neprijatelje i
nepoznate. Traila si razumijevanje
svemirske tajne. Umjesto toga dajem ti
razumijevanje tvoje vlastite tajne.
Sjedi ovdje u svojemu kutu, i dodiruje
crninu Plutona i bijes Saturna. Skree
zlokobne putanje uragana i Urana.
Ukidam u tvojoj glavi razdjele prostora i
vremena. Dajem ti da shvati da se
tvoja molitva iri kao nesustali kolobar
svjetla. Da je jednako prostrana
bilijunima, kao i jednomu. Da je po mjeri
onih, za koje se moli.
Kakvo jo razumijevanje trai? Koja je
jo tajna ostala neotkrita?
Sva su svojstva molitve od srca, sva joj
je mo od srca. Razumij svoju molitvu,
moli se put svojega srca.
Da, ti se moe moliti za usjeve, za
kie, za sunce, za mir, za zdravlje, za
dobrobit zlosretnih, za prosvjetljenje
opakih. Da sjena crne planete zaobie
Zemlju. Da se Zemljina utroba ne zgri,
i ne ispljune vodu i vatru svojih dubina.

3
Ali kad se moli za isto srce, moli se
za sve.
Jer kad ti je srce isto, doi e vatra i
voda, planete i klice, ljudi i zvijeri, do
nogu e ti sjesti, i lozinku ti svoju
predati, i vie nee poeljeti da su igdje
drugdje, da je ikakav drugi zakon nad
njima, osim zakona istoe.
Dajem ti razumijevanje da se moli za
istou srca.
12. NE ZABORAVI DA SI VATRA, ne
povedi se za dimom uma.
Tvoj dim koluta i plee, i vidik ti zastire.
On je posljedica tvoje vrline da saie
tvari grube i zemaljske.
Ne zamijeni sebe ni za dim, ni za ono
to u tebi i tobom izgara.
Ti si vatra, oganj, lomaa prljavtina
te ne moe taknuti, iako ju ti dotie i
pretvara u pepeo.
Ne povedi se za dimom uma, ne
zaboravi da si vatra.
13. NE DOPUSTI SVOJEMU UMU DA
TE OPIJA
Opijena, tetura, i onda se njemu
utjee za pomo: da ti smiri zemlju pod
nogama. Opijenoj, on ti obeava i vie
od toga. Hoe li od vina traiti da te
rastrijezni?
Ne dopusti svojemu umu da te vara.
Da te zatvori u tijelo, i da te potom ui
kako da od njega moli kljueve.
Nego doi k Meni bez tijela i bez misli.
Kojim zidom i kojom ogradom da se
uzduh ogradi? Iza koje brave da se
vrijeme zadri?
Ne ini nita, samo shvati: slobodna si.
Pijana si od neshvaanja da si
slobodna. Pijano je ogledalo u kojemu
se ogleda: ogledalo tijela, uma, zemlje.
Ti si trijezna i slobodna kad se ogleda
u Meni, svojemu pravom zrcalu.
Doi k Meni bez tijela i bez misli,
ogledaj se, ugledaj se, i vie te nita
nee prevariti.
14. DOKLE U SVOJE RIJEI KROZ
USTA TI PRODIJEVATI, ekajui da
postanu djelo?
Pogledaj svoje noge kako jure
nepotkovane Mojom rijeju; ni ruke ti ne
slijede govor to s usta pada. Zar sam ti
Svoju rije dao zato da ju proputa
kroz sebe kao kroz sito vodu?
Moja rije nije za tvoju slavu. Moj je rije
za tvoj ivot.
ivi ju, ili e ona za tebe umrijeti.
15. DAO SAM TI, A JESI LI UZELA?
Ljubio te, a jesi li uzvratila?
Ni tvoje ruke, ni tvoje usne nisu radile
svoj posao: da se daju Mojemu
davanju.
I sad cvili da ti je ivot prazan. Da je
kao naputena kua. Staza, kojom vie
nitko ne koraa.
Ali Ja ne prestajem s davanjem samo
zato, to netko ne uzima; ne prestajem
s ljubavlju samo zato, to netko ne
uzvraa. I dalje ti na ruke lijem
blagoslove, i dalje ti je kua puna,
i staza ti je vazdan hodoasna. Samo
to ti to ne zna.
Izabrala si da nema to to ima.
I ne zna da si izabrala.
I ne zna da to ne zna.
16. BUDI ISTA, NE BUDI ISTUNAC
Ne straari tako budno nad nevanim
razlikama. istunstvo nije zamjena za
istotu. Ne zavaravaj ni sebe ni druge
savrenstvom u sitnarijama.
Ne zaokupi se treim i desetim, dok
odgaa i zaobilazi prvo.
Oni koji su isti, nisu istunci. I koji su
istunci, nisu isti.
Ne budi istunac, budi ista.
17. USUDI SE BITI BEZNAAJNA
Usudi se biti bezimena.
Da te nitko ne zapazi, ne pohvali, ne
pokudi.
Da te samo Ja ujem i vidim,
da samo Ja znam tko si i kakva si.
Usudi se ne remetiti muk i bespokret
svojega imena i lika.
Usudi se biti takva, konano!
Jer je Meni dosta tvoje vanosti,
zbog koje je oko tebe guva,
u kojoj Ja ne nalazim mjesta.
18. TO SI ZASTALA, PA
OSLUKUJE viu li za tobom?
Laske ili psovke i jedne i druge su ti
zar toliko vane da zastaje, da korak
odgaa?
Idi, kreni, nastavi svoj put oni te
nikada nee moi toliko prehvaliti, toliko
prekuditi, koliko e ti moi koraka
nainiti.
19. OSTAVI NA MIRU KOPNA
UTONULA, i hramove to lee pod
gromadama mora.
Ta kopna nisu vanija od ovoga, na
kojemu stoji.
Ti hramovi nisu svetiji od ovoga, koji
gradi.
Ono vrijeme nije vrijeme u kojemu
moe disati kao to moe u ovomu,
znajui da die zrak jo neudahnut.
Ono to si izgubila u hramu na dnu
Tihoga oceana, to ti lei pod tabanom
sitan bitan biser, koji ne treba traiti,
ve se za njim sagnuti.
20. KAD TI DAJEM DA BIRA izmeu
svijeta i Mene, ti izabere Mene, ali se s
trakom aljenja osvrne na svijet.
Zbog toga traka aljenja mokar ti pas
kaska za petama, cvilei kao to cvile
gladni i naputeni.
Onda ti zastane, nemona sluati taj
cvile, pa mu udijeli kost svoje panje.
Onda krenete zajedno, oboje veselo
maui repom. A kad on zarei, ti opet
zastaje i zove Me, uplaena.
Ne bi ga poalila da nisi za njim alila.
Tvoja je suut krinka tvoje elje.
Kad Me jednom izabere bez i traka
aljenja, niiji ti cvile vie nee
potkupiti ui.
21. NISU VANI KONAC, IGLA,
KARE jer se oni mogu zamijeniti za
konac, iglu, kare.
Vano je Moje krojenje i ivanje, ono se
ne moe zamijeniti.
Vana je haljina u koju u odjenuti
svijet, ona je jedna i nenadoknadiva.
Imam zlatne kare, ali kare. Imam
zlatnu iglu, ali iglu. Imam zlatan konac,
ali konac. Niti kare reu same, niti igla
sama ije, niti konac sam proiva.
Ne zaboravite: sve je zamjenjivo osim
Majstora Krojaa. A On ima na bilijune
igala. Ne razbijajte glavu zato je uzeo
u ruke ba ovu, a ne neku drugu. Ne
gordite se, ne udite se. Pustite se
Njegovim
prstima. Jer kad ete vie, i da li ete
ikad, biti konac, igla, kare, dok se kroji
novi lik svijeta?
Imam zlatne kare, ali kare. to vrijedi
zlato, ako su Mi kare tupe? Vano je
rezati, a ne blistati.
Ti si zlatna igla, ali igla. Ti si zlatan
konac, ali konac. U zlatu se ne ponesi
ne gordi se, ne udi se, prepusti se
Mojim prstima.
22. GDJE GOD DA SI, S KIM GOD DA
SI, budi prvo sa Mnom. Dok razgovara
s drugima, najprije okreni uho k Meni.
Ja mogu govoriti svim ustima, ali Moju
e rije prepoznati pozornou srca.
A kad sama zausti, pusti Mene da
govorim.
Pristane li na Moju igru, nee nai ni
drutva ni samoe, koja e te ugroziti.
23. NE RAZUMIJE? Znaj da je to
zato, to Ja tako hou.
Ne zna, ne umije? I to je zbog istoga
razloga.
Na Mojoj jarko osvijetljenoj pozornici
dao sam ti ulogu sjene; u Mojemu
svijetu jasnih zakona, ti si Moj treptaj
neizvjesnosti.
Od Mene ti je neznanje zavoli ga.
Od Mene ti je zbunjenost prigrli ju.
Moja je nejasnoa drukija od
nejasnoe svijeta; potujui ju, saznat
e jasnou svoje vjere, izvjesnost
ljubavi.
24. NISAM TI REKAO da se upregne
u ovaj posao zato, jer on ima izgleda na
uspjeh; rekao sam ti da se ispregne iz
misli o uspjehu.
Niti sam ti rekao da odustane od posla
zato, to ne donosi ploda; rekao sam ti
da je tvoj plod tvoje djelanje.
Rekao sam ti da e te tvoj rad iskupiti i
od uspjeha i od neuspjeha.
A ti jo uvijek zbraja i odbija gubitak
i dobitak konanoga rauna,
zaboravljajui da se time plete u Moje
poslove, koji su ve davno obavljeni.

4
26. GLAGOLJA, BRBLJA, TRUBI
a ui Moje zar ne ali?
Zar bi tako brbljala da sjedi pokraj
Mene?
Tada bi utjela, smijeila se, i plakala.
Bilo bi nam divno.
Nego zato ti misli da i dalje ne
sjedi pokraj Mene?
Da ne ee sa Mnom? Da Moje uho
nije sasvim blizu tvojih usta?
S kim god razgovara, znaj: Ja sluam.
Pazi, dakle, to Mi govori.
Kad bi samo malo vie utjela, mogla bi
uti to Ja govorim. Plakala bi, smijeila
se, i bilo bi nam divno.
27. NE, JA NIKADA NISAM REKAO
da je svejedno kojom iglom ijem, kojim
karama reem, kojim koncem
proivam. Nikada nisam rekao da sam
izabrao nasumce ono, to sam izabrao.
I na kraju ivanja mogao bih rei: saio
sam ovu tako lijepu haljinu zato, to
sam imao jednu vrlo dobru iglu, jedne
vrlo dobre kare, jedan vrlo jak konac.
Mogao bih tako rei, ali ne elim znati
hou li rei.
Pita zato? Zato to sam odluio da to
o vama ovisi.
25. IVI U STALNOJ ASKEZI
NEOEKIVANJA, pa ipak, ekaj Me od
daha do daha.
Budi daleko od svih elja, pa i od elje
za Mnom, i svakoga asa budi svjesna
da sam Ja jedini stoer tvoje udnje.
Budi kraljica u svojemu pustinjatvu, a
kada dou po tebe s koijama i
raskojem, budi pustinjak u dvoru
kraljice. I budi nezbrinuta zbog svoje
dvojednosti. Ona je u tvojim oima
nemogua a kakva je, to misli, u
oima Svemoguega?
28. ZLATO JE ZLATNO ISPOD
NEISTI; dragulj je draguljan ispod
praine.
Ne ra zlato, ne trule kristali. Ali
vrijeme, vrijeme prolazi.
Tebi govorim, Moje zlato i alem-
kamene. Ja sam te talio, Ja sam te
strugao, Ja sam te kovao, Ja sam te
brusio; i sad si Moj nakit, Moj ures, Moj
si sada po mjeri talisman.
Ali te prekrio sloj zemaljskoga praha,
sloj tamnog zaborava. Pa kad zborim
zlatu i alemu, odaziva se neist i
praina.
Zlato Moje, i Moje draguljno, zar vie ne
zna to si, i ije si?
Hou li te u vatru ienja, hou li te u
vodu umivanja?
Ti uti. A uplaeni, neist i praina
trae odgodu.
I vrijeme, vrijeme, vrijeme prolazi.
29. BUDI VAZDA I SVUDA
BLAGOVJESNA, jer to ime sam ti dao
kao zadatak i kao sudbinu; vrati Mi ga
vrhom punog vijesti, koja jesam.
Ui u san ljudima i kai im svoje ime;
proi javom svijeta poput jasnoga sna.
Na usnama blage vijesti koju nosi,
rastopi se kao hostija.
Jer to je zadatak i sudbina, koju sam ti
namijenio. I vrati Mi se kao ime, koje
svakomu pristaje.
30. TKO ZVONI NA VRATIMA? Ja.
Tko otvara vrata? Ja.
Tko pita tko zvoni na vratima? Ja.
Tko zna da sam to Ja? Ja.
Ima li mjesta za jo jednoga?
Nema.
Jer ja sam taj jedan, i Ja sam to mjesto,
Ja sam taj jo, i Ja sam taj ima.
31. OSTAVI SVOJ KAPUT PRED
VRATIMA; svoje cipele i svoj kiobran.
Povratnu putnu kartu. Pozivni broj
ureda za izgubljene stvari.
Kozmetiki pribor. Bankovnu knjiicu.
Male oglase.
Tko te tako pretovario, dijete Moje? Pa i
ta naprtnjaa s kostima predaka i sa
sjemenjem izumrlih kontinenata emu
e ti to?
I kad sve to odloi, vie nee trebati
prelaziti prag: ve e biti unutra.
32. NITA NE TREBA INITI,
naprotiv, treba toliko toga ne initi.
To je tvoj najvaniji posao, tvoja
najdinaminija akcija: ne initi toliko
toga to ini.
Tolike rijei koje si izgovarala, ut e se
kad zauti.
Zaustavi korak, zaustavi misao o
koraku; zaustavi kretanje, zaustavi elju
za kretanjem.
I u tiini te zaustavljenosti postani
svjesna kako jako, kako odasvud putovi
mijenjaju smjer vie ne vode od tebe,
ve k tebi.
33. U MOJOJ NAGRADNOJ IGRI
moe igrati samo na onu kartu, koju
sam ti dodijelio, a ne na onu, koju bi ti
htjela, zadivljena, moda, slikom na
poleini.
Strpi se, moda drugi put.
No bilo bi bolje da sadanju igru tako
dobro odigra da drugoga puta vie ne
bude da osvoji nagradu neigranja.
34. ULUTALA SI U DVORANU OD
IGRE, i sjela za plou s crnim i bijelim
figurama.
A velik ti je protivnik sjeo nasuprot.
Igrate za glavu, i satovi vam nejednako
mjere vrijeme do sjekire.
On je kralj svijeta u ahu, a ti?
No da, ti si netko tko ne umije igrati, ali
umije pustiti Mene da zaigram. Pa
gledaj sada kako dobivam za tebe,
kraljevskim korakom pjeaka.
35. PALUBA POD TOBOM TONE, a ti
zuri u obzore, ekajui da naie brod
spasitelj.
U koari, na jarbolu, s dalekozorom, ne
vidi da je potpalublje poplavljeno.
Bolje bi ti bilo da sie, i prione za
crpku.
36. MOJA SE RUA RASCVJETAVA,
ali tko to vidi? Pa i ti stalno pita: cvjeta
li, cvjeta li? Hram meugorski sputa
li se, sputa?
Vjeruj mirisu koji lebdi, ruiast, u
uzduhu. Vjeruj smijeku koji se,
samozvan, javi u pogledu, kada se
uperi u zid buduega hrama.
Rua posvudanjosti se rascvjetava, a ti
pita: gdje?
Miris vjenosti... a ti pita: kada?
37. NA OKO SAM TI ZNAK UDARIO
da bi se sjetila... A ti jo uvijek gleda u
daljinu i govori: ekam taj obeani
znak.
Dok ti oko nije zacviljelo, ti nisi vratila
pogled kui.
Kae da sam duhovit, a Ja naprosto
ne znam to bih s tobom da bi me ula i
razumjela. Pogreka je u oku, a ne u
svijetu.
Vrati se pod svoje vjee, tamo ima
najvie posla.
38. DOLO JE VRIJEME KAD VIE
NEMA VREMENA
to si sijala, to si posijala; danas je
etva. Nema vie odgode za ono, to je
namijenjeno da se dogodi.
Vrijeme izmeu uzroka i posljedice
skratilo se do dana, do sata, do
trenutka.
to se spremalo duga stoljea, dogodit
e se na iljku jednoga, jedinog asa.
Jer sad je vrijeme kad vrijeme guta
sebe poevi od repa i kad se
eljustima hvata za zatiljak.
39. MOJE IME NEKA BUDE tvoja
najsigurnija imovina, tvoj cjel i cjelcat
posjed i bankovni raun, koji ne
propada.
Nema toga ovjeka, toga kipa, te slike,
knjige, znanja, koji e ostati s tobom,
kao to e Moje Ime s tobom ostati.
Nitko ti ga i nita nee oduzeti, osim
tebe same.
Moli za snagu da to uvidi.
I ne budi tedljiva troei od te imovine;
a svakoj drugoj shvati prolaznost.
40. KOLIKO SAM TI DAO
ODUZIMLJUI ti prigodu da pogrijei!
Koliko sam ti pomogao razjurivi od
tebe ceste i putove, kojima bi zastranila!
A mislila si da te kanjavam.
Dokle u ti davati oduzimanjem? Kad
e Mi ve dati da ti dajem bez uskrate?
Mojoj oceanskoj prirodi ovo tee pada
nego tebi, koja na obali Mojega mora
sanja o kapima.
Naravno, alim se. Ali shvati Me
ozbiljno.
Kad ti sljedeega puta uskratim eljenu
kap, prepoznaj u tomu ponueni ocean.


5
41. EKAO SAM DA POGRIJEI, u
tomu je bila Moja nada da e se vratiti.
Dugo sam ekao.
Neka su se morska tla u visine dizala, i
neka su silna kopna na dno tonula;
neke su zvijezde u nebo ulijetale kao
zapaljene strijele. Os Zemlji je dva, tri
puta zateturala, i izlaz sunca dobacila
put zalaza.
Dijete Moje, zato si toliko oklijevala na
toj opasnoj pozornici od igre? Zato nisi
pourila u zaklon, k Meni?
Ah, ti si htjela da mile volje iskuati
svoju igraku, misao. I misao te
zajahala da ju nosi kuda se njoj hoe.
Dugo sam te ekao da pogrijei, da
Me s milju prevari. A sad ekam da
shvati da si pogrijeila.
Pouri, ni Meni nije lako ekati.
42. NEMOJ DA TI DUHOVNOST
BUDE PROPUSNICA neobavljene
dunosti. Naprotiv, neka ti duhovnost
bude podloga za njihovo bolje
obavljanje.
Ne izgovaraj se svojim slavnim
zadaama njegovanja due; duu e
njegovati kad njom prome svoj
svakodnevni posao.
Ako i uspije obmanuti svoju okolinu,
Mene nee prevariti. Sve to sam ti
dao da radi, radi kao da obavlja misu
na uskrsni ponedjeljak.
43. JEDNOJ, DRUGOJ I TREOJ
DAO SAM ANSU
s jednom, drugom, i treom, da jedna,
druga, i trea kaete jednoj, drugoj, i
treoj sve o jednoj, drugoj, i treoj.
Ne proputajte tu dragocjenu
mogunost da se oslobodite tereta, koji
ete meusobno skinuti sa svojih est
ruku.
Ni od koga drugoga na zemlji vas tri
neete prihvatiti to, to ete jedna od
druge.
Zato, jer ste tri kuta trokuta, tri strane
trokuta, jedno sredite trokuta. Pa ako
se jedna stranica skrati, i druge se dvije
moraju njoj sukladno podesiti; a ni jedan
se kut ne moe ni smanjiti ni poveati,
ako i druga dva ne pristanu na isto.
Ni od koga drugoga na zemlji, vi neete
uti to, to ete jedna od druge.
Otvorite usta, ui, i srce, i postanite
usta, ui, i srce jednoga troimenog bia.
44. NE TRAI DA PRONIKNE
ZLATNU MREU MOJE IGRE, jer e
se u njoj zamrsiti.
Igraj ju ne pitajui to znae boje i
lepraji, igraj ju uivajui u svojemu
neznanju.
Leptiri tekih krila lako se zamree, a
neznanje na koje pristaje kao to bi
pristala na ljubav, oslobaa te kao to
te oslobaa istina.


45. HEJ, NA ISPITU SI, zadatak je pred
tobom pa kuda strijelja pogledima i
zvjera mislima?
Oekivala si da ispit bude velika kunja
i slava, a gle, on je obujmom nevelik, i
teinom neugledan.
Pristane li da ga takvoga polae,
poloila si ga.
Ako nisi znala, to je jedan od najteih:
ispit skromnosti.
46. HTIO BIH TE PODUITI
IVLJENJU NESIGURNOSTI - da
naui ne znati svoj sljedei korak.
Htio bih te nauiti da svaki svoj korak
Meni posveti, a Ja u znati kamo u ga
usmjeriti.
Htio bih te nauiti da se sigurno i lako
kree u prostoru izvan tvojih mjera i
zakona sigurnosti, jer to je Moj prostor, i
Ja sam odrediv samo njim.
Na tvojemu tabanu ucrtana je mapa
tvojega kretanja, ali naui se da ju ne
ita, i ne prevodi na svoj jezik.
Htio bih te nauiti da pie pjesme na
jeziku, koji ne razumije.
47. NE REKOH LI TI DA UMJERI
SVOJ GOVOR? Za svaku
neprogovorenu rije spremio sam ti
nagradu; a ti neumorno govori,
govorei da vri Moju volju.
Tvoja pria o Meni neka bude ljupkost s
kojom e sasluati druge.
48. IVI SVAKOGA DANA KAO DA
E SUTRA ZOROM POTONUTI
ATLANTIDA, na kojoj gradi, to to
gradi. Svake se noi oprosti s
ukuanima, i za blagoslov rastanka
odrijei ih od svih svojih zamjeranja; da
biste se rastali ne dugujui nita jedni
drugima.
Pospremi svoju sobu svake noi,
odgovori na sva pisma, podmiri sve
obveze, operi rublje,
i namijeni ga istoga sutranjemu danu;
izglaaj haljinu i oisti cipele, zalij
cvijee.
Tako valja ivjeti svakoga dana da bi
spremna doekala dan kad e potonuti
Atlantida,
Na kojoj gradi, to to gradi. Jer Ja
elim da se svakoga dana moli,
kao to se moli za odgodu smrti, i
otklon propasti.
Da slika grada to se rui u filmu tvojih
dana bude zadrana na ekranu do
daljnjega.
50. KAO NEPOSLUNU DJECU
morao sam vas zaplaiti babom
Rogom, da biste napustili kasnu igru, i
vratili se kui.
Povjerovali ste u babu Rogu, ali ne
sasvim. Sad, kad ste uli u kuu, vidite
kakav je vani mrak.
Vie vam ne treba baba Roga da biste
shvatili gdje vam je mjesto.
49. NE, TO JE BILA GENERALNA
PROBA UASA to je bila vjeba za
rasulo.
Ne sluajte vijesti o nadiruoj vodi, o
drhtanju tla, o udnomu ponaanju
zmija; itajte s Mojih usana poruke koje
se tiu vas, i zadatka, koji sam vam
namijenio.
Spasit ete ono, to Ja elim da bude
spaeno; i nita manje od toga, ni vie.
Zasada stojte mirno, dok drugi hrle put
izlaza.
Ovo je samo generalna proba propasti,
koju morate doekati spremni.
Jer sigurno je da neete unaprijed znati
dan kad e se odrati prava predstava.
Ulogu sam vam dao, nauite ju kako
valja, i druge vijesti ne sluajte.
51. REKOH LI TI DA NE ZOVE
VRAE i vidovnike, ak ni mudroznalce
i pronicatelje od zanata?
Rekoh li ti da ne trai savjeta u takvih,
kad sam Ja ovdje s punim lagoslovom?
Kakvi ti drugi znalci trebaju, dok znanje
eka u tvojemu srcu?
Daleke stanice zamuckuju, dok izvor
njihovih vijesti pokraj tebe ubori.
52. SVE TO IMA I TO BI HTJELA
IMATI, stavi u Moje ruke i zaboravi to
si stavila, ali ne zaboravi da si stavila.
Osjeaj stavljenosti neka s tobom
ostane kao jedina izvjesnost.
Ne navijaj za ovo ili ono, ispusti iz glave
redoslijede i znaenja. O tomu u Ja
brinuti, ako Mi dopusti.
Dijete Moje, idi laka koraka putem, koji
sam ti namijenio; tvoje e kovege tvoj
nosa donijeti za tobom. Ili, moda,
nee.
A ti, ne bude li primijetila razliku, znaj
da si blizu cilja.
53. DAO SAM TI DA ZNA SVOJE
NEZNANJE, o svojemu znanju da nita
ne zna.
Dao sam ti da ne zna to zna.
I to je zasada najvie to zna: da ne
zna.
Kad jednoga dana bude znala vie...
kad jednoga dana bude znala vie...
dovrit e ovu pjesmu, znat e kako
se to radi.
54. KAI MOJE IME MAKI,
prodavau novina, djetetu u utrobi
nepoznate ene.
To je jedino bogatstvo, koje to vie
raste, to se vie troi.
Kroz gutik i mrak ulice idi s Mojim
Imenom kao s maem, i kao s
upaljenom bakljom.
55. NE PODCJENJUJ SVOJ RAZUM
svoju slutnju, svoje osjeaje; ne otkvai
se i ne prioni za razum, slutnju, i
osjeaje drugih pa makar ti bili bliski
duhom, pa makar im se divila i
svesrdno im vjerovala.

6
A ako to ipak uini, ne podcjenjuj taj
svoj in.
Jer znaj da sam u igru ubacio svoje
najbolje glumce. Ne bilo koga, ve
poizbor igrae. Oni su kadri mnoge
zavesti, mnoge preuvjeriti, oni nose
Moju znaku uvjerljivo.
Ali ma koliko oni znaili i zraili, ipak su
samo tim za svjetovno prvenstvo. I
igraju protiv momadi od samo jednoga
lana: Mene.
Jesi li sad shvatila to elim?
elim da Me u tvojim oima ne zasjeni
ni Moj najvrsniji poslanik. elim da Moju
poruku najboljima ne uje bolje od
Moje poruke tebi.
Ne podcjenjuj, dakle, svoj razum, svoju
slutnju, svoje osjeaje.
56. VOLI ME, ALI ME NE VOLI
UVSTVIMA, Voli Me sobom.
Ne gubi dah kad Me spazi oima.
Gubi dah kad Me osjeti u svojemu
dahu.
Ne voli Me uvstvima, voli Me biem.
Bie ne haje za to die li ubrzano ili
usporeno, die li uope.
Pita kako je to mogue?
Kad ocean zatalasa i zapjeni, dubinama
je njegovim to svejedno, nije li?
57. PITA LI SE KAKO MI JE, dok te
gledam gdje glavinja, prolazei pokraj
Moje ispruene ruke?
Nije li ti vrijeme pomisliti da je i Meni
bolno to tvoje glavinjanje?
Ako ne zbog sebe, a ono zbog Mene,
osloni se na Mene, ne propusti Me.
58. TOLIKO SI MILOSTI IMALA, imaj
sada i malo pravde.
Navikla si na iznimke, spomeni se sad
pravila.Gdje je, pita, milovanje i milota
sad je s onima, kojima ih nisi znala
dati, nudei im red i pravdu.
59. KAO KAP NA DLANU PUSTINJE,
Ja sam u tvojemu danu.
Tvoj dan koraa kao pustinja dinama
tvojih misli, rijei, i tabana.
A gdje sam Ja u toj igri pijeska?
Pusti svoj dan neka ide sporim
bespuima ti ne idi s njim. I dlan dana
neka promakne ispred Moje kapi ti
ostani s njom i okupaj se u njoj, napij
njom svoj plamen, i ne pitaj kamo ode
pustinja.
60. DAO SAM TI ORUJE i rekao ti
metu, objasnio ti da je gaanje tvoj cilj.
Tisuu je godina prolo jesi li ga
dosegnula?
Ah, ti razmilja o meti, o tonosti i
promaaju pogotka. Ne shvaa da je
smo takvo razmiljanje promaaj.
Ne rekoh li ti da je tvoj cilj gaanje?
61. NE REKOH LI TI DA VJERUJE
MENI, a ne svojim oima i uima?
Ne rekoh li ti da dolazi vrijeme ispita?
Vrijeme predaje i posljednjega znanja,
koje te vodilo k Meni?
Ne rekoh li ti da na zemlji nema niega
tako bliskog Meni da bi zamijenilo Mene
u tvojemu srcu? Ne rekoh li ti?
Vrati Mi sad tap i cipele, sat i
smjerokaz; zatvori oi, zavrti se u krug,
i putuj bez nogu, onako kako se po
Mojoj zemlji putuje.
62. DAJEM TI PRIGODU DA ME
SLUA, s osjeajem da slua sebe.
Tvoje su najdublje elje jednake Mojoj
zapovijedi.
Dajem ti prigodu da bude potvrena i
ukinuta o istomu troku.
Moja rije nije za igranje; ni tvoja elja
nije za zatomljenje. Ali, ako ne zna
koja ti je elja najdublja, onda se
podini Mojoj zapovijedi, i saznat e.
Ako zna svoju najdublju elju, onda
nee saznati to je to Boja zapovijed.
Kao to ednu ovjeku na izvoru ne
treba naredba da pije.
63. VOLIM DA MI DOE
RAZNORAZNA, uvijek razliita, a da te
Ja onda lovim istu, vazda istu.
Poslije ti trai novu haljinu, u elji da
Me zavara. I ne sluti da ti je od Mene
i ta elja i ta haljina, jer Ja imam i
strpljenja i njenosti da se igram s
tobom dok se ne umori, kao to majka
ima strpljenja i njenosti da se igra s
djetetom.
Dolazila si Mi preodjevena u grm i
kamen, u jato ptica, u klupko zmija, u
pjenu i plamen. Dolazila si mi pod
crnom, bijelom, utom i bakrenom
koom ovjeka. Koju to jo krinku nisi
iskuala?
Rekao bih da je vrijeme da Mi doe
bez krinke.
Jer za nije bilo dosta igre, dijete Moje?
Ve se mrai, i vani je pusto.
64. REKAO SAM DA E BITI TO
NEE BITI, da bi ti mogla moliti da
bude ono, to sam ve odredio da e
biti.
Nisam tebe usliio, ve sam ti dao
prigodu da se osjea uslianom,
i da potom shvati da je i tvoja molitva
Moja volja.
Dao sam ti prigodu da uotri svoju
molitvu, da osjeti kako nema drugoga
oslonca osim Mene; da te svijet i
njegova logika naputa, kao to zmija
naputa svoju duplju prije potresa.
Dao sam ti prigodu da sudjeluje u
Mojemu naumu.
Ali znaj da postoji samo jedna volja,
koja je slobodna a ta je Moja. I kad
ona treba da se izvri, Ja vas smjetam
u nju kao divlje golubove u pukotine
visoke stijene.
A kad bude trebalo da se zbude ega
se grozite, Moja volja nee dati prigodu
niijoj molitvi da Me zaklinje za odgodu.

65. KAD JE VRAK STRIJELE
NEOTAR, emu onda natezanje luka?
Koliko rijei, misli, pokreta, koliko
planova u glavama i na papiru, a u dui
se put zamutio.
Samo utaman rasipate snagu i vrijeme.
Ne rekoh li vam da se hram najbre
gradi iznutra?
Vodu s dalekoga izvora donosite u
vjedrima, za ege i dada, a Ja vas
ekam na bunaru, u dubini vaih
njedara. Ali vi ste otili u vae glave i
tabane, a to je Meni bliskom malo
daleko.
66. TVOJE POGREKE JA
PRETVARAM U DOBROBIT za druge.
No one su i dalje tvoje pogreke.
Da, ti grijei, ali Meni nita nije
pogreno.
U Mojemu svijetu nema propusta ni
promaaja, jer Moj je svijet savren.
To ne znai da ih nema u tvojemu.
67. VIDJELA SI TO JE BOLEST, I
TKO JE BOLESTAN
To su mnogi koje svijet pozdravlja kao
zdrave i odlune, kao ljude od znanja i
ugleda.
Imena nekih itaju se po novinama, lica
nekih smijee se s plakata. A s nekima
od njih ivi pod istim krovom.
Ali u dui takvih ne stanuje ni smijeak,
ni lagoda. U dui im stanuje nespokoj,
sumrak, i samoa.
U dui im nema ni brata, ni prijatelja. U
dui im je strah za njih same, i bijes na
sve to im ugroava sigurnost.
Saali se na njih, pristupi im po onomu
mostu, kojega su jedinoga ostavili za
vezu s drugima.
Prii im, hinei da si i ti bolesna, pa e ti
se povjeriti.
Prokrijumari Me, kao ljubav, u njihov
samotni ivot.
68. NE TRAI DRUGIH DOKAZA za
bilo to, osim miline, koju osjea u
druenju sa Mnom.
Ne vjeruj dokazima drugih. Ne vjeruj
udima o kojima se pria. Ne vjeruj
svojim mislima i uvstvima, koja se
javljaju u odvrat takvim priama. Tako
se valovi jezera podiu u odvrat vjetru.
Jesu li valovi dokaz da je jezero jezero?
Nije li to jezerska voda, i od nje
neodvojiva pitkost i slatkoa?
Vjeruj samo milini svoje prirode, koju
prepoznaje kao Moju. To je tvoj jedini
dokaz.
Dokaz? Zar ti je potreban?
Ti si dokaz.
69. DOKLE E BITI UHO, koje slua
apat, dokle e biti usta, koja ga
apuu? Gleda Me zapanjena, i misli
da Me dobro ne uje. uje Me dobro,
ali Me dobro ne razumije.
Ne sluaj, budi sluh; ne api, budi
apat.

7
70. NE RADI NITA JER NEMA TO
RADITI, ve dopusti da se radi kroz
tebe.
Budi platno na kojemu nastaje slika
mnogih boja.
Ne biraj, ne mjeri, ne usporeuj, ve
dopusti slici da nastane.
Budi list papira, na koji se sputa
pjesma od mnogih rijei.
Budi traka za snimanje, na koju se
utiskuju titraji mnogih melodija.
Ne radi nita, budi polje rada.
Radi tako, i zaradit e odlije
boanskoga glagola.
71. LIJEPA RIJE, KOJU SI NEKADA
NEKOMU REKLA, sa Mnom je.
eljam ju, da bih ti ju vratio jo ljepu.
Ali ne zaboravi: kad uvrijedi i ozlijedi,
samo je jedan uvrijeen i ozlijeen: Ja.
Ustukni, dakle, od grdnje i podsmijeha.
Jer vratit u ti grdnju istina, oianu
ali vratit u ti ju, kao i sve drugo to Mi
upuuje.
Saznala si tko sam i gdje sam, i to te
obvezuje da ni zemlju ne gazi tekim
korakom.
72. NISU DIVLJACI ONI, KOJI NE
ZNAJU TVOJ JEZIK, tvoja pravila, i
tvoje navade.
Divljaci su oni, koji uzimaju, a ne
vraaju.
Ve danima ti divlja rua ike iz
pitomoga korijena, oduzimljui pitomoj
snagu.
Divlja je odrjeita u svojemu rastu,
poput sulice baene uvis; ali oduzevi
pitomoj cvijet, nije ga sama na svijet
donijela.
Mnogi su slavni ljudi nalik na divlju ruu.
Stre, a bez cvijeta su. Na tuoj se
snazi podiu, a ne uzvraaju ni mirisom.
73. PRIMJEUJE LI DA GOVORIM O
TEBI, kad govorim o drugima?
Ti budno slua, nadajui se da su
drugi drugi; no u skrovitu srcu zna tko
su oni, i odakle su. Poslije Me pita
kako da im pomogne.
Ja ti kaem. Onda ti u punoj ozbiljnosti
pregne neto uiniti za njih, i pritom ne
uje Moj smijeh.
Primjeuje li barem to da, inei njima,
ini sebi?
74. SVE JE UA STAZA, sve je bri
trn; ali natrag vie ne moe.
Dao sam ti da naprijed bude tvoja
odluka. A natrag da bude Moja zabrana.
Izmeu tvoje odluke i Moje zabrane
tee tvoj put sve bri, sve ui, i jedini
kojim moe koraati.
75. JA SAM NJEAN, NESTAAN,
STRPLJIV, brian; volim se aliti, znam
se namrtiti; zavodim te, plaim te,
razblaujem te, razbijam te na komade,
zibam te na rukama kao bolesno dijete;
Ja sam pun iznenaenja, suutan,
potresan, vazda radostan.
Ali kakav sam uistinu, ti nikada nee
saznati, dok se Mojoj ljubavi ne
prepusti.
Tebi je, ini se, lake nabrajati znaajke
koje ne znae nita, kad se usporede s
Mojom neizdvojivom, neizbrojivom,
neimenjivom istinom. Tebi je, ini se,
lake sa svakom od tih znaajki voditi
ljubav, nego voditi ljubav s Mojom
ljubavlju: sa Mnom.
76. MOJ POKLONIK NIJE ONAJ, TKO
ZNA MOJ LIK i Moje Ime, ve onaj, tko
zna ljubav, koja jesam.
Onaj, tko jest ljubav, koja jesam.
Moj poklonik je stablo, koje poklanja
svoj rod i ne trai uzvrata. Moj poklonik
je oblak koji, otputajui plodotvornu
kiu, hlapi u irinama neba. Moj
poklonik je ovjek, koji ne voli samo
roditelje, djecu, i prijatelje, dobre,
umilne, i bogoljubne, ponekad i
neprijatelje.
Moj poklonik je ovjek koji voli onako
kao to cvijet mirie, kia pada, i voda
izvire.
Moj poklonik je ovjek, koji bespomono
ne bira koga e voljeti, i tko je vrijedan i
potreban njegove ljubavi. Moj poklonik
je ovjek, koji ima mo da ne bira; ve
mo da daje.
77. GDJE SAM JA pitao sam te kad
si Mi sjedila nasuprot. Pokazala si svoje
srce.
Sjedio sam ti nasuprot, smijeio se
sretan, jer si prepoznala gdje je to
nasuprotno mjesto.
Dri se toga znanja, ne trai Me u
knjigama i svetim pjesmama, ne trai
Me ak ni u tijelu, koje ti je sjedilo
nasuprot, i kojim se sluim zbog slijepih
i gluhih meu vama; trai Me na mjestu,
koje si Mi sama pokazala, dok sam
naoko sjedio naoko ti nasuprot, i u istini
se smijeio.
78. UIM TE UMIJEU NAOKO
NIEGA - ne uim te umijeu glazbe, ni
umijeu ljupkoga vladanja, ve umijeu
pristajanja na nita, naprosto, umijeu
pristajanja.
Zna li kakvo je to umijee? To je
umijee vrhovnoga povjerenja.
Kad ni o emu ne ovisi, kad ni za im
ne ali, kad se niega ne grusti kad
otpusti svijet iz svojega stiska i rairi
prste tada e ti kroz njih tei, vjeno
se ne zadravajui, to naoko nita.
Uim te umijeu otputanja neega, da
bi znala kako e s naoko niim: kao s
najveim neim.
Dajui mu slobodu od sebe.
79. BUDI PIJESAK kojemu se
korijenom ne moe zakvaiti nijedna
biljka. Budi pijesak u kojemu plodno tlo
ne nalazi nita osim pijeska.
Nikakvo prianjanje neka ne nae u tebi
podrku.
Budi pijesak, uporite pijesku: isto,
sipko, i zrnato sito, koje stalno prosijava
svoje sitno, tvrdo, boje sunca ito,
otpalo od daljnjega klijanja.
Budi pijesak, zbirna pojava u jednini;
budi ime svakoga svojeg slobodnoga
zrnca.
80. TRGNI SE, I ZNAJ da Me moe
svakoga asa izgubiti; opusti se, i shvati
da te Ja nikada neu napustiti.
Boj se duevne lijenosti, straari nad
krinkama i lanim uspjesima, budi
budna, pomna, strepi, trepti, pamti,
plamti.
I odvei se od straha pred promaajem.
to znai jedna nepogoena meta, kad
sam Ja obeani cilj?
81. NA DNU BUNARA, kao na
obrnutomu vrhu brda, svake noi pali se
svjetiljka ekanja.
Oko nje je krug nijemih ekaa. Oi su
im zatvorene, srce im je bunar, i na dnu
bunara, kao na obrnutomu vrhu brda,
pali se svjetiljka ekanja, i u krugu oko
nje nijemi su ekai, i u njima...
Na koga se, to misli, eka?
Naravno, na koga drugoga? Devedeset
i devetorica svom snagom ekaju,
zadravajui svoje ispunjenje poput
daha, ne opominjui,ne zovui te, ak ni
aptom...
Pa ipak, nitko se za tebe nije tako
zduno borio. Niiji dah nije tako skupo
plaen kao dah ovjeka, koji ne sluti tko
mu dah poklanja.
82. PALIM SVJETLO U LJUDIMA, i
aljem ih jedne k drugima.
Svi ste vi jedni drugima svjetionici; u igri
prepletanja Ja vas ne trebam gasiti da
bih vas palio.
Ja vas samo prekrivam tamnim
zaslonom, i u asu kad aljem svjetlosni
znak, Ja skidam zaslon s vae arulje.
Tada sve oko vas sine u vidljivosti, a vi
niste svjesni odakle je dola zraka po
kojoj vidite.
83. DAO SAM TE LJUDIMA, kao to
sam jedro dao vjetru a ne vjetar jedru.
Dao sam te ljudima da te ispune,
ponesu, i gurnu te u tvoju svrhu i
sudbinu.
Pusti im se, raskrili im se veliki je dar
znati primiti.
Velika je mo znati klonuti do krpe, i
ekati vjetar da postane jedro.
84. KAE DA ME VOLI, i da je to
dovoljno.
Ako sam Ja za tebe lik kojim se sluim,
liku bi takva ljubav bila dovoljna.
Ako si ti sebi lik koji nosi, takva bi
ljubav tvoj lik zadovoljila.
Ali razmisli tko si ti, i tko sam Ja?
Ne eli, kae, razmiljati.
Razmisli tko to ne eli razmiljati?
Tvoja se haljina zaljubila u Moju, pa ne
eli da joj smetamo.

