1.

Osnove mrežne
komunikacije
1.1 Vrste računalnih mreža
Mreže je moguće podijeliti prema načinu ostvarivanja veze. Danas su
rasprostranjene dvije vrste:
• Dijeljena veza (eng. Shared link) - koristi se broadcast, multicast i
unicast komunikacija
• Point to Point veza- koristi se unicast komunikacija.
 Shared link
• Mreže koje koriste Broadcast komunikaciju imaju zajednički komunikacijski kanal koji koriste svi
korisnici. Kratke poruke koje se generalno nazivaju paketi (engl. Packets) poslane od jednog korisnika
(npr. računala) bivaju primljeni od strane svih korisnika. Svaki paket, gotovo kao pismo, ima adresu
korisnika kojem je upućen. Svaki korisnik prima svaki paket na mreži i čita samo adresu. Ako otkrije
da se radi o poruci koja je poslana njemu otvara je, a ako uvidi da je poruka namijenjena nekom
drugom korisniku,ignorira je.

• Kod ovog modela komunikacije moguće je slati poruku i svim korisnicima i to na način da se napiše
"zajednička" adresa. Takvu poruku prime i procesiraju sva računala, a način rada kod slanja ovakve
poruke naziva se (engl. broadcasting). Pored ovakvog načina slanja poruka neke mreže ovog tipa
imaju mogućnost adresiranja poruka prema nekoj skupini korisnika. To se postiže na način da ta
računala imaju zajednički dio adrese. Slanjem poruke na grupu korisnika, korištenjem zajedničkog
dijela adrese ostvaruje se način komunikacije koji se naziva (engl. multicasting).
 Point to Point
• Mreže koje koriste točka do točke (engl. Point to Point) način komunikacije rade sasvim drugačije.
Ovdje, kao što smo već upoznali, korisnici međusobno ostvaruju komunikaciju jedan s drugim. Ipak
to ne znači da kroz ovakvu mrežu nije moguće poslati paket koji treba doći do korisnika koji nije
direktno povezan s pošiljateljem. Mreža ovog tipa omogućuje da paket putuje "preko" više
povezanih korisnika dok ne dođe do pošiljatelja. I ovi paketi naravno imaju adresu, a sama mreža je
toliko učinkovita koliko je kratak i kvalitetan put koji je izabran između pošiljatelja i primatelja. Kod
ovog načina komunikacije moguća je i direktna komunikacija između dva povezana korisnika. Takva
komunikacija naziva se (engl. unicasting).
Kada se koristi Broadcast,a kada
Point to Point?
• Navedene dvije vrste mreža obično se koriste u različitim slučajevima iako to nije pravilo.
Naime, Broadcast mreže su primjerenije za slanje poruka na male udaljenosti (npr. mreža
u uredu) dok su točka do točke (engl. Point to Point) mreže primjerenije za slanje poruka
na veće udaljenosti (npr. Internet). Broadcast promet je neprimjeren i nepoželjan za WAN
mreže jer troši puno propusnosti (eng. bandwith) koji je u WAN vezama skup.
Druga podjela mreža
• Druga podjela mreža može se napraviti prema njihovoj veličini. Računalne mreže,
možemo podijeliti po veličini odnosno fizičkoj rasprostranjenosti korisnika i uređaja u
dvije osnovne grupe:
 Lan

• LAN – Lokalna mreža (engl. Local Area

Network) je mreža uređaja pod
kontrolom zajedničke administracije
koja regulira politiku sigurnosti i
pristupa. Lokalnu mrežu čine uređaji
povezani namaloj fizičkoj udaljenosti
i obično obuhvaća jedno zemljopisno
područje, pruža servise za korisnike
u zajedničkoj organizacijskoj strukturi,
kao što je tvrtka, kampus ili regija.
 Wan
• WAN – mreža širokog područja (engl. Wide Area Network) je mreža koja spaja lokalne mreže koje su
fizički na različitim geografskim područjima. U pitanju je mreža uređaja (engl. host) koji su povezani
brzim i sporim vezama. Kada tvrtka ima lokalne mreže koje su geografski odvojene, u pravilu moraju
koristiti telekomunikacijske usluge odnosno usluge pristupa Internetu ISP-a (eng. ISP – Internet
Service Provider) koji je obično i TSP (eng. TSP - Telecommunications Service Provider) kako
bi se povezale. Veza
između lokalnih mreža
(LAN-ova) obično se
ostvaruje preko zakupljenih
telekomunikacijskih veza
(vodova).
„HIBRIDI“
Dvije podskupine mreža koje na neki način možemo smatrati "hibridnima" i koje je u biti
teško pravilno svrstati su:

