Professional Documents
Culture Documents
Zagreb, 09.09.2011
Kao prvo ovom skriptom ne garantiram prolaz, niti to da su odgovori točni. Odgovore sam tražila prema bilješkama sa
predavanja iz svih centara i Varaždina, te sam se služila knjigom i internetom. Nažalost ne znam koje odgovore profesor
očekuje. Molim vas ukoliko uvidite eventualne greške, potrebne korekcije itd. da ih napravite, pa da i ostalim kolegama koji
budu polagali ispit iz ovog kolegija olakšamo prolaz. Sve zavisi koja će vas pitanja potrefiti! Moj savijet je OBAVEZNO naučiti
zadatke, jer taj 1 bod jakoo puno znači. Pogotovo CRC i ZAŠTITNU SUMU (najčešće se ponavljaju - a vrlo su jednostavni za
prokužiti ).Isto tako naglašavam da treba proći njegove kompletne prezentacije, jer se u ispitu može pojaviti nešto što do
sada nije bilo. Jako je bitno naučiti sve PREDNOSTI i NEDOSTATKE, jer takva pitanja voli ponavljati
SRETNO!!
Prednost: nije ograničen samo na jednu podmrežu, već skup primatelja multicast poruke čine računala
koja se nalaze bilo gdje na internetu. Nedostatak: nužni su multicast poslužitelji, te je svakog primatelja
potrebno prijaviti kao člana multicast skupine.
1|Page
4. Anycast: iz neke grupe možemo izabrati određeni broj primatelja kojima šaljemo podatke. Poruka se
isporučuje najbližem uređaju koji dalje usmjerava paket.
Sličnost: oba predstavljaju oblik komunikacije između računala putem poruka, i u oba imamo jednog pošiljatelja
poruke, a više primatelja. Razlika je u tome što se kod broadcasta podaci šalju svim sudionicima u lokalnoj
mreži, dok multicast nije ograničen samo na jednu podmrežu, a poruka se šalje grupi primatelja. Skup (grupu )
primatelja multicast poruke čine računala koja se nalaze bilo gdje na internetu. Kod multicasta je potrebno svakog
primatelja prijaviti kao člana multicast skupine.
Strukturiranje u slojeve
2|Page
Primjer NAPISATI: applikacija 1 šalje podatke applikaciji 2. Da bi se podaci poslali oni prolaze kroz 5 slojeva
(Aplikacijski sloj, Transportni sloj, Sloj mreže, Sloj veze i Fizički sloj). Aplikacijski sloj će generirati podatke i
zatražiti će uslugu Transportnog sloja na SAP-u gdje će svoju podatke predati kao SDU. Nakon što je
transportni sloj zaprimio taj SDU on ne razumije unutarnju strukturu podataka u SDU već na taj SDU dodaje
svoje zaglavlje (pr. broj porta) i time taj SDU sa zaglavljem postaje PDU transportnog sloja. Taj PDU se
prosljeđuje sloju mreže kao SDU jer opet ovaj sloj ne razumije unutarnju strukturu podataka u SDU pa opet
na taj SDU nadodaje svoje zaglavlje i prosljeđuje sloju veze koji opet generira svoj PDU. Putem fizičkog sloja
se podaci prosljeđuju do sloja veze koji čita svoje zaglavlje u PDU te vrši određene akcije i preostale podatke
šalje sloju mreže koji čita i odstranjuje svoje zaglavlje i prosljeđuje do transportnog sloja koji čita i odstranjuje
svoje zaglavlje te Aplikacijskom sloju prosljeđuje izvorne podatke app1. (korisnički podaci). Podaci se šalju
putem uređaja pr. switchevi ili ruteri.
Slika: PUT PORUKE VERTIKALNO OD IZVORIŠTA DO ODREDIŠTA: „silaz“: svaki sloj dodaje zaglavlje,
„uzlaz“: zaglavlje se odstranjuje.
PDU ili Protocol Data Units je podatkovna jedinica protokola koju čini SDU+zaglavlje nekog sloja. NPR.
Aplikacijski sloj će generirati podatke i zatražiti će uslugu Transportnog sloja na SAP-u gdje će svoju podatke
predati kao SDU. Nakon što je transportni sloj zaprimio taj SDU on ne razumije unutarnju strukturu podataka u
3|Page
SDU već na taj SDU dodaje svoje zaglavlje (pr. broj porta) i time taj SDU sa zaglavljem postaje PDU transportnog
sloja.
Instance sloja n na različitim računalima razmjenjuju Protocol DataUnits (PDUs), svaki PDU sadrži
zaglavlje (Header) .
PDU sloja N postaje SDU sloja N-1.
