4.

GRAFIČKE METODE
MINIMIZACIJE LOGIČKIH FUNKCIJA

4.1. Uvod

Grafičke metode minimizacije logičkih funkcija podrazumijevaju korištenje

Vennovih dijagrama, Veitchovih dijagrama i/ili Karnaughovih mapa.
Vennove dijagrame, ili tzv. kružni dijagrame, koristimo za slikovit prikaz
logičkih funkcija, ali su nepraktični za više od tri ili četiri promjenljive. Na
sl.4.1.a dati su Vennovi dijagrami za funkcije: f1 = AB , f2 = A ∨ B , f3 = ABC i
f4 = ABCD .
a) b)
A B A B
0 4 8 12

1 5 9 13

A B A B 2 6 10 14

C
C D 3 7 11 15

Sl.4.1. a) Vennovi dijagrami b) Veitchov dijagram

Grafičku metodu minimizacije logičkih funkcija prvi je predložio E. W.
Veitch u radu: “A Chart Method for Simplifying Boolean Functions”. U
izvornom Veitchovom dijagramu (sl.4.1.b) korišten je prirodni red upisivanja
brojeva po kolonama. M. Karnaugh je predložio sličan metod, i objavio ga u
radu: “A Map Method for Synthesis of Cimbinational Logic Circuits". Tako,
grafičku metodu minimizacije logičkih funkcija možemo nazvati Veitchovom
ili Karnaughovom. Kako se Veitchova i Karnaughova metoda razlikuju samo
u redoslijedu označavanja pojedinih polja, i kako je ideja potekla od Veitcha,
to ćemo grafičku metodu minimizacije logičkih funkcija nazivati Veitchovom
metodom, iako se u literaturi češće sreće pod nazivom Karnaughova.
Elektronika TK2______________________________________________________

Karnaughova metoda se zasniva na Karnaughovim mapama, odnosno

grafičkom prikazu logičkih funkcija. Karnaughove mape su izvedene iz
Vennovih i Veitchovih dijagrama, a sadrže 2n polja za n promjenljivih, dakle
broj polja jednak je broju minterma u tablici istine. Karnaughove mape
formiramo na osnovu DNF logičke funkcije čiju minimalnu formu tražimo.
Npr. Karnaughove mape za funkcije dvije i tri promjenljive date su na sl.4.2.
Mintermi u mapama su definirani algebarskim izrazima, a poredani su tako
da se susjedna polja razlikuju samo za jednu bit poziciju.
B 1 0
BC 10 11 01 00
A A
1 AB AB 1 ABC ABC ABC ABC
0 AB AB 0 ABC ABC ABC ABC

Sl.4.2. Karnaughove mape za funkcije dvije i tri promjenljive

Karnaughovu mapu crtamo tako da za svaku od kombinaciju ulaznih
promjenljivih, u odgovarajuće polje, upisujemo vrijednost funkcije za tu
kombinaciju (slog). U polja možemo upisati samo vrijednosti funkcije koje
su jednake logičkoj jedinici, a u praznim poljima se podrazumijeva da se
nalaze nule logičke funkcije. Primjer Karnaughovih mapa za funkcije:
y1 = A B i y 2 = A ∨ BC dat je na sl. 4.3.
B 1 0
BC 10 11 01 00
A A
1 0 0 1 1 1 1 1
0 1 0 0 0 0 1 0

Sl.4.3. Primjer Karnaughovih mapa za funkcije y1 i y2

4.2. Minimizacije logičkih funkcija

Veitchovom metodom

4.2.1. Veitchovi dijagrami

Za razliku od drugih analitičkih metoda minimizacije logičkih funkcija (npr.

Quineova i metoda McCluskey) je što kao polaznu formu obavezno treba
koristiti SDNF (savršenu disjunktivnu normalnu formu). Za Veitchovu
metodu polazna forma je DNF (disjunktivna normalna forma) sa grafičkim
prikazom logičkih funkcija. Prednost ove metode je i jednostavnije nalaženje

150
_________________________4. Grafičke metode minimizacije logičkih funkcija

članova koji se međusobno sažimaju, tj. direktno nalaženje prostih implikanti

koje ulaze u MDNF (minimalnu disjunktivnu normalnu formu). Nedostatak
metode je u tome što ju je veoma teško formalizirati i nije pogodna za
programiranje na računaru.
Veitchovi dijagrami, kao i Karnaughove mape, sastoje se od 2n polja, gdje je
n broj promjenljivih (n=1,2,…) date logičke funkcije. Poljima dodjeljujemo
simbole promjenljivih, pri čemu 2n−1 polja ima značenje afirmativne
promjenljive a 2n−1 polja ima značenje negirane promjenljive. U svako polje
unosimo odgovarajuće vrijednosti funkcije, logičke jedinice ili nule.
Za funkcije jedne i dvije promjenljive Veitchovi dijagrami su dati na sl.4.4.
Način označavanja se neznatno razlikuje od onoga sa sl.4.3. ali je mnogo
pregledniji. Vidimo da je Veitchov dijagram za funkcije dvije promjenljive
dva puta veći od Veitchovog dijagrama za funkcije jedne promjenljive, ili u
opštem slučaju dijagram za n promjenljivih je dva puta veći od dijagrama za
funkcije (n-1) promjenljive.

a) b) B B

A A A 1 A AB AB A 11 10

A A A 0 AB AB 01 00

Sl.4.4. Veitchovi dijagrami za funkcije: a) jedne b) dvije promjenljive

Veitchov dijagram za funkcije dvije promjenljive podijeljen je tako da jednoj
promjenljivoj (npr. A) odgovara gornja polovina dijagrama, a njenoj negaciji
donja polovina. Drugoj promjenljivoj (npr. B) odgovara lijeva polovina
dijagrama, a njenoj negaciji desna polovina dijagrama. Vertikalne linije sa
strane i iznad označavaju zonu koju “prekrivaju” promjenljive A i B. Iz
dijagrama je vidljivo da raspored polja određuje članove koji se mogu
međusobno sažimati, jer je u svako polje upisan po jedan slog vrijednosti
argumenata, bilo kao analitički izraz ili u obliku binarnog zapisa
odgovarajućeg broja konstituente. Pravilo je da se dva susjedna polja
(postavljena horizontalno ili vertikalno, ali ne i dijagonalno) razlikuju za
jednu bit poziciju na istoj promjenljivoj da bi sažimanje, po zakonu
AB ∨ AB = A bilo moguće. U polja upisujemo jedinice ili nule funkcije, a
sažimaju se one koje se nalaze u susjednim poljima, formorajući par, koji
čini konturu od dvije jedinice ili nule. Ista ideja iskorištena je za funkcije tri,
četiri i više promjenljivih.

