Devet Predavanja o Pčelama

Rudolf Steiner: Rudolf Steiner - Devet predavanja o pelama.
doc 1
Devet predavanja o pelama

dr. Rudolf Steiner

GA 351
Nesvjesna mudrost sadrana u pelinjem gnijezdu gnijezdo je u stvarnosti proeto ljubavlju i kako
se to odnosi na ljudska proivljavanja zdravlja, civilizacije, i kozmosa obimno je opisano u ovoj
jedinstvenoj knjizi.

Devet od petnaest predavanja od Rudolfa Steinera radnicima na Goetheanum-u, Dornach, vicarska
1923. Ona su dio serije predavanja pod naslovom, Funkcioniranje Duha u prirodi i ovjeku. Bie
Pele. Objavljeno na njemakom kao, Mensch und Welt. Das Wirken des Geistes in der Natur. Ueber
das Wesen der BieneN. Vortraege fuer die Arbeiter am Goetheanumbau.

Prijevod Ivica Bartulica, za osobne potrebe i prijatelje. Tekst itate na vlastitu odgovornost.
PREDAVANJE I
Dornach, 3. veljae 1923.
Dobro jutro, gospodo! Da li ste od naeg zadnjeg susreta mislili na neko pitanje koje
biste me pitali?
(Postavljeno je pitanje u vezi efekata absinta, kao i pitanje razlike izmeu pela i
osa.)
Dr. Steiner:
Postavljajui ovo pitanje gospodin u publici, kao strunjak pelar, privlai nau
panju na razlike u ivotu pela i onom od osa. Ovdje ima dosta slinosti, a nedavno
sam vam opisivao ivot osa. ivot pela dosta mu nalikuje, ali, u drugu ruku, u
pelinjem gnijezdu postoji veoma poseban i izvanredan ivot. Kako to moemo
objasniti?
Rudolf Steiner: Rudolf Steiner - Devet predavanja o pelama.doc 2
Vidite, to se ne moe potpuno objasniti bez sposobnosti duhovne percepcije. Da je
ivot gnijezda iznimno mudro organiziran nitko tko ga je ikada promatrao ne moe
porei. Prirodno, nitko ne moe rei da pele imaju istu vrstu inteligencije koju ima
ovjek, poto mi imamo instrument mozga, dok pele nemaju nieg takvog; prema
tome univerzalna svjetska mudrost ne moe biti uvuena u njihova tijela na isti nain.
Ali utjecaji koji dolaze iz cijelog okolnog univerzuma ine, nita manji, rad iznimne
snage u pelinjem gnijezdu. Zaista, jedino se moe doi do pravog razumijevanja o
tome to je zapravo ivot pela, kada se uzme u obzir da cijelo okruenje Zemlje ima
veoma veliki utjecaj na ivot kolonije. Ovaj ivot unutar gnijezda poiva na injenici
da pele, u mnogo veoj mjeri nego mravi i ose, rade tako potpuno zajedniki, tako
ureujui svoje aktivnosti da je sve u harmoniji.
Ako bi netko razumio kako je do toga dolo, morao bi rei: U ivotu pele je sve to
druga stvorenja izraavaju kroz spolni ivot, u sluaju pela, potisnuto, veoma
znaajno potisnuto; izbaeno u pozadinu. Jer vidite, u sluaju pela, reprodukcija je
ograniena na sasvim malo iznimnih enskih individualnosti matica na sasvim
malo izabranih individualnosti, jer je u drugima spolni ivot vie ili manje potisnut.
Ali ljubav je ono to je prisutno u spolnom ivotu, a ljubav spada u oblast due;
nadalje, kroz injenicu da odreeni tjelesni organi rade pod utjecajem duevnih
snaga, ti organi postaju sposobni otkriti, izraziti ljubav. Prema tome, poto je sve ovo
u prirodi pela potisnuto u pozadinu, i rezervirano samo za maticu, sav ostali spolni
ivot kolonije transformiran je u one aktivnosti koje pele razvijaju unutar sebe.
To je bio razlog da je u starim vremenima, mudar ovjek koji je imao znanje o
svemu ovom sasvim razliito od znanja dananjeg ovjeka, da je taj mudar ovjek
povezao sva udesna zbivanja unutar gnijezda sa ivotom ljubavi, sa dijelom ivota
koji su povezali sa planetom Venerom.
Ako opisujemo ose i mrave moemo rei da su oni stvorenja koja se, u odreenom
smislu, povlae od utjecaja Venere, dok se pele u potpunosti predaju Veneri, irei
ivot ljubavi kroz cijelo gnijezdo. Ovaj ivot bi bio ispunjen mudrou; moete dobro
zamisliti koliko bi mudar morao biti!
Ve sam vam rekao razliite stvari o reproduktivnom procesu i nesvjesnoj
mudrosti koju on sadri. Ovu nesvjesnu mudrost pele ire u njihovoj vanjskoj
aktivnosti. to mi proivljavamo jedino kada ljubav raste u naim srcima to se nalazi,
takorei, u cijeloj konici kao supstanca. Cijelo gnijezdo je u stvarnosti proeto s
ljubavlju. Pojedina pela se na svakakve naine odrie ljubavi, i tako razvija ljubav
kroz cijelu konicu. Poinjemo razumijevati ivot pela kada znamo da pela ivi u
atmosferi potpuno proetoj ljubavlju.
U drugu ruku pela je prilino posebno favorizirana injenicom da se, na svoj
nain, hrani upravo onim dijelovima biljaka koji su takoer u cijelosti proeti
ljubavlju. Pele siu svoju hranu koju onda pretvaraju u med iskljuivo od onih
dijelova biljaka koji su usmjereni na ljubav; one nose, tako recimo, ljubavni ivot
cvijea u konicu.
Stoga treba kazati da ivot pela treba prouavati koristei duu.
To je mnogo manje neophodno kada prouavamo mrave ili ose jer moemo vidjeti
da tamo, iako su se do odreene mjere povukli, jo uvijek se predaju spolnim ivotu. S
iznimkom matice, pele su zapravo bia koja, kako bi to volio rei, govore sebi
Odrei emo se spolnog ivota da bi postali nositelji ljubavi. Prema tome one su
ono to ivi u cvijeu mogle donijeti u konicu; i kada ovo stvarno ponete ispravno
promiljati, dosegnuti ete cijelu misteriju konice.
ivot ove bujajue, pupajue ljubavi koja je u cvijeu i tamo je takoer, unutar
meda. Moete takoer prouavati to med radi, kada ga sami jedete. to med radi?
Kada se jede med on unaprjeuje pravu vezu u ovjeku izmeu zranih i vodenih
elemenata. Nita nije bolje za ovjeka od toga da doda pravu mjeru meda u svoju
prehranu. Jer na predivan nain pele brinu da ovjek ui raditi sa svojom duom na
organima svoga tijela. U medu pela vraa natrag ovjeku ono to treba da unaprijedi
aktivnost duevnih sila unutar svog tijela. Prema tome kada ovjek dodaje neto
meda u svoju prehranu, on tako eli pripremiti svoju duu da moe ispravno raditi
unutar njegovog tijela disati ispravno.
Pelarstvo je neto to dakle umnogome pomae napredak nae civilizacije, jer
ini ovjeka jaim.
Vidite, kada shvatimo da pele primaju veoma mnogo utjecaja od zvjezdanih
svjetova, vidimo i kako mogu dati ovjeku ono to je pogodno za njega. Sve to ivi,
kada je ispravno udrueno, ispravno radi zajedno. Kada stojimo ispred konice
trebamo sasvim uzvieno sebi rei: Pomou konice cijeli kozmos ulazi u ovjeka i
ini ga jakim i sposobnim.

PREDAVANJE II.
Dornach, 26. studeni 1923.
[U vezi papira proitanog radnicima od g. Mller-a]
Dobro jutro, gospodo! Samo u dodati par opaski na izjave koje je dao g. Mller
opaske koje bi vas mogle zanimati, premda prirodno, to se dananjeg dana tie, jo
nije dolo vrijeme da bi se ove stvari mogle primijeniti na praktino pelarstvo. Za
sada, na ovoj strani praktinog pelarstva, veoma malo, ili moda i nita se ne moe
rei, poto vam je g. Mller ve dao predivan izvjetaj o nainu kako su stvari ureene
u dananje vrijeme.
Ako ste ga paljivo sluali moralo vam je doi do toga da cijelo pitanje pelarstva
ima prirodu zagonetke. Oito, pelar je prvi zainteresiran za ono to mora raditi.
Svatko bi morao, stvarno, imati veliki interes za pelarstvo, jer u stvari, vie u
ljudskom ivotu zavisi od toga nego se obino misli.
Pogledajmo iri smisao. Kao to ste uli na predavanjima koja vam je ovdje dao
g.Miller, pele su sposobne skupljati ono to je kao nektar prisutno u biljkama. One
stvarno samo skupljaju nektar, a onda mi ljudi oduzimamo dio kao med od onog to
su skupile za konicu u cjelini to nije veoma veliki dio. Moemo rei da ono to
ovjek oduzima je negdje oko 20% grubo govorei.
Ali kao dodatak ovome pela, pomou tjelesne strukture i organizacije, moe
takoer uzeti polen od biljaka. Prema tome pela skuplja od biljke neto ega tamo
ima u veoma malim koliinama i to je teko nabaviti. Polen je sakupljen od pela, uz
pomo malih etkica privijenih na njihova tijela, u veoma, veoma malim koliinama u
kojima je, relativno govorei, dostupan; ovaj polen je zatim spremljen ili konzumiran
u konici.
Prema tome u peli mi ispred sebe imamo bie koje skuplja supstance iznimno
delikatno pripremljene od prirode, i inei to, koristi ih u svom vlastitom
domainstvu.

Dijagram 1

Sada emo ii korak dalje, na neto vrlo rijetko primijeeno jer se ne prestaje
razmiljati o tome. Poto transformiraju hranu pomou vlastitih tjelesnih supstanci u
vosak ovo pela sama proizvodi pele sada rade posebni mali kontejner u koji e
poloiti jaje ili u koji e smjestiti zalihu hrane. Ova posebna mala posuda je, elio bih
rei, zaista veliko udo, Pojavljuje se kao heksagonalna kada je pogledamo odozgo;
gledano sa strane zatvorena je na ovaj nain. (Dijagram 1 i Dijagram 2.) Tu mogu biti
deponirana jaja, ili moe biti spremljena hrana. Svaka posuda lei do slijedee;
iznimno dobro se uklapaju zajedno, tako da ova "povrina" sa kojom je jedna elija,
(jer tako se zove), udruena sa drugom u medeno-sae, je iznimno iskoritena
prostor je dobro iskoriten.

Dijagram 2

Kada se pojavi pitanje kako moe pela instinktivno izgraditi tako vjeto
formiranu eliju, ljudi obino odgovaraju: To se radi da bi prostor mogao biti
potpuno iskoriten. To je tono. Ako pokuate zamisliti bilo koji drugi oblik elije
uvijek bi bilo razmaka, sve je spojeno zajedno tako da je svaki dio povrine saa
iskoriten.
Ovo je svakako jedan razlog, ali vidite nije jedini. Moramo razmotriti kako je mala
larva koja lei unutar nje potpuno izolirana, i ne smijemo ni na koji nain vjerovati da
bilo to postoji u prirodi to je bez sila. Ovo esterokutno, estero povrinsko stanite
ima odreene sile unutar sebe; bila bi potpuno druga stvar kada bi larva zauzimala
okruglo mjesto. U prirodi oznaava neto sasvim odreeno to da lei unutar est-
povrinskog malog stanita. Larva prima sile oblika koje kasnije osjea u svom tijelu
poto je bila u heksagonalno oblikovanoj eliji, u svojoj mladosti kada je bila prilino
mekana.
Pela je kasnije sposobna graditi sline elije iz istih sila koje je tada apsorbirala.
Tu lee snage kroz koje kasnije pela radi, jer ono to pela radi izvana lei u njenom
okruenju.

Dijagram 3

To je prva stvar koju moramo primijetiti. Dalje ima druga vrlo iznimna injenica
koja vam je opisana. U gnijezdu postoji raznovrsnost elija. Mislim da svaki pelar
moe dobro napraviti razliku izmeu elija radilica i onih od trutova. To nije teko,
zar ne? Jo je i lake razlikovati izmeu elija radilica i trutova i onih od matica, jer
potonje uope nemaju takvu formu, one su vie vreaste. elije matica nemaju takav
oblik, vie su kao neka vrsta vreice; takoer ih ima veoma malo u gnijezdu. Dakle
moramo rei: Radilice i trutovi (mujaci) se razvijaju u heksagonalnim elijama, ali
matica se razvija u "vreici". Ona uope ne eli imati heksagonalno okruenje.
(Dijagram 3 i Dijagram 4).

Dijagram 4

Onda moramo razmotriti neto drugo. Vidite, matica za svoj razvoj, tj. dok ne
postane sasvim razvijeni insekt, treba samo esnaest dana. Tada je ona potpuno zrela.
Radilica treba oko dvadeset jedan dan do zrelosti, to je dui period. Netko bi mogao
rei da priroda poklanja mnogo vie panje razvoju radilica nego onom od matice.
Ali uskoro emo vidjeti da se radi o sasvim drugom razlogu. Radilica dakle, treba
dvadeset i jedan dan, a trut, mujak koji e najranije od svih izvriti svoj zadatak
treba dvadeset i tri do dvadeset i etiri dana. Mujaci su ubijeni kada izvre svoj
zadatak.
Ovdje imamo sasvim novu situaciju. Razliite vrste pela matice, radilice i
trutovi sve trebaju razliit broj dana za svoj razvoj.
Dakle, razmotrimo ovaj dvadeset i jedan dan koji je potreban radilicama. U ovome
ima neto veoma posebno. Period od dvadeset i jedan dan nije bez znaenja za ono
to se dogaa na Zemlji. Dvadeset i jedan dan je jednako periodu vremena za vrijeme
kojeg se Sunce, aproksimativno govorei, jednom okrene oko svoje osi.
Sada razmislite, radilica uzima ba toliki period za svoj razvoj koliki i Sunce uzima
da se okrene oko svoje osi. Radilica proivljava jednu revoluciju Sunca, i poto
proivljava jednu kompletnu revoluciju ona ulazi u sve to Sunce moe dati.

Dijagram 5

Ako bi eljela ii dalje uvijek bi se susrela s istim sunevim utjecajem, jer ako sebi
nacrtate ovdje radilicu, [dr. Steiner crta na ploi.] (Dijagram 5) a ovdje Sunce u
trenutku kada je poloeno jaje, tada emo ovdje imati toku potpuno suprotnu Suncu.
Sunce se okrene oko svoje osi za dvadeset i jedan dan; zatim se ponovno vrati i
poetna toka je opet ovdje. Ako bi se ovo nastavilo, samo takav rad Sunca bi bio
tamo kakav je ve jednom bio. Tako je radilica kroz to vrijeme kada se potpuno
razvila proivjela sve to Sunce moe dati. Ako bi radilica nastavila razvoj morala bi
napustiti Sunce i ui u zemaljski razvoj; tada vie ne bi imala utjecaj Sunca u svom
razvoju poto sve to ve ima, i to je okusila potpuno. Sada prelazi u zemaljski razvoj,
ali samo kao savreni insekt, kao zrelo stvorenje. Mogao bih rei radilica se okupira
samo trenutno sa zemaljskim razvojem, i kada je zavrila sa sunevim razvojem, ona
je potpuno stvorenje Sunca.
Sada pogledajmo trutove. Trut, mogao bih rei, razmatra stvari malo dulje. On ne
smatra da je potpuno spreman nakon dvadeset i jednog dana, tako prije negoli je
potpuno zreo ulazi u zemaljski razvoj. Trut je prema tome zemaljsko bie, dok je
radilica u potpunosti dijete Sunca.
Kako stoje stvari s maticom? Matica ak i ne prolazi kroz cijelu sunevu
revoluciju, ve stoji iza i uvijek ostaje stvorenje Sunca. Iz ovo razloga matica je mnogo
blie stanju larve od ostalih; trutovi (mujaci) su najvie odvojeni od stanja larve.
Matica je pomou toga sposobna lei jaja. Kod pela jasno se moe vidjeti to znai
izloenost zemaljskom utjecaju ili sunevu utjecaju. Kao to znate, to u potpunosti
zavisi o tome da li pela zavri ili ne zavri svoj sunev razvoj, tako da postaje matica,
radilica ili trut. Matica lee jaja, a to je zato to uvijek ostaje pod utjecajem Sunca i ne
uzima nita od Zemlje tako da ima tu sposobnost. Radilica ide malo dalje i razvija se
jo slijedeih etiri ili pet dana; ona kua Sunce u potpunosti. Ali tada, upravo kada
njeno tijelo postaje dovoljno vrsto ona ide dalje, samo na trenutak, kao to sam
rekao, u zemljin razvoj. Dakle radilica se ne moe vratiti ponovo Suncu, jer je ve
apsorbirala njegove utjecaje. Stoga radilica ne moe lei jaja.
Trutovi su mujaci; oni mogu oploditi; ova mo oplodnje dolazi od Zemlje; trutovi
je sakupe u nekoliko dana za vrijeme kojih nastavljaju rast unutar zemaljske evolucije
i prije nego dosegnu zrelost. Tako sada moemo rei: kod pela jasno je vidljivo da
oplodnja (muka plodnost) dolazi od zemaljskih snaga, a enska sposobnost da
razvije jaje dolazi od snaga Sunca. Dakle vidite, lako je zamisliti koliko je znaajna
duljina vremena kroz koju se stvorenje razvija. Ovo je vrlo znaajno jer, prirodno,
neto se dogaa unutar odreenog vremena to se ne bi moglo desiti bilo u kraem ili
duem vremenu, jer bi se tada dogodile sasvim druge stvari.
Ali nadalje ima jo neto za razmotriti. Vidite, matica se razvija u esnaest dana.
Tada je toka na Suncu nasuprot nje moda tek ovdje; [Crtanje na ploi.] (Dijagram
5) matica ostaje unutar suneva razvoja. Preostali dio suneva kursa prolaze radilice,
ali one takoer ostaju unutar suneva razvoja; one zapravo ne prelaze na zemlju. I
tako, vidite, one se osjeaju potpuno srodne s maticom jer pripadaju istom sunevu
utjecaju; cijelo domainstvo radilica osjea se povezano s maticom. One kau:
Trutovi su izdajice; oni su pali na Zemlju. Vie nam ne pripadaju; podnosimo ih
samo jer ih trebamo.
Za to ih trebaju?
Kao to znate, ponekad se dogaa da matica nije oploena; premda lee jaja. Nije
neophodno da matica bude oploena kako bi legla jaja. Ovdje imamo ono to se
naziva djeviansko leglo. Ovo se dogaa i sa drugim insektima; znanstveno ime za
to je partenogeneza. Ali samo trutovi se mogu izlei iz ovih neoploenih jaja; ni
radilice ni matice. Dakle kada je matica neoploena, radilice i matice ne izlaze, samo
trutovi; ovakva kolonija je prirodno beskorisna.
Vidite, u djevianskom leglu moe dati jedino suprotni spol, isti spol ne. Ovo je
veoma zanimljiva injenica, i vana za cijelo domainstvo prirode naime, da je
oplodnja neophodna da bi se ostvario isti spol (ovo vrijedi za nie ivotinje naravno,
ne za vie). Sa pelama je sluaj da se izlegu jedino trutovi ako nije bilo oplodnje.
Ova oplodnja pela je zaista vrlo posebna stvar; tu nema nieg kao to je brani
krevet na kojeg se povlai, to sve ima potpuno drugaiji smjer. Dogaa se otvoreno,
pri punom sunevu svjetlu i, iako to moe izgledati udno na poetku, to je mogue
vie u zraku. Matica leti to je vie mogue prema Suncu kojem pripada. (Ovo sam
vam ve opisao), i da samo trut koji moe nadjaati zemaljske snage jer su trutovi
ujedinjeni sa zemaljskim snagama samo onaj trut koji moe letjeti najvie je
sposoban oploditi maticu gore u zraku.
Matica se vraa i lee jaja. Dakle vidite, pele nemaju svadbeni krevet, one imaju
svadbeni let; one moraju stremiti koliko god mogu, prema Suncu. Treba imati, zar
nije tako, dobro vrijeme za ovaj svadbeni let koji zaista treba Sunce? Po loem
vremenu ne moe se odigrati.
Dakle sve ovo pokazuje koliko blisko matica ostaje povezana sa Suncem. Kada se
odigrala oplodnja, tada se radilice izlegnu iz elija radilica; prvo se pojavljuje mala
larva, to je g. Mller tako dobro opisao, i onda se nakon dvadeset i jednog dana
razvije u radilicu. U vreastim elijama razvija se matica.

Dijagram 6

Sada ako emo ii dalje, moram vam rei neto to moete prirodno primiti s
odreenom sumnjom, jer to trai egzaktno istraivanje. Ipak, to je stvarno tako.
Povezati u ovu materiju sa slijedeim: Radilica sada zrela i spremna, zaputi se na
svoj let, posjeujui cvijee i stabla na koja se zakai sa malim kukama na nogama.
(Dijagram 6) Skuplja oboje i nektar i polen. Polen je noen na tijelu pomou posebne
majstorije za deponiranje; nektar sie s jezikom. Dio nektara se koristi za vlastitu
hranu, ali vei dio se dri i to, na povratku u gnijezdo, pele ispljunu. Stvarno, kada
jedemo med mi jedemo ispljuvak pele; to bi nam trebalo biti prilino jasno, ali to je
vrlo ist i sladak ispljuvak.

Dijagram 7

Tako pela sakuplja sve to treba za hranu, za spremanje, i za daljnju razradu u
vosak, itd. Sada se moramo upitati, kako pela nalazi svoj put do cvijea? Ona nalazi
svoj put do cvijea sa apsolutnom sigurnou, ali ovo se ne moe objasniti samo
promatrajui oi pele. Radilica (trutovi imaju neto vee oi), ima samo dva mala
oka, jedno na svakoj strani, i tri sasvim mala na elu (Dijagram 7). Trutovi imaju vee
oi. Ali ako studiramo ova dva oka pele, otkrivamo sa njima vidi veoma malo, a da sa
tri mala prednja oka, za poetak, uope ne vidi nita. To je udna stvar da pela ne
nalazi cvijee pogledom, ve sa osjetilom koje je slinije osjetilu mirisa. Ona nalazi
svoj put do cvijea osjetilom koje je izmeu okusa i mirisa, na svom letu ona ve, tako
rei, kua polen i nektar. Kua ih izdaleka, tako da pela uope nema potrebu koristiti
oi.
Sada nainite sebi jasnu sliku sljedeeg.
Mislite na maticu roenu u oblasti Sunca, a nije iskusila djelatnost Sunca u
potpunosti, ostala je, tako rei, potpuno pod utjecajem Sunca. Cijelo domainstvo
radilica, poto je zavrilo tijek suneve revolucije, nije u stvari prelo u zemaljski
razvoj. Ove radilice se osjeaju ujedinjene s maticom, ne zato to su bile pod
istim Suncem, ve zato to su ostale unutar suneva razvoja; to je zato se osjeaju
tako ujedinjene s maticom. U svojem razvoju nisu se odvojili od onog od matice.
Trutovi im ne pripadaju; oni su sebe odvojili.
Ali sada se dogaa slijedee. Da bi se mogla ostvariti nova matica, mora se
poduzeti svadbeni let. Matica ide vani u Sunce. Ostvaruje se nova matica. U tom
trenutku dogaa se veoma iznimna stvar za cijelo domainstvo radilica koje se osjea
povezanim s starom maticom. Njihove siune oi poinju vidjeti kada je roena nova
kraljica. Ovo one ne mogu podnijeti; ne mogu izdrati da ono to su oni sami, moe
doi od drugdje. Tri siuna prednja oka, ova tri veoma mala oka radilice, su
izgraena iznutra; ona su protkana s unutranjom krvlju i tako dalje, pele; nikada
nisu bila izloena vanjskom radu Sunca. Ali sada je nova kraljica roena od Sunca, i
donosi sunevu svjetlost sa vlastitim tijelom u konicu; sada pela postaje elio bih
rei vidovita sa svojim malim oima. One ne mogu izdrati ovo svjetlo na novoj
kraljici. Cijelo se njihovo domainstvo priprema za rojenje. To je kao strah od nove
kraljice, kao da su zaslijepljene. To je kao da mi moramo gledati u samo Sunce.
To je zato se pele roje. I sada treba jo jednom ponovno utemeljiti koloniju na
temelju veine radilica koje jo pripadaju konici to jest, staroj kraljici. Nova
kraljica mora nai nove ljude. Dio populacije konice je naravno, ostao iza, ali to su
one roene pod drugaijim okolnostima. Razlog zato se pele roje lei u injenici da
radilice ne mogu trpjeti novu kraljicu koja donosi novi sunev utjecaj.
Sada bi mogli pitati, Zato su pele tako osjetljive prema novom sunevu
utjecaju? To je zaista vrlo udna stvar. Bez sumnje znate da ponekad nije uope
ugodno sresti pelu; moe vas ubosti. Ako se radi o ivotinji velikoj kao ovjek u
najgorem sluaju e se upaliti koa; svejedno je prilino neugodno. Manje ivotinje
mogu ak i uginuti od uboda pele. To je zbog injenice da je alac zaista cijev u kojoj
se neka vrsta klipa mie gore i dolje, koji je povezan s otrovnom vreicom. Ovaj otrov
(veoma neugodan za onog tko ga je osjetio) je meutim, od velike vrijednosti za pele.
Nikako nije ugodno za pelu da ima dio sa svojim otrovom, i stvarno ga ima samo
zato jer ne moe podnijeti da se priblii bilo koji utjecaj izvana. Pela eli uvijek ostati
unutar sebe, ostati unutar sfere vlastite supstance. Svaki vanjski utjecaj osjea kao
uznemiravanje, kao neto to treba odagnati svojim otrovom. Ali ovaj otrov ima u isto
vrijeme sasvim drugo znaenje, jer u sitnim koliinama on neprestano prolazi kroz
cijelo tijelo pele; bez njega pela ne bi uope postojala.
Pri prouavanju radilice treba razumjeti da ona nije u stanju vidjeti sa svojim
malim prednjim oima, i to je zato jer otrov neprestano proima ove prednje oi. U
trenutku kada se pojavi nova kraljica sa svojim novim sunevim utjecajem, to na ovaj
otrov djeluje tetno. On prestaje biti aktivan, i male oi napokon poinju vidjeti, jer je
injenica da pela ivi svoj ivot u vjenom sumraku zbog otrova.
Ako bi vam u slikovitoj formi opisao to pela proivljava kada se nova kraljica
izvue iz svoje 'vreaste' elije, morao bih rei: Pela stalno ivi u sumraku, i nalazi
svoj put pomou osjetila izmeu okusa i mirisa; ivi u sumraku koji joj je blizak. Ali
kada se pojavi nova kraljica to je potpuno isto kao kada mi uetamo u sumrak
lipanjske veeri, i mali svjetlei crvi sjaje. ak i da tako nova kraljica sjaji za roj, jer
otrov nije dovoljno jak da dri pele u njihovom izdvajanju od svijeta. Dri se za sebe
ak i kada leti vani, jer je tada sposobna sa svojim otrovom drati se za sebe. Ona
treba otrov kada se boji da bi je neto izvana moglo uznemiriti. Cijela kolonija eli
potpuno biti sama za sebe.
Zaista, da bi kraljica mogla ostati u oblasti Sunca ne smije boraviti u uglatoj eliji,
ve unutar okrugle. Tamo ostaje unutar suneva utjecaja.
Ovdje smo dotakli neto to ini pelarstvo iznimno zanimljivo za svakog. Jer
vidite, u stvarnosti, stvari se u konici odvijaju na potpuno isti nain kao u ljudskoj
glavi, sa samo malom razlikom. U naoj glavi, na primjer, supstance ne rastu do
takvih dimenzija. U ljudskoj glavi mi imamo ivce, krvne sudove, i odvojeno
smjetene okrugle elije koje uvijek nalazimo. Imamo ove tri vrste elija u ljudskoj
glavi. Nervi se sastoje od odvojenih elija koje jedino ne rastu do samostalnih bia
poto ih je priroda sa svih strana zatvorila; u stvarnosti, meutim, ovi nervi bi voljeli
postati male ivotinje. Ako bi se nervne elije ljudske glave mogli razvijati u svim
smjerovima, pod istim uvjetima kao one u konici, tada bi nervne elije postali
trutovi.
Krvne elije koje teku venama postale bi radilice; a pojedine slobodne elije koje
su, iznad svega, u sredini glave i prolaze najkrai razvoj, mogu se usporediti s
maticama.