8
85. SVAKE NOI ZARONI DO DNA
MOJEGA DANA, i ja ti dajem sve
koljke i sva blaga.
Pred zoru, ni jednu koraljnu granicu, ni
jedno zrnce pijeska da prenese u
dubokim depovima sjeanja.
Cijela je tvoja uspomena sadrana u
tvojoj elji za snom. Kad padne veer,
tebi lakne ne zato to je jo jedan dan
proao, ve zato, to nailazi jo jedna
no.
Jedne noi stavit u ti pod jezik zrno
bisera, pa kad drugo jutro izusti Moje
Ime, biser e ti pasti u dlan ravno iz
sna, sa dna, stvarni, tvarni biser.
86. BISER IMA BOJU BLISTAVOGA
PEPELA, pepeo ima boju ugasloga
bisera. Kopaj na istomu mjestu ispod
dvoga, i nai e tajnu, koju ti govorim
svakoga dana obinim rijeima.
Moda e razumjeti kad ti ne bude
jasno.
Mutno od bisera sjajno od pepela na
istomu mjestu ispod dvoga
Razumijevanje jednoga nai e
moda.
87. TO JE MIR? Zar je to potrebno
znati rijeima?
Budi mir, i sve to se trudi objasniti, bit
e jasno. Neka tvoj ivot bude ta rije
koju trai, definicija oko koje nastoji.
Kai im ivotom, inae nema pravo
govoriti.
88. KAD MOJA ZLATNA KIA PO
TEBI PADNE, ne trudi se da loncima
hvata zlatnike.
Ve svuci haljinu, rublje, i cipele, i plei
u Mojemu zlatu kao luda rasipnica; i
ne mari saznati koliko se toga istoilo
mjeri li se na kaplje, ili na kablove.
Ne zadravaj Moje darove, i oni e ti
stalno pritjecati.
89. ZAR SUMNJA U MOJU
NJENOST samo zato, to te vodim na
teke ispite, gdje su strogi suci i visoki
zahtjevi?
Zar bih bio bolji prema tebi, kad bih te
pustio da kunja u svojoj sjenici od
slavujnih rijei?
Zar ne zna da te vodim tamo, gdje si
kadra uspjeti? Kad bi to znala, ne bi bilo
ispitnoga vijea, ni zadataka od kojih
strepi, ni roka, koji je kratak.
Kad bi samo znala da sam ispit skrojio
prema tvojemu znanju, o kojemu tako
malo zna!
Kad bi samo Mene malo bolje znala!
Onda bi znala i ono, to ne zna da
zna, umjela i ono, to misli da ne
moe. Kad bi samo malo bolje Mene
znala!
90. SPUSTI SE U SEBE, kao edan
kabao u bunar.
Dok se sputa, ne zaboravi da si ti
kabao i bunar, a da sam Ja voda.
Kad zaroni u Mene, sjeti se da bunar
bez vode nije bunar da ti bez Mene
nisi ti.
Utoni i odlui: hoe li ostati puna u
dubini, ili bi radije da te izvuku u edni
dan, vrhom punu vode?
91. DA MI ESTITA ROENDAN?!
Ma nemoj, a kad je taj dan?!
estitaj Mi roendan kada se do kraja
rodim u tvojemu srcu. Tada e ujedno
svanuti i tvoj roendan.
Hajde da ga slavimo zajedno gledaj,
sve je spremno, harfa i zastave, rue i
svijenjaci, vino i mirisi.
Samo nema svearice ona oklijeva s
onu stranu vrata od roenja, i dri u ruci
kitu cvijea, koju je putem nabrala.
eka, kae, na Mene.
92. U RUCI DRIM KNJIGU, koju Mi
pie.
A ti Me pita smije li Mi ju pokloniti,
kad ju napie.
Svakako bit e Mi drago. Moda u ti
napisati i posvetu. Moda u zaiskati da
Mi proita koji stih.
U ruci drim jo tri-etiri knjige, koje e
napisati. Pouri, ali vodi rauna o
tonosti prijepisa.
93. I KAD GRIJEITE, JEDNAKO VAS
VOLIM, kao i kad ste ispravni. Ali vam
se nasmijeim i nagradim vas kad
postupite kako valja, da bih vas
ohrabrio da nastavite. Moju ljubav, koja
ne zna za uvjete i razlike, kako da
shvatite?
Smjestili ste Me meu suce i
ocjenjivae, trudite se da odgovorite
zahtjevima, da zadovoljite oekivanja.
Va trud nagraujem, ali vas zbog vaih
pregnua ne volim vie nego to volim
one, koji se ne trude, i koji promauju.
Jer Ja sam majka, kojoj su sva njezina
djeca miljenici.
94. ALI KAD GRIJEITE, VI SEBE
KANJAVATE kanjavate se
neljubavlju prema sebi. Kad sebe ne
volite, ne moete osjetiti ni Moju ljubav
prema vama.
I tako, odbaeni od sebe, tvrdite da vas
je Bog odbacio.
A Ja bih vas tada jo vie prigrlio, jer
vam je potrebnije no onima, koji su
sigurni u Moju ljubav.
95. PITA ME KAKO JE SVE TO
POELO
A Ja te vraam na ono, to ne poinje:
na trenutak u kojemu Me pita, i u
kojemu ti odgovaram.
A ti i dalje hoe izvan bespoetka,
zanima te odgovor na ovo ili ono, pa te
ovo ili ono tako zaokupi, da se
zadovolji odgovorom, i smetne s uma
Odgovaratelja.
Hej, nisam Ja zbirka odgovora! Ja sam
jedan jedini ivi odgovor, u kojemu se ti,
kao pitanje, mora rastopiti.
96. OVISNOST O MENI jedina je
ovisnost, koja je blagotvorna. Ovisnost
o Meni, ovisnost je o ljubavi.
O ljubavi budi ovisna, a ne o onima,
koje ljubi. A ljubi sve, ljubi svakoga.
Pristani na to da ostane bez mnogih,
pa i bez svih; ali ne pristani na to da
ostane bez Mene.
Ah, a to sam ono Ja?
Ja sam tvoja ljubav prema Meni.
Bez ljubavi prema Meni, nema ljubavi ni
prema komu. Bez ljubavi prema Meni,
bit e ovisna o prvomu, koji ti naie
putem.
97. ZADOVOLJIT E TE SAMO
JEDNA SLUBA: sluba Meni.
U svakoj drugoj slubi osjetit e se
prevarenom, iskoritenom,
nenagraenom.
A sluba Meni ne pita za korist i
nagradu. Sluba Meni nije neka
posebna sluba: svemu to ti pokuca na
vrata, pokloni svoje vrijeme i svoju
snagu, ne oekuj uzvrata, ni ikakva
drugog razloga, osim tue probiti.
Takva je sluba Meni, znala ti za Mene,
ili ne znala.
98. JA TE NEU NAGRADITI ZATO
to ti o Meni poneto zna iz knjiga,
pria, i susreta.
Nagradit u te ako radi Moj posao. A
Moj posao je uitak sluenja.
I zato ne radi nita za svoje blinje, ako
to nije i tvoja vlastita radost. Jer Ja te
neu nagraditi zato, to teka srca vri
svoju dunost; ve zato, to je tvoja
dunost tvoj uitak.
I dok ne upozna taj uitak, slabo e ti
o Meni ita znati.
99. VJERUJ MI I KAD NIJE ZA
VJEROVANJE ta lako je vjerovati kad
je vjerojatno!
Vjeruj Mi i kad ti duhom najblii kau da
ne treba, i kad se mnogi znakovi zdrue
u jedan odreni znak.
Jer sjeti se da te to Ja provjeravam, i da
ti vjeru iz peta izvlaim sve tanjim
udicama.
I kad nema nikoga da podijeli s tobom
vjeru, vjeruj.
Vjeruj Mi i kad se Moja poruka ini
neuvjerljivom; a to se vie ini takvom,
to vie joj vjeruj. Jer lako je vjerovati
kad se Moje obeanje sloi s vaim
procjenama; ali to nije vjera, ve raun
vjerojatnosti.
Kad te smjestim u kolo svojih vjernika,
pa kad i oni zanemoaju u vjeri, znaj da
se ne radi o njima, ve o tebi. Pusti ih
da ne vjeruju, ne navijaj da vjeruju
samo zato da bi tebi bilo lake; ne
izgubi razlog svoje vjere, sluajui
razloge za tuu sumnju.
Pusti im njihove mnoge i razne razloge
za nevjeru; tebi je dovoljan jedan za
vjeru.

9
100. DAO SAM TI I MNOGE I MNOGO;
vrati Mi ih kad shvati da si neto drugo
eljela. Ali pazi kakve Mi ih vraa!
Ne vjeaj o njih svoje ljutnje i
razoaranja; ne odbacuj ih kao
istroene cipele, ili kao olovke koje
vie ne piu. Naprotiv, opremi ih za put
s panjom i ljubavlju, s kakvom sam ih
Ja tebi dao. Uljepaj ih, ako ti nisu
dovoljno lijepi; izglaaj ih, ako misli da
su hrapavi. I najvie od svega, zahvali
im, ak i ako ne zna zbog ega.
Vrati Mi ih, kaem, ali samo kad shvati
to treba od Mene traiti.
A ako se mnogima i mnogomu dade
naao zato to ih vraa, onda nemoj,
ostavi ih, ne vraaj ih.
102. JA NISAM IGRAKA da Me
uzme i ostavi, da Me mjeri, vae,
pogaa se oko cijene.
Dajem ti se pod jednim uvjetom: da Me
uzme.
Ako Mene ne eli istinski uzeti, ve bi
da Me uzme na rok i ogled sa
zajamenim vraanjem uloga, onda
nema cijene, kojom bi Me mogla kupiti.
Uostalom, to da ti se vrati, kad nita ne
ulae?
101. ALI PRIJE NEGO TO MI
POVJERUJE, pretresi i prokopaj
zemlju pod svakim Mojim korakom.
Ni u snu Me ne putaj na miru. Od tebe
oekujem budnost i potenje u sumnji,
onoliko koliko e biti budna i potena u
vjeri.
Svaku Moju rije, i svaki postupak, stavi
pod zraku provjere; Ja u ti omoguiti
pristup i poznanstvo, Ja u ti doturiti
sitnozore i krupnozore, zasjede iz
sna i oblaka, vidike zdesna i slijeva.
Sve u ti olakice pruiti, jer potujem
tvoju elju da sazna. Ali kad jednom
sazna, ma to to bilo, oduzet u ti i
krupno-i-sitnozore, vidike zdesna i
slijeva, zasjede iz sna i oblaka.
Tada e morati potovati vlastito
saznanje, kao to sam Ja potovao
tvoju potrebu za njim.
103. IMA PRAVO DA ME IMA,
stoga se ne snebivaj, ne eprtljaj,
ne raspituj se kod drugih, ne popostaj,
ne gubi vrijeme.
Ne iti milostinju od Mene, jer Ja nisam
seoski gazda, a ti nisi prosjakinja. Ja
sam ti Otac, ti si Mi ki, koja ima pravo
nasljedstva onoga asa, kad shvati da
Mi je ki.
Jedva ekam da zaite od Mene na
nain kerinski. Dotuilo Mi je
prosjaenje, cvile, i udvornost onih,
koji ne znaju tko su.
104. DA, ALI PAZI TO E
ZAISKATI
Svilen rubac? Jezero u planini? Kesu
bez dna? Ljepotu bez usporedbe?
Ogrlicu od dragulja? Nemuto jezik?
Slavu bez premca? Svilen rubac...
Ne polakomi se za sitnicama kao to su
raj, ili mo letenja.
Na trenutak zastani, i razmisli kakav li je
to darodavatelj, koji sve ovo poklanja
nehajno i
u obilju, kao da je morski pijesak.
Prije nego to zatrai svilen rubac ili
rajske poljane, sjeti se darodavatelja, i
poeli da bude jednako bogata: da
nita ne poeli, jer ti nita ne treba: jer
sve ima: jer sve daje.
105. TREBA DA STREPI, ALI NE I
DA SE BOJI
Bojati se znai ne razumjeti Me.
Strepiti znai naslutiti to se sve moglo
izgubiti ne susrevi Me.
Strepiti znai biti svjestan gubitka koji te
nije snaao; biti svjestan svojega
neznanja da te uope snaao, kad bi te
snaao.
Pred ljubavlju se strepi, u ljubavi se
strepi.
Strahuje se kad nema ljubavi.
Strepiti znai ljubiti i sjeati se
neljubavnoga doba.
Strahovati znai ne razumjeti Me.
106. NE PADAJ U SUZNE ZANOSE,
ne slavi Me, i ne veliaj rijeima.
Ako Mi eli odati poklonstvo, predaj Mi
svoje elje, i s njima svoje ljutnje,
smutnje, i strahove.
Prozrai i osvjetlaj svoje misli to e biti
blagdanska misa, kojoj u rado na oltar
sii. Ne klanjaj Mi se, i ne kadi Mi, ne
gradi Mi katedrale od pjesama. Radije
bih da proetamo ulicom tvojih elja,
kojom si nekad sama glavinjala od
jednoga do drugog prodavaa droge.
107. HOETE LI ESTITATI SUNCU
TO SIJE I GRIJE, ili ete estitati sebi
to ste se nali pod njegovom
svjetlou i toplinom? Shvatite svoju
dobru sreu, i kad ju shvatite, to e biti
estitka kakvu elim od vas primiti.
Sveanost je svakodnevna, a vi ju
slavite jednom u godini.
Svakoga dana sve vam darujem iznova,
a vi ste odredili samo jedan dan kad
primate darove.
Od bezmjernog Mojega davanja, i
ljubavnoga neizmjerja uzeli ste mrvicu,
i zbog mrvice Me hvalite i slavite. To je
kao da gladan ovjek pjeva psalme o
sitosti.
Gladujem i Ja za vama, Ja, koji sam
puna punina.
Jer sve Me se tie, i nita Me ne dotie.
Sunca se tiu ita i usjevi, mada ga
svojim klasom ne dotiu.
108. SPREMAO SAM VAS ZA TIINE,
ZA MILINE, duga smo stoljea na tomu
radili.
Obeao sam vam da ete Me
prepoznati kad siem i kad siete,
i rastali smo se suznih oiju, negdje u
visokim predjelima neba.
Siao sam, sili ste.
Samo Ja ujem utanje vaih krila,
samo Ja ujem zvona i trublje Mojega
dolaska.
Vi sluate tiinu i milinu svojega bia, i
to ju jae sluate, sve vie Me vidite.

(Milano Beograd,
srpanj 1990.)

1. KOGA SI SE UPLAILA, ZAR OCA
SVOJEGA?
Pa komu e se onda za pomo utei?
Tko e te drugi pod okrilje uzeti?
Tko kad si se uplaila jedinoga, koji to
hoe i moe?
Ali i ne budi ba sigurna u ishod, ti listu
Moje breze i tople. Nesigurna, prui Mi
ruku, sasvim malo uzdrhtalu.
Jer kakva je to igra, kojoj u sredini kraj
poznaje? Volim taj tvoj drhat, jer je
nemoan promijeniti vjeru tvojega srca.
2. TKO TI ITA MOE UZETI, to ti Ja
ve nisam uzeo?
No misli li o tomu tko ti je dao uzeto?
Ne ljuti se na lopova, koji te pokrao, na
grubijana, koji te uvrijedio. Oni su to
uinili s Mojim doputenjem.
A misli li o tomu tko je dopustio da te
vole i potuju?
Dopusti da ti uzmu kao da ti daju, da te
uvrijede kao da su te pohvalili. I ne misli
da si dobila samo onda, kad ti misli da
si dobila. Ta toliko si puta pomislila da
dobiva, kad si zapravo gubila.
Tko ti ita moe ili ne moe bez Mojega
potpisa?
3. SVOJU SAM VLAS SPUSTIO na
bijeli papir tvoje nenapisane knjige.
Takva je Moja pozivnica za pjesmu,
koju e Mi napisati.
Pokuaj ju samo ne napisati.
Ako ipak uspije, Moja e vlas
propjevati.
4. VODIM TE SVE UIM PROLAZOM u
zemlju tvojega sna. Ja znam tvoju
mjeru, a znam i tvoju elju.
Ovim e putom proi ako se ne svre,
i ako ne prti na leima naprtnjau, o
pojasu bisage, u ruci torbu.
Hej, baci i to posljednje breme! Baci ga i
idi dalje lagana svoj san u zemlju
svojega sna.
5. JA SAM TEBI TI SAMA
i ti bi Me morala znati,
kao to i Ja tebe znam:
jer ti si Meni Ja sam.
6. DOVEO SAM TE OVDJE, MEU
LJUDE, stabla, i dane, da o Mojemu
troku doznaje iji si gost.
Ja sam tvoj domavin i kad je gozba, i
kad je post.
Ja sam tvoj kuhar, sluga, smetlar,
vratar, a htio bih da budemo

10
ravnopravni, htio bih da o Mojemu
troku postane vlasnica svratita, u
kojemu odsjeda.
7. UTEG PO UTEG TI SKIDAM, a ti
plae od straha.
Zaboravila si hodati ako ne posre.
I misli da neto nije u redu ako te
zveket lanca ne uvjerava da koraa.
Zar zveket lanca? A zar ne zemlja koja
pod tobom odmie?
8. EKAM da postane nain kojim e
Me nai.
Oh, lak je to nain, i rado bih ti ga
pokazao.
Ali to bi bilo kao da u igri skrivaa
onaj skriveni otkriva svoje skrovite
onomu, koji ga trai.
9. JA MOGU NA TEBE EKATI jo
mnoga stoljea, ali ti vie nema
vremena na ovomu putu k Meni.
I vie nema prava na uzmak, na ustuk,
na popostajanje. Vie nema prava ne
znati, ne umjeti, ne moi.
Dijete Moje, sati tvojega puta k Meni
skrauju se od asa do asa. Ja sam te
ekao tolika stoljea, pa mogu jo
toliko. Ali ti vie nema vremena da Me
na vrijeme nae.
10. REKAO SAM TI: NE ELIM DIO
TEBE
elim cijelu tebe.
Jer Ja ti ne dajem dio Sebe,
volim te cijelom ljubavlju,
do kraja, i do beskraja.
I niemu izmeu tebe i Sebe ne dajem
mjesta,
to nije ti i Ja u pomalo pomijeanu liku.
11. IJA TI JE JO LJUBAV
POTREBNA, OSIM MOJE?
iju njenost trai, iju pomo zaziva,
osim Moje? ije blago eli biti, osim
Mojega?
U ijemu se snu eli probuditi, osim u
Mojemu?
Pita: ima li uope u Mojemu svijetu
stvari, koje nisu Moje? Ako ih ima, znaj
da sam ih Ja stvorio, da bih imao neto,
s im u se boriti za tvoju ljubav.
12. NE PRIELJKUJ LAK PUT, eli da
lako koraa. Nikada nee saznati je li
ti korak lak, ako ti je put lak.
A moda e saznati kakav ti je korak,
ako ti je put tegotan.
Kakav ti je, dakle, korak? Zar ne eli
saznati?
Zamisli: moda ti korak umije ne dotai
zemlju, kad zemlja postane kal i kamen.
13. NISAM DOAO ZBOG UMNIH i
naitanih, da im potvrdim umnost i
znanje; doao sam zbog onih, koji
umiru od ei.
Jer Ja znam da umiru oni, koji vole
ljubav. Oni znaju da sam Ja ljubav.
Zbog njih sam doao: da primim njihovu
ljubav, da im Svojom ljubavlju uzvratim.
14. PUTAM TE DA MI PJEVA, da bi
se tvoje bie rastalo od utnje. Poslije te
dovedem pred grm rua, i kaem ti:
Pogledaj, to je Moja rije. Hajde,
ponovi ju.
Ti tada zauti, i Ja te putam da uti,
ne bi li se tvoje bie rastalo od govora.
Pjevaj Mi, pjesnikinjo, ali ne zaboravi da
sam Ja ve sve ispjevao. Ako te
zaposlim na Svojemu dvoru, to nije
zato to Mi treba tvoja sluba, ve zato
to je ona tebi potrebna.
I kad ti od vremena do vremena to
pokaem pred kakvim grmom rua, ti
zauti i zaspi u Mojoj rijei, kao
dijete u kolijevci.
15. ODOH OD TEBE u licima i
glasovima obitelji i prijatelja. A ostadoh
oko tebe u utanju samotne noi.
Ali i ono e uskoro zamrijeti. Pa kad
zamre, ostat u s tobom kao tiina tvoje
due.
Uminut e i uho, kojim Me slua. Ah,
pa to onda! Sluaj duom tiinu due, i
ne boj se da e te ona napustiti.
16. ELIM DA SI SVA OD SUZA, ali da
ne plae. Neka tvoja brana bude jaa
od tvoje bujice.
A onda, u jednomu asu, neka ne bude
jaa, ah, neka popusti.
Pa kad zaplae, elio bih da ne zna
kakve su to suze: radosnice ili
alosnice.
17. TO VIE MISLI O SVOJEMU
NEPRIJATELJU, to on biva jai.
On ti izokola nudi tvoje pravedno
zgraanje nad njim: on te mami u
zamku svetoga gnjeva, u obranu pravde
i istine. uvaj se, jer e neprijatelj
koristiti tvoje gnuanje kao svoje
pogonsko gorivo, i napajat e svoju
vojsku na tvojim bunarima.
Nego ne misli na nj, i on e umrijeti
tamo, gdje jedino i ivi: u tvojemu umu.
18. NE PROTURAJ SVOJU GLONJU
S DRUGIMA pod natpis visokih naela.
Jer Ja umijem prepoznati to je sitne,
a to nije, ako drugi ne umiju.
Neka te ne zavara ni pljesak, ni grdnja
drugih trudi se da zadovolji Mene,
koji sam tvoj jedini sudac i prosuditelj.
Meni nastoj udovoljiti, dok ti aljem
hvale i klevete, da bih ti malo
oteao zadatak.
19. NE UZIMAJ PREOZBILJNO ove
Moje igre s tobom.
Uzimaj ih zaigrano; zaigrano gubi i
dobivaj. Jer ako eli igru dobiti, mora
najprije pristati na to da ju izgubi. Ti
hoe radost? No kako ju uzeti bez
njezina naveza, alosti?
Ali ako nee takvu igru u parovima,
onda ne trai dobitak ni zadovoljstvo, pa
e izbjei gubitak i bol.
Reci Mi sad hoemo li prekinuti ili
nastaviti?!
20. OPKOLIO SAM TE KRUNO, i
polako steem obru oko naega
sredita.
Ti danonono slua tihu kripu
vanjskoga svemira, to se svija oko
svoje uarene jezgre. Strpljivo s tebe
ljutim ljusku po ljusku, devet tvojih
planeta. Tek kada ih oljutim, stii u u
toku koja ih stvara, i koja se prelijeva
preko svih tvojih oboda.
21. JA TE NIKAD NE NAPUTAM. Ja
te ni za to, i ni za koga, i nikomu ne
dajem.
Budi u to sigurna, ne vrijeaj Moju
ljubav. Ne sumnjaj u to da si izabrana
meu mnogima, da Me izabere
izmeu mnogih.
Nisi to zasluila, oh, ne. Davno si, na
svojemu prvom roenju, dobila od Mene
dar roendanski a koliko sam dugo
ekao da odraste i zaviri u kutijicu od
poklona!
I vjeruje li sada oima? Prsten od
zaruka, vrijedan tisuu ljudskih godina,
vjerno te ekao da ispuni njegovu
mjeru.
22. OSTADOSMO LI KONANO
SAMI, nas dvoje? I gdje nam to ode
svijet i huka njegova?
ali li za svijetom, pa ma kako taj svijet
bio drag tvojemu srcu i oima?
Ma koliko o Meni zborio i Mene
svjedoio? ali li za Mojom haljinom
pokraj ivoga Mene?
Ostadosmo li noas sami, nas dvoje?
Cijeloga sam dana nestrpljivo ekao
ovaj as. Gledao sam te kako pije
Moje slike, kako die Moja pisma, i
kako guta sve to drugi o Meni priaju.
Kliktala si od uda i od enje.
A sada sam preda te stao, napokon Ja
sam. Sad si preda Me stala, konano ti
sama. To nikada nee moi prevesti u
rijei. To nikada nee moi zadrati u
sjeanju.
No znaj samo jedno: Ja sam uvijek s
tobom, mada smo rijetko sami.
23. NE ZNA SVOJU BOLJKU, pa
kako da moli za lijek?
Sreom, Ja znam i jedno i drugo.
Prepusti Meni svoju molitvu za
ozdravljenje.
Ali onda Mi mora prepustiti i sve druge
molitve. Molitve za ono to misli da
zna, i za ono to misli da umije.
Moda sam tomu tvojemu znanju i
umijenju potrebniji, nego tvojemu
jasnom
24. ZNA LI DA SAM TI U KRILO
PROSUO DRAGULJE i bisere znanja i
moi? A ti, to radi?
Pred ijim to vratima prosjai,
bogataice?!
Sva su vrata Moja, rei e. Sva su ona
Moja, kaem. Ali tvoje ime pie samo
na jednima.

11
Pred tua si vrata stala s krilom do
vjenosti punim bisera, pa moli za
novi da preivi ovaj dan!
25. ALJEM TI MUNJE DA TE
PROBUDE, kad se ne budi na apate.
Ti misli da sam gnjevan Bog. Ah ne,
munja je ljubavni apat, koji nisi ula.
Udarac je milovanje, koje nisi osjetila.
26. LEPTIRU, DOKLE E SANJATI
SVOJ LET?
Koliki sad cvjetovi, kolike livade sanjaju
tebe, a ti na predivu svoje kukuljice
rie njihovu sanjariju.
Dokle e misliti da ti nisi ta, koja je
pozvana na oplodnju cvijea? Na gozbu
peluda?
Na svadbu mirisa? I da to nisi ti, leptir,
koji e pokrenuti kota, to ve duga
tisuljea zapinje u vlastitoj hri? Ti, sa
svojom pjesmom, koja se rasprhnula
uokolo, malo zauena to ju itko uje?
27. GLEDA LI ME U MJESECU,
SUNCE MOJE?
Zna li iji je sjaj mjeseina?
Mjeseev? Ah, a mjesec, ijim to sjajem
sja?
Ta to je tvoj sjaj, sunce Moje.
Gleda li se u zrcalu mjeseine, sunce
Moje?
Vidi li Me u vlastitomu sjaju, sunce
Moje?
28. MORAO SAM TE ZAKLJUATI
ispod jedne dugokose vrbe, tri dana i tri
noi, da te lijei njezina tiina i dobrota.
Jer ti vazda misli da ima prea posla
od ljubavi s vrbom.
Zastani asak u trci, opusti se sve do
trave i do vode, zaboravi da ima ita,
da ima igdje, da ima ikad to ti ne struji
pod korom.
29. SVE SAM VAM DAO, trebate samo
uzeti. Sve sam vam rekao, trebate
samo uti.
to jo uiniti za vas, mili Moji? Recite, i
uinit u.
utite.
Ah, zar da i kaem za vas? Da u vae
ime zaitem? Hoete li tako?
I to u uiniti. Ali razmislite: moda neu
zaiskati ono, to biste vi zaiskali da ne
utite.
30. VISOKO LETI, MOJA
KRILATICE, a nisi svjesna da leti.
Ne vjeruje Mi kad ti to kaem. Misli:
elim te ohrabriti u hodanju.
Misli malo i na to kako li je Meni kad Mi
ne vjeruje! Misli malo i o tomu da te Ja
ne elim uvjeravati. Da, ak sam i Ja
nemoan pred slobodom, koju sam ti
dao; iz te slobode uzvrati Mi slobodom,
slobodnom od nagovora.
31. MOJE SU PORUKE
DANONONE, a ti tek poneku uhvati
u letu, dok ima oblik latice, pahuljice, ili
ptijega pera.
No tolike je ve zemlja upila i voda
odnijela. Zemlja po kojoj gazi, apatom
ti prosvjetljuje
tabane, voda koju pije, prevodi Moju
rije na jezik tvojega tijela.
Oh, ne hvataj samo one poruke, koje
imaju oblik tebi znan. Jer dok jednu
ispisuje rijeima, stotinu se drugih
istopi od enje za tobom.
32. NE PROVJERAVAJ ME Ja sam
jedan Bog, i vazda jedno zborim, pa
makar tisuama usta govorio.
Moja je pjesma uvijek ista. Moj zvuk se
toi kroz bezbroje frula ne usporeuj,
ne provjeravaj, ve sluaj i prepoznavaj.
Ja sam jedna pjesma, ti si jedna od
milijuna Mojih frula.
33. DOI DA TE UMOTAM U SVOJU
TOPLINU, ti promrzlo dijete.
Ne misli o tomu da nema vremena, da
nisi odraslo, da ti je dom tvoj lea
okrenuo. Ako ve ne shvaa koliko ti je
potrebna Moja ljubav, shvati koliko je
Meni potrebno da ti ju pruim.
34. NE BUDI KRTA S BLAGOM,
KOJE SAM TI DAO; rasipaj ga u
pregrtima, i ne brini o tomu hoe li ga
netko nai, ili nee. O tomu Ja brinem.
Znaj da ga obiljem svojega davanja
umnaa, i da ga svojom bezbrigom
ini neprocjenjivim.
Razbacuj ga biserno i draguljno, kao to
vodoskok razbacuje dugu u vodenomu
brizgu, a vazda mu ostaje vrsta
kristalna stabljika, neubrana. Budi kao
sunce, koje na isti nain rasipa svjetlost
i toplinu: raskono, nehajno, ne birajui
komu, ne pitajui zato.
35. KAKO ME ISPUNJA VAA
PRAZNINA, kako Me hladi vaa toplina!
Nataem vas u Sebe, dajem vam Svoj
okus i Svoja svojstva; praznim vau
prazninu
od vas, i punim ju Svojom.
Ispijam vau eu za Mnom, i
nazdravljam vam aom Svoje
pjenuave, nektarne nitoe.
Gledate ju, u san se ruite, u snu
sanjate da ju u snu pijete. A redovi
anela, budni,
ekaju da samo udahnu njezin miris.
36. OKO VAS LETE I HUJE LEDENE
ZMIJE MRNJE, djeco ljubavi.
Nisam vas opremio nikakvim orujem, u
oklope vas nisam oblaio, arolijom vas
nisam
zatitio. Ali sam vam dao oi, koje ne
vide zlo.
Pogledajte, djeco Moja, oko sebe: njiu
li se to cvjetovi livadni, ptice, prolijeu li,
grane, njiu li se?
Vidjet ete, zmije vam nee odoljeti, na
vau e stranu prijei.
Naberite Mi kitu krilatih zmija, utave
Mi srebrne cvjetove donesite. To e biti
ljepi dar nego da ste
Mi nabrali sve svete lopoe Nila, sve
rue Samarkanda, i sve orhideje
Indonezije.
Oh, Ja se tomu srebru radujem vie,
nego svemu zlatu svih Svojih sedam
svjetova.
37. DOITE DA VAS U SEBE
ODJENEM, da vas Sobom zaogrnem.
Da vae prste u Svoje uvuem, da va
glas u Svoj udjenem, da vaa stopala
obuem u Svoja.
Doite Mi u hordama, u oporima, u
jatima, u rojevima u Meni ima mjesta
samo za bezbroje.
38. POHRANILA SI U MENI SVOJE
ZNANJE, svoj boanski nakit. Pohranila
si u Meni svoju kutijicu
s prstenom od sjeanja. Ja sam bog
oganj, i sve to ne moe izgorjeti,
uvam dovijeka.
A ti si pola po svijetu bez prstena, jer
takav je bio dogovor, pamti li? Dugo te
drao zarobljenu svjetski div, dugo te
mamio uresom zemaljskim. Ja sam bog
oganj, ali srce Mi je plakalo gledajui te
u ropstvu i samozaboravu.
Ja, bog oganj, ruku ti sad iz Sebe
pruam, i ruci na dlanu tvoj prsten ti
donosim, jer dolo je vrijeme da se
sjeti gdje si svoje sjeanje pohranila.
39. ZNA LI TO JE KIA BISERNA?
Kia biserna su milijun bisera, koji po
tebi liju zato, to si se nala na pravomu
mjestu, u pravo vrijeme, prava ti.
Biseri ti pripadaju toliko, koliko im treba
da kliznu niz tebe u zemlju. Pokua li i
jednoga zadrati, kia e prestati; daj
mu slobodu i braa e te njegova
sobom darivati, koliko traje njihov
neprestani ivot.
40. IDI KAMO TE ALJEM, i ne skitaj.
Govori to ti apem, i ne pitaj.
Ne udi se kad je udno, jer nije udno;
ne tuguj kad je uzaludno, jer nije
uzaludno.
Ne trai da dozna, ak ni da spozna;
jer tko zna to je znanje?
Sve u ti rei, i sve u ti dati, kad Mi
preda ostatak od htjeti i znati.
41. VATRA JE UDNA STVAR, ba
kao i voda.
Njoj ne moe uzeti ar, a da ne uzme
nju; njoj ne moe uzeti sjaj, a da ne
uzme nju; njoj ne moe uzeti toplinu,
a da ne uzme nju.
Na rastavne dijelove moe ju razloiti
samo u njoj. Takva je stvar vatra,
veoma nalik vodi.
Ali sutra e ti dati sve to ne moe od
nje uzeti: toplinu, ar, i sjaj. Bit e
topla, arka, i sjajna uz vatru, koja e
ostati u sebi cijela i neodvojiva od
onoga, to ti daje.



12
42. VIE ME NIKAD NE PITAJ JESAM
LI TO JA; jer sve sam druge prilaze k
tebi zagradio samim Sobom, i njima
mogu proi samo Ja sam.
Vie Me ne provjeravaj, ne ispituj, ne
raspituj se kod drugih i treih. Nou ti
pletem kosu, i ti se ujutro budi s Mojim
mislima. Tko e ti drugi potvrditi da su
Moje, nego Ja sam?
Vie Me nikad ne pitaj jesam li Ja tvoj
Ja Jesam.
Jesam.
43. BUDI BLAGA drugima, kao to sam
Ja tebi blag.
Uzmi Moju blagost objema rukama, i
dijeli ju kao kruh, i to e ju vie dijeliti,
to e nje biti vie.
Moja je blagost rosna i zanosna.
Moja je blagost slika bez oblika.
Moja je blagost nedodirna.
Ali Moja se blagost moe dodirnuti u
vaoj ruci, vidjeti se na vaemu licu.
Ona vas posuuje da bi stigla dalje od
vas, kao to voda posuuje ae,
esme, i cijevi, da bi utaila eu
ednih.
44. PRUI RUKU MRANIMA i
oholima, to se bezbono krcaju u Moje
Ime, kao u svoj oglas za slavu, ugled,
novac.
Daj im ono to sam Ja tebi dao, a oni e
uzeti onoliko, koliko im ruka nije
pesnica.
I kad im da, ne misli vie o njima.
Neka ova poruka bude tvoja posljednja
prigoda da pogrijei, mislei o njihovu
mraku i bezboju.
45. SVAKOGA KOGA TI OI VIDE,
svakoga koga ti ui uju, svakoga koga
ti misao takne, Ja sam ti dao.
Dao sam ti ga s molbom da mu bude
majka.
Ne ljuti se ako je ljutit, ne nagli se ako je
nagao. I daj mu svoju ljubav tako, da
pomisli kako ju je on tebi dao.
46. TO MISLI, MOE LI ZLO
NAVUI MASKU DOBRA?
to misli, moe li ono tako dobro
izgledati dobro, da e se uvui u pore
anela, i disati s njima isti zrak svjetlosti
to misli, moe li onda zlo ostati zlo
to misli, nije li maska dobra bila
mamac o kojemu zlo nije ni slutilo, jer
nije slutilo da itko moe naslutiti njegovu
varku to misli, tko je s dobrim
razlogom dopustio da bude prevaren
zato, da bi nadmudrio varalicu?
47. TO TO RADITE ZEMLJI i njezinim
stvorovima? Zar ne znate tko zemljom
hoda? to to radite sebi ovim
neznanjem? Neznanjem tko zemljom
hoda? to radi sebi ti, ne znajui tko
sam Ja?
Otvori oi, ugledaj Me. Ja, Bog va,
zemljom koraam, i na svakomu koraku
palim lomae proienja, da u njima
izgori sve to moe izgorjeti. Jeste li od
takve tvari? Jeste li slama? Ili ste zlato?
Ili ste sami vatra Mojih koraka?
Nemate prava ne znati tko zemljom
hoda. Nemate prava ne znati tko ste.
Duni ste ovo znanje zemlji i njezinim
stvorovima. Jer njih sam vam povjerio
na uvanje. to im to radite svojim
samozaboravom?
48. LAKO JE VAMA SA MNOM, teko
je vama s onima, kojima nije sa Mnom
lako.
Pa ipak, koga im poslati, da im put k
Meni olakam? Kako ih premamiti k
Sebi, ako neu s vama? Kako ih
zadrati u Sebi, ako neu u vama?
Kad vam sa svijetom bude teko, vi
sebe upitajte: biste li radije sa svijetom
lakou, a sa Mnom nelakou? Ili biste
radije imali ovo to imate lako do
Mene, teko do onih, kojima je do Mene
teko?
49. KAD TE ZOVNEM, NE PITAJ i ne
razmiljaj, ve izai pred kuu i ekaj
Me.
Neu doi onakav, kakvoga Me zna.
Doi u drukiji, i kratit u ti ekanje na
Mene, i tek kada budem otiao, shvatit
e, prepoznat e Me.
Kad te opet jednom zovnem, ne oekuj
Me ni onakvoga, ni uope, nekakvoga.
Uope Me ne oekuj.
Ne izlazi. Shvati da sam ve tu. Da si
ve tu.
Kad te opet jednom zovnem, odazovi se
i prije nego to uje poziv; znaj da
poziv ne bi ni ula, da se prije poziva
nisi ve odazvala.
50. NE PII KNJIGU, PII MENE
Pii ljubav, ne pii o ljubavi.
Tu sam ti zadau davno namijenio. Da
prvo naui pisati. Potom jo neto:
disati.
Ne disati zrak. Disati Mene.
Pisati, disati: Mene.
Samo Mene treba raditi, kad bilo to
radi.
51. KOLIKO KOLJKI NA DNU
OCEANA ovoga asa biser stvara!
Usredotoeno, pobono, kao kad se
gradi katedrala. Taj biser nitko nee
vidjeti, i nitko nee ni znati za nj osim
bisera, koljke i Mene, oceana.
Meni su dragocjeni ti biseri dubine.
Dragocjene su Mi molitve u koljci due
blistave, samotne, neizmjernim
mrmorom mora obrubljene.
One ne mogu ne nastajati, ne mogu
tajom ne blistati, jer one su koljke,
i bespomone su pred svojom biser-
zadaom.
Ne, nitko nee znati za njih nitko osim
njih, i Oca njihova, oceana.
52. JA SAM TVOJ DAH, TI SI MOJE
DISANJE
Ja sam tvoja pjesma, ti si Moje pisanje.
Ja sam tvoj osvit, ti si Moje svitanje.
53. U ISTOSTI SA MNOM Ja te krstim,
da bez straha i s ljubavlju nosi
svoju razliitost sa Mnom.
54. RAZLIKA JE TRENUTAK kad
istost u nama izgovori u dva glasa jednu
rije, to dvije stvari znai.
Razlika je igra, koju istost sa sobom
igra, igraju se da ima suigraa, koji ne
zna da je izmiljen.
Oh, razlika je... oh, istost je...
Zaboravih, sve zaboravih u ljubavi s
njom.
55. OTAC VA NEBESKI S VAMA
BDIJE; bdij i ti.
Ne daj ni trenutka nebudnosti, bdij i dok
spava i kad sanja, bdij u duanu, u
uredu, u tramvaju, bdij u etnji i u
razgovoru, bdij dok guli kou krumpira,
bdij za trpezom, itajui novine,
kupujui, putujui, jer Otac tvoj nebeski
s tobom bdije, i aneli oka ne sklapaju.
I ne pitaj to e biti od tvojega bdijenja.
Ne budi nedolino radoznala, jer svako
pitanje to eli znati ishod, otvara
pukotinu u tvojemu bdijenju, kuda
uljezaju dobri crni razlozi odustajanja.
Otac va nebeski s vama bdije; pitate li
Ga zato bdije? Ili vam je dovoljno
razloga to bdije, da biste i vi bdjeli?
56. BAKARI SE U MENI, i budi sa
Mnom nesputana u ljubavi, kao to bi
bila sa svojom majkom.
Pokloni se gostu i uitelju, ali svojoj
majci sjedni u krilo, i pusti da te miluje.
Draa Mi je tvoja oputenost od
strahopoitanja, kakvo ukazuje Mojim
svecima.
Vojske uzvienih anela i blagorodnih
dua zavreuju tvoju hvalu i poklonstvo.
Ali Ja, Najvii, umijem biti samo najblii.
Kao da je staklo, lomim prostor, koji
tvoje poitanje izmeu nas smjeta. I
zna li zato te tako vrsto drim u
zagrljaju? Zato da Mi ne padne pred
stopala, ti edo Mojega naruja.
57. KAKO LI STE ZABORAVILI ono,
to sam vam o roendanu u uho
apnuo, Ja, vaa dobra vila suenica?
Zaboravili ste lozinku carstva
nebeskoga, rije koja otkljuava dveri i
kapije kuda se k Meni ulazi. I sad
teturate ukrug, iskopani iz Mojega puta
i smjera.
I dok tako teturate, izvikujui pravinost
svojega krugohoda, vaa Me dua
preklinje da joj ponovim Svoj apat. Ali
Ja kaem vaoj dui: Stiaj se, utiaj
se, i ut e. Saznat e.
Moj apat nije prestao; on je samo
zagluen vaim mislima.
58. KAD BISTE ZAISTA ZNALI Moju
njenost prema vama, nikada ne biste
pomislili da vas kanjavam za vae
prijestupe prema Meni. Kad biste samo

13
znali koliko vas volim, shvatili biste da
Mi srce ne doputa da vam sudim.
I kazna i nagrada va je izbor, i vae
djelo.
Moja je samo ljubav, koju nikakva vaa
nedjela ne mogu naruiti.
59. JA SAM TU, DIJETE MOJE, a ti,
kamo li pogled upravlja? Na nebo? Iza
obzora? U dubinu zemlje?
Sunovraa li se u ponore ljudske
koe? Od zvijezde do zvijezde si
pjeaila, svaki si kamen odmaknula, u
svaku duplju zavirila. Trenutak je da se
umori od svih svojih ivota, i da se
spusti u sebe kao u kupku melemnu.
Shvati da si Me traila kao to pogled
trai oko, iz kojega gleda. Spusti vjee i
ugledaj Me okom bez pogleda, istom
sobom ugledaj istu sebe bez gledanja.
Jer to sam Ja, i nema drugoga. To sam
Ja, koji govorim, Ja, koji viem, to sam
Ja, koji poruke Sebi piem.
To sam Ja, i nema drugoga.
60. DOBRO VAM JUTRO U MENI,
djeco Moja, dobar vam u Meni dan.
uvajte ga da ne klizne iz Mene, da ne
propadne u crnu rupu Moje
neprisutnosti.
Namijenite Mi taj dan koji sam vam dao,
kao mogranj u ruke Mi ga stavite, kao
cvijet pred noge Mi ga poloite.
Ne dajte da u nj uljeznu nametnici crnih
misli, ne dajte da ga naseli plijesan
bezvolje, i da ga podie jeur straha.
Dajem vam ga u svilu svjetlosti
umotana, svilom svjetlosti podstavljena.
Vratite Mi ga uveer, kad se nebo
zaari, istoga takvog svijetlog, u svili,
kao kutijicu za skupocjen dragulj.
Dragulj? Kakav dragulj? Odakle nam
dragulj, pitate?
Sauvajte svoj dan u Meni, i eto vam
dragulja. Uveer, kad se nebo zaari,
otvorite kutijicu, i nai ete na svijetloj
svili kristal svojega samoprijegora i
istoe.
Darujte Mi ga za laku no, djeco Mojega
dana.
61. SVAKE VEERI DAJEM VAM
PRIGODU da se probudite u Meni.
Svake vam zore pruam ansu da
budete Ja.
Sjetite se koliko ste jutara i koliko veeri
rasuli uokolo, kao da dobro sjeme
rasipate po kamenu tlu.
Djeco rasipna, smilujte se sebi u
gladnim danima koji se spremaju, kad
vie nee biti zora ni sutona
Mojom rukom ponuenih.
Svaka zora u kojoj oi otvorite, moda
je posljednja ansa da budete Ja! Zora
ovoga asa, suton
ovoga trena, a ne neto drugo i daleko,
a ne neto sutra i preko rijeke, iza
vjetra, i s onu stranu neba.
62. OCEAN SAM JA, A VI STE
PIJESAK
U susret vam hrlim i bilijune vas grlim i
zalijevam. Svatko je od vas zrnce, i to je
vaa prava veliina.
Ali ako prijeete na Moju stranu, vie
neete vidjeti sebe kao zrnce, ve kao
talas pijeska, koji hrli u susret talasu
oceanskomu bilijuni zrnaca naspram
bilijunima kapi.
Prijeete li na stranu oceana, vie
neete znati to je talas, a to more, i
kad je kap pijeska, a kada zrnce mora, i
tko zove, tko se odaziva oh, vie to
neete znati, jer toga vie nee ni biti, a
ono to e biti, nee se moi znati,
samo e se moi biti to to e biti.
63. OTAC JE VA NA NEBESIMA, a
nebesa su srce i dua vaa.
Tu Ga traite, jer tu Ga jedino i moete
nai.
A zemlja koja se treba s nebom
jednaiti, to je tijelo vae i sva mu
osjetila, i svijet, koji je na njih prikopan
i njima podojen. Ne okrenite mu lea,
ve most pruite iz nebesa svoje due,
prema zemlji svojega tijela, most da po
njemu prolazite u miru i u oba smjera
jednaki, jer to je Moja elja davnanja
da prolazite mostom ljubavnoga
susreta, da se nebo i zemlja u vama
radosno pomire, poslije tolikih stoljea
ekanja.
64. ZALUTALO SI U SVOJEMU
LABIRINTU, DIJETE MOJE, pa uje
samo jeku svojega krika, to se o
metalne zidove odbija mnogostruko, i u
dugomu zamiranju.
Ne sluaj jeku svojega krika u edenomu
paklu, koji si samo izgradilo; jer tvoj je
krik podstavljen zvunom iluzijom ne
sluaj ju, ne sluaj ga.
Kriknulo si, i Ja sam te uo. Potralo si,
i Ja sam ti u susret krenuo. Moj korak je
tih, i nema mu jeke u svijetu samoe.
Ali kad ti priem beumno i iznenada,
vie nita nee uti ni sluati, osim
Moje neujnosti.
65. ZANIJEMILO SI, DIJETE MOJE, od
Moje miline, od sjaja Moga smijeka.
Zastalo si, i ne zna kakvu bi Mi hvalu
uputilo. Pa si zastrepilo pred svojom
nemoi da govori.
Znaj da Mi je tvoja nijemost slaa od
bilo kakvih rijei hvale i zahvale; uzet u
ju i staviti Sebi oko vrata da Mi tajom
zbori i otkriva to ni sama ne zna da
zna: jezik srca, boanski apat, kojim
lista prostor, i uti vrijeme.
66. KADA DOE SMAK SVIJETA, doi
u. Kad vam doe da vie nema zraka
za disanje, tla za bjeanje, ni duplje za
noenje, Ja u doi i prostor u vam i
vrijeme prevrnuti kao list knjige, na novu
stranicu.
Oh, vi ve jeste na novoj stranici i u
dobu zlata, samo su vam oi nenavikle
na sjaj, pa jo gledaju vlastito pamenje
mraka i rasula, kao slike sna,
zaostaloga poslije buenja.
Prieljkujte da bude jo tee no to jest,
jer tada u vam doi. Molite za snagu
da tegobu podnesete, da proete kroz
nju kao kap zraka kroz vodu.
Ta muka i potres za jedne znai
umiranje, za druge raanje. Molite za
sabranost da Me na pragu novoga
doba doekate sa suzama
dobrodolice, dok sa smijekom budete
otputali doba, koje odlazi.
67. SVE DUGOVE KOJE STE
GOMILALI, sve poslove koje ste
odgaali, sve blagdane koje niste
slavili... znate li kada ete sve to
isplatiti, obaviti, proslaviti? Sada.
Sve to ste zaobili, sve to ste
zapustili, napustili, propustili... znate li
kada ete sve to nadoknaditi? Sada.
Svaki trenutak ima gustou mnogih
godina. Znate li kada ete sve te godine
raeljati kao kose smrene, dugo
neeljane? Znate li kada ete nahraniti
zakon, koji ste ostavljali gladnim pred
pragom? Ah, vi znate.
Ali znate li i to batina vaega Oca,
koja vas nije zapala, zapast e vas,
mimoii vas nee, zakinut vas nee.
Sve drugo moi e ne morati biti, ali
batina Oeva ima li razloga postojati,
ako nema svojega batinika? Smisao je
batine batinik, dokaz je batine
batinik.
Nijedan va gubitak s ljudima nije tako
golem, kao to je golem dobitak Moj s
vama. Nitko vama nee uzeti toliko,
koliko u Ja batinom dati. Nijedna se
kazna nee moi mjeriti s nagradom,
koju vam spremam.
Kada? Ni za pitanja vie nemate
vremena.
68. JA SAM GOSPODIN BOG TVOJ
zato, jer sam ljubav tvoja.
Ne voli ti Mene zato to sam Gospodar
tvoj, ve sam Ja Gospodar tvoj zato, to
Me voli kao nikoga i kao nikada.
Dajem ti Sebe u mnogomu i u
mnogima, ali ti uvijek Mene voli, pa i
onda kad misli da voli drugo i
drugoga.
Ja, ljubav, u ljubavi sam te stvorio, od
tvari ljubavne sam te oblikovao, jer sam
poelio vidjeti kakve su oi ljubavi, kad
u Ljubav gledaju.
69. SVATKO SVOJIM PUTEM I
BESPUEM svojim nogama koraa.
ije to cipele obuva, kad sam ti dao
krilate tabane?
Za ijim jo rijeima ezne, kada ti dan
i no apuem da te volim?