151
Elektronika TK2______________________________________________________

Kontura koja obuhvata par jedinica (nula) u Veitchovom dijagramu, iz

analitičkog izraza funkcije eliminira jednu promjenljivu koja se pojavljuje u
afirmaciji ili negaciji.
Za funkcije tri promjenljive Veitchov dijagram se sastoji od 23 = 8 polja
za svih osam konstituenti jedinica, a susjedna polja se razlikuju za jednu bit
poziciju (sl.4.5). Tako se npr. susjedna polja ABC i ABC razlikuju samo po
promjenljivoj C , pa jedinice na tim poljima daju konturu opisanu sa AB .
Slično možemo naći i ostale parove polja koja se razlikuju samo po jednoj
promjenljivoj, npr. par jedinica na mjestima brojeva konstituenti A BC i
A BC daje konturu u analitičkom obliku A C . U ovom primjeru se, na prvi
pogled, čini da ta polja nisu susjedna. Ako Veitchov dijagram posmatramo
kao da je namotan na torus, onda su desni i lijevi dio dijagrama spojeni, pa su
prethodna polja zaista susjedna.
B IV B III

A ABC ABC ABC ABC A 110 111 101 100

ABC ABC ABC ABC 010 011 001 000

C II C I

Sl.4.5. Veitchov dijagram za funkcije tri promjenljive

Ako je logička funkcija zadata u SDNF, umjesto njenih konstituenti jedinica
(minterma) u odgovarajuća polja upisujemo jedinice, a na ostala mjesta nule
(za potpuno definiranu funkciju). Ako je logička funkcija zadata tabelarno,
dovoljno je sve vrijednosti iz pojedinih redova tabele upisati u Veitchov
dijagram na mjesta odgovarajućih minterma. Na sl.4.5. sa desne strane dat je
redoslijed popunjavanja polja, koji omogućava da vrlo brzo formiramo
Veitchov dijagram iz tablice istine.
U Veitchovim dijagramima polja mogu biti označena brojevima
odgovarajućih konstituenti jedinica, odnosno minterma. Ti brojevi nam služe
samo kao identifikacija mjesta na koja trebamo upisati logičke jedinice ili
nule funkcije. Na takav način označena su polja u Veitchovom dijagramu za
funkcije četiri promjenljive (sl.4.6.a) koga dobijemo spajanjem dva dijagrama
za funkcije tri promjenljive. Promjenljive u ovom slučaju imaju težine:
A = 23 , B = 22 , C = 21 , D = 20 .
Veitchov dijagram za funkcije četiri promjenljive ima samo 24 = 16 polja, a
n 4
broj različitih funkcija četiri promjenljive je 22 = 22 = 65.536 .

152
_________________________4. Grafičke metode minimizacije logičkih funkcija

U slučaju četiri promjenljive par mogu sačinjavati dva polja koja su susjedna
po vertikali ili horizontali, ali i polja koja se nalaze na krajnje suprotnim
pozicijama po vertikali ili horizontali. Npr. polja označena brojevima (12,4)
ili (14,6) na sl.4.6. su parovi, kao (12,8) ili (5,1). Dakle, par predstavlja
elementarnu konjunkciju koju dobijemo sažimanjem dvije konstituente (dva
minterma). Npr. par (12,8) predstavlja elementarnu konjunkciju ACD , koju
dobijemo sažimanjem konstituenti ABCD i ABCD . Taj par leži u zoni koja je
pokrivena promjenljivom A, u zoni koja je pokrivena negacijom promjenljive
C, i u zoni koja je pokrivena negacijom promjenljive D. Kako ovaj par
jednom polovinom leži u zoni koja je pokrivena promjenljivom B, a drugom
u zoni koja je pokrivena negacijom ove promjenljive, to promjenljiva B ne
ulazi u elementarnu konjunkciju.
B B B
a) b)
12 14 10 8 25 29 21 17 24 28 20 16
A A
13 15 11 9 27 31 23 19 26 30 22 18
D D
5 73 1 11 15 7 3 10 14 6 2

4 6 2 0 9 13 5 18 12 4 0
C C C
E
Sl.4.6. Veitchovi dijagrami za funkcije: a) četiri b) pet promjenljivih
Dva para koja su susjedna, bilo po vertikali ili horizontali, a razlikuju se
samo po jednoj promjenljivoj, formiraju četvorku. Npr. polja označena
brojevima (12,13,5,4) ili polja (4,6,2,0) na sl.4.6. čine četvorke. Moguće je
formirati četvorke od parova koji se nalaze na krajnje suprotnim stranama
dijagrama (npr. polja označena brojevima (12,13,8,9) ili polja (12,8,4,0) na
sl.4.6. čine četvorke). Elementarna konjunkcija, koja predstavlja četvorku,
sastoji se od članova koji su zajednički za obje elementarne konjunkcije koje
opisuju parove od kojih je četvorka sastavljena.
Červorka jedinica (nula) u Veitchovom dijagramu, iz analitičkog izraza
funkcije eliminira dvije promjenljive koje se pojavljuju u afirmaciji ili
negaciji.
Neka je logička funkcija zadata kao disjunkcija konstituenti jedinica
(minterma) u obliku:
y = A BCD ∨ A BCD ∨ A BCD ∨ A BCD ∨ ABCD ∨ ABCD ∨ ABCD , (4.1)