Dijagram 8

Dakle u ljudskoj glavi imam iste tri sile (Dijagram 8) kao i u konici.
Sada radilice donose kui ono to sakupe od biljaka, i prerauju to u vlastitim
tijelima u vosak, od kojeg zatim grade predivne strukture saa. Krvne elije u ljudskoj
glavi meutim, rade istu stvar. Iz glave one prolaze u cijelo tijelo. Kada gledate na
primjer, kost, na dio kosti, svugdje nalazite heksagonalne elije. Krv koja cirkulira
kroz cijelo tijelo prenosi isti rad kao i onaj kojeg u konici rade pele. Slino je i sa
elijama naih miia koje, jo jednom, odgovaraju votanim elijama pela, ali poto
su meke, bre se rastvaraju, tako je to manje primjetno. Prouavanje kostiju dobro to
pokazuje. Dakle, krv ima iste snage kao to su one od radilica.
Moe se ak pratit njihov razvoj kroz tijek vremena. elije koje ete prve nai
razvijene u ljudskom embriju, i koje zatim ostaju nepromijenjene, su one koje ve
postoje na ranom stupnju ivota embrija. Ostale, krvne elije, pojavljuju se neto
kasnije, i konano se razvijaju nervne elije ba kao u konici. Jedino to ovjek
gradi tijelo koje oito pripada njemu; pela takoer gradi tijelo, ali za radilice, to tijelo
je konica elije. Ova gradnja saa odgovara onom to se dogaa unutar naih
tijela, naime, da krvne elije u stvarnosti rade ovo iz vrste voska ali to nije lako
dokazati.
Mi sami smo graeni od vrste voska, ba kao to sae formira velianstvenu
strukturu koju nalazimo u konici.
Dakle to je onako kako je. ovjek ima glavu, a ova glava radi na svom divnom
tijelu koje je ustvari "konica" i sadri u svojoj vezi izmeu bjelanevinastih elija
(koje ostaju okrugle) i krvi, istu vezu koja postoji u konici izmeu kraljice i radilica.
Nai nervi se stalno unitavaju; mi stalno koristimo na nervni sustav. Mi nae nerve
ne ubijamo odmah kao to pele ubijaju trutove jer bi u tom sluaju trebali svaku
godinu umrijeti, ali, i pored toga, nai nervi svaku godinu slabe, i kroz ovo postepeno
slabljenje nerva, ovjek stvarno umire. Tada mi vie ne moemo osjeati nae tijelo
ispravno; ovjek u stvari uvijek umire od istroenosti svojih nerva.
Kada pogledate glavu koja predstavlja gnijezdo vidjeti ete da je tu sve dobro
zatieno. Ako se ozlijedi glava, to je ozbiljna stvar; glava to ne moe podnijeti.
Jednako, ono to se dogaa kroz prisutnost nove kraljice koja je tamo zbog
svadbenog leta to je neto to pele ne mogu podnijeti; radije odlaze nego ostaju s
njom.
To je zato je pelarstvo uvijek bilo gledano kao da ima najdublje znaenje. ovjek
oduzima pelama moda 20% njihova meda i moe se opravdano rei da je ovaj
med iznimno vrijedan za ovjeka, jer sa uobiajenom prehranom dobiva se vrlo malo
meda poto je med distribuiran u veoma malim koliinama u biljnom svijetu. Na ovaj
nain dobivamo samo siune koliine meda u naa tijela.
Mi takoer imamopele unutar nas, naime, nau krv, koja prenosi med u
razliite dijelove naeg tijela. Med je ono to pele trebaju za proizvodnju voska, iz
kojeg zatim radi "tijelo" kolonije.
Kako starimo, med ima iznimno pogodan efekt za nas. Kod djece, mlijeko ima
slian efekt; med nam pomae da izgradimo naa tijela i strogo je preporuljiv
ljudima koji stare. To je izvanredno zdrava hrana; samo ga se ne smije jesti previe!
Ako ga se jede previe, koristei ga ne samo kao dodatak, mogu oblikotvorne snage
postati previe aktivne. Oblik tada moe postati previe rigidan, i mogu se razviti
svakakve bolesti. Zdrav ovjek osjea koliko meda bi trebao uzeti. Med je posebno
dobar za starije ljude poto tijelu daje pravu vrstinu.
Takoer treba napraviti plan za davanje prave koliine meda djeci koja pate od
rahitisa kada su devet do deset mjeseci stara, i nastaviti s ovom dijetom medom sve
do dobi od tri ili etiri godine. Rahitis tada ne bi trebao biti toliko izraen, jer ovo je
bolest da je tijelo premekano, i lomljivo. Naravno, u prvim tjednima djeci treba samo
davati mlijeko; med u toj dobi nema efekta. Med sadri snage koje ovjekovom tijelu
daju vrstou. Ove stvari bi trebalo razumjeti.
Dakle moe se rei da bi mnogo vie panje trebalo posvetiti pelarstvu nego je to
obiaj.
Mogue je i slijedee. U prirodi sve je predivno meusobno povezano. U prirodi
oni zakoni u koje ovjek ne moe prodrijeti svojom uobiajenom inteligencijom su i
najvaniji. Ovi zakoni rade zar ne rade? uvijek sa savrenom slobodom. Ovo je
primjenjivo na primjer, sa odnosom spolova na Zemlji. To nije uvijek isto, odnos
mukaraca i ena nije uvijek, ve samo vie ili manje jednak jedan drugom; on je
aproksimativno jednak na cijeloj Zemlji. To je donijela mudrost prirode. Ako bi ikada
do toga dolo vjerujem da sam vam ovo ve rekao da bi ovjek bio konano
sposoban odrediti ovu stvar proizvoljno, tada bi sve palo u konfuziju. Ako bi u bilo
kojoj zemlji populacija bila desetkovana ratovima poslije bi postala brojnija. U
prirodi, svaka potreba doziva rad suprotnih sila.
Sada, dok pele trae nektar od biljaka, one prirodno uzimaju ovo od biljaka koje
takoer imaju i drugu uporabu koje nam daju voe i tako dalje. Ali iznimna stvar je
to da te voke uspijevaju mnogo bolje na mjestima gdje se dre pele, nego na
mjestima gdje nema pela.
Kada pele uzmu nektar od biljaka priroda ne ostaje besposlena, ve proizvodi
vie plodonosnih biljaka. Tako ovjek nema dobit samo od meda koji rade pele, ve
prima vie i od biljaka koje pele posjeuju. Ovo je zakon velike vanosti, i koji
moemo dobro razumjeti.
Promatrajui stvari na ovaj nain, moe se rei u cijeloj meusobnoj
povezanosti kolonije pela tog organizma priroda otkriva neto za nas veoma
divno. Pele su subjekt sila prirode koje su zaista divne i od velikog znaaja. Ne moe
se nego osjeati stid mumljajui meu ovim silama prirode. Danas postaje sve vie i
vie oito da kada se ovjek neumjesno uplie u ove sile on ne ini stvari boljima, ve
loijima. On ih ne ini loijima iznenada, jer je zaista tako da to priroda svugdje
ometa, premda pored svega toga ometanja priroda radi najbolje to moe. Odreena
ometanja ovjek moe ukloniti, i njihovo uklanjanje moe za prirodu olakati stvari.
Na primjer, izgleda da on u stvari pomae prirodi kada koristi konice koje su zgodno
sloene, umjesto koritenja starih slamnatih.
Ali ovdje dolazimo do samog pitanja o umjetnom pelarstvu. Nemojte misliti da
nisam u stanju vidjeti ak i sa ne-antropozofskog stajalita da su metode
modernog pelarstva na prvi pogled veoma atraktivne, jer zasigurno, to ini mnoge
stvari mnogo lakim. No jako dranje zajedno elio bih rei jedne generacije
pela, jedne familije pela, biti e na duge staze smanjeno.
Govorei danas openito, ne moe se nego hvaliti moderno pelarstvo; tako dugo
dok emo vidjeti sve takve mjere opreza o kojima nam je govorio g.Miller, moramo im
se diviti na odreeni nain. Ali moramo ekati i vidjeti kako e stvari stajati za
pedeset do osamdeset godina, jer do tada odreene sile koje su dosad bile organske u
konici postati e mehanizirane, postat e mehanike. Nije mogue doi do tog
intimnog odnosa izmeu kolonije i kraljice ako je kupljen, do kojeg inae dolazi
prirodno kada se kraljica pojavljuje na prirodan nain. Jedino, u poetku ove stvari
nisu promatrane.
Naravno, ni na koji nain ne elim da se pokrene kampanja protiv modernog
pelarstva, jer se takve stvari ne mogu raditi u praktinom ivotu. Napraviti to bilo bi
vie kao neto to u vam sada rei. Mogue je aproksimativno izraunati vrijeme
kada na zemlji vie nee biti ugljena. Zemljino snabdijevanje ugljenom je iscrpljivo;
jednog dana doi e do kraja. Sada bi bilo mogue ograniiti koliinu ugljena koji se
uzima iz zemlje, tako da snabdijevanje traje koliko i sama Zemlja. Ne moe se rei da
bismo trebali to uiniti, jer bismo trebali imati malo vjere u budunost. Netko kae
Dobro, mi naravno pljakamo zemlju za ugljen, to jest pljakamo ugljen naih
nasljednika, ali oni e izumiti neto drugo tako da vie nee trebati ugljen. Prirodno,
netko moe kazati isto i za nedostatke modernog pelarstva!
Ipak, dobro je biti svjestan injenice da radei mehaniki mi unitavamo ono to
je priroda razradila na tako divan nain. Vidite pelarstvo se u svim vremenima
visoko cijenilo; posebno u starijim vremenima, pele se dralo za svete ivotinje.
Zato? Tako je smatrano jer u njihovoj cjelokupnoj aktivnosti, otkrivaju se procesi
koji se odvijaju i u samom ovjeku. Ako u ruku uzmete komad pelinjeg voska vi u
stvari drite neto izmeu krvi, miia i kosti, to u ovjekovoj unutarnjoj organizaciji
prolazi kroz stanje kada je vosak. Vosak meutim ne postaje vrst, ve ostaje fluidan
dok se ne transformira u krv, ili miie, ili u stanice kosti. U vosku mi ispred sebe
imamo ono to nosimo u sebi kao sile, ne kao supstancu.
Kada je ovjek u starijim vremenima napravio svijee od pelinjeg voska i upalio
ih, znao je da se odigrava divan i sveti in: Ovaj vosak koji sada palimo uzeli smo iz
konice; tamo je ovrsnuo. Kada je plamen topi i on isparava, tada vosak prelazi u iste
uvjete kakvi su u naim vlastitim tijelima.
U topljenju voska svijee ovjek je jednom shvaao neto to se uzdie na nebesa,
neto to je takoer unutar njegovog vlastitog tijela. To je u njima budilo molitveno
raspoloenje, a ovo raspoloenje ih je na svoja nain vodilo da gledaju na pelu kao
posebno sveto stvorenje, jer ona priprema neto to ovjek stalno treba raditi u sebi.
Iz tog razloga, to idemo vie natrag vie nalazimo kako ovjek pristupa pelama s
potovanjem. Naravno, to je kada su jo bile u divljem stanju; tako ih je ovjek naao,
i gledali su na ove stvari kao otkrivenje. Poslije su pele doveli u svoja domainstva.
Sasvim divna zagonetka lei skrivena u svemu to se dogaa oko pela, i ozbiljnim
prouavanjem njih moe se nauiti to se dogaa izmeu glave i tijela u ovjeku.
Sada sam vam rekao nekoliko takvih stvari o kojima sam elio govoriti. U srijedu
emo imati na slijedei sastanak, i moda e biti mnogo pitanja. Neto se takoer
moe pojaviti i kod g.Mullera.
Danas sam samo elio napraviti ove primjedbe koje, napokon, izvan svake sumnje, su
temeljene na stvarnom znanju. Ali, moe biti jo toga to bi trebalo razjasniti.

PREDAVANJE III.
Dornach, 28. studeni 1923.
DOBRO jutro, gospodo!
Da li ste se sjetili neeg to bi me eljeli pitati? (Proitan je lanak iz
Schweizerische Bienenzeitung od veljaeoujka 1923 naslovljen Da li pele
osjeaju boje nevidljive za ovjeka?)
DR. STEINER.
Rei u nekoliko rijei o ovoj temi. Vidite, ovi eksperimenti koje su napravili Forel
i Khn tako jasno pokazuju kakvi se besmisleni eksperimenti danas rade. Teko je
zamisliti neto apsurdnije od objanjenja ovih eksperimenata kakva su ovdje dana.
Promislite na trenutak da mogu napraviti slijedee: Mogu uzeti supstancu postoje
takve supstance posebno osjetljivu na ultra-ljubiaste zrake, tj., na boje koje lee
iznad plave i ljubiaste; na primjer uzmem barij-platino-cijanid. Iskljuim sve ostale
boje, recimo, iskljuim crvenu, naranastu, utu, zelenu, plavu onda bi dola indigo
i ljubiasta njih takoer iskljuim (Dijagram nedostaje). Sada radim provjeru; Ove
u spektru zatvaram; tada ovdje imam takozvane ultra-ljubiaste zrake koje su
nevidljive za ovjeka. Ako sada dodam ovu supstancu, ovaj barij-platino-cijanid (koji
je bijeli prah) tada poinje sjajiti. U zamraenoj sobi ne vidimo nita; sada pustimo te
zrake, pratimo ih kako dolaze, doputajui dakle, samo ultra-ljubiaste zrake da uu,
koje postaju vidljive kada uvedem barij-platino-cijanid. Tada ih se vidi. Tada se
rasvijetle. Dakle, prema ovom lanku, moram izjaviti da je barij-platino-cijanid
sposoban vidjeti nekom vrstom oiju jer pokazuje aktivnost. Ali sasvim ista se stvar
dogaa ako se eksperimentira s mravima. Pretpostavimo da umjesto barij-platino-
cijanida uzmem mrave; zatim iskljuim svijetlo. Mravi se kreu prema eeru; na isti
nain barij-platino-cijanid zasvijetli. Zatim kaem (prema ovom lanku) da mravi
vide ultra-ljubiaste zrake. Ali oni ih trebaju vidjeti toliko malo koliko i barij-platino-
cijanid treba vidjeti da bi svijetlio. Sve to se stvarno moe rei je, da davanje
odreene supstance proizvodi efekt na mravima. Vie od toga ne moe se tvrditi.
Znanstvenici o kojima se radi su besmisleni koliko to mogu biti i daju izjave koje su
ista fantazija.
Jedina stvar koja se moe kazati je ovo, da je kroz osjetilne organe (jo jednom,
prema ovom lanku ovo je dano kroz injenicu da nema nikakvog efekta ako su oi
mrava lakirane) da je kroz osjetilne organe napravljen utisak na ove insekte.
Karakteristino je da znanstvenik primjenjuje na mrave i ose ono to je uoio na
pelama i obrnuto. Ovo samo pokazuje kako su nepromiljeno eksperimenti
provedeni.
Sada, moe se dodati slijedee: vidite, kada se nastavi dalje [crtanje na crnoj
ploi.] do takozvanih ultra-ljubiastih zraka ovdje imate crvenu-naranastu, utu,
zelenu, plavu onda bi dola indigo, i ljubiasta ultra-ljubiaste zrake. Na drugoj
strani, infra-crvene zrake.
Ovdje imamo ultra-ljubiaste zrake (na desnoj strani) a one imaju naroitost (tako
se on sam izrazio u lanku) da proizvode jake kemijske reakcije. to god je
predstavljeno ovdje (unutar sfere ultra-ljubiastog svijetla) jako je promijenjeno
kemijski, sa rezultatom da ako sada ovdje stavim mrava on e odmah iskusiti jaku
kemijsku reakciju. On ovo osjea; ovo je tono. On osjea ovaj efekt iznad svega u
oima. Kada je mrav doveden u sferu ultra-ljubiastih zraka on ovo osjea, ba kao to
barij-platino-cijanid reagira kada je donesen u istu sferu kemijske aktivnosti. Ako
potpuno zamraim prostoriju i imam samo ultra-ljubiaste zrake ovdje, tada bi mrav
odmah primijetio da se neto dogaa. Na primjer, ako imamo mravlja jaja ili larve
ona bi bila potpuno promijenjena, bila bi unitena u trenutku kada bi dolo do ovog
jakog kemijskog djelovanja. To je zato mravi spaavaju njihova jaja.
Ono u vezi ega je u stvari ovaj lanak to su efekti kemijske prirode.
Izjava koju sam nedavno dao je sasvim ispravna. Rekao sam da pele imaju
osjetilo koje je posrednik izmeu mirisa i okusa; tako te stvari osjeaju pele, a slino
je i u sluaju mravi. Toliko su malo ova gospoda svjesna pravog pitanja da oni ne
znaju, na primjer, da kada sam ovjek opaa boje, ak i u opaanju ultra-ljubiastih
zraka, male kemijske promjene se odvijaju u njegovim oima. ovjekovo opaanje
boja tei biti kemijske prirode.
Sve to je ovdje istraivano je reakcija na unutarnje kemijske promjene koje se
odigravaju kod pele kada je u ultra-ljubiastom svjetlu.
Sada, sve to je unutar sfere crne, bijele, ute, sive (a siva je samo nekako tamnija
bijela), ili plavo-sive, u svim ovim bojama nema ultra-ljubiaste. Tako su sve ove boje
slobodno primjetne pelama. Kemijski efekti koje pele tako jako osjeaju kada dou
do ultra-ljubiaste nisu prisutni u ovim bojama. Ali kada pela napusti ovi sferu crne,
bijele, ute i plavo-sive i doe u ovu drugu sferu osjea ultra-ljubiaste zrake kao
neto strano. Tamo pela ne moe nita. Tako je dakle jako vano zapamtiti da pela
ima osjetilo izmeu okusa i mirisa.
Mi ljudi pravimo veliku razliku izmeu mirisa i okusa. Ovo potonje je prvenstveno
kemijsko osjetilo; potpuno se temelji na kemiji. Pela ima neto to je posrednik
izmeu okusa i mirisa. Ovo nije u kontradikciji s injenicom da pela moe razlikovati
boju kada je prednja strana konice obojana na jedan ili drugi nain; jer morate uzeti
u obzir da se sve boje razlikuju u njihovim kemijskim efektima, tako da se takoer
mogu osjeati u vezi s njihovom toplinom ili hladnoom.
Ako, na primjer, prekrijete povrinu s crvenom bojom i pela joj prie, ona
doivljava toplinu. Kako dakle pele ne bi znale da je to razliito od pristupa, na
primjer, u sferu plavog! Blizu plave povrine pele osjeaju hladnou. Pela osjea
toplinu od crvenog i hladnou od plavog, i tada ih prirodno moe razlikovati. Ali
prema tome nije opravdano zakljuiti da pela vidi sa svojim oima na nain kao
ovjek. To je naravno krajnja besmislica. Ali tako je i sa mnogim drugim stvarima to
ljudi misle.
Prethodno sam vam rekao to svi ovakvi eksperimenti iznose. Jednom sam rekao i
da postoji odreena biljka, nazvana Venera muholovka koja trenutno skupi svoje
listove kada ih se dodirne. Ba kao to vi radite aku od svoje ruke kada ete biti
dodirnuti to jest, kao da e netko puhnuti u nju tako Venera muholovka eka
insekta i onda se zatvara. Tada ljudi govore: ova biljka, Venera muholovka, ima duu
kao i ovjek. Ona je svjesna dolaska insekta i zatvara se.
Da, gospodo, ali ja uvijek kaem: Poznajem izvjesni ureaj tako konstruiran da
kada mu pristupi ivotinja i dotakne neto unutar njega, tada se automatski zatvara i
ivotinja je uhvaena. To je miolovka! Ako netko pripisuje duu Veneri muholovki,
tada je jednako mora pripisati i miolovki! Ako netko pelama pripisuje pogled poto
neto rade pod ultra-ljubiastim svjetlom, tada isto tako treba pripisati pogled i barij-
platino-cijanidu!
Ako se ljudi samo potrude misliti otkriti e dosta iznimnih stvari, jer se barij-
platino-cijanid sastoji od barija. To je bijeli metal koji pripada klasi alkalnih metala.
Sada je zanimljivo da ovakav metal igra odreenu ulogu u ivotu ovjeka. Kao ljudska
bia mi ne bi imali ispravno djelovanje bjelanevina koje uzimamo u naa tijela kada
ne bi imali takav metal u guterai. On mora biti tamo. U bariju mi imamo neto
povezano sa naim osjeajem udobnosti kod procesa probave. Platina je posebno
vrijedan metal, kao to znate; metal koji je takoer posebno vrst i teak to je
dragocjen metal. Svi ovi metali imaju osobinu da su, jo jednom povezani s
osjeajima, s osjeanjem.
Sada se podsjetimo na jo jednu stvar. Cijanid je takoer tamo. To je izvjesna
vrsta cijankalne kiseline, cijanovodina kiselina. Rekao sam vam prije da ovjek
uvijek razvije malo cijanovodine kiseline pri radu svojih miia. Ova supstanca
prema tome slii onome to ovjek neprestano proizvodi u svom tijelu. Iz ovoga
moete zakljuiti da je ovjek posebno podloan u svom tijelu ne u svojim oima
onom to se dogaa u ultra-ljubiastom svijetlu tj., kemijskim komponentama
svijetla. Moemo prosuditi sami ako obratimo panju na ove stvari.
Ali samo duhovna znanost moe omoguiti da se ove stvari promatraju kao
injenica da kada se mijenja barij-platino-cijanid javlja se vrsta osjeaja. Ovo je u
najviem stupnju primjenjivo na pele. Pele osjeaju boje sa posebnim intenzitetom,
ali one samo vide boje kako mutno svijetle pri pojavi samo-svjetleeg organizma.
Iz tog razloga kaem, govorei openito, da sumrak okruuje pele. Ali kada se
pojavi nova kraljica, ona svijetli za ostale pele kao to svijetlei crvi sjaje za nas u
lipnju. To je tako, samo s obzirom na tri manja prednja oka; ostale oi, vee, ve
imaju neko osjeanje svijetla, ali kao u sumrak. Kada je u tami stvorenje osjea
prisutnost samo onih boja koje djeluju kemijski, kao to je ultra-ljubiasta, ili jedne
koja uope ne djeluje kemijski tj., infra-crvene.
Na kraju ovog lanka u pelarskim novinama, navodi se da e daljnje informacije
kao one o infracrvenim zrakama biti dane kasnije. Naravno, kada pele dou u
infracrvenu, ponaati e se sasvim razliito, jer tada vie nema nikakvog kemijskog
efekta.
to se tie injenica, eksperimenti su korektni, ali mora biti jasno da se ne mogu
izvlaiti zakljuci kakve su Forel i Khn u stvari izvukli. Raditi tako je potpuno
besmisleno praenje eksperimenta. Onda ljudi kai: ovo je izvan sumnje dokazano.
Prirodno, ali samo onima koji duu pripisuju miolovci! Ali za druge koji znaju koliko
daleko se moe ii, koliko daleko se moe ovo ispravno pratiti, ovi dokazi nisu nikako
izvan sumnje.
U svakodnevnom ivotu mi nemamo naviku tono pratiti stvari. Kada ljudi
proive jednu ili drugu malu stvar, tada, priajui, komarac postaje slon. A tako je i sa
naim znanstvenicima. Kada su neto dosegnuli oni ne prestaju razmiljati, ve
nastavljaju, i primjenjuju to na ono to je upravo pred njima. Ovakav rezultat je
fantastina besmislica; komarac postaje slon. Kada moderna znanost daje ovakve
izjave to je uslijed njenog autoriteta, jer ono to se tako donosi ne susree, u pravilu,
nikakva proturjeja, poto su svi asopisi u rukama znanstvenih autoriteta. Ali
dugorono, nee biti mnogo koristi od ovakvih besmislica.
Ako uzmete u obzir cijelo pelarstvo, vjerujem da ete utvrditi da se najbolji
pelari previe ne zamaraju oko otkria Forel-a i Khn-a; poto pelari moraju biti
praktini, i tada instinktivno znaju to je potrebno. Naravno, najbolje je kada se ima
prave instinkte. Izgleda da se da primijetiti da se pelar voli smjestiti nedjeljom
naveer, dok moda snijei, i itati neki ovakav lanak, jer prirodno, to ga zanima, ali
ne moe to puno iskoristiti poto lanci ovakve vrste nemaju nita za to bi se
uhvatili.
Zasigurno, gospodo, imate drugih zanimljivih stvari za upitati me?
G. MLLER:
elio bih dodati neto u vezi kraljice. Ve smo opisali kako lee svoja jaja. Zatim
imamo neoploenu kraljicu; na primjer, za loeg vremena, i tada se izlegnu samo
trutovi koji nemaju vrijednosti. Takoer, kada kraljica umre i nema mladog legla,
tada se jedna od radilica izlegne da bude kraljica. Ona uvijek lee jaja ali samo
neoploena jaja, iz kojih dolaze samo inferiorni trutovi.
1. Zatim bi elio neto dodati o rojenju. U vrijeme prvog rojenja jo tu nema nove
kraljice. Ona jo spava u svojoj eliji i ne moe jo dati novo leglo. Samo starije
pele naputaju konicu s kraljicom. Ja je mogu izvaditi i staviti cijeli roj
natrag u konicu.
2. A o pelinjem vidu, elio bih rei da kada radimo u pelinjaku i tu ima previe
svjetla (za pelara je uvijek premalo svijetla), tada su pele uasno uznemirene.
A o ubadanju kada se pele roje, nama je dobro poznato da je prvi roj vie
delikatan; to je mnogo manje sluaj sa kasnijim. Mi drimo da mlade pele ne bodu,
da ne koriste svoje alce.
1. Postoje odreena podruja gdje ljudi ne beru med prije 8 kolovoza, za koji se
dri da je sveti dan. 8 kolovoza je dan meda.
2. Moe se dogoditi da roj ide vani i da se kraljica negdje smjesti, i ini se da je to
kraj, ali nije tako nije u cijelosti tako.
DR. STEINER:
S obzirom na ono to sam rekao, sve ukazuje na injenicu da stara kraljica naputa
konicu kada se nova kraljica pokae i izgleda pelama kao sjajni crv. Kada roj izae i
stara kraljica bude uhvaena, tada netko moe vratiti sve pele u konicu, kako ste
rekli, i tada e u tiini nastaviti raditi. To ne znai da se prema tome ne moe rei da
su prvo pele bile voene vani sa jakim efektom svjetla nove kraljice na njihovim
malim oima. S tim se to ne moe odbaciti. Ovdje morate nastaviti sasvim logino.
Dati u vam primjer iz ivota. Zamislite za trenutak, da ste svi vi ovdje negdje
zaposleni, i jedan dan otkrijete da morate ii u trajk jer neto nije u redu s
menadmentom. Pretpostavimo da ste svi odluili ii u trajk. Dakle vi se rojite,
gospodo.
Tada proe odreeno vrijeme i vie ne moete nabavljati osnovne ivotne
potreptine. Dolazite na prag gladi, i prisiljeni ste vratiti se na posao. Prema tome ja
ne mogu kazati da niste imali razloga otii! Morate uzeti u obzir ako izvadite staru
kraljicu iz roja i vratite nju natrag u konicu, tada prirodno, pele moraju napokon
trpjeti novu kraljicu, jer stara kraljica vie nije tamo. Moraju zagristi kiselu jabuku!
Prema tome ono to sam kazao nije pogreno; to je pitanje gledanja na stvari u
pravom svjetlu.
Tada ste govorili o prvom gnijezdu, dok jo nova kraljica nije tamo, kada jo o njoj
ne moete govoriti. Dakle, da li ste ikada vidjeli prvi roj dok jo jaje kraljice nije
tamo?
HERR MLLER:
Devet dana prije nego se mlada kraljica izvue.
DR. STEINER:
Za poetak mlada kraljica je unutar svoje elije, kao jaje. Nakon esnaest dana ona
je potpuno odrasla kraljica; tada se izvue vani. Devet dana prije ovog ona je ve tu u
jajetu. udna stvar je da jaje sjaji najvie od svih. Postepeno sjaji sve manje i manje,
ali mlada kraljica jo uvijek sjaji neko vrijeme; ona sjaji jae od ostalih u stanju larve.
Dakle, sasvim je razumljivo da moete imati vie rojeva koje sainjavaju najosjetljivije
pele koje izlaze vani. Moe se objasniti injenicom da se ne dogaa nita dok mlada
kraljica nije tamo. Jer to je mlada kraljica? Ona je ve tamo i kada je samo jaje tamo.
Kao kod neplodne kraljice, kada kraljica nije oploena tada ne izlaze radilice ve
samo trutovi, i kao to je g. Mller rekao, vrlo loi trutovi. To je tono. Leglo
neoploene kraljice je beskorisno jer nema radilica. Mora se vidjeti da kraljica moe
napraviti njen svadbeni let pod utjecajem Sunca.
Vidite, gospodo, jo jednom, kakva velika uloga je odigrana od kemijskog
elementa. Jer ono to se odigrava na ovom letu je efekt seksualne prirode pele. Ali
seksualna priroda je u potpunosti kemijskog karaktera. Kada kraljica leti tako visoko
tada prirodno do oplodnje ne dolazi od svjetla, ve od kemijskog djelovanja svjetla.
Upravo na ovom primjeru moete vidjeti koliko je pela delikatno osjetljiva na
kemijski element.
Rekli ste nadalje da pri radu u pelinjaku, kao ovjek prirodno trebate svjetla, a to
pele ini nemirnima.
Pokuajte uobliiti jasnu sliku pele koja prima kemijske reakcije od svjetla koje
osjea strano jako. Kada vi, kao ljudsko bie, pristupite i pustite svjetlo, koje svugdje
zasja, to djeluje na pele kao to jaka struja zraka djeluje na vas; to je ba kao da vi
otvorite prozor i zapue jaka promaja. Pela osjea svjetlo, ona ne osjea da je sve
okolo postalo osvijetljeno, ve osjea svijetlost kao potres, prilino je uzdrmana od
toga. Moe se gotovo rei, (premda nisam vidio pelara da puta previe svijetla)
pele postaju strano nervozne, u sebi uznemirene. Ubaene su u ovo kemijsko
djelovanje svjetla i poinju letjeti amo tamo gotovo kao male laste. Pleu gore dolje
kao znak koliko se nemirno osjeaju u sebi. Pele se ne bi ponaale na ovaj veoma
nervozni nain ako bi mogle vidjeti svijetlo; tada bi se pokuale sakriti, pobjei u kut
gdje svijetlo ne bi utjecalo na njih.
Prirodno, kod svih ovih stvari, moramo shvatiti kako trebamo biti savreno jasni s
obzirom na efekte koji svugdje postoje, i koji se ne smiju usporeivati s efektima
kakve imaju na ovjeka. Inae sve antropomorfiramo, i ne moemo nego zakljuiti da
zbog toga to ovjek vidi na odreeni nain, na takav nain moraju vidjeti i ivotinje.
Ovakve izjave se ne mogu davati pravocrtno.
Moda ste primijetili slijedee. Ako netko primjeuje ovakve stvari, esto ih i
postaje svjestan. Zamislite da ste u kuhinji gdje je lijep i topao tednjak. Maka voli
sjediti na toplom tednjaku; ona se uvije i zaspe, ima zatvorene oi. Dakle, ako se
nae mi negdje ispod ormara, kojeg maka nikako ne moe vidjeti oima, moe se
dogoditi da maka iznenada jurne dolje bez otvaranja oiju, navali na mia sa
potpunom sigurnou, i prije nego imate vremena razmisliti. Stvar je gotova, maka
se vraa s miem ve u ustima.
Sada prirodno, gospodo, neete rei da je maka vidjela mia, jer je imala oi
zatvorene, spavala je. Neki ljudi kau da maka ima veoma osjetljivo ulo sluha, i da
je pomou ovog veoma osjetljivog sluanja maka svjesna mia. Dakle, osim ovog, ti
bi morali izjaviti da maka najbolje uje kada spava , to je prilino sumnjiva izjava,
posto su gledanje i sluanje ona ula koja igraju tako veliku ulogu u budnom ivotu,
dok na primjer osjetilo mirisa, igra iznimno vanu ulogu kod spavanja. Ono radi
kemijski. Unutar nosa, i cijelog mozga dogaa se neto kemijsko. Nadalje, kada ujete
neto, moete li se baciti na to s apsolutnom sigurnou? Ovo uope nije sluaj;
sluanje uope nije takvo da brzo vodi do orijentacije. Stoga ovdje se ne radi o sluhu
make. Ali ono to je jako prisutno u maki je strano fino osjetilo mirisa, koje ima
unutar svoje ekinjaste brade. Ovo strano fino osjetilo mirisa je tu poto u svakoj
ekinji postoji mali kanal, i unutar svake ekinje (vidi dijagram 9) je supstanca, a na
ovu supstancu prisustvo mia djeluje kemijski. Kada nema mia u blizini, ova
supstanca ima odreena kemijska svojstva, ali ako je mi negdje u susjedstvu make,
ak i na nekoj udaljenosti, tada je maka svjesna mia kroz kemijsku reakciju u
njenim brkovima.
Rekao sam vam ranije da postoje ljudi koji, premda ive na treem katu, su svjesni
neke supstance u podrumu, i mogu se ponekad od toga razboljeti na primjer, od
heljde.
Ljudi se mogu lako uvjeriti s kojom sigurnoe radi osjetilo mirisa, jer inae ne bi
bilo policijskih pasa. Ovi psi rade veoma malo gledanjem, ali mnogo svojim ulom
mirisa. U kraljevstvu ivotinja preciznost i sigurnost ne moe se pridavati oima, ve
kemijskoj aktivnosti; pod utjecajem ultra-ljubiastih zraka ova aktivnost je jaa od
svega.
Ako bi eljeli biti posebno ljubazni prema policijskom psu napraviti ete dobro
ako, na primjer, ako odete s njim i konstantno drite tamnu svjetiljku ispred njega
tako da ga uvijek drite u ultra-ljubiastim zrakama. Policijski pas e ak biti i
sigurniji u pronalaenju stvari, jer u njegovim mirisnim dlakama (jer i pas ima
mirisne dlake) kemijska reakcija bila bi jo sigurnija.
Sve to se moe znati o ivotinjama ukazuje na injenicu da kada ulazimo u
ivotinjsko kraljevstvo, ne smiju se traiti svjesna osjetila kao kod ovjeka, ve se
moramo spustiti u osjetila mirisa i okusa u kemijska osjetila.
Napomenuli ste, g.Mller, da mlade pele ne ubadaju. To se lako moe pripisati
tome, da mlade pele jo nemaju aoku poto jo nisu potpuno razvile svoju
unutarnju organizaciju. To dolazi samo kako rastu starije. Nema nieg posebnog u
tome, i nije u suprotnosti s onim to sam rekao.
(G.Mller je pitao o umjetnoj prehrani. On za to koristi etiri dijela vode, pet
eera, i zatim dodaje timijan, aj od kamilice i prstohvat soli. Kakav je efekt ovoga?)
DR. STEINER:
Posebno smo u mogunosti dati vam informacije o toj stvari, poto su nai vlastiti
lijekovi djelomino bazirani na istim principima kao i oni koje vi tu koristite
instinktivno. Ne svi nai lijekovi, ali odreeni broj njih, temelji se na slinim
principima.
Vidite, kada hranite pele eerom, to je zasigurno besmisleno, jer prirodna hrana
pela nije eer ve nektar ili med, i polen.
G. MLLER:
Na primjer, treba prazniti ak i napola pune sae meda koje dolazi iz ume, poto
e inae pele dobiti dizenteriju; takoer kada pele imaju samo 46 funti., preostalo,
to nije dovoljno.
DR. STEINER:
Pele nisu prilagoene hranjenju eerom ve nektarom i medom. To je u skladu s
cijelom njihovom prirodom. Izvanredna stvar ovdje je da zimi pela mijenja bilo koju
hranu u vrstu meda. Sva hrana je promijenjena od stvorenja koje je jede. Dakle, zimi
je pela u stanju, svojim delikatnim probavnim procesom, transformirati hranu koju
uzima u vrstu meda.
Moete lako zamisliti da ovaj postupak zahtijeva mnogo jae sile od onih kada
pelu hranite medom. One ne trebaju troiti istu koliinu snage kao kada moraju
promijeniti eer u med. Kakva bi to vrsta pela bila koje mogu unutar sebe
transformirati eer u med? To bi bile samo najjae pele, koje se mogu dobro
iskoristiti. Slabe pele nee promijeniti eer u med; dakle, one su vie ili manje
beskorisne.
Sada bi rekao da mi moemo dobro razumjeti zato ste uzeli na primjer, aj od
kamilice, jer ste tako utedjeli peli neto to bi inae trebala napraviti u svom
vlastitom tijelu. Ako razblaite eer s ajem od kamilice, tada uzmete onaj dio biljke
koji priprema nektar. Jer supstanca aja od kamilice nema samo kamilicu u sebi, jer
svaka biljka takoer sadri potencijalni med (kamilica sadri ovaj proces u veem
stupnju, i zato se ne moe koristiti kao medna biljka). Pretpostavim da imate biljku,
sa velikim dijelom takozvanog kroba u sebi. krob ima stalnu tendenciju mijenjanja
u eer. Kamilini sok ve radi u krobu biljke na takav nain da usmjerava eerni
sok biljke prema formiranju nektara.
Ako pelama date aj od kamilice podravate ih u njihovom unutarnjem procesu
meda. Vi ve radite eer kao med, kada, ga razblaite sa ajem od kamilice. Mi
radimo isto s naim lijekovima. Kada netko uzima neku vrstu metala, ne moe ga se
dati ljudskom biu upravo onakvog kakav je, poto e nestati u probavi. Morate ga
razblaiti s neim tako da se moe bolje apsorbirati, a tako je i s ajem od kamilice
kojeg dodajete eeru. Sol mora biti dodana iz razloga jer posebno ini inae
neprobavljive stvari, probavljivim.
ovjek instinktivno stavlja sol u juhu, poto sol ima osobinu brzog irenja tijelom,
i ini hranu probavljivom.

