Matematika Predavanja 2022 2023

SADRŽAJ
1 vektori 3
1.1 Zbrajanje vektora 13
1.2 Množenje realnog broja i vektora 20
1.3 Linearna kombinacija vektora 24
1.4 Baza i koordinatni sustav 33
1.5 Skalarni produkt vektora 41
1.6 Vektorska projekcija 51
1.7 Pravokutni koordinatni sustav 55
1.8 Vektorski produkt vektora 61
1.9 Mješoviti produkt vektora 71
2 analiti čka geometrija 75
2.1 Jednadžba ravnine 75
2.2 Jednadžba pravca 77
3 elementarne funkcije 101
4 limesi 123
5 derivacije 131
5.1 Definicija derivacije 131
5.2 Derivacije elementarnih funkcija i pravila de-
riviranja 137
5.3 L’Hospitalovo pravilo 141
5.4 Rast i pad funkcije. Ekstremi 142
5.5 Zadaci za vježbu 158
6 integrali 163
6.1 Neodred̄eni integral 163
6.2 Metoda supstitucije 166
6.3 Odred̄eni integral 169
6.4 Površine ravninskih likova 174
6.5 Volumeni rotacijskih rijela 182
1
1
VEKTORI
Definicija 1: Dužinu čije su krajnje točke ured̄ene zovemo

orijentirana dužina ili vektor. Jednu takvu točku zovemo
početak vektora, a drugu kraj vektora.
~
Slika 1: Vektor AB.
Vektor čiji je početak točka A, a kraj točka B označavat

−→
ćemo AB. Vektor čiji je početak točka B, a kraj točka A
−→ −→
nazivamo suprotni vektor vektora AB i označavamo BA.
3
4 vektori
Duljina vektora je udaljenost izmed̄u njegove početne i kraj-

nje točke i to je pozitivan realan broj kojeg nazivamo mo-
−→
dul ili norma vektora i označavamo | AB|. Vidimo da je
−→ −→
| AB| = | BA|.
Smjer vektora je odred̄en pravcem na kojem leži vektor. Pra-
−→
vac p koji je odred̄en točkama A i B sadrži vektor AB, pa
−→
kažemo da je pravac p nositelj vektora AB. Za vektore koji
leže na paralelnim pravcima kažemo da imaju isti smjer ili
da su kolinearni (oznaka ||). U suprotnom slučaju govo-
rimo o nekolinearnim vektorima.
Slika 2: Pravac nositelj vektora.
Za potpuno odrediti vektor, osim njegove duljine i smjera

moramo poznavati i njegovu orijentaciju. Nacrtajmo pravac
−→ −→
p te na njemu istaknimo 3 točke A, B i C. Vektori AB, AC
−
→ −→ − →
i BC su med̄usobno jednako orijentirani, a vektori BA i BC
su med̄usobno suprotno orijentirani.
vektori 5
~ i BC
Slika 3: Vektori BA ~ suprotnih orijentacija.
Definicija 2: Vektor je odred̄en svojom duljinom, smjerom i

orijentacijom.
Dva su vektora jednaka ako se podudaraju po duljini, smjeru
i orijentaciji.
−→ −→
Primjer 1. Dakle, vektori AB i CD sa slike imaju isti smjer, ali
−→
su suprotno orijentirani i imaju različite module. Vektori AD i
−→
BC imaju različiti smjer, a isti modul.
6 vektori
Kriterij za jednakost vektora

−→ −→
Vektori AB i DC su jednaki ako i samo ako je četverokut
ABCD paralelogram.
−→ −→
Dokaz: ⇒ Neka su vektori AB i DC jednaki. Tada su im
pravci nositelji paralelni i vrijedi da je | AB| = | DC |, a to je
dovoljno da četverokut ABCD bude paralelogram.
⇐ Neka je četverokut ABCD paralelogram. Tada su nasu-
protne stranice AB i DC paralelograma paralelne i jednake
−→ −→
duljine, a kako su i orijentacije vektora AB i DC jednake,
onda su to jednaki vektori.
vektori 7
Slika 4: Kriterij za jednakost vektora.
Temeljni stavak o vektorima

−→
Neka je O bilo koja točka prostora i neka je AB vektor. Tada
−→ −→
postoji jedinstvena točka prostora za koju OP = AB.
Dokaz: Dokaz ove tvrdnje slijedi iz činjenice da postoji samo
jedna točka P prostora takva da je četverokut OPBA para-
−→ −→
lelogram. Onda je OP = AB. Time smo pronašli vektor
jednak početnom koji ima početak u unaprijed zadanoj točki
O.
8 vektori
vektori 9
Slika 5: Nanošenje vektora u točku.
S obzirom na gornji stavak, prirodno je vektore označavati

bez isticanja početne i krajnje točke, jednim simbolom npr.
−
→a.
Vektor kojemu su početak i kraj u istoj točki zovemo nulvek-
tor i označavamo ~0.
U ravnini postoje dva nekolinearna vektora. Pretpostavimo
−→
da su − →
a i b dva nekolinearna vektora te ih nanesimo
−→ −→
s početkom u točki O. Tada kažemo da vektori OA i OB
razapinju (odred̄uju) trokut OAB i paralelogram OACB.
10 vektori
Slika 6: Paralelogram i trokut razapeti s dva nekolinearna vektora.

vektori 11
Komplanarni vektori su vektori koji pripadaju istoj ili

paralelnim ravninama. U suprotnom kažemo da su vektori
nekomplanarni.
Očito je da su kolinearni vektori nužno komplanarni.
U prostoru postoje tri vektora koji nisu komplanarni. Tri ne-
−
→ →
komplanarna vektora − →a, b i− c razapinju (odred̄uju) tros-
tranu piramidu OABC, četverostranu piramidu OADBC i
paralelopiped OADBCA0 D 0 B0 .
Slika 7: Trostrana piramida razapeta s tri nekomplanarna vektora.

12 vektori
Slika 8: Četverostrana piramida razapeta s tri nekomplanarna vek-

tora.
1.1 zbrajanje vektora 13
Slika 9: Paralelopiped razapet s tri nekomplanarna vektora.
1.1 zbrajanje vektora
Definicija 3: Neka su zadani vektori ~a i ~b te točke O, A i

−→ − → −→
B takve da je − →
a = OA i b = AB. Zbroj vektora ~a i ~b je
−→
vektor −→c = OB. Ovaj način zbrajanja vektora naziva se
pravilo trokuta.
14 vektori
Slika 10: Zbrajanje vektora pravilom trokuta.
Vektore možemo zbrajati i po pravilu paralelograma. Zbroj

−→ −→
vektora ~a = OA i ~b = OB je dijagonala paralelograma
−→
~c = OC.
Slika 11: Zbrajanje vektora pravilom paralelograma.
Za zbrajanje više od 2 vektora koristimo pravilo nadovezi-

vanja. Na primjer: −→
a6 = −
→a1 + −
→
a2 + −
→ a4 + −
a3 + −
→ →
a5 .
16 vektori
Slika 12: Zbrajanje nadovezivanjem.
Zbrajanje vektora ima sljedeća svojstva:
1. (~a +~b) +~c = ~a + (~b +~c) (asocijativnost zbrajanja vek-

tora);
2. ~a + ~0 = ~a;
3. za svaki vektor ~a postoji vektor ~a0 takav da je

~a + ~a0 = ~a0 +~a = ~0,
~a0 - suprotni vektor vektora ~a (označavamo ga −~a);
4. ~a + ~b = ~b +~a (komutativnost zbrajanja vektora).
Svojstva zbrajanja vektora su prikazana na sljedećim sli-

kama:
Slika 13: Asocijativnost zbrajanja vektora.
Slika 14: Komutativnost zbrajanja vektora.

18 vektori
Slika 15: Suprotni vektori.
Oduzimanje vektora je zbrajanje sa suprotnim vektorom.

Vektor ~a + (−~b) kraće označavamo ~a − ~b i nazivamo razlika
vektora ~a i ~b.
Primjer 2. Primjer vektorske veličine jest sila jer uz iznos, silu

odred̄uju točka u kojoj djeluje (hvatište), pravac na kojem djeluje
(smjer), te njezina orijentacija. Općenito ćemo rezultantnu silu
dobiti kao vektorski zbroj komponenti. Pritom ćemo upotrijebiti
pravilo trokuta ili pravilo paralelograma.
Slika 16: Zbrajanje sila.

20 vektori
Slika 17: Zbrajanje sila istog smjera.
1.2 množenje realnog broja i vektora
Množenjem realnog broja (skalara) λ i vektora ~a dobi-

vamo vektor λ~a zadan na sljedeći način:
• Ako je λ = 0 ili je ~a = ~0, onda je λ~a = ~0;
• Ako je λ > 0, onda je vektor λ~a jednako orijentiran kao

i vektor ~a, a ako je λ < 0, vektori ~a i λ~a su suprotno
orijentirani, za svaki ~a 6= ~0;
• Vektora λ~a ima duljinu |λ~a| = |λ||~a|.
Neka su λ i µ realni brojevi te ~a i ~b vektori. Operacija

množenja skalara i vektora ima sljedeća svojstva:
• λ(~a + ~b) = λ~a + λ~b;

1.2 množenje realnog broja i vektora 21
• (λ + µ)~a = λ~a + µ~a;
• (λµ)~a = λ(µ~a).
Jedinični vektor vektora ~a 6= ~0 je vektor čiji je modul 1 i

označavamo s −→
a0 . On je jednak − →
a0 = |~~aa| .
Zadatak 1. Na slici je dan pravilan šesterokut ABCDEF sa

središtem u točki S. Neka je G polovište stranice BC i H polovište
−→ − → → −
stranice CD. Označimo vektore AB i BC s − m i →n . Izrazite
−→ − → −→ −→ −→
vektore AH, GS, AE, GH i GF preko vektora m i − −
→ →
n.
Rješenje:
22 vektori
Najprije ćemo naći vektor

−→ −→ −→
BS = CD = AF = −− →
m +− →n.
Sad je
−→ −→
AH = − →
m +− →
n + 12 CD = − →
m +− →n + 12 (−−
→m +−→
n ) = 21 −
→
m+
3−
→
2 n,
−→ −
→
GS = − 12 −
→
n + BS = − 12 −→
n −− →
m +− →
n = −− →
m + 12 −
→
n,
−→ − → −
→ − → −
→ −
→ −
→ −
→
AE = m + 2 BS = m + 2(− m + n ) = − m + 2 n ,
−→ −→
GH = 21 − →
n + 12 CD = 12 −→n + 21 (−−→
m +− →n ) = − 21 −
→
m +−→n,
−→ 1−
→ −→ −→ 1−→ −
→ −
→ −
→
GF = − 2 n − m + AF = − 2 n − m + (− m + n ) =
−2−→
m + 21 −
→
n.
−→ → −
− →
Zadatak 2. U paralelogramu PQRS je PQ = 2− →a i PS = b .
−
→ −
→
Točka T je takva da vrijedi PT = 2 b . Ako se pravci PR i QS
sijeku u točki X, a pravci RS i QT u točki Y, prikažite vektore
−→ − → −→ −→ −
→
TR, PY, QY i XY pomoću − →
a i b.
Rješenje:
1.2 množenje realnog broja i vektora 23
Primijetimo najprije da je četverokut SQRT paralelogram,

pa se dijagonale SR i QT raspolavljaju.
−→ − → − → −
→
TR = TS + SR = − b + 2−
→
a,
−
→ − → − → − → →
PY = PS + SY = b + −
a,
−→ −→ − → − → →
QY = QR + RY = b − −
a,
−→ −→ − → 1 −→ → 1 −→ − →
XY = XS + SY = QS + −
a = ( QP + PS) + −
→
a
2 2
1 −
→ 1−→
= (−2− →
a + b )+−
→
a = b.
2 2
24 vektori
1.3 linearna kombinacija vektora
Definicija 4: Ako su −
→
a1 , . . . −
→
an vektori i λ1 , . . . λn skalari, onda
vektor a = λ1 a1 + · · · + λn −
−
→ −
→ →
an nazivamo linearna kom-
−
→ −
→
binacija vektora a1 , . . . an s koeficijentima λ1 , . . . λn . Ka-
žemo još da je vektor −→a rastavljen (razvijen) po vektorima
−
→
a1 , . . . −
→
an .
Mi ćemo ovdje promatrati dvodimenzionalan i trodimen-
zionalan vektorski prostor te ćemo istražiti vezu izmed̄u
algebarskog pojma linearne kombinacije vektora i geometrij-
skog pojma kolinearnosti i komplanarnosti vektora.
→ −
− →
Neka je −
→a 6= 0 i b vektor kolinearan s vektorom − →a.
−→ −
→
Tada postoji jedinstveni realni broj α takav da je b = α a .
−
→
Ako je vektor b jednako orijentiran kao i vektor − →a , onda
je α > 0. U suprotnom je α < 0.
1.3 linearna kombinacija vektora 25
Neka je (~a,~b) ured̄eni par nekolinearnih vektora. Tada za

svaki vektor ~c koji je komplanaran s ~a i ~b postoji jedinstveni
ured̄eni par realnih brojeva (α, β) takav da je
~c = α~a + β~b.
Umjesto dokaza pogledajmo sljedeću sliku:
Nanesimo vektor ~c s početkom u točki O te sad imamo

−→
da je ~c = OC. Početkom vektora ~c povucimo pravac p pa-
ralelan s vektorom ~a, a krajem vektora ~c pravac q paralelan
s vektorom ~b. Kako pravci p i q nisu paralelni, sijeku se u
−→ −→ − → −→
točki P. Sad je OC = OP + PC, gdje je vektor OP kolinearan
−→ −→
s vektorom ~a pa se može zapisati kao OP = α~a, a PC je
−→
kolinearan s vektorom ~b pa se može zapisati kao PC = β~b.
Vektor α~a + β~b zovemo linearna kombinacija vektora ~a i ~b
s koeficijentima α i β.
26 vektori
Neka je sad (~a,~b, ~c) ured̄ena trojka nekomplanarnih vek-

tora. Tada za svaki vektor d~ postoji jedinstveni ured̄ena
trojka realnih brojeva (α, β, γ) takva da je
d~ = α~a + β~b + γ~c.
Umjesto dokaza pogledajmo sljedeće slike:
Nanesimo vektore s početkom u istu točku O. Neka je

−→ −→ −→ −→
~a = OA, ~b = OB, ~c = OC i d~ = OD. Vidimo da vektori ~a
i ~b odred̄uju ravninu π te da vektor ~c ne leži u toj ravnini.
Točkom D povucimo pravac paralelan s vektorom ~c. On
ravninu π probada u točki D 0 .
−→ −−→ −−→
Sad je OD = OD 0 + D 0 D. Po prethodnom je slučaju
−−→ −
→ −−→
OD 0 = α−→a + β b , a kako je vektor D 0 D kolinearan s vekto-
rom −→
c , možemo ga napisati kao γ− →c . Vektor α~a + β~b + γ~c
zovemo linearna kombinacija vektora ~a, ~b i ~c s koeficijen-
tima α, β i γ.
Sad ćemo bez dokaza navesti dva teorema koja nam daju
karakterizaciju kolinearnosti i komplanarnosti vektora.
Teorem 1. Dva vektora ~a i ~b su kolinearna ako i samo ako postoji
broj α ∈ R takav da je ~b = α~a.
Teorem 2. Tri vektora ~a, ~b i ~c su komplanarna ako i samo ako
se svaki od njih može prikazati kao linearna kombinacija ostalih
dvaju.
28 vektori
Zadatak 3. Točka C dijeli dužinu AB u omjeru 2 : 1. Prikažite

−→ −→ −→
vektor OC pomoću vektora OA i OB.
Rješenje:
−→ −→ −→ −→ −
→ −→ −→ −→
OC = OA + AC = OA + 2CB = OA + 2(CO + OB)
−→ −→ −→ −→
OC = OA + 2(OB − OC )
−→ −→ −→ −→
OC = OA + 2OB − 2OC
−→ −→ −→
3OC = OA + 2OB
−→ 1 −→ 2 −→
OC = OA + OB
3 3
Zadatak 4.
−→ −→ −→
Neka su A, B i C vrhovi trokuta, −
→a = AB, b = AC i neka
−→
je −
→
c = AP orijentirana težišnica trokuta. Rastavite vektor ~c u
smjeru vektora ~a i ~b.
Rješenje: Nadopunimo trokut ABC do paralelograma

ABDC.
Sad imamo:
−
→
2−
→
c =−→a + b
1 1~
⇒ ~c = ~a + b.
2 2
Zadatak 5.
Dokažite da se u paralelogramu dijagonale raspolavljaju.
Rješenje: Označimo s E polovište dužine AC, a s F polo-

−→ −→
vište dužine BD. Moramo dokazati da je E = F tj. OE = OF.
30 vektori
Sad je
−→ −→ −→ −→ 1 −→ −→ 1 −→ −→
OE = OA + AE = OA + AC = OA + AB + AD ,
2 2
−→ −→ −→ −→ −→ −→ 1 −→
OF = OA + AD + DF = OA + AD + DB
2
−→ −→ 1 −→ −→ −→ −→ 1 −→ 1 −→
= OA + AD + DA + DC = OA + AD − AD + AB
2 2 2
−→ 1 −→ −→

= OA + AB + AD ,
2
pa je time tvrdnja dokazana.
Zadatak 6.
Neka je zadan pravilan tetraedar ABCD. Rastavite
−−→ −→ −→
1. vektor visine D 0 D u smjeru vektora ~a = AB, ~b = AC i
−→
~c = AD,
−−→ −→
2. vektor visine D1 D stranice ABD u smjeru vektora ~a = AB,
~b = −→ −→
AC i ~c = AD.
Rješenje:
32 vektori
−−→ 1→ − →
D1 C = − −a + b,
2
−→ −
→ →
CD = − b + −
c,
−
→ −−→ −−→ −→ 2 −−→ −→
v = D 0 D = D 0 C + CD = D1 C + CD
3
−
→ −
→ − 1 → 1− → →

2 1−
= − a + b − b +→
→ c =− − a − b +−
c,
3 2 3 3
−
→ −−→ 1→ −
v1 = D1 D = − −a +→
c.
2
1.4 baza i koordinatni sustav 33
1.4 baza i koordinatni sustav
U prethodnom poglavlju istaknuli smo da ako imamo ure-

d̄enu trojku (~a,~b, ~c) nekomplanarnih vektora, onda se bilo
koji vektor može napisati kao linearna kombinacija ta tri
vektora. Zbog toga kažemo da je trojka nekomplanarnih
vektora baza u prostoru svih vektora i da je taj prostor tro-
dimenzionalan.
Isto tako će ured̄eni par nekolinearnih vektora biti baza u
prostoru svih vektora koji su komplanarni s tim vektorom i
taj je prostor dvodimenzionalan.
Vektor različit od nulvektora bit će baza u prostoru svih
vektora kolinearnih s tim vektorom i taj je prostor jednodi-
menzionalan.
Neka je (~a,~b, ~c) baza i neka je d~ vektor. Kao što smo već
rekli, tada se vektor d~ na jedinstven način može napisati kao
d~ = α~a + β~b + γ~c.
Ured̄enu trojku (α, β, γ) nazivamo trojkom skalarnih kom-

ponenata vektora d~ u bazi (~a,~b, ~c).
Zadatak 7.
Neka je (~a,~b, ~c) baza. Odredite x ∈ R tako da vektori m
~ =
~ 1 ~
~a + 2b + 3~c i ~n = 2~a + b + 6x~c budu kolinearni.
~ i ~n kolinearni, vrijedi
Rješenje: Kako su m
~ ,α ∈ R
~n = αm
1 ~

~

~a + b + 6x~c = α ~a + 2b + 3~c ,
2
34 vektori
iz čega slijedi sustav
1
=α
2
1
1 = 2λ ⇒ α =
2
1
6x = 3α ⇒ x = .
4
Dakle, ~n = 12~a + ~b + 23~c i m

~ = 12~n.
Zadatak 8.
Neka je (~a,~b, ~c) baza i neka su m
~ = ~a + 2~b + ~c, ~n = ~b + 2~c i
~p = 2~a + 5~b + 4~c komplanarni vektori. Prikažite vektor m ~ kao
linearnu kombinaciju vektora ~n i ~p.
Rješenje: Uzmimo da je
−
→m = α−→
n + β− →p

~a + 2~b +~c = α ~b + 2~c + β 2~a + 5~b + 4~c .
Iz toga dobivamo sustav
2=α
5 = 2α + β
4 = α + 2β.
Iz prve i druge jednadžbe dobivamo da je α = 2, β = 1.

