etiri temperamenta

Predavanje Rudolf Steiner

GA 57
Berlin, 4 oujka 1909

esto je naglaavano da je ovjeku najvea zagonetka on sam. Napokon i prirodna i

duhovna znanost pokuavaju rijeiti tu zagonetku prva preko razumijevanja
prirodnih zakona koji upravljaju naim vanjskim biem, potonja traei bit i svrhu
neodvojivu od nae egzistencije. Sada kao to je tono da je ovjekova najvea
zagonetka on sam, takoer treba naglasiti da je zagonetka svako pojedino ljudsko
bie, esto ak i sebi. Svatko od nas to doivljava pri susretima s drugim ljudima.
Danas se neemo baviti openitim zagonetkama, ve radije s onima su postavljene
pred nas pri svakom susretu bilo kojeg ljudskog bia, i one su jednako vane. Jer kako
su ljudi beskrajno razliiti! Trebamo samo pogledati temperament, predmet
dananjeg predavanja, da bi shvatili da postoji onoliko zagonetki koliko i ljudi. ak i
meu osnovnim tipovima koji su poznati kao temperamenti, postoji tolika raznolikost
meu ljudima da se ini da je sama misterija egzistencije izraena unutar tih tipova.
Temperament, ta fundamentalna obojenost ljudske osobnosti, igra ulogu u svim
manifestacijama osobnosti koje su od interesa za praktini ivot. Osjeamo neto od
tog raspoloenja kada god susretnemo drugo ljudsko bie. Tako se moemo jedino
nadati da e nam duhovna znanost rei ono to trebamo znati o tim temperamentima.
Na prvi dojam o temperamentima je da su oni vanjski, jer premda se moe rei da
teku od iznutra, manifestiraju se u svemu to moemo promatrati izvana. Meutim,
to ne znai da se zagonetka ovjeka moe rijeiti pomou prirodne znanosti i
opservacije. Tek kada ujemo to ima za rei duhovna znanost dolazimo blie
razumijevanju te osobite obojanosti ljudske osobnosti.
Duhovna znanost nam najprije kae da je ljudsko bie dio linije nasljeivanja.
Pokazuje osobine koje je naslijedilo od oca, majke, djedova, i tako dalje. Te osobine
dalje predaje svojim potomcima. Ljudsko bie tako posjeduje neke crte zahvaljujui
tome to je dio naslijea generacija.
Meutim, to nasljeivanje nam daje samo jednu stranu njegove prirode. Tome se
pridruuje individualnost koju donosi sa sobom iz duhovnog svijeta. To dodaje onom
to su mu otac i majka, njegovi preci, mogli dati. Neto to se nastavlja iz ivota u
ivot, od egzistencije do egzistencije, povezuje se s generacijskom strujom. Odreene
osobine moemo pripisati nasljeivanju; s druge strane, kako se osoba od djetinjstva
dalje razvija, moemo vidjeti otvaranje iz centra njegova bia neeg to mora biti plod
prethodnih ivota, neeg to nikako nije mogao naslijediti od svojih predaka.