153
Elektronika TK2______________________________________________________

ili kao skup (disjunkcija) brojeva konstituenti jedinica:

y = VA,B,C,D ( 2,3,5,7,10,11,15 ) , (4.2)
pri čemu su izrazi (4.1) i (4.2) ekvivalentni. Brojevi konstituenti (10,11,3,2)
čine četvorku BC , koju možemo direktno očitati sa dijagrama, jer u
potpunosti leži u zoni B i u zoni promjenljive C. Za istu funkciju možemo
naći još jednu četvorku CD koja prekriva brojeve konstituenti (15,11,7,3).
Od brojeva konstituenti 5 i 7 formiramo par analitički opisan implikantom
A BD .
Dvije četvorke koje su susjedne, bilo po vertikali ili horizontali, a razlikuju se
samo po jednoj promjenljivoj, u slučaju funkcija četiri promjenljive,
formiraju osmorku. Npr. polja označena brojevima (12,14,10,8,13,15,11,9) na
sl.4.6. čine osmorku, koja predstavlja promjenljivu A. U Veitchovom
dijagramu za funkcije četiri promjenljive možemo definirati i šesnaesticu,
koja obuhvata sva polja dijagrama.
Kontura od osam jedinica (nula) u Veitchovom dijagramu, iz analitičkog
izraza funkcije eliminira tri promjenljive koje se pojavljuju u afirmaciji ili
negaciji.
Veitchov dijagram za funkcije pet promjenljivih dobijemo spajanjem dva
dijagrama za funkcije četiri promjenljive (sl.4.6.b). Dakle, dijagram ima
ukupno 25 = 32 polja, a broj različitih funkcija pet promjenljivih je
n 5
22 = 22 = 4.294.967.296 . Težine mjesta za pojedine promjenljive su: A = 24 ,
B = 23 , C = 22 , D = 21 , E = 20 . Prvi, lijevi dio Veitchovog dijagrama za
funkcije pet promjenljivih sadrži sve neparne brojeve konstituenti K 0 ÷ K 31 ,
jer promjenljiva E ima najniži rang 20 , pa određuje paritet broja. Drugi, desni
dio dijagrama sadrži parne brojeve konstituenti K 0 ÷ K 31 . Binarni i analitički
zapis svakog broja konstituente možemo odrediti poštujući težinska mjesta
pojedinih promjenljivih. Logičkoj jedinici treba pridružiti afirmaciju
promjenljive, a logičkoj nuli negaciju promjenljive. Tako npr. broju
konstituente 23 odgovara binarni zapis 10111 ili analitički ABCDE .
Kada se u konturi Veitchovog dijagrama pojavljuje promjenljiva i u
afirmaciji i u negaciji, tu promjenljivu treba eliminirati iz analitičkog izraza
funkcije. Promjenljiva koja je ista u svim poljima jedne konture, mora biti u
konačnom analitičkom izrazu.
Na sl.4.7. dat je Veitchov dijagram za funkcije šest promjenljivih, sa težinama
mjesta: A = 25 , B = 24 , C = 23 , D = 22 , E = 21 , F = 20 .

154
_________________________4. Grafičke metode minimizacije logičkih funkcija

Već ovaj dijagram je prilično nepregledan, pa Veitchovu metodu ne

koristimo za minimizaciju funkcija sa više od pet promjenljivih.
C C
57 61 53 49 56 60 52 48
B
519 63 55 51 58 62 54 50
A E
43 47 39 35 42 46 38 34

41 45 37 33 40 44 36 32
25 29 21 17 24 28 20 16
B
27 31 23 19 26 30 22 18 E
11 15 7 3 10 14 6 2

9 13 5 18 12 4 0
D D
F
Sl.4.7. Veitchov dijagram za funkcije šest promjenljivih

4.2.2. Postupak minimizacije logičkih funkcija

Veitchovim dijagramima

Postupak minimizacije logičkih funkcija (nalaženja MDNF) pomoću

Veitchovih dijagrama je veoma brz i pregledan.
• Ako je funkcija zadata u proizvoljnoj formi, primjenom zakona logičke
algebre treba je transformirati u DNF.
• Bez nalaženja SDNF u Veitchov dijagram treba upisati logičke jedinice i
nule. Logička jedinica upisana u “i-to” polje Veitchovog dijagrama, koji ima
2n polja, znači da logička funkcija ima vrijednost jedan na “i-tom” slogu. Pri
upisivanju implikanti logičke funkcije n promjenljivih u Veitchov dijagram,
treba poštovati slijedeće pravilo:
ako je broj promjenljivih logičke funkcije n, a neka njena implikanta sadrži k
promjenljivih, onda je broj jedinica koje treba upisati u Veitchov dijagram:
broj jedinica=2n−k 0 < k ≤ n. (4.3)

155
Elektronika TK2______________________________________________________

• Daljnji postupak minimizacije logičkih funkcija pomoću Veitchovih

dijagrama, odnosno postupak nalaženja MDNF, sastoji se u pronalaženju
grupa jedinica koje su susjedne jedna drugoj, a dovode do eliminiranja jedne
ili više promjenljivih. Skup od 2i jedinica nazivamo konturom, pod uslovom
da unutar tog skupa ima i promjenljivih koje imaju iste vrijednosti unutar
skupa. Rezultirajući član ima (n-i) promjenljivih. Kontura može imati
maksimalno 2n jedinica, gdje je n broj promjenljivih (dakle kontura može da
sadrži dvije, četiri, osam itd. jedinica).
Ukoliko kontura sadrži dvije jedinice onda prosta implikanta sadrži (n-1)
promjenljivih (npr. ako je jedna jedinica na A a druga na A , onda u
implikanti (n-1) argumenata neće biti promjenljive A ). Za četiri jedinice
prosta implikanta sadrži (n-2) promjenljivih, itd. Najmanja kontura je kontura
od jedne jedinice i ona predstavlja konstituentu (minterm), a sadrži sve
promjenljive date funkcije.
• Sve jedinice (konstituente jedinica) date logičke funkcije moraju biti
prekrivene minimalnim brojem najkraćih konjunkcija (prostih implikanti),
odnosno što većim konturama. Pri tome isto polje smije biti pokriveno sa
više kontura. Konture mogu biti horizontalne ili vertikalne, mogu biti sa
desne i lijeve strane, sa gornje i donje strane dijagrama, u četiri ugla
dijagrama, ali nikada dijagonalne. Ukoliko je ispoštovano sve navedeno,
dobijena forma (forme) je MDNF.
• Postupak nalaženja MKNF sličan je postupku nalaženja MDNF. U
odgovarajući Veitchov dijagram upisujemo nule logičke funkcije, i
obuhvatamo ih konturama, čime dobijamo MDNF komplementarne funkcije
y . Nad dobijenom formom treba izvršiti operaciju negacije, a primjenom De
Morganovih pravila dobijamo MKNF date funkcije.
Kroz nekoliko primjera bit će pokazan postupak minimizacije logičkih
funkcija Veitchovim dijagramima, sa određivanjem minimalnog broja
elemenata za realizaciju funkcije.