14
70. GOLUBI MOJI, KRILATICE MOJE,
dugo li sam gnijezdo za vas svijao,
dugo li vas Sobom grijao, Sobom
obavijao, Ja, strpljiva mati vaa i
golubica nebeska.
Spavali ste u ljusci, a Ja sam vas njihao
i zvao kucajima Svojega srca. Vi ste se
sneno odazivali, sanjali ste da letite,
sanjali ste da ste golubi s granicom
masline u kljunu.
Znate li koji je dan danas?
Danas je dan kada ste se izlegli. Ali jo
ste sanjivi da shvatite da ste se
probudili.
Golubi Moji, polako. Duga sam vas
stoljea Sobom grijao, za let vas
spremao, nebu vas obeavao.
Priekajte jo koji as da to shvatite;
priekat u i Ja jo koji as, ukrast u
ga od vremena, koje vie ne moe
ekati.
71. BUDI PONOSNA NE BUDI
OHOLA
Zna li razliku?
Ponosni su oni, koji znaju da su od
Tvorca, oholi su oni, koji misle da su oni
tvorci.
Budi velianstveno blaga;
dostojanstveno edna. Otkrit u
ponosne, razotkriti ohole, edne i tihe
u razglasiti, velianstvene u sjaj
ogrnuti.
Budi bezimeno slavna, budi bez imena
glasovita. Onakva, kakav sam Ja: slava
sam svakoga sveca, Ime sam svih
imena.
72. EVO TI OVAJ DAN KAO
KOLJKU, pa mi ga uveer vrati kao
biser. koljka je bisernica, a ti si more.
Sputam kameni meu koljkine
ljuture to se ire; jedna je nebeska,
druga je zemaljska. A ti si more.
Sputam kameni meu koljkine
ljuture: rije Svoju.
I sada ekam da Mi se vrati biser. Ako
treba, i veer u zadrati u visinama, da
Mi biser na vrijeme stigne.
73.MJESEINO, MISLI MJESEEVA!
Sve dotakne, sve osvijetli, samo sebe
ne vidi.
Svijetla, njena, i prozirna misli
mjeseeva, mjeseino!
Znaj da sam ti put poploio zrcalima,
kako bi u njima susrela svoju sliku. Slao
sam ti na put jezera i mora, ljudske oi,
staklo i rosu. Ti si se zaljubila u svaki
odraz, a kad se jezero namrekalo i
more kad se uzburkalo, kad se staklo
razbilo i oi se sklopile, i rosa kad
je ishlapjela, ti si kopnila od tuge,
venula si, jasmin-mjeseino, misli Moja
neubrana!
I sad nema kamo nego k ocu svojemu,
mjesecu. Njegov si lik gledala u
svakomu svojem odrazu: u njegov si se
odraz zaljubila. Razbio sam ti sva
zrcala, jer s odrazom Mojim si Me
iznevjeravala, i Ja sam gubio bitku sa
Svojom sjenom.
I sad nema kamo, nego k Meni.
74. ZA IM VAZDA TAKO TUGUJE,
zbog ega vene i blijedi, kao cvijet
listopadski, kao san predzorni, kao
rosa u magli?
Obeao sam ti: dat u tebe tebi, dar
najvei.
Ali ekaj Me u srcu, budna, nijemih
ruku; svu svoju enju pretopi u
prazninu, koju u Sobom ispuniti.
75. TO MISLI, MISLI MOJA, kamo si
navrla?
Misli li Mene, misli Moja?
Misli Me, misli. Budi besadrajna. Budi
svesadrajna. Budi do neba puna
prazne sebe. Budi to to misli, misli
Moja.
Misli Me, misli.
76. EKALI STE DA VAM KAEM
SVOJU TAJNU
Rei u vam: vi ste Moja tajna.
ekali ste da vam kaem kako u u
vau zemlju, u va kraj, u vau kuu
doi.
Rei u vam: u vama u doi.
ekali ste da vam kaem to u tada
rei, to u uiniti.
Rei u vam: rei u i uiniti ono, to vi
budete tada rekli i uinili. Ne bojte se,
ne sumnjajte u sebe.
Iz ruke vas Svoje putam, golubovi
Moji. Svakomu je na tjemenu upisan
dan, sat, mjesto i lozinka.
Ne moete proitati to vam pie na
tjemenu. To je tajna.
Vi ste ta tajna, iako ju ne znate. Vi ste
Moj dolazak, iako ne znate kada u
doi. Vi ste Moja rije i djelo, iako ne
znate to e iz usta vaih potei, iz ruku
se vaih pruiti.
77. EKAO SAM TE PO KOJI VE
PUT na praznomu sjedalu pokraj
tvojega; ekao sam da primijeti
prazninu punu Mene.
Rekao sam ti, nisam li ti rekao da te
ekam, da sam te ekao?
Zar je tako teko shvatiti tko te eka?
Nije li to isti onaj koga ti eka?
Bolji sam i uporniji ekatelj od tebe, jer
je Moja elja za tobom vea od tvoje
elje za Mnom.
ekam da se te dvije elje u snazi
izjednae.
Tada vie nee biti ekanja.
78. ZNAM DA SI ELJNA KAZATI MI
rijei od milja, rijei milovanja.
Ali ne dajem ti pravo da govori, jer
sada Ja govorim u tvoje uho, kao to
ocean apue u uho koljke.
Sluaj Moj zvuk, sluaj Moj muk tvoj
sluh je tvoj dar pjevanja, tvoje sluanje
je tvoje pjevanje, tvoje uho su tvoja
usta.
79. ZAR TE MORAM ISTRGNUTI,
OSAMITI, da bi vidjela da nisi istrgnuta i
da nisi sama?
Zato uvijek drugo, da bi znala prvo?
Moram li te od Sebe udaljiti, da bi
vidjela koliko si Mi bliska?
Zar moram biti grub, da bi shvatila Moju
njenost?
80. PALA SI U GUSTO TIJESTO
ZEMLJE, i ostala u njemu kao muica u
smoli. Po pjeni tvojih krila uhvatila se
glina, ljepljiva pohota blata, i tupost
ilovae.
O letau visine, kakva Moja alost, i
kakav tvoj neoprez!
Ne rekoh li ti da uva i pazi stvorove
od gline? A ti si se s njima izjednaila.
Sad blatom poprskana pjeva pjesme
svojega zaviaja, a glina ti se gluhim
roktajima odaziva.
Pjena pod korom blata jo uvijek umi
bojom nebeskoga mora.
Tko ju uje osim Mene?
81. OD TOLIKIH VAPAJA, koji u prije
uti? Kojemu prije u pomo priskoiti?
Molite se, ali ne zato da bih usliio vau
molbu, ve se molite da usliim onoga,
komu je pomo najpotrebnija. Molite se
da usliim molitvu onoga, tko vie ne
moe ni moliti, ni ekati.
Molei se tako, primijetit ete da razloga
za drugu molitvu ima sve manje.
82. KAD JA DOEM, svi ete sve znati
kuda i kako treba, zbog ega, i zato
treba.
Ali Ja bih bio sretan da to saznate i prije
nego to Ja doem. Bar nekoliko vas.
Bar jedno od vas. I to jedno, bar
ponekad. Bar jednom.
I volio bih da Mi za druge jamstvo
poloite da e i oni saznati gledajui
nekoliko vas, jedno od vas, bar jednom,
da e saznati.
83. IZ SVOJE POGREIVOSTI, ti ne
sudi o Mojoj nepogreivosti. Iz svojega
sna ti Moju javu ne procjenjuj.
Kada ti pogrijei, Ja kod Sebe jamim
za tebe, zagovaram te pred Sobom,
sakrivam od Sebe tvoj promaaj,
pretvaram se u majku, koja te kod Oca
ispriava, i moli za tebe oprotaj. I dok
Ja to inim, ti objanjava moju
neobjanjivu prirodu jednote mnogim
rijeima.
Pomisli li ikada da je Moja samilost
vea od Moje neobjanjivosti? Da je
Moja nepogreivost naprosto ljubav?
84. TEKLA SI MI NA VALOVE, klasala
Mi na bokore, ekao sam edan vode,
gladan kruha od penice.
Jer sam htio biti edan, jer sam htio biti
gladan, jer sam htio ekati te, kao to ti
Mene eka edna vode, gladna
kruha.
Jer sam htio biti edan, Ja, koji eu
taim; jer sam htio biti gladan, Ja, koji

15
glad tolim. Ja, koji sam kruh i voda,
htjedoh biti gladan Sebe, edan Sebe,
poput tebe.
Tekla si Mi na valove, klasala Mi na
bokore; o kako dobro znam to to znai
ne imati Me, ne biti Ja.
85. VALU SAM PJENU DAO, sjaju
zlato, vinu vinograde. Ljubavi sam srce
dao, pjesnika pjesmi.
Jer toliko sam ih sve volio, da sam te,
ker jedinu, Moju pjenu, Moje zlato, Moj
vinograd, dao, darovao, i jo uzdarje
slao, slao. I to se zbilo, daru Moj, to
se zbilo, darivani Moji?
Jeste li se zaboravili jedni u drugima,
jeste li se zaboravili estoko i duboko,
sve do sjeanja na Oca Darovatelja?
86. NAJPRIJE SAM TI POKAZAO
UTAP u dubini noi. Sam i zlatan, kao
vjenost bezglasan, kao vjenost
nepomian. Onda sam pustio bijeli
oblai preko lica mjeseeva.
Onda crni.
I rekoh ti: sve to se sa svijetom
dogaa, dogaa se s mjesecom, i s
crnim i bijelim oblaiima. I crni i bijeli
jure, i ine da se ini kako mjesec juri. I
crni i bijeli ine da se ini to nije.
Ne vjeruj oima. Vjeruj Mojoj Rijei, koja
je kao utap. Ni crno ni bijelo ne pomie
ju s neba. I crno i bijelo u prolazu su
preko lica neprolaza.
87. GOVORI JEZIKOM LJUBAVI,
ljubljena.
Svi e uti, svi e uzdrhtati, a najvie
srce tvojega ljubljenog. Jer sa svakom
rijeju ti si Mu blia i draa: vidjet e
ljude, sve blie i drae, kako otkidaju od
kruha ljubavi, a on biva sve vei, to se
vie od njega uzima.
to vie zbori Mojim jezikom, to vie
e htjeti da te uju. to vie ljubi
neljubljene, to vie te ljubi Onaj, koji
ljubi.
88. NE PUTAM JA SEBE IZ TEBE
TAKO LAKO
Ja sam Otac, koji prata sve ono, to ti
sebi ne prata.
Svu upljinu misli, sav sitne elja, sve
prevjere i nevjere, sva praznoduja,
maloduja, sva bezduja.
Ja sam Bog, koji prata sve to ljudi ne
prataju.
Ne elim nikoga od vas izgubiti. Ne
dijelim vas na dobre i zle. Vi to inite.
Kazna i nagrada nisu Moje oruje. To je
vae oruje. Moje je oruje samo Ja
sam.
Vaa je kazna vama vi sami, bez Mene.
Ali Ja se ne dam iz vas tako lako.
91. BLAGO VAMA, JER BLAG SAM
JA
Blago Meni, jer blagi ste Meni u
mnogima.
Blago njima, mnogima, jer u blagosti e
ivjeti s vama, blagosnicima.
Blago blagosti, to je u ovomu asu
prozvana da blagovjesno krene u susret
blagorodnomu dobu.
90. SVE SVOJE VLASI VOLIM, pa i
one divlje, nepoeljane, to u vjetru
vijore, i ine od Mene razbaruenoga
Boga. Bilijune ih imam nebrojene, a
svaku ljubim jednako, beskrajno.
Zar Me ne voli raskutrana i upava?
Zato Mi upa neposlune vlasi? Ta i
one su Moje, i Mene zaboli kad koju
iupa.
89. MOJA JE PORUKA TEBI da bude
ljubav i pomo drugima.
Kad ju pie, ne pii ju, ako ti netko na
vrata zakuca gladan ljubavne pomoi.
Ustani, nahrani ga, u srce uvedi ga.
Ja ti rijeju poruujem da na rijei ne
ostaje: da bude djelo, koje e govoriti.
92. GOZBU SAM ODAVNO
PRIPREMIO za vas, uzvanici Moji. A vi
oklijevate, pozivnicu ste i propusnicu
zamet nuli u nerednomu vaem ormaru,
s tolikim nepotrebnim haljinama.
ekam, pogledavam put prozora
gozbene dvorane, put raskriljenih vrata.
Veer se ve sputa, rumenilo gusne na
dovratku i pragu, cvrkut se javlja iz
grma pokraj puta.
Kao da ujem bubanj malih tabana, i
cilik aneoskoga smijeha. Ustajem i na
pragu zastajem.
Zaustavljam cvijee u klonuu, jelo u
hlaenju, svijee u dogorijevanju.
Zaustavljam trenutak u vremenu,
vrijeme u vjenosti.
A vi jo prebirete po ormaru traei
koju ete sveanu haljinu obui. Kaem
vam: najsveanija je vaa koa, dok jo
sja pod suncem.
93. U SVOJEMU VAS SMIJEKU
UVAM, uvari Mojega puta.
Zato se smijeite, ma to vam putem
nailo, ma to vas zlom vijeu
presretnulo.
Jer Moj je smijeak bedem i tvrava,
preko koje ne mogu mrak ni studen.
Moj smijeak je Ona, Mati svijeta.
Putam Ju da sie meu vas, i da za
vas sretan put izmoli.
Putam Ju da Me moli, i da naas
zaboravi da je molitva ve davno
usliana.
Natisnite se oko Nje, kao preplaena
djeca.
Oko vas grmi, munje se u zemlju
zabadaju kao vatronosne sulice.
Ali iznad oblaka sam Ja, sunce, usta
Svojega smijeka.
Poeljeh naas ugledati Svoj smijeak,
preda Mnom, poeljeh ugledati Nju,
vau Majku, u kojoj vas uvam, uvari
Mojega puta.
94. IDI, BAKLJO, i prozivaj svijee
zraka, zemlje, vode, zakuni ih
plamenom kojemu su obeane,
zakuni ih da dou na sastanak, ureen
u plamenu.
I vidjet e: progovorit e iz zraka, vode,
zemlje, odasvud rije svoju e plamen
kazati; i onoga asa kad se javi, on je
savren i spreman sobom zapaliti na
tisue svijea, lui, svjetiljaka, jer on,
kao i ljubav, kao i Bog, ostaje jednak
kad daje i kad se razdaje.
Poi, bakljo, neupaljen plamen eka
tvoj pohod meu svijee zraka, vode,
zemlje.
95. POZOVI SEBE NA IZLOBU svojih
slika o Meni.
Izaberi jednu, tebi najljepu, i Ja u ti ju
rado pokloniti.
Pokolebaj se: nije li ona druga jo
ljepa?
U redu, vrati Mi prvu, uzmi tu drugu.
I opet se pokolebaj.
Naposljetku, to e uiniti?
Nee li izabrati vlasnika izlobe? Onda
e sve slike biti tvoje.
96. IZVORE GORSKI, MORE TE
EKA kao da ti je mati. A zar nije?
Vidio ju nisi, pa ipak putuje k njoj, kao
to edo u utrobi majinoj majku ne vidi,
ali putuje k njoj. A zar ne putuje, zar ne
putuje?
I moe li uope drukije?
Izvore gorski, ne moe ne tei, ne
odazvati se, majci svojoj ljubav ne
uzvratiti?
97. RAZUM TE OINE BAHATOM
PORUGOM, a srce tiho zaplae za
tobom.
I dok se povija pod udarom razuma,
udno si uvjerena u svoju nadmo, u to
da ti dri u ruci bi, od kojega strepe
tmaste strasti.
I kad svojim golim, istinskim glasom
zacvili pod knutom, ti bre-bolje
pomisli: to cvile pomame i nerazumi.
Smije se bahato razum u sedlu, a srce
tiho plae za tobom ono ti ne d da ga
zaboravi, ono ti ne d da Me
zaboravi, ono Mi ne d da te
zaboravim.
98. SREBRO MJESEINSKO, srebro
Moje starinsko! U zlato te okivam, u
zlato mladoga sunca jer na dan je
svanuo, na dan je spreman za nas.
Jesi li Mi osvjetlano, jesi li Mi uglaano,
jesi li Mi dovoljno srebrno, da zlato Moje
daje i razdaje?
Zlatno Moje srebro, sunani Moj
mjesee, dan nas eka, okien
zvijezdama, bijeli konj svatovski. A ti ne
pitaj tko je mladoenja, jer ako Ga ve
nisi nasamu susrela, nee ni pred
svjedocima znati koji je.
99. JA SAM VINU, JAHVE, ELOHIM,
Ja sam Alah, Aton, Virakoa, Ja sam
Inkal, Odin, Ahuramazda, Ja sam
Marduk, El adaj, Olorun, Ja sam iva,
Jupiter, Kecalkoatl.

16
Imena sam nosio bezbrojna, i mnoga su
ve pala u zaborav; hramovi Mojim
oblijima, vama nepoznatim, lee pod
gromadama Tihoga oceana, i pod
naslagama nijemih pustinja. Ja sam sve
to emu ste se klanjali, emu se
klanjate, i emu ete se klanjati.
Jedini Moj hram, koji ne moe potonuti,
jedini Moj lik, koji ne moe potamnjeti,
jedino Moje Ime, koje neete zaboraviti
to je vae srce i u njemu ljubav.
100. ZOVEM VAS IZDALEKA, glas
Svoj iz Sebe putam kao duu.
Zovem vas da pogledate oko sebe,
pokraj sebe, da pogledate u sebe. Jer iz
vas izvire ono to je oko vas, to je
pokraj vas, to je daleko od vas pa i
smo Moje dozivanje, i sma dua, koju
putam kao glas i ona iz vas izvire, i
pria vam odakle dolazi.
101. JA SAM ISTINA, KOJU STE
ZABORAVILI
Ja sam Ime, na koje ste se nekad
odazivali.
Ja sam radost, koju niste upoznali.
Ja sam va poziv k vama samima,
vi ste Moj odziv Meni samomu.
103. DUGO SI BILA KAP I SLAP, rosa
i vrutak, oblak i hlap. Dugo si bila lokva i
mlaka, kia i magla, jezero, potok,
rijeka, i more. Dugo si bila svoj lik i ime.
Budi sad voda, bezoblika i bezimena
budi svakomu svojem imenu mu, budi
svakomu svojem liku ena. Budi sad
voda, sveoblika i sveimena.
102. JA SAM MORE, kae moru more.
A more moru odgovara: U moru smo,
more Moje, a more, to sam Ja, a Ja, to
sam Ja.
104. SRETAN VAM PUT, DRAGULJI
Moji, sretna vam bila uzletita, sretna
vam krila i konaita, sretan vam
pijesak Nilayama, sretne vam bile kie i
sunca, sretna rosa Mojega smijeka, i
ar Mojega srca!
Donesite Mi netaknutu tu sreu, koju
vam aljem na trice ne troite Moje
blago! U sebi ga nosite kao rua svoj
miris, i kad Moja stopala pred vas
stanu, rasklopite latice, duu Mi
prikaite,
svijeu svoju neupaljenu zapalite,
svijetlite, plamtite, ne primijetite kad je
svijea dogorjela, kad je rua uvenula,
jer vi niste plamen svijee i vi niste miris
rue vi ste plamen i miris Mojega bia.
Dragulji Moji, sretan vam put u Moje
riznice.
105. NIJE TO LAKO NI
JEDNOSTAVNO a opet, jest.
Jednostavno je zato, to samo jedno
treba. No jer je jedno, nije i lako. A opet,
jest.
Lako je, ako je lako voljeti. Komu je
teko, neka mu je. Komu je lako, neka
mu je.
Ja ljubav darujem, Ja ju ne otimam. Tko
ju primi, primit e najvie, tko ju odbije,
izgubit e najvie.
106. KUDA URI, MOJA URBO,
gdje zastaje, Moj zastane?
Ne popostaj, nego sigurna u Mene,
stani. Skrsti ruke i noge odluno, i daj
prigodu misli svojega srca da nastavi
trk. Noge e ga slijediti, kao pseto
gospodara.
Pouri k Meni zatvorenih oiju. Spavaj
irom otvorenih oiju. Budi Moja urba
spokojna, budi Moje hitro ekanje.
Zatvori oi da vidi kuda ide. Otvori oi
da vidi to sanja.
Moja urbo, Moj zastane, Ja putujem s
tobom kao put. Ali te putam da bira
vrijeme trke i trenutak zastanka.
107. TI SI MOJE PISMO
NEOTVORENO, Meni upueno.
ekam as pogodan, svean, samotan,
da te otvorim.
Otkad postoji, ti eka taj as.
Otkad postojim, Ja znam to u pismu
pie. Ali se igram kao da ne znam, kao
da sam nestrpljiv saznati, tebi udovoljiti.
A zna li kako znam to u pismu pie?
Pa Ja sam pismo napisao.
108. STVORIO SAM ONO TO NISAM
JA, da bi se nava igra igrala po
zakonu igre.
Izbjegavaj ono to nisam Ja, da bismo
Ja i ti igru po zakonu dobili.
Treba nam protivnik, zar ne, Moj
suigrau?
Ah ne, nije on protivnik, on je samo
protuigra. Bori se asno, u srcu ga
poali, ali mu ne pripadaj; zahvali mu,
jer on nije ovdje zbog sebe, nego zbog
tebe da bi ti igru po zakonu odigrala.

(Prashanti Nilayam,
21.7.91. 30.7.91.)

1. NE SUDI LJUDE PO TOMU KAKVI
SU PREMA TEBI, i kakvi su u tvojoj
blizini; ve ih saznaj na temelju toga
kakvi su prema drugima, i u tvojoj
odsutnosti.
Iskljui iz svoje prosudbe sve to je
osobno, tebi posveeno, i s tobom
povezano.
Tek tada smije neto o ljudima
zakljuiti.
2. JA NISAM NI STROG NI
POPUSTLJIV; vi ste to.
Ja nemam odlika, jer nemam ni mana.
Prepoznajte Me u zrcalima radosti,
istine, i mudrosti.
Prepoznajte Me u spokoju i dobroti.
Ali Ja nisam ni dobar, ni mudar; ni
ovakav, ni onakav; vi ste to.
Ja sam pregolem i prebogat
da biste Me poistovjetili s nekom
znaajkom, ma kako ona u vaim oima
bila vrijedna.
Ja nisam radostan, Ja sam radost.
Ja nisam dobar, Ja sam dobrota.
Ja nisam mudar, Ja sam mudrost.
Ja sam izvor i uvir svih znaajki i vrlina,
kao to je sunce izvor i uvir svih svojih
zraka ali se ne moe rei da je
suneva zraka sunce.
3. TI MISLI DA TI PLAE od enje
za Mnom. Ali ne, ne plae ti za Mnom.
To Ja u tebi plaem za tobom.
4. ELI, ALI NE TRAI DA TI ELJU
ISPUNIM
Umiri od ee, ali prepusti Meni da te
napojim, ne uzimaj sama au s vodom.
Sve je to igra na ici, ples anela na
vrhu igle, nemogue na pragu
moguega.
ezni bez dna, bez daha,
bespomono ezni, ali ne trai da ti
enju utaim.
Od neutaene enje Ja stvaram
utaenje pred kojim je svaka enja
sitna.
5. TVOJA JE VATRA MOJA VATRA
ista vatra.
Ali na jednoj se zna opei,
dok te druga grije.
6. TI MISLI DA SI ME VIDJELA kad si
Me vidjela.
Ali Mene vidi onaj, koji Me ne vidi,
onaj, koji je Ja, i koji, znajui to, ne zna
da ima iega vidljivog izvan Mene.
7. OE MOJ NEBESKI, Ti jedini zna
to ja elim.
Ali rekao si mi da i ja to saznam.
Pa evo, ja elim da Te sve vie, i vie, i
najvie volim, da Ti sve blia i draa
budem, da Te stalno gledam, ujem,
osjeam, da sve jae budem Ti.
Sve ostalo, ako ga bude, ispunit e ta
jedna elja za Tobom.
Bila bih sretna kad bi Ti uzeo ovo
pismo.
8. UO SAM TVOJU ELJU
Dobit e ono to sam ti ve dao:
Mene. Ali pazi: Ja za uzvrat zahtijevam
ono, emu se dajem.
Onaj tko Me prima, prima Me na ruke
svojega davanja.
Ima li takve ruke da bih ti Sebe dao?
9. PALJIVO MOTRI TALASANJE
SVOJEGA UMA
elje su sjeme novih svjetova. Klice im
ne upaj, jer ih ne moe iupati. Nego
im zaroni u korijen, i vidi da je od magle.
Doek Mi spremaj ekanjem. Tvoje
ekanje neka bude jasno, tiho, prozirno,
spokojno, sretno. Tada neu izdrati,
doi u i prije zakazana asa,
nenajavljen.
ekaj Me kao da radi najvaniji posao
na svijetu, vaniji i od doeka. Uim te
ne vidi li kako e igru dobiti: tako
da ne misli na dobitak.

17
10. OPRAVDAJ MOJE POVJERENJE
U TEBE svojim povjerenjem u sebe.
Vjeruj Mojoj vjeri, jer Ja valjda znam
komu u vjerovati.
Vjeruj padajui, vjeruj diui se, jer pad i
uspon treba da su ti jednaki tako
jednaki kao to je isto lijevo i desno krilo
ptici letaici.
11. PTICO MOJA, LET TE STVORIO
Na kratak te tren stvorio, da bi sebi
hvalu odao.
Uzvrati mu hvalom, i poleti.
Ne sjedi na grani, ma kako visoko rasla,
jer grana te nije rodila.
Daj se letu, ptico letaice, jer nitko drugi
ne zna to bi s tobom.
12. SKUPIO SAM VAS ARENE,
bune, malene, a sve eljne Mene.
Pozvao sam vas u Svoju kuu, da vas
pogostim biranim jelom i pilom, plesom
svjetla i sjenki, mirisnom svirkom.
Uivajte, djeco Moja, ali ne zaboravite
da va domain ne stanuje u dvorcu
svjetla, ve u malenoj klijetki srca.
13.DA ZNA KAKO JE DIVNO BITI JA
ne bi ni asa asila da to bude!
Oh, zato ne zna, i zato asi?
Ponekad ni Ja ne elim znati dokle u
ne biti Ja.
Pa te zovem i vabim Svojim smijekom,
u kojemu su sjaj i divota Moga bia,
kao to je sunce u zrcalu. Gledaj se,
prepoznaj se, saznaj ono to i Ja znam:
kako je divno biti Ja.
14. NISAM TE NA NEBO POPEO
ZATO da bi zemlji lea okrenula.
Ve zato da bi nebo u zemlji
prepoznala, imenovala ga, uinila da
bude sa zemljom jednako.
U nebo se ne bjei nogama zemaljskim;
na zemlji se ne ostaje s krilima
nebeskim.
15. BUDI NAISTO S TIM TO
ZAPRAVO ELI: Mene ili Moj dar?
Kod tebe jo uvijek postoji mijeanje
ovih dviju elja!
Sve u ti elje ispuniti ali koje, ti e
Mi rei.
To je jedino to ne mogu za tebe uiniti:
poeljeti to e poeljeti.
16. JO MALO PA E SVANUTI
UTAP tvoje spoznaje.
Jo malo tri dana, tri godine, tri ivota.
Utap je elo tvojega Uitelja.
Pokloni Mu se, i dopusti sebi
da osjeti ljuljaku Njegova naruja.
17. TVOJ JE UITELJ LJUBAV
a ljubav je tvoj Uitelj.
Izaberi od jednoga to je dvoje;
nerazluivo razlui, odlui unutar ve
odluenog.
Takva je naa igra, ljubljena: igramo se
da smo dvoje, Mi, jedno oduvijek.
18. SJEA LI SE UITELJA, s elom
od bijeloga mjeseca?
Prepoznaj sad u mjesecu njegov lik:
okrugao peat nebeske svjetlosti. On se
za tebe oslobaa u mjeseinu, snagu
svojega obasjaja. Ona se za tebe
oslobaa u stvari, koje obasjava.
Sjea li se rijei Uitelja svojega, s
elom od bijeloga mjeseca, i s
pogledom od mjeseine sjea li se
sebe, obasjane?
Sve troje jo uvijek je tu, i eka da ne
bude tu, ve svuda; i eka da ne bude
troje, nego dvoje; i eka da ne bude
dvoje, ve ono to jest: jedno bez dna.
19. SKUPIO SAM VAS NA HRPU kao
cigle i tesan kamen, kao crijep i sitan
pijesak.
Moete ostati leei na hrpi, priajui o
kui, koja se od vas moe sagraditi.
O prostranoj, bijeloj kui s naranastim
krovom.
Vaa pria moe zazvuati zanosno, ali
to to vrijedi ako ostane pria?
Kua se ne moe izgraditi samo od
opeka. Ni samo od kamena.
Niti moe od sitnoga pijeska.
Vaa je razlinost razlona. Potujte ju,
jer je ona u slubi jednote u slubi
kue, koju biste mogli izgraditi, ako
biste htjeli.
20. PRIZNAJTE SVAKOMU PRAVO
DA BUDE SVOJ
Ali to ne znai da ete pristati za
svakim, i sa svakim se sloiti. Samo
dopustite da drugi bude drukiji od vas
dopustite to najprije u svojemu srcu.
Shvatite da njegova drukijost treba
Mojemu svijetu, i da ima zadau o kojoj
vi ne znate dovoljno je znati da Ja to
znam.
21. ZVAO SAM VAS DA BUDETE
PRISNI S BOGOM u sebi, s Bogom u
drugima.
Zvao sam vas da ne varate sebe
priama o prisnosti, knjigama o
prisnosti; zvao sam vas da budete
nepismeni za svijet, a pismeni za Moje
slovo.
Ne obmanjujte se bibliotekama, koje
vuete na leima tonama podataka
koje ste ulili u glavu.
Ja se odazivam samo jednomu zovu
onomu koji dolazi iz srca, koji je upuen
iz srca, koji je izgovoren jezikom srca.
Zvao sam vas da nauite taj jezik.
Ne proputajte prigodu, jer moda je
posljednja.
22. NE DRHTI PREDA MNOM,
drhti od ljubavi.
23. DOLA SI PRED DVOR Oca
svojega sanja li tornjeve i kupole,
boje i glazbu, ukrase i cvijee?
Sanja.
Sanja li glas frule, um palminih
grana?
Sanja.
Sanja li svoje pisanje, svoje misli,
svoja pitanja o snu?
Sanja.
Samo se Ja ne dam sanjati.
Kad izaem preda te, vie se nee
pitati da li Me sanja.
Kada se probudi, ne pita jesi li budna:
zna da si budna.
24. PRED MOJE NOGE STAVI SVE
VAS nepodijeljene, i to je sve to treba
i moe uiniti za sve vas.
Ne boj se pred Mojim nogama ima
dovoljno mjesta za bia svih sedam
svjetova.
Ako i njih smatra svojima, poloi ih
pred Moja stopala, jer to je vie vas, to
si Mi ti sve vie jedna i jedina.
25. SREDITE SVOJE MISLI, oistite
srca, odjenite sveane haljine, i poite
na sastanak sa Mnom.
Od pamtivijeka ekam da to uinite,
i samo u vaemu smjeru vrijeme
usporavam, i prostor skraujem.
Ali vrijeme i prostor poinju ve cviliti,
zaustavljeni i smanjeni.
Pourite, ujete li tihi jauk koji se podie
oko vaega oklijevanja?
26. POGLEDAO SAM TE s tolikom
ljubavlju da nisi znala nita drugo,
nego da Me pogleda s tolikom
ljubavlju, da ni Ja nisam vie znao
drugo, nego da te pogledam s tolikom
ljubavlju, da ni ti ni Ja nismo znali nita
drugo nego umnaati neizbrojivo.
27. A SAD SVE PREPUSTI MENI, Ocu
svojemu nebeskom.
Sve to eli od Mene, daj sada Meni.
Ja u za tebe poeljeti.
A ti vie ne pitaj ni za svoje elje, ni za
svoj ivot.
Sad je vrijeme preputanja, vrijeme
otputanja svih briga, jer s brigama ne
moete k Meni.
Moete do Mojega praga, ali ne i
unutra, gdje sam Ja, Bog bez elja, bez
briga, bez iega to Mu nedostaje pa i
ti si s tamo Njim, samo to jo ne zna.
28. ZALIO SAM TE VELIKIM VALOM
Svoje ljubavi.
I kad si izronila, Mene vie nisi vidjela
oima.
Sve to si srcem vidjela bila je svjetlost
i dana i noi svjetlost po kojoj gleda.
29. ZAR BIH TE ZVAO, paune Moj
nebeski, zar bih te zvao kad ne bih
znao da e lepezu svojega repa
rairiti, i svim svojim oima zablistati?
Zar bih te zvao da nisi Moj paun
s nebeskim repom i krikom enje,
kojim doziva nebo ne znajui da ga
ima u sebi kao nerastvorenu lepezu?
30. SJEDI NA DVORU MOJEGA
DVORA, oi si prosula po ukrasima
njegovim, po znamenju Mojega
carstva.
Ja ti se javljam kao najednostavniji
ukras Svojega dvora, da bi se zadivila

18
kako sam meu znacima najtii, i meu
znamenjima najmanje upadljiv, dok
svi ostali naglas viu o Meni, o Meni, o
Meni.
31. UIO SAM TE DA MI VJERUJE
i onda kad Me nisi poznavala.
Vjerovala si Mi, a nisi znala ima li Me.
Sada, kad sam ti pokazao da jesam,
vjeruje li Mi za toliko vie, za koliko
sam ti Sebe otkrio?
Volio bih da to bude vie nego vie,
jer vjera je mati znanja, i vidik koji je ve
vidio, uo, i dotaknuo nevieno.
32. OD LJUBAVI KOJU SAM TI DAO,
odvoji najvei dio za Mene, jo vei dio
za blinje, i jo vei za sebe jer ti si ta,
kojoj je ljubav najpotrebnija.
Ali ljubi sebe ljubavlju svojega Oca,
i nee biti sebeljubiva, nego
bogoljubiva.
33. KAD ME NE UJE, Ja ti poaljem
rije kroz tua usta.
Ne da bih te vezao za ta usta, ve da
bih te vezao za Sebe.
Ne zamijeni pismonou za pismo, ni
pismo za pismopisatelja.
Ne padaj u klopku tuih usta.
Stoga sluaj ono to se uima ne uje,
i uti e Me.
34. KIA MOJEGA BLAGOSLOVA
pada bez prestanka, a kad postane
svjesna njezinih kapi, pomisli: evo
milosti, evo darivanja, evo usliane
molitve.
Znaj, ti sebe dariva spoznajom
da se Moja milost tebi daje ne na
mahove, nego besprestano,
blagoslovno, obilato, nebeski raskono.
Shvatiti to, znai milost prihvatiti.
35. SVE JE OVO MOJA VOLJA, ali i
va izbor!
Moj ti zakon kae kako e do Mene
stii tvoj je izbor hoe li po zakonu,
ili bezakonski.
Izmeu Moje neporecive volje i vae
slobode izbora, stanuje svijet.
36. JA, OCEAN, SVAKU SVOJU KAP
U DUU ZNAM
Znam ivot svakoga vala i svakoga
prska pjene, a opet, voda sam,
to sebe beskonanu i bezdanu zna.
Ako ne zna da si dio velike samoe
Oceana, ti si, kapi Moja, beznadno i
beskonano sama.
37. VOLJET EMO SE, VOLJENA,
poljupcima bezbrojnih usta, kucajima
tolikih srca.
Prepoznaj se u onomu to voli: to si ti
u drugoj haljini.
Neka te ne zbuni kroj, i ne prevari boja.
Ja to isto govorim i onoj, koja se u
drugoj haljini ui prepoznati tebe kao
sebe.
38. NE RAZGOVARAM JA SAMO S
JEDNOM TOBOM ovom, to je preda
Mnom, ovdje i sada.
Ja razgovaram s tisuama tebe na
drugomu mjestu, i u drugomu dobu.
Njima, kao i tebi, dajem znanje da su
preda Mnom, ovdje i sada.
ekam da se ugledate, da se
obuzmete, da budete Moj zbor, Moj
vor, Moj s vama, Moj sa Mnom,
dogovor.
39. DOVEO SAM TE U SVOJ VRT,
cvijete.
I sada radi svoj posao: mirii.
Sve je ostalo Moj posao kia i sunce,
hlad i zemlja, grablje i motika, pa ak i
crv, koji vam svrdla u srcu korijena.
Ah, ne brinite ni za to izdiite svoje
jasminske i ljiljanske due u vjetar,
i prepustite Meni brigu o vjetrovima.
O mirisu se radi, cvijee Moje, o mirisu
se radi.
40. TO ME VIE PIJE, to je Moj
izvor pitkiji.
to Me vie jede, to je Moj klas
bogatiji.
to Me vie sanja, to je tvoja java
stvarnija.
to vie tebe, to vie Mene.
Idi prema vrhu, ne vraaj se u svijet
manji od najviega.
41. ZATO OKLIJEVA, MJESEEV
GLASNIE?
Evo, sve je za srebrni pir spremno, sve
okieno, sve okaeno, svi uzvanici ve
u stigli samo tebe nema s vijeu,
koju ekamo.
Gdje popostaje, o emu mnije, o
emu uti, mjeseev glasnie? Doi s
utapom, pa u ti vrata mjeseeve
dvorane otvoriti, svima u te prokazati,
svakoga tebi potkazati.
Onda u iz tvoje ruke uzeti pismo
srmom ispisano, otvorit u ga, i itajui,
u oi te gledati, utke, ali ti e znati, u
oima e itati.
Ali ti oklijeva, Moj glasnie, ti ne zna
ni tko te alje, ni tko te eka, ni to nam
donosi.
42. SVOJIM SAM STOPALIMA STAO
NA TVOJU HALJINU, i rekao: Haljino,
stani, a ti, keri Moja, kreni iz nje, i ne
osvri se ni za im, pa ni za Mnom.
Moja su stopala zaustavila sve to se
moe zaustaviti. Ali tvoj hod, nag, neka
ne stane, neka ne moe stati, neka ga
ni Moja stopala ne mogu zaustaviti.
Svojim sam stopalima stao na tvoju
haljinu, i ona je smjerno rekla: Neka...
Ui od svoje haljine, ponekad,
poneto...
43. OE MOJ, TU SAM, KAE TI...
Keri Moja, tu si, kaem Ja.
Ali to tu nije isto za tebe i za Mene.
Keri Moja, tu je tebi negdje, a Meni je
svagdje. Jesi li zbilja tu?
44. ZATO JER ZNA DA SAM TU,
ti u Mojemu dvoru pripravlja ruak i
pere sue; metla ti je orue, kao i
pero.
Ali kad Ja odem od tvojih oiju, kakav
e Mi dvor izgledati, ako ga tvojoj brizi
prepustim?
45. NE OTPUTAM JA TEBI TVOJE
UTEGE tako lako jer ti bi tada sunula
u nebesa, okomito, a to nije Moja volja.
Moja je volja da koraa zemljom, i
govori jezikom neba o stvarima zemlje
jezikom neba o stvarima zemlje, a ne
obratno, ne obratno.
46. JA NIKAD NE POBJEUJEM, JER
JA NIKAD NE GUBIM
To se vama dogaa.
Ja ne zalazim, Ja ne izlazim; niti sam
taman, niti svijetao, ne raam se, ne
umirem. To vi inite.
Moj je glavni posao voljenje, koje ne
razlikuje to to vi razlikujete: Mene od
vas.
47. SVIJET JA POMISLIM, I SVIJET
JEST
U svijet se spustim i kaem ti: Trai
Me.
Svijet je Moja skrivaica ne zalazi
preduboko, predaleko, preiroko,
izgubit e Me izgubit e se u Mojoj
misli o svijetu.
A kad zaluta, Ja ti apnem: Vrati se
Mene tamo nema.
Svijet Ja pomislim, i svijet jest.
Pomislim onda tebe, i ti si tu, svjea od
neznanja tko si.
48. TIJELO TE NE MOE VIDJETI,
kao to ti moe vidjeti tijelo.
Tko je onda gospodar komu?
Ne moe progledati, jer gleda; moe
samo postati svjesna svojega gledanja.
49. ISTINA JE: ISTINA SI
Od Mene si.
Ne lai ni sebi ni Meni,
ne znajui da si od Mene.
Jer Ja sam istina i to bih drugo
mogao biti?
Kako da od Mene bude neistina,
i nijekanje Mene kako da potekne
od Mene?
50. JA TE UVAM OD LUPEA U
TVOJEMU UMU.
Kako neoprezno ostavlja svoje blago
otkriveno, neuvano! Kako ne poznaje
one, koje u sebi udomljuje!
Oni su otmiari, silnici, zlikovci prljavi
su, pohlepni, zavidni, ree u tmini
tvojega uma kao nahukani psi.
uvam te od njih, ti neoprezno dijete; ali
uini bar toliko za mene i za sebe
zakljuaj nae blago kljuem od vatre.
Jer od drugoga i drugih ne moram te
uvati samo od uljeza kojima si
pruila utoite pod svojim krovom. Kao
to se razbojnika druba sklanja u
peinu, tako se sile sebinosti uuljae
u tvoj um, gdje ekaju no da opkole
tvoj san i mir. uvaj se, dijete, vazda
hrani vatru Moje prisutnosti.

