Human network - Potreba za međusobnom komunikacijom – jedna od osnovnih potreba

Neposredna komunikacija vs komunikacija putem medija

Usluge interneta

1. Trenutna vremenska situacija, promet, e-bankarstbo, društvene mreže, zdravstvene

informacije, recepti, multimedija, e-učenje, simulacije, animacije, interaktivnosz,
dostupna ogromna količina znanja, suradnja između učenika i nastavnika/profesora,
financijske informacije, teleworking (rad od kuće), korištenje zajedničkih resursa,
online zabava, online igre......
Računalna mreža – skup povezanih računala koja mogu međusobno komunicirati radi razmjene
podataka preko medija za prijenos podataka

Osnovne komponente računalne mreže:

 Krajnji uređaji
 Mrežni uređaji
 Mediji
 Protokoli
 Mrežni servisi

Resursi računala mogu biti: sklopovlje, programi i podatci

Računala u mreži komuniciraju nrežnim uređajima koje nazivamo Čvorovima

Čvorovi ili mrežni uređaji u komunikaciji koriste komunikacijske protokole.

Komunikacijski protokol – skup pravila koja su potrebna kako bi se podatci prenijeli komunikacijskim
kanalom između 2 ili više čvorova

Pravila su:

1. Prikaz podataka
2. Signalizacija
3. Autorizacija
4. Otkrivanje pogrešaka

Prijenosni sustav predstavlja dio komunikacijskog kanala

Komunikacijski kanal uključuje: prdajnik, prijenosni put i prijamnik

Šum i smetnje na prijenosnom putu mogu otežati ili potpuno onemogućiti komunikaciju

Komunikacija između prijamnika i predajnika može biti:

1. Jednosmjerna (simplex) – šalje poruku samo u jednom smjeru (primjer – radijska postaja)
2. Poludvosmjerna (polu duplex) – omogućuje prijenos poruka u oba smjera, ali ne istovremeno
(primjer – voki-toki)
3. Dvosmjerna (duplex) – ostvaruje istovremenu dvosmjernu komunikaciju (primjer – telefon)

Put kojim podatci putuju ovisi o tehnologiji komunikacijske mreže

Dva su osnovna načina izmjene informacija i podataka:

1. Prespajanje vodova – pogodno za neprekinuti prijenos informacija i podataka u realnom

vremenu
2. Prespajanje paketa – podatci i informacije dijele se u pakete čime postižemo veću
iskoristivost kapaciteta mreže (prijenosni put zauzet samo dok paketi putuju)

Prema načinu rada mreže dijelimo na:

 Mreže ravnopravnih sudionika (peer-to-peer) – mreže u kojima su sva računala ravnopravna

(svaki korisnik ima svoje podatke i aplikacije)
 Mreže koje rade na načelu korisnik-poslužitelj (client-server) – mreže gdje jedno računalo
traži usluge od drugog (korisnik zahtjeva, poslužitelj dostavlja)

U računalnoj mreži podatci se šalju na 3 načina:

1. Jednoodredišno (unicast) – od jednog izvora prema jednom odredištu

2. Višeodresišno (multicast) – od jednog izvora prema grupi odredišta
3. Sveodredišno (broadcast) – od jednog izvora prema svim mogućim odredištima

Prema namjeni računalne mreže mogu biti:

1. Mreže opće namjene

2. Mreže posebnih namjena
 SAN – skladišne mreže
 EPN – privatne mreže
 VPN – virtualne privatne mreže

Topologija mreže predstavlja način na koji su krajnji uređaji prostorno ili logičko povezani

Prostorne ili fizičke topologije mreže ukaziju kako su uređaji povezani fizički

Logičke topologije ukazuju kako uređaji komuniciraju

Odabir topologije je važan jer utječe na vrstu mrežne opreme, kabliranje i upravljanje mrežom

Osnovne fizičke topologije su:

1. Sabirnička topologija – najjednostavnija topologija, sadrži jednu višespojnu vezu na koju su

priključeni uređaji
2. Zvjezdasta topologija – sva računala spojena su na centralni čvor, najčešće preklopnik (eng.
Switch), posredo svi su međusobno povezani

3. Prstenasta topologija – svi uređaji spojeni u zatvorenu petlju, podatci se prenose u jednom
smjeru dok ne stignu na odredište, prekid jedne veze prekida komunikaciju u cijeloj vezi