Kako dobiveni α i β zadovoljavaju i treću jednadžbu, slijedi
da je −
→
m = 2−→n +− →p.
Neka je O točka, a (~a,~b, ~c) baza. Ured̄eni par O, (~a,~b, ~c)
zovemo koordinatni sustav, a točku O ishodište koordinat-
nog sustava.
Slika 18: Koordinatni sustav.

Neka je O, (~a,~b, ~c) koordinatni sustav. Svaki vektor s
početkom u točki O nazivamo radijvektor.
−→
Neka je T točka. Njoj pridružujemo vektor OT kojeg nazi-
vamo radijvektor točke T u koordinatnom sustavu O, (~a,~b, ~c) .
36 vektori
Slika 19: Radijvektor

točke T u koordinatnom sustavu
O, (~a,~b, ~c) .
−→
Kako je (~a,~b, ~c) baza, onda se vektor OT na jedinstven
−→
način može zapisati kao OT = x~a + y~b + z~c tj. vektoru
−→
OT pridružena je trojka ( x, y, z) skalarnih komponenata u
−→
bazi (~a,~b, ~c). Trojku ( x, y, z) za koju je OT = x~a + y~b +
z~c nazivamo
trojkom koordinata točke T u koordinatnom
~
sustavu O, (~a, b, ~c) i označavamo T ( x, y, z).
Zadatak 9. Neka su ( x1 , y1 , z1 ) i ( x2 ,y2 , z2 ) trojke

koordinata
~
točaka T1 i T2 u koordinatnom sustavu O, (~a, b, ~c) . Zapišite u
−−→
danom koordinatnom sustavu vektor T1 T2 .
Rješenje
−−→ −−→
Neka su OT1 = x1~a + y1~b + z1~c i OT2 = x2~a + y2~b +
z2~c radijvektori
točaka T1 i T2 u koordinatnom sustavu
~
O, (~a, b, ~c) . Sad je vektor
−−→ −−→ −−→

T1 T2 = −OT1 + OT2

= − x1~a + y1~b + z1~c + x2~a + y2~b + z2~c
= ( x2 − x1 )~a + (y2 − y1 )~b + (z2 − z1 )~c.
Zadatak 10. Neka su ( x1 , y1 , z1 ) i ( x2, y2 , z2 ) trojke

koordinata
~
točaka T1 i T2 u koordinatnom sustavu O, (~a, b, ~c) . Pokažite da

y +y
polovište P stranice T1 , T2 ima koordinate P x1 +2 x2 , 1 2 2 , z1 +2 z2 .
38 vektori
Rješenje Za odrediti koordinate točke P moramo odrediti

radijvektor točke P. Sad imamo da je
−→ −−→ −→ −−→ 1 −−→

OP = OT1 + T1 P = OT1 + T1 T2
2
1 h i
= x1~a + y1~b + z1~c + ( x2 − x1 )~a + (y2 − y1 )~b + (z2 − z1 )~c
2
x1 + x2 y1 + y2~ z1 + z2
= ~a + b+ ~c.
2 2 2
Kako skalarne komponente radijvektora točke u bazi odgova-

koordinatama te točke, dobivamo da P ima koordinate
raju
x1 + x2 y1 + y2 z1 + z2
P 2 , 2 , 2 .
Zadatak 11. Neka su ( x1 , y1 , z1 ), ( x2 , y2 , z2 ) i ( x3 , y3 , z3 ) trojke

koordinata točaka T1 , T2 i T3 u koordinatnom sustavu O, (~a,~b, ~c) .
Slično kao u prethodnom primjeru pokažite da težište trokuta
x1 + x2 + x3 y1 + y2 + y3 z1 + z2 + z3
T1 T2 T3 ima koordinate T 3 , 3 , 3 .
Zadatak 12.
Leže li točke T1 , T2 i T3 zadane svojim
koordinatama u nekom
koordinatnom sustavu O, (~a,~b, ~c) na jednom pravcu?
1. T1 (1, −3, 5), T2 (2, 7, 1), T3 (2, −4, 3);
2. T1 (2, 3, −5), T2 (4, 2, −3), T3 (3, 25 , −4).

Rješenje: 1. Točke leže na jednom pravcu ako su vektori
−−→ −−→
T1 T2 i T1 T3 kolinearni, a po Teoremu 1 to vrijedi ako i samo
−−→ −−→ −−→
ako se vektor T1 T2 može zapisati kao T1 T2 = α T1 T3 . Sad
imamo
−−→
T1 T2 = (2 − 1)~a + (7 + 3)~b + (1 − 5)~c = ~a + 10~b − 4~c,
−−→
T1 T3 = (2 − 1)~a + (−4 + 3)~b + (3 − 5)~c = ~a − ~b − 2~c.
Uvrštavanjem vektora u gornju jednakost dobivamo

~a + 10~b − 4~c = α ~a − ~b − 2~c .
Vidimo da ne možemo pronaći α takav da vrijedi gornja

jednakost, što znači da vektori nisu kolinearni i da zadane
točke ne leže na jednom pravcu.
2. Slično kao pod 1. računamo
−−→
T1 T2 = (4 − 2)~a + (2 − 3)~b + (−3 + 5)~c = 2~a − ~b + 2~c,
−−→ 5 1
T1 T3 = (3 − 2)~a + ( − 3)~b + (−4 + 5)~c = ~a − ~b +~c.
2 2
−−→ 1 −−→ −−→ −−→
Vidimo da je T1 T2 = 2 T1 T3 tj. vektori T1 T2 i T1 T3 su koline-
arni, pa točke T1 , T2 i T3 leže na istom pravcu.
40 vektori
Zadatak 13.
Leže li točke T1 , T2 , T3
i T4 zadane svojim
koordinatama u nekom
koordinatnom sustavu O, (~a,~b, ~c) u jednoj ravnini?
1. T1 (2, 1, −2), T2 (4, 4, −1), T3 (4, −1, −1), T4 (4, −6, −1);
2. T1 (−1, 2, 1), T2 (0, −4, 0), T3 (1, 0, −2), T4 (2, −2, 1).
Rješenje: 1. Točke T1 , T2 , T3 i T4 leže u jednoj ravnini ako

−−→ −−→ −−→
su vektori T1 T2 , T1 T3 i T1 T4 komplanarni, a po Teoremu 2
to vrijedi ako i samo ako se jedan od njih može zapisati
kao linearna kombinacija ostala dva. Probajmo sad zapisati
−−→ −−→ −−→
T1 T2 = α T1 T3 + β T1 T4 . Sad imamo
−−→
T1 T2 = (4 − 2)~a + (4 − 1)~b + (−1 + 2)~c = 2~a + 3~b +~c,
−−→
T1 T3 = (4 − 2)~a + (−1 − 1)~b + (−1 + 2)~c = 2~a − 2~b +~c,
−−→
T1 T4 = (4 − 2)~a + (−6 − 1)~b + (−1 + 2)~c = 2~a − 7~b +~c.
Uvrštavanjem ovih vektora u gornju jednakost dobivamo

2~a + 3~b +~c = α 2~a − 2~b +~c + β 2~a − 7~b +~c .
Izjednačavanjem vektora s lijeve i desne strane dobivamo 3

jednadžbe s 2 nepoznanice:
2 = 2α + 2β
3 = −2α − 7β
1 = α + β.
Iz 2. i 3. jednadžbe dobivamo β = −1 i α = 2. Vidimo da

dobiveni α i β zadovoljavaju i prvu jednadžbu. To onda znači
−−→ −−→ −−→ −−→
da se vektor T1 T2 može zapisati kao T1 T2 = 2T1 T3 − T1 T4
1.5 skalarni produkt vektora 41
pa su sva tri vektora komplanarna i sve četiri točke leže u

jednoj ravnini.
2. Slično kao pod 1. sad imamo
−−→
T1 T2 = (0 + 1)~a + (−4 − 2)~b + (0 − 1)~c = ~a − 6~b −~c,
−−→
T1 T3 = (1 + 1)~a + (0 − 2)~b + (−2 − 1)~c = 2~a − 2~b − 3~c,
−−→
T1 T4 = (2 + 1)~a + (−2 − 2)~b + (1 − 1)~c = 3~a − 4~b,
te dobivamo

~a − 6~b −~c = α 2~a − 2~b − 3~c + β 3~a − 4~b .
Iz gornje jednakosti slijedi sustav
1 = 2α + 3β
− 6 = −2α − 4β
1
− 1 = −3α ⇒ α = .
3
Vraćanjem dobivenog α u prvu jednadžbu dobivamo β = 19 .

Kako dobiveni α i β ne zadovoljavaju drugu jednadžbu
−−→
tj. −6 6= − 10
9 , zaključujemo da se vektor T1 T2 ne može
−−→ −−→
zapisati preko vektora T1 T3 i T1 T4 , što znači da vektori nisu
komplanarni.
1.5 skalarni produkt vektora
Za definirati skalarni produkt vektora najprije moramo de-

finirati kut izmed̄u dva vektora. Uzmimo vektore ~a 6= ~0 i
~b 6= ~0 te ih nanesimo s početkom u istu točku O tako da
−→ −→ − →
je OA = − →a i OB = b . Kut izmed̄u vektora ~a i ~b je manji
42 vektori
od dva kuta koji zatvaraju polupravci p i q na kojima leže

vektori ~a i ~b pa vrijedi da je
0 ≤ 6 (~a,~b) ≤ π.
Slika 20: Kut izmed̄ju vektora.
Definicija 5: Neka su dani vektori ~a 6= ~0 i ~b 6= ~0 i neka je

ϕ = 6 (~a,~b). Skalarni produkt vektora ~a i ~b je realan broj
(skalar)
~a~b = |~a||~b|cosϕ.
Ako je ~a = ~0 ili ~b = ~0, onda ϕ = 6 (~a,~b) nije definiran pa
definiramo da je
~a~b = 0.
Iz definicije slijedi da je
~a~a = |~a||~a|cos0 = |~a|2
√
⇒ |~a| = ~a~a
te da je
~a~b
cosϕ = .
|~a||~b|
Za sve vektore ~a, ~b i ~c te svaki realan broj λ, vrijede
sljedeća svojstva skalarnog produkta:
1. ~a~b = ~b~a (komutativnost skalarnog produkta);
2. (λ~a)~b = λ(~a~b);
3. (~a + ~b)~c = ~a~c + ~b~c (distributivnost skalarnog pro-

dukta prema zbrajanju vektora);
4. ~a~a ≥ 0.
Karakterizacija okomitosti dvaju vektora

Neka je ~a 6= ~0 i ~b 6= ~0. Vektori ~a i ~b su okomiti ako i samo
ako je
~a~b = 0.
−
→
Dokaz: ⇒ Neka su vektori − →a i b okomiti. Tada je skalarni
produkt jednak
π
~a~b = |~a||~b|cos = 0.
2
⇐ Neka je sad ~a~b = 0. Kako je ~a 6= ~0 i ~b 6= ~0, onda mora

vrijediti da je cos6 (~a,~b) = 0, iz čega slijedi da je 6 (~a,~b) = π2
tj. ~a ⊥ ~b
Zadatak 14. Neka je dan pravilan šesterokut ABCDEF duljine

stranice 2. Neka je G polovište stranice BC i H polovište stranice
−→ −→
AF. Izračunajte duljinu vektora AC te kut izmed̄u vektora HG i
−→
HE.
44 vektori
Rješenje: Nacrtajmo pravilan pravilan šesterokut ABCDEF

−→ −→ →
sa središtem u točki S te označimo vektore AB i AF s −
m i
−
→n.
Sve tražene vektore ćemo izraziti preko vektora − →

m i−
→
n jer
2π
znamo da je |~m| = |~n| = 2 te da je (~
6 m, ~n) = 3 pa možemo
izračunati skalarni produkt m~ ~n = 2 · 2 · cos 2π
3 = −2.
−→ − → − → → −
Najprije pronad̄imo vektor AS = BC = FE = −
m +→
n.
−→ −→ − → − → −
→ −→ −
→ −
→
Sad je AC = AB + BC = m + m + n = 2 m + n . Onda je
q
−→ −→−→ q −
2→
m +− →n 2−
→ −
m +→

| AC | =AC AC = n
q √ √ √
m |2 + 4m
= 4|~ ~ ~n + |~n|2 = 16 − 8 + 4 = 12 = 2 3.
Time smo riješili prvi dio zadatka.

−→ −→
Sad ćemo vektore HG i HE izraziti vreko vektora −
→
m i−
→
n,a
potom im izračunati module. Dobivamo:
−→ −→ −→ −→ 1→ − 1 − 3→
HG = H A + AB + BG = − −n +→ →
m +−
→
n = −

m+ m,
2 2 2
−→ −→ − → 1→ − 3→
HE = HF + FE = −n +→
m +−
→
n =−
→
m+ −n,
2 2
46 vektori
pa je
√
q r
−→ −→−→ 9
| HG | = HG HG = ~m
m ~ = 9 = 3,
4
q s
−→ −→−→

−
→ 3→ 3→
| HE| = HE HE = m+ −n −
→
m+ −n
2 2
√ √
r
9
= |~ ~ ~n + |~n|2 = 4 − 6 + 9 = 7.
m |2 + 3m
4
Konačno dobivamo
−→−→ 3−→ −
→ 3−
→ 3
~ + 94 m
−→ −→
HG HE m m + n ~m
m ~n
cos6 HG, HE = −→ −→ = 2 √ 2 = 2 √
| HG || HE| 3 7 3 7
3 9 3
2 · 4 + 4 · (−2) −→ −→

= √ = √2
⇒ 6 HG, HE = 79.11o .
3 7 3 7
Zadatak 15. Neka je dan pravilan tetraedar ABCD duljine stra-

−−→
nice 3. Odredite duljinu vektora visine D 0 D te duljinu vektora
−−→
visine D1 D stranice ABD.
Rješenje:
−−→
Koristimo se zadatkom 6. gdje smo vektore −→
v = D0 D i
−
→ −−→ −→ −→ −→
v1 = D1 D već izrazili preko vektora −
→
a = AB, b = AC i
−
→ −→
c = AD.
Imamo da je
−
→ −−→ 1 → 1− → →
v = D0 D = − −a − b +−
c,
3 3
−
→ −−→ 1→ −
v1 = D1 D = − −a +→
c.
2
Sad dobivamo
48 vektori
r
1 → 1− → → 1 → 1− → →
|−
→ −
→
v−→ (− − a − b +− c )(− − a − b +−
p
v|= v = c)
3 3 3 3
r
1−→ 1−→−→ →− 2 →− → 2 →− 2−→→
= a−→
a + b b +− c →c + − a b − − a →c − b− c
9 9 9 3 3
r
2 π 2 π 2 π
= 1 + 1 + 9 + · 3 · 3 · cos − · 3 · 3 · cos − · 3 · 3 · cos
9 3 3 3 3 3
√ √
= 11 + 1 − 3 − 3 = 6,
r
1→ − 1→ −
q
|−
→
v1 | = −
→
v1 −
→
v1 = (− −a +→
c )(− −a +→
c)
2 2
r
1−→
= a−→
a −− →
a−→c +− →
c−→c
4
r
9 π
= − 3 · 3 · cos + 9
4 3
3√
r r
9 9 27
= − +9 = = 3.
4 2 4 2
Zadatak 16. Neka je dan pravilan oktaedar ABCDEF duljine

−
→
stranice 2. Odredite duljinu vektora visine FE te kut izmed̄u
bočnih bridova i osnovice ABCD.
Rješenje:
−→ −→ −→ → −→
Uzmimo da je −
→
a = AB, b = AD i −
c = AE.
50 vektori
Sad je
−→ 1 − −→
AS = ( →
a + b ),
2
pa je
−
→ −→ −→ 1 → − →
SE = − AS + AE = − (−
a + b )+−
→
c
2
−
→ −
→ −→
FE = 2SE = −−
→
a − b + 2−
→
c.
1.6 vektorska projekcija 51
Dobivamo
q
−→ −
→−→ −
→ −→
q
| FE| = FE FE = (−− →a − b + 2− →
c )(−−→
a − b + 2− →c)
−
→− → −
→ −
→→
q
= −→
a−→
a + b b + 4− →c−→c + 2− →
a b − 4− →
a− →c −4 b −c
r
π π π
= 4 + 4 + 16 + 2 · 2 · 2 · cos − 4 · 2 · 2 · cos − 4 · 2 · 2 · cos
3 3 3
√ √ √
= 24 + 4 − 8 − 8 = 12 = 2 3,
q r
−→ −→−→ 1 − −
→ → − →
| AS| = AS AS = (→a + b )(−
a + b)
4
−
→ − →−
→
q
1 − →
= a−→
a + 2− →
a b + b b
2r
1 π √
= 4 + 2 · 2 · 2 · cos + 4 = 2
2 2
i
1−
→ −
→ →
+ 12 b −

−→−→
2 a c ~a~c + 1~bc
−→ −→ 1
AS AE
cos6 AS, AE = −→ −→ = √ = 2 √2
| AS|| AE| 2 2 2 2
1 1
√
2 · 2 · 2 · cos 3 + 2 · 2 · 2 · cos 3
π π
1 2
= √ =√ =
2 2 2 2
−→ −→ π
⇒ 6 AS, AE = .
4
1.6 vektorska projekcija
Neka je dan ured̄eni par vektora (~a,~b). Trebamo naći ure-

d̄eni par vektora (~x, ~y) takav da je
~b = ~x + ~y, ~x ||~a, ~y ·~a = 0. (1)
52 vektori
Na slici je ilustriran slučaj kad vektori ~a i ~b nisu kolinearni

i kad je uvjet ~y ·~a = 0 ekvivalentan uvjetu okomitosti ~y ⊥ ~a
(jer ako je vektor ~b kolinearan s vektorom ~a, onda je ~b = ~x
te je ~y = ~0). Uzmimo sad netrivijalni slučaj kad je ~a 6=
~0. Pretpostavimo da je ured̄eni par (~x, ~y) rješenje danog
problema. Iz uvjeta ~x ||~a i ~a 6= ~0 slijedi da postoji realan broj
α takav da je ~x = α~a. Sad dobivamo da je
~y = ~b − ~x = ~b − α~a
te
~a~b
0 = ~y~a = (~b − α~a)~a = ~a~b − α|~a|2 ⇒ α = .
|~a|2
Time smo dokazali da ako problem (1) ima rješenje (~x, ~y),
onda je nužno
!
~a~b
~x = ~a
|~a|2
i !
~a~b
~y = ~b − ~a.
|~a|2
Vektor
! ! !
~a~b ~a~b ~a ~a~b
~x = ~a = = ~a0
|~a|2 |~a| |~a| |~a|
zovemo vektorska projekcija vektora ~b na vektor ~a. Broj
~a~b
= ~a0~b
|~a|
zovemo skalarna projekcija vektora ~b na vektor ~a. Skalarna

projekcija je u biti duljina vektorske projekcije.
1.6 vektorska projekcija 53
Slika 21: Vektorska projekcija.
−→ → −
Zadatak 17. Neka je dan trokut ABC takav da je AB = −m −→ n,
−→ −→ −→ −
→ −→ −
→ −
→ π
AC = 2 m − n , | m | = 2, | n | = 2, 6 ( m , n ) = . Odredite
−→ 3
vektor visine CC 0 te duljinu tog vektora.
Rješenje: Skicirajmo trokut ABC te mu označimo visinu

CC 0 .
54 vektori
−−→
Sad vidimo da je vektor AC 0 vektorska projekcija vektora
−→ −→
AC na vektor AB pa ga idemo dobiti po prije izvedenoj
formuli:
−→−→
−−→0 AB AC −→ m − ~n)(2m
(~ ~ − ~n)
AC = 2 AB = p m − ~n)
(~
−→ (~m − ~
n ) 2
2
AB

m |2 − m
2|~ ~ ~n − 2~nm~ + |~n|2 m |2 − 3m
2|~ ~ ~n + |~n|2
= (~m − ~
n ) = m − ~n)
(~
m |2 − 2m
|~ ~ ~n + |~n|2 m |2 − 2m
|~ ~ ~n + |~n|2
2 · 4 − 3 · 2 · 2 · cos π3 + 4 6 3
= m − ~n) = (~
(~ m − ~n) = (~ m − ~n).
4 − 2 · 2 · 2 · cos 3 + 4
π
4 2
Sad je
−→ −→ −−→ 3
CC 0 = − AC + AC 0 = −(2−→
m −− → m − ~n)
n ) + (~
2
3 3 1
= −2−→
m +−→
n + m ~ − ~n = − (~m + ~n),
2 2 2
1.7 pravokutni koordinatni sustav 55
r r
−→ −→−→
q
1 1
|CC 0 | = CC 0 CC 0 = m + ~n)2 =
(~ m |2 + 2m
(|~ ~ ~n + |~n|2 )
4 4
√
r
1 π
= (4 + 2 · 2 · 2 · cos + 4) = 3.
4 3
1.7 pravokutni koordinatni sustav
U Poglavlju 1.4 uveli smo pojamkoordinatnog sustava. De-

finirali smo ga kao ured̄eni par O, (~a,~b, ~c) , gdje je O bila
neka točka koju smo zvali ishodište koordinatnog sustava, a
ured̄eni par (~a,~b, ~c) tri nekomplanarna vektora činio je bazu
koordinatnog sustava.
Sad ćemo kao njegov specijalni slučaj definirati pravokutni
ili Kartezijev koordinatni sustava. Njega je uveo René Des-
cartes u 17. stoljeću čime je započeo razvoj koordinatnih
sustava te omogućio proučavanje geometrijskih tijela meto-
dama analitičke geometrije i algebre.
Kažemo da su vektori ~a, ~b i ~c ortogonalni ako je ~a⊥~b, ~a⊥~c
i ~b⊥~c.
Ako su vektori ~a, ~b i ~c ortogonalni, onda nisu komplanarni
pa čine bazu. Bazu ortogonalnih vektora zovemo ortogonal-
nom bazom. Ako su vektori ortogonalne baze još i jedinični,
takvu bazu zovemo ortonormirana baza. Iz ortogonalne
baze
(~a,~b,~c) jednostavno dobivamo ortonormiranu bazu
~a ~b ~c
, ,
|~a| |~b| |~c|
.