• Intranet (često nazvan „lokalni Internet“) međusobno koristi iste tehnologije kao i
Internet, ali pristup imaju samo zaposlenici tvrtke. On po svojoj veličini spada u LAN
mreže, ali s druge strane koristi vrlo sličnu infrastrukturu kao Internet.

• Ekstranet (engl. Extranet) je tip mreže koji biranim vanjskim korisnicima (partnerima,
klijentima itd) daje pristup limitiranim informacijama tvrtke. Ova vrsta mreže također
spada po svojoj veličini u LAN mreže, ali je s druge strane, budući da obično koristi
resurse Interneta također na granici LAN – a i Interneta.
1.2 Mrežne komponente

• Put kojim podatak putuje

mrežom može biti jednostavan,
primjerice dva spojena računala
kabelom ili imati kompleksnost
globalne mreže koju smo
predstavili. Jednostavna ili
kompleksna mreža podržava
komunikaciju zahvaljujući
krajnjim uređajima kao izvoru ili
odredištu podataka, uređajima
posrednicima u svrhu
usmjeravanja podataka, mediju
za prijenos podataka i servisima
koji hardveru služi kao softverska
komponenta.
1.2.1 Uređaji u mreži
1.2.2 Krajnji uređaji
1.2.3 Uređaji posrednici
 Mrežna kartica
(eng. NIC - Network Interface Card)
• Mrežna kartica je uređaj čija je uloga pretvaranje podataka (bitova), koje su razumljive računalu, u
električne, svjetlosne ili radiosignale (ovisno o mediju za prijenos podataka koji koristimo). Naravno,
na drugoj strani (strani koja prima informacije), uloga joj je obrnuta, tj. električne, svjetlosne ili
radiovalove pretvara u bitove. Mrežnu karticu fizički ugrađujemo u računalo.
• Svaka mrežna kartica ima u memorijskom čipu utisnut jedinstveni 48 bitni broj koji se zove MAC
(Media Access Control) adresa. To je adresa koja se
koristi za slanje podataka prema računalima i na
osnovu te adrese računala uzimaju pakete podataka
namijenjene isključivo njima. Naime, kabelom unutar
npr. LAN mreže putuju podaci i sva računala na fizičkom
segmentu mreže mogu vidjeti sve podatke, bez obzira
na to jesu li im namijenjeni ili ne. Kartice međutim,
uzimaju samo one pakete koji su im upućeni sukladno
njihovoj adresi, dok ostale odbacuju.
 Usmjernik (eng. Router)
• Usmjernici povezuju i omogućavaju komunikaciju između računalnih mreža i pronalaze
najbolji put za podatke do cilja. Usmjernik može biti implementiran kao računalo ili kao
poseban uređaj specijaliziran za usmjeravanje paketa podataka kroz računalne mreže.
Najčešće je zaseban uređaj.
• Usmjernik, kada je izveden kao posebni uređaj, također je računalo koje ima gotovo sve
komponente (CPU, memoriju, sistemsku sabirnicu, ulazno-izlazna sučelja…) i operacijski
sustav pomoću kojeg se konfigurira za usmjeravanje paketa.
• Može se koristiti za segmentiranje velikih LAN mreža, ali njegova glavna upotreba je u WAN
mrežama. Ruteri su osnova velikih
LAN i WAN mreža i Interneta.
 Preklopnik (eng. Switch)
• Prve Ethernet mreže bile
su napravljene pomoću
pojačala (eng. Repeater)
i koncentratora (eng.
Hub. Hub još nosi naziv i
multiport repeater.
• Karakteristike mreže
postajale su sve lošije jer
je sve više računala
dijelilo isti mrežni
segment, odnosno sva
računala su bila u istoj
kolizijskoj domeni.
Problem kolizijskih
domena i kolizije veže se
uz problem komunikacije
putem Broadcast
mehanizma koji je
prisutan u nekim
mrežama (npr. Ethernet
LAN). Sjetimo se da je to
mehanizam u kojemu
kada jedno računalo šalje
podatak, sva računala taj
podatak vide na svojoj
sabirnici. Podatak čita
samo ono računalo na
koje je adresirano, ali za
to vrijeme ostala
računala ne mogu slati
podatke.
 Preklopnik (eng. Switch)
• Dva računala ne mogu slati podatke istovremeno. Ako dva računala pokušaju slati podatke
istovremeno, dolazi do sudara ili kolizije. Što je više računala u istoj kolizijskoj domeni, odnosno u
području unutar kojega može doći do kolizije, veća je vjerojatnost da do sudara i uništavanja
podataka i dođe. Što je više sudara, više se vremena troši na rješavanje tih sudara i mreža radi sve
sporije. Da bi se problem kolizije riješio, u mrežu je dodan uređaj koji se zove Bridge, a koji dijeli
mrežu na dvije kolizijske domene. Kako su s vremenom mreže rasle po broju računala i složenosti,
Bridge je evoluirao u preklopnik
(eng. Switch). Uređaj koji dijeli
mrežu na onoliko kolizijskih
domena, koliko ima priključaka
(engl. port). Svaki port switcha
je jedna kolizijska domena.
Preklopnik mikrosegmentira
mrežu i na taj način
onemogućava koliziju.
Osvrt u prošlost