Možda je odgovor samo putem poruka, a možda nešto treće – nisam sigurna.
Client-Server-Paradigma je centralizirana arhitektura što u pravilu znači da je 1 server i više client-a, a taj server
predstavlja centralnu jedinicu.
Nedostatak: ako server nije dostupan nema ni usluge; ukoliko dodje do pada servera usluga također nije
dostupna (budući da postoji samo 1 server). Može također doći i do opterećenja mreže u situacijama kada samo
1 server mora da odgovori na zahtjeve svih klijenata.
Prednost: s obzirom da server ima fiksnu i dobro poznatu IP adresu i da je uvijek dostupan
( raspoloživ) klijent u svakom trenutku može da komunicira sa njim. Clijent ne troši stalno mrežne resurse kao što
ih server troši, jer je na mreži samo kada želi neke usluge od servera te može da koristi sve njegove raspoložive
resurse.
4|Page
Organizacija se sastoji od komponenti : KS (korisničko sučelje), A (aplikacija), BP (baza podataka)
Kod takve organizacije na strani client-a se nalazi dio KS, dok se na strani servera nalazi preostali dio KS,
cijela A i cijela BP. Primjer ovakve organizacije su: studomat, bankovni sustavi itd.
TANKI KLIJENT
Prednost : manje korištenje resursa clienta naspram serveru; minimalni hardware-ski zahtjevi, jeftina
računala a time i minimalni troškovi održavanja.
Nedostatak :ako nemamo vdostupnost veze sa serverom ezu ne možemo raditi ništa jer se cijela A i BP
nalaze na strani servera; nema autonomnost; ovisan o serveru.
DEBELI SERVER
Prednost: lakše kontroliranje sigurnosti i integriteta podataka; logika aplikacija je riješena na strani servera
Nedostatak: preveliko opterećenje servera ; visoki troškovi zbog velikog broja korisnika i velikih hardware-
skih zahtjeva, usporen rad cijelog sustava jer se cijela procedura odvija na strani servera.
Kod takve organizacije na strani klijenta se nalazi cijelo KS, cijela A i dio BP, dok se na serveru nalazi
preostali dio BP.
DEBELI KLIJENT
Prednost: mrežne resurse možemo koristiti bez obzira da li smo u komunikaciji sa serverom (zbog podjele
BP-a); većina procesiranja je na klijentu; pruža korisniku fleksibilnost; daje bolje performanse; ima veliku
snagu obrade podataka; neovisnost o poslužitelju i stalnoj mrežnoj povezanosti
5|Page
Nedostatak: zahtjeva velike resurse; to su skupa klijentska računala, skupa za održavanje; antivirusni
programi se moraju instalirati na svakog pojedinog klijenta.
TANKI SERVER
Prednost : manje korištenje resursa; koristi minimalno hardware-a i software-a da podrži zahtjeve klijenata;
jeftin za održavanje; mali teret obrade jer je većina obrade na klijentu.
Nedostatak: podjela baze – ako ažuriramo podatak na strani clienta moramo i na strani servera kako bi se
očuvao integritet podataka, manja sigurnost
* To gore se nauči pa znate i odgovore na pitanja tanki klijent/ tanki server, fat server itd.
„Orijentiran na vezu“ (conection – oriented) prije slanja podataka se gradi veza (dakle dogovaraju se
komunikacijski parametari) .
FAZE:
1. građenje veze (dogovaranje parametara kao što su put kojim će se slati paketi, veličina buffera u
pojedinim ruterima itd.)
2. slanje i primanje podataka
3. raskidanje veze
U 1. fazi rezerviramo odgovarajuće resurse, a u 3. fazi ih oslobađamo da netko drugi može slati podatke.
Kad dogovaramo parametre prijenosa možemo postići da se paketi šalju unutar točno određenog vremena ili
da je vremenski razmak između paketa uvijek isti; u vezi s tim vremenima je i pouzdanost( da paketi dođu na
vrijeme)
UKRATKO TCP: pouzdan, orijentiran na vezu, ima kontorolu pogrešaka, kontrolu toka i opterećenja,
apstrahira tok byte-ova, NE osigurava kvalitetu usluge. Prednost: garantira isporuku SVIH podataka.
Nedostatak: ne pruža garanciju u pogledu brzine i ne osigurava kvalitetu usluge.
„Ne orijentiran na vezu“ (Conectionless) – ne gradi vezu, kad imamo podatke za slanje onda ih šaljemo, za
razliku od TCP-a gdje dogovaramo put kojim će se paketi slati ,ovdje se ništa ne dogovara i paketi se mogu
slati različitim putevima. Nema redoslijeda slanja.
