Dr. eljko Juri: Diskretna matematika Neobavezni dodatak Predavanju 2.

Radna skripta za kurs Diskretna matematika na Elektrotehnikom fakultetu u Sarajevu (akademska godina 2012/13)
Materijal izvaen iz udbenika Diskretna matematika za studente tehnikih nauka
1
Dodatak Predavanju 2: Veitchovi dijagrami
(za zainteresirane studente)

Quineov metod minimizacije je prilino nepraktian za runi rad. Stoga je E. W. Veitch predloio
njegovu modifikaciju za sluaj manjeg broja promjenljivih, koja omoguava da pronalaenje
minimalnog skupa to prostijih lanova ija disjunkcija tvori traeni logiki izraz bude gotovo oigledno.
Veitchov metod je grafoanalitikog tipa i zasniva se na primjeni specijalnih tablica nazvanih Veitchovi
dijagrami. U gotovo isto vrijeme, M. Karnaugh je predloio skoro identian metod, baziran na
tablicama nazvanim Karnaughove mape. Zapravo, Veitchov i Karnaughov metod su praktino isti
metodi, a Veitchovi dijagrami i Karnaughove mape razlikuju se samo po rasporedu pojedinih elemenata
unutar tablica, dok je princip rada sa njima potpuno isti. Tablice koje emo mi koristiti su Veitchovi
dijagrami, iako se one u literaturi takoer esto pogreno imenuju kao Karnaughove mape (poto je
Karnaughov rad bio mnogo bolje publikovan, esto se njegovim imenom pogreno naziva i metod koji je
potekao od Veitcha).

Mana pomenutih metoda je u tome to ih je veoma teko formalizirati tako da nisu pogodni za
programiranje na raunaru i to su praktino upotrebljivi samo za mali broj promjenljivih (recimo do
est, mada su u doba prije masovne upotrebe raunara pojedinci ove metode uz pomo raznih
mehanikih pomagala primjenjivali ak i za sluajeve 10 do 12 promjenljivih, to zaista granii sa
mazohizmom). Mi emo se ograniiti na sluaj primjene Veitchovog metoda za izraze sa dvije, tri i etiri
promjenljive.

Osnovna ideja Veitchovog metoda za izraze sa n promjenljivih sastoji se u tome da se njihova tablica
istine reorganizira na takav nain da lanovi koji se mogu saimati budu uoljivi na prvi pogled. Da bi se
to postiglo, formira se tablica sa 2
n
polja, koja je organizirana tako da svakoj promjenljivoj odgovara
tano jedna polovina tablice, po mogunosti sastavljena od meusobno susjednih polja, a njenoj negaciji
preostala polovina. Pri tome, podjele za razliite promjenljive trebaju da budu tako organizirane da
svakom polju odgovara u presjeku razliita minterma od n promjenljivih. Tako organizirane tablice
nazivaju se Veitchovi dijagrami. Na primjer, Veitchov dijagram za dvije promjenljive organiziran je tako
da jednoj promjenljivoj (recimo A) odgovara gornja polovina tablice, a njenoj negaciji donja polovina,
dok drugoj promjenljivoj (recimo B) odgovara lijeva polovina, a njenoj negaciji desna polovina. Ovo je
prikazano na sljedeoj slici, pri emu crta sa strane i iznad oznaava zonu koju pokrivaju promjenljive
A i B. Vidimo da svaka minterma formirana od promjenljivih A i B ima tano odreenu poziciju u
dijagramu.









Slinim rezonovanjem mogue je formirati Veitchove dijagrame za tri i etiri promjenljive. Ovi
dijagrami prikazani su na sljedeoj slici:












A
B
AB
B A
B A
B A
A
B
C
D
D C B A D C B A D C B A D C B A
D C B A CD B A CD B A D C B A
D C B A CD B A CD B A D C B A
D C B A D C B A D C B A D C B A
A
B
C
ABC
C AB
C B A
C B A
C B A C B A
C B A
C B A
Dr. eljko Juri: Diskretna matematika Neobavezni dodatak Predavanju 2.
Radna skripta za kurs Diskretna matematika na Elektrotehnikom fakultetu u Sarajevu (akademska godina 2012/13)
Materijal izvaen iz udbenika Diskretna matematika za studente tehnikih nauka
2
Principijelno je mogue formirati i Veitchove dijagrame sa vie od 4 promjenljive, ali su oni jako
nepregledni. Naime, u Veitchovim dijagramima sa 2, 3 i 4 promjenljive, zone koje pokriva svaka od
promjenljivih sastoje se od meusobno susjednih polja. Pokazuje se da u dvije dimenzije to nije mogue
uiniti za sluaj 5 ili vie promjenljivih, tako da neka od promjenljivih (npr. E) mora pokrivati vie
manjih cjelina koje, mada ine polovicu tablice, nisu sastavljene od meusobno susjednih polja to, kao
to emo kasnije vidjeti, znatno oteava primjenu metoda. Alternativno se Veitchovi dijagrami sa 5 i 6
promjenljivih mogu formirati kao prostorne strukture oblika kvadra, to je takoer nepregledno. Zbog toga,
Veitchov metod nije prikladan za vei broj promjenljivih.

Prvi korak u primjeni Veitchovog metoda sastoji se u tome da se izraz iju minimalnu formu traimo
predstavi u formi Veitchovih dijagrama. To je najlake uraditi za sluaj kada je izraz predstavljen
svojom tablicom istine. Da bismo neki tabelarno zadani izraz predstavili Veitchovim dijagramom,
dovoljno je sve vrijednosti koje izraz uzima u pojedinim redovima tabele upisati u Veitchov dijagram
umjesto odgovarajuih mintermi koje odgovaraju pojedinim redovima (pri emu minterme formiramo na
isti nain kao pri predstavljanju izraza savrenom disjunktivnom normalnom formom).

