FRANCESCA BROWN

ANELI
KOJI MI APU
Svim biima svjetlosti koja kreu na ovaj put.
Neka vai aneli uvijek budu uz vas
Predgovor
U JESEN 2001. RADIO SAM u Dublinu kao novinar i vrlo sam se veselio
dvomjesenom putovanju u Australiju koje sam planirao ve neko vrije-
me. Tjedan dana prije polaska primio sam u novinskoj redakciji telefonski
poziv ovjeka koji me upitao jesam li zainteresiran napisati priu o vidovi-
toj eni iz zapadnog Dublina koja komunicira s anelima.
Da budem iskren, posljednje to sam elio initi bilo je da klipem
do kue neke domaice i pitam je o njezinu iskustvu s anelima, jer na
umu su mi bile jedino pojedinosti koje je trebalo dovriti prije puta. Tele-
fonski poziv primio sam u etvrtak poslijepodne, a u Australiju sam tre-
bao poi sljedeeg utorka. Ali moj urednik je saznao za telefonski poziv
i rekao mi da poem i razgovaram sa enom, nadajui se da emo o njoj
moi napisati neki aljiv i zanimljiv lanak.
I tako sam se sljedei dan naao pred jednom od dviju spojenih
obiteljskih kua u predgrau Blanchardstown, u zapadnom Dublinu. Po-
kucao sam na vrata i otvorio ih je prilino velik mukarac obrijane glave.
Izrazio mi je dobrodolicu i uveo u kuu.
Ovo je moja ena, Francesca, rekao je, pokazujui mi enu u ra-
nim etrdesetim godinama.
Ispruila je ruku i rukovali smo se, ali bio sam svjestan da me ena
izbjegava izravno pogledati u oi. Umjesto toga zagledala mi se u tjeme, a
lice joj je imalo zagonetan izraz.
vii
Zato vidim klokane kako vam skau oko glave? upitala me. A
u pozadini se vidi Opera u Sydneyju. Jeste li se upravo vratili iz Australije
ili se spremate poi?
Ostao sam bez rijei; vrlo je malo ljudi znalo za moje putovanje i
nisam vidio kako bi uope ta ena, koju nikad prije nisam vidio, mogla
znati ita o tome. Iznenaenje mi se zacijelo ocrtavalo na licu jer je njezin
suprug slegnuo ramenima, nasmijao se i rekao: Vidite, rekao sam vam
da je vidovita.
Zaista nisam znao to bih mislio o tome to se upravo dogodilo,
ali ostao sam s Francescom gotovo dva sata, tijekom kojih mi je ispriala
neke stvari o jednom mojem bliskom roaku, koji je nedavno preminuo
u traginim okolnostima, i neke dogaaje iz mojeg vlastitog ivota, infor-
macije koje nikako nije mogla saznati iz nijednog izvora kojeg bih se mo-
gao dosjetiti.
Nakon tog dramatinog sastanka dobro sam upoznao Francescu i
njezina supruga Francisa, i napisao sam nekoliko lanaka za nedjeljno iz-
danje novina o njezinim vidovitim sposobnostima i odnosu s anelima.
Tijekom godina ostao sam u kontaktu s Francescom i u nekoliko navrata
proveo neko vrijeme s njom i Francisom u njihovoj kui u panjolskoj.
Tada sam bio svjedokom toga kako njezin odnos s anelima postaje jasni-
ji i snaniji dok ona prenosi njihove poruke svima koji ele sluati.
Francescin ivot me toliko zaintrigirao i fascinirao da sam joj pred-
loio da napie ovu knjigu, projekt na kojem smo zajedno radili.
Nakon to sam radio s Francescom, htio bih rei da je ona jedna
od najobinijih, najrealistinijih i najsimpatinijih ljudi koje sam imao za-
dovoljstvo upoznati.
NIALL BOURKE
Dublin, lipanj 2009.
viii
Uvod
Zovem se Francesca Brown. Pedeset mi je godina, kuanica
sam, udana i majka dvoje djece. Pretpostavljam da bi me
mnogi ljudi opisali kao aneosku terapeutkinju ili strunjaka.
Uistinu, ti mi nazivi ne znae mnogo, ali zaista svakodnevno
komuniciram s anelima i smatram ih svojim najboljim prijate-
ljima. Doista, najvaniji dan mojega ivota bio je onaj kad mi se
u spavaoj sobi u sijenju 2000. pojavila anelica Anne i najavila
mi da e me izlijeiti od bolesti koja me iscrpljivala i od koje sam
patila gotovo dvije godine. Kako je ona to uinila opisano je na
stranicama ove knjige.
Prije toga nisam znala nita o anelima. itala sam i ula
o ljudima koji su od djetinjstva povezani s anelima i ini se da
su aneli bili s njima od njihove rane dobi. Ako pogledamo po-
vijest ovjeanstva, vidimo da su se aneli obratili Ivani Orkan-
skoj, Danijelu u lavljoj jami, Samsonu i Mariji majci Bojoj. Ne
usporeujem se ni s jednim od njih, ali kad sad pogledam na to,
moram rei da su se i meni obratili.
ula sam za anele, naravno, ali nikad im nisam pridavala
puno pozornosti. Pretpostavljam da sam mislila kako su oni samo
ljupka ideja neto to nalazite u vjerskoj literaturi ili u Bibliji.
1
Prije nego to sam upoznala anela Anne, smatrala sam svakoga
tko bi pomislio da moe komunicirati s anelima, da iskreno ka-
em, ludim. Bila sam obina kuanica iz Dublina, koja se trudila
uiniti sve najbolje za svoju obitelj. Nikad me nije zanimao spiri-
tualni svijet niti sam bila posebno religiozna. Zapravo, znala sam
da je nekoliko mojih prijateljica zainteresirano za stvari kao to
su tarot karte, gatalice i mediji, ali mene nijedno od toga nikad
nije jako oduevljavalo.
Meutim, od 2002. godine kad mi se prvi put predstavila
anelica Anne, ivot mi se potpuno promijenio. Gotovo svakod-
nevno komuniciram s anelima. Prenijeli su mi raznovrsne poru-
ke u mnogo razliitih oblika iji je cilj da pomognu ljudima oko
temeljnih problema s kojima se suoavaju u svojem ljudskom po-
stojanju. To su problemi koji se odnose na to kako mi kao obini
ljudi moemo stei i zadobiti ire znanje o onim podrujima koja
svi elimo razumjeti ljubav, ljepota, istina i postojanje Boga.
Jedna od sredinjih poruka anela je da nas Bog sve podjed-
nako voli. Jo vanije, da je Boja ljubav svima podjednako do-
stupna, zapravo ona se ve nalazi u svima nama doslovno smo
jedno s Bogom; ne postoji odvajanje izmeu nas i Stvoritelja, ni-
kad ne bi moglo postojati i nikad nije. Aneli nam pomau da se
oslobodimo vjerovanja kako smo na neki nain odvojeni od Boga.
Nadam se da e ova knjiga pomoi ljudima da se priblie jedno-
stavnoj istini koju sam i sama upoznala i shvatila: Bog ve postoji
u nama. Ljudi to mogu postii tako da sluaju ono to aneli
imaju za rei izravno ovjeanstvu. Aneli shvaaju da postoji
iluzija prema kojoj se ljudska bia osjeaju usamljeno i odvojeno
od izvora onoga to stvarno jesu Boga. Oni takoer shvaaju
da je ta iluzija izuzetno stvarna i vrlo vrsto ukorijenjena u na-
im ljudskim umovima. Dobra je vijest ta da aneli takoer znaju
kako sruiti tu iluziju i to je ono o emu, jednim dijelom, ova
knjiga govori.
Do dana dananjega ne znam zapravo zato su aneli iza-
brali mene za komunikaciju, ali znam ovo ako ja mogu komu-
2
nicirati s anelima, onda to moe i svatko drugi tko to zaista
eli. Vrlo je teko rijeima opisati kako je to imati jednog ili vie
anela u ivotu. Moete doivjeti mnoge fantastine pa ak i u-
desne dogaaje. Ili moda ne. Moje iskustvo s anelima govori
mi da su oni udesna bia svjetlosti, a istodobno su uvijek vrlo
suptilni i njeni na prvi pogled.
Aneli su kanal izmeu neba i zemlje; oni su glasnici
Boji glasnici. Mogu vam pomoi svojim smjernicama, mudro-
u, vaem zdravlju i u vaim odnosima s drugim ljudima. Kakav
god da imate potencijal, kamo god vas vae putovanje odvelo,
morate samo iskreno otvoriti srce anelima i novu nainu ivlje-
nja, a rezultat e biti uenje.
Nauila sam da aneli ne mogu ivjeti va ivot umjesto vas,
ali uvijek su prisutni i vode vas i usmjeravaju; nije vano jeste li
vi toga svjesni ili ne. Vjerujem da su aneli dio vjenog znanja
pohranjenog vrlo duboko u svima nama; oni su tu i samo ekaju
da ih probudite kako bi vam pomogli da se sjetite onoga to ste
zaboravili a to je jo uvijek prisutno u vaoj podsvijesti.
Spojiti se sa svojim anelom znai vratiti se u ono prekrasno
stanje u kojemu smo svi uivali dok smo bili mladi. To je stanje
nevinosti i istoe, no koje smo uspjeli prekriti svim brigama koje
nosi zrela dob i moderno ivljenje. Vjerujem da smo negdje du-
boko u naoj podsvijesti jo zadrali onaj isti osjeaj radosti koji
smo upoznali kao vrlo mala djeca, dok smo iz krevetia gledali
roditelje i gugutali od sree bez nekog posebnog razloga.
Zapravo, vjerujem da ak i sad, dok ljudi itaju ove retke,
postoji neto u pozadini njihova uma to jo prepoznaje to stanje
o kojem govorim, stanje jedinstva s izvorom svega. Kako je ude-
sno kad ponovo otkrijemo to stanje ljubavi u sebi. Znam da se to
radosno stanje moe ponovo postii. Jedan od glavnih zadataka
anela je da pomognu ljudima da se vrate u svoje prirodno sta-
nje; to je stanje istog postojanja, stanje potpune radosti, stanje
jedinstva s Bogom.
Ova knjiga nije neka vrsta prirunika za anele nije ni
lagani vodi kako da u tri koraka uspostavite kontakt sa svojim
3
anelima, iako se nadam da e zaista pomoi ljudima da ostvare
poetni kontakt sa svojim anelom, ako je to ono to ele. Prije
bi se moglo rei da je ova knjiga moja pria, pria o eni iz Du-
blina koja je, za vrijeme teke bolesti, iznenada i bez nekog oitog
razloga ostvarila udesnu vezu s anelima. Ta je veza rezultirala
nevjerojatnim putovanjem, ne samo za mene nego i za mojeg su-
pruga Frana i naa dva sina, Jasona i Dwaynea. Vrijeme nije i ne
moe umanjiti tu povezanost; zapravo, ona postaje sve jaa kako
vrijeme odmie.
Ova knjiga je zapis o posljednjih devet godina otkad sam krenula
na put s anelima. To je zaista nevjerojatno putovanje i nadam se
da ete uivati u prii.
4
I.
Traak neba
R
oena sam 19. listopada 1958. u bolnici Rotunda u Dubli-
nu. Moji roditelji, John i Alice Gibbs, isprva su ivjeli u
sjevernom predgrau Dublina, u Cabri, prije nego to se obitelj
preselila u oblinji Finglas.
Pretpostavljam da smo bili normalna radnika obitelj. Otac
je radio kao voza autobusa za Dublin Bus, a majka je takoer
radila na raznim poslovima na pola radnog vremena. Imala sam
etvero brae i sestara: Michaela, Marka, Elaine i Jackie. Rekla
bih da sam imala relativno sretno djetinjstvo. Nikad nismo imali
puno novca, ali to nije bilo znaajno samo po sebi jer se u onim
danima inilo da ga nitko nema mnogo.
Jo uvijek se rado prisjeam dugih ljeta provedenih u prio-
balnom gradiu Rush sjeverno od Dublina, dvadesetak kilometa-
ra od naega doma. Otac je imao stari automobil Morris Minor
i natrpao bi nas sve unutra i odvezao u Rush. Zatim bi okrenuo
automobil, vratio se u Finglas po nae susjede, obitelj Fitzpatrick
i njihovu djecu i ponovo vozio u Rush. To je bilo tipino za ono
doba susjedi su bili vie poput prijatelja i mnogo blii jedni
drugima nego to su moda danas.
U Dublinu smo ivjeli pokraj rijeke Tolka i ona je bila sta-
5
lan izvor zabave i pustolovina za svu djecu u susjedstvu. Sjeam
se da smo ljeti plivali u rijeci, to znai da je morala biti mnogo
ia nego to je danas. Oko Finglasa je bilo i mnogo polja dok
sam odrastala; sad su sva nestala zamijenile su ih stambene
etvrti. Cesto bismo se igrali do deset sati naveer prije nego to
bi nas majka pozvala kui.
U ono su doba djeje bande bile vane; svatko je bio u ne-
koj bandi, bilo da se radilo o meni i nekoliko prijateljica ili o
brai koja su imala svoje bande, a naravno, nama djevojicama
nikad nije bilo doputeno ui u ijednu od djeakih bandi.
Jo se sjeam imena nae lokalne trgovine slatkia u ulici
Cardiffsbridge u Finglasu. Zvala se Morris's, a vlasnik je bio o-
vjek koji se zvao Marty Morris. Svakog petka naveer, kad bi se
otac vratio s posla, dao bi nam iling i mi bismo se obruili na
trgovinu gospodina Morrisa kako bismo kupili slatkie i ips. Jo
je vea poslastica bila kad bi ponekad, petkom naveer, najsta-
riji brat Michael dobio novac i otiao u oblinju fish and chips
trgovinu i kupio nam pohanu ribu i krumpirie. Ako zastanem
i dopustim mislima da odlutaju u prolost jo uvijek se mogu
prisjetiti kako su nam dimljeni bakalar i krumpirii bili ukusni
iako nikad nismo dobili cijelu porciju za sebe.
Druga stvar koja je meni, brai i sestrama pruala neizmjer-
no veselje bio je odlazak u lokalno kino. Dok sam bila mlada u
Finglasu je postojalo kino i nedjeljom poslijepodne od tri do est
prikazivala su se dva filma i moda pokoji crti. Pjeice bismo
otili do kina; brat Michael je bio glavni i pazio na nas, a ja se jo
sjeam radosti i uzbuenja kad smo gledali kakav vestern ili ratni
film na velikom platnu. Bilo je to kao da ste zaista tamo u rovovi-
ma, kad je metak pogodio njemakog vojnika, ili kad bi pripadnik
amerike konjice dobio indijansku strijelu u prsa. Mislim da se je-
dan od prvih filmova koje sam vidjela u kinu zvao Rusi dolaze.
Zauujue je kako ti dojmovi iz djetinjstva ostaju s vama,
naroito sretna sjeanja. Jo se uvijek jasno sjeam kako su me
roditelji jednog Boia odveli na pantomimu u dvoranu sv. Fra-
nje Ksaverskog u ulici Dublin Quays. Udovica Twanky i rune
6
sestre ine mi se i danas stvarne ba kao i onda, prije mnogo
godina, kad smo iz svega grla vikali: Iza tebe j e!
Kad sad gledam na to, uvijek pamtim izvjesnu prisutnost u
svojemu ivotu. Ne znam kako to najbolje opisati: bio je to sup-
tilan osjeaj, ali ipak vrlo odreen. Znala sam da netko pazi na
mene. Cesto bih to osjetila kad bih bila sama; inilo mi se kao
da je jo netko uz mene, iako nisam vidjela nikoga. U razliitim
trenutcima mojega ivota moda kad mi je bilo teko u koli
ili kad nismo imali mnogo novca, a roditelji su se brinuli kako
e prehraniti obitelj imala bih taj neki osjeaj da e sve biti u
redu. Zapravo, to je bilo neto vie nego samo osjeaj znala
sam da e sve biti u redu. Okupila bih brau i sestre oko sebe i
rekla im da ne brinu: netko bdije nad nama.
Uvijek sam voljela biti na otvorenom i sjeam se da sam jo
kao dijete imala sklonost prema nebu i zvjezdanim nebesima.
Jednostavno sam oboavala gledati uvis, u golemi svemir i uditi
se veliini i velianstvenosti svega. Voljela sam gledati uvis i pu-
stiti da me to preplavi do te mjere da bih osjetila koliko sam be-
znaajna i da sam na neki nain postala dio zvijezda dok su one
treperile i sjale zauujue blagim svjetlom na mene. Ne znam
jesu li ljudi mislili da sam udna; moda jesu.
Jo se sjeam kako sam jedne lijepe ljetne veeri gledala u
nebo. Nalazila sam se na jednom od polja u blizini kue, upravo
se bilo smrailo i poele su se pojavljivati prve zvijezde. Dok sam
gledala u nebo imala sam udan osjeaj da sam potekla odozgo,
da tamo pripadam. Osjetila sam kao da me netko spustio ovamo
na zemlju i da sam gore, na nebu, za sobom ostavila nekoga ili
neto to sam zaista voljela. Sjeam se osjeaja da moram neto
uiniti ovdje na Zemlji i kad to bude gotovo, vratit u se zvijez-
dama, vratiti se svojem pravom domu. Dok sam bila zagledana
u nebo, rekla sam naglas: Ako si jo gore, doi po mene kad
zavrim i budem spremna na povratak kui; molim te, ne zabo-
ravi me. Jo pamtim tu ljetnu veer kao da se dogodila juer.
Sjeam se tog snanog osjeaja da netko pazi na mene tije-
kom cijelog djetinjstva. esto, kad bih leala u krevetu prije nego
7
to bih utonula u san, imala bih osjeaj da se oko mene nala-
zi mnogo prijatelja, zaista snanih, dobrih prijatelja, iako su sa
mnom u sobi bile samo moje sestre.
Jedne veeri doivjela sam susret koji nikad neu zaboraviti.
Sad znam da ovjek mora biti vrlo oprezan kad se radi o sje-
anju i doivljajima iz djetinjstva, ali ovaj je dogaaj na mene
ostavio takav dojam da mi se urezao u misli i ostao sa mnom
do dana dananjeg. Upravo sam bila utonula u san, ali neto me
probudilo. Pogledala sam ravno pred sobom i ugledala tri figure
koje su stajale pred mojim krevetom. Stajale su tamo i gledale
me. Bilo je to dvoje starijih ljudi, ena i mukarac, i jedan mlai
mukarac. inilo mi se da su odjeveni u prilino staru odjeu.
Ali ono to me potpuno oaralo, bila je njihova prisutnost. Od
prvog trenutka kad sam ih ugledala, nisam se nimalo bojala; oko
njih se irio osjeaj velike smirenosti, vrlo njean, topao osjeaj
mira i sigurnosti. Poeljela sam iskoiti iz kreveta, pozdraviti ih i
zagrliti, ba kao to biste uinili kad bi vam najdraa tetka ula u
sobu, a vi biste joj se obradovali.
Tri su osobe samo stajale i gledale me. Mogla sam osjetiti da
im je stvarno stalo do mene zaista su me voljeli. Naposljetku
sam ih upitala tko su. ena je odgovorila: Ja sam Marija. Ovo
je moj mu Josip, a ovo je na sin Isus. Ne boj se, ovdje smo
da pazimo na tebe. Ono to je bilo udno, bio je osjeaj koji
sam imala dok je priala. Znala sam da su oni zaista ti koje je
ena spomenula, ak i prije nego to je prestala govoriti. Nita
vie nije rekla, a ja se ne sjeam jesu li se oprostili sa mnom i
otili ili sam zaspala. Ono ega se sjeam jest da sam se probudila
sljedeeg jutra, iskoila iz kreveta i unezvijereno poela pregleda-
vati sobu kako bih ih moda negdje nala. Pogledala sam ak i
ispod kreveta. Moje su sestre sigurno pomislile da sam potpuno
poludjela. Nikad nisam zaboravila tu no ni osjeaj mira, ljubavi
i sigurnosti koji sam iskusila u prisutnosti troje posjetitelja.
Osjeam da je to to mi se dogodilo te noi bilo moje prvo
svjesno iskustvo Boje ljubavi. Poslije nisam osjeala nikakvu ve-
liku odanost pa ak ni veliko zanimanje za Isusa, Mariju i Josipa.
s
esto sam viala njihove slike u vjerskim knjigama ili kad bih
s roditeljima odlazila u crkvu na misu, ali nita mi nisu znaile.
Takoer bih esto ula kako njihova imena spominju uitelji u
koli, a mjesni upnik je svaki mjesec dolazio i govorio nam o
vjerskim pitanjima te ih esto spominjao, no nita od toga nije
ostavilo pravi uinak na mene. Ni sa im se nisam poistovjei-
vala. Na mene je djelovao samo nain na koji sam se osjeala
u njihovoj prisutnosti; to je ono to sam upamtila. Osjeam tu
istu ljubav i sigurnost sad dok piem ove rijei; taj me osjeaj ne
naputa.
Kad sad gledam unatrag, rekla bih da me to iskustvo odr-
avalo tijekom mnogih godina koje e doi. Bez obzira na to
koliko su stvari bivale tekima, uvijek sam se mogla osloniti na
to iskustvo, iako nikad vie nisam vidjela one tri udesne osobe.
Nikad nisam mogla nikome ispriati to sam vidjela ili doivjela
one noi u svojoj sobi, jednostavno sam instinktivno znala da to
ne trebam nikome spominjati. Znala sam da ne bi razumjeli. Na
neki sam nain osjeala da mi je to iskustvo podareno kako bi
me ojaalo i pomoglo mojoj brai i sestrama.
Napustila sam kolu sa esnaest godina i otila raditi u veliku
tvornicu cigareta u junom Dublinu. Posao mi se sviao i u tvor-
nici sam upoznala mnoge prijateljice iz velikih dablinskih rad-
nikih etvrti kao to su Ballyfermot, Crumlin i Inchicore. Vi-
kendima bismo radile ono to ve djevojke tinejderske dobi rade
ile bismo na ples i nadale se da emo upoznati zgodne mladi-
e. Neto poslije, ve sam povremeno znala popiti kakvo pie, i
velika skupina nas sastala bi se u nekom pubu prije nego to bi-
smo produili dalje u disko-klub u sreditu grada. To su bila
sretna vremena i s nekim djevojkama s kojima sam onda radila
ostala sam i danas prijateljica.
Svojega mua Frana upoznala sam kad mi je bila dvade-
set jedna godina. Dogodilo se to na No vjetica, 31. listopada
1979., kad je skupina nas odluila poi na maskenbal koji se odr-
avao u jednom hotelu u Howthu, u sjevernom dijelu Dublina.
9
Fran je bio preruen u golemu gorilu, a ja sam bila nogometa.
Izmeu nas nije sve krenulo glatko odmah na poetku, jer je ne-
koliko mojih prijateljica puilo za stolom, pokraj stola za kojim
su sjedili Fran i njegovi prijatelji. Jedan od Franovih prijatelja se
okrenuo i zamolio djevojke da ugase cigarete jer mu smetaju. To
je bilo davno prije nego to se na puenje u javnim prostorima
poelo gledati s negodovanjem pa su mu brzo odgovorile da ako
mu smeta, neka se premjesti za drugi stol. Kako bi pokazali soli-
darnost sa svojim prijateljem, Fran i svi ostali mladii ustali su se
i premjestili. Na nas djevojke nisu vie obraali pozornost; tovi-
e, mi smo to smatrale malom pobjedom enskih prava sve je
to bilo pomalo nezrelo, ali svi smo bili vrlo mladi.
Nije prolo mnogo vremena, a Fran se vratio do naega stola
i zamolio me za ples. Bila sam ushiena, iako mu to nisam dala
do znanja. Fran mi se zaista svidio od prvog trenutka kad sam
mu se obratila; nasmijavao me, bio je njean i ljubazan i sjeam
se da sam sama sebi te veeri rekla: Ovaj momak ima dobro
srce i mogu mu vjerovati.
Tjelesno je bio impresivan: irokih ramena i vrlo dobro gra-
en, visok oko metar i osamdeset centimetara, plave kose. Sjeam
se da sam pomislila kako sigurno redovito igra nogomet, jer bio
je u dobroj formi. Otprve smo se dobro slagali i odluili da e-
mo se ponovo vidjeti sljedei vikend. U centru Dublina postoji
tradicionalno mjesto na kojem se sastaju mladi parovi, poznato
kao Cleryjev sat. Clery's je poznata robna kua u sreditu grada.
I tako sam u osam sati naveer stajala ispod sata robne ku-
e. ekala sam i ekala, ali Frana nije bilo na vidiku. Kad mi se
ve uinilo da je prola cijela vjenost, iako se radilo o moda
samo petnaest minuta, odluila sam da je dosta ekanja i da u
sve to smatrati dobrom kolom loim iskustvom. Putem kui
mrmljala sam si u bradu ne ba lijepe rijei o Franu i openito o
mukarcima. Bila sam kod kue neto vie od sat vremena, kad je
pokucao na prvi susjed i rekao da me netko zove na telefon. U
ono vrijeme nismo imali telefon i esto bismo se sluili susjedo-
vim. Zaboravila sam da sam Franu dala njihov broj. Iskreno mi
10
se ispriao i objasnio da slui u irskoj vojsci i da su ga pozvali na
vojnu vjebu s koje nije mogao izostati.
Kad sam zakljuila da se dovoljno namuio, pristala sam na
sljedei izlazak idueg vikenda. Gotovo sam se odmah do uiju
zaljubila u Frana i slijedila je romansa od est tjedana tijekom ko-
je smo se prekrasno zabavljali, odlazili u kino i kazalite ili bismo
samo etali. Bila sam izvan sebe od sree kad sam bila s Franom,
i iako smo se poznavali tek nekoliko tjedana, oboje smo znali da
smo sueni jedno drugome te smo se ubrzo zaruili.
Sjeam se da je prvo pitanje moje majke bilo: Jesi li trud-
na? kad sam joj rekla da u se udati za Frana. Uvjerila sam je
da nisam, ali Fran i ja znali smo da je pred nama teak put i da
emo morati puno tedjeti kako bismo si mogli platiti vjenanje.
Kad sam bolje upoznala Frana, shvatila sam da sam bila u
krivu kad sam mislila da redovito igra nogomet; nije od nogo-
meta bio u tako dobroj formi, nego zato to je amaterski boksao.
Takoer sam odmah na poetku neto nauila bit e mi naj-
bolje ako nauim gledati boks, jer Fran je bio vrlo dobar boksa
i imao je me gotovo svaki tjedan.
Trenirao je u klubu Transport Boxing u sreditu Dublina, a
takoer i za irsku vojsku, i svoje je treninge ozbiljno shvaao. Pet-
kom bi uglavnom imao me u sportskoj areni zvanoj Nacionalni
stadion u junom Dublinu. Sjeam se straha koji sam iskusila
prvi put kad sam ga gledala u jednoj zaista tekoj borbi; bio je
obliven krvlju, a oko mu je bilo nateeno. Ono to zauuje je
koliko se brzo oporavljao od borbi: ve sljedei dan izgledao bi
gotovo normalno. Cesto mi je znao rei da ako je ovjek zaista u
formi, moe se oporaviti gotovo od svega.
Morali smo naporno tedjeti kako bismo se mogli vjenati i
poloiti depozit za kuu. Jedan od naina da to osiguramo bio je
taj to se Fran javio da s irskom vojskom ode u Libanon na est
mjeseci. Otiao je, a ja se sjeam kako sam bila usamljena i kako
mi je strano nedostajao. to se tie novca, to je bio dobar potez
i kad se vratio, vjenali smo se u rujnu 1981. Imala sam dvadeset
tri godine i ubrzo nakon vjenanja uselili smo se u na prvi dom
u ulici Deanstown u Finglasu nasuprot onoj u kojoj su ivjeli
moj otac i majka.
Oduvijek sam eljela imati sinia kojeg bih voljela i za ko-
jeg bih se brinula pa moete zamisliti moje ushienje i radost kad
smo Fran i ja bili blagoslovljeni naim dvama sinovima, Jasonom
i Dwayneom. Jasona sam rodila s dvadeset pet, nakon dvije go-
dine braka, a Dwayne je doao dvije godine poslije. Kad kaem
da su naa dva djeaia bila puna energije, ne alim se; inilo se
da dan nema dovoljno sati kako bi mogli trati oko kue ili igra-
ti nogomet. Redovito su me iscrpljivali, ali uivala sam u svakoj
minuti.
To je bilo naroito sretno razdoblje mojeg ivota. Sve se
odvijalo ba kako sam zamiljala i nadala se: nala sam ovjeka
kojeg sam istinski voljela, udala se za njega i dobila dvojicu pre-
krasnih sinova.
Imali smo i veliki krug prijatelja, od kojih smo mnoge znali
iz tinejderskih dana. Redovito smo se sastajali, uglavnom srije-
dom i nedjeljom naveer, u malom pubu koji smo svi voljeli, u
Cabri u sjevernom Dublinu. Djeca koja su se raala kao da ni-
malo nisu smetala naem drutvenom ivotu; veina je naih
prijatelja takoer imala malu djecu i u ono smo vrijeme uvijek
nekako uspijevali pronai dadilje. Tada je bilo lake nai nekoga
kome ste mogli vjerovati i povjeriti djecu na uvanje i niste ih
zato morali masno platiti.
Moete zamisliti na uas kad je s dvije godine Jason obolio
od ozbiljne bolesti po imenu Perthesova bolest (Legg-Calv-Per-
thesov sindrom). Ta bolest napada glavu bedrene kosti u blizini
zgloba kuka koji postupno slabi i odumire zbog nedostatka pro-
krvljenosti. Moja je majka prva primijetila da Jason vue nogu i
ima manje bolove. Isprva smo mislili da je to zbog novih cipela
koje smo mu nedavno kupili, ali ubrzo smo shvatili da se ne radi
o tome. Jasona smo odveli u djeju bolnicu u ulici Temple u sre-
ditu Dublina, gdje su napravili rendgenske snimke i stavili mu
nogu na dva tjedna u trakciju da vide hoe li to rijeiti problem.
Kad nije, odluili su se za operaciju kojom su mu u kuk ugradili
12
vijke. To je za mene bilo posebno teko vrijeme jer sam upravo
rodila Dwaynea kojeg sam morala ostaviti na uvanje majci i Fra-
nu dok sam se brinula za Jasona.
Nakon operacije morali su Jasonu davati sedative kako bi
bio miran, a noga i kuk bili su mu u trakciji due od est tjeda-
na. Kad je naposljetku doao kui, bio je u invalidskim kolicima,
a poslije je morao nositi protezu kako bi bolesnu nogu drao
iznad tla. alili smo se da pomalo slii jednonogom gusaru Long
John Silveru. Bili smo i prilino zabrinuti jer su nam lijenici
rekli da postoji mogunost da se bolest proiri na drugu nogu.
Takoer je postojala mogunost da Jason ostane epav pa smo
vrlo pomno motrili na njega i bili jako zabrinuti.
Cijeli niz dogaaja oko Dwayneova roenja i Jasonove bo-
lesti poeo je uzimati svoj danak i kod mene. Sjeam se kako je
jednog dana k nama svratila terenska sestra i rekla mi da izgle-
dam iscrpljeno te da bih trebala prihvatiti pomo u kui dva
dana tjedno, sve dok ponovno ne stanem na svoje noge. Sa za-
hvalnou sam prihvatila tu ponudu i gospoa se zaista pokazala
ljubaznom i bila mi velika pomo u teku vremenu.
Nai dragi susjedi i prijatelji iz Finglasa spremno su skupili
dobrotvorne priloge kako bismo Jasona poslali u Lourdes. Fran
je otiao s njime na put, kako bi trokove sveli na minimum, a ja
sam ostala kod kue s Dwayneom. Jason i Fran su se prekrasno
proveli u Lourdesu. Sjeam se da sam tada mislila kako su opera-
cija i razdoblje oporavka na neki nain slomili Jasonov duh i i-
nilo se da nije isto dijete kakvo je bio prije operacije. Ali odlazak
na put mnogo mu je pomogao. Nikad nisam zaboravila doivljaj
iz svoje sobe prije mnogo godina i molila sam se Majci Bojoj da
ne zaboravi obeanje koje mi je dala, da e se brinuti za mene.
Molila sam je, ako je mogue, da se zauzme za Jasona kako bi
se potpuno oporavio. Gorljivo sam se molila dok su njih dvojica
bili u Lourdesu i molitve su mi usliane. Jason se s vremenom
potpuno oporavio, iako je to bio vrlo dug proces te smo stalno
odlazili na kontrolne preglede u djeju bolnicu u ulici Temple,
sve do njegove etrnaeste godine.
13
Ona veer kad su mi se u sobi pojavili Isus, Marija i Josip
ostavila je na mene neizbrisiv peat i mnogo sam puta poeljela
podijeliti to iskustvo s drugim ljudima, ali osjeala sam da ne
mogu. Osjeala sam da me ljudi ne bi razumjeli. Gledajui sad
unatrag, poslije tog susreta imala sam vie suosjeanja za druge
ljude i takva sam ostala cijelog ivota. Kad kaem suosjeanje,
nisam sigurna da je to prava rije na primjer, ako bih gledala
televiziju i na vijestima bi se pojavilo neto o nekom uasnom
zloinu ili zvjerstvu koje je netko poinio, uvijek sam osjeala da
mogu sagledati obje strane situacije. Dok bi drugi na to gledali
kao na iskljuivo crno ili bijelo, ja bih doivjela onaj isti osjeaj
ljubavi i sigurnosti kakav sam osjetila one noi kad sam primila
njihov posjet, i znala bih da je to ispravan nain gledanja na si-
tuaciju da je taj osjeaj ljubavi ono to stoji iza svih ljudi, bez
obzira na to smatraju li ih ostali dobrima ili loima. Ali takav
stav nisam mogla podijeliti s drugima, a kad sam pokuala obja-
sniti taj osjeaj suosjeanja koji me proimao, ljudi su me udno
gledali ili bi izrekli neku primjedbu pa sam jednostavno utjela.
Meutim, to nije bilo jedino spiritualno iskustvo koje mi
se dogodilo, a koje nisam mogla objasniti i zato sam smatrala
da je najbolje da sve zadrim za sebe. Dogodilo se to u rujnu
1993. Mojem ocu je godinu dana ranije dijagnosticiran rak i bio
je teko bolestan ve cijelu godinu. Stajala sam u kuhinji svoje
kue u ulici Deanstown kad sam osjetila da netko stoji iza me-
ne, okrenula sam se, ali nikoga nije bilo. No kuhinjska su vrata
bila otvorena i mogla sam vidjeti drugu prostoriju, dnevnu sobu.
Znala sam da je netko ili neto tamo; nisam to mogla objasniti,
jednostavno sam imala jak osjeaj da je neto prisutno u dnevnoj
sobi. Iako oprezna, poela sam se primicati sobi; inilo se kao
da me neto privlai k sebi. Kad sam stigla do vrata, vidjela sam
da negdje sa strane zrai svjetlost pa sam ula u sobu i pogledala
ulijevo. Ugledala sam zauujui prizor.
U kutu sobe nalazio se stup svjeda, moda visok i dva me-
tra. Bilo je to blistavo bijelo svjetlo, sjalo je i treperilo, ali nije se
micalo iz kuta. Neobino, ali nisam bila uplaena. Odjedanput
14
su mi se u mislima pojavile dvije rijei Aneo smrti. Tada sam
osjetila strah. Zbog nekog razloga nisam pomislila na svojega
oca nego na svoju obitelj, i rekla sam: Nadam se da nisi ovdje
zbog mojeg mua i djece. Zatim sam u glavi zaula glas koji mi
govori: Ovdje sam zbog tvojeg oca; brzo se pribliava njegovo
vrijeme da prijee u svjetlost, ali nemoj se bojati. Onda je svje-
tlo izblijedilo i nestalo. Znala sam da je moj otac teko bolestan
i nije oekivao da e dugo poivjeti, ali to je ipak bila okantna
vijest. Osjetila sam kako mi naviru suze i opet me preplavio sna-
an osjeaj da se ne mogu nikome povjeriti i ispriati ono to
sam upravo vidjela i doivjela.
Otac mi je umro 21. listopada 1993. Dok su se obitelj, ro-
aci i prijatelji okupljali u kui mojih roditelja, osjeala sam sna-
nu potrebu da prijeem ulicu, uem u svoju kuu i budem sama.
Kad sam ula u dnevnu sobu znala sam da je tamo prisutna ona
ista pojava koju sam susrela prije pet tjedana. I doista, kad sam
zakoraila kroz ulazna vrata i pogledala u isti kut sobe, tamo je
bilo isto ono svjetlo koje sam ve prije vidjela. Bilo je blistavo i
zapanjujue na prvi pogled, ali dok sam ga gledala kao da sam
izgubila sav strah, a onda sam u glavi zaula isti glas: Ne boj se,
tvoj je otac sad sa svojim ljubljenima, sretan je i oni dobro paze
na njega. Dok je glas govorio, imala sam prekrasan osjeaj olak-
anja i dubokog mira. Bila sam tako zahvalna to znam da je otac
sa svojim ljubljenima i da oni dobro paze na njega. No onda sam
osjetila da se svjetlo sprema otii. Molim te nemoj ii, rekoh
bez razmiljanja. Molim te, ostani sa mnom jo malo. Trebam
te. Nastupila je tiina, a onda je glas opet progovorio. Moram
ii, moj posao ovdje je zavren. Hou li te ikad ponovo vidje-
ti? upitala sam. Molim te, nemoj me ostaviti samu. Nee
me vidjeti jo dugo vremena, ali ubrzo e vidjeti mnoge sline
meni, odgovorio je, a onda je svjetlo nestalo. Ostala sam sama
u svojoj kui. U meni su se ispreplitale mnoge emocije. Osjeala
sam se sama i zbunjena, ali takoer sam imala osjeaj olakanja
znajui da je moj otac na sigurnom, u rukama Gospodina, i na
tome sam mu bila zahvalna.
15
Iscjeljujue kamenje
S
redinom 1990-ih, dok su djeaci ve pomalo stasali, u Fingla-
su je bilo mnogo droge i ludih vonji autima te je etvrt po-
stajala poznata po zlu glasu. Posebno je bilo frustrirajue to to
obini poteni ljudi s tog podruja nisu nita mogli uiniti da to
sprijee. Osjeali su se bespomoni dok su gledali kako se u nji-
hovu susjedstvu raa sve vie problema koje nisu nuno izazvali
ljudi koji su tamo ivjeli.
Promatrajui to se dogaa i s osjeajem bespomonosti kao
i svi drugi, Fran i ja smo odluili da emo se odseliti iz Finglasa
im budemo mogli. Bilo je to vie zbog naih sinova nego zbog
nas. Naposljetku smo uspjeli prodati kuu u ulici Deanstown i
31. travnja 1997. preselili smo se u dio grada oko pet kilometara
dalje od Finglasa. Preseljenje nije bilo jednostavno ni s financij-
ske ni s emotivne strane, jer ostavljali smo prijatelje i nae drage
susjede. Ali ipak smo se preselili i bili smo zaista oduevljeni
novim domom i novim susjedstvom gdje smo ubrzo stekli nove
prijatelje i drage susjede.
Ne sjeam se jasno dana kad sam se poela osjeati bolesnom.
Bilo je to negdje poetkom sijenja 2000. Nisam imala snage i
svu me preplavila neka bezvoljnost. Nisam nimalo slutila da e
se moj svijet i ivot moje obitelji okrenuti potpuno naglavce u
sljedeih osamnaest mjeseci. Kad sam prvi put primijetila da se
ne osjeam dobro i da jednostavne stvari poput etnje, brisanja
praine ili usisavanja predstavljaju za mene veliki napor, odlui-
la sam se posavjetovati s lijenikom ope prakse. Otila sam k
njemu i objasnila kako se osjeam. Bio je pun razumijevanja i
rutinski me pregledao. Rekao je da misli kako je problem u mi-
iima i propisao mi neke protuupalne lijekove te mi rekao da se
ne napreem.
Prola su dva tjedna, a ja se nisam osjeala nimalo bolje te
sam ponovo otila lijeniku. Opet me pregledao, ali ovaj put sam
vidjela da je zabrinut. Rekao mi je da e me poslati u bolnicu
Blanchardstown na preglede. Bolnica nije bila daleko od mjesta
gdje smo ivjeli, a ja sam se osjeala tako slabo da sam odmah
pristala otii nadajui se da e pregledi otkriti neto jednostavno
i da u moi nastaviti sa svojim ivotom. Ali to se nije dogodilo.
Dobila sam jednu skupinu nalaza koji nisu nita pokazivali,
zatim je slijedila druga, takoer podjednako negativna. Poput jo-
jo loptice na koncu, skakala sam od bolnice do svojeg lijenika,
a sve je vrijeme moja energija sve vie kopnila. Od etrdeseto-
godinje zdrave i vitalne majke dvojice sinova, koja je strastveno
voljela etnje i boravak u prirodi, postala sam vezana za krevet,
angrizava osoba koja je jedva mogla ustati iz kreveta i pripremiti
obrok suprugu i djeci.
Promjena koja mi se dogodila u nekih est mjeseci bila je
prilino velika. Prije sam voljela odlaziti u ustre etnje od tri do
pet kilometara. Takoer sam voljela igrati skvo, a s dobrom sam
prijateljicom svaki tjedan na mjesnom igralitu igrala jednostav-
niju verziju golfa. Sve su te aktivnosti naglo prestale s napredo-
vanjem moje bolesti. Uvijek sam se smatrala otvorenom, ako ne i
pretjerano samopouzdanom osobom. Oboavala sam svoju obi-
telj i imala sretan obiteljski ivot. Uvijek sam s velikom radou
odlazila gledati sinove kako igraju nogomet za kolu ili lokalni
klub. im bismo se vratili s jednih praznika, ja bih se ve radova-
18
la sljedeima. I stoga mi nije bilo jasno to mi se to poelo do-
gaati. Kako su dani prolazili sve vie sam se osjeala kao starica.
U jednom trenutku lijenik mi je rekao neto zastraujue,
a to je da sam po njegovu miljenju u ranom stadiju multiple
skleroze. Fran i ja smo se zaista zabrinuli, a djeca, koja su u to
vrijeme tek postali tinejderi, znali su da se brinemo zbog te si-
tuacije, iako nisu mnogo o tome govorili.
Nakon mnogih pregleda, lijenik mi je rekao da ipak ne-
mam multiplu sklerozu, ali da sad misli da patim od mijalgijskog
encefalomijelitisa (ME). Meutim, moram rei kako mi se inilo
da zapravo nitko u tom trenutku nije znao to sa mnom nije u
redu. Znala sam samo da sam veinu dana provodila u krevetu,
a nekad mi je bila potrebna pomo ak i da odem do kupaonice.
Kad se sad osvrnem na tu bolest, dvije mi stvari prve padaju na
pamet: letargija onaj osjeaj kad vas sve pritie kao olovo i
kad vam sve predstavlja napor; i takoer bol u miiima, naroi-
to u nogama. Teko je objasniti taj osjeaj frustriranosti kad ne
moete obaviti najjednostavnije stvari koje svi uzimamo zdravo
za gotovo.
Ne mogu rei da sam pala u ozbiljnu depresiju, ali sagledati
stvari u pozitivnu svjetlu za mene je znailo neprestanu bitku. No
bila sam odluna u tome da ustrajem i budem pozitivna, ako ni
zbog ega drugog, onda zbog svojih sinova. Fran je cijelo vrijeme
bio vrst, iako sam znala da i njega sve to jako iscrpljuje.. Tada
je radio kao taksist i kad bi se vratio s dugih smjena, morao je
obavljati kuanske poslove, pobrinuti se da na stolu bude hrane,
jer veinu toga ja uope nisam mogla obavljati.
Sjeam se poslijepodneva kad sam prvi put poela viati
lica. Cijeli sam dan provela, kao i mnoge prije toga, leei u kre-
vetu i dosaujui se. Fran i deki su otili iz kue te sam ostala
sama. Imali smo televizor u spavaoj sobi i moja svakodnevna ru-
tina bila je da gledam jutarnji talk show, i to vie njih za redom.
Poela sam biti vrlo cinina prema nekim voditeljima tih emisija
i esto bih ih kritizirala. To je bilo netipino za mene, jer prije
bih se veselila takvim emisijama, ak bih urila kui da ne pro-
19
pustim one meni najdrae. Sad su mi se sve inile podjednako
sivima i dosadnima; inile su se glupima i bez ikakva smisla. No
ipak sam ih gledala nije bilo nita drugo to bih mogla raditi.
Bilo je rano poslijepodne, leala sam u krevetu i buljila rav-
no pred sebe, osjeajui se jadno. Razmiljala sam hou li uklju-
iti televizor i gledati popodnevne emisije, kad sam primijetila
da mi se pred oima pojavljujuju neke forme. Isprva im nisam
pridavala mnogo panje; osjeala sam se umorno i pospano. Ali
ti oblici nisu nestali, nego su postali jasniji i poprimili konkretna
ljudska obiljeje, samo su hodali pokraj mene i ignorirali me. Kad
sam shvatila koliko su postali stvarni, poela sam ih se bojati.
Isprva, inilo se kao da mnogi stiu iz sad nagaam
moda devetnaestog stoljea; neki su izgledali kao viktorijanska
gospoda s polucilindrima, a ene su imale duge suknje, a neke i
eirie na glavi.
To je bilo tako neobino iskustvo; figure koje sam vidjela
pred sobom bile su zastraujue i sad sam se zaista bojala, no
ipak su bile fascinantne, bilo je neega izuzetno zanimljivoga u
njima. Izgledalo je kao da mi je doputeno proviriti u taj drugi
svijet, koji se istovremeno inio stvarnim i nestvarnim. Bile su ta-
ko jasne, svaki detalj bio je definiran, a ipak mi je racionalni um
govorio da mi se to ne moe dogaati sigurno to zamiljam,
a moda i haluciniram. Nastavilo se tako nekoliko dana, a ja to
nikome nisam spominjala. S jedne strane me zainteresiralo to
vidim sva ta udna bia pred sobom, ali ta je znatielja uvelike
bila proeta strahom i jo uvijek nisam imala pojma odakle do-
laze. Nisam znala umiljam li sve to ili ne. Ali, udno je, osjetila
sam lagano olakanje samo zato to mi se ponovo neto dogaa
u ivotu, nakon to sam toliko dugo samo leala u krevetu i gle-
dala televiziju. Sve se to promijenilo treeg dana promatranja tih
likova.
Dok sam leala u krevetu i gledala kako razni ljudski likovi
dolaze i odlaze, dogodilo se neto to me je posve okiralo. Jedan
od likova mukarac u dugaku crnu kaputu, s polucilindrom
zastao je, pogledao ravno u mene i obratio mi se!
20
Ne misli leati tu ostatak ivota, zar ne? upitao me.
Uasnula sam se. Dok su svi ti mukarci i ene prolazili pokraj
mene i ili za nekim svojim poslom, osjeala sam se relativno si-
gurno, iako preplaeno. Ali sad mi se ovaj ovjek obratio. Gubim
li pamet? Nisam znala. Bila sam svjesna da sam jako bolesna i
umorna, ali istovremeno sam bila svjesna da su ti likovi koji mi
se prikazuju vrlo stvarni. Zbog toga sam se osjeala malo bolje.
ini mi se da sam bila svjesna stvarnosti no postojala je i ta dru-
ga dimenzija, ova vrlo stvarna bia koja su razgovarala sa mnom.
Uzvratila sam mukarcu izravno ga pogledavi. Ukoila sam se
od straha. Pogledao me i napravio malu gestu, kao da ga neto
iritira, kao da se ljuti na mene, i onda je otiao.