Upoznajemo zakon reinkarnacije, o nasljeivanju zemaljskih ivota i to je samo

poseban sluaj sveobuhvatnog kozmikog zakona.
Ilustracija e uiniti da to izgleda manje paradoksalno. Razmotrite beivotni
mineral, recimo, kristal stijene. Ako bi kristal bio uniten, ne ostavlja nita od svog
oblika to moe prijei na druge kristale. Novi kristal ne prima nita od odreene
forme starog. Kada prijeemo u svijet biljaka, primjeujemo da se biljka ne moe
razviti u skladu s istim zakonima kao i kristal. Moe nastati jedino iz druge, ranije
biljke. Tu je forma sauvana i predana dalje.
Preavi na ivotinjsko carstvo, nalazimo da se odvija evolucija vrsta. Poinjemo
cijeniti zato je devetnaesto stoljee dralo otkrie evolucije kao svoje najvee
postignue. Kod ivotinja, ne samo da jedno bie proizlazi iz drugog, ve svaka mlada
ivotinja tijekom faze embrija rekapitulira ranije faze evolucijskog razvoja svoje vrste.
Same vrste prolaze kroz unaprjeenje.
Kod ljudskih bia ne evoluiraju samo vrste, ve to rade i pojedinci. Ono to ljudska
bia u ivotu stjeu preko obrazovanja i iskustava sauvano je, ba kao to su i
evolucijska postignua ivotinjske linije predaka. Jednog dana e biti banalno pratiti
unutarnju jezgru osobe do prethodne egzistencije. Ljudska bia e se prepoznati kao
proizvod ranijeg ivota. Pogledi koji stoje na putu ove doktrine biti e prevladani, ba
kao to su to kolska miljenja u ranijem stoljeu, koja su drala da ivi organizam
moe proizai iz beivotnih supstanci. Sve do prije nekih tri stotine godina, uenjaci
su vjerovali da se ivotinje mogu razviti iz rijenog mulja, odnosno, iz neive materije.
Francesco Redi, talijanski znanstvenik, prvi je izjavio da se ive stvari mogu razviti
jedino iz ivih stvari. Za to je bio napadnut i bio blizu toga da pretrpi sudbinu
Giordana Bruna. Danas, spaljivanje ljudi na lomai nije vie moderno. Kada netko
eli poduiti novu istinu, na primjer, da psiho-duhovni entiteti moraju biti praeni
natrag do ranijih psiho-duhovnih entiteta, nee ba biti spaljen na lomai, ali e biti
otputen kao glupan. Ali doi e vrijeme kada e stvarna glupost biti vjerovati da
ljudska bia ive samo jednom, da ne postoji trajni entitet koji se ujedinjuje s
naslijeenim crtama osobe.
Sada se javlja vano pitanje: Kako se moe neto to potjee iz sasvim razliitog
svijeta, to mora traiti oca i majku, ujedinjuje s fizikom tjelesnou? Kako se odijeva
u tjelesni oblik koji ljudska bia povezuje s lancem nasljeivanja? Kako se duhovnopsihika struja, koje ovjek ini dio preko reinkarnacije, ujedinjuje s fizikom strujom
nasljeivanja? Odgovor je da mora biti postignuta sinteza. Kada se dvije struje
udruuju, svaka daje neto od vlastite kvalitete onoj drugoj. Umnogome na isti nain
na koji se plava i uta udruuju da daju zelenu, dvije se struje u ljudskom biu
udruuju da daju ono to je ope poznato kao temperament. Nae unutarnje ja i nae
nasljedne crte oboje se u njemu pojavljuju. Temperament stoji izmeu stvari koje
povezuju ljudsko bie s linijom predaka, i onih koje ljudsko bie donosi sa sobom iz
ranijih inkarnacija. Temperament zauzima balans izmeu vjenog i prolaznog. I to
radi na takav nain da esencijalni lanovi ljudskog bia, koje smo upoznali u drugim
kontekstima, ulaze u vrlo specifian odnos jedni s drugima.