Primjer: Predstaviti izraz sa sljedeom tablicom istine pomou Veitchovog dijagrama.

A B C I

T T
T T
T T T
T
T T
T T T
T T T T

Ako numeriramo redove ove tablice redom od 0 do 7, tada vidimo da izraz uzima vrijednost

T

u
redovima 1, 2, 3, 6 i 7, a vrijednost u redovima 0, 4 i 5. Redovima od 0 do 7 odgovaraju redom
minterme ABC, ABC, ABC, ABC, ABC, ABC, ABC i ABC, tako da lako moemo formirati traeni
Veitchov dijagram:









Ovaj primjer moemo lako uopiti. Neka u k-tom redu tablice istine izraz I uzima vrijednost i
k
(pri
emu smo redove numerirali brojevima od 0 do 7). Tada e prikaz izraza Veitchovim dijagramom
izgledati ovako:









Ovaj raspored vrijedi zapamtiti, jer nam omoguava da brzo formiramo Veitchov dijagram za svaki izraz
sa tri promjenljive koji je predstavljen tablicom istine. Primijetimo da se vrijednosti od i
0
do i
7

popunjavaju u karakteristinom poretku, od uglova ka sredini dijagrama. Analogno bismo za izraz
sa etiri promjenljive dobili sljedei raspored:
A
B
C
T T T
T T
A
B
C
i
0
i
1
i
3
i
2
i
4
i
5
i
7
i
6
Dr. eljko Juri: Diskretna matematika Neobavezni dodatak Predavanju 2.
Radna skripta za kurs Diskretna matematika na Elektrotehnikom fakultetu u Sarajevu (akademska godina 2012/13)
Materijal izvaen iz udbenika Diskretna matematika za studente tehnikih nauka
3













Ovaj raspored takoer treba upamtiti. Primijetimo da se i ovdje popunjavanje vri od uglova ka
sredini dijagrama.

Osnovna korist od predstavljanja izraza Veitchovim dijagramima je u tome to se iz njih moe, uz
malo vjetine, neposredno oitati MDNF ili MKNF polaznog izraza. Da bismo objasnili taj postupak,
moramo prethodno uvesti neke pojmove. Na prvom mjestu emo definirati par, kao skupinu od dva
polja u Veitchovom dijagramu koja odgovaraju mintermama koje se razlikuju samo u stanju jedne
promjenljive. Na primjer, na sljedeoj slici zaokruena su etiri tipina para u Veitchovom dijagramu za
izraze sa etiri promjenljive (analogni zakljuci vrijede i za dijagrame za izraze sa tri promjenljive):














Ako paljivije prouimo Veitchove dijagrame za tri i etiri promjenljive, vidjeemo da par mogu
sainjavati dva polja koja su susjedna po horizontali ili po vertikali (ali ne i dijagonalno). Meutim, par
mogu sainjavati i dva polja koja se nalaze na krajnje suprotnim pozicijama bilo po horizontali (poput i
0

i i
4
na gornjoj slici), bilo po vertikali (poput i
6
i i
14
na gornjoj slici). Ova polja takoer moemo smatrati
susjednim ukoliko zamislimo da se Veitchov dijagram periodiki ponavlja u sva etiri smjera, to je
naznaeno isprekidanim linijama na gornjoj slici. Alternativno, ova polja moemo takoer smatrati
susjednim ukoliko smatramo da je dijagram namotan na torus, tako da su lijevi i desni kraj dijagrama
meusobno spojeni, kao i gornji i donji kraj (zbog toga se kae da Veitchovi dijagrami formiraju
topologiju torusa). Ako rezimiramo ova razmatranja, moemo nainiti spisak svih moguih parova koji se
mogu javiti u Veitchovom dijagramu za izraze sa etiri promjenljive:

Parovi sainjeni od susjeda po horizontali: (i
12
,

i
14
), (i
13
,

i
15
), (i
5
,

i
7
), (i
4
,

i
6
), (i
10
,

i
14
), (i
11
,

i
15
), (i
3
,

i
7
),
(i
2
,

i
6
), (i
8
,

i
10
), (i
9
,

i
11
), (i
1
,

i
3
) i (i
0
,

i
2
);

Parovi sainjeni od susjeda po vertikali: (i
12
,

i
13
), (i
14
,

i
15
), (i
10
,

i
11
), (i
8
,

i
9
), (i
5
,

i
13
), (i
7
,

i
15
), (i
3
,

i
11
),
(i
1
,

i
9
), (i
4
,

i
5
), (i
6
,

i
7
), (i
2
,

i
3
) i (i
0
,

i
1
);

Parovi sainjeni od polja na suprotnim krajevima dijagrama po horizontali: (i
8
,

i
12
), (i
9
,

i
13
), (i
1
,

i
5
) i
(i
0
,

i
4
);

Parovi sainjeni od polja na suprotnim krajevima dijagrama po vertikali: (i
4
,

i
12
), (i
6
,

i
14
), (i
2
,

i
10
) i
(i
0
,

i
8
).