PREDAVANJE IV.
Dornach, 1. prosinca 1923.
G.MLLER mi je uruio jo jedan broj vicarskog pelarskog magazina sa
lankom koji se bavi rezultatima odreenih eksperimenata sa lijeenjem medom
(Naa daljnja iskustva s lijeenjem medom u djejem domu Frauenfeld, Amden, od
Dr. Paula Emrich. Weeson.) (BrojIII od Schweizerische Bienenzeitung oujak
1923). (Odreeni pasusi iz ovog lanka su proitani naglas).
DR. STEINER:
Biti e dosta zanimljivo, gospodo, dodati danas nekoliko opaski na ovaj lanak. U
ovom djejem domu bio je pokuaj davanja tretmana medom djeci koja su patila od
nekog od oblika loe ishrane. Kako je ovdje opisano, tretman se sastojao od
rastapanja meda i mijeanja sa umjereno toplim mlijekom, ne dovedenim do
kipljenja ve dranog upravo ispod toga. Ova mjeavina je dana djeci.
Na taj nain su postignuti izvrsni rezultati. Autor, Dr. Paula Emrich, spominje
zadovoljavajui rezultat da je postotak crvenih krvnih zrnaca ove djece povean na
iznimno visok stupanj. Na primjer, primljeno je dvoje djece koje pripadaju istoj
familiji. Pri dolasku mlae dijete je imalo samo 53% crvenih krvnih zrnaca. Pri
odlasku, poslije tretmana medom, postotak se podigao na 82%. Starije dijete je u
poetku imalo 70%, i na odlasku to je poveano na 78%. U ovom sluaju bilo je dakle
manje poboljanje , ali je ipak bilo poboljanje.
Starije dijete je imalo samo mlijeko, i koristilo mu je, ali postotak je narastao samo
od 70% do 78%; ono je prema tome, u poetku, ne tako slabano, ali nije ojaalo u
istom razmjeru.
Postoji jo prilian broj vrlo zanimljivih eksperimenata. Kako ih budem navodio,
elio bih traiti od vas da paljivo pratite dob djece o kojima se radi. Ako se ele
promatrati efekti neke posebne supstance na osobi, nema koristi ako jednostavno
radimo eksperimente u laboratoriju; uvijek treba najprije znati dob svakog pacijenta;
uvijek treba paziti na dob u svim eksperimentima u prehrani, ili u lijeenju.
Ovdje imamo djeaka u dobi od 11; on je proao terapiju medom u trajanju od 8
tjedana, sa rezultatom vrlo znaajnih poboljanja njegovih lijezda. Sluaj katra u
gornjim dijelovima plua takoer je poboljan, crvena krvna zrnca ti stvarno
znaajni elementi poveani od 55% do 75%.
Dalje opet imamo djeaka u dobi od 11. On pokazuje porast od 50% do 74%. Dalje
djevojica u dobi od 11, sa poveanjem od 70% do 88%. Poveanje je sasvim znaajno.
Ona nadalje ima takoer i poveanje teine, koja pokazuje da djeca postaju snanija.
Neu itati ostale detalje.
Takoer se spominje djevojica u dobi od 10, jo jedna iste dobi; zatim djeak u
dobi 13, djevojica od 7, djeak u dobi 11, djeak u dobi 8, djeak od 12, djeak od 9 i
djeak od 7.
Eksperimenti pokazuju da djeca ove dobi, recimo ugrubo, kolske dobi, izvlae
veliku korist od tretmana medom.
Sada, ovaj lijenik pokuava otkriti zato djeci tako znaajno koristi ovaj tretman s
medom. I tu, gospodo, on spominje neto vrlo zanimljivo, neto to na izvanredan
nain osuuje ono to se danas nairoko primjenjuje u znanosti.
Jer to ini znanost u dananje vrijeme kada testira hranu u odnosu na njenu
nutritivnu vrijednost? Znanost analizira odreene hranjive supstance da otkrije
koliko komponenti jedne ili duge kemijske tvari se mogu nai u njima. To je ono to
znanost radi.
Sada se dogodilo slijedee uenik uvenog Bunge-a, profesora filozofije
(vjerojatno vam je poznato to ime, jednom je bio u Baselu) radio je eksperimente
hranjenjem mieva s mlijekom. Ovim mievima je te godilo, poskakivali su iznimno
dobro kada su bili hranjeni na mlijeku. Tako je sada napravio eksperiment na drugi
nain. Rekao je: mlijeko se sastoji od caseina t.j. siraste tvari(vrsta proteina),
masti, eera i soli. Rekao je sam sebi: mievi na mlijeku skakuu predivno; mlijeko
se sastoji od caseina, masti, eera i soli; prema tome, trebam im dati neto caseina,
masti, eera i soli. Upravo to je ono to mlijeko sadri. I gledajte! kada je mievima
davao casein, masti, eera i soli, uginuli su u roku od par dana! Dobili su iste stvari,
ali su uginuli.
Vidite, gospodo, sastav tvari nije sve to je bitno. Onaj gospodin bi trebao sebi
rei: ovdje se radi o neem drugom. Ali to su oni rekli? Rekli su: supstanca je sve:
supstanca mora biti svugdje gdje se bilo to dogaa.
Dakle, da, ali supstance koje su u tamo u caseinu, masti, eeru i soli dakle, one
ne ine mlijeko. Tako je gospodin kazao, evidentno je da ovdje mora biti nova
supstanca, u tako minimalnim koliinama da se ne moe pronai kemijskom
analizom. Ova supstanca je ono to ljudi danas zovu
vitamin.Vita znai ivot; min je povezano s initi; prema tome, vitamin ini ivot.
Jednom, gospodo, kada se Heine elio neemu narugati, rekao je: Postoje ljudi
koji ele, na primjer, objasniti poeziju, uzrok poezije. Dakle, najjednostavnije bi bilo
rei poezija dolazi od siromatva! Netko je naao drugi izraz, ali to nije objasnilo
nita! Jednom sam bio u drutvu gdje se raspravljalo pitanje odakle dolazi humor.
Neki su dolazili na sasvim zanimljive ideje o izvoru humora onog emu se
smijemo. Tada se meutim, netko digao i otiao na podij na nain da se odmah moglo
znati osjea da ima neto vano za kazati. Tako je on predstavio svoje ideje o
humoru i rekao: Humor proizlazi jedino iz injenice da ovjek posjeduje vis-
comica. Vis je sila comica je humor. ovjek posjeduje silu humora. To je odakle
proizlazi humor.
To je upravo kao da se u ekonomiji treba rei: odakle dolazi novac? Novac
dolazi od sile koja pravi novac. Na ovaj nain nita nije objanjeno. Dobro u
ekonomiji bi odmah naznaili da je onaj tko kae da novac dolazi od sile koja pravi
novac udan momak! Ali u znanosti ljudi ne primjeuju kada netko pita: odakle
dolazi svojstvo mlijeka da daje ivot? i onda odgovara: od vitamina! To je isto kao
govoriti da poezija dolazi od siromatva! Ali to se ne primjeuje. Ljudi misle da su
rekli neto predivno, ali istina je da time ba nita nije reeno. I to je, vidite, ono to
elim nazvati ometajui element kod modernih znanstvenih metoda. Ljudi tvrde da
imaju neto za rei; objavljuju to gigantskim rijeima, i svi vjeruju u ono to je reeno.
Ali ako se u povijesti svijeta ovo dalje nastavi, stvari e doi do toke gdje e sve biti
izbrisano i nestati. Jer svijet zavisi od injenice da neto moe biti napravljeno, ne da
su stvari samo raspravljane i mnoge rijei o njima izreene. Rijei moraju oznaavati
da je tamo stvarnost.
I zaista, gospodo, u ranijim vremenima postojala je vrsta znanja koja je bila
direktno povezana s praksom. Danas postoji znanost koja vie nita ne zna o
praktinim stvarima. esto samo okree rijei. Do tog je dolo prirodno jer je novi
autoritet zamijenio stari.
Trebate se samo sjetiti kako prije kratkog vremena nismo imali toliko novina o
posebnim temama koliko imamo danas. Komunikacija koja je bila o razliitim
temama recimo na primjer pelarstvo bila je na posebnim susretima pelara. Jo
je bilo tako u mojoj mladosti. Na takvim okupljanjima pelara moe se nauiti kako
su se stvari rjeavale. Jedan e rei drugom ono to zna iz vlastita iskustva, i odmah
se osjea da li ovjek govori samo prazne rijei, ili je iza njega stvarno praktino
znanje, to je sasvim razliita stvar. Kada ujete kako netko govori, odmah znate da li
on zna neto, ili sve to moete nai negdje tiskano. Jer tiskarska tinta dolazi kao novi
autoritet kao dodatak svemu ostalom. Ako je neto tiskano ljudi vjeruju da tu ima
neega!
Ali u ovom artiklu ima jo neto to treba razmotriti. Ova lijenica je zaista
postigla neto velike vrijednosti sa tretmanima medom. Ono to je postigla u
praktinom radu je zbilja za divljenje. Ali kada ona poinje razmiljati na znanstveni
nain, rezultat je stvarno nikakav. Dalje ona govori ovo: Treba eljeti da se ovi
rezultati naih pokusa uine poznatim to je ire mogue, i da bi vie meda trebalo
davati, posebno mladima ... Za sada naa komunikacija samo daje rezultate naih
praktinih pokusa; ali mi ne sumnjamo da e sa daljnjim razvojem teorije vitamina
farmakolozi i lijenici posvetiti panju problemu uinka meda na ljudski organizam.
Autorica takoer na poetku govori: Osjeam se duna dati procjenu na efekte
terapije medom sa medicinskog stajalita. Nai dobri rezultati ohrabruju nas da
traimo dublje veze, poto sam potpuno svjesna da sam daleko od prodiranja u
njihovu unutarnju prirodu.
Evidentno je iz njenih vlastitih rijei da je ova lijenica dovoljno skromna da
prizna da joj cijela teorija o vitaminima ne omoguava da dosegne do same sri stvari.
A sada vrlo tono razmotrimo slijedee pitanje. Pogledajmo na emu ovi efekti
tretmana medom stvarno poivaju. Vidite, ovi pokusi nam neto pokazuju; oni
pokazuju da je efekt meda posebno jak, a daljnji pokusi e to pokazati jo i vie, ne u
sluaju vrlo mlade djece, ve kod onih koji su dosegnuli promjenu zuba, ili kod onih
koji su dosta iza toga. To su pokazali aktualni pokusi, i iznimno je vano uzeti ovo u
obzir.
Ali pokusi pokazuju jo neto. Oni pokazuju da je med najefikasniji kada se daje s
umjereno zagrijanim mlijekom. To je upravo mjeavina mlijeka i meda koja ima
posebno povoljne rezultate kod djece. Ako bi se ilo malo dalje otkrilo bi se da je med
vaan ak i u sluaju mlae djece. Tada treba staviti samo malo meda u mlijeko
vie mlijeka i manje meda. Kod starijih ljudi med bez mlijeka je ono to je dobro.
Izvrsni rezultati se mogu postii sa stvarno starim ljudima ako ih se nagovori da uzmu
med bez mlijeka. Moemo rei da mlijeko i med imaju veliki znaaj u ljudskom
ivotu; ovi pokusi su to pokazali.
Vidite, stara mudrost, kao to sam esto govorio, nije bila tako glupa kao to
moderno uenje misli. Ova stara mudrost je neto izraeno vrlo jednostavnim
rijeima, ali je bila zaista mudra. U drevnoj izreci: Ovo je zemlja gdje tee mlijeko i
med, znaenje je da je to zemlja zdravlja, drava gdje ovjek moe ivjeti zdravo.
Dakle, od starine, ovjek zna da mlijeko i med imaju ogromnu povezanost s ljudskim
ivotom.
Priroda esto govori na vrlo razuman nain. Njeni iskazi se promatraju samo ako
se jednostavne stvari uzima dovoljno jednostavno.
Ako znamo da priroda radi s velikom mudrou, ne treba nam mnogo dokaza o
injenici da je mlijeko dobro za malu djecu, jer da nije tako, iz grudi ene bi tekao
med a ne mlijeko. To nikako ne bi bilo iza sfere mogunosti prirode, jer biljke
proizvode med i svakako bi bilo mogue da lijezde enskih prsiju izluuju med.
Treba samo uzeti ove stvari dovoljno jednostavno. Ne smije se rei: Priroda je
eprtlja, napravila je da samo mlijeko tee iz eninih grudi a ne med, ve treba rei:
Iza ovoga lei znanje da je za malo dijete, mlijeko neophodno iznad svega; med se
moe dodati kako dijete postaje starije.
Dakle, onda, zasigurno neemo imati takvu ideju kao to je ova prije, to je nita
osim praznih rijei, i rei sebi; poezija dolazi iz siromatva; humor dolazi od snage
humora, i snaga koja daje ivot u medu od vitamina! Treba traiti s ime je to
stvarno u vezi.
Sada emo, gospodo, sakupiti zajedno neke stvari koje smo upoznali u ovim
predavanjima, jer je vano da se stvari uvijek razmotre na pravi nain.

Dijagram 10

Kada otiete u planine nalazite, upravo gdje su stijene najtee, gdje se takorei,
najtee zemaljske supstance izlijevaju tamo ete nai kvarcne kristale. Oni su vrlo
lijepi. Nalazite mnogo vrsta kristala. Sjetit ete se da sam vam crtao ove kvarcne
kristale; oni izgledaju ovako: (Dijagram 10). Kada su cijeli, oblikovani su ispod ba
kao i iznad, ali obino, nisu savreni. Oni dolaze od stijene; rastu, takorei, iz stijene u
obliku kakav sam vam ovdje nacrtao. to ovo oznaava?
Oznaava da zemlja doputa kristalima da izrastu to je heksagonalno, rastui u
toku. Unutar zemlje postoji dakle snaga za izgradnju ove estero kutne forme.
Kako sam vam esto objanjavao, sile koje su unutar zemlje i u univerzumu,
takoer su i u ovjeku. Zemlja prima ovu silu iz univerzuma; ovjek je ima od zemlje.
ovjek u sebi ima istu silu koja, u zemlji, tjera vani kristal. Kako je onda unutar
njega? Stvarno, gospodo, ljudsko tijelo je puno kvarca.
Kvarc kakav nalazite u planinama jedna je od najteih supstanci, ali supstance
nisu svugdje upravo onakve kakvima se predstavljaju ovdje ili ondje. U ovjeku
postoji neto sasvim slino kvarcu, ali je u vie fluidnoj formi. Zato?

Dijagram 11

Vidite, ako se promatra a treba stvarno promatrati na pravi nain, i s istinskom
unutarnjom vizijom to kontinuirano tee od ovjekove glave u udove
(vidi Dijagram 11), i ovo je vrlo zanimljivo, tamo neprekidno od glave struji prema
dolje ono to je zemlja jednom davno prouzroila da tee iznutra prema vani, i to
postaje vrsto ovdje iznad, i smjeta dolje, na primjer, kao kristali kvarca. To je
strujalo vani iz unutranjosti zemlje. U ovjeku to tee od njegove glave kroz cijelo
tijelo. To je kvarc, ili silicijska kiselina. Ali ljudsko tijelo ne doputa da kvarc postane
kristal. To bi zaista bila fina stvar kada bi mi svi iznutra bili ispunjeni kristalima
kvarca!
ovjek doputa da se stvari odviju samo do toke gdje e kvarc postati
heksagonalan; tu ih zaustavlja; on im ne doputa da idu dalje. Dakle mi imamo samo
poetak formacije kvarca u naem tijelu, a onda je zarobljena; to mora stati.
Na cijeli ivot poiva na ovome da smo vjeno na toci formiranja
heksagonalnih kristala od glave prema dolje, ali mi ne doputamo da stvarno do toga
doe. Ovi heksagonalni kristali uvijek ele da poprime oblik u nama, ali u stvarnosti
to ne naprave. Oni su prekinuti, zarobljeni, i tada mi imamo, takorei, kvarcni fluid u
najviem moguem stanju rastvorenosti unutar nas.
Kada ne bi imali ovaj kvarcni fluid unutar nas, mogli bi na primjer, stalno jesti
mnogo eera i nikada ne imati sladak okus u naim ustima. Ovaj okus eera nam
dolazi od kvarca kojeg imamo unutar sebe, ne od njegove sutine, ve od onog to je
volja unutar njega da postanje heksagonalan kao kristal. To je ono to to uzrokuje; to
je esencijalno.
Vidite, u unutranjosti zemlje ovaj kristalizirajui proces je nastavljen. ovjek
sprjeava silicijsku kiselinu kada eli rasti iljasto prema gore unutar njega. Zemlja joj
doputa da postane iljasto prema gore.
Ali ovjek treba ovu silu, ovu silu silicijske kiseline t.j., ovu snagu oblikovanja
heksagonalnih oblika ovjek ima potrebu za njom.
Pretpostavljam da niste svi dobri u geometriji. Geometrija vam nije ba poznata
svima; moda ne biste mogli odmah, nacrtati kristal kvarca, ili modelirati jednog u
glini. Ali vae tijelo je vrlo dobro u geometriji, i stalno eli oblikovati ovakve kristale.
Mi smo sprijeeni u tome. Sav ivot se sastoji u opiranju smrti, i kada se vie ne
moemo oduprijeti, mi umremo.
Sada pogledajmo na pele. Pela leti i sakuplja nektar. To radi u svom vlastitom
tijelu, i radei tako priskrbljuje vlastite ivotne sile. Dalje pela priprema vosak. to
ini s voskom? ini heksagonalne elije. Vidite, zemlja radi heksagonalne kristale
silicijske kiseline. Pela radi heksagonalne elije, i to je iznimno zanimljivo. Kada bi
vam mogao nacrtati elije pela ili ako se sjeate kako vam ih je g. Mller pokazao
tada one izgledaju ba kao kristali kvarca, jedino to su izdubljeni. Ali imaju jednak
oblik.

Dijagram 12

Vidite, ove elije su izdubljene (Dijagram 12), ali to je stavljeno u njih? Tamo su
poloena pelinja jaja. Gdje je u kvarcu silicijska kiselina, ovdje je u eliji upljina, i
tamo pela smjeta svoja jaja. Pela je oblikovana od iste sile koja je unutar zemlje i
oblikuje kvarc. Ovdje je na djelu delikatno rastvorena silicijska kiselina (Dijagram
13). Tamo je na djelu sila, premda se to ne moe fiziki dokazati. U tijelu pele radi
nektar tako da moe oblikovati vosak u oblik koji ovjek zaista treba, jer ovjek mora
imati te esterokutne prostore unutar sebe. ovjek treba istu stvar. Podjednako koliko
je pela stvorenje najbolje sposobno dati oblik ovoj heksagonalnoj sili, pela je i
stvorenje koje svugdje sakuplja odreenu hranu koja se u tijelu moe najbolje
transformirati u ovu heksagonalnu silu.

Dijagram 13

Trebate samo jesti neto meda i vi primate neizmjerno okrepljujui silu. Ako ste
previe slabi da razvijete u sebi ovu heksagonalnu silu koja mora od glave proi cijelo
tijelo, ako vie nemate snage da date krvi toliko vrstine da je ova sila uvijek prisutna
u njoj, tada med mora intervenirati ili mlijeko u sluaju djeteta. Dijete jo nema
ovu heksagonalnu silu; prema tome, mora je primiti od onog to je pripremljeno u
ljudskom biu kao mlijeko.
Sada vidite, gospodo, da moete mievima davati caseina, masti, eera i soli
koliko hoete a oni e uginuti. Zato? Zato jer i ivotinje takoer trebaju ovu
heksagonalno djelujuu silu. Ako samo kemijski izmijeamo zajedno casein, mast,
eer, i sol, tada sila prisutna u heksagonu nije tamo. Kada mievima date mlijeko ona
je tamo. Samo u mlijeku nije tako jako prisutna da se kada se mlijeko kiseli
kristalizira heksagonalno. Kada bi ova heksagonalno djelujua bila u mlijeku malo
jaa, mogli bi piti kiselo mlijeko i ono bi formiralo male kristale silicijske kiseline na
jeziku. To bi imalo okus kao da je mlijeko puno sitnih malih dlaica. Ali to ne ide tako
daleko, jer mlijeko dolazi od ljudskog ili ivotinjskog tijela, i tamo ostaje fluidno. To je
dovoljno za dijete ali ne i za odraslog ovjeka. Ali postati odrastao je neto to ve
poinje u djetinjstvu, dakle djeci moramo dati snanije djelujuu heksagonalnu silu
koju sadri med.
Vidite, gospodo, vrlo je zanimljivo da kada uzimate mlijeko, ak i ako dolazi od
ljudskog bia, to je jo uvijek neto to pripada ivotinjskoj prirodi u ovjeku. U
ovjeku je ivotinja. Ako uzimate med, on dolazi od biljnog carstva posredno preko
pele. Ali on dolazi iz biljnog svijeta i ima biljnu prirodu. Ako uzmete silicijsku
kiselinu kvarc tada ovo ima mineralnu prirodu; ima sasvim odreeni
heksagonalni oblik. Vosak koji je proizveden unutar same pele to je njena prehrana,
vosak je primio svoj oblik; on ga ne stvara, on prima oblik koji se razvija u
heksagonalnoj eliji. U mlijeku ovaj oblik je ponovno rastvoren; samo sjenovita slika
heksagonalnog kristala ostaje u mlijeku (vidi Dijagram 14). Prema tome, moe se rei
da je med supstanca koja je za ovjeka najpogodnija i najzdravija.