Sljedei se dan to ponovilo. Drugi mukarac, ovaj put sa
sijedom bradom i odjeven u neto to je sliilo na odjeu seljaka,
zastao je i rekao: Zar je stvarno tako loe? Onda se nasmijeio
i poao dalje. Bila sam uplaena i morala sam nekome to ispriati.
Kad se sad osvrnem na to iskustvo, znam da su ti likovi koje
sam viala u svojoj spavaoj sobi zapravo bili moj prvi pogled u
spiritualnu sferu koja postoji u podsvijesti svakoga ovjeka. Kako
su godine prolazile, intimno sam upoznala i shvatila tu sferu, a
takoer sam nauila kako suraivati s njom na pozitivan nain.
Ta sfera sadri mnoge razliite pojave i mnogi su obini ljudi
provirili unutra, ali ne razumiju to im se dogaa. Primjerice, vr-
lo se esto dogaa da ljudi koji su izgubili dragu osobu zapravo
jo neko vrijeme osjeaju prisutnost te osobe u svojoj blizini, a taj
intenzivan osjeaj ili prisutnost potjeu iz te sfere o kojoj govo-
rim. Doista, mnogo je ee nego to se openito priznaje da lju-
di vide stvarnu pojavu nekoga tko je netom umro, naroito ako
su zaista voljeli tog roaka ili prijatelja. Naravno, veina ljudi e
takvu pojavu nazvati duhom ili prikazom, ali pojava dolazi iz iste
spiritualne sfere kao i likovi koje sam viala u svojoj spavaoj so-
bi, iako to u ono vrijeme nisam znala. Kad ljudi ugledaju pojavu
njima bliske osobe koja je umrla, to moe biti vrlo zastraujue, a
tako je bilo i meni u onim mranim danima moje bolesti, kad su
mi se ti nepoznati likovi poeli prikazivati u sobi.
21
Znala sam da Fran ne zna to bi mislio o mojoj prii kad
sam mu pokuala objasniti to se dogaa. Mislim da je bio prili-
no siguran da haluciniram i to mu je samo jo povealo zabrinu-
tost. esto bi se vratio kui s posla i uzviknuo: Za ime Boje,
to se dogaa? Kua je osvijetljena kao boino drvce? Imala
sam upaljena sva svjetla u kui jer sam se jako bojala onoga to
se dogaalo oko mene i nisam znala odakle ni kad e se pojaviti
drugo bie.
Sigurno sam viala cijeli niz razliitih likova gotovo cijeli
tjedan, kad je moj lijenik predloio da bih se trebala prikljuiti
grupi potpore koja se sastaje svaki tjedan u bolnici. Nisam mu
nita rekla o prikazama, on je samo mislio da bi za mene bilo
dobro da se prikljuim toj grupi i razgovaram s drugim ljudima
o svojoj bolesti. Isprva nisam eljela ii jer sam znala da e to biti
jo jedna dodatna obveza za Frana, koji e me morati voziti na
sastanke i natrag, pomoi mi da uem i izaem iz bolnice. Ali
Fran je rekao da mu to nee biti teko i da bih trebala ii.
Prvi sastanak je bio u etvrtak naveer pa sam se nala u
dnevnoj sobi bolnice s jo desetak drugih ljudi, od kojih su samo
dvoje patili od ME-a, dok su ostali imali neke druge probleme.
Dok sam tamo sjedila, doao je psiholog, predstavio se kao vo-
ditelj grupe, a onda zamolio prisutne da se predstave i kau to
ih mui. Sjedili smo u krugu, a meni je za oko zapela mlada dje-
vojka koja mi je sjedila nasuprot. Pogledala sam je i nasmijeila
joj se, a kad sam to uinila, u mislima su mi se pojavile rijei
otac joj je alkoholiar. Iznenadila sam se. Nisam imala pojma
odakle su se pojavile te rijei; inilo se kao da mi se obratio neki
glas. U tom trenutku djevojka se poela predstavljati. Nakon to
je rekla kako se zove i malo opisala svoju bolest, rekla je: Jedna
stvar koja me zaista brine u ovom trenutku je gdje u ivjeti kad
izaem iz bolnice. Majka mi je mrtva, a otac mi je alkoholiar.
Ostala sam zaprepatena. Nisam mogla vjerovati da je to izgovo-
rila. Onda je na mene doao red da se predstavim i objasnim to
nije u redu sa mnom. Ali jedva sam izgovorila svoje ime koliko
sam bila okirana onim to se dogodilo.
22
Zatim se dogodilo neto drugo to nisam mogla objasniti.
Dok sam gledala grupu, primijetila sam kako se oko svake osobe
poinje stvarati neka boja. Nisam znala odakle te boje dolaze.
Neke su bile tamnosive i smee i inilo se da su prilijepljene lju-
dima za glavu i oko ramena, dok su druge bile jarkocrvene, plave
i zlatne i izgledalo je kao da iskre iz tijela pojedinaca. Sjedila sam
u skupini otupjela od straha. Misli su mi se kovitlale. Zaboga,
to mi se dogaa? pitala sam se. eljela sam plakati.
Kad sam opet bila u autu s Franom, briznula sam u pla.
Fran me pitao to se dogodilo, ali mogla sam jedino odmahivati
glavom i rei da se vie ne elim vraati u tu grupu. Dao je sve
od sebe da me umiri i nije vie nita pitao o onome to se do-
godilo. Mislim da je osjeao da je to to sam govorila o svojoj
bolesti i sluala druge kako ine isto, bilo previe za mene.
Nakon dogaaja s grupom potpore, kod kue sam zaista
bila potpuno prestraena. Poela sam u kui viati iste boje koje
sam vidjela oko ljudi u grupi; bez ikakva bi se razloga samo po-
javile ispred mene. Takoer nisam znala kad e se opet pojaviti
koji od tajanstvenih likova. to god znailo to iskustvo kroz koje
sam prolazila, postajalo je sve intenzivnije i apsolutno uasavaju-
e. Osjeala sam kako polako gubim kontrolu nad sobom. Onda
mi se dogodilo neto potpuno drugaije i predivno.
Cijeli ivot pamtit u taj dan. Bio je 11. oujka 2001. Lea-
la sam u krevetu, posebno iscrpljena i umorna, kad sam postala
svjesna neke svijetle, svijetloplave energije, koja se poela obliko-
vati pred mojim krevetom. Isprva je bila poput maglice, a onda
je postala gua i zaula sam glas kako kae: Ne boj se, ovdje
sam da ti pomognem.
I zaista, nisam se bojala. Odjedanput sam se osjeala opu-
teno, kao da sam znala da sam u drutvu nekoga tko zaista mari
za mene.
Tko si ti ? upitala sam.
Aneo, bio je odgovor. Anelka iscjeljenja i pomoi
u ti da ozdravi.
23
Jedino to mi je palo na pamet da kaem, bilo je: Ne izgle-
da kao aneo, nema krila. Istog trenutka kad sam izgovorila
te rijei, osjetila sam se budalasto. Ali glas je odvratio: Moda
nemam, ali ovdje sam da ti pomognem. Nee biti lako, ali ako
moe sluati i vjerovati u mene, ozdravit e.
Nakon tih rijei prekrasna svijetloplava energija izblijedjela
je, a ja sam ostala sama u sobi. Razmiljala sam o onome to se
upravo dogodilo i jedino to sam eljela je da se aneo vrati. U
onom kratkom vremenu dok je bila prisutna osjetila sam totalno
oputanje i da se netko brine za mene, i eljela sam opet iskusiti
taj osjeaj.
Anelica je rekla da u se oporaviti od ove bolesti. Zar to
ne bi bilo prekrasno? Pokuala sam uspravnije sjesti u krevetu,
ali to je za mene bio velik napor. Prije ovoga jedino lijeenje u
koje sam vjerovala bilo je ono koje je nudila medicinska pro-
fesija. Sjeam se da sam na televiziji gledala emisiju o nekom
prirodnom iscjelitelju, koji je lijeio polaganjem ruku na tijelo
bolesnika prenosei mu svoju energiju, ali mislila sam da je lud
i neiskren.
Odluila sam da nikome neu rei za posjet anela. Znala
sam da se Fran samo jo vie brinuo kad sam mu rekla da vidim
likove raznih ljudi u svojoj sobi, i zato sam odluila utjeti. A i
nekako sam osjeala da ne bih nikome trebala govoriti o tome.
Osjeala sam da mi u tom trenutku treba samo pomo tog ane-
la i eljela sam da se ona opet pojavi.
Ali prolo je dosta vremena prije nego to mi se opet javila.
Moda je prolo i tjedan dana kad sam podigla pogled s kreveta
i ugledala onu istu svijetloplavu energiju kako se oblikuje preda
mnom.
Gdje si bila? odmah sam upitala. Mislim da si rekla da
e mi pomoi. Nikad neu, dokle god ivim, zaboraviti sljede-
e to se dogodilo. Dok sam gledala u masu energije, poela je
mijenjati oblik od vrha prema dolje i u jednom se trenutku preda
mnom pojavila i gledala me savrena anelica, visoka oko metar i
osamdeset, s najljepim krilima koje sam ikad vidjela.
24
Bila sam oarana skamenjena i nisam mogla uiniti
nita drugo nego zuriti. Naposljetku sam rekla: Mislila sam da
nema krila. Opet sam se osjetila budalasto, ali to je bilo jedino
ega sam se sjetila. Anelka je imala najljepe lice koje sam ikad
vidjela; bilo je prozirno, a istovremeno je imalo blistavu supstancu.
Stajala je u podnoju mojeg kreveta i zraila najprofinjeniju ener-
giju po cijeloj sobi. Onda je rekla: Moda e ti vie pomoi ako
me vidi ovakvu. Lice se nasmijeilo, a smijeak je proao kroz
mene, u moju duu. Osjeala sam ekstazu. Tada je progovorila.
Znam da ti je energija na niskoj razini, ali moramo te
navesti da opet pone raditi neke stvari. Samo sam kimnula
glavom i nastavila zuriti u nju. Onda mi je poela govoriti kako
moram prestati jesti odreenu vrstu hrane, ukljuujui i bijeli
kruh, jer od kvasca moj organizam poludi. Takoer mi je rekla
da eli da svakodnevno jedem odreenu vrstu meda, za koju
nikad dotad nisam ula. Zatim je spomenula juno voe koje
moram jesti, ukljuujui kivi, koji nikad prije nisam jela samo
zato to mi se nije sviao izgled tog voa. Rekla mi je da moram
svakodnevno jesti suhe groice jer su jako dobre za krv, a me-
ni je nedostajalo poprilino eljeza. Takoer je rekla da moram
utrostruiti dnevni unos svjee vode, iako sam je u to doba pila
poprilino. Gledala me i smijeila se.
Ima mnogo toga ime se mora baviti, rekla je. Ovo je
poetak tvojeg oporavka i mora biti snana za ono to je pred
tobom. Vratit u se. S tim je rijeima nestala. Ali nije nestala
i njezina energija; i dalje je ispunjavala sobu, a ja sam osjeala
toplinu i sigurnost, osjeaj koji dugo nisam osjetila u umu ni u
tijelu.
Kad sam ostala sama, poela sam razmiljati o onome to
mi je anelica upravo rekla. Potpuno sam joj vjerovala; pa kako
ne bih? Ona je bila bie stvoreno iz ljubavi. To sam instinktivno
znala. Htjela sam odmah poeti primjenjivati njezine savjete, ali
bila mi je potrebna Franova pomo da ih provedem.
Bilo je zabavno promatrati Frana dok sam mu priala o svo-
jim novim zahtjevima. Prvo sam morala prestati jesti tost, koji
25
mi je donio sljedeeg jutra, jer je bio od bijelog brana. Zamolila
sam ga da mi u tosteru ispee kruh od cjelovitih itarica.
Nemamo crni kruh od cjelovitih itarica, jer ga ne voli,
odgovorio je.
Objasnila sam mu da me iznenada obuzela elja da ga ku-
am, a poeljela sam i da ode kupiti neko voe, ukljuujui kivi.
Zbunjeno me gledao.
To je puno voa; nikad nisi bila veliki ljubitelj voa, re-
kao je. I nikad te nisam vidio da jede groice, nikad.
Zamolila sam ga da svrati u trgovinu zdrave hrane u lokal-
nom trgovakom centru i da nabavi poseban med, koji mi je
aneo rekao da ponem koristiti.
Med? upita on. Nikad nisi spomenula da voli bistar
med. Zar ga voli?
Nisam sigurna, ali zaista ga elim probati, rekoh slaba-
nim glasom.
Fran se vratio iz trgovine sa svim namirnicama koje sam
traila i poela sam sa svojim novim reimom prehrane. Aneo
mi je dao mnogo uputa, a meu njima i da iz jelovnika izbacim
krumpir i crveno meso. Zapravo, nije se bilo jako teko drati tih
uputa, jer sam ve mjesecima ivjela samo na juhi i Fran je bio
sretan kad je vidio da sam poela vie jesti, iako se radilo samo
o vou i medu.
Proao je jo jedan tjedan prije nego to mi se anelica opet
javila. Ovog puta bilo je kasno naveer i soba je bila u mraku
kad se pojavila. inilo se kao da moe prilagoditi svoju energi-
ju; ovom prilikom, iako je bila iste svijetloplave boje, nije sjala
jarkim sjajem kao prije, energija joj je bila blaa, iako i dalje vrlo
lijepa i topla.
Nasmijeila mi se kad me je pogledala.
Dobro napreduje, znamo da ti to jo ne osjea, ali poela
si ozdravljivati, rekla je tiho. Sad elim da postane svjesna
nekih dijelova vlastitoga tijela.
26
Onda je pomaknula krilo prema mojem elu, grlu i nie
prema trbuhu. To je bio tako neobian osjeaj; svako mjesto koje
je pokazala kao da je oivjelo energijom, koja je poela navirati
oko mojega tijela iz svake toke koju je anelica pokazala.
Zatim je rekla: To su tvoja energetska sredita; ljudi ih
svakako nazivaju, ali nama to nije vano, ti ih samo budi svjesna
i usmjeri svoju pozornost prema njima to ee moe. Odatle
emo te ozdravljivati. Onda me zamolila da uinim neto to
me stvarno iznenadilo.
U prizemlju ima neko kamenje koje si davno donijela s
plae, rekla je. Znala sam na koje kamenje misli. Fran, djeca i
ja smo ga skupili kad smo bili na praznicima u Connemari prije
nekoliko godina, a ja sam tri kamena stavila u dnevnu sobu jer
su mi se sviala.
elim da stavi ta tri kamena u vodu koja je prokljuala s
malo morske soli. Ostavi ih tako preko noi, a ujutro neka ti ih
Fran donese u sobu, rekla je anelica.
Rekavi to, njezina je energija poela blijedjeti i napustila je
prostoriju. Opet sam ostala sama da razmiljam o onome to je
traila od mene. Bilo je neega u njezinoj energiji dok je bila sa
mnom u sobi zbog ega mi je bilo vrlo lako pristati na sve to je
govorila i vrlo lako vjerovati svemu to je rekla. Meutim, kad bi
me ostavila, poela bih razmiljati o njezinim zahtjevima. inili
su se tako udnima da sam poela sumnjati. Kamenje koje je spo-
menula ve je godinama lealo na polici iznad kamina i kako bi
mi, zaboga, ono moglo pomoi? Kako e Fran primiti te zahtje-
ve? Nisam znala, ali znala sam da u uiniti ono to je anelica
traila bez obzira na svoje sumnje. U to sam vrijeme osjeala da
je taj aneo sve to imam; ivotna nit koja me vraa u normalno
zdravlje.
Sljedei dan rekla sam Franu to elim da uini s kamenjem.
Pogledao me i poeo se smijati.
Sto eli da uinim? upitao je. Ponovila sam svoj zahtjev.
Ali zato? upita on.
27
Jednostavno mi se svia to kamenje, elim ga ovdje go-
re u sobi i hou da bude isto, rekoh. Vidjela sam da je Fran
sumnjiav, ali takoer je vidio da me to kamenje zainteresiralo, a
to je bilo neto to je naalost nedostajalo mojoj osobnosti dugo
vremena, pa je pristao na sve to sam traila. Meutim, dok je
izlazio iz sobe, odjedanput mi se uinilo da moda nee uiniti
tono onako kako sam mu rekla. Moda e mi samo donijeti
kamenje, a da ne proe kroz cijeli postupak koji je anelica opi-
sala.
Fran, upamti, stavi kamenje da prokljua u vodi s morskom
solju i ostavi da stoji preko noi, rekla sam sa smijekom. Samo
je kimnuo glavom, nasmijeio se i izaao.
Kamenje je lealo na mojem toaletnom stoliu. Jedan je
bio duguljast i gladak, drugi vie poput kriljevca, a trei je imao
oblik velike sive loptice za tenis. Leali su tu cijeli dan nakon
to ih je Fran ujutro donio u moju sobu, i nakon to je postupio
prema uputama anelice. Ona se opet pojavila kasno naveer,
energija joj je bila slina kao i proli put, prilino priguena, ali
topla i zraila je ljubav. Pogledala je kamenje i nasmijeila se.
Prekrasno je, zar ne? upitala je. Kimnula sam glavom.
Da, lijepo je, dolazi iz Atlantskog oceana. Ono to se
sljedee dogodilo, ostavilo me je bez daha. Anelica se primak-
nula toaletnom stoliu gdje je bilo kamenje, rairila je krila oko
cijelog toaletnog stolia tako da su i stol i kamenje na njemu bili
potpuno zakriljeni krilima. Njezina je energija postala intenziv-
no sjajna te je toaletni stoli poeo treperiti sjajem kao da ga je
preplavio val vruine. Kamenje je postalo gotovo prozirno, kao
da mu se i sam sastav promijenio, a ja sam znala da ono upija tu
predivnu, ozdravljujuu svjetlost. inilo mi se da anelica dugo
stoji nad kamenjem, iako je prola moda tek minuta. Onda je
progovorila.
elim da poloi to kamenje na tri energetske toke koje
sam ti ranije pokazala. Samo ostavi kamenje da lei na tvoje-
mu tijelu na tim mjestima i ini to najmanje etiri puta svakog
dana. Rekavi to, podignula je krila s toaletnog stolia, a dok
28
se kretala, velianstvena zlatna energija preplavila je cijelu sobu.
Pogledala me, i tiho rekla: Da se izlijei, potrebno je ono to
vi nazivate vremenom. Uskoro e vidjeti to sam htjela rei, a
onda emo razgovarati o onome to slijedi. Onda se njezina
energija ugasila i nestala je. Opet sam ostala sama u sobi, ali ovaj
sam put imala svoje kamenje. Teko je opisati kako sam se osje-
ala. Nakon to sam vidjela to je anelica napravila s kamenjem,
znala sam da e ono odigrati vanu ulogu u mojem ozdravljenju
i osjetila sam da sad kad imam to kamenje uza se, imam takoer
i jedan dio anela. Iznenada, nakon to sam bila bolesna i jadna
toliko dugo, ivot se ponovo inio vrijednim. Bila sam na putu
ozdravljenja i bila sam ushiena.
Ali imala sam jo jedan problem: za mene je i ustajanje iz
kreveta bilo veliko iskuenje i jo mi je trebala Franova pomo
da postavim kamenje na energetske toke, kako mi je savjetovala
anelica. Jo uvijek sam bila nervozna i nisam Franu rekla za an-
elicu. Bojala sam se za njega mislila sam da e se zaista zabri-
nuti zbog mene i nisam znala to bi mogao uiniti. Ali takoer
sam odluila da u, im se budem osjeala bolje i kad bude oito
da se oporavljam, ispriati Franu sve o anelici.
udesno je bilo to to sam znala da u ozdraviti. Od tog
sam trenutka znala da u se oporaviti; nisam nimalo sumnjala i
to je bilo veliko saznanje.
Sljedei dan kad se Fran pojavio s mojim dorukom, rekla
sam mu da moram s njim razgovarati. Pitala sam ga to misli o
kamenju koje je lealo na mojem toaletnom stoliu.
to mislim o kamenju? upitao je on, malo se mrtei.
Da. Meni se jako svia. Svia li se tebi?
Uvijek mi se svialo, jo odonda otkad smo ga pokupili,
rekao je. Zato pita?
Zato to mi je potrebno da mi vjeruje, Fran, rekla sam.
Da ti vjerujem? Zna da ti vjerujem, odvratio je.
Znam, ali mora uiniti neto za mene, a da ne postavlja
pitanja, a ja obeavam da u ti sve objasniti kad doe trenutak
29
za to, rekla sam. Onda sam mu objasnila to elim da uini s
kamenjem i na moje iznenaenje, pristao je.
Ne znam to ima u tom kamenju, ree on, al i ono ti
je udahnulo malo ivota, neto to ve dugo nisam vidio, pa u
uiniti to trai.
I tako smo poeli. Fran bi mi postavio kamenje na energet-
ske toke odmah rano ujutro, zatim oko podneva, kasno poslije-
podne i naveer prije spavanja. Ostavio bi ga na mojem tijelu oko
pola sata. Prva tri dana nisam primijetila nikakvu promjenu, a
drugog dana sam se ak osjeala loe. Ali etvrti dan, nakon po-
dnevnog stavljanja, poela sam osjeati marce. Prvo su se poja-
vili u podruju trbuha gdje je leao jedan kamen, a odmah zatim
postala sam svjesna protoka energije kroz sve toke gdje je bilo
postavljeno kamenje. Obradovala sam se, ali to nije potrajalo i
drugih dana ne bih apsolutno nita osjeala.
Onda mi se anelica opet prikazala. Prolo je oko dva tjed-
na od posljednjeg susreta i bila sam ushiena kad sam podignula
pogled i ugledala tu prekrasnu svijetloplavu energiju.
Prilino si dobro radila, rekla je. Svi smo vrlo zadovolj-
ni s tobom, ali sad je potrebno da krene korak dalje. elim da
ustane iz kreveta i pone hodati.
Dok je izgovarala te rijei, imala sam snanu elju da bri-
znem u pla. Prolo je toliko mnogo vremena otkad sam hodala
bez Franove pomoi, i osjetila sam da je sve to previe za mene.
Bojala sam se i mislila da neu uspjeti. Male korake, to je sve
to traimo, sve do ulaznih vrataaca na ogradi pred kuom, zna-
mo da to moe uiniti, smijeila se anelica.
Vrataca na ogradi o kojima je govorila bila su udaljena oko
devet metara od ulaznih vrata kue, ali mogla su biti i pedeset
kilometara, jer ja jedva da sam jedanput sila u prizemlje u po-
sljednja etiri mjeseca, a i tada uz Franovu pomo. Poela sam
plakati; ovaj put sam ridala i bila uasnuta.
Znamo da ti to moe, rekla je anelica i nestala.
Sljedei sam dan rekla Franu: elim da mi pomogne sii
3 0
u prizemlje, nosi me ako mora, ali pokuat u hodati do vra-
taaca na ogradi. Iznenadilo me kad je samo rekao: Dobro.
Uinimo to.
Pokazalo se da me Fran nije morao nositi, ali morala sam se
pridravati za njega i pustiti da me takorei vue. Kad smo stigli
do ulaznih kunih vrata, rekao je: Jesi li sigurna da eli izii
van sve do ograde? Potvrdno sam kimnula, ali drhtala sam jer
mi se to inilo kao vrlo dug put. Ali uspjeli smo doi do ograde
i natrag. Preplavili su me osjeaji; nisam mogla vjerovati da sam
uspjela to uiniti. Ali to me je i kotalo, jer kad sam se vratila
u kuu, rekla sam: Nema anse da se uspnem tim stubama na
kat. Osjeam se kao da me netko izmlatio, noas u spavati na
trosjedu.
I tako sam uinila, ne samo te noi ve i sljedei tjedan, jer
smo Fran i ja etali od ulaznih vrata do ograde sve ee. Dan
kad sam sama prela udaljenost do ograde i natrag, bio je sretan
dan. Zagrlila sam Frana i nismo se mogli prestati smijati, jer nam
je taj moj uspjeh bio jako vaan. Ve je bio kraj svibnja 2001.,
prolo je gotovo osamnaest mjeseci otkad mi je dijagnosticiran
ME.
Nije prolo dugo a ja sam sama, potpuno sama, hodala do
ruba naeg imanja, moda kakvih 100-tinjak metara, tamo i na-
trag do kue. I tako se nastavilo, male su udaljenosti postupno
postajale veima, sve dok nisam sama mogla proetati naim ima-
njem, do mjesta gdje se zemljite dodirivalo s glavnom cestom,
a to je udaljenost od kakvih etiristo metara. Kad su prola dva
mjeseca takvog postupnog oporavka, odluila sam da je doao
trenutak da Franu ispriam o anelu. Vidio je da napredujem i
ak i prije nego to sam mu sve ispriala, osjeala sam da zna
kako mi neto pomae da ostvarim tako veliki preokret.
Moram ti neto rei, rekoh mu jedne veeri dok smo
sjedili u dnevnoj sobi. Sjea se kad sam ti prije nekog vremena
spomenula sve one likove koji mi se pojavljuju u sobi? upitala
sam.
Da, ree on.
3 1
To je bila istina, zaista su mi se pojavljivali, a nakon toga
doao mi je jedan aneo i rekao mi da u ozdraviti. Zato sam
traila od tebe da mi kupuje voe i med, i zato sam htjela ono
kamenje i da mi ga stavlja na energetske toke. Izgledao je za-
ueno.
Pa... prekrasno je to ti se vraa energija i da se ponovo
osjea dobro, zaista je prekrasno!, rekao je. Vidjela sam i osje-
tila da eli sve razumjeti, ali to mu je bilo malo preteko. Idui
dan Fran je otiao na posao, a ja sam bila sama u sobi kad se
anelica pojavila.
Tako si dobro napredovala da smo svi zadovoljni s to-
bom, rekla je.
Da, ali moj mu misli da sam potpuno skrenula s uma,
odgovorila sam.
Frana prepusti nama; dat emo mu znak, nasmijeila mi
se anelica. Pogledala sam je; velianstveno je zraila, cijela je so-
ba bila ispunjena osjeajem lakoe i dubokim mirom.
Zato uvijek kae mi ili nama, u mnoini? upitala sam
je.
Zato to ima posla s aneoskim kraljevstvom i ima nas
mnogo, bio je njezin odgovor.
3 2
3
Vrlo poseban dar
K
akva je to bila radost to sam ponovo na nogama i opet mo-
. gu raditi normalne stvari sa svojom obitelji. Jednostav-
ne stvari poput odlaska u etnju, ili samo sjediti i gledati neki
program na televiziji s Franom i djeacima sve mi je to sad
bilo novo, kao da to nikad prije nisam inila. Zaista sam mogla
cijeniti te stvari i shvatila sam da su jednostavne stvari u ivotu
zaista dobre.
Ono to je takoer bilo vrlo dobro bila je injenica da je
moja iscjeljujua anelica, koja je imala tako golemu ulogu u mo-
jem ozdravljenju, jo uvijek esto bila sa mnom. Moda sam bila
nemarna, ali dotad mi nije palo na pamet da je pitam kako se
zove. Nisam ak ni znala imaju li aneli imena kao i ljudi. Zato
sam je pitala. Na moje iznenaenje odgovorila je jednostavno:
Ime mi je Anne.
Bila sam ushiena moja anelica je imala ime, Anne. Sad
sam je mogla zvati anelica Anne. Ne znam zato sam bila tako
sretna kad sam ula njezino ime; moda zato to mi se inilo da
u je lake prizvati budem li znala njezino ime te tako ostati u
kontaktu s njom, a to je bilo ono to sam eljela vie od svega.
Anelica Anne mi se sad pojavljivala nekoliko puta tjedno i jed-
33
nog dana, dok sam sjedila na trosjedu u dnevnoj sobi, stvorila
se preda mnom i rekla: Doao je trenutak da naui jedan vrlo
vaan dio svojeg rada s nama. elimo te nauiti da kanalizira.
Upitala sam je to joj to znai. Odgovorila je: Sad me u-
je i vidi zato to se mi dovedemo k tebi, ali mora nauiti kako
prizvati aneosko kraljevstvo i svijet duhova kadgod poeli. To
je poznato kao sposobnost kanaliziranja.
Bila sam vrlo iznenaena, ali takoer i uzbuena tim vijesti-
ma. Pomisao da u zaista moi pozvati anela k sebi, kad god
mi bude potreban, bila je izvanredna, ali to je bila istovremeno i
ponizna misao. Poele su me muiti sumnje.
Ne znam zasluujem li zaista takvu vrstu sposobnosti, re-
kla sam oklijevajui. Anelka Anne se nasmijeila i njeno rekla:
Prepusti nama da odluimo zasluuje li to ili ne. A onda mi
je rekla da uinim neto neobino.
U kuhinji ima telefonski imenik ute stranice; elim da
ga otvori na bilo kojoj stranici. Otila sam u kuhinju, uzela
sam ute stranice i vratila se u dnevnu sobu. Sjela sam i nasumce
otvorila knjigu negdje na polovici. Pogled mi je pao na oglas u
kojem se reklamira udruga komplementarne medicine u junom
Dublinu. Odmah sam znala da je ono to mi je anelica Anne
rekla o kanaliziranju bilo relevantno za tu udrugu, iako apsolut-
no nisam imala pojma to se tamo dogaa.
Primijetila sam da oglas spominje neke teajeve. Pretpostav-
ljam da biste ih mogli nazvati new-age teajevima, koji su se
redovito odravali u tom Centru. Onda je anelica Anne opet
progovorila.
elimo da ode tamo na jedan teaj. Vrlo je vano da to
uini. Odmah su me preplavile sumnje. Bila sam samo obina
kuanica, koja se jo uvijek oporavljala od ozbiljne bolesti a sad
se od mene trai da pohaam teaj koji me uope nije zanimao i
o kojem nisam znala apsolutno nita.
Ali ne mogu se samo tamo pojaviti, rekla sam. Nikoga
tamo ne poznajem. Ne znam nita ni o jednom od tih teajeva,
34
a mjesto je k tome kilometrima daleko, na junoj strani grada.
Zacijelo sam zvuala prilino oajno jer se anelica Anne nasmi-
jeila i rekla: Upamti, vjera je ta koja te podigla na noge i zbog
koje hoda, pa imaj sad jo malo vjere u ono to se od tebe trai
i sve e biti dobro.
I tako sam uzela telefon i nazvala broj Centra. Javio se en-
ski glas. Nije zvuala kao Irkinja, ali bila je vrlo ljubazna i rekla
da su ostala jo samo dva mjesta za teaj koji se bavi ljudskom
aurom. Predbiljeila sam se, iako sam imala tek nejasnu ideju o
tome to je zapravo ljudska aura.
Teajevi su bili kratki, samo dva popodneva svakog vikenda,
a onaj za koji sam se predbiljeila poinjao je sljedee subote.
Fran me u subotu odvezao u juni dio grada. Pogledala sam
zgradu prije nego to sam ula bila je prilino stara, od crvene
cigle, i imala sam dojam da je u njoj smjeteno nekoliko poslov-
nih tvrtki. Kad sam ula, primijetila sam oglasnu plou koja je
oglaavala razne aktivnosti koje su se tamo odvijale. Ploa me
uputila na drugi kat gdje je bio smjeten Centar. Za pisaim sto-
lom sjedila je djevojka, koja me odvela u veliku prostoriju bijelo
okreenih zidova. Tamo su se nalazile stolice poslagane u redove,
a na podu je bilo nekoliko velikih jastuka za sjedenje. Srameljivo
sam ula. Tamo se ve nalazilo desetak ljudi, a ja naravno, nisam
nikoga poznavala i osjeala sam se prilino nesigurno. Zaboga,
to ja radim ovdje? pitala sam se. Ovi su ljudi oito znali zato
su ovdje i vjerojatno su ve prije bili na nekom slinom teaju.
Bojala sam se da sam ula u skupinu koja donekle ivi alternativ-
nim nainom ivota, meu ljude koji su zainteresirani za stvari
kao to je joga, prirodno lijeenje i druge stvari o kojima nita
nisam znala.
Moj ivot prije bolesti bio je vrlo sretan, iako sam uglav-
nom bila obuzeta odgojem djece, to je znailo da sam ih ujutro
vozila u kolu i poslijepodne ila po njih, naveer im pomagala
oko domae zadae, odlazila na njihove nogometne utakmice ili
ih vikendima vodila na bazen. Bila sam sretna, ali kad sad na to
pomislim, moda sam imala premalo samopouzdanja i skrasila
35
sam se u prilino dosadnoj rutini a da toga nisam bila ni svjesna.
Meutim, bila sam vrlo svjesna koliko sam se nesigurno osjeala
dok sam stajala u onoj prostoriji okruena s toliko mnogo nepo-
znatih, ljudi.
Primijetila sam jednu djevojku kratke plave kose; bila je
mnogo mlaa od mene.
Zdravo, ja sam Jean, predstavila se. Ispruila sam ruku i
nasmijeila se.
Ja sam Penny, rekla sam i odmah sam se osjetila bolje;
barem sam razgovarala s nekim. Jean mi je onda nastavila priati
kako je vrlo zainteresirana za jogu i kako se nada da e jednoga
dana postati instruktorica. Takoer ju je vrlo zanimala ljudska
aura i ovo nije bio prvi put da pohaa teaj na tu temu. To me
je samo uvjerilo da je prostorija puna ljudi koji su tono znali
zato su tamo i to time ele postii. Osjeala sam se jo vie iz-
gubljenom i kao osoba koja tu ne pripada.
Naposljetku, u sobu je ula lijepa ena, po mojoj procjeni
imala je oko pedeset pet godina. Nije bila Irkinja, ali nisam mo-
gla rei odakle dolazi; imala je lijepu tamnu put i inilo mi se da
je moda Meksikanka ili Brazilka. Pozdravila je skupinu i rekla
nam da se zove Emmy-Lou te da e voditi teaj o ljudskoj auri.
Iza nje je bio stalak s papirnatim blokom, i inilo se da je na
nekoliko stranica nacrtan obris ljudskog tijela; oko svakog obri-
sa bile su jarke boje razliitog intenziteta. Emmy-Lou je poela
objanjavati kako je aura energetsko polje koje zapravo izbija iz
tijela te da neki ljudi zaista mogu vidjeti tue aure. Nastavila je s
predavanjem jo dvadesetak minuta i inilo mi se zanimljivo, ali
malo izvan dosega mojeg razumijevanja. Onda je rekla da emo
napraviti jednu vjebu kako bismo vidjeli moemo li odrediti gdje
su zapravo nae aure. Podijelila nas je u parove, ali kako je broj
polaznika bio neparan ona je u toj vjebi bila moja partnerica.
Prvo to smo morali uiniti bilo je da sjednemo jedno na-
suprot drugome i pokuamo se usredotoiti na partnerovu auru.
Poela sam se koncentrirati na podruje oko Emmy-Louine gla-
36
ve, ali dogodilo se neto zbog ega sam zamalo skoila sa stolca.
Dok sam je gledala, iza nje se, niotkuda, pojavio golemi ameriki
Indijanac. Nije izgledao kao oni Indijanci koje viate u vestern
filmovima na televiziji; imao je tamnosmeu put, vranu crnu ko-
su i bio je odjeven u tradicionalnu indijansku odjeu, saivenu
od koe. Ali takoer je na sebi imao neto to je izgledalo poput
moderne odjee. Sigurno je bio vii od metar i osamdeset centi-
metara i bio je vrlo impresivan. Zagledao se u Emmy-Lou bio
je to ponosan pogled pun ljubavi, kao da je zaista zainteresiran
za nju i vrlo zadovoljan njome.
Emmy-Lou se opet obratila skupini, a prikaz Indijanca iza
nje je izblijedio. Nisam znala to da uinim. Iznenadila sam se jer
to se dogodilo tako nenadano i naglo. Emmy-Lou je zatim dala
upute za drugu vjebu. Ovaj put smo morali ustati i okrenuti se
suelice, udaljeni oko est metara, te smo polako trebali koraa-
ti jedno prema drugome i fiziki pokuati osjetiti gdje poinju
naa energetska polja. Dotad ve nita nisam razumjela, mogla
sam samo misliti o zapanjujuem prizoru koji sam netom vidjela.
Kad sam se pribliila Emmy-Lou, ponovno se dogodilo. Ovaj put
se niotkuda pojavilo vie Indijanaca, i inilo se da su na nekom
mjestu u indijanskom rezervatu. Bio je tu isti onaj Indijanac ot-
prije, ali ovaj put sa enom, a do njih je stajalo neto nalik vuku.
Opet su se samo smijeili i inilo se da razgovaraju meusobno,
prije nego to su pogled pun ljubavi usmjerili prema Emmy-Lou.
Bila sam potpuno zbunjena. Evo me tu, gdje pokuavam shvatiti
to se govori o aurama i energetskim poljima, a istovremeno sam
svjedokom tih zauujuih prizora, oito iz indijanskog rezerva-
ta. Zato mi se to dogaa? Tko su ti ljudi? to ele? Nisam znala
odgovor ni na jedno od tih pitanja, ali bila sam vrsto uvjerena
da Emmy-Lou ima odgovore.
Poslije jo dvije vjebe, Emmy-Lou je privela sastanak kraju,
zahvalila je polaznicima i rekla da se opet vidimo sutra. Svi su
polako poeli izlaziti iz prostorije, ali prolazei pokraj Emmy-Lou
zastala sam i rekla joj: Smijem li vas neto pitati? Svakako,
nasmijeila se. Jeste li na bilo koji nain povezani s amerikim
37
Indijancima? upitala sam je. Zagonetno me pogledala i rekla:
Da, u sebi imam indijanske krvi, kako ste to znali? Onda
sam joj ispriala to mi se dogodilo tog poslijepodneva i to sam
vidjela. iroko se nasmijeila kad sam spomenula dvoje Indijanaca
i vuka.
To nije bio vuk, rekla je. To je Sabre. Bio je pas mojega
djeda, a ono dvoje ljudi su moj djed i baka; odgojili su me u in-
dijanskom rezervatu u Aljasci. Ostala sam zaprepatena. Mogla
sam jedino izgovoriti: Zato su mi se pokazali? ele li neto?
Emmy-Lou se nasmijeila i dotaknula mi ruku.
Mislim da nita ne ele osim da mi daju do znanja da me
vole i da su tu za mene, odgovorila je. Ali onda je rekla jo
neto to me zaista iznenadilo.
Nadareni ste, imate dar komunikacije sa svijetom duhova
i prva ste osoba, osim mene same, koja je uspjela prodrijeti do
mojih djede i bake. Imate predivnu sposobnost za kanaliziranje.
Emmy-Lou me zamolila da odem s njom u prizemlje na ka-
vu. Sile smo u malu kuhinju, kojom su se oito sluili svi koji
su radili u toj zgradi, ali tada tamo nije bilo nikoga pa smo sjele.
Odjedanput sam se osjetila oputeno i ugodno s Emmy-Lou i
odluila sam joj rei razlog zbog kojeg sam se upisala na teaj.
Sjedila je i pomno me sluala dok sam joj priala o svojoj
bolesti, o andelici Anne i postupnom oporavku. Onda sam joj
rekla kako sam nasumce otvorila ute stranice tono na onom
mjestu gdje je bio oglas Centra i kako mi je andelica Anne rekla
da odem na teaj i nauim kanalizirati.
Oho, to je zauujua pria, rekla je kad sam zavrila.
Imate vrlo poseban dar. Mislim da ne biste trebali pohaati te-
aj o ljudskoj auri, nego onaj o meditaciji. Upitala sam je zato
i odgovorila je: Otkrit ete da ako znate meditirati i potpuno
se umiriti, bit e vam mnogo jednostavnije doprijeti do anela i
duhovnog svijeta.
Odjedanput mi je sve imalo vie smisla. Svaki put kad bi mi
se anelica Anne pojavila, za mene je to bilo istinski predivno
38
iskustvo, ali onda sam se morala vratiti u svakodnevnicu sa svim
obvezama i to mi se nije nimalo svialo. Osjeala sam se nemir-
no i eznula sam za trenucima kad e se anelica Anne ponovo
pojaviti. Ali sad, tu je Emmy-Lou koja mi govori da je potrebno
samo da se opustim i budem mirna, ne samo zbog sebe, nego i
zato da bih, kad god to poelim, stupila u kontakt s aneoskim
kraljevstvom i svijetom duhova. Nije mi se moralo dvaput rei
odluila sam nauiti ispravno meditirati.
Dan poslije teaja anelica Anne mi se pojavila u mojem
domu.
Bila si vrlo uspjena na teaju; svi smo zadovoljni s to-
bom, rekla je. Tvoja sposobnost za kanaliziranje e jaati i
postati jasnija to je vie bude koristila, objasnila je. Ono to
je Emmy-Lou rekla o meditaciji je tono, ali takoer elim da
zna da je meditacija jednostavan proces; to je samo sposobnost
stiavanja uma, a kad ti je um tih, bit e ti mnogo lake komuni-
cirati s nama. A sad u te, ako nema nita protiv, provesti kroz
jednostavnu meditaciju. Ova posljednja reenica zapravo je bila
vrlo ublaena u odnosu na ono to je slijedilo.
Anelica Anne mi je rekla da se opustim i zamislim kako
sjedim pokraj bistre rijeke, dan je prekrasan, a rijeka blago te-
e pokraj mene. Zatim mi je rekla da zamislim kako me rijeka
odnosi na mjesto velike smirenosti unutar mene same. Kako
sam sve vie ulazila u to mjesto savrenog mira, uinilo mi se da
anelica Anne sve vie blijedi, toliko da sam se uplaila kako e
nestati, ali onda je njezina prelijepa svijetloplava energija ponovo
poela lagano pulsirati i snanije sjati.
Postajala je sve blistavija, a onda je poela pulsirati takvim
intenzitetom da sam osjetila kako mi je to previe, da ne mogu
vie podnijeti, ali nekako sam znala da moram ostati fokusirana.
A onda kao da se dogodila neka prilagodba s mojom vlastitom
energijom; inilo se kao da se spojila s onom anelice Anne i
mogla sam je i dalje nastaviti gledati. Nasmijeila mi se, a ja sam
se osjeala uzvieno.
Dobrodola kui, rekla je.
3 9
Kui? upitah. Zar sam kod kue?
Da, dobrodola u kraljevstvo anela. Sve si dobro uinila i
vrlo smo ponosni na tebe, odvratila je.
Onda sam primijetila da druga boja ulazi u njezino udesno
svijetloplavo prozrano tijelo. Ovaj put bila je to lijepa zelena ni-
jansa; svjetlucala je i kao da se koncentrirala oko njezina lijevog
ramena. Zatim joj je oko glave poela pulsirati nijansa apsolutno
velianstvene grimizno-ljubiaste boje. Stajala je preda mnom i
zraila pobonost.
Tvoje boje, rekoh. Razliite su, sad ih je mnogo vie.
Jo dok sam govorila, vidjela sam kako se u razliitim dijelovima
njezina prozranog tijela poinju oblikovati neobino intenzivne
boje. Postajale su tako jake da sam morala skrenuti pogled u
stranu. Osjeala sam kako mi suze naviru na oi. Bilo je kao da
nisam dostojna vidjeti da se takvo to dogaa preda mnom.
U redu je, budi mirna, budi mirna, smirivala me anelica
Anne. Kad gleda moje boje, gleda aneosko kraljevstvo. Rekla
sam ve prije da nas ima mnogo pa zato ima i mnogo boja.
Neto se istinski nevjerojatno poelo dogaati. Dok sam u
udu promatrala lijepe boje, one su poele poprimati obrise po-
jedinanih anela. Pogledala sam u zelenu boju na ramenu ane-
lice Anne i tamo se poeo materijalizirati visoki aneo mukog
roda; njegove su se boje izmjenjivale od zelene do nijansi svijetle
ruiaste. Kaem da se poeo materijalizirati aneo mukog ro-
da, ali sad znam da aneli zapravo nemaju rod, nego se nekome
prikau kao muko ili ensko, ovisno o tome kako osoba koja
komunicira s njima percipira anela. Ovaj koji se stvarao pred
mojim oima bio je visok mukarac, koji je imao najbrinije lice
koje sam ikad vidjela. Oi su mu bile blage i sjale su ljubavlju.
Onda je progovorila anelica Anne: Ovo je arhaneo Rafael,
Boji sluga. Ovdje je da pomogne svakome tko pati od bolova,
naroito ako se ne moe rijeiti prolih boli ili trauma ili ako je
pod bilo kakvom medicinskom skrbi. Arhaneo Rafael je tu da
ti pomogne. Mora ga samo pozvati. Arhaneo je zatim izblije-
dio i stopio se sa svijetlim tijelom anelice Anne.
40
Tada mi je pogled privukla jaka nijansa grimizno-ljubiaste
boje koju sam vidjela oko glave anelice Anne, i preda mnom se
stvorio drugi prelijepi aneo. Ovaj je imao mnogo sitniju figuru,
a lice mu je bilo kao da se zabavlja. Izgledalo je kao da mi eli
ispriati vic, ali trenutak nije ba povoljan; oi su mu treperile i
smijale se.
Ovo je arhaneo Gabriel, rekla je anelica Anne. On
je predivan aneo usmjeravanja, ili ako ti u ivotu treba vie hu-
mora i smijeha on je tu. Isto tako ako planira obitelj i treba ti
savjet, on ti je na usluzi.
Zatim se preda mnom stvorio drugi aneo. Bio je vrlo im-
presivan, vrlo vrst i odavao je dojam jakog autoriteta. Njegove
su boje sjajile blistavo bijelo, a oko njega su iskrili zlatni pro-
plamsaji. ak se i glas anelice Anne promijenio iz potovanja
dok ga je predstavljala.
Ovo je arhaneo Mihael, nositelj Bojeg maa pravde i
plamena svjetlosti, rekla je, kao da i sama osjea strahopoto-
vanje prema njemu. Mihael je uvijek tu za vas koji se osjeate
izgubljeni ili bez nade. Moda imate problem s alkoholom ili
drogom i svijet vas je odbacio; ako je tako, okrenite se arhanelu
Mihaelu i zamolite ga da svoj ma zatite usmjeri prema vama i
vai e se svjetovni problemi otopiti.
Stopala anelice Anne bila su obavijena lijepom nijansom
ute boje, i dok sam gledala, pojavio se jedan aneo manji od
ostalih.
Ovo je arhaneo Uriel, rekla je anelica Anne. Ako
vam ivot postane dosadan ili vas zbunjuje, samo pozovite Uri-
ela. Ako osjeate da samo besciljno plutate ili ste stalno na ra-
skriju ivotnih puteva, on e vam u ivot unijeti Boju ljubav i
smirenost.
Dok sam gledala anelicu Anne, primijetila sam da joj se
boje opet vraaju u njezinu prvotnu svijetloplavu. Pogledala me
je i rekla: Postoji jo mnogo drugih anela i s vremenom e
ih upoznati i raditi s njima. Svaki od njih ima sposobnost po-
magati i voditi ljude u svim podrujima svakodnevnog ivota.
41
Oni samo ele donijeti radost, mir, ljubav, napredak i obilje u
ljudske ivote, ali upamti, cijelo aneosko kraljevstvo sastoji se
od ljubavi Boje koja ve ivi unutar svakoga pojedinca. Idi sad i
poni djelovati.
Rekavi to, njezina se energija poela rasipati i polako je ne-
stala, no znala sam duboko negdje u sebi da ono to mi je bilo
pokazano, predstavlja samo poetak dugog putovanja na koje
sam se spremala poi aneli i ja.
42
Planina promjene
P
rije tri godine odluila sam podnijeti zahtjev za promjenu
osobnog imena i legalno ga promijeniti iz Penelope Gibbs
u Francesca Brown. Nije to bila lagana odluka i prouzroila je
prilino mnogo metea i nezadovoljstva, ne toliko meni koliko
mojoj uoj i iroj obitelji.