Ljudska bia kakva poznajemo u ovom ivotu su bia od etiri lana. Najprije,
fiziko tijelo, koja imaju zajedniki s mineralnim svijetom. Prvi nadulni lan,
eteriko tijelo, integrirano je u fiziko i odvaja se od njega jedino kod smrti. Slijedi
astralno tijelo kao trei lan, nositelj instinkta, nagona, strasti, elja, i stalno
mijenjajuih utisaka i misli. Na najvii lan, koji nas stavlja iznad svih drugih
zemaljskih bia, nositelj je ljudskog ega, koji nas obdaruje na tako rijedak ali ipak
neupitan nain snagom samosvijesti. Ta etiri lana smo upoznali kao esencijalne
sastojke ljudskog bia.
Nain na koji se etiri lana udruuju odreen je utjecanjem dviju struja zajedno pri
ulasku osobe u fiziki svijet. U svakom sluaju, jedan od etiri lana postie
dominaciju nad ostalima, i daje im svoj vlastiti osobiti peat. Gdje prevlada nositelj
ega, proizlazi temperament kolerika. Gdje prevlada astralno tijelo, nalazimo
temperament sangvinika. Gdje prevlada eteriko ili ivotno tijelo, govorimo o
temperamentu flegmatika. I gdje prevlada fiziko tijelo, imamo posla s
temperamentom melankolika. Specifini nain na koji se vjeno i prolazno udruuje
odreuje u kakav e odnos etiri lana ui jedan s drugim.
Nain na koji etiri lana nalaze svoj izraz u fizikom tijelu je takoer esto
spominjan. Ego nalazi svoj izraaj u cirkulaciji krvi. Iz tog razloga, kod kolerika sustav
koji prevladava je onaj od krvi. Astralno tijelo sebe fiziki izraava u ivanom
sustavu; tako kod sangvinika, vlast ima ivani sustav. Eteriko tijelo sebe izraava u
sustavu lijezda; stoga te lijezde fiziki dominiraju flegmatikom. Fiziko tijelo kao
takvo ima svoj izraz jedino u sebi kao takvom; tako je najvanija vanjska osobina
melankolika fiziko tijelo. To se moe promatrati u svim fenomenima povezanim s
ovim temperamentima.
Kod kolerika, dominira ego i sustav krvi. Kolerik tako nastupa kao netko tko uvijek
mora imati svoj put. Njegova agresivnost, sve povezano s njegovom energinou
volje, proizlazi iz njegove cirkulacije krvi.
U ivanom sustavu i astralnom tijelu, senzacije i osjeaji stalno fluktuiraju. Svaka
harmonija ili red rezultira iskljuivo od suzdranog utjecaja ega. Ljudi koji ne
upotrebljavaju taj utjecaj ine se kao da nemaju kontrolu nad svojim mislima i
senzacijama. Potpuno su apsorbirani od senzacija, slika, i ideja koje padaju i teku
unutar njih. Neto slino se dogaa kada god dominira astralno tijelo, kao, na
primjer, kod sangvinika. Sangvinik se u izvjesnom smislu predaje stalnom i razliitom
protoku slika, senzacija, i ideja jer kod njih dominira astralno tijelo i ivani sustav.
Aktivnost ivanog sustava ograniena je jedino cirkulacijom krvi. Da je to tako
postaje jasno kada razmotrimo to se dogaa kada osobi nedostaje krvi ili je
anemina, drugim rijeima, kada je utjecaj zauzdavanja od krvi odsutan. Mentalne
slike neobuzdano fluktuiraju, esto dovodei do iluzija i halucinacija.
Napad toga je prisutan kod sangvinika. Sangvinici nisu sposobni polako prelaziti
preko impresije. Ne mogu uvrstiti panju na odreenu sliku niti odrati interes na
impresiji. Umjesto toga, oni ure od iskustva do iskustva, od opaaja do opaaja. To je
3

posebno primjetno kod djece sangvinika, gdje moe biti izvor zabrinutosti. Interes
djeteta sangvinika je lako zapaljen, slika se lako utisne, ali utisak brzo nestaje.
Sada nastavljamo do temperamenta flegmatika. Opaamo da se taj temperament
razvija kada je eteriko ili ivotno tijelo, kako ga zovemo, koje regulira rast i
metabolizam, dominantno. Rezultat je osjeaj unutarnjeg blagostanja. to vie
ljudsko bie ivi u svom eterikom tijelu, vie je zaokupljen svojim unutarnjim
procesima. On puta da vanjski dogaaji idu svojim tijekom dok mu je panja
usmjerena unutra.
Kod melankolika smo vidjeli da fiziko tijelo, najgrublji lan ljudske organizacije,
postaje gospodar nad ostalima. Kao rezultat, melankolik osjea da nije gospodar nad
svojim tijelom, da ga ne moe podiniti svojoj volji. Njegovo fiziko tijelo, koje je
namijenjeno da bude instrument viih lanova, samo ima kontrolu, i frustrira ostale.
To melankolik osjea kao bol, kao osjeaj potitenosti. Bol neprestano izvire u njemu.
To je zato jer se njegovo fiziko tijelo odupire unutarnjem osjeaju blagostanja
njegova eterikog tijela, ivahnosti astralnog tijela, odlunim stremljenjima njegova
ega.
Razne kombinacije etiri lana takoer se sasvim jasno manifestiraju u vanjskoj
pojavnosti. ljudi u kojima ego dominira nastoje prebroditi sve prepreke, napraviti
svoju prisutnost poznatom. S time u skladu njihov ego ini krljavim rast ostalih
lanova; uskrauje astralnom i eterikom tijelu njihov duni dio. To se izvana otkriva
na vrlo jasan nain. Johann Gottlieb Fichte, taj uveni Njemaki kolerik,
prepoznatljiv je kao takav isto izvana. Njegova graa jasno otkriva da su nii
esencijalni lanovi zadrani u njihovu rastu. Napoleon, drugi klasini primjer
kolerika, bio je tako nizak jer je njegov ego zadrao ostale lanove natrag. Naravno, ne
moe se generalizirati da su svi kolerici niski a svi sangvinici visoki. To je pitanje
proporcije. Bitan je odnos veliine prema cjelokupnoj formi.
Kod sangvinika ivani sustav i astralno tijelo dominiraju. Unutarnja ivahnost
astralnog tijela animira ostale lanove, i ini vanjsku formu to je mogue
mobilnijom. Dok kolerik ima otro isklesane crte lica, kod sangvinika su pokretne,
izraajne, promjenjive. Vidimo unutarnju ivahnost astralnog tijela manifestiranu u
svakom vanjskom detalju, na primjer, u vitkoj formi, delikatnoj strukturi kostiju, ili
mravim miiima. Ista stvar se moe vidjeti u detaljima ponaanja. ak i ne-vidoviti
moe rei od iza da li je netko kolerik ili sangvinik; za to ne treba biti duhovni
znanstvenik. Ako promatrate hod kolerika, primijetiti ete da svaku nogu postavlja
tako vrsto da izgleda kao da eli buiti dolje u tlo. Nasuprot tome, sangvinik ima
lagan, gibak korak. Mogu se nai ak i suptilnije vanjske osobine. Sutina ega,
kolerikova samodovoljna sutina, izraava se u oima koje su tamne i tinjaju.
Sangvinik, iji ego nije uzeo tako dubokog korijena, koji je ispunjen ivahnou
astralnog tijela, nasuprot tome naginje plavim oima. Mnoge ovakve karakteristine
osobine ovih temperamenata mogu se navesti.
Flegmatian temperament manifestira se u statinoj, indiferentnoj fiziognomiji, kao
i u punakosti, jer gojaznost je tu najvie zbog aktivnosti eterikog tijela. U svemu
4

