TEORIJA GRAFOVA

Teorija grafova jedna je od grana matematike koja nalazi veliku primjenu

u prometu.

Grafom možemo opisivati modele određenog realnog sistema, kao što

su gradovi povezani cestama, rafinerije i potrošači spojeni naftovodima,
plinovodi, električni sklopovi i sl.

Grafom se mogu opisivati i baze podataka, tok programa, prikaz

aktivnosti u projektu, socijalni odnosi, hijerarhija u radnoj organizaciji i dr.

Jedan od najstarijih problema vezanih uz teoriju grafova upravo je iz

područja prometa, poznat kao 7 mostova Königsberg-a. O čemu ćemo
čuti više kasnije..

Graf označavamo s G a sastoji se od čvorova ili vrhova, čija je oznaka

V i skup grana, bridova ili lukova koje označavamo sa R.

Čvorovi grafa prikazuju se kao tačke ili kružići a grane kao linije koje
spajaju te čvorove.

Definicija grafa: Graf je porodica tačaka(kružića) koje nazivamo

vrhovima ili čvorovima i linija(spojnica) između njih koje nazivamo
bridovi, grane ili lukovi.

ULAZNI I IZLAZNI STEPEN ČVORA

U teoriji grafova, stepen čvora je broj grana susjednih tom čvoru.

● Za neusmjereni graf, stepen čvora je broj grana koje su mu

susjedne (incidentne).
● To znači da ako imamo petlju, broji se dvaput, ovo je zato što
svaka grana ima dvije krajnje točke, a svaka krajnja tačka dodaje
stepen čvoru.

● U usmjerenom grafu, svaka grana ima dva različita kraja: početak,

i kraj (crta se kao strelica).
● Svaki kraj se broji na različit način.
● Broj grana koje ulaze u neki čvor je ulazni stepen, a broj grana
koje iz čvora izlaze je izlazni stepen .

SUSJEDNI ČVOROVI I GRANE

● Susjedni čvorovi su oni koji su povezani granom.

● Za čvorove u i v kažemo da su susjedni, ako postoji grana
e=(u, v) u tom grafu koja ih spaja.

● Susjedne grane su one koje imaju zajednički vrh.

 ● Za grane e i f kažemo da su susjedne, ako postoji čvor u tome
grafu koji im je zajednički.

● Također kažemo da je grana e incidentna sa čvorovima u i v.

USMJERENOST GRAFOVA

Ovisno o vrsti grafa, linije mogu biti usmjerene ili usmjerene.

Za graf kažemo da je neusmjeren kada je relacija R simetrična odnosno

kada vrijedi:
( vi , v j) ∈ R ⇒ ( v j, vi ) ∈ R.

● Kod neusmjerenog grafa, iz činjenice da postoji veza između

vrhova vi i v j (spojeni granom) slijedi da postoji veza i između
vrhova v ji vi .

● Kod takvih grafova grane se obično crtaju samo kao linije bez
strelica koje spajaju vrhove, pri čemu se podrazumijeva da postoji
veza u oba smjera.

Za graf kažemo da je usmjeren kada vrijedi relacija R asimetrična

odnosno kada vrijedi:
● ( vi , v j) ∈ R ⇒ ( v j, vi )∉ R

● Kod usmjerenih grafova, iz činjenice da postoji veza između

vrhova vi i v jslijedi da veza između vrhova v ji vi ne postoji, osim ako
su eventualno vi i v jisti vrh( u tom slučaju se radi o grani čiji se vrh
povezuje sa samim sobom, odnosno o petlji).
● Kod usmjerenih grafova gane se obično crtaju kao linije sa
strelicom koja je usmjerena u smjeru u kojem je uspostavljena
veza između dva vrha.
 Neusmjereni graf Usmjereni graf

Za grafove koji ne spadaju niti u jednu od navedenih grupa, odnosno koji

nisu ni usmjereni i neusmjereni kažemo da su mješoviti.

Kod mješovitog grafa između dva vrha mogu postojati i jednosmjerne i

dvosmjerne veze.
Jednosmjerne veze se crtaju strelicom a dvosmjerne na različite načine:
➢ samo linijom bez strelica
➢ linijom sa strelicama s obje strane
➢ dvjema linijama sa suprotno orijentiranim strelicama

KRETANJE KROZ GRAF

Staza koja ne ponavlja čvorove naziva se put.
Prema tome postoje dva puta od A do D u grafu, a to su: A – B – C – D i
A – C – E – B – C, dok staza A – B – C – E – B – D nije put, jer se čvor
B ponavlja dva puta.

● Broj grana na putu dobijemo kada ukupan broj čvorova umanjimo

za 1.
● Put u grafu je prost ako su svi čvorovi na tom putu međusobno
različiti.
● Za graf kažemo da je cikličan ako ne računamo prvi i posljednji
čvor odnosno kada mu je početni i krajnji čvor isti.
● Ako graf nema ciklus, kažemo da je acikličan.