Kažemo da je koordinatni sustav O, (~a,~b, ~c) pravokutan
ako je baza (~a,~b, ~c) ortonormirana. Koordinate točke u pra-
vokutnom koordinatnom sustavu nazivamo pravokutnim
koordinatama točke. Ortonormiranu bazu ćemo označavati

(i, j, k), a pravokutni koordinatni sustav O, (~i,~j,~k) .
~ ~ ~
56 vektori
−→
Na slikama 22. i 23. prikazani su radijvektor OT točke T i
−→
vektor AB u pravokutnom koordinatnom sustavu O, (~i,~j,~k ) .
Slika 22: Radijvektor u pravokutnom koordinatnom sustavu
Slika 23: Vektor u pravokutnom koordinatnom sustavu

Neka su sad dani vektori ~a = a x~i + ay~j + az~ki ~b = bx~i

+
~ ~
by~j + bz k u pravokutnom koordinatnom sustavu O, (~i,~j, k ) .
Izračunajmo sad skalarni produkt ~a~b pomoću komponenata
tih vektora u bazi (~i,~j,~k ). Odredimo najprije skalarne pro-
dukte vektora baze:
~i~i = |~i ||~i |cos0 = 1,
~i~j = |~i ||~j|cos π = 0,

2
~i~k = |~i ||~k|cos π = 0,
2
~j~j = |~j||~j|cos0 = 1,
~j~j = |~j||~i |cos π = 0,

2
~j~k = |~j||~k|cos π = 0,
2
~k~k = |~k||~k|cos0 = 1,
~k~i = |~k||~i |cos π = 0,

2
π
~k~j = |~k||~j|cos = 0.
2
Iz toga slijedi da je

~a~b = a x~i + ay~j + az~k bx~i + by~j + bz~k = a x bx + ay by + az bz ,
q
|~a|2 = ~a~a = a2x + a2y + a2z ⇒ |~a| = a2x + a2y + a2z .
Zadatak 18. Neka su dane točke A(−1, 4, 5), B(4, −3, 1) i C (−1, 0, 4)
−→
u pravokutnim koordinatama. Odredite duljinu vektora AB te
−→−→ −→ −→
skalarni produkt AB AC. Koliki je kut izmed̄u vektora AB i AC?
58 vektori
Rješenje: Odredimo najprije vektore

−→
AB = (4 + 1)~i + (−3 − 4)~j + (1 − 5)~k = 5~i − 7~j − 4~k,
−→
AC = (−1 + 1)~i + (0 − 4)~j + (4 − 5)~k = −4~j −~k.
Sad je
−→ q √ √ √
| AB| = 52 + (−7)2 + (−4)2 = 25 + 49 + 16 = 90 = 3 10,
−→−→
AB AC = 5 · 0 − 7 · (−4) − 4 · (−1) = 28 + 4 = 32,
−→−→
−→ −→ AB AC 32 −→ −→
cos6 ( AB, AC ) = −→ −→ = √ √ ⇒ 6 ( AB, AC ) = 35.1o .
| AB|| AC | 3 10 17
Zadatak 19. Odredite realan parametar t takav da vektor −

→
a =
−→
t~i − ~j − 2~k bude okomit na vektor b = −~i +~k.
Rješenje: Parametar t ćemo odrediti iz uvjeta okomitosti

−
→ −
→
a b = 0. Sad imamo
t · (−1) − 1 · 0 − 2 · 1 = 0 ⇒ t = −2.
Sad ćemo izvesti još jednu formulu koja vrijedi samo u

pravokutnom koordinatnom sustavu. Neka je dan vektor
~a = a x~i + ay~j + az~k te označimo s α, β i γ kuteve koje vektor
~a zatvara s vektorima ~i, ~j i ~k. Slijedi da je
a x = ~a~i = |~a|cosα,
ay = ~a~j = |~a|cosβ,
az = ~a~k = |~a|cosγ.
Dobivamo
|~a|2 = a2x + a2y + a2z = |~a|2 cos2 α + |~a|2 cos2 β + |~a|2 cos2 γ,
iz čega slijedi da je
cos2 α + cos2 β + cos2 γ = 1.
Zadatak 20.
Odredi točku T ( x, y, z) takvu da radij - vektor točke T ima modul
jednak 6, s vektorima ~i i ~j zatvara kuteve od 45o i 60o te da je
aplikata točke T negativna.
Rješenje: Najprije zapišimo radijvektor točke T ( x, y, z)

−→
OT = x~i + y~j + z~k. Sad je po prethodnim formulama imamo
√
−→~ o 2 √
x = OT i = 6cos45 = 6 · = 3 2,
2
−→ 1
y = OT~j = 6cos60o = 6 · = 3,
2
cos2 45o + cos2 60o + cos2 γ = 1

1 1 1
⇒ cos2 γ = 1 − − =
4 2 4
1
⇒ cosγ = − ⇒ γ = 120o ,
2
−→~

o 1
z = OT k = 6cos120 = 6 · − = −3,
2
√
pa točka T ima koordinate T (3 2, 3, −3).
Zadatak 21. Skripta J. Hrnčević, Matematika, 2011.

Zadane su točke A(0, −2, 5√
), B(2, −1, 3). Nad̄ite točku T koja
dužinu AB dijeli u omjeru 3 : 2.
60 vektori
−→
Rješenje: Nad̄imo najprije vektor AB te izračunajmo nje-
govu duljinu:
−→
AB = (2 − 0)~i + (−1 + 2)~j + (3 − 5)~k = 2~i + ~j − 2~k,
−→ √
| AB| = 4 + 1 + 4 = 3.
−→
Duljinu vektora AT naći ćemo iz omjera
−→ −→ −→ √
| AT | : | AB| − | AT | = 3 : 2
−→ −→ √
⇒ | AT | : 3 − | AT | = 3 : 2
−→ √ √ −→
⇒ 2| AT | = 3 3 − 3| AT |
√ −→ √
⇒ (2 + 3)| AT | = 3 3
√ √
−→ 3 3 2− 3 √
⇒ | AT | = √ · √ = 6 3 − 9.
2+ 3 2− 3
1.8 vektorski produkt vektora 61
−→ −→
Kako su vektori AB i AT kolinearni, vrijedi
−→ −→ −→
AT = | AT | AB0
pa imamo
−→ √
−→ −→ AB 6 3−9 ~ ~ √
AT = | AT | −→ = (2i + j − 2~k) = (2 3 − 3)(2~i + ~j − 2~k).
| AB| 3
Sad je
−→ −→ −→ √
OT = OA + AT = −2~j + 5~k + (2 3 − 3)(2~i + ~j − 2~k )
√ √ √
= (4 3 − 6)~i + (2 3 − 5)~j + (−4 3 + 11)~k,
√ √ √
pa točka T ima koordinate T (4 3 − 6, 2 3 − 5, −4 3 + 11).
Kažemo da točka T ∈ AB dijeli dužinu AB u omjeru

zlatnog reza ako se dulji dio dužina | AT | prema kraćem
dijelu dužine | TB| odnosi kao cijela dužina | AB| prema
duljem dijelu | AT | tj.
| AT | | AB|
= .
| TB| | AT |
Zadatak 22. Skripta J. Hrnčević, Matematika, 2011.
Zadane su točke A(−1, −2, 3), B(−1, 2, 1). Nad̄ite točku T koja
dužinu AB dijeli u omjeru zlatnog reza.
1.8 vektorski produkt vektora
Neka je (~a,~b, ~c) baza i neka su O, A, B i C točke za koje je

−→ −→ −→
OA = ~a, OB = ~b i OC = ~c. Vektori ~a i ~b leže u ravnini π,
dok vektor ~c i točka C nisu iz te ravnine.
Ako se iz točke C rotacija iz vektora ~a u vektor ~b vidi kao
62 vektori
pozitivna rotacija,
ondakažemo da (~a,~b, ~c) desna baza, od-
nosno da je O, (~a,~b, ~c) desni koordinatni sustav.
Slika 24: Desni koordinatni sustav
Ako se iz točke C rotacija iz vektora ~a u vektor ~b vidi

~
kao negativna
rotacija, onda kažemo da (~a, b, ~c) lijeva baza,
odnosno da je O, (~a,~b, ~c) lijevi koordinatni sustav.
Slika 25: Lijevi koordinatni sustav

Neka je (~a,~b) ured̄eni par vektora i ϕ = 6 (~a,~b). Vektorski

produkt vektora ~a i ~b je vektor ~a × ~b definiran na sljedeći
način:
1. ako je ~a||~b, onda uzimamo da je ~a × ~b = ~0;
2. ako vektori ~a i ~b nisu kolinearni, onda uzimamo da je
~a × ~b vektor odred̄en sljedećim uvjetima:
• ~a × ~b je okomit na vektor ~a i na vektor ~b;
• (~a,~b,~a × ~b) je desna baza;
• |~a × ~b| = |~a||~b|sin6 (~a,~b).
Slika 26: Vektorski produkt vektora
Geometrijska interpretacija modula vektorskog produkta

|~a × ~b| jest površina paralelograma kojeg razapinju vek-
tori ~a i ~b. Dokažimo ovu tvrdnju. Označimo s v visinu
paralelograma i s ϕ = 6 (~a,~b). Iz pravokutnog trokuta OB0 B
dobivamo da je
v
sinϕ = ⇒ v = |~b|sinϕ,
|~b|
64 vektori
pa je
P = |~a|v = |~a||~b|sinϕ = |~a × ~b|.
Naravno, površinu trokuta OAB možemo dobiti kao po-

lovinu površine paralelograma.
Slika 27: Geometrijska interpretacija modula vektorskog produkta
Svojstva vektorskog produkta

Za sve vektore ~a, ~b i ~c i za svaki realan broj λ vrijedi:
1. (λ~a) × ~b = λ(~a × ~b);
2. (~a +~b) ×~c = ~a ×~c +~b ×~c (distributivnost vektorskog

produkta s obzirom na zbrajanje);
3. ~a ×~b = −(~b ×~a) (antikomutativnost vektorskog pro-

dukta).

Neka je sad O, (~i,~j,~k ) desni pravokutni koordinatni
−→
sustav i −
→a = a ~i + a ~j + a ~k, b = b ~i + b ~j + b ~k. Odredimo
x y z x y z
sad vektorski produkt vektora ~a i ~b pomoću komponenti
tih vektora u bazi (~i,~j,~k ). Izračunajmo najprije vektorske
produkte vektora baze. Kako je ~i ||~i, ~j||~j i ~k ||~k, onda uzimamo
da je ~i × ~i = ~0, ~j × ~j = ~0 i ~k × ~k = ~0. Odredimo sad ~i × ~j.

Nad̄imo najprije duljinu tog vektora:
π
|~i × ~j| = |~i ||~j|sin = 1 · 1 · 1 = 1.
2
Kako je (~i × ~j) ⊥ ~i i (~i × ~j) ⊥ ~j (a ovo svojstvo ima i vektor
~k) te su (~i,~j,~i × ~j) i (~i,~j,~k) obje desne baze, slijedi da je ~i × ~j
kolinearan s vektorom ~k. Kako su oba vektora duljine 1,
zaključujemo da je ~i × ~j = ~k. Vektor ~j × ~i će biti suprotno
orijentiran, pa je ~j ×~i = −~k. Tako dobivamo
~i ×~i = ~0 ~j ×~i = −~k ~k ×~i = ~j
~i × ~j = ~k ~j × ~j = ~0 ~k × ~j = −~i
~i ×~k = −~j ~j ×~k = ~i ~k ×~k = ~0
iz čega slijedi da je
~a × ~b = ( a x~i + ay~j + az~k) × (bx~i + by~j + bz~k)
= ( ay bz − az by )~i − ( a x bz − az bx )~j + ( a x by − ay bx )~k. (2)
Determinanta kvadratne matrice

Vektorski produkt vektora u pravokutnom koordinatnom
sustavu možemo i jednostavnije računati koristeći determi-
nante matrica 2. i 3. reda. Kako bi objasnili pojam determi-
nante, najprije uvodimo pojam matrice.
Definicija 6: Pravokutnu tablicu oblika

 
a11 a12 . . . a1n
 a21 a22 . . . a2n 
..  , m, n ∈ N
 
 .. .. . .
 . . . . 
am1 am2 . . . amn
66 vektori
čiji su elementi realni brojevi nazivamo realna matrica tipa

m × n i označavamo A ∈ Rmn
Determinanta A → detA je funkcija definirana na skupu
svih kvadratnih matrica, a poprima vrijednosti iz skupa ska-
lara. Osim oznake detA za determinantu kvadratne matrice
 
a11 a12 ... a1n
 a21 a22 ... a2n 
A= . ..  ,
 
.. ..
 .. . . . 
an1 an2 . . . ann
često se koristi i oznaka

a11 a12 . . . a1n

a21 a22 . . . a2n
detA = . .. .

.. .. ..
. . .
a a . . . a
n1 n2 nn
Determinanta matrice definira se induktivno, tj. determi-

nanta matrice n - tog reda definira se pomoću determinante
matrice (n − 1) - og reda.
Ako je A = [ a], onda je detA = a.
Ako je

a11 a12
a21 a22
kvadratna matrica 2. reda, tada joj možemo pridružiti realan

broj

a11 a12
a21 a22 = a11 a22 − a21 a12

kojeg nazivamo determinanta kvadratne matrice 2. reda.

Realnoj matrici 3. reda
 
a11 a12 a13
 a21 a22 a23 
a31 a32 a33
pridružujemo determinantu koju računamo na sljedeći na-

čin:

a11 a12 a13
a21 a22 a23 = a11 a22 a23 − a12 a21 a23 + a13 a21 a22

a32 a33 a31 a33 a31 a32
a
31 a32 a33

= a11 ( a22 a33 − a32 a23 ) − a12 ( a21 a33 − a31 a23 ) + a13 ( a21 a32 − a31 a22 ).
Determinanta matrice
 
a11 a12 ... a1n
 a21 a22 ... a2n 
A= .
 
.. .. .. 
 .. . . . 
an1 an2 . . . ann
reda n je broj
detA = a11 detA11 − a21 detA21 + · · · + (−1)n+1 an1 detAn1
n
= ∑ (−1)k+1 an1 detAn1 .
k =1
68 vektori
Determinantu možemo računati tako da ju razvijemo po

bilo kojem retku ili stupcu, naime vrijedi sljedeći teorem:
Teorem 3. Laplaceov razvoj determinante

Neka je A ∈ Rnn , n ≥ 2. Tada je
n
detA = ∑ (−1)i+ j aij detAij , ∀i = 1, . . . , n, (3)
j =1
n
detA = ∑ (−1)i+ j aij detAij , ∀ j = 1, . . . , n, (4)
i =1
gdje je Aij matrica (n − 1) - og reda koja nastaje uklanjanjem

i - tog retka i j - tog stupca originalne matrice A. Jednakost
(3) se zove Laplaceov razvoj po i - tom retku, a (4) se zove
Laplaceov razvoj po j - tom stupcu.
Mi ćemo ovdje koristiti samo kvadratne matrice 2. i 3.

reda.
Vektorski produkt vektora ~a = a x~i + ay~j + az~k i ~b = bx~i +

by~j + bz~k zadanih u pravokutnom koordinatnom sustavu
možemo jednostavnije dobiti i na sljedeći način:
~i ~j ~k

ay az a x az a x ay
~ ~ ~ ~

~a × b = a x ay az = i
− j
+k
b b b by bz b x bz b x by
x y z
= ( ay bz − az by )~i − ( a x bz − az bx )~j + ( a x by − ay bx )~k. (5)
Vidimo da je formula (2) jednaka formuli (3).
Zadatak 23. Odredite volumen paralelopipeda ABCDA0 B0 C 0 D 0

ako su A(3, −5, 2), B(1, −4, 1) i D (6, −2, −1) tri vrha osnovice
i A0 (5, −2, 1).
Rješenje:
Slika 28: Rješenje Zadatka 23
−→
Vektori dvaju susjednih bridova osnovice su AB = −2~i +
~j −~k, −→
AD = 3~i + 3~j − 3~k. Računamo vektorski produkt
~i ~j ~k

−→ −→ −→
AT = AB × AD = −2 1 −1
3 3 −3

1 −1 −2 −1 −2 1
~
= i ~
− j ~
+k
3 −3 3 −3 3 3
= ~i (−3 + 3) − ~j(6 + 3) +~k(−6 − 3) = −9~j − 9~k.
−→ −→ √ √
Dakle, B = AB × AD = 81 + 81 = 9 2.

Za dobiti vektor visine − →v moramo napraviti vektorsku pro-

−−→0 −→
jekciju vektora AA na vektor AT. Najprije nad̄imo vektor
−−→0
AA = 2~i + 3~j −~k. Imamo
−→−−→0
−
→ AT AA −→ −27 + 9
v = −→ AT = √ 2
(−9~j − 9~k) = ~j +~k,
| AT | 2 81 + 81
70 vektori
pa je
√ √
|−
→
v|= 1+1 = 2.
Konačno je
√ √
V = B|−
→
v | = 9 2 2 = 18.
Zadatak 24. Zadane su točke A(4, 3, −2), B(3, 5, 1) i C (6, 2, 1)

koje čine bazu uspravne trostrane prizme. Odredite
√ preostala tri
vrha prizme ako je duljina njene visine v = 19.
Rješenje:
−→ −→
Vektori stranica osnovice su AB = −~i + 2~j + 3~k i AC =
2~i − ~j + 3~k. Sad ćemo izračunati vektorski produkt vektora
osnovice za dobiti vektor okomit na osnovicu:
~i ~j ~k

−→ −→
~
2 3
~
−1 3
~
−1 2
AB × AC = −1 2 3 = i
− j 2 3 + k 2 −1

2 −1 3 − 1 3
= ~i (6 + 3) − ~j(−3 − 6) +~k(1 − 4) = 9~i + 9~j − 3~k.