Objasnit u razloge zbog kojih sam to uinila, a oni e se
itateljima ove knjige uiniti prilino ekscentrinima. Meutim,
na kraju krajeva, za mene je to znailo samo uiniti ono to
su aneli od mene traili, a kao i obino, bili su apsolutno u
pravu.
Kad smo se doselili u Blanchardstown, odmah smo se spri-
jateljili s jednim mladim parom, Kieranom i Catherine, koji su
ivjeli odmah do nas. Bili su sjajni susjedi i zaista smo postali
dobri prijatelji u vrlo kratkom vremenu. Kao to moete i zami-
sliti, bili smo presretni kad su nam rekli da se planiraju vjenati,
a jo sretniji kad su nas pozvali na vjenanje u kolovozu 2001.
Vjenanje se trebalo odrati u Letterkennyju, u okrugu Donegal,
jer Kieran potjee iz Sjeverne Irske. Trebalo je biti u subotu pa
smo Fran i ja odluili otputovati u Donegal u petak i vratiti se u
Dublin odmah u ponedjeljak.
43
4
Krenuli smo rano u petak ujutro, jer je put do Donegala dug
ako se ide automobilom. Moja je energija svakim danom sve vie
jaala, osjeala sam se sretno i radovala se vikendu pred nama.
Putovali smo moda nekoliko sati kad mi je odjednom u
mislima bljesnula slika neke planine. Bila je vrlo stvarna i mogla
sam vidjeti svaki detalj na njoj. Tad sam ve znala da kad mi
aneli poalju sliku bilo ega, onda to ima neku svrhu pa sam
obratila veliku pozornost na prizor koji sam ugledala. Vidjela
sam stazu koja je vodila uzbrdo i inilo se da ide preko planine.
Imala sam osjeaj da je mnogo ljudi prolo tim putem. Prizor
planine je bio prekrasan, ali takoer sam osjetila da to mjesto
obavija tuga. Slika planine je naposljetku izblijedjela, ali ostao mi
je jak osjeaj da je planina vana i da u je ponovo vidjeti. Rekla
sam Franu to sam vidjela, a on mi je odgovorio da se moda
radi o jednoj od planina u Donegalu i da moda samo vidim po-
druje u koje putujemo i gdje emo provesti vikend. Ali ja sam
znala da planina ima mnogo vee znaenje od toga.
Kad smo napokon stigli u Donegal, uzeli smo sobu u ho-
telu, a Fran je odluio otii u etnju da protegne noge. Ja sam
odluila ostati u sobi i moda malo pridrijemati. Samo to sam
legla na krevet, a u svijesti mi se ponovo pojavila slika planine.
Ovaj put je bila jo ivlja; vidjela sam ljude kako se kreu po sta-
zi, a onda zaula i glas koji je izgovorio sljedee rijei: Ovo je
mjesto gubitka i velike promjene. To je sve to je rekao i onda
je slika izblijedjela. No sad sam vrsto odluila saznati vie o toj
planini i zato se ini da je toliko vana anelima.
Te smo veeri Fran i ja veerali u hotelu, a onda smo od-
luili otii u neki pub na pie. Ponovo sam Franu rekla da sam
vidjela planinu i da je oito vano da saznam neto vie o njoj. I
tako, dok je za ankom naruivao pie, upitao je barmena ima li
u blizini kakvih planina.
Planine? uzvratio je. Jedina planina koju je ovdje vri-
jedno vidjeti je Muckish. im mi je Fran izgovorio ime Muc-
kish, znala sam da je to planina koju sam viala i da moram otii
tamo.
44
Sljedei smo dan uivali u prelijepom vjenanju Kierana i
Catherine. Ceremonija je bila krasna i izgledalo je da e potrajati
dugo u no kad sam se okrenula Franu i rekla: Mislim da je
vrijeme da krenemo na spavanje. elim rano ustati i biti spremna
ujutro poi saznati neto vie o Muckishu.
Kad smo ujutro krenuli automobilom prema planini lagano
je kiilo. Dok smo vozili seoskim cestama, odjedanput sam posta-
la svjesna da imam osjeaj velikog iekivanja. Nisam znala ega,
ali znala sam da se u tom trenutku nalazim tono gdje treba.
Kad smo izali iz jednog zavoja, pred nama se pokazala pla-
nina. Stajala je pred nama kao da neto uva i kao da pazi kome
e otkriti svoju tajnu. Dok smo stajali u podnoju, vidjela sam
istu stazu kao i ranije u mislima; uspinjala se i vodila preko pla-
nine. Polako smo poeli pjeaki sve dok nismo doli do pravog
puta koji je vodio na planinu. U jednom trenutku, dok jo nismo
stigli ni do pola puta, naili smo na kip Djevice Marije. Na obli-
njem zidiu sjedio je neki starac.
Budite paljivi dok se uspinjete, danas je vrlo klizavo,
upozorio nas je. Kimnuli smo mu i nastavili dalje. Kako smo na-
predovali, put se nakratko sputao nizbrdo i odveo nas u malu
udolinu. Odjedanput mi se promijenila svijest. Sve se promije-
nilo. Kao da je cijela dolina poprimila drugu dimenziju, sve je
oivjelo, potpuno oivjelo. Sve je u jednom trenutku postalo ne-
okaljano cjelovito to je jedini nain na koji to mogu opisati.
Dogodilo se poput munje ak i bre. Mogla sam uti travu
kako raste; osjetila sam oko sebe sve male ivotinje na planini;
ptice su letjele i inilo mi se kao da sam s njima u letu. Imala
sam vrlo udan osjeaj da razumijem kako sam napravljena od
iste tvari kako i trava, nebo, planina i sve na njoj. Odjedanput
sam shvatila pravo znaenje Bojeg svijeta. On je jedno. Stvorio
ga je Bog i iako su u njemu mnoge ivotinje i ljudi i stvari, svijet
je ve savreno cjelovit postoji samo Bog koji se pojavljuje u
obliku ivotinja, ljudi i stvari. Sve je jedno. To me otkrie zapre-
pastilo. Osjetila sam se kao osoba potpuno neznaajnom; zapra-
vo, u tom sam trenutku i na tom mjestu nestala.
45
Okrenula sam se pokuavajui neto rei Franu, ali nisam
mogla; ono to sam doivjela bilo je izvan rijei, rijei to nisu
nikako mogle opisati. inilo se da sve savreno postoji u ovom
golemom prostoru; sve je jednostavno bilo tamo u boanskom
poretku, onako kako je Bog smislio. Bilo je savreno isto.
Na neki nain znala sam da bismo se trebali nastaviti penja-
ti pa smo krenuli dalje sve dok pred sobom nismo ugledali malu
istinu. Rekla sam Franu da u poi jo malo naprijed i sjesti, jer
sam eljela zastati i pokuati shvatiti sve to mi se dogaalo. Ali
nisam imala vremena sjesti.
Niotkuda se pojavila dama odjevena u neto to je izgledalo
kao prilino stara ali dobra ladanjska odjea od tvida. Pojavila
se preda mnom na istini. Znala sam da je anelica iako je ni-
kad prije nisam vidjela. Zraila je ljubaznou iako je izgledala
prilino ozbiljno. Bolje sam pogledala kakvu to odjeu ima na
sebi; bila je to neka vrsta pelerine od tvida koja joj je padala do
struka, a veliki bro ju je drao na ramenima. Imala je suknju od
grubog tvida i otvorene sandale vezane konom vrpcom visoko
iznad glenjeva. Iako je odjea izgledala prilino grubo, ipak je
bila kvalitetna, a anelica je zraila sigurnou, kao da je ovo nje-
zino mjesto, i osjea se kao kod kue. Onda je progovorila.
Ovo je mjesto gubitka i velike promjene. Iste rijei koje
sam ula prije u hotelskoj sobi. Nisam se mogla dosjetiti to bih
drugo rekla osim: Zato si me dovela ovamo?
Svi mi moramo davati, odgovorila je. Sad je doao tre-
nutak da nam da svoje ime. Pogledala sam je zbunjeno dati
im svoje ime, to je time htjela rei?
Ne razumijem; eli da ti dam svoje ime? upitala sam.
Da, vie nisi Penelope Gibbs. Odsad e biti Francesca
Brown, odgovorila je.
Francesca Brown? zbunjeno sam ponovila. Nikad ni-
sam ula za nju. Zato bih tako promijenila svoje ime? Je li ona
netko koga u upoznati?
Penelope Gibbs je mrtva; oduvijek si bila Francesca Brown,
46
ula sam odgovor. Dok si bila bolesna, tvoja je dua zazivala.
elju da ode kui. Bog je uo te povike i uzeo je tvoju duu. Ali
tvoje putovanje ovdje na Zemlji jo nije gotovo; jo ima posla
pa si se vratila, ali odsad e biti poznata kao Francesca Brown.
Ona je tvoj pravi identitet i kroz nju e obavljati na posao ov-
dje na Zemlji.
Ali nisam umrla; moja me dua nikad nije napustila,
rekoh i dalje smetena.
Sve se dogaa zbog nekog razloga. Bog ima mnogo nai-
na; dua te napustila i sad si Francesca Brown. Imaj vjere; sve je
u redu, odgovorila je anelica. Pogledala me i nasmijeila se.
Osjeala sam kako me ispunjava njezina blaga energija, ali prije
nego to sam stigla ita rei, energija joj je poela blijedjeti, ostav-
ljajui me samu na planini i prilino udaljenu od Frana.
Sjela sam na oblinji veliki kamen. Shvatila sam da drhtim i
da sam potpuno zbunjena. Moe li to biti istina? Je li me moja du-
a zaista napustila tijekom bolesti? U jednoj fazi zaista je izgledalo
kao da me je sve napustilo; sva mi je energija nestala, ali nikad
nisam izgubila volju za ivotom i nikad nisam dobila neki znak
da je Bog uope zainteresiran za moj ivot, sve dok mi se nije pri-
kazala anelica Anne. No upravo sam doivjela ovo iskustvo i ova
je anelica bila sigurna da sad imam nov identitet nekoga tko
se zove Francesca Brown. Tada se pojavio i Fran i sjeo uz mene.
Jesi li dobro? Dugo si samo zurila u to jedno mjesto,
ree on pokazavi na mjesto gdje se bila pojavila anelica.
Ne znam, odgovorila sam. Dogodilo mi se neto vrlo
neobino. Ispriat u ti kasnije. Osjetila sam da mu sad ne mo-
gu ni poeti objanjavati to se upravo dogodilo.
Kia je sad poela jae padati i trebali smo se poeli sputati
s planine. Bilo je prilino naporno popeti se dovde i tlo je posta-
lo klizavo, ali ipak nisam eljela napustiti to mjesto. Kao da sam
prije polaska morala otkriti jo neto.
Meutim, Fran je inzistirao da krenemo natrag. Polako smo
poeli silaziti, pomno pazei jer je tlo niz padinu bilo vrlo vla-
47
no. Kad smo naposljetku stigli do mjesta na kojemu se nalazio
kip Djevice Marije, starac kojeg smo ranije vidjeli, jo je bio tamo
i pozdravio nas je.
Jeste li uivali u etnji? upitao je.
Jesmo, odgovorila sam. Planina je lijepa. Jeste li vi
odavde?
Itekako jesam, i moj otac prije mene, i njegov otac tako-
er, ree on nasmijavi se.
Znate li zato se ova planina zove mjestom velikog gubitka
i velike promjene? upitala sam.
Naravno da znam, ree on. Mnogi ljudi koji su u doba
gladi odlazili u Ameriku i Australiju, morali su prijei ovu plani-
nu kako bi iz Donegala stigli u luku Derry. Pokazao je rukom
na mosti koji smo ranije vidjeli i rekao: Ovaj most je poznat
kao Most tuge. Mnogo je ljudi stajalo na njemu i gledalo za so-
bom u selo koje su ostavljali kao i svoju voljenu obitelj. Okrenuli
bi se, mahali svojim voljenima, koji bi im uzvratili, a onda bi
napravili jo nekoliko koraka i zauvijek otili u novi svijet.
Dok je govorio osjetila sam kako mi naviru suze; mogla
sam osjetiti gubitak tih ljudi davno prije, tugu koja je bila gotovo
nepodnoljiva. Sad sam razumjela zato sam dovedena ovamo
ovo je zaista bilo mjesto gubitka i velike promjene i od mene se
sad trailo da se promijenim. Trailo se da se neega odreknem.
Ba kao to su i se i oni emigranti prije mnogo godina morali
odrei svojih dragih, kako bi prokrili put prema neem novom,
tako se i od mene sad trailo da se odreknem neeg dragocjenog
tako da novo moe doi i poeti djelovati.
Zahvalili smo starcu i rukovali se s njim. vrsto mi je sti-
snuo ruku i rekao: Ako smijem pitati, kako se zovete, gospo-
o?
Francesca, rekla sam. Francesca Brown.
Ako sam mislila da e doivljaj s planine Muckish biti jedi-
no iznenaenje koje su mi aneli pripremili za taj dan, prevarila
sam se.
48
Fran i ja odluili smo se vratiti u hotel drugim putem jer je
jo bilo rano poslijepodne. Vozili smo se sve dok nismo stigli do
prelijepe plae, gdje smo stali i odluili malo proetati. Dok smo
hodali, pokuala sam Franu objasniti to se dogodilo na planini i
da me je anelica zamolila da promijenim ime. Izgledao je stvar-
no zabrinut dok sam mu detaljno prepriavala to mi je anelica
rekla da uinim.
Sto emo rei djeci, tvojoj obitelji, mojoj obitelji? upitao
je zabrinuto. Pomislit e da je sve to suludo i udno.
Mislim da se ne mora sve dogoditi odjedanput, uzet emo
si vremena i isplanirati, rekoh. Onda sam se sjetila rijei aneli-
ce i rekla: Vjeruj. Bog ima mnogo raznih naina.
Kad smo otili s plae i poeli se voziti natrag prema hotelu,
naili smo na jedan drugi hotel. Poela je padati veer i u prvom
sumraku ugledali smo treperava svjetla hotela.
Zastanimo ovdje i popijmo neto, predloio je Fran. Mi-
slim da je osjeao kako nam je oboma potrebno pie nakon onog
to se dogodilo na planini! Pristala sam pa smo skrenuli prema
hotelu. Onda se dogodilo neto neobino. Dok sam gledala par-
kiralini prostor ispred hotela, na kojemu je bilo mnogo autobusa
i nekoliko automobila, postala sam svjesna pet ili est anela koji
su stajali iza nekih ljudi, a svi su oni ulazili u hotel. Odmah sam
pomislila da to moraju biti aneli uvari, jer su ih pratili sasvim
izbliza i inilo se da je svaki aneo zainteresiran samo za odree-
nog ovjeka. Bilo je kao da ih s ljubavlju prate u stopu.
Dok sam iva, neu zaboraviti to se dogodilo sljedee. Kad
smo uli u hotel, aneli su doslovno bili posvuda, cijela je zgrada
bila osvijetljena njihovim arobnim svijetlim tijelima. Taj me je
prizor preplavio i nisam mogla skrenuti pogled. inilo se da je
tamo doslovce na desetke anela. Uli smo u predvorje hotela i
naruili pie. Kako su novi ljudi ulazili, tako su ih pratili aneli
iza ili pokraj njih i sve se vrijeme inilo da je svaki aneo potpu-
no zaokupljen pojedinom osobom.
Naposljetku, svi su ljudi otili iz hotelskog predvorja, i pro-
storija kao da se zamraila dok je zaudna energija anela izlazila
49
s ljudima. Ali jo mi je neto privuklo pozornost: iako je svaki
aneo sjajio apsolutno jarkim svjetlom, neki od ljudi koje su oni
pratili nisu izgledali dobro, zapravo jedno ili dvoje izgledali su
doista bolesno.
Odnekud smo zauli neku glazbu; zvualo je kao da svira
ivi sastav, a ja sam prepoznala jednu pjesmu uz koju sam pri-
je mnogo godina plesala. Nakon nekog vremena ustala sam da
odem u zahod i dok sam se vraala, glazba je postala zaista glasna
i inilo se da dolazi iz jedne pokrajnje prostorije. Nisam mogla
odoljeti; morala sam proviriti u tu sobu.
Ono to sam vidjela kad sam otvorila vrata, natjeralo me da
se ukipim na mjestu. Posvuda su bili aneli; njihova prisutnost
je bila toliko jarka da je cijela prostorija bila osvijetljena poput
prekrasnog kaleidoskopa od te energije ljubavi. Kad bi neki ljudi
ustali i zaplesali, izgledalo je da su aneli presretni zbog toga, a
neke sam vidjela kako stoje iza ljudi i pokuavaju ih navesti da
ustanu i zapleu; bio je to radostan i blistav prizor. Odjedanput
sam osjetila potrebu da im se pridruim u plesu pa sam otila na-
trag u predvorje pitati Frana eli li mi se pridruiti u sobi za ples.
Ali ne moemo samo tako ui i poeti plesati. Nikoga ne
poznajemo, protivio se on.
Imam osjeaj da e sve biti u redu, samo mi vjeruj, od-
govorila sam mu i povukla ga da ustane sa svoje stolice. Kad smo
uli u prostoriju, pred nama je plesao jedan par i odmah su nam
oslobodili prostor kao da nas pozivaju da zapleemo. Sastav je
svirao drugu melodiju izvrsnu za ples i Fran i ja smo poeli
uivati dok smo plesali sa svim tim dragim ljudima a vjerojat-
no i s etrdeset anela! Ostali smo i otplesali jo tri plesa sve dok
se nismo malo umorili i sjeli na stolce, poredane uz zidove. Onda
su dvije djevojke, otprilike u kasnim dvadesetim godinama, dole
i sjele do nas.
Svi se izvrsno zabavljaju, rekla sam jednoj od njih.
Da, odgovorila je. Jeste li doli sa skupinom iz Galwaya
ili iz Dublina? Morala sam joj rei istinu da smo se Fran i ja
nepozvani uvukli na njihovu zabavu, jer nam se inilo da je jako
5 0
dobra. Glasno se nasmijala i rekla: Dobro nam doli; sjajno je
ustati i otplesati, dobro je to za duu. Sloila sam se s njom i
zahvalila joj na dobrodolici.
Zakljuili smo da je vrijeme da se vratimo u svoj hotel na
veeru. Ali dok smo hodali preko hotelskog parkiralita prema
svojem automobilu, neto mi je privuklo pozornost. Blizu naeg
auta bio je parkiran veliki bijeli autobus, a na njemu je crvenim
slovima bilo ispisano ime jedne velike dablinske bolnice za lije-
enje raka, dok sam na drugom autobusu primijetila ime dobro
poznate grupe za potporu oboljelima od raka. Onda mi je sinu-
lo. Svi oni ljudi u hotelu bolesnici su u razliitim fazama bolesti,
a s njima su njihovi aneli uvari koji im daju potporu u onome
to je vjerojatno najtee razdoblje u njihovim ivotima.
Dok smo se vozili natrag u svoj hotel u Letterkennyju, osje-
ala sam se tako poaenom i poniznom zbog tih zauujuih
ljudi, njihova duha i energije. Nala sam utjehu u spoznaji da su
njihovi aneli uvari uz njih. Poeljela sam zaustaviti automobil,
vratiti se i rei svakome od njih tu veliku istinu, da su aneli u-
vari uz njih, ali nekako sam znala da jo nije moj zadatak da im
to kaem.
51
5
Duhovni vodii
je preminuo i otiao s ove zemlje, ali vraa se pomagati ljudskim
biima na njihovu ivotnom putu dok su jo na zemlji. Neki
duhovni vodii visoko su razvijena bia koja ljudima mogu do-
nijeti veliku utjehu u ivotu, dok su drugi manje razvijeni i nji-
hov zadatak u svijetu duhova nije toliko jasan. Ljude koji mogu
kontaktirati s duhovnim vodiima ponekad zovemo mediji ili
vidovnjaci.
Aneo je nebesko bie svjetla koje alje Bog. Ali zadaci koje
obavljaju duhovni vodii i aneli potpuno su razliiti. Neki du-
hovni vodii mogu predstavljati veliku utjehu onima koji ive na
Zemlji, no aneo nam zapravo moe pomoi da se pribliimo
Bogu; oni su Boji glasnici i njihovo je svjetlo zapravo Boje
svjetlo.
Imam mnogo duhovnih vodia koji mi se redovito javljaju.
Jedan od njih je ameriki crnac, gospodin po imenu Eamon. Kad
mi se prvi put javio rekao mi je da imam velik dar i da mogu
donijeti mnogo sree i utjehe ljudima, da bi volio suraivati sa
mnom. Pristala sam. Eamon je neprekidan izvor dobrog raspolo-
53
udi me esto pitaju koja je razlika izmeu duhovnog vodia
i anela. Dakle, duhovni je vodi razvijena dua nekoea tko
enja i pozitivne energije, a posebno dobro suosjea i brine se za
nas na zemlji, koji smo upravo izgubili voljenu osobu. Imala sam
mnogo ugodnih i pozitivnih susreta s biima iz duhovnog svijeta,
a sve zahvaljujui Eamonovim savjetima i pomoi.
Jedan susret za koji je zasluan Eamon, ostat e mi dugo u
sjeanju, jednostavno zato to je bio vrlo lijep. Jedna starija gos-
poda dola mi je u posjet. Njezin sin doveo ju je do mojih ula-
znih vrata; imala je sedamdesetak godina i izgledala je prilino
staro i tuno. Kad smo poele razgovarati, iznenada mi se poja-
vio Eamon i rekao: Imam ovdje nekoga tko jako eli pozdraviti
ovu gospodu. Tada se pojavio visok, zgodan mukarac i stao
pokraj gospode. Znao je sve o njoj i govorio gdje su bili kad su
udvarali jedno drugome, a onda i o njihovu branom ivotu.
Reci joj da je volim i da svake veeri lijeem pokraj nje
u krevet, prije nego to zaspi, ree on. ena je poela plakati
i rekla je da osjea njegovu prisutnost pokraj sebe svake veeri.
Onda je mukarac nabrojao mnoge pjesme koje su oboje voljeli i
uz koje su obino plesali te mjesta na koja su esto odlazili.
Reci joj da je nikad nisam zaboravio, zapravo nikad ni-
sam otiao od nje ni za milimetar, svih ovih godina otkad smo
razdvojeni, ree on s osmijehom ljubavi. Ali sad joj reci da
moram ii, jer me na stolu ekaju jetrica s lukom i ne elim da
mi se ohlade.
Prenijela sam joj to mi je mukarac rekao, a ona je, narav-
no, potvrdila da su mu jetrica s lukom bila omiljelo jelo jeo ih
je najmanje dvaput tjedno. To je bio tako dirljiv prizor da smo
gospoa i ja malo zaplakale, a onda se nasmijale i neko vrijeme
ugodno avrljale. Onda je nazvala svojeg sina da doe po nju.
Kad je stigao, rekao je: Zaboga, to ste uinili s mojom maj-
kom? Izgleda dvadeset godina mlaa nego kad sam je maloprije
ostavio kod vas!
To je bilo tako tipino za posao koji je Eamon radio, a bio
je neumoran, uvijek u pokretu, pokuavajui pomoi na svaki
nain. No Eamon takoer ima i praktinu crtu. Jedanput me je
dola posjetiti ena, rekla bih, u kasnim dvadesetima. Imala je
5 4
mladu ker, ali bila je rastavljena od djetetova oca i inilo se da
je prilino nesretna sa svojim ivotom. Objasnila mi je da trenu-
tano ima dosta potekoa: radila je posao koji nije voljela, ali
morala ga je zadrati kako bi izdravala sebe i dijete, i veinu
vremena se osjeala potpuno usamljeno.
Onda je na scenu stupio Eamon. Rekao je da je s njim djed
mlade ene i da eli komunicirati sa svojom unukom. Iako nisam
mogla vidjeti djeda, imao je mnogo savjeta za svoju unuku, koje
je prenosio preko Eamona.
Reci joj da bi trebala letjeti, to je neto to je oduvijek e-
ljela, a ona to moe, rekao je. Upitala sam mladu enu razumije
li tu reenicu da bi morala letjeti. Pogledala me s uenjem i re-
kla: O, da, oduvijek sam eljela biti stjuardesa, ali nekako mi se
nije ukazala prilika da to postignem.
Reci joj da ona to moe. Znam da ona to moe, i reci joj
da e je lanovi obitelji podrati u tome, samo ako ih zamoli,
rekao je njezin djed. Onda mi je Eamon dao jedno ime, Betty.
Rekao je da je ona jako vana za mladu enu i imat e vanu
ulogu u njezinu ivotu u nadolazeim godinama. Zato sam je
upitala znai li joj neto to ime.
Imam jednu tetku koja se zove Betty, i s njom sam vrlo
bliska. Vrlo je dobra prema meni i mojoj keri, odgovorila je
mlada ena. Jo smo malo razgovarale, a onda je ona otila. Vi-
djela sam je ponovo tek nakon osamnaest mjeseci, jednoga dana
dok sam kupujui u lokalnom supermarketu sluajno naila na
nju i njezinu ker. Sva ozarena rekla mi je: elim vam zahvaliti.
Kad sam otila od vas, odluila sam poi za svojim snom pa sam
se prijavila za mjesto stjuardese i dobila posao. Nije bilo lako, ali
sad sam sretnija nego u bilo kojem razdoblju svojeg ivota, a obi-
telj mi je velika potpora, ukljuujui i tetku Betty, koja mi pazi
na ker dok radim. Visoko letim i hvala vam. Zahvalite mojemu
djedu, a naroito Eamonu.
Eamon je zasluan i zato to me upoznao s mnogo vrlo
posebnih ljudi; njegova energija neprekidno me iznenauje. On
takoer ima sposobnost da dosegne due ljudi koji su preli u
55
svjetlost, bez obzira na dimenziju ili razinu koju nastavaju u svi-
jetu duhova. Meutim, iznenadio me kad sam se probudila jedne
noi u svojoj sobi u Dublinu i zatekla ga kako me promatra.
to eli u ovo doba noi? upitala sam.
Imam ovdje nekog vrlo posebnog tko se eli sastati s to-
bom, odgovorio je. Ustala sam i sjela na rub kreveta. Odjedan-
put, cijelu je sobu preplavilo vrlo lijepo njeno svjetlo; izgledalo
je kao da je atmosfera ranog ljeta prenesena u moju sobu, i mogla
sam osjetiti prekrasan svje miris. Odjedanput me ispunio osjeaj
duboka mira i njena iekivanja.
Dok sam gledala u mrak, preda mnom se pojavila mlada e-
na odjevena kao karmelianka. Drala se velianstveno i odavala
dojam spokoja i mira. Upitala sam je kako se zove.
Zovem se Tereza, sveta Tereza iz Lisieuxa, odvratila je.
Primijetila sam da joj se do nogu nalazi mala izboina od crven-
kasto-smee gline i vr napunjen vodom. Sagnula se i poela mi
s malo gline trljati stopala, a onda ih je isprala vodom iz vra, sve
dok nisu bila ista. Ponovila je to i s drugim stopalom, a onda
se nasmijeila najdivnijim slatkim osmijehom. Bila sam oarana.
Zato si mi to uinila sa stopalima? upitala sam.
Zato da moe laganije kroiti u svojem poslu, odgovo-
rila je. Nakratko je jo stajala nada mnom i smijeila se, a onda je
njezina slika poela polako blijedjeti u sobi.
Prisutnost te mlade ene ostala je jo dugo sa mnom nakon
to je nestala. Teko mi je rijeima opisati uinak koji je ostavi-
la na mene. Osjeala sam se osnaeno, kao da mi je podarena
skrivena snaga ija je mo bila u suosjeanju, njenosti i sluenju
onome to je dobro.
To nije jedini put to me posjetila sveta Tereza. Opet mi
se prikazala otprilike etiri godine poslije, ali taj put u gradiu
Orihuela Costa, blizu Alicantea u junoj panjolskoj. Sjedila sam
na lealjci i uivala u suncu, a onda sam leerno posegnula za
knjigom jednog dobro poznatog spiritualnog pisca, knjigom koju
sam povrno itala prethodnih nekoliko dana. Bez ikakva poseb-
56
na razloga otvorila sam knjigu na odreenoj stranici i tamo su
se nalazile rijei Sveta Tereza iz Lisieuxa. Odmah sam osjetila
da me obuzima onaj isti duboki mir, kao i onda u mojoj spavaoj
sobi. Ali sad sam sjedila na terasi za sunanje i kad sam pogleda-
la u zid nasuprot mene, poela sam nazirati sliku prekrasne rue
koja se oblikuje. Zatim sam u glavi ula glas koji mi govori: Ne
boj se, to sam ja, Tereza. Tog poslijepodneva puhao je blagi po-
vjetarac i mogu samo rei da dok mi je povjetarac hladio tijelo,
inilo se da sa sobom nosi dubok mir i ljubav; inilo se kao da se
povjetarac sastoji od ljubavi. Odjedanput su me preplavili osjeaji
i poeljela sam zaplakati.
Zato si mi opet dola? upitala sam.
Znam da ima veliku odanost prema Bogu, doao je od-
govor. Ali elim da mu vjeruje jo vie. elim da mu se jo vie
moli. Dok su se te rijei oblikovale, imala sam osjeaj kao da
me obavija plamen, vatra ljubavi. Osjeala sam je svuda oko sebe,
kroz sebe i kad sam opet pogledala u zid, slika rue sad je bila
toliko sjajna da ju je bilo tee gledati dulje od sekunde. Zaklopila
sam oi, a glas je rekao: Ostani sa mnom, dijete moje. Uvijek
sam s tobom, a tvoje su molitve uvijek usliane.
Drhtala sam i treperila od ekstaze, a kad sam otvorila oi,
slika rue nestala je sa zida no imala sam isti osjeaj kao i onda
kad me posjetila sveta Tereza. Osjeala sam se obnovljeno, kao
da sam dobila nov izvor prekrasne snage.
Poslije sam saznala da je sveta Tereza iz Lisieuxa, poznata
i kao Mali cvijet Isusov, bila vrlo odana Bogu i postala karme-
lianka u ranoj dobi. Roditelji su joj bili vrlo religiozni. Otac
Louis pokuao je postati redovnik, ali odbili su ga jer nije znao
latinski. Njezinu majku Azelie takoer nisu primili u samostan
jer su smatrali da ne osjea poziv; umjesto toga zamolila je Boga
da joj podari mnogo djece i dopusti da sva budu u slubi Bojoj.
Louis i Azelie upoznali su se 1858. i vjenali samo tri mjeseca
poslije. Imali su devetero djece od kojih je samo pet keri Ma-
rie, Pauline, Leonie, Celine i Tereza preivjelo. Tereza je bila
najmlaa.
57
Eamonu moram zahvaliti za oba Terezina neoekivana po-
sjeta. Ali Eamon nije samo vodi izmeu mene i duhovnog svije-
ta, on je takoer jedan od najpraktinijih, suosjeajnijih i uslu-
nijih bia koje sam upoznala; na neki udan nain on gotovo da
ima ljudske osobine. Smatram ga jednim od svojih najboljih pri-
jatelja. On je za mene izvor beskrajne potpore i savjeta, jer zaista
sam se brinula zbog posljedica promjene svojeg imena i kako e
to djelovati na moju obitelj. No on me uvjeravao da e se Fran s
vremenom priviknuti na to. Takoer mi je potvrdio da je apso-
lutno tono ono to mi je rekla anelica na planini u Donegalu.
Jo mi je rekao da e mi se sve vie toga otkrivati kako budem
nastavljala svoje putovanje s anelima.
Moram rei da sam, od trenutka kad smo sili s one plani-
ne, zapravo osjeala kako moje staro ja polako nestaje. Na neki
neobjanjiv nain zaista se inilo kao da sam oduvijek bila Fran-
cesca Brown. Osjeala sam kao da je Penelope Gibbs bila samo
jedno iskustvo kroz koje sam morala proi, a kad sam to uinila,
postala sam spremna opet prihvatiti svoj pravi identitet. Kaem
opet zato to sam od trenutka kad sam ula ime Francesca
Brown, osjeala kao da je intimno poznajem. Za mene je prihva-
anje tog novog identiteta bilo kao da navlaim staru rukavicu,
dobro znajui da e mi savreno pristajati jer sam je ve prije
nosila.
Kako je vrijeme prolazilo, ne samo da mi se promjena ime-
na inila kao neto ispravno to treba uiniti, nego i kao neto
prirodno. Ali naravno, ako odem i promijenim identitet, to nee
utjecati samo na mene. Veliku brigu predstavljalo mi je kako e
to utjecati na druge ljude.
Ali Eamon je bio u pravu to se tie Frana. Vidjela sam u
njemu postupnu promjenu; postajao je sve vie zainteresiran za
duhovni svijet i ideju da aneli postoje. Tome je pripomogla i
injenica da bi mi anelica Anne esto davala neku informaciju
moda o nekoj osobi koju smo poznavali i o tome to e se toj
osobi dogoditi u ivotu, ili ak i o smjeru u kojem e neki svjet-
ski dogaaj krenuti o neemu to bi se i ostvarilo. Mislim da
58
je na poetku sve to fasciniralo Frana, no sad je poelo ostavljati
dublji dojam; kod njega se definitivno pojavio ozbiljan interes za
prisutnost anela. Meutim, i dalje je bio vrlo praktian i ozbi-
ljan kad se radilo o tome da preuzmem potpuno nov identitet.
Najvie ga je brinulo kako e to utjecati na nau djecu.
Jason je u to doba imao petnaest godina, a Dwayne trinaest.
Odluili smo da emo im pokuati polako priopiti tu vijest o
promjeni imena, a Fran se dosjetio da im kaemo kako e Fran-
cesca Brown biti ime kojim u se sluiti kad drugim ljudima
budem govorila o postojanju anela. Mislio je da e tako djeaci
dobiti priliku da se priviknu na to novo ime, a da im se ime Pe-
nelope Gibbs ne izbrie potpuno iz ivota.
Na nae iznenaenje, sve je prolo vrlo dobro i inilo se da
nijednog od njih to ne uznemirava. Obojica imaju dobar osje-
aj za humor i znali bi se vratiti iz kole i rei mi neto poput:
Bok, Penny, hou rei Francesca, ne zapravo je Penny zar
ne? inilo se da sve primaju lako i u hodu, a rezultat je bio da
smo Fran i ja osjetili olakanje i rijeili se stresa.
Iznenadila sam se jedne veeri kad se Fran okrenuo prema
meni i rekao: Zna, kad govori o anelima, pretvara se u dru-
gu enu.
Zaista? Na koji nain? upitala sam.
Pa, poprima drugaije manire, odgovorio je. Promije-
ne ti se geste, pokreti rukama; postane ivahna, a ak ti se done-
kle promijeni i glas. Izgleda kao da si ti, a opet nisi; ini se kao
da je neto iza tebe to se kroz tebe izraava.
Taj me razgovor malo iznenadio. inilo se da smo zajedni-
ki poeli dijeliti sve dublje razumijevanje o anelima i njihovu
elju da rade sa mnom.
To me jako razveselilo, a Eamon je opet bio u pravu jer mi
je stalno govorio da neu morati krenuti na to putovanje s ane-
lima potpuno sama.
59
6
Joanna
U mojem susjedstvu i dalje poela se iriti vijest o mojoj po-
vezanosti s anelima i sve vie ljudi poelo mi je dolaziti
na vrata i pitati mogu li im pomoi da i sami uspostave vezu s
anelima.
Bila sam apsolutno ushiena time jer volim iskoristiti svaku
priliku da govorim o anelima i svojim iskustvima s njima, naro-
ito sad kad su mi se poeli prikazivati mnogi aneli i duhovni
vodii.
To je bilo za mene vrlo dobro razdoblje; poela sam u svo-
joj osobnosti primjeivati velike promjene, a neke stvari koje su
me prije zanimale ili su mi se inile vanima, nisu to vie bile. Na
primjer, uvijek sam puno itala romantine romane, ali sad me te
knjige vie nisu privlaile. Isto se dogodilo s mojom najdraom
glazbom: vie nisam mogla sluati mnoge glazbenike i pjevae
koje sam dotad voljela. Primijetila sam promjene i u odnosima
s drugim ljudima: ljudi koji su mi bili dugogodinji prijatelji po-
lako su se udaljavali, a ponekad bih ak morala ustati i napustiti
neko drutvo u kojem sam se nalazila. Nije to imalo nikakve veze
sa samim ljudima, oni su bili isti kao i uvijek, ali ja sam osjetila
da za mene vie nije dobro da budem s njima. Cesto sam se zna-
61
la pitati to radim i zato sam prisutna u odreenim situacijama
i onda bih morala otii.
I tako su se u mojem ivotu dogaale velike promjene
kad mi se jednoga dana pojavila Joanna, mali duhovni vodi.
Prvi put mi se prikazala jednog poslijepodneva u mojoj kui u
Blanchardstownu. Krhka, prekrasna djevojica, duhovni vodi, sa
zlatnosmeim uvojcima, prodornim sivim oima i velikim vedrim
osmijehom.
Ula sam u nau blagovaonicu i odjedanput postala svjesna
da se u sobi igraju djeca. Zapravo, ula sam njihove glasove dok
su ciala od zadovoljstva i zabavljala se. Onda sam vidjela kako
obris te lijepe djevojice postaje sve jasniji. Iznenadila me njezina
energija, iako se inilo da je oprezna prema meni. Na neki je na-
in bila drugaija od svega to sam prije doivjela u aneoskom
kraljevstvu ili duhovnom svijetu, na potpuno ist, neokaljan, dje-
ji nain.
S uenjem sam se zagledala u nju, u to nestano djevoje, i
nakon nekog vremena upitala je: Tko si ti? Bila je srameljiva
i oklijevala je prije nego to je odgovorila.
Ja sam Joanna i katkad u ti moi pomagati u poslu.
Onda sam je upitala odakle dolazi.
ivim u svjetlu, odgovorila je. Umrla sam od leukemije
kad mi je bilo est godina, a sad sam na nebu. Upitala sam je
kako e mi pomagati.
Joseph mi doputa da se brinem za djecu koja su upravo
dola na nebo i bit u s tobom ako itko zatreba pomo nakon
to im umre dijete.
Bila sam potpuno zapanjena tom izjavom.
Tko je Joseph? upitala sam je.
Joseph je aneo, aljiv je i drag i brine se za svu malu dje-
cu koja su preminula, odgovorila je. Onda se lagano okrenula
od mene.
Sto ne valja? Zato si se posramila?, njeno sam je ispi-
tivala.
62
Ne znam mogu li ti to rei, moda mi Joseph nee dopu-
stiti, rekla je sa sumnjom u glasu. Prolo je nekoliko trenutaka,
a onda je rekla: Svakako, u redu je, mogu ti rei. Upravo su
preminule tri bebe i vrlo sam uzbuena. Brinut u se za njih.
Dok mi je Joanna to govorila, istodobno mi je doputala da
vidim najljepi prizor. Pretpostavljam da biste ga mogli nazvati
pogledom u djeji vrti, ali nije bio nalik nijednom djejem vr-
tiu koji sam ikad vidjela. Tamo sam ugledala Joannu s drugim
djejim likovima, otprilike istih godina kao i ona, a svi su isijavali
vrlo mirnu, prekrasnu, spokojnu energiju. Svi su se brinuli za pre-
krasne bebe u krevetiima poredanim u redove.
Bila sam zapanjena i htjela sam zaplakati, koliko je to bilo
divno. Onda je Joanna rekla: Ako pogleda novine, nai e
imena triju beba koje su umrle. Te sam veeri izala i instinktiv-
no kupila dablinske novine Evening Herald. U rubrici Umrli pri-
mijetila sam imena troje umrle dojenadi.
Bila sam skamenjena i nisam znala to bih rekla ili pomislila.
S jedne strane me ispunjavala alost zbog to troje jadne djece iji
su ivoti bili tako kratki, ali opet, kao da nisam mogla biti tuna
nakon vizije koju mi je Joanna pokazala, kako se brinu za tu dje-
icu. Zaplakala sam, ali osjetila sam i radost i veliku zahvalnost.
Izrezala sam tu obavijest iz novina i imam je i dan-danas.
Palo mi je na pamet da stupim u kontakt s roditeljima te drage
djeice i da im pokuam objasniti kako je sve u redu, ali odustala
sam jer mi Joanna nije objasnila ni predloila da uinim takvo
to.
Prolo je neko vrijeme od susreta s Joannom, kad se opet
materijalizirala u mojem domu u Blanchardstownu i kad smo
opet imale priliku za razgovor. Dok smo razgovarale, postala
sam svjesna da je na odreenoj distanci, malo povuena i da joj
energija nije tako sjajna kao prije. Upitala sam je li sve u redu.
Danas sam tuna jer mi nedostaje moja lutka Djetece,
rekla je. Voljela sam svoju lutku, ali mama mi je nije stavila u
lijes jer ju je i ona voljela i lutka ju je podsjeala na mene. Zato
ju je stavila na stoli u svojoj spavaoj sobi, ali meni nedostaje
63
moja lutka. Odmah sam osjetila potrebu da upitam Joannu bi
li eljela drugu lutku. Istog trena se razvedrila i nasmijeila.
O, da, odgovorila je. Jako bih voljela drugu lutku, mo-
lim te.
Pa, onda dobro. Njezina molba me se tako duboko dojmila
da sam razglasila svim svojim prijateljima i obitelji mogu li za
Joannu pronai drugu lutku Djetece. Ali pronai takvu lutku ni-
je bio ba jednostavan zadatak kao to se inilo, jer proizvoa
je vie nije izraivao. Meutim, moja majka je prava osoba kad
treba obilaziti trgovine rabljenom robom ili trnice, i naravno,
dva dana poslije nazvala me i rekla da je pronala takvu lutku.
Kad sam je donijela kui, primijetila sam da joj je odjea malo
poderana. Nagovorila sam Frana da ode sa mnom u centar grada
u trgovinu igraaka Smith's, gdje smo usprkos Franovim primjed-
bama da smo sigurno sili s uma, naposljetku pronali odjeu
koja je pristajala naoj novoj lutki.
Sad kad ju je resila nova odjea, upustila sam se u meditaci-
ju i dosegnula Joannu. Poskoila je od radosti i bila presretna kad
je ugledala svoju novu lutku. Upitala sam je je li lutka lijepa kao
i njezina biva. Potvrdno je kimnula.
Jednako je lijepa, a mama moe ipak zadrati onu prvu,
rekla je.
Ta lutka godinama zauzima ponosno mjesto u mojoj sobi
za meditaciju i jedino je mogu opisati kao lutku iscjeljenja. I to
u tolikoj mjeri da je ljudi esto komentiraju, ba kao i energiju
kojom zrai. Kau: i ni mi se da me lutkine oi slijede, ili
kako je jedna ena to opisala: Ta se lutka igra sa mnom skriva-
a, ku-ku; osjeam da je dijete negdje u njoj.
A Joanna se pokazala kao izuzetan vodi i pomaga, kad god
mi je doao netko tko je upravo izgubio dijete. Ako sam s nekim
i ona se pojavi, upitam je: Joanna, imam li ovdje osobu koja je
upravo izgubila dijete? Ako mi odgovori potvrdno, znam kako
trebam nastaviti dalje i da u imati Joanninu pomo. Ponekad
samo stoji u pozadini i dovoljno je ve samo to to je prisutna
njezina suutna, ozdravljujua energija; osoba e je osjetiti.
64
Tijekom teaja meditacije koji sam mnogo mjeseci vodila u
svojem domu u Blanchardstownu, lutka je esto privlaila ljude.
Jedna ena koja je izgubila malo dijete, nije se mogla odvojiti od
nje tijekom osam nastavnih sati meditacije; nije htjela ispustiti
lutku iz vida i vrsto ju je drala. Dok je to inila, vidjela sam
kako se Joanna materijalizira i tjei enu koja je milovala lutku.
Kad bi odlazila sa satova, ena je bila druga osoba. Rekla mi je:
Znam samo da mi je ta lutka vie pomogla u ozdravljenju nego
svi teajevi za prevladavanje alovanja na kojima sam bila. Iako
sam mnogo dobila na tim teajevima, znam da je moje dijete
bilo u toj lutki. Joanna i lutka Djetece obavili su svoj zadatak
ozdravljenja.
Ne znam kako bih vam najbolje opisala Joanninu osobnost.
Ako vam kaem da joj ne biste eljeli povjeriti svoju veliku tajnu
jer bi ona odmah otila i rekla nekome, to bi moda bio poe-
tak opisa nestana je, iskriava i puna zabave i veselja. Ona
zacijelo ima tu energiju koju imaju mnoga djeca koja su u ranoj
dobi prela u svijet duhova. Mnogi ljudi tu energiju nazivaju
poltergajst aktivnou, no to je po mojemu miljenju potpuno
pogreno. Joanna je bila puna ivota i voljela se igrati dok je bila
tu na zemlji, i jo je takva; znam da je jednostavno tako.
Fran i ja smo brzo otkrili da ona apsolutno oboava crtani
film Zvonko. Kako smo to otkrili? U nekoliko navrata prije ne-
go to bismo otili na spavanje, sve smo kao i obino provjerili,
da vidimo jesu li televizor i svi elektrini aparati iskljueni, prije
nego to ugasimo svjetla i odemo na kat u spavau sobu. Ujutro,
kad bismo sili u prizemlje, gle uda, televizor bi bio upaljen i
uvijek se prikazivao crtani film Zvonko! Eto, takva vam je Joanna.
No jednom mi se prilikom Joanna prikazala i istinski me
zaprepastila. Tom je prilikom sa sobom dovela troje male djece,
dvije djevojice i djeaka. Svi su imali oko tri godine. Upitala
sam je tko su ta djeca i odakle dolaze.
Svi su doli u nebo i ja se brinem za njih, odgovorila je.
Onda mi je postavila pitanje.
Poznaje li ovog djeaka koji je sa mnom? upitala je.
65
Ne, kako bih ga znala? odgovorila sam. Njezin me od-
govor ostavio bez rijei.
Pa, on je tvoj djeak. Zove se Ben, rekla je.
Ostala sam u oku. Na poetku braka imala sam spontani
pobaaj, a Fran i ja smo imali dogovor da, budemo li imali sina,
nazvat emo ga Ben. Poela sam nekontrolirano plakati.
Ne budi tuna, rekla je Joanna. Sad ve zna da se bri-
nemo za svu djecu koja prijeu u svjetlo pa nema potrebe za tu-
gom. Pogledaj kako je sretan. To je bila istina. Ben je izgledao
bezbrian i zraio je sreom.
Sad se pozdravi s Benom i pusti ga da bude s nama, re-
kla je Joanna. Samo sam to i mogla uiniti, ali bilo je to s dosto-
janstvom i razumijevanjem koje sam dobila od Joanne. Uvijek u
joj biti zahvalna to mi je omoguila da nakratko vidim kako bi
moj sin Ben izgledao da je roen ovdje na Zemlji.
Razlog zbog kojeg je Joanna prvi put stupila sa mnom u
kontakt bio je da mi dadne do znanja kako e uvijek biti uz me-
ne doe li mi netko traei pomo nakon smrti malog djeteta.
Stoga mi se, naravno, mnogo puta ukazala u tekim i vrlo nesret-
nim okolnostima.
Jedanput me posjetila ena koja je ivjela u sjevernom pred-
grau Dublina, u Ballymunu. Kad je poela govoriti, bila je vrlo
emocionalna i ubrzo se uznemirila, a ja sam odmah znala da je
pretrpjela velik gubitak. Onda se pojavila Joanna vodei sa so-
bom ljupku djevojicu, staru otprilike dvije godine. Njeno je ru-
kama pokazivala djevojicu, kao da je eljela rei da je pustimo
da govori.