Primjer 4.1.
Za date funkcije nacrtati Veitchove dijagrame i naći MDNF i MKNF.
a) y1 = A b) y 2 = A B ∨ AB .
Rješenje:
Na osnovu sl.4.4. Veitchovi dijagrami za funkcije y1 = A i y 2 = A B ∨ AB
dati su na sl.4.8.

156
_________________________4. Grafičke metode minimizacije logičkih funkcija

a) b) B

A 0 A 0 0

A 1 1 1

Sl.4.8. Veitchovi dijagrami za funkcije a) y1 , b) y 2

a) Kako funkcija ima vrijednost jedan na polju A a vrijednost nula na polju
A, to je MDNF ≡ MKNF , odnosno y1 = A (sl.4.8.a).
b) Dva susjedna minterma koja u zadatoj funkciji imaju vrijednost jedan, u
Veitchovom dijagramu zaokružujemo jednom konturom (sl.4.8.b). Rezultat
zaokruživanja je implikanta (n-1) argumenata, jednaka negaciji promjenljive
A, što je ujedno MDNF zadate funkcije. Isti rezultat bismo dobili primjenom
zakona logičke algebre. Dakle:
MDNF : y2 = A MDNF′ : y 2 = A MKNF : y 2 = A .
Primjer 4.2.
Nacrtati Veitchov dijagram za zadatu funkciju i naći MDNF i MKNF.

(
y = AB AC ∨ B ∨ A BC . ) (4.4)
Rješenje:
Primjenom zakona logičke algebra zadatu logičku funkciju treba prvo
prevesti u DNF (4.5), a zatim je upisati u Veitchov dijagram.

( ) ( )( )
y = AB AC ∨ B ∨ A BC = A ∨ B AC ∨ B ∨ A BC = A B ∨ ABC ∨ B ∨ A BC (4.5)
B

A 0 0 1 1
1 0 1 1

C
Sl.4.9. Veitchov dijagram za funkciju (4.5)
Prema pravilu (4.3) za implikantu A B u dijagram trebamo upisati dvije
jedinice, za implikante ABC i ABC po jednu jedinicu i za implikantu B treba
upisati 4 jedinice.
Za nalaženje MDNF tražimo optimalne konture. Uočavamo da se par jedinica
u donjoj polovini Veitchovog dijagrama nalazi jednim dijelom na B

157
Elektronika TK2______________________________________________________

afirmativno, a drugim dijelom na B negirano, što znači da u analitičkom

zapisu za tu prostu implikantu neće biti promjenljive B. U Veitchovom
dijagramu četiri susjedne jedinice se nalaze na B negirano. Dakle, prostim
implikantama B i A C pokrivene su sve jedinice funkcije y, pa je:
MDNF : y = AC∨B. (4.6)
Za nalaženje MKNF tražimo optimalne konture koje pokrivaju nule zadate
funkcije, odnosno tražimo MDNF za funkciju y .
Svaki od parova zaokruženih isprekidanom linijom predstavljamo sa po dvije
promjenljive u konjunkciji, a njihova disjunkcija je komplementarna
minimalna disjunktivna normalna forma MDNF′ . Primjenom De Morganovih
pravila dobijemo MKNF :
MDNF′ : y = AB ∨ BC MKNF = MDNF′ : y = A ∨ B B ∨ C .( )(
(4.7) )
Ovdje treba uočiti da je jedna nula pokrivena sa dvije konture, što je u ovom
slučaju opravdano, jer se time “štedi” jedno slovo.
Primjer 4.3.
Naći MDNF i MKNF funkcije zadate skupom brojeva konstituenti jedinica:
y = VA,B,C,D ( 0,1,2,3,4,6,8,9,10,11,15 ) . (4.8)
Rješenje:
Kako je funkcija zadata skupom brojeva konstituenti jedinica, od kojih za
binarni zapis najvećeg broja (15) trebaju četiri bit pozicije, slijedi da je zadata
funkcija, funkcija četiri promjenljive. Na osnovu sl.4.6. u Veitchov dijagram
(sl.4.10) upisujemo jedinice na odgovarajuća mjesta.
B

0 0 1 1
A
0 1 1 1
D
0 0 1 1
1 1 1 1

C
Sl.4.10. Veitchov dijagram funkcije (4.8)
Princip minimizacije i ovdje je zasnovan na nalaženju optimalnih kontura
koje sadrže članove koji se mogu sažimati. Susjedni su svi članovi koji
prostorno graniče jedan sa drugim.

158
_________________________4. Grafičke metode minimizacije logičkih funkcija

Za nalaženje MDNF optimalne konture sa 2i jedinica daju:

y = ACD ∨ A D ∨ B . (4.9)
Ova forma ima šest slova a za njenu realizaciju je potrebno osam dioda i tri
tranzistora (za DNF svaki od ulaza u AND ili OR kolo predstavlja diodu, a
maksimalan broj tranzistora je jednak broju promjenljivih).
Za nalaženje MKNF prvo tražimo MDNF′ . Uočavamo dvije MDNF′ i one su:

y ′= ABD ∨ A BD ∨ ABC y ′′ = ABD ∨ A BD ∨ BCD.

MKNF − e dobijemo primjenom operacije negacije i De Morganovih pravila
nad prethodnim izrazima:
( )(
y′ = A ∨ B ∨ D A ∨ B ∨ D A ∨ B ∨ C )( (4.10) )
y′′ = ( A ∨ B ∨ D )( A ∨ B ∨ D )( B ∨ C ∨ D ) (4.11)

Obje MKNF-e imaju po devet slova, a za realizaciju je potrebno po dvanaest

dioda i po tri tranzistora. Zaključujemo da je MDNF data relacijom (4.9), u
obliku y = ACD ∨ A D ∨ B minimalnija i ujedno optimalna.
Primjer 4.4.
Naći MDNF funkcije zadate skupom brojeva konstituenti jedinica:
y = VA,B,C,D (1,5,6,7,11,12,13,15 ) . (4.12)
Rješenje:
Veitchov dijagram za ovu funkciju dat je na sl.4.11. U ovom slučaju
uočavamo da prvi i posljednji član u trećem redu dijagrama čine par.
B B
a) b)
1 1
A A
1 1 1 1 1 1
D D
1 1 1 1 1 1
1 1

