Računarske mreže

Prvo umrežavanje računara

 Pojava računara u mreži praktički datira pojavom
miniračunala i mikroračunala i potrebom njihovog
međusobnog povezivanja.

 Prvobitna mreža je ostvarivana preko PTT vodova i

modema po načelu diskretnog raspoređivanja
vremena za pristup terminala-korisnika računalu
(time sharing).
Prve mreže
 Sedamdesetih godina  Svaka mreža je bila
pristupa se korištenju međusobno odvojena i
mini računala, svako čvorno računalo
računala manjih od je posluživalo svoju
'mainframe', za koja grupu korisnika i
su s kraćim posebnim omogućavalo dijeljenje
kablovima unutar (share) resursa
zgrade bili povezani zajedničkog pisača,
terminali. crtača i sličnog.
Ekspanzija mreže
 Prava ekspanzija razvoja i korištenja mreža počinje
pojavom PC računala (IBM). 

 Mini računala nisu imala tako bogatu programsku potporu

kakva se je nudila za PC

 LAN (Local Area Network) – rješava probleme razmjene

informacija i podataka unutar ureda

 WAN (Wide Area Network) – rješava problem razmjene u

sastavu neke institucije ili firme čineći raširenu skupinu
učesnika
Ekspanzija mreže
 Primjer za mrežu državnog i međudržavnog
karaktera: BIHNet, CARNet

 Mreže državnog i međudržavnog karaktera

zajedno međusobno povezane širom svijeta
formiraju INTERNET (INTERnational NETwork)
Pojam računarske Načelo funkcionisanja
mreže računarske mreže
 Računarska mreža je skup međusobno
povezanih pojedinačnih sistema pomoću
zajedničkog telekomunikacijskog
podsistema.

 Računari i terminali predstavljaju jednu

skupinu - podsistem, a komunikaciju između
njih omogućava telekomunikacijski
podsistem prema određenim preciznim
pravilima koja se nazivaju PROTOKOLI.
Svrha mreže
 Održavanje cjelovitosti podataka, njihova
razmjena, dijeljenje resursa i međusobna
komunikacija (elektronska pošta) osnovne su
karakteristike mreže.

 Granična veza između računarskog podsistema i

telekomunikacijskog podsistema naziva se SUČELJE
(interface) 
Svrha mreže je:
 zajedničko korištenje programske potpore

 objedinjavanje pristupa mrežnim resursima

(poslužitelji, NAS, štampač, crtač ...)

 pristup zajedničkim bazama podataka

 elektronička komunikacija i pošta

 upravljanje i administriranje podacima

 povećanje učinkovitosti poslovanja

i sticanje novih znanja
Koncentrirana arhitektura mreže
 Najjednostavniju konfiguraciju (arhitekturu) računarskih
mreža predstavlja HOST arhitektura

 To je situacija kada jedan moćan računar (mainframe)

'napadaju' korisnici preko terminala tj. konfiguracije
monitora i tastature bez vlastitih sistema (resursa) pohrane
podataka i potpore ispisu.
 Svojstva HOST arhitekture
 Host je opterećen izvršavanjem programske potpore
 Monolitna/jedinstvena programska potpora
 Interaktivan rad korisnik-računar tj. korisnik i računar
neprestano komuniciraju preko terminala
 Spori mrežni putevi, najčešće serijski protokoli
 Mogućnost koncentriranja više terminala na jedno sučelje
 Moguć rad na većim udaljenostima od host-a
npr. modemskom vezom
 Moguća izmjena poruka između korisnika ali ne i
podataka
 Višekorisnički i višezadaćni rad host računala
Razdijeljena arhitektura

 Suprotnost host arhitekturi računarskih mreža je

CLIENT-SERVER (korisnik-poslužitelj) arh.

 Ona je utemeljena na povezivanju više manjih računara

s poslužiteljem (server) koji korisniku pruža ispomoć u
radu, ali je korisnikov rad na njegovom računalu dakle
veći dio vremena odvojen od poslužitelja.
Razdjeljena arhitektura
 Poslužitelj može podržavati izvršavanje
aplikacija (poslužitelj aplikacija - application
server) ili preuzeti na sebe dio zadaća u
obradi baza podataka (poslužitelj baza
podataka - database server).

 Sve navedene poslužiteljske aktivnosti može i

ne mora obavljati jedno računalo.
Svojstva razdjeljene arhitekture
 Razdijeljena sklopovska računarska moć i korisnička
programska podrška i podaci
 Jeftiniji mrežni resursi
 Moguć samostalni rad korisnika
 Rasterećenost računara-poslužitelja od interaktivnog
rada
 Moguća upotreba više poslužitelja s odvojenim zadaćama
 Zajedničko korištenje periferija i razdioba pristupa
periferijama od strane poslužitelja
 Veća ukupna prilagodljivost i dogradnja
sistema prema potrebi
Značajna osobina današnje mrežne
 programske potpore je i mogućnost povezivanja
uređaja s različitim operativnim sistemima za
poslužitelj, koji u tom smislu sadrži adekvatnu
programsku potporu.

 Danas je moguće da se u međusobnu vezu

poslužitelja i uređaja ukomponira HOST računar
sa svojim terminalima te omogući interaktivan rad
prema HOST-u preko terminala vezanih s njim,
veza prema drugim HOST-ovima te ispomoć
poslužiteljima koji opslužuju manje grupe.
Predstavnici CLIENT-SERVER...
 Najznačajniji predstavnik korisnik-poslužitelj mrežnih
OS su NOVELL NETWARE i Windows NT porodica
operativnih sistema.