1.9 mješoviti produkt vektora 71
Njegova duljina je
−→ −→ √ √ √
AB × AC = 81 + 81 + 9 = 171 = 3 19

pa je
−→ −→ 9~i + 9~j − 3~k √

~v = ( AB × AC )0 |~v| = √ · 19 = 3~i + 3~j −~k.
3 19
Sad dobivamo da je
−−→ −→ −−→
OA0 = OA + AA0 = 4~i + 3~j − 2~k + 3~i + 3~j −~k = 7~i + 6~j − 3~k,
−→ −→ −→
OB0 = OB + BB0 = 3~i + 5~j +~k + 3~i + 3~j −~k = 6~i + 8~j,
−−→ −→ −→
OC 0 = OC + CC 0 = 6~i + 2~j +~k + 3~i + 3~j −~k = 9~i + 5~j,
pa je
A0 = (7, 6, −3), B0 (6, 8, 0), C 0 (9, 5, 0).
Ovaj zadatak ima i drugo rješenje A00 , B00 , C 00 koje dobijemo
ako uzmemo suprotno orijentiran vektor visine ~v.
1.9 mješoviti produkt vektora
Mješoviti produkt vektora ~a, ~b i ~c je realan broj
~c(~a × ~b) = |~c||~a × ~b|cos6 (~c,~a × ~b)

= |~c||~a||~b|sin6 (~a,~b)cos6 (~c,~a × ~b).
Geometrijska interpretacija mješovitog produkta

Skicirajmo paralelopiped razapet s vektorima ~a, ~b i ~c.
Iz pravokutnog trokuta OCC 0 dobivamo da je
v
cosϕ = ⇒ v = |~c|cosϕ.
|~c|
Sad računamo mješoviti produkt ~c(~a × ~b) te dobivamo
~c(~a × ~b) = |~c||~a × ~b|cosϕ = Pv = V.

72 vektori
Time smo pokazali da preko mješovitog produkta vektora ~a,

~b i ~c možemo izračunati volumen paralelopipeda razapetog
s vektorima ~a, ~b i ~c.
Slika 30: Mješoviti produkt vektora ~a, ~b i ~c
Kako kut ϕ izmed̄u vektora ~c i ~a × ~b može poprimiti sve

vrijednosti izmed̄u 0 i π, kosinus tog kuta može biti i negati-
van, a onda i volumen poprima negativnu vrijednost. Stoga
za volumen V uzimamo |~c(~a × ~b)|.
Ako imamo četverostranu piramidu razapetu s vektorima

~a, b i ~c, onda je njen volumen jednak 13~c(~a ×~b) jer je volumen
~
četverostrane piramide 13 Pv. Volumen trostrane piramide
razapete s vektorima ~a, ~b i ~c bit će 16~c(~a × ~b) jer je površina
baze jednaka 12 P = 21 |~a × ~b|.
1.9 mješoviti produkt vektora 73
Neka su sad dani vektori ~a = a x~i + ay~j + az~k, ~b = bx~i +

by~j + bz~k i ~c = ~ ~j + cz~k u pravokutnom koordinat-
c x i + cy
nom sustavu O, (~i,~j,~k ) . Odredimo mješoviti produkt tih
vektora pomoću njihovih komponenti u bazi (~i,~j,~k):
~c(~a × ~b)

= (c x~i + cy~j + cz~k) ( ay bz − az by )~i − ( a x bz − az bx )~j + ( a x by − ay bx )~k
= ( a y bz − a z by ) c x − ( a x bz − a z b x ) c y + ( a x by − a y b x ) c z .
Ovaj produkt je najjednostavnije izračunati koristeći de-

terminantu matrice 3. reda:

c x cy cz
~c(~a × ~b) = a x ay az .

b b b
x y z
−→ −→
Zadatak 25. Vektori OA = ~a = 2~i − 2~j +~k, OB = ~b = 3~i + 2~k
−→
i OC = ~c = −~i − ~j + 4~k razapinu trostranu piramidu OABC.
Odredite volumen piramide i duljinu visine iz vrha C piramide.
Rješenje: Koristeći mješoviti produkt vektora odredimo

volumen piramide:

−1 −1 4
1 1
~c(~a × ~b) = 2 −2 1

V=
6 6
3 0 2

1 −2 1 2 1 2 −2
= −1 +1
3 2 + 4 3 0

6 0 2
1
= [−1(−4 − 0) + 1(4 − 3) + 4(0 + 6)]
6
1 29
= (4 + 1 + 24) = .
6 6
74 vektori
Sad nad̄imo vektorski produkt vektora ~a i ~b:
~i ~j ~k

−2 1 2 1 2 −2
~ ~ ~ ~

~a × b = 2 −2 1 = i
− j
+k
3 0 2 0 2 3 2 3 0
= −4~i − ~j + 6~k.
Površina osnovice OAB iznosi

√ √
1 ~ 16 + 1 + 36 53
P = |~a × b| = = .
2 2 2
Konačno, duljina visine je
√
1 3V 29 29 53
V = Pv ⇒ v = =√ = .
3 P 53 53
Zadatak 26. Odredite volumen paralelopipeda ABCDA0 B0 C 0 D 0

ako su A(3, −5, 2), B(1, −4, 1) i D (6, −2, −1) tri vrha osnovice
i A0 (5, −2, 1).
Rješenje: Ovaj zadatak smo već riješili koristeći samo vek-

torski produkt (Zadatak 23.). Sad ga možete jednostavnije
riješiti preko mješovitog produkta vektora.
2
A N A L I T I Č K A G E O M E T R I J A
U ovom poglavlju točke prostora prikazane su u pravokut-

nim koordinatama te pomoću njih dobivamo algebarske
jednadžbe pravca i ravnine u prostoru. Na taj način geome-
trijske probleme rješavamo algebarskim metodama.
Takod̄er, neki zadaci su riješeni i konstruktivno te je dana us-
poredba analitičke metode rješavanja i metode deskriptivne
geometrije.
2.1 jednadžba ravnine
Neka je T0 točka i ~n 6= ~0. Postoji samo jedna ravnina π koja

sadrži točku T0 i okomita je na vector ~n. Vektor ~n nazivamo
vektor normale ravnine π. Vektor normale ~n ravnine π nije
jedinstven. Svaki vektor kolinearan s vektorom ~n je takod̄er
vektor normale ravnine π.
75
76 analiti čka geometrija
Slika 31: Jednadžba ravnine
Točka T je iz ravnine π ako i samo ako je T = T0 ili

−→ − −→ →
T0 T ⊥ → n , a to vrijedi ako i samo ako je T0 T −
n = 0. Zbog
−→− →
tog rezultata, uvjet T0 T n = 0 zovemo karakterizacija (jed-
nadžba) ravnine π i pišemo
−→ →
π . . . T0 T −
n = 0.

Neka je O, (~i,~j,~k ) desni pravokutni koordinatni sustav,
~n = A~i + B~j + C~k, T0 ( x0 , y0 , z0 ) i T ( x, y, z). Sad je
−→
T0 T = ( x − x0 )~i + (y − y0 )~j + (z − z0 )~k, pa iz karakterizacije
−→ →
(jednadžbe) ravnine π, T T −0 n = 0, dobivamo
π . . . A( x − x0 ) + B(y − y0 ) + C (z − z0 ) = 0. (6)
Ako sad označimo D = − Ax0 − By0 − Cz0 , onda dobivamo

jednakost
π . . . Ax + By + Cz + D = 0 (7)
koju zovemo opći oblik jednadžbe ravnine π.

Zadatak 27. Napiši opći oblik jednadžbe ravnine π koja prolazi
točkom T0 (−1, 3, 2) i okomita je na vektor ~n = 2~i − 3~j +~k.
2.2 jednadžba pravca 77
Rješenje:
π . . . 2( x + 1) − 3( y − 3) + ( z − 2) = 0
π . . . 2x + 2 − 3y + 9 + z − 2 = 0
π . . . 2x − 3y + z + 9 = 0.
2.2 jednadžba pravca
Neka je dana točka T0 i vektor ~q 6= ~0. Postoji točno jedan

pravac p koji sadrži točku T0 i ima smjer vektora ~q.
−→
Točka T je na pravcu p ako i samo ako je vektor T0 T koli-
nearan s vektorom ~q, a to vrijedi ako i samo i samo ako se
−→ −→
vektor T0 T može zapisati kao T0 T = t~q, t ∈ R. Uvjet
−→
T0 T = t~q, t ∈ R
nazivamo karakterizacija (jednadnadžba) pravca p i pi-

šemo
−→
p . . . T0 T = t~q, t ∈ R.
Slika 32: Jednadžba pravca

Neka je O, (~i,~j,~k ) desni pravokutni koordinatni sustav,
~q = a~i + b~j + c~k, T0 ( x0 , y0 , z0 ) i T ( x, y, z). Sad je
−→ −→
T0 T = ( x − x0 )~i + (y − y0 )~j + (z − z0 )~k, pa iz uvjeta T0 T = t~q
dobivamo jednakosti

 x − x0 = at


p = y − y0 = bt (8)

z − z = ct.

0
koje zovemo parametarska jednadžba pravca p. Eliminaci-

jom parametra t dobivamo
x − x0 y − y0 z − z0
p... = = (9)
a b c
kanonski oblik jednadžbe pravca p.
Primjer 3. Skiciraj ravninu π zadanu jednadžbom
π · · · − z + 3 = 0.
Rješenje:
Slika 33: Ravnina paralelna s ravninom xy
π . . . x − 3 = 0.
Rješenje:
Slika 34: Ravnina paralelna s ravninom yz
π . . . y − 2 = 0.
Rješenje:
Slika 35: Ravnina paralelna s ravninom xz
x −1 y −1
Zadatak 28. Točkom T (−2, 2, 3) i pravcem p . . . 2 = 3 =
z +1
1 postavite ravninu.
Rješenje:
Uzmimo neku točku pravca p, npr. P(1, 1, −1). Sad je

−
→
PT = −3~i + ~j + 4~k. Vektor normale ravnine π dobijemo kao
vektorski produkt vektora smjera ~q = 2~i + 3~j +~k pravca p i

−
→
vektora PT:
~i ~j ~k

−→ −
PT × →q = −3 1 4 = −11~i + 11~j − 11~k = −11(~i −~j +~k ).

2 3 1
Dakle, −
→
n = ~i − ~j +~k, pa je π . . . x − y + z + 1 = 0.
Zadatak 29. Postavite ravninu kroz pravce

y −1 y −1
p1 . . . x−2 1 = 3 = z−+12 i p2 . . . 2x = 3 = z −3
−1 .
Rješenje:
Vidimo da su pravci p1 i p2 paralelni (jer su im jednaki

vektori smjera q~1 = q~2 = 2~i + 3~j − ~k) pa odred̄uju ravninu.
Za napisati jednadžbu ravnine moramo odrediti vektor nor-
male. Vektor normale dobivamo kao vektorski produkt dva
vektora ravnine s tim da ne možemo uzeti vektore smjera
pravaca p1 i p2 jer su to kolinearni vektori pa je njihov vek-
torski produkt jednak nulvektoru.
Uzmimo vektor smjera pravca p1 (ili pravca p2 )
q~1 = 2~i + 3~j − ~k te točku A(1, 1, −2) pravca p1 i točku

−→
B(0, 1, 3) pravca p2 . Sad je AB = −~i + 5~k, pa je
~i ~j ~k

−
→ −
→
3 −1 = 15~i − 9~j + 3~k.

q1 × AB = 2
−1 0 5
Jednadžba ravnine π sad glasi
π . . . 15( x − 1) − 9(y − 1) + 3(z + 2) = 0

π . . . 15x − 15 − 9y + 9 + 3z + 6 = 0
π . . . 15x − 9y + 3z = 0.
Zadatak 30. Odredite jednadžbu ravnine π zadane točkama

A(5, 4, −5), B(3, 2, −3) i C (5, 3, −4).
Rješenje:

−→ −→
Odredimo vektore AB = −2~i − 2~j + 2~k i AC = −~j + ~k.
Vidimo da dobiveni vektori nisu kolinearni pa odred̄uju
ravninu. Odredimo vektor normale ravnine π
~i ~j ~k

−→ −→
AB × AC = −2 −2 2 = 2~j + 2~k.

0 −1 1
Sad je jednadžba ravnine π jednaka
π . . . 2( y − 4) + 2( z + 5) = 0
π . . . 2y + 2z + 2 = 0/ : 2 ⇒ π . . . y + z + 1 = 0
x +3 y +1 z −2
Zadatak 31. Na pravcu p . . . 1 = 2 = −2 nad̄ite točku
jednako udaljenu od ravnina
π1 · · · − x + y − z + 2 = 0,
π2 . . . x − y − z − 2 = 0.
Rješenje: Skicirajmo traženo rješenje. Iz jednadžbi vi-

dimo da ravnine nisu paralelne. Trebamo pronaći probodi-
šte pravca p i zadanih ravnina. Tražena točka je polovište
dobivenih probodišta.
Zapišimo pravac p u parametarskom obliku. Dobivamo


x = t − 3


p= y = 2t − 1

z = −2t + 2.

Sad pravac uvrštavamo u jednadžbe ravnina za dobiti pro-

bodišta:
p ∩ π1 · · · − t + 3 + 2t − 1 + 2t − 2 + 2 = 0
2 11 7 10
t=− ⇒ B(− , − , ),
3 3 3 3
p ∩ π2 . . . t − 3 − 2t + 1 + 2t − 2 − 2 = 0
t = 6 ⇒ A(3, 11, −10).
Sad je polovište
!
− 11 7
3 + 3 − 3 + 11
10
− 10

3 1 13 10
P , , = P − , ,− .
2 2 2 3 3 3
y −1
Zadatak 32. Neka je dan pravac p . . . x+1 1 = 0 = z−2 2 i rav-
nina π . . . x + 2y − z + 2 = 0. Odredite ortogonalnu projekciju
p0 pravca p u ravninu π te pravac p00 simetričan pravcu p s
obzirom na ravninu π.
Rješenje:

Odredimo najprije probodište pravca p i ravnine π. Zapi-

šimo pravac p u parametarskom obliku

x = t − 1


p= y=1

z = 2t + 2

te ga sad uvrstimo u jednadžbu ravnine π:
t − 1 + 2 − 2t − 2 + 2 = 0
⇒ −t + 1 = 0
t = 1.
Dobivamo da je probodište pravca p i ravnine π točka

P(0, 1, 4). Za odrediti vektor smjera pravca p0 najprije iz-
računajmo vektorsku projekciju ~x vektora smjera pravca p
na vektor normale ravnine π. Imamo da je ~q = ~i + 2~k te
~ = ~i + 2~j −~k pa je
N
~
~x =
~q N ~ = √1 + 0 − 2 (~i + 2~j −~k)
N
~| 2 2
|N 1+4+1
1
= − (~i + 2~j −~k).
6
Sad je
~q0 = ~q − ~x = ~i + 2~k + 1 (~i + 2~j −~k)

6
7~ 1~ 11~
= i + j + k,
6 3 6
1
q~00 = ~q − 2~x = ~i + 2~k + (~i + 2~j −~k )
3
4~ 2~ 5~
= i + j + k,
3 3 3
pa je
x y−1 z−4
p0 . . . 7
= 1
= 11
,
6 3 6
x y−1 z−4
p00 . . . 4
= 2
= 5
.
3 3 3
Zadatak 33. Odredite jednadžbu ravnine π s obzirom na koju su

ravnine π1 . . . 2x − y + 2z − 2 = 0 i
π2 · · · − 4x + 2y − 4z + 3 = 0 med̄usobno simetrične. Odredite
udaljenost ravnina π1 i π2
Rješenje: Uočimo da su ravnine π1 i π2 med̄usobno pa-

−
→ −
→
ralelne jer je N1 = 2~i − ~j + 2~k, N2 = −4~i + 2~j − 4~k te je
−
→ −→
N2 = −2 N1 .
Uzmimo točku T1 ∈ π1 te njome postavimo pravac okomit

na ravnine π1 i π2 . Odaberimo proizvoljno 2 koordinate,
npr. x = 0 i y = 0. Ako ih uvrstmo u jednadžbu ravnine

π1 dobivamo da je z = 1. Dakle, točka T1 ima koordinate
T1 (0, 0, 1). Sad je jednadžba pravca p

 x = 2t


p= y = −t

z = 2t + 1.

Sad odredimo probodište T2 pravca p i ravnine π2 :

− 8t − 2t − 4(2t + 1) + 3 = 0
⇒ −10t − 8t − 4 + 3 = 0
1
⇒t=−
18
1 1 8
⇒ T2 (− , , ).
9 18 9
Polovište P dužine T1 T2 ima koordinate

1 1 17
P − , , ,
18 36 18
pa je jednadžba ravnine π

1 1 17
π...2 x+ − y− +2 z− =0
18 36 18
1 1 17
π . . . 2x + − y + + 2z − =0
9 36 9
7
π . . . 2x − y + 2z − = 0.
4
Udaljenost ravnina π1 i π2 dobijemo tako da izračunamo
udaljenost točaka T1 i T2 :
s
1 2 1 2 8 2

d= 0+ + 0− + 1−
9 18 9
r r
1 1 1 9 1
= + + = = .
81 324 81 324 6
Zadatak 34. Odredite jednadžbe ravnina s obzirom na koje su

ravnine π1 . . . x − y + 2z + 1 = 0 i
π2 . . . 2x − 3y + z + 1 = 0 med̄usobno simetrične (simetralne
ravnine ravnina π1 i π2 ).
Takod̄er odredite kut izmed̄u ravnina π1 i π2 .
Rješenje:
Najprije odredimo jednu toçku pravca presječnice ravnina

π1 i π2 . Uzmimo npr. da je koordinata x = 0 te riješimo
sustav:
− y + 2z + 1 = 0
− 3y + z + 1 = 0.
Dobivamo y = 15 i z = − 25 te je T (0, 51 , − 52 ) ∈ π1 ∩ π2 .
Vektore normala simetralnih ravnina dobivamo kao sime-
trale kuteva koje zatvaraju vektori normala ravnina π1 i π2
pa je
−→ −→
−
→ N1 N2
N = − → + − →
| N1 | | N2 |
−
→ − → −
→ −
→ → −
− →
i − j +2 k 2 i −3 j + k
= √ + √
6 14
√ √ − → √ √ −
→ √ √ −→
( 7 + 2 3) i + (− 7 − 3 3) j + (2 7 + 3) k
= √
42
−→ −→
−
→ N1 N2
N0 = − → − −→
| N1 | | N2 |
−
→ − → −
→ −
→ → −
− →
i − j +2 k 2 i −3 j + k
= √ − √
6 14
√ √ − → √ √ −
→ √ √ −→
( 7 − 2 3) i + (− 7 + 3 3) j + (2 7 − 3) k
= √ .
42
Sad su tražene ravnine
√ √ √ √ √ √ √ √
π . . . ( 7 + 2 3) x + (− 7 − 3 3)y + (2 7 + 3)z + 7 + 3 = 0
√ √ √ √ √ √ √ √
π 0 . . . ( 7 − 2 3) x + (− 7 + 3 3)y + (2 7 − 3)z + 7 − 3 = 0.
Kut izmed̄u ravnina π1 i π2 jednak je kutu izmed̄u njiho-

vih vektora normala pa imamo
−→− → −
→ − → −
→ − → → −
− →
−→ − → | N1 N2 | |( i − j + 2 k )(2 i − 3 j + k )|
cos6 ( N1 , N2 ) = − → − → = √ √
| N1 || N2 | 6 14
√
7 84
=√ =
84 12
−→ − →
⇒ 6 ( N1 , N2 ) = 40◦ 120 1100 .
Zadatak 35. Odredite udaljenost točke T (2, −3, 4) od ravnine

π . . . 2x − y + z + 1 = 0.
Rješenje:
Točkom T postavimo okomicu na ravninu π. Dakle, vek-

~
tor smjera ~q okomice p bit će jednak vektoru normale N
ravnine π:
~ = 2~i − ~j +~k.
~q = N
Sad je jednadžba pravca p.

 x = 2t + 2


p= y = −t − 3

z = t + 4.