PRIMJERI
1. Prikažimo graf G = (V, R), ako je:
V = {1, 2, 3, 4, 5}
R ={(1, 2), (1, 3), (2, 3), (2, 4), (3, 3), (3, 4)}.
2. Prikažimo graf imo graf G = (V, R), ako je:
V = {1, 2, 3, 4, 5}
R = {(1, 2), (1, 3), (2, 3), (2, 4), (3, 3), (3, 4), (2,1), (3,1), (3, 2), (4, 2),
(4, 3)}.

3. Prikažimo graf G = (V, R), ako je:

V = {1, 2, 3, 4, 5}
R = {(1, 2), (1, 3), (2, 3), (2, 4), (3, 2), (3, 3), (3, 4), (4, 2)}.
U prvom primjeru se radi o usmjerenom, u drugom o neusmjerenom i
u trećem o mješovitom grafu.
Zapravo ne postoji jedinstveni način crtanja grafa. Relativni odnos
kružića ili tačaka koji predstavljaju čvorove i linija koje predstavljaju
grane nema važnosti. Zbog toga su u sva tri primjera navedene po dvije
različite slike koje predstavljaju potpuno isti graf.

Kod neusmjerenog i mješovitog grafa, dvostruko orijentirane grane ovdje

su nacrtane linijama bez strelica. Umjesto toga, mogli smo nacrtati linije
sa strelicama na obje strane ili s dvije linije sa suprotno orijentisanim
strelicama.

PLANARNI(RAVNINSKI) GRAF
Ravninski (jer možete to nacrtati na ravni)

Definicija: Za graf kažemo da je planaran ako ga je moguće nacrtati u

ravni tako da mu se grane ne sijeku.
Definicija uključuje frazu “ako je moguće”, to znači da graf može biti
planar čak iako ne izgleda tako. Primjer:
Možemo primjetiti da su oba grafa ista te da graf s prve slike, koji nije
planaran možemo “precrtati” tako da bude.

Kada crtamo planarni graf bez prelaska linija, čvorovi i grane grafa dijele
ravnu na regije koje zovemo strane. Grafik s druge slike ima 3 strane(i
vanjsku regiju podrazumijevamo jednom stranom).

VAŽNO: strane možemo brojati samo ako je graf planaran!

Postoji veza između broja čvorova(p), broja grana(q) i broja strana(r) u

bilo kojem planarnom grafu koji zovemo Eulerova formula.
Eulerova formula: Svako ulaganje povezanog planarnog grafa G s p
čvorova i q grana dijeli ravninu na r strana i vrijedi p − q +r = 2.

Za kompletne grafove Kn, ako želimo reći nešto o broju čvorova, grana i
(ako je graf planaran) strana.

Graf K5 nije planaran.

Dokaz: ako pretpostavimo da je K5 planaran, on mora zadovoljiti

Eulerovu formulu. K5 ima 5 čvorova i 10 grana, pa ćemo dobiti 5-10+r=2.
Što nam govori da kada bi graf crtali bez presjeka grana bilo bi 7 strana.
Ako uzmemo u obzir da svaka strana mora biti okružena s najmanje 3
grane i ako uzmemo da je B ukupan broj grana oko svake strane na
grafu imamo da je 3r≤B ali i da je B=2e, jer se svaka grana koristi kao
jedna granica dva puta. Dobiti ćemo da je 3r≤2e što nije moguće jer
21≰20.

A dokaz možemo vidjeti i na fotografijama ispod.

Graf K3,3 nije planaran, to ćemo i dokazati. Ako graf nacrtamo kao na
slici ispod on neće biti planaran, kao što vidimo.

Međutim, ako uočimo da K3,3 ima Hemiltonov krug i ponovo pokušamo

nacrtati graf na drugi način doći ćemo do zaključka da ga nije moguće
nacrtati bez da se dvije linije ne poklope što vidimo na slici.

Također, možemo dokazati na isti način kao K5 pa ćemo dobiti da je

20≤18 što nije tačno.

IZOMORFNI GRAFOVI
Za grafove G1 i G2 kažemo da su izomorfni ako postoji bijektivna
korespondencija ( 1 − 1 preslikavanje) između skupova V(G1) i V(G2),
takva da je broj grana koje spajaju bilo koja dva izabrana čvora u V(G1)
jednak broju grana koje spajaju korespondentna dva čvora u V(G2).
Takvu bijekciju zvat ćemo izomorfizam grafova.