Djevojica je rekla: To je moja mama, tu s vama. Odmah
sam eni objasnila da mi se javila djevojica i da ju je prepoznala
kao svoju mamu. Ali na moje iznenaenje ena je to poricala,
iako je bilo oito da je sve vie uzrujana. Bila sam zbunjena jer
Joanna nije nikad pogrijeila ni s jednom informacijom koju bi
mi prenijela pa sam joj potpuno vjerovala. Meutim, problem je
brzo razjanjen, kad je ena progovorila.
66
Ne, ja joj nisam bioloka majka, ali odgajala sam je; ona je
dijete moje sestre. Dok je to izgovarala, dogodilo se neto to
mi se esto dogaa kad sam u kontaktu s nekim tko je preao
u svijet duhova u tekim ili nasilnim okolnostima. Poela sam
osjeati i doivljavati prave tjelesne simptome njihova prelaenja.
Tako je bilo i s ovom djevojicom, koja se, naalost, utopi-
la u bazenu u Majorci, u panjolskoj. Neu opisivati kakvi su ti
simptomi bili jer to ne bi niemu sluilo, a ako ta pojava ikoga
uznemiri, naglaavam da to brzo prolazi, nakon to potpuno us-
postavim kontakt s preminulom osobom. Uspjela sam to vrlo
brzo postii s tom djevojicom, uz Joanninu pomo.
Ali cijela je pria vrlo tragina. ena mi je objasnila da je
njezina sestra, djevojiina majka, bila narkomanka u Dublinu
i da je umrla od prekomjernog doziranja prije nekoliko godina.
Zato je preuzela odgovornost da sama odgaja djevojicu i voljela
ju je kao vlastitu ker. Ali onda je jedna tragedija slijedila drugu
i kad su bili na praznicima u panjolskoj, djevojica se tragino
utopila u bazenu. Priam tu priu samo iz jednog razloga, a taj
je da pokaem kakvu zauujuu mo Joanna ima u iscjeljivanju.
Dok je sirota ena plakala preda mnom i traila rijei kojima bi
pokuala objasniti uas onog to se dogodilo njezinoj sestri i ma-
loj neakinji, pojavila se Joanna, a sa sobom je dovela dvoje ljudi.
Jedno je bila mlada ena, vrlo mrava, plavih oiju, a druga
postarija gospoa, tjelesno vrlo krhka, ali je odavala dojam da je
snanija nego to izgleda. Progovorila je Joanna: Ovo su majka
i baka male djevojice. Mora rei eni da je u svijetu svjetla sve
onako kako jest i sve je u redu; nema potrebe da bude tuna ili
zabrinuta.
Nastavila sam promatrati i vidjela da su djevojica, njezina
majka i baka zajedno i da se oko njih iri osjeaj smirenosti, osje-
aj jedinstva, zajednitva. Onda je progovorila djevojica, i dalje
nazivajui tetku svojom majkom: Moja mama ima moju fotogra-
fiju u depu. Reci joj da je izvadi i pogleda. Rekla sam eni da
uini tako. Fotografija je snimljena na djejem igralitu, a djevoj-
ica je izgledala blaeno sretna, njiui se na ljuljaki i smijui se.
67
Reci joj da sam danas sretna kao i na toj slici, rekla je.
Prenijela sam eni te rijei, a ona je zagnjurila glavu u ruke i nije
prestajala jecati i plakati. Ali zaista morate posluati to vam
je neakinja danas rekla, njeno sam joj rekla. uvi to, ustala
je, zagrlila me, a ja sam znala da iako su pred enom jo teka
vremena, Joanna joj je pruila mogunost ozdravljenja.
Ali i ja sam doivjela smijene i neobine trenutke s Joan-
nom. Dobro se sjeam dana kad mi je u Blanchardstown dola
ena s gluhom djevojicom. Djevojica se odmah poela igrati s
Joanninom lutkom. Toliko je bila obuzeta lutkom da je nije pu-
stila iz ruku cijelo vrijeme dok je njezina majka bila sa mnom
due od jednoga sata. A onda, kad je dolo vrijeme polaska,
djevojica je nevoljko odloila lutku na trosjed, gdje ju je i nala.
Ali dok su se njih dvije pozdravljale i primicale izlazu, iznenada
mi se pojavila Joanna i rekla: Reci majci ove djevojice da joj
ki ima aroliju u stopalima. Zaustavila sam enu i rekla joj to
sam upravo ula od Joanne.
Plee li vaa ki? Je li dobra plesaica? pitala sam, poma-
lo zbunjena Joanninom primjedbom.
Ne, nije plesaica. Ne razumijem to to znai, odgovorila
je ena.
Prolo je nekoliko tjedana, a onda sam zaula da netko kuca
na vratima. Bila je to ena s djevojicom. Pozvala sam ih da uu
i raspitivala se kako su.
Pa, osjeala sam da moram doi i rei vam to se dogodi-
l o, odgovorila je ena. Dva dana nakon to smo otile od vas,
moja je ki poela osjeati bolove u stopalima pa sam je odvela
lijeniku. Nije znao to joj je i poslao ju je u djeju bolnicu u
ulici Temple na rendgensko snimanje. Kad je vidio snimke, jed-
nostavno je rekao: Vaa ki ima arobna stopala. Ima jednu kost
vika u svakom stopalu. Nije to nita ozbiljno i nee joj praviti
nikakve probleme. Obje smo se od srca nasmijale.
Ali nije to bio jedini aljiv dogaaj koji sam doivjela s Jo-
annom. Kad smo tek nabavili njezinu lutku Djetece, moja dva
sina, Jason i Dwayne, nisu znali kako bi protumaili tu situaciju.
Moda su se ak osjeali izostavljeni iz slike, jer se sva pozornost
usmjeravala na lutku koju dotada nikad nisu vidjeli. Zato su se
odluili malo naaliti s Djetecem. Jedne veeri, kad smo se Fran i
ja vratili iz kina, Fran se osvrnuo po sobi i nigdje nije vidio lutku.
Gdje je nestala Joannina lutka? Je li ju netko premjestio?
upitao je. Pregledali smo kuu, ali lutki nije bilo ni traga, a ja
sam poela misliti da ju je netko odnio iz kue. Onda su se moji
sinovi poeli hihotati i govoriti stvari kao: O, siguran sam da je
tu negdje, tamo gore ili ovdje dolje ili ve tu negdje. Zato sam
pogledala prema lusteru koji smo imali u blagovaonici, a tamo
je, na njegovu vrhu, sjedila Joannina lutka. Naravno, moji djeaci
nisu apsolutno nita znali o tome kako je dospjela tamo! No u
tom sam trenutku na tren ugledala Joannu i vidjela da se dri za
trbuh i grca od smijeha.
69
7
Mo duhova
Jedna strana mojeg rada s aneoskim kraljevstvom i svijetom
duhova koja me uvijek zadivljuje i informira je mo djece koja
su prela u svjetlo.
Naravno, glavni razlog za to moj je odnos s Joannom, i ista
radost i zadovoljstvo koje sam vidjela da unosi u ljudske ivote
nakon to su imali tu nesreu da izgube dijete. No energija koju
imaju neka djeca nakon to prijeu preko pravo je udo.
Mnogi ljudi to nazivaju aktivnou poltergajsta, ali ja ne e-
lim koristiti taj termin. Za mene je sve to vrlo jednostavno: dok
su iva, djeca mogu biti zaigrana, dosaivati se, biti puna energi-
je, sretna, tuna, draga, nepristojna pa ak i ispunjena mrnjom.
Pa, izgleda da se to ne mijenja mnogo kad neka od njih uu u
duhovni svijet.
Vrlo dobro se sjeam prvog puta kad sam bila svjedok toga
koliko snana moe biti energija djeteta koje je prelo na drugu
stranu. Moja draga susjeda Catherine pozvala me jednog poslije-
podneva na aj i razgovor. Ve mi je prije u nekoliko navrata
spomenula da su njezini znanci, brani par iz Sjeverne Irske, iz-
gubili sinia starog samo dva tjedna. Nesretni su roditelji zamo-
lili Catherine da ispita postoji li mogunost da stupim u kontakt
71
s duhom njihova sinia. Moram priznati da, kad sam prvi put
ula tu elju, nisam znala je li to izvedivo. Nikad me jo nitko
nije traio da kontaktiram duh tako mlade osobe. Zato sam sa-
mo rekla da u pokuati.
Kad sam otila k anelima i zamolila ih za pomo, pojavio
mi se duh jedne stare gospoe i rekao da je ona tetka djeteta
koje je prelo u svjetlo. Kad sam tu informaciju proslijedila djea-
kovim roditeljima, rekli su da se ne sjeaju nikakve tetke koja bi
odgovarala opisu koji sam im dala. Meutim, kad su tetku spo-
menuli nekim drugim lanovima obitelji pokazalo se da je zaista
postojala tetka koja je umrla prije mnogo godina. Takoer su sa-
znali da je tetka pokopana vrlo blizu djeaka, na starom groblju
u blizini doma djeakovih roditelja, u Sjevernoj Irskoj.
U to sam vrijeme ve nekoliko mjeseci kanalizirala pjesme
anela i Catherine me zamolila ne bih li i za njih kanalizirala jed-
nu pjesmu. Spremno sam pristala, a kad sam dobila pjesmu, imala
sam jak osjeaj da je energija tog djeteta uvelike sadrana u njoj.
Postala mi je navika da neke pjesme anela dam uokviri-
ti, obino one koje su se i meni jako sviale. Objesila bih ih na
zidove svoje sobe za meditaciju i primjeivala sam da privlae
mnoge ljude koji ih uivaju itati. Kad sam primila pjesmu za
djeakove roditelje, osjetila sam da je vrlo posebna, pa sam odlu-
ila da u je dati uokviriti za njih. To sam i uinila i odnijela sam
je jednom majstoru, i kad je Catherine opet svratila, rekla sam
joj to sam uinila. Kad sam dobila uokvirenu pjesmu, nazvala
sam Catherine i rekla joj da je pjesma gotova, ali na moje izne-
naenje ona je rekla da je sad vie ne eli. Zaista ne znam zato
se predomislila. Moda je mislila da djeakovim roditeljima treba
vie vremena da se pomire s gubitkom djeteta. Zato sam odluila
pjesmu objesiti na zid u svojoj sobi za meditaciju. Mnoge pjesme
koje kanaliziram od anela imaju u sebi osjeaj i prisutnost ko-
je je teko objasniti rijeima, a ta je pjesma imala u sebi veliku
prisutnost. Osjetila sam da je djeakova energija sadrana u njoj.
Gotovo godinu dana pjesma je visjela na mojem zidu, sve
dok me jednoga dana Catherine nije posjetila i rekla: Sjea li
72
se pjesme koju sam te zamolila da kanalizira od anela za onaj
par iz Sjeverne Irske koji je upravo bio izgubio sina? Rekla sam
da se dobro sjeam.
Ti ljudi uskoro dolaze u Dublin i sad bih im voljela preda-
ti tu pjesmu, ako je jo ima? Rekla sam joj da pjesma jo visi
na zidu i da e me jako veseliti da je taj brani par dobije.
Bila je subota kad je brani par iz Sjeverne Irske stigao k
meni da uzme tu pjesmu. Neobino je, ali tog dana u zraku se
osjealo veliko iekivanje, slino osjeaju koji imate u vezi prvog
proljetnog dana: nabijen energijom. Kad je par stigao, bilo je pri-
sutno jo nekoliko ljudi, Fran, Catherine i Janet jo jedna naa
susjeda. Doekala sam ih s dobrodolicom i zagrlili smo se. Kae
se da vrijeme lijei rane, ali iz energije tog branog para osjetila
sam da su emocionalno proli kroz jako teko razdoblje.
Pili smo aj i razgovarali neko vrijeme, a onda sam rekla:
elite li vidjeti gdje sam objesila vau pjesmu? Nasmijeili su
se i potvrdno kimnuli. Sve sam ih povela u svoju sobu za medita-
ciju. Ono to se sljedee dogodilo natjeralo je svakoga da poskoi
od straha i potrai zaklon! Zraka crveno-naranaste munje, jer sa-
mo je tako mogu opisati, preletjela je preko sobe i udarila pjesmu
svom snagom. Pjesma je poskoila na zidu, pala na pod i razbila
se. Ostala je tamo leati, dok joj je lamelirana poleina tinjala, na
mjestu gdje ju je udarila zraka. Zrak u sobi mirisao je na neto
slino barutu, a oblai dima lebdio je nad pjesmom, tamo gdje
je leala na podu. Kad je zraka snane energije udarila pjesmu svi
su poskoili i sakrili se, ali sad je u prostoriji bila ledena tiina; svi
smo bili zaprepateni i bez rijei. Fran je prvi progovorio.
Za ime Boje, to je to bilo? upitao je (zapravo rekao je
neto mnogo slikovitije, ali neu to ponoviti ovdje!). Onda su svi
poeli govoriti istovremeno. Bilo je kao da je Fran izvukao ep
iz boce i sad su svi osjeali potrebu da neto kau o onome to
smo vidjeli jer je bilo tako nesvakidanje. Fran se sagnuo da uzme
pjesmu, ali brzo ju je ispustio iz ruke.
Joj! viknuo je. inilo se da je pjesma zadrala jedan dio
energije od udara i jo je bila puna statikog elektriciteta.
73
I tako smo sjedili u mojoj sobi za meditaciju i gledali pje-
smu na podu. Sad je izgledala prilino jadno, a na oblozi se jasno
vidjelo crno-smee nagorjelo mjesto gdje je udarila zraka. Nitko
u sobi nije zapravo znao to se tu dogodilo tog poslijepodneva.
Ali svi prisutni otili su kui sa snanim dojmom da je tu negdje
bila i energija onog malog djeaka. Meni je to znailo kao da
djeai kae: Tu sam; ne zaboravite me, tu sam.
Iako duh tog djeaka nikad nije izravno komunicirao sa
mnom iz svijeta duhova, od prvog trenutka kad sam stupila u
kontakt s njegovom tetkom, bila sam itekako svjesna njegove
energije. Onoga poslijepodneva u Blanchardstownu na jasan je
nain pokazao da je tamo i to kako je pokazao! Njegovi su
roditelji otili od mene kao potpuno promijenjeni ljudi. Djea-
kova je majka u rukama vrsto stiskala pjesmu; sad se inilo da
su mnogo bliskiji.
Bio je to prvi put da sam tako dramatino bila svjedokom moi
koju imaju djeca koja su prela u duhovni svijet, ali to nije bio i
posljednji put.
Jednoga dana dola mi je u posjet neka ena. Bila je sva iz-
van sebe od brige. ivjela je u blizini, u etvrti Mulhuddart u za-
padnom Dublinu, i u njezinu domu dogaale su se udne stvari
i cijela je obitelj bila jako uplaena. Objasnila mi je da su.se vrata
sama s treskom zatvarala, svjetla su se palila i gasila, a namjetaj
se pomicao preko sobe. Vidjevi da eni zaista treba pomo, pri-
stala sam otii u njezinu kuu ve idui dan da pogledam mogu
li dokuiti to se zbiva.
Kad sam ula, odmah sam znala da se radi o djetetu koje uz-
rokuje sva ta tajanstvena dogaanja. Osjetila sam dijete prije nego
to sam ikoga vidjela. Nije to ni na koji nain bio lo osjeaj, ba-
rem ne za mene. Fran je doao sa mnom i ena nas je pozvala da
uemo u dnevnu sobu. Bilo je to nedugo poslije Boia i boino
drvce je jo bilo u sobi, a po podu razbacano nekoliko igraaka.
Onda se dogodilo neto to nas je sve prestrailo: djeji
auti na daljinsko upravljanje poeo se sam kretati po podu! e-
74
nina reakcija na to bila je da se ukipila od uasa dok smo Fran
i ja zaueno promatrali kako auti juri sam od sebe. ena je
onda podignula stopala s poda i obujmila se oko koljena ba
kao kad vidite nekoga tko se boji mia, a misli da se jedan nalazi
u sobi.
U njemu nema ak ni baterije, zacviljela je, gledajui
auti oima punim uasa. Auti se zaustavio, a Fran mu je priao
i uzeo ga. U njemu doista nije bilo baterije. Ali dok je podizao
auti, zaula sam glas djevojice koja govori: Moje igrake.
Glas joj je imao srdit prizvuk, kao kad dijete to govori drugom
djetetu koje se pokualo igrati s njegovim igrakama. ena nam
je tad objasnila da je auti boini poklon za njezina mlaeg sina.
Ali nije se mogao igrati s njim jer nije radio kad bi u njega sta-
vili bateriju, a onda bi, kao to smo svi vidjeli, jurio uokolo bez
baterije i straio sve prisutne. Boi je za tu obitelj bio pokvaren,
a situacija se toliko pogorala da su ena i njezin suprug maknuli
djecu iz kue i odveli ih da ive kod djeda i bake. Pozvali su i lo-
kalnog sveenika da blagoslovi kuu, ali neobini su se dogaaji
i dalje nastavljali.
Zaista sam suosjeala s enom i njezinom obitelji; bili su
vrlo preplaeni i ve su pomalo postajali oajni. Zamolila sam je
da mi ispria cijelu priu: kad su ti dogaaji poeli i to se tono
dogaalo u kui i na kojemu mjestu. Objasnila mi je da su kupili
kuu od jednog branog para i da nisu u njoj ivjeli dugo, odkad
su poeli ti dogaaji. No u poetku su to bile male stvari. Primje-
rice, nali bi vodu kako curi iz slavine koju su netom zatvorili.
Dugo su mislili da te dogaaje sami umiljaju.
Meutim, postupno su te aktivnosti sve vie straile obitelj:
vrata bi se bez ikakva razloga zalupila; svjetla bi treperila, palila
se i gasila sama od sebe; u djejoj sobi je prsnulo prozorsko sta-
klo; a ono to je za enu bilo najstranije od svega temperatura
bi u nekim prostorijama u trenutku pala i postalo bi vrlo hladno.
Upitala sam je postoji li bilo koje mjesto u kui gdje je ak-
tivnost bila jaa. Kimnula je i rekla da je to soba njezine najstarije
keri. Zamolila sam je da mi pokae sobu i pristala je, iako sam
75
primijetila da je posljednje to je u tom trenutku eljela uiniti
bilo popeti se na kat u tu sobu. Dok smo se uspinjali stubama,
a ena je bila ispred Frana i mene, zauo se vrlo glasan udarac.
Isuse Kriste! uskliknula je ena, okrenula se i pokuala
se provui pokraj nas zamalo nas pritom sruivi. Dosta mi
je, ne ulazim tamo, rekla je pokazavi rukom na vrata sobe.
Znam da su samo tresnula vrata ormara za odjeu, ali ne mogu
to podnijeti.
U redu je, ja u ui, smirivala sam je. Ostavila sam Frana
i enu vani, na odmoritu stuba, i otvorila vrata sobe. Bila je to
prilino velika prostorija u kojoj su se nalazili krevet, ormar za
odjeu i toaletni stoli. Onoga trenutka kad sam potpuno ula u
sobu znala sam da je tu prisutan duh. Nazovite to estim ulom,
ali kad duh ude ili je ve prisutan u sobi, ja to osjetim, ba kao
to netko osjeti kad drugo ljudsko bie ue u sobu.
S druge strane kreveta stajala je djevojica, stara otprilike
est ili sedam godina, i inilo se da se zagledala u krevet. Kad
sam je pogledala, znala sam da duh te djevojice, koji je bio uz-
rokom svih nevolja, nikome ne eli nikakvo zlo.
Kako se zove? njeno sam je upitala. inilo se kao da
mi eli odgovoriti, ali ne moe. Umjesto toga, zagonetno me po-
gledala kao da je malo zbunjena, a onda je nestala. Ostala sam
sama u sobi, ali energija te djevojice sad mi je bila jasnija. Osje-
tila sam kod nje mnogo frustracije, kao da se naljutila na nekoga
i osjea se usamljeno, jako usamljeno. eljela sam ispruiti ruku i
utjeiti je i zagrliti. Poeljela sam da se opet pojavi, ali nije.
Izala sam iz sobe i pridruila se Franu i eni koji su ekali
na vrhu stubita, a onda smo se svi spustili u prizemlje u dnevnu
sobu. Objasnila sam joj da u kui postoji duh djevojice, da osje-
am da je na neki nain zarobljena, ali da nikome ne eli nanijeti
nikakvo zlo. Ima u sebi mnogo energije i to je ono to stvara
neobine pojave po cijeloj kui. Upitala sam enu ima li kakvih
svijea, jer su zapaljene svijee prekrasan nain da njeno rastje-
rate bilo kakvu atmosferu s odreenog mjesta. I tako smo zapalili
svijeu i postavili je na stol u sredini sobe. Sjela sam, smirila se
76
i zamolila anele da pomognu duhu te djevojice koja je oito
zbog nekog razloga bila nesretna. Prilino brzo doivjela sam
osjeaj olakanja; nisam osjetila da njezin duh odlazi nego prije
da se vraa, i to da se vraa kui, osjeaj da je neto razrijeeno.
Osjetila sam da bez obzira na to kakvi su problemi muili tu dje-
vojicu, uz pomo anela sad su joj bili raieni. Ne znam ima
li to kakva smisla, ali to je ono to sam osjetila tog dana u onoj
sobi.
Rekla sam eni, vlasnici kue, kako mislim da vie nee
imati nikakvih problema, ali ako bude, da mi se slobodno javi.
Nikad se vie nisam ula s njom. Ne znam je li ona djevojica
zapravo ivjela u toj kui ili negdje u blizini, u nekom razdoblju
svojega ivota, ali nema sumnje da se duhovi mogu jako vezati za
izvjesna mjesta i zgrade ovdje na zemlji. Sjeam se jednog sluaja
kad mi je to postalo jasno na vrlo dramatian nain, iako se nije
radilo o duhu djeteta.
Jednoga lijepog proljetnog dana Fran i ja smo, zajedno s
dvoje naih prijatelja Kathy i Keithom, odluili otii na vonju
izvan grada i uputili smo se prema brdu Hill of Slane u okru-
gu Meath. Dan je bio prekrasan za hodanje i nas etvero smo
krenuli bez ikakva odreenog cilja jednostavno smo uivali u
poslijepodnevu. Ali za mene e ono biti grubo prekinuto.
etali smo oko ostataka jednog starog samostana, kad smo
doli na istinu i sjeli na ogradu da se malo odmorimo. Kathy i
ja poznajemo se godinama, a nju takoer zanima spiritualni svijet
anela. Uvijek se veselila zbog mene i ohrabrivala me u mojem
radu. Dok smo sjedili i oputeno razgovarali, spomenula je da je
Hill of Slane od davnina spiritualno mjesto.
Zato ne pokua ovdje kontaktirati neke duhove? upita-
la je, onako usput. Bez razmiljanja odgovorila sam: OK, ima li
ovdje koga? Izrekavi to, osjetila sam otru pljusku preko lica, a
jedan strogi glas je rekao: Veleasni Philip Dwyer. Ostala sam
u oku. Nikoga nisam vidjela, samo sam osjetila taj udarac po
licu i ula glas. Ostali su svi uli kako me pljusnuo, ali nisu uli
glas, no ipak su bili zaprepateni.
77
Dovraga, to je to bilo? upitala je Kathy.
Ne znam, odgovorila sam. Upravo sam dobila teku
pljusku, a jedan mi se glas obratio kao >Veleasni Philip Dwyer<.
O, moj Boe, ne govori to, ree Kathy sa strahom.
Ah, ne brini se, to je vjerojatno neki duh koji nam daje
do znanja da je ovdje, odgovorila sam, ali moram priznati da se
vie nisam htjela tamo zadrati due nego to je bilo potrebno.
Tako smo svi polako krenuli dalje, ali jo sam osjeala pri-
sutnost onoga koji me tek nekoliko trenutaka ranije tako grubo
okirao. U etnji smo naili na ostatke nekog starog groblja. Bilo
je to vrlo slikovito mjesto pa smo uli, poeli etati uokolo i gle-
dati stare grobove. Odjedanput je Kathy ciknula.
Isuse, pogledajte ovo, ne mogu vjerovati. Stajala je nad
jednim starim grobom, rukom je prekrila usta, a ja sam vidjela da
je zaista u oku. Prila sam joj i upitala to se dogodilo. Zakora-
ila je korak unatrag i samo rukom pokazala na grob. Okrenula
sam se i pogledala, a na nadgrobnom kamenu pisalo je Veleasni
Philip Dwyer. Moram priznati da mi se digla kosa na glavi kad
sam ugledala to ime, a osjeaj prisutnosti koji sam imala kad me
je pljusnuo sad je bio vrlo snaan. Jedno je bilo oito: to mjesto
je jo uvijek u velikoj mjeri bilo mjesto veleasnog Dwyera i bila
sam prilino sigurna da nije zadovoljan to mu nepozvani sme-
tamo!
Onda je Fran primijetio da postoje i drugi nadgrobni spo-
menici s prezimenom Dwyer. Bilo je jasno da veleasni ima
brojnu obitelj ili pretke pokopane u blizini. Odluili smo da je
najbolje otii, pa smo se u tiini povukli i izali s groblja. Tek
kad smo se udaljili nekih 300 metara osjetila sam da me naputa
prisutnost veleasnog Dwyera; kao da sam tek tad znala da smo
napustili njegovo podruje.
Ta pria pokazuje na dramatian nain injenicu da duhovi,
i to ne samo duhovi djece, mogu postati vrlo vezani za mjesta i
ljude koji su jo na zemlji. Neki od tih duhova mogu se snano
izraziti, ponekad uzrokovati mnoge strahove i neizvjesnost za
78
svakoga tko sluajno naie na njih, a ne razumije to se tono
dogaa i zato.
No nisu duhovi samo ljudi na neki nain zarobljeni ili ne-
sretni pa nastanjuju odreena mjesta tu na zemlji. Susrela sam se
i s mnogo vrlo sretnih i zaista veselih duhova, koji su jednostav-
no uivali ponovo posjeivati mjesta koja su za njih bila posebna
i draga dok su bili ivi.
79
5
Dijete koje je u svima nama
S
vijet anela odraz je Bojeg svijeta i kao takav vrlo je aroban.
Ostvarenja koja se dogaaju unutar tog svijeta stalno me iz-
nenauju, zapanjuju i zbog njih sam vjeito zahvalna na tome
to imam anele da putuju sa mnom na ovom ivotnom putu, a
naravno, imate ih i vi. Ve sm osjeaj zabave i djetinjeg uivanja
koji su dostupni svima i svakome od nas, ako uspostavimo vezu s
anelima, istinski je udnovat; to je pravi Boji dar.
Sjetite se da se svako dijete raa s osjeajem iste ljubavi
prema Bogu. Zbog toga malo dijete lei i gugue od sree dok
gleda pred sebe, u potpunom blaenstvu s osjeajem radosti koju
osjea u sebi, u svojemu malom tijelu. Dijete to ini bez ikakva
poticaja od strane roditelja ili nekoga drugog. Jedan pogled na
osmijeh iste radosti na djejem licu dovoljan je da svakoga uvje-
ri kako dijete osjea potpuno blaenstvo kao da je to prirodan
osjeaj sam po sebi. Naalost, taj osjeaj prirodnog blaenstva ne
traje dugo, jer se djetetu namee svijet sa svim svojim problemi-
ma i nesreom; to je zaista prava tragedija.
Svi pridonosimo tome da dijete postupno izae iz svojega
prirodnog stanja sretnog bia i ue u na svijet. Mi naravno ne
elimo nauditi djetetu ni u kojem smislu, daleko od toga, gotovo
81
svi elimo samo ono najbolje za nau djecu. Ali evo to se doga-
a. Dijete polako poinje gubiti osjeaj prirodne radosti u sebi
kad ga se potie da zamijeni taj prirodni osjeaj za zveku, lutku
ili kakve raznobojne mekane igrake. Postupno se dijete poinje
oslanjati na te stvari izvan sebe i oekivati sreu. Ono zaboravlja
svoju pravu bit jer se sve vie oslanja na vanjski svijet. To postaje
vrlo jasno kad mu se oduzmu te vanjske stvari, kao to su zveka
ili lutka, od kojih dijete sad oekuje da mu prue radost. Kad se
to dogodi, dijete ima malo prirodne radosti na koju moe rau-
nati i vrlo brzo postane uznemireno i zahtjevno.
Isprva, dok je malo dijete samo lealo i bilo potpuno u vla-
stitoj radosti, sve je bilo cjelovito i nita nije eljelo, pod pretpo-
stavkom da je bilo nahranjeno i odjeveno, ali sad ono poinje
traiti sve vie i vie stvari; dijete ubrzano ide prema stanju ne-
sree.
Svaki roditelj zna kako malo dijete moe biti emocionalno
zahtjevno i ljutito kad se pone mrtiti, srditi i histerino plakati.
To se dogaa zbog sve veeg nezadovoljstva i nesree u djetetu,
kako ono postaje sve vie ovisno o vanjskom svijetu i zaboravlja
svoju istinsku bit.
Ne govorim da bi se djeci trebale uskraivati igrake i lutke,
daleko od toga, ali istovremeno mislim da bi bilo prekrasno kad
bismo mogli zadrati svoju djecu u dodiru s prirodnom radou
koja je unutar svakog od njih. Upravo se to moe postii kad se
ostvari kontakt s anelima. To nas moe vratiti u prirodno stanje
radosti koje se skriva u svima nama samo smo zaboravili da je
tu, dok nam se svijet zveki i lutaka pretvara u svijet kredita i
minusa na bankovnom raunu.
Danas nam je u svakodnevnom ivotu sve vie potrebna ta
veza. ini mi se da su mukarci, ene i djeca naglavake uvue-
ni u svijet konzumerizma i materijalizma, a to je sterilan svijet
prepun besmislenih napravica i superpametnih kompjuteriziranih
strojeva. Ali kamo je nestala sva prirodna radost koja se skriva u
svima nama? Kako da se uope ponemo vraati jednostavnoj ra-
dosti toga da samo postojimo? Uspostava veze sa svijetom anela
82
moe nam to omoguiti, samo ako smognemo dovoljno vjere i
nade te dopustimo da nam se to manifestira u ivotu.
Mnogo i mnogo puta pitala sam anele: zato ba ja? Zato
mi je dan taj predivan dar da tako slobodno i lako komuniciram
s njima? Rekli su mi da je to moja sudbina, da sam proivjela
mnogo i mnogo ivota i da sam naposljetku stigla kui kako bih
bila s njima i s Bogom. Mogu samo rei da kad to ujem od njih,
ostanem potpuno skruena. Zaista ne znam to bih rekla na to.
Moram priznati i da ne razumijem sve to, ali takoer znam da,
dok ovo govorim, ne trebam sve ni razumjeti. Katkada se pitam
tko je taj koji eli sve razumjeti ba sve razumjeti. Mislim da je
to uglavnom moj um, a moj um nikad ne moe potpuno razu-
mjeti Boga u to sam sigurna. Zato sam oputena u vezi s time,
i s anelima.
Svijet anela je potpuno arobno mjesto, puno zabave, iz-
nenaenja i djetinje nevinosti. Ta mi se injenica neprekidno po-
tvruje na niz razliitih naina.
Moram priznati da sam se itekako iznenadila kad sam prvi
put postala svjesna da aneli vole bajke, jednostavno ih oboavaju!
Ono to me je jo vie iznenadilo bilo je kad su mi objasnili razlo-
ge zbog kojih ih vole. Vole ih zato to su istinite! Zvui li vam to
smijeno? Moda. Iznenadila sam se i prvi put kad mi je duhovni
vodi Joanna rekla razlog zbog kojeg ona voli bajke zato to su
istinite! Osjeam da su mi aneli i Joanna pokuali rei da vole
bajke zato to znaju da se temelje na istini. Moe se rei da su
ljudi koji su napisali bajke to inili zbog osjeaja istine duboko u
svojoj podsvijesti, dok su davno jo pisali sve te predivne prie.
Uzmimo kao primjer arobnjaka iz Oza, jednu od Joanninih
i mojih najdraih bajki. Napisao ju je L. Frank Baum prije vie od
100 godina. Pria govori o djevojici Dorothy, koja ivi na farmi
u Kanzasu, ali sanja da se nalazi na nekom boljem mjestu negdje
iza duge. Kad ih pogodi tornado, ona sanja kako je baena u a-
robnu zemlju Oz, gdje upoznaje Dobru Vilu Sjevera, Glindu, koja
joj savjetuje da slijedu cestu od ute cigle do Smaragdnog grada,
gdje e joj veliki arobnjak Oz rei kako da se vrati u Kanzas.
83
Dorothy putem sree Limenog koji nema srce, Strailo koje
nema mozga i Lava bez hrabrosti. U bajci ova tri lika naposljet-
ku otkriju da posjeduju kvalitete za koje su mislili da ih nemaju.
Dorothy se pomirila s time da e ostatak ivota provesti u zemlji
Oz, sve dok se ne pojavi Glinda i kae joj da je oduvijek imala
mo da se vrati kui. Glinda joj objanjava zato joj to nije od-
mah rekla. eljela je da Dorothy to sama shvati.
Sljedei put kad krenem u potragu za eljom svojega srca,
neu traiti dalje od stranjeg dvorita; ako nije tamo, onda znai
da je nikad nisam ni izgubila, uzvikne Dorothy, nakon to je
otkrila istinu.
Vjerujem da je poruka koju nosi ova bajka da u nama
lei sposobnost da otkrijemo kakvi doista jesmo ono to a-
robnjaka iz Oza ini tako privlanim. Ta pria u sebi sadri sr
istine, koju imaju sve dobre bajke. To je ono zbog ega su nam
bajke tako privlane temelje se na istini svih nas. To je ujedno
i razlog zato ih Joanna voli.
Prema anelima, rijei nikad ne mogu objasniti Boga; jed-
nostavno ne mogu. Ali izvanredno je to to istina iza jednostav-
nih bajki moe biti vrlo djelotvorna u pribliavanju istini, vie
od ikakvih rijei. Svi znamo da se bajke prenose rijeima, ali nisu
rijei te koje su vane, nego poruka koju sadre u sebi. Isto vrije-
di i za legende poput onih o kralju Arturu i vitezovima okruglog
stola; ima neega u tim priama to prodire vrlo duboko u nau
podsvijest. Zato kad itamo neku od tih klasinih bajki ili legen-
di, one nas ostavljaju s osjeajem zauenosti i radosti. Odoljele
su zubu vremena ne zato to su tako dobro napisane niti zato to
nam u mati izazivaju takvu reakciju. Ne, razlog je taj to u sebi
imaju ono zrnce istine koje je neunitivo.
Aneli se vole sluiti simbolima, a zbog istog su razloga i
bajke prepune simbola: oni su nain da se pribliimo istini da
se pribliimo istini Boga.
Bajke simboliziraju stvari koje su nama kao ljudskim biima
fundamentalne: ljepotu, ljubav, suut, nadu i besmrtnost. Pogle-
damo li pomnije bajke, vidjet emo da one nemaju prolosti, sa-
84
danjost ni budunost. One su, zapravo, duh koji se obvezao na
pripovijedanje prie, a kako pria dolazi iz duha, u sebi sadri
istinu. Ljudski um nije zainteresiran da otkrije ima li ikakve isti-
ne u bajkama, um zanima samo jesu li one istinite ili lane, i na-
ravno, dok um moda i voli itati bajke, on nikad nee prihvatiti
injenicu da u njima moda ima istine.
Jedna od mojih omiljenih bajki je i Petar Pan. Pria pred-
stavlja svjetlo koje zrai tako da ga svi moemo vidjeti svjetlo
koje nas odrava mladima i radosnima. To nas svjetlo ui kako
putovati izmeu svjetova, izmeu svijeta ljubavi i ljepote, i svije-
ta u kojem se nalazi sve to elite u svojem ivotu. Petar Pan je
dijete svjetla, dijete ljepote i radosti. U svojem svijetu on putuje
na mnoga mjesta traei mudrost i znanje koji mu trebaju kako
bi otkrio tajnu vjene mladosti. Nou leti kroz univerzum, putuje
kroz mnoge galaksije ivota i svjestan je da je njegov ivot nepre-
kidno putovanje u kojem puta mati na volju, a ona ga odnosi u
podruje ivota gdje ga eka izvor obilja.
On se ne boji jer zna da boanska ruka upravlja svime na
njegovu putovanju, daje mu sve potrebno u danom trenutku. Pe-
tar Pan ima mnogo drugova na putu. On nas ui da je ljepota
ivota to dijete koje ivi u svima nama. To unutranje dijete je
mlado, ivahno i zna tajnu vjene mladosti.
Ako vam se Petar Pan pojavi dok meditirate, pustite mati na
volju i neka vas jo jedanput odnese u vrijeme kad ste vjerovali u
svijet magije. Ta vam je magija pomogla stvoriti prekrasan svijet
radosti, ljubavi, mira, prosperiteta i obilja, pokazujui vam da je
vaa mata mjesto gdje su sve stvari mogue. I nikad ne zaboravite,
dok itate bajku Petar Pan, itate istinu o jednom vidu sebe samih.
Zato aneli jako ele da svatko proita tu bajku i uiva u njoj.
Na mnoge su mi bajke aneli skrenuli pozornost, a svaka
mi je simboliki pokazivala drugaije stvari. Vjerujem da neki
klasini romani takoer sadre iste temeljne elemente istine; neke
u vam malo pribliiti.
Dobar primjer je Huckleberry Finn. Huck je svoj svijet sma-
trao nitavnim, jer je bio siromaan. Ali usred svega toga, njegovo
unutranje dijete potie ga da prijee granice svojega ivota i ot-
krije da je ivot neprekidna pustolovina. On ne mari za materijal-
ne stvari, nego za jednostavne stvari koje mu pruaju zadovoljstvo.
Huck u pilji nalazi zlato i predaje ga vlastima. Pohvaljen je
za svoje potenje i dobio je jedan iling, i njemu je to dovoljno.
On zna da su ivotne radosti unutra i ponirui u sebe, on trai
odgovore na ivotne pustolovine. Vesla svojim kanuom kroz vode
ivota, znajui da je tamo sve to eli.
Poruka je sadrana u prii, ne u rijeima; postoji energija i
izvan rijei, zar ne? Moete je osjetiti; vrlo je njena, a ipak isto-
vremeno vrlo snana sad u ovom trenutku ivota, vjerujte svo-
jim sposobnostima, svojim nadama i snovima. Poput Huckleber-
ryja Finna, veslajte svojim kanuom i usmjeravajte ga kroz rijeke
ivota, znajui da ete, dok to inite, naii na sve to vam treba.
Bajke nas mogu pribliiti shvaanju injenice da je duhovni
svijet zaista stvaran. Sto god percipiramo preko svojih tjelesnih
osjetila samo je djelomino stvarno, a kad ponete shvaati da je
duhovni svijet zapravo stvaran svijet, vidjet ete stvari u potpuno
drugaijem svjetlu. etnja u prirodi postat e stvarnija; zalazak
sunca postat e stvarniji; cvijee, drvee, ivotinje svi e oni
postati stvarniji. Poet ete shvaati da iza svakog tjelesnog oblika
postoji arolija koju ljudski um ne moe ni poeti razumijevati
ista arolija koja se nalazi i u bajkama; potpuno iznimna.
Takoer je iznimno kad pomislite da su mnogi od tih bajki
i mitova prenoeni usmenom predajom dugo, dugo vremena prije
nego to su zapisani i zabiljeeni u prie koje danas poznajemo
i volimo.
Druga bajka na koju su mi aneli skrenuli pozornost tije-
kom meditacije pria je o Aladinu i arobnoj svjetiljci. Ta pria
predstavlja tijek ivota u nama iskru boanskog koja se pojavi
svaki dan, nudei nam onaj izvor obilja koji ivi u nama. Aladi-
nova pilja simboliki nam govori da e nam, putujemo li unutar
sebe samih i sluamo tiinu u sebi, put biti pokazan. Aladinova
pilja takoer pomae da nauimo vjerovati kako e nam se svje-
tlo koje ivi unutra, uvijek odazvati kad ga pozovemo.
86
Aladinova je pilja za mene trebala postati vrlo vana vjeba.
Upravo su mi tu u pilji aneli pokazali osjeaje mira, radosti,
ljubavi i obilja, koji su mi trebali kako bi se moje manifestacije
pojavile na fizikom planu. Svakog jutra prije nego to bih ustala
iz kreveta, otputovala sam u Aladinovu pilju da se sastanem sa
svjetlom univerzuma, koje se svaki dan pojavljuje kako bi mi po-
moglo i uslialo moje elje. Moje elje nisu bile materijalne pri-
rode, jer to me vie nije zanimalo; ono to mi je u ivotu trebalo
bila je ivotna sila, energija koja e biti jarka, isijavajua, radosna,
smirena, motivirajua, ambiciozna, s osjeajem da sam vrijedna
svega, samouvjerena, snana i sigurna u to kamo idem i to mo-
ram uiniti kad tamo stignem.
Zato sam vjebala svaki dan, traei da mi ivot bude ispu-
njen radou, mirom, ljubavlju i smijehom, a to sam vie traila
to mi je univerzum vie odgovarao, usliavao svaku elju koju
sam imala. Jer to je bio moj prvi korak u manifestiranju, odvode-
i me u podruje mojega ivota gdje je svaki dan ispunjen lijepim
mislima i lijepim afirmacijama, koje su mi pomogle da doem tu
gdje sam danas. To je boanstvena istina koja se krije iza prie o
Aladinu i arobnoj svjetiljci.
Pada mi na pamet i pria ili mit o potrazi za Svetim Gra-
lom. I opet je poruka koja je sadrana unutar rijei ta koja je za-
ista vana. Ta poruka govori, naravno, da Boga nalazimo u sebi,
ne gore na nebu niti u posebnim ljudima, posebnim mjestima,
nego jednostavno unutar sebe.
U davna vremena mukarci i ene koji su tragali za Svetim
Gralom, njihovim simbolom Bojeg kraljevstva, proveli su ivot u
potrazi i tek onda shvatili da je bilo pogreno traiti izvan sebe sa-
mih. Kad bi se vratili iz iscrpljujue potrage, bili su potpuno izmo-
reni i obeshrabreni glupou svoje misije; doista su promaili cilj
i toga su bih svjesni. Ali u stanju potitenosti, sigurno su osjetili
potrebu da se predaju, iskusili su sjajan osjeaj otputanja, a kad su
to uinili, moda su shvatili da je zlatni kale sve vrijeme bio
vrlo blizu. Oh, kakve li radosti kad doista shvatimo da je nebesko
kraljevstvo upravo tu u nama i samo eka da ga realiziramo.
87
Moda je meni lako rei da je kraljevstvo Boje ve u nama
i ako samo uspijemo ostvariti vezu s anelima onda e nam se
ono i razotkriti. No to moemo praktiki uiniti da to postigne-
mo? Kako da to postane stvarnost koju moemo iskusiti? To je
kao da osobi s povezom na oima govorite to sve moe vidjeti:
iako je moda istina da se puno toga ima za vidjeti, osobi s pove-
zom to nije ni od kakve koristi sve dok ne otkrije nain na koji
se moe rijeiti poveza. Tako je i s nama; moramo razvijati svijest
koja je mirna dovoljno mirna da aneli mogu doprijeti do nas
i odigrati stvarnu ulogu na naem putu ovdje na zemlji.
Upamtite, aneli ele samo to; stoje spremni i ekaju da ih
pozovemo, i presretni su kad ih zovemo da nam pomognu. Pre-
sretni su to nam mogu pruiti ruku pomonicu, jer to je njihova
misija, osigurati boansku vezu izmeu Boga i nas; oni su doista
Boji glasnici.
Pokuajte upamtiti da se unutar nas samih mora ostvariti
prva veza s anelima. Mi moramo postaviti temelje; moramo se
pobrinuti da nam je savijest mirna i prijemiva za aneoske im-
pulse. Ne dogaa se obratno aneli nas ne moraju potraiti i
uiniti da osjetimo njihovu prisutnost stvari se uope ne od-
vijaju na taj nain. Ako imate istinsku elju da ostvarite kontakt
s anelima i ako ste uinili sve u svojoj moi da steknete svijest
koja je smirena i prijemiva tako da aneli mogu to lake ui u
nju, onda ete dobiti znak.
Aneli jednostavno vole raditi sa znakovima i simbolima i
naila sam na mnoge razliite znakove koje su dobivali ljudi koji
su se istinski eljeli povezati s anelima. Znakovi mogu varirati:
to moe biti perje koje se pojavljuje niotkuda ponekad se po-
javljuje najljepe perje u boji; sobu vam moe ispuniti prekrasan
miris, opet niotkuda predivan miris jorgovana znao mi je ispu-
niti sobu kao iz vedra neba; moete naglo osjetiti da vas je netko
dotaknuo ponekad vam se ini da je to njeno milovanje na
obrazu; ili ljudi esto vide kako im se pred oima prelijevaju pre-
divne boje. Postoji toliko znakova koliko i anela u aneoskom
kraljevstvu, koji samo ekaju da ostvare kontakt s nama.
88
Klju za obilan ivot
*9
9
V
e sam prije spomenula da nas aneli ue kako Bog ve ivi
u nama. Boji svijet je savren i cjelovit; ve je potpun i ve
se nalazi u nama. Ne mogu vam rei koliko je vano prihvatiti tu
jednostavnu injenicu stvoreni smo od Boga.
Znam da je lako sluati te rijei i misliti si: Da, dobro je
to, Bog je ve u nama, a onda se ponovo okrenuti svakodnev-
nom poslu. To nije dovoljno nije ni priblino dovoljno! Uzmi-
mo kao primjer nae sveukupno tjelesno zdravlje, neto to nam
je svima najvanije. Svaka knjiara u koju ovih dana zalutate, do
stropa je krcata raznim knjigama koje nam sve govore o tome ka-
ko poboljati zdravlje pomou molitve, meditacije, vizualizacije,
razliitih dijeta, kristala i tako dalje. ini se da nema kraja tome
to moemo uiniti kako bismo poboljali zdravlje.
Aneli su me nauili da se zapravo ne bismo Bogu trebali
moliti za svoje dobro zdravlje ili zdravlje nae obitelji. To e
moda mnoge od vas iznenaditi. Ono to bismo trebali initi je
da shvatimo injenicu da se Bog, kao rezultat dobroga zdravlja,
ve nalazi u nama sve to moramo uiniti je shvatiti tu jedno-
stavnu istinu.
Ako zastanete i razmislite o tome to nam aneli pokuavaju
prenijeti, vidjet ete da se to potpuno razlikuje od onoga to
mnogi ljudi danas govore. Ono to nam aneli govore jest da
jednostavno izuzmemo sebe iz prie, a ako to moemo uiniti,
to e nam ostati? Ostat e nam Bog.
Osvrnimo se oko sebe u ovom trenutku i vidjet emo da
smo u raljama recesije. Posvuda je, novine govore samo o njoj, ne
moete ukljuiti televizor ili radio a da vas ne podsjete kako stva-
ri stoje loe i kako e postati jo gore. Meutim, dok se svi mui-
mo prebroditi ova, bez sumnje, teka vremena i dok veina ljudi
pati jer im neto nedostaje ili su ih stisnula ogranienja, primije-
tit ete da neki ljudi ipak uivaju u obilju. Kako je to mogue?
Moda se radi samo o srei ili su uspjeli izbjei najgoru stranu
recesije ili moda postoji drugi razlog. Aneli su mi objasnili da
vas ekonomska klima ne moe stvoriti, a ova vas teka vremena
ne mogu slomiti. Vi sami drite odgovor na to ako shvatite da je
Bog tvar za sve oblike, a pod oblikom podrazumijevam sve
na ovome svijetu ljude, zaposlenje, tvrtke, vladu. Zato, ako je
Bog tvar za sve oblike, moete li vi imati ogranieni oblik? Ne,
naravno da ne moete. Ali moete li poveati oblik? Ponovo,
ne moete kako biste poveali Boga? Vidite li sad to aneli
pokuavaju rei? Bog je ve sve, beskrajan je i unutar nas, a mi
samo moramo shvatiti tu injenicu. Zato, ako vas je pogodila ova
recesija, poput mnogih od nas, ne molite se Bogu da vam sve da.