Dijagram 14

Netko moe meutim, biti sklon misliti da bi to bilo jednako dobro kada bi ovjek
uzeo neto silicijske kiseline umjesto meda, jer bi onda takoer dobavio ovu
heksagonalnu silu. Ali silicijska kiselina koja se razvila do heksagonalnog oblika,
evoluirala ovaj oblik silicijske kiseline, sadri previe snanu silu kristaliziranja;
previe bi snano djelovala u ovjeku.
Sada zamislimo slijedee. Predoite sebi neko siromano dijete koje nije tako
sretno da dobije terapiju medom (kako je opisano u lanku), u dobi od 16 ili 17, ili od
13 ili 14, kada je najpogodnija. Ovo dijete nije imalo takvu sreu i estice eljeza u krvi
postaju sve slabije i slabije.
Postotak u krvi se sve vie smanjuje. Dijete raste, recimo do dobi od 30, i naraslo
je u slabog ovjeka. Pisac ovog lanka takoer ovo opisuje kada kae, oni se srue.
Kada je ovjek star 30 godina esto moe biti dobro dati mu tretman medom, ali on je
ve previe malaksao; on bi trebao jesti toliko mnogo meda da bi imao stvarnu korist
od njega da bi njegova probava bila upropatena. Med ui ovjeka umjerenosti; ako
jedete previe meda tetite svom stomaku.
Ovo poiva na sasvim jednostavnoj injenici. Med je sladak; on sadri mnogo
eera. Stomak posebno treba kiseline, i kada u stomak stavite previe eera ometate
rad kiselina. Dakle, ukratko reeno, med treba jesti samo u umjerenim koliinama, i
kada je ovjek ve malaksao u dobi od 30, treba mu dati toliko mnogo meda, ako e
mu tretman medom pomoi (a tako e bez sumnje biti), da bi on prvo imao stomane
tegobe a zatim probleme s crijevima. Dakle, to se ne moe napraviti, ali moe neto
drugo. Moe se ovjeku najprije dati vrlo razrijeeni, prah kvarca, to jest, silicijsku
kiselinu kao pomono sredstvo. Kada ste mu dali ovu vrlo razrijeenu silicijsku
kiselinu kao privremeni lijek, tada e nakon nekog vremena moi koristiti male
koliine meda. Jako razrijeena silicijska kiselina u njemu e prizvati snagu koja
moe koristiti heksagonalnu silu, i tada moe slijediti mala koliina meda. Silicijska
kiselina je pripremila put za med.
Takoer se moe pomoi ovjeku koji je sa sadraj krvi s obzirom na hemoglobin
postao malaksao, dodajui u med, primjenjivo na odrasle, neto vrlo razrijeene
silicijske kiseline iji efekt moe koristiti med. U sluaju djeteta treba dati dosta
mlijeka.
Vidite, neophodno je znati ove povezanosti. Moe se pitati: to je onda to to radu
u ovjeku kroz med? To su formativne sile heksagonalnog principa. To je i unutar
samih pela. Mogu se vidjeti u votanim elijama saa, i to je ono to ini med tako
blagotvornim. Iz tog sam razloga upravo rekao da je primarno sila mlijeka ono to
radi u djetetu, i to moe biti dalje unaprijeeno dodavanjem meda, dok su kod
odrasle osobe sile meda naroito aktivne.
Ipak, kada je ovjek odrastao ova sila meda mora biti ojaana onom od silicijske
kiseline, kao to sam rekao. Takoer, lijeenje mlijekom i medom moe biti korisno
jer sile ranog djetinjstva jo postoje u starijem ovjeku; ovo nije u kontradikciji s tim i
dobar efekt lijeenja medom ostaje neupitan.
U praksi, to je dobro poznato, i treba stvarno inzistirati na razjanjenju ovih stvari
ljudima, da prava koliina dobrog meda treba biti dostupna. U ovim stvarima ljudi se
spremno obmanjuju. Ne mislim to u loem smislu; mogao bih rei da se ljudi lako
obmanjuju uvjetima dananje civilizacije. Ako ste ikada traili med u hotelima dok ste
putovali, zasigurno niste dobili med, to je eerni med, umjetno proizveden.
Ako bi ljudi shvatili da to nije ista stvar, jer nema govora o prisutnosti ikakve
heksagonalne sile u ovakvom medu, ne bi nikada tvrdili da imitacija meda moe imati
isti efekt kao isti pelinji med. Moete dobro hraniti mieve s istim medom, to e im
se sviati. Ali ako biste ih hranili s umjetnim medom, oni bi uginuli, iako moda ne u
par dana. Upravo sam dodao ono to sam elio rei o ovom lanku o lijeenju
mlijekom i medom.
Sada je jo jedno zanimljivo pitanje stavljeno pred mene o kojem bih volio
govoriti, i takoer uti to vi sami imate rei o tome; takoer i to vam ima rei g.
Mller. Vidite, ima toliko stvari koje treba razmotriti da e biti vrijedno da slijedei
puta idemo dalje u ovim stvarima. Tada ete moi postaviti svoja pitanja, a g. Muller
ili ja emo odgovoriti.
elim najprije kratko dotaknuti druge dvije toke. Moe vam izgledati prilino
udno, ali zaista elim znati to vi imate rei o njima.
NAPISANO PITANJE:
Izmeu staromodnih pelara postoji uvjerenje o izvjesnoj duevnoj vezi izmeu
pelara i njegovih pela. Kae se da ako pelar umre, njegova smrt mora odmah biti
objavljena svim pelama. Ako se to ne uradi, tada e cijeli soj umrijeti tijekom
slijedee godine. Da izvjesni duevni odnos izmeu njih postoji ponovno je ukazano
injenicom da se dobije mnogo vie uboda kada se pristupa radu na gnijezdu u
ljutitom ili iritirajuem raspoloenju, nego kada se isto radi mirno i harmonino. Ima
li ikakve objektivne stvarnosti u osnovi ove stare pelarske ideje?
DR. STEINER:
Bilo bi zanimljivo da nam g.Mller sasvim jednostavno kae da li vjeruje u ovakve
stvari ili ne? Ovakve stvari su uobiajene kod pelara seljaka; oni objavljuju pelama
smrt. Ali ova duevna povezanost, ova veza izmeu pelara i njegovih pela, je ono na
to sada ciljam. Moda nam g. Mller moe rei vie.
G. MLLER:
Navode se dva sluaja koja su se dogodila u Baselu i Zurich-u. U jednoj obitelji je
umrla ena koja je mnogo pomagala oko pela, i tijekom godine su sve pele uginule.
U drugom sluaju, u Baselu, takoer je umrla ena koja je dosta brinula o pelama;
dogodila se ista stvar. To je bio veoma veliki pelinjak; u godinu dana dvadeset osam
sojeva je smanjeno na est. Ovo e ne moe objasniti s bilo ime povezanim s opim
uvjetima, ili sa samim pelama. Nije se mogao nai trag bolesti koju su pele mogle
imati. To bi mogla biti duevna veza.
DR. STEINER:
Prisjetimo se to sam jednom rekao o odnosu izmeu ovjeka i ivotinja. Moda
ste uli, gospodo (o tome sam ranije govorio), da su prije nekog vremena ljudi mnogo
govorili o takozvanim konjima koji broje, konjima koje se, na primjer, pitalo
pitanje: Koliko je etiri i pet? Tada se brojilo 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9 i konj je
udario kopitom na devet. Zaista izvanredni i ne beznaajni iznosi su dani na ovaj
nain pomou konja. Moda ste uli za ove Elberfeld-ove konje koji broje; bili su
prilino slavni. Cijele delegacije su ile istraivati stvar.
Nisam vidio te konje, ali sam vidio drugog konja koji pripada g. von Osten-u koji
moe brojiti jednako dobro. Moe se dati toan sud o cijeloj stvari. Ljudi su lomili
svoje mozgove nad ovim konjima koji broje, jer je prirodno da je to neto strano da
konji odjednom ponu brojiti. Sama znanost je posramljena od ove stvari! Naravno
da smo sasvim svjesni, jer to je oiti zakljuak, da konj ne moe brojiti; treba otkriti
kako je konj udario kopitom na ispravan broj. U stvari, on ne moe brojiti; bilo bi
prilino idiotski misliti da konj moe brojiti. To je znao ak i sveuilino predava koji
je istraivao stvar, ali je on konstruirao teoriju. Rekao je: G. von Osten dok broji radi
sitnu kretnju lica; konj promatra linije lica, i kao odgovor na njih udara kopitom. Ali
je onda sam stavio slijedeu primjedbu: Da, rekao je, ali u tom bi sluaju konj
trebao stajati ispred g. von Osten-a, i gledati u njega, promatrati njegovo lice tako da
zna kada udariti. Tako je on sam zauzeo takvu poziciju i nije vidio nita. Ipak, nije
odustao od teorije, samo je rekao: Promjene na licu su tako male da ih ja ne mogu
opaziti, ali konj moe!
Dakle gospodo, iz toga slijedi da konj moe vidjeti vie nego sveuilini predava!
To bi bio jedini zakljuak!
Stvar je naravno drugaija. Ako je netko obuen od duhovne znanosti i zatim
promatra injenice, tada ne pridaje mnogo vanosti samim promjenama na licu, jer to
se dogodilo na slijedei nain: tamo je na jednoj strani stajao konj; tamo je stajao g.
von Osten, vrlo lagano drei uzde. Na desnoj depu na prsluku g. von Osten je imao
mnogo eera. G. von Osten stalno je davao konju male glave eera. Konj ih je lizao,
bili su mu slatke, i volio je g. von Osten-a vrlo njeno. Volio ga je ak i vie preko ovih
malih glava eera, i tako je uspostavljen odan odnos izmeu konja i g. von Osten-a.
Nije imao potrebe raditi grimase, morao je samo misliti devet je toan odgovor;
tada je to konj mogao osjetiti, jer ivotinje imaju vrlo delikatnu percepciju za ono to
se dogaa oko njih. One osjeaju to se zbiva u ovjekovoj glavi ak i ako se ne odaje
malim grimasama koje bi mogao vidjeti konj ali ne i ovjek. Konj osjea to se dogaa
kada mozak misli devet i tada udara kopitom. Ali kada konj ne bi dobio nita
eera njegova ljubav bi se malo promijenila u mrnju, i on vie ne i udarao kopitom.
Dakle, vidite, ivotinja ima vrlo delikatnu percepciju stvari; ne za male grimase,
ve za stvari koje stvarno nisu vidljive; na primjer, kod konja, ovo osjeanje to se
zbiva u mozgu g. von Osten-a. Treba samo promatrati injenice, i tada znamo kako
predivu osjetljivost imaju ivotinje.
Samo na trenutak zamislite da prolazite kraj veeg broja pela, i da ih se veoma
bojite. Pele bi osjeale ovaj strah u vama, to je neporecivo. Dakle, to to znai kada se
netko boji? Kada se ovjek boji neeg ili nekog on problijedi, strah ini ljude
blijedima. Kada netko problijedi krv tee unutra, ona ne ide vani u kou. Kada pela
doe blizu ovjeka koji se boji, ona osjea vie nego normalno osjea kada je krv u
koi. Ona osjea heksagonalnu silu krvi, i ubada u nju; ona bi voljela uzeti med ili
vosak od vas. U drugu ruku, kada ovjek radi mirno i njegova krv tee ravnomjerno
njegovim venama, tada pele osjeaju neto sasvim razliito.
A sada mislite na ovjeka koji je ljutit, i u svojoj ljutnji ide pelama. Ljutnja ini
ovjeka crvenim, i velika koliina krvi tee u kou, jer krv bi apsorbirala heksagonalnu
silu. Ovo, takoer, pele osjeaju svojim delikatnim osjeajem i vjeruju da ete im
oduzeti ovu silu i ubadaju vas. Tako su fine suptilne osjetljivosti na sile prirode koje
su ovdje na djelu.
A sada dolazimo do pitanja navike. Mislite na pelara, pela ga ne vide da prilazi
kao to bi ga vidio ovjek, pela osjea ako se mogu tako izraziti sve to
emanira od njega kako je sve to konstituirano. Pele se naviknu na to, i ako bi
pelar umro one se moraju ponovno prilagoditi, a to im mnogo znai.
A sada, na trenutak, promislite to nalazimo ak i kod pasa kada gospodar umre.
Poznato je da se dogaalo da e pas ii na grob i tamo umrijeti, jer se ne moe
prilagoditi na novog gospodara. Zato pretpostaviti da pela sa svojom finom
osjetljivou ne bi trebala biti svjesna to se dogaa, zato ne bi mislili da se pela
takoer, naviknuta na jednog pelara ne moe odmah prilagoditi novom? Zaista neto
vrlo znaajno lei u korijenu svega ovoga.
Ali moete rei: Da li se radi o istoj stvari kod ovih sitnih malih stvorenja kao i
kod pasa i konja? Dakle, moda niste primijetili, ali to je ipak istina, da je netko
naao ovjeka koji je bio, kako se pria, posebno sretne ruke u uzgoju biljaka. ak i
kada bi zasijali biljku, ili uzgajali cvijee u vru, njemu je sve bilo uspjeno, dok bi
druga osoba mogla posvetiti biljkama jednaku panju, ali nita nije uspijevalo; nije
bila uspjena. To je zbog "emanacija" koje ovjek ima, i koje na biljke u jednom
sluaju djeluju pogodno, a nepogodno u drugom. Sasvim je nemogue nekim ljudima
da uzgajaju biljke. Oni imaju nepovoljnu reakciju koja iznad svega utjee na sile koje
u cvijetu proizvode nektar, sile koje zaslauju cvijet. Tako moemo rei, ovjek radi
ak i na cvijeu, i na mnogo istaknutiji nain na pelama.
Tome se ne treba uditi, ali treba predoiti injenice onako kako se javljaju; tada
se poinju razumijevati stvari kakve stvarno jesu, i moe ih se primijeniti u
praktinom ivotu.
PITANJE:
Prema starom seoskom pravilu dri se da ako pada kia treeg svibnja, na Dan
nalaska Svetog kria, med je ispran sa sveg cvijea i stabala, i te godine nee biti
dobra etva meda. Moje promatranje zadnje etiri godine izgleda da potvruje da ima
neto istine u tom pravilu. Da li je to uope mogue?
DR. STEINER:
Ovo pitanje vodi nas vrlo duboko u velike procese Prirode. Vidite, upravo daj Dan
nalaska Svetog kria, taj trei svibnja najmanje bitan; mnogo je vanije da je upravo
to doba godine. to u stvari znai kada kii poetkom svibnja? To znai ovo. Znate da
23 oujka, Sunce ulazi u znak Riba. Prije sam vam rekao da je proljetna
ravnodnevnica sada u znaku Riba. Sunce ostaje u ovom znaku do 20 travnja, tada
prelazi u znak Ovna. Dakle zrake Sunca dolaze poetkom svibnja sa potpuno
razliitog kuta univerzuma nego u ostala vremena.
Sada pretpostavimo da je poetkom svibnja lijepo vrijeme treeg svibnja to
to znai? To oznaava da na trei svibnja Sunce ima snaan utjecaj na sve to je
zemaljsko. to god se dogaa na Zemlji pod utjecajem je Sunca kada je vrijeme lijepo.
to dakle to znai kada kii treeg svibnja odnosno poetkom svibnja? To znai
da Zemlja ima najjae snage, i ometa utjecaj Sunca. To je neizmjerno znaajno za
cijelo biljno kraljevstvo, jer kada zrake Sunca dolaze iz smjera Ovna, one mogu tako
djelovati da je njihova sva snaga usmjerena na biljke. Tada cvijee moe razviti slatku
supstancu koja je prisutna u medu. Tada pele mogu raditi med.
Kada, meutim, Zemlja ima veu snagu, kada kii u toj sezoni, cvijee se ne moe
razviti u zracima Sunca koje dolaze od Ovna, ve mora ekati kasnije dogaaje, ili
moda bude u cijelosti prekinuto u onom to se ve razvilo. Tada cvijee ne moe
ispravno razviti nektar i pele ga ne nalaze.
Ovakve stvari postaju razumljive kada znamo da je sve to se dogaa na Zemlji,
kako sam stalno ponavljao, pod utjecajem Kozmosa, svega to je vani i izvan Zemlje.
Kia znai da su utjecaji Sunca prognani. Lijepo vrijeme znai da snage Sunca mogu
razviti svu svoju snagu. Ovdje nije pitanje da snaga Sunca dolazi samo openito,
odakle na njega gledamo, ve da dolazi odreeno od dijela nebesa gdje je Ovan. Snage
Sunca se razlikuju prema odreenom kutu nebesa iz kojeg dolaze. To nije uslijed
samog Sunca, ve zbog toga to kako Sunce sjaji dolje na Zemlju, iza njega, u ovom
sluaju, u Kozmosu stoji konstelacija Ovna. Ono to daje Ovan, Sunce prvo apsorbira
i zatim prelijeva ponovno naprijed sa svojim zrakama. Dakle, sasvim je razliito ako
Sunce alje svoje zrake na Zemlju poetkom svibnja, ili krajem svibnja. Na etku
svibnja radi puna snaga Ovna; sa krajem mjeseca Sunce je ve u znaku Bika. Ove
snage Bika ne mogu raditi s istom snagom na biljkama, one tee da ovrsnu i isue
biljke, a to iznad svega znai da biljka vie ne moe razviti sile za proizvodnju meda.
Tako je neto zaista rasvijetljeno od ovog starog seoskog pravila koje zvui
razumno, i treba ga uzeti u obzir. Prirodno, kako sam prije kazao svijest o ovim
stvarima je izgubljena, i mi smo pali u praznovjerje, jer kada vie ne moemo
razlikovati stvari lako se postaje praznovjeran. Tada su ova stara seoska pravila
jednake vrijednosti kao da kaemo: Ako pijetao kukurie na gomili ubra vrijeme e
se promijeniti, ili e ostati kao to je i bilo!
To se meutim ne odnosi, na sva ta stara pravila, jer su mnoga od njih temeljena
na dubokoj mudrosti, i to bi trebali ponovno prouavati. Seljaci koji primjenjuju ova
pravila ponekad to ine izvrsno! Dublja mudrost e nas takoer dovesti to toke gdje
je moemo ponovno primijeniti.

PREDAVANJE V.
Dornach, 5. prosinca 1923.
G. ERBSMEHL je naznaio da je u modernom pelarstvu pelar primarno zaokupljen
pravljenjem profita: to je materijalna strana koju treba uzeti u obzir. U
Bienenzeitung (Br. 10) kae se: Med je najveim dijelom luksuz, i oni koji ga
mogu priutiti mogu platiti dobru cijenu za njega. Onda je dan primjer kako je
izvjesni Balmesberger koji je putovao panjolskom, naao brojnu vrlo zdravu djecu u
domu pelara, i kako je na pitanje gdje prodaje med, odgovorio: Ovdje su moji
kupci. Ovdje u Srednjoj Europi mi elimo napraviti to je mogue vei profit od
naeg meda. Poslodavac mora izvui to je mogue vie od radnika, a ista je stvar i s
pelama.
Pod brojem jedanaest, dalje je pitano da li ima ita istine u tome kada ljudi misle
da mjeseina ima utjecaja na proizvodnju meda ili nektara u cvijeu.
G. MLLER je odgovorio:
1. Taj g. Erbsmehl moe izvui iz asopisa da pelar o kojem se radi, radi samo s
malim koliinama, i ne prodaje njegov med. Erbsmehl oito nije svjestan to je danas
pelarstvo, i sve to je povezano s njim tako da smo obvezni voditi knjige. Ako se ne
rauna s profitom iz toga, kao i kod drugih stvari, moe se samo odustati.
Med nikada ne bi bio dostupan u potrebnim koliinama ako ne bi pribjegli
umjetnim metodama. Dobije se moda 48 funti meda i moe trebati neto vie od
toga da zaliha bude u dobrom stanju. Tada doe loa godina i nema dovoljno da traje
do travnja ili svibnja. Treba pomoi zalihi da ima dovoljnu vitalnost sa umjetnom
ishranom s eerom, kamilicom, majinom duicom i malim dodatkom soli.
Zatim, sati koje pelar provede u radu biljee se u modernom pelinjaku prilino
tono koliko mu vremena pelar posveti i tako dalje. Recimo pet i pol sati; (sat se
rauna u omjeru jednog franka ili jednog i po franka) dakle funta meda kota
sedam franaka. Onda se mora raunati amortizacija; eljevi se istroe i treba ih
zamijeniti. Cijelo gospodarstvo mora sigurno biti profitabilno. Ali ako pelar stane na
starim stajalitima, on ne ide ukorak. G. Erbsmehl moda moe tako, ali ako imam
veliki lager, tada moram izraunati i sebi rei ve sam na teti ako prodajem med
po est franaka. Ameriki pelari gledaju upravo ovako.
2. Ja sam, ne mogu razumjeti da e kroz slijedeih osamdeset do sto godina cijeli
lager pela izumrijeti. Stvarno ne mogu razumjeti to dr. Steiner misli kada govori da
e za osamdeset do sto godina cijelo pelarstvo biti ugroeno.
3. Kao i kod druge toke t.j., kako je obznana smrti pelara pelama povezana s
pelarom, ve sam izjavio da vei dio lagera umre nakon smrti osobe koja je
odgovorna. Kako do toga dolazi, nisam sposoban razumjeti.
4. S obzirom na neisti med u hotelima elio bih rei da prvoklasni hoteli esto
kupuju ameriki med. Kada se pele hrane ovim medom, one umru a ipak je
proizveden od pela.
5. O ubadanju, slatko je najgora stvar; kada ujete piskutavo zujanje, preporua se
stajati mirno.
6. O pitanju koliko ubod pele utjee na ovjeka, Poznat mi je sluaj koji bi elio
spomenuti. Jaki ovjek je bio uboden od pele. Vikao je: Drite me, uboden sam!
Bio je iznimno osjetljiv na to. Bio je ovjek s malim sranim problemom. Moda e
nam dr. Steiner rei u kojoj mjeri ubod pele moe stvarno biti opasan.
Na primjer, reeno je da e tri uboda strljena ubiti konja. Prije neto malo
vremena naao sam gnijezdo strljena u mom pelinjaku. Uklanjao sam leglo.
Strljeni su bili tolike kukavice da me nisu uboli u mraku; moda bi to napravili vani.
DR. STEINER:
Vratimo se na prepoznavanje gospodara od strane pela. elio bih dodati par
opaski tako da ove stvari moemo raspravljati na razuman nain.
Formirali ste miljenje da je potpuno opravdano ako stvari razmatrate
intelektualno. Ali elio bih vam rei ovo: zamislite da imate prijatelja, upoznali ste ga,
recimo, godine 1915. Ovaj prijatelj ostaje ovdje u Europi a vi idete u Ameriku, vrativi
se godine 1925. Va prijatelj je, pretpostavimo, u Arlesheim-u. Vi doete u Arlesheim,
sretnete prijatelja i prepoznate ga. Ali to se u meuvremenu dogodilo? Ve sam vam
opisao kako se tvar, supstanca ljudskog tijela potpuno promijeni nakon sedam ili
osam godina. Tada vie nita ne ostane od nje; tako da va prijatelj kada ga ponovno
vidite nakon perioda od deset godina, nema nita od starog, stvarno nita, od
supstance koju ste u njemu vidjeli prije deset godina. Ipak ste ga prepoznali! Kada
pogledate na ovjeka izvana, on zasigurno izgleda kao koherentna masa, ali ako biste
ga pogledali kroz dovoljno veliko povealo, tada biste vidjeli krv kako tee njegovom
glavom. Dakle dobro, ova krv kada je vidite golim okom, ili malim povealom ova
krv izgleda kao krv. Ali ako zamislite ogromno povealo tada ono to tee tamo kao
krv ne pojavljuje se vie na isti nain; tada izgleda da se sastoji od malih "toaka" koje
su kao male ivotinjice. Ali ove male tokice ne miruju, one stalno vibriraju. I kada
gledate kako se to odvija to ima najudniju slinost s masom pela. Kada se dovoljno
poveaju supstance, ovjek izgleda upravo kao masa pela.
Ako temeljito ispitamo cijelu stvar mora izgledati neshvatljivo da bi jedan ovjek
mogao prepoznati drugog poslije deset godina (jer niti jedna od ovih malih
vibrirajuih tokica nije vie tamo). Njegove oi su sasvim razliite toke, tamo su
sasvim razliite male kreature, a ipak jedan ovjek ponovno prepoznaje drugog.
Dakle vidite, potpuno je nepotrebno da bi to bilo zbog ovih malih stvorenja i
biljaka od kojih se sastojimo, da smo sposobni prepoznati jedan drugog, jer to je cijeli
ovjek, koji nas ponovno prepoznaje. Kolonija nije samo toliko i toliko tisua pela,
cijelo domainstvo je cjelina i potpuno bie koje ovjeka prepoznaje ili ga ne
prepoznaje. Kada bi imali umanjujue staklo umjesto poveala mogli bi sakupiti sve
ove pele zajedno; mogli bi ih vidjeti ujedinjene na isti nain kao ljudski mii.
Upravo tu injenicu treba imati na umu kod pela da nemamo posla s pojedinom
individualnom pelom ve ih moramo uzeti u obzir kao cjelinu, kao da su zajedno
jedna cjelina.
Samo s intelektom do ovoga se ne moe doi; treba to moi vizualizirati kao
cjelinu. To je razlog zato je kolonija pela tako duboko pouna; to potpuno pobija sve
nae uobiajene ideje. Nae ideje nam stvarno govore da bi stvari trebale biti
drugaije. Ali u konici se dogaaju velianstvene stvari; uope ne takve kakve
mislimo s naim razumom.
To da mora biti izvjesnog utjecaja na pele kada, na primjer, kroz smrt jednog
pelara drugi treba doi na njegovo mjesto, neporecivo je. Iskustvo pokazuje da je to
tono. Oni koji imaju posla s vie pelinjaka, a ne samo s jednim, znaju to dobro.
Mogu vam rei da me pelarstvo na razne naine iznimno zanimalo kada sam bio
djeak, premda me ekonomska strana, financijski problem pelarstva tada nije toliko
zanimao kao kasnije, ili danas poto je med i u to vrijeme bio vrlo skup i moji
roditelji si nisu mogli priutiti da ga kupuju. Sav na med smo dobili od naih susjeda
kao poklon, za Boi ili u drugo vrijeme, zaista nam je toliko davano da smo imali
meda kroz cijelu godinu. Tada se med poklanjao.
Vidite da me ekonomski problem nije toliko zanimao poto sam, kao djeak jeo
strano puno meda, koliko sam god htio od meda kojeg smo dobivali.
Kako je to mogue? U dananje vrijeme, pod istim okolnostima ne moe se dobiti
toliko meda kao poklon, ali tada su pelari u susjedstvu mojih roditelja bili uglavnom
farmeri, a med je bio samo dio proizvoda. To je sasvim druga stvar, gospodo, od
zapoinjanja pelarstva kao neki od vas koji ivite od dnevnica koje zaradite. Na
farmi, pelarstvo ide bez prevelike panje. Vrijeme koje oduzima se ne uzima u obzir,
ne ulazi u raun. Na farmi je uvijek bilo tako, to je bilo vrijeme koje je ostalo iza.
Vrijeme bi se negdje utedjelo, ili bi se rad odgodio do slijedeeg puta i tako dalje.
Kod svih zbivanja na med se pazilo u meuvremenu, i mislilo se da je med neto
toliko vrijedno da ga se u stvari ne moe ni platiti.
U izvjesnom smislu to je tono, ali u sadanje vrijeme uvjeti su takvi da su svi
nivoi cijena sasvim pogreni. Danas je fundamentalno nemogue raspravljati o
cijenama, jer cijelu stvar treba raspraviti na irim osnovama, na osnovama
ekonomije. Nema mnogo rezultata ako netko raspravlja o cijeni odvojenih stvari za
prehranu, a med je stvar za prehranu, ne samo luksuz ili zadovoljstvo. U zdravom
socijalnom ureenju zdrava cijena za med bi se nala; to je bez sumnje.
Ali poto mi u sadanje vrijeme ne ivimo pod zdravim socijalnim uvjetima, svi
nai problemi su smjeteni u nezdrav poloaj. Kada danas posjetite velike farme i
ujete to upravitelj ima za rei (u pravilu to nije seljak, ve upravitelj) kada vam kae
koliko mlijeka on dobiva od svojih krava, to je strano! Dobiva toliko mnogo litara
mlijeka dnevno da svatko tko poznaje prirodu krave shvaa da je prilino neprirodno
da se od krave dobije toliko mlijeka. Ali oni srede da to dobiju! Sasvim sigurno
gospodo, oni srede da to dobiju! Neki od njih po mom miljenju, dobivaju dvostruku
koliinu nego to krava moe stvarno dati. Na ovaj nain farme postaju iznimno
profitabilne. Ne moe se ak niti rei da je to jo vrlo primjetno, ali mlijeko nema istu
snagu kao ono proizvedeno pod normalnim okolnostima; ne moe se odmah dokazati
teta koja se time nanosi.
Moda vam mogu rei slijedee. Radili smo eksperimente sa lijekom za bolest
stopala i usta kod stoke; napravili smo mnogo eksperimenata zadnjih par godina. Oni
su vreni na velikim farmama kao i na manjim gdje proizvodnja mlijeka nije toliko
forsirana kao na velikim farmama. Ovako se moe mnogo nauiti jer treba testirati
kako je lijek djelovao kod bolesti stopala i usta.
Stvar meutim, nije dovedena do zakljuka, jer se odgovorni slubenici nisu
slagali, a danas je toliko mnogo ustupaka i tako dalje, neophodno. Ali lijek je bio
uspjean, a sa malim promjenama, takoer je imao vrlo dobre rezultate kod
poremeaja kod pasa, pod imenom Distempo.
Kada se rade ovi eksperimenti otkrije se slijedee: Nalazimo kako je telad od krava
sa prekomjernom proizvodnjom mlijeka, znaajno slabija. To vidite na nainu na koji
na njih djeluje lijek. Djelovanje ili ne djelovanje lijeka, takorei, moe biti veoma
poveano u ovakvim sluajevima. Tele raste ako ne ugine od bolesti, ali tele koje je od
krave koja je stimulirana na prekomjernu produkciju mlijeka, tele iz takvog rasploda
je slabije od teleta od krava koje nisu bile tako forsirane. Ova promjena moe biti
promatrana kroz prvu, drugu, treu ili etvrtu generaciju, ali je onda tako tanka da
promatranje nije lako. Ovaj uzgoj za proizvodnju mlijeka je jo kratkotrajan, ali znam
vrlo dobro da ako se nastavi, ako se krava forsira da daje est galona mlijeka dnevno,
ako je nastavite ovako maltretirati, sav uzgoj krava e nakon nekog vremena biti
potpuno u rasulu. Nita se ne moe napraviti.
Dobro, u izvjetaenom pelarstvu stvari nisu, naravno toliko fundamentalno loe,
jer je pela stvorenje koje opet moe sebi pomoi, jer je zaista, izvanredno sposobna
pomoi sebi poto pela ivi mnogo blie s Prirodom nego krava koja je uzgajana na
ovaj nain. To ak i nije toliko loe ako se krave ovako maltretirane za proizvodnju
mlijeka povremeno izvode vani na panjak. Ali na velikim mljekarskim farmama to se
vie ne radi. Ove farme nemaju nita osim stajske prehrane; krava je potpuno
odvojena od prirodnih uvjeta.
Kod pelarstva ovo se ne moe priutiti. Zahvaljujui svojoj prirodi pela ostaje
ujedinjena s vanjskom Prirodom; ponovno sebi pomae. I vidite, gospodo, ova samo-
pomo u pelinjem gnijezdu neto je predivno.
Sada dolazimo do onog to je g. Mller rekao o bumbarima i strljenima koje
ponekad nalazi u konici, koji ga nisu uboli, poto ponekad sresti strljena moe biti
katastrofa.
Ovdje bi vam elio rei neto drugo. Ne znam da li su oni koji su od vas pelari ve
ovo doivjeli; moe se dogoditi da imate praznu konicu, i jednom sam vidio neto
udno u praznoj konici, neto kao grumen. Ispoetka se nije moglo shvatiti to je to
bilo. Izgledalo je da su pele, oigledno bez ikakvog razloga, napravile grumen iz
svojih uobiajenih proizvoda, iz svakakvih stvari. Grumen kao vei kamen i okruen
svakakvim smolama, ljepljivim supstancama, voskom i tako dalje; stvarima kakve
pele takoer skupljaju. Bio sam znatieljan i razbio grumen na komadie, i gledajte,
unutra je bio mrtvi mi.
Vidite, mi je uao u konicu i tamo uginuo, a sada zamislite kakva je strana stvar
za pele bila miris mrtvog mia. U ovom hitnom sluaju cijela kolonija ima instinkt da
okrui mrtvog mia s ljuskom. Kada se razbije ova ljuska na komadie strano smrdi,
ali smrad je ostao sasvim zatvoren unutar ljuske.
Vidite, gospodo, unutar konice nije samo instinkt za gradnju elija, za ishranu
legla, ve, u hitnom sluaju, instinkt za neto neobino, za ono to treba napraviti
kada je u konici mrtvi mi! Poto ga pele ne mogu iznijeti vani, one su se snale;
napravile su ljusku oko njega.
uo sam od drugih da su puevi koji uginu unutar gnijezda takoer prekriveni. U
konici ne ive samo uobiajeni instinkti, ve istinski iscjeljujui instinkti; oni su vrlo
aktivni u konici.
Dakle ako je u konici gnijezdo strljena pele ga ne zatvore u tvrdu ljusku, ve
neprestano okruuju gnijezdo izluivanjem otrova, tako da strljeni gube svu
energiju, svu snagu za napad. Ba kao i mi, mrtvi mi vie ne moe iriti smrad u
svim smjerovima, tako i strljen, iako ne tako vrsto zatvoren, stalno je izloen
izdisanju s kojim ga pele okruuju, i time postaje toliko oslabljen da ne moe
napraviti nita. Strljen gubi svoju snagu, i vie ne moe koristiti svoj alac da se
obrani kada kruite blizu njega.
To je zaista tako, da smo pravedni prema pelama samo ako idemo iza samog
intelekta i stvarno slijedimo injenice sa izvjesnom unutarnjom vizijom. To je stvarno
predivno, ta slika. Mora se prema tome rei, kolonija pela je sveukupnost. Mora se
gledati kao sveukupnost. Ali u sveukupnosti teta se ne pojavljuje sva u trenutku.
Vidite, ako se dobro poznaje ovjeka, moe se rei na primjer, slijedee: ovjek
je postoji takav ovjek sasvim zdrav i jak u dobi od 65 ili 66; drugi ovjek nije
tako svje jer iznutra pati od previe vapna u arterijama, itd. To promatrati, i dovesti
to u vezu s onim to je bilo u njegovom djetinjstvu, iznimno je zanimljivo.
Na primjer, netko moe davati djetetu mlijeko koje dolazi od krava koje dobivaju
previe krmnog bilja sa vapnenakog tla. ak i u mlijeku s kojim se hrani dijete, dijete
dobiva neke elemente ovog vapnenakog tla. To se moda odmah ne primjeuje.
Doktor kakve danas imamo, moe vam pokazati dijete hranjeno na mlijeku
izvedenom od vapnenakog tla, i drugo dijete hranjeno na majinom mlijeku i rei,
Tu uope nema razlike, i tako dalje. Ali dijete hranjeno na majinom mlijeku jo je
svjee i u dobi od 65 ili 66, a dijete hranjeno na kravljem mlijeku u istoj dobi ima
previe vapna u krvnim sudovima. To je zbog toga to je ovjek cjelina, i to je na
djelu u jednom vremenskom periodu nastavlja biti aktivno i u mnogo kasnijem
periodu. Stvar moe biti potpuno zdrava u jednom trenutku, a ipak radi i kasnije.
Na to sam mislio kada sam rekao da prema uvjetima, dananjeg pelarstva, ne
moete vui zakljuke kao o tome to umjetne metode pelarstva znae, ili to ne
znae. Dakle treba misliti kako e to biti za 50, 60 ili 100 godina! Sasvim je razumljivo
da e netko danas rei Ne razumijem kako e to biti sasvim razliito za 50, 60 ili
100 godina to je sasvim razumljivo.
Jednom mi se na farmi dogodilo, sasvim dobronamjerno, da sam bio skoro ubijen
kada sam poeo priati da ne treba teiti da se dobije toliko mlijeka, jer e patiti
rasplod krava, i bit e upropaten unutar etvrt stoljea. Jo se ne moe danas
govoriti protiv ovih umjetnih metoda u pelarstvu, jer sada ivimo u uvjetima u
kojima se ne moe u socijalnoj domeni napraviti nita.
Ali treba biti prepoznato da postoji velika razlika da li doputamo Prirodi da
slobodno ima svoj tijek, ili uvodimo umjetne metode u stvar. Ne elim protestirati
protiv onog to je g. Mller rekao. To je sasvim tono. Danas se ne mogu potvrditi ove
stvari; za to treba ekati. To emo zajedno raspraviti za 100 godina, g. Mller, i onda
vidjeti kakvo je vae miljenje! To se ne moe odluiti sada.
(G. ERBSMHEL je jo jednom naglasio da je moderno pelarstvo potpuno stvar
toga da bude profitabilno).
DR. STEINER:
to se vie ovjek bavi pelarstvom kao hobijem, to e vie biti u suglasju s
Spaniard-om kojeg ste upravo spominjali. Ovaj farmer ne rauna mnogo s profitom;
to danas openito nije sluaj, ali prije 50 ili 60 godina farmer nije mnogo raunao s
tim to moe izvui iz pela; teko da se to uzimalo u obzir. On je ili med davao, ili ako
bi ga prodao, stavljao je novac u djeju kasicu ili neto slino. Danas, uvjeti su
sasvim razliiti. Ne moe se zamisliti da se ovjek plaen po satu, ili u bilo kojem
smislu zavisan o vremenu za svoju isplatu, nee osjeati obvezan da profit uzme u
obzir. Jednostavno ga na to vode okolnosti. Danas ima pelara koji kao radnici,
moraju povremeno ostaviti svoj posao, moraju biti odsutni ako ele nastaviti s
pelarstvom na pravi nain tako je zar ne? (Naravno.) Tada, sasvim prirodno, oni
zaraunaju ono to nisu dobili od drugog posla.
Razmislite na trenutak; pelarstvo je tako drevno da danas nitko ne moe rei od
bilo kojeg vanjskog dokaza to je pelarstvo zaista bilo dok jo nije bilo udomaeno.
Ljudi uglavnom znaju nae pele, mislim europske pele medarice, i znaju samo
domae pelarstvo. Prirodoslovne knjige piu uglavnom o peli koja je rairena
svugdje po Europi, kao o uobiajenoj peli-konice. Tako je poznato samo domae
pelarstvo. To je sasvim vrijedno panje, gospodo, to da je poznato samo domae
pelarstvo; nismo svjesni kako je to izgledalo kada je samo Priroda bila na djelu.
Pelarstvo je veoma drevno. A kada su stvari tako stare kao ovo cijene trebaju biti
utvrene na sasvim drugim osnovama od onih koje su danas uobiajene. Iz tog
razloga stvarno moramo rei da e i ovdje ovjek polako shvatiti da trebaju doi bolji
socijalni uvjeti. Vjerujem da bi se tada manje prialo da li su stvari profitabilne ili ne.
Ove takmiarske ideje, iako ne sadre u sebi nadmetanje unutar onih ukljuenih u
proizvodnju slinih dobara, u svakom sluaju se odnose na one koji proizvode
razliita dobra.
Sada u odgovoriti na bilo koje pitanje koje se odnosi na ovo to je ve reeno.
PITANJE:
Postoje ljudi koji uope ne mogu probaviti med. Odmah dobiju probavne smetnje.
Postoji li nain za sprjeavanje ovih loih efekata kod jedenja meda?
DR. STEINER:
Ljudi koji ne mogu uzimati med su, u pravilu, oni koji su u ranijoj dobi imali
tendenciju ka sklerozi, stvrdnjavanju cijelog tijela, tako da je cijeli probavni proces
prespor. Zato ne mogu probaviti med koji tei ubrzati metaboliki proces. Poto ove
osobe presporo probavljaju, med to eli ubrzati, i to je u sukobu s njihovom vlastitom
probavom, a rezultat je da imaju bolove u stomaku.
Svatko bi trebao teiti da moe uivati malo meda to jest, ne samo uivati, ve
i imati unutarnju sposobnost za to. Kada netko ne moe probaviti med, treba prvo
pogledati stvarni razlog. Ne smijete misliti da ima openiti lijek, univerzalni lijek, ve
netko moe koristiti ovaj ili onaj lijek, zavisno od uzroka koji su rezultirali ovim
stvrdnjavanjem tijela. Na primjer, uzrok moe biti slijedei: recimo, ovjek ne moe
uzeti med; ima lou probavu. Pitamo se: Dali ovaj ovjek ima lou probavu zbog,
kako smo rekli, toga to ima tendenciju sklerozi njegove glave, kako se to naziva,
kalcifikaciji vena i arterija, krvnih sudova glave? Moe se dogoditi, u tom sluaju, da
u odreenoj dobi on ne moe probaviti med. Za lijeiti takvog ovjeka moramo
pripremiti fosfor, i ako ga to izlijei onda e moi uzimati med. Ili se moe dogoditi da
netko ima problema s pluima. Tada ne smije uzeti fosfor, ve preparat sumpora.
Tako je odgovor na pitanje da se ne moe openito rei kada ovjek ima probavne
smetnje kada jede med, kako ga moemo lijeiti? Ali treba rei: Ako ovjek u
odreenoj dobi ne moe jesti med, to je bolest. Zdrav ovjek moe jesti med. Ako ga
ne moe probaviti on je bolestan, i treba nai to nije u redu i izlijeiti ga. Ne moi
probaviti med je, meutim, manje vano nego ne moi uzeti eer, kao, na primjer,
kada ovjek ima diabetes mellitus, ili eernu bolest. Ovo je, naravno, gore, tada je
stvarno bolestan, mnogo vie nego kada ne moe probaviti med. Ali ak i u ovom
sluaju on je nekako bolestan i bolest treba lijeiti.
PITANJE:
Kao i veina drugih insekata, u mraku, pela leti prema svijei ili arulji. esto su
mi iskusni pelari potvrivali da pele mnogo manje privlai elektrino svijetlo. Kada
se ide kod njih s depnom elektrinom svjetiljkom one ostaju prilino mirne, kao da
svijetlo uope ne primjeuju. Tek nakon nekog vremena one postaju nemirne. Lampa
ili svijea utjeu na njih mnogo bre, i u veoj mjeri. Ima li neko objanjenje za
ovakvo ponaanje? G. Mller kae da je i on primijetio istu stvar.
DR. STEINER:
Vjerojatno ste vidjeli, gospodo, u starom Goetheanum-u, da su kupole iznutra bile
obojane razliitim bojama, bojama napravljenim od istih povrtnih supstanci. Ali to
pravljenje boja od razliitih biljnih supstanci konano je dokazalo da bi one potpuno
izblijedjele kada bi Sunce sijalo u kupolu. Ako bi ih izloili neko krae vrijeme, trajale
bi moda par mjeseci, moda par godina, ali izlaganjem direktnoj sunevom svjetlosti
one bi toliko izblijedjele da se ne bi vidjelo nita od slika koje su tamo bile.
Ali izloene elektrinom svjetlu, one ostaju. Mi smo prema tome, koristili ove boje
na nain na koji se uope ne bi mogle za slikanje na sunevu svjetlu. Na sunevu
svjetlu potpuno bi izblijedjele, dok pri elektrinom svjetlu ostaju.
Dakle vidite, suneva svjetlost ima kemijska svojstva (a vi ste rekli da su pele toga
svjesne) iji efekti su sasvim razliiti od onih elektrine svjetlosti. Elektrino svijetlo
radi na svim tvarima na nain da ih uvruje, ne rastvara ih. Zato pele osjeaju
neto kao vrlo mali gr koji ne osjeaju pri sunevoj svjetlosti, premda se naravno,
one ponovno oporave.
PITANJE:
S obzirom na utjecaje znakova Zodijaka na proizvodnju meda, seljaci pridaju
veliku panju na sijanje sjemena kada je Mjesec u znaku Blizanaca, i tako dalje.
Pitanje je da li je ova ideja o znacima Zodijaka temeljena na vanjskim podacima, ili tu
ima jo neeg?
DR STEINER:
Vidite, gospodo, danas se ovakve stvari ne gledaju znanstveno. Ali one se mogu
znanstveno gledati. Na cijelu koloniju pela, kao takvu, postoji kako sam rekao,
utjecaj. Pela je, a iznad svega Kraljica, u izvjesnom smislu, sunevo stvorenje, i sve
to Sunce doivljava u tome to prolazi kroz Zodijak, ima veliki utjecaj. Ali pele
prirodno, zavise o biljkama, a ovdje zaista, sijanje, posipanje sjemena, moe vrlo
mnogo biti pod utjecajem prolaska Mjeseca kroz znak Zodijaka; to se tie pripremnih
supstanci koje pela moe nai u biljkama.
Ove stvari nikako nisu nestvarne, ali u pravilu se predstavljaju vrlo povrno; treba
ih mnogo dublje prouavati.
Sada smo doli do kraja. Ono to jo treba rei raspravljati emo slijedee subote u
9 sati. Mislim da mnogi od vas imaju u srcu pitanja. Pelarstvo je toliko divno i tolike
vrijednosti da se ne moe dovoljno pitati o tome. Pitajte jedan drugog, ili g. Mllera,
ili mene. Vjerujem da emo nai ravnoteu naih suprotnih miljenja. Ne trebamo
spremati nae alce kao pele ve sve mirno raspraviti. Ali pitanja moraju biti potena
i bez zadrke.