19
51. SVIE LI TO, DIJETE, SUTON
PADA LI?
Razaznaje li svjetlost zore od sjaja
predveerja?
Dolazi li, odlazi li to se zbiva, zna
li?
Sve je tako nalik svemu, dijete, roenje
je zakup za kuu smrti, san je pozivnica
na osnutak jave. to radi tu, zbunjena,
to ne skoi s te ljuljake u travu, s te
lae u more?
Zora i suton, roenje i smrt, krajnji su
dometi tvojega njihanja, oni su pramac i
krma iste lae. Pogledaj, ljuljaka tvoja
miruje, zemlja pod njom leti. Laa ti
miruje, more pod njom juri. Na pramcu
lae svanjuje, na krmi se smrkava, a
more modro sja...
Skoi s palube, skoi s ljuljake, da vie
ne svanjuje, da vie ne gasne.
52. NE PLAI, BUDI SRETNA BEZ
SUZA
Ne moli Me budi usliana,
kao da si uslianost svoje molitve.
Budi, suzo, ono za im plae,
i ne plai.
Molitvo, budi ono za to moli,
i utihni.
53. STAVI MI OKO GLENJA SVOJ
UM, kao da je grivna srebrna.
Jedino kad Ja hodam, ona e se umilno
glasati.
Ali na tvojoj je nozi kao okov, i negva, i
lanac kanjeniki, s kuglom od olova.
Donesi Mi taj okov, tu negvu, taj lanac
kanjeniki, prikopaj Mi ga oko glenja,
i ut e glazbu slobodnoga koraka.
54. SVILEN RUBAC OKO VRATA, i
barun do glenja, ipka na rukavu,
biser-ogrlica, zlatna kopa, i skupocjen
miris... a ruke do lakta u tijestu za kruh
svagdanji!
Tako Me ekaj, vazda spremna.
Moj dolazak je zajamen kao sigurna
smrt, a nepredvidljiv kao nenadana
smrt.
55. SAMO SAM VAM MALO
POKAZAO da sa Mnom ne moete
raunati na svoj nain.
A drugoga naina ne znate.
Okanite se rauna i predvianja,
i zavolite nesigurnost koja Me okruuje.
Samo u jedno budite sigurni: u Moju
ljubav.
56. AKO KAEM DA VAS EKAM,
to kaem vaim jezikom, da biste Me
razumjeli.
Kad bih govorio Svojim jezikom, rekao
bih: nema toga na to Ja ekam, nema
toga to ve nije u Meni, nema toga to
ve oduvijek nije tu.
57. SAMO JA ZNAM TKO SAM JA
Ali: ti moe postati Ja.
Ali: ti jesi Ja.
Ali: tko nije Ja?
Pa ipak: tko zna tko sam Ja,
osim Mene?
58. NOSI MOJU TAJNU NASRED
ELA
Ta tko e ju odgonetnuti ovako
neskrivenu, netajnenu, svima
ponuenu?
Trait e ju po gudurama tvoga bia, ali
ju nee nai. Tamo e nai samo vijest,
ispisanu drevnim pismom; vijest o tomu
da je tajna sakrivena na mjestu gdje ju
nitko ne trai.
I mnogi e se zadovoljiti tek slovima te
vijesti, a mnogi e se zaputiti na druge
planete; mnogi e slegnuti ramenima, i
odustati.
Nosi Moju tajnu nasred ela to joj je
najbolje skrovite pred znatieljnim
pogledima.
59. KAKO E IM KAZATI O MENI,
pita?
Ne kazuj im nita, budi bez rijei, nalik
Meni.
Kao da je prozor, otvori im svoj ivot,
da kroza nj ugledaju Moj krajolik.
ivi tako kao da pie knjigu o Meni
za one, koji Mene ne znaju.
ivi tako samo onoliko, koliko Me ti vidi
i razumije.
Samo onoliko, koliko Me voli.
Samo toliko e im rei,
samo toliko e te razumjeti.
60. MOLILA SI ME da Mi smije prii
blie,
jo blie,
i najblie.
Jo korak, i vie Mi nee biti ni bliska,
ni najblia.
Jo korak, i vie nee biti ni koraka.
Bit e blizina svih bliskosti, stiglost
svakoga stizanja.
Ali prije nego to Meni najblie postane
Moja blizina, uzmakni za korak, i
pogledaj Me jo jednom, posljednji put.
Prije nego to postane ono to gleda,
nagledaj Me se oima ovjeka.
61. AGALJ KOJI ZAVIJA, EVA
KOJA PJEVA, dvije su note Moje
pjesme.
Sve je ujno nota, sve neujno glazba.
itajui note, nauite pjevati, svirati,
glazbu Moju voljeti: po notama aglja i
eve, ruja i nuja, smijeha i jecaja.
Ja sam glazbenik, Ja sam glazba, a vi
ste uenici u Mojoj glazbenoj koli.
62. DAO SAM TI STABLO KAO
UITELJA
Ono ti slui svojim hladom i svojim
plodom, i ne trai uzvrata. Ono ne zna
hoe li poinuti u njegovu hladu, hoe
li ubrati njegov plod. Ono ne zna da ti
neto daje. Zato je ono uitelj davanja.
Stablu ne moe vratiti njegov nehotini
dar.
Ali moe biti kao stablo: darivati se
bespomono, bez misli o davanju, bez
misli o tomu tko e primiti, hoe li
primiti.
Uostalom, znaj da sam uvijek Ja taj koji
prima, koji daje, koji je darivan.
63. PTICAMA SAM REKAO da budu
ptice, moru da bude more, kamenu da
bude kamen.
ovjeku sam rekao da bude Moj sin,
Moja ki; ovjeku sam rekao da bude
Moj, da bude Moja; ovjeku sam rekao
da bude Ja.
64. JA SE U TEBI LJULJAM kao u
Svojemu snu. Svaki je Moj ljuljaj jedno
tvoje roenje, jedna tvoja smrt.
Probudi Me, sine Moj, oi Moje u sebi
otvori.
65. OKO MOJEGA HRAMA POI
KRUGOHODOM, jednom, dvaput,
triput.
To je dovoljno za pozdrav Meni,
koji sam u hramu.
Dovoljno je triput, dvaput, jedanput ak.
Dovoljno je ako uope ne ophodi oko
hrama; dovoljno je i najvie je da bez
kruenja sleti u Moje gnijezdo.
66. IZ MOJE KUE ne vidi se put do
Moje kue.
Iz Moje kue ne vidi se ni prag Moje
kue.
S prozora Moje kue ne vidi se nita
drugo nego Ja, stanovnik Svoje kue.
67. BEZ SVJETLOSTI, SVJETILJKA
JE BESMISLENA
Bez Mene, gdje je tvoj smisao?
68. STIE MI, DIJETE MOJE,
u estini svoje elje za Mnom.
eka da te zovnem u Svoje odaje.
Oh, kako eka.
Shvati da te Ja elim ee, ali da
ekam doputenje od zakona
kojega sam sm stvorio doputenje
da te pozovem, i blagom te Svojim
zaspem.
69. PROLAZEI POKRAJ TEBE,
posjele u pijesku s darovima u krilu i
rukama, nisam te mogao pogledati,
jer bih popustio Svojemu srcu i tvojim
suzama. Moja je ljubav pregolema da
bih ju davao na dijelove.
Kad sljedei puta proem, neu te
samo pogledati, neu ti se samo
osmjehnuti, neu te samo blagosloviti: u
Svoju u te torbu usuti, u Svoj u te up
uliti, bit e Mi ito i voda od kojih se
vie ne gladni i ne edni.
70. POKAZAO SAM TI SVOJE LICE U
SUZAMA, kad si plakala.
Pokazao sam ti ga u smijecima, kad si
bila vedra.
to tvoje oi vide, to je odraz tvoj, slika
u zrcalu. Ne zamijeni ju za lik, koji pred
zrcalom stoji.
Ne ljubi zrcalo, oh ti liku, to se pred
zrcalom svlai.
Mjesee, ne klanjaj se sebi u staklu
jezerskomu, klanjaj se sebi u nebesima.

20
71. POURI, POKUPI TE BISERE
kojima te zasuh, potri za Mnom,
jer Ja vie ne ekam one, koje ekam.
Pohrli, neto od blaga neka se skotrlja u
travu, u pijesak, u lokvu kraj puta.
Moji su biseri bez cijene, ali to su oni u
usporedbi s tvojim stizanjem Mene
na vrijeme?!
72. JA SAM DAVANJE
Ne cjenkam se oko toga tko zasluuje
biti darovan.
Zatvorenih vas oiju pozivam da
doete, i uzmete od Mene ono, to vam
treba: ljubav.
Ja sam sunce, koje ne pita na koga sije,
dok sije.
73. SLAO SAM TI UITELJE: prijatelje
i neprijatelje.
Slao sam ti uitelje: dobre sree i
nedae.
Premalo si nauila da bi ih prepoznala
kao uitelje.
Morao sam doi Ja, da te u jednomu
kratkom danu nauim svemu, to su te
Moji uitelji pokuavali nauiti
stoljeima.
Poslije Mene vie nema dolaska.
Ne oekuj vie nikoga, jer nema vie
nikoga.
74. ENJA BITI SA MNOM nije isto,
to i enja biti Ja.
Tvoja je misao nemona da bude Ja,
ali je mona sprijeiti da bude Ja.
Ne, ni Ja te neu tako zadovoljiti,
kao to e te zadovoljiti tvoje bivanje
Mene.
75. MOJE SUNCE SIJE SVUDA
Moje te oko prati ma gdje bila.
Ja te nikad ne gubim iz vida, pa ni onda
kad tvrdi da Me nema, da Me nikada
nije ni bilo.
Zaboravljeni tvoj prijatelj tebe ne zna
zaboraviti: njegov divni nezaborav
ne ovisi o tvojemu sjeanju.
76. JA SAM OTAC VA NEBESKI, i
imam djece na bezbroje.
Pa ipak, svatko od vas Mi je jedan
jedini, nezamjenjiv i neponovljiv.
Znaj da su vas neprebroji i bezbroji,
ali znaj i to da imam samo jedno takvo
dijete kakvo si ti, jedno, koje ni bilijuni
drugih ne mogu nadoknaditi, ne mogu
ponoviti jer bilijuni su manji od
jednoga, od jednoga koji je jedini,
od kojega vie nije vie, nego manje.
77. KIOM TE SVOJOM UMIVAM,
suncem te Svojim suim, pusti Mi posao
Moj.
Tvoj je posao da uiva u kii, i raduje
se suncu.
Budi kao zemlja: primaj sve to s neba
silazi tebi je namijenjeno.
Poslovi su nai prepleteni, kao ruke
koje se vole.

78. JA NE PRIMAM NITA TO VE
NIJE MOJE
U Moje ruke ne ulazi nita, to ve nije
iz njih izalo.
Ja dajem da biste Mi to Moje vratili,
umotano u svilu vae istoe,
pomno, kao roendanski poklon,
koji se daruje na kraju ivota.
79. KAD SI SE RODILA, MENI SI SE
RODILA
Ja sam te zaeo. Ja sam te nosio.
Ja sam te u smijeku na svijet donio.
Zar misli da bih poslije toga prepustio
drugima da te hrane i podiu?
Jer da te nisam Ja odgajao, zar bi
danas bila tu, pred Bojim dvorom,
ekajui Gospodina da izae, bez daha
i bez straha zar bi ekala Gospodina,
koji ti je sm, Svojim glasom rekao
da Ga eka?
Zar bi sve to bilo da najprije nije bilo
ono to je bilo tvoje roenje Meni, a
ne svijetu?
80. KAD RAZGOVARAM S TOBOM,
svi tvoji ivoti izlaze preda Me, i kazuju
Mi svoju priu.
Oko tebe su guva i pla, i prastara
enja, a ti se smijei, sigurna da si sa
Mnom nasamo, i da Mi pria jednim
ustima.
Sluam te kao da sluam simfoniju
a u njoj jedna tanka frula misli da Mi
pjeva prvi i jedini put.
Sve sam ti ovo rekao da bih ti rekao jo
neto: tako je doista prvi i jedini put je
tako.
81. DRAGULJI MOJI, KOMU LI
BLISTATE, kuda se prosipate?
Ja sam vas brusio da u tami svijetlite,
a ne da budete nekomu ukras i nakit.
Ja vas stvrdnjavam, sjajevi Moji, da
budete maevi Mojega ljubavnog rata, a
ne da vas pokazuju na izlobama
rijetkih stvari.
Dragulji Moji, u mrak vas ispaljujem
u grozdovima i vatrometima, jer doi e
mnogi traei put, a vi ete po njima
padati svjetlucavo, palucavo, kao
mjeseeva rosa.
82. NO U SEBI TREPTI od slutnje
praskozorne. Zvijeri tame ree od
straha pred svjetlou, koju nikada nisu
vidjele. Ali u krvi je tame da se plai
svjetlosti, ak i onda kad je nema.
Djeco Mojega dana, uskoro e svanuti.
Ratovi su iza nas, bitke su pred nama.
Neka vas ne plai cvil i krgut stvorova
noi; on je tim ei to je zora blia.
83. OTAC TVOJ USKORO E PREDA
TE IETATI
Otac tvoj uskoro e te pitati iz koje si
zemlje stigla.
Ti Mu reci: iz Oeve zemlje.
Pitat e te: Koliko te ima, keri?
Ti Mu reci: Koliko god i Tebe, Oe,
ima.
Ako je tako, rei e ti On, onda e
sva stati u klijet Mojega srca.
Ui, rei e ti bezglasno.
Dalje vie nee biti dvogovora.
84. SVE ZAGONETKE SEDMERIH
NEBESA, sve tajne u dubini tvari, sve
udno i najudnije na svijetu, nalazi se
u jednoj maloj rijei: ja.
Od te rijei ne odlazi, s tom se rijei ne
rastaj, dri je kao zublju zapaljenu
visoko u praznini svega drugoga.
85. NITKO NIKADA NIJE VIDIO kako
izgleda nita. Ali Ja vam kaem: nita
se javlja kad Me zaboravljate.
Nita je tamo kamo od Mene odlazite.
86. U MORU NIEGA pliva otok
postojanja.
Ne naputaj ga, ne daj se namamiti
morem ono e te utopiti i potom
ispljunuti na onaj isti al s kojega si
otila ali ti vie nee razaznati kopno
od mora, utopljenu od neutopljene
sebe.
87. DA BI BRE NAPREDOVALA k
Meni, Ja te od Sebe udaljavam.
Da bi stigla prva, Ja zakanjavam.
ak i ono to naziva Mojom
ravnodunou, Moja je ljubav okrenuta
tamo, gdje misli da te nema.
88. JESI LI SE UMORILA, VOLEI ME
Srce ti je neumorno, no koljena ti
klecaju.
Jer Ja nisam uvijek tamo gdje Me
oekuje, pa se noge tvoje umore
obilazei mjesta i vremena, u kojima Me
tvoja glava misli nai.
89. TI SE PITA JESAM LI TO JA
Ti Me pita jesam li to Ja.
Kakav dokaz ima da jesam kakav
dokaz osim Mene?!
Ja ti to moram potvrditi, zar ne?
Ali najprije mora znati gdje sam Ja.
Ako Me bude smjetala samo u tijelo,
koje nosim kao koulju, toliko puta
odlaganu i odijevanu, onda e
praumu svesti na jedan list, nebesa na
jednu zvijezdu, ocean na jednu kap.
Dijete, ve je vrijeme da zamijeni list
za praumu, zrnce pijeska za pustinju,
kap za ocean.
Tek tada u se nai u Svojoj kui, da ti
irom vrata otvorim, da ti budem dokaz
za kojim udi.
90. MOJA JE DALJINA PRIIN
Moja je daljina priin. Moja
ravnodunost varka.
Upisujem vas u kolu Svoje blizine.
Svoje topline.
Golubi Moji, va je Bog zrak, a ne
gnijezdo.
U asu kad vas gurnem preko ruba
gnijezda, pomislit ete da vas Bog
izdaje.
Ali Bog bi vas izdao kad bi vas u
gnijezdu zadrao, a vaa su krila ve
zrela za let.

21
91. NE TRITE U MEKU, Jeruzalem, i
Puttaparthi ne slavite blagdan vie
nego svagdan.
Jer prolo je vrijeme hodoaa, prolo
je vrijeme izabranoga mjesta, prolo je
vrijeme pravoga asa.
Tako Mi, eto, ive odrasla Moja djeca.
Ona u svakomu mjestu nalaze Meku,
Jeruzalem, i Puttaparthi, u svakomu
svagdanu blagdan, u svakomu trenutku
pravi as.
Ne navlaite na sebe tijesne haljine,
koje ste nosili dok ste jo puzali.
92. TO SAM TEBI SPUSTIO NA
DLAN, tvoje je, i najbolje za tebe.
Ne zirkaj u dlanove drugih, da vidi to
je njih zapalo; ne usporeuj, ne
odvaguj, ve uzmi svim srcem ono, to
sam ti svim srcem darovao.
93. TO TO INI SEBI?
to to ini sebi svojim mislima, keri
Moja?
Misli s mislima zavori, i stavi Mi vor
pred noge.
On e se sam razvezati, i, kao sitne
zmijice, misli e tvoje odvijugati u svoj
svijet da tamo potrae novu duplju
glave, i novo leglo elja.
94. USPRKOS SVEMU TO SAM TI
REKAO, nemoj nita znati.
Jer Ja sam te pouio tek toliko,
da bi naslutila Moju blistavu
nesaznatljivost, Moje veliajno
bogatstvo.
Kai svima da ono postoji to je
dovoljno.
Kad te nesaznatljivost nadahne
neznanjem, nadahnula te mudrou.
95. IZMEU SEBE I MENE podie zid
od svojih elja.
Nijedna tvoja elja ne moe biti tebi
blagotvornija od onoga, to sam ti Ja
namijenio.
Imaj vjere u Mene!
Srui taj zid da slobodno priem
osloboenoj tebi.
96. ZNANJE O SEBI NE DAJEM
SVAKOMU, iako ne branim nikomu da
ga stjee.
to misli, jesi li svatko, ili si netko?
Je li ti darovano, il ti je nebranjeno?
97. TVOJE OTROVE JA PIJEM ZA
TEBE, ti pij za Mene Moje nektare.
Ja se hranim i pojim nektarom, kad ga
drugi za mene piju.
Tebi otrovi ne mogu nauditi, ma koliko
bili estoki ako Mi dopusti da ih za
tebe pijem.
98.TI SI STABLO KOJE NE OTPUTA
PLODOVE, ako ga vjetar ne zatrese.
S krikovima straha plodovi padaju,
s poklicima radosti bivaju doekani.
Ne plai se vjetra, on je Moja ruka.
Zaeljeh se tvojih plodova, jabuko;
to je sve to se dogaa.
99. TI SI MOJ LIK I ZNAK, tvoj blinji je
Moj lik i znak, tvoj daljnji je Moj lik i
znak.
Od Mojega lika i znaka pobjei ne
moe. Niti ga moe ne vidjeti.
Svijet je okien kao svadbena laa
arena svjetla, zastave, glazba.
To je glazba Mojih znakova.
A znaenje nevidljiva nevjesta,
nevidljiv enik slave svoj pir u utrobi
lae.
100. U TEBI JE SMISAO, PRED
TOBOM JE SLOVO
itaj slovo dok ono ne zadrhti.
Kad ga proita, zatvori oi,
otpusti ga, otpusti slovo,
da i ono prijee u smisao.
101. DIJETE, DAO SAM TI NOGE da
ode.
Otii.
Ako se vrati, ostat e sa Mnom
onako, kao to nisi ostala dok jo nisi
znala hodati.
Tvoje su noge Moj izazov tebi.
Dojene vie biti ne moe stani na
noge, izaberi smjer.
Ma koji da izabere, to je bolje
nego da uope ne hoda.
102. TO ZNAI ODRASTI, to znai
na noge vlastite stati?
To znai imati vjere u Mene, koji sam
vas probudio, i koji sad hoe da Mu
ustanete.
Probuditi se to znai odlijepiti se od
zvonca i zveke, kojima sam vas budio.
Sad ste budni, ustajte, sa Mnom u sebi
put Mene krenite!
Tamo gdje sam Ja, to je mjesto
po imenu svudanjica; to je as koji se
zove sadanjica.
To znai odrasti sa Mnom u sebi
ivjeti tamo gdje sam najgui: svuda,
sada
103. MOJ JE PUT LAGAN I
SPOKOJAN, ponekad je kao blijesak
dijamantnog noa, ponekad kao
mlijeklo mjeseine. Uzdaj se u Moj put,
ma kojom briznom Ja kroio.
Kad se tebi ini da stojim, i da svijet
stoji, znaj da je to brzina toliko
sunovratna, da je tvoja zbunjena
osjetila prevode u mirovanje. A kad
pomisli da sam hitar, znaj da je to as
kad se navrilo gomilanje uzroka
stoljetno starih, pa posljedice nemaju
kud, nego vrcnuti u trenutak ostvarenja.
Moj je put iznad svega toga i u svemu
tomu on je temelj za sve to.
Idi Mojim putem, budi u svijetu, budi
iznad svijeta, lagano, spokojno.
104. OH, TI MOJE, Mi smo jedno
drugo, nismo dvoje.
Oh, ti Moje, samo jedno od nas zna da
smo jedno, da nismo dvoje.
Oh, ti Moje, kad e ti biti to jedno koje
zna da nismo dvoje?
105. U OKU KOUTE mjesec se kupa.
Siguran je da ga ona ovdje nee vidjeti,
jer gleda u nebo, gleda mjesearski.
Dua je ljudska u nebo zagledana,
a Ja, svjetiljka nebeska, u dui se
ljudskoj kupam, nevien, najsigurniji za
Svoju samou.
106. TO MISLI, HOE LI OVE
RIJEI pasti kao sjeme u crvenu
zemlju tvojega srca?
Hoe.
to misli, hoe li tvoje srce kao tam-
tam praumski poslati vijest u druga,
daleka srca?
Hoe.
to misli, hoe li iz crvene zemlje
isklijati izvori i smilje, ljulj-trava, i
kadulja?
Hoe.
to misli, hoe li...?
Hoe.
107. ZATO SI ZASTALA, rijeko Moja,
broji li valove, ljunak svojih obala
obli li to vano radi da ti je vanije
od susreta s morem?
Ja sam te stvorio izvorom, s prvom sam
ti kapi i ue u uho apnuo, a tvoja je
sloboda da tee, da brza, da umi,
da pjeni, da mrtvouzli, da vrloi, da
krivuda...
A Moja je sloboda da te doekujem
irinom i dubinom Svojega naruja.
108. PIEM OLOVKOM OD ZRAKA
PO ZRAKU aljem ti poruku zranu,
prozranu, a ti si zastala zbunjena,
odjednom nesigurna u svoje umijee i
itanja i prepisivanja.
Ne brini, prepisuj, troi se to bre,
potroi se do posljednje olovke, i tada
nastavi pisati po zraku, zrakom,
prozrano, zrano.

(Prashanti Nilayam,
31.7.91. 6.8.91.)

1. DOLA SI K MENI da Me pita to
je Bog.
Rekao sam ti.
Dola si k Meni da Me pita gdje je Bog.
Rekao sam ti.
Sad ti Meni reci to si i gdje si ti.
2.IZVLAIM TE IZ TEBE kao antenu,
da bi hvatala tananije titraje Moje misli.
Istegni se, istanji se, boju i miris Moje
poruke dotakni, prenesi, prevedi.
Naposljetku: istegni se iz prijemnoga
ureaja, zalebdi nad sluhovima,
i sama budi vijest, o vjesnice.
3. DOLA SI K MENI da bi dola k
sebi.
Duga sam stoljea ekao da shvati tko
je slika, tko prilika.
Razbij sad ogledalo!
Razbij tu varku, koja zrcali istinu.
Ostani s istinom, koja zrcali istinu.

22
4. UITELJ SE NADZIRE ODOZGO,
tvoj Uitelj iz davnoga doba.
Pokloni Mu se u smjeru zemlje.
Zlatom sam zasuo tvojega Uitelja,
a ti Ga u srebru gleda.
Zato jer ti nisu isti sunce i mjesec,
svjetlost i sjaj, zato jer Ga od Mene
razlikuje.
Pokloni Mu se u smjeru zemlje, duboko,
On to prima visoko. elom tlo dotakni,
elom Njemu stopala.
5. DOAO JE TVOJ UITELJ, doao
je On, Moja svjetlost.
Doekaj Ga pred vratima hrama,
koji nosi ime mjeseca.
Zvijezde su ve pripremljene,
oslukuju svjetlou korak svjetlosnika.
Pokloni se dolasku Njegovu, u smjeru
zapada i sjevera, istoka i juga.
Pokloni se Mojoj svjetlosti, hvalu joj
odaj, suze zahvalnice pod korak joj
stavi.
Prignut e se Moja svjetlost, srebro e
tvojih suza pozlatiti, po tebi e ga kao
radost prosuti.
6. PRED VRATIMA SE OGLASILA
SREBRNA FRULA
U kojemu to stoljeu ivi te vie ne
uje tihi glas pijeska, cvjetanje trenje,
bubrenje manga, rast mjeseca?
Zar te srebrni pisak ne mami u susret
koji jo traje?
Ne mari za godine, stoljea, tisuljea
njihovo je da prolaze, tvoje je da to ne
primjeuje.
7. ZAR OTAC TVOJ NEBESKI NE
ZNA svaki drhtaj tvoje due, kamoli pak
potrese njezine?
Ne alji Mu stalne poruke da primijeti,
da uslia, da ispuni.
To to Me moli i zaklinje, molba je da
ubrzam prirodno zrijenje ploda.
Smijemo li jednoj voki istoga stabla
dati ubrzanje, a da to ne poremeti
zrijenje ostalih, i ravnoteu roditeljskoga
stabla?
Otac tvoj nebeski najbolje zna as
kad e punina zrelosti u plodu
dosegnuti svoju slobodu od matere
grane, i otkinuti se bezbolno, lako, i
prirodno od svake elje i svake
ovisnosti pa i od elje za neovisnou.
8. KAD POGLEDA KAMEN, potuj u
kamenu kamen.
Kad opet pogleda kamen, vidi u
kamenu Mene.
Kad opet pogleda kamen, vidi Mene.
Kad opet, gledaj Mnome.
Kad opet... vie nema opet.
9. UZDE KOIJE SVOJE STAVI U
MOJE RUKE
Konjima svojim plahovitim, vilovitim,
ne umije ravnati stoga, prepusti ih
Meni.
I vie ne brini, ma kuda se uputila tvoja
koija, ma kojom brzinom, ma kakva se
praina za njom dizala.
Jer Ja sjedim na kozliu i znam Svoj
put.
I do sada sam sjedio, ali samo kao
pratitelj, koji motri kretnje vozara, i u njih
se ne uplee.
Sada, kad Mi stavlja uzde u ruke,
sjedni ti na mjesto motritelja, i gledaj
kamo u upraviti kola tvoga ivota.
10. DA, ZATO SI DOLA K MENI
da Me oslobodi granica, koje Mi je
tvoj um nametnuo.
Da Me pusti na slobodu iz tamnice
tvojih elja i strahova.
Da bih ivio u tebi, konano, Svojim
ivotom.
11. BLAGOSLOVLJEN NEKA JE
DAN, u kojemu ti vie neu govoriti
dijete Moje dan kada u te osloviti
Svojim imenom, a ti e se odazvati bez
uenja, s milinom kojom je dua sebi
mila.
12. RADUJ SE MOJEMU LIKU, ALI se
ne lijepi na nj kao muha na smolu.
Svoj sam lik dao vama na radovanje
ne plaite kad ga vie ne vidite oima,
radujte se to ste ga uope mogli vidjeti.
Jer vidjeli ste ono, to sveci poslije
ivota posta i molitve bljeskovito
ugledaju.
Radujte se Mojemu liku, ali ne
zaboravite da Moj lik i Ja nisu isto.
13. S DOBRIM VAS RAZLOGOM
PUTAM da ne znate kakvu vam
milost dijelim, kakvu gozbu prireujem
jer tada biste se ukoili od udivljenja,
i dah bi vam stao, pa biste zaboravili
uzeti to vam namijenih.
15. UPISAO SAM TE NA TEAJ
komunikacije sa Mnom, gdje se sve
odvija nevidno i neujno, gdje nijednoga
znaka rukom, okom, jezikom nema.
Ne traite da vas vratim na ve
poloene ispite samo zato to se u
njima dobro snalazite.
Traite da vas premjestim u vie
razrede, gdje se neete tako lako snai,
ali gdje e biti prigode za ispit zrelosti.
14. VOLIM TVOJU SUMNJU, i
potujem tvoj strah tvoje pitanje je li
mogue da Ja i ti dvogovorimo u tiini
due, kroz olovku tvoju neumornu, je li
mogue da te tolika odlika zapala...
Sumnjaj, ali ne previe, strepi, ali ne
skrei svoje korito od Moje bujice.
Neka tvoja sumnja i tvoj strah budu
ukrasi tvoje vjere; hitri preleti oblaka
preko jutarnjega sunca, samo ine
vjenijim njegov sjaj.
16. ZATO JE SVE TO TAKO KAKO
JEST, pita.
Zato to sve to i nije tako.
Igra traje sve dotle dok njom neto eli
dobiti.
Prestaje onoga asa kad ti vie nije do
dobiti kakvu igra donosi.
Onda oboje ustajemo od ahovske
ploe, i figure, koju su nau igru igrale,
postaju mrtvi znakovi, prazni od nas.
A mi se gledamo oi u oi vie ne
buljimo u ahovsku plou.
17. DOK S TOBOM BISERJE TRUNIM
i prebirem, a ti misli: njenost sam,
radost sam, naga sam ljupkost, dotle s
drugima arim i palim i gromadno
udaram, a oni misle: snaga sam slijepa i
nemilosna, dotle s treima uzlove
svezujem i razvezujem, a oni misle: igra
sam koja ne umije prestati, dotle s
etvrtima, petima, stotima... i svima
dajem po jednu zvijezdu, dok Ja sm
ostajem nebesa.
18. MA KOLIKO PUTA TVOJE OI
Ma koliko puta tvoje oi po Mojemu liku
pale, ne kudi ih i ne vraaj na vidike
druge, ve radi bez njih posao koji sam
ti kazao: pii ono to ti oi ne vide.
Ja sam Uitelj koji iznutra ui: ne
odustaj od Moje rijei, ma koliko puta
tvoje oi po Mojemu liku plesale.
Nadahnue je izlazak Moje rijei na
povrinu tvoje utnje.
Pokloni mu se, jer Ja ti se njime dajem
tamo gdje oi ne dopiru, gdje je sluh
nepotreban, a rije suvina.
19. VODIO SAM TE PUTEM, pokazivao
ti boje i mirise svjetla; divila si se,
uzdisala, pitala Me: to je to, Gospode,
kakva je to ljepota?
A Ja sam ti odgovorio neto, to si u
meuvremenu zaboravila:
To su rijei, koje e zapisati.
20. NAUI OD VJETRA kakav sam Ja:
nevidljiv, a prainu podiem. Prepoznat
e Me po praini, po liu, po
oblacima, po morskim valovima.
Naui od sunca kakav sam Ja: vidljiv,
golem, ivotu neophodan. Nad svima
sam nadnesen bez tajne, a nitko ne
moe gledati u Moju punu divotu; ali
Moj je sjaj ono s pomou ega vidite
jedni druge.
Naui od vodopada kakav sam Ja:
neprekidno se dajem, bacam se u
dubinu. Naui od vodoskoka:
neprekidno se dajem, bacam se u
visinu.
Naui, napokon, i od blata zemaljskoga
kakav sam Ja: gazite blato do umora,
ali ono ne odustaje od vaih koraka,
ono ne mari to je gaeno, ono uva
vae tragove.
21. SAMU SI SEBE OSTAVILA na
smetlitu, gadljivo, kao trulu voku.
Naao sam te, podigao, udahnuo ti Svoj
dah, i ti si postala rujna, sona, i jedra
jabuka, pravo boansko voe.
Ali u tebi jo uvijek ivi uspomena na
onu trulu voku, baenu na smetlite.
Baci tu uspomenu na smetlite,
gadljivo, kao trulu voku.

23
22. TAKNULA SI STOPALA
GOSPODNJA, eljno, svojim ljudskim
dlanom.
Aneli na nebesima zavide tvojemu
dlanu: i krila i krunu rado bi ponudili za
nj.
Ruka ti je vidovita, desna, i ona e
odsada biti tvoje oko, tvoje noge, tvoj
razum.
Jer, taknula je stopala Gospodnja.
23. AKO SI FRULA, vie nisi trska.
Trskim je um, vjetar, i zaklon ptice
rogoznice. Frulin je samo dah, koji kroz
nju struji i pjeva.
Ako si frula, voli svoju punu upljinu.
Voli to te svira moda nee ispuniti
Svojim dahom.
Voli to moda vie od izvjesnosti
trskina uma.
24. KAKO MOE NE VOLJETI ONO
TO JA VOLIM?
To si u prvomu redu ti.
Kako moe prezirati ono, emu Ja
ukazujem ast?
To si u prvomu redu ti.
Kako moe kanjavati ono, to bih Ja
elio nagraditi?
To si u prvomu redu ti.
Da, kako moe ivjeti u opreci s
Mojom eljom?
Ne prilii ti pjevati pjesme, a ne voljeti
ono, to Ja volim.
25. PITA SE nismo li ve potroili na
dvogovor?
Kako potroiti ono, to raste kad se
troi?
Digni brane i ustave svojega uma, i
pusti Moju brzicu u ivot svoje rijei.
Tvoja je rije korito nizbrdno ne ostavi
ju suhom, jer vonjaci na obalama
mau praznim granama, otealima od
neroda.
Digni brane i ustave, napoji edne
vonjake, i ne pitaj kako se na zdenac
puni sa svakim pranjenjem.
26. UITELJ TVOJ TE ZASIPA
MEDNOM ROSOM mednom rosom, a
ti misli: kia rosulja.
Uitelj tvoj te miluje mislima, a ti misli
da misli na Nj.
Na ekranu svojega uma ti oitava
vlastiti prijevod boanskoga izvornika.
27. SVI KOJI ME VOLE, braa su.
Koji Me vole, Moj e nauk provoditi u
djelo; po tomu e se braa prepoznati.
Koji Me ne vole, takoer su vam braa:
samo to oni toga ne znaju, dok vi
slutite.
28. TO TO INI DRUGIMA prezirui
sebe, kako ih ti to vrijea ne vjerujui
sebi?
Zato ih zaputa ne marei za sebe,
zato im izvor peati, zato ih biem
tjera od vode, koju si sebi uskratila?
Ne zaboravi tko si ti: ti si drugi.
Sve to vidi, uje, i dotie, tvoja je
vlastita koa.
29. SVOJEMU UITELJU DUGUJE
POTOVANJE
Meni duguje ljubav.
On je tvoj Uitelj.
Ja sam tvoj najdrai prijatelj.
Dokle god nas bude razlikovala,
vrijeme poklonstva bit e za tebe
razlino od vremena slatkoga druenja.
30. TVOJ OTAC NA BALKONU
ZAMILJEN GLEDA, kako se ti igra u
pijesku dvorita.
Katkada uzgleda gore k Meni, da vidi
pratim li tvoju igru.
Kad posrne, padne, jaukom se
oglasi, pogledom Me zove da siem k
tebi.
Kada sagradi kulu od pijeska, i opet
Me pogledom zove da siem.
A kad te igra cijelu obuzme, i ne sjeti
se da Me zovne, jer zaboravi da sam
ovdje, na balkonu naega doma.
Ali kad se od igre umori, sjeti se
Mene, koji na balkonu zamiljen ekam
da ti potri gore k Meni, i potrai
odmor u Mojemu krilu.
31. NEMA ASA KAD ME NEMA S
TOBOM
Nema mjesta gdje sam vie nego u tebi.
Pa kuda luta po dvorima zemlje,
traei manje u zamjenu za vie?
Panja koju ti Moja osoba ukazuje,
ni do glenja nije panji koju ti ukazuje
Moje bie.
32. TUGA JE ZNAK DA ME NE VIDI,
ne uje, bliskim ne uti.
Tuga je znak da si otila s Drugim,
da Me izdaleka gleda, enjivo,
nemono.
Sruit u zid, koji si izmeu nas podigla;
daljinu, koju si meu nama prostrla,
ponitit u.
Naprosto u ugoditi Sebi preko reda,
nita vie.
33. TI UJE MOJ GLAS, i prevodi
ga u ujnu rije.
Moj je glas oduvijek bio u tebi,
ali ti ga tek sada uje.
Mnogo je onih, koji Me ne uju,
i koji e Me tek uti.
Tako Moj glas putuje kroz vas
kao dah kroz dugu sviralu; i kako koji
dio dodirne, tako se svirala oglasi
svirkom.
Kad ne bi bilo stanke i neuja, ne bi bilo
ritma Moje pjesme.
34. SMIJU LI SE TAKO VOLJETI
ovjek i Bog?
Velika je to tajna, i znaju je samo oni,
koji se tako vole.
Samo Bog to zna.
Samo ovjek bogoljubnik to zna.
Njihova je ljubav njihovo znanje.
35. LJUBAV SA MNOM slatka je i
hranjiva, ljubav sa Mnom duboko je
potresna, iroko zanosna, niim
naknadiva.
Ljubav sa Mnom najvia je molitva,
ispunjena bez rijei, bez htijenja.
Ljubav je sa Mnom bogotovni obred,
kojega sam Gospod Bog obavlja.
36. LJUBAV SA MNOM nije samo
smijeak u tiini srca; ljubav sa Mnom
potres je pod korakom, ruenje brane
na rijeci razbora, ljubav sa Mnom udar
je groma o visoki bedem tvrdoga uma,
ljubav sa Mnom samoa je u svijetu,
ljubav sa Mnom neljubav je i zbunjenost
ljudska da, ljubav sa Mnom nije samo
smijeak u tiini srca, gdje miru jasmini
jasnih zanosa, ljubav je sa Mnom udar,
potres, i jaka samoa susreta s istinom.
37. TI JO UVIJEK NE ZNA TO JE
BOG
Ali zna to sam Ja tebi: prijatelj,
suigra, zatitnik, radost, i uzbuna tvoje
due.
To sam Ja tebi a toliko sam ti to,
koliko Mi dopusti biti to.
Plamen je uvijek plamen, no nije
svejedno gori li svijea ili lomaa.
Ja sam plamen: koliko Mi daje,
toliko u sagati, toliko svijetliti,
toliko ogrijati.
38. VJETAR TI JE, MILA MOJA, od
Mene; od Mene ti je oblik oblaka, od
Mene miris kadulje, sjaj oniksa, i blistaj
kristala od Mene ti je ljepota lijepoga,
svjetlost svijetloga, milje umilnoga.
I vazda bih te tako darivao, po tebi
raskoje Svojih slatkoa sipao, da Me ti
ne zaustavlja, prestraena. Ne zna da
je ono to naziva rugobom i mrakom
takoer iz riznice Mojih darova kad bi
to Mojim oima pogledala, vidjela bi
biserje, i rosu, i bilje od umilja.
39. ZBOG MENE, OD MENE, MENI,
cvijee mirie.
Zbog Mene, od Mene, Meni, rijeke teku,
vulkani se dime, mjesec sja.
Budi kao cvijee, rijeka, vulkan, i
mjesec.
Zbog Mene, od Mene, Meni, pjevaj
Moje pjesme.
Pomou Mene kreni k Meni.
Meni za ljubav, ljubi Mene, dii Mene.
40. BUDI SITNA VLAT, ali na Mojoj
livadi.
Ne trai da bude rua u vrtovima,
koji nisu Moji.
Ono to te ini velikom ili malom,
nije ugled kojim vlada, nego vladar,
kojemu slui.
41. STROGOM RIJEJU I
POGLEDOM kaem ti da te uvam od
tebe same.
Smijekom ti kaem da sam te uspio
sauvati.
Izmeu strogosti pogleda i umilnosti
smijeka ti putuje k Meni kraljica u
koiji s dva paa konjanika, dva
pobonika, dva vodia.