Današnje mreže su uglavnom građene koristeći preklopnike i usmjernike. Osvrnimo se

ukratko i na uređaje koji su se nekada koristili da bi bolje shvatili rad preklopnika.

• Bridge

• Koncentrator (eng. Hub)

• Pojačalo (eng. Repeater)

 Bridge
• Uređaj koji je po načinu rada sličan preklopniku.
• Za razliku od preklopnika koji se primarno koristi za spajanje računala, bridge je namijenjen
spajanju različitih segmenata mreže. Bridge obično povezuje mreže istog tipa, ali postoje i
bridgevi koji povezuju različite mreže:
– recimo Ethernet i Token ring.
Bridge isto tako može povezati mreže s različitim medijima:
– recimo UTP i koaksijalni kabel.
• Bridge je uređaj koji se u današnjim mrežama više
ne koristi s obzirom na to da je preklopnik zapravo
više povezanih bridge uređaja.
Koncentrator (eng. Hub)

• Uređaj koji služi za povezivanje računala u zvijezda (star) topologiju, a koja će biti detaljnije
prikazana naknadno. U pitanju je uređaj koji na sebi ima određen broj portova (priključaka)
na koje kabelom spajamo računala ili druge krajnje uređaje (Hostove). Signal koji dobije na
jedan port proslijedi na sve ostale portove.
• Postavljanje koncentratora u mrežu povećava kolizijsku domenu, a time i mogućnost same
kolizije, naime, unutar koncentratora, komunikacija se odvija putem broadcasta (kada
jedan šalje, svi primaju podatke istovremeno). Na taj način lako je moguće da između dva
ili više signala dođe do kolizije.
 Pojačalo (eng. Repeater)
• Uređaj koji pojačava i obnavlja signal na kabelskim mrežama. Prema specifikaciji, pojedine
vrste kablova možemo koristiti do određene maksimalne dužine. Ako nam treba kabel duži
od toga, upotrijebit ćemo pojačalo.
• Pojačalo je potrebno u nekim mrežama jer na dužim kabelima dolazi do prigušenja ili
atenuacije (o čemu će više riječi biti poslije), što uzrokuje pad kvalitete signala, a samim tim
i greške u komunikaciji.
Navedeni urđaji nisu jedini
uređaji posrednici
• Pored navedenih najčešće korištenih uređaja posrednika postoji i čitav niz drugih uređaja
koji se nalaze unutar jezgre računalne mreže.
• Ti uređaji ovise o korištenoj tehnologiji i mediju za komunikaciju pa će tipično u ovu
kategoriju uređaja unutar računalnih mreža biti moguće naći uređaje kakvi su:
-optički terminalni uređaji,
-modulatori i demodulatori,
-bežične pristupne stanice (engl. access point),
-sigurnosni uređaji npr. vatrozid (engl. firewall)
i brojni drugi uređaji.
 1.2.4 Mediji za prijenos podataka
• Mediji za prijenos podataka u računalnim mrežama prije svega moraju omogućiti odašiljanje i
primanje elektromagnetskih signala koji u sebi sadrže informaciju. Bilo da se radi o analognim ili
digitalnim signalima, svi mediji koje ćemo predstaviti zapravo u osnovi prenose elektromagnetske
valove raznih veličina, oblika i frekvencije.
• Neke osnovne i najčešće korištene medije za prijenos signala nabrojat ćemo poslije, za sada ih
možemo podijeliti u one koji fizički signale usmjeravaju (npr. žica, optičko vlakno) i one koje ne