Molite se samo da moete shvatiti to Bog ve jest obilje. To
je lijepa i jednostavna poruka, ali i istinita.
Mnogi me ljudi pitaju je li pogreno moliti anele za ma-
terijalne stvari kao to su novac, bolji posao, vea kua ili nov au-
tomobil. Pa, nije pogreno moliti, jer aneli nas opet vode natrag
do prave Boje prirode, a iz toga proizlazi, i do prave prirode nas
samih. Kako je Bog beskrajan, onda ne postoji nita osim Boga.
Kad zaista ponete uviati beskonanost Boga i shvaati da je on
ve tu unutra, onda moete poeti zahtijevati beskrajno obilje za
koje aneli kau da ve postoji i eka na vas. Nije li to zaista
izvanredno? Sve se nalazi unutra i samo eka da to oslobodimo
tako to emo priznati injenicu da se nalazi unutra, a ne gore na
go
nebu ili negdje drugdje, ve unutar naega tijela i ita ove rijei
ovdje i sad.
Kad od anela zatraite neku materijalnu stvar, svjestan um
moe predstavljati veliki problem. Moe vam stajati na putu; on
misli da je ef i moe izbaciti mnoge misli i emocije poput stra-
ha, sumnje i osjeaja bezvrijednosti. Um jednostavno ne moe
shvatiti da je Boji posao ve obavljen u nama. Aneli znaju da
kad molimo za neto materijalno, nije nam lako iz uma potpuno
izbaciti sumnje i brige vezane uz novac ili kako emo platiti djeci
kolovanje, kupiti novi automobil ili to slino. Ali moramo to
odbaciti, jer kako poinjemo shvaati da kraljevstvo Boje postoji
u nama, takoer shvaamo, dok poinjemo stjecati vie novca ili
novi automobil, da su to samo vanjski znakovi unutranjeg do-
bra, unutranjeg obilja koje se nalazi u svima nama.
Aneli se esto vole sluiti simbolima i esto mi daju sim-
bole koji se odnose na mnoge razliite vidove ivota. Meutim,
dali su mi jasno do znanja, i mislim da je to neto izvanredno, da
kad molimo za neto materijalno novac, praznike ili to dru-
go kad se ta elja materijalizira na fizikoj razini, ona je samo
simbol. Simbol je Bojeg beskrajnog obilja i bogatstva koje ve
lei u svakom pojedincu, u svima nama. Ako ne znamo za Boje
bogatstvo i obilje u svojim svakodnevnim ivotima, neemo za to
znati ni u naim novanicima ili na bankovnim raunima. Prvo
to moramo svjesno uiniti jest prepoznati Boje obilje, a onda i
simbole koji slijede.
Kad gledam na to uz pomo anela, ini mi se da su mnogi
ljudi skloni rei neto kao: Ako je Boja volja, dogodit e se
ili S Bojom pomoi, ostvarit emo to i to, ali to je potpuno
promaeno. Moete li barem pokuati shvatiti? Tek u razmjeru
s vaim shvaanjem da Bog ve prebiva u nama, manifestira se
Boja beskrajna dobrota ovdje na Zemlji.
Aneli su mi govorili o aktualnoj svjetskoj recesiji. Uvijek
mi napominju kako je vano da svatko od nas daje. Znam da to
moe zvuati kao neto teko, naroito ako ste u tekoj financij-
skoj situaciji, ali ne morate nuno davati neto fizike prirode.
91
Moete se neega i odrei. Primjerice, svojih strahova ili ljubomo-
re to je ono to je pravi duh davanja. Znam to, jer kako sam
sve vie upoznavala anele, postala sam svjesna da osjeaj du-
hovnog ponosa moe utjecati na moj rad s njima. Zamolila
sam anelicu Anne, i jo to inim, da se pobrine da odbacim
svaki osjeaj da sam na neki nain posebna ili izabrana osoba,
zato to imam blizak odnos s anelima. Drago mi je to mogu
rei da me ona stalno prizemljuje i brine se da vrsto stojim na
zemlji, a ponekad i ne bira rijei ako misli da mi je to potrebno!
Cijela zamisao davanja temelji se na injenici da dok se
odriete neega u korist nekoga drugoga, bio to novac, stara
odjea ili hrana, dajete i jedan dio sebe, zapravo smanjujete sebe i
stvarate tijek. Kad se to dogodi, priroda Boga, koja je beskrajna,
stostruko nadomjeta ono to ste dali, a to se manifestira u okol-
nostima oko vas.
Evo jedne pozitivne afirmacije za traenje posla, koju su mi
dali aneli. U ova teka vremena osjeam da je relevantnija nego
inae:
Otputam tu situaciju u Boje ruke, znajui da je Boja volja
ve u meni i da e proizvesti savrene rezultate za mene, poka-
zati mi put tako da mi ivot bude ispunjen, znajui da e me
doekati savreno radno mjesto tako da mogu napredovati u
svemu to inim.
Oslobaam. Otputam. Preputam Bogu.
Savreni rezultati sad se manifestiraju za mene u mojem i-
votu, i otvaraju put tako da moe ui samo ono dobro. Vodei
me na taj nain, Boja volja moe proizvesti savrene rezultate,
savreni posao, doputajui Bogu da radi za mene na najvioj
razini, onoj na kojoj ve jesam.
Oslobaam. Otputam. Preputam Bogu.
Budi miran i znaj da Bog djeluje u boanskom poretku ta-
ko da prozori svjetlosti mogu sjati na mene, otvarati mi vrata
koja e mi pokazati moj savreni posao, i znat u da je Boja
volja moja volja, doputajui da se savrena situacija danas ma-
nifestira u mojem ivotu.
Oslobaam. Otputam. Preputam Bogu.
02
Danas se u mojem ivotu manifestira savrena situacija, a
kao dijete Boje znam da sam vrijedan svega to mi on danas
daje.
Oslobaam. Otputam. Preputam Bogu.
Evo druge afirmacije koju su mi dali aneli i koja je danas vrlo
relevantna jer govori o obilju i napretku:
Sveta Boja svjetlost tee kroz mene i stvara ivot potpunog
obilja, zdravlja i sree svakodnevno u mojem ivotu.
Moj svijet pun je svega to mi treba; stvorio ga je izvor
svjetla koji ivi u meni.
Moj je ivot obilan tijek svega ivueg; bogat je tvari Bo-
jom koja doputa da univerzalna svjetlost manifestira Boju
obilnu dobrotu danas u mojem ivotu. To je Boja volja.
Kad otputam znajui da je Bog izvor mojega bogatstva,
vidim da jedna svjetlost koja obiluje bogatstvom, zdravljem,
sreom i napretkom stvara moj ivot.
Tada znam da su bogatstva njegove svjetlosti danas moja.
Ako se doista odluimo neega odrei, to nam moe pomoi kad
ponemo gledati prema unutra i traiti uzrok i posljedicu onoga
to inimo. Moemo otkriti zato zadravamo stare kivnosti, ne-
kadanje boli i traume. Nauit emo da, kad stvari iz nae pro-
losti izau na povrinu i moda nam prouzroe bol i ogorenje,
moramo sagledati ta podruja naega ivota, nauiti kako shvatiti
zato su ta odreena podruja ivota jo tu, razvrstati ih, oprostiti
im i pustiti ih da odu, te na taj nain omoguiti novi rast, novu
sreu i radost, koji e se vratiti u sva podruja naega ivota.
Uz pomo anela moemo poeti uiti gledati sami sebe i
vidjeti ljepotu i savrenstvo unutar sebe. Uimo razumjeti stvari
na pozitivniji nain, uimo se osloboditi starih uzoraka razmilja-
nja; i to nas moe odvesti u neko podruje gdje e nae misli po-
stati mone, u podruje gdje moemo stvoriti ivot kakav elimo.
Aneli uvijek govore o vanosti povjerenja i vjere u njihov
rad s nama. Zaista vam ele pomoi stvoriti najsnaniji pozitiv-
93
ni sustav miljenja unutar vas, koji e vam opet pomoi stvoriti
ivot kakav zasluujete, ivot koji zauvijek tee. Da biste to posti-
gli, morate vjerovati u njega morate ga realizirati.
Aneli nam govore da se rijeimo svake negativnosti iz svo-
jih tijela negativnih misli, negativnih toksina, traeva i kriti-
kog prosuivanja drugih. Oslobodite se svake ljutnje, neuspjeha i
ogorenja zato to niste dovoljno dobri ili vrijedni neega. Aneli
kau da je nemogue da netko ne uspije u neemu zato to smo
ve stvoreni od Boga, a jedanput kad to shvatimo, uvijek emo
manifestirati Boju slavu ovdje na Zemlji; ak i ono to se ini
kao neuspjeh, moe se preokrenuti u neto pozitivno, samo ako
na to ispravno gledamo.
Gledajte na cijeli svoj ivot kao na blagoslov; blagoslovite sve
to vam se nae na putu bez obzira to to bilo, i upamtite da je
Bog ve u vama, to je tako vano. Budite radosni u svemu to i-
nite, ispunite svoje cijelo bie s radou, ljubavlju, mirom i motiva-
cijom za sve to radite. Ne osvrite se unatrag i ne bojte se niega.
Dopustite da vam se u svijesti uspostavi sustav misli koji ite-
kako zasluujete. Neka vam aneli pomognu osloboditi se svega
to vas vie ne hrani u ivotu. Priznajte da su bogatstva univerzu-
ma svakodnevno ve prisutna u vaem ivotu; shvatite to duboko
u svojoj nutrini. Ne osjeajte se razoarano ili odbaeno ako se
stvari odmah ne pojave.
Ponite, dakle pitajte to je to to elite u svojem ivotu,
uvijek imajui na umu da Bog, izvor sveg obilja, ve prebiva u
vama. Vjerujte tom procesu i on e se pojaviti; nemojte da vas
odbiju negativne misli, ponovo ih preokrenite i pretvorite u po-
zitivne tako da kaete: Ja jesam, ja jesam, ja jesam...
Budite uvijek otvorena uma prema onome to elite i pu-
stite da tijek pozitivne energije djeluje kroz vae zamolbe. Uvijek
imajte vjeru i znajte da Bog prebiva unutar vas, i zato vjerujte da
je ono to ste traili ve tu, iako moda nema vidljivih rezulta-
ta. Ono to radite jest da ostvarujete svoje elje unutar vlastite
stvarnosti, tako da e vam se one manifestirati u vaem fizikom
svijetu i k tome, manifestirat e se kao Boji aspekti.
94
Morate ih osjetiti, vidjeti i voljeti, i morate vjerovati da vam
je ivot uvijek ispunjen obiljem univerzuma, obiljem Boga.
Kad molimo anele da nam pomognu s naim molbama,
znamo da postoji drugi alat kojim se moemo posluiti kako bi-
smo stvorili stvari koje su nam potrebne u ivotu, a to je naa
mata. Mata moe biti sjajan alat u naem razvoju. S njom pu-
tujemo u svijet koji je pozitivan; s njom na um stvara realnost
koja ve postoji u nama.
Dok smo bili djeca, mata je igrala vanu ulogu u naim
ivotima. Mogli smo putovati u svijet u kojem smo stvorili pot-
puno drugaiji pogled na svijet nego to je onaj u kojemu smo
ivjeli. Mogli smo biti to god smo eljeli biti; stvarali smo ljude
i mjesta. Imali smo smijeh i radost veu od iega to smo znali u
ovome svijetu. Osjeali smo se sigurni i bezbrini. Bio je to svijet
u kojemu smo imali sve.
Kako smo odrastali, inilo se da svijet mate vie ne posto-
ji. Misli su nas poele voditi u drugom smjeru, onom u kojem
je imaginarni svijet bio samo za malu djecu. Kad smo potpuno
odrasli, taj svijet vie nije bio u nama i pustili smo ga da ode,
zakopali smo ga duboko u sebi. Ali aneli nam pomau da se
vratimo u taj prekrasan svijet. Pomou mate oni nas mogu po-
novo odvesti u taj svijet kako bi nam pomogli stvoriti vlastitu
realnost. Upravo u tom svijetu ponovo moemo oivjeti onaj os-
jeaj ljubavi, radosti i smijeha. Ne moramo ponovo stvarati dje-
tinje fantazije, ali moemo stvoriti ivot kakav bismo voljeli imati
tako da otputujemo unutra u taj svijet mate.
Jedna od stvari u koju sam nauila vjerovati, moja je sposob-
nost manifestiranja iz snage moje mate. Sjeam se jednog sluaja
kad sam meditirala i pritom se okrenula na put unutar sebe na
mjesto smirenosti, mjesto tiine, postala sam svjesna mnogih rije-
i i slika koje su mi bile dane. Dok sam putovala, inilo se da je
moj um krenuo u priu iz mojega djetinjstva, Petra Pana. Nisam
bila sigurna zato se ta pria pojavila, ali znala sam iz svojeg rada
s anelima da mi na simbolian nain pokuavaju neto rei. Kad
sam zavrila meditaciju, upitala sam anele to su mi to pokua-
95
vali pokazati i kako bi mi to moglo pomoi. Odgovor je bio da
Petar Pan predstavlja svjedo koje sjaji da bi ga svi vidjeli, svjetlo
koje nas odrava mladima i radosnima. To nas svjetlo ui kako
putovati izmeu naih svjetova, izmeu svijeta ljubavi i ljepote,
svijeta u kojemu je sve to elite u ivotu.
Petar Pan je dijete svjetla, dijete ljepote i radosti. U svo-
jem svijetu on putuje na mnoga mjesta kako bi traio mudrost
i znanje koji mu trebaju da otkrije tajnu vjene mladosti. On je
prekrasan primjer toga kako nam mata moe pomoi da mani-
festiramo obilje u svojim ivotima.
96
1O
Tri elje
J
ednoga dana u rujnu 2002. odluila sam otii u posjet svojoj
sestri Elaine. Ona ivi u blizini luke Rosslare u okrugu Wex-
ford pa sam u centru Dublina sjela na autobus za Wexford, to je
udaljenost od nekih 160 kilometara. Na taj sam put ve mnogo
puta prije odlazila i radovala sam se to u se odmoriti u autobu-
su tijekom dva i pol sata vonje.
Dan je bio vrlo ugodan i bilo je lijepo samo sjediti i gledati
kako prolazimo pokraj malih mjesta i gradia dok je autobus pu-
tovao na jug du istone obale. Meutim, kad smo stigli do po-
druja poznatog kao Ferns, autobus se nakratko zaustavio. Dok
sam gledala kroz prozor, primijetila sam staro groblje okrueno
niskim suhozidom. Groblje je bilo dobro odravano i sjeam se
da sam pomislila kako lijepo izgleda i kako netko dobro obavlja
svoj posao jer sve dri uredno i isto.
Onda se dogodilo neto to neu zaboraviti dok sam iva.
Na niskom zidiu sjedio je ovjeuljak, visok moda etrdeset
pet centimetara! Nasmijeio mi se i namignuo! Protrljala sam
oi i ponovo pogledala; jo je bio tamo i smijeio mi se. Bio je
odjeven u sivo odijelo, a oice su mu bile blistave i kao da su
plesale od veselja. Nisam se mogla nauditi kako je sve na njemu
97
savreno; bio je tako malen, a ipak savreno oblikovan. Imao je
pomalo drzak izraz, neto je u njemu bilo nestano. Poela sam
se smijati i rekla sam u sebi: Ne moe biti stvaran. Sigurno
mi se privia. Ali onda je progovorio i ula sam njegov glas
u svojoj glavi: Itekako sam stvaran. Zato ne sie s autobusa
i sjedne tu i malo popria sa mnom? Ostala sam bez rijei;
zaboga, to mi se dogaa? Pogledala sam druge ljude u autobusu.
Neki su gledali staro groblje, ali inilo se da nitko nije svjestan
nevjerojatnog prizora koji samo ja vidim.
Jedno sam sigurno znala, ni pod kakvu cijenu ne bih sila
s autobusa usred okruga Wexford, samo zato da bih avrljala s
tim ovjeuljkom koji je sliio na tradicionalnog irskog vilenja-
ka, leprekona. Onda sam opet zaula njegov glas: Tu sam da ti
usliam tri elje, sve to poeli. Tri elje, ponovila sam u sebi.
Sad sam osjeala da bih ga trebala pitati je li on doista vilenjak.
Nisam se mogla dosjetiti niega pametnijeg pa sam ga upitala.
udno je to me to pita, odgovorio je. Nisam vile-
njak. Zapravo, ve godinama nisam nijednog vidio.
Sad zaista nisam znala to bih rekla. Opet sam protrljala oi i
pogledala u stranu, ali kad sam ga pogledala, on je jo bio tamo i
inilo se kao da se zabavlja, dok mu je lice imalo suosjeajan izraz.
Tko si onda i to eli od mene? pitala sam ga.
Ja sam prirodni duh; ima nas mnogo ovdje, ako zna gdje
i kako gledati; u vremenima koja dolaze susrest e mnogo mojih
prijatelja, odgovorio je.
inilo se da uiva u naem susretu; prekriio je male noge,
zaklopio oi i malo podignuo lice uvis, kao da uiva u suncu i
njegovoj toplini na licu.
Tu si da bi ostvario tri elje. Nije li to ono to vilenjaci
rade? upitala sam sumnjiavo.
Rekao sam ti da ne znam nita o vilenjacima, ree on,
a u glasu mu se zauo trag nestrpljenja. Ali trebala bi ozbiljno
razmisliti o svoje tri elje, jer zna, ne dobiva svatko priliku da
ih zaeli.
98
Onda je autobus bez upozorenja krenuo i poeo se udalja-
vati od zidia na kojemu je on sjedio. Nisam znala to uiniti. Bi-
la sam tako iznenaena ovim susretom da nisam imala vremena
stvarno razmotriti to se dogaa, ali sad kad je autobus krenuo,
shvatila sam da nisam eljela ostaviti ovo neobino stvorenje
bilo je neega arobnog u njemu i njegovoj energiji, neega
potpuno eterinog, ne od ovoga svijeta. Autobus je ubrzavao, a
ja sam samo mogla sjediti i gledati kako on postaje sve manji.
Mahao mi je.
udno, ali pamtim da me preplavio osjeaj usamljenosti
dok sam nastavljala ostatak puta k Elaine. Taj ovjeuljak, tko-
god ili togod on bio, ostavio je na mene duboki dojam. Sjeam
se da mi je rekao da u u vremenima koja dolaze sresti mnogo
njegovih prijatelja i nasmijeila sam se. Kad sam stigla k Elaine,
nisam mogla doekati da joj ispriam to mi se putem dogodilo.
Nije mogla suspregnuti smijeh kad sam joj ispriala cijelu priu,
naroito kad sam spomenula tri elje.
Hoe li ga zamoliti da ti da up zlata? smijuljila se.
Mnogo kasnije te veeri ovjeuljak se opet pojavio, ali ovaj
put nije bio sam. Uz njega su bile dvije njene male vile. Bile
su visoke otprilike kao i on, i imale su arobnu energiju; iskrile
su i plesale po sobi i atmosfera je odmah postala vedra i vesela.
Shvatila sam da sam vrlo radosna to opet vidim ovjeuljka i
njegove dvije pratilje.
Dobrodoao, rekla sam. Tko su tvoje prijateljice?
Ovo je Lumar, a ovo Annie, odgovorio je.
Vrlo su lijepe, izgledaju kao prave male vile, rekoh u u-
du gledajui savrene male figure kako pleu i kao da istrauju
svaki kutak sobe.
Vile, da, pretpostavljam da smo na neki nain vile i vi-
lenjaci, ako to eli, ree ovjeuljak. Rekavi to, napravio je
rukom luk iznad dviju enskih figura, a one su smjesta presta-
le plesati i pogledale su ga iroko otvorenih oiju kao da neto
oekuju. Rekao sam ti da moe zaeljeti tri elje. Ne mora
99
ako ne eli, sama odlui, ree on. Iznenadila sam samu sebe
kako sam brzo sklopila oi i poela razmiljati o trima eljama.
Tri elje? Sto sam zaista u tom trenutku eljela od ivota, pitala
sam se. Definitivno sam eljela da moja veza s anelima postane
jo snanija, pa sam to i zaeljela. Moj sin Jason nije mogao nai
posao elektriara nakon to se prilino dugo kolovao za to, pa
sam poeljela da dobije posao, Na kraju, ve sam dugo sanjarila
o tome da otvorim centar u Irskoj gdje bi ljudi dolazili i uili o
mojem radu s anelima, pa sam i to poeljela.
Ako je Boja volja, onda neka bude, ree ovjeuljak i
napravi polukruni pokret rukom preko sobe. Ali upamti to
sam ti rekao ima nas mnogo, ako zna gdje i kako gledati. Ne-
ka Bog bude uvijek s tobom.
Rekavi to, vilenjak i njegove vile su nestali. Nisam eljela
da odu, imali su tako lijepu energiju, tako svjetlucavu, tako in-
tenzivno ivu. A tako sam se i osjeala nakon to su otili, imala
sam osjeaj ivahnosti, nesputanosti, iste magije. Mogu iskreno
rei da ak i nakon to sam upoznala aneosko kraljevstvo, ono
to sam doivjela s tim trima malim biima, bilo je nekako dru-
gaije od svega onoga prije. Jednostavno je bilo neega u njihovoj
istoi i nedunosti. Ta mala stvorenja bila su sama sr ivotne
radosti.
Sljedei dan provela sam u etnji du prekrasne plae u
Wexfordu, blizu Elaineine kue, ali nisam mogla prestati misliti
na svoja tri prijatelja pa sam uveer kontaktirala anelicu Anne i
pitala je o tom susretu. Nasmijeila mi se kad sam joj rekla da mi
je ovjeuljak dao da zaelim tri elje.
Tri? To je puno. Imala si puno sree, nasmijala se. U
ovom univerzumu postoji mnogo dimenzija i energija o kojima
ljudska bia nita ne znaju, a prirodni duhovi su jedni od njih.
Ljudi uglavnom smatraju da se radi o mitu, ali mitovi, legende i
bajke temelje se na istini. Cijeli mit o vilenjacima leperkonima u
Irskoj izrastao je iz injenice da prirodni duhovi zaista postoje, a
ljudi koji su u Irskoj davno prije susretali vilenjake bili su jedno-
stavni ljudi, voljeli su zemlju i jedni druge, ali dok su pripovije-
100
dali o tome to su vidjeli, drugi su ljudi stvorili mit o vilenjacima
koji je sve vie rastao.
Juer si imala priliku upoznati tri prirodna duha i to je
bilo lijepo iskustvo. Prvo to mora uiniti ako eli susresti pri-
rodnog duha jest da otvori srce prema njima; oni su svuda oko
tebe tu na zemlji, naroito na izuzetno lijepim mjestima kao to
je Wexford.
Sad esto viam prirodne duhove, a zbog nekog razloga,
naroito u blizini drvea. Sjeam se da sam jednoga dana u pa-
njolskoj sjedila pokraj bazena i dok sam promatrala prekrasne
palme koje su rasle uz bazen, iz stabla se pojavio mali prirodni
duh. Imao je vrlo smeu kou, crnu kosu i otplesao je svoj mali
ples oko drveta. Plesao je uokolo u malim krugovima, a onda je
stao, pogledao u stablo kao da eli da i ja bolje pogledam. Kad
sam to uinila, preplaila sam se: na deblu je bilo lice amerikog
Indijanca i dok sam ga gledala, slika je postajala sve izraenija,
a onda je pokazao rukom na kuu udaljenu 100 metara od ba-
zena. U glavi sam zaula njegov glas: Trebam te da se povee
s ljudima u onoj kui; ti ljudi blisko su povezani s amerikim
Indijancima i elio bih da im prenese moju poruku, rekao je.
Tad sam postala svjesna energije drugog postarijeg mukar-
ca. Imao je moda i sedamdeset godina i znala sam da nije dugo
u svijetu duhova. Energija mu je postala vrlo snana, snanija od
Indijaneve, i znala sam da je i on povezan s kuom na drugoj
strani bazena.
Moj suprug Fran nije ba srameljiv i povuen tip, i kad
sam mu rekla da imam poruku za ljude koji ive u onoj kui,
jednostavno je otiao tamo, predstavio se i objasnio situaciju.
Kad je spomenuo da se na drvetu prikazao Indijanac, domaica
je odmah pokazala da je zainteresirana za susret sa mnom.
Kad sam ula u njezinu kuu, postala sam svjesna dviju
energija, one Indijanca i starijeg ovjeka. Indijanac nije nita re-
kao; samo sam objasnila da je tamo, a ena je progovorila.
O, to je divno. Vjerujem da poznajem rodbinu tog Indi-
janca. Radila sam s njima na amanskim poslovima u jednom
101
rezervatu u Aljasci. Dok je izgovarala te rijei, vidjela sam da
Indijanac potvrdno kima glavom i smijei se kao da eli rei da je
to tono, ali jo nije nita rekao. Prvi je progovorio duh starijeg
mukarca.
Vidite li onog ovjeka tamo? upitao je, pokazujui na
drugog postarijeg mukarca koji je sjedio na stolici. To je moj
brat i vrlo je nesretan. Nedostajem mu; prije dva mjeseca preao
sam u svijet duhova, a on jo tuguje. Bili smo vrlo bliski; zajedno
smo bili u mornarici i plovili svijetom. Molim te, reci mu da ne
tuguje, reci mu da sam dobro i da mi se ovdje svia.
Kad sam tu informaciju prenijela mukarcu, atmosfera se
u sobi potpuno promijenila. Postala je laganija, ak vesela; bili
su prisutni i drugi lanovi stareve obitelji, a meu njima sin i
snaha, koji su poeli slaviti smrt preminuloga, radije nego da ga
oplakuju. Kako se veselje irilo prostorijom, zastala sam i zahva-
lila se malom prirodnom duhu koji me je doveo k tim ljudima.
Bez njegove pomoi ne bih bila u stanju prenijeti tu prekrasnu
poruku. Prirodni duhovi djeluju u ovome svijetu kroz ljepotu
majke prirode kako bi donijeli radost i zadivljenost u ljudske i-
vote, kad god mogu.
Sjeam se jednog drugog sluaja kad je prirodni duh bio zasluan
jer mi je ukazao kako mogu nekome pomoi. Bio je lijep ljetni
dan i sjedila sam u svojem vrtu u Banchardstownu, kad sam pri-
mijetila ljupku energiju oko cvijea koje sam posadila prije nekog
vremena. Dok sam gledala kako se cvjetovi njeno njiu na po-
vjetarcu, povrh njih pojavilo se stvorenje slino vili i skoilo na
do. Kao i u sluaju drugih prirodnih duhova koje sam upoznala,
najprije mi je izvela mali ples. ini se da im je to nain kojim
pokazuju da vam imaju neto za rei, a energija im se poveava
to due pleu te vam na kraju i predaju svoju poruku. No ovaj
put se dogodilo da je malo stvorenje prestalo plesati i pogledalo
me. Onda sam zaula glas kako kae: Trebamo pomo. To je
sve to je reklo pa sam upitala tko treba pomo. Glas je odgo-
vorio: Poslat emo e-mail. Pomislila sam kako je to vrlo ud-
102
no, jer ne znam nita o raunalima i u to vrijeme nisam znala ni
kako se alje elektronika pota; ak ni danas mi to nije draga
aktivnost. Ali to je bilo sve to je glas rekao, a mala je vila opet
skoila na cvijee i nestala.
Nastavila sam s obvezama toga dana i nisam previe razmi-
ljala o tom susretu sve dok sljedeeg jutra nisam zaula kucanje
na vratima. Kad sam ih otvorila, tamo je stajao mukarac tridese-
tih godina, a iza njega je bio parkiran bijeli kombi na kojemu je
velikim slovima pisalo Pristup internetu i elektronikoj poti.
Odmah sam znala da je to e-mail koji u primiti i zamolila sam
ga da ude.
Objasnio mi je da je tehniar Telekoma, ali pria koju mi
je ispriao nije bila sretna. Udaljio se od supruge, a u njihovu
braku bilo je puno emocionalnog i fizikog zlostavljanja izmeu
njih dvoje. Iako se rastao od supruge i prije nekog vremena na-
pustio obiteljski dom, tu nije bio kraj problema. Imao je novu
partnericu, ali njegova ga je biva supruga nastavila maltretirati i
okrenula je djecu protiv njega. Siroti je ovjek bio vrlo uznemi-
ren i dok smo razgovarali, aneli su mi poeli prikazivati sliku
ene, stare oko trideset godina. Upitala sam ga odgovara li opis
te ene njegovoj supruzi, ali rekao je da to nije njegova supruga
nego sadanja partnerica. Sad mi je bilo jasno zato mi je onaj
glas rekao: mi trebamo pomo. Aneli su mi omoguili da
vidim kako je emocionalno stanje te ene jo krhkije nego ono u
mukarca koji je bio preda mnom.
Aneli su mi nastavili pokazivati seksualno zlostavljanje ko-
je je ta ena pretrpjela kao dijete. Potiskivala je to sve do sad, a
kad je ula u vezu s ovim mukarcem, to je pripomoglo javljanju
starih sjeanja. Takoer sam spoznala da ta ena nije svojem sa-
danjem partneru objasnila svoju prolost i to joj se dogodilo.
Sve u svemu, bio je to zbir prilino tunih okolnosti i moram
priznati da nisam znala to uiniti ili kakav savjet dati tom mu-
karcu.
Ali u svijest mi je bljesnula prisutnost anelice Anne i jasno
mi dala do znanja da nita ne mogu uiniti za tu mladu enu.
103
Ona mora potraiti profesionalnog terapeuta koji je specijalizi-
ran za seksualno zlostavljanje. Ali takoer mi je rekla da se ovom
mukarcu moe pomoi, jer ono to njemu treba je spiritualna
hrana te da bi trebao nastaviti dolaziti k meni. Isprva sam bila
malo zabrinuta jer svjesna sam da nisam kvalificirana da na pro-
fesionalan nain pomaem ljudima. Svoju ulogu vidim u tome
da prenosim ono to aneli imaju za rei nekoj osobi koja mi se
obratila za pomo. Ali anelica Anne je bila odluna u tome da
bi ovaj ovjek trebao nastaviti dolaziti k meni. I tako sam mu
rekla to aneli savjetuju: da njegova partnerica treba potraiti
profesionalnu pomo, ali da bi on trebao ponovo doi, ako eli.
Otiao je i vratio se tri dana poslije. Vrlo esto aneli znaju
dati savjet za ljude, ali jedanput kad to uine, to je i posljednji
put da komentiraju tu osobu. Ne vjerujem da aneli nisu zain-
teresirani za te ljude. Prije bih rekla da mi se ini da aneli kau
to imaju za rei i onda dalje ute. Itekako su svjesni da ljudi
imaju slobodnu volju i mogunost izbora te da stvari moraju ii
svojim prirodnim tijekom ovdje na zemlji. Zato, iako aneli u
fizikom svijetu mogu intervenirati u odreenim okolnostima,
rijetko to ine. Meutim, neto je u vezi s ovim ovjekom vrlo
brzo postalo oito. inilo se da je anelica Anne odluna u tome
da mu pomogne, i kao da je tono znala kakva mu vrsta pomoi
treba. Kad mi je opet poeo priati o svojim problemima, ona je
samo rekla: Reci mu da mora postati smiren u sebi. Prenijela
sam mu to.
Ne mogu biti smiren. Cijeli mi se svijet raspada. Ne znam
to da radim ni kamo da se okrenem, jadao mi se.
Reci mu da se nikamo ne mora okrenuti; sad je tono
na pravom mjestu, odgovorila je anelica Anne njeno. Dok
mi je to govorila, instinktivno sam znala da e taj mukarac jo
neko vrijeme dolaziti k meni i da e na kraju doi do pozitivnih
rezultata.
U to sam vrijeme u svojoj kui vodila teajeve meditacije i
anelica Anne mi je rekla da kaem mukarcu da ih pone po-
haati. Drala sam teaj dvaput tjedno, a taj je ovjek toliko pro-
104
fitirao od njih da me poeo nagovarati da organiziram i dodatne
satove kako bi mogao ee dolaziti. Dok smo meditirali na tim
teajevima, prikazala mi se prelijepa slika anelice Anne kad je
okruila tog mukarca s prekrasnom iscjeljujuom svjetlou. i-
nilo se da svjetlost prodire ravno u njegovu duu, u njegov ustroj,
u njegovu DNK. Znala sam da e se u njemu dogoditi velika
promjena.
Anelica Anne mi je dala uputu da pronaem jednu svoju
staru kasetu od dobro poznatog spiritualnog savjetnika i pisca
koja govori o vanosti opratanja u naem ivotu.
Tekst s te kasete zapravo je napisan prije mnogo godina
pod vodstvom anela za ljude kao to je ovaj mukarac i tekst
otkriva pravi put kojim treba poi kako bi rijeio svoje proble-
me, objasnila je anelica Anne.
Jednoga dana, nakon to smo zavrili sa satom meditacije,
taj mi je mukarac rekao da je njegova partnerica potraila pro-
fesionalnu pomo za svoje probleme i iako je situacija jo bila
teka, stvari su se poele poboljavati i poeo je proces ozdrav-
ljenja. to se njega samoga tie, ubrzano se mijenjao i postajao
druga osoba. Objasnio mi je da je i on otiao psihoterapeutu i
to mu je puno pomoglo. Ali rekao je da mu je jo vie pomoglo
to to je prvi put u ivotu poeo usporavati i nauio kako da se
smiri duboko sebi.
Bilo je kao da sam cijeli ivot sudjelovao u nekoj utrci,
nikad ne znajui zato jurim ni gdje je cilj; sve se svodilo na tu
jurnjavu, rekao je. Vjerujem da je unutarnja smirenost izni-
mno vana poruka za sve nas. Znam po vlastitom putovanju s
anelima, uz Boju milost, da su isprva oni odravali kontakt
sa mnom, jer jo nisam u sebi bila dovoljno smirena da to sama
inim. Ali kako sam postajala smirenijom, mogla sam uspostaviti
neprekidnu osvijetenost o prisutnosti anela.
A tako je i danas. Svakodnevno meditiram uvijek oko sat
vremena, a ponekad i dulje. Ne govorim da bi svatko to morao
initi, ali doista vjerujem da svima nama treba odreen stupanj
unutarnje smirenosti. Svi znamo da je to tono, zar ne? Postoji
105
dio u nama koji je smiren to je ista smirenost to je Bog.
Moda je u nekima od nas duboko zakopana, ali tu je; sve to
moramo uiniti jest da svjesno ostvarimo kontakt s tim dijelom.
Mogla bih vam navesti jo primjera toga kako su mi mali
prirodni duhovi, moete ih zvati i vilama, pomogli prenijeti po-
ruke nade i radosti razliitim ljudima. Oni su dio ljepote majke
prirode i imaju sposobnost komunicirati i podijeliti s nama iscje-
ljujue elemente majke prirode.
Kad se nalazite izvan grada, u prirodi, zastanite na trenutak
i divite se prekrasnim poljima, stablima, rijekama pa ak i vodo-
padima oko vas. Postanite mirni i stvarno osjetite da su svi oni
ivi; sve oko vas je ivo samo dopustite da njihova istinska bit
postane dio vas, pa ete biti vrlo blizu komunikaciji s prirodnim
duhovima.
Lako je doi u iskuenje i smatrati da su prirodni duhovi
ili vile potpuno izmiljeni i da postoje samo u ljudskoj mati.
Meutim, istina je da su oni elementi prirode, s inteligencijom
daleko veom od iega to znamo. Sjeam se da sam se jednoga
dana zagledala u jedno lijepo veliko stablo; bilo je golemo vi-
soko moda i petnaest metara, a vjerojatno stotinu godina staro.
Sjeam se da sam se upitala kakva vrsta inteligencije mora biti u
tom stablu da mu omoguava da raste velianstveno i prekrasno
svih tih godina, bez ikakve pomoi ljudske ruke? Upravo je to
ista inteligencija koju imaju prirodni duhovi.
elite li se zaista povezati s prirodnim duhovima ili vilin-
skim kraljevstvom, namjere vam u svakom trenutku moraju biti
asne i istinite. Kad u srcu pokaete ljubav i suut za vilinski svi-
jet, vile e vam se polako pribliavati u ivotu. Moda je za mno-
ge od vas najprikladnije mjesto za ostvarenje kontakta s prirod-
nim duhovima u vlastitom vrtu, ako ste sretnici koji imaju vrt.
Obiavala sam izii u svoj vrt u Dublinu samo da bih sjedila
u tiini i polako dopustila prirodnim duhovima da mi se otkriju,
na onaj svoj nestaan, njean, iskriav nain. Ako ureujete vrt i
elite od njega napraviti mjesto na kojemu ete s njima komuni-
cirati, pozovite ih da budu s vama i neka vam pokau to morate
106
raditi. Vile i prirodni duhovi vrlo su ljubazni i vrlo njeni. Svaki
put kad ureujete vrt, pozovite ih i pustite da vam polako rasvi-
jetle svijet majke prirode koji je posvuda oko vas.
Suvino je rei, ali prirodni duhovi vrlo su zabrinuti zbog
naina na koji se odnosimo prema svojem planetu Majci Ze-
mlji jer oni u biti jesu Majka Zemlja. Mnogi su ljudi danas
pod utjecajem prirodnih duhova, bez obzira na to znaju li to ili
ne. Prirodni duhovi utjeu na ljude koji se uvelike zanimaju za
okoli i ele nau zemlju ouvati sigurnom i istom od opasnih
otrova koje svakodnevno bacamo na nju.
Ako ste duboko zabrinuti za mnoge razliite ivotinjske
vrste koje ive na planetu Zemlji ili ako se brinete zbog velikog
broja ivotinjskih vrsta koje postoje u oceanima a koje ovjek ne-
svjesno svakodnevno unitava, i na vas takoer djeluju prirodni
duhovi.
Moda ste osjetili naglu elju da se ukljuite u rad organi-
zacije kao to je Greenpeace ili neke organizacije na vaem po-
druju, koja vodi kampanje za zatitu ivotinja. To su takoer
prirodni duhovi koji djeluju u vaoj podsvijesti. Moda osjeate
potrebu da piete raznim vladama diljem svijeta o tome to mi-
slite o nepravdi koja se povezuje s mnogim pitanjima u vezi s
naim planetom.
Ako ponekad mislite da je sve to pomalo previe za vas, jer
vi ste samo jedna osoba, a jedan ovjek ne moe nita promijeniti
kad se radi o mnogim globalnim problemima s kojima se Zemlja
danas suoava, onda promislite jo jedanput. Otiite u prirodu, k
Majci prirodi, i zamolite prirodne duhove da vas vode; zamolite
ih da za vas postanu stvarni. Jedanput kad ostvarite tu udesnu
vezu, shvatit ete da vi osobno moete neto promijeniti. Shvatit
ete da ste vi, prirodni duhovi, vile i Majka priroda, svi jedno
jedno u istome Bogu.
107
II
Svijet duha
A neli se maksimalno trude da mi pokau kako je ovaj na
svijet zapravo svijet vjenog duha. U tom svijetu vjenog
duha prolost, sadanjost i budunost ne postoje, iako se zaista
doimaju vrlo stvarnima.
Ne tako davno dogodio se jedan incident koji mi je na dra-
matian nain osvijestio injenicu da duhovni svijet moe pre-
vladati vrijeme i mjesto, te se moe dramatino nametnuti na
fizikoj razini, kad to eli.
Jedan novinar iz Dublina nazvao me u panjolsku i zamolio
da pogledam neke fotografije koje su nedavno snimljene na kome-
moraciji rtava velikog poara u nonom klubu Stardust, u Dubli-
nu 1981. Svi malo stariji Irci sjetit e se duboke tuge i alosti zbog
onoga to se dogodilo u diskoteci Stardust u etvrti Artane u sje-
vernom Dublinu, 14. veljae 1981. Izbio je poar, i unato divov-
skim naporima vatrogasaca i prisutnih ljudi, etrdeset osam mla-
dih ljudi ostalo je zarobljeno u zapaljenoj zgradi i izgubilo ivote.
Slijedilo je vrlo traumatino razdoblje za rodbinu poginulih.
Unato istranom povjerenstvu i policijskoj istrazi, nikad se nije
dolo do zakljuka to je zapravo prouzroilo poar. Ta e kata-
strofa ostati zauvijek urezana u svijest Iraca.
109
Meutim, roaci poginulih nisu se sloili s presudom povje-
renstva da je poar najvjerojatnije bio podmetnut, te su slijedile
mnoge godine rasprava i svaa izmeu obitelji rtava i vlasti. Ali
onda, u veljai 2009., neposredno pred dvadesetosmu godinjicu
nesree, irska je vlada pristala izbrisati odluku povjerenstva iz
parlamentarnih zapisa.
Itekako sam svjesna da ni na koji nain ne mogu govoriti
u ime obitelji koje su izgubile svoje najdrae. Ne mogu ak ni
zamisliti bol koju su ti jadni ljudi morali trpjeti svih tih godina
dok se odugovlaila kontroverzija oko pravog uzroka tog stranog
poara. Ali mislim da sam u pravu kad kaem da je odluka vlade
doekana s osjeajem olakanja i nade te da se ak i nakon toliko
dugo vremena moe opet obnoviti istraga.
Novinar iz Dublina poslao mi je niz fotografija koje su snim-
ljene vani, pred klubom u Artaneu, dok je trajala komemoracija
za etrdeset osam rtava. Naravno, ja nisam bila prisutna, ali mno-
gi su ljudi poslije govorili da se te veeri u zraku mogao osjetiti,
gotovo dotaknuti, posvemanji osjeaj mira, neto to se nikad
prije nije osjetilo na drugim komemoracijama za preminule.
Jedan od roaka rekao mi je da je veer bila vrlo mirna i
dok su se itala imena poginulih, vidjelo se kako etrdeset osam
zapaljenih svijea jako treperi, kao da im neka nevidljiva sila po-
vija plamenove. Ono to je vrlo zanimljivo u vezi s tim fotografi-
jama je to to se na njima vidi jedan vrlo neobian i neobjanjiv
fenomen. Jedna skupina roaka preminulih stoji i moli se vrlo
blizu svijea, ali iznad njih se vidi debela zraka svjetla koja se
sputa odozgo i zastaje nad skupinom.
Kad sam prvi put pogledala tu fotografiju, prvo to mi je
proletjelo umom bio je izraz most dua. Takoer sam osjetila
due nekih ljudi koji su u tom stranom poaru izgubili ivote,
ali iznad svega osjetila sam radost i oslobaanje. Druga fotogra-
fija snimljena te veeri prikazivala je neto zauujue, neto to
smatram potpunom poniznou. Na toj slici vidi se jedna roa-
kinja koja je preivjela poar, a s njezine desne strane je djevojka
ispod ijeg se lica moe primijetiti mali aneo, zajedno s krilima.
110
Ta mi je djevojka poslije potvrdila da je njezina mlaa sestra zai-
sta poginula u poaru, ali i jo jedna sestra.
Dok sam nastavila gledati fotografije, bilo ih je est ili se-
dam, poela mi se prikazivati pojava starijeg mukarca. to sam
vie gledala, to je njegova energija postajala sve udnija, ali znala
sam da on nije preminuo u poaru. Njegova obitelj smatra da su
stres i slomljeno srce pridonijeli da oboli i umre od raka. I doista,
poslije su mi potvrdili da je taj jadni ovjek bio otac dviju djevo-
jaka koje su poginule te sudbonosne veeri u sjevernom Dublinu.
Rekli su mi da je nekoliko poznatih fotografa pregledalo fo-
tografije, ali nisu mogli objasniti neobinu pojavu koja se jasno
vidi na nekoliko fotografija. Navodno da postoji neto to se zove
bljesak lee to se moe pojaviti na fotografijama. Nikad prije
nisam ula taj izraz i zaista vam ne znam rei vie o tome, ali
spomenuli su mi ga kao mogui uzrok neobjanjivog svjetla i po-
java koje se vide na fotografijama. Mogu vam samo ispriati kako
sam se osjeala dok sam gledala fotografije, a osjeala sam radost
i olakanje. Osjetila sam da su one due koje su tako tragino
preminule u poaru sad naposljetku slobodne i da oajniki ele
da to i njihovi voljeni saznaju. Tako oajniki, da vjerujem da su
bili u stanju iskazati tu elju u fizikom svijetu, na fotografijama
te tako pokazati da zbilja ivimo u svijetu duha.
Moda e se nekima od vas to initi kao ista fantastika, ali
to nikako nije bio prvi put da sam se susrela sa svijetom duha
koji ostavlja trag na fizikoj razini. Jedino se nadam i molim da
tugujua rodbina povezana s tom stranom tragedijom, ljudi koji
su toliko dugo patili, sad mogu odahnuti, ba kao to sad ine i
oni koje su izgubili. Neka poivaju u miru.
Fizika razina vremena i prostora nije nikakva prepreka za anele
kad mi ele prenijeti neku poruku. To sam prvi put shvatila na
dramatian nain kad sam jedne veeri primila telefonski poziv
iz Amerike. Zvala je jedna ena iz Pittsburgha, rekla mi kako se
zove i objasnila da je moj broj dobila od prijateljice koja me po-
sjetila dok je bila na praznicima u Irskoj.
111
Kad je spomenula prijateljiino ime, odmah sam se sjetila te
ene jer su mi aneli bili dali lijepu poruku za nju i ona je bila
oduevljena time to su joj imali za rei. ena se oito vratila ku-
i u Ameriku i spomenula me svojoj prijateljici koja me odluila
nazvati. Neobino u svemu bilo je to da dok sam s njom razgo-
varala, inilo se kao da sjedi preda mnom, a aneli su mi otkrili
mnoge pojedinosti o njoj i njezinoj voljenoj obitelji. Aneli su
mi zapravo omoguili jasan komunikacijski kanal i sve one tisue
kilometara preko Atlantskog oceana izmeu nas nisu nita znai-
le, apsolutno nita. Aneli mi uvijek zorno pokazuju na mnogo
razliitih naina da ovo nije na svijet, sa svim svojim zakonima,
fizikim ogranienjima i pojavama. Ne, ovo je Boji svijet, duhov-
ni svijet u kojem se pojavljuju mnoge stvari i poprimaju izgled.
Ljudska bia nastaju i poprimaju izgled. ini se da imamo
vrsto tijelo od krvi i mesa, kostiju i miia. Meutim, to je samo
vanjski izgled; zapravo smo duhovna bia stvorena od Boga to
je prava istina! Aneli se doista neprekidno trude da mi tu istinu
priblie i vjerujem da ona skriva tajnu o tome kako da uspjeno
ivimo svoj ivot. Ako moete prigrliti tu univerzalnu istinu, on-
da je sve mogue.
Pretpostavimo da imate problem u vezi s vaim tijelom. Re-
cimo da se radi o pluima; odmah prizovite u svijest da iako u
ljudskom smislu imate dva pluna krila, ona su zapravo napravlje-
na od duha, duha koji je savren i neokaljano cjelovit i zdrav. No
iako fiziko tijelo moda svjedoi o fizikom problemu s vaim
pluima, vi se samo drite boanskog shvaanja da je sve savreno
u duhu, a to ukljuuje i vaa plua. Mnogi su se ljudi sami iscijeli-
li jednostavno tako to su znali i primijenili tu univerzalnu istinu.