4. Potpuno povezana mreža – Svaki uređaj/čvor vezom je povezan sa svim

uređajima/čvorovima u mreži

5. Nepotpuno povezana mreža (mesh) – uređaj/čvor je izravno povezan s jednim ili više
uređaja/čvorova u mreži

6. Topologija stabla (tree) – sadrži više čvorova, no samo je jedan glavni, a ostali su sporedni,
zovemo ju još i Hijerarhijska topologija
7. Point to point – ravnopravni članovi međusobno se povezuju

Prema veličini računalne mreže dijelimo na:

1. LAN – lokalna mreža ograničena na malo područje, povezuje računala na jednoj lokaciji ili na
udaljenostima, mogu biti: žičane, bežične i kombinirane
2. MAN – mreže gradskog područja ili malih regija (nekoliko km do nekoliko desetaka km),
povezuje nekoliko lokalnih mreža najčešće koristeći bežičnu infrastrukturu ili optiku
3. WAN – globalna mreža – internet

Računalna mreža sastoji se iz dviju vrsta mrežnih uređaja:

 Korisničkih uređaja (end devices) – radom upravlja korisnik koji tijekom rada koristi
programe. Primanjem i slanjem podataka stvara mrežnipromet, uređaji mogu biti:
računala, pisači, serveri
 Posredničkih uređaja (intermediary devices) – čvorovi raspoređeni na većem području.
Posreduju u prijenosu podataka računalnom mrežom, tj. Razmjeni informacija između
krajnjih korisnika

Uređaji udaljeni više od propisane norme za kabel - prigušenje, te ga je potrebno obnoviti

Obnavljači (eng. Repeater) – uređaj koji obnavlja signal u mrežnim vodovima između čvorova

Neki mrežni uređaji koji se primjenjuju kao mrežni čvorovi sadržavaju integrirane obnavljače
u svom sklopovlju

Obnavljač – 2 priključka, na jednom prima signal, obnovi ga, te ga šalje preko drugog

Ovisno o topolgiji kao čvorovi koriste se slijedeći uređaji:

 Hub (koncentrator)
 Bridge (premosnik)
 Preklopnik (switch)
 Router (usmjernik)
 AP- Access point
Zvjezdišta – povezuju uređaje u topologiju zvijezde, obnavlja signale sa svakog priključka i šalje na
ostale

Princip rada hub-a je je na princibu broadcast-a, svaki primljeni paket se pošalje svim uređajima koji
su spojeni na koncentrator

Svaki paket sadrži IP adresu primatelja te pno računalo čija se IP adresa podudara s IP adresom
paketa ćezadržati paket, dok će ostali uređaji odbaciti taj paket

Preklopnici – uređaji koji upravljaju protokom podataka i razdvajaju promet između dijelova lokalne
mreže (topologija zvijezde i stabla)

Kod uključivanja preklopnika, ima mogućnost memoriziranja MAC adrese svih spojenih uređaja, te
pamti port na kojem je spojen uređaj

Premosnici - uređaji koji povezuju (premošćuju) dvije ili više mreže koje koriste iste protokole

Usmjernici – uređaji koji usmjeruju podatkovne pakete na njihovom putu kroz računalnu mrežu rj.
biraju najbolji put do odredišta

Bežične pristupne točke – uređaji koji omogućuju bežičnim uređajima priključak na računalnu mrežu
koristeći Wi-Fi standard

Na tržištu postoje uređaji koji osim što služe kao AP, služe i za obnavljanje signala, a smrežom se
„priključuju“ preko električne mreže

Mrežna kartica (eng. Network Interface Card, NIC) do je računala ili nekog mrežnog uređaja koji ga
povezuje s mrežnim kodom i računalom mrežom

Djeluje kao hardversko sučelje, posrednik između računala ili mrežnog uređaja i podatkovne mreže
bez obzira je li veza žičana ili bežična – za rad potreban pokretački program (driver)

Vanjske mrežne kartice koje se priključuju pomoću USB priključka pružaju vezu sa mrežom, najčešće
internetom, nazivaju se mrežni adapteri

Kako bi se računala i mrežni uređaji prepoznavali potrebno je fizičko adresiranje

Fizička ili MAC adresa (Media Access Control) – jedinstveni broj koji označava neku mrežnu karticu.