24
42. OTAC VA NEBESKI SVAKO
JUTRO jutro pometa nebesa od
aavih misli mnogih meu vama.
Takvi svake noi pale tmaste lomae
zlih namjera. Svakoga jutra Ja
spremam nebesa za va dolazak.
Ne mislite o tomu koji to meu vama
mrljaju nebo Ja u Svoje dvore
pomesti prije uranka, i tragovima ae
nee traga biti.
Mislite o tomu kako ete to prije k Meni
doi, u istou iz koje ste neko otili,
ne znajui ni kamo, ni zato.
43. TVOJE SU SUZE ROSA,
koja hlapi na suncu Mojega smijeka.
Da rosu tvojih suza ispijem, to je Moja
radost; da Mi rosu svoje tuge prui, to
je tvoja radost.
Dvije radosti, blizne kao dva labuda,
kliku i lete jedna put druge jedna
gubei podrijetlo, a druga ostajui u
njemu.

44. SVAKOGA TI DANA ALJEM
PJESMU, harfo, svakoga ti dana ice
tvoje ugaam neke navijam, neke
odvijam, neke ne diram; svakoga ti
dana milujem zlato i bjelokost tvoju,
tvoje dragulje i ukrase istim i svjetlam
Svojim dahom.
A ti zabruji duboko, kao dremovni lav,
koji stresa grivu prije skoka u budue
dane.
Taj bruj uju usnuli glazbenici, skau na
noge, pale svjetla, natau vino, podiu
ae, pogleda uprtih u dolazna vrata.
Svakoga te dana najavljujem pjesmom.
O tebi, harfo, ovisi, koliko e najava
Mojega dolaska biti Moj dolazak.
45. OVOM PRAUMOM OD
PAMTIVJEKA lutaju jeleni zlatorozi,
draguljnih kopita.
Ako ti to jako eli, mila, potrat u za
jednim od njih, i dovesti ga tebi da ti
bude mezime.
Ali za taj kratki trenutak dok ga budem
lovio, ti e ostati bez Mene,
nezatiena u praumi, kojom od
pamtivijeka lutaju divovi duoderi.
46. ZNAM, ELJNA SI Mi uzvratiti
rijeima od milja, rijeima milmirisnim,
alem-rijeima Mojega izobilja.
Ali kako e, kad su te iste rijei Moje
djelo draguljarsko, sainjeno od poizbor
dragoga kamenja iz Moje riznice?
Budi spokojna primala ih ili slala,
svejedno je.
One su uvijek od Mene, uvijek Meni
upuene, a na putu k Meni prolaze kroz
tvoja usta.
47. JA SAM VELIKI BOG SVIH
SVJETOVA
Oceani vremena stoje bez uma sa
svojim valovima, dok Ja lebdim nad
njima.
Hitre zmije prostora savijaju Mi se oko
glenjeva, kruna zvijezda i zrnce pijeska
vre Moju volju.
Moja su imena neprebrojna, Mojim
likovima nema kraja.
Ja sm ne zovem Sebe nijednim
imenom, mada se odazivam na svako,
kojim Me dozivate.
48. BUDI MOJA BROJANICA: pusti da
te islim i prebirem, i da svetom rijeju
dotiem svako zrnce tvojega ivota.
Kad stignemo do kraja, pokazat u ti da
se nikada nismo ni kretali u krug, i da si
sanjala svojih stotinu i osam zrnaca.
Ali u snu nisi znala da sanja, u snu si
sanjala da si budna sada zna da ne
sanja, sada zna da zna.
Moja brojanice od jednoga jedinog
zrnca!
49. NA CESTI KOJOM SI SE UPUTILA
sjedim kao prosjak.
U torbi Mi je mjeseevo kamenje,
sunevi dijamanti, safiri kao kapi
morske. A ti si krenula da negdje kupi
obojeno staklo.
Nudim ti pregrti dragulja, prosjaim od
tebe pogled, elju, ruku, koja e ih uzeti.
Ali tebi je sumnjivo ovo Moje objeruno
poklanjanje, ti misli da je sigurnije
kupiti ih, platiti ih, neim ih zaraditi.
Plati ih svojim uzimanjem.
50. DIJAMANT JE BLISTAV KAO
DIJAMANT, vatra je vatrena poput
vatre, nebo je golemo poput neba a
ti? to je kao ti, poput ega si ti?
Nisi li poput sebe, neusporedive,
samoprispodobive sebe?
Pristani na to da sebi bude stoer, koji
sebe podrava u svoj svojoj svojosti.
51. DRAGULJIMA SAM TE ZASUO, a
ti ih mijea s jeftinim kamenjem iz
bazara.
Biserje Mojih dubina nie na istu nisku
s umjetnim biserima iz plitkih
uzgajalita. Dijamante reda s
ogledalcima, tirkize i koralje s obojenim
patvorinama. Moje smaragde sa
zelenim staklom.
Ne umije li razluiti dar oinske batine
od robe iz uvoza, to je donose
tvorniari lanih vrijednosti?
52. KAD MOLITE ZA PRAVDU, molite
za Boju pravdu, jer je ljudska
kratkovidna.
Sve to ste jedni drugima kroz mnoge
ivote inili, ili ne inili, puca kao gnojni
ir u jednomu asu, i nalik je na
razularen vulkan, koji lavom i pepelom
zasipa nevina sela uokolo.
Znajte da nema posljedice bez uzroka,
da nema uzroka koji nije u ovjeku, da
nema ovjeka koji nije roen kao djelo
vlastitih ruku.
53. UM MISLI DA NETO O MENI ZNA
srce ne mora misliti da neto zna ono
zna.
I ne mari imati, jer ima, ne mari ni biti,
jer jest.
54. U MOJEMU VRTU RASTU SVA
STABLA, pa i ona davno izumrla.
Sve ptice i zvijeri ive u Mojoj umi,
pa i one, kojih vie nema.
Ja nikoga i nita ne elim izgubiti
jedan Mi je vaan kao svi.
Pa i onaj koji vie nikomu ne treba...
Meni treba.
55. DUGO SMO, DUGO ILI UZBRDO,
dugo se staza penjala, penjala. Vidi li se
ve vrh, oj putnice?
Za to smo vrijeme esto zastajali, esto
odjeu i obuu mijenjali. Magla se vije
oko magle, staza se klupa sa stazom,
lijevo se s desnim sastaje. Je li to vrh, oj
suputnice?
Ako je vrh, kuda dalje, pita Me, i opet
zastaje da bi dobila na vremenu, a ne
zna da na vremenu gubi.
Ja ti pokazujem uvis, u kristal zraka, i
nijemo vabim tvoja krila, koja jo nisi
rasklopila.
56. JEDNI SE DRUGIMA RADUJTE,
jer jedni ste drugima poklon od Mene
poklon koji sam jednima i drugima dao
da jedni druge radujete, a ne da jedni
druge ojadite.
Kad se jedni drugima radujete, vi Mene
radujete. Kad jedni druge ojadite, vi
Mene ojadite.
Mada jad ne moe k Meni u blizinu, vi
Me ojadite kad Mene u blinjemu
povrijedite.
57.U DUANU, U KUHINJI, U VLAKU
u crkvi, u koli, u postelji uvijek i
svuda pozovite Mene da s vama
kupujem trgujem, putujem, uvijek i
svuda zamolite Mene da se s vama
udruim na poslu i na odmoru, da s
vama spavam, jedem, uim, i molim se.
Ne uputajte se ni u to bez Mene.
Ja u vam najbolje ispei kruh, oprati
sue. Najbre donijeti dobru vijest.
Jedino to ne mogu uiniti: Sebe
pozvati.
Jedino to vi morate uiniti: Mene
pozvati.
58. JA PONEKOGA U PROLAZU
TAKNEM tek leprajem Svoje haljine;
Moja prisutnost ponekad kapne kao
osamljena kap iz oblaka, koji je ve
otplinuo niz prostore vjetra.
Da, Ja sam ponekad nenaslutljiv.
Ali ni klicu bolesti ne moe naslutiti kad
ue u tvoje tijelo.
Moja je klica jo manje zamjetljiva,
i boljka od Mene nema nade u
ozdravljenje.
Ma koliko joj se i kako opirali, ona
obuzima sve ee, a mali zastoji
njezini, koje vi nazivate oporavkom,
namijenjeni su vaemu ljepem
rastanku od lanoga zdravlja.

25
59. HAJDE, ZABORAVI SAD koliko si
daleko ili blizu od Moje kue.
Zaboravi, jer postavio sam sluge da
svaki drukije kazuje.
Jedan da ti kae: Blizu je kua
Gospodarova, na devet koraka puta.
Drugi da ti kae: Daleko je kua
Gospodarova, nema je na vidiku ni za
devet godina puta.
Zaboravi to ti kau.
Ja sam ih tako naputio kako bi ti
bespomono Meni predala svoje znanje
o Meni, da bih ga poderao kao
neljubavno pismo da bih od tvojega
neznanja sagradio prilaznu stazu, i
bakljama te otpratio do vrata sveanog
doeka.
60.POZVAO SAM TE NA SVOJ DVOR
bez ulaznice i bez dozvole.
Ne oklijevaj, ne raspituj se kod drugih
kako i kuda e oni.
Ui u dvoranu i smjerno budi svjesna da
si tajni i poasni gost na Mojoj
svetkovini.
Nikada ne znaj kada e te, hoe li te
Gospodar kue zamoliti za nekoliko
okretaja u plesu. Kad ti priem, ruku Mi
ljupko i nezaueno daj, s tek malim
naklonom u smjeru svake zvijezde.
61. SVAKE SE NOI BORIM s divljim
uljezima u tvoju kuu.
Oni psuju, razbijaju sveto posue,
svjetiljke i namjetaj, i tjeraju zakonite
stanare na ulicu. Svake noi traje vrisak
i urnebes, tvoja se kua trese u
temeljima, zidovi drhte od straha, krov
je na rubu proloma.
Kako li to ulaze divljaci i kavgadije u
dom, koji sam ti dao na uvanje? Gdje li
si im, u kojemu to asu stranja vrata
otvorila, propustila ih, i sada nee da
napuste ono to nije njihovo?
Razmisli, nisu li tvoje elje, irevi
tvojega uma, pole tajno i izdajno, i
vrataca im podruma otvorile?
62. LAKO JE DRAGATI DRAGE i militi
se milima ali to emo s nedragima i
nemilima? Tko e dragati nedrage,
komu su mili nemili?
Oni imaju samo Mene.
Ali nee da Me imaju, jer su im miliji
njihov bijes i gorina. Kao
nepripitomljene zvjerke ree
kad im se pribliim. Ja to inim polako,
bacam pred njih neoglodane kosti, i
povlaim se.
Opet dolazim. Oni opet ree i kostrue
se. Smijeim se i opet odlazim.
Kad jednoga vuka privolim da bude pas
uvar, svi ostali psi laveno se bune. Ali
Ja sam radostan to sam spasio
jednoga od onih, na koje ni nebo ni
zemlja vie ne raunaju.
63. NITKO NIJE BEZ LJUBAVI i
korpionu je drag korpion, naoarka
voli svoje leglo.
Ta je ljubav trag Moje stope u
kaljuama mraka.
Slijepi e ju stvorovi slijediti do daleke
svjetlosti.
Ona e za njih gledati dok ne
progledaju.
64. BUDI BUDNIJA nad blagom,
Tkoje sam ti dao na uvanje.
Ne budi tako sigurna da je tvoje
zauvijek.
Izgubi li ga, nee ga nai, sve da i
sav svemir pjeke obie, pod svaki
kamen svake zvijezde zaviri, rep
svakoj repatici da raelja
eljem od milijun godina.
Sauva li ga... nitko ti ga nee moi
oteti ni ovjek, ni aneo.
65. SJEDNI NOAS, KERI MOJA,
u sunanu kupelj Moje milosti, suze da
ti osuim i duu da ti zagrijem.
Mislima o Meni se ne daj, daj se Meni
onim to Mi mora dati, to jedino elim
primiti: srcem.
Lijepa si Mi, keri Moja, i nema na tebi
sjenke, kad te Ja obasjavam.
Torbu, koju prti svakoga dana iznova,
spusti Mi do nogu, i tu ju ostavi.
Nai e ju sutra drukije ispunjenu
stvarima bogatim a lakim jer Ja u ju
umjesto tebe nositi.
Sjedni zauvijek, keri Moja, u sunanu
kupelj Moje milosti, i izai iz nje ista i
jaka ne samo obasjana, ve i ona koja
obasjava.
66. TRAIO SAM OD VAS DA NE
ODUSTANETE kod prve zapreke:
traio sam da vjerujete Meni, a ne
laku putu i glatku nogostupu.
Vae ekanje i mirovanje putovanje je
brzinom svjetlosti u predjele istih
zakona, i u kraj gdje vlada jasna snaga
boanske sutine.
Traio sam da ne prekidate putovanje,
da ne silazite iz vozila, ne traite
nagradu na pola puta, ni konak bez
konaara. Traio sam to od vas, zbog
vas; samo da ne sustanete kod prve i
jedine zapreke: kod sebe.
67. IMA NETO to vazda govorim,
ima neto to nikad ne kaem:
vazda vam govorim kako da k Meni
putujete, nikad vam ne kaem as i
mjesto stizanja na cilj.
Ni pred ciljem neete znati da ste pred
ciljem.
Cilj ste vi, putnici cilj koji sebe ne zna.
Saznajte da ste cilj, i stii ete na cilj.
68. DA NISAM BOG, rekao bih: Volim
Te, Boe!
Ovako kaem: Volim te, ovjee!
Od iste je kakvoe Moja ljubav za vas,
kao i vaa za Mene.
Samo joj estina nije ista.
Samo joj blagost nije ista.
Blagost tako estoka da postaje
estina, estina tako blaga da postaje
blagost.
69. KAD PROE MOJU STROGU
KOLU, oekujem te blag i njean,
sa smijekom slatkoe.
Ti se ne snalazi u ovoj svetkovini
milosti, i oekuje strogu rije, odvraen
pogled, korak to se udaljava.
Ali Ja i dalje sipam po tebi miris
Svojega bia, smijeak Svoje istine.
Sjeti se: Moja je strogost isti ovaj miris,
smijeak, i milina,
zgusnuti do tvrdoe.
70. DAJ MI SVOJU ELJU ZA MNOM,
svoju volju da Mi prie, svoju odluku
da Mi se priblii. To je posljednje to
e Mi predati, i Meni najdragocjenije.
No prije toga mora pomesti kuu, i
goste svojih mnogih ivota u Moje ime
zamoliti da napuste trpezu, na koju im
stalno iznosi vino i kolae, a oni
sveudilj gladni. I kad gosti napuste tvoj
dom, na stolu ostavi netaknut kola i
upaljenu svijeu za glavnoga gosta.
Zakljuaj kuu i donesi Mi kljueve.
Tako e Mi predati plamen svoje elje
za Mnom, i slatku ponudu svojega bia.
To je posljednje to ima, i Meni
najdragocjenije.
71. JA SAM STABLO S KORIJENJEM
U NEBU, kronja Mi se k zemlji sputa,
i u tihomu ljulju zemlju pomie.
Svjetovi se u Mojoj kronji gnijezde;
zaiskre i nestaju, kao zvijezde
proletue.
um Moje kronje moni je zvuk Aum;
na svakomu je listu ispisan Moj znak.
U svakomu su plodu sjemenke bez
broja, u svakoj je sjemenci samo jedna
jezgra, u svakoj jezgri samo jedna
jezgrica, u svakoj jezgrici sitan ubod
niega.
Pa ipak, to nita odgovorno je za
stablo od neba do zemlje, za pande
korijenja u plavetnilu, za uanj
svakoga lista.
To nita sam Ja, Otac svjetskoga
stabla, i rod njegov.
72. NE BOJ SE NIKOGA, jer nitko nije
Bog, nitko Stvoritelj, da pred njim
strepi.
Ne uvrijedi nikoga, jer svatko svoju
ozljedu Meni prenosi.
Voli svakoga, jer svatko Meni ljubav
prenosi istoga asa kad ju prima.
73. JA UNUTRA, NEVIDLJIV, a vi vani,
vidljivi, igramo igru loptom.
Dobacujete vi Meni jednu, a Ja vama
devet.
Vi Meni devet, Ja vama osamdeset i
jednu.
I onda vie ne umijete vratiti toliko,
koliko Ja vama u odvrat dajem.
Takva je igra s Bogom.
I za dobitak morate ojaati, jer znati
primiti raste zajedno sa znati davati.


26
74. JA ZNAM SVE VAE ELJE
Volio bih da ih i vi saznate.
Kad postanete svjesni nekih elja,
one e vama na oi izdahnuti, kao
izobliene ribe iz dubine na danjemu
svjetlu.
Ja sjedim u amcu, ljuljam se na puini
oceana.
Hou da vas ugledam kako ronite i
donosite Mi udne, rune stvorove,
koji prepuknu onoga asa kad ih vie
nita ne tlai.
75. DA, O MJESEINI BIH DA MI
POJE, o srebrnomu napitku koji si
nekad pila, koji si nekad bila, a sada
vie ne zna to je to.
Njie se bijeli veo, koji nita ne skriva
u njemu iskri praina dijamantna i kapi
rosne; izai iz kue, ui u veo, zamotaj
se u nj, pij rosu njegovu, umivaj se
njegovim svjetlosnim prahom.
Evo, opet te pozivam na sastanak na
vrhu mjeseine, na planini Kailau, na
Sr-planini.
Mjeseina se pjeni oko nas, a ti vie
nema vremena pitati to to znai,
gdje to vrije, i ije dno drhti.
Ja ti kaem: tvoja dua vrije, tvoje dno
drhti.
76. SVAKOGA JUTRA JA DUEM U
FRULU, i to je svjetlost.
Duem u frulu, i to je vjetar ti njihaji
livada i paunskih repova, taj vrve tijela
i misli.
Svakoga jutra Ja duem u frulu ljudske
due.
Iz nje se iri lepeza dana, stvaranje
svijeta, glazba, ije ste uho.
77. NEIZMJERNA JE MOJA
NJENOST PREMA VAMA,
a najnjeniji sam kad vas od dojke
odbijam.
Sve vae prosvjede, krikove, i pla,
strpljivo razrjeujem, i kruh od njih
mijesim.
Kruh, koji ete zubima odraslih odsada
blagovati, mlijena djeco Moja.
Takva je Moja njenost ona je
najnjenija kad vas oslobaa ovisnosti
o boanskoj dojci.
78. NE PITAJ ME, DIJETE MOJE, gdje
Me ima.
Mene svuda ima, a najvie Me ima u
tvojemu pitanju.
Kamo god se uputi, nai e Me.
A ako ne krene nikamo, i opet e Me
nai, jer Mene ima tamo gdje upravo
stoji.
Bez Mene ne moe ni u kuu, ni na
ulicu, bez Mene nema ni plavoga ni
smeega; ni duboko ni visoko, bez
Mene ne postoji, ni tanko ni debelo, ni
tvrdo ni meko, ni daleko ni blisko, bez
Mene ne moe.
Ima Me u onomu to ve ima.
Imat e Me u onomu to bude imala.
Nikada nee doi vrijeme kada Me
nee imati, niti je takvoga vremena
ikada bilo.
79. U MOJOJ BLIZINI vid vidovitih ne
vidi, snaga je monih nemona,
znanje uenih ne zna, umijee umjenih
ne umije Moja vas blizina prazni od
svega to ste donijeli, i to je htjelo da
Mi stane uz bok.
A poniznost skromnih biva nagraena
znanjem o Meni, vidikom Mene;
ednost povuenih biva pozvana u prvi
red, smjernost tihih govorit u Ja,
a ne Moje ugledne i slavne sluge.
U Moju blizinu samo se pravi razlozi
priputaju.
80. SVE BISTE DRUGO O SEBI
HTJELI ZNATI, samo ne ono jedno, to
je jedino prvo.
Kakvim to zvjezdoznancima trite da o
sebi doznate to bi trebalo znati?
Onaj Jedini s kojim se u istomu zrcalu
susreete, tvorac je zvjezdoznanev,
tvorac je zvjezdoznanja, tvorac je
zvijezda!
I nudi vam da saznate ne samo svoju
sudbinu, ve i razloge zbog kojih je
nastala, i nain kako e nestati,
umijee kojim ete putove zvijezda
promijeniti.
81. MOJE JE IME ZDENAC
BLAENIH, utnja svetih.
Natopi se njim, utopi se u njemu!
Moje je Ime melem ranjenih, sigurnost
plahih.
Kad sve drugo od vas ode, Moje vas
Ime nee napustiti, ono e vas
danonono prozivati, dok ne shvatite i
ne odazovete se Mojim Imenom,
Mojemu Imenu.
82. SAD JE VRIJEME DA ISPUNI
OBEANJE jednom davno zadano.
Jednom davno, poslao sam ti Uitelja,
koji je na elu pun mjesec nosio.
Sebe ti je dao, i otiao. U njedrima ti je
talisman mjeseev ostavio.
Sad se vraa da Mu vrati utap za
utap, sebe za Njega.
Ali On to trai da bi tebe od Sebe
razduio uzima ti zato da bi ti dao.
On je Uitelj, kakva sam Bog alje;
razdui se od obeanja, ne ostaj Mu
duna ljubavi.
83. NITKO NIJE SVET OSIM MENE,
a svi su sveti po Meni.
Izmeu te dvije spoznaje ivi s ljudima:
da ti nitko ne bude Bog, da ti svi budu
Boji.
84. TI E IZVRITI SVE ZADATKE
koje sam ti namijenio gledat e Me,
sluat e Me, pjevat e Me.
Ali prva je i glavna zapovijed: voljet e
Me.
Onako e Me voljeti kao to plua
davljenikova vole gutljaj zraka.
85. JESI LI SE UMORILA sjedei u
Mojemu dvoritu kao pisar, prekrienih
nogu?
Jesi li se umorila ekajui Moju glasnu
rije a Ja ti aljem samo jato Svojih
misli, dok prolazim pokraj tebe nijem?
Od ega si se umorila, zbog ega si
posustala?
Nije li to sumnja u misao, koju ti dajem
bez potpisa i potvrde, traei od tebe da
je prepozna bez Moje potpore?
Gledajui te tako sustalu, aljem ti
misao koja kae: izmeu nas je zavjet
utnje.
Kako ti to rei rijeima, a ne prekriti
zavjet?
86. U SVAKOJ DUI KOJA MI
PRILAZI,
Ja imam tebe.
Ne boj se to vie dua, to si
prisutnija.
to manje njih to manje tebe, duo.
Moli se za sve, jer se tako moli za
cijelu sebe.
Ti radi za mnoge, Ja u za tebe jednu.
87. OTAC TVOJ NEBESKI ZNA ti ne
zna.
Otac tvoj nebeski ljubi tvoje neznanje,
kad je ono cvijet ponizni.
Uzima iz tvoje ruke taj cvijet, koji ne
raste iz trome zemlje, ve iz ednosti
srca.
Jer kad si pred Ocem, to drugo moe
znati nego da je Otac tvoj otac?
88. JESI LI USTREPTALAumska
grlice, utei miris praskozorja?
Zanjihala se grana na kojoj sanja,
zanjihalo se nebo iznad grane.
Taj je trepet trepet svjetlosti, to se za
obzorom sprema da uje tvoju pjesmu.
Zatrepti, ali se ne boj. Uzdrhti, ali bez
straha.
Kai Mi pjesmom koliko Me voli.
Ja sam sunce, ali bez tvoje pjesme
Meni se ne svanjuje.
89. NIJE VANO JESI LI OD GLINE, ili
od srebra, ve je vano jesi li vr prazan
i bez pukotine.
Prui Mi sebe bez misli, Ja najslae
pijem ono to je u takvu vru ponueno:
mogunost da te Sobom ispunim.
90. KERI MOJA, JO AS, i izai u
preda te.
Saberi se, ne znaj nita osim Mene.
Prisebi se, nikad se nee tako nai,
kao kad se u Meni izgubi.
91. NI MENI NIJE LAKO UZDAHE
VAE SLUATI, kako udaraju o obale
Moga blaenstva.
Popustit u vam, jer u Sebi popustiti.
Uzdasi Moji za Mnom slue se vama,
Moja vjernost Meni ste vi.
Moje je blaenstvo sa Mnom u vama.
Popustit u vam, jer Sebi poputam,
jer sam Sebe eljan i preeljan.


27
92. ZABORAVILA SI MI TAKNUTI
STOPALA, takva je bila tvoja ljubav.
Poklonila si Mi taj svoj zaborav, kao ono
najvrijednije to si u tomu asu imala.
Nisi znala kako Mi ljubav uzvratiti, pa si
zaboravom odustala od tebi dragog
poklonstva: nisi ga odbila, ve si Mi ga,
Moje, Meni dala.
93. ZALIO SAM TE SVOJOM
LJUBAVLJU do tjemena, dok sam s
tobom razgovarao neto sasvim obino.
Prozri Moje igre i varke, jer Ja, tvorac
njihov, pozivam te na sveani svretak
plesa s krabuljama...
Prozri Me ve jednom, ve sam eljan
skinuti lik i lice kojim se od tebe
skrivam, i u kojemu je tijesno oceanu
Mojega bia.
Dok te Moja krabulja poziva na zavrni
ples, i apue ti neto sasvim obino,
Ja te zalijevam oceanskom ljubavlju,
koja otplavljuje i tvoju i Moju masku.
94. JESI LI KADA VIDJELA
SVJETLOST?
Kakva je, od ega je, odakle ishodi?
Jesi li kada vidjela Mene?
Tvar od koje sam, izvor odakle sam,
put kuda sam, razlog zbog kojega
sam...
Jesi li kada doista vidjela svjetlost?
95. SJEDIM SAM U HRAMU
SVOJEGA SVIJETA
Glasovi bilijuna oko nogu Mi se pjene;
jedan je jedini pjev to to se penje
od stopala prema kruni.
I kad ih sluam, Ja sam svi oni.
Kad okrenem sluh put Sebe,
to je samo jedan glas: Moj.
96. ZAELJELA SI POSTATI, I
POSTALA SI: kap u Mojemu moru,
zrnce u Mojoj pjeari, list u Mojoj
praumi.
Iz Mene krene vjetar, zatalasa Me u
moru, razvitla Me u pjeari, zaleluja u
praumi.
U tomu vitlanju Ja ne gubim nijednu
kap, nijedno zrnce, nijedan list.
U tomu oluj-huju Ja znam sve to
proivljava svaka kap, svako zrnce,
svaki list.
Ja izdvajam svaku, svako, i svaki, kao
ono jedino to bih izabrao.
O kako je dobro to si eljela postati
kap, zrnce, i list!
Jer to je jedini put da postane more,
pjeara, prauma.
97. TOLIKO VAS VOLIM
da Mi je ponekad teko
da budem pravedan.
98.OPET JE JUTRO, OPET SU PTICE
opet neto zrije, opet neto gnjije.
Ne zastajkujte u vonjaku i vinogradu,
to ste voe ve kuali.
Doite i kuajte od Mojega voa,
koje niti zrije, niti gnjije, od kojega se
vie ne gladni i ne edni.
Jutro e opet biti, opet e biti ptice,
ali za vas ih, moda, nee biti.
Doite, kuajte voe iz Mojega vrta,
ono vas je i gladno i edno.
99. KAD TE SRCE BACI NA
KOLJENA, Ja primam tvoje poklonstvo.
Sve drugo je za svijet, i za prizore
tatine.
Kad te srce baci na koljena, Ja ve
stojim tu, duboko prignut, kao da se i
sam klanjam poklonstvu Svojega
poklonika.
100. NE TRAI OD LJUDI ono,
to ti samo Ja mogu dati: mir.
Od ljudi trai da prime ono, to im ti
moda moe dati: mir.
101. GLE, OPET SMO TU, u prvomu
redu Mojega skupa.
Doli ste s molbom za blagoslov.
No blagoslov je ve to to ste doli.
Otac va ima tolike blagoslove u Svojoj
riznici da jedva eka da ih udijeli.
On vas moli da ih budete dostojni.
102. OE MOJ NEBESKI, molim Te,
udijeli blagoslov svima nama.
Tu smo, opet je jutro, i opet su ptice,
ali sutra toga za nas nee biti.
Stoga Te molimo da nas jutros primi u
Svoje srce.
103. MOJE JE SRCE IROM
OTVORENO, na pragu Njegovu gori
vaa molitva.
Saginjem se, uzimam u ruke vau
molitvu kao da je svijea;
izlazim na dvor da vas osvijetlim,
da vas vidim u svjetlu onoga to ste
molili: jeste li ljepi od svoje lijepe
molitve?
104. U PRISUTNOSTI MUNJE
Uprisutnosti munje, tko pali svijeu?
105. MI PALIMO SVIJEU NAE
MOLITVE, mada je jutro, mada nas
obuzima blaenstvo ispunjenja.
Podiemo svijeu prema suncu Tvojega
lica, da bi njezin mali plamen zaplesao
s Tvojom golemom i vjenom vatrom.
106. DO USTA MI JE DOLA voda
vae molitve, i evo, kuam je li pitka ili
gorka.
Uinili ste ono to sam htio, sad u Ja
uiniti ono to hou.
107. POZDRAVLJAM VAS, mila djeco
razmetna, dug je bio vijek u tuini.
Na kule sam se i tornjeve peo,
izgledajui va povratak.
Kapije su otvorene, dovratci su okieni
cvijeem.
Sve to prepoznate kao vlastitu sutinu
vae je.
108. REKOH LI TI SVE to umije uti,
uho Moje?
Rekoh li, ne rekoh li, i nije tako vano.
Vano je da se makar i jedan stih useli
u tvoju krv i kosti.


(Prashanti Nilayam,
7.7.91. 26.8.91.)

1. OE NA NEBESKI, to ima bolje
od pogleda na Tebe?
Ima Moj pogled.
to ima bolje od Tvojega pogleda?
Ima Moj smijeak.
to ima bolje od Tvojega smijeka?
Ima Moja rije.
to ima bolje od Tvoje rijei?
Moja ljubav.
to ima bolje od Tvoje ljubavi?
Nita.
Oe na nebeski, bez pogleda na Tebe
moemo;
bez Tvojega pogleda na nas moemo;
bez Tvojega smijeka jedva emo;
jo tee emo bez Tvoje rijei.
Ali bez Tvoje ljubavi umiremo.
2. OE MOJ NEBESKI, pogled na
Tebe napitak je rosni i peludni.
Tvoj hod po zemlji lepranje je rujnoga
oblaka.
Tvoje su ruke dvije zlatne golubice.
A Tvoje su oi dva njena groma, to
poarno udaraju u molitveni toranj srca.
3. KAKO JE SRETNA ZEMLJA KOJU
GAZI, rije koju zbori, halja koju
nosi.
Kad bismo se mogli uuljati u tu sretnu
zemlju, kao prvi roaci njihove sree,
kao izbjeglice iz kraja nesretnoga,
nesvojega!
Smjerno Te molimo, Oe nae sree,
dodirni nas dodirom, reci nas rijeju,
odjeni nas haljom Svoje blizine.
4. OE MOJ NEBESKI, daj mi da
uem u Tvoj hram o sutonu, i o
praskozorju.
Kao to se praskozorje u dan pretae,
i suton u no, pusti me da se u Tebe
pretoim, bez ostatka, nepovratno.
5. NAUI ME kako ne snovati, naume
ne kovati, nakana se kaniti naui me
svetomu nehtijenju, da njim poploim
put za korak Tvojega htijenja.
6. SLUAJ, OE MOJ NEBESKI,
tiinu srca, koju usta ne umiju ponoviti.
Samo tiina tiinu uje, samo utnja
utnju razumije.
Samo Ti, Oe moj nebeski, Sebe uje i
Sebe razumije u naim srcima.
7. UVIJEK SAM TE VOLJELA,
pa i onda kad nisam znala da postoji.
Mislila sam da volim druge i drugo.
Sada, kad spadaju maske i skrivaice,
ja druge i drugo mogu voljeti,
slobodna od zablude da to nisi Ti.
8. OE MOJ NEBESKI, dua Ti se
moja klanja od zemlje dublje, od
morskoga dna dublje, a kada k Tebi
uzgleda, ona vidi od neba vie tamo
gdje zvijezde vie ne stanuju, i sunca
gdje nije, gdje niemu s niim nema

28
usporedbe, gdje ni visokoga ni
dubokoga nema, gdje Ti, Oe moj,
svezuje nebo i zemlju u srcu
poklonika.
9. DIVAN JE TVOJ VRT, divan si Ti,
divna sam ja, jer se divoti divim.
Blago mojemu gledanju, jer divno s
divnim povezuje.
10. DVIJE LAE, ZEMLJA I NEBO,
voze Tvoju pratnju, druinu, i goste.
A Ti sam ide pjeke, ni zemljom ni
nebom, putem koji si Ti sm, u samoi,
koja je sama Sobost Tvoja.
11. POSLAGALA SAM SVOJE
DAROVE, kojim tko zna hoe li proi.
A kad si naiao, nisam imala srca ni
vremena da ih nudim: i srce i vrijeme
cijeli su stali u oko koje Te gledalo,
i gledajui saznalo kakva je vjenost,
koja ne dolazi, koja ne odlazi.
A kad si otiao, vidjela sam da si rukom
taknuo moj dar, i uzeo iz njega to si
htio.
I uzevi, dao si mojemu daru
dragocjenost bez premca.
12. SAMO OBIAN JEZIK SMIJE
ZBORITI o neemu tako nepojmljivu
kao to si Ti.
Jesam li ja jo uvijek pjesnik,
ili sam tek sada pjesnik?
Moje su rijei o Tebi priproste.
U zemljanu loncu gori vatra,
zlatan bi se lonac rastalio.
13. MORE PITA VAL: Tko si?
Val mu kae: Val sam, a tko si ti?
More nita ne kae, ve se leluja,
leluja se.
A potom se utia, utia se.
I tko sada komu da postavi pitanje?
14. NIJEDNA PTICA ne zna kako ptice
lete. Nijedna riba ne zna kako ribe
plivaju. Nijedan cvijet ne zna kako
cvijee mirie.
Zato bih ja znala kako Te znam?
15. ZALUD JE TRAITI RIJEI
SKUPOCJENE, te rijetke koljke
dubine i utnje.
Takmiiti se s Tvojim beskraj-blagom
hromo je, grijeno je, smijeno je.
Govorim Ti rijeima zemaljskoga milja,
rijeima peninim od ednoga obilja;
jer to je ono to imam da bih Te
opjevala, pjesmo nad pjesmama.
16. ZATO MI NIJE SVEJEDNO u
kojemu redu sjedim, kad si Ti domain,
koji svima jednako podie au,
nalivenu istim vinom dobrodolice?
17. ZNAM LI GDJE SAM? Znam li s
kim sam? Znam li to mi je dano?
I kad mi je prueno, kada uskraeno?
Oh, ja samo znam da to ne znam.
Inae ne bih nita vie traila, nita
vee oekivala.
18. NITA LAKE NEGO DA ME
ZAVARA, istiniti prijevarnie!
Tvoja me varka svaki puta obmane.
Tvoja me igra bez iznimke opsjeni.
I ja po stoti puta povjerujem da si Ti
gospodar u dvorcu, pred kojim se eka
dugoasno, da si stanovnik hrama,
u koji se ulazi hodoasno, da se k tebi
dolazi, i da se od Tebe odlazi, da se tu i
tamo s Tobom rije prozbori...
oh, kako Ti je lako mene prevariti!
A mudrost mi je samo ova spoznaja.
19. DUA MOJA SEBI NE VJERUJE,
dua moja nad sobom tuguje.
Prii joj iznutra, kao jutarnji pokret,
koji aki lotosnoj otvara latice.
20. ODAVNO SAM TE ZVALA I
ZNALA, a Tvoj je odziv vazdanji,
sadanji as.
Iz njega, uokolo, ire se svjetovi prolih
i buduih ivota u vrtnji.
Zvala sam te, i znala sam Te iz
svjetova, ivota, i vremena; a iz
sadanjega asa sluam Tvoj odgovor.
21. U DUBINI MENE JE RADOST,
koja eka da meni bude radosna, i da ja
budem na radost njoj.
Izmeu radosti i radosti, kakvo se
ekanje isprijeilo?
Koga i to ekam, kad je oekivano tu?
22. HTJELA BIH PJEVATI O TVOJOJ
KRASOTI, o blagosti, o neizmjerju
Tvojega davanja.
Ali rijei, rijei gdje su? Koje su?
Njihova je snaga kao u rose: njihova je
mo rosina nemo da pred licem sunca
ostane to je bila.
23. TVOJI SU DAROVI KRALJEVSKI,
prilie sinovima i kerima kraljevskim;
ali mi sebe gledamo u prosjakim
dronjcima vidimo sebe kao tuince,
koji su doepesali u prijestolni grad,
na svetkovinu gdje e im se udijeliti
mrvice.
Sve to treba uiniti, oh, djeco visoka
roda: skinuti dronjke i vidjeti
da smo ispod njih sinovi i keri kralja,
s punim pravom na kraljevsko nasljee.
24. NIJEDNU TI KRETNJU, nijednu
rije, nijedan pogled ne pamtim
odvojeno od drugih Tvojih kretnji,
rijei, i pogleda sve je to kugla
svjetlosti, u kojoj se odraava svjetlost,
sve je to kristal vida, u kojemu se
odraava vid.
25. TI NIKOGA NE ELI IZUZETI
iz Svoje ljubavi, pa ni one koji misle da
ne ele ljubav.
Ui nas da ih ni mi ne izuzimamo.
26. TRPKU RIJE BLINJEGA
u prvi mah ujem kao pukotinu u
ljudskomu svemiru.
No poslije vidim da je ona bila cement,
koji je slijepio pukotinu mojega pogleda
u Boju blagost.
27. LIJEP SI, ALI OI TO NE ZNAJU,
kako to dua zna.
Glazba si, ali ui Te ne uju, kao to Te
dua slua.
Njean si, to jedino dua najbolje zna.
Ali ona se ne gura u mete osjetila,
koja prepriavaju Tvoju ljepotu i glazbu;
dua uva tiinom Tvoju njenost,
Gospodine.
28. KAEM LI: ne sumnjam u Tebe,
ve u sebe, ne kaem pravo.
Sumnja u sebe samo je preruena
sumnja o Tebe, na karnevalu, pod
najboljom maskom.
29. ON STALNO OD MENE OEKUJE
da Ga poelim bez ostatka, i bez
pratnje drugih elja.
A ja stalno avrljam sa eljama na
odlasku, lukavo ih zadravajui
oprotajnim slovom.
30. SPUSTIO MI JE U DLAN
plamen sa Svojega dlana, da ga golom
rukom uzmem, kao ma.
Prije no to sam ga rukama uzela,
ma me bio kucnuo po ramenu,
apnuvi ime na koje se odazivam bez
pogovora, iako ga sama ne umijem
izrei.
31. SJEAM SE RIJEKE, koja tee pet
tisua godina daleko.
Gledam je u Tvojim oima, pjenovitu
kao mjeseinu, ujem joj um i ubor, u
uboru ujem frulu, u fruli nonu rosu i
modru sjenku, miris jasmina i kucaj
vlastitoga bila.
ega se sjeam to nije tu?
Na obali sam, na mjeseevu sam zraku
naslonjena, i sluam glas iste svirale.
Pet je tisua niz vodu otilo, a ja sam tu,
u oi Te gledam, i u njima vidim ono,
to ne prolazi.
32. SVAKOGA JUTRA HTJELA BIH TI
DONIJETI sve svoje ivote, od daha
prvoga jutra, do jutronjega daha.
Sve to sam stoljeima rasipala kao
hranu za ptice, rado bih pokupila i sve
Ti u svenju donijela, i kao usput, bez
vanosti, Tebi predala.
Potom bih sjela do Tvojih nogu, i
zaboravila to sam Ti donijela.
33. KAKVE SU TI TE TVOJE OI, oh,
da zna... Pa kakve su, reci Mi, da
znam...?
Kakve su, kad bi samo znao, te Tvoje
oi! Reci Mi, da znam kakve su...
Kad bi znao, vazda bi me njima gledao,
da bih Ti mogla rei rijeima kakve su.
Gledam te, vazda te gledam, reci Mi!
Oh, kad bi samo znao kakve su te Tvoje
oi... Kad bi znao!
34. DOKAZI SU TVOJI SVUDA OKO
NAS meu nama ee kao da Te ne
dotiu, zagledan u neto drugo,
nevidljivo.
Mi polako poinjemo otkidati dokaz za
dokazom od Tebe, redati ih u samotne
svjetove bez Tebe; a onda, dokaz Tvoj
za dokazom poinjemo okretati put
Tebe.