 Sve češće ulogu poslužitelja u mreži preuzimaju

računari s LINUX operativnim sistemom, a moderna
tehnologija omogućava povezivanje više njih u jedan
zajednički entitet kojemu su računarski resursi vrlo
moćni (cluster - grozd računala) - super-računalo.

 DATACENTAR, CLUSTER...
Podsistemi mreže
Komponente LAN
(Local Area Network)
 Shema ožičenja
 Mrežni uređaji - router, switch ...
 Mrežna kartica (NIC - network interface card)
 Upravljački programi mrežne kartice i uređaja
(network drivers)
 Komunikacijski protokoli (protocols)
 Operativni sistem mreže (NOS - network operating
system)
 Školjku i usmjeravanje (network shells and redirect)
 Računari i poslužitelji (workstations and servers)
 Operativni sistem računra i poslužitelja
Komponente LAN-a

 O ispravnom načinu rada navedenih

komponenti brine mrežni operativni sistem -
NetWork Operating System (NOS)

 Operativni sustav samostalnog računala ima

zadaći upravljanja samo njegovim resursima
Mrežni operativni sistem sadrži sljedeće
podsisteme:
 operativni podsistem poslužitelja

 korisnik-poslužitelj mrežnu programsku

potporu

 programska potpora za povezivanje radnih

uređaja (postaja)
Današnji NOS:

 Moderni operativni sistemi računarskih

korisnika kao Windows XP, Windows 7, OS X
ili Ubuntu imaju ukomponiran NOS koji je
gotovo svugdje prihvaćen na temelju TCP / IP
rješenja u mrežnoj komunikaciju
koje navedeni operativni sistemi računara
podržavaju i mogu djelovati u mreži
samostalno bez poslužitelja. 
Da li danas trebamo poslužitelje ?
 Uloga poslužitelja u mreži korisnika nije zanemariva

 Usluge(servisa) koje pruža korisnicama, kao

razmjena poruka, čuvanju podataka u nekoj bazi i
drugo.

 Poštosu poslužitelji ovisno o količini usluga koje

pružaju sklopovski moćniji, njihovi operativni sistemi
moraju u tom smislu podržati više korisnika, a i
mjere sigurnosti prilikom pristupa njihovim
resursima moraju biti strožije (antivirus, updates)
Prema načinu djelovanja poslučitelj
može biti:
 vatrozid (firewall - NAT)
 datotečni poslužitelj
 poslužitelj ispisa
 poslužitelj baza podataka
 komunikacijski poslužitelj
 poslužitelj aplikacija
 WEB poslužitelj
 poslužitelj Internet sadržaja (PROXY)
Prema načinu djelovanja poslučitelj
može biti:
 poslužitelj elektroničke pošte
 NEWS poslužitelj
 FTP poslužitelj
 poslužitelj za simboličko adresiranje (DNS)
 poslužitelj za dodjelu adresa (DHCP)
 poslužitelj točnog vremena
 poslužitelj javnih ključeva (PKS)
 pristupni poslužitelj (modemski priključci)
Fizička povezanost učesnika u mreži
 Svaka struktura ima svoju zakonitost povezivanja -
TOPOLOGIJU, fizički ili logički raspored učesnika
(čvorova) u mreži.

 Ovisno o tipu mreže različit je izbor mrežnih

uređaja koji će se mreži koristiti. 

 Zadaća mrežnih uređaja je međusobno

povezivanje svih čvorova mreže glede njihove
međusobne komunikacije.
 Fizička povezanost učesnika u mreži
 Čvorovi međusobno komuniciraju i razmjenjuju
podatke prema nekakvim definiranim pravilima
(protokolima)
 Najčešći slučaj razmjene podataka je korisnik-
poslužitelj
 Na jednom ili više povezanih poslužitelja nalaze se svi
relevantni podaci za interesnu grupu korisnika i svi
korisnici od poslužitelja traže podatke ili mu daju
naloge, ali između sebe gotovo nikad ne komuniciraju.
Fizička povezanost učesnika u mreži
 Poslužitelj mora svakom korisniku omogućiti
pristup, što ga jako opterećuje.

 Među korisnicima su ustanovljena pravila

(protokoli) komunikacije koja omogućavaju da
velika grupacija korisnika razmjenjuje podatke

 To je logički način komuniciranja ravnopravnih

korisnika (čvorova) u fizičkoj mreži; PEER-TO-
PEER umrežavanje, jedan-na-jedan (P2P)
Fizička povezanost učesnika u mreži
 Ovaj način komuniciranja i odgovarajuće mu protokole
koristi programska potpora kao Shareaza, eDonkey,
Gnutella, BitTorrent i slični i poslužitelj.

 On služi samo kao adresar korisnicima, da se zna gdje

se šta nalazi, odnosno šta korisnik stavlja na
raspolaganje u mrežu.

 Poslužitelj uopšte ne brine o komunikaciji između

korisnika.
Fizička povezanost učesnika u mreži

 Osnova današnje komunikacije u mrežnim sistemima

je TCP / IP skup protokola na koje se mogu pridodati
neki drugi za ostvarivanje ličnih ciljeva, kao BitTorrent –
(silovito brz protok vode, odnosno bit-a)
Topologija mreže