Odredimo sad probodište pravca p i ravnine π:
2(2t + 2) − (−t − 3) + t + 4 + 1 = 0
⇒ 4t + 4 + t + 3 + t + 4 + 1 = 0
⇒ 6t + 12 = 0 ⇒ t = −2,
pa je P(−2, −1, 2). Sad je udaljenost d točke T od ravnine π

jednaka
q
d( T, P) = (2 + 2)2 + (−3 + 1)2 + (4 − 2)2
√ √ √
= 16 + 4 + 4 = 24 = 2 6.
Zadatak 36. Odredite udaljenost točke T (2, 2, −3) od pravca

y −2
p . . . x+1 2 = 2 = z−3 1 .
Rješenje:
Postavimo ravninu π točkom T okomito na pravac p:
π . . . ( x − 2) + 2(y − 2) + 3(z + 3) = 0.
π . . . x + 2y + 3z + 3 = 0.
Sad odredimo probodište pravca p i ravnine π. Zapišimo

pravac p u parametarskom obliku

x = t − 2


p= y = 2t + 2

z = 3t + 1,

uvrstimo ga u jednadžbu ravnine π, pa dobivamo
t − 2 + 2(2t + 2) + 3(3t + 1) + 3 = 0
t − 2 + 4t + 4 + 9t + 3 + 3 = 0
14t + 8 = 0
4
t=− ,
7
pa je probodište P − 18 6 5

7 , 7 , − 7 . Sad je udaljenost točke T
do pravca p jednaka udaljenosti točaka T i P, a ta udaljenost
iznosi:
s
2
6 2 5 2

18
d( T, P) = 2+ + 2− + −3 +
7 7 7
r √
1344 8 21
= = .
49 7
x y −1 z −1
Zadatak 37. Odredite kut izmed̄u pravca p . . . 3 = −2 = 3 i
ravnine π . . . x − y + 2z − 3 = 0.
Rješenje:
Kut izmed̄u pravca p i ravnine π jednak je kutu izmed̄u

pravca i njegove ortogonalne projekcije u tu ravninu.
~ ), gdje
Vidimo da je taj kut jednak π2 − ϕ, gdje je ϕ = 6 (~q, N
~ ~ ~ ~ = i − ~j + 2~k
je ~q = 3i − 2 j + 3k vektor smjera pravca p i N ~
vektor normale ravnine π. Označimo s ϕ = 6 (~q, N ~ ).Sad je
~|
|~q N 3+2+6
cosϕ = =√ √
~|
|~q|| N 9+4+9 1+1+4
⇒ ϕ = 16◦ 460 4300
6 ( p, p0 ) = 73◦ 130 1700 .
Zadatak 38. Odredite pravac q koji prolazi točkom T (3, 2, 5),

y −1
siječe pravac p . . . x−2 1 = 1 = z−1 2 i paralelan je s ravninom
π . . . x − y + 2z − 2 = 0
Rješenje:
Točkom T postavimo ravninu π 0 paralelnu s ravninom π.

Kako su ravnine paralelne, imaju isti vektor normale pa je
−
→ − →
N 0 = N = ~i − ~j + 2~k. Sad je
π 0 . . . x − 3 − ( y − 2) + 2( z − 5) = 0
⇒ π 0 . . . x − 3 − y + 2 + 2z − 10 = 0
⇒ π 0 . . . x − y + 2z − 11 = 0.
Sad odredimo probodište pravca p i ravnine π 0 . Napišimo

pravac p u parametarskom obliku

 x = 2t + 1


p= y = t+1

z = t + 2.

te ga uvrstimo u jednadžbu ravnine π 0

2t + 1 − (t + 1) + 2(t + 2) − 11 = 0
⇒ 2t + 1 − t − 1 + 2t + 4 − 11 = 0
7
⇒ 3t − 7 = 0 ⇒ t = .
3
Probodište P sad ima koordinate P 17 10 13

, ,
3 3 3 Sad je vektor
smjera pravca q
−
→ 8 4 2
PT = − ~i − ~j + ~k
3 3 3
pa jednadžba pravca q glasi

8
x = − 3 t + 3


q = y = − 34 t + 2

z = 2 t + 5.

3
Zadatak 39. Točkom T (−1, 1, 0) postavite pravac p koji siječe

y
pravac p1 . . . x−1 1 = 2 = z+1 1 i čiji je vektor smjera okomit na
y −1
vektor smjera pravca p2 . . . x−1 2 = 1 = −z1 .
Rješenje:
Postavimo ravninu π točkom T okomito na pravac p2 .

Dakle vektor smjera − →
q2 pravca p2 je normala ravnine π
čija jednadžba glasi π . . . x + y − z = 0. Sad pronad̄imo
probodište pravca p1 i ravnine π. Kako je

x = t + 1


p1 = y = 2t

z = t − 1

dobivamo t + 1 + 2t − (t − 1) = 0, iz čega je t = −1, pa je

−→
probodište P(0, −2, −2). Vektor smjera pravca p je TP =
~i − 3~j − 2~k, pa je p . . . x+1 = y−1 = z .
1 −3 −2
Zadatak 40. Visina uspravnog stošca je na pravcu p . . . x−1 1 =

y +1 z
2 = 1 , točka V (3, 3, 2) je vrh stošca, a točka T (3, −2, 0) je na
obodnoj kružnici stošca. Odredite koordinate središta S osnovice
te volumen stošca.
Rješenje:
Postavimo ravninu točkom T okomito na pravac p. Dakle,

−
→
vektor normale ravnine je N = ~i + 2~j + ~k, pa njena jed-
nadžba glasi π . . . x + 2y + z + 1 = 0. Sad odredimo probo-
dište S pravca p i ravnine π. Pravac p zapišemo u parame-
tarskom obliku 
x = t + 1


p= y = 2t − 1

z = t,

uvrstimo u jednadžbu ravnine te dobivamo
t + 1 + 2(2t − 1) + t + 1 = 0
t = 0.
Koordinate točke S glase S(1, −1, 0).
Sad još moramo izračunati volumen stošca
q √
r = d(S, T ) = (1 − 3)2 + (−1 + 2)2 = 5,
q √
v = d(S, V ) = (3 − 1)2 + (3 + 1)2 + (2 − 0)2 = 2 6,
√
1 2 10 6π
V = r πv = .
3 3
3
E L E M E N TA R N E F U N K C I J E
Definicija 7: Funkcija ili preslikavanje je ured̄ena trojka

( D, K, f ) koja sadrži skup D kojeg nazivamo područje defi-
nicije ili domena funkcije, skup K kojeg nazivamo područje
vrijednosti ili kodomena funkcije i neko pravilo f : D → K
po kojem se svakom x ∈ D pridružuje jedinstveni y ∈ K
takav da je y = f ( x ).
Definicija 8: Slika funkcije je skup
R( f ) = { f ( x ) : x ∈ D } ⊆ K.
Definicija 9: Skup
Γ( f ) = {( x, f ( x )) : x ∈ D }
nazivamo graf funkcije f .
Definicija 10: Za funkciju f : D → K kažemo da je surjekcija
ako ∀y ∈ K postoji barem jedan x ∈ D takav da je f ( x ) = y.
Drugim riječima, funkcija f je surjekcija ako je slika jednaka
kodomeni.
Za funkciju f : D → K kažemo da je injekcija ako vrijedi
sljedeće:
∀ x1 , x2 ∈ D, x1 6= x2 ⇒ f ( x1 ) 6= f ( x2 ).
Za funkciju f : D → K kažemo da je bijekcija ako je surjek-
cija i injekcija.
101
102 elementarne funkcije
Definicija 11: Neka su f : A → B i g : C → D dvije funkcije.

Ako je R( f ) ⊆ C, tada je jedinstveno odred̄ena funkcije
h : A → D takva da je h( x ) = g( f ( x )) = ( g ◦ f )( x ) koju
nazivamo kompozicija funkcija f i g.
Definicija 12: Neka su f : D → K i g : K → D funkcije.
Kažemo da je g inverzna funkcija funkcije f ako vrijedi
( g ◦ f )( x ) = x, ∀ x ∈ D,
( f ◦ g)(y) = y, ∀y ∈ K.
Inverznu funkciju označavamo s g = f −1 .
Inverzna funkcija postoji samo za bijektivne funkcije. Graf
inverzne funkcije f −1 simetričan je grafu funkcije f obzirom
na pravac y = x.
Mi ovdje proučavamo funkcije kod koji su D ⊆ R i K ⊆ R
tj. kod kojih su domena i kodomena podskupovi skupa
realnih brojeva.
Definicija 13: Funkciju f nazivamo periodičnom ako postoji
realan pozitivan broj P takav da vrijedi
f ( x + P) = f ( x ), ∀ x ∈ D.
Broj P nazivamo period funkcije f .

Definicija 14: Neka je D ⊆ R takav da vrijedi
x ∈ D ⇒ −x ∈ D
tj D je simetričan skup s obzirom na ishodište.

Kažemo da je f : D → R parna funkcija ako vrijedi
f (− x ) = f ( x ), ∀ x ∈ D.
Kažemo da je f : D → R neparna funkcija ako vrijedi
f (− x ) = − f ( x ), ∀ x ∈ D.
elementarne funkcije 103
Osnovne elementarne funkcije su:
• polinomi
• racionalne funkcije
• eksponencijalne funkcije
• logaritamske funkcije
• opća potencija
• trigonometrijske funkcije
• ciklometrijske funkcije
Elementarne funkcije su funkcije koje se mogu dobiti iz

osnovnih elemenarnih funkcije s pomoću konačnog broja
aritmetičkih operacija i konačnog broja njihovih kompozicija.
POLINOMI
Polinom n-tog stupnja je funkcija p : R → R oblika
p( x ) = an x n + an−1 x n−1 + · · · + a1 x + a0 , a0 , a1 , . . . , an ∈ R, an 6= 0.
Za n = 0 dobivamo konstantu p( x ) = c, za n = 1 linearnu

funkciju p( x ) = x, a za n = 2 kvadratnu funkciju p( x ) = x2 .
Slika 41: Linearna i kvadratna funkcija
Konstantna funkcija je funkcija f : R → R

oblika f ( x ) = c, c ∈ R.
Primjer 6. Na slici je skiciran graf konstante
f ( x ) = 2.
Slika 42: Konstantna funkcija.
Linearna funkcija je funkcija f : R → R oblika

f ( x ) = kx + l, k 6= 0, l ∈ R. Broj k se naziva koeficijent
smjera. k je tangens kuta α kojeg pravac zatvara s pozitivnim
dijelom osi x. Ako je k > 0 funkcija raste, a ako je k < 0
funkcija pada. Broj l je odsječak na osi y. Nultočka linearne
funkcije je broj x za koji je f ( x ) = 0.
Primjer 7. Na slici je skiciran graf linearne funkcije
1
f (x) = x + 2.
2
Slika 43: Linearna funkcija.
Kvadratna funkcija je funkcija f : R → R oblika

f ( x ) = a2 + bx + c, a 6= 0, b, c ∈ R. Graf kvadratne funkcije je
parabola. Kvadratnu funkciju možemo zapisati u sljedećem
faktoriziranom obliku:
f ( x ) = a2 + bx + c = a( x − x1 )( x − x2 ),
gdje su x1 , x2 nultočke kvadratne funkcije. Nultočke kva-

dratne funkcije računamo po formuli:
√
−b ± b2 − 4ac
x1,2 = .
2a
Koordinate tjemena T ( x T , y T ) računamo po formulama
b 4ac − b2
xT = − , yT = .
2a 4a
Primjer 8. Na slici je skiciran graf kvadratne funkcije
f ( x ) = 2x2 − 3x − 1.
Slika 44: Kvadratna funkcija.
RACIONALNE FUNKCIJE
p( x )
Funkcija f oblika f ( x ) = q(x) , q( x ) 6= 0 naziva se recionalna
funkcija. Ako je stupanj brojnika manji od stupnja naziv-
nika, onda kažemo da je to prava racionalna funkcija.
EKSPONENCIJALNE FUNKCIJE
Funkciju f : R → R+ oblika f ( x ) = a x , a > 0, a 6= 1 zovemo
eksponencijalna funkcija s bazom a.
Eksponencijalna funkcija ima sljedeća svojstva:
• a x1 a x1 = a x1 + x2 ,
a x1
• a x1 = a x1 − x2 ,
• a0 = 1,
• za a > 1 funkcija je strogo rastuća,
• za 0 < a < 1 funkcija je strogo padajuća.
Primjer 9. Na slici su nacrtani grafovi eksponencijalnih funkcija

x 1 x

f (x) = 2 i f (x) = 2 .
Slika 45: Eksponencijalna funkcija.
LOGARITAMSKE FUNKCIJE
Logaritamska funkcija s bazom a, f : R+ → R,
f ( x ) = loga x, a > 0, a 6= 1, je inverzna funkcija eksponenci-
jalne funkcije f ( x ) = a x .
Logaritamska funkcija ima sljedeća svojstva:
• loga ( x1 x2 ) = loga x1 + loga x2 ,

• loga xx12 = loga x1 − loga x2 ,
• loga 1 = 0,
• loga x n = nloga x,
• logan x = n1 loga x,
logb x
• loga x = logb a ,
• za a > 1 funkcija je strogo rastuća,
• za 0 < a < 1 funkcija je strogo padajuća.
Logaritam s bazom a = e nazivamo prirodni logaritam i

označavamo ga s f ( x ) = lnx, a logaritam s bazom a = 10
nazivamo dekadski logaritam i označavamo ga s f ( x ) =
logx.
Primjer 10. Na slici su nacrtani grafovi logaritamskih funkcija

f ( x ) = log2 x i f ( x ) = log 1 x
2
Slika 46: Logaritamska funkcija.
OPĆA POTENCIJA Funkciju f : R+ → R+ oblika

f ( x ) = x c = (elnx )c = eclnx , x > 0, c ∈ R nazivamo opća
potencija.
TRIGONOMETRIJSKE FUNKCIJE
Slika 47: Trigonometrijska kružnica.
Namatanjem brojevnog pravca p na kružnicu k (0, 1) de-

finirano je preslikavanje koje svakom realnom broju t ∈ p
pridruži točku E(t) ∈ k (0, 1). Ovo preslikavanje nazivamo
eksponencijalno preslikavanje. U svaku točku kružnice
preslika se beskonačno mnogo točaka brojevnog pravca jer
vrijedi
E(t) = E(t + 2kπ ), k ∈ Z.
Funkcija kosinus definirana je kao apscisa, a funkcija sinus

kao ordinala točke E(t) na brojevnoj kružnici.
Funkcija tangens definirana je kao omjer funkcija sinus i
kosinus nekog kuta tj.
sinx 1
tgx = = , cosx 6= 0.
cosx ctgx
Dakle, tangens možemo promatrati kao nagib pravca koji

zatvara taj kut s pozitivnim dijelom osi x.
Na sljedećim slikama prikazani su grafovi trigonometrij-
skih funkcija sinus, kosinus, tangens i kotangens.
sin : R → [−1, 1]
Slika 48: Funkcija sinus.
Funkcija sinus ima sljedeća svojstva:
• sin(− x ) = −sinx (funkcija je neparna),
• sin( x + 2π ) = sinx (funkcija je periodična).
cos : R → [−1, 1]
Slika 49: Funkcija kosinus.
Funkcija kosinus ima sljedeća svojstva:
• cos(− x ) = cosx (funkcija je parna),
• cos( x + 2π ) = cosx (funkcija je periodična).
π
tg : R \ { + kπ, k ∈ Z} → R
2
Slika 50: Funkcija tangens.
Funkcija tangens ima sljedeća svojstva:
• tg(− x ) = −tgx (funkcija je neparna),
• tg( x + π ) = tgx (funkcija je periodična).
ctg : R \ {kπ : k ∈ Z} → R
Slika 51: Funkcija kotangens.
Funkcija kotangens ima sljedeća svojstva:
• ctg(− x ) = −ctgx (funkcija je neparna),
• ctg( x + π ) = ctgx (funkcija je periodična).
Trigonometrijski identiteti
Osnovni trigonometrijski identiteti
sin2 x + cos2 x = 1
sinx
tgx = , cosx 6= 0
cosx
cosx
ctgx = , sinx 6= 0
sinx
Formule redukcije za sinus i kosinus funkciju
sin(π + x ) = −sinx
sin(π − x ) = sinx
cos(π + x ) = −cosx
cos(π − x ) = −cosx
π
sin( + x ) = cosx
2
π
sin( − x ) = cosx
2
π
cos( + x ) = −sinx
2
π
cos( − x ) = sinx
2
Trigonometrijske funkcije zbroja i razlike
sin( x ± y) = sinxcosy ± cosxsiny
cos( x ± y) = cosxcosy ∓ sinxsiny

tgx ± tgy
tg( x ± y) =
1 ∓ tgxtgy
Trigonometrijske funkcije dvostrukog kuta
sin2x = 2sinxcosx
cos2x = cos2 x − sin2 x

2tgx
tg2x =
1 − tg2 x
ctg2 x − 1
ctg2x =
2ctgx
Trigonometrijske funkcije polovičnog kuta
r
x 1 − cosx
sin = ±
2 2
r
x 1 + cosx
cos = ±
2 2
Transformacija umnoška u zbroj
1
sinxcosy = [sin( x + y) + sin( x − y)]
2
1
cosxsiny = [sin( x + y) − sin( x − y)]
2
1
cosxcosy = [cos( x + y) + cos( x − y)]
2
1
sinxsiny = [cos( x − y) − cos( x + y)]
2
Transformacija zbroja u umnožak
x+y x−y
sinx + siny = 2sin cos
2 2
x+y x−y
sinx − siny = 2cos sin
2 2
x+y x−y
cosx + cosy = 2cos cos
2 2
x+y x−y
cosx − cosy = −2sin sin
2 2
CIKLOMETRIJSKE FUNKCIJE
Ciklometrijske funkcije su inverzne funkcije trigonometrij-
skih funkcija.
Funkcija sinus je surjekcija, ali nije injekcija. Zato radimo res-
trikciju funkcije sinus na neki interval da postane injekcija,
ali takod̄er da ostane surjekcija. Tako dobivamo funkciju
π π
Sin = sin|[− π2 , π2 ] : [− , ] → [−1, 1]
2 2
koja je bijekcija, pa ima inverznu funkciju
π π
arcsin = Sin−1 : [−1, 1] → [− , ]
2 2
koju nazivamo arkussinus.
Slika 52: Funkcija arkussinus.
Sad napravimo restrikciju funkcije kosinus na interval

[0, π ] da postane injekcija, ali takod̄er da ostane surjekcija.
Tako dobivamo funkciju
Cos = cos|[0,π ] : [0, π ] → [−1, 1]
arccos = Cos−1 : [−1, 1] → [0, π ]
koju nazivamo arkuskosinus.

Slika 53: Funkcija arkuskosinus.
Napravimo restrikciju funkcije tangens na interval <

− π2 , π2
>. Tako dobivamo funkciju
π π
Tg = tg|<− π2 , π2 > :< − , >→ R
2 2
π π
arctg = Tg−1 : R →< − , >
2 2
koju nazivamo arkustangens.

Slika 54: Funkcija arkustangens.
Napravimo restrikciju funkcije kotangens na interval <

0, π >. Tako dobivamo funkciju
Ctg = ctg|<0,π > :< 0, π >→ R
arcctg = Ctg−1 : R →< 0, π >
koju nazivamo arkuskotangens.

Slika 55: Funkcija arkuskotangens.

4
LIMESI
Definicija 15: Neka je e > 0 i a ∈ R. Otvoreni interval

< a − e, a + e > zovemo okolina točke a.
Definicija 16: Cauchyjeva definicija limesa

Neka je I ⊆ R otvoreni interval, a ∈ I i f : I \ { a} → R.
Limes funkcije f u točki a postoji i limx→a f ( x ) = l ako i
samo ako vrijedi
(∀e > 0)(∃δ > 0)(∀ x ∈ I )( x ∈< a − δ, a + δ >⇒ f ( x ) ∈<
l − e, l + e >).
123
124 limesi
Slika 56: Limes funkcije u točki.
Dakle, ako postoji realan broj l takav da funkcijske vrijed-

nosti f ( x ) teže prema točki l kad nezavisna varijabla x teži
prema točki a, onda kažemo da je točka l limes funkcije f
u točki a i pišemo
lim f ( x ) = l.
x→a
Iz gornje definicije vidimo da je za pojam limesa funkcije

f u točki a potrebno da funkcije bude definirana na nekoj
okolini točke a, ali ne nužno i u točki a. Takod̄er vidimo da
ako i postoji funkcijska vrijednost u točki a, ona se ne mora
poklapati s limesom funkcije u točki a.
limesi 125
Definicija 17: Neka je a ∈ D f . Ako postoji limx→a f ( x ) i

ako je limx→a f ( x ) = f ( a), onda kažemo da je funkcija f
neprekidna u točki a. Kažemo da je funkcija f neprekidna
na skupu S ⊆ D f ako je neprekidna u svakoj točki x ∈ S.
Primjer 11. Nacrtajmo graf funkcije f zadane s
x2 − 2, x < 1,

f (x) =
x, x > 1.
126 limesi
Slika 57: Limes funkcije u točki.
Vidimo da gornja funkcija nema limes u točki 1 jer ako

se točki 1 približavamo s lijeve strane, funkcijske vrijednosti
teže prema −1, a ako se probližavamo s desne strane, funk-
cijske vrijednosti teži prema 1.
Kod računanja limesa funkcija koristimo osnovna svojstva

limesa koja ćemo sad navesti. Neka funkcije f i g imaju
limese u točki x0 . Tada vrijedi:
1. limx→ x0 ( f ± g)( x ) = limx→ x0 f ( x ) ± limx→ x0 g( x )
2. limx→ x0 ( f · g)( x ) = limx→ x0 f ( x ) · limx→ x0 g( x )

f f (x)
3. limx→ x0 g ( x ) = limx→ x0 g(x) , limx→ x0 g( x ) 6= 0

4. limx→ x0 f ( x ) g(x) = (limx→ x0 f ( x ))limx→x0 g(x)
limesi 127
Specijalno je limx→ x0 (c f ( x )) = c limx→ x0 f ( x ).