usmjeravaju signale (npr. atmosfera kojom se prenose radiovalovi).
• Važno je znati da ćemo kod izbora medija razmišljati o parametrima kakvi su maksimalna propusnost
(engl. Bandwidth), maksimalna dužina, ali i cijena. Ipak, ovu zadnju veličinu treba uzeti s rezervom
budući da kod izgradnje mreže, gotovo neovisno o izboru medija, sam trošak izrade i polaganja
instalacija zapravo često višestruko nadmašuje cijenu ugrađenih fizičkih medija za prijenos podataka.
Upravo iz tog razloga, kako bi izbjegli buduće skupe radove uvođenja dodatnih instalacija, investitori
često uvode u zgrade i poslovne prostore nekoliko redundantnih medija i to obično najnovije
generacije. Čine to jer ih iskustvo uči da razvojem tehnologija postavljeni mediji često vrlo brzo
postaju spori, podkapacitirani i neadekvatni, a cijena njihove zamjene obično je vrlo visoka.
 1.2.5 Mrežni protokoli
• Mrežni protokoli definiraju pravila komunikacije na mreži. Protokoli računalnih mreža
objedinjavaju sve ono što su ljudi definirali bontonom, jezikom, ali i pismom. Mrežni
protokoli su osnova rada svake mreže i bez njih bi bilo kakva komunikacija bila
nemoguća.
• Osnovne uloge protokola u računalnim mrežama su:
-definicija oblika poruka koje se prenose mrežom
-definicija pravila ponašanja na mreži (tko, kada i na koji način smije komunicirati, zapravo
bonton ponašanja na mreži)
-definicija veličine i semantike polja unutar paketa koji se prenose na mreži
-definicija mehanizama koji su potrebni za uspješnu komunikaciju.
 1.2.6 Mrežni servisi
• Posljednja skupina mrežnih komponenti koju je potrebno predstaviti su mrežni servisi. Koncept servisa
jednostavnije je shvatiti ako ih se u ovom trenutku promatra kao potporu za korištenje aplikacija odnosno
usluge dostupne aplikacijama na računalnoj mreži.
• Upravo su aplikacije ono što korisniku daje stvarnu vrijednost mreže, jer on zapravo rijetko da je i svjestan
složenih mehanizama koji se odvijaju unutar mrežnih uređaja. Još manje ga zanimaju putovi kojima
informacija koju je tražio dolazi do njegova host programa (npr. internetskog preglednika).
• Neke od aplikacija koje nalazimo na mrežama smo već spomenuli, a mnoge danas možda niti ne postoje ili
su nepoznate široj javnosti da bi možda već za pola godine postale svjetski hit. Nabrojimo samo neke
najpopularnije dostupne na Internetu koji će poslužiti kao primjer računalne mreže:
• YouTube (HTTP)
• RealTime Audio/Video
• DHCP
• DNS
• Skype
• File transfer (FTP)
• e-mail (SMTP)
• web stranice (HTTP)
1.3 Faktori koji utječu na prijenos
podataka
• Performanse prijenosa podataka nisu bile u fokusu u prethodnim poglavljima. Bilo je
važno upoznati funkcionalnost i mehanizme rada mreže. Ipak, ono po čemu mrežu na
kraju najčešće mjerimo su upravo pokazatelji o njezinoj brzini, propusnosti, kašnjenjima
itd.
• Kako bismo mogli utjecati na performanse mreže, treba prije svega upoznati osnovne
mjere i veličine kojima se one iskazuju:
• Bandwidth
• Kašnjenje ili latencija
• Gubitak paketa
Bandwidth