PREDAVANJE VI.
Dornach, 10 prosinac 1923.
G. DOLLINGER eli pitati o medenom sau. Ima ljudi koji jedu vosak kao i med, a u
restoranima ponekad med serviraju u sau. eli znati da li je loe jesti sae.
Kao i za bolesti pela, on misli da prije nije bilo tako loe kao danas kada su pele
previe eksploatirane.
G. MLLER je rekao da je jedenje mednog saa osobenjatvo nekih ljudi.
Naravno, to su prirodna saa a ne umjetna. On ne misli da su bolesti pela posljedica
eksploatacije, ve da se prije to manje razmatralo. U to vrijeme nije bilo toliko slabih
sojeva i na to se nije toliko gledalo. Bolest koja prije nije bila poznata pojavila se u
vicarskoj iz Engleske. G. Erbsmehl misli da je to moda zbog upotrebe umjetnog
gnojiva, zbog toga se ak i cvijee razboli.
DR. STEINER:
S obzirom na ove dvije stvari, moe se sasvim tono rei da je jedenje medenog
saa sklonost nekih ljudi; pravo pitanje je da li je to za njih dobro, a na to se moe,
naalost odgovoriti samo medicinski. Mogue je odgovoriti na ovo pitanje jedino ako
stvarno moemo promatrati ove ljude koji jedu medeno sae, dakle vosak, sa
stajalita njihovog zdravstvenog stanja. Vidio sam razne ljude koji jedu sae, ali ga oni
uvijek ispljunu kada posiu med. Nisam jo nabasao na ljude koji jedu znaajnu
koliinu voska. Treba uzeti u obzir da ljudi probavljaju na razliite naine, ne svatko
na isti nain. Moglo bi biti ljudi koji bi dobili neku vrstu eluanih problema jedui
vosak, i tim ljudima treba savjetovati da ga ne uzimaju. Ali takoer moe biti ljudi
koji mogu probaviti vosak bez nekih problema i rijeiti se taloga izluivanjem. S
obzirom na ove ljude moe se sigurno rei da zbog toga to jedu vosak s medom,
(dakle putajui med da jo koliko je mogue bude u vezi s voskom koji je uao u
tijelo), med je probavljen vie u utrobi, dok inae nije probavljen dok nije napustio
utrobu i preao u limfne sudove. To je pitanje zdravstvenog stanja osobe o kojoj se
radi. Postoje ljudi koji probavljaju vie u utrobi, i drugi koji probavljaju vie u
limfnim sudovima; ne moe se rei da je jedno bolje od drugog, jer je oboje jednako
dobro. Zavisi o pojedincu. Sa sigurnou se moe govoriti jedino ako se uzme
odreeni broj ljudi koji jedu med u sau i isti broj ljudi koji ga jedu bez saa, i zatim
istrauje kako su te dvije stvari u vezi.
S obzirom na bolesti pela pitanje je, kao i obino kod bolesti, naime, da moramo
uzeti u obzir ono to je g. Mller upravo rekao. Tako je i ak i kod ljudskih bia da se
odreene stvari nije ranije primjeivalo, dok se danas one paljivo prouavaju. Ali
ovdje dolazimo do neeg esencijalno razliitog. Pelar prolosti imao je mnogo dobrih
instinkta: radio je mnoge stvari bez da je mogao rei zato ih je napravio. Danas ti
instinkti vie ne postoje. Danas ljudi uvijek ele znati razlog zato. Za odrediti to zato
neophodno je, meutim, prouiti cijelu stvar vrlo temeljito. Moderno znanje u pravilu
nije u poziciji da to napravi.
Vidite, pelar starine je imao vrlo dobre instinkte kako se ponaati prema
pelama, elio bih rei, na sasvim osoban nain. Na primjer, trebate uzeti u obzir da
ve postoji znaajna razlika izmeu davanja pelama starih slamnatih koara kao
nekada, i davanja drvenih konica kako se radi danas. Konice se rade od drveta, a
drvo je potpuno razliita tvar od slame od koje su bile napravljene stare koare. Slama
iz zraka privlai sasvim razliite supstance nego to to ini drvo, tako da ve imamo
razliku u vanjskom rukovanju. Kada ovome dodam sve to je pelar radio u stara
vremena, a iznad svega, snani instinkt da to napravi ak iako nije uvijek znao razlog
zato, on bi, na primjer, smjestio svoje konice na neku izabranu toku, gdje bi vjetar
puhao ee s jednog nego s drugog kraja, i tako dalje. Danas netko postavlja konice
gdje ima za njih mjesta, iz razloga pogodnosti. Klimatski elementi se jo razmatraju,
ali ne vie u istoj mjeri.
G. MLLER je izjavio da on posveuje veliku panju ovome; on smjesti svoje
konice na greben gdje su zaklonjene od sjevernog i istonog vjetra, i tako dalje.
DR. STEINER:
Kod ovakvih stvari drvo je manje osjetljivo od slame. Nemam namjeru agitirati u
korist slamnatih koara; premda razlike postoje, i ba stvari kao ova naravno,
definitivno, utjeu na pele s obzirom na njihovu unutarnju aktivnost. Ogromna
aktivnost se zbiva u tijelu pele kada najprije mora sakupiti nektar od biljaka, zatim
ga apsorbirati, pa ga transformirati. Ovo je stvarno neizmjeran rad. Kako ga pela
ostvaruje? To je ostvareno kroz sasvim poseban odnos izmeu dvije razliite tekuine
u peli. Jedna od njih su eluani sokovi a druga krvna tekuina. Kada prouavate
pelu nalazite bjeliasti eluani sok i crvenkasti sok krvi; to su dva glavna elementa
od kojih se pela sastoji, a svi drugi dijelovi su ureeni prema djelovanju eluanog
soka i krvi. Zatim je glavna stvar odreena proporcija izmeu ove dvije tekuine; one
se same po sebi vrlo znaajno razlikuju. eluani sok je ono to se u kemiji naziva
kiselina, a krvni sok se kemijski zove luina, to znai da nije kiselina premda moe
biti napravljen takvom; po sebi on meutim, nije kiselina. Kada je probavni
nedovoljno kiselina, u peli se odvija neto to prilino ometa njen unutarnji
organizam u procesu proizvodnje meda. Krvni sok je dovoljno jak jedino kada su
prisutni neophodni klimatski uvjeti svjetla i topline, i tako dalje.
Prema tome biti e vrlo bitno uzeti prava sredstva za uspostavljanje prave
ravnotee izmeu eluane tekuine i krvi ako se ele prevladati mnoge bolesti koje su
se u zadnje vrijeme pojavile kod pela. Poto se pelarstvo ne moe vie odvijati kao u
prolim danima, nije vie mogue doi do preventivnih metoda kroz klimatske uvjete
kao toplina, itd., jer oni vie ne mogu efektivno raditi na pelama danas; treba otkriti
to e moi najpovoljnije raditi na krvnom soku pele. U budunosti e biti
neophodno da pelari posvete posebnu panju da je krvni sok pele ispravno zbrinut.
Vano je slijedee: svi znate da postoje godine kada pele moraju uzimati nektar
gotovo iskljuivo sa stabala. U takvim sezonama sastav krvnog soka je ugroen, i
pele su mnogo vie podlone bolesti nego u druga vremena. U budunosti e biti
neophodno da pelar napravi ak i malu zelenu kuu ne treba biti velika u kojoj
moe uzgojiti one biljke koje pele ne samo vole, ve ih i moraju imati u odreeno
doba godine. Biti e neophodno imati barem malu parcelu cvijea posebno za pele,
na primjer u mjesecu svibnju. Nee pogrijeiti ako to naprave kada god biljke koje im
trebaju na drugom mjestu nedostaju. Sa ovim posebnim gajenjem neophodnih biljaka
u blizini konica biti e mogue boriti se s ovim bolestima. Ovo su metode koje mogu
preporuiti; Dajem samo indikacije, ali one e se sasvim sigurno pokazati
zadovoljavajue jer su izvedene iz znanja o pelarstvu, Ako ih se isproba doi e se do
toga da budu plodonosne za pelara, jer e otkriti da se bolesti pela mogu na ovaj
nain sprijeiti. Ali ako e se nastaviti praktino sve gore spomenuto treba uzeti u
obzir. Ne elim iznositi tvrdnje; elim samo rei da ove stvari proizlaze iz cijele
prirode pela, i da bi bilo dobro praviti eksperimente sa posebno uzgojenim biljkama
u sezonama kada one najpotrebnije nedostaju, bilo djelomino ili potpuno. Na ovaj
nain bi trebalo biti mogue znaajno unaprijediti zdravlje pela. Ja sam prilino
uvjeren da bi se ove metode pokazale uspjene ako bi se u ova pitanja moglo ui s
istinskim razumijevanjem prirode. Vidite, nije se mogue vratiti na stare naine
pelarstva. Kao to ima malo potrebe biti nazadan u oblasti politike, ili ivota, tako to
ne treba ni u drugim podrujima. Treba biti u skladu s vremenom; ali ono to je
stvarno bitno je da smo dok naputamo stare metode oprezni u tome da
uravnoteimo ono to smo izgubili. To je esencijalno.
G.MLLER je izjavio da pelari ve rade u smjeru posebnog uzgoja odreenih
biljaka. Na primjer, uti afran, koji se uzgaja u velikim koliinama za pele; druge
biljke sa slinim malim utim cvjetovima se takoer uzgajaju. Zaista, vie od toga, jer
je sada zasaena velika koliina amerike djeteline; djetelina koja raste est stopa u
visinu i cvjeta cijelu godinu. Ree se samo u jesen; do tada je cvijet ostavljen pelama.
Ovo je moda takoer neophodno?
DR. STEINER:
Zasigurno, takve stvari se bez sumnje rade, ali u pravilu prave veze se ne poznaju.
Ono to je g.Mller spomenuo na poetku, izvrsno je i treba nastaviti, ali s obzirom na
ameriku djetelinu koja cvjeta cijelu godinu, to e se u budue izbjegavati, jer ta biljka
ne moe donijeti nikakvo poboljanje u krvnom soku pela; ona djeluje jedino kao
stimulans, i to vrlo kratko vrijeme. To je dosta slino kao da ovjeka lijeite
alkoholom, pele se stimulira na veu aktivnost na neko vrijeme. Danas najvea
panja treba biti posveena tome da se ne uzgajaju biljke koje su pelama potpuno
strane; pele su sa svojom cijelom organskom prirodom povezane s odreenom
zemljom. To je vrlo evidentno, jer se pele iz razliitih dijelova svijeta sasvim
razlikuju jedna od druge. Postoji, na primjer, srednje europska pela koju smo ovdje
ve spominjali, uobiajena domaa pela. Talijanska pela je sasvim razliita od
panjolske pele, i tako dalje. Pele su svojim navikama jako povezane sa njihovom
autohtonom zemljom, i ne moe im se pomoi na pravi nain dajui im nektar ili med
koji pripada potpuno razliitim zemljama. Tada one imaju, toliko posla u svojim
vlastitim tijelima da tu dolazi do poremeaja; pele su prisiljene da se prilagode, da
naprave svoju organizaciju to je mogue slinijom onih drugih pela, u onim
zemljama odakle djetelina dolazi. vrste injenice e dokazati da iako ove metode
mogu izgledati uspjene na par godina, katastrofalni rezultati e slijediti. Sasvim je
tono kao to je reeno, da do sada nema konanih indikacija ovoga, ali e se ipak
pojaviti, i ljudi moraju odbaciti sve ovakve metode, ili e nastaviti kao to je to bilo u
sluaju vinove loze. Sjetit ete se da se u sedamdesetima ili osamdesetima, pojavila
phyloxera(filoksera) i unitila vinograde Europe, na neizmjernim podrujima. U to
vrijeme sam mogao prouavati ovu stvar, poto sam imao vrlo dobrog prijatelja koji je
bio farmer, i koji je takoer ureivao poljoprivredni list, i posvetio veliku panju
cijelom problemu. Ljudi su se poeli uditi zato je amerika loza izgledala imuna na
ovu bolest. Ali o emu se tu radilo? Radilo se o ovome, da su lijekovi s kojima se
bolesti rijeila amerika loza, nisu mogli jednako uspjeno koristiti na europskim
lozama. Posljedica je bila, da ak kada su svi poeli uzgajati ameriku lozu, mogli su
biti uspjeni u odravanju je zdravom, dok je europska loza izumrla. Od uzgoja
europske loze moralo se potpuno odustati; cijeli uzgoj u vinogradima je bio
amerikaniziran, i sve je bilo potpuno promijenjeno. To se dogodilo na mnogim
mjestima. Misliti o ovome na mehaniki nain je besmisleno; treba biti sasvim jasno
da su stvari sa svojom prirodom sjedinjene sa odreenim lokalitetima, i tu injenicu
treba uzeti u obzir. Inae se samo moe doi do privremenog uspjeha, on ne moe biti
permanentan.
Ima li drugih pitanja koje elite pitati? Ili ste svi zadovoljni da jedete med bez
previe rasprave o njemu? Moda se nekom od vas pojavi neko pitanje.
U meuvremenu, elio bih neto sasvim ukratko rei o prirodi ovog procesa
pravljenja meda kod pela. To je neto toliko predivno da postoje ova mala sitna
stvorenja koja mogu transformirati ono to openito sakupe od cvijea i biljaka, u
med koji je toliko zdrav, i koji bi trebao igrati daleko veu ulogu u ishrani mukaraca i
ena danas. Ne shvaa se koliko je zaista vano konzumiranje meda. Na primjer, kada
bi bilo mogue utjecati na dananju socijalnu medicinu, otkrilo bi se da ako bi ljudi
pred brakom jeli med kao pripremu za budunost, oni ne bi imali rahitinu djecu.
Asimilirani med moe utjecati na reproduktivne procese, i u velikoj mjeri utjee na
izgradnju tijela djeteta. Konzumiranje meda od strane roditelja, a iznad svega
potencijalne majke, posebno djeluje na kotanu strukturu djeteta. Ovakvi rezultati
pojaviti e se kada se ova pitanja razmotre u njihovim esencijalnim aspektima.
Umjesto trivijalnosti koje se iznose u dananjim znanstvenim asopisima, pitati e se,
jednom kada imamo stvarno znanje o ovim stvarima: to je najbolje konzumirati u
ovom ili onom periodu ivota? to je najbolje u nekom drugom periodu ivota?
Zaista, gospodo, to bi bilo od ogromne vrijednosti, jer e se ope stanje zdravlja tada
esencijalno poboljati, i posebno e to utjecati na ovjekovu vitalnost. Danas ljudi
pridaju malo vanosti ovim stvarima. Oni ija djeca ne pate od rahitisa su naravno
zadovoljni, ali ne razmiljaju o tome mnogo, to se uzima kao normalno. ale se samo
oni ija su djeca roena s rahitisom. Upravo je to sluaj da prema najvrjednijim
socijalnim i medicinskim metodama ljudi ostaju indiferentni, jer se openito misli da
se ovakve mjere tiu onoga to oni smatraju za normalne uvjete. Prvo ih treba uvjeriti
da to nije sluaj. Trebalo bi, meutim, biti prepoznato da e se u tom smjeru postii
iznimno dobri rezultati, i ja sam siguran da ako se bude na ovaj nain moglo doi do
toga da je preko duhovne znanosti mogue doi do ovakvih zakljuaka, ljudi e poeti
gledati prema stvarima duha. To e raditi mnogo vie nego sada, kada im se samo
kae da se mole da se ovo ili ono dogodi. Zaista, gospodo, ove stvari koje se moe
nauiti od duha, a koje moderna znanost ignorira, su takve da se moe znati da za
vrijeme zaruka i trudnoe, med moe biti od neprocjenjive vrijednosti.
Upravo sam rekao da je predivna stvar da pela moe sakupljati stvari iz skladita
prirode i zatim ih transformirati u med koji je toliko vrijedan ljudskom ivotu.
Najbolje ete razumjeti na emu poiva porijeklo meda ako vam opiem isti proces u
sasvim razliitom obliku koji nalazimo kod roaka pela, ako ih tako smijem zvati,
kod osa.
Ose ne daju ovjeku med, ali pripremaju supstance koje se mogu medicinski
koristiti, iako sasvim razliite vrste od one koju nam pripremaju pele. Na slijedeem
predavanju takoer u govoriti o mravima, ali najprije, razmotrit emo odreene
vrste osa. Postoje ose koje imaju osobitost da ne polau svoja jaja bilo gdje, ve ih
polau na biljkama ili na liu ili na kori drveta, ak i na cvjetove stabala. [Crtanje na
ploi.] Ovdje je na primjer grana, ovdje list hrasta, i osa sa svojim ovipositorom
(ovipositor=mjesto u kojem su jaja) koji je upalj, (alac bi bio ovdje) polae svoja jaja
na list hrasta, ili na neki drugi dio biljke. to se onda dogaa? Kada je jaje poloeno
cijelo okolno tkivo lista je promijenjeno; list bi bio sasvim razliit kada jaje tu ne bi
bilo poloeno. Vrlo dobro, sada pogledajmo to se dogodilo.
To utjee na kompletan rast biljke, i istureno od lista, potpuno okruujui malo
jaje ose, nalazimo takozvani mali orah ili malu jabuku, te male smekasto obojene
orahe ili jabuke koje esto vidimo na stablima. Oni su tu jer je osa poloila jaje u ovoj
toci, i svuda oko jaja je ova metamorfozirana biljna supstanca koja ga potpuno
okruuje. Osinje jaje bi iezlo kada bi bilo poloeno na nekom drugom mjestu; ono
moe postojati i razviti se jedino zbog zatitne supstance koja ga okruuje koju osa
krade od biljke. Ose kradu biljkama ovu supstancu. Vidite, pela polae svoja jaja u
eliju saa; liinka se razvija i pojavljuje kao pela, koje na svoj nain kradu od
biljaka, i razlau je unutar sebe. Osa to ini u ranijoj fazi, jer kod polaganja jaja osa
ve uzima supstance koje joj trebaju od biljaka. Pela, takorei, eka malo dulje, osa
ini to ranije. U sluaju viih ivotinja, i kod ovjeka, jaje je ve okrueno zatitnim
ovojem unutar tijela majke. U ovom sluaju ono to osa treba uzeti od biljke daje
majka. Ovaj orah jednostavno je izgraen od supstanci biljke, ba kao to je
formirana kouljica oko jaja u tijelu majke, i kasnije poslije roenja odbaena. Vidite
kako je bliska veza izmeu osa i biljaka. U podrujima posebno bogatim s osama
mogu se nai stabla gotovo sasvim prekrivena s ovim ranicama. Osa ivi sa stablom;
zavisi od njega, jer se njeno jaje nikada ne bi razvilo kada ne bi pribavila ovaj zatitni
prekriva sa raznih stabala ili biljaka. Ovi oraii imaju vrlo mnogo razliitih oblika,
postoje neki koji ne izgledaju kao male jabuice, ve su protkane i dlakave, ali svugdje
je u sredini mali zametak ose. Ponekad izgledaju kao dlakavi mali oraii. Vidimo
kako je bliska veza izmeu osa i biljaka s kojima dijele svoju egzistenciju.
Kada osa sazrije, ona jede svoj put vani iz oraha otrim eljustima, i pojavljuje se
kao osa, i nakon odreenog perioda ivota u vanjskom svijetu polae svoja jaja na list
ili na koru stabla; stupnjevi jaja i liinke uvijek prolaze kroz ivot zajedno s biljkom.
Dakle, gospodo, mogli bi moda rei to sve ovo ima veze s proizvodnjom
meda? U stvari ima dosta veze s tim, jer kada se ove stvari promatraju na pravi nain
uimo spoznati kako je med prvo pripremljen u prirodi, i ponovno nalazimo primjer
kako je instinktivno znanje ljudi u starim vremenima uzimalo ove stvari u obzir.
Moda znate da je na jugu, posebno u Grkoj, uzgoj smokava od velike vanosti.
Postoje takozvane divlje smokve koje su sigurno dosta slatke, ali postoje ljudi s jo
slaim nepcima, koji ele imati stabla smokve koje daju jo slae smokve od onih
divljih. to ovi ljudi rade?
Sada zamislimo da imate stablo divlje smokve; ovo stablo divlje smokve je
poseban favorit za odreenu vrstu osa koja na njega polae jaja. Predstavimo sebi ovo
stablo, i na njegovim granama divlju smokvu u koju osa polae svoje jaje. Sada
uzgajiva divljih smokava je na svoj nain pametan momak; on puta ose na polau
jaja na divljoj smokvi koju uzgaja upravo iz ovog posebnog razloga. Kasnije ovaj
momak sakupi dvije od ovih smokava, upravo u trenutku kada se osinje jaje jo nije
potpuno razvilo, kada ose jo nisu spremne izmiljeti vani, i uzima drvce i spaja ove
dvije smokve zajedno tako da se vrsto dre. Sada ide do stabla smokve koje eli
poboljati, i vjea dvije smokve koje je privezao zajedno, i unutar kojih su jaja ose koja
se nisu potpuno razvila, i privezuje ih za stablo smokve koje eli zasladiti. I sada se
dogaa slijedee: ose u smokvi osjeaju da se neto dogodilo, jer smokve koje su
sakupljene sada se poinju suiti, jer nisu vie snabdjevene sa sokom stabla, i postaju
vrlo suhe. Nezrela osa unutra ovo osjea, ak je i jaje svjesno ovoga, i rezultat je da
ose strano ure da izau iz smokve. Uzgajiva uvijek poinje ovaj proces u proljee;
on prvo puta da osa poloi svoja jaja, i u mjesecu svibnju brzo sakupi dvije smokve i
izvrava svoj plan. Malo stvorenje unutra misli, sada moram uriti, sada je dolo
vrijeme kada se smokva sui. U stranoj urbi osa se pojavljuje mnogo ranije nego bi
se to inae. Da je smokva ostala gdje je bila prije, ona bi se izvukla u kasno ljeto; sada
se mora izvui u rano ljeto sa rezultatom da postoji drugo leglo. Ona lee jaja u ljeto
koja bi inae bila poloena slijedeeg proljea. Sada ova kasna jaja koja su poloena
na stablu koje treba dalje kultivirati, ne dostiu punu zrelost, razvijaju se samo do
odreenog stupnja. Rezultat ovoga je, da one smokve u koje je smjeteno drugo leglo
postaju dvostruko slae od divljih smokvi. Ovo je metoda poboljanja smokvi, pravei
ih dvostruko slaim.
to se u stvari ovdje odigralo? Ose, koje premda se razlikuju od pela ipak su s
njima povezane, ose uzimaju upravo one supstance od biljke koje su na putu da
postanu med. Ako su na pametan nain uzgajivaa smokava, divlje smokve koje
sadre jaja ose povuene i povezane tako da ostanu tamo visjeti, i ako je netko
dovoljno pametan da potakne ose da ponovno utkaju u stablo ono to je uzeto sa
drugog stabla, tada je med u obliku slatkog, takorei, filtriran u ova nakalemljena
stabla; on ulazi u smokve u obliku slatkog jer su ga ose pripremile u iznimno fino
stanje razrijeenosti; Sama Priroda je dovela do toga na indirektan nain.
Vidite, gospodo, nita nije oduzeto od Prirode, esencija meda ostaje unutar
Prirode. Ose ne mogu pripremiti med na nain kako to rade pele, jer njen ustroj nije
za to prilagoen. Ali kada je, ovako indirektno, na to prisiljena za vrijeme razvoja,
nositi slatkou meda od jednog stabla na drugo, slatkoa nakalemljenih smokava
moe biti poveana; vrsta supstance meda tada je unutar nje.
Vidite, gospodo, ovdje dolazimo do neeg veoma zanimljivog. Izgleda da ove ose
imaju tijela koja ne mogu sakupljati nektar, supstancu meda od Prirode, i unutar sebe
je transformirati u med. Ali ovjek moe dovesti do toga da se od jednog do drugog
stabla smokve odvije vrsta pravljenja meda. Pela je dakle stvorenje koje razvija tijelo
kao osa mnogo dalje tako da je sposobna to izvriti sasvim odvojena od stabala; u
sluaju osa proces treba ostati unutar samog stabla. Dakle moramo rei: pela dri
unutar sebe vie one sile koju osa posjeduje u vrlo mladom stupnju, ukoliko je, u jaju,
ili stanju liinke. Kada se osa dalje razvija ona gubi snagu za proizvodnju meda; pela
je zadrava i moe je koristiti kao potpuno zrelo stvorenje.
Samo promislite, gospodo, to to znai da se na ovaj nain moe gledati u procese
Prirode, i rei sebi: unutar biljki ovaj med je prikriven, ova supstanca koja tei prema
eernoj slatkoi. Ona je tamo; pokazuje se, ako se slijedi prava staza; treba samo
asistirati Prirodi gledanjem da osa doe u pravi trenutak na stablo koje e se
poboljati.
Ovdje, u naoj zemlji takve stvari se ne mogu initi, to danas vie nije mogue.
Postojalo je jednom vrijeme u zemaljskoj evoluciji kada su ose, od prije kojih 2000
godina, i zaista, jo i danas, mogle biti nagovorene od nekog pametnog momka da
proizvedu drugo leglo kao to sam opisao. Ove su se ose izvlaile vani i bila im je dana
mogunost da polau jaja u smokvi, koje su zatim ponovo skupljene. Prema tome,
tijekom vremena, bilo je mogue da se iz ovih osa razviju pele.
Pela je stvorenje koje se u drevnim vremenima razvilo od ose. Danas se jo moe
vidjeti da je pomou ivotinjske aktivnosti, naime one od osa, da je med prvo
pripremljen u oblasti prirode.
Tako sada, takoer moete shvatiti koliko je usko povezana s ovim injenica da
pele smjetaju svoj med u elije medenog saa. To sae se sastoji uglavnom od voska,
i vosak nije neophodan samo da bi pele tamo mogle odlagati med, jer pela moe
proizvesti med kada je cijeli organizam aktivan na pravi nain. Ona prema tome mora
izluivati vosak.
Drugo smokvino stablo u kojem se slatko pojavljuje samo od sebe, takoer je
bogatije i voskom nego divlje stablo. Posebno se razlikuje od divljeg stabla u tome to
je bogatije voskom. Sama Priroda poveava vosak tako da uzgojene smokve,
zaslaene smokve, rastu na stablu koje je na izvjestan nain, Priroda napravila
bogatijim s voskom.
Ve moete vidjeti model, takorei, onog to se dogaa kod pelarstva.
Ako sada idete vrlo paljivo raditi, i napravite presjek uzgojenog smokvina stabla,
nai ete, ako paljivo gledate, uzorke ba kao i u votanoj eliji saa. Unutar djelia
stabla nai ete izrasline sline medenim elijama, formirane taloenjem voska stabla.
Stablo koje je bogatije voskom koristi ih u nekoj vrsti formiranja medenih elija.
Dakle moemo rei: kada prouavamo ovaj poseban uzgoj smokvinih stabala
otkrivamo vrstu proizvodnje meda u Prirodi koja se jo ne pojavljuje otvoreno, jer
med ostaje unutar smokve. Pele, ako se mogu tako izraziti, donose vani ono to jo
ostaje unutar Prirode u zaslaenim smokvama. Dakle, ono to bi inae ostalo unutar
stabla, formirajui tamo ove prirodne elije, koje su samo manje definirane, manje
stvarne od elija pele, i ponovno nestaju, ovaj cijeli proces proizvodnje voska i meda
odvija se u smokvama, tako da je i sama Priroda pelar. Pele su to izvukle naprijed iz
Prirode i te procese imaju unutar sebe.
to onda pela radi? Pela polae svoja jaja unutar konice, i jaja tamo zriju. Ona
ne treba mijenjati supstancu u jabuicu, ona uzima nektar direktno od biljaka, niti
treba ii na stablo koje je bogatije voskom, jer ona izvrava u sebi ono to se odvija u
djeliu stabla, i polae u sae sokove biljaka koje transformira u med, koji u sluaju
uzgojenog stabla, ostaje u sokovima smokve. Moe se rei da ono to u Prirodi lei
skriveno u stablu kroz ose, sada se dogaa vani, i postaje jasno to je stvarno to to
imamo pred nama, kada pogledamo u konicu sa svojim velianstveno izgraenim
saem od votanih elija. To je zaista, gospodo, predivan pogled, zar ne g. Mller?
Predivan pogled je umjetnika konstrukcija ovih votanih elija s medom u njima.
To trebate samo pogledati gospodo, i rei ete sebi pele nam sa svojim
votanim elijama zaista pokazuju vrstu umjetniki oblikovanog stabla sa mnogo
grana. Pela ne treba ii na stablo polagati svoja jaja tamo, ve one grade za sebe neku
vrstu slike stabla, i umjesto smokava koje tamo rastu, one stavljaju med u zavrene
elije. Nalazimo, takorei, kopiju umjetno uzgojenog stabla smokve koje su napravile
pele.
Stvarno, gospodo, to je gledati u samo srce Prirode, i shvatiti to se od nje moe
nauiti. ovjek jo puno treba uiti od Prirode, ali za to prvo treba prepoznati
duhovno u Prirodi. Bez prepoznavanja duha u Prirodi, samo stojimo i zinemo, i ako bi
putovali na jug i vidjeli kako oni pametni momci tamo veu smokve zajedno, smokve
probodene od osa, i bacaju onda gore u stabla i veu ih tamo i uvrste, mi bi zinuli kao
to to rade turisti, ak i ako su gospoda znanstvenici, i ne bi znali to bi s time. Oni ne
znaju da on tedi pelama njihov rad, jer e Priroda za njega staviti med u smokvu.
U onim zemljama gdje su smokve izdane, one daju zdravlje kao i med, jer med u
ranijoj fazi je ono to je ve u smokvama.
Vidite, ovo su stvari koje trebamo znati ako emo raspravljati o tako vanoj stvari kao
to je pelarstvo. Vjerujem da emo ovako s vremenom doi do toga da vidimo pravu
vrijednost.