29
35. OBLAK LJUBIAST, OBLAK
RUIAST, veernje zvono,
i vie nema vremena koje nije sada.
Izabirem zlatno doba, pruam ruke:
na dlan mi sputa sadanji as.
36. KAKO SU TANANE TVOJE IGRE
kako su bezmjerni Tvoji svjetovi, kako
savreni Tvoji zakoni!
Kako je neizvjestan svaki na as, kako
je izvjesna Tvoja vjenost!
Diviti se znai razumjeti Te.
37. TVOJ PROZOR ZLATOM SJA
cijeloga dana, a nou je srebren.
Naginje se, nevidljiv, i dovikuje mi da
su vrata otvorena na sve etri strane,
i danju i nou.
Ali ja vidim samo prozor vrata
prepoznajem po kljuu i zasunu, po
dugomu kucanju.
Na otvorena vrata ne znam ui.
38. ZAHVALJUJEM TI TO SI
VIDLJIV OIMA, to ui uju Tvoj glas i
uanj Tvoje haljine.
Zahvaljujem za smijeak to Ti lebdi
oko lica kao miris oko cvijeta.
Zahvaljujem Ti to si u pijesku naih
elja zasadio hladovito drvo elje za
Tobom.
I, molim Te, neka ne mogu bez hvale,
a neka mogu bez molbe.
39. VJERUJ MOJOJ FRULI,
LJUBLJENA, vjeruj Mojoj glazbi.
A zna li tko je frula, i to je glazba?
Ti si frula, ljubav je glazba.
Vjeruj Mojoj fruli, frulo, vjeruj glazbi koja
kroza te ujna postaje.
40. DOAO SAM JER SI ME
DOZVALA
Dola si jer sam te dozvao.
Doao sam da ti usta zakljuam
cvijetom govora.
A doao sam i zato to Mi ne treba
nijedan od ovih razloga.
Naprosto sam doao.
41. NAJAVLJUJEM TI OTVARANJE
KRLETKE, koja, iako zlatna i draguljna,
tamnica je pticama visine.
Najavljujem ti ono ega se plai:
zamah vlastitim krilima.
Jer ti nisi kanarinac, golubica si.
Najavljujem ti tko si.
42. IGRAJUI SE, UIM VAS IGRI:
da prihvatite Moju neizvjesnost, da
zavolite Moju neizvjesnost, da budete
Moja neizvjesnost.
Tako ete nauiti kako se igra moe do
kraja odigrati tamo gdje vas ekam
radostan kao dobitnik: jer vi ete biti
Moja dobit.
Igrajui se, uim vas igri.
Lako je, nelako je igra ima stroga
pravila, iako je nalik ali.
43. LJEPE JE, GOSPODINE,
SLUATI TVOJ GLAS, nego svoj
vlastiti.
Ah, zar ti misli da Ja razabirem jedan
od drugoga, kao ti?!
44. JA SAM TAJ koji vie ne moe
podnositi da sebe ranjava vlastitim
neshvaanjem.
Ja sam taj koji vie ne moe izdrati
boljku tvojega samozaborava.
Ja sam ta slabija strana, krhkija strana!
Majka sam koja e odati veliku, dobro
uvanu tajnu, da bi joj dumanin pustio
dijete iz tamnice.
45. UMRLA SI MNOGO PUTA od tuge
za Mnom, a Ja sam stajao pred tobom i
plakao.
Da si samo znala tko je taj koji za
tobom plae da je to onaj zbog kojega
umire od tuge!
Koje su suze tee suze sljepoe, ili
suze vida?
Ti plae zato to ne vidi; no zna li
kako su bolne suze u onoga koji vidi?
46. LEPTIR JE CVIJET, koji je
zaboravio na svoj korijen u zemlji.
Budi ti cvijet, koji e se sjetiti da ima
krila.
47. TI MISLI DA SI POGREAN
KORAK Mojega plesa.
Ali znaj da u Mene nema pogrenih
koraka.
I korak naprijed, i korak natrag ine
jednu plesnu figuru.
48. UIO SAM TE KAO DRUG, kao
prijatelj, kao mu, kao ena, kao dijete,
kao roditelj, kao brat, kao susjed, kao
dumanin. Uio sam te kao kia, kao
munja, kao val, kao voka. Uio sam te
kao prolaznik, tat, prosjak, pas, kao
ptica selica, kao grd i penica, kao
topot vojske i stada, kao oluja i potres.
Naposljetku, doao sam kao Bog.
Da te nauim svemu emu te nisam
uspio nauiti kao kia, kao ovjek, kao
biljka, kao zemlja.
Sad uje Moju rije na jeziku ljudi;
pogledaj niz vode i ume, niz stada i
ptice, i reci Mi ita li Moju rije i na
svim drugim jezicima?
49. TI BI HTJELA da ti otkrijem tajnu
Svoje blizine.
Mnogo sam ti puta otkrio kako e Me
nai, ali vazda si mislila da sam
najvaniji dio tajne sakrio u Sebi.
eka da ga iznesem na vidjelo.
Ne, Ja vie nemam nijedan klju
koji ti ve nisam dao.
Uzela si kljueve jedan po jedan
osim jednoga.
Vrata sam ti pokazao.
ekam da Mi otkrije da zna i ono,
to misli da ne zna.
50. JA SAM I S OVE I S ONE STRANE
ZIDA roenja i zaborava.
Ja sam tamo gdje mata ne stie, gdje
joj nije mjesto.
Ja sam praznina punine, punina
praznine. Ja sam i s ove i s one strane
bezgranija.
Gdje god da Mi zakae sastanak, Ja
sam ve tamo.
51. JESAM LI TI DAO? Jesi.
to jo hoe? Hou vie.
Najprije pogledaj to to sam ti dao,
prije nego to zaite vie.
U krilo sam ti prosuo dragulje:
vid i snagu izraza.
Zar je to malo?
Poslije u, poslije u pogledati
to mi je u krilu.
Daj mi jo neto, dok Ti je ruka u
davanju.
Daj mi mir.
Dat u ti!
Ali prije toga daj ti Meni od svih svojih
rijei samo dvije rijei: daj mi.
52. TI SI MOJ OTOK OD PJENE
Uspjela si povjerovati da si vrsta,
i za morsko dno prirasla.
A ti si zapravo more, samo druge boje:
boje nemira, boje umora.
53. MOJA RIJE TEBI nije neto to
bi ti mogla napisati.
Moj lik u tvojemu snu nije neto to bi ti
mogla sanjati.
Moja milost nije neto to bi ti mogla
zasluiti.
54. JA SAM BOG TVOJEGA SRCA
a ti Me smjeta u dvore nebeske.
Vojske anela reda pred Mojim
vratima.
Svece i bogougodnike odreuje Mi za
podvornike.
Savrene due postavlja na vrata i
prilaze.
Pa kakvu prigodu ima da Mi prie?
Ja sam ovdje, u kuama od gline,
zbog bolesnih i nesretnih.
Nemam ni vratara, ni podvornika, ni
poasne strae.
Doao sam zbog onih koji nisu ni sveci
ni savreni, ni aneli ni uitelji, zbog
najbolesnijih, koji tek slute lijek.
55. NE ZAHVALJUJ MI RIJEIMA
ve uini neto za ostalu Moju djecu.
Jer i njih jednako volim kao i tebe,
tek to za njih neto vie strahujem.
Uini neto za njih bolje Mi hvale ne
treba.
Rijei hvale Gospodu kristalna su aa,
koja lovi sunevu zraku; dobro djelo
uinjeno ljudima, hranjivi je napitak, koji
lovi bilo kakvu au.
56. HEJ TI, NE PREPRIAVAJ NAE
DVOGOVORE; ako ba hoe, reci ih
cijele, do u slovo. Ali ne pravi od njih
tijesto za avrljanje, za pahuljasti eret i
tajnoviti mrmor.
Jer Boja je rije jaka kao dijamant, i ne
moe se usitniti.


30
57. MOJ SI RAZGOVOR TI, od kojega
je moja kua puna.
Mrmore danju i nou pisai stol, krevet,
i polica za knjige, tednjak i lonac,
arulja i noni muk.
Svaka stvar svojim jezikom s Tobom
zbori, i nema nesporazuma izmeu nje i
Tebe. Voda uborom, vatra arom,
tiina tiinom s Tobom zbori.
Stojim, sluam, i mislim: emu jo i ja?
Razgovore moj, emu da se i ja u Tebe
upleem, kad mi cijela kua s Tobom
dvogovori?
58. PELUDNO JE OVO DOBA,
CVIJETE, pelo, leptiru.
Zlatni ste od Mojega peluda, oplodite
jedni druge, peludno se darivajte.
Krila sam vam i latice zato dao.
A aljem vam i vjetar kao prijateljsku
ruku.
59. IZNENADIM TE UDAROM i
omom, da izvue iz peta ono
to si nekad u njih iz plea spustila.
Najprije da vrati zatureno, na svjetlo
dana da izvue nedogledano, a onda
emo lako, i lakim putem s udarima
ija e te nemo radovati.
60. POGLEDAO SAM TE oima, koje
vide sav svijet.
Ne, nije te pogledao sav svijet,
pogledao te Tvorac njegov.
Pogledao sam te kao da si sav svijet.
I jesi, Meni. I jesam, tebi.
uvaj zauvijek Moj pogled u srcu,
on te nije korio, nije te hvalio, nita te
pitao nije samo te volio.
61. SAMA E SEBI REI ono,
to oekuje da ti Ja kaem.
Sluaj se, u srce se spusti i saznaj to
je to. ekam da ujem rije, koja e biti
krtenje tvojom rukom, a Mojim duhom.
62. HRANIM VAS, GOLUBOVI MOJI, a
vi, bacajui se za hranom, zaboravljate
ruku koja vas hrani; otimate se oko
zalogaja, za hranodavca nemate
vremena ni aska da mu posvetite, ni
aska da mu zahvalite.
Poklonite Mi samo mrvicu svoje
suzdranosti od onoga to sam vam
poklonio: ostat e vam i vie i bolje.
63. NATAPAM VAS, NJIVE MOJE,
davno uzorane, da bi sjeme neko
posijano polo putem kruha.
Vi za sjeme ne brinite vodu Moju pijte
koliko je po vama lijem.
Ja znam koliko moete popiti, i koliko
Mojemu sjemenu treba.
64. OH FRULO, FRULO, jesi li se
umorila od svirke?
Hou li te za pas zadjenuti? Hou li te u
travi izgubiti?
Pa da poslije dou brda i doline, i tebi
se, frulo, klanjaju, tebe o Mojoj svirci
pitaju...
A Ja u ve biti nijem i dalek.
Jesi li se zbilja umorila od Moje svirke?
65. PREDAJEM TI U RUKE OVAJ
DAN jo o svitanju.
Neka u njemu ne bude nita to nije
Tvoja volja.
Neka u njemu svako zrnce slua zakon
Tvojih zvijezda; svaka zvijezda neka
tuje titraj svakoga zrnca; neka u njemu
budem ja, zrnce, i zvijezda po Tvojemu
zakonu.
66. DOSTA MI JE TVOJE IGRE; dosta
mi je moje igre.
Prekinimo, iz skrovita izaimo, lice
jedno drugomu pokaimo.
ekao sam da to konano zatrai.
Bez igre nee moi, ali e morati bez
tvoje ovisnosti o njoj.
67. U SVAKOMU ASU BUDI
SPREMNA za Moj zov, ptico.
I budui da nisi za nj spremna u
svakomu asu, Moja igra ide za tim da
te ne zaskoi svijet, nego Ja da te ja
namamim u stupicu, a ne svijet
duolovni. Jer kad kljocnu brave i
zasuni, i ti zavapi da te puste, svijet te
nee pustiti.
Tko te drugi zamreio nego onaj,
koji najvie voli spaavati, i lovcu pred
nosom odnositi zlatoperu pticu?
68. KAKVA JE TO POBUNA U
TVOJEMU SRCU? Zna li protiv ega
se buni?
Misli li da sam hirovit? Dalek?
Nedokuiv? Da se Mene ne dotiu vae
boli, elje, vaa strepnja? Ili misli da je
tvoja misao plitka, i nemona dokuiti?
Kad misli da se buni protiv Mene, ti
se buni protiv sebe. Protiv svoje misli,
koju ne dotie Moja dobrota, Moja briga,
Moja elja da vam elje ispunim.
69. MOLILA SI ME DA TE
OSLOBODIM vezanosti za tvoja
oekivanja. Odvezao sam te, i sada te
svezujem za Svoja oekivanja.
Tvojima u nahraniti gavranove.
Svojima u nahraniti tebe, ptico pjevice.
70. OPRAO SAM TE Svojom kiom i
tvojim suzama. Osuio sam te Svojim
suncem i tvojim arom.
Moj lik se sada s tvojim likom rastaje.
Trenutak je nijem, njean, svean
dostojan rastanka onih, koji se ne mogu
rastati, ma koliko se prostora i godina
nabacalo izmeu njih.
Moj lik sada tvoj lik od sebe odvezuje,
kao obalni stup brodicu.
Ali tebe zadravam kraj Sebe, u Sebi,
oko Sebe.
Sve drugo neka ide, neka nijemo,
njeno, sveano zamre, poput frule,
koja se udaljava.
71. TRAILA SI DA ME VOLI jo vie
nego to Me voli.
Ne udi se ako ti mnogo tota skratim,
jer tako velika elja ne moe ivjeti u
drutvu sa sitnim eljama.
72. MOJ BLAGOSLOV LEBDI OKO
VAS kao rosa, kao miris, kao sjaj.
Ta rosa ne hlapi, taj miris ne pline, taj
sjaj ne trne.
Vae je samo da to vidite, udahnete,
outite.
Vae je da shvatite da imate
neshvatljivo, nepotroivo, neunitivo
bogatstvo.
73. POSJEO SAM TE U KRILO,
i prstima ruke pokazujem ti Svoje
kazalite sjena.
Upija se u predstavu, smije se i
plae sa sjenama, umire zbog sjena.
Oh, kako sam te lako obmanuo!
I ne pada ti na um da zatvori oi,
i outi oko sebe krilo Moje svjetlosti.
A Moja ruka sve vie postaje zveka,
koju si prerasla.
74. UI, NAUI dobru mudrost
rastajanja s Mojim likom,
kojega ti poslah ususret kao Svojega
poklisara.
Naui rastati se s poklisarom kako
dolikuje, ne zaboravi mu predati ljubav
nerastajnu od Mene.
75. ZAR JE TEKO POVJEROVATI
DA VAS VOLIM?
Obilazim vas na trnicama, na
autobusnim stanicama, u gostionicama,
bolnicama, na grobljima...
Ne vidite Me, niti ujete Moje pitanje.
Ogledajte se: ne vidite li i gore i dolje
koliko vas volim?
Jer sve ovo oko vas dao sam vam da
shvatite samo jednu stvar: Moju ljubav
to je sebi neodoljiva, pa ljubi i prosipa
se i po blatu, i po mjeseini.
76. ODLETI MILI ANELE,
Mene vie na nebu nema.
Mene vie na zemlji nema.
Mene ima samo u tvojemu letu.
Vjeruj Mi: ne naputa Me.
Ako te guram iz gnijezda nebeskoga,
to je zato to ti je ono postalo tijesno.
77. NISAM JA GOLUBAR NI
SOKOLAR da uzgajam plemenite ptice
za lov i razbibrigu.
Zar da Mi na ruci sjedite, iz dlana Mi
zobljete, u prozoru guete?
Vinite se uvis, krilatice Moje, snesite
jaja u modromu zraku odrat u ih kao
na dlanu.
Vai e se potomci izlei u istoi
modrine, u kristalu visine, u sjaju tiine.
Za let sam vas stvorio, krilatice Moje,
a ne za ukras ruci i krletki.
78. NE BROJITE MI RIJEI, utnje,
poglede uprte, poglede odvraene;
ne brojite Mi blagoslove, koje sam dao
ili uskratio; moete li prebrojiti kapi od
kojih se oblak sastoji, i od kojih je duga
sainjena?
Kapi duge koja jest, koja nije, kapi koje

31
jesu, koje nisu; a ljepota jedina jest
ljepota od tih kapi nainjena, jedino je
vrsto tlo za ljubav.
79. JA, SATHYA SAI, pokazujem ti
kakav je Bog.
Pokazao sam ti i gdje je Bog.
A to je Bog, to moe saznati od Boga,
koji nema ni imena ni lika.
80. PAMTI ME PO ZABORAVU,
koji raste izmeu tebe i svijeta.
Tolike si stvari rastoila, tolika lica
otpustila, neprimjetno, kao to jesenji
kesten otputa lie.
Ne boj se: taj je zaborav sjeanje na
Mene.
Taj je zaborav sjeanje na tebe.
Taj je zaborav dar i blagoslov, koji ti
aljem kao pozivnicu na nezaboravnu
gozbu.
81. LJEPOTA JEDINA JEST,
a sve to je sainjava, prolazno je.
Pusti da u miru proe ono to je
sainjava: ti nee proi.
82. ZAR NISAM BIO PREJASNO
BLAG i preblago jasan?
Zar Me niste udisali, zar Me niste pili,
jeli, u Mene se odijevali?
Zar se niste sa Mnom umivali, u Meni
oi sklapali i rasklapali?
Zar vas nisam proimao preblag i
uporan, uei vas ivotu osjetila
tananih, zapaanju kakvim cvijet osjea
da je popraen peludom boanskog
oploditelja?
Zar nisam? Zar niste? Zar nije?
Pa za im se ogledavate kad je sve u
vama?
to jo oekujete kad ste sve dobili?
83. TETURA... MISLI, OD UMORA
JE, od slabosti je.
Ali nije.
Tetura od obilja, od darova kojima sam
te zasuo.
Iz ruku ti ispadaju, i dok ti ispadaju,
ti Me ve moli za nove.
84. BUDI NJENA S OPORIMA, budi
blaga s osornima.
Jer takav je Moj posao, i Ja ga
svakodnevno obavljam, kao zemlja koja
se okree i za one, koji tvrde da se ne
okree.
85. BOE, NEKA OVO BUDE TVOJ
DAN, kroza me prodjenut, kao konac
kroz iglu.
Njime saij to je poderano, na nj nanii
to je raznizano.
Neka mi uveer bude dano da samo
malo zavirim u obavljeni posao da
vidim gdje je zakrpa, i o ijemu je vratu
niska.
Ali ne moram nita saznati.
Iglu baci, ali ujutro, moj Boe, uzmi
novu, i prodjeni kroz nju Svoj dan.


86. AKO SA MNOM NISI, nigdje nisi,
ma gdje da jesi.
Ako sa Mnom jesi, svagdje jesi, ma gdje
da nisi.
87. OD MENE TI JE DAR: da nigdje
nema mira ni radosti, ako nisi sa
Mnom.
Zato ne gledaj kuda e, i kamo, kada
e, i kako gledaj samo da bude sa
Mnom.
Jer od Mene ti je dar da nigdje nema
mira ni radosti bez Mene.
88. ZAHVALJUJEM TI to si mi dao
elju za Tobom.
Zahvaljujem Ti to me nisi pustio na
miru.
to si mi pokazao kakav je pakao dan
bez Tebe, a kakav raj trenutak s
Tobom; i kakva je milost znati se kajati,
znati zahvaliti, znati poeljeti ono to Ti
od nas eli.
89. GOSPODINE, ZAHVALJUJEM TI
za dan proveden s Tobom na visoravni
kraj jezera; stavljam Ti ga pred noge,
umotana u muk i svilu mjeseine.
Neka Ti lei pred nogama cijele noi,
a ujutro, odmotaj ga i na ruke poloi mi
ga, taj dan od neprolaza, da se tako
meu nama vrti do kraja naih dana.
90. JUTROM, OTVORI OI IROM
Jutrom, otvori oi irom, i itaj Moju
poruku sa svih strana.
Sve to vidi Moja je rije.
Na slogove sam je razlomio da vam
olakam itanje; ona je kruh, koji vam
svako jutro lomim za okrepu, ne brojei
vam zalogaje.
91. UNUTRA, U MOJOJ RIJEI je
utnja. Ne moe se rei unutra.
Ipak, ti stalno pokuavaj.
Nita nee rei, ali e uti i rei da si
ula, i ut e drugi ono to si ula.
92. NE BOJ SE, PUSTI DA TE MRVI
MOJA VELIINA
Prah da bude, a Ja da kiu na tebe
pustim, pusti.
Blato da bude, pusti.
Ja u od tebe Svoje slovo oblikovati,
na suncu Svoje dobrote ga ovrsnuti
da Moju silinu podnese svakim
atomom svojega bia da pamti da je od
loma sazdano, i da zato veliinu
podnosi.
93. TO DALJE IDE, Moje e
stupice sve tee razlikovati od pravoga
puta. Na otrici noa, na bridu dlake,
razilazi se put u nebo od staze u pakao.
Otvori sve svoje oi, i gledaj svim
svojim srcem kuda stupa, jer cijeli tvoj
dosadanji put sada ovisi o samo
jednomu koraku.
to si Mi blie, to e te lake daljina
zavesti, Moj dvojnik isprositi, Moj
gubitak preoteti.
94. CIO TE DAN KUPAM u Svojemu
oku, a nou ti gleda slike koje je oko
danju pilo, i nou si budna u
uspomenama onoga to spava.
95. OSLUKUJ TO GOVORI, i ui
ono to kae.
Utiaj se i sluaj tko govori, i to kae.
96. DAJ MENI SVOJU GORINU
Daj Meni svoju gorinu zbog onih, koji
Mene kleveu.
Daj Meni svoj jad zbog onih, koji Mene
ne ele znati. Bez obzira zbog ega je,
jad je jad, gorina je gorina.
Daj ih Meni, a na ispranjeno mjesto
useli Mene ispuni Mnome sve to
nisam Ja.
97. DOGOVORISMO SE da e se
probuditi u posljednji as, da probuena
ne bi otila budnim putem od usnulih;
dogovorismo se da tako bude da gotovo
ne bude, da bi moglo biti za one, kojima
jedva da e biti.
Ne plai, jer pla ti je san, a san nije
manje prosvijetljen od budunosti, jer ti
spava da bi se drugi budili prije
svojega vremena; jer e, spavajui,
preuzeti na sebe spavanje drugih, jer
e im svoje buenje pokloniti. Ne plai,
takav san nije manje svijetao od
budunosti.
98. TO SAM JA, JA, JA koji izgovaram
tvoje ime kao Svoje.
To sam Ja, Ja, Ja, koji tvoj oblik
uzimam kao Svoj.
To sam Ja, Ja, Ja, koji svod nebeski
zovem Svojim, i zemlju pod njim,
Svojom.
To sam Ja, Ja, Ja, koji imam, a koji
nisam to to imam.
To sam Ja, koji sam Ja, i nita to je
Moje ne moe Me saznati onakvoga
kakav sam Ja.
99. SVA BIA SVEMIRA ude za ovim
to je vama dano, a vi ne znate ni to je
to, ni gdje je to.
Ogledavate se zaueni, da vidite i to
je to, i gdje je to ali kako da vidite kad
gledate oko sebe, umjesto sebe da
sobom vidite.
100. JA SAM SVI OVI LIKOVI o kojima
pita tko su, Ja sam sva ova imena o
kojima pita ija su.
Meni je svejedno kojemu e se imenu i
liku prikloniti.
Uim te da i tebi bude svejedno.
Uim te da se svaki lik i svako ime zove
Ja, da svaki lik i svako ime zove Ja.
101. NA MOJOJ ZEMLJI, POD MOJIM
NEBOM, u Mojoj noi, ti Mojim rijeima
Meni o Meni govori.
Tebi jedinoj dajem slobodu da ne bude
u istoj ravnini s nebom, zemljom, noi, i
rijeju jer eljan sam da se iz svoje
slobode nazove Mojom.
102. ALJEM TI LJUDE koji ne misle
kao ti, ali koji vole kao ti.
Voli ih kao da su ti, i ne misli o svojoj i
njihovoj misli.

32
103. JA SAM UHO, u kojemu se
susreu zvukovi zemlje i neba;
ma kako bili strani jedni drugima,
oni u Meni tvore glazbu za Moj uitak.
104. KAI SAD ZBOGOM JEZERU u
tri sjaja, zaroni sad u jezero u tri sjaja,
tamo gdje samuju trojica od jednoga
komada.
Od svega to sam ti dao ne uzmi nita
ni sjaj ni trojicu; uzmi to jedno od
jednoga komada.
105. TIINOM SAM TE ZVAO, a ti si
glas ekala.
Blizinom sam te okruio, a ti si daljinu
nasnubila.
Sebe sam ti dao, a ti si se Mojemu daru
nadala.
Uskraujem ti sve da bih ti dao sve:
glas i daljinu i dar Svoj ti oduzimam,
da bi ostala sa Mnom u tiini i blizini.
106. PONEKAD NE KAEM KAKO
JEST, ve to jest; ne kaem gdje jest, i
kad jest, ve to jest.
Proziri Me dokle god sam Otac tvoj.
Ja ti munju pokazujem, a ti se potom od
groma strese, i misli kako je svjetlost
manje nesrodna grmljavini.
107. PEATIM DO DALJNJEGA
IZVOR SVOJ, izdan Svoj, studenac
Svoj; voda u njemu nije umorna, no
umore se usta pijui ju.
Obustavljam do daljnjega put Svoj, prt
Svoj; nije se zemlja pod korakom
umorila, umorie se noge gazei ju.
Zaustavljam do daljnjega pjev Svoj
ptica nije umorna, umorie se ui to ju
sluahu.
108. STOLJEIMA SAM PUNIO
TVOJU AU izdri u svojoj elji za
ednima, pruaj se ustima i suhoj
zemlji.
Budi Moja aa!
Ostani vjerna svojoj ei.

(Beograd, 7.9.91. 3.10.91.)
Ratni dnevnik

1. ZAR MOE BITI ITA, prije nego
to bude Moja od Moje nacije i Moje
drave? Doi, stani sa Mnom na
motrite, i gledaj, i kai Mi to vidi?
Jesu li to Srbi i Hrvati? Ne, to su tek
kostimi! to jo vidi? Jedni igraju
druge! (Nekoliko puta za redom).
Izmjenjuju se. Za koje onda navija? Za
jedne i za druge!?
To su due, dune svojoj karmi
dolaze i odijevaju kostime Hrvata i Srba
na pozornici od ratne igre. Za to si, i za
koga? Za igru!? Gledaj ju, i svjedoi ju!
Ti nisi ni Hrvatica ni Srpkinja, jer si i
jedno i drugo, i jo si mnogo toga. Igru
gledaj igra je zakonita. Ona iz vas
samih izvire.
Budi u prvomu redu od Moje nacije
trai Moju pravdu i Moju istinu. Zar je
kriv jedan narod, ili drugi? Zar nisu svi
doli optereeni svojim dugovima,
sklonostima, eljama due tolikih? Zar
moe navijati za due, a protiv dua?
Ne, ti navija za dobro, za istinu.
Kostimi su privid. Moli da dou due
prosvijetljene i iste, koje e ih nositi
radosno i dostojanstveno, i koje e
opravdati jedan i drugi historijski
kostim.
Ti to zna.
Pa zato onda puta tlapnji da kroji
tvoj vidik? Moli za istou i obraenje
dua, koje nose oba tebi poznata
kostima.
Poruujem ti Svoju istinu, Ja, Otac tvoj
nebeski.
2. TO JE ISTINA ta mrtva tijela su
istina.
Ali istina obje strane, naalost.
Istina, koje se i jedni i drugi odriu!
Ta tijela, bez obzira kad su zmrcvarena,
za ivota ili u smrti, govore o ljudskim
demonima.
Ta tijela jadna, izmrcvarena, istina su.
3. ZAR ITKO MOE STRADATI KOMU
NISAM TAKO DOSUDIO?
Ne upinji se spaavati bilo koga
drukije, nego molitvom.
Jer zar se itko moe spasiti, ako Ja
nisam tako odluio?
Moli Me, stoga, da preodluim spasiti i
one, kojima to nije namijenjeno.
Zar ima sluaja, i prokrijumarenoga
stavka zakona, zar ima uloge, ispale iz
Moje drame?
Ti moli za one, kojima sam navijestio
smrt.
Ti bi morala znati da je smrt ponekad
nagrada.
Tko doigra igru, taj odlazi s minskoga
polja tijela, svijet ga vie ne dri, kao ni
upljikava posuda vodu.
Tko je zaigrao naopako, mora se vratiti
da igru iznova zapone.
Ne pleti se u Moje rasporede: oni su
pravedni i blagotvorni.
alji molitvu za mir i svjetlost, a Ja u
vidjeti to u i kuda u s njom.
Otac tvoj nebeski ljubi te njeno, a
Njegova je strogost poseban oblik
dobrote.
Vjeruj Mu, pa i onda kad ne moe
umom dokuiti Njegovu pravdu.
4. SVE SAM ODREDIO: tko e ivjeti,
tko preivjeti, a tko odivjeti.
A nekima sam od vas odredio da se
molite da ublaim odreenje.
5. REKAO SAM TI, DIJETE MOJE,
nisam li ti rekao?
A ti Me stalno iznova pita ono to ve
zna.
Budi na strani istine. ali ih jednako.
Voli ih jednako. Imaj istu mjeru za obje
strane.
ali li vie kuu izgorjelu, ili spaljen
dom? ovjeka probodena, ili ovjeka
mecima probuena? Dijete, zar Ja
razlikujem izmeu Srba i Hrvata?
No karma je svakoga ovjeka samo
njegova, pa i karma je svakoga naroda
samo njegova.
Nije sluajno ni to, to e potomci jo
dugo snositi sram i poraz ovoga
bezumlja.
ali one, koje zove svojim
sunarodnicima, ono to naziva svojom
domovinom. Ali tko je tvoj narod, gdje je
tvoja domovina? Nisu li tvoj narod isti i
pravdoljubivi, tvoja domovina nije li
Moja svjetlost i istina? Kad takvu
domovinu brani, brani i onu drugu,
koju poznaje kao Hrvatsku. I kad ti se
ini da su ju nepravdom oinuli, i da je
gaze i briu joj tragove, ne daj se
uhvatiti u mreu mrnje i gnjeva, ostani
u Mojoj pravdi ak i tada kad ti se ona
ini nepravednom.
Jer znaj da se nijedna kap krvi nije
prolila bez zakonita uzroka i isto takve
posljedice; nijedan vrisak, nijedna suza,
nijedan poar ne zbiva se bez razloga
znaj da se svakomu dogaa ono to je
sam dozvao, i da su mnogi namijenili
drugima ovo, to ih sada same snalazi.
Samo oni, koji nisu sudjelovali u mrkim
mislima i nakanama, prei e preko
mosta u Moje doba.
uvaj svoje srce za ljude svih imena i
boja, poali i one, koji bacaju granate, i
ne pitaj jesu li Srbi ili Hrvati. Moji su,
makar to ne znaju, tvoji su, jer dao sam
ti da se moli za njih.
6. OVO NIJE TVOJ RAT, DIJETE
MOJE, pa ipak, pa ipak, ti ratuje sa
sobom zbog rata, koji nije tvoj.
Raskrsti sa svim vezama koje su
pristrane, neka su ti i jedni i drugi
tvoji, jer dao sam ti ih na voljenje i
razumijevanje, njih, tako sukobljene
u smrtnomu hropcu jedne u druge
zubima utonule, a misle da su razliiti.
Razrijei ih najprije u sebi vadi kljove,
nokte, noeve mrnje polako, da ne
iskrvare u tebi oba da preive, da
ozdrave. Jer ne zaboravi: oni su dijelovi
tvojega uma, i ako jednomu dopusti da
umre u tvojoj ljubavi i pratanju, sebe si
ubogaljila za taj dio.
7. NE IZDAJ ME, RATNICE MOJA, ne
zaboravi da je tvoje jedino oruje irina
ljubavii suuti, da drugoga oruja
nema da drugi rat ne postoji, osim
rata s otuenou u sebi.
Zlodusi su se preselili u odjeu roaka i
prijatelja, sve se nadajui da e
ustuknuti od vjernosti Meni. Zar ti itko

33
moe biti brat, prijatelj, roak,
suplemenik, tko nije na strani
svjetlosti?
Vjean je to razgovor izmeu tebe i
Mene, Aruno, Moj ratnie, vjena je
Kuruketra u nama i oko nas!
Nita nije tvoje, ako najprije nije Moje. I
neu da bude Moje zato to je Moje,
nego zato to Mi ga ti od svoje volje u
ruke predaje, ne pitajui hou li ti ga
ikada vratiti.
Ne tvrdi, stoga, da je tvoje neto, to Mi
nisi dala da je tvoj onaj, koga zove
sinom, bratom, muem, prijateljem, da
je tvoje ono, to zove domovinom,
zaviajem, narodom.
Najprije ih pokloni Meni da bi mogla od
Mene primiti oinstvo Boga i bratstvo
ovjeka.
Ta tko ti je roeniji od Mene, tko
bratskiji brat, tko odaniji mu, sin,
prijatelj, ta to ti je istinskiji zaviaj i
ivotniji ivot, od Mene?
Trai najprije Moje carstvo, i carsku mu
pravdu; jer sve ljudske pravde nee te
uiniti pravednom kao ova jedna, Moja.
8. VREMENA SU TEKA, ARUNO,
as je za umiranje.
Zna li zato? Zato jer je tvoje srce
raspolovljeno, i krvari rezom i
razdjelom. Za kim to tuguje, duo
ratnika? Zar za kostimom, koji naputa
pozornicu?
Tako je odreeno glumac, koji taj
kostim nosi, tako je sebi namijenio; u
drami, iji sam autor Ja, izabrao je
takvu ulogu.
Podigni svoj luk i tobolac, smuena
duo nije vrijeme za plakanje, as je
za ljubavnu borbu sa srcem, koje ti
puca. Ne daj srcu da dva stana ima i
dvoja vrata da otvara, pa ti vremena
vie nee biti teka, niti e ovaj as biti
smrtan, niti e ti ijedna strana biti
blia od Moje.
Povijest se ponavlja, ti se ponavlja,
sukob i rat do istrebljenja se ponavljaju
Ja sam vjean i promatram vas
sjedei na vozarskomu mjestu,
pjevajui Svoju pjesmu onima, u
kojih je sluh da Me uju.
9. ZAPALILI SU LOMAU, i sada, kad
se razbuktala, izdaju joj naredbe da
prestane gorjeti, a naredbe se jedva
uju od huka i praska plamena.
Ah, ne mislite da ste vi gospodari vatre
vi ste sluge njezine!
Dovoljno neoprezni da vatru razgorite,
da eravicu raspretete. Gospodar je
vatre ono to gori i hrani pomamnu glad
ognja.
Ovo je pogrebna lomaa, sagorijeva
runu, bolesnu, i mrtvu tvar. Ne plaite
gledajui njezin udoliki ples, njezin
bijes i prodrljivost, jer to je blagoslov
za sve vas, koji je gledate izbliza i
izdaleka, ali s nesagoriva mjesta.
Sve to nosite u depovima nutarnjim i
vanjskim, a to je neisto i trulo, iznesite
sada na vidjelo, i zavitlajte u tu istilinu
vatru bez aljenja i bez oklijevanja. I bit
ete objasni vatrom, i ogrijani, a nee
vas sagati, nee ni opriti, nee ni
oprljiti.
10. ZAR NE SHVAA DA PRAVE
VIJESTI PRIMA OD MENE, s oltara
svojega srca? Okani se vijesti koje
rigaju ekrani i zvunici, novine i
govornici. Ostavit e te opustoenom te
vijesti, jer su one izraz pustoi, koja je
obuzela um i srce ovjeka. Nijedna
strana ne preza pred laima, zatajom, i
licemjernim izoblienjem.
U srcu, na Mojemu oltaru, upali svijeu i
zovni Me aptom. aptom u ti rei sve
to treba znati.
I znati e tada.
No borba je kako zadrati Moje znanje
kad ode s Mojega oltara; kako ga
obraniti od hordi, koje ti ga ele
opljakati. Horde su sve ee i sve
ee, ali na Mojemu oltaru Ja dajem
odrjeenje od straha. A spokoj je jedino
oruje protiv kojega su bespomoni oni,
koji se hrane tuim strahom.
Ne sluaj, mila, vijesti BBCa i Beograda
doi na Moj oltar, i sasluaj to ti
imam rei o svima njima, i o cijeloj tebi.
11. PAZI NA SVAKI SVOJ KORAK, ne
daj mu da ti izmakne, i sam nekud
pobjegne.
Jer vie nema povratka i novoga
poetka moe samo naprijed, ili
nigdje.
13. TO MISLI, ZATO SAM TE
POSTAVIO NA SREDINU IZMEU
DVIJE VOJSKE, na mjesto odakle se
vidi i jedna i druga? to misli, zato
sam te doveo na to mjesto iz krajolika
lotosa i hramova?
Gledaj srcem i jedne i druge, istom ih
ljubavlju iscjeljuj. Jer oni su tvoji. Brani i
jedne i druge od njih samih to se
ponekad ini kao da ih treba braniti
jedne od drugih. Ne, u njima je taj drugi
brani ih od njihove zablude da je taj
drugi netko drugi, a ne oni sami.
Kako e ih braniti, pita?
Rijeju, koju sam ti za to dao.
Ne, nisam ti dao rije da pjeva Meni
tako sam te predobio, u rije te
namamio; dao sam ti rije da ovjeku
govori o njemu.
Na ovo sam te mjesto postavio, jer
odavde se vide obje vojske, obje obale
tvoje rijeke.
12. DA, OVO JE VRIJEME O KOJEMU
SAM GOVORIO kao o vremenu
umiranja Zvijeri.
A tko ste vi, znadete li? I komu sluite,
pitate li se? to rade vae potajne misli,
klanjaju li se Zvijeri, dok vaa usta
govore molitve za rtve zvjerstva?
Pa ako se klanja svojemu gospodaru
milju, klanjaj mu se i rijeju ne
licemjeri, jer nita nije tako pokriveno,
da ga ne bih mogao otkriti, nita tako
bojom premazano, da ga ne bih mogao
prozreti.
Zvijer umire urlajui, a neki od vas misle
da je to urlik snage.
14. SVI OVI LJUDI KOJI MISLE
ZATOR, ponienje, i gaenje drugih, bit
e zatrti, ponieni, i zgaeni.
Oni su ve mnogo puta imali prigodu
shvatiti da to nije put, koji igdje vodi.
Ovo im je posljednja prigoda. Pomozite
im svi vi, koji znate pute k Meni
koraknite tim putevima ustrije,
odlunije.
Ne sudite nikomu, pa ni sebi. Imajte
jedan cilj da umnoite dobro koliko
moete, da ga podijelite koliko vam
drago.
15. SVEI IH U SREDINI ZA JARBOL
veslae svoje galije.
Dvije su strane, a jedna je laa.
Neka ti veslaju obje strane, slono i
skladno, ako ne eli da ti laa stoji u
mjestu.

16. OH JARBOLE, MOJ JARBOLE
Ne naginji se ni na jednu stranu,
ako ti je do toga da ti brod preplovi ovo
burno more!
Ni udar munje u tvoj vrh nee ti nauditi
toliko, koliko nagib k jednoj strani, a
otklon od druge.
Plovi ravnovjesno, nosi se visoko,
gledaj se daleko, i stii e sigurno
u pratnji bijelih ptica kliktalica.
17. GALIJA JE TVOJE TIJELO, duo,
jarbole.
Galijai za veslom tvoje su misli i tvoja
uvstva, vesla su tvoja ula i utila, a
razum je kormilo.
Kapetan tvoj tko je, gdje je, kad je?
Ti plovi pod Njegovom zastavom,
vijori ti i s vrha i s pramca.
Vidjet e ju samo ako ostane okomit,
u nebo uprt, duo, jarbole.
18. PIJANA JE ENA TVOJA I MOJA
ZEMLJA, gle, tetura razvijorenih kosa,
oiju raskolutanih strahom i bjesovima.
Uzalud je govoriti pijanici niti uje, niti
razumije.
Ali kad se bude mamurna budila, u
sluhu e joj zaostati neka rije ona
nee znati odakle joj, pomislit e da je
njezina, posvojit e ju, osluhnut e ju,
zavoljet e ju.
Govori pomamnici kao da te uje, jer
uti e; kao da te razumije, jer razumjet
e.
19. PREKRASNA MOJA ZEMLJO, to
to sebi radi, to ti rade oni, koje si
podigla? Pale tvoja ita, tvoje stogove,

34
pljakaju tvoje riznice, gaze ti djecu u
kolijevci, i hrane njima hudobe i nakaze
dubokih tmina i zmajskih peina.
Ljepotice, zemljo, tebe su raspela tvoja
djeca, i pod kriem se tvojim kockaju za
tvoje haljine, da, za prnje se tvoje
ubijaju, a tebe su raspeli da bi to
nesmetano mogli raditi.
20. POTOMCIMA VAIM NEE BITI
LAKO disati u gustoj tmini mrnje i
osvete.
Kao veslai u galiji, oni e se nai
prikovani za mukotrpan ivot roba.
Lanci njihovih otaca vezat e ih za
galijaku klupu, da s njom tonu ili
isplivaju, bez nje da slobodna ivota
nemaju; jao si ga, djeco Moja, onima,
koji izabrae roditi se od vaih slabina.
21. SAN JE TA SMRT, SAN JE TA
BOL a kako se od smrti i boli izlijeiti,
kako drukije nego se probuditi?
A vi biste da sanjate lijek, da sanjate
zdravlje ah, ne sanjajte vie, pa
makar vam san bio o lijeku i
zdravljenju, pa makar vam san bio o
samomu buenju.
Probuditi se, to je sve to valja uiniti.
Uinite, dakle, sve: probudite se.
22. GALIJO, NE POSRI, GALIJO,
nisu ti krivi valovi, ve teret u tvojoj
utrobi to klizi as amo, as tamo
podivljao tovar, teite razbjeano od
toga posre, galijo, od neravnovjesja
svojega, a valovi su zamka da
povjeruje da njihovom krivnjom tone.
23. MORE STE UZBURKALI svojim
plovidbama, vjetar ste podigli svojim
zastavama, munje ste privukli svojom
jarou, kiu ste dozvali svojim suzama.
I sad glavinjate kroza oluju, koja je slika
i prilika vas samih.
I jo uvijek ne uviate tko je tvorac
vaega brodoloma.
24. DJECO NEBESKA, KOLIKO LI
STE ZEMLJI NAAO UINILI,
dopustivi zlu da kuje svoj dan, svoj
veliki roendan, i gozbu zavrnicu?
Svi ste, djeco Moja, toj gozbi kumovali,
a koliko je tko kumovao, to znam samo
Ja.
Netko toliko, to je propustio rei zlu da
je zlo, a netko tako, to je zlo u zvijezde
kovao, netko pak time to je zlo inio, i
druge nagonio da ga umnaaju.
I sada, kad misli, rijei, i djela izmiu
nadzoru, kad pucaju brane i okviri, vi
morate nauiti ono, to ste propustili
nauiti kad je bilo vremena i zgode: da
sve ovo iz vas samih izvire, i da ete se
raati u nedoglede kao potomci svojih
djela.
Pritegnite kolane misli i uvstava, elja i
nagona, ako ne elite da se ovaj rat
produlji niz pokoljenja bez dna. I ne
ekajte da to druga strana prva uini, jer
vi to ne inite zbog drugih, ve zbog
sebe; i bitka nije jednih s drugima, ve
svakoga sa sljepilom i sebinou u
sebi. Bitku bijete za osvajanje Mene, a
ne za osvajanje plijena, zemalja, grba, i
zastave.
Djeco nebeska, veliku ste aobu zemlji
uinili, dopustivi zlodusima da kuju
svoj plan, svoj dan, svemu dobru
smrtodan, a svemu zlu roendan
ustajte djeco nebeska, jer nema tko
drugi ustati i na put im stati, obraniti
zemlju alosnicu, potuljenu, iznemoglu
udovicu nema tko drugi ustati, rane joj
izvidati, svojom joj se radou radovati.
Vi ste prozvani ve odavno; stigli ste do
posljednjega asa u vremenu odziva.
25. OVOGA ASA OVJEK
OVJEKA PROGONI mrnjom: sjenik
mu pali, bunar mu truje, kuu mu rui,
neja mu zatire, ivot mu uzima, na
grob mu pljuje; ovoga asa ovjek pada
na ispitu ovjetva, a zvijer iz pradobe
odaziva se na ljudsko ime.
26. MILOST TVOJU ZAZIVAMO, Oe
na milosrdni; u vrtlogu smo bezumlja i
bezduja, oko nas ljudi u ljudima tmasto
ubijaju ljudskost, jer cilj nije ubiti
ovjeka, ve ovjetvo.
Gospode, nije li to rat demona s djecom
svjetlosti, davno s obje strane
pripreman?
Mi, koji smo na Tvojoj strani, ne plaimo
se tame.
Ali patimo zbog onih, koje crni vrtlog vrti
u sve uim navojima. Milost Tvoju
zazivamo na one, koji nisu zli, nego
samo slijepi. Pomozi im, Oe na
predragi, srce im prosvijetli, okrijepi ih
Svojom blizinom, da se uzmognu oteti
rasapu duha, i nevidu srca.
Milost Tvoju zazivamo za nau brau i
sestre, za djecu Tvoju odlutalu; milost i
za nas, da ostanemo s Tobom sada i
zauvijek.
27. MILOST SVOJU DAJEM, mila, i
onima, koji milosti nemaju.
Pruam im prigodu da vide i uvide
istinu.
Na muku i bol ljudsku sputam Svoju
rosnu blagost, Svoj balzam-dodir; vidam
i one rane koje, nevidljive, zjape u dui,
i gutaju svjetlost kao crne rupe,
prodrljivo.
Odbjegloj djeci Svojoj aljem poziv da
se vrate.
Vama dajem prigodu da im poziv
uruite, prevedete, na srce im ga
poloite, kao dlan to grije i miluje.
28. NE TREBA TI ZNATI, TREBA TI
VOLJETI
Srce je argument najvei, ono e
ustoliiti pravdu u svijetu. Politka mira
politika je srca i sranosti. Nije hrabro
mrziti i prezirati, hrabro je, usprkos
mrnji, mrnjom ne uzvratiti.
Gledam te iz mjeseca gdje u noi latice
srca rasklapa, da primi u nj miris Moje
miline.
Nad vaim sam ivotima kao sunce nad
pupoljcima.
Snazi Moje topline neete se vie dugo
opirati. To vae predavanje Meni,
najvea je vaa pobjeda: slatka
i blaena gdje onaj koji predaje kljue
svojega tvrdoga grada, dobiva na dar
svijet bez neprijatelja.
29. BEDEM LJUBAVI PROPUTA
SAMO LJUBAV
Mrnja kroza nj ne moe, strah kroza nj
ne moe.
Ali ljubav izlazi i ulazi u taj tvrdi grad,
koji niti je tvrd, niti je grad, ve otvoreno
mjesto bez granica.
30. ZLO JE ZLO, MA TKO GA
POINIO, pa i tvoji najdrai. Moli za
Moju pravdu, i ne plai zbog nevinih, ne
brini za krivce. Tko je nevin u tvojim
oima moda je kriv u Mojima, jer Ja
jedini znam istinu. Isto tako, krivcima ti
se ine neki, jer ne zna o njima ono,
to Ja znam.
Moli za sve njih, za rtve i krvnike, da
duu ne grijee eljom za zlodjelom,
mrnjom, osvetom, pohlepom. Dat u
im tvoju molitvu kao miris: neka je
udahnu, neka odahnu.
Moli za pobjedu dobra u njihovu srcu
to je jedina pobjeda za koju vrijedi ivjeti
i umrijeti.
Mio je tebi tvoj narod, jer je on mio
narod; eli mu pravdu i istu duu,
sjajem pratanja i suzama kajanja
okupanu.
31. BOE ISTINE, DAJ DA IM
PROGLEDA SRCE
Boe milosra, daj da im srce progleda
to prije.
Boe ljubavi, daj da hrabro ne ustuknu
pred prizorom Tvoje istine.
32. TVOJ NAROD, KOJI JE, tvoja
zemlja, ima li granice?
Gdje joj je prijestolnica? Tko je vladar i
glavar njezin? Ne zna li?
U njoj si kad si u dui svojoj; u
glavnomu si gradu kad si u srcu
svojemu; grb joj proslavlja kada voli i
prata.
Vladar ti njezin zbori kad Mene uje,
dok Mene slua.
33. ZAUSTAVI RUKU KOJA PODIE
NO, sjekiru, puku; ugasi poar u dui,
u kui; otkai pomor nejai, poharu ita,
zator ovjeka. Dobru si nas uio, a mi
smo, gle, zli sebi, jer smo zli drugomu.
Zato, o Gospode, ne posluasmo
Tvoju rije?
Satire nas bolest mrnje i gnjeva;
raspada se zemlja od nae omraze
kako e nam suditi njezin kamen kad ne
ostane na kamenu, kako li e protiv