U nekim slučajevima ovo može biti i prednost npr. ako pukne veza između 2 rutera kroz koje moraju proći
paketi jer je tako definirano korištenjem TCP paketi neće biti primljeni, a korištenjem UDP-a paketi se mogu
6|Page
slati nekim drugim putem kroz neke druge rutere pa će biti primljeni. Nepouzdan je zato što svi paketi ne
dolaze istim putem, neki se mogu izgubiti, a ako je memorija rutera puna neki paketi mogu biti uništeni.
UKRATKO UDP : jednostavan, nepouzdan, nije orijentiran na vezu; nema kontrolne mehanizme; ne osigurava
redoslijed. Prednost: ako koristimo UDP nema velikog overhead-a i nema zagušenja.
Ako radimo aplikaciju onda je korištenje UDP-a složenije jer se u samoj app moraju nalaziti i kontrolni
mehanizmi => TCP jednostavniji jer se kontrolni mehanizmi nalaze na transportnom sloju a ne u samoj app.
Sličnosti: niti jedan od ova 2 protokola ne pruža nikakve garancije u pogledu kašnjenja.
Multipleksiranje: prijenos segmenata različitih korisničkih procesa transportnim slojem na izvornom hostu.
Demultipleksiranje: predaja segmenata različitim korisničkim procesima na transportnom sloju odredišnog
hosta.
Se koristi kako bi mogli otkriti eventualne pogreške u prenošenju IP adrese. Informacija o IP adresi se treba
prenjeti sa sloja 3. sloja na 2. sloj pa je zbog toga pseudo zaglavlje. Pseudo-zaglavlje sadrži izvornu i odredišnu
IP adresu, broj protokola (17 za UDP) i duljinu segmenta. Prednost: provjera kontrolnog zbroja prepoznaje i
pogreške u IP adresama, npr. krivo proslijeđene segmente. Nedostatak: povreda principa uslojavanja.
1. Gubitak - Ne može se tolerirati kod prijenosa datoteka, online bankarstva itd. - Djelomično se može
tolerirati u multimediji.
2. Brzina veze - Tradicionalne aplikacije kao FTP, e-mail i HTTP ne zahtijevaju fiksnu brzinu veze (bit
rate), ali je “bolje” ako imaju veliku brzinu veze. Multimedija u realnom vremenu zahtijeva donju granicu
kod brzine veze.
3. Vrijeme kašnjenja - Tradicionalne aplikacije ne zahtijevaju maksimalno vrijeme kašnjenja, ali su
također “bolje” kod kraćih vremena. Multimedija u realnom vremenu i interaktivne igre zahtijevaju kratko
vrijeme kašnjenja. Upravljanje tehničkim uređajima često zahtijeva garanciju neke gornje granice kod
vremena kašnjenja.
Multimedija i interaktivne igre zahtijevaju kratko vrijeme kašnjenja jer se stvaraju NEPRIRODNE PAUZE npr u
komunikaciji putem skype-a, ili kod igrica, igrač čeka dugo vrijeme reakcije suigrača pa to umanjuje
REALISTIČNOST date aplikacija koja time gubi svoja svojstva i postaje neupotrebljiva. Stoga je bolje da je
kašnjenje što kraće, a brzina što veća.
7|Page
PITANJE: ŠTO JE URL I ŠTO SADRŽI?
URL je Uniform Resource Locator. URL sadrži ime računala nekog Web-servera i stazu prema nekom objektu
(datoteci) tamo.
Procedura: Web-Browser postavlja upit Web-server-u za taj objekt. Web-server vraća objekt Web-browser-u.
Web-browser prikazuje objekt u korisniku čitljivom obliku (podaci su najčešće zapisani u HTML dokumentu koji se
prikazuju u obliku čitljivom korisniku).
1. HTTP REQUEST
2. HTTP RESPONSE
Format poruke:
zaglavlje sadrži
kontrolne podatke, a tijelo korisničke podatke.
8|Page
PITANJE: ŠTO PREDSTAVLJA POLJE METHOD U PORUCI ZA UPIT?