Iz definicije para neposredno slijedi da par zapravo obrazuju polja koja odgovaraju mintermama koje
se mogu meusobno saimati. Zbog toga, moemo uzeti da svaki par predstavlja jednu elementarnu
A
B
C
D
i
0
i
2
i
6
i
4
i
1
i
3
i
7
i
5
i
9
i
11
i
15
i
13
i
8
i
10
i
14
i
12
A
B
C
D
i
0
i
2
i
6
i
4
i
1
i
3
i
7
i
5
i
9
i
11
i
15
i
13
i
8
i
10
i
14
i
12
Dr. eljko Juri: Diskretna matematika Neobavezni dodatak Predavanju 2.
Radna skripta za kurs Diskretna matematika na Elektrotehnikom fakultetu u Sarajevu (akademska godina 2012/13)
Materijal izvaen iz udbenika Diskretna matematika za studente tehnikih nauka
4
konjunkciju koja se dobija saimanjem odgovarajuih mintermi. Na primjer, par (i
9
,

i
11
) sa prethodne
slike predstavlja elementarnu konjunkciju ABD, jer polje i
9
predstavlja mintermu ABCD, a polje i
11

mintermu ABCD, ijim se saimanjem dobija upravo ABD. Koju elementarnu konjunkciju predstavlja
neki par moemo lako oitati direktno iz dijagrama. Na primjer, par (y
9
,

y
11
) u potpunosti lei u zoni koju
pokriva promjenljiva A, u potpunosti lei izvan zone koju pokriva promjenljiva B i u potpunosti lei u
zoni koju pokriva promjenljiva D. to se tie promjenljive C, ovaj par napola lei u zoni koja je pokrivena
promjenljivom C, a napola ne lei, zbog toga promjenljiva C ne ulazi u elementarnu konjunkciju koju
predstavlja ovaj par (po njoj se, zapravo, vri saimanje). Na slian nain direktno oitavamo da parovima
(i
2
,

i
3
), (i
6
,

i
14
) i (i
0
,

i
4
) odgovaraju elementarne konjunkcije ABC, BCD i ACD

respektivno.

Dva para u Veitchovom dijagramu koji predstavljaju elementarne konjunkcije koje se razlikuju samo
u stanju jedne promjenljive ine skupinu koja se naziva etvorka. Na primjer, na sljedeoj slici
zaokruene su tri tipine etvorke u Veitchovom dijagramu za izraze sa etiri promjenljive.















Odavde vidimo da se etvorke mogu formirati od dva para koji su susjedni bilo po vertikali bilo po
horizontali, ime nastaju karakteristine figure oblika kvadrata ili horizontalnog odnosno vertikalnog
tapia. U Veitchovim dijagramima za izraze sa etiri promjenljive na ovaj nain je mogue formirati
sljedee etvorke:

etvorke oblika horizontalnih tapia, koje nastaju spajanjem dva horizontalna para koji su susjedni
po horizontali: (i
8
,

i
10
,

i
12
,

i
14
), (i
9
,

i
11
,

i
13
,

i
15
), (i
1
,

i
3
,

i
5
,

i
7
) i (i
0
,

i
2
,

i
4
,

i
6
);

etvorke oblika vertikalnih tapia, koje nastaju spajanjem dva vertikalna para koji su susjedni po
vertikali: (i
4
,

i
5
,

i
12
,

i
13
), (i
6
,

i
7
,

i
14
,

i
15
), (i
2
,

i
3
,

i
10
,

i
11
) i (i
0
,

i
1
,

i
8
,

i
9
);

etvorke oblika kvadrata, koje nastaju spajanjem dva horizontalna para koji su susjedni po vertikali,
ili dva vertikalna para koji su susjedni po horizontali: (i
12
,

i
13
,

i
14
,

i
15
), (i
10
,

i
11
,

i
14
,

i
15
), (i
8
,

i
9
,

i
10
,

i
11
),
(i
5
,

i
7
,

i
13
,

i
15
), (i
3
,

i
7
,

i
11
,

i
15
), (i
1
,

i
3
,

i
9
,

i
11
), (i
4
,

i
5
,

i
6
,

i
7
), (i
2
,

i
3
,

i
6
,

i
7
) i (i
0
,

i
1
,

i
2
,

i
3
).

Pored navedenih etvorki koje su oigledne, mogue je formirati i manje oigledne etvorke, koje su
sastavljene od dva para koji se nalaze na krajnje suprotnim stranama dijagrama, a koji se nalaze unutar
istog sloja dijagrama, bilo po horizontali, bilo po vertikali. Na sljedeoj slici su prikazane dvije takve
etvorke:
















Za ove etvorke moemo takoer smatrati da su sastavljene od susjednih parova, ukoliko zamislimo da
se dijagram periodiki produuje na sve strane. Ovakve etvorke se ne javljaju u dijagramima za izraze
A
B
C
D
i
0
i
2
i
6
i
4
i
1
i
3
i
7
i
5
i
9
i
11
i
15
i
13
i
8
i
10
i
14
i
12
A
B
C
D
i
0
i
2
i
6
i
4
i
1
i
3
i
7
i
5
i
9
i
11
i
15
i
13
i
8
i
10
i
14
i
12
Dr. eljko Juri: Diskretna matematika Neobavezni dodatak Predavanju 2.
Radna skripta za kurs Diskretna matematika na Elektrotehnikom fakultetu u Sarajevu (akademska godina 2012/13)
Materijal izvaen iz udbenika Diskretna matematika za studente tehnikih nauka
5
sa tri promjenljive, dok je u dijagramu za izraze sa etiri promjenljive mogue formirati sljedee
etvorke ovog tipa:

etvorke sastavljene od parova na krajnje suprotnim stranama unutar istog sloja po horizontali:
(i
8
,

i
9
,

i
12
,

i
13
), (i
1
,

i
5
,

i
9
,

i
13
) i (i
0
,

i
1
,

i
4
,

i
5
);

etvorke sastavljene od parova na krajnje suprotnim stranama unutar istog sloja po vertikali:
(i
4
,

i
6
,

i
12
,

i
14
), (i
2
,

i
6
,

i
10
,

i
14
) i (i
0
,

i
2
,

i
8
,

i
10
).