C C
Sl.4.11. Veitchov dijagram funkcije (4.12) a) pogrešno rješenje,
b) tačno rješenje

159
Elektronika TK2______________________________________________________

Dijagram bi zapravo trebao biti savijen tako da se lijeva i desna strana

dodiruju, a može se saviti i tako da se gornja i donja strana dijagrama
dodiruju. Ovo je dosta nepraktično, te jednostavno pamtimo pravila
susjednosti. Polazeći od najveće konture BD (sl.4.11.a) koja obuhvata četiri
jedinice, MDNF ima oblik:
y = BD ∨ ABC ∨ ACD ∨ ABC ∨ A CD . (4.13)
Sve jedinice konture BD su dva puta prekrivene, te zaključujemo da kontura
BD nije potrebna. Dakle, dobijena forma (4.13) nije minimalna. Za
dobijanje MDNF treba krenuti od esencijalnih kontura, tj. treba
optimalnim konturama prekriti jedinice za čije je prekrivanje to jedini
način.
Tako su na sl.4.11.b ispravno odabrane konture, pri čemu je svaka jedinica
prekrivena samo jednom. MDNF date funkcije je:
y = ABC ∨ ACD ∨ ABC ∨ A CD . (4.14)
Primjer 4.5.
Naći MDNF funkcije zadate skupom brojeva konstituenti jedinica:
y = VA,B,C,D ( 0,1,4,9,11,12,14,15 ) . (4.15)
Rješenje:
Veitchov dijagram funkcije (4.15) dat je na sl.4.12. Za sažimanje bilo kojeg
para jedinica, u ovom primjeru, postoje po dva načina, tako da nema
esencijalnih kontura.
B B

1 1 1 1
A A
1 1 1 1 1 1
D D
1 1
1 1 1 1

C C
Sl.4.12. Veitchov dijagram funkcije (4.15)
U takvim slučajevima pomažu slijedeća pravila:
• svakom narednom konturom treba prekriti što više prethodno
neprekrivenih jedinica (nula),

160
_________________________4. Grafičke metode minimizacije logičkih funkcija

• pokušati odabrati konture tako da nema izoliranih jedinica (nula),

• ako je svaka jedinica (nula) prekrivena samo jednom, onda je to
minimalna forma.
Konture sa dijagrama na sl.4.12. daju dvije MDNF koje imaju po dvanaest
slova, a za realizaciju je potrebno po šesnaest dioda i po črtiri tranzistora,
tako da je svejedno po kojoj relaciji će biti nacrtana šema za realizaciju.
y = ABD ∨ ACD ∨ BCD ∨ A CD (4.16)

y = BCD ∨ ABC ∨ AB D ∨ A BC . (4.17)

Primjer 4.6.
Naći MDNF i MKNF funkcije pet promjenljivih, zadate analitički:
y = A CE ∨ ABDE ∨ ABCE ∨ ACE ∨ ABDE ∨ ABDE . (4.18)
Rješenje:
Kako je funkcija zadata u disjunktivnoj normalnoj formi, možemo nacrtati
Veitchov dijagram (sl.4.13) koji za pet promjenljivih ima 25 = 32 polja, u
koja upisujemo jedinice funkcije (4.18), na osnovu kojih tražimo MDNF
funkcije.
B B

1 1 1 1 1
A
1 1 1 1 1 1
D
1 1
1 1

C C
E
Sl.4.13. Veitchov dijagram funkcije (4.18). za nalaženje MDNF
Nalaženje MDNF grafičkom metodom za funkcije pet promjenljivih, nije
više tako jednostavno, ali je upotrebljivo. Susjedni članovi se mogu nalaziti u
lijevom i desnom dijelu dijagrama gdje je promjenljiva “E” afirmativna ili
negirana, ali na istoj poziciji u slučaju da te dijelove preklopimo. Tako na
sl.4.13. uočavamo konturu ABD koja ima dvije jedinice na E afirmativno, a
dvije jedinice na E negirano. Uočavajući i ostale optimalne konture dolazimo
do izraza (4.19) koji predstavlja MDNF funkcije (4.18):

161
Elektronika TK2______________________________________________________

y = ABD ∨ ADE ∨ ABD ∨ CE . (4.19)

Za nalaženje MKNF u Veitchov dijagram (sl.4.14) upisujemo nule funkcije
(4.18), i nalazimo komplementarnu minimalnu disjunktivnu normalnu formu
MDNF′ poštujući pravila za izbor kontura.
MDNF′ : y = BC D ∨ BD E ∨ BDE ∨ A C ∨ A E . (4.20)
B B

0 0 0
A
0 0
D
0 0 0 0 0 0
0 0 0 0 0 0

C C
E
Sl.4.14. Veitchov dijagram funkcije (4.18) za nalaženje MKNF
Ako negiramo i lijevu i desnu stranu izraza (4.20) i primjenimo De
Morganova pravila, dobit ćemo MKNF (4.21) funkcije (4.18).

MKNF : ( )( )( )
y = B ∨ C ∨ D B ∨ D ∨ E B ∨ D ∨ E ( A ∨ C )( A ∨ E ) . (4.21)
A B C D E

Sl.4.15. Realizacija funkcije (4.18) kolima SSI tehnike

Forma MDNF zahtijeva petnaest dioda i dva tranzistora, dok forma MKNF
zahtijeva osamnaest dioda i dva tranzistora. Dakle, MDNF je minimalnija i iz
nje nalazimo optimalnu formu:

162
_________________________4. Grafičke metode minimizacije logičkih funkcija

y = AD ( B ∨ E ) ∨ AB D ∨ CE .

Dobijena forma zahtijeva trinaest dioda i dva tranzistora a realizirat ćemo je

na bazi osnovnog skupa logičkih kola (NOT, AND, OR). Šema za realizaciju
data je na sl.4.15.