U nastavku ćemo bez dokaza navesti nekoliko osnovnih
limesa funkcija koje ćemo koristiti kod računanja limesa
ostalih funkcija:
sinx
1. limx→0 x =1
1
2. limx→0 (1 + x ) x = e
ln(1+ x )
3. limx→0 x =1
a x −1
4. limx→0 x = lna
e x −1
5. limx→0 x = 1.
Kod računanja limesa mogu se pojaviti neodred̄enih oblici

0 ∞
0, ∞, 0 · ∞, ∞ − ∞, 00 , 1∞ , ∞0 . Svi ti oblici transformacijama
se svode na jedan od oblika 00 i ∞ ∞ kod kojih možemo koris-
titi L’Hospitalovo pravilo. Njega ćemo uvesti kao jednu od
primjena diferencijalnog računa. Do tad ćemo se koristiti
drugim tehnikama računanja limesa.
Zadatak 41. Izračunajte limese:
1.
x2 + 4x − 21
lim
x →3 x3 − 3x2
Rješenje:
x2 + 4x − 21 x2 + 7x − 3x − 21
lim = lim
x →3 x3 − 3x2 x →3 x 2 ( x − 3)
x ( x + 7) − 3( x + 7) −3) ( x + 7)
( x 10
= lim = lim = .

x →3 2
x ( x − 3) x →3 2
x ( x − 3)
9
2.
4 − x2
lim √
x →2 3 − x2 + 5
128 limesi
Rješenje:
√
4 − x2 4 − x2 3 + x2 + 5
lim √ = lim √ · √
x →2 3 − x2 + 5 x →2 3 − x2 + 5 3 + x2 + 5
√ √
(4 − x 2 ) 3 + x 2 + 5 (4

2) 3 +
−x x2 + 5
= lim = lim
9 − ( x 2 + 5) 4− x2

x →2 x →2
√
= 3 + 4 + 5 = 6.
3.
1 − cos2x
lim
x →0 3xsinx
Rješenje:
1 − cos2x sin2 x + cos2 x − (cos2 x − sin2 x )

= lim = lim
x →0 3xsinx x →0 3xsinx
2sin2 x 2
= lim = .
sinx
x →0 3x 3
4.
tg4x
lim
x →0 x
Rješenje:
tg4x sin4x 4sin4x

lim = lim = lim
x →0 x x →0 xcos4x x →0 4xcos4x
sin4x 1
= 4 lim lim = 4.
x →0 4x x →0 cos4x
5.
tgx − sinx
lim
x →0 x3
limesi 129
Rješenje:
sinx
tgx − sinx cosx − sinx sinx − sinxcosx
lim 3
= lim 3
= lim
x →0 x x →0 x x →0 x3 cosx
sinx (1 − cosx ) sinx 1 − cosx
= lim 3
= lim lim 2
x →0 x cosx x →0 x x →0 x cosx
x
2sin 2 2sin2 x 1 sin2 x 1 1
= lim 2 2 = lim x 2 2 = lim x 22 lim = .
x →0 x cosx x →0 4( 2 ) cosx 2 x → 0 (2) x → 0 cosx 2
6.
ln(5x + 1)
lim
x →0 x
Rješenje:
ln(5x + 1) ln(5x + 1)
lim = 5 lim = 5.
x →0 x x →0 5x
7.
2
lim (1 + 3x ) x
x →0
Rješenje:
6
2 6 1
lim (1 + 3x ) = lim (1 + 3x )
x 3x = lim (1 + 3x ) 3x = e6 .
x →0 x →0 x →0
8.
e4x − e x
lim
x →0 x
Rješenje:
e4x − e x e x (e3x − 1) 3e x (e3x − 1)

= lim = lim = lim
x →0 x x →0 x x →0 3x
3x
e −1
= lim 3e x lim = 3.
x →0 x →0 3x
5
D E R I VA C I J E
5.1 definicija derivacije
Označimo točke T0 ( x0 , f ( x0 )) i T ( x0 + ∆x, f ( x0 + ∆x )) na

grafu funkcije f . Pravac s kroz točke T0 i T nazivamo se-
131
132 derivacije
kantom grafa funkcije f. Vidimo da je koeficijent smjera

sekante
∆f f ( x0 + ∆x ) − f ( x0 )
k = tgα = = .
∆x ∆x
Kad ∆x → 0, točka T se po grafu funkcije "giba" do točke T0
i sekanta s prelazi u pravac t kojeg nazivamo tangentom na
graf funkcije f u točki x0 . Dakle, ako postoji lim∆x→0 , on
će nam dati koeficijent smjera tangente funkcije f u točki
x0 . Taj limes nazivamo derivacija funkcije f u točki x0 i
definiramo ga kao
∆f f ( x0 + ∆x ) − f ( x0 )
f 0 ( x0 ) = lim = lim .
∆x →0 ∆x ∆x →0 ∆x
. Kao što smo već rekli
k = tgα = f 0 ( x0 ).
Dakle, jednadžba tangente na graf funkcije f u točki x0 je
t... y − f ( x0 ) = f 0 ( x0 )( x − x0 ).
Označimo s D 0f skup svih točaka domene D f funkcije f u

kojima postoji derivacija f 0 ( x0 ). Funkciju
x 7→ f 0 ( x ), x ∈ D 0f
nazivamo derivacija funkcije f.

Dakle, derivacija funkcije u točki je realan broj, a deriva-
cija funkcije je nova funkcija koja će svakoj točki domene
pridružiti koeficijent smjera tangente u toj točki.
Zadatak 42. Odredite jednadžbu tangente funkcije f ( x ) = 12 x2 −

1 u točki x0 = 3 koristeći se definicijom derivacije funkcije.
5.1 definicija derivacije 133
Rješenje: Dakle, moramo odrediti tangentu kvadratne

funkcije f ( x ) = 12 x2 − 1 u danoj točki T0 .
Najprije odredimo koordinatu y0 točke T0 :
1 2 7
y0 = f (3) = ·3 −1 = .
2 2
134 derivacije
Sad odredimo koeficijent smijera tangente u točki T0 koris-

teći se definicijom derivacije:
f (3 + ∆x ) − f (3)
k = f 0 (3) = lim
∆x →0 ∆x
2 (3 + ∆x ) − 1 − 2 · 3 − 1
1 2
1 2
= lim
∆x →0 ∆x
1
(9 + 6∆x + ∆x2 ) − 29
= lim 2
∆x →0 ∆x
3∆x + 12 ∆x2
= lim
∆x →0 ∆x
∆x (3 + 12 ∆x )

= lim
∆x →0 ∆x

= 3.
Jednadžba tengente glasi
7
t···y− = 3( x − 3)
2
11
t · · · y = 3x − .
2
Ako funkciju f i pravac t prikažemo grafički, vidimo da je t

tangenta na graf u točki T0 .
5.1 definicija derivacije 135
Zadatak 43. Koristeći se definicijom derivacije funkcije odredi

√
derivaciju funkcije f ( x ) = x.
Rješenje:
f ( x + ∆x ) − f ( x )
f 0 (x) = lim
∆x →0 ∆x
√ √
x + ∆x − x
= lim
∆x →0 ∆x
√ √ √ √
x + ∆x − x x + ∆x + x
= lim ·√ √
∆x →0 ∆x x + ∆x + x
√ 2 √ 2
x + ∆x − x
= lim √ √
∆x →0 ∆x x + ∆x + x
∆x

= lim √ √
∆x →0 ∆x
x + ∆x + x
1
= √
2 x
136 derivacije
Zadatak 44. Koristeći se definicijom derivacije funkcije odredi

derivaciju funkcije f ( x ) = sinx.
Rješenje:
f ( x + ∆x ) − f ( x )
f 0 (x) = lim
∆x →0 ∆x
sin( x + ∆x ) − sinx
= lim
∆x →0 ∆x
2sin x+∆x 2
−x
cos x+∆x
2
+x
= lim
∆x →0 ∆x
2sin 2 cos 2x+2 ∆x
∆x
= lim
∆x →0 ∆x
2 sin 2 cos 2x+2 ∆x
∆x
= lim
∆x →0 2 ∆x
2
sin ∆x
2 2x + ∆x
= lim ∆x
· lim cos
∆x →0
2
∆x →0 2
2x
= 1 · cos
2
= cosx.
Zadatak 45. Odredite jednadžbu tangente funkcije f ( x ) = x2 u

točki x0 = 2 koristeći se definicijom derivacije funkcije.
Zadatak 46. Koristeći se definicijom derivacije odredite derivacije

sljedećih funkcija:
√
1. f ( x ) = 2 x
2. f ( x ) = tgx
5.2 derivacije elementarnih funkcija i pravila deriviranja 137
5.2 derivacije elementarnih funkcija i pravila

deriviranja
Koristeći definiciju derivacije funkcije mogu se izvesti sve

derivacije elementarnih funkcija. Mi ćemo navesti dobivene
rezultate za one funkcije koje ćemo koristiti:
c0 = 0,
( x n )0 = nx (n−1) ,
(cosx )0 = −sinx,
(sinx )0 = cosx,
−1
(ctgx )0 = ,
sin2 x
1
(tgx )0 = ,
cos2 x
( a x )0 = a x lna,
(e x )0 = e x ,
1
(loga x )0 = ,
xlna
1
(lnx )0 = .
x
Koristeći definiciju derivacije takod̄er izvodimo pravila za
derivaciju zbroja, umnoška i kvocijenta funkcija te pravilo za
derivaciju složene funkcije. Tu ćemo ih sve navesti, a neka
od njih i dokazati:
( f ± g ) 0 ( x ) = f 0 ( x ) ± g 0 ( x ),
( f · g ) 0 ( x ) = f 0 ( x ) · g ( x ) + f ( x ) · g 0 ( x ),
0
f f 0 ( x ) g( x ) − f ( x ) g0 ( x )
= ,
g ( g( x ))2
( f ( g( x ))0 = f 0 ( g( x )) g0 ( x ).
Dokažimo npr. pravilo za derivaciju umnoška:
138 derivacije
( f · g)0 ( x )
( f · g)( x + ∆x ) − ( f · g)( x )
= lim
∆x →0 ∆x
f ( x + ∆x ) · g( x + ∆x ) − f ( x ) · g( x )
lim
∆x →0 ∆x
f ( x + ∆x ) g( x + ∆x ) − f ( x ) g( x ) + f ( x ) g( x + ∆x ) − f ( x ) g( x + ∆x )
lim
∆x →0 ∆x
[ f ( x + ∆x ) − f ( x )] g( x + ∆x ) + f ( x ) [ g( x + ∆c) − g( x )]
lim
∆x →0 ∆x
[ f ( x + ∆x ) − f ( x )] [ g( x + ∆x ) − g( x )]
lim · g( x + ∆x ) + lim f ( x ) ·
∆x →0 ∆x ∆x →0 ∆x
= f 0 ( x ) g ( x ) + f ( x ) g 0 ( x ).
Ako stavimo da je f ( x ) = c, c ∈ R, dobivamo
(c · g)0 ( x )
= c0 · g( x ) + c · g0 ( x )
= 0 · g( x ) + c · g0 ( x )
= c · g0 ( x )
Zadatak 47. Koristeći se tabličnim derivacijama elementarnih

funkcija i pravilima deriviranja, odredite derivacije sljedećih funk-
cija:
1. f ( x ) = sinx + x5
2. f ( x ) = x3 tgx
3. f ( x ) = 5lnx
sinx
4. f ( x ) = x2
5. f ( x ) = (2 + x )2
5.2 derivacije elementarnih funkcija i pravila deriviranja 139
6. f ( x ) = (2 + x )16
7. f ( x ) = sin(5x )
8. f ( x ) = ln(lnx + 5)
+x
9. f ( x ) = ctg 11− x
Rješenje:
1. Koristimo pravilo za derivaciju zbroja dviju funkcija:
f 0 ( x ) = cosx + 5x4 .
2. Koristimo pravilo za derivaciju umnoška dviju funk-

cija:
x3
f 0 ( x ) = ( x3 )0 tgx + x3 (tgx )0 = 3x2 tgx + .
cos2 x
3. Koristimo pravilo za derivaciju umnoška konstante i

funkcije:
5
f 0 ( x ) = 5(lnx )0 = .
x
4. Koristimo pravilo za derivaciju kvocijenta dviju funk-
cija:
(sinx )0 x2 − sinx ( x2 )0 x2 cosx − 2xsinx xcosx − 2sinx

f 0 (x) = = = .
( x 2 )2 x 4 x3
5. Zapišimo funkciju f u obliku:
f ( x ) = 4 + 4x + x2 .
Sad koristimo pravilo za derivaciju zbroja:
f 0 ( x ) = 0 + 4 + 2x = 4 + 2x.
140 derivacije
6. Sad koristimo pravilo za derivaciju složene funkcije:
g f
x− → (2 + x )16 .
→ 2+x −
Dakle, g( x ) = 2 + x, a f ( x ) = x16 . Sad je
f 0 ( x ) = 16(2 + x )15 (2 + x )0 = 16(2 + x )15 (0 + 1) = 16(2 + x )15 .
g f
x−
→ 5x −
→ sin(5x )
Dakle, g( x ) = 5x, a f ( x ) = sinx. Sad je
f 0 ( x ) = cos(5x )(5x )0 = 5cos(5x ).
g f
x−
→ lnx + 5 −
→ ln(lnx + 5)
Dakle, g( x ) = lnx + 5, a f ( x ) = lnx. Sad je
1 1 1 1
f 0 (x) = (lnx + 5)0 = · = .
lnx + 5 lnx + 5 x x (lnx + 5)
9. Sad koristimo pravilo za derivaciju složene funkcije i

pravilo za derivaciju kvocijenta:
g 1+x f 1+x
x−
→ −
→ ctg .
1−x 1−x
5.3 l’hospitalovo pravilo 141
1+ x
Dakle, g( x ) = 1− x , a f ( x ) = ctgx. Sad je
0
−1

0 1+x
f (x) = 1+ x
·
sin2 1− x
1−x
−1 1(1 − x ) − (−1)(1 + x )
= 1+ x
·
sin2 1− x
(1 − x )2
−1 1−x+1+x
= 1+ x
·
sin2 1− x
(1 − x )2
−2
= 1+ x
.
(1 − x )2 sin2 1− x
Zadatak 48. Koristeći se tablicom derivacija elementarnih funk-

cija i pravilima deriviranja, odredi derivacije sljedećih funkcija:
x
1. f ( x ) = lnx
2. f ( x ) = x4 · ctgx
3. f ( x ) = (3x + 2)3
4. f ( x ) = cos(3x + 1)
−x
5. f ( x ) = ln 11+ x
5.3 l’hospitalovo pravilo
Kao što smo već spomenili, limese oblika 00 i ∞

∞ jednostavnije
možemo riješiti pomoću L’Hospitalovog pravila koje ćemo
navesti u nastavku.
L’Hospitalovo pravilo
Neka za funkcije f , g : D → R vrijedi
limx→c f ( x ) = 0, limx→c g( x ) = 0,
pri čemu je c ∈ ( a, b) ⊆ D. Neka su f i g neprekidne na
skupu [ a, b] i neprekidno derivabilne na skupu ( a, c) ∪ (c, b).
142 derivacije
Neka je g( x ) 6= 0 za svaki x ∈ ( a, c) ∪ (c, b). Ako postoji

f 0 (x)
limx→c g0 (x) = k, pri čemu je k ∈ R ili je k = ∞ ili je k = −∞,
tada je
f (x) f 0 (x)
limx→c g(x) = limx→c g0 (x) = k.

1.
sin5x
lim
x →0 x
Rješenje:
sin5x (sin5x )0 5cos5x
lim = lim 0
= lim =5
x →0 x x →0 (x) x →0 1
2.
ln(5x + 1)
lim
x →0 x
Rješenje:
5
ln(5x + 1) (ln(5x + 1))0 5x +1
lim = lim = lim =5
x →0 x x →0 ( x )0 x →0 1
3.
x2 + 2x − 15
lim
x →3 x−3
Rješenje:
x2 + 2x − 15 ( x2 + 2x − 15)0 2x + 2
lim = lim = lim = 8.
x →3 x−3 x →3 ( x − 3) 0 x →3 1
5.4 rast i pad funkcije. ekstremi
Definicija 18: Kažemo da funkcija f raste (strogo raste) na

području S ⊆ D f ako je
f(x1 ) ≤ f(x2 ) (f(x1 ) < f(x2 ))

5.4 rast i pad funkcije. ekstremi 143
za sve x1 , x2 ∈ S, x1 < x2 .
Kažemo da funkcija f pada (strogo pada) na području S ⊆
D f ako je
f(x1 ) ≥ f(x2 ) (f(x1 ) > f(x2 ))
za sve x1 , x2 ∈ S, x1 < x2 .
Primjer 12. Jedan primjer svugdje rastuće funkcije je eksponenci-

jalna funkcija.
Slika 58: Eksponencijalna funkcija
Definicija 19: Neka je x0 ∈ D f . Kažemo da je točka f ( x0 ) lo-

kalni minimum funkcije f ako postoji okolina h x0 − δ, x0 + δi
točke x0 na kojoj je
f ( x0 ) ≤ f ( x )
144 derivacije
za svaki x ∈ h x0 − δ, x0 + δi.
Kažemo da je točka f ( x0 ) lokalni maksimum funkcije f
ako postoji okolina h x0 − δ, x0 + δi točke x0 na kojoj je
f ( x0 ) ≥ f ( x )
za svaki x ∈ h x0 − δ, x0 + δi.
Na slici je nacrtan graf neke funkcije te su na njemu pos-
tavljene tangente u točkama A, B i C.
Slika 59: Rast i pad funkcije. Ekstremi.
Vidimo da točka A leži na intervalu na kojem funkcija

strogo raste, a B na intervalu na kojem funkcija strogo pada.
Takod̄er vidimo da je točka C ( x0 , f ( x0 )) lokalni maksimum
funkcije jer je f ( x0 ) ≥ f ( x ), za svaki x iz neke okoline
h x0 − δ, x0 + δi točke x0 .
Pogledajmo sad tangentu u točki A. Prisjetimo se da nam je
derivacija funkcije u točki dala koeficijent smjera tangente
u toj točki tj. k1 = f 0 ( x1 ) = tgα1 . Kako je 00 ≤ α1 ≤ 900 ,
onda je f 0 ( x1 ) > 0. Slično je tako k2 = f 0 ( x2 ) = tgα2 . Kako

je 900 ≤ α2 ≤ 1800 , onda je f 0 ( x2 ) < 0.
Dakle, možemo zaključiti sljedeće:
Pretpostavimo da funkcija f ima prvu derivaciju u svakoj
točki nekog intervala < a, b >.
Ako je
f0 (x) ≥ 0 f0 (x) > 0 , ∀x ∈< a, b >

onda funkcija f raste (strogo raste) na < a, b >.