GET: poziv nekog dokumenta, sastoji se iz metode, URL-a, verzije (podaci se šalju od servera prema clientu
pr. web stranica)
HEAD: poziv metapodataka nekog dokumenta (pr metapodataka je pretraživanje po kjučnoj riječi
POST: slanje podataka web-serveru (podaci se šalju od clienta prema serveru pr. ispunjavanje obrasca na
internetu)
Format poruke:
Sadrži verziju ( http verziju ), statusni kod ( npr.200) i frazu (npr. „OK“ )
9|Page
PITANJE: NEPERZISTENTAN I PERZISTENTAN HTTP TIJEK
1. ne-perzistentan HTTP
šalje se 1 upit (npr. HTML dokument se može sastojati od slike, teksta i tablica a oni su objekti tog
dokumenta), a transportni protokol za svaki objekt tog upita generira 1 TCP vezu (1 TCP veza za sliku,
1TCP veza za tekst i 1TCP veza za tablicu), KOJU server je briše odmah nakon slanja objekta
osnovna stranica i ugniježđeni objekti (slike) sekvencijalno (slanje u nizu) ili više paralelnih veza za
ugniježđene objekte
Prednosti: ne gube se svi podaci ako pukne veza
Nedostaci: koristi više mrežnih resursa
2. perzistentan HTTP
Port identificira (adresira) pojedinu aplikaciju unutar računala. Port je broj od 0 - 65535. Standardni port web
servera: 80
Zato što omogućava smanjenje vremena čekanja korisnika i mrežnog prometa uporabom pomoćnog
međuspremnika (cache). Cache je server za web browser, a client za web server. Dakle u
10 | P a g e
Proxy sadrži kopiju podataka sa servera, nakon što client pošalje upit proxy serveru, ako on ima spremljene te
podatke koji se traže u svojoj memoriji, šalje odgovor clientu (upit se nije slao serveru) ako pak nema te podatke
koji se traže prosljedit će upit serveru.
Samim time što proxy sadrži kopiju podataka može se desiti da se podaci na serveru s vremenom promijene, pa
podaci na proxy serveru ne budu aktualni, no proxy može poslati upit serveru da li su njegovi podaci (neki
objekat) još uvijek aktualni.
Kod slanja upita da li je objekt promijenjen ili ne, šalje se datum kojeg ima proxy zabilježen o tom objektu i ako je
taj datum isti i kod servera objekt nije promijenjen odnosno još uvijek je aktualan, ako je promijenjen proxy će
preuzeti podatke iz HTTP odgovora i ažurirati svoju bazu.
Prednost: brži dohvat podataka, smanjuje se vrijeme čekanja korisnika i mrežnog prometa
Nedostatak: Proxy košta, trebaju dodatna ulaganja. Ukoliko nema ažurirane sadržaje produžuje se vrijeme
čekanja, ALI ukoliko ima ažuriran sadržaj koji klijent treba ubrzava cijelu stvar.
PITANJE: Kod FTP-a je potrebna je 1 TCP veza za razmjenu upravljačkih podataka i posebna TCP veza za
prijenos svake datoteke. Navedite barem 2 predosti i 2 nedostatka ovog pristupa!!
Prednosti: s dvije veze povećavamo propusnost, server ne šalje tražene datoteke klijentu dok ne identificira
korisnika, tek nakon identifikacije uspostavlja vezu za prijenos
Nedostaci: velik utrošak resursa => jednom rezerviramo resurse za 1 vezu, a drugi put za drugu. Dolazi do
opterećenja servera.
Nadzor i administracija mreže = složen HW/SW sustav (mnogo uređaja, vodova, strukture podataka, …)
Prema ISO slijedećih 5 područja (FCAPS) primjene mreže
F (fault ili pogreška): nadgledanje, dokumentacija, mjere reakcije => upravljanje pogreškama
=> mjere koje je potrebno poduzeti da bi se te pogreške ispravile.