4.3. Minimizacija nepotpuno definiranih

logičkih funkcija

Za neke logičke funkcije tablica istine sadrži kombinacije ulaznih

promjenljivih za koje izlazni nivo nije bitan ili se nikada ne pojavljuje
odnosno može imati vrijednost logičke jedinice ili nule. Takođe, kod takvih
funkcija neke kombinacije ulaznih signala se nikada ne javljaju, tako da nije
definiran logički nivo izlaza, pa se njegova vrijednost može proizvoljno
odabrati. Takve logičke funkcije nazivamo nepotpuno definirane logičke
funkcije, a nedefinirane ulazne ili izlazne kombinacije nazivamo zabranjene
kombinacije (engl. don,t cares). Proizvoljnost izbora vrijednosti izlaza
ograničena je konačnim ciljem, da realiziramo najracionalniju strukturu
mreže u postupku minimizacije.
Postupak minimizacije nepotpuno definiranih logičkih funkcija
• U Veitchov dijagram prvo upisujemo jedinice za slogove na kojima je
funkcija jednaka jedan, zatim zabranjene kombinacije (koje označavamo
tačkom ili znakom “x”) i na kraju nule funkcije.
• Za nalaženje MDNF polazimo od optimalnih kontura jedinica
uključujući u njih i zabranjene kombinacije, ako je potrebno. Konture
gradimo sve dok ima nepokrivenih jedinica. Od preostalih zabranjenih
kombinacije ne treba praviti nove konture.
• Na sličan način tražimo i MKNF. Takođe polazimo od optimalnih
kontura, ali sada gradimo konture od nula, uključujući u njih i zabranjene
kombinacije, ako je potrebno. Konture gradimo sve dok ima nepokrivenih
nula.
Minimizaciju nepotpuno definiranih logičkih funkcija i termin zabranjene
kombinacije najbolje je objasniti na primjerima.

163
Elektronika TK2______________________________________________________

Primjer 4.8.
Grafičkom metodom minimizirati funkciju zadatu brojevima konstituenti
jedinica: 1, 5, 6, 8, 9, 12 , ako funkcija nije definirana na slogovima: 0, 2, 10,
11, 14, 15.
y = VA,B,C,D {(1,5,6,8,9,12 ) ∨ d ( 0,2,10,11,14,15 )} .
Rješenje:
Kako je najveći broj konstituente 15, to je minimalan broj promjenljivih date
funkcije četiri. Veitchov dijagram zadate logičke funkcije je na sl.4.19.
B

1 1
A
0 1
D
1 0 0 1
0 1

C
Sl.4.19. Veitchov dijagram nepotpuno definirane funkcije
Za nalaženje MDNF , optimalnim konturama treba prekriti sve jedinice i
neophodne zabranjene kombinacije (konture označene punim linijama). Za
nalaženje MKNF treba prekriti sve nule i neophodne zabranjene kombinacije
(konture označene isprekidanim linijama), tako da dobijemo minimalnu
formu.
MDNF : y = A CD ∨ CD ∨ AB ∨ AD 13 dioda i 4 tranzistora (4.22)
MDNF′ : y = ABD ∨A CD ∨ CD
MKNF : ( )
y = A ∨ B ∨ D ( A ∨ C ∨ D) C ∨ D ( ) 11 dioda i 4 tranzistora. (4.23)

Po broju dioda i tranzistora MKNF, data izrazom (4.23), je minimalnija i

kada bi je realizirali, na slogovima: 0, 11 i 15 bile bi logičke nule, a na
slogovima: 2, 10 i 14 logičke jedinice. Dakle, realizirana funkcija je potpuno
definirana izabranim analitičkim izrazom.

Primjer 4.9.
Realizirati logičku funkciju:
y = A DE ∨ A BE ∨ CDE ∨ BCE ∨ A B D E ∨ ABCDE (4.24)

164
_________________________4. Grafičke metode minimizacije logičkih funkcija

pomoću NOR ili NAND logičkih kola i naći optimalno rješenje, ako su
zabranjene kombinacije:
ADE, BCDE, ABCD . (4.25)
Rješenje:
Veitchov dijagram za nalaženje MDNF dat je na sl.4.20. Optimalne konture,
koje obuhvataju sve jedinice funkcije i neophodne zabranjene kombinacije,
daju slijedeći izraz za MDNF :
MDNF : y = BD ∨ BC ∨ BE 9 dioda i 2 tranzistora (4.26)
B B
I I
III II II
1
A
1 1 1 1
D
1 1 1 1

1 1 1 1 1 1
I I
C C
E
Sl.4.20. Veitchov dijagram funkcije (4.24) i (4.25) za nalaženje MDNF
Veitchov dijagram za nalaženje MKNF dat je na sl.4.21. Optimalne konture,
koje obuhvataju sve nule funkcije i neophodne zabranjene kombinacije, daju
izraz za MDNF′ , iz koga dobijamo MKNF :
MDNF′ : y = BCD ∨ BE
MKNF : (
y = B∨C∨D B∨E )( ) 7 dioda i 2 tranzistora (4.27)

MKNF (4.27) je minimalnija, jer zahtijeva dvije diode manje i realizirat ćemo
je dvoulaznim i troulaznim NOR logičkim kolima. Zbog toga izraz za MKNF
treba transformirati na slijedeći način:

( )( ) (
y = B∨C∨D B∨E = B∨C∨D B∨E = B∨C∨D∨B∨E . )( ) (4.28)

165
Elektronika TK2______________________________________________________

B B
II
0 0
A I I
0 0 0
D
0 0 0

0 0

C C
E
Sl.4.21. Veitchov dijagram funkcije (4.24) i (4.25) za nalaženje MKNF
Za realizaciju funkcije (4.28) potrebno je pet NOR logičkih kola. Šema za
realizaciju data je na sl.4.22.
A B C D E
B

Y
D

Sl.4.22. Šema za realizaciju funkcije date izrazom (4.28)

4.4. Sinteza višeizlaznih mreža

U prethodnim poglavljima razmatrana je analiza i minimizacija logičkih

funkcija sa više ulaza i jednim izlazom. Međutim, upravljačka kola uglavnom
imaju više ulaza i izlaza. Višeizlazne logičke mreže (sl.3.1.b) ili mreže tipa
(n,m) imaju zakon funkcioniranja definiran sistemom funkcija:
y1 = y1 ( x1 ,x 2 ,....,x n )
y 2 = y 2 ( x1 ,x 2 ,....,x n )
(4.29)
M
y m = y m ( x1 ,x 2 ,....,x n )