U Veitchovom dijagramu za etiri promjenljive mogue je formirati jo jednu etvorku (i
0
,

i
4
,

i
8
,

i
12
),
koja se sastoji od etiri rubna polja:















Ovim smo ilustrirali sve etvorke koje se mogu javiti u dijagramima sa etiri promjenljive. Moemo
primijetiti da ukoliko zamislimo da se dijagram periodino produuje (ili da je namotan na torus), sve
etvorke zapravo imaju oblik tapia ili oblik kvadrata.

Analogno kao u sluaju parova, etvorke zapravo sainjavaju parovi koji predstavljaju elementarne
konjunkcije koje se mogu dalje saimati u prostije elementarne konjunkcije. Zbog toga za svaku
etvorku takoer moemo smatrati da predstavlja jednu elementarnu konjunkciju, dobijenu saimanjem
odgovarajuih elementarnih konjunkcija koje predstavljaju parove od kojih je etvorka sastavljena.
Stoga se elementarna konjunkcija koju predstavlja etvorka sastoji od onih lanova koji su zajedniki za
obje elementarne konjunkcije koje opisuju parove od kojih je etvorka sastavljena. Na primjer, etvorka
(i
4
,

i
6
,

i
12
,

i
14
) sa jedne od prethodnih slika predstavlja elementarnu konjunkciju BD, jer se sastoji od
parova (i
4
,

i
6
) i (i
12
,

i
14
) koji predstavljaju elementarne konjunkcije ABD i ABD respektivno.

Elementarnu konjunkciju koju predstavlja neka etvorka takoer moemo oitati direktno iz
dijagrama, na analogan nain kao u sluaju parova. Tako, na primjer, etvorka o kojoj je rije u
potpunosti lei u zoni koju pokriva promjenljiva B, i u potpunosti lei izvan zone koju pokriva
promjenljiva D, dok za promjenljive A i C imamo polovino prekrivanje, stoga ove promjenljive ne
ulaze u elementarnu konjunkciju koja predstavlja ovu etvorku.

Dvije etvorke u Veitchovom dijagramu koje predstavljaju elementarne konjunkcije koje se
razlikuju samo u stanju jedne promjenljive ine skupinu koja se naziva osmica. Za sluaj izraza sa tri
promjenljive, postoji samo jedna osmica, koja prekriva itav dijagram. U dijagramima za izraze sa etiri
promjenljive, mogu se formirati osmice koje imaju jedan od etiri mogua oblika, koji su prikazani na
sljedeim slikama:











A
B
C
D
i
0
i
2
i
6
i
4
i
1
i
3
i
7
i
5
i
9
i
11
i
15
i
13
i
8
i
10
i
14
i
12
A
B
C
D
i
0
i
2
i
6
i
4
i
1
i
3
i
7
i
5
i
9
i
11
i
15
i
13
i
8
i
10
i
14
i
12
A
B
C
D
i
0
i
2
i
6
i
4
i
1
i
3
i
7
i
5
i
9
i
11
i
15
i
13
i
8
i
10
i
14
i
12
Dr. eljko Juri: Diskretna matematika Neobavezni dodatak Predavanju 2.
Radna skripta za kurs Diskretna matematika na Elektrotehnikom fakultetu u Sarajevu (akademska godina 2012/13)
Materijal izvaen iz udbenika Diskretna matematika za studente tehnikih nauka
6
Preciznije, sve osmice koje se mogu formirati u dijagramu za izraze sa etiri promjenljive su:

Tri pravougaone osmice sa duom horizontalnom stranom: (i
8
,

i
9
,

i
10
,

i
11
,

i
12
,

i
13
,

i
14
,

i
15
),
(i
1
,

i
3
,

i
5
,

i
7
,

i
9
,

i
11
,

i
13
,

i
15
) i (i
0
,

i
1
,

i
2
,

i
3
,

i
4
,

i
5
,

i
6
,

i
7
);

Tri pravougaone osmice sa duom vertikalnom stranom: (i
4
,

i
5
,

i
6
,

i
7
,

i
12
,

i
13
,

i
14
,

i
15
),
(i
2
,

i
3
,

i
6
,

i
7
,

i
10
,

i
11
,

i
14
,

i
15
) i (i
0
,

i
1
,

i
2
,

i
3
,

i
8
,

i
9
,

i
10
,

i
11
);

Dvije rasjeene osmice: (i
0
,

i
1
,

i
4
,

i
5
,

i
8
,

i
9
,

i
12
,

i
13
) i (i
0
,

i
2
,

i
4
,

i
6
,

i
8
,

i
10
,

i
12
,

i
14
).

Elementarne konjunkcije koje odgovaraju osmicama definiraju se analogno kao za parove i etvorke. Za
sluaj izraza sa etiri promjenljive sve osmice predstavljaju elementarne konjunkcije koje se svode samo
na usamljenu promjenljivu ili njenu negaciju.