TTS sustavi (Trouble Ticket Systems) – to su baze koje sadrže pogreške i za svaku pogrešku
sadrže mjere reakcije (pr. pogreška može biti upisana kriva adresa a mjera npr. Provjerite da li
ste dobro upisali adresu)
TTS ima na jednom mjestu definirane sve tipove pogrešaka i takav sustav u velikoj mjeri
rastereti administratora od gubljenja vremena za takve probleme
Može se desiti da i uz taj sustav ne možemo ukloniti pogrešku pa nju administrator prosljeđuje
svom nadređenom
Problem kod propagacije => npr. Iz poruke možemo zaključiti da je problem u serveru a nije u
serveru već u vodu (razmnožavanje pogrešaka)
Uređajima također možemo definirati određena prava npr. Možemo definirati uređajima iz svoje
mreže da na prosljeđuju pakete na neke druge rutere
12 | P a g e
P (performance ili učinak): nadgledanje opterećenja, propusnost, vrijeme odgovora,
dokumentacija (npr. za nadzor SLA - Service Level Agreements), mjere reakcije
S (security ili sigurnost): nadgledanje i kontrola pristupa, upravljanje ključevima, npr. pravila
filtriranja za firewall (pravila filtriranja je moguće odrediti za web server npr. Da mu određene
adrese ne mogu pristupiti => pr. studomatu definramo da mu mogu pristupiti samo rač. iz
hrvatske) , Intrusion Detection
Učinak se odnosi na nadgledanje opterećenja, propusnost, vrijeme odgovora, dokumentacija (npr. za nadzor SLA
- Service Level Agreements), mjere reakcije, dok se sigurnost odnosi nadgledanje i kontrola pristupa, upravljanje
ključevima, npr. pravila filtriranja za firewall (pravila filtriranja je moguće odrediti za web server npr. Da mu
određene adrese ne mogu pristupiti => pr. studomatu definramo da mu mogu pristupiti samo rač. iz hrvatske)
Ovisnost: Promjena u bilo kojem području odrazit će se i u drugim područjima => npr. povećamo sigurnost –
pogoršamo učinak (dakle dolazi do veće opterećenosti)
GET: čitanje neke Managed Object varijable od strane Managing Entity (informacija agentu da entitetu
treba poslati neke podatke
SET: postavljanje (aktualiziranje) neke Managed Object varijable od strane Managing Entity pr. veličina
buffera koju želimo rezervirati
također GET-NEXT (čita sljedeći element u tablici) i GET-BULK (pr. jednom nardbom je moguće isčitati
sve podatke iz tablice(grupni podaci))!!! za strukture podataka => jedan upit, a skupni odgovor
Za ove naredbe dolazi inicijativa od strane entiteta
TRAP: obavijest od strane Management Agent o nekoj pogrešci, inicijativa dolazi od strane agenta pr.
ruter2 nije u funkciji što zna ruter 1 jer je njegov korisnik pa ruter2 generira poruku o grešci i šalje ju
clientu (entitetu)
PITANJE: Na koji način agent samoinicijativno može poslati poruku nekom klijentu?
Putem poruke TRAP...
Stop-and-Wait
pošiljatelj dodaje – u svrhu prepoznavanja pogreške – kontrolni zbroj ili Cyclic Redundancy Check (CRC)
primatelj šalje potvrdu (acknowledgment, ACK)
nakon timeout-a (= potvrda nije stigla) paket se ponovo šalje
13 | P a g e
za prepoznavanje mogućih duplikata potrebni su redni brojevi (SQN – sequence number)
KAKO POŠILJATELJ REAGIRA AKO PRIMATELJ POŠALJE POTVRDU O PRIMITKU PAKETA. KAKO
REAGIRA AKO NE DOBIJE POTVRDU. KAKO REAGIRA AKO DOBIJE DUPLU POTVRDU. ŠTO RADI
POŠILJATELJ KADA OD PRIMATELJA PRIMI 2 ISTE POTVRDE? KAKO PRIMATELJ REAGIRA AKO
DOBIJE DVA ISTA PAKETA OD POŠILJATELJA – ovo sve pročitajte i probajte prokužiti šta se u kojem
slučaju dešava. Uz pitanje profesor zna postaviti i pitanje ZAŠTO tako da treba i objasniti.
neformalan opis:
Ponašanje pošiljatelja
1. Šalji paket s aktualnim SQN i uključi timer
2. Ako se ACK vrati bez pogreške bita i s aktualnim SQN prije isteka timeout-a, inkrementiraj SQN
(povećaj za 1) i vrati se na 1. korak
1. Ako je timeout istekao, ponovo šalji paket, također ponovo uključi timer i vrati se na 2. korak
Ponašanje primatelja
Ako je paket primljen bez pogreške bita i s aktualnim SQN, šalji ACK s aktualnim SQN i inkrementiraj
SQN; inače ponovo šalji posljednji ACK
Pošiljatelj starta timer kad pošalje paket (uloga timera jest da se označi koliko će se dugo čekati na potvrdu
(ACK), kad ne bi bilo timera moglo bi se ćekati unedogled ako se ACK na putu negdje zagubi), ako je timer
istekao a paket je stigao na odredište međutim potvrda se negdje zagubila i nije stigla unutar timera, pošiljatelj će
poslati taj isti paket i kad on stigne na odredište primatelj će imati 2 ista paketa zato se uvodi SQN kako bi se
duplikati eliminirali
Nedostatk ovog protokola: dugo traje =>resipanje resursa računala i resursa mreže (zbog slanja 1 paketa i
primanje 1 potvrde) => nije ekonomično iz tog razloga su bolje varijante kliznog prozora jer se šalje više paketa a
ne samo 1, a ACK potvrda nam potvrđuje primitak cijele grupe paketa.