tome je izraen flegmatikov unutarnji osjea za udobnost. Njegov hod je labav i

teturajui, a njegov nain stidljiv. Izgleda nekako kao da nije u dodiru s okruenjem.
Melankolik se odlikuje viseom glavom, poto mu nedostaje snaga neophodna za
ispravljanje vrata. Njegove oi su bezizraajne, ne sjaje kao kolerikove; hod mu je
vrst, ali na tromi prije nego na odluan nain.
Dakle vidite kako znaajno duhovna znanost moe pridonijeti rjeenju zagonetke.
Tek kada se tei zaokruiti stvarnost u njenoj potpunosti, koja ukljuuje duhovno,
znanje moe donijeti praktini plod. U skladu s tim, samo duhovna znanost nam
moe dati znanje koje e biti dobrobit pojedinca i cijelog ovjeanstva. U obrazovanju,
veliku panju treba posvetiti individualnim temperamentima, jer je posebno vano
moi ih voditi i usmjeriti dok se razvijaju u djetetu. Ali temperamenti su takoer
vani u naim naporima da se kasnije u ivotu poboljamo. Dobro radimo ako smo
prisutni u onom to se preko njih izraava ako elimo unaprijediti osobni razvoj.
etiri temeljna tipa koja sam vam ovdje skicirao naravno da se nikada ne
manifestiraju u tako istom obliku. Svako ljudsko bie ima jedan osnovni
temperament, s ostala tri izmijeana u razliitim omjerima. Napoleon, na primjer,
premda kolerik, u sebi je imao mnogo od flegmatika. Da zaista ovladamo ivotom,
vano je da otvorimo nae due onome to se manifestira kao tipino. Kada uzmemo
u obzir da temperamenti, od kojih svaki predstavlja blagu neuravnoteenost, mogu
degenerirati u nezdrave ekstreme, shvatimo koliko je to vano.
Ipak, bez temperamenata svijet bi bio previe glupo mjesto, ne samo etiki, ve
takoer i u viem smislu. Samo temperamenti ine svu raznolikost, ljepotu, i punoa
ivota moguom. Tako bi u obrazovanju bilo nerazumno eljeti ih homogenizirati ili
eliminirati, ali bi se trebalo potruditi usmjeriti svakog na ispravan kolosijek, jer u
svakom temperamentu lee dvije opasnosti od odstupanja, jedna velika, jedna mala.
Jedna opasnost je za mladog kolerika da nikada ne naui kontrolirati svoju ud kako
se razvija prema zrelosti. To je manja opasnost. Vea je da postane budalasto
jednouman. Za sangvinika manja opasnost je povrnost; vea je manija, inducirana
konstantnom strujom senzacija. Mala opasnost za flegmatika je apatija; vea je
glupost, tupost. Za melankolika, neosjetljivost na sve osim na svoju vlastitu bol je
manja opasnost; vea je gubitak razuma.
U svijetlu svega ovoga jasno je da je voenje i usmjeravanje temperamenata jedan
od znaajnih ivotnih zadataka. Ako e taj zadatak biti propisno izvren, ipak, treba
promotriti jedan osnovni princip, koji je uvijek raunati s onim to je dano, a ne s
onim to nije tu. Na primjer, ako dijete ima temperament sangvinika, nee mu
pomoi ako njegovi stariji pokuaju ibati interes u njemu. Njegov temperament
jednostavno nee to dopustiti. Umjesto pitati to djetetu nedostaje, da bi mu to
usadili, moramo se fokusirati na ono to ima, i bazirati se na tome. I u pravilu, ima
jedna stvar za koju uvijek moemo stimulirati interes djeteta sangvinika. Koliko god
povrno dijete bilo, moemo uvijek stimulirati interes za odreenu osobnost. Ako
smo mi sami ta osobnost, ili dovedemo dijete zajedno s nekim tko je, dijete ne moe
nego razviti interes. Samo preko medija ljubavi za osobu zanimanje djeteta
5