PREDAVANJE VII.
(Postavljeno je pitanje o privlanosti izmeu pela i cvijea koje ih toliko zbliava;
takoer, to bi med trebao biti, i jest, u odnosu na obrok.
Ponovno se pojavilo pitanje o polaganju jaja kada kraljica nije oploena, poto u
normalnoj konici postoje tri vrste jaja: jaje kraljice, jaje radilice i jaje truta).
DR. STEINER:
U redu, na dananjem emo predavanju raspravljati ove stvari jo jednom. To je
ovako: prvo imamo oplodnju kraljice za vrijeme svadbenog leta. Kraljica je tada
oploena. Zatim moramo uzeti u obzir vrijeme koje protjee izmeu polaganja jaja
dok insekti nisu potpuno zreli, dok tamo nije pela. Kod kraljice taj period je esnaest
dana, kod radilice dvadeset jedan dvadeset dva dana, a u sluaju truta dvadeset dva
dvadeset etiri dana. Tako moramo poeti s ova tri tipa; razlikuju se jedan od
drugog utoliko to sazrijevaju kroz vremenske periode razliitog trajanja. to lei u
korijenu ovoga? Kada se pela razvija kao Kraljica to je zbog posebne ishrane koja joj
se daje; larva Kraljice hrani se drugaije tako da je njen rast ubrzan. Pele su
stvorenja Sunca, i Sunce treba priblino jednako vrijeme da se okrene oko svoje osi
kao to radilica treba za sazrijevanje. Kraljica u svom razvoju ne eka dok Sunce ne
zavri svoju revoluciju, i iz tog razloga njen razvoj ostaje potpuno unutar utjecaja
Sunca. Time postaje stvorenje sposobno polagati jaja; sve je to povezano s injenicom
da je sposobnost polaganja jaja pod utjecajem Sunca, i zaista, cijelog kozmosa
takoer. Kada je hranjenje takvo da se razvoj nastavlja do nivoa radilice, to je skoro
potpuna revolucija Sunca, najblie je to pela prilazi utjecaju zemaljske evolucije. to
se Sunce dalje kree, pela vie dolazi pod utjecaj Zemlje. Radilica je zaista u velikoj
mjeri stvorenje Sunca, ali ve poneto i zemaljsko stvorenje. Ali trut koji se razvija za
vrijeme dueg perioda nego to je neophodan za potpunu revoluciju Sunca, postaje
potpuno stvorenje Zemlje. On se tako povlai od utjecaja Sunca.
Tada imamo ovo trojstvo; imamo Kraljicu, radilice, u kojima su jo nadzemaljske
sile, i imamo trutove koji vie nita nemaju sa Suncem, ve su potpuno stvorenja
Zemlje. Sve drugo to se dogaa ne javlja se vie pod utjecajem Zemlje, s jedinom
iznimkom oploivanja Kraljice.
Sada je ovo izvanredan trenutak. Samo uzmite u obzir svadbeni let Kraljice. Nie
ivotinje ne vole oplodnju, ele je izbjei. To je svugdje vidljivo. Tako je let Kraljice
bijeg prema Suncu, i nikakva oplodnja ne moe se odigrati kada je dan nikakav.
Trutovi koji ele donijeti zemaljski element u sunev element moraju se ak i hrvati u
zraku, i slabiji ostaje otraga. Samo najsnaniji moe letjeti visoko kao Kraljica, i
oploditi je. Ali ak i nakon ovoga nisu sva jaja oploena, ve samo dio njih, i ona
mogu postati kraljice ili radilice; ostatak koji nije oploen unutar tijela Kraljice
postaju trutovi. Kada Kraljica nije oploena mogu izai samo trutovi, kada je
oploena, mogu izai kraljice, radilice i trutovi, poto je sjeme oploeno i nebesko
stupa u kontakt s zemaljskim. Tako ak i kad postoje radilice i trutovi, ovi zadnji ipak
duguju svoje porijeklo duoj izloenosti zemaljskim utjecajima, jer u njihovom
sluaju nije bilo oplodnje, i prema tome moraju vie biti izloeni zemaljskim
utjecajima ako e postati sposobni za ivot; moraju due biti hranjeni.
PITANJE:
Prije par godina, reeno mi je da ako netko ima reumatizam i ubode ga pela ili
osa, stanje e se popraviti.
DR. STEINER:
To se dotie pitanja koje moda proli ponedjeljak nismo potpuno razmotrili. G.
Mller nam je tada rekao o ovjeku koji je oito imao manji srani udar, i koji se
sruio kada je ubola pela.
G. MLLER:
Lijenik mu je savjetovao da odustane od pelarstva, inae bi mu to moglo biti
pogibeljno.
DR. STEINER:
Bolest srca je znak da ego-organizacija ne funkcionira ispravno. Ve ste neto od
ovoga uli na prijanjim predavanjima. Sjetit ete se da razlikujemo etiri razliita
dijela ovjeka; najprije, uobiajeno fiziko tijelo, koje moemo dodirnuti, kao drugo
eteriko tijelo, tree astralno tijelo, i etvrto ego-organizaciju.
Ova ego-organizacija je aktivna u krvi; u stvari, ona dovodi krv u kretanje, i u
skladu s kretanjem krvi, srce kuca. U knjiicama ete uvijek nai pogrene injenice,
jer je predstavljeno da je srce neka vrsta pumpe, i to pumpanje srca alje krv svuda po
tijelu. To je besmislica, jer je u stvari krv ta koja je dovedena u kretanje od ego-
organizacije, i kree se kroz tijelo. Ako netko procjenjuje da srce pogoni krv, tada bi
morao rei ako ima turbinu, da turbina stavlja vodu u pokret, premda svatko zna da
je voda ta koja pogoni turbinu. ovjek ima istu vrstu toke otpora u svome srcu; krv
dolazi nasuprot njega i pokree srce; dakle je tako da ego-organizacija radi direktno u
cirkulaciji krvi.
Sada je u stvari sluaj da je ova ego-organizacija na misteriozan nain prisutna u
otrovu pele; sila koja je prisutna u otrovu pele je sila slina sili koja cirkulira u vaoj
krvi. Veoma je znaajno da pela ima potrebu za ovim otrovom unutar sebe. Pela ga
ne treba samo da bi mogla ubosti; to je sporedno. Pela treba ovaj otrov kroz cijeli
organizam, jer joj treba ista sila cirkulacije koju ovjek ima u svojoj krvi.
Kolonija pela je, kako sam rekao, kao cijeli ovjek. Sada razmotrite, dobijete
neto od ovog otrova u vae tijelo, odnosno, u vau krv, jer svaki otrov koji ue u tijelo
odmah ide u krv. Vi ste, recimo, normalan ovjek, vaa krv e biti pokretnija, i moe
slijediti upala, ali se vae srce moe nositi. Ako meutim, ovjek ima neku bolest srca,
i njegova ego-organizacija ojaa zbog otrova, tada to utjee na slabo srce, i kao
rezultat ovjek se moe onesvijestiti, ili ak umrijeti. Ovo objanjava sluaj koji
spominje g. Mller.
Izvanredna stvar je slijedee; supstanca koja moe ovjeka uiniti bolesnim ili
ubiti, takoer ga moe i izlijeiti. To je jedna od najveih odgovornosti koju netko ima
u pripremi lijekova, jer nema takvih pripravaka koji, krivo primijenjeni, ne mogu
dovesti do neke bolesti koju takoer mogu i izlijeiti.
to se onda stvarno dogaa kada ubod pele rezultira nesvjesticom ili ak smru?
Vidite, kada se ovjek onesvijesti, tada se njegovo astralno tijelo, a posebno
njegova ego-organizacija povukla iz tijela kao to se dogaa u snu, samo se kod sna
ovo dogaa na normalan nain, a kod nesvijesti na nenormalan nain. U nesvjestici,
ili kod nastupa nesvijesti, astralno tijelo ne povlai se potpuno kao u snu, brzo se
nae u kripcu, i kada ovjek ima slabu ego-organizaciju, ne moe ga ponovno dovesti
natrag. Treba ga tresti, buditi, probuditi iz nesvjestice inei to izvjesnim pokretima
da die jae. Znate kako u ovim sluajevima, treba uzeti ovjekove ruke, prekriiti ih
na prsima, staviti ih natrag, zatim ponovno naprijed i tako dalje, i ovo umjetno
disanje stvarno uvijek znai da se pokuava ego-organizaciju dovesti natrag u tijelo na
pravi nain.
A sada pretpostavimo da netko pati od reumatizma, ili moda gihta, ili drugih
naslaga u tijelu; tada treba pokuati ojaati ego-organizaciju. Zato ljudi imaju giht ili
reumatizam? Jer je ego-organizacija preslaba i ne moe dovesti krv u pravo kretanje.
Treba napraviti da krv bude bra. Kada krv nije u pravom stanju, kada na primjer,
tee presporo, siuni kristali se svugdje taloe, i prijeu u susjedstvo krvnih sudova.
Ovi siuni kristali sastoje se od mokrane kiseline, i idu svugdje po tijelu, i uzrokuju
giht ili reumatizam ego-organizacija je preslaba.
Ako sada dam ovjeku pravu dozu pelinjeg ili osinjeg otrova, njegova ego-
organizacija je ojaana; samo se ne smije dati mnogo, ili ego-organizacija moda nee
moi odrati samu sebe. Ali ako se daje upravo koliko treba za ojaati ego tada se
moe doi do vrlo dobrog pripravka iz pelinjeg ili osinjeg otrova; samo ga treba
kombinirati s nekom drugom supstancom. Ove stvari su napravljene. Na primjer,
stari Tartarus pripravak napravljen je na slian nain, iako od drugih supstanci.
Lijekovi se uvijek mogu pripravljati od otrovnih supstanci, kao u ovom sluaju za
jaanje ego-organizacije, ali za primjenu je neophodno znati sve o odreenom
pacijentu. Na primjer, netko ima giht ili reumatizam; prvo pitanje mora biti uje li
mu se srce? odnosno, funkcionira li dobro pod utjecanjem cirkulacije krvi? Ako je to
sluaj, moe se lijeiti s otrovom pele ili ose. Ako se srce ne uje (ovdje treba
razlikovati uznemirenje srca uzrujanou, gdje je manje tetno) ali imate pacijenta s
ozbiljnom sranom boleu, kada su problemi s boleu zalisaka, tada se treba biti
veoma oprezan u koritenju ovog lijeka. Pelin ili osin otrov djeluje vrlo snano na
srani zalisak, i kada je takvo oboljenje ovi lijekovi se ponekad ne mogu upotrijebiti.
To je zato je tako opasno govoriti openito o nekom lijeku kao o lijeku za ovu ili onu
bolest. Ali netko ima pravo rei napravio sam izvjestan preparat, lijek; u njega sam
stavio osin ili pelin otrov (mi u stvari imamo takav preparat) kombinirano s nekom
veznom supstancom, nekom elatinoznom ili drugaijom biljnom veznom
supstancom, to je zatim stavljeno u ampule i injektirano, ba kao to je i alac ose
injektiran, jedino je reakcija na ubod pele mnogo jaa. Netko moe pripremiti ovaj
lijek, i nazvati ga lijekom za reumatizam.
Ali premda je tako, to nije jedina strepnja koja se ima, jer najprije treba otkriti da
li pacijentovo ope zdravstveno stanje moe podnijeti lijek; medikamenti koji ulaze
duboko u tijelo mogu se dati tek kada je temeljito ispitano pacijentovo zdravstveno
stanje. Iz tog razloga lijekovi koji duboko ulaze u tijelo smiju biti prepisani kada je
temeljito ispitano stanje zdravlja pacijenta.
Kada ujemo za svakakve preparate koji se uobiajeno reklamiraju kao lijekovi za
jednu ili drugu stvar, oni su obino vie manje nekodljivi, i mogu biti od koristi.
Mnogi od ovih preparata mogu se kupiti, i moemo se s time sloiti, ak i ako imaju
neugodne rezultate. Lijeenje esto ima neugodne posljedice, i pacijent se obino
mora oporaviti od lijeka koji ga je izlijeio!
Ako imamo jakog ovjeka koji ima reumatizam, to kao pravilo, nije pravi
reumatizam, ve uvjeti gihta, i tada, kako je g. Burle rekao, par uboda pele mogu
vrlo povoljno djelovati na njega. On moe biti izlijeen jer je u stanju podnijeti
reakciju. To je obino tako, da normalan ovjek koji pati od reumatizma, i daje mu se
ispravna doza pelinjeg otrova, moe dobro podnijeti lijek i biti od njega izlijeen. U
drugu ruku, ubod pele moe uzrokovati razne upale pa prvo to treba reducirati a
otrov, to je mogue vie, treba biti uklonjen, u kom sluaju nee mnogo ostati za
lijeenje reumatizma. U sluaju normalnog ovjeka, vjerojatno e se dogoditi da nije
ostalo dovoljno lijeka za lijeenje reumatizma.
Ali sada razmotrimo slijedei sluaj. Do reumatizma moe doi takoer i na ovaj
nain. ovjek moda nije veliki radnik, a ima odlian apetit. Dobro, openito
govorei, ovjeku e srce zvuati prilino dobro ako previe ne radi i jede zdravo, sve
dok situacija ne postane neizvjesna.
Srce je organ koji ima iznimnu snagu izdrljivosti, teko moe biti ozbiljno
oteeno ukoliko nema nekih nasljednih tendencija, ili ako nije ozlijeeno u mladosti;
srce se moe povrijediti samo nakon mnogo godina. Ali ovjek koji je teki jeda esto
uzima dosta alkohola sa svojim obrocima, tada je ego-organizacija previe
stimulirana, i cirkulacija krvi postaje previe nasilna; srce vie ne moe drati korak
sa svojim otkucajima. Otrov, mokrana kiselina, deponirana je svugdje oko njega;
srce moe biti jako jo prilino dugo vremena, ali giht i reumatizam ve vrebaju
svugdje. Pod ovim okolnostima, ubod pele moe mu napraviti izvanredno dobru
uslugu.
G.BURLE:
Ne znam ima li traga alkoholizma kod ovjeka kojeg sam spomenuo.
DR. STEINER:
Mislite niste ispitivali? Vidite, gospodo, kada netko ima takav lijek kao to je otrov
pele, koji je vrlo snaan, tada trebamo biti sasvim sigurni da je najvea mogua
panja posveena ukupnom zdravstvenom stanju pacijenta.
G. MLLER je izjavio da je imao napad reumatizma zbog hladnoe; tretirao ga je
izlaganjem Suncu, poslije ega je nestao. Ovog ljeta ga je opet neznatno imao. On je
takoer vjerovao da se moe lijeiti ubodom pele, ali jednog nesretnog dana bio je
izboden po objema nogama, i imao je oko trideset dva uboda. Jedini bolesni efekt je
to je tjedan dana bio u svim duginim bojama. Otekline ne slijede uvijek; ljudska
tijela su vrlo razliito konstituirana. Kao to je ve reeno, netko od uboda pele moe
umrijeti, dok drugi moe dobiti i ezdeset uboda bez da mu srce zbog toga ubrzano
kuca. Netko je otporniji od drugog.
DR. STEINER:
Kada ste dobili te mnoge ubode, da li je to bilo nakon mnogo godina rada s
pelama?
G. MLLER:
Mnogo godina.
DR. STEINER:
Vjerojatno se vie ne sjeate kada ste prvi puta bili ubodeni. Poslije prvog puta to
se pone osjeati vie, ili manje. ovjek o kojem ste nam priali, bio je bez sumnje,
uboden prvi puta. Kada je netko ve imao otrov u tijelu, to jest, u krvi, on postaje sve
vie sposoban nositi se s njim, postaje vie imun, kako se to kae. Kada netko dobije
ubod na poetku pelarenja, a inae ima zdravo srce, tada otrovi na njemu rade tako
da on postaje sve manje i manje na njih osjetljiv. Ako netko zna da je jak i zdrav,
moe ak pustiti da bude uboden jednom ili dvaput da bi kasnije mogao biti uboden.
Dugine boje pokazuju da otrov utjee jedino na kou; krv je postala imuna. To ne
zavisi samo o organizaciji, ve i o tome to je prethodno ulo u krv. Iznenaen sam da
lijenik koji je pregledao ovog ovjeka o kojem ste nam priali, nije mu rekao da drugi
puta nee biti tako loe, a treu puta da e biti imun. Ali moda je njegovo srce bilo
toliko loe da ne bi mogao sigurno preuzeti takav rizik. To takoer treba razmotriti.
I zaista danas je to opasna stvar, jer ako se lijenik jednom sretne s ovakvim
stvarima, sada misli da svakog pelara treba cijepiti prije nego pone s pelarstvom.
Kada ovjek ide u rat cijepljen je s svakakvim otrovima, stvar koja nikako nije
preporuljiva, jer je krv tada u velikoj mjeri povrijeena. Krv se uvijek nekako
pogorava kada se ovakve stvari stave u nju. Poslije nekog vremena ona obnovi svoju
ravnoteu, krv postaje ponovno zdrava, ali je zatiena od svjeeg otrova iste prirode.
G. MLLER:
O trutovima i razliitim vrstama jaja, dr. Steiner je rekao toliko mnogo, ali jedna
stvar mu moda nije poznata. Kada se ima razloga vjerovati da je kolonija zdrava,
moe biti vrijeme kada je Kraljica inferiorna, ili je suvie stara, i sva jaja to poloi
daju trutove. Poslije mnogo godina iskustva on je uvjeren da je Kraljica, kada nije
dobra ili je previe stara, jo sposobna polagati jaja, od kojih su neka dobra, ali veina
proizvodi trutove.
Zatim o medu; kako pela u stvari radi med, i da li joj pelar ne bi trebao pomagati
dohranom eerom. Iz onog to je ovdje reeno, izgleda da pelar ne bi trebao
koristiti eer; izgleda da e bilo tko ako hrani pele eerom staviti svoje ime na crnu
listu. Tono je da se mogu imati loa iskustva prehranom stranim medom.
DR. STEINER:
Prirodno, sasvim je ispravno rei da se ne dobije isti proizvod ako se umjetno
prehranjuje eerom. Ako netko voli uzimati eer s medom moe ga sam dodati. Ba
kao to netko ne vodni vino koje nudi ljudima na temelju toga da ga ne bi trebali piti
tako jakog, nudi se ono to pie na naljepnici. Najbolja stvar kod meda je meusobna
kontrola pelara, jer oni najbolje razumiju stvar.
S obzirom na trutove, elio bih rei ovo. Zasigurno se moe sumnjati da Kraljica
nije propisno oploena; pojavljuje se previe trutova. Ako se ne eli pustiti stvar
pelama da je srede, neto se moe napraviti pomou posebne prehrane, (ovakvi
pokusi su raeni) leglo tada izlazi ranije, t.j., poslije dvadeset dvadeset dva dana,
umjesto dvadeset tri dvadeset etiri dana, Trutovi se tada javljaju nekako pospani,
ali ipak priblino slini radilicama. Ovako se sigurno ne moe dugo nastaviti; to je
samo primjer kako djeluju vremenski periodi.
Ovakve stvari, meutim, nisu napravljene u praktinom pelarstvu, zasigurno se
moe izjaviti da mnogo toga zavisi o hranjenju, i neporecivo je da se pela koja
neregularno lee jaja moe razviti od radilice, premda to naravno nee biti prava
Kraljica. Sve ove stvari pokazuju kako su ova stvorenja spremna za transformaciju, ali
ovakve stvari nemaju veliku vrijednost u praktinom pelarstvu.
G. MLLER:
Netko ih zove namjeteni radnici; to je bolest u koloniji.
DR. STEINER:
U praktinom pelarstvu to nije od vee vanosti, ali posebnom prehranom,
kolonija je sposobna napraviti pelu koja polae jaja iz obine radilice. To je vrsta
bolesti. Kolonija je u sebi jedinstvena, a onda je kolonija bolesna. Ako uzmete gusku i
previe je hranite dok jetra ne postane prevelika, tada je cijeli organizam bolestan.
Ako radilica postane polaga jaja, to je previe razvijena radilica, ali na cijelu koloniju
tada treba gledati kao na bolesnu.
Moda vam se kasnije javi jo neko pitanje, onda se moemo vratiti na njega. U
meuvremenu u dodati par rijei kao odgovor na pitanje koje je pitao g.Dollinger.
Moemo jasno razlikovati one insekte koji su u irem smislu kao pele, pele, ose,
i mravi. Ova mala stvorenja su meusobno povezana, i ve sam vam ispriao
zanimljivu priu o osama koje polau njihova jaja na drveu i slinim mjestima. Dalje
sam objasnio kako se odigrava neka vrsta unutarnje pripreme meda preko ovih osa.
Postoje i druge vrste osa osim ovih, koje vie slie pelama poto rade neku vrstu
medenog saa. Postoje, na primjer, zanimljiva osa koja gradi na slijedei nain: kada
nae prilino krut list na nekoj grani, donosi male komadie koje odgrize sa kore
susjednih stabala, ili neku slinu supstancu; ona je proima sa svojom pljuvakom, a
zatim nastavlja graditi brojne male strukie koje kai na list. Kada je zavrila s ovim
privitcima osa nastavlja raditi, mijeajui te supstance s pljuvakom i gradei na ovim
strukiima neto vrlo slino pojedinoj eliji medenog saa. Pobliim uvidom u ovu
supstancu, meutim, ona izgleda drugaije. Medeno sae, kao to znate, napravljeno
je od voska, ali kada uzmete komad ovog osinjeg saa on ima sivkastu boju, vrlo je
slina onom to mi izraujemo kao papir. To je u stvari vrsta papirne kae. Zatim je
dodan drugi, trei, etvrti komad i sputen tamo.

Dijagram 15

Kada su jaja odloena u ove elije, ona su prekrivena, ali za vrijeme polaganja, osa
na vrlo osobit nain, pravi vrstu petlje od svoj papira, (Dijagram 15) i zatim
ponovno vrstu poklopca s otvorom na jednoj strani kao otvor za letenje, tako da osa
moe ii unutra i vani i pristupiti ovim malim elijama, Zatim se dodaje jo redova
elija, prekriva, ponovno petlja, poklopac i otvor za letenje, i tako dalje, dok ne bude
prilino duga ika, kao ika bora. Ose grade sebi ovu strukturu kao ika iz papira, i
u svojim odvojenim dijelovima to je slino gnijezdu legla kod pela. Ostala osinja
gnijezda su, kao to znate, prekrivena vrstom koe, i imaju mnogo razliitih formi.
Samo razmislite to se ovdje zbiva. Ako me pitate to radi pela da bi napravila
votanu eliju, tada moram rei da pela skuplja to joj treba od cvijea, od
cvjetajuih biljaka, i to je sline prirode od drvea, ali bez interesa za koru, ili drvene
supstance. Pela skuplja samo ono to je cvjetajue prirode, ili dosta rjee to je kao
list po svojoj prirodi. Jedino kada ovi vii insekti kao to su pele idu na ono to nije
cvjetajue prirode (na drvene dijelove i slino oni ne idu) je kada idu na supstancu
koja im u odreeno vrijeme izgleda iznimno ukusno. Pele ovo svakako rade mnogo
manje nego ose, a posebno nego mravi. Premda mravi i ose koriste ono to je
drvenasto za njihova gnijezda, veoma uivaju u sokovima koji su izlueni prvenstveno
od lisne ui:. To je stvarno zanimljivo. to su vre supstance to ih ova stvorenja
koriste za svoje strukture, to vie uivaju ne samo u nektaru koji je unutar cvijeta, ve
i neemu to je na cvijetu ili listu, naime, lisnoj ui. To su stvarno plemenita
stvorenja, (oprostite mi ako koristim jezik mrava, u ljudskom govoru ne mogu to isto
rei), lisna u je za mrava plemenita ivotinja. Ona je potpuno cvjetna; ona je zaista
najfiniji med na svijetu. Ose takoer razlikuju okus lisne ui. Meutim kada smo kod
mrava, koji ne mogu praviti istu vrstu gnijezda kao ose, oni moraju raditi sasvim
razliito. Mravi ine hrpice na zemlji, i ove hrpe imaju mnoge prolaze unutar sebe,
cijeli labirint prolaza kroz koje mravi nose sve to na putu trebaju od vrih
supstanci od kore ili ljuske drvea. Iznad svega, mravi vole mrtve dijelove drveta, i te
materijale koriste za nastavak svoje gradnje, gomilajui ih s djeliima tla. Oni
uglavnom posjeuju panjeve drvea koje je odsjeeno, birajui ono to trebaju od
vre jezgre i odnosei to za svoja gnijezda.
Dakle mravi koriste najvre supstance, i ne mogu razraditi svoje graevine kao
strukture elija. Vidite, pele koriste supstance koje su unutar biljaka; s njima grade
svoje votane elije, i tako su ipak ovisne o sokovima svijeta za svoju hranu, o polenu
na primjer, i sokovitim supstancama cvijeta. U sluaju osa, to je ve vri materijal
kojeg trebaju za gradnju svojih elija, ali je u isto vrijeme, tanji i lomljiviji od
medenog saa, premda je kao supstanca vri.
Osi se moe sviati okus lisne ui, ali se usprkos tome ona hrani takoer, kao
pela, onim to je sadrano u biljci. Mravi se uglavnom koriste ovim vrstim
materijalom s kojim mogu samo raditi tunele u zemlji, konstruirajui male duplje bez
ikakvog saa ili elija. Posebno vole lisne ui; ak ih i hvataju i odnose u svoje
nastambe; njih se moe nai u mravljim hrpicama. To je stvarno zanimljivo. Kada
idete u selo vidite red kua, a iza njih tale gdje su krave mljekarice; mravi imaju ba
isti plan. Kroz mravlju gomilu nai ete male prostore gdje su smjetene lisne ui, jer
su one za mrave krave koje daju mlijeko. To je samo sve manjeg opsega, jer tamo ete
nai male tale, a lisne ui su krave. Mravi idu do njih i povuku ih svojim antenama;
to je iznimno ugodno za lisne ui, i one izlue svoj sok kojeg mravi sada apsorbiraju. S
ovom sokom lisne ui mravi primaju najvitalniji element njihove ishrane, jer lisne ui
daju ovaj sok kada ih mravi pomuzu. To je stvarno kao i kod krave, samo kravu treba
povui mnogo jae. Lisne ui su mravi pokupili s biljaka, i dobro brinu za njih, tako
da zaista moramo rei da je sjajno za ova mala stvorenja ako je breuljak mrava u
susjedstvu, i da ih mravi odnesu i koriste u njihovim malim talicama. U mudrom
aranmanu Prirode sasvim malu trgovinu krava mravi vode s lisnim uima.
Dakle vidite, gospodo, koji koriste samo tvrde supstance za svoja stanita, ne
mogu vie biti zadovoljni sa istim sokom biljaka za svoju hranu; moraju uzeti za
hranu ono to je biljni sok ve dao ivotinji. Dakle treba rei: kod pela je isti sok
biljke dovoljan za prehranu; ose trebaju oboje cvjetni sok i ivotinjski sok, stoga imaju
jau strukturu ljuski. U sluaju mrava njihova prehrana je samo ivotinjski sok; stoga
uope nemaju konstrukcije elija. Mrav vie nema snagu za gradnju elija. ak i kada
uzima neto od cvijea jo uvijek treba tu supstancu iz malih talica, inae ne moe
ivjeti.
Vidite kako su zanimljivi odnosi koji postoje izmeu cvijea i ovih stvorenja. Pele
od cvijea moraju koristiti isti sok; ose, a naroito mravi, moraju najprije pustiti da
cvjetni sokovi prou kroz ivotinju da bi ih mogli koristiti u prehrani. Kao rezultat
toga, oni mogu u graenju svojih kua, koristiti ono to vie nije sok u biljci. Postoji
zaista velika razlika izmeu votanog medenog saa pele, papirnatog gnijezda ose, i
strukture koju grade mravi koja se moe napraviti jedino iz vanjskog materijala, i ne
moe se dovesti do stupnja elije. Iz ovog razloga njihova hrana mora biti toliko
razliita.
U subotu moram ii u Schaffhausen, i nee biti predavanja; javiti u vam kada e
biti slijedee.

PREDAVANJE VIII.