Pošiljatelj:
14 | P a g e
4. nakon što je startao timer ovdje se nalazi u stanju čekanja potvrde ACK1
Primatelj:
Pošiljatelj:
Pošiljatelj:
15 | P a g e
4. stanje timouta (isteklo je vrijeme timera), pa se ponovno vrši akcija slanja paketa SQN2 i opet se starta
timer
5. stanje čekanja potvrde ACK2
Primatelj:
Pošiljatelj:
Pošiljatelj:
Primatelj:
16 | P a g e
4. vrši se akcija primitka paketa, provjerava se da li su uvjeti zadovoljeni ([biterror(pkt) SQN(pkt)=SQN] -
nije se dogodila nikakva pogreška i primljen sqn je jednak aktualnom sqn-u), ekstakta paket i šalje
pošiljatelju ACK sa aktualnim SQN brojem i CRC-om), nakon što je poslao ACK povećava SQN za 1
(sljedeći ACK4)
5. prelazi u stanje čekanja na paket sa SQN=4
Pošiljatelj:
6. stanje timouta (isteklo je vrijeme timera), pa se ponovno vrši akcija slanja paketa SQN3 i opet se starta
timer
7. stanje čekanja potvrde ACK3
8. vrši se akcija primanja paket i provjerava se da li su uveti zadovoljeni ([biterror(pkt) v SQN(pkt) SQN] –
jedan uvjet nije zadovoljen jer pristigli paket s SQN3 ne odgovara aktualnom paketu kojeg mi očekojemo a
to je SQN4 (dobili smo duplikat)), nakon što je primatelj otkrio da je dobio duplikat šalje prethodnu ACK3
Pošiljatelj:
10. vrši se akcija primitka potvrde, provjerava se da li su zadovoljeni uvjeti ([biterror(ACK) SQN(ACK)=SQN]
– nema pogreške u prijenosu i SQN ACK-a je jednak aktualnom SQN-u), nakon što su uvjeti zadovoljeni
stopira timer i povečava SQN za 1 (sada je aktualni SQN4) i prelazi u novo stanje
11. stanje spremnosti da pošalje novi paket sa SQN4
17 | P a g e
Pošiljatelj:
Primatelj :
Pošiljatelj:
6. stanje timouta (isteklo je vrijeme timera), pa se ponovno vrši akcija slanja paketa s SQN4 i opet se starta
timer
7. stanje čekanja potvrde ACK4
Primatelj:
8. vrši se akcija primanja paket i provjerava se da li su uveti zadovoljeni ([biterror(pkt) v SQN(pkt) SQN] –
jedan uvjet nije zadovoljen jer pristigli paket s SQN4 ne odgovara aktualnom paketu kojeg mi očekojemo a
to je SQN5 (dobili smo duplikat)), nakon što je primatelj otkrio da je dobio duplikat šalje prethodnu ACK4
9. stanje čekanja paketa s SQN5
18 | P a g e
Stiže zakašnjela ACK4 do pošiljatelja koji je u stanju čekanja potvrde
Pošiljatelj:
10. vrši se akcija primitka potvrde, provjerava se da li su zadovoljeni uvjeti ([biterror(ACK) SQN(ACK)=SQN]
– nema pogreške u prijenosu i SQN ACK-a je jednak aktualnom SQN-u), nakon što su uvjeti zadovoljeni
stopira timer i povečava SQN za 1 (sada je aktualni SQN5) i prelazi u novo stanje
11. stanje spremnosti da pošalje novi paket sa SQN5
U međuvremenu stiže ACK4 potvrda koju je primatelj poslao kada je zaprimio duplikat
12. pošiljatelj vrši akciju primitka potvrde, prepoznaje duplikat ACK4 i ignorira primljenu potvrdu te se nakon
toga opet nalazi u stanju spremnosti da pošalje novi paket s SQN5
Pošiljatelj:
6. stanje timouta (isteklo je vrijeme timera), pa se ponovno vrši akcija slanja paketa s SQN5 i opet se starta
timer
7. stanje čekanja potvrde ACK5
19 | P a g e
I ovaj put je paket s SQN5 uspješno proslijeđen primatelju
primatelj u stanju čekanja paketa s SQN6
Primatelj:
8. vrši se akcija primanja paket i provjerava se da li su uveti zadovoljeni ([biterror(pkt) v SQN(pkt) SQN] –
jedan uvjet nije zadovoljen jer pristigli paket s SQN5 ne odgovara aktualnom paketu kojeg mi očekojemo a
to je SQN6 (dobili smo duplikat)), nakon što je primatelj otkrio da je dobio duplikat šalje prethodnu ACK5
9. stanje čekanja paketa s SQN6
Pošiljatelj:
10. vrši se akcija primitka potvrde, provjerava se da li su zadovoljeni uvjeti ([biterror(ACK) SQN(ACK)=SQN]
– nema pogreške u prijenosu i SQN ACK-a je jednak aktualnom SQN-u), nakon što su uvjeti zadovoljeni
stopira timer i povečava SQN za 1 (sada je aktualni SQN6) i prelazi u novo stanje
11. stanje spremnosti da pošalje novi paket sa SQN6
U međuvremenu stiže ACK5 potvrda koju je primatelj poslao kada je zaprimio duplikat
12. Pošiljatelj vrši akciju primitka potvrde, prepoznaje duplikat ACK5 i ignorira primljenu potvrdu te se nakon
toga opet nalazi u stanju spremnosti da pošalje novi paket s SQN6
20 | P a g e
Prostor rednih brojeva (sequence number space)
Ako imamo veliki SQN onda prenosimo velik br. Bitova što povećava mogućnost pogrešaka i overhead
GO – BACK – N
SELECTIVE REPEAT
21 | P a g e
KODIRANJE
– Paritetni bitovi
– Zaštitna suma
– CRC
– Primjer na ploči!