Aneli mi uvijek zorno pokazuju da je ovo Boji svijet,
duhovni svijet, a mi smo svi djeca Boja. Oni kao da uivaju
pokazivati mi da ne postoje granice izmeu Boga i nas, mi sa-
mo zamiljamo da postoje, i nai umovi kao da vole zadrati te
imaginarne granice na svojemu mjestu. Um uvijek eli biti kralj
dvorca, ali samo je jedan kralj dvorca, a to je Bog. Sjeam se
jedne veeri dok sam bila na praznicima, u restoranu u gradiu
112
Torrevieja u junoj panjolskoj kad su aneli odabrali poseban i
simpatian nain na koji e mi pokazati da svijet duha ne sadra-
va granice izmeu Boga i nas. Fran i ja proveli smo ugodno po-
slijepodne eui gradiem Torrevieja i malo razgledavajui izloge.
Jedna od velikih prednosti ljetovanja u panjolskoj je ta da
moete jeftino jesti u restoranima, naroito u usporedbi s Irskom.
Ponekad pomislim da je sve, bilo gdje, jeftino u usporedbi s Ir-
skom, ali to je druga pria! Te veeri u Torrevieji odluili smo
otii u jedan mali restoran koji smo poznavali, te da emo radije
tamo veerati nego da sami kuhamo kod kue. Kad smo stigli,
vlasnik nas je pozdravio i odveo do stola pokraj prozora. Resto-
ran je bio pun i bilo je mnogo gostiju raznih nacionalnosti, turi-
sta iz cijele Europe pa ak i izvan Europe.
Za nekoliko stolova u naoj blizini sjedilo je jedno drutvo
od nekih dvanaestak ljudi i sjajno su se zabavljali, razgovarali,
smijali se i uivali u hrani i vinu. Spomenula sam Franu da je
djevojka, iji su dvadeset prvi roendan slavili, vrlo lijepa. Fran
me blijedo pogledao i upitao: Kako zna da slave njezin roen-
dan? I ja sam pogledala njega i nasmijala se: Pa, ujem ih, svi
ih uju i prilino su glasni.
Jesu, ree Fran, al i govore njemaki, a ti ne razumije
njemaki.
Ne budi smijean, rekoh. Govore engleski. Jasno ih
ujem; ekaju da se pojavi djevojin brat, misle da se moda iz-
gubio i ne moe nai restoran. im sam to izrekla, u restoran
je uao mladi od kojih osamnaest godina, a veselo ga je drutvo
glasno pozdravilo.
Vidi? rekla sam samozadovoljno Franu. Ali njega nije
zanimao mladiev dolazak; zbunjeno me je bez rijei gledao.
Ti uje te ljude kako govore engleski? pitao je.
O emu govori? odgovorila sam. Naravno da ih ujem
kako govore engleski; oni govore engleski.
Ne govore, zna. Govore njemaki. Nisam razumio nijed-
nu rije koju je itko tamo izgovorio, od trenutka kad smo doli
113
ovamo, rekao je. Zatim je pokazao na par koji je sjedio preko
puta nas, malo udaljen od drutva koje je slavilo roendan.
Kojim jezikom oni govore? upitao je. Pogledala sam par
i jasno sam ula kako raspravljaju o tome kojim je putem najbo-
lje krenuti iz Torrevieja, ako ele doi u Alicante.
Pa i oni govore engleski. ujem ih, raspravljaju o tome ko-
ji je najkrai put do Alicantea, rekla sam smijeei se Franu. On
me je samo gledao i tresao glavom.
Ne, odgovorio je smijui se. veani su ili Nizozemci i
uope ne govore engleski.
Oboje smo se morali nasmijati tom neobinom iskustvu ko-
je su mi aneli iz nekog razloga dopustili da doivim. Zato sam
te veeri, kad smo se vratili kui, razgovarala s njima i pitala ih
zato su mi omoguili da doivim ono to se dogodilo u restora-
nu. Odgovor mi je dala anelica Anne.
Mnogo smo ti ve puta rekli da je Boji svijet svijet duha,
i u tom svijetu nema granica ni ogranienja, objasnila je. To
je svijet cjelovitosti, savrenstva, jedinstvenosti. U vaem ljud-
skom svijetu, sa svim njegovim pravilima, zakonima, uzrocima
i posljedicama, stvari kao to su razni jezici potrebne su kako
bi ljudi postojali. Ali u Bojem svijetu nije tako, jer tamo je sve
ve jedno. Pomislili smo da bismo ti mogli tu injenicu zorno
demonstrirati u restoranu. Bilo je zabavno, zar ne? I bila je u
pravu; bilo je zabavno i vrlo posebno. Opet sam se osjetila tako
privilegirano zato to mogu cijeniti poruku koju mi aneli pre-
nose da je sve u redu, da smo djeca Boja, sastavni dio njego-
vog velianstvenog svijeta, koji je ve savrena cjelina.
Harmonija ve jest, mi moramo samo probuiti mjehur od
sapunice kojim smo se okruili, mjehur sumnji, misli i emocija
koje se mogu pojaviti kako bi nas drale na udaljenosti od Boga.
Moramo probuiti mjehur, razderati taj veo i onda emo shvatiti
da harmonija ve jest. Naa svrha ovdje, u ovom ljudskom svijetu
gdje smo djeca Boja, jest da ukazujemo na Boga, da pokazuje-
mo da je ivo bie koje nas pokree u naim ivotima, a aneli su
114
nam pri ruci da nam ba u tome pomau. Ta prekrasna stvorenja
iste svjetlosti odmah su tu pokraj nas, blii su nam od vlastitog
daha, spremni da nam pomognu na svaki mogui nain, spremni
da nam pomognu da shvatimo svoj pravi identitet da smo dje-
ca Boja.
Tijekom nekoliko prolih godina vrlo sam jasno shvatila koliko
aneli mogu utjecati na ljude i dogaaje diljem svijeta i to doista
ine. Nakon to ostvarite vezu s vlastitim anelom i vi ete po-
eti uviati gdje i kad aneli zapravo utjeu na ljude i dogaaje
po cijelom naem planetu. To je zapanjujue iskustvo dok gledate
neke ljude kako obavljaju svoje poslove i znate da ih aneli vode
i utjeu na njih, bili oni toga svjesni ili ne.
Osobno sam vidjela kako aneli izraavaju zanimanje i za-
tim postaju ukljueni u ivote ljudi iz show-businessa, sportaa,
politiara i vjerskih voa; nije vano tko ste ili to ste, aneli su
zainteresirani za vas.
Ponekad moda sluam radio i ujem pjesmu koju nikad
dotad nisam ula, ali instinktivno u znati da su aneli sudjelova-
li u njezinu nastajanju, iako autor pjesme moda nije bio svjestan
njihove prisutnosti dok ju je pisao.
Naravno, ljudska bia nee zapravo nikad biti aneli, a ipak
tu na zemlji ima mnogo ljudi s aneoskim kvalitetama. Pretpo-
stavljam da ih moemo zvati zemaljskim anelima. Postoji mno-
go ljudi koji imaju veliku suut, mir, razumijevanje i ljubaznost
prema drugim ljudskim biima, a za to ne trae nikakvu nagra-
du. Jeste li ikad u ivotu upoznali nekoga tko vas je dirnuo ve
samom svojom prisutnou?
Dogodilo mi se to otprilike prije dvije godine. Vodila sam
radionicu o anelima u gradiu Honefoss u Norvekoj kad sam
upoznala ovjeka kojega mogu samo opisati kao svetog ovje-
ka. Imao je izvanrednu energiju; ne pretjerujem kad kaem
da je zraio svetou. Kad je uao u sobu, odjedanput sam se
u njegovoj prisutnosti osjetila potpuno ponizna. U prostoriji se
115
odjedanput pojavilo mnogo anela koje nikad prije nisam vidje-
la, a koji su bili povezani s tim ovjekom. Imao je oko trideset
godina i rekla bih da nije imao pojma o tome da je po bilo emu
poseban.
Bavio se iscjeljivanjem i osjetila sam da je prisutnost tog
mukarca tako ista da je time pomogao mnogim ljudima da
ozdrave od razliitih bolesti. Boravak u njegovoj blizini uinio
je da se osjeam ponizno; zraio je takvu ljubav i mir, i bio je
okruen mnogim izuzetnim anelima.
Dok sam razgovarala s njim, postalo mi je jo jasnije da on
nije svjestan svojih aneoskih kvaliteta, a ipak svi koji su doli s
njim u kontakt bili su dirnuti njegovom osobom. Mnogi su ljudi
to spomenuli istoga trenutka nakon to je on izaao iz prostorije.
Nikad ga neu zaboraviti jer mi je na poseban nain dotaknuo
srce i duu; u njemu je bila velika nevinost.
Uvijek e postojati ljudi koji e kroiti ovom zemljom po-
sjedujui aneoske kvalitete; njih je uistinu dotaknulo Boje svje-
tlo i ono ivi u njima.
U svojem putovanju s anelima susrela sam mnoge ljude,
ukljuujui i djecu, koji su imali tu aneosku pojavu. Ljudi su to
svih profesija, neki od njih vrlo dobro poznati, koji se redovito
pojavljuju na televiziji ili u filmovima. Ili neki drugi iji se ivoti
vrte oko politike svi oni u sebi nose to Boje svjetlo i vrlo
esto toga uope nisu svjesni.
Nedavno sam od anela primila jednu vrlo pozitivnu poru-
ku koja kae da se ovdje na Zemlji javlja jedna nova vrsta poli-
tiara. Prvi put u svijetu pojavljuju se povijesni politiari koji na
umu imaju samo najbolji interes za ljude, iako moe proi neko
vrijeme prije nego to to postane oito, a sve zbog onoga to se
prije dogaalo u politikom smislu. Aneli su mi objasnili da se
ljudske predrasude polako zanemaruju, a to se vidi i u politici;
polako se za sve nas pojavljuje jedna nova vizija.
Ta vizija je svijet u kojemu ljudi mogu biti zajedno bez na-
noenja nepravde jedni drugima. Pojavljuje se mogunost mirni-
116
jeg, sigurnijeg i boljega svijeta za sve. Bit e to svijet bez straha u
kojem e se svi slobodno kretati, svijet gdje e ljudi biti jednaki
bez obzira na boju koe ili mjesto gdje su roeni, svijet u kojem
e se ljudi ujediniti i ivjeti u skladu jedni pokraj drugih. Aneli
su mi rekli da e Bliski Istok biti mjesto gdje e to zapoeti, ko-
liko god da se to sad ini nevjerojatnim.
Na svijetu ima mnogo ljudi koji tee tome da naprave neto
to e poboljati ljudske ivote, i njih prati aneoska energija,
vodi ih i pomae im gdje god i kad god moe. Ima ljudi koji
rade s bolesnima i umiruima, koji svoje vrijeme daruju kako bi
pokuali drugima pruiti malo udobnosti. Oni ne trae nagrade
ni priznanja za svoj rad; njihov je cilj pomagati ljudima u tre-
nutcima velike potrebe i oni jednostavno osjeaju potrebu da to
ine. Postoje brojni primjeri vrlo slavni ljudi kao to su Majka
Tereza, Nelson Mandela i Martin Luther King klasini su primjer
toga o emu govorim.
Zatim su tu i svi lijenici, medicinske sestre i volonteri. An-
eli su mi jasno dali do znanja da bismo svi mogli mnogo vi-
e volontirati, naroito u ovim recesijskim vremenima kad ljudi
ostaju bez posla. Ako moramo provesti neko vrijeme nezaposleni,
koji je bolji nain da to prebrodimo nego da volontiramo i radi-
mo neto za druge?
Energija anela u velikoj mjeri stoji iza organizacija kao to
su Drutvo za hospicij i Crveni kri. Ali te su udruge samo sjajan
primjer toga to se moe postii kad ljudi istinski daju. Pogle-
dajte samo sve te divne humanitarne djelatnike diljem svijeta.
Oni stvarno pomau, to se ne moe porei, ali to biste mogli
i vi. I vi moete imati aneoske kvalitete dok ste tu na zemlji;
moete postati zemaljski aneo. Moda moete samo sasluati
nekoga tko proivljava teke trenutke. Ako smo iskreni prema
sebi, vjerojatno emo si priznati da svi poznajemo nekoga kome
je ivot trenutano teak. Ili moda moete pomoi nekome u
svojoj obitelji ili prijatelju biti rame na koje e se osloniti? Uvijek
upamtite da i najjednostavniji in moe znaiti pravu promjenu
nabolje u neijem ivotu.
117
Upamtite da aneli uvijek imaju veliko razumijevanje za vas
i ono to vam se dogaa u ivotu. Nemojte ekati da aneli dou
i daju vam neki posao; radije izaite iz kue i napravite neko do-
bro djelo. Ako ste to u stanju uiniti, otkrit ete da je aneoska
energija ve s vama dok obavljate svoje dobro djelo ostvarit
ete povezanost s anelima. Aneli ne dolaze da ive va ivot
umjesto vas oni to ne mogu. Dolaze vam asistirati i pomoi
da naete pozitivno rjeenje problema s kojima se suoavate vi i
ljudi oko vas.
Otkad ljudi postoje, od prvih poetaka vremena, uvijek je
bilo ljudi koji su kroili zemljom s aneoskim kvalitetama. Oni
dolaze iz svih profesija, a vee ih zajednika veza ili vizija, a to
je da prue ruku i pomognu ljudima. Oni donose mir i sklad
nijednu osobu ne moemo izdvojiti jer svaki je pojedinac dio ire
kolektivne svijesti da se pomae ovjeanstvu.
Oni koji se brinu za bolesne i umirue, dobar su primjer
ljudi koji rade po aneoskom uzoru dok su ovdje na zemlji. Isto
je s humanitarnim djelatnicima koji pomau u raznim dijelovima
svijeta. Zatim su tu i mirotvorci, koji nastoje svijet napraviti bo-
ljim za sve nas, kako bismo ivjeli u miru i skladu.
Posebno treba spomenuti djecu koja postaju pomagai u da-
nanjem drutvu. Ima ih mnogo koja dobrovoljno obavljaju po-
slove odrasle osobe tako to se brinu za potrebe svoje obitelji.
Moe ih se prepoznati po smirenosti i mudrosti koja zrai iz njih,
a isto tako po zrelosti, daleko veoj od one karakteristine za
njihove godine. Istina je da ako pogledamo oko sebe, vidjet emo
da su posvuda ljudi s aneoskim kvalitetama; to moe biti va
prijatelj, va susjed ili neznanac na ulici. Naravno, kako bismo
postali zemaljski aneli, moramo dopustiti da do nas dopre ane-
oska energija, moramo omoguiti da nam svijet pozitivnog raz-
miljanja svakodnevno postaje sve stvarniji.
Zato sjednite i ugodno se smjestite, budite mirni koliko
moete i dopustite anelima da vam pomognu nauiti istrenirati
svoje misli, to dalje od negativnog razmiljanja a sve vie prema
pozitivnu nainu ivljenja i uenja. Promatrajte dok vam aneli
118
pokazuju kako su vam misli snane i da ono to mislite, osjeate
i govorite moe stvoriti vau realnost, vodei vas u podruje u
kojem vai ivot mogu biti jo vie uravnoteeni i usredotoeni u
svemu to radite i kako se ponaate prema drugima. Promatrajte,
dok postajete zemaljski aneli.
119
Taj okrutni svijet
Jedne veeri bila sam u kuhinji u Blanchardstownu, kad mi je
pred oima odjedanput bljesnula slika pitolja. Bilo je to malo
crno oruje sa smeim drvenim drkom, slino pitoljima kakve
vidite da detektivi u televizijskim filmovima nose na boku. Slika
je bila toliko iva i jasna da sam odmah znala da je vana, i da
bih trebala dobro obratiti pozornost.
Uskoro je slijedilo jo informacija. Reeno mi je da jedan
od dvojice mukaraca koji su me dolazili posjetiti te veeri, nosi
pitolj u stranjem depu te da je naumio osvetiti se zbog prija-
telja koji je nedavno poginuo u oruanom incidentu u Dublinu.
Naravno da me je to otkrie okiralo i injenica da ljudi
uglavnom mlai mukarci pogibaju od oruja u Dublinu
i drugim irskim gradovima gotovo svakodnevno. To je neto to
se ovih dana rijetko uje u vijestima. Ipak, znala sam da u biti
potpuno sigurna u drutvu dvojice mukaraca koji su trebali stii
u moj dom za manje od pola sata.
Automobil se zaustavio na kolnom prilazu pred naim vra-
tima i morala sam uvjeravati svojega supruga Frana da e sve biti
u redu, kad ta dvojica uu u nau kuu. Obojica su bili krupni,
u kasnim dvadesetima i dolazili su iz sredinjih siromanijih da-
121
12
blinskih etvrti. Onaj mukarac za kojega mi je reeno da ima
pitolj, sjeo je ispred mene. Nikad ga prije nisam vidjela. Izgledao
je nervozno i kao da se osjeao nelagodno.
Odjedanput se s njegove lijeve strane poela stvarati svije-
tloplava energija te sam znala da e se ukazati anelica Anne.
Savjetovala mi je da ovjeku kaem kako znam da u stranjem
depu ima pitolj. Ostao je zaprepaten.
Ali ne namjeravam ga upotrijebiti protiv vas, rekao mi je
kad sam mu rekla da znam da ima oruje.
Znam da neete, rekla sam. Ne znam to bi vam se
dogodilo da pokuate, ali znam da sam potpuno sigurna u vaoj
blizini. On se tada pokuao malo opustiti, a Anne se dala na
to da mi razotkrije njegovu prolost. Kad je bila pri kraju, dala
mi je do znanja i da postoji plavokosi djeai koji jo nema ni
godinu dana. To je bio mukarev sin kojeg je ovaj silno volio, a
Anne mi je dalje proslijedila jo informacija o djetetu, a ja sam ih
prenosila mukarcu. Primijetila sam da, to sam se vie koncentri-
rala na djeaka, to je mukarac postajao sve uznemireniji.
Anne mi jasno daje do znanja da ete, ako odluite pro-
vesti svoju zamisao u djelo i izvedete osvetniki napad, biti raz-
dvojeni od sina na mnogo godina, rekla sam. Takoer mi je
pokazala krug neprekidnog nasilja, koji e se nastaviti jo dugo,
ako vi ne zastanete i ne razmotrite svoje postupke. Kad je An-
ne zavrila sa svojim itanjem mukarca, ustao je, priao mi i
zagrlio me. Sad je bio vidljivo potresen i plakao je.
Moj Boe, ne znam kako ste ovo uinili, ali zaustavili ste
me i natjerali da se zamislim, da o svemu promislim, jecao je.
Mukarac i njegov prijatelj otili su iz moje kue i nestali u noi.
Ne znam to se dogodilo poslije, je li mukarac proveo u djelo
svoj napad, ali znam da je anelica Anne dala sve od sebe ka-
ko bi mu pokazala kakve e biti posljedice njegovih djela te se
nadam da je bio dovoljno duboko dirnut i da se nije okrenuo
nasilju. Dok je bio sa mnom, nisam imala vremena, ali bila bih
voljela da sam mu mogla naglasiti injenicu da svatko ima svojeg
anela koji se brine iskljuivo za tu osobu; nije vano tko ste, to
122
radite, ni to ste u prolosti uinili. Svi imamo svoje osobne an-
ele koji samo ekaju da s njima uspostavite kontakt. Te anele
obino zovemo anelima uvarima.
Naim univerzumom upravlja niz prirodnih zakona, a je-
dan od najvanijih, koji se odnosi i na ljude, taj je da svi imamo
slobodnu volju. Zato je u navedenom sluaju anelica Anne
mukarcu mogla jedino ukazati na posljedice njegovih djela, ali
nije ga mogla sprijeiti da ode i uini to god je ve namjeravao
uiniti imao je slobodnu volju. Aneli mogu stvari raditi samo
na svoj nain i u svojem vremenu, ne mogu raditi stvari na na
nain i u naem vremenu. I njih obvezuju prirodni zakoni.
Mukarac s pitoljem i njegov prijatelj uli su za mene od
nekoga drugoga tko me prethodno posjetio i dao im moje ime.
Aneli su mi jasno dali do znanja da nikad nikoga ne trebam
suditi oni to nikad ne ine. Takoer su mi objasnili da u s
vremena na vrijeme nailaziti na ljude koji su umijeani u neke vr-
lo negativne aktivnosti, a ti e me ljudi posjeivati jer ih privlai
svjetlo anela, znali to oni ili ne.
To se pokazalo tonim u nekoliko sluajeva kad su me po-
sjetili ljudi koji su doista bili ukljueni u negativne aktivnosti.
Zapravo, toliko negativne da, kad bi oni uli, u sobi bi zavladala
tamnosiva ili ak crna boja. Neki su glumili i pretvarali se da
nisu zapravo zainteresirani za poruku anela, ali ispod povrine
mogla sam osjetiti da ih zaista privlai aneosko svjetlo. Aneli
su mi objasnili i to da se nikad ne trebam bojati u prisutnosti tih
ljudi, jer sam u svakom trenutku zatiena.
Poast droge i nasilja koja prati te poslove esto me rastuuje
i ve godinama promatram kako zbog toga Dublin postaje sve
opasnije mjesto za ivot. U nekim sam prilikama bila uvuena u
taj tragian i mraan svijet podzemlja, ali uz milost i ljubav ane-
la katkada sam mogla ljudima ponuditi malo svjetla, ali katkada
i nisam.
Jedanput mi je doao mladi, a nije mogao imati vie od
dvadeset dvije ili tri godine. udno, ali dok je sjedio preda
123
mnom, prvo to sam vidjela bio je velik komad drveta nita
vie, samo taj velik komad drveta; slika nije htjela otii. Takoer
sam osjetila da u njemu postoji dvojba, jer bio je uvuen u svijet
droge, no ne potpuno. Osjetila sam da za tog mladia jo postoji
mogunost odabira; jo je mogao promijeniti svoj ivot ako je to
doista elio.
Dok sam tako sjedila i razgovarala s njim, svidio mi se, iako
sam osjetila svu negativnost koja je okruivala njega i ljude s ko-
jima se druio. Dok smo razgovarali, postala sam svjesna drugog
mladia koji mi se pojavio u svijesti. Bio je otprilike istih godina
kao i taj mladi u mojoj sobi i osjetila sam da su njih dvojica bili
vrlo bliski prije nego to je ovaj umro. Naalost, umro je nasil-
nom smru. Ubijen je iz vatrenog oruja bila je to egzekucija
a to su uinili ljudi koji su mu trebali biti prijatelji.
Aneli su mi omoguili da vidim tono to se dogodilo
tome mladiu. Od rane je mladosti bio ukljuen u poslove s
drogom, kao to je bio sluaj i s mnogim drugim mladiima iz
njihova dijela grada. Meutim, ovaj se prilino brzo uzdigao u
svijetu podzemlja i droge: oko sebe je okupio bandu i poeo je
puno zaraivati preprodavajui drogu. Kad sam objasnila mladi-
u da sam stupila u kontakt s njegovim prijateljem, razvedrio se.
Ali njegov prijatelj, koji je preao u svjetlo, nije bio raspoloen za
pristojno askanje.
Kae mi da zaista mora prestati i razmisliti kamo e
krenuti u ivotu. Kae jo i da nije prekasno da se zaustavi, ali
ako to ne uini, gotovo e sigurno zavriti kao i on mrtav.
Prenijela sam to mladiu od rijei do rijei. Osjetila sam i vidjela
da mu je bilo teko sluati te rijei i prihvatiti ih. Mislim da se
kod njega radilo vie o borbi s ovisnou o drogama nego o pri-
padanju bandi i novcu koji je dobivao preprodavajui drogu. On-
da sam mu postavila pitanje: Moe li mi rei zato mi aneli
pokazuju veliki komad drveta od trenutka kad si uao u sobu?
Ah, da, mislim da mogu. Zato to volim drvo; prije neko-
liko godina dosta sam se bavio rezbarenjem u drvetu, odgovo-
rio je slegnuvi ramenima.
124
Mislim da si ti radio i vie od pukog rezbarenja. Aneli
mi pokazuju mnoge ljude koji gledaju tvoja djela i prilino su
impresionirani, rekla sam. U tom se trenutku opet javio njegov
preminuli prijatelj.
Sjeam se njegovih rezbarenja dok smo bili u koli. Bio
je apsolutno sjajan i mogao bi biti opet ako to zaista eli, ree
on oduevljeno. Prenijela sam mladiu rijei njegova prijatelja i
dodala da upravo to kau i aneli.
Tvoja nadarenost s drvetom moe biti put izlaska i rjea-
vanja tvojih problema, ali morat e u sebi nai malo vjere i do-
pustiti da se to dogodi, rekla sam mu. Aneli kau da ono
to prvo mora uiniti jest udaljiti se od droge. Ako ti je u tome
potrebna pomo, mora je otii zatraiti, a onda e se sve za tebe
poeti mijenjati.
Jo smo malo razgovarali, zatim mi je mladi zahvalio i oti-
ao. Dok sam ga gledala kako odlazi, poeljela sam da postoji
jo neto to bih mogla uiniti za njega, ali kad je izaao, vratio
mi se osjeaj da za njega jo nije sve gotovo. Zaklopila sam oi i
poeljela mu sve najbolje.
Aneli su mi objasnili da u s vremena na vrijeme susretati ljude
iz podzemlja. Meutim, doivjela sam to na nain koji nikad ni-
sam mogla zamisliti ni sanjati da e se dogoditi.
U sjevernom Dublinu postoji jedna cesta koju sigurno znaju
stanovnici tog podruja jer povezuje dvije etvrti predgraa, Blan-
chardstown i Finglas. Cesto sam njome prolazila jer mi je sluila
kao preac, ali svaki put kad bih se tamo zatekla osjeala sam se
vrlo nelagodno. Ponekad bi to graniilo s osjeajem panike na
odreenom mjestu na cesti. Jedne veeri vozila sam se sama u autu
kad se pokraj mene iznenada materijalizirao mladi, star oko dva-
deset pet godina. Zamalo sam sletjela s ceste, ali uspjela sam zau-
staviti automobil. Sjedio je pokraj mene vrlo uspanien. Glava mu
je bila krvava, ali i ruke i gotovo cijela koulja. Zgrabio je uprav-
ljaku plou automobila i oima razrogaenim od straha gledao
van, kao da ga netko progoni. Dok sam ga okirano promatrala,
125
preci oima mi se poeo odigravati drugi prizor. Bilo je prisutno
mnogo policajaca, neki su bili u odori, a drugi su imali crvene i
naranaste prsluke dok su trali naokolo. ula sam kako netko
vie: Naoruana policija! Baci oruje! Ostani miran!
Posvuda je vladao mete, ljudi su se saginjali i bacali na tlo. Onda
sam zaula pucnjeve, tri ili etiri pucnja, a zatim je sve utihnulo.
Sad sam vidjela kola hitne pomoi, sveenika i mnogo ljudi
koji promatraju i stoje iza ute policijske vrpce. Zatim je zavla-
dala sablasna tiina, sve dok me mladi nije vratio u sadanjost
mojeg automobila. Jo je bio na sjedalu suvozaa, gledao kroz
prozor i bio skamenjen od uasa. Dok sam ga gledala, suze su mi
navirale na oi. Bio je istih godina kao i moj sin Jason i naravno,
i on je imao majku. Kakva teta, kakva apsolutna teta mladog i-
vota, mislila sam. Dok sam ga gledala, neke stvari su mi postajale
jasnije. To nije bio prvi put da je bio u ovakvoj situaciji; imala
sam osjeaj da mu je to bilo poput karijere, no ovaj put srea ga
je izdala. Sukobio se s policijom, a kad su ga policajci stjerali u
kut nakon pljake, ubijen je u pucnjavi. I dalje promatrajui ga, u
meni se javilo razumijevanje za te mlade ljude koje neto tjera da
poine takva nedjela. U tome je izvjesna energija, nekakav ma-
izam i junaenje koji, kad pogledate malo bolje, ne dre vodu
sve je lano. Naalost, ta je energija vrlo jaka i dok je on sjedio
do mene u autu i prestraeno zurio u svijet uasa koji je samo on
poznavao, zaklopila sam oi i obratila se anelima.
Sto god da je ovaj ovjek uinio, sad je ve otiao s ove
zemlje, a ja vas molim da mu sad pruite utjehu na koji god na-
in moete, molila sam. Nestao je podjednako brzo kao to se
pojavio, a ja sam ostala sama u autu, parkiranom uz cestu.
Znam da e mnogi ljudi rei: Dobro da ga nema, to je sa-
mo jo jedan kriminalac manje na ulici, kad uju za sluaj kao
to je sluaj tog mladia. Ali vidjela sam veliku bol i patnju koju
ti mladii ostavljaju za sobom u svojim obiteljima kad odlue
krenuti putem droge i nasilja.
Jedanput me posjetila ena i pitala mogu li joj ita rei o
sinu, koji je ubijen u zapadnom Dublinu u sukobu dviju ban-
126
di. Kad sam ostvarila kontakt sa svijetom duhova, mladi mi se
naposljetku javio. Odmah mi se uinilo kao da sam ranjena u
glavu; bila je to velika rana, zaista strana, kao da mi nedostaje
cijela stranja strana glave. Mladi me zamolio da kaem majci
da mu je ao zbog patnje koju joj je nanio, i da, kad bi mogao
vratiti vrijeme, uinio bi to. I da joj kaem da voli nju i cijelu
obitelj. Njegovu je majku svladala tuga kad sam joj prenijela nje-
gove rijei. Ali tada se dogodilo neto to me jako iznenadilo:
pojavio se drugi mladi u obliku duha. Bio je vrlo slian prvome.
Upitala sam ga tko je.
Ja sam mu brat, odgovorio je i pokazao na prvoga mla-
dia. Zatim sam ugledala prizor u kojemu taj drugi lei i umire
nasilnom smru, takoer zbog upletenosti u trgovinu drogom.
Onda sam upitala enu pred sobom je li joj jo jedan sin pogi-
nuo. Poela je drhtati i mogla je samo kimnuti glavom. To je si-
gurno bio jedan od najtunijih prizora koje sam ikad vidjela, tu
na Zemlji ili u duhovnom svijetu tu dvojicu mladia, starih
oko dvadeset pet i trideset godina, koji su trebali poeti osnivati
svoje obitelji ili jednostavno uivati u ivotu, a bili su sa mnom
u svijetu duhova, traili majin oprost i alili zbog puta koji su
odabrali dok su bili ivi.
Teko je objasniti to osjeam dok sam s nekim iz svijeta
duhova i kad ta osoba ima poruku za svoje najdrae koji su jo
na Zemlji. Od osobe koja je prela na onu stranu, ne primam
samo rijei, nego mi se ukazuje cijeli prizor. Mogu osjetiti i dru-
ge lanove obitelji koje mi nitko nije ni spomenuo, a i druge
dogaaje koji su se dogodili u njihovim ivotima dok su bili tu
na Zemlji. Tako se dogodilo i s ovom dvojicom brae. Dok su
traili majin oprost, postala sam svjesna njihova loa odnosa s
ocem, ali najsnanije mi se javila energija njihovih mlaih sestara.
I njima su nedostajala starija braa i bile su shrvane njihovom
smru. Mogla sam vidjeti mnoge neugodne i bolne stvari koje su
im ljudi govorili nakon to su im braa poginula.
Znam da bi mnogi roditelji eljeli da im djeca nikad ne do-
ive nita slino ovome sluaju koji opisujem, ali sjeam se da
127
sam u onom trenutku poeljela da mogu taj prizor prenijeti u
svaku uionicu u Irskoj tako da mladi ljudi vide kako zavravaju
oni koji udu u svijet droge i kriminala. Imala sam osjeaj tako
duboke frustracije zbog potraenih ljudskih ivota, potraenog
neega to je trebalo biti jednostavno i dobro.
Kad me je majka tih dvaju mladia napustila, pomislila sam
na svoje sinove, Jasona i Dwaynea, koji su bili tek neto malo
mlai od one dvojice brae. Bila sam tako tuna da sam osjeti-
la potrebu da kontaktiram svoju najbolju prijateljicu, anelicu
Anne. Pojavila se sa svojim prekrasnim krilima irom raskrilje-
nim, kojima me obuhvatila dok mi je prilazila. Glas joj je bio
njean i utjean kad je rekla: ivot je dobar kad mu dopusti
da to bude, mora nauiti pustiti stvarima da jednostavno budu.
Osjetila sam da je njezina poruka jako vana. ivot je dobar, sa-
mo ako ga pustite da bude takav. Kad pokuavamo dodavati sve
vie stvari ivotu, bilo da su to droge ili potreba za vie novca,
poinjemo sami sebi stvarati probleme.
128
13
Novi poziv
U
ove posljednje tri godine ivota u Dublinu postala sam sve
vie povezana s anelima. Broj ljudi koji mi dolaze u posjet
elei otkriti vie o anelima i njihovu radu, iznimno se poveao
i nije bilo neobino da dnevno primam troje ili etvero ljudi.
Dok je veina ljudi zainteresirana za to da naue kako os-
tvariti osobni kontakt s anelima, drugi dolaze traei poruku od
svojih voljenih koji su preminuli, a neki pak ele nauiti iscjelji-
vati uz pomo anela.
Uivala sam svakodnevno susretati nove ljude i vidjeti da mi
se neki iznova vraaju. Ima neto u aneoskoj poruci to je za
ljude apsolutno radosno iskustvo koje mogu prenijeti i drugima.
Doista, i prema mojem iskustvu tu poruku morate prenijeti dru-
gima; ona je i namijenjena tome da se prenosi jer ve je naa, ali
smo, naalost, zaboravili njezin velik dio.
Iako sam iznimno uivala upoznajui nove ljude i pomaui
im na svaki mogui nain, neto me je ipak muilo. Za mene je
to bila vrlo vana stvar i znala sam da e takoer djelovati na
Frana i moju obitelj. Odluila sam s Franom raspraviti o tome na
kratkom odmoru koji smo planirali u panjolskoj.
Bio je prekrasan svibanjski dan i etali smo plaom u San-
129
tiagu de la Riberi pokraj Orihuela Goste u junoj panjolskoj.
Bio je trei dan naega sedmodnevnog odmora. Nekoliko godina
prije kupili smo malu kuu u Orihuela Costi, uglavnom zato
to smo eljeli imati mjesto kamo emo moi dovesti djecu na
praznike. Na plai nije bilo mnogo ljudi jer jo nije bila poela
turistika sezona, ali dan je bio savren, nije bilo prevrue, a na
plavom nebu nije bilo ni oblaka.
Meutim, dok smo etali bila sam prilino zamiljena. Ima-
la sam Franu neto vano za rei, a nisam bila sigurna kako e
reagirati. Moj odnos s anelima sve vie je rastao, a sve vrijeme
predstavljali su mi se novi aneli. Iako sam Franu uvijek govorila
sve to mi se dogaalo, znala sam da on jo sve to prihvaa s
tekoom.
Kad sad gledam unatrag, vidim da mi je tijekom moje bo-
lesti bio oslonac, vrst poput stijene. Njegovo zanimanje za pri-
sutnost anela i njihove sposobnosti definitivno se poveao, ali
osjeala sam da je on jo ipak dosta skeptian u vezi sa svim tim
dogaajima. Znala sam da mu je posebno teko bilo na poetku
moje bolesti, kad sam tek poela viati ljude koji su mi se pri-
kazivali u spavaoj sobi. Fran mi je vie nego jednom spomenuo
kako sam bila upalila sva svjetla u kui, koja je bila osvijetljena
poput boinog drvca svake veeri kad bi se on vraao s posla
to ga je oito ljutilo. Takoer sam primijetila neposredno na-
kon bolesti da ga je takoer iritiralo to to sam puno vremena
provodila u sobi za meditaciju komunicirajui s anelima. Bila
sam svjesna da Fran nikako ne moe razumjeti sve poruke koje
sam primala iz aneoskog kraljevstva, iako sam davala sve od se-
be da neke od njih podijelim s njim; ak kad ih ni sama nisam
shvaala! A sad je doao trenutak da mu kaem neto za to sam
znala da e ga okirati. Dok smo rukom pod ruku etali uz more,
progovorila sam.
Aneli su me neto zamolili. Zapravo ne, zamolili su nas
oboje, ali jako sam zabrinuta jer ne znam kako e ti to primiti,
rekla sam oklijevajui.
Hajde, reci, rekao je Fran malo se mrtei.
130
Pa, aneli su me zamolili da se trajno preselim u panjol-
sku, rekla sam. Kau da ne mogu obavljati svoj posao u
Dublinu i da se moram maknuti iz grada. Kau da to nee biti
zauvijek, ali da se moram preseliti, a to ne mogu uiniti ako ti ne
poe sa mnom. Izrekla sam sve to u jednom dahu.
Zato se moramo preseliti? upitao je Fran. Kako da se
preselimo? eli li da prodam kuu u Dublinu? A to je s djea-
cima? pitao je, a sad se ve mrtio. Sve je bilo tono. Ako emo
se preseliti u panjolsku, morat emo prodati kuu u Dublinu jer
nemamo uteevine, a naim sinovima, koji su ve stariji tinej-
deri, panjolska je sve manje zanimljiva. Htjeli su biti sa svojim
prijateljima i djevojkama u Dublinu i nije ih zanimao nov ivot
u panjolskoj. Dok sam stajala na plai na toplom svibanjskom
suncu, sve se inilo nemogue i osjeala sam se potiteno. U tom
trenutku u glavi sam zaula sljedee rijei: Reci Franu da e ti
on biti oi i ui za nas; reci mu da e primiti znak. uvi to,
zastala sam kao ukopana. Glas je u sebi imao autoritet; bilo je
kao da se to to je izrekao ve obistinilo. Takoer sam se sjetila
da mi je anelica Anne ve prije nekoliko mjeseci rekla da e
aneli Franu poslati znak. Ponovila sam Franu ono to mi je glas
rekao. Pogledao me i vidjela sam da je zaista elio vjerovati, no
sve to je bilo malo previe za njega; ali sad sam znala da e usko-
ro primiti znak.
Dogodilo se to posljednje noi naeg odmora. Rano smo
otili na spavanje jer smo sljedei dan morali rano ustati kako
bismo uhvatili let za Dublin. Namjestili smo da nam budilica
zvoni u 6 ujutro, ali probudila sam se prije nego to je zazvonila
i vidjela da Fran nije pokraj mene u krevetu. Pomislila sam da je
siao u prizemlje, u kuhinju, i da priprema aj pa sam se odjenula
i sila.
Fran je sjedio na naem malom trosjedu u dnevnoj sobi i
samo je ravno gledao pred sebe. Kad me je ugledao, ustao je, pri-
ao mi i zagrlio me.
O, moj Boe, rekao je. Istina je, sve je istina. Pogle-
dala sam ga i upitala to se dogodilo.
131
Probudio sam se noas, ne znam koliko je bilo sati, a kad
sam otvorio oi vidio sam kuglu svjetla koja se pojavila u kutu
sobe, a onda se pojavila jo jedna, pa onda i trea. Bile su veli-
ke poput teniskih loptica. Priao mi je o tome s oima punim
uenja. Onda su se spojile u veu kuglu, koja mi je prila i
zaustavila se preda mnom. Nisam se uplaio, osjeao sam veliku
radost. Znao sam da mi ne prijeti nikakva opasnost, a onda je
neki glas rekao: Vjeruj u nas, i kugla je izblijedjela, rekao je.
Takoer mi je objasnio kako se molio anelima, jer se bojao bu-
dunosti i onoga to nam ona nosi.
Znam da su te svjetlosne kugle poslali aneli kako bi u Fra-
nu pobudili vjeru koja mu je bila potrebna kako bi mi pomogao
da obavljam aneoski posao. Znam to na isti nain na koji znam
da svatko tko ima dovoljno vjere u anele i malo se odmakne i
izae iz slike, ostat e mu samo Bog. To je jako vano mora-
te se maknuti iz prizora jer vi sami blokirate vezu s anelima, a
ako se moete odmaknuti, ostat ete sami s anelima i s Bogom.
Ono to Bog eli, tada e vam postati jasno.
Dok smo tog jutra letjeli natrag za Dublin, pokraj mene
je sjedio drugaiji Fran, i ve smo kovali planove kako emo se
trajno preseliti u panjolsku. Upravo smo to i uinili: prodali
smo kuu, unajmili stan za sinove, koji su bili u vrstim vezama
sa svojim djevojkama, a i bili su ve zaposleni te ih nije nimalo
zabrinula injenica to nas dvoje idemo u panjolsku. Tako smo
se 31. lipnja 2005. preselili u panjolsku.
Uskoro mi je postalo jasno zato su me aneli zamolili da
se preselimo. Aneli se mogu materijalizirati u svakom trenutku
i na bilo kojem mjestu koje odaberu. Mogu ljudima prenositi
poruke ovdje na zemlji, kad god to zaele, ali otkrila sam da e
samo u potpunoj tiini i miru prenijeti svoju mudrost i znanje.
Pokazalo se da je panjolska savreno mjesto za mene, gdje mogu
pronai mir i tiinu. Dok sad razmiljam o tome, vidim da sam
u Dublinu bila vrlo vezana za svoju obitelj i ne vjerujem da bih
se mogla izboriti za sebe i odvojiti dovoljno vremena koje mi je
potrebno da uinim ono to aneli trae od mene.
132
* * *
U panjolskoj sam brzo stekla rutinu. Ujutro bih nakon ustajanja
meditirala nekoliko sati i aneli bi komunicirali sa mnom. Ta-
koer sam meditirala poslijepodne. Uskoro sam shvatila da e u
mojem radu s anelima biti i mnogo spisateljskog posla. U koli
nisam ba bila odlina uenica istina je da sam bila presretna
kad sam sa esnaest godina prekinula kolovanje. Jedva sam do-
ekala da za sobom zatvorim kolska vrata! A kako su mi aneli
prenosili svoju mudrost, nisam imala drugog izbora nego da to
ponem biljeiti rukom. Tada sam zahvaljujui susjedi koja je bila
uiteljica, sve to dobila natipkano i s ispravljenim pogrekama.
Postupak je bio dug i naporan, ali aneoske su poruke ostajale
netaknute i tone, a jedino mi je to bilo vano. To mi je i do
dana dananjeg jedino vano.
Kad kaem da je moj rad s anelima podrazumijevao mno-
go pisanja, elim istaknuti i da se meu informacijama koje su
mi predali nalazi djelo A Practical Guide To Working With Angels
and Spirit Guides (Praktian vodi za rad s anelima i duhovnim
vodiima). To je vodi kojim sam se sluila na svojim radioni-
cama o anelima i treba rei da su mnogi ljudi od njega imali
koristi. Drugo vano djelo zove se A Guide to Healing With An-
gels (Vodi za iscjeljivanje s anelima), a napisano je kao dijalog
izmeu mene i mnogih anela specijaliziranih za iscjeljivanje. Tu
je A Book of Inspirational Messages From the Angels, An Angelic
Philosophy For The World (Knjiga nadahnutih aneoskih poruka;
aneoska filozofija za svijet) i mnoge pjesme. Sad vidite to sam
htjela rei kad sam rekla da sam imala puno posla s pisanjem!
Postajalo mi je sve jasnije zato su me aneli zamolili da se
preselim u panjolsku, ali jo sam imala neke sumnje duboko u
srcu i ponekad su me muile. Sjeam se kako sam jednog jutra
sjedila u sobi za meditaciju i bila vrlo zabrinuta pa sam razgo-
varala s Bogom. Kad zazovem kraljevstvo nebesko i dok sam u
Bojoj prisutnosti, neto arobno se dogaa; teko je to objasniti
rijeima, ali imam osjeaj neokaljane cjelovitosti, jedinstva. U tim
trenucima dobivate odgovore na sva pitanja koja ljudi mogu ima-
ti o tome tko su ili zato su tu na Zemlji; odgovori nisu izraeni
rijeima, izraeni su tom cjelovitou koja je neokaljano cijela
i vjena. Ali onoga jutra u panjolskoj Bogu se obratila zabrinuta
Francesca. Upravo sam ovo rekla Ocu:
Moj Gospodaru, mnoge aspekte svojega ivota ne razumijem
u ovom trenutku. Jesam li odabrala pogrean put da me od-
vede na mjesto na kojem u osjeati da tamo ne pripadam?
Jesam li odbacila sve to si mi pokazao u tako kratkom vre-
menu koliko putujem s tobom? Jesam li potpuno izgubila put
i zalutala na mjestu gdje se ne osjeam kao kod kue? Hoe
li moj duh izblijedjeti, ostaviti me da nepomino stojim, ne
znajui kamo dalje? Jesam li uhvaena na jednom mjestu ne
znajui zove li me glas duha ili me ostavlja.
Sto se od mene oekuje, to da uinim kako bih upotpuni-
la svoje putovanje s tobom? Putovanje koje si mi otvorio kako
bih pronala svoj put, svoje svjetlo, svoju istinsku bit, svoju
svrhu i da otkrijem tko sam ja zaista. Hoe li mi rei ili e
me pustiti da hodam u vlastitoj sjeni pitajui se je li sve to
inim pogreno ?
Sto je to to moram vidjeti kako bih stekla znanje koje mo-
ram imati ako elim prenijeti svoje putovanje na drugu razinu,
tako da jednoga dana mogu otii i vratiti se kui ? Molim te,
molim te, reci mi, Gospode.
Kad uem u kraljevstvo nebesko komunicirati s Bogom, znam
to istoga trena; osjeaj da je Bog prisutan i osjeaj jedinstva ne
mogu se opisati nikakvim rijeima. Tako je onoga jutra u pa-
njolskoj Bog odgovorio na moje molitve:
Dijete moje, mora sluati glas duha koji te nikad nee izne-
vjeriti ni odvesti na mjesto kojemu ne pripada. U svakom tre-
nutku upuivao sam te u smjerovima za koje znam da su dobri
za tebe, a ti u svojem strahu misli da sam te napustio. Nikad,
dijete moje, neu otii od tebe i ostaviti te da kroi sama i
ivi u vlastitoj sjeni, s osjeajem gubitka i bez budunosti.
U svakom trenutku te nosim, pomaem da skupi snagu i
hrabrost, s kojima putuje dalje. Jer za tebe sam odredio put,
da ti pomognem da shvati svoje svjetlo, svoj duh i nae vezu
134
sa mnom. U svakom trenutku ja u za te biti svjetlo koje te
vodi, voli i ohrabruje da bude najbolja i da u sebi pronae
ono najbolje.
U svakom trenutku drat u te za ruku tako da razumije
kako bez obzira na to kamo idemo, ili koliko nam dugo treba
da tamo stignemo, ja u te uvijek dovesti kui. Jer tamo sam
odredio mjesto za tebe, da s drugima podijeli svoje znanje,
svoje svjetlo i pokae im da i oni mogu krenuti na ovaj put
sa svojim vlastitim duhom.
Zato, dijete moje, ne sumnjaj jer tamo meu zvijezdama
odreen je put za tebe, a ja sam uz tebe sve vrijeme, volim
te, titim i prije svega vodim te na mjesto, gdje e nai svoju
istinsku svrhu.
Dakle, to je bilo to. Ako mi je trebalo neto da mi raspri sum-
nje, sad su bile itekako dobro rasprene. Ta komunikacija s Bo-
gom takoer mi je pomogla da shvatim da je na djelu boanski
plan, za sve nas, a taj plan manifestira se tu na Zemlji, kako Bog
odredi.
Kako su prolazili dani i tjedni, jedna od najradosnijih pred-
nosti preseljenja u panjolsku bila je injenica da mi se poelo
predstavljati sve vie novih anela. Sad bih voljela odvojiti malo
vremena da vam neke predstavim.
Poet u s dvije anelice, s Rebeccom i Lanom. Cesto ih
nazivam komiarskim duom! Te anelice imaju prekrasnu njenu
energiju oko sebe i pune su humora. tovie, dio njihova posla
je da pomau ljudskim biima da se ne shvaaju preozbiljno. Te
anelice mi esto u komunikaciji daju poeziju pa sam skupila
brojne njihove pjesme. Katkada mi daju pjesmu koja je namije-
njena nekoj odreenoj osobi i mnogi su mi ljudi sa zahvalnou
rekli kako im je ta posebna pjesma mnogo znaila, iako moda
meni nije znaila toliko puno dok sam je zapisivala.