Dobro jutro, gospodo!
Danas u nastaviti s predmetom s kojom smo se bavili zadnji put u odgovoru na
pitanje g.Dollingera. Ako se pojavi neto drugo, moemo i to razmatrati takoer.
U mom odgovoru na pitanje g. Dollingera, govorio sam o mravima, i kako su ova
stvorenja, pele, ose i mravi meusobno povezana, premda su im naini ivota sasvim
razliiti. Uzevi tu injenicu kao nau polaznu toku, moemo zaista mnogo nauiti o
cjelokupnom domainstvu Prirode, jer to vie razumijemo ova mala stvorenja i
njihove naine, vie uviamo kako je mudro reguliran njihov rad, i sve to mogu
postii u oblasti Prirode.
Zadnji puta, rekao sam vam kako mravi rade njihova gnijezda, bilo da grade
humke od samog tla, ili sakupljaju siune djelie mrtvog drva, ili od drva koje je
postalo dosta tvrdo, i vie nije ivo; takoer i od raznih drugih supstanci koje mijeaju
zajedno. Unutar ovih mravljih breuljaka su bezbrojni prolazi, du kojih se mravi
kreu u procesiji, cijelo domainstvo. Vidi ih se kako izlaze na izlazima, pretraujui
svoje okruenje, i sakupljajui ono to trebaju. Ponekad se meutim, dogaa da ova
stvorenja ne grade odmah humak, ve koriste neto pogodno to je ve tu. Moda, na
primjer, stablo je posjeeno a panj je ostao; kolonija mravi dolazi i unutra pravi malu
dvoranu, izdubljuje vani, i ini svakakve prolaze i svoje izlaze. Tada moda, nabace
malo zemlje, naprave prolaz, zatim drugi, onda trei i tako dalje, i pomou ovih
prolaza sve je meusobno povezano.
Vidite, rei da je sve ovo zbog instinkta ovih stvorenja moe biti u redu, ali time
nije mnogo reeno, jer kada se stvorenja ne mogu koristiti panjem stabla, ona grade
pjeani humak; kada nau pogodan panj, tada tako urede stvari da utede na radu
koji bi bio potreban da naprave brdace. Mala stvorenja se prilagoavaju pojedinoj
situaciji, i postaje vrlo teko izjaviti da je to zbog instinkta. To bi im samo omoguilo
da sve rade u skladu s instinktom; ali ona se u stvari prilagoavaju vanjskim
okolnostima. To je vana stvar.
Ovdje, u naoj zemlji, ne dogaa se esto, ali to se ide dalje prema jugu mravi
prave vee neprilike. Zamislite kuu, i na jednom njenom kutu, bez da je vlasnik ita
primjerio, mravi su se skupili; donijeli su svakakve stvari, djelie zemlje, siune
fragmente drva, i u nekom kutu na koji se ne obazire kod ienja, napravili malo
boravite koje nitko nije primijetio. Odatle rade prolaze u kuhinju, u ostavu, slijedei
najzamrenije putove, i odnosei sve to trebaju za hranu ili u druge svrhe, iz kuhinje
ili ostave. To se moe dogoditi u junim zemljama, i kua moe biti prilino proeta
kolonijom mrava bez da itko tko tamo ivi zna da su im mravi kolege stanovnici, dok
ne otkriju sluajno, ili pogledom, da je neto od zalihe na ormariu grickano, a do
pravog izvora se dolazi jedino slijedei tragove. Ovdje ponovno, ne dolazimo daleko
govorei o samom instinktu, jer bi tada morali rei da je Priroda dala ovim
stvorenjima instinkt da uzmu svoje boravite upravo u toj kui; ono to su tamo
izgradili mora biti prilagoeno upravo za tu kuu.
Ali vidite, ova stvorenja ne rade samo iz instinkta; u tome to rade postoji
mudrost. Ako testirate pojedinog mrava, sigurno neete doi do zakljuka da je
posebno mudar, jer ono to radi kada je odvojen od kolonije, ili ono na to ga se moe
prisiliti da radi, ne otkriva nikakvu posebnu mudrost. Tada poinjemo shvaati da
nije pojedini mrav to to ima razum, ve cijela kolonija mrava kao cjelina; kolonija
pela je, na primjer, mudra u ovom smislu. Pojedini mrav kolonije nema individualnu
inteligenciju, i iz tog razloga rad izvrava cijela kolonija na iznimno interesantan
nain. Ima, nadalje, mnogo drugih zanimljivih dogaanja unutar ovih mravljih
humaka. Postoji, na primjer, vrsta mrava koja radi slijedee: ponegdje na zemlji rade
vrstu zida (crtanje na ploi); ovdje je podignut; ovdje, formira krug na okolnoj zemlji,
ovdje, iskopa rupu. Unutra su mravi. Ponekad je otvor na vrhu, kao krater vulkana;
unutra su mnogi prolazi sa svojim izlazima.
Ovi mravi sada rade neto osobito. Unite svu travu i biljke koje rastu okolo, s
izuzetkom jedne posebne vrste trave. Sva ostala trava je unitena, ak s vremenom,
sve ostale biljke. Dakle, u centru imamo nekakvo brdace, a svuda okolo izgleda kao
da je tlo vrlo fino poploano. Poto su mravi sve odstranili, tlo je postalo vrlo
kompaktno, i vrlo je tvrdo. Imamo mravlji humak, i svugdje okolo glatko poploano,
gotovo kao asfalt, ali ipak svjetlije.
Mravi zatim trae svuda okolo i sakupljaju odreenu vrstu trave koju zatim
uzgajaju. im vjetar donese ostalo sjemenje, oni reu nove biljke u trenutku kada
poinju rasti; nee ih biti na mjestu koje su napravili toliko glatkim, i u cijelom
okolnom podruju niemu nije doputeno rasti osim ovoj posebnoj vrsti trave. Mravi
su utemeljili vlastito malo imanje, takorei, i uredno uzgajaju vrstu trave koja im
najbolje slui; ne doputaju da tamo raste nita drugo; sve druge biljke su odsjeene.
Trava kojoj doputaju da raste postaje po karakteru neto sasvim drugo od iste trave
koja raste daleko, gdje, na primjer, raste na rastresitom tlu. Na ovrsnulom tlu koje
su mravi napravili, uzgojena trava ima prilino vrsto sjemenje, tvrdo kao kamen.
Mogu se pronai ovi mravlji humci. Oko njih je uredna mala farma, i mravi su
angairani u poljodjelstvu. Darwin, koji je posebno promatrao ove stvari, zove to
tako. Na tlu se nalazi vrlo tvrdo sjemenje kao mala zrna kukuruza, i kada je sve
gotovo, mravi izlaze, odgrizu vrhove, i nose ih u svoje boravite. Neko vrijeme stoje
unutra; ne vidi ih se, ali oni su unutra prilino zaposleni. Sve to im nije potrebno,
kao male stabljike koje su jo zakaene na tvrdo sjemenje, oni odgrizu, a poslije opet
izlaze i prolaze svuda, i izbacuju sve to ne ele, zadravajui u svojim humcima samo
sjeme tvrdo poput silicija. Oni ih djelomino koriste kao hranu, grizui ih svojim vrlo
jakim zubima, ili ih koriste za svoje graevine. Sve to ne mogu koristiti oni izbace
vani. Napokon, mi ljudi inimo sasvim isto. Ovi farmerski mravi snabdiju se svime
to im treba na vrlo lijep nain!
Zaista se treba upitati: to se stvarno tamo odvija? U stvari, dolo se do potpuno
nove vrste trave. Ovo sjeme tvrdo poput silicija ne moe se nigdje drugdje nai. Nju
proizvode samo mravi, i mravi dalje rade na njoj. to se onda stvarno tamo zbiva?
Prije nego ovo razmotrimo, pitanju emo prii s druge strane. Vratimo se na ose,
meu kojim sam rekao da, nalazimo stvorenja koja polau svoja jaja na listovima, i na
kori drveta; onda se formiraju oraii iz kojih izlaze mlade ose. Ali mogu se dogoditi i
druge stvari. Postoje izvjesne gusjenice koje izgledaju ovako (crtanje na ploi). Svi ih
znate; ove gusjenice su prekrivene vunastim dlakama, sa dosta bodljikavim vunastim
dlakama. Ovim se gusjenicama moe dogoditi slijedee. Jedna ili vie osa posebne
vrste jednostavno umetnu svoja jaja u gusjenicu, i kada jaje sazrije liinke izmile vani.
Pele, i drugi takvi insekti, svi se na poetku pojavljuju kao larve, takoer i mravi.
Znate kako, kada oistite hrpu mrava, nalazite bijela, takozvana mravlja jaja, koja se
daju pticama u krletkama. Ona meutim, nisu jaja, ve liinke koje su izmiljele vani iz
jaja. Nije ispravno zvati ih jajima.
Sada kada ose polau svoja jaja u gusjenicu, to je stvarno izvanredno. Kao to sam
ve rekao, ove liinke kada se tek izlegu veoma su gladne, i u gusjenici ih ima dosta.
To je stvarno izvanredno, jer ako bi jedna od liinki poela jesti stomak gusjenice,
cijela stvar oko razvoja osa bi zavrila, jer gusjenica ne moe ivjeti ako bilo koji
organ, oko, ili vezan uz srce ili probavu, bude pojeden. Tada bi se stvari zavrile. Ali
ove siune liinke pokazuju svoju inteligenciju time to ne grizu, ili se hrane nekim
vitalnim organom, ve jedui samo one organe koji mogu biti ozlijeeni due
vremena. Gusjenica ne umire, ona je bolesna; ali liinke ose mogu je nastaviti
prodirati. To je najmudrije ureeno tako da liinke ose ne grizu bilo to to bi moglo
fatalno ozlijediti gusjenicu. Mogue, da ste vidjeli kako ove larve izlaze u gusjenici
kada sazriju? Gusjenica je bila njihova pomajka, hranei cijelo gnijezdo svojim
tijelom. Sada se izvlae, dalje razvijaju, i trae svoju hranu od biljaka. Kada su
potpuno razvijene, jaja se ponovno polau u slinu gusjenicu,
Mogli biste dobro rei da ima neto iznimno pametno u svemu ovom, i zaista, kao
to sam ve rekao, to se vie promatraju ove stvari, one vie bude najdublje divljenje.
Ne moe se drugaije; udo se rasplamsava, i pitamo se o znaenju ovih stvari.
Ako bi netko otkrio njihovo znaenje, prvo bi morao rei; imamo biljke koje rastu
iz zemlje; imamo gusjenice. Zatim se pojavljuju ovi insekti, i jedu od cvijea, i
gusjenica, i onda se reproduciraju. Tako to ide, opet i opet ispoetka. Nama ljudima
izgleda kao da bi taj cijeli svijet insekata mogao uope niti ne postojati. Prirodno, kao
ljudska bia, kada ugledamo pelu, kaemo; pele nam daju med, prema tome
pelarstvo nam je korisno. Vrlo dobro; ali to je s toke gledita ovjeka. Ako su pele
otimai, i samo uzimaju nektar od cvijea, a zatim mi ljudi koristimo med za nau
prehranu, ili kao lijek, tada je to sve za nas prednost. Ali sa toke gledita cvijea, to
izgleda kao ista pljaka u kojoj mi, kao ljudi, imamo udjela. Pitanje je dakle, da li bi
sa toke gledita cvijea trebalo rei, takorei; tamo su oni pljakai, pele, ose i mravi
koji nam otimaju nae sokove; moramo vie bujati ako neemo ostati bez soka.
Vidite, gospodo, to je stajalite koje ovjek obino ima u odnosu na cvijee. Ali to
nije tako; to nikako nije tako. Stvari su potpuno razliite. Kada gledamo neki cvijet, i
kako insekt, recimo pela, sie sokove cvijea, ili cvijeta vrbe, treba sebi rei: kako bi
to bilo za biljku kada pela, ili osa ili neki drugi insekt, ne bi doao sisati taj nektar?
Kako bi onda bilo?
Na to je pitanje naravno mnogo tee odgovoriti nego na ono o samoj pljaki, jer
treba gledati duboko u samo domainstvo Prirode. Nije mogue doi do pravog
zakljuka osim ako nismo sposobni gledati natrag na ranije stupnjeve zemaljske
evolucije. Vidite, zemlja nije uvijek bila ista kao to je danas. Da je zemlja uvijek bila
kakva je danas, kada nalazimo mrtve vapnenake stijene, mrtvi kvarc, ili kriljac, i
tako dalje; kada nalazimo izrastanje iz dananjih sjemenki, biljke, kada nalazimo
ivotinje. Da je zemlja uvijek bila ovakva, sve to danas vidimo ne bi postojalo, ne bi
uope bilo tu! Oni koji poinju svoju znanost na osnovu onog to postoji danas, odaju
se potpunoj iluziji.
Onaj tko bi traio sve misterije, sve zakone zemlje samo u onome u emu ih trai
moderna znanost, to je kao da stanovnik Marsa sie na zemlju, koji nema pojma o
ivuem ovjeku, koji samo doe u mrtvanicu i tamo vidi mrtvog ovjeka. Mrtvi tu
ne bi uope mogli biti da prethodno nisu bili ivi ljudi. Stanovnik Marsa koji nije
nikada vidio ivueg ovjeka, i vidio je samo mrtvog, prvo bi morao biti odveden do
ivueg ovjeka; tada bi on mogao rei Da, sada razumijem zato mrtvi imaju ovaj
oblik; prije to nisam razumio, poto nisam poznavao ivu formu koja je prethodila
mrtvoj. Dakle, treba se vratiti na ranije uvjete da bi znali zakone zemaljske evolucije.
Zemlja je davno prije imala vrlo razliit oblik; O tome sam govorio kao o Mjeseevim
uvjetima, i u mojoj knjizi, Kratak pregled okultne znanosti, takoer se zovu
Mjeseevi uvjeti, poto je sadanji Mjesec ostatak ove drevne zemlje. Ostali stupnjevi
evolucije prethodili su ovom od Mjeseca. Zemlja se transformirala; originalno je bila
u potpunosti razliita.
Zemlja je jednom bila na tom stupnju da biljke i insekti kakve imamo danas,
uope nisu postojali. Materija je, gospodo, bila ovakva; bila je, recimo, neto to se
moe usporeivati s zemljom danas. Iz toga su rasli biljkoliki oblici, ali biljkoliki
oblici koji su se neprestano mijenjali, koji su neprestano uzimali druge oblike, kako to
rade oblaci, na primjer. Tada su takvi oblaci bili u okruenju zemlje, ali oni nisu bili
oblaci kao ovi to ih vidimo danas, koji su mrtvi, ili barem izgledaju mrtvi; bili su ivi
oblaci, ivi kao to je dananje cvijee. Ako moete sebi predoiti da nai oblaci mogu
postati ivi i poprimiti zelenkastu boju, tada imate predodbu o biljnom carstvu to
vremena.
Dananja gospoda znanstvenici imaju vrlo udne predodbe o ovim stvarima. Bio
je nedavno najsmjeniji lanak u novinama. Jo jednom je dolo do znanstvenog
otkria, sasvim na moderan nain. To je bilo zbilja apsurdno! Izjavljeno je da ako se
pripremi na odreeni nain, mlijeko je lijek za skorbut, vrlo runu bolest. Dakle,
gospodo, to dananji znanstvenici rade? Ve sam se osvrtao na ovo. Oni analiziraju
mlijeko. Zatim utvrde da mlijeko sadri te i te kemijske komponente. Ali ja sam vam
takoer rekao da netko moe hraniti mieve s kemijskim supstancama koje se nalaze
u mlijeku, ali ako im se daje samo to, mievi uginu za par dana. Bungeovi uenici su
ovo potvrdili, (vidi prethodno spominjani lanak u Schweizerische Bienenzeitung) i
samo rekli; Dakle, da, postoji ivotna supstanca u mlijeku, takoer i u medu,
Vitamin. Sjeate se, kako sam prije rekao, moe se jednako tako kazati poezija
dolazi iz siromatva, kao i ono to je tu reeno, u njemu je Vitamin.
Dakle gospodo, dolo se do vanog otkria, u mlijeku postoje razliite supstance,
one imaju vrlo komplicirana imena i mlijeko je kada se pripremi na poseban nain,
lijek za skorbut. Zatim su na istinski uen nain napravljena istraivanja da se vidi
moe li se lijeiti skorbut ako se pacijentu daju samo sve one stvari sa uenim
imenima koje mlijeko sadrava. Nisu uope bili izlijeeni s bilo kojom od ovih
supstanci. Ali kada su prisutne sve (u posebno pripremljenom mlijeku) tada je
skorbut izlijeen. Ni jedna komponenta sama ne lijei, samo sve zajedno. Dakle kau
znanstvenici sami sebi; to ostaje kada se odstrane sve komponente? to je tada
preostalo? Jer sada smo ih sve eliminirali. Oni ne priznaju da ove komponente imaju
eteriko tijelo, oni raunaju da su sve odstranili, i to preostaje?
Vitamin! Vitamin koji mora biti da lijei skorbut ne moe se nai unutar
komponenti. Gdje je dakle on? Tako oni sada ine lijepu priu mora biti u vodi
mlijeka! Prema tome, lijek za skorbut je voda! Ovo je stvarno apsurdno, ali to su
danas uene stvari. Jer ako bi voda sadravala vitamin, tada bi se s naim uenjem
trebali popeti do oblaka. Trebali bi pogledati oko sebe i rei: Voda je svugdje i
vitamin je u vodi. Ali tada bi bili na stupnju na kojem je zemlja jednom bila. Jedino
to danas, to vie nije tako. Tamo je bio biljni ivot, ivi biljni prekriva, i ovaj ivi
biljni prekriva je bio oploen iz svih smjerova iz okruenja. Tada nije bilo posebnih
ivotinja, osa na primjer, ve je iz okolnih regija tamo dola supstanca koja je bila
ivotinjske prirode. Naa je zemlja bila jednom u takvim uvjetima da je bila okruena
oblacima koji su unutar sebe imali biljni ivot; iz periferije, pristupali su drugi oblaci i
oploivali ih; ovi oblaci su imali ivotinjsku prirodu. Od kozmikih prostora dolazi
ivotinjska priroda; od zemlje esencija bia biljke cvjeta prema gore.
Sve se ovo promijenilo. Biljke su postale nae biljke s jasnim konturama koje rastu
iz zemlje, vie ne formiraju velike oblake. Ali unutar biljaka ostala je tenja za
primanje utjecaja izvana. Ovdje imamo ruu koja raste iz zemlje; ovdje ruinu laticu,
ovdje drugu, zatim treu i tako dalje. Sada dolazi osa. Osa odmah uzima komad van iz
ruine latice, odnosi u svoje gnijezdo, i koristi za graenje, ili je daje svojim mladima
kao hranu. Komad ruine latice jednostavno je izvuen od ose, i odnesen tamo,
Dobro, kao to sam prije rekao, nai grmovi rua nisu vie oblaci: postale su jasno
oblikovane stvari. Ali ono to je jednom ivjelo u njima, to je bilo jednom ujedinjeno
sa svime to je ulo kroz esenciju animalnog ivota, to je preostalo unutar ruinih
listova i cvjetova. To je tamo unutar njih. Kod svake rue je ono to neophodno mora
na neki nain biti oploeno izvana, iz cijelog okruenja.
Vidite, gospodo, ono to cvijee treba, to stvarno treba, takoer je i supstanca
koja igra vanu ulogu u ljudskom tijelu. Kada prouavate ljudsko tijelo u njemu se
mogu nai najrazliitije supstance. Ali svugdje u ljudskom tijelu ove supstance su
transformirane u neto to je, u odreenim koliinama, uvijek prisutno unutar
ljudskog tijela i potrebno mu je. Ta supstanca je mravlja kiselina.
Ako idete na mravlji humak, skupite par mrava i stisnete ih, dobijete sok. Ovaj sok
sadri mravlju kiselinu i malo alkohola. On je unutar mravi. Ali ovaj sok je takoer
vrlo fino distribuiran kroz vae tijelo. to god jeli tijekom svog ivota uvijek je
transformirano u mravlju kiselinu, ne naravno, ekskluzivno, jer ima takoer i drugih
supstanci, ve u malim koliinama. Ova mravlja kiselina proima cijelo vae tijelo.
Kada ste bolesni, i nemate dovoljno mravlje kiseline unutar sebe, to je za vae tijelo
ozbiljna stvar, jer ono tada ima tendenciju, upravo zato to nemate dovoljno mravlje
kiseline unutar sebe, (i ovdje opet dolazim do pitanja g. Mllera, u odgovor na njega)
vae tijelo ima tendenciju postati naduveno, ili reumatino. Razvija previe mokrane
kiseline, a premalo mravlje kiseline. Mravi takoer u svojim tijelima imaju ovu
supstancu koju treba i ljudsko tijelo. Ova mravlja kiselina je, gospodo, zaista neto to
koristi cijela Priroda, U stvari ne moe se nai kora ni jednog stabla koje ne sadri
neto mravlje kiseline. Mravlja kiselina je svugdje u stablu, ba kao to je i u ljudskom
tijelu. U svakom listu, svugdje mora biti mravlja kiselina.
Ali samo mravlja kiselina nije ono to treba biti tamo, ve takoer i neto to je
srodno s njom, i kasnije postaje otrov pele. Svi ovi insekti unutar sebe sadre
odreenu supstancu koja je otrovna. Ako nekog ubode pela, dobije upalu; ako ga
ubode osa, ponekad je i gore. Ubod ose moe biti dosta nezgodan. Brehm opisuje
kako ovi insekti mogu igrati nezgodnu ulogu kod ljudi i ivotinja.
Dogodilo se da je vee stado krava izvedeno vani na ispau, i da je panjak bio pun
osinjih gnijezda. Pastirski pas tri okolo; napokon pastirski pas podivlja, juri okolo
kao ludi pas, i nitko ne zna to se dogodilo. Najbre to moe pas pojuri u susjedni
potok, bacajui se u vodu, i trese se. Mladia je to uznemirilo, i odlazi spasiti psa. On
ne skoi u vodu, ve mu pokuava pomoi s obale. Prilino nesretno ugazi na
gnijezdo, kao to je vjerojatno i pas prije napravio, i ose ubodu i njega, i on poinje
juriti okolo kao luak, i konano skoi u vodu. I sada, poto je pas nestao, i pastir je
nestao, u stadu krava dolazi do konfuzije. I krave koje gaze po gnijezdu takoer su
ubodene, i ponaaju se kao lude. Konano, veina stada je takoer u potoku kao da
su sve lude.
Vidite, ubodi insekata mogu veoma poremetiti stvari. Sva ova stvorenja imaju u
sebi otrov; ak i kad mrav nekog ubode, uzrokuje malu upalicu jer je u ranu injektirao
malo mravlje kiseline. Ova mravlja kiselina, nadalje, prisutna je u svim ivim
stvarima u pravoj razrijeenosti. Kada ne bi bilo mrava, pela i osa, koji pripremaju
ove otrove, to bi se dogodilo?
Istinski, gospodo, ista stvar koja bi se dogodila kod razmnoavanja ljudske rase
kada bi svima mukarcima bile odsjeene glave, i na zemlji ostale samo ene.
ovjeanstvo vie ne bi moglo postojati, jer ljudsko sjeme vie ne bi bilo tu. Dakle,
ova stvorenja dodatno sva imaju sjeme, ali ona pored toga trebaju za svoje postojanje
ono to dolazi od ovih otrova, jer su ovi otrovi preostali od onog to je jednom bilo u
cijelom okruenju. U najfinijem stanju razrijeenosti, pelin otrov, osin otrov, mravlji
otrov, jednom se spustio na biljke iz kozmikih prostora, i ostatak je jo prisutan
danas. Dakle kada vidite pelu na nekoj vrbi ili na nekom cvijeu, ne smijete rei:
insekt eli samo pljakati cvijet ili neto slino; ve morate rei: kada mala pela sjedi
tamo i sie, cvijet je toliko zadovoljan da puta da njegov sok tee do toke gdje pela
sie. Dok pela uzima neto od cvijeta, pelin ili osin otrov tee od pele prema
cvijetu. Od osa, osin otrov tee, i posebno kada mrav napada iverak koji vie nema
ivota, mravlja kiselina tee unutra. Ako mrav posjeti cvijet, tada se sok cvijeta
ujedini s mravljom kiselinom. To je neophodno.
Kada se ove stvari ne bi dogaale, ako pele, ose i mravi ne bi postojali i stalno
napadali biljke i grizli u njih, tada neophodna mravlja kiselina, neophodni otrovi, ne
bi utjecali u cvijee, i biljke bi s vremenom izumrle.
Vidite, supstance koje se obino nazivaju ivotne supstance, visoko su cijenjene od
ovjeka; ipak to su upravo ove supstance koje su stvarno ivotne supstance. Ako
imamo smrtonosnu buniku, unutar nje je otrov, vrlo snaan. Ali to je smrtonosna
bunika? Ona sakuplja duhovnost iz svjetskog okruenja. Otrovi se sakupljaju iz
duhovnog; iz tog razloga oni su lijekovi. Fundamentalno govorei, cvijee obolijeva
preko ivotnih supstanci, a male pele, ose i mravi, stalno rade kao mali lijenici
donosei mu mravlju kiselinu koju treba, i u isto vrijeme, lijeei ih. Tako je opet sve
izlijeeno.
Pele, ose i mravi nisu samo pljakai, jer u isto vrijeme biljkama donose ivot.
Tako je isto ak i s gusjenicama koje bi izumrle, i nakon nekog vremena ni jedna
ne bi ostala. Vjerojatno biste rekli da ne bi bilo neke tete ako bi nestale sve gusjenice;
ali s njima se hrane ptice. Kroz cijelu Prirodu postoje ove unutarnje povezanosti.
Kada vidimo, na primjer, kako mravi sve proimaju sa svojom mravljom
kiselinom, gledamo u cijelo domainstvo Prirode i njenu velianstvenost. Svugdje se
dogaaju stvari koje su esencijalne za odravanje ivota, i svijeta.
Vidite, ovdje je stablo, i stablo ima koru. Kora odumre kada posijeem drvo; zatim
se raspadne. Ljudi kau: Dobro, neka istrune. Samo pokuajte zamisliti svu trule u
umi, palo lie i tako dalje, unutar tijeka godine! ovjek je voljan pustiti sve da
istrune, ali Priroda nalae drugaije. Svugdje su mravlji humci, i od tih mravljih
humaka mravlja kiselina ulazi u tlo i u umu. Kada imate oboje umsko tlo i mravlje
humke, to je isto kao da dodate au vode i u nju dodate kap neega; to odmah utjee
na sav sadraj. Ako stavite sol, sva voda odmah postaje slana. Ako imate mravlji
humak tada mravlja kiselina odmah ide u umsko tlo, i sve tlo koje se ve raspada
zasieno je ovom mravljom kiselinom.
To nije samo u unutarnjim dijelovima ivih biljaka, i u jo ivuim gusjenicama da
mravlja kiselina prodire dok pela sjedi na cvijetu, a cvijet apsorbira ono to prima od
pele. Sve ove stvari mogu se nauiti samo pomou duhovne znanosti; drugu vrstu
znanosti zanima samo ono to pela uzima od cvijea. Ali pele nikada ne bi mogle
tisuama godina sjediti na cvijeu ako ga ne bi gajile ubadanjem u njega.
Tako je takoer s beivotnim supstancama drvea. ak i fizika znanost kakva je
danas, zakljuuje da e zemlja jednog dana biti sasvim mrtva. Zaista bi bilo tako, jer
bi do takvog stanja eventualno moglo doi kada truljenje bude prevladavalo, kada e
zemlja biti mrtva. Da ovo nee biti tako, to je zbog toga jer gdje god da zemlja truli tu
odmah prodire sve to donose pele, ose i mravi. Pele, to je tono, daju samo ivom
cvijeu, ose veinom takoer ivim biljkama. Ali mravi daju ono to predaju direktno
u mravljoj kiselini onome to truli i mrtvo je; u izvjesnom stupnju pobuuju ivot, na
ovaj nain igrajui svoju ulogu u tome to zemlja u svojim truleim supstancama jo
mora zadrati ivot. Dobro moe netko rei da je udo prisutno u svim stvarima kroz
djelovanje duha, ali kada tome blie pristupimo, tada se shvaa da to ima neizmjerno
znaenje.
Pogledajmo jo jednom one mrave farmere koji obrauju njihovo malo polje, i
mijenjaju karakter biljaka koje tamo rastu. Stvarno, gospodo, ovjek se ne bi mogao
hraniti s onim to tamo raste, jer kad bi ovjek iao jesti ta mala zrnca rie koja su
tvrda kao silicij, prvo bi dobio udnu bolest poto bi u sebi imao previe mravlje
kiseline, i kao dodatak tome, tako ozlijedio svoje zube da bi neko vrijeme zubari imali
posla. Na kraju, umro bi jadno, zbog ovih tvrdih zrnaca rie koja su ovako razvijena.
Ali mravlji humak bi rekao: kada mi mravi idemo vani u prirodu i to siemo od
biljki koje su svugdje naokolo, tada dobivamo premalo mravlje kiseline, i premalo je
moemo dati zemlji. Hajdemo zato, odabrati biljke koje moemo uzgajati tako da
postanu prilino vrste, vrste kao kamen, i tada moemo imati mnogo mravlje
kiseline od te tvrdoe. Dakle ovi farmerski mravi rade to da bi mogli dobiti najveu
moguu koliinu mravlje kiseline. Upravo su to ti mravi koji ponovno vraaju mnogo
mravlje kiseline zemlji. To je povezanost. Iz ovog moete vidjeti da su otrovi koji
uzrokuju upalu, ili slino, takoer i vjeni lijek za oporavak od procesa umiranja.
Moe se rei, to je upravo pela koja ima veliku vanost u ovom smislu, da sve moe
biti ouvano unutar cvijea; postoji velika privlanost izmeu pela i cvijea.
Ovo ouvanje u stvari pokazuje da svaki puta kada insekti obavljaju svoje
aktivnosti na zemlji, zemlja je, takorei, oivljena njihovim otrovom. To je duhovna
povezanost. Ako netko pita to su duhovne povezanosti, ne volim samo rei da su to i
to; dajem injenice, a iz injenica moete sami prosuditi da li imaju znaaj ili ne.
injenice su takve da se znaaj vidi svugdje. Ali ljudi koji danas zovu sebe
znanstvenici, tako ne govore. To ima odreene efekte na ivot. U naoj zemlji to se
moda manje uzima u obzir, ali kada idete dalje na jug, jednostavan narod, seljani,
esto e izrei neku vrstu instinktivnog znanja; ne smiju se unitavati ovi mravlji
humci, jer oni sprjeavaju humus da postane lo. Oni koji su jo mudriji, ako hodate s
njima kroz umu rei e neto sasvim razliito, posebno gdje su stabla odsjeena i
niu mlada stabla. Tada ljudi koji su mudri u svojim nosovima, ne u svojim priama
(moe se biti mudar takoer i u nosu) kada ovi ljudi idu gdje su stabla pala a paeno
je na mlada stabla, oni e rei: Ovdje, sve e biti u redu; ne mirie tako pljesnivo
kako to esto bude; mravlji humak mora da je blizu, i dokazuje svoju korisnost. Ti
ljudi to miriu; vrlo su pametni sa svojim nosovima. Mnogo prostog i korisnog znanja
je proizalo iz pametnog nosa! Na nesreu, moderna civilizacija jedino gleda na
kultivaciju mozga, i odbacuje sve to je instinktivno; instinkt je postao samo rije.
Stvorenja kao pele sve ovo znaju kolektivno, kao kolonija, kao mravlji humak; to
dolazi iz vrste ula mirisa. Kao to sam prije rekao, mnogo toga to je instinktivno
znanje moe doi iz pameti nosa.
Dobro, gospodo, nastaviti emo temu slijedeeg tjedna u isti dan, elio sam rei da pele,
ose i mravi ne samo da pljakaju Prirodu, ve pomau da bude mogue da Priroda ivi i buja.