Analogno se moe definirati i esnaestica, ali za sluaj dijagrama za izraze sa etiri promjenljive
postoji samo jedna jedina esnaestica, koja obuhvata sva polja dijagrama (i njoj odgovara konstanta

T

). Parove, etvorke, osmice itd. zajednikim imenom nazivamo konture. Za sluaj Veitchovih
dijagrama za izraze sa pet ili vie promjenljivih, mogue je definirati i vee konture od esnaestica.
Meutim, Veitchovi dijagrami za izraze sa vie od 4 promjenljive su veoma nepraktini, jer parove,
etvorke itd. mogu tvoriti i polja koja uope nisu susjedna u dijagramu, ak ni uz periodino produenje
dijagrama ili namatanje na torus (to je jo gore, polja koja jesu susjedna ne moraju initi par), tako da je
takve konture teko uoiti, a Veitchov metod odreivanja MDNF i MKNF zasniva se upravo na
prepoznavanju karakteristinih kontura unutar Veitchovih dijagrama.

Nakon to smo definirali pojam kontura, sasvim je jednostavno objasniti sutinu Veitchovog metoda
za odreivanje MDNF. Naime, potrebno je prekriti sva polja u kojima se nalazi vrijednost

T

sa to je
god mogue manjim brojem to je god mogue veih kontura (pri tome, isto polje smije biti prekriveno
sa vie kontura). Nije teko vidjeti da konture maksimalne veliine koje prekrivaju samo vrijednost

T


zapravo odgovaraju lanovima koji se dobijaju po zavretku prve etape Quineovog algoritma. Stoga,
ovaj postupak odgovara traenju minimalnog skupa lanova iz prve etape Quinovog algoritma ija
disjunkcija formira dati izraz, to nije nita drugo nego druga etapa Quineovog algoritma. Traena
MDNF se tada formira kao disjunkcija lanova koje odgovaraju svakoj od upotrebljenih kontura.
Odavde vidimo da je Veitchova metoda zaista samo prerueni Quineov algoritam u kojem je muno
viestruko saimanje svedeno na prepoznavanje karakteristinih kontura u dijagramu, to je postignuto
veoma otroumnim rasporeivanjem polja unutar dijagrama, tako da lanovi koji se mogu saimati
odgovaraju meusobno susjednim poljima.

Primjer: Odrediti MDNF izraza koji je predstavljen sljedeom tablicom istine:

A B C D I

T T
T T
T T T
T T
T T
T T T
T T T T
T T
T T T
T T T
T T T T
T T T
T T T
T T T T
T T T T T

Dr. eljko Juri: Diskretna matematika Neobavezni dodatak Predavanju 2.
Radna skripta za kurs Diskretna matematika na Elektrotehnikom fakultetu u Sarajevu (akademska godina 2012/13)
Materijal izvaen iz udbenika Diskretna matematika za studente tehnikih nauka
7

Prvi korak u odreivanju MDNF je predstavljanje ovog izraza Veitchovim dijagramom, to je prema
ve opisanom postupku uraeno na sljedeoj slici:















Sada je potrebno sve vrijednosti

T

u dijagramu prekriti na to bolji nain (radi bolje preglednosti,
samo emo prikazati vrijednosti

T

upisane, dok se za prazna polja podrazumijeva da sadre vrijednost
). Lako moemo uoiti da optimalno prekrivanje moemo postii koritenjem jedne osmice i tri
etvorke, kao to je prikazano na sljedeoj slici:














Na kraju je potrebno utvrditi koje elementarne konjunkcije odgovaraju pojedinim konturama, to je
posve lako izvesti posmatranjem zona u dijagramu koje prekrivaju pojedine promjenljive. Traena
MDNF glasi:

D B D A D B C .

Dobra strana Veitchovog metoda je to on uvijek daje ispravnu DNF izraza ak i ukoliko nismo
izvrili optimalno prekrivanje, pod uvjetom da smo ispravno oitali elementarne konjunkcije koje
odgovaraju upotrebljenim konturama. Meutim, u tom sluaju pronaena DNF (mada ispravna) nee biti
optimalna, tj. nee biti MDNF. U sluaju da postoji nekoliko jednako dobrih pokrivanja, to znai da
imamo vie razliitih MDNF, koje su u sutini podjednako dobre.

Pri traenju optimalnog prekrivanja nije pametno poi od najveih kontura (koje su obino
najuoljivije), nego od onih kontura koje prekrivaju polja sa vrijednostima

T

koja se mogu grupirati
na samo jedan nain (tj. koje imaju samo jedno polje sa vrijednosti

T

u susjedstvu). Takve konture
nazivamo esencijalne konture, a njima odgovaraju esencijalni lanovi u Quineovoj metodi. Tipinu
greku koja se moe napraviti ukoliko se ne pridravamo ovog pravila ilustrira sljedei primjer.




C
A
B
D

T

T

T

T

T

T

T

T

T


T

T

T

T

A
B
C
D

T T T
T T T

T T

T

T T T T
Dr. eljko Juri: Diskretna matematika Neobavezni dodatak Predavanju 2.
Radna skripta za kurs Diskretna matematika na Elektrotehnikom fakultetu u Sarajevu (akademska godina 2012/13)
Materijal izvaen iz udbenika Diskretna matematika za studente tehnikih nauka
8
Primjer: Odrediti MDNF za izraz predstavljen sljedeim Veitchovim dijagramom:















U ovom Veitchovom dijagramu se na prvi pogled uoava jedna etvorka. Ukoliko zaokruimo ovu
etvorku, preostaju nepokrivena etiri polja sa vrijednostima

T

koja se mogu povezati u par sa
susjednim poljima. Na taj nain dobijamo sljedee prekrivanje:















Na osnovu ovakvog prekrivanja, mogli bismo oitati sljedei izraz:

CD A D C A C B A ABC BD

Meutim, ukoliko paljivo razmotrimo dijagram, primijetiemo da je etvorka koju smo prvu ugledali
zapravo suvina, jer su sva polja sa vrijednostima

T

koja ona pokriva ve prekrivena sa preostala etiri
para. Stoga, oitana DNF nije nesvodljiva, jer se prva elementarna konjunkcija moe odstraniti. Slijedi
da traeni MDNF oblik glasi:

CD A D C A C B A ABC

Da smo prilikom prekrivanja krenuli od polja sa vrijednostima

T

koja se mogu prekriti na jedinstven
nain, ovakvu greku ne bismo napravili.