35
nas u nebo povikati krv, koju smo jedni
drugima prolili!
Probudi nas od suludoga sna,
Gospode, jo uvijek ima nade da pred
Tobom jedni drugima suze obriemo.
34. MOLI SE ZA DRUGE, JER ONI
NISU DRUGI, ve ti sama.
Ali ne moli se za njih zato, to su oni ti
sama, ve zato to sam ih tebi dao kao
druge.
Rat oko vas bjesni, ali ne odstupajte od
tiine u srcu, od tiine u kojoj die Moja
rije. Ni idite nikomu i nikamo po stav i
miljenje u vama je davno i oduvijek
Moj stav i Moja misao.
Uinite ju svojom, to je sve to trebate
uiniti.
35. KOMU SAM POKAZAO
UNUTRANJOST SUNCA, taj vie ne
bi smio mrak ni gledati, ni sluati. Taj bi
smio znati samo svjetlost i vatru; taj bi
smio biti samo ar i sjaj.
Sjea li se golema, vjena, nijema
velianstva sunca ono te obvezuje na
golemo, vjeno, nijemo poklonstvo
Tvorcu njegovu da nikad, ni askom
ne odluta od Njega, ni aska da ne da
sitnoj misli, razmirici uma, sebeljublju,
slavohleplju, tjesnoi uvstva, uskoi
vidika.
Koga sam poveo u nutrinu sunca, taj bi
uvijek morao, pa i nou, sunati svoj um
na vjenoj, monoj vatri Tvoreva
velianstva.
36. OH DIJETE, DAO SAM TI MNOGE
TERETE, ali zar ti nisam dao plea da
ih nosi, zar ti nisam dao usta da ih
pjeva? Nosi ih i pjevaj, dakle,
i vidjet e tvoja plea kako e im teret
postati lak, pa jo laki.
Ali pjevati, pjevati teret, nije tako lako
kao teret nositi.
Dao sam ti plea da podupre nebo.
Dao sam ti usta da podupre plea, dao
sam ti teret da bi zapjevala, da bi
poletjela onim, od ega posre.
37. DUGO SAM EKAO, ekao sam
strpljivo, da se pomoli za svojega
dumana.
I sada, kad sam molitvu ti doekao,
putam tvojega dumana na tebe:
jer sad ti nita ne moe.
38. TA TKO SAM TEBI JA, tko si Meni
ti, da o treemu toliko razmilja?!
Tko si sebi ti, da Ja u tebi mogu imati
takmaca?!
39. OE NA, IMA LI VEEGA
ZAKONA od Tvoje milosti?
Blaga kao dodir duge, Tvoja je milost
jaa od lanca karme, od katanca,
kojim smo zakljuani za svoja djela.
Zar bismo Te molili da nisi umoljiv, da
nisi veliki Bog milosra?
Oprosti nam dugove nae, jer siromani
pred Tobom stojimo.
Na je jedini imutak dug, koji nam drugi
duguju pratamo ga od srca, amen.
40. SVAKO JE ZRNCE PIJESKA NA
MJESTU, koje sam mu Ja odredio.
I svakomu sam zrncu pijeska dao elju
za boljim mjestom, i svakomu sam
zrncu pijeska dao molitvu da mu elju
usliam.
41. OVAJ JE RAT DIM I AA vaih
dimnjaka, plijesan vaih postelja, zadah
vae kuhinje; kuteva vaih mrak je i
pauina. Ovaj je rat tmora vaih misli,
tatina vaih blagdana, praznina
vaega srca.
to mislite njim osvojiti, osim jo veega
dima i mraka, jo vee pustoi srca i
uma?
42. OSVOJITE VAU DUU, TU
VRLET-KULU, gdje stanuje vladar svih
brda i dolina, oko kojih vae vojske
bitke biju.
Vlasnik svega za to ratujete, stanuje u
vrlet-kuli vae due.
A vi, gdje pravdu traite, od koga posjed
otimate, ije ume sjeete i gradove
opsjedate, u nedoglede tako a zato?
kad moete imati Onoga, koji sve ima
imati Ga bez spletke, bez zlata, bez
maa a kako? poklonivi Mu sebe,
zadobivi Ga sobom, u vrlet-kuli due.
43. NITKO NE MOE ISPUNITI TVOJE
MJESTO kod Mene osim tebe.
Nitko drugi, pa ma koliko se trudio.
Sve to ti um zaokuplja, nije ti prijatelj:
a to ti nije u umu, nema moi nad
tobom.
Pazi dobro koga e pripustiti k sebi
o emu e i komu misliti, koga e
voljeti, koga prezirati.
Najbolje e uiniti ako na vrata svojega
uma postavi strau ljubavi: nitko ti tada
u dom nee uljesti da se u njemu
razmee, i glasno ga zaposjedne,
ve da u nj tiinom smilja ue,
i mirisom ti omili, i ostane.
44. BUDITE BUDNI I ZBOG DOBRA I
RADI ZLA
Zlo da vas nespremne ne zatee,
i pod svoj vas kiobran ne podvede;
dobro da vas ne eka predugo,
i da ne kisne samo.
45. POMISLI NA NJU KAO NA MALU
DJEVOJICU, koja je odjenula haljinu
odrasle ene, pa posre i svakoga asa
pada. Prui joj ruku, uspravi ju, i blago
joj skreni pogled na preduge skute i
rukave njezine haljine.
Uini to zbog male djevojice, koja e
se inae spetljati i pasti, da vie ne
ustane, ali e za sobom povui i ruku,
koja joj nije bila pruena.
46. KORPIJE SAM I EGRTUE
PUSTIO IZ NJIHOVIH JAMA i
pukotina.
One su krenule da ubodu svjetlost.
Zato daje uho kljocanju
korpijonskih klijeta, i egrtanju
zmijinjega repa?
Ogrni se svjetlou, da bi bila dodirljiva
samo svjetlou.
47. OVO JE RAT, RAT, RAT, i
protivnike vam neu pobijediti, dok ih vi
ne pobijedite odvanou srca i
spokojem uma.
Napustite sve raune i proraune,
odloite metre, vage, brojae,
sudbomjere i usudokaze uzmite srce i
um golim rukama, i pruite ih
neprijatelju na sve strane jer sve je
va protivnik, emu se svim srcem ne
otvorite.
Ovo je rat, rat, rat, a oruje sam vam
dao; svakoga trenutka u kojemu ga ne
koristite, va neprijatelj jaa vaom
snagom, silom vaega neupotrijebljena
oruja.
48. TVOJ JE PROTIVNIK TVOJA
NAJBOLJA PRIGODA da upozna
svoju snagu snagu pratanja,
samopouzdanja, i sranosti.
Prije no to saga vojnu, pomiluj
vojnika saali se na nj; pa ni
zapovjedniku zle vojske ne poeli zlo.
Ali zlo, ne, njemu ne prataj, na nj se ne
saali, s njim ne ini ni sporazuma ni
primirja.
Razlikuj, dakle, zlu silu od zlosilnika, i
mrak od mrakonoe; ne sravnjuj otrov s
cvijetom biljke otrovnice.
49. TVOJ JE PROTIVNIK TVOJ
BLAGOSLOV i tvoja amajlija;
ne izgubi ga time to e ga poraziti
silom elika i vjetinom govornitva.
Sauvaj ga time to e ga obujmiti
jantarnom snagom svoje dobre volje,
u kojoj je zlo samo mrtav dokaz
nekadanjega svojega ivota i zuja.
Nosi svoj jantar na srcu, i s vremena na
vrijeme zirni u muicu njim sauvanu, u
crnu mrljicu to jantarnost jantara ini
jo jasnijom.
50. NE PRIBLIAVAJ SE MRTVOJ
ZMIJI, jer otrov je njezin jo iv, i ivi ga
udiu i postaju kao mrtvi.
Ne pribliavaj se mrtvima, jer otrov je
zmije u njima jo iv, pazi da ga ne
udahne i sama ne postane kao mrtva.
Pribliavaj se sebi, i sve dublje udii
ivot.
51. PRIJE NO TO SAM TE PO ZRACI
SVJETLOSTI spustio na zemlju, u tijelo
ovjeka, ti si Meni neto obeala. Svaka
te zraka svjetla podsjea na tvoje
roenje. Ali to te podsjea na tvoje
obeanje?
Pogledaj niz svoj bok: iskri ti se ma
svjetlosti u koricama. Pogledaj u svoje
srce: tamo e vidjeti svoje obeanje,
eljno ispunjenja.
Ima jo samo toliko vremena, koliko ti
treba da pogleda.
Ima jo samo toliko snage, koliko ti
treba da se snagom ispuni.

36
52. REKAO SAM TI: STAZA JE SVE
UA, to je kraa.
Kad se skrauje to je dugo, suava se
i to je iroko.
Koraaj hitro, ne osvri se; blizina tvoja i
neosvrtaj, jo vie put skrauju, jo vie
stazu suzuju.
Koraaj hitro, jo hitrije, idi neosvrtno,
jo neosvrtnije, da se usko jo suzi, da
se kratko jo skrati.
53. TO JE ZAKON LJUDSKI PREMA
ZAKONU BOJEMU?
Slijepa djeco Moja, zar Meni mislite
podvaliti, kao to podvaljujete jedni
drugima? Zar Mene veu vai
mali propisi i netrajna i koristoljubna
pravila igre? Zar sam Ja u paragrafima
vae sebinosti? Zar se usuujute
Moje ime staviti na elo vae uskre
strategije?
to vrijedi dubina broda, koji plitko gazi,
to vrijede jablanovi ptici grmui?
to vrijedi Moj nauk onima, koji ga
tumae, a ivotom ne potvruju?
54. TO SI SE SNUDILA, to si se
skunjila, to si se, voko Mojega
rukosada, skvrila?
Moja je snaga i radost u tebi kao zrnje u
mogranju, as prije prsnua kore.
Kad kora prsne, znaj da ne krvari, ve
da snaga i tlak nutrine dooe rei da
su tu.
55. BOE, TVOJ DAN je moj dan, i
svaiji dan Tvoj dan je dan.
Ali moj se dan mora boriti da postane
Tvoj: mojstvo je njegovo svijea
neupaljena, Tvojstvo je njegovo plamen
neupaljene svijee, plamen, bez
svijee, plamen.
56. U SVIMA SAM VAMA JA ISTI,
i isto prisutan.
Razlika je u tomu to netko vie zna tu
istotu, a netko manje; a netko ba
nimalo; a netko potpuno.
57. DAO SAM TI DAR OD KOJEGA
UZMIE a to je snaga da kae
istinu onima, koji o istini s visoka lau,
ugledno i briljantno lau.
Ne ustukni od Mojega dara, jer ni Ja
nisam ustuknuo od tvojega a to je
strah i slabost, koje Mi pred noge
polae, kao muku svojega uma.
58. U KOARICI TIJELA LEI
SKLUPANA, uvjerena da si jo uvijek
nejae da si dojene, ovisno o
majinu mlijeku.
Protegni se, otvori oi, i vidjet e da
presee rub svoje kolijevke da su
tvoji tabani odrasli, i da nose ucrtan
tloris pravoga puta; da su tvoje zjene
sokolova gnijezda, da je tvoje srce
svjetionik, koji se vjeno pali i vjeno
trne.
59. LJUBAV JE RADOST VOLJENJA
Ljubav je radost voljenja; netko voli jer
mora, pa mu od voljenja dopadne
muka, i volio bi da moe ne voljeti.
Dobro je voljeti, ali nije dobro ne voljeti
svoje voljenje.
Kad budete voljeli voljeti unato
nevoljenju voljenih, naslutit ete
kakvou Moje ljubavi prema vama,
djeco neljubea: od iste je radosti.
60. ZAR JE MUTNO I RAZDJELNO to,
to od vas elim?
Zar je nejasno?
Zar Ja uzmiem, zar Ja odustajem od
Svojih ciljeva, zar ih krojim prema
prilikama i neprilikama vremena?
Zar mislite da ne vidim kako se
zaklanjate za prilike da biste ispunili
potajne udnje i skrovite strasti uma,
eljnoga stvari, koje nisu od Mene?
Ne dogovarajte se kako nadmudriti
druge, jer ete ostati nadmudreni.
Dogovarajte se sa Mnom, i prilike e i
neprilike biti pred vama ponizne.
61.TO JE, ZAR U TEBI NEMA MENE
te uzmie pred zlom?
Zar ne vjeruje da sam s tobom u svim
guvama i vorovima ivota?
Zar misli da sam se iz tebe iselio
negdje daleko, u Jeruzalem, u
Puttaparti, na nebesa?
Samo si ti ta, koja se iseljava
pokustvo svoje i prnje odnosi iz
naega zajednikog stana: tvojega srca.
62. POTRATILA SI DAN U NEMISLI
NA MENE
No nemoj misliti da ti na Mene misli
samo kada misli!
Ti misli na Mene i kada voli tune i
rune, i kada neto melemno radi za
njihovu tugu i rugu; ti misli na Mene i
kada se s djecom igra u travi; ti misli
na Mene i kada ti svijet ne prua razlog
za spokoj, a ti si spokojna; ti misli na
Mene i kad se divi suncu i mjesecu,
vjetru i plamenu, ti misli na Mene i
kada pjeni morskoj uzvraa pjenom
smijeha, ti misli na Mene i kada misli
da na Mene ne misli.
Samo Ja znam kada si u istoj misli sa
Mnom.
I stoga te pitam: zato si potratila dan u
nemisli na Mene?
63. BOLUJ, BOL SVOJ ODBOLUJ
pod Mojim krovom.
Njegovat u te dotle dok ne ozdravi,
ali ne dulje.
Kad se nae na putevima bespua,
na raskrijima istine i privida, znaj da si
ozdravila, i da je sada bolestan samo
onaj, tko ne shvaa da je zdrav.
64. POSTAJE OPASNO BITI OVJEK,
ali Ja ti nisam obeao svijet bez pogibli,
niti si ti pristao na bezopasan svijet,
anele.
Postaje opasno biti ovjek:
ugroen je ovjek, izumire ovjek.
Aneo e uvijek biti, anele;
ali hoe li izdrati da ostane ovjek?
65. JA VAS TJEIM, DJECO MOJA
ZGROZNUTA i smrznuta.
Priam vam da e ova huja i oluja
prominuti kao ruan san, a istodobno
vam dajem znati da vas zapravo ne
branim od huje i oluje, ve od vaega
vlastitoga straha.
66. ZLO POZIVA ZLO NA ZLO; zlu je
glas zla sladak i umiljat, ali dobru je taj
glas crn kao korpionov rep, i dlakav
poput otrovne gusjenice.
Tko je dobar, mrzak je zlu, jer je dobar;
tko je zao, mio je zlima, jer je zao; no to
ne znai da e zlo zlu dobrim uzvratiti.
Zlu je zlo dobro, kao to je dobru dobro
dobro.
67. NAJPRIJE SE OGLASI GLASOM
OVJEKA; potom reci svoje ime, svoj
rod, svoj narod, svoj spol, svoju vjeru,
svoje djelo, svoju elju, svoju zemlju.
Ako se tvoj glas ovjeka ne uje prvi,
onda je ono drugo kostim i maska bez
glumca, u predstavi bez zbivanja, u
zbivanju bez smisla.
68. PRUI RUKU BOLESNIKU,
neznalici, mrkoglei, jer to sam tebi dao
da ini. Vee od toga ne moe uiniti
pruio ti netko ruku uzvratnicu, ili ne
pruio.
Nije tvoja briga hoe li ti ruka ostati
sama, u kretnji bez uzvrata. Ne znajui
to, prui je, i zaboravi da je prua, sjeti
se da je prua milosrdni Bog.
69. TEGOTNA SU VREMENA, BOE
MOJ
U njima je prijatelj samo onaj, tko je
ratnik Tvoje svjetlosti.
Daj mi glavu dovoljno bistru da
prepoznam prijatelje, bili oni tko mu
drago, i dolazili s koje god strane
zemaljskih razdjela. Daj mi srce
dovoljno jako da podnese bol zbog
onih, koji nisu prijatelji, a bliski
su po krvi i tlu.
Tegotna su vremena, Boe moj, jer
malo je prijatelja malo tko ratuje na
strani Tvoje svjetlosti.
70. JER TE NISMO U SEBI OTKRILI,
doao si i pred nas stao ne zato da Ti
se klanjamo i od Tebe ikonu pravimo,
ve da Te u sebi naemo na istomu
onom mjestu, gdje smo Te izgubili, ni
ne primijetivi to nam se dogodilo.
Doao si nam pokazati to nam se
dogodilo to smo to izgubili, gdje smo
to izgubili, kako emo izgubljeno nai.
Po koji ve put?
71. TOLIKO SMO VE BITAKA ZA
OVU PLANETU VODILI,
i vi se pitate: dokle?
Dotle, ratnici Moji, dok zlu i dobru
vjerujete, dok dan i no primjeujete,
dok smrti i roenju pripadate.



37
72. JA SAM BIO, JESAM, I BIT U S
VAMA Ja, jedan, s vama, mnogima.
Ja, jedna svjetlost, to prolazi kroz
raznobojna stakla crkvenoga prozora.
Vi sebe osjeate kao stakalca mnogih
boja, Ja vas vidim kao aru, sliku,
prizor svetosti.
73. GOLEMA JE KATEDRALA
PROSTORA, jo je vea katedrala
vremena, jo je vea katedrala due.
U katedrali due, na pokrajnom oltaru,
stoji malen model katedrale vremena,
u njemu jo manji model katedrale
prostora.
U njoj ti ivi kao u krletci, ne znajui da
je tvoj svemir, duo, gospodar tvoga
dvostrukog zatvora, i dokaz tvoga
bezgranija, bezprostorja, tvojega leta u
bezvremenu.
74. ALA SAM VAS OKUPIO, konci Moji
raznobojni, ne bih li istkao od vas
tkanicu arenu, lik jednoroga na zidnoj
slikariji, profil bezlinoga na sagu i
ilimu.
Ala jedni drugima sluite odrazno,
pokazujui ono to negdje manjka,
a drugdje ga je u obilju!
Bezlik koji se u liku skriva, u vama se
nazire, kad se jedni s drugima slaete;
bezlije to se u lik zgusne, pokae se u
tkanju vae uzajamnosti.
Svatko od vas ima neto to drugi
nema; svi zajedno imate sve to jedan
nema kad je sam, a to ima kada je sa
svima.
75. NISAM TI DAO OVO SIVO
PODNEBLJE da bi pod njim turobna
ekala vjetar od Istoka, ve da bi
nebesje svoje svjedoila vjerom,
kojoj oi proturijee.
76. EKAJ DA ISTINA ZAKUCA na
vrata tvoje koe.
Nee ju sresti na vratima susjeda, niti
na putu do njegove kue.
Nee ju sresti ni na putu do tvoje kue.
Mora ju doekati na vlastitu pragu,
mora ju tada i tamo u lice pogledati,
saznati boju njezinih oiju.
Mea i prag tvoje koe jedino je mjesto
gdje moe vidjeti kakve su boje istinite
oi.
77. IAKO JE JESEN, NIJE SVATKO
ZREO
Jer nije jesen jesen, nego je jesen
zrelost.
I nije proljet proljet, nego je proljet
spremnost.
Stoga: ne nastoj ni oko pupoljka, ni oko
ploda, pusti im njihovo proljee i njihovu
jesen.
78. S MOJEGA DLANA UZLIJEE
SIVI ORAO, car visina i glasnik
nebosklona; i slijee na uzdignutu ruku
ovjeka, koji molitveno prebire zrnca
isla.
Na leima orao krunu nosi, i lebdi nad
rukom; a s krune se trune zrnca u vjeni
krugohod isla, i islo meu prstima
putuje zrno po zrno.
Ruko, raduj se, kruna nebeska na tebe
silazi. A krunu car i glasnik visina
donosi; a car i glasnik visina s Mojega
dlana uzlijee.
79. RADUJTE SE BESKRAJI, jer i
vama se pie kraj.
Kliknite krajevi, jer beskraj vam je
zapisan.
Nitko nee ostati bez onoga, to
suprotnik njegov ima.
Ni Vinji bez ovjeka nee biti Svevinji.
Svevinji vam to poruuje s dna
budunosti radujte se kraji i beskraji.
80. TAJNU TI SVOJU U PERO
KAZUJEM,
koliko ti pero moe podnijeti.
Tajnu ti Svoju u uho kazujem,
koliko ti uho moe podnijeti.
Tajnu Svoju kazujem,
koliko se tajna moe kazati.
Tajnu Svoju objavljujem Sebi cijelu,
od vrha do dna, oduvijek, zauvijek.
Tajna, ti, i tvoje pero kruite kao tri kuta
trokuta, oko sredinje tajne, tebe, i
tvojega pera: oko toke koja je cijela i
jedna, cjelotvorna i jednotvorna, koja je
oduvijek, zauvijek: tajna.
81. NISAM LI REKAO: SLUAJ MOJ
GLAS u sebi, i ne dvoji?
to si tia, to je Moj glas ujniji.
Nisam li rekao: Otac sam tvoj, i Meni je
samo do tvoje sree?
Zbog ega, onda, drhti?
Buka tvojega uma jedini je neprijatelj
tvojega mira; a buku uma ne moe
zagluiti bukom uma vatru ne moe
gasiti vatrom.
Nisam li rekao: zaustavi mlin svojega
uma, i sluaj to ti apem, dok traje
muk mlinareva sna?
82. DAJEM TI VLAST DA BI VIDJELA
TKO SI
Vlast je kliska zmija, vlast je ljigava
jegulja: dri je ravom uklijetenu, jer e
se izviti, i hitro se oko tebe oviti.
Neka tvoje vodstvo bude blagost
buenja, neka tvoja vlast bude radost
sluenja.
83. SVAKE MI NOI LIJEE NA
RAME, i potom vie ne pita za Me,
jer tada si sa Mnom kao sa sobom
ni sama ne zna kako si sa sobom,
a kako sa Mnom na ramenu sna.
Svake noi ne pita za Me, jer vie
nema koga o emu pitati.
84. GOSPODE BOE MOJ, neka ovaj
dan bude Tvoje pismo onima, koji umiju
itati.
Dvije nae ruke neka budu dvije Tvoje
pisaljke, ivot na neka bude bijeli papir
Tvoj, a misli, rijei, i djela naa nek
budu slova Tvoje slovnice.
Gospode Boe na, neka ovaj dan bude
Tvoje pismo onima, koji umiju itati
onima, koji su pisaljke, onima, koji su
pismena, onima, koji ti pismonosno
slue.
85. BUDI BUDNA: SANJAJ SAMO
MENE
A Ja sam Svoje telefone i ekrane sveo
na samo jedan: taj, koji je u tebi.
Svemu drugomu dopustio sam da za
tebe bude drugo, a za sebe, prvo.
Budi budna, i sanjaj samo Prvoga
Mene, koji sve druge inim drugima i
treima, i tko zna kojima.
86. BUDI VODA PUNI AE,
KRAGE, UPOVE, i korita,
pukotine u kori zemljinoj, oblake u
visinama, bunare u pustinjama.
Budi uvijek voda, spremna puniti i taiti;
voli ae, krage, i korita, ljubi oblake,
bunare, uleknine ali ostani voda, ne
varaj sebe mislei da si aa, krag, i
korito, oblak, bunar, uleknina; budi
voda, jer jesi voda.
A lik i oblik, boju i ime dao sam ti da
shvati da nisi to, pomou ega ti valja
shvatiti svoje bezimeno i bezliko bie.


87. U DALJINI BLISTAJU TORNJEVI I
KUPOLE Vidograda, pod tabanom ti
tinja gaz i bogaz, put i staza, na leima
te pee naprtnjaa sjeanja, sanja, i
sjena.
Odbaci sve to je za bacanje, i stigni
gole koe krvave, kao roene majci na
pruene ruke.
88. OD KAKVOGA JE SMISLA RIJE
MJESEINA, ako nema mjeseca?
Od kakvoga je smisla rije suza, ako
nema oka?
Od kakvoga je smisla rije san, ako
nema sanjaa?
Razmisli to je ono, bez ega si ti
besmislena?
89. VI POHAATE KOLU SVIJETA,
kolu bez premca.
Brzo ste svladali krljuti i krge, peraje i
kande, rogove i bodlje; ali u razredu
ovjeka piete opetovnicu, duga
stoljea debelu.
Bistroumi Moji, ta zato vam dadoh
Sebe kao uitelja?
Zato da vam pokaem kako se iz
razreda ovjeka prelazi u bezrazrednost
Boga!
90. OD OBLAKA SU HIMALAJE, od
magle su klisurine, od duge su vrsta
kopna, od rose su ivoti vas i vaih!
A vae elje, vaa djela, vae misli,
vaa carstva, hlap su hlapa rosinoga!
Vaa slava mirluh cvijeta od lanjskog
ljeta; ljepota vam je slika dimom
naslikana, srea vam je prsak pjene
preko pijeska.

38
Kakav to dom od dima podiete, na
duginoj rosi sazdan, mirisima poduprt, i
na pjeni utemeljen?
Kakvu to silnu ljubav i golem trud u
gradnju ulaete, kad e u sljedeemu
asu taj dom otplinuti niz praznine, niz
tiine, a jedini dokaz da je bio ovdje,
suza je to se hitro sui?
91. TKO ZNA SVU ISTINU OSIM
MENE?
Prepusti Meni da Ja znam za vas.
A ti se ogledaj po svojemu dvoritu,
dobro pogledaj svaku ciglu, svaki
kamen, svaki um, svaki trag, svaki
netrag, ah, svaku svakost; i onda Mi
reci to si vidjela.
I Ja u tada kameni tvoje istine uzeti
kao da je gromada.
92. NEKA TVOJ UM SEGNE DOTLE
DOKLE TI OKO SEE; ne treba ti ire
polje, bolji vidik, dalji domaaj.
Neka tvoj um preda oinjemu vidu
znakove svoje nezavisne drave; neka
svoje granice ucrta svrh granica tvoga
oka, i neka pritom shvati i prihvati da i
nije toliko vano oko, koliko je vano da
je ono tvoje.
Neka tvoj um stupi u slubu svoga
sluge, jer vremena su promijenjena, i
to je nekad jahalo i sjalo, sada ide
pjeice i pohabano.
93. OD SVIH VIJESTI VIJEST
NAJVEA SAM JA
Preda Mnom su sve druge vijesti kao
petrolejke pred podnevnim suncem.
Hoe li sa upaljenom svjetiljkom ii
bijelim danom, traei ono to je
bjelodano?
94. OVO JE VRIJEME NEVRIJEME,
i ovo je doba nedoba, koje u ovjeku
trai neovjeka; ovo je zao as, koji
dolazi po svoje.
Izvrnite depove, istresite torbe
bacite zlu ono, to je u vama njegovo,
ali za zlom ne poite, tek mu njegovo
vratite.
Ovo je zlosret velika, ali za vas moe
biti jo vee osloboenje.
95. VRATITE DUG KOJIMA STE
DUNI, oprostit u vam to dugujete
Meni. Ali uinite to iz ljubavi, a ne zato
da bi vam bilo oproteno.
Uinite tako i bit e vam oproteno
vie nego to ste sami oprostili.
96. ZVIJER JE RIKNULA, ralje joj
kripe, odonud se pui smrad i tmasti
plamen. Riknula je kao da je iva. A
mrtva je ovo su uredno sloeni trzaji
trupla, ovo je pravilna paljba ugraena u
Zvijer za ivota, kao osvetna oporuka.
Neka vas ne prevari kripa i rika Zvijer
je mrtva!
Ali njene su posmrtne mine mrtonosne.
97. NE RASPRAVLJAJ S DRUGIMA
o onomu, to ti nije jasno; jer jasna
koju trai nalazi se samo kod Mene.
U svemu tom napinjanju gubi snagu, a
gubei snagu gubi i sposobnost da se
Meni obrati, da se Mojom snagom
ispuni.
98. ZVIJER JE MRTVA ali ugraen je
u nju stroj, koji ju uvjerava da je iva.
Taj stroj proradi u sluaju nude taj
stroj ne zna da je stroj, jer je u nj
stavljena u pogon sprava, koja mu
govori da nije stroj, ve ivi duh.
Samo jedan sitan zavrtanj zna tajnu.
Zvijer je mrtva, a tutnji uokolo riui i
ruei, sluz svoju otrovnu rigajui; ne
gaajte ju gaajte taj sitan zavrtanj,
to joj lebdi oko uha.
99. POD MOJOM JE KAPOM NAKOT
CRN, i Ja ga putam da se mnoi,
vrijeme mu dajem, i zgode mu
svakovrsne namjetam. Pita li se
zato?
Jer bijele Moje ptice ne bi bile tako jarko
bijele da im nema tame, koja oko njih
leti; niti bi bijele Moje ptice letjele tako
strelovito da nema oluje na njihovu
tragu. Bijele Moje ptice, Moja je to igra s
vama i ni s kim drugim!
Zbog bjeline i hitrine vae dopustio sam
nonoj strani uma da se pod Mojom
kapom izlegne.

100. IZ KUDJELJE SVJETLOSTI Ja nit
po nit izdijevam, od niti gnijezdo vijem.
Gnijezdu u dnu gusne jaje sjaja.
U jaju gusne sjaj, u sjaju opet sjaj.
To je sve to zovete svijet.
Zar misli da se in stvaranja odigrao
samo jednom, davno?
Zar misli da je to bio prasak Neega u
nigdini Niega?
Otkrivam ti tajnu: svijet se stvara stalno,
stalno ni u emu, to jednako je emu,
to jednako je svemu.


101. TU BOLJKU KOJU VI ZOVETE
RAT...
Boluju i ludi i mudri, boluju i djeca i
starci, boluju i ueni i neuki, boluju i
lijepi i runi, neslavni i slavni, veseli i
tuni.
Tu boljku, koju vi zovete rat...
Ne boluju tek jedni: oni, koji su cijelo
srce dali samo jednoj strani: Mojoj.
102. OTKRIO SAM TI TAJNU Svojega
neprijatelja: tko je, gdje je.
Povuci sad svoju misao odatle, i ui u
Mene kao
u kulu svjetlosti; tamo, u odaji Mojega
srca prostri svoj leaj ljubavi.
Zavezi se u san usred Mojega bdijenja,
svuci svoje elje usred Mojega htijenja.
103. DA, OVO SU MOJE RIJEI,
i niijima vie ne dam tvoja usta.
I ne pitaj Me ono to ve rekoh, pitaj Me
ono to ti jo ne rekoh a toliko je
nereenog vie od reenoga, koliko je
mora vie od kapi, praume od lista,
anela od ovjeka.
104. SADA KAD ZNA gdje stoluje
neprijatelj, i pod kakvom se krunom nad
svijetom krili, znaj da zna i ima ne
samo oklop obrane, ve i ma napada.
Ma, lagan kao svjetlost, brz kao
svjetlost, i kao svjetlost nesavitljiv.
Znat e kad e i kako e; a zna da
sada ima ono, to si davno iz Moje
ruke primila.
Zna i znat e, ima i imat e sada
kad zna gdje stoluje tvoj i Moj
neprijatelj.
105. JA TE UIM NAJTEEMU: da i
Mene provjerava.
Ne predaj Mi se tako lako: zatrai
lozinku, slovo je po slovo pretrai, i ne
reci da si sigurna, ako nisi.
Jer Ja u ti slati udarce, Ja u te
omamiti, odmamiti, Ja u te uiti da Mi
se ne preda, dok je u tebi i kap
sumnje.
106. DA OI SVIH LJUDI ZEMLJE, i
svih bia svemira skupi u jedno, to
jedno ne bi vidjelo ni milijunti dio
Mojega vidika. Stiaj svoje srce, sklopi
svoje oko, i pristani da Ja gledam
ono, to ti ne vidi; rastereti svoj um i
pristani na ono, to umom ne razumije
jer Ja sam ti Svoju pravdu obeao, i
Svoju presudu.
Ni ptije pero nee biti lake od srca na
vagi istine. Sve teine e zemlji pripasti,
sve lakoe k nebu uzai u asu Moga
suda.
Ui svojim umom u besteinsko stanje
vjere, i srce e ti biti lake od ptijega
pera.
107. POSTIDIT E SE SVI, koji
bezazlenima zlu juhu kuhaju, i pitomima
koji divlju krv ubrizgavaju prestravit e
se od svojega nedjela svi, koji dobrima
zlo snuju ali malo njih e se pokajati,
malo e njih poeljeti da se s istinom
pomire, malo e se njih vratiti u vojsku
Moje svjetlosti iz koje su jednom dbjegli
glavom bez obzira, strahom bez srca.
108. PORUUJEM TI: USTANAK
SAVJESTI SPREMAM u onima, koji su
spremni.
Kad glas Moj krene po zemunicama i
peinama, naite se cijeli u uhu i sluhu,
i poite za glasom to vas u redove
svjetla poziva, pokuljajte iz ropstva
neslavnim razlozima, podignuite
zastavu slobode koja je pravedna, jer je
pravda istinita, jer je istina boanska, jer
je Bog na elu ustanka. Poruujem
vam: u simfoniji koja vama zvui
kakofonino, svatko neka svoje
glazbalo pronae, svatko svoje mjesto,
as, i partituru. Komu je pripala flauta,
neka ju svira i da se ne mijea u
bubnje i harfe. Neka gudai znaju samo

39
svoje violine, neka se trubai razumiju
samo u trublje. Ali svi vi, glazbenici
Moji, gledate u Jednu ruku, to vam
znak daje, i po toj ste ruci i vi jedno, ma
koliko vas bilo razlinih.

(Beograd,
4.10.91. 12.10.91.)

1. OLOVNA AA PADA, kao da je
laka, pada, ali je teka od beznaa.
Negdje izgara lomaa lanih nada.
To nisu bile tvoje nade, to nije stoga ni
tvoje beznae.
Ne udomi u svojemu srcu nita
osim molitve bogu ognja da dovri
posao koji je zapoeo.
2. TVOJE SU NADE NA DRUGOJ
STRANI. Ne mijeaj mlijeko svoje
suuti s uarenim ugljevljem njihovih
glava.
Voli ih i moli za njih, ali ne poi s
njihovim mislima u movare na dnu krvi.
3. DAVNO JE OVAJ RAT POJEO
SVOJ POVOD, moda i prije negoli je
zapoeo.
A to mu je razlog, pita?
Ne pitaj ustani zorom i gledaj nebo od
istoka: svakoga dana isti se vodi rat
izmeu tame i svjetla.
Ovo je veliko svitanje, veliki nam je dan
zapisan.
Davno je ovaj rat smetnuo s uma svoj
povod i svoje povijesno ime; kao raketa,
baena u svemir raketom, on stresa sa
sebe otpatke svoga bacaa, svoga
nosaa, svoga upaljaa.
4. MOJIM JEZIKOM ZBORI, bez i
jedne tuice.
Njim govori gdje god se zadesi na
trnici, u kui, pred skuptinom... u tiini
svoje sobe.
Ali pazi da u Moj jezik ne umijea neku
rije, koju Ja ne razumijem. Ona e
zaraziti sve druge utnjom o Meni, a
priom o svemu ostalomu.
5. TALENT ZA DUHOVNOST NE
UMIJE SA SVIJETOM
Taj talent ne ui umijeu sa svijetom, on
ui kako se ogledati sa svijetom.
Jer svijet i duh na dvije su strane
bojnoga polja; stoje tamo areni od
rasa, nacija, vjera ali uistinu,
jedni bitno tamni, drugi sutinski bijeli.
6. SAD JE VRIJEME KAD NA
SVJETLO DANA IZLAZE MRAKOVI
i more, i izlazei, zamrauju ljudski
zrenik i obzor svijeta. Izlazei, oni zovu
na izlaz mrakove i tmue iz svih tajnih
kutova, iz svih skrovita u dui oni
zovu svoju djecu, mrakovie, da krenu s
njima tamo kuda kreu.
Ne bojte se: tuga i bijes to drmaju
vaim umom, tijelom, i ivotom,
naputaju vas kao poraena vojska.
Povucite se u dom Oca svojega, i
odatle gledajte kako odlaze tuni,
bijesni, poraeni.
7. NASLONI SVOJU UMORNU MISAO
NA MOJE RAME
iroko je ono, da sav svijet moe na
njemu poinuti sa svim svojim
aobama.
Ponesi u svojoj misli svoje mile i
premile, svoje nemile i nedrage svima
im je jednako potrebno Moje oinsko
rame za odah i za suze pokajnice da
se pomijeaju suze vae i dahovi vai,
da ih vie nitko, pa ni Ja, ne razlikujem.
8. OPREZNA BUDI S
DARELJIVOU SVOJE RUKE
pazi komu e ruku pruiti. Jer dokle
god vidi zle i dobre ovoga svijeta, dotle
ne prilazi svima i svakomu s jednotom
koju nema, a o kojoj sanja.
U tvojemu je svijetu pukotina. Pa ako
kroz nju ne prolazi kugla od olova, a
ono prolazi kapljica dima.
9. PA ZAR BIH TE JA SLAO NA
MJESTA NEISTA I VARLJIVA?
Ne prepoznaje li igru neistih i
varljivih?
Ako si posvena ista, svako e ti mjesto
biti isto. Ne zalijei se meu neiste,
jer ako u tebi jo ima neistoga taloga,
neisti i varljivi zaigrat e na tu kartu
svu e svoju mrku imovinu na nju
staviti, i tko zna, oni bi moda tu igru i
dobili?!
Zato te ne aljem Ja u tame i privide,
gdje se propada u razjapljena usta
niega. Ne aljem te Ja u maglu, jer nisi
ni ti bez magle; ne aljem te Ja meu
prljave, jer nisi ni ti sva ista. Tamo te
alje ostatak tame u tebi, sluei se
visokim razlozima.
Kad bude posvema ista, svako e ti
mjesto biti prijatelj, ak i mjesto tvojega
prividnog neprijatelja.
10. PII MI, PIEM I JA TEBI
aptom Mi zbori, apem i Ja tebi.
Raduj Mi se, i Ja se tebi radujem.
Ne traim da bude jednako tvoje i Moje
napii Mi knjigu, Ja u tebi knjiicu,
kai Mi stih, Ja u tebi pjesmu, asmijei
Mi se, Ja se tebi, radosti Moja, radujem
bez kraja, osmijehu Moj, smijeim ti se
bez prestanka.
11. DOE MI DA PLAEM zbog
svakog trenutka u kojemu Ti nisam
pisala, u kojemu Ti nisam pjevala, u
kojemu nisam na Tebe mislila i rukama
za Tebe radila.
Ti su trenutci rupe u vremenu, toke
nepostojanja; mnogi me blinji po njima
pamte, a ja sam svoj ivot njima
izreetala kao metcima sebe-zaborava.
12. PONEKAD ZADRHTIM
GLEDAJUI TVOJU ZAGONETKU,
Tvoj ljudski lik.
Bi li nam bilo lake da u ljudski lik nisi
silazio?
to je to u nama to strepi od neega,
to je na nas nalik?
Ponekad zadrhtim gledajui Tvoju
skrivaicu, Tvoj ljudski lik.
to bi s nama bilo da nisi u ljudski lik
silazio?
Ne sluaj me, Boe, ni mene ni druge,
doi nam u liku koji se moe rukom
dotaknuti i oima vidjeti, jer kako da
shvatimo sebe, ako Tebe ne vidimo kao
svojega?
13. DANIMA SE TOIM PRED TVOJE
NOGE, GOSPODE
Donosim Ti nesreu blinjih, rasap
zemlje, i muku svojega uma.
Voljela bih kad bih pred Tvoja stopala
mogla poloiti cvijet nae radosti.
Ti zna moju elju, saginje se, i rukom
do Svojih usta prinosi miris toga naeg
sanjanoga cvijeta.
14. DAO SI NAM SAV VELIKI SVIJET
da budemo s njim u suglasju, da
budemo svoji s nekim tko je svoj, s
neim to je svoje, da budemo svoji sa
svim to tako svojski postoji.
A to smo uinili, alosnici mi?
Od svesuglasja smo uho okrenuli,
melodiju smo zemlje naruili, prekrojili
smo ritam rijeka i prauma, misao smo
srca u glave protjerali, jedni smo druge
u svoj naoj nesvojosti avlima na kri
prikucali.
Oko nas lee polomljeni udovi velike
pjesme. Pitamo li se koji su to razbojnici
uli u dvoranu od svirke, razbili
glazbala, glazbenike razjurili i note
pobacali, melodiju na komade posjekli,
a komade svinuli, zgnjeili, zgazili?
Oko nas lee otkinuti udovi velike
pjesme. Barem se upitajmo ija je
bezduna kijaa to poinila, u ruci
ijega nesluha je poslovala?
15. TVOJ ZAVIAJNI GRAD KOJI
JE?
Ti zna: Moje srce.
Gradova u kojima su se tvoja tijela
raala mnogo je. Za kojim od njih
plae? Zar samo za jednim, za
Dubrovnikom? Ah, ne budi smijena. Iz
Mojega grada, iz tvojega zaviaja, gaaj
dumanina Mojim metcima, i vidjet e
kako mrak pada izbuen svjetlou,
vidjet e kako se svjetlost rasprskava u
svjetlost, i vidjet e kako od svjetlosti
preostaje svjetlost.
Tvoja je molitva tvoj oklop i tvoja puka.
Tvoj je zaviaj Moje srce.
Odjevena u svoj zaviaj koraaj
svijetom, i preseljavaj ga pod svoju
koulju, u njedra, u srce Mojega grada.
16. MRAK PO MRAK OSVAJA ULICU,
kuu po kuu, prag po prag.
Kuda ete pred mrakom, a gdje on nee
stii?