Iz definicije odmah slijedi da za izomorfne grafove G1 i G2 vrijedi:

|V(G1)| = |V(G2)| , |E(G1)| = |E(G2)|
To je nuždan uvjet izomorfnosti, svakako ne i dovoljan, u što ćemo se
uvjeriti na primjeru:

Da bismo ustanovili njihovu izomorfnost, provjeriti ćemo:

● bijekciju: u → l
v → m,
w→n
x→p
y→q
z→r
● imaju li isti broj grana (oba imaju po 6)
● imaju li isti broj čvorova (oba imaju po 9)
● strukturna sličnost - razlika (svaki čvor ima 3 grane)
● jesu li bipartitni
Grafovi G1 i G2 su izomorfni.
 OJLEROVI, HAMILTONOVI, TEŽINSKI
GRAFOVI
EULEROV GRAF

Švicarski matematičar Leonhard Euler (1707. – 1783.) obradio je i riješio

jedan čuveni stari problem. Pruski grad Konigsberg (danas Kalinjingrad,
Rusija) leži na rijeci Pregel, koja grad dijeli na četiri teritorija, dva otoka i
dva obalna dijela, a koji su u 18. stoljeću bili povezani sa sedam
mostova kao na slici.

Pitanje je može li se iz nekog dijela grada Konigsberga krenuti u šetnju

tako da se svakim mostom prijeđe tačno jednom. Evo odmah i
neposrednog odgovora. Ako lijeva obala rijeke Pregel (teritorij označen
na slici slovom A) nije niti početak niti kraj naše šetnje, onda nam za
svaki dolazak na teritorij A i odlazak s njega trebaju dva različita mosta.
No, kako je teritorij A spojen s ostalim dijelovima grada trima mostovima,
takva je šetnja nemoguća. Dakle, teritorij A morao bi biti početak ili kraj
šetnje. Međutim, analogno razmatranje možemo provesti i za preostala
tri dijela Konigsberga B, C i D, iz čega proizlazi da bismo u svakom
od tih dijelova morali ili početi ili završiti našu šetnju, što je dakako
nemoguće.
Vjerujemo da svatko uočava da je prirodni model (skica lišena svih
nepotrebnih ukrasa) na kojem se problem konigsberskih mostova može
proučavati sljedeća shema, a upravo je to primjer jednog
(neusmjerenog) grafa.

Graf je Eulerov ako ima Eulerovu turu, odnosno ako vrijedi:

1. Neprazan povezan graf G je Eulerov ako i samo ako su mu svi vrhovi
parnog stupnja.
2. Povezani graf G ima Eulerovu stazu ako i samo ako ima najviše dva
vrha neparnog stupnja.

Primjer:

Zadan je graf koji se nalazi na gornjoj slici. Ima li on Eulerovu turu?

Nema jer ne zadovoljava svojstva koja su potrebna da graf postane
Eulerov.
To znači da nisu svi čvorovi parnoga stepeba, primjerice (6 i 4), ali i
sadrži više od dva čvora koja imaju neparan stepen, a to su redom: 2,4,5
i 6.

HAMILTONOV GRAF

-Hamiltonova kontura ili ciklus grafa G je zatvoren put koji sadrži sve
čvorove grafa. Graf koji ima Hamiltonovu konturu zove se Hamiltonov
graf.

U oblasti matematike, teoriji grafova, Hamiltonov put je put u

neusmjerenom grafu koji posećuje svaki čvor tačno jednom. Hamiltonov
ciklus je ciklus u neusmjerenom grafu koji posećuje svaki čvor tačno
jednom.

Dakle, to je razapinjući ciklus grafa i prolazi kroz sve

njegove vrhove točno jednom.

TEŽINSKI GRAFOVI

Težinski grafovi (engl. weighted graphs) definiraju se kao uređeni par

skupova (V, E). Skup V je skup čvorova, a skup E skup grana. Razlikuju
se od bestežinskih po tome što svaka grana ima pridruženu težinu (engl.
weight) prolaska (ponekad se umjesto pojma težina koristi pojam cijena
(engl. cost)). Oni, također, mogu biti usmjereni i neusmjerni. Bestežinske
grafove (dakle one opisane do ovog dijela) često ćemo zamišljati kao
težinske kojima su sve grane iste težine. Težina puta (engl. path weight)
jednaka je sumi grana na putu. Težina grafa jednaka je sumi svih grana
u njemu. Za dva težinska grafa kažemo da su izomorfni ako vrijedi sve
navedeno za bestežinske grafove i da je cijena brida koja povezuje x i y
ista kao i cijena brida koji povezuje f(x) i f(y).

Težinski graf je graf u kome nas ne zanimaju samo čvorovi i grane već i
mogućnosti stizanja iz tačke A u tačku B i to na najbolji mogući
način.Težinski graf G = (V, E, w) je uređena trojka skupova čvorova,
grana i težinske funkcije w: E->V x V koja svakoj grani dodeljuje
težinu.