Ako je
f0 (x) ≤ 0 f0 (x) < 0 , ∀x ∈< a, b >

onda funkcija f pada (strogo pada) na < a, b >.
Proučimo sad lokalne ekstreme. Njih tražimo u točkama

x0 ∈ D f za koje postoji okolina na kojoj je funkcija f defi-
nirana i u kojima je f 0 ( x0 ) = 0 (stacionarne točke funkcije
f) ili ne postoji f 0 ( x0 ). Takve točke zovemo kritične točke
funkcije f. Dakle, kritične točke su jedine točke u kojima
mogu (ali i ne moraju) postojati lokalni ekstremi. Mi ćemo
lokalne ekstreme tražiti na sljedeći način:
Neka je f neprekidna u točki x0 . Ako postoji δ > 0 ta-
kav da je f 0 ( x ) ≤ 0, za svaki x ∈ h x0 − δ, x0 i i f 0 ( x ) ≥ 0,
za svaki x ∈ h x0 , x0 + δi, onda je f ( x0 ) lokalni minimum.
Isto tako, ako postoji δ > 0 takav da je f 0 ( x ) ≥ 0, za svaki
x ∈ h x0 − δ, x0 i i f 0 ( x ) ≤ 0, za svaki x ∈ h x0 , x0 + δi, onda
je f ( x0 ) lokalni maksimum.
Jednostavnije govoreći, ako funkcija f do točke f ( x0 ) pada,
a od točke f ( x0 ) raste, onda je f ( x0 ) lokalni minimum. Isto
tako, ako funkcija f do točke f ( x0 ) raste, a od točke f ( x0 )
pada, onda je f ( x0 ) lokalni maksimum.
Zadatak 50. Odredite intervale rasta, intervale pada i lokalne

ekstreme funkcije f ( x ) = 13 x3 − 21 x2 − 6x
146 derivacije
Rješenje: Odredimo derivaciju funkcije f :
1 1
f 0 (x) = · 3x2 − · 2x − 6 = x2 − x − 6.
3 2
Sad za dobiti intervale rasta i pada moramo odrediti pred-
znak derivacije. Mi ćemo to napraviti tako da nacrtamo
derivaciju tj. kvadratnu funkciju.
p
−(−1) ± (−1)2 + 24 1±5
x1,2 = = ,
2 2
x1 = −2, x2 = 3.
Sa slike vidimo da su vrijednosti kvadratne funkcije pozi-

tivne na intervalu h−∞, −2i ∪ h3, ∞i, a negativne na inter-
valu h−2, 3i. To znači da f raste na intervalu h−∞, −2i ∪
h3, ∞i, a pada na intervalu h−2, 3i.
Kritične (stacionarne) točke su −2, 3 jer smo dobili da je u
tim točkama derivacija jednaka nuli. Kako je lijevo od točke
−2 f 0 > 0 tj. funkcija raste, a desno je f 0 < 0 pa funkcija

pada, onda je u točki −2 lokalni maksimum. Isto tako, lijevo
od točke 3 funkcija pada, a desno raste pa je u to
vcki 3 lokalni minimum.
Dakle, točka M (−2, f (−2)) = M(−2, 22 3 ) je lokalni maksi-
27
mum, a točka m(3, f (3)) = m(3, − 2 ) je lokalni minimum.
Iako se u zadatku to ne traži, ovdje je još dodatno skiciran
graf funkcije f te su označeni njeni lokalni ekstremi. Na
skiciranom grafu možemo provjeriti dobivene intervale rasta
i pada.

ekstreme funkcije f ( x ) = −2x
x2
+3
.
148 derivacije
Rješenje: Funkcija nije definirana u 0, dakle D f = R\ {0}.

Sad odredimo derivaciju funkcije f :
−2x2 − 2x (−2x + 3) −2x2 + 4x2 − 6x 2x2 − 6x

f 0 (x) = = = .
x4 x4 x4
Sad za dobiti intervale rasta i pada moramo odrediti pred-
znak derivacije. Vidimo da je nazivnik pozitivan za svaki
x 6= 0 tako da nam predznak derivacije ovisi o brojniku, a
to je kvadratna funkcija koju jednostavno možemo nacrtati.
Odredimo joj nultočke:
2x ( x − 3) = 0
x1 = 0, x2 = 3.
Primijetimo da x1 = 0 neće biti ekstrem jer x1 = 0 ∈
/ Df .

tivne na intervalu h−∞, 0i ∪ h3, ∞i, a negativne na intervalu
h0, 3i. To znači da f raste na intervalu h−∞, 0i ∪ h3, ∞i, a

pada na intervalu h0, 3i.
Kritična (stacionarna) točka je 3. 0 nije stacionarna točka jer
ne pripada domeni D f . Kako lijevo od točke 3 funkcija pada,
a desno raste pa je u točki 3 lokalni minimum.
Dakle, točka m(3, f (3)) = m(3, − 13 ) je lokalni minimum.
graf funkcije f te je označen njen lokalni minimum. Na ski-
ciranom grafu možemo provjeriti dobivene intervale rasta i
pada.

ekstreme funkcije f ( x ) = x3 e− x .
f 0 ( x ) = 3x2 e− x + x3 e− x (−1) = x2 e− x (3 − x ).
Sad za dobiti intervale rasta i pada moramo odrediti predz-

nak derivacije. Kako je x2 e− x ≥ 0, predznak derivacije ovisi
150 derivacije
o linearnoj funkciji 3 − x koju jednostavno možemo skicirati.
Vidimo da je prva derivacija pozitivna na intervalu h−∞, 3i,

a negativna na intervalu h3, ∞i. To znači da funkcija raste
na intervalu h−∞, 3i, a pada na intervalu h3, ∞i. Stoga je
M(3, f (3)) = M (3, 27e−3 ) lokalni maksimum.
graf funkcije f te je označen njen lokalni maksimum. Na
skiciranom grafu možemo provjeriti dobivene intervale rasta
i pada.

ekstreme funkcije f ( x ) = x + 4x .
x 2 +4
Rješenje: Napišimo f u obliku f ( x ) = x . Sad odre-
dimo derivaciju funkcije f :
2x2 − ( x2 + 4) x2 − 4
f 0 (x) = = .
x2 x2

nak derivacije. Kako je x2 > 0, za x 6= 0, predznak derivacije
ovisi o kvadratnoj funkciji x2 − 4 koju jednostavno možemo
skicirati. Odredimo nultočke kvadratne funkcije:
x2 − 4 = 0
( x − 2)( x + 2) = 0
x1 = −2, x2 = 2.
152 derivacije

tivne na intervalu h−∞, −2i ∪ h2, ∞i, a negativne na inter-
valu h−2, 2i. To znači da f raste na intervalu h−∞, −2i ∪
h2, ∞i, a pada na intervalu h−2, 2i \ 0.
Kritične (stacionarne) točke su −2 i 2. Kako lijevo od točke
−2 funkcija raste, a desno pada, onda je u točki −2 lokalni
maksimum. Slično tako je u točki 2 lokalni minimum. Dakle,
točka M(−2, f (−2)) = M (−2, −4) je lokalni maksimum, a
točka m(2, f (2)) = m(2, 4) je lokalni minimum.
graf funkcije f te su označeni njen lokalni minimum i mak-
simum. Na skiciranom grafu možemo provjeriti dobivene
intervale rasta i pada.

ekstreme funkcije f ( x ) = xlnx.
1
f 0 ( x ) = 1 · lnx + x · = lnx + 1.
x

nak derivacije. Odredimo najprije stacionarnu točku:
lnx + 1 = 0
lnx = −1
x = e −1 .
Sad skicirajmo logaritamsku funkciju:

154 derivacije
na intervalu 0, e−1 , a

Vidimo da je derivacija
−negativna
e 1 , ∞ . To znači da

pozitivna na intervalu
funkcija
pada
, a raste na intervalu e−1 , ∞ te je u

−1
na intervalu 0, e
točki m(e−1 , f (e−1 )) = m(e−1 , −e−1 ) lokalni minimum.
Još je dodatno skiciran graf funkcije f te je označe njen
lokalni minimum. Na skiciranom grafu možemo provjeriti
dobiveni interval rasta i pada.

ekstreme funkcije f ( x ) = − 12 ln(1 + x2 ).
1 1 1 1 −x
f 0 (x) = − · · (1 + x 2 ) 0 = − · · 2x = .
2 1 + x2 2 1 + x2 1 + x2

nak derivacije. Kako je nazivnik pozitivan, predznak ovisi
o brojniku, a to je linearna funkcija. Odredimo najprije
stacionarnu točku
−x = 0
x = 0,
a zatim skicirajmo funkciju f 0 .

156 derivacije
Iz predznaka derivacije vidimo da funkcija f raste na

intervalu h−∞, 0i, a pada na intervalu h0, ∞i. Stoga je u
točki M (0, f (0)) = M (0, 0) lokalni maksimum.
Ovdje je još za provjeru skiciran graf funkcije f .

x
ekstreme funkcije f ( x ) = x2 −2x +3
.
1 · ( x2 − 2x + 3) − x (2x − 2)
f 0 (x) =
( x2 − 2x + 3)2
x2 − 2x + 3 − 2x2 + 2x
=
( x2 − 2x + 3)2
− x2 + 3
=
( x − 2x + 3)2
2
Kako je nazivnik pozitivan, predznak derivacije ovisi o kva-

dratnoj funkciji u brojniku. Odredimo joj nultočke i skici-
rajmo ju. Dobivamo
− x2 + 3 = 0
√ √
x1 = − 3, x2 = 3
158 derivacije
Iz D
predznaka Ederivacije
D√ vidimo da funkcija pada
D na inter-
√ E √ √ E
valu −∞, − 3 ∪ 3, ∞ , a raste na intervalu − 3, 3 .
√ √ √ √
Stoga je m(− 3, f (− 3)) = (− 3, 1−4 3 ) lokalni mini-
√ √ √ √
mum, a M ( 3, f ( 3)) = ( 3, 1+4 3 ) lokalni maksimum.
Ovdje je dakod̄er još dodatno skiciran graf funkcije f .

ekstreme funkcije f ( x ) = 2x3 + 3x2 − 12x + 6
5.5 zadaci za vježbu
x 2 −4
1. lim 2
x →−2 +2x
x
Rješenje:
2 4 ( x −2) (x+ 2)
lim xx2 +−2x −2−2

= lim x ( x +
2 ) = −2 =2
x →−2 x →−2
5.5 zadaci za vježbu 159
x +9
2. lim √
x →−9 5− 16− x
Rješenje:
√
x+9 x+9 5 + 16 − x
lim √ = lim √ · √ =
x →−9 5 − 16 − x x →−9 5 − 16 − x 5 + 16 − x
√ √
( x + 9)(5 + 16 − x ) +9) (5 + 16 − x )
( x
lim = lim

x →−9
√ 2 x →−9 9+ x

52 − 16 − x
√
= 5 + 16 + 9 = 10
tg2x2
3. lim x2
x →0
Rješenje:
sin2x2
tg2x2 cos2x2 sin2x2 1
lim 2
= lim 2
= lim 2
·
x →0 x x →0 x x →0 x cos2x2
2sin2x2 1
= lim · lim =2
x →0 2x2 x →0 cos2x 2
cos ( x +t)−cos x
4. lim t
t →0
Rješenje:
cos ( x + t) − cos x −2sin x+2t+x sin x+2t−x

lim = lim
t →0 t t →0 t
2x +t t t
−2sin 2 sin 2 sin 2x + t
= lim = lim − t 2 · sin = −sinx
t →0 t t → 0
2
2
Zadatak 59. Po definiciji izračunajte derivacije funkcija:

160 derivacije
1. f ( x ) = ctgx
Rješenje:
f ( x + ∆x ) − f ( x )
f 0 (x) = lim
∆x →0 ∆x
ctg( x + ∆x ) − ctg( x )
= lim
∆x →0 ∆x
cos( x +∆x ) cosx
sin( x +∆x )
− sinx
= lim
∆x →0 ∆x
cos( x +∆x )sinx −cosxsin( x +∆x )
sin( x +∆x )sinx
= lim
∆x →0 ∆x
sin( x − x − ∆x )
= lim
∆x →0 ∆xsin ( x + ∆x ) sinx
−sin∆x 1
= lim =− 2
∆x →0 ∆xsin ( x + ∆x ) sinx sin x
2. f ( x ) = 2x3
Rješenje:
f ( x + ∆x ) − f ( x )
f 0 (x) = lim
∆x →0 ∆x
2( x + ∆x )3 − 2x3
= lim
∆x →0 ∆x
x + 3x2 ∆x + 3x (∆x )2 + (∆x )3 − x3
3
= 2 lim
∆x →0 ∆x
∆x 3x + 3x∆x + (∆x )2
2

= 2 lim
∆x →0 ∆x

2
= 6x
5.5 zadaci za vježbu 161
3. f ( x ) = √3x
Rješenje:
f ( x + ∆x ) − f ( x )
f 0 (x) = lim
∆x →0 ∆x
3
√
x +∆x
− √3x
= lim
∆x →0 ∆x
√√ √ √
x − x + ∆x x + x + ∆x
= 3 lim √ √ ·√ √
∆x →0 ∆x x + ∆x x x + x + ∆x
√ √
2 − 2
x + ∆x

x
= 3 lim √ √ √ √
∆x →0 ∆x x + ∆x x ( x + x + ∆x )
−∆x

= 3 lim √ √ √ √
∆x x + ∆x x ( x + x + ∆x )
∆x →0
−3 −3
= √ √ √ = √ .
x x·2 x 2x x
Zadatak 60. Izračunajte derivacije funkcija:

2
1. f ( x ) = tg 22+ x
− x2
Rješenje:
0
2 + x2

0 1
f (x) = 2 ·
cos2 22+ x 2 − x2
− x2
1 2x (2 − x2 ) − (2 + x2 )(−2x )
= 2
cos2 22+ x (2 − x 2 )2
− x2
1 4x − 3 + 4x +
2x 3
2x
= 2
cos2 22+ x (2 − x 2 )2
− x2
1 8x
= x2
cos2 22+ (2 − x 2 )2
− x2
162 derivacije
−x
2. f ( x ) = xxe2 +1
Rješenje:
( xe−x )0 ( x2 + 1) − ( xe−x )( x2 + 1)0

f 0 (x) =
( x 2 + 1)2
(e−x − xe−x )( x2 + 1) − xe−x 2x
=
( x 2 + 1)2
e− x (1 − x )( x2 + 1) − 2x2

=
( x 2 + 1)2
e− x ( x2 + 1 − x3 − x − 2x2 )
=
( x 2 + 1)2
e− x (− x3 − x2 − x + 1)
=
( x 2 + 1)2
Zadatak 61. Odredite jednadžbu tangente funkcije f ( x ) = x3 −

3x + 2 u točki T (2, y0 ).
Rješenje:
y0 = f (2) = 23 − 6 + 2 = 4
f 0 ( x ) = 3x2 − 3
k = f 0 (2) = 3 · 22 − 3 = 9
t · · · y − y0 = k ( x − x0 )
t · · · y − 4 = 9( x − 2)
t · · · y = 9x − 14
6
INTEGRALI
6.1 neodreðeni integral
U ovom poglavlju proučavamo sljedeći problem: ako je

zadana funkcija f , trebamo naći funkciju čija je derivacija
jednaka f . Takvu funkciju F za koju vrijedi
F 0 ( x ) = f ( x ), ∀ x ∈< a, b >
zovemo primitivna funkcija funkcije f na intervalu <a,b>.

Neka je F primitivna funkcija funkcije f na intervalu
< a, b > i c ∈ R. Tada je
[ F ( x ) + c]0 = F 0 ( x ) + c0 = F 0 ( x ) = f ( x ), ∀ x ∈< a, b >
pa slijedi da je i F + c primitivna funkcija funkcije f na

intervalu < a, b > . Skup
{ F + c : c ∈ R}
zovemo neodred̄eni integral funkcije f i pišemo

Z
f ( x )dx = F ( x ) + c.
Funkciju f nazivamo podintegralna funkcija.
163
164 integrali
Primjer 13. Primitivna funkcija funkcije f ( x ) = x je funkcija

F ( x ) = 12 x2 + c jer je
0
0 1 2 1
F (x) = x +c = · 2x + c0 = x = f ( x ).
2 2
SVOJSTVA NEODREÐENOG INTEGRALA:

Z
f 0 ( x )dx = f ( x ) + c,
Z Z
α f ( x )dx = α f ( x )dx, α ∈ R
Z Z Z
[ f ( x ) + g( x )] dx = f ( x )dx + g( x )dx.
TABLIČNI INTEGRALI:
x n +1
Z
x n dx = + c, n 6= −1,
n+1
1
Z
dx = ln| x | + c, x 6= 0,
x
ax
Z
a x dx = + c,
lna
Z
e x = e x + c,
Z
sinxdx = −cosx + c,
Z
cosxdx = sinx + c,
1
Z
= tgx + c,
cos2 xdx
1
Z
2
= −ctgx + c.
sin xdx
Zadatak 62. Izračunajte neodred̄ene integrale:
6.1 neodreðeni integral 165
5( x4 − 3x2 − 1)dx
R
1.
Rješenje:
Z Z Z Z
5( x4 − 3x2 − 1)dx = 5 x4 dx − 15 x2 dx − 5 dx
x 4+1 x 2+1 x 0+1 x5 x3
= 5 − 15 −5 + c = 5 − 15 − 5x + c
4+1 2+1 0+1 5 3
5 3
= x − 5x − 5x + c
1
( 32 x3 + 3x 2 − 12 )dx
R
2.
Rješenje:
2 1 2 1
Z Z Z Z
1 1
( x3 + 3x 2 − )dx = x3 dx + 3 x 2 dx − dx
3 2 3 2
3
2 x 4 x2 1 x 4 3 1
= +3 3 − x+c = + 2x 2 − x + c
3 4 2
2 6 2
R 5( x −1)
3. √
x
dx
Rješenje:
5( x − 1)
Z
x 1
Z
√ dx = 5 √ −√ dx
x x x
Z Z Z Z
1 1 1 1
= 5 x1− 2 dx − 5 x − 2 dx = 5 x 2 dx − 5 x − 2 dx
3 1
x2 x2 10 3 1
= 5 3
−5 1
+c = x 2 − 10x 2 + c
2 2
3
166 integrali
√
( x24 + x3 + 2x )dx
R
4.
Rješenje:
Z
2 √ 2
Z
3
Z
1
Z
( + x3 + )dx = 2 x −4 dx + x 2 dx + 2 dx
x4 x x
5
x −3 x2 2 2 5
= 2 + 5 + 2ln| x | + c = − 3 + x 2 + 2ln| x | + c
−3 2
3x 5
6.2 metoda supstitucije
Neka je zadan integral

Z
f ( x )dx.
Pretpostavimo da f ( x ) možemo zapisati u obliku
f ( x ) = v (u( x )) u0 ( x )
te pretpostavimo da možemo pronaći primitivnu funkciju

V od v tj. V 0 = v. Po pravilu za derivaciju složene funkcije
imamo
[V (u( x ))]0 = V 0 (u( x )) u0 ( x ) = v (u( x )) u0 ( x ) = f ( x )
tj. složena funkcija V ◦ u je primitivna funkcija funkcije f .