Sastoji se od 48 bitovs (6 okteta) koje zbog skraćenog zapisa prikazujemo pomoću 12 heksadekadskih
znamenki koje mogu biti različito grupirane:

 6 parova odvojenih crticom – 08-00-22-65-87-ab

 6 parova odvojenih dvotočkom – 08:00:22:65:87:ab
 3 skupine po 4 znamenke odvojene točkom – 0800.2265.87ab

Prva 3 okteta (prvih 6 heks znamenaka) predstavlja oznaka proizvođača mrežnih kartica.

Druga 3 oketa (drugih 6 heks znamenaka) jedinstvena su za svaku mrežnu karticu, a dodjeljuje ju
proizvođač

1984. – ISO – International Standard Organization formulira jedinstveni standard za podatkovne

mreže – OSI – Open System Interconnection

Svaka komunikacija odvija se u najmanje 4 razine ili sloja:

1. Primjenskoj razini – stvara se sadržaj poruke

 2. Razini protokola – pravila komuniciranja
3. Razina fizičkog povezivanja – medij za prijenos

OSI model je podijeljen u 7 slojeva, gdje svaki sloj opisuje skup povezanih funkcija koje omogućuju
jedan dio računalne komunikacije.

Svih 7 slojeva zajedno, prikazuju tok podataka od izvora prema odredištu.

Viši slojevj – obrađuju informaciju: Aplikacijski sloj, Prezentacijski sloj, Sloj sesije

Niži slojevi – obrađuju podatke: Fizički sloj, Sloj podatkovne veze, Mrežni sloj, Transportni sloj

(Predodžbeni-prezentacijski, sloj razgovora – sloj sesije, prijenosni sloj – transportni sloj)

Fizički sloj – brine se o fizičkim komponentama mreže: Medijima za prijenos, konektorima

Uređaji: Reapeater, hubovi, mrežna kartica

Sloj podatkovne veze – omogućuje pouzdan prijenos podataka preko medija, otkriva pogreške u
prijenosu preko prvog sloja, brine se o pristupu medija za prijenos podataka, zadužen je za
povezanost i odabir putanje između uređaja

Uređaji: Switch

Mrežni sloj – Pruža usluge povezanosti i odabira najbolje putanje za paket podataka, koristi logičko
adresiranje (IP adrese), najčešće korišteni protokol je IP (eng. Internet Protocol)

Uređaji: Usmjernici (Router)

Transportni sloj - zadužen za pouzdan prijenos podataka između uređaja, otkriva i ispravlja greške u
prijenosu (traži ponovno slanje)

Primjeri protokola transportnog sloja su:

TCP - prenose se podatci za koje je bitna pouzdanost prijenosa

UDP – prenose se podatci za koje je bitna brzina prijenosa

Sesijski sloj – uspostavlja, upravlja (sinkronizira) i prekida veze između aplikacija

Prezentacijski sloj - Omogućuje čitljivost podataka na odredištu, brine se o formatu i strukturi

podataka

Aplikacijski sloj – Pruža mrežne usluge aplikacijama, ne krajnjem korisniku, OSI model ne opisuje
sučelja prema korisniku

TCP/IP model

OSI model je općenit i odnosi se na sve uređaje i sustave koje služe za prijenos podataka

Pogodniji je za objašnjavanje procesa u internetu, a koristi se i danas ravnopravno s OSI modelom

Sastoji se od 4 sloja: Sloj mrežnog pristupa, Internet sloj, Transportni sloj, Aplikacijski sloj

Prilikom slanja poruka računalnom mrežom komunikacija u OSI modelu kreće od aplikacijskog sloja
do fizičkog sloja
Poruka može biti: tekst, slika, e-pošta...

Proces komunikacije preko slojeva

Kada se aplikacijski podatci kreću niz slojeve, na svakoj razini im različiti protokoli dodaju nove
informacije.

Svai sloj enkapsulira podatke sloja iznad sebe

Svaki od slojeva unutar OSI modela ima neki oblik oakiranja podataka

Protocol data unit (PDU) – naziv za pojedini oblik pakiranja podataka za odgovarajući sloj

Enkapsulacija – odvija se na uređaju pošiljatelja, pakiranje podataka od aplikacijskog do fizičkog sloja,

u oblik pogodan za prijenos

Dekapsulacija – obrnuti proces od enkapsulacije, odvija se na uređaju primatelja

PDU aplikacijskog sloja – podatci

PDU transportnog sloja – segmenti

PDU mrežnog sloja – paketi

PDU sloja mrežnog pristupa – okviri

PDU za prijenos kroz medij – bitovi