Nakon to iscrpimo sve esencijalne konture, za optimalno prekrivanje preostalih polja sa
vrijednostima

T

pomae samo intuicija (upravo zbog toga Veitchov metod nema striktnu formu
algoritma). Sreom, kako se Veitchov metod koristi samo za mali broj promjenljivih, optimalno
prekrivanje se veoma brzo uoi, pogotovo kada se korisnik metoda malo izvjeba. Dobra je strategija
svakom novom konturom pokuati prekriti to je god mogue vie do tada nepokrivenih polja sa
vrijednostima

T

, kao to je ilustrirano u sljedeem primjeru.



B
A
C
D

T


T

T

T

T

T

T


T

B
A
C
D

T


T

T

T

T


T

T


T


Dr. eljko Juri: Diskretna matematika Neobavezni dodatak Predavanju 2.
Radna skripta za kurs Diskretna matematika na Elektrotehnikom fakultetu u Sarajevu (akademska godina 2012/13)
Materijal izvaen iz udbenika Diskretna matematika za studente tehnikih nauka
9
Primjer: Nai MDNF za logiki izraz ABC C AB C B A BC A C B A C B A .

Ovaj izraz moemo predstaviti Veitchovim dijagramom na sljedei nain:









U ovom primjeru ne postoji niti jedna esencijalna kontura, jer se svako polje sa vrijednosti T

moe
prekriti na vie razliitih naina. Postoji mnogo naina kako moemo prekriti sva polja sa vrijednostima
T

u ovom dijagramu. Nas zanimaju samo nesvodljiva prekrivanja, tj. prekrivanja u kojima niti jedna
kontura nije suvina u smislu da prekriva polja sa vrijednostima T

koja su ve prekrivena drugim
konturama. Sljedea slika prikazuje tri od ukupno pet moguih nesvodljivih prekrivanja:










Mada su sva tri prikazana prekrivanja oigledno nesvodljiva, prvo prekrivanje sadri jednu konturu vie
nego drugo i tree prekrivanje, stoga ono nije optimalno. Primijetimo da se u prvom sluaju nismo drali
pravila da svakom novom konturom pokrivamo to je god mogue vie do tada nepokrivenih polja sa
vrijednostima

T

, dok smo se u drugom i treem sluaju tog pravila pridravali. Takoer, primijetimo
da smo u drugom i treem sluaju svako od polja sa vrijednostima

T

prekrili samo jednom konturom.
Ukoliko se to desi (to je rijetko mogue postii), to je siguran znak da je pronaeno rjeenje optimalno.
Stoga, moemo oitati dva MDNF oblika za zadani izraz:

C B C A AB i B A BC C A

Lako je provjeriti da su ovo ujedno i jedine dvije MDNF za zadani izraz.

Mada Veitchov metod (kao i svi drugi metodi minimizacije) odreuje MDNF za zadani logiki izraz,
to ne znai da se dobijeni izraz ne moe dodatno skratiti runo pomou pravila iskazne algebre.
Meutim, ono to eventualno dobijemo daljim skraivanjem nee vie biti disjunktivna normalna forma.
Na primjer, razmotrimo sljedei izraz sa 7 promjenljivih:

ADF AEF BDF BEF CDF CEF G

Nije teko pokazati da je ovaj izraz ima oblik MDNF. Ipak, on se relativno lako moe dodatno
pojednostaviti primjenom pravila logike algebre:

ADF AEF BDF BEF CDF CEF G = (AD AE BD BE CD CE)

F G =

= (A

(D E) B

(D E) C

(D E))

F G = (A B C)

(D E)

F G

Dobijeni izraz je znatno jednostavniji od polaznog, mada se oito ne radi o disjunktivnoj (niti o
konjunktivnoj) normalnoj formi. Takoer, esto se dodatna optimizacija moe izvriti ako dozvolimo
upotrebu i drugih logikih operacija osim konjunkcije, disjunkcije i negacije. Tako se, na primjer,
ukoliko dozvolimo upotrebu ekskluzivne disjunkcije i ekvivalencije, izraz u obliku MDNF iz jednog od
ranijih primjera moe dodatno optimizirati na sljedei nain:
A
B
C
T

T

T


T

T

T

C
A
B
T T T
T T T
C
A
B
T T
T T T
T
A
B
T T T
T T T
C
Dr. eljko Juri: Diskretna matematika Neobavezni dodatak Predavanju 2.
Radna skripta za kurs Diskretna matematika na Elektrotehnikom fakultetu u Sarajevu (akademska godina 2012/13)
Materijal izvaen iz udbenika Diskretna matematika za studente tehnikih nauka
10
CD A D C A C B A ABC =

) C A C A ( D ) C A AC ( B

=

B(A

C)

D(A

C)

Veitchov metod moe se koristiti i za odreivanje MKNF. Pri odreivanju MKNF, umjesto polja sa
vrijednostima

T

prekrivamo polja sa vrijednostima u dijagramu (na isti nain kao kod odreivanja
MDNF). Svakoj konturi u izvrenom prekrivanju tada odgovara po jedna elementarna disjunkcija u
MKNF, pri emu su promjenljive koje formiraju svaku elementarnu disjunkciju negirane u odnosu na
sluaj kada ista kontura predstavlja elementarnu konjunkciju. Na primjer, ukoliko neka kontura
predstavlja elementarnu konjunkciju ABD, tada ta ista kontura predstavlja elementarnu disjunkciju
A

D. Valjanost ovog postupka neposredno slijedi iz injenice da je MKNF nekog izraza jednak
negaciji MDNF negacije tog izraza.