Drugi vid Rebeccina i Lanina rada sastoji se u tome da lju-
dima pomau poveati svoja energetska polja. Mogla bih ih opi-
sati kao zabavne anelice; njihova se energija stapa na aroban
nain, ini vam se kao da pleu pred vama, ne moete a da se ne
135
osjetite vedrije kad su one u blizini. One ne uzimaju stvari jako
ozbiljno i nikad ne prosuuju nikoga; i vrlo su lijepe anelice.
Anelica Simone jedna je od prvih novih anela koja mi
se predstavila, nakon nae selidbe u panjolsku. Moram rei da
Simone uglavnom radi iz pozadine, a pod tim podrazumijevam
da se ona esto javi dok komuniciram s drugim anelom i tada
postanem svjesna njezine prisutnosti u pozadini. Ili, ako komu-
niciram s nekim tko je preao na drugi svijet i imam tekoa u
razumijevanju te osobe, postanem svjesna njezine prisutnosti u
pozadini, a ona se trudi najbolje to moe da mi razjasni stvari.
Ima veliko razumijevanje za svakodnevni ivot ljudskih bia i za
nae probleme; takoer je vrlo praktina i vrlo dobra kad treba
proniknuti u najrunije probleme ukratko, ona se brine da po-
sao bude dobro obavljen.
Simone se esto pojavljuje sa Stephenom, drugim anelom
koji se manifestira kao vrlo velika svjetlost i mjeavina jarkih
boja. I Simone i Stephen znaju raditi sa mnom dok sam u du-
bokom snu. Ujutro kad se probudim, imam vrlo jasnu sliku njih
dvoje i onoga to su mi prenijeli dok sam spavala.
Nimalo ne sumnjam u to koji je aneo najzgodniji u cijelom
aneoskom kraljevstvu to je sigurno aneo Andrew. esto se
alim i kaem da, kad bi Andrew bio mukarac na Zemlji, ostavila
bih mua i pobjegla s njim! Vrlo je visok i vitak, izgleda privlano
i ima predivan smisao za humor. Andrew je pun svjetla i ale i
komunicira ih kroz dah. Cesto mi zna njeno puhnuti u uho dok
spavam kako bi mi dao do znanja da je tu, a dok komuniciram s
njim i moj se dah mijenja i postaje vrlo njean i lagan. Teko je
opisati koliko je Andrew njean i koliko ima razumijevanja.
Ako imate kakvih briga u ivotu, Andrew e vas potaknuti
da ih pomno prouite i shvatite odakle te brige zapravo dolaze.
On ne predlae nikakva rjeenja, ali kad zaista prouite ono to
vas mui, pojavit e se odgovor. Aneo Andrew zaista je poseban
aneo.
Aneo Jonathan jo je jedan aneo koji me redovito posje-
ivao kad sam dola u panjolsku. Jonathan se nikad nije ma-
136
terijalizirao s krilima; uvijek se pojavljuje kao mukarac grubih
ali privlanih crta lica i vrlo ljubaznog karaktera. Ima dranje
i nastup slian uitelju u koli, ali to je vrlo drag i simpatian
uitelj. Jonathan je izvrstan kad mi treba pomoi ostvariti vezu
s duhovnim svijetom, naroito ako elim kontakt s odreenom
osobom koja je preminula. On je neprekidan izvor snage za me-
ne, iako katkada moe biti malo strog; on me dira u samo srce.
Visok je, promukloga glasa i esto mi govori da mu je cilj to
vie me pribliiti Bogu. Kad radim s Jonathanom uvijek imam
duboki osjeaj smirenosti i svrhovitosti.
Zatim je tu i aneo Toby, kojega mogu opisati kao svojega
dosljednog anela. Toby je predivan aneo kad trebate koncen-
trirati um, naroito ako imate odreeni zadatak koji morate do-
vriti. On vam pomae da se jasno fokusirate na ono to se mora
uiniti i nee vam dopustiti da skrenete s puta sve dok posao
nije gotov. Toby mi esto govori kako je vano u sebi akumuli-
rati spiritualno znanje. Kae da jedanput kad se znanje pohrani
u srcu, ono e od vas istjecati natrag u svijet za dobrobit drugih
ljudi. Svjetlo anela Tobyja vrlo je posebno i moete osjetiti kako
prodire kroz vas, ravno u duu.
A moram ponovo spomenuti i anelicu Anne; njezina po-
mo pri oporavku od bolesti otvorila mi je put za moj ivotni
zadatak rad s anelima. Od preseljenja u panjolsku njezina
je prisutnost sve vie jaala. esto se alim s njom i kaem joj da
voli toplu klimu! Ona mi se prva pojavljuje ujutro i kae: Ka-
kav predivan dan! Ba smo sretne! No alu na stranu, doista
vjerujem da je panjolska sa svojom mediteranskom klimom u
ono vrijeme bila za mene najbolje mjesto. Mislim da sam imala
potrebu biti na svijetlom, toplom i prozranom mjestu kako bih
potpuno upila energiju koju su mi aneli komunicirali.
Postoji dobar razlog zbog kojega anelicu Anne opisujem
kao svoju najbolju prijateljicu. Da nije bilo nje, bila bih izgublje-
na. Ona je prekrasna i prua mi snaan osjeaj vjere u samu sebe.
Vrlo je iskrena: rei e vam sve onako kako jest i nije nikad ni
na koji nain negativna. Ima i veliku sposobnost da sagleda obje
137
strane svake prie. A najvie od svega, rekla bih da je ona moj
energator. Na poetku dana kaem joj: Ustala sam i spremna
sam krenuti. A ona odgovara: I ja sam spremna!
Bili smo u panjolskoj krae od mjesec dana i jo smo se privika-
vali na to da emo tamo trajno ivjeti. Kad imate kuu za odmor
u drugoj dravi, upravo tako se i odnosite prema vremenu koje
tamo provodite kao da ste na odmoru.
U panjolskoj smo se sprijateljili s prilino mnogo ljudi koji
su se doselili iz Irske i drugih europskih zemalja kako bi tamo
ivjeli za stalno, ali uvijek smo im morali govoriti dovienja kad
smo se vraali kui. Sad su stvari bile drugaije; doli smo za stal-
no i brzo smo shvatili da emo svoj novi dom morati tretirati
kao da je trajan.
U poetku je bilo prilino neobino dok smo prije sret-
no obilazili lokalne trgovine i kupovali sitnice za kuu, sad smo
morali otkriti gdje je najblii trgovaki centar tako da moemo
kupovati to ekonominije. Trebalo je obaviti i takve male stvari.
Postalo nam je oito da smo prije ivjeli u vrlo maloj zajed-
nici ljudi koji su dolazili na odmor i, iako smo jo ivjeli medu
istim ljudima, sad smo morali iskoraiti i otkriti pravu panjol-
sku, a to nije bilo loe. panjolci su u mnogo emu slini Ircima;
vole zastati i porazgovarati s vama, strastveni su i prijateljski ras-
poloeni. Meutim, kako samo vole formu! Ako u panjolskoj
morate bilo to obaviti uz pomo nekog dravnog ureda ili lo-
kalnih vlasti, dobro pazite bit e mnogo, mnogo formalnosti!
Zapravo bilo je lijepo upoznavati panjolsku iz drugog kuta.
Dok smo se prije u putovanjima ograniavali na oblinja mjesta,
sad smo poeli vie putovati i upoznavati druge gradove. Izlet na
planinski lanac Sierra Nevadu bio je apsolutno prekrasan i iza-
zvao je strahopotovanje. A na prvi odlazak u Madrid bio je
zaista zanimljiv; grad mi se odmah svidio.
Druga lijepa strana preseljenja u panjolsku bila je injenica
da smo poeli stvarati nova prijateljstva, neka s Ircima, a neka
138
s ljudima iz drugih krajeva Europe. Upoznali smo brani par iz
Norveke, Annie i Jana, koji su ivjeli vrlo blizu, odmah iza ugla,
ali nikad ih prije nismo upoznali iako su ve neko vrijeme i-
vjeli u panjolskoj. Nisam to znala kad sam ih tek upoznala, ali
Annie i Jan odigrat e integralnu ulogu u onome to e postati
najvaniji dan mojega ivota.
panjolci vole kupovati na lokalnim trnicama. Neke su po-
prilino orijentirane na turistiku ponudu, dok su druge isplati-
vije, imaju izvrsno meso i svjee voe i povre. Annie je znala
sve dobre lokalne trnice i predloila mi da zajedno odemo na
jednu, udaljenu oko 20 kilometara. Trilo se u selu San Miguel,
visoko u brdima koja su okruivala podruje gdje smo ivjeli.
Krenule smo rano ujutro i kad smo stigle na trnicu, tamo jo
nije bilo mnogo ljudi pa nam je bilo lake razgledati tandove i
vidjeti to se nudi.
Ne znam jesam li samo ja takva, ali kad sam okruena sa
svim tim svjeim proizvodima, malo poludim i kupim vie nego
to mi zaista treba. Tako je bilo i tog jutra u San Miguelu. U
automobil sam se vratila natovarena dobrim proizvodima, uklju-
ujui i lubenice i svjee jagode kojima nisam mogla odoljeti.
Jo je bilo jutro i nismo se htjele odmah vratiti kui, pa je
Annie predloila da se odvezemo u Torrevieju na ruak. Torre-
vieja je omanji gradi na panjolskoj jugoistonoj obali, nedaleko
od Alicantea i udaljen je od San Miguela 45 minuta vonje.
Ljeti, kad turisti navale u Torrevieju, gradi je zakren au-
tomobilima, ali tog prijepodneva nije bio pa smo bez problema
nale parkirno mjesto, vrlo blizu glavnog gradskog trga. Odluile
smo sjesti u mali restoran koji je nudio tapas, jer tamo smo ve
prije jele. Tako smo se smjestile za stol, vani na ulici, i poele
uivati u ambijentu i ranom popodnevu. Stiglo nam je jelo, vrlo
ukusno i poprilino jeftino nevjerojatno jeftino ako usporedite
sa slinim jelom u Irskoj.
Kad smo zavrile s rukom, Annie je predloila da proe-
emo po gradiu Torrevieja. Fran i ja smo ve bili tu u nekoliko
navrata, ali nismo ba dobro poznavali grad, pa sam pristala.
139
Nakon to smo malo etale, vratile smo se na glavni gradski
trg. Annie je spomenula da se tu nalazi lijepa katolika crkva i
da ju je vrijedno posjetiti zbog lijepe unutranjosti. Oduvijek sam
voljela crkve, ne zbog nekog posebnog vjerskog osjeaja ve vie
zato to su to mirna mjesta i u crkvi je obino lako pustiti misli-
ma da se staloe, pa makar samo na nekoliko minuta. Zato sam
spremno pristala da odemo i pogledamo crkvu. Annie je imala
pravo; crkva Bezgrenog zaea Blaene Djevice Marije, zaista je
imala prekrasnu unutranjost. Zbog nekog razloga, im sam ula
osjetila sam elju da nakratko budem sama. Pola sam sredinjim
prolazom i sjela u jednu klupu, malo udaljena od ostalih ljudi
u crkvi. Bilo ih je svega nekoliko, ali kad sam se poela moliti,
iznenada me preplavio osjeaj spokoja i mira. Onda sam postala
svjesna, mukarca koji je stajao pred oltarom. Bio je udaljen dva-
desetak metara, a ja sam istoga trenutka bila oarana njegovim
oima; kao da su me prikovale na mjestu.
Odjedanput je sve oko mene nestalo. Jedino tako to mogu
opisati crkva i svi u njoj nestali su, a ja sam bila svjesna samo
tog ovjeka i njegovih oiju. Bio je prilino mlad, moda je tek
navrio tridesetu. Bio je mrav i imao je na sebi odjevni predmet
koji je slobodno padao u naborima. Donji dio tijela mu nisam
vidjela. Nemogue je opisati osjeaj mira koji sam osjetila dok
sam samo tako sjedila i gledala ga; bila sam sretna i sjedila bih
tako zauvijek. Onda me rukom pozvao da mu priem, ali kao da
sam bila ukopana na mjestu. Bila sam ukoena nisam se mogla
pomaknuti sa sjedala.
Meutim, jedan je stariji par u tom trenutku uao u crkvu
i poeo prilaziti sredinjim prolazom. Kleknuli su i sjeli u jednu
klupu, blizu mukarca. Onda je on progovorio: Pogledaj, ovi su
mi ljudi doli, a ne vide me. A ipak ti me vidi, a boji se prii.
Zato? Nakon toga u meni je nestalo straha i krenula sam prola-
zom izmeu klupa prema mukarcu. Dok sam mu se pribliavala,
nastavila sam ga gledati u oi, a ono to se sljedee dogodilo, teko
je objasniti. Sve je bilo sadrano u njegovim oima: cijeli ovaj svi-
jet, univerzum i sve u njemu, sve se nalazilo u tim oima. Sve je
140
bilo kao jedno i shvatila sam. Shvatila sam tko sam zapravo; shva-
tila sam ljubav, jedinu ljubav, ne onu ljudsku, ne emocionalnu lju-
bav nego jedinu ljubav ljubav prema Bogu. Tijelo mi je drhtalo,
ali nisam osjeala strah. Bila sam uronjena u stanje jedine ljubavi.
Upitala sam mukarca je li on Isus Krist. Ne znam odakle mi se
stvorilo to pitanje; samo je izletjelo iz mene. Odgovorio je: Ja
sam Sin Oca. Ja sam onaj koji jesam. Te rijei kao da su me nae-
lektrizirale. Ne znam kako opisati osjeaj ili osjet koji mi je proeo
tijelo. Kao da sam ula i izila iz njega; jednoga trenutka bila sam
svjesna crkve i svega to me okruuje, a idueg sam bila u stanju
zajednitva, potpune cjelovitosti, ispunjenosti, totalne radosti.
Onda me mukarac uzeo za ruku, posjeo na jedno od sjeda-
la ispred oltara i poeo mi objanjavati kako je preda mnom put,
putovanje na kojemu u sluiti Bogu.
Dok je govorio, vrijeme je prolazilo; sve je prolo, sve je bilo
kao to zaista jest savreno i cjelovito. inilo se kao da sam u
jednom trenutku imala tu totalnu svijest kako smo istinski stvo-
reni od Boga, kako nema razdvajanja izmeu Boga i nas, kako
samo i uvijek postoji Bog. Mukarac je nastavio govoriti, i u jed-
nom bljesku, a moda i krae od toga, postala sam svjesna toga u
emu ljudi grijee. Grijeimo kad mislimo o sebi kao odvojenima
od Oca, odvojenima od Boga. U tom sam trenutku shvatila da je
to zapravo jedini problem s kojim se mi ljudi suoavamo ideja
da smo na neki nain odvojeni od Boga.
Mukarac mi je onda njeno poloio moju ruku u krilo i re-
kao da mora ii, ali da emo se opet vidjeti. Okrenuo se i otiao
prema sredinjem dijelu oltara, a onda je nestao.
Ne znam koliko sam dugo ostala na tom sjedalu pred ol-
tarom, ali naposljetku su mi se pribliili prijateljica i suprug i
upitali osjeam li se dobro. Nisam znala to bih im rekla. Sto
sam im mogla rei?
Vratili smo se do auta i krenuli kui. Nitko nije putem
mnogo govorio. Iako sam jedino ja svjedoila pojavi mukarca u
crkvi, inilo se da se na neki nain utisnuo u svaiju svijest. A
tiina u autu na putu kui kao da nas je sve zadovoljavala.
141
U ono vrijeme nisam znala, ali taj doivljaj u crkvi u Torre-
vieji trebao je utrti put mojoj komunikaciji s Bogom na osobnoj
razini. Osjeaj jedinstva koji sam tom prilikom iskusila, osjeaj
potpune ljubavi, isti je kao i onaj koji sam imala kad sam ula u
kraljevstvo nebesko dok sam meditirala i razgovarala s Bogom.
To se ne moe opisati rijeima, ali rijei su sve to imamo dok
jedni s drugima razgovaramo o Bogu.
142
Otkrijte svojega anela
U
ovom vremenu financijskih krahova i tuge, kad nam je
svjetska recesija stalno u mislima, ima jedna vrlo vana po-
ruka koju elim prenijeti ljudima koji itaju ovu knjigu. To je
jednostavna injenica da svi mi, svaki pojedinac moe ostvariti
osobnu vezu sa svojim anelom.
Ne kaem da je, imate li financijskih problema, sve to
morate uiniti to da otvorite vrata aneoskom kraljevstvu pa
e sve brige nestati. To uope ne elim rei. Ali svatko od nas
ima svojega anela, svojega osobnog anela, koji samo eka da
ga pozovemo u svoje ivote da nam pomogne i vodi nas u svim
vidovima osobnog ivota. Na osobni aneo moe nam pomo-
i i savjetovati nas u vezi s odnosima s drugim ljudima, naim
zaposlenjem, obitelji, zdravljem, napretkom i najvanije, u vezi s
naim odnosom s Bogom. Ukratko, komunikacija sa svojim an-
elom znai vjerovati u sve to je ve u vama.
Najvea prepreka za ljude pri uspostavi osobne veze s an-
elom je vjerovanje da njihov aneo boravi negdje izvan njihova
bia. Vjerujete li i vi da va aneo prebiva na nebu? Ili na stra-
nicama neke knjige ili religioznog teksta, moda ak u ovoj knjizi
koju upravo itate? Ne! Va aneo prebiva u vama, a kao Boje
143
14
dijete imate svako pravo pozvati svojeg anela kad god to poeli-
te. Ako ga najozbiljnije pozovete i to otvorenog srca, va e vam
aneo odgovoriti.
Traiti svakodnevnu potporu od svojega anela znai oda-
vati ast svemu to je ve u vama tako da moete poeti bolje
razumijevati put koji vas eka u ivotu. U svim vremenima va e
aneo biti najblia pojmljiva poveznica ovdje na zemlji izmeu
vas i Boga. Upamtite, va aneo je ve dio vas, to je vrlo vano
i to je najvanija poruka koju aneli imaju za nas. Kad doista
prihvatite tu injenicu, otkrit ete da moete pomicati planine i
otkrit ete da je mnogo lake voljeti i istinski razumjeti sebe.
Razvijat ete se i uiti o mnogim lijepim kvalitetama koje
ve nosite u sebi kvalitetama koje ste uspjeli zaboraviti zato to
ste dopustili da vas omete svakodnevnica sa svim svojim frustra-
cijama, mislima, osjeajima i brigama. Zadatak je vaega anela
da vam pomogne raistiti um od svih rastresenosti i vratiti vas
predivnu blistavu ljudskom biu kakvo u stvari jeste. Va aneo
provodi taj zadatak u djelo s veseljem. On jedva da moe doe-
kati da ga zamolite da ue u va ivot i da vam pomogne to je
razlog zbog kojeg aneli postoje.
Prilino je teko rijeima prenijeti kakva se promjena doista
dogodi kad imate svojeg anela s kojim dijelite ivot. Ponekad,
kad vam se aneo pojavi u ivotu, to moe biti vrlo dramatino
i svakakve se prekrasne, ak udesne, stvari mogu dogoditi. Ali
to je takoer i vrlo profinjena stvar, vrlo njena. Postupno vam
se sve u ivotu poinje mijenjati nabolje. Poinjete uiti i shva-
ati zato moramo imati suosjeanje i ljubav u svojim srcima za
sve i za svakog oko nas. Postajete suosjeajniji, imate vie ljubavi,
poinjete drugaije gledati na stvari. Shvaate da je sve dio vas,
ukljuujui i anele, da ne postoji odvojenost; svi smo jedno, je-
dno u istome Bogu. To je vrlo, vrlo dobra vijest.
Moi ete razumjeti svoj ivot i to vas u ivotu eka, dok
vas aneo njeno pouava kako da steknete strpljenje i da se ne
urite uvijek, da si odvojite vremena, jer sve e se ipak obaviti na
vrijeme.
144
Moda ste osoba koja ima vrlo mnogo obveza u ivotu. Jeste
li uvijek u urbi ? Moda vam je ivot u ovom trenutku ispunjen
i imate mnogo odgovornosti, obitelj za koju skrbite, posao zbog
kojega brinete moda se mnogi ljudi oslanjaju na vas, na ovaj
ili onaj nain? Ako je ita od toga tono, moda ste skloni pomi-
sliti kako e aneo imati teak zadatak eli li vas usporiti i nave-
sti vas da se opustite; ivot je jednostavno previe zahtjevan. Ali
upravo to e se dogoditi ako uspijete omoguiti vaem anelu da
ue u va ivot, a to moete postii budete li smireni i prijemi-
vi. Povezivanje s anelom donosi sa sobom mnoga iskustva, no
uvijek je profinjeno i njeno. ak i oni najuurbaniji od nas, koji
neprekidno nekamo tre, koji su uvijek u pokretu, mogu poeti
uiti kako da se opuste.
Poet ete uiti sluati onaj siuan intuitivni glas koji ivi u
vama i poet ete shvaati koji je pravi smjer vaega ivota. esto
viam vrlo zaposlene ljude, koji su prije uspostave veze s vlastitim
anelom bili obuzeti svakodnevnim poslovima i ivotnim briga-
ma, a onda su poeli postajati ljepi, suosjeajniji, pruati vie lju-
bavi, odanosti, razumijevanja, postali su inteligentniji ljudi. I dok
ue voljeti te svoje osobine, ivoti im sve vie postaju smireniji i
sigurniji. To je suptilna i njena pretvorba.
Kad otvorite srce svojemu anelu, otvarate srce svijetu pu-
nom ljubavi, radosti, mira, napretka i obilja. Ne radi se o tome
da vam aneo alje te stvari s neba ili s nekog drugog mjesta vi
ve jeste dijete Boje i kao takvi u sebi ve imate sve te stvari:
kraljevstvo nebesko je u vama. Zadatak vaeg anela je da vam
pomogne shvatiti tu jednostavnu injenicu.
Kako biste uspostavili prvu vezu, priekajte onaj dio dana
za koji znate da ete u njemu moi odvojiti malo vremena samo
za sebe, ak ako to bude i samo nekoliko minuta. Tada pozovite
svojega anela da vam se priblii. Htjela bih da osjetite njihovu
prisutnost dok vam se ponu pribliavati. Nemojte se bojati ili
odustati ako se ini da niega nema tu i nema niega aneli
se pojavljuju iz tog niega.
Meutim, kad se uspostavi veza, neki od vas e osjetiti mar-
145
ce po tijelu, vidjeti prekrasno svjetlo, vidjeti ive boje ili osjetiti
prekrasan miris. Moda ete imati osjeaj da vam ugodna toplina
struji tijelom ili ete osjetiti snanu ljubav koja e vas preplaviti,
ljubav kakvu jo nikad niste doivjeli. Moe se dogoditi i da po-
stanete vrlo osjeajni, ako prvi put susreete svojega anela. Ili
moda neete osjetiti nita, ali svejedno neete poaliti to ste
pozvali anela u svoj ivot.
Samo se opustite jer oputanje je vrlo vano. Kad razmi-
ljate o tome, to vam je zaista potrebno da se opustite treba
vam vjera, zar ne? Potrebno je malo vjere da se odmaknete od
svega, pa makar na nekoliko trenutaka. Skupite to malo vjere i
ve ste na pola puta do ostvarenja osobne veze s vaim anelom.
Jednostavno dopustite svojem anelu da vam prie; upamtite,
aneli vole biti s nama. A onda se odmorite na tren; odmorite
se u njihovoj ljubavi i istinskoj biti.
Upamtite, kad prvi put ostvarite vezu sa svojim anelom,
bit e to aneo koji vam je najblii dok ste ovdje na zemlji. Va
aneo je iskljuivo zainteresiran za va rast i razvitak tijekom
vaeg fizikog ivota. Ako ih budete upoznavali i voljeli svake
minute svakoga dana, apsolutno e vas zadiviti boanska komu-
nikacija koja vam omoguava da dijelite znanje i mudrost, koja
je zapravo vae vlastito znanje i mudrost, vaa batina kao djeteta
Bojeg.
Moda ste netko tko pati zbog negativnog stava i razmilja-
nja bez obzira na to koliko se trudite toga osloboditi, ini se
da se to uvijek pojavi na neki nain. Vaem anelu to nije vano
jer ono to aneo uvijek vidi je vaa istina dijete ste Boje,
dijete svjetlosti i to je vaa istinska bit. Ako patite od negativnog
razmiljanja, va e vam aneo pomoi da shvatite svoj ivot i
razlog zato ste tu na zemlji, a s tim ete znanjem dobiti najjae
sredstvo kojim ete se osloboditi negativnog razmiljanja. Va e
vam aneo pokazati kakvo ste prekrasno, lijepo i inteligentno
bie. Ako se osjeate vrlo negativno, moda se radi o tome da
morate nauiti kako ozdraviti ili kako oprostiti sebi i drugima.
Va e aneo istog trenutka znati to je potrebno i poet e vas
146
pouavati kako da se toga rijeite, kako da naete oprost, kako
imati suosjeanje i razumijevanje te kako ne treba suditi druge
ljude ni biti kritian prema njima. Va e vam aneo postupno
pomagati da postanete pozitivnije ljudsko bie.
Aneli uvijek imaju puno razumijevanja za vas i za ono to
vam se dogaa u ivotu u sadanjem trenutku. Oni ne dolaze
ivjeti va ivot umjesto vas. Oni dolaze da vam prue potporu i
uvijek pomognu pronai pozitivno rjeenje za probleme koji vas
mue u odreenom trenutku. Aneli nas mogu pouiti svijetu
pozitivnosti; mogu nam pomoi nauiti kako da skrenemo misli
od negativnog razmiljanja prema pozitivnom nainu ivljenja i
uenja. Oni e vam pokazati da su vae misli mone i da ono to
mislimo, osjeamo i izgovaramo stvara nau realnost vodi nas
u podruja gdje nam ivoti mogu biti vie uravnoteeni i usmje-
reni na sve to inimo.
Va vam aneo takoer moe dati da izgovarate jednu afir-
maciju. To moe biti kratka molitva ili odreena rije to god
bude prikladno za vas, va aneo e vas voditi prema tome. to
vie upijamo pozitivne misli u svoju svijest, to smo vie u stanju
preusmjeriti svoje misli iz negativnih u pozitivne. Sto smo svje-
sniji onoga to govorimo i mislimo, to e nam biti lake usmjeriti
misli na podruja koja su pozitivnija.
Upamtite, aneli nisu ogranieni onime to mi nazivamo
vremenom, prolou ili budunou. Ali razumiju da na ovoj
fizikoj razini na kojoj se mi nalazimo, nama treba vremena ka-
ko bismo promijenili misli u zaista pozitivne. Stoga su aneli
izuzetno strpljivi s nama, naroito kad smo skloni negativnom
razmiljanju. Ako negativno razmiljamo, privui emo negativ-
nost u svoj ivot.
Va e vam aneo pomoi da zaista rastete, a nekim ljudima
to moe zvuati pomalo zastraujue. Ali va aneo samo eli da
postanete zaokruenija osoba, netko tko se ne vrijea lako i nije
ljubomoran ili ogoren na postignua drugih ljudi. Kad primije-
tite da postajete tolerantnija, strpljivija osoba, onda znajte da ste
zaista poeli rasti uz pomo vaega anela.
147
Iako su aneli dio nas, jer svi smo mi djeca Boja, aneli
nisu poput nas. Oni su ista energija svjetla; oni djeluju na ra-
zliitim vibracijskim razinama u odnosu na nas, ali da bi mogli
komunicirati s nama, smanjit e svoje vibracije tako da moemo
postati svjesni njihove prisutnosti. Zato to vie uspijemo svoje
svjesne misli stiati i smiriti, to e anelu biti lake komunicirati
s nama.
Nita nije preveliko ni premalo za vaeg osobnog anela da
bi vam pruio potporu. Aneli su presretni kad vam mogu po-
moi, dok vas vode i usmjeravaju. Ja obino nemam nekakvu po-
sebnu molitvu, ni mantru ni bilo to drugo kad se trebam pove-
zati sa svojim anelima, jednostavno bilo to to mi padne na um
u tom trenutku. Ponekad je to kranska molitva koju znam, na
primjer Zdravo Marijo ili Oena. Zato se koristim kranskim
molitvama da bih komunicirala s anelima? Pretpostavljam zato
to su dio sredine iz koje dolazim. Odgojena sam kao katolkinja
i te su molitve za mene temeljne i izvrstan nain da se poveem
i otvorim kanale prema svojim anelima. Ali to je moj nain.
Ako vi pripadate drugoj vjeri ili tradiciji, iskoristite svoje molitve,
svatko od nas moe koristiti ono to mu najbolje odgovara. Sto
god vam bilo ugodno, krenite s time!
Iz vlastitog iskustva znam da, kad prvi put otvorimo te ka-
nale, najbolje se drati jednostavnih molitava; nemojte se upu-
tati u teke molitve koje moda ne razumijete. Ukratko, to je
molitva jednostavnija, to je djelotvornija.
Kako e vrijeme odmicati, poet ete se razvijati uz pomo
svojeg anela i otkrit ete da vam se molitve mijenjaju. Moda
zakljuite da vam one kojima ste se u poetku koristili, vie nisu
dostatne. Upamtite da nema nita loeg ni u jednoj molitvi, ali
dok se vi mijenjate, mijenjaju se i one.
Kad uspostavite prvu komunikaciju sa svojim anelom i
kad se ona nastavi, to e biti veliki trenutak u vaem ivotu. Bit
ete izvan sebe od radosti, mogunosti e se initi neizmjerne,
a svaki e vam dan donijeti nove i zauujue uvide i otkria
o tome kakvi ste zapravo. Meutim, moda ete doivjeti i po-
148
mijeane osjeaje kad um pone proizvoditi emocije i strahove
i pokua probuditi sumnje. Sto e o meni misliti drugi ljudi,
obitelj i prijatelji? Hoe li me poeti osuivati? Hoe li aneli
preuzeti potpunu kontrolu nad mojim ivotom i hou li izgubiti
svoju osobnost? Sto ako su aneli samo u mojoj mati hoe
li me ljudi ismijavati? Um moe proizvesti mnoga pitanja poput
ovih, a ako se to dogodi, sve to vam mogu rei jest da vjerujete
svojem anelu i ustrajete. Ako se i pojave sumnje, to se moda
nee dogoditi, zastanite u svjedu svojega anela na trenutak ili
dva, zamolite anela da vam se priblii tako da se osjetite malo
sigurnije te da uistinu osjetite onu zaudnost i radost koje vam
proimaju tijelo, dok istina vaeg anela sve vie puta korijenje
u vaem tijelu. To je stvarno vrlo dobar osjeaj.
Mue li vas kakve sumnje ili brige, iznesite ih na vidjelo, po-
loite ih na stol i predajte ih svojem anelu. To uvijek djeluje, ali
djeluje kad Bog to eli pa pokuajte biti strpljivi u svim ivotnim
situacijama i u svim svojim odnosima s anelima.
Znajte da vas va aneo okruuje i dio je svega to vam se
dogaa u ivotu. Va aneo ak moe utjecati na ljude koji vas
ocjenjuju ili vam zagoravaju ivot. A ako se stvari zaista zakom-
pliciraju, drite se ove velike istine: Sve je jedno, ne postoji
odvojenost. Ponavljajte to onoliko esto koliko morate; snaga
koja lei iza tih jednostavnih rijei krajnje je iznimna.
Sigurna sam da ste primijetili, ba kao i ja, golemi broj knji-
ga o anelima, seminara, teajeva pa ak i proizvoda koji su da-
nas dostupni. U jednoj trgovini nedavno sam ak vidjela i ane-
oski sok pitam se samo to je to! Jedan od predmeta koji ete
posvuda vidjeti u trgovinama i na internetu su aneoske karte.
Svia mi se zamisao o aneoskim kartama ali zato ne biste
napravili vlastite? Ja volim raditi svoje aneoske karte i vjerujem
da one daju osobniju notu, a i aneli ih vie cijene jer ste unijeli
jedan dio sebe dok ste ih radili. Zato krenite u neku od prekra-
snih trgovina umjetnikim priborom i nabavite papir u boji i
bojice. Onda sjednite, udobno se smjestite, smirite i ekajte inspi-
raciju da vam pomogne stvoriti vlastite karte inspiracija e
149
doi. Kad ih napravite, zato ih ne biste spremili u posebnu kuti-
ju ili ih zamotali u najdrau maramu? Ideja je da to uinite to
osobnijim inom, a va e aneo cijeniti va trud.
Aneli jednostavno vole djelovati putem simbola i znakova,
i dok sjedite i sve vie vjerujete svojem anelu, to e se sve odra-
ziti na nain na koji ete stvoriti svoje aneoske karte. Iznenadit
ete se onime to ete uiniti pomou njih. Kad sam se poela
sluiti svojim kartama, postala sam svjesna da se odreene karte
stalno pojavljuju i postalo mi je jasno da mi te karte prenose po-
ruku. Kako bih spoznala vanost poruke, znala sam da moram
jasnije komunicirati sa svojim anelima, elim li shvatiti to mi
pokuavaju rei. I stoga, tono je, aneoske karte mogu biti vrlo
korisne pri otvaranju one prve veze s vaim anelom.
Druga vrlo vana stvar koju morate upamtiti kad prvi put
komunicirate s anelom je da nam aneli dolaze u snu, jer u tom
stanju sluamo, iako toga nismo svjesni. Na podsvjesni um upija
sve to nam aneli daju i doputa da se tih informacija prisjetimo
kad se probudimo. Dobra bi ideja mogla biti da u blizini kreveta
drite dnevnik u koji ete upisivati snove odmah poslije buenja.
Iskusila sam da neki snovi mogu biti vrlo precizni u informaci-
jama koje prenose, zato uvijek zapiem sat i dan, da bih se time
koristila u budunosti.
Ako u svojem ivotu niste sigurni u neto, ako trebate od-
govore i smjernice u nekoj konkretnoj situaciji, prije nego to
zaspite, provedite nekoliko minuta razgovarajui sa svojim ane-
lom. Ako u vezi s ime trebate pomo, recite to i zamolite anela
da bude s vama u snovima. Kakav god odgovor bio, pravi je za
vas i ako ga ne razumijete, opet se obratite anelu i zamolite ga
da vam ga objasni. Va aneo e biti itekako sretan to vam moe
izii ususret i pomoi.
Kad se odluite otvoriti prvu izravnu vezu sa svojim ane-
lom, najvanije to morate uiniti je da doista ponete. To moda
zvui udno, ali upoznala sam mnoge ljude kojima se svia ideja
o anelima i svemu to oni znae, ali ipak ne mogu vjerovati da
bi i oni mogli imati osobnu vezu sa svojim anelom. Izgleda kao
150
da je ostvarenje te veze izvan njihova dosega. Ali to nije tono:
va aneo stoji spreman i eka vas i jedino vas. Bez obzira na
to tko ste i to ste, otvorite odmah srce i pustite da izmeu vas
dvoje pone boanski tijek ljubavi.
Upamtite da odgovori na vaa pitanja mogu doi na mno-
go razliitih naina, ovisno o tome to va aneo smatra za vas
korisnim u tom trenutku. Va aneo uvijek ima na umu vau
dobrobit i uvijek e vas voditi i usmjeravati da naete pravo rje-
enje za bilo koji problem koji vas mui u ivotu. Moda dobijete
jasnu smjernicu kamo trebate poi na svojem ivotnom putu ili
e moda rijeiti problem za vas te vam dati sve prave odgovore
na sve to ste pitali. Zato se ne bojte napraviti taj prvi korak i
ponite odmah sad.
Naposljetku, voljela bih spomenuti glazbu kao veliku pomo
pri otvaranju prve veze s anelom. Glazba nam podie vibracije i
pomae nam razumjeti i jasnije misliti. Moe nas uvesti u stanje
svijesti u kojemu moemo osjetiti, i fiziki i umom, nae anele.
Glazba nam takoer moe pomoi da se rijeimo svakodnevnog
stresa; pomae nam da se odvojimo, opustimo i to bolje uroni-
mo u postojei trenutak.
Dok sluamo glazbu, naroito njenu oputajuu glazbu,
ona nam pomae da se oslobodimo blokiranih mjesta u tijelu
koja sprjeavaju i zaustavljaju glasove anela da prodru do nas.
Uvijek je dobra zamisao sluati njenu glazbu uz koju se osjeate
ugodno i oputeno. To vam moe pomoi da se usredotoite.
Glazba dovodi fizike, emocionalne i duhovne elemente vaega
tijela u meusobni sklad, pomae vam da jo vie otvorite komu-
nikacijske kanale.
Moja druga omiljena metoda komunikacije je pojanje. Ko-
ristim napjev redovnika iz Silosa* jer sam otkrila da mi je ta vrsta
glazbe najvei poticaj u radu. Ponekad dok sluam tu glazbu, ona
mi pomae jasnije sagledati stvari, a moe mi dati i odgovore
* Benediktinci iz panjolskog samostana Monasterio de Santo Domingo de Silos postali su
poznati iroj javnosti kad su objavili nekoliko albuma s gregorijanskim napjevima od
kojih je najpoznatiji Chant. (Nap. prev.)
151
na nekakav specifian problem. Zato prije nego to ponete sa
svakodnevnim aktivnostima, komunicirajte sa svojim anelom
jednostavno se opustite, sluajte neku glazbu i dok to radite, sve
vie i vie ete poeti osjeati prisutnost anela.
152
15
Meditacija i molitva
V
jerojatno ste uli ili proitali mnogo toga o meditaciji i raz-
liitim metodama kojima moemo nauiti kako umiriti svoj
um. to se mene tie, samo sam zbog jednoga razloga poela me-
ditirati i to kad sam shvatila da mi je meditacija nuna kako
bih jasnije komunicirala s anelima. Kad kaem da sam poela
meditirati, smatram da takoer moram spomenuti da sam se isto
tako poela i moliti. Danas su meditacija i molitva dva vrlo va-
na aspekta u mojemu ivotu.
Dola sam do spoznaje da molitva pomae u uspostavljanju
ravnotee izmeu duhovnog uma i duhovnog tijela. Nitko mi
to nije rekao i nisam to nauila iz nikakvih vjerskih knjiga. Sve
to znam o Bogu, ljubavi i ivotu znam zato to su mi aneli to
rekli. Tako znam i da nam je molitva veza s izvorom svega s
Bogom.
Ona je veza s boanskom inteligencijom koja ivi u svima
nama. Dok se molimo, otvaramo svoju svijest prema Bojem
svjetlu koje prebiva u nama. Vjerujem da se mnogi od nas istinski
mole, a onda ne moemo razumjeti zato nam Bog ne odgovara
na molitve. Radi li se o tome da uvijek promaimo glavnu bit
molitve? Molimo li se nekom Bogu gore na nebu ili na nebesima
153
da se na ovaj ili onaj nain zauzme za nas? Moda nam je pro-
makla injenica da izvor svega, Bog, ve ivi u nama, a ne gore
na nebu ili negdje drugdje.
Aneli me neprekidno podsjeaju da smo ve cjeloviti, ne-
ma niega to bi se moglo dodati ili poboljati, ve smo savrena
cjelina i prisutni u svojem tijelu i umu, samo moramo svjesno
shvatiti tu jednostavnu injenicu. Nastojanje da svjesno stupimo
u kontakt s tom boanskom prisutnou unutar nas samih, za
mene predstavlja pravu svrhu molitve i meditacije. Svaki put kad
se ponete moliti, izotravate svoju percepciju svih stvari i ljudi
oko vas. Molitva vam moe pomoi da naete unutarnju smire-
nost koja e vam pak pomoi da se sve vie otvorite velikoj istini
vas samih: da Bog ve ivi u vama.
U svakodnevnom inu molitve otvaramo se miru, radosti,
prosperitetu i obilju, svim svojim velikim obiljejima koja ve no-
simo u sebi. Upravo je zadatak anela da nam pomognu shvatiti
da se Kraljevstvo Boje ve nalazi u nama. Kad se molimo, i isti-
na o nama samima postaje nam sve jasnija da je Bog ve prisu-
tan u nama primjeujemo kako u vlastitom ivotu imamo sve
vie suosjeanja za druge ljude, vie im opratamo, imamo vie
razumijevanja za njih i openito vie tolerancije. To se ne dogaa
zato to smo sami to uveli u svoj ivot, nego zato to shvaamo
da je sve to ve bilo u nama. Samo smo to morali shvatiti pomo-
u molitve i meditacije da bi postalo stvarno.
Kad kaem da moramo svjesno shvatiti da je Bog ve u na-
ma, to mislim pod tim svjesno? Aneli su mi omoguili mnoge
prekrasne uvide i shvaanja tijekom meditacije. Kad sam se pr-
vi put otvorila anelima, cijelo to podruje svijesti inilo mi se
malo previe za mene, ali jednoga dana tijekom meditacije jedan
mi je aneo objasnio da svijest nije samo funkcija mozga ili uma
ve neto to postoji u svakoj stanici naega tijela, a takoer i u
naim energetskim tijelima. Svijest je jednostavno sve, posvuda, i
kad istinski shvatimo tu zapanjujuu injenicu sve e nam postati
mnogo stvarnije.
etnja parkom odjedanput postaje vrlo stvarna, dok gledate,
154
shvaate da je sve ivo stabla, lie, cvijee i trava vidjet ete
ih drugim oima; moete rei da ih zapravo vidite kroz aneo-
ske oi. Postat ete svjesni da je svako ivo bie dio vas, dio vae
svijesti. Postat ete briniji, imat ete vie ljubavi i suosjeanja.
Dok vas aneli ine svjesnijima, shvatit ete da je posvuda
oko vas arolija. Poet ete shvaati da postoji svijet koji ivi u
vama i izvan vas, ali da je to ipak jedan svijet. Evo jednog primje-
ra kako meditacija i unutranje smirenje mogu dati zauujue
rezultate. Ovaj prekrasan uvid doao mi je potpuno neoekivano
kad mi se aneo obratio tijekom jedne kratke meditacije:
Svaka osoba bez obzira na vjeru ili nacionalnost ima jednog
anela koji je vodi. Nije vano znate li vi to ili ne. Mi u sva-
kom trenutku stojimo pokraj vas. Nije vano vjerujete li vi u
nas ili ne, jer mi uvijek vjerujemo u vas. Razumijemo mnogo
toga o vama, suosjeamo s vama, smijemo se i plaemo s va-
ma. Osjeamo to i vi osjeate. Promatramo i imamo veliko
razumijevanje za vas na vaem ivotnom putu.
U svakom trenutku komuniciramo s vama, znali vi to ili
ne. Uz vas smo i njeno odgovaramo na mnoga pitanja koja
postavljate. Nastojimo vam pokazati koji put treba slijediti ka-
ko ne biste donijeli pogrenu odluku. Dovodimo vas na mje-
sta gdje se trebate nalaziti tako da vam se mogu otvoriti vrata.
Udaljavamo vas od opasnosti i donoenja loih procjena.
Jeste li to znali? Moda niste! Ali nije vano, jer mi smo u-
vari vaega svjetla.
Radujemo se kad se poveete s nama, jer ste shvatili da Bo-
ja snaga ivi u vama i shvatili ste da vas u svakom trenutku
jedan aneo obasipa ljubavlju i svjetlom.
Ljudi se moda smiju kad im kaete da traite vodstvo od
anela, kad kaete da svakodnevno komunicirate sa svojim
prijateljima koji dolaze iz svjetla.
Nemojte ih osuivati ili ljutiti se na njih, jer jednoga e
dana moda i oni otvoriti svoje svjetlo nekom anelu. Nije
va zadatak da ih uvjeravate u prisutnost anela. Ali kad vas
gledaju i sluaju, postoji mogunost da e otii od vas i stvoriti
vlastite zakljuke tko su ili to su zapravo aneli, a moda e
pomisliti da bi i oni mogli imati jednog svog!
155
Stoga, vidite, kad govorite o anelima zapravo usmjeravate
naprijed svjetlost kako bi drugi ljudi mogli razumjeti prisut-
nost anela. Mi smo presretni to moemo komunicirati s
vama jer vam imamo toliko toga za pokazati.
Svaki korak koji napravimo s vama prilika je za nas da vam
pomognemo razumjeti prekrasne stvari koje nas okruuju.
Moemo vas pouiti, moemo vam pokazati put i moemo
vam pomoi bez obzira na to o kojem se problemu radi.
Ponekad vidimo da patite i molimo se da se promijenite i
potraite na savjet i vodstvo tako da ne morate patiti sami.
Ponekad ne moemo rijeiti vae probleme, jer va je problem
moda ivotna lekcija koju morate nauiti. Ali moemo vas
voditi prema pozitivnu ishodu.
Mi ne ivimo va ivot umjesto vas, samo traimo da bude-
mo uz vas, da vas volimo, da vas obgrlimo svojim svjetlom, a
najvie od svega, da vam budemo prijatelji u trenutcima potre-
be, u trenutcima ljubavi, da s vama podijelimo svu radost koju
za vas uvamo. Vodimo vas kad doe trenutak da se vratite
kui u svjetlost. Pokazat emo vam put prema Bogu, prema
raju gdje ete zauvijek ivjeti.
Ovaj biser mudrosti dobila sam od anela, iznenada jednoga da-
na kad sam sjela s namjerom da meditiram petnaestak minuta.
Smatram da je gotovo nevjerojatno da jedna obina ena kao to
sam ja dobije takvu ivu poruku, punu ljubavi, i to samo zato to
imam dovoljno vjere u anele te sam mirna i jednostavno sluam.
Ne smijete misliti da se vama to ne moe dogoditi, da niste
dovoljno vrijedni ili dovoljno posebni. To vas va um ponovo za-
sipa istim starim sumnjama. Doista je udesno kakva zrnca mu-
drosti mogu potei od anela, samo ako imamo dovoljno vjere,
ako smo mirni i dopustimo da se to dogodi.
Ovo je kratka meditacija koju redovito koristim, i mislim da
je vrlo korisna za izravno spajanje s mojim prisutnim anelom.
eljela bih da se udobno smjestite u naslonja i smirite. Duboko
udahnite, zatvorite oi i opustite se. A onda zamislite blistavu
svjetlosnu kuglu kako vam dolazi odozdo, kroz zemlju, kroz Maj-
ku Zemlju. Gledajte kako vam ta svjetlosna kugla prelazi preko
156
stopala, die se uz noge i bedra. Pratite kako kugla putuje du
vae kraljenice, donjeg dijela lea, ravno u trbuh pa sve vie pre-
ko vaega srca, prsa, vrata, grla, lica, preko ela i sve do tjemena.
Dok vizualizirate kako svjetlost prelazi preko vas, zamislite
da je u toj svjetlosnoj kugli va aneo, i dok to inite, elim da se
opustite na nekoliko trenutaka u toj udesnoj kugli svjetla. Zasta-
nite... i onda, kad budete spremni, elim da zamolite anela da
vas primi za ruke. Kad to uinite, neki e od vas osjetiti toplinu
ili marce. Moda ete u mislima vidjeti razne boje, osjetiti kako
vam netko njeno miluje ruke ili ete jednostavno imati njean
osjeaj u predjelu srca. Za svakoga od nas iskustvo je drugaije.
Ovo je jedan vrlo jednostavan, ali smatram i vrlo djelotvoran na-
in koji nam pomae doivjeti energiju naega anela.