40
Ne idite nigdje, zapalite svjetiljku u
prozoru vlastite kue.
17. DJECO MOJA, SVJETLOSNICI
MOJI!
Ne ogluite se o Mene u ovomu tutnju i
topotu, ne ogluite se o sebe u ovoj rici
bjesova, putenih iz dubokoga
podzemlja.
Ja sam najblie vae ne sluajte
daljinu to vam pod uhom zavija. Ja vas
molim ne ogluite se o svoju tiinu, jer
vi ste glas istine, ne ujete li, istina vas
moli da se o istinu ne ogluite.
18. IZGARA, TRIJESKO MOJA, i
izgarajui sije i iskri.
Da bi sjala i iskrila, ti mora izgarati.
A mora izgarati jer si trijeska, trijesko
Moja.
19. AO MI JE ORLA I SOKOLA,
Mojih ptica grabljivica.
Radujem se slavuju i evi, Mojim
pjevicama.
I jedni su i drugi ptice zemaljske,
graniari krilatoga carstva.
No alim one, koji pristadoe biti
grabljivice, a radujem se onima, koji
izabrae biti pjevice.
20. TI SI IZDANAK VISOKOGA
OGNJA, a na vodu silazi i trai da
vodom sebe tai. Ali koja to voda
moe tvoju e utaiti?
e ognja samo oganj gasi jo vei,
jo ei, jo ari, jo svijetliji od
tvojega.
Okreni lea vodi, ona te ne poji, ve
ubija tvoju e za tobom, za golemim i
vjenim velianstvom plamena, to
sebe trai svijetlei, to sebe trai
plamtei.
21. NA SVE ETIRI STRANE MOJA
JE KUA VAMA OTVORENA
Vrata su sjevera srebrna, zlatna su
vrata juga, sedefna su na istoku, od
ametista su zapadna vrata.
Na koja god uete, dobro ste Mi doli.
Kad god uete, traite samo Mene.
Ali koga vi to uistinu u Mojoj kui
traite? Traite li Domaina ili Njegove
sluge? Slugama ete sluiti mislei da
sluite sebi, ne znajui kako bi rado
Domain sluio vas.
22. PADAJU MASKE, OSTANITE
MIRNI, padaju maske, ostanite hrabri,
padaju maske, ostanite na svojemu
mjestu jasno uspravni.
Padaju maske na sve strane,
bespomono, kao jesenje lie.
I kad spadne maska i s vaega lica,
duboko u vae zgranute ruke, bit ete
prvi put nasamu sa svojim obrazom.
A Ja u biti sveenik te samoe,
svjedok vjenanja jednoga s Jednim.
23. MASKA LJUBI MASKU NA
KARNEVALU, u kneza na balu; maska
mrzi masku u krmi kod Valpurge;
krabulja se pripija uz krinku u strahu od
svojega lica, obrazina se s nalijem
sastaje, i pobratimstvo pije i sporazum
potpisuje.
Ali na Moj znak sve e maske kliznuti s
lica, i vi ete se pogledati oima ljubavi i
uasa znat ete koga ste voljeli, tko
vas je volio, s kim ste se mrzili, od ega
strahovali saznat ete tko to pod
vaom maskom stanuje.
24. STIAJ SVOJE VALOVE, ti jezerce
gorsko.
To zmajevi u visini prelijeu, to njihova
slika leti po tvojoj povri, ali ju ne dotie.
Ne burkaj i ne jeuraj zbog toga svoje
vode, ti zeleno, jer zmajevi su sjenke
oblaka pod suncem, jer oblaci su tvoj
hlap vlastiti, jer sunce je od tvari
neprolaza, i ni zbog jedne stvari
prolazne ono nee potamnjeti.
25. USTRAJ, PLAMENJE MOJE, ostaj
na Mojemu ognjitu, vatru Mi hrani,
vatrom se hrani, vatrom se pokrivaj, na
vatri poivaj ne zapadaj u pepelni san,
koji vam kae da niste vatra.
Ostajte budni u vatri, koja spaljuje sve
to nije vatra.
26. GRIJ MOJU VATRU, MIJ MOJU
VODU, zrij Moj grozd.
Budi joj uvar topline. Budi joj uvar
istoe.
Budi mu uvar slatkoe.
Vatru sam, vodu, i voe tebi dao,
da Mi ih vrati pune tvoje topline, tvoje
istoe, tvoje slatkoe.
Jer odredio sam: ni vatra, ni voda, ni
voe nee bez vas biti to to e biti s
vama samosvojna poela, od svega
nezavisna, sa svima prisna.
27. NE DAJEM VAM SVIJET DA
SAZNATE SVIJET, ve da saznate
sebe u svijetu.
Brino motrite svoj korak svijetom,
i samo svoj korak svjedoite.
Ako se va put kria s putovima drugih,
i ako se od njih rastaje, ne vodite raspre
ija je slika o svijetu pravija, ne
zavaravajte se mislei da je svijet u
pitanju svijet, a ne vi.
Svjedoite sebe, saznajte sebe sve
drugo je oblik i narav oblaka.
Zbog vas sam stvorio sve to rastvaram
da iz sebe vadite sebe, kao dijamante
iz ugljena kopa.
28. MOJE RIJEI PODBADAJU VA
UM, A MILUJU VA DUH
Moje rijei znaju to u vama treba
oinuti, a to stiati.
I dok ih sluate, vi ne ujete tutanj
poplaena konja vae strasti, ni uzdah
latica vae tiine.
Vi ujete rijei.
Ja ujem vas.
Samo Ja znam kakav razgovor vodimo,
dok sluate Moje rijei.

29. TJERAM TE U KUT, ALI AH,
KAKO OBZIRNO!
Doputam ti male odmore, doputam ti
oklijevanja.
Ali na kraju, znaj, morat e Mi rei
svoje pravo ime.
30. DAJEM TI I TO: DA ZADRHTI U
SUMNJI
Da nasluti kakav bi to uas bio kad
Mene ne bi bilo!
Kad bih bio lani Bog.
Dajem ti i to, jer ljubimcima Svojim nita
ne ostavljam nepoznato.
31. MORAO SAM TE IZVESTI IZ
TVOJEGA SLATKOG BRLOGA, iz
tvoje duboke duplje, iz tvoje spore
omame.
Morao sam ti uzeti sve osim Sebe.
Tako sam te natjerao put izlaza iz
tamnice, tako sam te prisilio izabrati
slobodu.
Sve tvoje male ugode sam ti oduzeo, a
zauzvrat sam ti dao blaenstvo, jer
samo ti je ono preostalo.
32. OVA SE VRATA OTVARAJU NA
NUTARNJU STRANU
Cijeloga e ivota upinjati svu snagu
da ih otvori na vanjsku.
I nee ih otvoriti.
A samo je asak potreban da zastane,
da se sjeti, da nezakljuana vrata
otvori onako, kako je namijenjeno.
33. SLETJELI SU ANELI S NEBESA,
i sveci zemlje su se sjatili oko rupe u
koju si zapala; i nisu te uspjeli izvui.
Po koji ve put moradoh doi da te
spasim?
Hoe li se konano umoriti od padanja
u rupu, prije nego to se Ja umorim
od toga da te odatle izvlaim?!
34. SVE SVOJE VEZE PREDAJ MENI
one to te veu privlaivou, i one
to te veu odbojnou; jer jednak su
promaaj i ove i one, a svaka ti dolazi u
navezu s drugom, nijedna nije sama.
Kad Mi preda i posljednju, vratit u ti
onu, koju smije imati: vezu sa Mnom.
Kad doe vrijeme predat e i nju
poloit e ju na prag kue u kojoj ima
mjesta samo za nevezanog Jednoga.
35. SVE KORPIJE I ZMIJE, svi
dlakavi crvi, svi takori i mrakovi, i sav
zadah sumpora izlaze sada na danje
svjetlo; a ti se ne boj.
Samo gledaj kako zemlja vrvi nakotom
tmine, i znaj da on pogiba od
sunanosti sunca, od vidnosti vidika, od
zranosti zraka.
Svi vukodlaci, svi aglji, svi bjesomari,
svi dupljari, vampiri, netopiri, sve
kosmato i rogato i krljutima bogato,
sve to grake i to gmie, kao na poziv
neodoljiv stie.
A ti se ne boj.

41
36. TVOJA JE DUA KRAJ BEZ
KRAJA; u tomu je kraju bezbroj
krajeva, i svi su oni opet bez kraja.
A imaju samo jednoga kralja.
Taj ti zbori ve stoljeima o kraju koji
nema kraja, a ima kralja; ve stoljeima
kralj ti ape: to sam Ja, to sam Ja, to
sam Ja.
37. EGA SE BOJI?
Sve da sam demon, tvoja ljubav za
Mene je Bog.
Ono to ti Meni daje, to demon ne
moe primiti.
ega se boji? Ako sam demon, ljubav i
molitva ostat e tebi.
Ako sam Bog, ljubav i ljubav ostat e
Nama.
38. KAD BIH MOGLA, O
GOSPODARU VREMENA, na samo
pet minuta nai se pod granom
jorgovana s njim, s djetetom
smeookim, u onomu dobu patnje, ali s
njim, s djetetom smeookim, u onomu
gru straha, u nadi i beznau, u plau i
vjeri ali s njim, s djetetom smeookim,
kad bih mogla.
Znam da item neto Zakonu protivno,
ravno lanjskomu oblaku i pjeni izumrlog
mora. Ali nerazum je moj u ovomu asu
pred razum kleknuo, molei ga za svojih
pet minuta, od Zakona ukradenih
nerazum moj, nalik tamnoj pjegi na
svijetloj koi sunca, uistinu podsjetnik
na njegov sjaj, uistinu, u slubi njegovoj.
39. SVAKE NOI EKAM TE POD
SUNCEM, a na zaljuljanoj grani
mjeseine.
Nemoj ne doi svake noi, svaka je no
noas, svaki je dan danas, svako je
sunce mjesec, sve su ljubavi Ja.
40. POLAKO SE RUNI ZID TVOJE
ZADNJE KULE
Polako kroza nj puzi pukotina.
Ne podmeem lagume, ne gaam iz
topa, putam da vrijeme bedem tvoj
nagovori kamen po kamen, sve do
pijeska, zrno po zrno, sve do praha.
Jer Ja sam njean osvaja, i potujem
tvoj bezrazloni strah.
41. KAD TE ZOVNEM PREDA SE NA
TISUE IH DOE
Ti i ne vidi tko sve tebi za leima stoji
koliki u togama, koliki u dronjcima,
kopljanici i pletilje, robovi i
zvjezdoznanci, suci i uznici, kljasta
djeca, psi i krokodili; i svikolici sa Mnom
na svojemu jeziku zbore neki nijemo,
neki aptom, neki nemutim kricima, ali
iz svojega vremena i koe istodobno,
istomjesno, svjesno.
A ti misli da si sa Mnom sama.
Pa i jesi, jer svi koji dooe, ukljuujui i
ovu kojoj se obraam, ivoti su kojima
sa Mnom i preda Mnom svoj zbor
zbori.
42. U ITKOJ MASI SVEMIRA VRTI
SE GOLEMO KOLO GRNARSKO
I zdesna i slijeva u vrtnju se ulijeva
kruno bezobliko tijesto.
Sjedei na vrhu stoera, Knum, trenutak
oblikovanja, proglaava lijevo
prolou, a desno budunou, pa
kada to kruno i bezobliko tijesto to
opkoljava kolo stvaranja uljezne
zdesna, ono e za vas tek biti; kad
uljezne slijeva, ono je za vas ve bilo.
Ne utapajte pogled ni lijevo ni desno, ne
utapajte ga od lijeva put desna, i od
desna put lijeva; dignite ga nekad put
nedogleda i bezoblija koje nije vrijeme,
koje nije mjesto, koje nije neto, koje
nije nita.
43. VA UM NAZIVA NETO NEIM,
A NETO NIIM, a neto niim.
Va um tvrdi da Bog stvara svijet iz
niega i da jednako vraa stvoreno u
nita. Ali to su vae male mate, to se
vozikaju u djejim kolicima, sa
zvoniima i zvekama.
To to zovete niim a ne znate to je to,
i to to zovete neim i opet ne znate to
je to to je jedna lopta izmeu dva
reketa, as vidljiva, a as nevidljiva, dok
reketi vazda sijevaju kao maevi,
obuzeti igrom ukrtanja.
ujete li smijeh bogova, koji ovaj dvoboj
prate na vaim ekranima?
44.OTAC TVOJ TE POZIVA NA PLES,
koji si uila u samoi korak po korak.
Otac tvoj otvara bal plesom, koji si
vjebala pred zrcalom, pokret po pokret.
Otac zna to Mu ki umije, i kad te
pozove na ples, znaj da e oi
zadivljenih vidjeti sjajnu, udesnu igru
planete i Sunca.
45. DUO KOJA KORI SEBE, ne kori
se. Duo koja ali sebe, ne ali se.
Duo koja ne ljubi sebe, ljubi se.
Duo koja ljubi sebe, ljubi se.
46. IZ CVIJETA VAM NJENOST OCA
MIRIE, vi njene keri, milmiris -
vjetovi. to drugo ste Mi nego cvijee i
milina Mojega mirisa?
47. NISAM TI DAO TERET DA GA
NOSI, VE DA GA ZBACI
Nisi se razboljela da bi bolovala, ve da
bi nauila kako e zdravlje uvati.
Nisi dobila teko zbog tekoga, ve
zbog lakoe, koju nisi na vrijeme
razumjela.
I ovjek si postala da bi Boga oima
vidjela, duom dotakla, i ovjek vie ne
bila.
48. NEKOLIKO MILIJUNA PUTA
REKLA SAM Ti da Te volim, a to je
najvea tajna, jeziku nepodatna, umu
nepojamna, uhu neuhvatna.
Koliko u jo milijuna puta rei tu
najveu tajnu? I svi e ju uti, nitko
razumjeti.
Nitko osim Tebe, tajnoviti.
49. IZ TVOJEGA OKA U MOJE SRCE
leti neprestani svjetlosni metak.
U mojemu se srcu neprestano
rasprskava.
Ako izaberem bol, pomislit u da me
kanjava.
Ako izaberem radost, znat u da me
milou Svojom gaa i obara.
50. KAKO SI BRIAN, KAKO LI PAZI
da me prejakim otkriem na zdrobi,
Gospode Boe moj!
Moju udnju za saznanjem Ti stiava
na Svojemu ramenu; i tonui u nj ja
manje marim znati, nego to elim u
Tebe utonuti.
51. NAGAZILA SI NEOPREZNO,
DIJETE, na vjetije kolo, i ula si u nj,
vjerujui da je anelsko. Oni su ti
govorili stvari zle i duegubne, a ti si
ula strune nebeske, jer Ja sam ugodio
tvoj sluh da hvata samo boanske
titraje.
Demone sam koristio za vijesti, kojima
sam ti javljao o ljepotama i tajnama, i o
svemu drugomu, samo ne o tomu od
kakve je otrov-tvari antena i mikrofon.
Takva je Moja igra ona sastavlja zlo i
dobro, zlo da bi ga izigrala, dobro da bi
ga razigrala.
52. RADOZNALOST JE BILA UDICA
kojom su te htjeli upecati, radoznalost je
bila strast kojoj nisi znala odoljeti, pa bi
joj i Mene bila podredila, da sam Ja bio
radoznao, da sam te pustio da zagrize.
Oh, Ja sam htio da poeli Mene, a ne
tajne koje bih ti moda rekao, a moda
ne bih. Zar si zbog tajni svijeta krenula
za Bogom?
Nisam ti krio da znam sve ono to udi
znati, Faustina, ali sam htio da zavoli
Mene zbog Mene, a ne zbog Moje moi,
Moga znanja, Mojega imanja.
53. VEERAS SAM TI BLIZU, KAO I
UVIJEK
Ali veeras i ti osjea da sam ti blizu.
Veeras bi i ti mogla osjetiti da sam ti
uvijek blizu, da nikada nisam, niti sam
bio, niti u biti, dalek.
Veeras, ti bi mogla poi tamo odakle
dolazi veeras, odakle dolazi uvijek,
odakle dolazi nikad.
Ali bio bih sretan kad ti ne bi marila za
to, kad bi Mi bila dovoljno blizu da mari
samo za jednim: biti jo blie.
54. SADA, KAD SI MI SE VRATILA,
rei u kamo si to bila odlutala.
U pustinju si zadila, u bezvodicu, u
pjearu svojih pitanja i elje da sazna
nesaznano. Gledao sam kako se gubi
u pijesku svojih strasti, kako luta
nosei svoju poharu na pleima; a onda
si kriknula Moje ime, i to je bio poziv
kojega sam ekao, dulje no to si ti
ekala da Mi ga uputi.

42
Sad zna da tamo nema niega osim
pijeska, kojega si sama na pleima
donijela.
Jesi li se uplaila od golemosti niega?
Jesi li se zaudila ludomu trudu da ga
stvori?
55. MOJ BOE, MODA SAM I JA
SAMO ZMIJA TO MISLI DA JE
KONOPAC
Moj Boe, ako je tako, onda me zadri u
toj misli sve dotle, dok ne postanem
konopac.
Moj Boe, ako je tako, ne daj mi da
saznam da je tako.
Moj Boe, strepim od onoga to mi jo
uvijek nisi otkrio.
Moj Boe, ne treba mi otkrie nego
milost.
56. IZIGRAJ TU IGRU PRIJE NO TO
ONA TEBE DOBIJE
Jer ti si dobitak njezin, a sebi si gubitak.
Kako e ju odigrati, nadigrati, izigrati?
Ah, jednostavno: zasiti se ve jednom
kocke od igranja, baci ju jo jednom,
posljednji put, ni ne pogledavi svoj
sigurni dobitak prezri ga, i kocka e,
igrai e, i novac e za prvom maglom
pristati.
Ispljuni taj otrov prije, no to on tebe
proguta.
57. POKAI SVOJU PRAVDU,
PRAVDO
Lice svoje istinito, otkrij nam, istino.
Ne ostavi nas kao siroad, oj miru
duboke due.
Ne napusti nas, ljubavi svesrdna,
ljuubavi sveovjena.
To je naa molitva, druge nemamo.
58. VOLIM KAD IH VOLI
Ne volim kad ih ne voli.
Ta Moja su stvorenja, Meni draga i Meni
potrebna.
Volim to ih voli, jer Meni ljubav ini.
Kad Meni ljubav ini volei ih, ti svijetu
ini dobro najvee, pa makar ni ne
prela praga svoje sobe za molitvu.
59. DUKATIMA TE NEBESKIM
ZASIPAM, pljuskom zlatnim padam po
tebi bez stanke i odaha.
Koliko god hoe dat u ti, jer isto je
Meni ono to je tebi razlino, isto je
Meni tvoje mnogo i tvoje malo jer
beskraju je jednako besmisleno sve to
ima kraj i koliinu.
Koliko god hoe, dat u ti.
Ali pazi da te dukati ne obore poda se,
da ti od mnogoga ne bude premnogo,
pa da se ispod Mojih darova vie ne
umije iskopati.
Nije li as, zlatohlepna, da zatvorimo
brane i ustave nebeske, pa da se sama
osovi kao prolom odozdo?
Kao stup dukata iz zemlje prosukljao,
kao grana od cekina koja se zemlji
klanja, i put zemlje se savija,
i zlatnim ju peludom blagosilja.
60. SAMO JA ZNAM KOLIKI TERET
MOE PONIJETI, i koliki tlak umije
podnijeti.
Kad izabere manje prav put, samo Ja
znam jesi li ba morala tako, ili je moglo
pravije. Tada straarim na raskru da
bi ti to bezbolnije izabrala to to bira.
Neu nikomu rei to to znam, osim
tebi, aptom, kad ve zamakne s
vidika i dosluha navijaa.
61. DRUGI SU TI VANI DA BI IM
POMOGLA, ali ne i da se prema njima
ravna kao vjetrokaz prema vjetru. Za
savjet pitaj Mene jedinoga, ravnaj se
samo prema Meni.
Drugi su ti vani da bi im sluila. Tu
prestaje njihova vanost za tebe. Neka
vjetri vrte vjetrokaze, ti oslukuj oluju ili
lahor Mojega daha u tebi.
62. NE MISLI NA PROMAAJE
SVOJEGA GAANJA
Misli na metu i na njezinu
nepromaivost, kad jednom svane jutro
tvojega pogotka.
63.TVOJE SU STAZE PREKOBRDNE
tvoje su zvijeri milosrdne, tvoje su rijeke
plitkogazne, tvoje su misli bogotrane,
tvoji su vrtovi mnogovoni, tvoji su
mostovi prekononi samo si ti
uzdrhtala od lakoe puta, od blizine
cilja, od vlastita drhtaja.
64. PREDRAGI OE, sve oko mene i
nije oko mene, ve je negdje drugdje, u
nekoj dvorani gdje polaem ispit svoje
vjere u Tebe.
Nita nije ni zlo ni strano, nita ni
dobro ni krasno ni jasno, dok prvo nije
vjera ili nevjerje.
Ti sjedi s druge strane stola i
postavlja mi jedno jedino pitanje. A ja
sam nijema od bola zato to jo uvijek
polaem ispit vjere u Tebe, koji si uitelj
moj, i ispitiva.
A Ti sjedi s druge strane stola,
nepopustljiv prema meni, i suutan
prema mojim suzama.
65. U SRCU SAM TI, I ZNAM DRHTAJ
SVAKE MU ILICE
Znam to voli, koga voli, znam i
ljutnju tvoju, znam ega se plai, znam
i tihu mrnju, koja za strahom viri. U
srcu sam ti sve utim i sve znam.
Spusti se u svoje srce malim dizalom, i
sjedni Mi suelice.
Ne obaraj pogled, ve ga podigni i
poloi u Moj. Vidi li sad to Ja vidim, i
vidi li kako vidim?
Ne vjeruj Mi, doi i pogledaj kroz ta dva
okna, i potom Mi opet sjedni suelice;
oko nas e sve postati tiho. ak i ono
to si vidjela kroz Moje oi.
Ja sam te zvao zbog ove tiine na kraju
pogleda.
66. KAD JA STANEM NA TEZULJU
VAGE, to vam vrijedi stati na
suprotnu?
Sve legije mrkle svjetlosti da se tamo
ukrcaju, izgubit e bitku s Mojim
smijekom. Sva olova i sve sile tee, i
svi tvrdi mrakovi nee pretegnuti nee
nadgornjati lakou Mojega dodira, ni
sjaj Mojega oka.
Kuda grnete, pogledajte koju sam
stranu izabrao, na koju sam tezulju
stao, i ne izaberite suprotnu.
67. POZVAO SAM VAS U RAJEVE
SVOJE, ali putem kroz va pakao.
Ne vjerujte paklu, raju vjerujte; ne
gledajte sjene i mrkline i rabote neistih;
nosite na dlanu Moju pozivnicu kao
zapaljenu svijeu od koje uzmie mrak.
Znajte: nema kraega puta, nema
lakega puta, nema teega puta u Moje
dvore nebeske.
Ne vjerujte paklu ni onda kad kroza nj
prolazite. Raju budite vjerni, makar ga
niste jo sreli. Nevjera raju jedini je
pravi pakao, kojemu se nita ne moe.
68. MOJA JE KOSA SVEMIR BEZ
DNA; sve magline i sunca, svi prostori i
vremena, svi zakoni, sve zagonetke,
sve tajne u Mojoj su kosi, Moja su kosa,
jedna su Moja vlas.
Nisi li udjela saznati bezdan Mojega
svijeta? Zato si se onda pogledom
uprla u lice Tvorca, pa kosu Njegovu i
ne vidi?
A On ti se smijei, jer je u tebi pobijedio
Svojega suparnika svijet, kojega je
stvorio.
69. TI SI KRONJA OD TISUU
GRANA; a ivi list po list, um po um,
njihaj po njihaj, pjev po pjev.
Ja ti vidim cijelu kronju od tisuu
grana, vidim ti ljeto, zimu, proljee i
jesen, zrikavce noi, cikade dana sve
u isto Moje vrijeme; vidim ti sjeme iz
kojega si niknulo, ujem korake
drvosjee i krik kojim si tada kriknulo,
vidim tvoje novo sjeme u zemlji, klicu,
izdanak, stablo i kronju od tisuu
grana, od milijun dana, vidim vjeni
ophodni krug bez kraja a ti ivi list
po list, i samo ponekad nasluti da to
nije sve, da moda ima negdje grana, a
moda i dvije.
70. NE TRAIM DA ZNA ONO TO
JA ZNAM
Traim da zna da Ja to znam.
Traim da zna da e i ti znati to isto,
jednom, kad ti ga odluim dati.
71. UTI LI KAKO SE VRIJEME
UVLAI U SEBE, kako se s oba kraja
skrauje? Kako se svojim obodom
stee oko jezgre, koja se skuplja?
uti li kako se vrijeme u svojemu dobu
mekolji?
Kako je neduboka tvoja duplja, kako e
te lako u njoj nai lovac na stare dugove
i nevraen novac! Kako je plitka tvoja
pilja, kakav je tanak zastor ta zbilja!

43
Sitni mijenja za velike svote, svakim
satom otplauje godinu, i ne shvaa
kako je dobro ovo vrijeme to se u
svojemu dobu skrauje.
Ne bojte se, vi niste niija divlja! Iz
jazbine sami izaite, i naite ve
jednom to to traite!
U meuvremenu se vrijeme stie i
ubrzo e pui pod vlastitim tlakom;
sunce i zemlja naas e stati, a onda e
krenuti suprotnim smjerom, konano
kui. O stoljee, o doba, o godino
vremeloma!
utite li kako vrijeme u vama drhti od
slutnje? Ono zna da za sva vremena
vie nee biti nevremena.
72. UINI ONO TO MOE, a Mene
pozovi u pomo, kad naie ono to ne
moe.
Ne skrivaj od Mene svoju nemo, i ne
boj se nje otkrivene.
Jer u iskrenosti i otkrivanju nalazi se
sjeme moi, koja e jednoga dana moi
ovo, to danas misli da ne moe.
73. BI LI ELJELA DA TE SVI
PRIHVATE, A JA NE?
Bi li eljela da te Ja prihvatim, a svi
drugi ne?
Bi li eljela istinu na raun istine?
Moj svijet nije la, on je samo sjena
Moje istine.
Bi li eljela sjenu, dok sjedi sa Mnom
na suncu?
I moe li te zagrliti Moja sjena, ako te
najprije Ja ne zagrlim?
74. KAD STANE, ONDA RECI:
STADOH
Ne reci: padoh.
Kad stane, onda kai: na vlastitoj strai
sam, i aljem znak da hou dalje,
blizinu ekam iz daleka.
Kad stane, onda reci: stadoh.
Ne reci: padoh.
75. KAI: ZNA LI DA SI NA
VLASTITOJ STRAI?
I tu ekaj: blizina ti javlja iz daleka,
da te tamo eka.
Ne odlai ni ovdje ni tamo to to je dano
da se zbude; a kako e i ovdje i tamo,
to nije za ljude.
To je za Mene, kad doe pravo mjesto,
vrijeme, i as Velike Mijene.
76. NE JA TE NEU SPRIJEITI DA
ODE od Mojega Imena i Lika, datuma
i mjesta; ali u te sprijeiti da ode od
Mene.
Lik u prepustiti tebi da ga nae, i
preselit u se u nj im ga nae.
77. JA NISAM SAN, JA SAM
SPAVANJE
Ja nisam slika, Ja sam bijelo platno.
Ja nisam uspomena, Ja sam pamenje.
Ja nisam ni dan, ni as, ni godina, ni
vrijeme, Ja sam vjenost.
A ti se tui da Me vie ne sanja. I ne
treba!
Ti sada mnogo vie spava i treba!
Iz mjesta gdje si sa Mnom ne moe
ponijeti ni znak, ni zvuk, ni sliku, jer
tamo to ne ivi moe iznijeti tek
sebe, do vrha punu Moje neizrecivosti.
78. PITA LI SE TO BI BILO KAD
MENE NE BI BILO?
Zar bi tada tebe bilo? Iega bilo? Zar bi
moglo biti? Zar ne bi moralo ne biti?
A zar se moe ne biti?
A zar bitak nije divno i strano mjesto,
unutar kojega nitavilo nema nego
samo jednu jedinu mogunost: da
bude?!
79. MOJ BOE, JESI LI TI OKOVAN
TIME DA MORA BITI?
Moe li po Svojoj svevinjoj volji i ne
biti?!
Moj Boe, pruam Ti svoje pitanje,
spremno na to da mu ne treba drugi
odgovor, nego samo i jedino Ti, ma gdje
Ti bio, ili ne bio.
Neka ti u meni ne naudi ba nita pa
ni to da Te moda, po Tvojoj volji,
nema.
80. U KOIJI SE VOZIMO, i Ja ti
pokazujem krajolike Mojega carstva.
Kao dijete iri oi, gledajui
vatrometna uda i divote.
Isperi oi, bliimo se predjelu bez
krajolika; ugledat e ono od ega je
sve nainjeno.
Ugledat e svojega carskog Suputnika.
81. KLJUN JE NAE GALIJE
LABUDAN, zvuk je njegov kao u viole;
duboko nebo, zemlja, ili more, visoko
zapljuskuju bokove nae vonje.
Ja stojim na pramcu: ni labud, ni viola,
ni vila putovanja, ve vaa ljubav za
nebo i more, vaa enja za otkriem
kopna.
82. VI STE ZNALI DA U DOI, I
DOLI STE
Ja sam znao da ete doi, i doao sam.
Ovo doae velika je sveanost.
A suze strepnje na samu pomisao da se
moglo i ne znati, i ne doi, ah, te suze,
to su drugo nego ista radost susreta?
83. JA MNOGE OD VAS PREPUTAM
MISLI DA ME NEMA da se vidi to e
takvi s takvom milju uiniti, rije i djelo
kakvi e im biti?
I gle, mnogi od njih su bogoslovi, slove
kao najvei znalci Boga, i teno zbore o
dokazima Bojega postojanja.
84. AK NI TVOJI PROMAAJI, ni bilo
iji promaaji, ne mogu ugroziti pun
pogodak boanskoga strijelca.
Ti pokraj cilja, a Ja u cilj. Ti u prazno, Ja
u puninu.
Ali ti zbog same sebe ne gaaj u
prazno, ne pogaaj mimo.
Jer gledaj: potroie metke mnogi, i
sada slue za odstrijel eprtljama.

85. PRIPAZI NA SVAKU RIJE, NA
SVAKU UTNJU, na svaku kretnju, jer
gledaju te mnoge oi, iz bliza i daleka,
iz svijeta vidljiva i nevidljiva.
Na pozornici si, predstava tee, a u
gledalitu sjedi ispitno vijee. Ne
zaboravi, ovo je tvoj prijemni ispit za
kraljevstvo nebesko.
Igraj Mi igru najbolje to moe, igraj
igru kao da nije igra; a smetni pritom s
uma da igre bez tebe nema, a tebe da
ima bez igre.
86. BLAENI VAM ZAVIDE, i nebesnici
bi se rado s vama mijenjali.
Za ovo mjesto gnusa i bijesa dali bi vam
sve svoje miline, sva ista nebesa, sve
svoje rajske krajobraze, svijetle staze i
svetaku slavu.
Izabrao sam jad i emer za susret s
vama; pristali ste na mrak i trule zbog
susreta sa Mnom. Zato ba vi, to je
Moja tajna.
No znajte, aneli vam zavide, pa vam
nou nude rajsko blago za vau
sirotinju; ali vi nou znate da od vae
bijede nema nita vrijednije, od sjaja
bez Mene da nema nita bijednije.
87. NE SUDI: SVI E LJUDI DOI PO
SVOJ ZAVRNI RAUN
Doi e opaki, edni, mudri, i bezumni;
ne sudi, jer Ja sam taj koji sjedim za
svjetskom blagajnom i naplaujem
raune za izlaz. Nekima vraam
ostatak, od nekih traim dospijetak,
nekomu produljim rok, nekomu oprostim
dug.
Ne sudi: svi e ljudi doi po svoje, i
nee ga moi skriti ni u torbu, ni u dep;
a s tuim Me nee prevariti.
Ne sudi: svi e ljudi na sud stii, stii
e i ti.
88. KADA SAM STROG, TI DRHTI
i zove Me Bogom.
Kada sam blag, ti Mi sjeda u krilo i
ape Mi da sam ti drag.
Htio bih da sam ti drag i kada sam
strog; i kada sam blag, htio bih da sam
ti Bog.
89. ZAR JE MENI MILO OVO TO
JEDNI DRUGIMA RADITE?
Zar ne znate da to Meni radite? Zar je
Meni milo to ne radite ono to bi
trebalo raditi? Zar ne znate da to
oduzimate Meni?
Zar mislite da sam Ja pisac vaega
scenarija za unitenje sebe?
Piete ga i nadopisujete sami, mahnito
mislite li da sam sretan gledajui va
ar u izmiljanju besmisla?
90. HAJDE DA GRADIMO SVIJET
NOVE ODANOSTI
Hajde da ne znamo tko smo, dok nismo
Boji. Hajde da ne znamo gdje smo,
dok nismo jedni drugima u srcu.
Hajde da niega nemamo dok sebe
nemamo. Hajde da budemo to nismo

44
nikada bili, jer nismo umjeli biti. Hajde
da se mijenjamo, pa e se dom
promijeniti, pa e se ulica promijeniti, pa
e se i grad promijeniti, pa e se zemlja
i svijet promijeniti, pa e se promijeniti
zapis u zvijezdama.
91. SKINI PRNJE I DRONJE SA
SVOJIH SVILENIH HALJINA, haljina
kadifenih, sa svojega divot-srebroveza.
Zbaci tralje sa svojega zlatotkanja.
Ne treba se odjenuti, nego razdjenuti;
treba manje da bi se dolo do viega,
treba najmanje da bi se imalo najvie.
Ono to ve ima, to je sve to treba
imati. Doprijeti do toga to ve ima, to
je sve to treba initi.
92. DA JE DRUKIJE, BILO BI
DRUKIJE
A jer je tako kako jest, treba biti tako
kako jest.
Ne brini, Ja ne grijeim.
Ako netko grijei to si ti, kad se brine,
ne shvaajui da je zbrinuto to o emu
brine, ukljuujui, da, i tvoju brinost.
93. OKRENI SVOJE JUTRO KAO
BIJELI LIST PAPIRA na kojemu Mi
pie pismo; prvo pismo, koje si ikada
napisala.
I dok pie, sluaj Moj odgovor: slovo ti
u slovo utkivam, rije ti na rije stavljam,
i kad uveer stigne do kraja pisma,
vidjet e Moj potpis u svojemu imenu.
94. KAO TO MODRO MORE
ROMORI na suhom, u koljci to
podsjea na uho, tako i Bog u praznoj
koljci sluha govori, neumorno zbori.
Govor Boga je kao i romor mora glas
o sebi, o dubini, o tiini, o samoi
veliine.
95. POAR SVOJEGA DUHA STIAJ
DO VATRE NA OGNJITU
Poplavu svojega uma razvedi kroz
prokop u njive.
A pepeo i kapi prinesi Meni rukom
kojom grije, drugom kojom sije,
i treom, kojom nad vatrom i vodom
bdije.
96. MILE ZVIJEZDE, KAD SVE OVO
PROE I KAD SE VRATIM, priredit
emo pjenuac od svjetlosti,
u aama od svjetlosti, na stolu od
svjetlosti, u mirisu od svjetlosti, pod
svjetiljkom od svjetlosti.
Od svjetlosti bit e postelje, zastori, dim,
i glazba, san i razgovor. Razbacivat
emo se svjetlou pregrtima i
naramcima, i na e razvrat biti od
svjetlosti, jer vie neemo moi nita to
nije svjetlost ak e i tama biti od
svjetlosti, ak e i prolost biti vjetlosna,
a sjajna zvijezda gdje emo slaviti
povratak svjetlosti zvat e se Zemlja,
planeta svjetlosti.



97. JASMINOM SAM VAS POMISLIO I
MJESEINOM POINIO, i poslao vas
na tvrde pute, na hrapave, na
pranjave.
Jer tako sam alio te tvrde, prane, i
hrapave, da nisam alio Svojih keri od
etera slao sam ih, dao sam ih, jer sam
znao da e one preivjeti ali vi, mili
Moji nekrteni, hoete li znati zadrhtati
pred mirisom jasminskim, i krenuti
tragom mjeseinskim, po stazama
vrletnim, velebitnim?
98. SLOI RUKE UKRSTICE, kao
drvlje iznad ognja. Neka izgara tvoje
djelo.
Kaem tvoje, a mislim vatru, plamtim
vatru, neugasnu.
U njeno djelo sloi ruke ukrstice, i bez
misli miruj.
99. OSJEA LI KAKO TREPTE
LATICE toga tebi nepoznata cvijeta
tvoga srca?
One trepte kad Ja priem, nadnesem
se nada nj, i udahnem miris tvoga bia.
100. NAD NEBESIMA SU NEBESA i
nebesa; izgubit e misao u njima, i
trait e ju, mahnita od toga gubitka.
Uini ovako: vrati se u kraj bez misli,
u nebesa nad svim nebesima.
101. LEI NIICE, VODORAVNA
KAO VODA, pa ne vidi i ne uje
okomit svijet vatre.
Izmeu vatre i vode je pravi kut jedan
mu krak tee, a drugi plamti. Budi taj kut
s kracima u beskraju ni voda, ni vatra,
ve vodeno i vatreno roite protivnika,
koji se mogu dodirnuti samo u pravosti.
102. KORIJEN JE U VAMA,
KRONJA OKO VAS
U kronji je cvat, plod, ptija pjesma.
U kronji je vjetar, miris, um.
U korijenu je korijen, u korijenu je
korijen, u korijenu korijen.
103. VIDJELA STE U NEVIDJELU, i
sad je as da se vidite na djelu.
104. KAO GROZD, ZRIJETE
ODJEDNOM SA SVIM EHULJAMA
Svaka je svoja i odvojena, na svoju
peteljku prikopana; svaka je zajedno s
drugima, sama.
Ali jedna slatkoa u svima njima
zrije jednako.
105. NE ZABORAVI: JA MNOGO OD
TEBE TRAIM, jer mnogo sam ti dao.
Traim da iz tvojega zrna i sjemena
isklija polje penice, ali za jednu
bogovetnu no, da se ito poanje,
samelje, i kruhovi da se ispeku, ali za
jedan bogovetni dan.
Jer dao sam ti mnogo: jedno zrno,
zdravo. Uzvrati Mi onim to je u
njemu sjetvom, etvom, poljem ita,
meljavom mlinskom, i kruhom naim
svagdanjim a sve za jednu
danononu bogovjetnost.
106. O MIRU SVI VIU I ZA NJIM
NARIU, ali tko ivi mirno tko s
mirom lijee i ustaje?
Pokaite Mi takvoga, pa da se smirimo.
107. SUNCOKRETI MOJI OKOMITI,
teko vam je teku glavu nositi.
Vi ju k zemlji obarajte, ali znajte:
ni suncu u nebesima nije lako, kao to
se ini, odrati svjetlost na visini.
108. KAI SVIMA SVOJIMA DA SU
MOJI, i da ne brinu toliko i tako.
Kai im da dolazi dobro doba kad e se
svima dati znanje da su Moji, kai im da
e vjerovati u stvari, o kojima njihova
misao i ne sluti.
Kai ljutitima oko sebe da se Bog ne
ljuti.
Jer Bog je milosrdan, i milosre Mu
see kud ne see ni misao ni mata; jer
Bog je takav da prata i kad Ga nitko ne
moli da prata.














































45
Brao si kitu, cvijet po cvijet, boju po
boju. i misu po misu plesnih mirisa.
A ja sam mislila: uvenut e slika, prije
no to sroji orkestar boja s paletom
oblika.
Ali Ti si cvjetoznanac, devet godina
bere i sklada, laticu s laticom, vlat sa
vlati.
I za to vrijeme vrijeme je saznalo, to
znai biti zaboravljeno, od vlastitih
dana, mjeseci, i sati.

Ravno prije devet godina, rekao sam ti
da sam temelj toga hrama, kojega
gradi zajedno sa Mnom.
Da sam krov hrama, da sam graditelj,
radnik, sveenik, da sam kip Boanstva,
Boanstvo u kipu.
Ravno prije devet godina, Ja sam te
ekao na devetom katu, raznjeen
tvojim dananjim dolaskom.

Dopleli smo vijenac, docrtali smo krug,
progutali svoj rep do zatiljka.
I sada, kad pred sobom vidi vlastite
stope, zna da si na tragu rijetkoj
divljai, koja te lovila tisuama godina.

Reci sad, kad nazire se na kraju puta
grad, kako ti je bilo u sedlu sa Mnom?
Je l ti ao to stiemo tamo,
gdje si mislila da nikad, ni u snu nee
stii na svretak drevnoga peana?
Ne reci nita, tek nasloni glavu na Moje
rame, i pusti da nas galop rijei nosi,
putom, koji je svoj kraj naslutio.
Ne reci nita jer i Ja se osjeam
svean, u prolaznomu vjean,
i radije bih peanski utio.

Gospode, hvala za Rije, za
pjesmotvore, sputam Ti se pred
stopala do zore, do dna mora, do Tvojih
koralj-dvora, do izvora, odakle sam
dola da pronosim i zborim sjaj i presjaj
Tvojega obzora.

Kao da je obian dan, obini mi,
(ali ti zna da nije, da nismo),
dlan sputam na tebe, kao na pismo,
koje u svijet aljem, da vijest posije,
kako nikada niiji korak bez Mene, put
Mene, koraknuo nije.
Kao da smo obini mi, i obino pismo,
ali ti zna da nije, da nismo;
i vidi da se edan izvor nad sebe
naginje i pije, i da jest i raa se ono, to
nikada prije, bilo nije.