– Primjer na ploči!
• Kodovi za otkrivanje i ispravljanje pogrešaka se koriste i u mrežnim protokolima viših razina, ali imaju najveći
značaj na sloju podatkovne
Veze
1. PARITET
Imamo niz bitova i na njih nadodamo još neke bitove prije slanja => moramo znati dužinu bitova same riječi
22 | P a g e
Nema greške
23 | P a g e
Zaštitna suma
• Primjer na ploči:
• Internet Checksum
– IP,UDP,TCP
CRC
CRC –primjene
25 | P a g e
26 | P a g e
27 | P a g e
ZADACI – PRIMJERI ZA RJEŠAVANJE KOJI DOLAZE U ISPITU
00000000 0
00000001 1
00000010 2
00000011 3
28 | P a g e
00000100 4
00000101 5
00000110 6
00000111 7
00001000 8
00001001 9
00101101 45
0000000000000001 1
0000001000000011 515
0000010000000101 1029
0000011000000111 1543
0000100000001001 2057
0001010000011001 5145
a) Informacija koja se prenosi je 10011011, dogovoreni polinom djelitelj je 11001, izračunaj zaštitne bitove i zapiši
poruku koja se šalje.
Rješenje:
b) Informacija koja se prenosi je 11010, dogovoreni polinom djelitelj je 101, izračunaj zaštitne bitove i zapiši
poruku koja se šalje.
Postupak:
29 | P a g e
(x^4+x^3+x)*x^2=x^6+x^5+x^3
(x^6+x^5+x^3):(x^2+1)=x^4+x^3+x^2+1
x^6+x^4
x^5+x^4+x^3
x^5+x^3
x^4
x^4+x^2
x^2
x^2+1
Rješenje:
Zaštitni bitovi: 01
c) Informacija koja se prenosi je 111010, dogovoreni polinom djelitelj je 101, izračunaj zaštitne bitove i zapiši
poruku koja se šalje.
Rješenje:
Zaštitni bitovi: 11
d) Informacija koja se prenosi je 00111011, dogovoreni polinom djelitelj je 110, izračunaj zaštitne bitove i zapiši
poruku koja se šalje.
Rješenje:
Zaštitni bitovi: 10
e) Informacija koja se prenosi je 10100101, dogovoreni polinom djelitelj je 10101, izračunaj zaštitne bitove i zapiši
poruku koja se šalje.
Rješenje:
Uputa:
Izračunati zaštitne bitove i usporediti ih s pristiglim. Ako su isti, onda nema pogreške.
Rješenje:
g) Stigla je poruka 111110111001 u kojoj su informacije zaštićene CRC metodom, a dogovoreni polinom djelitelj je
11101. Je li poruka ispravno prenesena? (Dokazati proračunom.)
Rješenje:
3) Računalo A šalje računalu B datoteku od 30000000 bitova putom koji se sastoji od dva voda kapaciteta od po
10 Mb/s i jednog usmjernika tipa spremi-i-otpremi, store-and-forward).
Dužina svakog voda je 5.000 km. Brzina širenja signala vodom je 2*108 m/s. Prije prijenosa jedinici (jedinicama
prijenosa podataka: paketima) dodaje se zaglavlje dužine 50 bajtova (400 bitova). Odrediti vrijeme potrebno da
se čitava datoteke dostavi računalu B:
Rješenje:
Mpaketa A = 30000400 b
31 | P a g e
Rješenje:
Mpaketa A = 10000400 b
Mpaketa A = 3400 b
4) Propusnost Eterneta
a) Odredite maksimalnu propusnost Fast Etherneta (100Mb/s) na razini podatkovne veze.( Koja se maksimalna
količina korisnih podataka koji se mogu prenijeti Ethernetom u jedinici vremena?)