sangvinika moe biti probueno. Vie nego djeca bilo kog drugog temperamenta,
sangvinik treba nekoga za divljenje. Divljenje je ovdje vrsta magine rijei, i moramo
uiniti sve da ga probudimo.
Moramo raunati s onim to imamo. Trebali bi vidjeti da je dijete sangvinik izloeno
raznim stvarima za koje je pokazalo dublji interes. Treba dopustiti da mu te stvari
govore, da na njega imaju uinak. Zatim bi trebale biti povuene, tako da se djetetovo
zanimanje za njih pojaa; zatim mogu biti obnovljene. Drugim rijeima, moramo
oblikovati okruenje sangvinika tako da je u skladu s njegovim temperamentom.
Dijete kolerik je takoer podlono da bude voeno na poseban nain. Klju njegova
obrazovanja je obzir i potovanje za prirodni autoritet. Umjesto pridobivanja
naklonosti pomou osobnih kvaliteta, kao to se to ini s djetetom sangvinikom, treba
se pobrinuti da djetetovo povjerenje u uiteljevu sposobnost ostane nepokolebana.
Uitelj mora pokazati razumijevanje za ono to se dogaa oko djeteta. Svako
pokazivanje nesposobnosti treba biti izbjegnuto. Dijete treba ustrajati u vjeri da je
njegov uitelj kompetentan, ili e sav autoritet biti izgubljen. Magini napitak za
dijete kolerika je obzir i potovanje za vrijednost osobe, ba kao to je za dijete
sangvinika bila ljubav za osobu. Izvana, dijete kolerik mora biti suoeno s izazovnim
situacijama. Mora se susresti s otporom i problemima, da mu ne bi ivot postao
previe lagan.
Dijete melankolika nije jednostavno voditi. Kod njega, meutim, treba primijeniti
razliitu maginu formulu. Kod djeteta sangvinika ta formula je bila ljubav za osobu;
kod kolerika, bila je obzir i potovanje za uiteljevu vrijednost. Nasuprot tome, vana
stvar kod melankolika je da njegovi uitelji budu ljudi koji su u izvjesnom smislu
umorni od ivota, koji djeluju i govore na osnovu prolih iskuenja. Dijete mora
osjetiti da je uitelj upoznao stvarnu bol. Neka vae postupanje u svim malim
ivotnim detaljima budu prigoda da dijete cijeni ono to ste propatili. Simpatija za
sudbinu onih oko njega unaprjeuje razvitak melankolika. I ovdje takoer treba
raunati s onim to dijete ima. Melankolik ima sposobnost za patnju, za neudobnost,
koja je vrsto ukorijenjena u njegovu biu; ne moe se iz njega disciplinirati.
Meutim, moe biti preusmjerena. Trebamo dijete izloiti opravdanoj vanjskoj boli i
patnji, tako da naui da postoje i druge stvari osim njega koje mogu angairati
njegovu sposobnost za doivljavanje bola. To je esencijalna stvar. Ne smijemo
pokuati razonoditi ili zabaviti melankolika, jer bi to samo pojaalo njegovu
potitenost i unutarnju patnju; umjesto toga, treba uinit da vidi da objektivne prilike
za patnju postoje u ivotu. Premda ne smijemo ii predaleko, usmjeravanje djetetove
patnje na vanjske objekte je ono to se trai.
Ne bi trebalo dopustiti da dijete flegmatik odrasta samo. Premda bi naravno sva
djeca trebala imati prijatelje, za flegmatika je posebno vano da ih ima. Njihovi
prijatelji bi trebali imati najrazliitije interese. Flegmatina djeca ue dijelei interese,
to brojnije to bolje, drugih. Entuzijazmi njihovih prijatelja e prevladati njihovu
prirodnu indiferentnost prema svijetu. Dok je za melankolika vana stvar da proivi
sudbinu druge osobe, za dijete flegmatika je da doivi cijeli opseg interesa njegovih