Slijedi da je
Z
f ( x )dx = (V ◦ u) ( x ) + c = V (u( x )) + c.
Na ovoj se jednakosti zasniva metoda supstitucije.
Primjer 14. Izračunajte neodred̄eni integral:

Z
e2x−4 dx.
6.2 metoda supstitucije 167
Rješenje:
Odaberimo u( x ) = 2x − 4 i v( x ) = e x . Derivacija funkcije
u( x ) jest u0 ( x ) = 2. Primitivna funkcija funkcije v( x ) = e x
jest V ( x ) = e x . Tada je
1 2x−4 1
e2x−4 = e (2x − 4)0 = v(u( x ))u0 ( x ).
2 2
Sad je
1 2x−4
Z
e2x−4 dx =
e + c.
2
Ovaj postupak ćemo jednostavnije zapisivati na sljedeći na-
čin
 
Z  u( x ) = 2x − 4 
e2x−4 dx = du
= 2
 dx
du = 2dx ⇒ dx = 12 du

1 1 1
Z
= eu du = eu + c = e2x−4 + c.
2 2 2
Zadatak 63. Izračunajte neodred̄ene integrale:
R√
1. 4x − 5dx
Rješenje:
Z √
u( x ) = 4x − 5
4x − 5dx =
du = 4dx ⇒ dx = 41 du
3
1 √ 1 u2 1
Z q
= udu = 3 + c = (4x − 5)3 + c
4 4 2 6
(−2x + 3)7 dx
R
2.
Rješenje:

u( x ) = −2x + 3
Z
7
(−2x + 3) dx =
du = −2dx ⇒ dx = − 21 du
1 1 u8 1
Z
= − u7 du = − + c = − (−2x + 3)8 + c
2 2 8 16
168 integrali
√
x4 2x5 − 1dx Rješenje:
R
3.
u( x ) = 2x5 − 1
Z p
4
x 2x5
− 1dx = 1
du = 10x4 dx ⇒ x4 dx = 10 du
Z √ 3
1 1 u2 1
q
= udu = + c = (2x5 − 1)3 + c
10 10 32 15
2x2
R
4. 3x3 +1
dx
Rješenje:
2x2 u( x ) = 3x3 + 1
Z
dx =
3x3 + 1 du = 9x2 dx ⇒ x2 dx = 19 du
2 du 2 2
Z
= = ln |u| + c = ln |3x3 + 1| + c
9 u 9 9
R
5. sin(−4x + 1)dx
Rješenje:

u( x ) = −4x + 1
Z
sin(−4x + 1)dx =
du = −4dx ⇒ dx = − 41 du
1 1 1
Z
= − sinudu = cosu + c = cos(−4x + 1) + c
4 4 4
6.3 odreðeni integral 169
sin2 xdx
R
6.
Rješenje:
1 − cos2x
Z Z
sin2 xdx = dx
2

1 1 u( x ) = 2x
Z Z
= dx − cos2xdx =
2 2 du = 2dx ⇒ dx = 21 du
1 1 1 1
Z
= x+c− cosudu = x − sinu + c
2 4 2 4
1 1
= x − sin2x + c
2 4
R
7. tgxdx
Rješenje:
sinx
Z Z
tgxdx = dx
cosx

u( x ) = cosx
=
du = −sinxdx ⇒ sinxdx = −du
1
Z
= − du = −ln|u| + c = −ln|cosx | + c
u
6.3 odreðeni integral
Definicija 20: Za funkciju f : R → R kažemo da je omed̄ena

ako postoje realni brojevi brojevi m i M za koje vrijedi m ≤
f ( x ) ≤ M za svaki x na području definicije.
Uzmimo omed̄enu funkciju f : [ a, b] → R. Željeli bismo
izračunati površinu omed̄enu grafom funkcije f , pravcima
x = a, x = b i osi x.
170 integrali
Kako je funkcija f zakrivljena, mi ovu površinu ne mo-

žemo prekriti pravokutnicima, ali u nju možemo upisivati
pravokutnike ili ju prekriti opisanim pravokutnicima. Zbroj
površina upisanih pravokutnika nazivamo donja integralna
suma, a zbroj površina opisanih pravokutnika gornja in-
tegralna suma. Na donjim slikama vidimo da je tražena
površina izmed̄u zbroja upisanih i zbroja opisanih pravo-
kutnika. Takod̄er možemo uočiti da uzimajući sve sitniju
podjelu segmenta [ a, b], zbroj površina upisanih pravokut-
nika se povećava ili ostaje isti, a zbroj površina opisanih
pravokutnika se smanjuje ili ostaje isti i sve se više približa-
vaju traženoj površini.
Slika 60: Donja i gornja integralna suma.
Slika 61: Donja i gornja integralna suma.

172 integrali
Odred̄eni ili Riemannov integral funkcije f od a do b je

realan broj kojeg označavamo s
Z b
I= f ( x )dx.
a
Njega, ako postoji, dobivamo usitnjavanjem podjele seg-

menta [ a, b] i on nam daje površinu ispod grafa funkcije f
na segmentu [ a, b].
Ovo nije matematički dokaz već slikoviti prikaz pojma odre-
d̄enog integrala i intuitivni prikaz dokaza tvrdnje koja kaže
da će se usitnjavanjem donje integralne sume povećavati, a
gornje smanjivati i obje će težiti površini ispod grafa funkcije
f . Više o Riemannovom integralu može se pronaći u knjizi
[1].
Svojstva odred̄enog integrala:
Ra
1. a
f ( x )dx = 0
Rb Ra
2. a
f ( x )dx = − b
f ( x )dx
Rb Rb
3. a
c f ( x )dx = c f ( x )dx, c je komstanta
a
Rb Rb Rb
4. a [ f ( x ) ± g( x )]dx = a f ( x )dx ± a g( x )dx
Rb Rc Rb
5. a f ( x )dx = a f ( x )dx + c f ( x )dx, ∀c ∈< a, b >
Rb
6. a f ( x )dx ≥ 0 ako je f ( x ) ≥ 0, ∀ x ∈ [ a, b].
Za računanje odred̄enog integrala ćemo bez dokaza koris-
titi sljedeći teorem:
Newton-Leibnitzova formula
Neka je f neprekidna funkcija na [ a, b] i F primitivna funk-
cija od f . Tada vrijedi
Z b b
f ( x )dx = F ( x ) = F (b) − F ( a).

a a
Zadatak 64. Izračunajte odred̄ene integrale:

R3 2
1. 1 x3 dx
Rješenje:
Z 3 2
x 1 x3 3 1 26
dx = · = (33 − 13 ) =
1 3 3 3 1 9 9
R2 2 −2x
3x√
2. 0 x
dx
Rješenje:
3x2 − 2x
Z 2 Z 2 Z 2
1 1
√ dx = 3 x2− 2 dx − 2 x1− 2 dx
0 x 0 0
Z 2 Z 2 53
3 1 x 2 x 2 2
2
= 3 x 2 dx − 2 x dx = 3 5 − 2 3
2
0 0 0 0
2 2
6 5 5 4 3 3 6√ 4√
= (2 2 − 0 2 ) − (2 2 − 0 2 ) = 25 − 23
5 3 5 3
6 √ 4 √ 24 √ 8√
= ·4 2− ·2 2 = 2− 2
5 √ 3√ √5 3
72 2 − 40 2 32 2
= =
15 15
R π
3
3. cos( x + π )dx
π
6
Rješenje:
π
u( x ) = x + π
Z
3
cos( x + π )dx =
π
6
du = dx
4π 4π3 4π 7π
Z
3
= cosudu = sinu 7π = sin − sin

7π
6 6
3 6
√
3 1
= − +
2 2
174 integrali
R2 5
4. 0 2x +3
dx
Rješenje:
Z 2
5 u( x ) = 2x + 3
dx =
0 2x + 3 du = 2dx ⇒ dx = 12 du
Z 7 7
5 1 5 5
= du = ln|u| = (ln7 − ln3)

2 3 u 2 3 2
R3√
5. 1
3x + 1dx
Rješenje:
Z 3√
u( x ) = 3x + 1
3x + 1dx =
1 du = 3dx ⇒ dx = 13 du
1 10 √
Z 3
1 u 2 10 2 √ √
= udu = 3 = ( 103 − 43 )
3 4 3 2 4 9
2 √ 4 √
= (10 10 − 8) = (5 10 − 4)
9 9
6.4 površine ravninskih likova
Željeli bismo izračunati površinu ravninskog lika omed̄enog

grafovima funkcija f i g te pravcima x = a i x = b kao što je
prikazano na donjoj slici.
6.4 površine ravninskih likova 175
Slika 62: Površina ravninskog lika.
Rb
Kako računanjem f ( x )dx dobivamo površinu ispod
a Rb
grafa funkcije f na segmentu [ a, b], a računanjem a g( x )dx
površinu ispod grafa funkcije g na segmentu [ a, b], onda je
tražena površina jednaka
Z b Z b
P= f ( x )dx − g( x )dx,
a a
a to je onda jednako
Z b
P= ( f − g)( x )dx.
a
Zadatak 65. Odredite površinu lika u ravnini koji je omed̄en

parabolom y = x2 + x − 12 i pravcem y = x − 2.
Rješenje: Nacrtajmo pravac i parabolu i označimo traženu

površinu.
176 integrali
Za odrediti granice integracije moramo pronaći točke pre-

sjeka pravca i parabole:
x2 + x − 12 = x − 2
x2 − √
10 = 0 √
( x − 10√)( x + 10) = 0
x1,2 = ± 10.
Sad računamo traženu površinu:
Z √10
( x − 2) − x2 + x − 12

P = √ dx
− 10
√10
Z √10 x3
− x2 + 10 dx = − + 10x

=

√
− 10 3 √
− 10
√ 3 √ 3 !
10 √ (− 10) √
= − + 10 10 − − + 10(− 10)
3 3
√
√ 20 10
= 20 10 − .
3
Zadatak 66. Odredite površinu lika omed̄enog parabolom

y = − x2 − 2x + 3 i pravcem y = − x.
Rješenje: Nacrtajmo pravac i parabolu i označimo traženu povr-
šinu.

sjeka pravca i parabole:
− x2 − 2x + 3 = − x
− x2 − x + 3 = 0
178 integrali
√
x1,2 = 1±−213 .
Sad računamo traženu površinu:
√
Z 1− 13
−2
− x2 − 2x + 3 − (− x ) dx

P = √
1+ 13
−2
√
√
1− 13
1−−213
x3 x2
Z
−2
2

= − x − x + 3 dx = − − + 3x

√
1+ 13
−2
3 2 1+√13
−2
√ 3 √ 2 √
(1 − 13) (1 − 13) 3(1 − 13)
= − −
24 8 2
" √ 3 √ 2 √ #
(1 + 13) (1 + 13) 3(1 + 13)
− − −
24 8 2
√ √ √
32 13 4 13 √ 13 13
= − + + 3 13 = .
24 8 6
Zadatak 67. Odredite površinu lika sa slike.

Rješenje:
2
x3
Z 2
2 8
P = ( x − 0)dx = =
0 3 3
0
Zadatak 68. Odredite površinu lika omed̄enog parabolama

y = − x2 + 6x i y = x2 − 2x.
Rješenje:
Nacrtajmo zadane parabole i označimo traženu površinu.

sjeka parabola:
− x2 + 6x = x2 − 2x
−2x2 + 8x = 0
−2x ( x − 4) = 0
x1 = 0, x2 = 4
180 integrali
Z 4 Z 4
P = [(− x2 + 6x ) − ( x2 − 2x )]dx = (−2x2 + 8x )dx
0 0
4
2x3 8x2 128 64
= − + =− + 64 = .
3 2 3 3
0
Rješenje:
Za odrediti granice integracije moramo riješiti jednadžbu
1 π
cosx = , x ∈ [0, π ] =⇒ x = .
2 3
π
π3
1 1
Z
3
P = (cosx − )dx = sinx − x
0 2 2
√0
π π 3 π
= sin( ) − − (sin0 − 0) = −
3 6 2 6

Rješenje:
u( x ) = 12 x
Z 3
1
P = 2x
e dx =
1 du = 12 dx ⇒ dx = 2du
23
Z 3 √ √ √
2
= 2 1 eu du = 2eu = 2(e e − e) = 2 e(e − 1)

2
1
2
Zadatak 71. Odredite površinu lika omed̄enog parabolom y =

x2 − 5x i y = − x2 + 9x − 18.
182 integrali
Rješenje:
6.5 volumeni rotacijskih rijela
Uzmimo neprekidnu funkciju f : [ a, b] → R. Rotacijom luka

krivulje y = f ( x ) oko osi x na segmentu [ a, b] dobivamo ro-
tacijsko tijelo. Presjek rotacijskog tijela ravninom okomitom
na os x je krug radijusa r ( x ) čija je površina P( x ) = π [r ( x )]2 .
Slika 63: Volumen rotacijskog tijela.

6.5 volumeni rotacijskih rijela 183
Zamislimo da volumen rotacijskog tijela dobivamo zbra-

janjem boskonačno površina krugova. Analogon zbrajanju
beskonačno površina bilo bi integriranje površina po varija-
bli x, pa dobivamo formulu
Z b
V=π [r ( x )]2 dx.
a
Na sličan način dobiva se volumen rotacijskog tijela koje

nastaje rotacijom krivulje oko osi y ili bilo kojeg pravca što
cemo pokazati kroz zadatke na kraju ove cjeline.
Više o volumenu rotacijskog tijela može se pronaći u knjizi
[1].
Zadatak 72. Odredite volumen tijela koje nastaje rotacijom lika

sa slike oko x-osi.
Rješenje:
184 integrali
Najprije napišimo jednadžbu

√
pravca p koji prolazi kroz
√
ishodište i točku T ( 3 , 2 ). Traženi pravac je y = 34π3 x.
2π 3
Za dobiti volumen traženog rotacijskog tijela, moramo od

volumena tijela koje nastaje rotacijom funkcije f ( x ) = sinx
oduzeti volumen stošca. Sad imamo da je
2π 2π
1 − cos2x
Z Z
3 3
2
V1 = π sin xdx = π dx
0 0 2
2π3 2π3
π 1 π π
= x − sin2x = x − sin2x

2 2 2 4
0 0
√
π 2π π π π2 π 3
= · − sin = − ,
2 3 4 3 3 8
√ !2
1 1 3 2π π2
V2 = r2 πv = π = ,
3 3 2 3 6
√
π2 π 3
V = V1 − V2 = − .
6 8
Zadatak 73. Odredite volumen tijela koje nastaje rotacijom oko
x-osi lika omed̄enog parabolom y = x2 − 2 i pravcem y = −1.
Rješenje: Skicirajmo najprije površinu omed̄enu zadanim

funkcijama.
Da bi odredili granice integracije moramo naći presjek

pravca i parabole:
x 2 − 2 = −1
x2 = 1
x1,2 = ±1.
Skicirajmo traženo rotacijsko tijelo.

186 integrali
Za dobiti volumen traženog rotacijskog tijela, moramo od

volumena tijela koje nastaje rotacijom funkcije y = x2 − 2
oduzeti volumen valjka. Sad imamo da je
Z 1 Z 1
V1 = π ( x2 − 2)2 dx = π ( x4 − 4x2 + 4)dx
−1 −1
5 1
4x3

x 1 4 1 4
= π − + 4x = π − +4 −π − + −4

5 3 5 3 5 3
−1

2 8 86
= π − + 8 = π,
5 3 15
V2 = r2 πv = 12 π2 = 2π,
86 56
V = V1 − V2 = π − 2π = π.
15 15
Zadatak 74. Odredite volumen tijela koje nastaje rotacijom oko

x-osi lika omed̄enog parabolom y = − x2 + 9 i pravcem y = x + 3.
Rješenje:
− x2 + 9 = x + 3
x1 = −3, x2 = 2
188 integrali
Z 2 Z 2
V1 = π (− x2 + 9)2 dx = π ( x4 − 18x2 + 81)dx
−3 −3
5 2
x
= π − 6x3 + 81x

5
−3
32 243
= π − 48 + 162 − π − + 162 − 243 = 250π
5 5
1 2 1 125
V2 = r πv = 52 π5 = π,
3 3 3
625
V = V1 − V2 = π.
3
Zadatak 75. Odredite volumen tijela koje nastaje rotacijom lika
sa slike oko y-osi.
Rješenje: Najprije napišimo jednadžbu parabole:

y = ax2 + c
4 = 0+c ⇒ c = 4
y = ax2 + 4
0 = 4a + 4 ⇒ a = −1
⇒ y = − x2 + 4.
Sad napišimo jednadžbu pravca (tangente parabole u točki
T (−2, 0)):
y0 = −2x ⇒ k = 4
y − 0 = 4( x + 2) ⇒ y = 4x + 8.
Kako smo sad radili rotaciju oko osi y, radijus rotacijskog

tijela ćemo izraziti kao funkciju u varijabli y:
y = − x2 + 4 ⇒ x = ±
p
4−y
190 integrali
p
tj. r (y) = 4 − y.
1 2 1 32
V1 = r πv = 22 π8 = π,
3 3 3
Z 4 Z 4p Z 4
2
V2 = π [r (y)]2 dy = π 4 − y dy = π (4 − y)dy
0 0 0
4
y2

= π 4y − = π (16 − 8) = 8π,
2
0
32 8
V = V1 − V2 = π − 8π = π.
3 3

Matematika Predavanja 2022 2023

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Matematika Predavanja 2022 2023

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

SADRŽAJ

Definicija 1: Dužinu čije su krajnje točke ured̄ene zovemo

Vektor čiji je početak točka A, a kraj točka B označavat

Duljina vektora je udaljenost izmed̄u njegove početne i kraj-

Slika 2: Pravac nositelj vektora.

Za potpuno odrediti vektor, osim njegove duljine i smjera

Definicija 2: Vektor je odred̄en svojom duljinom, smjerom i

Kriterij za jednakost vektora

Slika 4: Kriterij za jednakost vektora.

Temeljni stavak o vektorima

Slika 5: Nanošenje vektora u točku.

S obzirom na gornji stavak, prirodno je vektore označavati

Slika 6: Paralelogram i trokut razapeti s dva nekolinearna vektora.

Komplanarni vektori su vektori koji pripadaju istoj ili

Slika 7: Trostrana piramida razapeta s tri nekomplanarna vektora.

Slika 8: Četverostrana piramida razapeta s tri nekomplanarna vek-

Slika 9: Paralelopiped razapet s tri nekomplanarna vektora.

1.1 zbrajanje vektora

Definicija 3: Neka su zadani vektori ~a i ~b te točke O, A i

Slika 10: Zbrajanje vektora pravilom trokuta.

Vektore možemo zbrajati i po pravilu paralelograma. Zbroj

Slika 11: Zbrajanje vektora pravilom paralelograma.

Za zbrajanje više od 2 vektora koristimo pravilo nadovezi-

Slika 12: Zbrajanje nadovezivanjem.

Zbrajanje vektora ima sljedeća svojstva:

1. (~a +~b) +~c = ~a + (~b +~c) (asocijativnost zbrajanja vek-

3. za svaki vektor ~a postoji vektor ~a0 takav da je

4. ~a + ~b = ~b +~a (komutativnost zbrajanja vektora).

Svojstva zbrajanja vektora su prikazana na sljedećim sli-

Slika 13: Asocijativnost zbrajanja vektora.

Slika 14: Komutativnost zbrajanja vektora.

Slika 15: Suprotni vektori.

Oduzimanje vektora je zbrajanje sa suprotnim vektorom.

Primjer 2. Primjer vektorske veličine jest sila jer uz iznos, silu

Slika 16: Zbrajanje sila.

Slika 17: Zbrajanje sila istog smjera.

1.2 množenje realnog broja i vektora

Množenjem realnog broja (skalara) λ i vektora ~a dobi-

• Ako je λ = 0 ili je ~a = ~0, onda je λ~a = ~0;

• Ako je λ > 0, onda je vektor λ~a jednako orijentiran kao

• Vektora λ~a ima duljinu |λ~a| = |λ||~a|.

Neka su λ i µ realni brojevi te ~a i ~b vektori. Operacija

• λ(~a + ~b) = λ~a + λ~b;

• (λ + µ)~a = λ~a + µ~a;

Jedinični vektor vektora ~a 6= ~0 je vektor čiji je modul 1 i

Zadatak 1. Na slici je dan pravilan šesterokut ABCDEF sa

Najprije ćemo naći vektor

Primijetimo najprije da je četverokut SQRT paralelogram,

1.3 linearna kombinacija vektora

Neka je (~a,~b) ured̄eni par nekolinearnih vektora. Tada za

Umjesto dokaza pogledajmo sljedeću sliku:

Nanesimo vektor ~c s početkom u točki O te sad imamo

Neka je sad (~a,~b, ~c) ured̄ena trojka nekomplanarnih vek-

d~ = α~a + β~b + γ~c.

Umjesto dokaza pogledajmo sljedeće slike:

Nanesimo vektore s početkom u istu točku O. Neka je

Zadatak 3. Točka C dijeli dužinu AB u omjeru 2 : 1. Prikažite

Rješenje: Nadopunimo trokut ABC do paralelograma

Rješenje: Označimo s E polovište dužine AC, a s F polo-

1.4 baza i koordinatni sustav

U prethodnom poglavlju istaknuli smo da ako imamo ure-

d~ = α~a + β~b + γ~c.

Ured̄enu trojku (α, β, γ) nazivamo trojkom skalarnih kom-

iz čega slijedi sustav

Zadatak 9. Neka su ( x1 , y1 , z1 ) i ( x2 ,y2 , z2 ) trojke

Zadatak 10. Neka su ( x1 , y1 , z1 ) i ( x2, y2 , z2 ) trojke

Zadatak 11. Neka su ( x1 , y1 , z1 ), ( x2 , y2 , z2 ) i ( x3 , y3 , z3 ) trojke

U Poglavlju 1.4 uveli smo pojamkoordinatnog sustava. De-

Neka su sad dani vektori ~a = a x~i + ay~j + az~ki ~b = bx~i