Rješenje:
Propusnost je maksimalna kada je veličina okvira maksimalna (1500B podataka) i stalno se šalju okviri, a nema
sudara.
AB
Rješenje:
propusnost≈9,753 Mb/s
c) Odredite maksimalnu propusnost Etherneta na razini podatkovne veze, ako se šalju samo
propusnost≈5,476 Mb/s
5) Ethernet CSMA/CD
32 | P a g e
uslijed propagacije između dva čvora 225 bitovnih vremena. Pretpostavite da čvor A
započinje slanje okvira i da, prije nego što on završi, čvor B počinje sa slanjem okvira. Može li
A završiti s prijenosom okvira prije nego što otkrije da je B slao podatke? Zašto može, ili zašto
ne može? Ako je odgovor da, onda A pogrešno vjeruje da je njegov okvir uspješno prenesen
prenošenjem okvira u t = 512 + 64 bitovnih vremena. Prema tome, odgovor je ne, ako signal
čvora B stigne do A prije t = 512 + 64 vremena trajanja jednog bita. U najgorem slučaju, kada
Rješenje:
t=576 b.v , A bi završio sa slanjem, ali bi zadnji bitovi još putovali po vodu zbog
U najgorem slučaju u trenutku u trenutku t=224b.v B započinje sa slanjem (Zapravo točnije bi bilo t=225-ε,
gdje je ε vrlo mali broj blizak nuli)
U trenutku t=255 b.v B otkriva sudar i počinje slati JAM signal (48 bitova)
Kako je 449 < 576 i čvor A dalje šalje i istovremeno osluškuje vod, on onda također detektira sudar.
PITANJE: DA LI ROUTERI IMAJU IP ADRESE? AKO DA, KOLIKO? AKO NE, ZAŠTO?
Ovo za rutere nisam sigurna L navodno router ima IP adresu i može primati od 0 – 255
Na net-u našla sljedeće: Svako računalo i router na Internetu ima jedinstvenu IP adresu. IP adrese dodjeljuje NIC
(Network Information Center).
IP adresa sastoji se od 32 bita tj. 4 byta (okteta), koji se kod zapisa odvajaju točkama (XXX.XXX.XXX.XXX).
Svaki od 4 okteta zapisuje se decimalno (od 0 do 255),
npr. heksadecimalna adresa C0290614 se piše kao 192.41.6.20. IP adresa ima dva dijela:
Klasa A može imati otprilike 16 milijuna računala i njoj može pripadati do 126 mreža. Ova klasa je predviđena za
mreže s velikim brojem računala.
Klasi B pripadaju mreže koje imaju do 65 536 računala, a takvih mreža može biti 16384.
33 | P a g e
Klasa C je najmanja i obuhvaća mreže koje imaju do 256 računala. U ovoj klasi može biti do 2 milijuna mreža.
Klasa D koja počinje sa 1110, a nakon toga slijedi adresa, koristi se za istovremeno pristupanje grupi računala
(difuzija u grupi). Zauzima IP adrese od 224.0.0.0 do 239.255.255.255.
Klasa E koja započinje sa 11110 i zauzima adrese od 240.0.0.0 do 247.255.255.255 služi za buduće korištenje.
Neke adrese imaju posebnu namjenu, te se ne dodjeljuju određenom računalu na mreži. Adrese kod kojih mrežni
broj ima posebno značenje:
• IP adresa sa svim bitovima u 1 omogućava difuziju (engl. broadcast) tj. slanje svim računalima u lokalnoj
mreži
• IP adresa sa određenim mrežnim brojem, a svim ostalim bitovima u 1, omogućava slanje paketa svim
računalima u udaljenim lokalnim mrežama
IP protokol koristi mrežni dio IP adrese (mrežni broj), a puna se adresa gleda tek kad paket dođe na odredišnu
mrežu. Kad IP datagram dođe do usmjernika gleda se adresa odredišta u tablici usmjeravanja. Ako je za udaljenu
mrežu prosljeđuje se sljedećem usmjerniku, a ako je u lokalnoj mreži šalje se direktno na odredište. Ako se
adresa ne nalazi u tablici usmjeravanja šalje se usmjerniku (routeru) sa “većom” tablicom.
Podjela IP adrese na adresu mreže i adresu računala omogućila je efikasno administriranje adresa i
usmjeravanje paketa. Međutim u praksi je velik broj adresa računala unutar dodjeljenog bloka ostao neiskorišten,
jer je svaki korisnik uzimanjem jedne mrežne klase rezervirao veliki broj pojedinačnih IP adresa za svoje buduće
potrebe.
34 | P a g e