166
_________________________4. Grafičke metode minimizacije logičkih funkcija

Logičko kolo sa više izlaza možemo dobiti sintezom više logičkih kola sa
jednim izlazom. Svaki izlaz logičkog kola može biti predstavljen logičkom
funkcijom. Prema tome, broj logičkih funkcija višeizlaznog logičkog kola,
jednak je broju izlaza. Pojedinačnom minimizacijom svake od m logičkih
funkcija n promjenljivih dobijemo rješenje koje nije tehnički opravdano, jer
sadrži više logičkih elemenata nego što bi dobili minimizacijom sistema
logičkih funkcija. Zbog toga je bolje paralelno minimizirati sve logičke
funkcije sistema. Minimizacija sistema m logičkih funkcija n promjenljivih
zasniva se na nalaženju zajedničkih kontura u Veitchovim dijagramima koje
ulaze u sve ili nekoliko logičkih funkcija istovremeno. U tu svrhu treba
napraviti proizvod p funkcija, gdje je 2 ≤ p ≤ m . Takvih funkcija ima:

p = 2m − m − 1 . (4.30)
Kroz nekoliko primjera će biti pokazano kako se vrši minimizacija
višeizlaznih mreža i određuje minimalni broj elemenata za realizaciju sistema
logičkih funkcija.

Primjer 4.10.
Blok označen na sl.4.23. sa I služi kao veza (engl. Interface) između dva
računara. Potrebno je prenijeti prva četiri slova alfabeta od računara 1 prema
računaru 2. Ova slova u računaru 1 su kodirana na tri linije x1 , x 2 , x 3 , a u
računaru 2 na dvije linije y1 , y 2 . Kodiranje je zadato na sl.4.24. Potrebno je
realizirati sklop I.
x1 y1
x2
Racunar 1 I y2 Racunar 2
x3

Sl.4.23. Veza između dva računara

Računar 1: Računar 2:
A B C D A B C D
x1 0 1 1 0 1 y1 0 0 1 1
x2 1 ili 0 1 0 0 y2 0 1 0 1
x3 x 0 x x 1
Sl.4.24. Kodiranje za računare 1 i 2
Rješenje:

167
Elektronika TK2______________________________________________________

Izlazne promjenljive iz računara 1 označavamo sa: x1 , x 2 i x 3 su ulazne

promjenljive u blok I. Izlazne funkcije iz tog bloka su y1 i y 2 i one su ujedno
ulazne promjenljive u računar 2. Funkcije y1 i y 2 zavise od ulaznih
promjenljivih x1 , x 2 i x 3 . Funkcija y1 = 1 za slova C i D, a y 2 = 1 za slova B i
D. Veitchovi dijagrami za y1 i y 2 dati su na sl.4.25.

y1 x2 y2 x2

x1 0 0 1 0 x1 1 1 1 0
0 0 1 1 0 0 0 0

x3 x3
Sl.4.25. Veitchovi dijagrami za funkcije y 1 i y 2

MDNF funkcija y1 i y 2 , kada se realiziraju posebno, bez zajedničkih

kontura, je:
y 1 = x 2 x 3 ∨ x1 x 2 y 2 = x1x 2 ∨ x1x 3 . (4.31)
Za realizaciju prethodnih izraza potrebno je dvanaest dioda i dva tranzistora,
jer promjenljive x1 i x 2 imaju negacije.

MDNF sistema dvije funkcije y1 i y 2 možemo dobiti nalaženjem proizvoda

te dvije funkcije y12 , što na Veitchovom dijagramu predstavlja zajedničku
jedinicu datu konstituentom K 5 = x1 x 2 x 3 . Funkcije y1 i y 2 , uključujući
zajedničku konturu y12 , možemo opisati sistemom logičkih funkcija:
y12 = x1 x 2 x 3 y1 = y12 ∨ x1 x 2 y 2 = y12 ∨ x1x 2 . (4.32)
Za realizaciju ovog sistema potrebno je jedanaest dioda i dva tranzistora, što
je ušteda u jednoj diodi, odnosno jednom ulazu u logičko kolo.

Primjer 4.11.
Naći optimalno rješenje za realizaciju mreže tipa (4,3) zadate analitički:
y1 = BC ∨ A BCD y 2 = A BD ∨ ACD ∨ A BCD y 3 = CD ∨ ABC ∨ ABCD (4.33)
Rješenje:
Veitchovi dijagrami funkcija (4.33) dati su na sl.4.26.

168
_________________________4. Grafičke metode minimizacije logičkih funkcija

y1 B y2 B y3 B

1 1
A A A
1 1 1 1 1
D D D
1 1 1 1 1 1 1 1

C C C
Sl.4.26. Veitchovi dijagrami sistema funkcija (4.33)
MDNF datog sistema funkcija (4.33) dobijemo iz zajedničkih optimalnih
kontura. Dobijeno rješenje zahtijeva minimalan broj dioda i tranzistora:

y123 = A BD 3 y1 = y123 ∨ BC 4
y 23 = CD 2 y 2 = y123 ∨ y 23 2 (4.34)
y 3 = y 2 ∨ ABC 5
Za realizaciju sistema (4.34) potrebno je ukupno šesnaest dioda i jedan
tranzistor, dok su za realizaciju zadatog sistema (4.33) potrebne 33 diode i tri
tranzistora. Za detaljnije objašnjenje procedure nalaženja minimalne forme
sistema logičkih funkcija poslužimo se primjerom nalaženja MKNF sistema
logičkih funkcija. Treba napomenuti da koristeći relaciju (4.30) treba
napraviti četiri proizvoda: y123 , y12 , y13 , y 23 .
Procedura nalaženja minimalne forme sistema logičkih funkcija
• Nacrtati Veitchove dijagrame svih funkcija i u njih upisati nule logičke
funkcije (sl.4.27).
y1 B y2 B y3 B

0 0 0 0 0 0 0 0 0 0
A A A
0 0 0 0 0 0 0
D D D
0 0 0 0

0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0

C C C

Sl.4.27. Veitchovi dijagrami za y 1 , y 2 i y 3

169
Elektronika TK2______________________________________________________

• Nacrtati dijagram presjeka svih funkcija y123 , a zatim dijagrame

parcijalnih presjeka y12 , y13 i y 23 . Kako su presjeci y12 , y13 i y123
identični, nacrtan je samo jedan dijagram označen sa y123 (sl.4.28), a
dijagram za presjek y 23 dat je na istoj slici.

y123 B y23 B

0 0 0 0 0 0
A A
0 0 0 0
D D
0 0

0 0 0 0 0 0 0

C C
Sl.4.28. Veitchovi dijagrami y 123 i y 23

• Naći optimalne implikante, počev od presjeka svih funkcija (sl.4.28).