prijatelja. Flegmatika ne potiu stvari kao takve, ve se interes javlja kada stvari vidi
reflektirane u drugima, i ti interesi su zatim reflektirani u dui djeteta flegmatika.
Trebali bi u flegmatikovo okruenje donijeti objekte i dogaaje prema kojima je
flegma odgovarajua reakcija. Neosjetljivost mora biti usmjerena prema pravim
objektima, objektima prema kojima se moe biti flegmatian.
Iz primjera ovih pedagokih principa, vidimo kako se duhovna znanost moe
obratiti praktinim problemima. Te principe se takoer moe primijeniti i na sebe, u
svrhu samo-poboljanja. Na primjer, sangvinik malo postie prigovarajui sebi za svoj
temperament. Nai umovi su u ovim stvarima esto prepreka. Kada su direktno
suprotstavljeni jaim snagama kao to su temperamenti, malo mogu postii.
Indirektno, meutim, mogu postii mnogo. Sangvinik, na primjer, moe uzeti u obzir
svoju sangvininost, odbacujui samopoticanje kao besplodno. Vana stvar je
pokazati sangvininost pod odgovarajuim okolnostima. Doivljaji pogodni za
njegove kratke isjeke panje mogu biti dovedeni paljivim planiranjem. Koristiti
misao na ovaj nain, ak i u najmanjem opsegu, dati e potreban uinak.
Ljudi temperamenta kolerika trebali bi se namjerno dovoditi u situacije gdje bijes
nije od koristi, ve jedino ini da izgledaju smijeno. Melankolik ne smije zatvarati oi
na ivotnu bol, ve je prije traiti; preko suosjeanja oni preusmjeravaju njihovu
patnju vani prema odreenim objektima i dogaajima. Ako smo flegmatici, nemamo
posebnih interesa, tada bi se trebali okupirati to je vie mogue sa nezanimljivim
stvarima, okruiti se s brojnim izvorima monotonije, tako da nam postane strano
dosadno. Tada emo potpuno izlijeiti nau flegmu; dobiti emo je izvan naeg
sustava. Tako netko rauna s onim to se ima, a ne s onim to se nema.
Ispunjavajui se praktinom mudrou kao to je ova, uimo savladati osnovnu
zagonetku ivota, drugu osobu. Nije rijeena postavljajui apstraktne ideje i koncepte,
ve pomou slika. Umjesto proizvoljnog teoretiziranja, trebamo teiti neposrednom
razumijevanju svakog pojedinog ljudskog bia. To, meutim, moemo jedino znajui
to lei u dubinama due. Polako i postupno, duhovna znanost osvjetljava nae
umove, inei nas prijemivim ne samo za veliku sliku, ve i za suptilne detalje.
Duhovna znanost ini moguim da kada se dvije due susretnu i jedna zahtijeva
ljubav, druga je nudi. Ako je zahtijevano neto drugo, dana je ta druga stvar. Kroz
takvu istinsku, ivu mudrost stvaramo temelj za drutvo. To je ono to mislimo kada
kaemo da u svakom trenutku moramo rijeiti zagonetku.
Antropozofija ne djeluje pomou propovijedi, poticanjem, ili katekizmom, ve
stvarajui socijalnu podlogu, na kojoj ljudska bia mogu upoznati jedno drugo.
Duhovna znanost je podloga ivota, a ljubav je cvijet i plod tako unaprijeenog ivota.
Tako duhovna znanost moe traiti da poloi temelje za najljepi cilj ovjeanstva
pravu, istinsku ljubav za ovjeka.