• Bandwidth označava brzinu kojom pojedini mrežni sustav ili medij može prenositi
podatke.
• Kada govorimo o podacima, koristit ćemo najmanju mjeru za digitalne podatke: bit.
• Dakle razmišljajući o bandwidthu, razmišljamo o tome koliko neki sustav može prenijeti
bitova u jedinici vremena (npr. 20 bit/sec).
Kašnjenje ili latencija

• Druga mjera performansi sustava je kašnjenje (eng. delay) odnosno latencija.

• Možemo je definirati generalno kao vrijeme (u sekundama) potrebno da poruka stigne
od pošiljatelja do primatelja.
• Razlozi kašnjenja mogu biti razni. Neki od njih su:
• kašnjenje zbog putovanja signala (engl. propagation delay),
• kašnjenje zbog obrade (engl. nodal processing delay),
• kašnjenje zbog čekanja na red (engl. queuing delay)
 Gubitak paketa

• Pored kašnjenja koje definira koliko je vremena potrebno za prijenos paketa kroz mrežu,
važan podatak je i mjera vjerojatnosti gubitka paketa.
• Naime, kako smo upoznali da prilikom prijenosa paketa i njihove komutacije može doći
do stvaranja redova čekanja, inherentno se pojavljuje opasnost da u jednom trenutku svi
paketi koji dolaze u red čekanja više ne mogu stati. Ovaj slučaj nastupa kod velike
opterećenosti i zagušenja mreže kada komutator u svojoj memoriji više ne može primiti
novi paket jer on naprosto ne stane. Takav se paket gubi (engl. packet drop).
• Što je izgubljenih paketa manje u odnosu na broj prenesenih, mreža je pouzdanija i time
bolja.
1.4 Slojeviti mrežni modeli
• Slojeviti mrežni modeli znatno olakšavaju analizu mreže, proučavanje određenih
mehanizama i uređaja na mreži i definiranje protokola. Ideja koja stoji iza slojevitog
mrežnog modela je podijeliti svakom sloju točno određene funkcije, te zatim definirati
sve što je potrebno kako bi te funkcije bile ostvarene.
• To uključuje:
• Mrežne uređaje
• Mrežne komponente
• Protokole
• Mehanizme povezivanja i komunikacije,
Postoje dva standardna slojevita mrežna modela. To su TCP/IP i OSI model.
1.4.1 OSI model
• OSI (Open Systems
Interconnection) je model
mrežne komunikacije koju je
sastavio ISO (International
Organization for
Standardization) 1977. godine.
ISO organizacija je stvorena kao
odgovor na potrebu
standardizacije tehnologija i
upravo to joj je i posao.
• OSI model dijeli mrežnu
komunikaciju na 7 slojeva (engl.
layer). Svaki od tih slojeva nosi
određenu ulogu u prijenosu
podataka mrežom.
1.4.1 OSI model