Primjer: Odrediti MKNF za logiki izraz sa etiri promjenljive zadan tabelom istine za koji je u
jednom od ranijih primjera naena MDNF.

Da bismo odredili MKNF za zadani izraz, moemo se posluiti istim Veitchovim dijagramom koji smo
ve imali, ali emo ovaj put prekrivati polja sa vrijednostima (radi preglednosti, samo emo takva
polja i prikazivati, dok emo za ostala polja podrazumijevati da sadre vrijednost T

). Kako u itavom
dijagramu imaju samo tri polja sa vrijednou , lako je odrediti optimalno prekrivanje. Pri tome, polje u
donjem desnom uglu ne moemo ni sa im upariti, tako da ono samo za sebe predstavlja konturu:














Par sa lijeve strane u potpunosti lei unutar zona koje prekrivaju promjenljive B i D, a izvan zone koju
prekriva promjenljiva C. Usamljeno polje u donjem desnom uglu u potpunosti lei izvan zona koje
prekriva svaka od etiri promjenljive A, B, C i D. Na osnovu ovoga, slijedi da traena MKNF glasi:

D) C B (A ) D C B (

Za ovaj izraz, naena MKNF je potpuno iste duine (tj. sadri isti broj literala) kao i MDNF, to ne
mora uvijek biti sluaj (nekada je MDNF kraa od MKNF za isti izraz, a nekada je obrnuto). Nije teko
vidjeti da je broj logikih izraza kod kojih je MDNF kraa od MKNF jednak broju logikih izraza kod
kojih je MKNF kraa u odnosu na MDNF. Naime, ukoliko je za neki izraz MDNF kraa (u odnosu na
MKNF), meusobnom zamjenom simbola

T

i u Veitchovom dijagramu dobijamo izraz kod kojeg
je MKNF kraa!

Primjer: Odrediti MDNF i MKNF za logiki izraz predstavljen sljedeim Veitchovim dijagramom.












C
A
B
D

A
B
C
D

T T

T
T T T

T T

Dr. eljko Juri: Diskretna matematika Neobavezni dodatak Predavanju 2.
Radna skripta za kurs Diskretna matematika na Elektrotehnikom fakultetu u Sarajevu (akademska godina 2012/13)
Materijal izvaen iz udbenika Diskretna matematika za studente tehnikih nauka
11
Za odreivanje MDNF i MKNF izvriemo optimalno prekrivanje polja sa vrijednostima

T


odnosno , kao to je prikazano na sljedeoj slici:















Optimalno prekrivanje u oba sluaja moe se izvriti na jedinstven nain, odakle slijede jedinstveni
oblici MDNF i MKNF:

D C A ACD C B B A /MDNF/

D) B ( D) C (A ) C B (A C) B A ( /MKNF/

Veitchovi dijagrami mogu posluiti i za minimizaciju izraza koji su predstavljeni u obliku
proizvoljne DNF ili KNF, bez potrebe da se prvo formira tablica istine pa da se iz nje formira Veitchov
dijagram (to je jo jedna velika prednost u odnosu na Quineov algoritam, koji uvijek polazi od SDNF).
Za tu svrhu, prvo je potrebno u prazan Veitchov dijagram upisati konture koje odgovaraju elementarnim
konjunkcijama zadane DNF ili elementarnim disjunkcijama zadane KNF. Nakon toga, popunimo upisane
konture vrijednostima

T

(za sluaj DNF) ili (za sluaj KNF), i, nakon toga, izvrimo prekrivanje
tablice novim konturama na optimalan nain.

Primjer: Pojednostaviti izraz C D C A BD C A C AB

Kako se radi o izrazu koji ima oblik DNF, upisaemo u Veitchov dijagram konture koje odgovaraju
svim elementarnim konjunkcijama ovog izraza, a njihovu unutranjost ispuniemo vrijednostima

T

.
Time dobijamo dijagram kao na sljedeoj slici:















Preostaje jo samo da izvrimo optimalno prekrivanje, to je izvreno na sljedeoj slici:




A
B
C
D

T
T T T
T T T
T T
A
B
C
D

T T

T T T

T T T
T T T T
A
B
C
D
Dr. eljko Juri: Diskretna matematika Neobavezni dodatak Predavanju 2.
Radna skripta za kurs Diskretna matematika na Elektrotehnikom fakultetu u Sarajevu (akademska godina 2012/13)
Materijal izvaen iz udbenika Diskretna matematika za studente tehnikih nauka
12













Odavde vidimo da MDNF zadanog izraza glasi:

C BD D A

Lako je provjeriti da MKNF za ovaj primjer glasi

Y = ) D C A ( ) D C B (

tako da je, u ovom sluaju, MDNF kraa od MKNF (jedan literal manje).