Primjer zadat relacijom (4.33) daje četiri takve implikante:
y123 ⇒ C D, A C, B D, B C . (4.35)
• Naći optimalne implikante iz parcijalnih presjeka, ali samo one koje već
nisu pokrivene presjekom svih funkcija (sl.4.28). U ovom slučaju postoji
samo jedna takva implikanta:
y 23 ⇒ A D . (4.36)
• Vratiti se na početne dijagrame svih funkcija (sl.4.27) i prekriti preostale
članove na optimalan način. Tako se skup implikanti proširuje sa onima
iz pojedinačnih funkcija:
y1 ⇒ B y2 ⇒ D y 3 ⇒ nema nepokrivenih članova . (4.37)
• Iz kompleta primarnih implikanti treba uzeti one koje su potrebne za
svaku pojedinačnu funkciju, poštujući slijedeća pravila:
- ako se implikanta pojavljuje u samo jednoj funkciji, ona se mora koristiti
za njenu realizaciju,
- kod implikanti dobijenih iz presjeka funkcija treba uočiti redundantne
implikante za pojedine funkcije i izabrati takav skup da nema redundansi.

170
_________________________4. Grafičke metode minimizacije logičkih funkcija

• Svaku funkciju opisati pojedinačno, polazeći od kraja, ali prvo treba uzeti
implikante iz skupa (4.37), zatim (4.36) i konačno (4.35).
y1 = B ∨ C D ∨ A C
y2 = D ∨ B C ∨ A C (4.38)
y3 = A D ∨ B C ∨ A C ∨ B D
• Analizirajući izraze (4.38) zaključujemo da je za zajedničke konture
optimalno uzeti:
y123 = A C 2 y1 = B ∨ CD ∨ y123 5
y 23 = B C 2 y 2 = D ∨ y123 ∨ y 23 3 (4.39)
y 3 = A D ∨ B D ∨ y123 ∨ y 23 8

• Brojevi sa desne strane relacija (4.39) označavaju potreban broj dioda za

realizaciju pojedinih izraza. Primjenom operacije inverzije i De
Morganovih pravila dolazimo do MKNF date funkcije, za koju je
potrebno dvadeset dioda i jedan tranzistor.
y123 = A ∨ C 2 y1 = B ( C ∨ D ) y123 5
y 23 = B ∨ C 2 y 2 = D ⋅ y123 ⋅ y 23 3 (4.40)
y 3 = ( A ∨ D )( B ∨ D ) ⋅ y123 ⋅ y 23 8

Nalaženje MKNF (4.40) poslužilo je za objašnjenje procedure minimizacije

sistema logičkih funkcija, iako je MDNF minimalnija. Kod jednostavnijih
primjera, gdje zajedničke optimalne konture lako uočavamo, kompletnu
proceduru minimizacije, datu na primjeru 4.11, nije neophodno provesti.

Primjer 4.12.
Minimizirati sistem logičkih funkcija:

y1 = ABC ∨ ACD ∨ A BCD ∨ ABCD y 2 = ACD ∨ BCD y 3 = CD ∨ AD (4.41)

Kombinacija CD je zabranjena za sve tri funkcije.
Rješenje:
Veitchovi dijagrami sistema funkcija (4.41) dati su na sl.4.29.
• Za nalaženje MDNF u konture ulaze sve jedinice funkcija i neophodne
zabranjene kombinacije. Presjek svih funkcija svodi se na zabranjene
kombinacije, te je nepotreban. Ostali presjeci i konačna MDNF su:

171
Elektronika TK2______________________________________________________

y12 = BD 2 y13 = A C D 3

y1 = y12 ∨ y13 ∨ A C 5 y 2 = y12 ∨ A C 4 y 3 = y13 ∨ C 2 . (4.42)

Za realizaciju sistema datog relacijama (4.42) potrebno je šesnaest dioda i tri
tranzistora.
y1 B y2 B y3 B

1 1 1 1 1 1 1 1
A A A
1 1
D D D
1 1
1 1 1 1

C C C
Sl.4.29. Veitchovi dijagrami sistema funkcija (4.41) za nalaženje MDNF
• Za nalaženje MKNF u konture ulaze sve nule funkcija i neophodne
zabranjene kombinacije (sl.4.30).
y1 B y2 B y3 B

0 0 0 0
A A A
0 0 0 0
D D D
0 0 0 0

0 0 0 0 0 0 0 0

C C C
Sl.4.30. Veitchovi dijagrami sistema funkcija (4.41) za nalaženje MKNF
U ovom slučaju presjek svih funkcija i svi parcijalni presjeci (sl.4.31) su
identični i daju dvije implikante:
y123 = y12 = y13 = y 23 ⇒ A C D i BD . (4.43)

172
_________________________4. Grafičke metode minimizacije logičkih funkcija

y123 B

A
0
D
0

0 0

C
Sl.4.31. Veitchov dijagram presjeka funkcija y 123
Vraćajući se na početne dijagrame svih funkcija i prekrivajući preostale
članove na optimalan način, skup implikanti proširuje se sa onima iz
pojedinačnih funkcija:
y1 ⇒ AC y 2 ⇒ C D, A D y3 ⇒ D . (4.44)
Polazeći od implikanti (4.44) i ocjenjujući neophodnost i optimalnost tih
implikanti za svaku pojedinačnu funkciju, dolazimo do slijedećeg skupa:
y13 = A C D 3 y12 = BD 2 y1 = y13 ∨ y12 ∨ AC 5

y 2 = y12 ∨ C D ∨ A D 7 y 3 = y13 ∨ D 2 (4.45)

Za realizaciju sistema funkcija datog relacijama (4.45) potrebno je devetnaest
dioda. Poredeći broj dioda za MDNF (4.42) i za skup (4.45) vidimo da forma
(4.42) zahtijeva manje dioda, te nema potrebe formu datu izrazom (4.45)
prevoditi u afirmativni oblik, odnosno MKNF. Šema za realizaciju sistema
(4.41), čija je MDNF data relacijom (4.42), je na sl.4.32.

173
Elektronika TK2______________________________________________________

A B C D

y1

y2

y3

Sl.4.32. Šema za realizaciju sistema funkcija (4.42)

174