• Podaci putuju slojevima OSI modela točno određenim redoslijedom. Tako

aplikacijski sloj može komunicirati isključivo s aplikacijskim slojem na
drugom računalu, dok je na istom računalu prezentacijski sloj jedini sloj
kojemu može proslijediti podatke.
• Isto tako, prezentacijski sloj može komunicirati isključivo s prezentacijskim
slojem na drugom računalu, a na istom računalu može komunicirati s
aplikacijskim i sesijskim slojevima.
• Kod slanja dokumenta preko mreže taj će dokument uvijek proći put od
aplikacijskog sloja preko prezentacijskog sve do fizičkog, a na računalu koje
prima taj dokument put će biti obrnut i ići će od fizičkog preko
podatkovnog (engl. data link) sloja do aplikacijskog.
 OSI model čini sedam slojeva:
7. Aplikacijski sloj (engl. Application Layer)
To je sloj na kojem dolazi do spoja između aplikacije i mrežnog softvera. Na aplikacijskom se sloju nalaze
programi koji omogućavaju mrežnu komunikaciju.
6. Prezentacijski sloj (engl. Presentation Layer)
To je sloj na kojem se nalazi softver koji uspostavlja konvenciju koja će se koristiti prilikom komunikacije,
poput jezika i slično, a glavna mu je namjena biti prevodilac, odnosno prevesti tekst koji želite poslati u
jezik razumljiv mrežnom dijelu softvera koji će taj tekst prenijeti na drugo računalo. Usto, prezentacijski
se sloj brine i o enkripciji i dekripciji podataka.
5. Sloj sesije (engl. Session Layer)
Sloj sesije je zadužen za uspostavu i održavanje sesije između procesa koji komuniciraju.
4. Transportni sloj (engl. Transport Layer)
Na transportnom sloju dolazi do odluke hoće li se koristiti pouzdani (TCP) ili nepouzdani protokol (UDP)
te se na temelju toga od podataka kreiraju segmenti na koje se dodaju određene informacije, poput
odredišnog i ishodišnog porta. Ovisno o tome je li odabran TCP ili UDP, ovaj će sloj brinuti i o tome da
poslani podaci budu isporučeni, tj. tražit će potvrdu svakog paketa koji je poslao.
OSI model čini sedam slojeva:

3. Mrežni sloj (engl. Network Layer)

Sloj koji se brine o tome da podaci budu usmjereni pravim putem do odredišta, odnosno da
ne zalutaju. Paket na mrežnom sloju dobije ishodišnu i odredišnu IP adresu. Ovaj sloj nudi
mogućnost usmjeravan ja podataka preko mreže.
2. Sloj veza (engl. Data Link Layer)
Sloj koji pakete stavlja u okvire (eng. frame) i šalje ih na medij za prijenos podataka. U okvir
se stavlja ishodišna i odredišna fizička adresa uređaja.
1. Fizički sloj (engl. Phisycal Layer)
Sloj na kojem su definirane fizičke osobine mreže.
 Protocol stack
• Na svakom od slojeva rade
određeni protokoli, a
ovisno o tome na kojem se
sloju nalaze, obavljaju i
funkcije koje su predviđene
za taj sloj.
• Svi ti protokoli po
slojevima čine skupinu
protokola (engl. Protocol
stack). Protokoli unutar
skupina brinu se o
pakiranju, slanju i primanju
podataka preko mreže.
 Protocol stack
• Aplikacijski protokoli – nude • Transportni protokoli – • Mrežni protokoli – definiraju
razmjenu podataka među omogućavaju uspostavu pravila logičkog adresiranja i
aplikacijama. komunikacijskog kanala pronalaženja puta računalnim
• Primjeri aplikacijskih između računala i osiguravaju mrežama
protokola: pouzdano kretanje podataka • Primjer mrežnih protokola:
preko njega.
• FTP • IP
• Primjeri transportnih
• SMTP protokola: • IPX
• HTTP • TCP • Apple talk
• POP • UDP
• SPX.
 1.4.2 TCP/IP model
• TCP/IP model je nastao prije OSI modela, što je na neki
način i logično s obzirom na to da je TCP/IP model zapravo
model na kojem radi Internet i proveo je u praksi ono što
OSI objašnjava u teoriji.
• U biti OSI mrežni model detaljnije objašnjava funkcije
pojedinog sloja TCP/IP modela i zapravo ga proširuje
dodatnim slojevima. Većinom se ova dva modela
preklapaju kako je prikazano na slici, no razlike ipak
postoje. Primjerice, dio funkcija transportnog sloja u
TCP/IP modelu, unutar OSI modela dodijeljen je sloju
sesije.
• Ovaj priručnik će koristiti treći model sa slike 1.6.2-1 zato
što treći model koristi osobine i TCP/IP modela i OSI
modela. Aplikacijski i transportni sloj će se u priručniku
obrađivati putem TCP/IP modela, a niži slojevi fizički, sloj
veza i mrežni putem OSI modela.
Hvala na pažnji !