Uz malo prakse, izraze koji su zadani u proizvoljnom obliku DNF ili KNF mogue je lako upisati u
Veitchov dijagram bez potrebe za crtanjem kontura koje odgovaraju pojedinim elementarnim
konjunkcijama odnosno disjunkcijama. Ukoliko izraz koji elimo minimizirati nije zadan niti u
konjunktivnoj niti u disjunktivnoj normalnoj formi, tada ga je neophodno prvo svesti na DNF ili na KNF
(ne nuno na SDNF ili SKNF), nakon ega se moe primijeniti Veitchov metod.

Mada smo rekli da su Veitchovi dijagrami za izraze sa 5 promjenljivih nezgrapni i nepraktini za
upotrebu, minimizacija izraza sa 5 promjenljivih moe se, uz malo dosjetki, lako izvriti pomou dva
Veitchova dijagrama za izraze sa 4 promjenljive. Kako se to moe uraditi, najlake je objasniti kroz
konkretan primjer.

Logiki izraz I = E CD B A E ABCD ACE E D B A E C B A E D C AB ABDE CE A svesti
na oblik MDNF.

Ovaj izraz zavisi od 5 promjenljivih. Izabraemo jednu od promjenljivih, recimo E, i grupirati
zajedno sve lanove koje sadre nju ili njenu negaciju:

I = E ) CD B A ABCD D B A D C B A ( E ) AC C B A ABD C A (

Kako oba izraza koji se nalaze u zagradi zavise samo od po 4 promjenljive, moemo izvriti njihovu
minimizaciju pomou Veitchovih dijagrama za izraze sa 4 promjenljive. Taj postupak je prikazan na
sljedeoj slici (lijevi dijagram odgovara prvom izrazu u zagradi, a desni dijagram drugom izrazu):














A
B
C
D

T T

T T T

T T T
T T T T
A
B
C
D

T

T


T

T

T

T

T

T

T

T

T

A
C
D


T


T

T

T

T

B
Dr. eljko Juri: Diskretna matematika Neobavezni dodatak Predavanju 2.
Radna skripta za kurs Diskretna matematika na Elektrotehnikom fakultetu u Sarajevu (akademska godina 2012/13)
Materijal izvaen iz udbenika Diskretna matematika za studente tehnikih nauka
13
Iz ovih dijagrama neposredno vidimo da oblici MDNF za izraze u zagradama glase respektivno
AD

AB

C i ABD

ABD

ABCD. Stoga moemo pisati:

I = E ) CD B A D B A ABD ( E ) C B A AD (

=
= E D C B A E D B A E ABD E C E B A ADE

Dobijeni izraz zaista ima oblik DNF i znatno je krai od polaznog izraza (za 12 literala). Meutim,
ovo nije MDNF zadanog izraza! Razloge za to nije teko otkriti. Naime, kako smo oba izraza koji se
javljaju u zagradama optimizirali neovisno jedan od drugog, potpuno smo iskljuili svaku mogunost
saimanja po preostaloj promjenljivoj E. S druge strane, pretpostavimo da smo Veitchov dijagram za
prvi izraz u zagradi prekrili neoptimalno, na nain prikazan na sljedeoj slici, u kojem je oigledno
prisustvo neoptimalne konture ABD, kao i potpuno suvinih kontura ABD i ABCD:














Iz ovakvog prekrivanja moemo izvriti sljedee oitanje:

I = E ) CD B A D B A ABD ( E ) CD B A D B A C B A ABD (

=
= E D C B A E D B A E ABD CDE B A E D B A CE E B A ABDE

=
= ) E E ( CD B A ) E E ( D B A CE E B A ) E E ( ABD =
= CD B A D B A CE E B A ABD

Vidimo da smo dobili DNF koja ima ak 6 literala manje nego prethodna DNF (i ona je, zapravo,
MDNF traenog izraza). Nije teko utvrditi ta se zapravo desilo: neoptimalne i suvine konture u
lijevom dijagramu poklapaju se sa konturama u desnom dijagramu, tako da su odgovarajue elementarne
konjunkcije u obje zagrade identine, to omoguava saimanje po preostaloj promjenljivoj E. Uz malo
prakse, nije nikakav problem direktno oitati krajnji rezultat posmatrajui uporedo oba dijagrama, bez
runog saimanja po preostaloj promjenljivoj E.

Ukoliko paljivije razmotrimo opisani primjer, moemo izvesti sljedee ope zakljuke o
minimizaciji izraza sa 5 promjenljivih pomou dva spregnuta Veitchova dijagrama za izraze sa 4
promjenljive:

Isplati se zaokruiti konturu koja u jednom od spregnutih dijagrama nije optimalna, ukoliko
identina kontura postoji u drugom dijagramu;

Isplati se u jedan od spregnutih dijagrama uvesti suvine konture, ukoliko identine konture postoje
u drugom dijagramu.

Oigledno je da je potrebna neto vea koliina iskustva i domiljatosti za dobivanje minimalne
forme izraza sa 5 promjenljivih koritenjem dva Veitchova dijagrama za izraze sa 4 promjenljive.
Meutim, ak i ukoliko se ne dobije posve minimalna forma, uloeni trud se isplati, jer je bilo kakva
optimizacija svakako bolja od nikakve. Postupak slian izloenom postupku moe se primijeniti i na
minimizaciju izraza sa 6 promjenljivih, samo se u tom sluaju koriste 4 spregnuta dijagrama od po 4
promjenljive. Ovaj postupak moete lako izvesti sami, ukoliko ste dobro razumjeli gore izloeni
postupak za izraze sa 5 promjenljivih.
A
B
C
D

T

T


T

T

T

T


T

T

T

T

T

A
C
D


T


T

T

T

T

B