PREDAVANJE IX.
DOBRO jutro, gospodo!
Moda bi trebali jo neto rei o temi iz g. Dollingerovog pitanja. On je pitao, u
vae ime, jer je to vjerojatno u interesu svima vama, koja je duhovna povezanost
izmeu domainstava insekata koji, leprajui okolo, pristupaju biljkama i onom to
se moe nai u biljkama. Rekao sam vam juer, jer poeli smo odgovarati na ovo
pitanje proli puta, da svuda oko nas nije inteligencija, kisik i duik, ve da kroz
Prirodu postoji inteligencija, stvarna inteligencija. Nikoga ne iznenauje kada se kae
da je dah u zraku, jer zrak je svugdje, i dananja znanost je to toliko rasprostranila u
svim kolskim knjigama da svatko zna da je zrak svugdje, i da ga mi udiemo. Isto
tako znao sam neke ljude sa sela koji su mislili da je ta ideja fantazija, jer oni nisu
znali da je zrak svugdje; na isti nain danas postoje ljudi koji ne znaju da je
inteligencija svugdje. Oni misle da je fantazija ako se kae da mi udiemo zrak s
naim pluima, tako da udiemo inteligenciju, na primjer, kroz na nos, ili kroz nae
uho. Ve sam davao primjere gdje ste mogli vidjeti da je inteligencija svugdje.
Govorili smo o posebno zanimljivom dijelu prirodne znanosti, o pelama, osama i
mravima. Ima, moda, malo toga u Prirodi to nam doputa tako duboko pogledati u
samu Prirodu, kao aktivnosti insekata; insekti su udna stvorenja, i jo imaju mnoge
tajne za otkriti.
Zanimljivo je da smo raspravljali o insektima upravo kada je stogodinjica
uvenog promatraa insekata, Jean Henri Fabre-a, koji je roen 23 prosinca, prije sto
godina, i ije se ivotno vrijeme podudara s dobom materijalizma. Fabre je prema
tome sve tumaio materijalistiki, ali je takoer iznio na svijetlo enorman broj
injenica. Tako je sasvim prirodno da ga se sjetimo danas kada govorimo o insektima.
elio bi za poetak, dati vam primjer vrste insekata koja e vas zanimati u vezi s
pelama. Rad pela savren je u vrlo visokom stupnju, ali najznaajnija stvar kod
pele u stvari nije to to proizvodi med ve, da proizvodi velianstvenu strukturu
medenog saa sasvim iz svog vlastitog bia. Materijal koji koristi, mora sama donijeti
u konicu, ali pela u stvari radi tako da ne koristi ovaj materijal direktno, ve ga
potpuno transformira, potpuno transformira ono to donosi u konicu. Pela radi iz
svog vlastitog bia.
Sada postoji vrsta pele koja ne radi na taj nain, ali pokazuje, upravo u svom
radu, da je u cijeloj Prirodi neizmjerna inteligencija. Razmotrimo ovu pelu; obino
se naziva drvna pela, i nije toliko cijenjena kao domaa pela, poto je uglavnom
neprijatna. Razmotrit emo ovu drvnu pelu i njen rad.
To je strano marljivo malo stvorenje, stvorenje koje da bi ivjelo ne pojedina
pela, ve cijela vrsta mora izvravati ogromnu koliinu rada. Ova pela trai takvo
drvo koje vie nije na ivom stablu, ve je od njega neto napravljeno. Drvnu pelu
koju u odmah opisati nalazimo, sa njenim gnijezdom na mjestu gdje su drvene
tranice, ili stupovi bili zabijeni i drvo je prema tome oigledno mrtvo. Gnijezda se
obino mogu nai u drvenim tranicama ili stupovima, na vrtnim klupama, ili vrtnim
vratima, u stvari svugdje gdje se koristi drvo. Ovdje drvna pela pravi svoje gnijezdo,
ali to radi na sasvim jedinstven nain.

Dijagram 16

Predstavite sebi stup (Dijagram 16.) Drvo nije vie dio stabla. Drvna pela dolazi
naprijed i najprije izvana bui nagnuti prolaz. Kada doe unutra, kada je izbuio
nekakav prolaz, poinje buiti u sasvim drugom smjeru. Pravi malu prstenastu
upljinu, tada leti i sakuplja svakakve stvari iz okoline, i sa njima podstavlja upljinu.
Zavrivi podstavljanje, polae jaje koje e se razviti u liinku. To je sada unutar
upljine. Kada je jaje tamo stavljeno, mala pela ga prekriva, u sreditu kojeg se nalazi
rupa. Sada ponovno poinje buiti iznad prekrivaa, i pravi drugu malu upljinu za
drugu pelu koja e se izlei, podstavlja je i ostavlja rupu i poloi drugo jaje. Drvna
pela nastavlja ovako dok ne konstruira deset ili dvanaest ovih nastavljenih
boravita; u svakom se nalazi jaje.
Vidite, gospodo, liinka sada moe sazrijevati u ovom komadu drva. Pela stavlja
malo hrane do liinke koja prvo jede ono to je za nju pripremljeno, i raste dok nije
spremna za izlazak. Prvo imamo liinku koja postaje ahura, onda se transformira u
pelu s krilima koja e odletjeti. Unutra je tako ureeno (vidi Dijagram 16), da sada
razvijena liinka moe izletjeti u pravom trenutku. Kada doe vrijeme da je liinka
razvijena, pretvorena u ahuru, a zatim u potpunog insekta, tako je ureeno da ona
moe izletjeti kroz prolaz. Tako je vjeto izraeno da to omoguava potpuno
formiranom insektu da izleti kroz prolaz koji je prvi probuen.
Dakle dobro, ali drugi insekt koji je malo mlai, sada se pojavljuje, i trei koji je
jo mlai; poto majka insekt mora najprije napraviti ova boravita, stvorenja ne bi
nala nikakav izlaz, situacija bi bila kobna za liinke u gornjim odajama, one bi polako
uginule. Ali insekt majka ovo sprjeava leei jaja tako da kada se mlada liinka
izlee, ona nalazi ovu drugu rupu koju sam opisao, i sputa se dolje, i leti vani. Tree
stvorenje dolazi dolje kroz dvije rupe i tako dalje. Poto je svaki insekt koji kasnije
izlazi kasnije sazrio, on ne ometa one ispod njega koji su se izlegli ranije. Vremena
nikada nisu ista, jer je raniji uvijek ve izletio.
Vidite, gospodo, cijelo gnijezdo je tako mudro planirano da se moemo samo tome
uditi.
Danas kada ovjek mehaniki imitira, stvari koje kopira su esto ove vrste, ali u
pravilu su manje mudro konstruirane. Stvari koje postoje u Prirodi iznimno su mudro
napravljene, i mora se stvarno rei da u njima ima inteligencije, stvarne inteligencije.
Moe se dati stotine i tisue primjera o nainu na koji insekti grade, o nainu kako
izvravaju zadatke, i kakva inteligencija ivi unutar ovih stvari. Promislite koliko je
inteligencije u onome to sam vam ve rekao o mravima farmerima koji osnivaju
vlastitu farmu, i planiraju sve s predivnom inteligencijom.
Ali razmatrajui ove insekte, pele, ose i mrave, u isto vrijeme imamo posla s jo
jednom problematikom. Rekao sam vam da ova stvorenja sva imaju otrovne
supstance unutar sebe, i da su ove otrovne supstance takoer, ako se daju u pravoj
dozi, izvanredni lijekovi. Otrov pele je izvanredan lijek; otrov ose je isto, a mravlja
kiselina izluena od mravi posebno je dobar lijek. Ali kao to sam ve naznaio, ova
mravlja kiselina koju nalazimo kada idemo do mravljeg humka i uzmemo par mrava i
zgnjeimo ih, ovi mravi imaju mravlju kiselinu unutar sebe; gnjeei ih dobijemo
mravlju kiselinu. Ona se posebno nalazi u mravima.
Ali gospodo, kada bi znali koliko, (naravno, govorei u usporedbi,) koliko mravlje
kiseline ima u ovoj dvorani, bili bi veoma iznenaeni. Mogli bi rei, sigurno neemo
traiti mravlji humak u nekom kutu! Ali svi vi, koliko god vas tu sjedi, zaista ste vrsta
mravljeg humka, jer svugdje u vaim udovima, miiima i drugom tkivu, u srcu i
pluima i u tkivu jetre, iznad svega u tkivu slezene, svugdje je mravlja kiselina;
zasigurno, nije tako koncentrirana kao u mravljem humku, pa ipak, prilino ste
ispunjeni mravljom kiselinom. To je injenica vrlo vrijedna panje.
Zato mi imamo mravlju kiselinu u naim tijelima? Trebali bi moi prepoznati
kada je ovjek ima premalo. Ako netko izgleda bolestan, a ljudi su veinom malo
bolesni, moe imati neku od stotinu razliitih bolesti koje bi izvana, izgledale slino.
Treba znati to je stvarno u pitanju; ako je blijed ili nema apetit, to su samo vanjski
simptomi. Treba nai to je tono u pitanju. U mnogim sluajevima, problem lako
moe biti da on sam nije dovoljno mravlji humak, da proizvodi premalo mravlje
kiseline. Ba kao to se mravlja kiselina proizvodi u mravljem humku, tako i u
ljudskom tijelu, u svim njegovim organima, posebno u slezeni, mravlja se kiselina
treba energino proizvoditi. Kada ovjek proizvodi premalo mravlje kiseline, treba
mu dati pripravak, lijek koji mu pomae proizvoditi dovoljno mravlje kiseline. Treba
uiti promatrati to se dogaa ovjeku koji u sebi ima premalo mravlje kiseline.
Ovakva promatranja moe napraviti jedino netko tko ima pravo znanje o ljudskoj
prirodi. Treba napraviti predodbu o tome to se dogaa u dui ovjeka koji, za
poetak, ima dovoljno mravlje kiseline, i kasnije, ima premalo. To je jedinstvena
stvar, ali ovjek e vam ispravno rei o svojoj bolesti, ako ga pitate na pravi nain.
Pretpostavimo, na primjer, imate ovjeka koji vam kae: Zato sam, boe blagi, prije
par mjeseci imao toliko dobrih ideja, i mogao sam o njima razmiljati. Sada vie nije
tako; ako bilo to treba zapamtiti, to ne mogu. Ovo je esto mnogo vaniji simptom
nego to ga bilo koje vanjsko ispitivanje moe dati. to se danas radi je naravno
opravdano, to treba raditi. Danas se moe testirati urin za proteine, eer i tako dalje;
dobiju se sasvim zanimljivi rezultati. Ali u izvjesnim okolnostima, moe biti daleko
vanije kada vam ovjek kae neto slino kao to sam upravo rekao. Kada vam ovjek
kae neto ovakvo, treba naravno, uiti i druge stvari o njemu takoer, ali moe se
otkriti da je mravlja kiselina u njegovom tijelu nedavno postala nedovoljna.
Dobro, svatko tko jo misli samo o vanjskome, moe rei: Ovaj ovjek ima
premalo mravlje kiseline, ja u zgnjeiti neto mravlje kiseline, ili u je dobiti na drugi
nain, i dati mu pravu dozu. To se moe raditi neko vrijeme, ali pacijent e vam doi
i rei da mu to uope ne pomae. U emu je onda stvar? To mu stvarno uope ne
pomae. Bilo je sasvim ispravno; ovjek ima premalo mravlje kiseline, dana mu je
mravlja kiselina, ali to nije pomoglo. to je tomu razlog? Vidite, kada dalje ispitujete,
doete do ovoga. U jednom sluaju mravlja kiselina ne pomae, u drugom sluaju,
nastavlja pomagati. Dakle sada uimo vidjeti razlike. Oni kojima mravlja kiselina
pomae, obino pokazuju sluz u pluima. Oni kojima ne pomae, pokazati e sluz u
jetri, bubrezima, ili u slezeni.
To je vrlo zanimljivo. To je prema tome vrlo razliita stvar ako pluima, na
primjer, fali mravlja kiselina, ili jetri. Razlika je u tome to mravlja kiselina koja je u
mravljem humku, moe odmah utjecati na plua. Jetra ne mogu nita s mravljom
kiselinom, uope je ne mogu koristiti.
Sada dalje u pitanje dolazi jo neto. Kada otkrijete da ovjekova jetra, ili posebno
crijeva nisu sasvim u redu, i ako mu dajete mravlju kiselinu ona mu ne pomae, iako
je stvarno nema dovoljno, tada mu treba dati oksalnu kiselinu. Treba uzeti umsku
lobodu, ili obinu djetelinu koja raste u polju, izvui kiselinu, i dati mu to.
Dakle vidite, svakome s problemima s pluima treba dati mravlju kiselinu, dok
ako je problem u jetri, ili crijevima, treba mu dati oksalnu kiselinu. Izvanredna stvar
je da e ovjek kojem je dana oksalna kiselina, polako sam promijeniti oksalnu
kiselinu u mravlju kiselinu. Glavna stvar je dakle, da se jednostavno ne unose ovakve
stvari u ovjekovo tijelo, ve da se poznaje to organizam moe napraviti pomou
vlastitih resursa. Kada mravlju kiselinu unesete u organizam, on kae; To nije za
mene; elim biti aktivan, ne mogu raditi s gotovom mravljom kiselinom, ne mogu je
odnijeti u moja plua. Prirodno, mravlja kiselina je otila u stomak; odatle konano
prelazi u crijeva. Tada ljudsko tijelo eli biti aktivno, i kae, takorei: to bih sada
trebao raditi? Neu sam raditi mravlju kiselinu, mravlja kiselina mi je dana; trebam li
je poslati gore u plua? To neu napraviti. Tijelo eli oksalnu kiselinu, i iz toga
proizvodi mravlju kiselinu.
Da, gospodo, ivot se sastoji od aktivnosti, ne od supstanci, i najvanije je
prepoznati da se ivot ne sastoji samo od jedenja kupusa i repe, ve od onog to
ljudsko tijelo mora napraviti kada su kupus i repa unutra.
Iz ovoga vidite kakve udne veze postoje u Prirodi. Tamo vani, su biljke, djetelina
je samo karakteristina, jer se oksalna kiselina nalazi u svim biljkama; kod djeteline
je prisutna u veoj koliini, zato je spomenuta. Ali ba kao to je mravlja kiselina
svugdje u Prirodi i svugdje u ljudskom tijelu, tako je i oksalna kiselina svugdje u
Prirodi i u ljudskom tijelu.

Dijagram 17

Ima jo neto to je vrlo zanimljivo. Recimo da uzmete retortu, kakva se koristi u
kemijskim laboratorijima. Ispod nje napravite plamen, i u retortu stavite neto
oksalne kiseline ona je kao slani, izmrvljeni pepeo. Zatim dodate neku koliinu
glicerina, izmijeate zajedno, i grijete. Mjeavina e se destilirati ovdje, (Dijagram 17)
i mogu kondenzirati ono to ovdje dobijem (Dijagram 17). U isto vrijeme primjeujem
da zrak bjei u ovoj toci. Ovdje bjei. Kada sada ispitam ovaj zrak to bjei, nalazim
da je to karbonska kiselina. Tako karbonska kiselina bjei ovdje, i ovdje, gdje
kondenziram (Dijagram 17) dobijem mravlju kiselinu. Ovdje unutra, imao sam
oksalnu kiselinu i glicerin. Glicerin ostaje, ostalo ide preko, tekua mravlja kiselina
kaplje dolje i karbonska kiselina daje vani zrak.
Dakle, gospodo, kada cijelu ovu stvar razmotrite temeljito, moi ete kazati:
pretpostavite, da umjesto retorte ovdje imamo ljudsku jetru ili recimo neko ljudsko ili
animalno tkivo, neki animalni abdominalni organ, jetru, slezenu ili neto takve
prirode. Preko stomaka unosim oksalnu kiselinu. Tijelo ve posjeduje neto od
prirode glicerina. Tada u crijevima imam oksalnu kiselinu i glicerin. to se dogaa?
Sada pogledajmo ljudska usta, jer tamo karbonska kiselina izlazi vani, i prema
dolje od plua mravlja kiselina svugdje kaplje u ljudskom tijelu u smjeru organa. Tako
sve to sam ovdje nacrtao imamo i u naim vlastitim tijelima. Unutar naih vlastitih
tijela mi neprestano transformiramo oksalnu kiselinu u mravlju kiselinu.
A sada predoite sebi biljke rairene preko povrine zemlje. Svugdje u biljkama je
oksalna kiselina. I sama mislite na insekte; sa insektima sve ovo se pojavljuje na
najudniji nain. Prvo mislite na mrave; oni idu na biljke, na sve to trune u biljkama,
i tamo je svugdje oksalna kiselina, i ova stvorenja od nje prave mravlju kiselinu na isti
nain kako to radi ovjek. Mravlja kiselina je svugdje prisutna.
Materijalista gleda u zrak i govori: Da, u zraku je duik i kisik. Ali gospodo, u
vrlo, vrlo malim koliinama takoer uvijek ima prisutno neto mravlje kiseline, poto
insekti lepraju kroz zrak. U jednu ruku imamo ovjeka. ovjek je mali svijet; on u
sebi proizvodi mravlju kiselinu, i stalno ispunjava svoj dah s mravljom kiselinom. Ali
u velikom svijetu vani, na mjestu onog to se dogaa u ovjeku, postoji domainstvo
insekata. Veliki dah zraka koji okruuje cijelu zemlju uvijek je proet s mravljom
kiselinom koja je transformirana oksalna kiselina biljaka. Tako je to.
Ako se pravilno promatra i prouava donji dio ovjekova tijela s unutanjim
organima, stomakom, jetrom, bubrezima i slezenom, i dalje unutra, crijevima, u
stvari je tako da se oksalna kiselina stalno mijenja u mravlju kiselinu, ova mravlja
kiselina prolazi s udahnutim zrakom u sve dijelove tijela. Tako je unutar ovjeka.
Na zemlji su biljke svugdje, i svugdje nebrojena domainstva insekata ledbe iznad
njih. Ispod je oksalna kiselina; insekti lepraju prema njoj, i od njihovih ugriza u
biljke die se mravlja kiselina i ispunjava zrak. Dakle mi stalno udiemo mravlju
kiselinu iz zraka. Ono to imaju ose je otrov slian mravljoj kiselini, ali ipak nekako
razliit; ono to pele imaju u otrovu njihovih alaca, premda u stvari to proima
njihova cijela tijela, takoer je transformirana, sublimirana mravlja kiselina.
Gledajui na cjelinu, imamo ovu sliku. Kaemo sebi: gledamo insekte, mrave, ose i
pele. Izvana, oni rade neto iznimno pametno. Zato to rade? Kada mravi ne bi imali
mravlju kiselinu sve to sam vam opisao i to je tako predivno bilo bi sasvim glupo.
Samo jer su mravi tako konstituirani da mogu proizvesti mravlju kiselinu, samo zbog
toga, sve to oni izvravaju javlja se kao inteligentno i mudro. To isto vrijedi za ose i
pele.
Zar nemamo sve razloge za rei (jer mi proizvodimo ovu mravlju kiselinu u sebi):
U Prirodi je inteligencija svugdje; ona dolazi kroz mravlju kiselinu. I u nama je
svugdje ta inteligencija poto mravlju kiselinu imamo unutar nas. Ova mravlja
kiselina ne bi mogla postojati ako ne bi prije tamo bila oksalna kiselina. Mala
stvorenja lebdei iznad biljaka vide da se oksalna kiselina promijenila u mravlju
kiselinu, da je metamorfozirala.
Netko potpuno razumije ove stvari samo ako pita: Kako stoje stvari s oksalnom
kiselinom? Oksalna kiselina je esencijalna za sve to ima ivot. Gdjegod je ivot, tamo
je oksalna kiselina, eteriko tijelo. Eteriko tijelo dovodi do toga da je oksalna kiselina
obnovljena. Ali oksalna kiselina nikada ne postaje mravlja kiselina koja se moe
koristiti u ljudskom ili ivotinjskom organizmu ukoliko prije nije transformirana od
astralnog tijela od oksalne u mravlju kiselinu. Mravlja kiselina koju sam ovdje
izvukao iz oksalne kiseline, beskorisna je i ljudskom i ivotinjskom organizmu. Iluzija
je misliti da se moe koristiti; ona je mrtva. Oksalna kiselina koja je proizvedena u
ovjeku, i kroz insekte je ivua, i pojavljuje se svugdje gdje je prisutna senzacija, ili
neto od prirode due.
ovjek treba u sebi proizvesti mravlju kiselinu ako eli doi do neega od prirode
due samo od ivotnih procesa nieg tijela gdje oksalna kiselina prevladava. Tada, u
mravljoj kiselini daha ivi duevni kvalitet koji se uzdie, i moe biti aktivan u glavi.
Dua u ovjeku treba ovu transformaciju oksalne u mravlju kiselinu.
to se onda u stvari dogaa kada je oksalna kiselina promijenjena u mravlju
kiselinu? Vidite, prva stvar koju sam vam rekao moe vam ovo pokazati. Drvna pela
koju sam opisao, posebno je zanimljiva jer radi u drvu koje vie nije ivo. Ako ova
drvna pela ne bi mogla koristiti drvo na pravi nain, traila bi boravite drugdje. Ona
ne radi gnijezdo na drvetu, ve u trulom drvu, i gdje tranice i stupovi poinju truliti;
tamo pravi gnijezdo i polae jaja.
Ako prouavate vezu drva koje truli i drvne pele, ose, itd., tada nalazite da se
slini procesi truljenja stalno odvijaju u ljudskom tijelu. Ako ovaj proces truljenja ode
predaleko, tijelo umire. ovjek mora stalno provoditi u sebi ono to se dogaa izvana;
mora graditi elije, a to moe samo transformirajui sve to je biljne prirode unutar
njega i proeto oksalnom kiselinom; mora sve to promijeniti u mravlju kiselinu tako
da je sve proeto mravljom kiselinom.
Rei ete: Kakav znaaj ima sve ovo za Prirodu?
Zamislimo jedan od ovih truleih stupova ili tranicu. Ako ih neka od ovih drvnih
pela ne bi otkrila, ovjek to sigurno ne bi alio, jer se broj ovih pela brzo poveava, i
stup kojeg su izduble pao bi slijedee godine. ovjeku to nije drago, ali Priroda misli
da je to dobro, jer kada ne bi bilo ovih stvorenja sve drvene supstance bi se postepeno
izmrvile u prah, i postale potpuno beskorisne. Drvo u kojem su radile drvne pele ne
iezne u prah, dan mu je novi ivot. Od ovog truleeg drva to je malo oivljeno od
ove drvne pele, ili od drugih insekata, dolazi mnogo toga to spaava nau zemlju od
potpunog truljenja, od toga da se raspri kao prah u kozmiki prostor; naa zemlja
moe ivjeti jer je oivljena od insekata. Kao ljudi mi udiemo mravlju kiselinu; u
Prirodi mravlja kiselina je pripremljena od insekata iz oksalne kiseline biljaka, i radi
tako da zemlja obnavlja svoj ivot.
Razmotrite povezanost. Imamo ovjeka, i imamo zemlju. Uzmimo najprije mlado
dijete, jer mlado dijete spremno transformira oksalnu kiselinu nieg organizma u
mravlju kiselinu. Organi mladog djeteta dovoljno su snabdjeveni mravljom
kiselinom; ljudska se dua razvija u djetetu. Imamo mravlju kiselinu kao osnovu za
duu i duh. Ali kako ovjek stari i ne moe razviti dovoljno mravlje kiseline, tada dua
i duh moraju napustiti tijelo. Mravlja kiselina povlai duu i duh u tijelo; inae ga
dua i duh moraju napustiti. To je duboko zanimljivo.
Ako na primjer promatrate ovjeka koji je razvio brojne nezavisne unutarnje
procese, nai ete da je to mravlja kiselina koja mu pomae da svladava ove nezavisne
unutarnje procese. Tada dolazi do prave povezanosti izmeu astralnog tijela i fizikog
tijela koja je ometana od ovih nezavisnih procesa tijela. Mravlja kiselina je uvijek
potrebna kao prava osnova za duu i duh. Kada je tijelo ima premalo ono truli, i vie
ne moe zadrati duu; tijelo stari i dua ga mora napustiti.
Tada imamo, na jednoj strani ovjeka i Prirodu na drugoj. U Prirodi se mravlja
kiselina stalno priprema od oksalne kiseline, tako da zemlja mora biti uvijek okruena
ne samo s kisikom i duikom, ve takoer i s mravljom kiselinom. Mravlja kiselina
sprjeava svake godine zemlju od umiranja, dajui joj svake godine obnovljen ivot.
to je pod zemljom traje kao sjeme za mravlju kiselinu iznad, za obnovu njenog
ivota. Svake zime duh zemlje u stvari tei da napusti zemlju. Duh zemlje umrtvljuje
zemlju zimi, da bi je opet oivio u proljee. To se dogaa poto ono to eka kao sjeme
pod zemljom privlai mravlju kiselinu koja je nastala kroz cijelo openje svijeta
insekata i biljaka kroz proteklu godinu. Sjeme ne samo da raste u kisik, duik i ugljik,
ve i u mravlju kiselinu; ova mravlja kiselina ih stimulira na njihov red da razviju
oksalnu kiselinu, tako da jo jednom slijedee godine moe postojati mravlja kiselina.
Ba kao to u ovjeku mravlja kiselina moe biti osnova za njegovu duu i duh,
tako i mravlja kiselina koja je rasprena vani u kozmosu moe biti osnova za duu i
duh zemlje. Tako moemo rei da je za zemlju takoer, mravlja kiselina osnova za
zemljinu duu i zemljin duh (vidi Dijagram 18).

Dijagram 18

Vidite, zapravo je mnogo tee telegrafirati u okrugu gdje nema mravljih humaka,
jer elektricitet i magnetizam neophodni za telegrafiranje zavise od mravlje kiseline.
Kada telegrafske ice idu kroz gradove gdje nema mravljih humaka, snaga mora biti
sakupljena iz polja van grada da bi omoguila elektrinim strujama da prou kroz
gradove. Prirodno, mravlja kiselina je prisutna i u zraku gradova takoer.
Dakle moemo rei: Ono to je unutar ovjeka kao proizvodnja mravlje kiseline,
takoer je i vani u vanjskoj Prirodi. ovjek je mali svijet, a izmeu roenja i smrti on
moe proizvoditi mravlju kiselinu iz oksalne kiseline. Kada to vie nije u stanju,
njegovo tijelo umire. Mora opet uzeti tijelo koje u djetinjstvu na pravi nain moe
razvijati mravlju kiselinu iz oksalne kiseline. U Prirodi ovaj proces je neprekidan,
zima-ljeto, zima-ljeto; uvijek oksalna kiselina prolazi transformaciju u mravlju
kiselinu.
Ako gledamo pored umirueg ovjeka stvarno imamo osjeaj da pri umiranju, on
prvo proba da li njegovo tijelo jo moe razviti mravlju kiselinu. Kada to vie ne moe
izvriti, dogaa se smrt. ovjek prolazi u duhovni svijet, jer vie ne moe nastanjivati
svoje tijelo. Stoga, kaemo da ovjek umire u danom trenutku. Uz vrijeme koje tada
prolazi, on se vraa da uzme drugo tijelo; u meuvremenu, on je u duhovnim
svjetovima.
Dakle, gospodo, kao to sam vam rekao, kada se mlada Kraljica izmigolji u
konici, pele neto uznemiruje. Prethodno su ivjeli u njihovom svijetu sumraka;
sada vide da mlada Kraljica poinje sjajiti. to je povezano s ovim sjajenjem?
Povezana je injenica da mlada Kraljica otima staroj Kraljici peli snagu pelinjeg
otrova. Cijeli odlazei roj osjea ovaj strah, strah da vie ne posjeduju dovoljno
otrova, nee se vie moi zatititi, ili se spasiti. One odlaze ba kao to ljudska dua
odlazi pri smrti kada vie ne moe nai mravlju kiselinu koju treba: dakle takoer,
stare pele odlaze kada vie nema dovoljno mravlje kiseline, pelinjeg otrova, u
konici.
Dakle sada, ako promatramo roj, jo nam vidljiv, ipak to je kao ljudska dua kada
mora napustiti tijelo. To je velianstvena slika, ovaj odlazei roj. Upravo kako ljudska
dua naputa tijelo, tako i kada je tamo mlada Kraljica, stara Kraljica sa svojim
drutvom naputa konicu; u leteem roju moe se stvarno vidjeti slika odlazee
ljudske due.
Koliko je sve ovo stvarno velianstveno! Ali ljudska dua ne izvrava proces tako
daleko da razvija svoje sile u stvarna mala stvorenja; tendencija da to napravi je ipak
tamo. Mi imao neto u sebi to elimo transformirati u sitna stvorenja, u bacile i
bakterije u siune pele. Ali mi guimo ovu tendenciju da bi mogli biti u
potpunosti ljudi. Roj pela nije cijeli ovjek. Pele ne mogu nai svoj put u duhovni
svijet, to smo mi koji ih trebamo dovesti u novu inkarnaciju kao novu koloniju.
Ovo je, gospodo, direktna slika reinkarniranog ovjeka. Svatko tko ovo moe
promatrati, ima neizmjeran respekt za ove pele koje se roje sa svojom Kraljicom, jer
ovaj roj koji se tako ponaa radi to jer ezne da ide u duhovni svijet; ali za to je postao
suvie fiziki. Prema tome ove pele se sakupljaju zajedno, i postaju kao jedno tijelo;
one ele biti zajedno, ele napustiti svijet. S obzirom da bi inae odletjele, sada se
smjeste na nekoj grani ili grmu, grupiraju se tiho kao da zaista ele ieznuti, ii u
duhovni svijet.
Ako ih sada vratimo natrag, ako im pomognemo smjetajui ih u novu konicu,
tada mogu jo jednom postati potpuna kolonija.
Moramo rei da nas insekti ue najviim stvarima Prirode. To je zato je u
proteklim vremenima ovjek uvijek bio prosvijetljen kada je gledao na biljke; oni su
posjedovali instinktivno znanje o ovim stvarima o kojima sam vam govorio, znanje
potpuno izgubljeno za modernu znanost. Ti ljudi su promatrali biljke na svoj vlastiti
nain. Kada ljudi danas donose u svoje kue granu jele za boino drvce, podsjeaju
se da sve to je vani u Prirodi moe takoer imati udjela u naem ljudskom i
socijalnom ivotu. Ova grana jele iz koje je napravljeno boino drvce treba za nas
postati simbol ljubavi. Obino se misli da je boino drvce veoma star obiaj, ali drvo
jele se koristi tek oko 150 do 200 godina. U ranijim vremenima ovaj obiaj nije
postojao, ali se u vrijeme Boia koristila druga biljka. Kada su boini igrokazi, na
primjer, bili izvoeni u selima, ak i u 15-om i 16-om stoljeu, uvijek je bio ovjek koji
je iao okolo da bi najavio one koji su nosili neku vrstu boinog drvca u ruci. To je
bila grama kleka koja ima predivne bobice; klek je bilo boino drvce. To je bilo zato
to ove bobice kleka, koje ptice toliko vole, sadri neto od tog otrova koji mora
proeti sve to je zemaljsko, tako da se ovaj zemaljski ovjek ponovno uzdigne u
duhu. Ba kao to mravi daju umi, ili drvna pela truleem stupu, tako i kada ptice
svako jutro jedu klekove bobice, odreena kiselina, premda slabija, je razvijena. Ljudi
u starijim vremenima su to znali instinktivno, i sebi govorili: Zimi kada ptice dou
jesti bobice kleka zemlja je oivljena kroz klek. To je za njih bio simbol oivljavanja
zemlje kroz Krista.
Tako moemo rei: Kada stvari promatramo na pravi nain, vidimo kako su
procesi u Prirodi u stvari slike i simboli onog to se dogaa u ljudskom ivotu. Ovaj
ovjek starijih vremena promatrao je ptice na kleku s istom ljubavlju s kojom mi
gledamo na kolaie i darove na boinom drvcu. Za njih je klek bio vrsta boinog
drvca koji su nosili u svoje kue; klek je postao vrsta boinog drvca.
Poto svi sada imate posebno dosta posla, moramo zavriti. Nisam elio zavriti
dananje predavanje a da se ne dotaknem pitanja od stvarne vanosti. Zato sam
govorio o kleku na koji se stvarno moe gledati kao na vrstu boinog drvca, i koje je
za ptice isto kao i cvjetovi za pele, drvo za mrave, i za drvne pele i insekte openito.
Na kraju, elio bih svima zaeljeti sretne, vedre boine blagdane, one koji mogu
uzdii vaa srca.

Devet Predavanja o Pčelama

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Devet Predavanja o Pčelama

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Rudolf Steiner: Rudolf Steiner - Devet predavanja o pelama.

You might also like