Evo jedne druge jednostavne meditacije koju prakticiram i
koja e biti pogodna za svakoga. Uzmite olovku i papir ni-
je vano znate li crtati ili ne, ovo je samo jedna vjeba kojom
moete pribliiti svojega anela, pokuati ga doivjeti, osjetiti,
dotaknuti ili uti. Dovoljno je da samo uivate u vjebi dok je iz-
vodite. Nacrtajte svojeg anela onako kako ve zamiljate anele,
kao neku boju, osobu, kao tradicionalnog anela s krilima ili kao
svjetlost, nacrtajte ga kako god vi to elite. Kad zavrite, uzmite
papir u ruku i zamolite anela da vam prie. Samo se opustite,
zaboravite na sve oko sebe, ne bojte se i promatrajte to se doga-
a. Neki e od vas osjetiti kako vas aneo gladi, moda osjetite
njegova krila oko vas to je prava nagrada! U prostoriji se moe
pojaviti prekrasan miris ili e vas svladati osjeaji pa ete zapla-
kati. to god da se dogodi, u redu je i samo se prepustite tome.
Sad odloite papir i zahvalite se anelu to je uvijek prisutan u
vaemu ivotu.
Isprva, kad tek ponete meditirati, moda e vam to biti
vrlo teko, jer neki od nas nisu nikad prije pokuali sjediti u ti-
ini vie od nekoliko minuta. I ja sam bila takva prije nego to
sam se otvorila anelima. Moda e vam se pokuaji meditacije
initi dosadnima ili zastraujuima, ali kao i uvijek kad se radi o
novom poetku, morate pustiti da proe neko vrijeme. Ako vam
157
je vrlo teko mirno sjediti i to vam pone predstavljati tekou,
onda ustanite, udaljite se i vratite se kad budete odmorniji. Str-
pljen spaen.
Postoji doista mnotvo knjiga o razliitim oblicima medita-
cije i raznim tehnikama. Ali ja sam shvatila da je to stvarno vrlo
jednostavno na meditaciju gledam kao na pripremu za vrlo
srdaan razgovor s jednim od najbliih prijatelja, sa svojim an-
elom. Aneli savreno razumiju kako radi ljudski mozak i kako
um moe biti nemiran. Va aneo dolazi s mjesta velike mirno-
e unutar vas, i zato ako elite komunicirati sa svojim anelom
potrebno je da svjesno razvijete neto od te mirnoe. Morate
umiriti svoj svjesni um, barem nakratko. Ne znam je li mogue
potpuno umiriti um, na cijelo vrijeme, i je li to uope nuno.
Ono to znam je da kod mene to djeluje, i vjerujte mi, uope
nisam mirna cijelo vrijeme pitajte samo mojega supruga! Ali
uspjela sam postii izvjesnu unutranju smirenost, a to moete i
vi. Meditacija zahtijeva da joj se posveti odreeno vrijeme i zato
je dobra ideja da izaberete dio dana u kojemu neete raditi nita
drugo nego tiho sjediti i meditirati. Koliko ete vremena svakoga
dana odvojiti, ovisi o vama, ali smatram da, ako ste novi u medi-
taciji, onda je moda za poetak dovoljno desetak minuta na dan.
Naposljetku ete poeti uoavati pozitivne rezultate. Jedna
od najveih koristi koje sam dobila meditacijom je ta da, iako
me neke stvari jo uvijek ivciraju, ini se kao da vie nemaju is-
tu emocionalnu snagu kakvu su imale prije. ini se da na mene
smirivanje uma djeluje tako to zatomljuje alac mnogih emocija.
To sam postigla jednostavno tako da se svakodnevno umirim i
promatram kako mi dolaze i odlaze misli i emocije. Ne trudim
se upletati u njih, samo sjedim i gledam. Naravno, moj um mi
govori da bih se trebala umijeati, da bih trebala raditi ovo ili
ono. Zapravo, govori mi da bih trebala raditi bilo to drugo osim
sjediti i tiho promatrati. Svaki put kad meditiram, neprekidno
sam svjesna da su aneli prisutni pokraj mene. Oni jednostavno
vole sjediti i gledati me kako postajem sve mirnija gledaju me
kako sve vie postajem dio njih.
158
Mnogo ljudi jako naglaava potrebu vizualizacije dok se me-
ditira. Moram priznati da mi je to bilo prilino teko dok sam
tek poinjala, ali ne dajte da vas to odbije. Sposobnost vizuali-
zacije pojavit e se s vremenom, iako ete moda morati prilino
ekati. Mnogo je vanije, osobito na poetku, da samo mirno
sjedite u tiini, koliko god dugo odredite. Ako vam se sve to ini
previe i mislite da vam nita od toga ne polazi za rukom, onda
je dobro da samo sjednete gdje se zateknete i usmjerite pozornost
na svoje disanje. Naposljetku, meditiranje se svodi na to da bude-
te u sadanjem trenutku, a nema niega to je vie usredotoeno
na sadanji trenutak od vaeg vlastitog daha zapravo udiete i
izdiete sam ivot. Smijeno je, ali moda ete primijetiti da dok
pratite disanje ne moete istovremeno i misliti; to je zapanjujue,
ali i istinito, stoga pokuajte.
Samo sjednite i pratite svoje disanje, recimo kojih pet mi-
nuta. Moda e vam se initi da ne radite nita korisno, ali to
e vam govoriti va um. On je u krivu; sjedite mirno znajui da
udiete i izdiete sam ivot, vi ste usredotoeni, postigli ste svoj
cilj, mirni ste.
Ima jedan dio tijela koji je vrlo vaan kad se radi o komunikaciji
s vaim anelima, a to je podruje oko srca. Ovo to slijedi je
prekrasna meditacija koju koristim, a koja se usredotouje na srce.
Usmjerite pozornost na sredite svojega srca. Dovedite bije-
lo svjetlo s vrha tjemena ravno u sredinu srca i vizualizirajte kako
se srce otvara poput lijepe bijele rue, otvara se sve vie i vie.
A onda legnite u tu ruu, osjetite njezinu mekou dok lijeete
unutra, osjetite kako vas latice obgrljuju. Sunce sja, osjetite to-
plinu predivnog suneva svjetla, dopustite mu da prodre u vas
i potpuno se opustite. Pozovite zatim anele da dou k vama i
kad to uine, elim da im predate sve strahove i brige koje imate
u tom trenutku. Predajte im sve. Ako osjetite navalu bilo kakvih
emocija, dopustite im da se razviju, nemojte ih pokuavati zato-
miti. Sjetite se da su vam aneli doli pomoi osloboditi se svih
strahova i jednostavno pustite da sve istee iz vas.
159
Kad to uinite, nakratko se odmorite. A tada vizualizirajte
prekrasan ocean pred sobom. Gledajte njegovu prekrasnu vodu
kako se ljuljuka prema vama i dopustite valovima da prijeu
preko vas. Upamtite da ste potpuno sigurni u svakom trenutku.
Samo dopustite plavoj vodi da vam doe do vrata i znajte da e
vam ta plava voda obnoviti i uravnoteiti energiju i va ivot.
Odmarajte se u toj plavoj vodi. Zatim joj dopustite da se nje-
no povue i dok se to dogaa, osvijestite svoje osjeaje. Osjeate
li se tekima ili laganima? Ako ste teki, to znai da ste poeli
otputati stvari i to je dobro. Osjeate li se laganima, poeli ste
sve vie vjerovati svojim anelima, doputajui im da odnesu sve
vae brige i strahove, a i to je dobro. to god osjeali, upamtite
da se sve obnavlja. Znajte da ni u jednom trenutku niste sami.
Zatieni ste i aneli vas vode sve vrijeme.
Sad se na trenutak opustite. Skrenite pozornost natrag na
sredite srca i opet se poveite s bijelom svjetlou i izrazite svoju
zahvalnost. Tiho se opustite i pripremite se da ponovo nastavite
sa svakodnevnim aktivnostima.
Ako ste jo novi u meditiranju, moda ete u poetku iskusiti
neke nove osjeaje. Moda vas preplave emocije. Ne brinite se
zbog toga to je potpuno normalno.
Jo sam neto otkrila o meditaciji, a to je uvijek dobro. Iza-
ite iz kue i meditirajte negdje vani ako moete. Moda ete
pomisliti kako je meni to lako s obzirom na to da ivim u pa-
njolskoj, u toploj i sunanoj klimi, ali radila sam to kad god sam
mogla i dok sam ivjela u Dublinu. Jedna mi je anelica jedan-
put rekla da to vie nastojim meditirati vani. Rekla je: Izai iz
kue, osjeti ione u zraku, postani zrak, jer to i jesi. Nisam ak
ni znala to su ioni, ali brzo sam shvatila da izlazak iz kue moe
pomoi da jasnije sagledam stvari; ini se da um tada dobiva vie
prostora koji mu treba da se rijei nekih stvari.
Cesto bi se znalo dogoditi da mi, nakon to zavrim medi-
taciju, doe aneo i da mi prelijepu pjesmu. To su najee an-
elice Rebecca i Lana, a ponekad mi je i aneo Jonathan zna
160
donijeti. Pjesme se esto odnose na konkretne ljude koje pozna-
jem ili na ljude koji su me zamolili da im dam pjesmu anela. U
drugim se pak sluajevima jednostavno radi o pjesmama o Bogu,
ivotu ili ljubavi anela za sve nas. Ovu sam pjesmu primila na-
kon to sam zavrila s gore spomenutom meditacijom:
0, anele svjetla,
Za mene se moli.
Okupi anele svoje
Nek dou k meni doli.
Reci nek paljivi budu
I njeno pokau mi put,
Dok sjedim uz tvoj skut.
Obeavam da svjetlo u biti
Sto donio si danas meni,
I ljudima koje putem sretnem
Nastojat u pomagati.
Obeavam otvoriti srce
I melemom poviti im ranu,
Da anele u ivot im uputim
Kad anela svog zvati stanu.
161
16
Suna vremena
Tek kad sam dola u panjolsku i tu se skrasila, poela sam u
punoj mjeri shvaati veliinu aneoskog kraljevstva. eljela
bih da shvatite kako komunicirati s anelima znai vjerovati u
sve to je u vama, a kad traite od anela svakodnevnu pomo
time odajete poast svemu unutar vas i tako moete razumjeti
put koji vas eka u ivotu.
U svakom trenutku va e aneo biti veza izmeu vas i Bo-
ga. Aneli djeluju kao savjetodavci u ime Boga te tako moete
spoznati, nauiti i razumjeti svoju vezu s Bogom u svim vremeni-
ma. Va aneo zapravo je veliki dio vas. Va e aneo komunici-
rati s vama da vam pokae da ste kao Boje dijete vrijedni svega
to vam on sad daje. Svaki dan kad poinjete komunikaciju sa
svojim anelom, on vam pomae da zavolite i razumijete svaki
dio sebe. Rast ete i uiti o mnogim svojim lijepim osobinama.
Nauit ete i shvatiti zato moramo u srcima imati suut i ljubav
za sve i svakoga oko nas. Postat e vam jasno kako ste doista
prekrasni i inteligentni, a ako niste svjesni tih svojih kvaliteta,
onda e vas aneo uvijek voditi i pomagati da pokaete ono to
je najbolje u vama.
Aneli e vas pouiti kako da budete strpljivi i da ne urite
163
uvijek nekamo. Zastanite malo, sve e se stii obaviti. Ta lekcija
meni je bila jako potrebna, naroito kad sam se tek doselila u
panjolsku. Aneli e vam pomoi oslukivati onaj intuitivni glas
koji ivi u vama, tako da istinski moete shvatiti u kojem smjeru
ide va ivot.
Oni dolaze s vama podijeliti uvjerenje da ste doista ono to
Bog kae da jeste: predivno, suosjeajno, drago, odano, inteligen-
tno ljudsko bie puno razumijevanja i ako nauite voljeti te svoje
kvalitete, ivot e vam postati smireniji i sigurniji. Kad otvorite
srce anelu, kreete na putovanje koje e u vama poeti sve bu-
diti. To e vas putovanje otvoriti za nove poetke i za nov rast,
pokazat e vam kako ivot moe biti predivan.
Meutim, zaista bih se razoarala kad bi ljudi koji itaju
ovu knjigu, stekli dojam da sam neka duhovno prosvijetljena e-
na koja ivi u svojem svijetu okruena lijepim anelima i koja se
ne mora brinuti zbog obinih stvari u ivotu. Nita nije dalje od
istine.
Ispriat u vam o jednom razdoblju svojega ivota koje za
mene nije bilo osobito sretno ni pozitivno. Zapravo, to je jedno
od najgorih razdoblja koja pamtim u cijelome ivotu, a svakako
najtee razdoblje otkad sam uspostavila vezu s anelima. Poelo
je u listopadu 2006. i trajalo tri mjeseca.
Nakon to su aneli svjesno uli u moj ivot, provela sam
tri mjeseca s osjeajem najdublje zahvalnosti; dugo vremena stva-
ri su bile prekrasne i svaki dan mi je donosio nova otkria i za-
uujue uvide. Zapravo, bilo je jutara kad sam jedva doekala da
se probudim, iskoim iz kreveta i siem u prizemlje te ponem
meditirati. Toliko je bio dubok osjeaj mira, radosti i sree koji
u doivjeti kad otvorim vezu s anelima.
Ali onda se sve promijenilo. Prela sam iz razdoblja koje
sam upravo opisala, kad je svaki dan bio kao da je potpuno nov
i ist, u razdoblje razmiljanja i mnogih mjeseci intenzivnog pisa-
nja s anelima. Nije mi smetalo pisanje, iako je to znailo da sam
u svojoj sobi bila ponekad tri ili etiri sata s kratkim odmorom,
a onda bih se vratila raditi s anelima jo nekoliko sati. Dok su
164
mi aneli prenosili sve to su imali za rei, ja bih to sve zapisivala
rukom. U koli nikad nisam bila jako dobra uenica pa mi je
sve to ponekad teko padalo. Takoer moram priznati da katkad
ne bih potpuno razumjela to su mi aneli govorili, iako su mi
uvijek napominjali da vjerujem u proces te da u s vremenom
razumjeti sve to mi govore. Vjeruj u proces bila je fraza
koja me je poela opsjedati.
Osjetila sam da se pribliava promjena, ali nisam znala ka-
kva. Od anela sam primila i zapisala vrlo veliku knjigu zapisa.
Rekli su mi da ele da se to djelo prenese i vanjskom svijetu, ali
nisu mi rekli kako da to uinim. Obuzeo me neugodan osjeaj
nemira. Osjetila sam da je moja veza s anelima prekinuta i ni-
sam vidjela u kojem bih smjeru trebala krenuti bez njih. Ukratko,
postala sam neugodna i za svoje blinje. Prava nona mora.
Sjeam se da je sve kulminiralo u zrakoplovu dok sam se
vraala iz Norveke u panjolsku, poetkom listopada 2006. U
Norvekoj sam vodila neke radionice, a Fran je bio odluio otii
u Englesku na teaj masae koji ga je zanimao. Tako sam bila sa-
ma, to je moda bilo i dobro s obzirom na moje ondanje raspo-
loenje. U razdoblju koje je prethodilo toj osobnoj krizi vrlo sam
mnogo komunicirala s anelima, a oni su kroz mene kanalizirali
mnogo informacija koje su u biti bile njihova poruka za ovje-
anstvo. Radilo se o mnogo informacija i bilo je dana kad tome
nije bilo kraja. Ali onda mi se uinilo da je sve prestalo i da se
nita novo nije dogaalo niti mi je ita dolazilo. Kad sad raz-
miljam o tome, malo mi je neugodno zbog naina na koji sam
reagirala. Zaista sam reagirala kao dijete. Postala sam zamiljena,
mrzovoljna, zahtjevna. Htjela sam znati to se dogaa i kad e
se sve vratiti u normalu. Fran se vratio iz Engleske i sigurno mu
se uinilo da ga je doekala potpuno drugaija ena, ne onakva
kakvu je ostavio prije nego to je krenuo na put.
to se dogodilo? pitao je, prilino zbunjen.
to se dogodilo? Rei u ti to se dogodilo, otresito sam
rekla. Svega sam se odrekla kako bih krenula na to putovanje s
anelima. Ostavila sam svoj dom u Dublinu, odvojila se od obi-
165
telji, dola ovamo u panjolsku gdje nikoga ne poznajem, i inila
sam sve to se od mene trailo, a sad mi je dosta svega, svega mi
je dosta.
Fran je samo sjedio i nita nije rekao. Onda me je iznena-
dio.
Mora samo imati povjerenja u proces, mora vjerovati da
aneli znaju to rade. Nemoj komplicirati stvari i sve e dobro
zavriti, mora dobro zavriti, rekao mi je blago.
Kad kaem da me iznenadio, bilo je to stoga to sam dotad
ja bila ta koja je Franu uvijek govorila to isto da moramo imati
povjerenja u anele, da moramo vjerovati i nastaviti dalje, bez
obzira na to koliko se teko inilo, moramo vjerovati da aneli
znaju to je najbolje. A sad je on sjedio tu i govorio mi doslovce
isto, a samo Bog zna koliko su mi bile potrebne te rijei! Tada
sam takoer shvatila koliko je daleko Fran napredovao u vlasti-
tom putovanju s anelima: i on se mijenjao i postajao potpuno
drugaija osoba.
Problem je bio taj to mi se vrlo dugo vremena iako se u
stvarnosti radilo o moda nekoliko mjeseci inilo da se aneli
samo ponavljaju. inilo se kao da se ne ele ni u to novo upu-
stiti nego ustraju u prenoenju informacija koje sam tek napola
razumjela. Postajala sam sve razdraenija zbog njih i zbog sebe.
Sreom, nije ostalo samo na Franu da me provede kroz ovu
prividnu pustinju u kojoj mi se inilo da sam zapela. Jedne veeri
dok sam meditirala, u sobi mi se pojavila anelica. Upitala sam
je kako se zove. Ja sam anelica Abigail i aneo sam usmjerava-
nja, bio je njezin odgovor. Pa, pomislila sam, usmjeravanje mi
je u tom trenutku svakako bilo potrebno.
Kad ti je Fran rekao da vjeruje u proces, bio je u pravu.
Upravo to mora initi i dalje vjerovati. Poruka koju ti prenosi-
mo je boanski zapovjeena i zato mora ii svojim tijekom, ne
kako ti eli, ak ne ni kako mi elimo, nego kako Bog eli,
objasnila je anelica Abigail. Ti je ne moe promijeniti, skre-
nuti ili ubrzati. Mora se drati po strani i pustiti da se poruka
166
manifestira; ti je mora svjedoiti. Sluaj tu poruku i sve e biti
dobro. Ali uvijek znaj da nisi sama dok putuje s nama. Sad u
te upoznati s dvojicom vrlo posebnih pomagaa, s arhanelima
Gabrijelom i Samuelom.
Rekavi to, nestala je, ali odmah sam postala svjesna da su
uz mene dva prelijepa arhandela. Energija im je bila tako lijepa i
smirujua da sam se smjesta poela bolje osjeati u vezi s proble-
mima. Zapravo sam oduvijek bila svjesna prisutnosti arhanela
Gabrijela, a taj put dok mi je prilazio, poeljela sam saznati vie
o njemu. eljela sam vezu s njime tako da mogu shvatiti istou
njegova svjetla.
Dok mi se pribliavao, predstavio mi je arhandela Samue-
la. Nikad prije nisam ula za njega, ali to nije bilo vano. Bio
je tu i sam mi se predstavio, a ja sam bila i vie nego spremna
da ga sasluam. Obojica su poeli svakodnevno raditi sa mnom,
pomagati mi u tom vrlo nemirnom i duhovno sunom razdoblju
mojega ivota.
Kakvi su to bili predivni aneli! Energija im je bila profinje-
na, a obojica su mi pomogli da se otvorim novoj viziji u svojemu
ivotu i da shvatim svoju svrhu i kamo idem. Pomogli su mi da
se prestanem osvrtati na svoj ivot, da shvatim kako nikad nije
bilo nikakvih pogreaka, a da putevi koje izabiremo vode na mje-
sta gdje se od nas i oekuje da budemo.
Uvjeravali su me kako je izuzetno vano ivjeti u sadanjem
trenutku i cijeniti sve ime smo blagoslovljeni u ivotu blago-
slove koje sam dotada budalasto ignorirala.
Energija arhandela Gabrijela bila je izuzetno topla, puna lju-
bavi i razumijevanja za strahove koji nas prate u ivotu. Suze su
same kapale dok sam komunicirala s njim; inilo se kao da mi
na neki nain otvara oi kroz suze ivota tako da jasnije mogu
vidjeti cestu pred sobom. Imao je toliko puno razumijevanja i
strpljivosti. Pruao je osjeaj prekrasna topla suneva svjetla koje
prodire u moje bie i daje osjeaj topline i ugode. U njemu je
neki udesan element Boga, a obilje njegove svjetlosti ispunilo
me cjelovitou koja obuhvaa sav ivot.
167
Gabrijel je pravi armer: kad govori, oko njega se osjea so-
fisticiranost, kao da u sebi ima neku ljudsku crtu koja se takoer
stapa i s vama. Njegova vam svjetlost daje hrabrost i odlunost
da slijedite svoj put do kraja. On u sebi ima takvu mo da vam
podie bie, daje vam osjeaj moi, moete ponosno kroiti kroz
ivot i pobrinuti se da svoju zadau obavite do samoga kraja.
Arhaneo Samuel jo je jedan pravi karakter. Smijeh mu je
kao u djeteta koje vam prilazi i nudi istu radost svojega svjetla,
svjetla tako mladog i vibrantnog da nikad ne skrene s puta ili
izgubi cilj iz vida. Samuleova svjetlost plee uz vas; on je uvijek
na pravome putu s najjasnijim namjerama i svijeu tko je i to
trai u ivotu.
Samuel mi je rekao da izaem iz kue i posluam pjev ptica:
to e mi u srcu probuditi mekou i zaista je bilo tako. Rekao
mi je da samo sjedim i gledam cvijet, da osjetim snagu prirode
oko sebe. On je aneo pun dubine i razumijevanja, koji u sve-
mu trai ljepotu i veliinu. Njegov je dah ivotna snaga koja se
raa u vama, pomae vam da pronaete put kad ste izgubljeni
i u tami ne vidite svjetlo. Ponekad vam dri lampa u kojemu
gori svjetlo Boje, koje ivi u nama tako da moemo vidjeti ce-
stu pred sobom. Raduje se kad sluamo, pred nas stavlja kamene
vrtne ploe da lake prijeemo neravnine i vidimo put, a njegov
je smijeh toliko dubok da vam dotie samo sredite srca. Dok je
Samuel bio uz mene, inilo mi se da je u meni veliki arobnjak
sve sam mogla ostvariti. Njegova prisutnost je poput utanja
lia u kronji, poput vjetra koji zavija oko nas ili make koja sje-
di na prozoru; prekrasno je profinjena i ima osobinu vjenog tre-
nutka. Ona je poput valova u oceanu, zove nas da sluamo, ona
je poput rijeke koja tee isprva tek siuno mrekanje vode, ali
dok tee dalje postaje sve monija, poinje se ravati u neto ve-
e, neto to zauvijek tee. Ta rijeka struji prema velikom oceanu
ivota i na svakom koraku koji prijee prije nego to se susretne
s oceanom, ivot e joj ponuditi mnoge lekcije.
Samuel mi je rekao da e biti trenutaka kad e se rijeka
odvojiti i postati potoi, a svaki je potok staza ili putovanje na
168
koje kreemo kako bismo otkrili svoju pravu svrhu. Putem e bi-
ti mnogo lekcija koje e trebati nauiti i bit e mnogo mjesta
na koja emo biti upueni, a svako e nas pouiti kako skupiti
hrabrost i nastaviti dalje.
I Gabriel i Samuel objasnili su mi da u jednoga dana po-
sluati zapovijed anela, da u postati uiteljica i pomagati dru-
gim ljudima da se otvore i uspostave svoju prvu vezu s anelima.
Naravno, da bih to mogla uiniti najprije moram potpuno razu-
mjeti poruku anela, a to je upravo ono to se poelo dogaa-
ti. Upijala sam njihovu poruku na vrlo dubokoj razini, ali moj
svjesni um bio je nemiran i nestrpljiv, i na negativan se nain
nametao svojom prisutnou. Prema van to se manifestiralo kao
razdoblje duhovne sue.
Anelica Abigail takoer je bila prisutna dok su Gabriel i
Samuel obavljali svoj posao, iako se ona uglavnom zadravala u
pozadini. Sad je progovorila: Postoje neke stvari koje moe
uiniti kako bi se mogla jo vie umiriti, postati pozitivna i sta-
loena dok se naa poruka odvija svojim tijekom, blago mi je
rekla. Onda je opet nestala bez daljnjih uputa.
Ali dok sam sjedila u svojoj sobi, imala sam osjeaj otputa-
nja, osjeaj da se oslobaam svojih strahova i frustracija, osjeaj
da mi se vraa pozitivna energija. Sva je srea da se Abigail usko-
ro vratila. eljela sam joj se ispriati zato to sam se u jednoj fazi
odmaknula i udaljila od anela. Toliko je u meni bila duboka
frustracija u vezi sa kripcem u kojem sam se navodno nalazila.
Oprosti, brzo sam rekla. to uope moe misliti o
meni? Sigurno je bila prava nona mora raditi sa mnom ili ak
biti u mojoj blizini. Abigail se nasmijala.
Istina, bila si nona mora, ali prekrasna nona mora,
nasmijala se blago. Bilo je oito da je sad vrlo pozitivno raspolo-
ena. Htjela bih da radi na nekim afirmacijama, rekla mi je.
Kad se afirmacije ispravno koriste, imaju vrlo pozitivan uinak
na um i na osobu. Dat u ti nekoliko afirmacija i elim da usta-
novi odreen redoslijed kojim e ih izgovarati tijekom sljedeih
dvadeset osam dana. Iznenadit e se rezultatom.
169
Ta mi je vijest bila jako vana i vrlo dragocjena, jer sam se
oajniki eljela osloboditi svih sumnji, strahova i tjeskoba koje
su mi se u posljednje vrijeme uvukle u svijest. Zato sam s veli-
kim zadovoljstvom prihvatila svoje afirmacije. Evo jedne od tih
afirmacija koje mi je dala anelica Abigail:
Misli su moje lijepe i istine pune,
Unutar mene trepere pozitivne, kao strune.
Svjetlo u nama boanska je zraka,
Podijeli te trenutke s ljudima iz mraka.
Jer boanski savjet ushieno trai
Da misli su ti pozitivne dok molitva ih blai.
Ne plaem jer snana sam, znam,
Ne strepim kad propadne koji plan.
Odluno kaem i uspravno stojim,
ivot mi je pozitivan i uspjehe brojim.
Onda je Abigail prila blie i dala mi sljedee zrno mudrosti:
Jedna od najsnanijih afirmacija koje itko moe rei je vrlo jed-
nostavna i glasi Ja sam ta koja jesam, ta koja jesam, proaptala
je. Odmah sam se sjetila da je te rijei izgovorio mukarac kojega
sam srela u crkvi onog nezaboravnog popodneva u Torrevieji.
Upamti, Francesca, rekla mi je Abigail njeno, Ja nikad
nisam Francesca Brown. Oduvijek postoji samo jedno ja, a to ja
je onaj jedini izvor; jedan Bog.
Tu afirmaciju neprekidno koristim, naroito ako se osjeam
pomalo negativno: Ja sam ta koja jesam, ta koja jesam... Osje-
ate li energiju iza tih rijei? Istinski je arobna.
Vjeruj u proces ve sam se poela uasavati tih triju rijei.
Ali nije prolo dugo nakon to sam zavrila s dvadeset osam da-
na afirmacija koje sam dobila od Abigail, i jednoga sam se jutra
probudila naglo se trznuvi, a prvo to mi je palo na pamet bile
su te tri rijei. Nisu me naputale cijeli dan. Zapravo, sve su mi
se vie urezivale u svijest kako je dan odmicao, i to toliko da sam
u nekoliko navrata sjela i kontaktirala Abigail da je pitam to se
dogaa. Nije mi odgovorila. Onda je kasno naveer zazvonio te-
170
lefon. Bio je to Niall Bourke, novinar i prijatelj iz Dublina. Niall
je imao za mene dobru vijest: jedan izdava u Dublinu elio je
objaviti priu o mojemu ivotu i radu s anelima. Takoer je bio
zainteresiran za tiskanje svih djela koje su mi aneli kanalizirali.
Zavrivi razgovor, odloila sam telefon ali one tri rijei vjeruj
u proces i dalje su mi zaokupljale misli jednostavne, jasne i
nepromijenjene.
171
17
Duhovi Normandije
173
O
duvijek sam eljela otii u Rim inilo mi se da je to pre-
divan grad, sa svojom profinjenom arhitekturom i drevnim
graevinama. Pretpostavljam da sam na Rim gledala kao na jed-
no od posebnih svetih mjesta, kao to su Lourdes ili Fatima, i
uvijek sam se pitala kako bi to bilo da doista posjetim sveti grad.
I tako smo moj suprug Fran i ja odluili upravo to uiniti.
Krenuli smo s kamp-prikolicom 24. lipnja 2007. iz naega
doma u Orihueli Costa na jugoistoku panjolske obalom prema
francuskoj granici. Da smo ili autocestom, put bi trajao tek
nekih desetak sati, ali odluili smo se za ivopisniju rutu pa je
putovanje trajalo dva dana. Drago nam je da smo tako uinili.
Put nas je prvo odveo kroz sve prekrasne panjolske gradove
du istone obale, meu kojima su Alicante, Benidorm, Altea,
Denai, Barcelona i Girona. Odatle smo preli u Francusku, kroz
Montpelier, Marseilles, Toulon, Cannes, Nicu i Monaco.
Svaki put kad uete u drugu dravu moete zamijetiti pro-
mjenu u energiji, naroito ako jo niste bili u toj dravi. Ve
sam se prilino navikla na strastvenu, vatrenu energiju panjol-
ske, a kad smo uli u Francusku odmah sam postala svjesna
jedne blae energije, vrlo ljupke. Vrijeme je bilo apsolutno divno
temperatura se kretala oko dvadeset pet stupnjava i nije bilo
prevrue.
Ulice Monaca nisu iroke i uskoro smo otkrili da kamp-
-prikolica ne moe ni proi nekima. Ali, naravno, to smo otkrili
na tei nain, kad smo zaglavili napola jedne ulice! Izala sam
iz vozila da pomognem Franu da se vrati natrake ulicom, nada-
jui se da nas nee zatei lokalna policija. Smijuljili smo se kao
tinejderi dok smo se izvlaili iz tog kripca: japanka mi je spala
s noge upravo kad sam uskoila u automobil, a Fran je dao gas i
jurnuli smo kao munja onda je morao zaustaviti dok sam se ja
poskakujui na jednoj nozi vraala po japanku. Nikad se nismo
tako smijali.
Putovanje smo nastavili preko talijanske granice, preko San
Rema, Genove, La Spezie i Pise. Naravno, zaustavili smo se u Pisi
i pogledali kosi toranj. udesan je, a Pisa je lijep gradi. Doista
smo poeli uivati u slobodi svojega izleta. Nastavili smo kroz
Livorno, posjetili Elbu, vratili se u Follonicu, gdje smo odluili
ostati nekoliko dana prije nego to nastavimo prema Rimu. Ali ni-
jedno od nas nije moglo ni zamisliti to nas je ekalo u Follonici.
Nali smo lijep kamp u kojem se moglo kampirati u ato-
rima, ali i u kamp-kuici. Kamp nije bio jako popunjen, a upra-
vitelj je bio vrlo usluan Talijan koji je dobro govorio engleski.
Uputio nas je prema dijelu na kojemu se nalazilo tek nekoliko
prikolica i atora. Kad smo se parkirali, primijetili smo jednu ve-
u obitelj koja se tu smjestila ve ranije. Bilo je oko est odraslih
i otprilike osmero djece, i odmah su mi se svidjeli. Imala sam
osjeaj kako su to dragi i dobri ljudi.
Zatim smo raspakirali svoje stvari, ugodno se smjestili i
poeli uivati u kampiranju i predivnu krajoliku. Bila sam vrlo
sretna i oputena.
Prije, u Dublinu, dok smo jo bili zaokupljeni odgojem svo-
jih sinova, Fran i ja esto smo razgovarali o tome kako bi bilo
lijepo maknuti se i nekamo otputovati. Fran je oduvijek elio
imati kamp-kuicu. Nakon preseljenja u panjolsku, neposredno
nakon to sam se oporavila od ME-a, kupili smo jednu. A sad,
174
evo nas tu u ovome arobnom dijelu Italije, usred ljeta i bez ika-
kvih obveza osim da u svemu uivamo.
Nisam mogla ne promatrati obitelj koju smo na poetku
primijetili kad smo tek doli u kamp. Djeca su bila puna ivota,
trala su naokolo i igrala se, dok su odrasli oito uivali druei
se zajedno. Nisam mogla ne primijetiti dvojicu vrlo privlanih
mukaraca u toj skupini, a naroito jednog. Bio je nalik na Ro-
berta de Nira, ali je imao kosu straga skupljenu u konjski rep.
ene su bile otmjene i sve u svemu, izgledali su kao tipine tali-
janske obitelji.
Drugoga dana ujutro, odetala sam stazom koja je vodila do
otvorenih polja i malog jezera. Nala sam zgodno mjesto na oba-
li i sjela. Poela sam razmiljati o proteklim etirima godinama
svojega ivota bilo je to udesno putovanje i misli su mi se
vratile do onog nevjerojatnog susreta s mojim malim prijateljem
u okrugu Wexford i one tri elje koje mi je ponudio. Jesu li se
ostvarile? Moja prva elja, da uspostavim vru povezanost s an-
elima, svakako se ostvarila. Druga elja, da mi sin Jason postane
pripravnik u svojoj struci elektriara, takoer se ostvarila. A trea
elja, da jednoga dana imam svoj centar u kojem u pouavati i
iriti znanje koje mi kanaliziraju aneli? Pa, ta je elja jo bila na
putu ostvarenja. Ali dok sam sjedila i uivala u toplini sunca, za-
hvalila sam svojem prijatelju vilenjaku i poeljela jo jednu elju:
zaeljela sam da svrati i posjeti me, ako se ikad zatekne negdje u
blizini; nedostajao mi je.
Zatim sam odluila meditirati i istog trena u svijesti mi se
pojavila sijeda, postarija ena. Njezina me energija malo potresla,
a ona mi se inila zbunjena i prilino uznemirena.
Tko si? to eli? upitala sam je.
Ja sam tetka Maximusa, onoga s konjskim repom, koji
kampira nedaleko tebe, odgovorila je. Jako sam se iznenadila.
to eli od mene? pitala sam.
Maximus je vrlo zabrinut. Imam poruku za njega. Molim
te da mu je prenese u moje ime.
175
Navikla sam na aneosko kraljevstvo i na to da duhovni
svijet od mene tota trai i zato uvijek dajem sve od sebe da im
pomognem koliko mogu, ali inilo mi se da je taj zadatak bio
izvan dosega mojih mogunosti.
Ne poznajem tvojeg neaka, rekoh, a i ne govorim ta-
lijanski. Tu sam na odmoru. Zaista mislim da ti ne mogu pomo-
i. Stara se dama tada povukla iz moje svijesti, ali imala sam jak
osjeaj da to nije posljednje to od nje ujem.
Naveer, poslije veere, poela sam spremati posue i pribor
za jelo. Kad sam stavila vilicu na pladanj, iskoila je i pala na pod
iza mene. Gotovo sam se onesvijestila! Onda sam pokuala staviti
drugu na isti pladanj i dogodilo se isto. Taj put vilica je pala vrlo
blizu Frana, koji je sjedio u lealjci.
to radi? Zamalo si me pogodila, ree on.
Ne znam. Ove dvije vilice jednostavno su skoile s plad-
nja. Mislim da to ima veze sa starom damom koja mi se danas
ranije prikazala, rekoh.
Ma, ne budi smijena, ree Fran. Ustao je, uzeo nekoliko
noeva i vilica i poeo ih slagati na pladanj. Ali jedna je vilica
iskoila, poletjela ravno preko Franova desnog ramena i pala na
zemlju. Taj put smo oboje poskoili.
Dobro, pomislila sam, ovo je previe; vrijeme je da ponovo
razgovaram sa starom damom! Odmah sam se povukla u kamp-
-kuicu i poela meditirati. Smjesta mi se pojavila.
Pa, sad si zaista uspjela privui svu moju pozornost, re-
kla sam. Sto tono mogu uiniti za tebe?
Maximus je u Italiji vii policijski dunosnik, odgovorila
je. Doao je u ovaj kamp zato to je na bolovanju. Jedan ga
je policajac optuio rekavi da je uinio neto to zapravo nije.
U Italiji je to bio veliki skandal o kojem se mnogo prialo, ali
Maximus je dobar ovjek i nije uinio nita loe. Mora mu rei
da se vrati na posao i da e se otkriti kako je policajac koji ga je
optuio zapravo lagao, te e pasti u nemilost.
Trebalo mi je malo vremena da shvatim sve te podatke, ali
176
naposljetku sam rekla: Dat u sve od sebe da prenesem tvoju po-
ruku, ali ja ipak ne govorim talijanski i to e biti velik problem.
Bog ima svoje puteve, posluaj me, odgovorila je stara
dama.
Ta je veer bila lijepa, mirna i topla pa smo Fran i ja odluili
proetati do jezera i plivati. Dok smo se pribliavali jezeru, ugle-
dali smo nekoliko ljudi u blizini maloga mola koji je bio sagraen
tako da se s njega moe skakati u vodu. Kad sam ula u vodu,
pokraj mene je zaplivala mlada ena i pozvala i svoje prijatelje ko-
ji su sjedili na molu. Odmah sam prepoznala njezin sjevernoirski
naglasak. Obje smo zaplivale i pribliile se u vodi. Rekla sam joj:
Va mi je naglasak poznat. Dolazite li iz sjeverne Irske.
Da, sa sjevera sam, odgovorila je. Ali sad ivim u Italiji
s muem.
Dok je govorila, shvatila sam da je moram zamoliti za po-
mo u vezi sa zahtjevom stare dame.
Govorite li talijanski? upitala sam je.
Da, sad ve teno govorim talijanski, rekla je.
Kad smo izale iz vode, upitala sam je mogu li s njom po-
vjerljivo razgovarati i pristala je. Ispriala sam joj sve o talijanskoj
obitelji u kampu i zahtjevu stare dame. Isprva je izgledalo da je
zabavlja sve to to joj govorim, a onda mi se uinilo da se eli to
prije udaljiti od mene.
Mislim da vam ne mogu pomoi. Sve mi se to ini ud-
nim i zapravo me se ne tie, rekla je. Tada mi je u mislima
bljesnula slika stare dame koja mi je dala osobnu informaciju o
toj mladoj eni. Spomenula je da mladi par proiruje svoju kuu
i u detalje mi je opisala materijale koje koriste za izgradnju.
To je ostavilo dojam na mladu enu kad sam joj ispriala i
odmah je pristala pokuati, i prenijeti stariinu poruku svojem ne-
aku Maximusu. Mlada ena zvala se Maria, i uinilo mi se da joj
ne bi bilo drago kad bi joj suprug saznao u to se uputamo. Ali
otile smo do talijanske obitelji u kamp, i dok smo se pribliavale,
Maximus je izaao iz kamp-kuice, pogledao nas i nasmijeio se.
177
Iako nisam govorila talijanski, obratila sam mu se: Maxi-
mus?
Si, odgovorio je.
Pogledala sam Mariju i rekla joj: Sad je sve na vama.
Ona se dala na dvominutno objanjavanje onoga to sam joj ne-
tom ispriala dolje pokraj jezera. Mogla sam poneto razumjeti
od svega to je govorila, prema nekim prepoznatljivim rijeima i
njezinim gestama. Kad je zavrila, Maximus mi je priao i srda-
no me zagrlio. Jako se razveselio i odmah poeo okupljati obitelj
oko sebe i prepriavati to je upravo uo. Objasnio mi je, uz Ma-
rijinu pomo, da je bio naelnik u talijanskoj policiji u Rimu,
a problemi koje je imao s kolegom proteu se unatrag nekoliko
godina. Taj je kolega pokvaren, a on je toga postao svjestan, zbog
ega je medu njima dolo do nesuglasica i napetosti, i to takvih
da je morao uzeti bolovanje i ozbiljno je razmiljao o tome da
da otkaz. Ali sad kad je uo to mu tetka poruuje koja je
navodno prela u duhovni svijet prije etiri godine osjeao se
pomlaen i spreman vratiti se u Rim i boriti se za sebe.
Nasmijao se kad je uo za incident s vilicama koje su iska-
kale s pladnja i rekao da je to karakteristino za njegovu tetku
koja je bila vatrena ena dok je bila iva.
Te smo veeri pokraj jezera zapalili logorsku vatru i otvorili
nekoliko boca vina. Maximusov prijatelj takoer je bio policajac
i zvao se Giorgio. Upoznali smo se sa svima i ubrzo sam saznala
kako je Maximus prolazio kroz vrlo teko razdoblje nakon lane
optube svojega kolege. Siroti je ovjek bio na izmaku snaga i sve
je ve poelo negativno djelovati i na njegovu obitelj.
Sljedeeg dana kad smo trebali otii iz Follonice i krenuti
prema Rimu, inilo nam se kao da se rastajemo od starih prijate-
lja. Grlili smo se i ljubili i obeali jedni drugima da emo ostati
u kontaktu.
Krenuli smo na sljedeu etapu puta do Rima i dok smo
u Follonici uivali i upoznali divne prijatelje, naalost, to se ne
moe rei i za ostatak puta. Nali smo kamp odmah izvan grada,
178
a kako je bilo prilino kasno naveer, odluili smo odmah otii
na poinak, a sutradan ujutro poi u razgledavanje Rima.
Od trenutka kad smo uli u grad, imala sam vrlo lo pre-
dosjeaj o njemu. Mislim da je najbolji nain da se to opie kao
proimajui osjeaj potiskivanja. Energija toga grada bila je pri-
guena, nije bila slobodna. Kad smo stigli do zidova Vatikana,
nisam mogla ii dalje. Kao da mi je neki glas govorio da ono to
lei s druge strane zidova nema u srcu najbolji interes za ljude.
Takoer me svladala duboka tuga zbog tog mjesta i imala sam
udan osjeaj kao da je proputena neka velika prilika. Nismo
bili tamo ni sat vremena kad sam se okrenula Franu i rekla: Ni-
malo mi se ne svia ovo mjesto. elim se vratiti u kamp. Ro-
ena sam i odgojena kao rimokatolkinja iako sad nisam prak-
tina vjernica i ne elim nikoga uvrijediti, ali to je iskren opis
mojega iskustva u Rimu. Ne elim se nikad vie vratiti u taj grad.
Sve je krenulo nabolje kad smo se vratili u kamp. Jedva smo do-
ekali da ponovo krenemo na put. Odluili smo ii u Firenzu.
Oh, kakav je to divan grad! Pun fontana i lijepih kipova i jako
se razlikuje od svakog mjesta koje sam ikad posjetila. Sjedili smo
na Michaelangelovom trgu, pijuckali kavu u malim kafiima i
uivali u odlinoj hrani. Bilo je boanstveno.
Zatim smo produili u Bolognu i dalje u Veneciju, gdje smo
ostali dva dana. Ako ikad budete imali priliku putovati u svojoj
kamp-kuici, od srca vam to preporuujem. Poseban je taj osjeaj
slobode koju imate i to je doista drugaiji odmor. Moete si sami
isplanirati praznike, ne veu vas rezervacije hotelskih soba ni bri-
ga hoete li uspjeti uhvatiti let za neko odredite. Krenuvi dalje,
prenoili smo u austrijskom gradiu Innsbrucku, koji se pokazao
kao vrlo lijepo mjesto. U ovoj fazi puta zakljuili smo da je vrije-
me za povratak, pa smo se okrenuli i krenuli natrag kroz Europu
prema panjolskoj.
Meutim, dok smo se pribliavali Francuskoj, Fran je izne-
nada iznio jedan prijedlog. Htio je proiriti nae putovanje, jer
elio je vidjeti plae Normandije gdje su se na Dan D iskrcali
179
savezniki vojnici. Ranije, dok smo planirali taj put, nismo spo-
minjali mogunost odlaska u Normandiju, ali Fran je dvadeset
godina sluio u irskoj vojsci i jako ga je zanimao Drugi svjetski
rat i iskrcavanje na plaama. I tako, kad smo ve bili na toj cesti,
spremno sam pristala da produimo putovanje i poemo u Nor-
mandiju.
Pokraj nas kao da su prohujali gradovi Lyon, Bourges, Nan-
tes, Rennes i Caen. Ali vrijeme nam nije ilo na ruku, naoblailo se
i poela je kia dok smo se pribliavali Cherbourgu i Normandiji.
Dok mi se energija Rima inila otrom i ograniavajuom,
osjeaji koje sam imala u Normandiji bili su potpuno drugaiji.
U tom je podruju vladala njenost i osjeaj slobode u zraku. To
poslijepodne u Francuskoj bilo je sivo i kino.
Dok smo se pribliavali rtu to se uzdizao iznad plae Utah,
koja je bila jedno od glavnih mjesta za iskrcavanje Saveznika na
Dan D, dogodilo se neto neobino. Stotinjak metara ispred
nas nalazio se stariji ovjek s plavom beretkom. Stajao je licem
okrenut prema plai. Kad se okrenuo i primijetio nas, vidjeli smo
da su mu prsa prekrivena vojnim medaljama. Pogledao je ravno
u Frana, ispravio ramena i salutirao. I Fran se odmah ispravio i
uzvratio mu vojniki pozdrav.
Bio je to dirljiv trenutak u kojem sam ostala bez rijei. Sa-
mo sam stajala i osjeala kako me preplavljuju osjeaji dok su se
ova dvojica starih vojnika pozdravljala na tom neobinom mje-
stu. Starac nam je poeo prilaziti, a kad se pribliio, mogli smo
jasnije vidjeti redove medalji i plavu beretku.
Mislim da je brigadir, ree Fran tiho dok nam je ovjek
prilazio, a onda je ispruio ruku. Fran je imao pravo; pokazalo se
da je mukarac bio brigadir u francuskom Pokretu otpora, a toga
je dana bio na komemoraciji sa svojim suborcima.
Dok sam iva neu zaboraviti sljedee to se dogodilo dok
smo stajali na rtu sa svojim novim prijateljem brigadirom i gle-
dali plau Utah. S desne mi se strane materijalizirao aneo s pre-
krasnom plavom treperavom energijom. Bila je vrlo slina onoj
180
arhanela Michaela, ali to nije bio on. Aneo nas je pogledao
i nasmijeio se, a onda je rukama pokazao prema nebu pa sam
pogledom slijedila njegov pokret. Ono to se dogodilo, ostavilo
me bez daha. Pojavilo se veliko filmsko platno, ba kao u kinu, i
ja sam sad kroz to platno gledala plau ravno pred sobom. Dok
sam gledala, oblaci su se razdvojili i snop suneva svjetla obasjao
je plau. inilo se kao da se na nebu otvorio prozori iz kojega
prodiru sjajne zrake. Dok sam promatrala taj prizor, vidjela sam
stotine, a moda i vie, sitnih energetskih bia kako pulsiraju, a
sjaj njihovih njenih boja, svjetloljubiaste, grimizne, plave i bi-
jele, prelijevao se preko cijele plae i rta. Suze su mi navrle na
oi. Potekle su, ali nisam ih eljela potisnuti. Znala sam da su to
due vojnika koji su poginuli na plai. Mogla sam im uti glaso-
ve, uglavnom su bili Amerikanci i Kanaani. Bili su vrlo mladi.
Brigadir je primijetio da plaem i da sam uznemirena. Polo-
io je ruku na moje rame i pokuao me utjeiti. Onda smo polako
krenuli du rta i doli do nekih bunkera koji su okruivali plau.
Pokuala sam ui u jedan, ali nisam mogla. Energija se promi-
jenila i osjetila sam paniku vojnika dok su bili zarobljeni u tim
bunkerima. Bilo je to previe za mene i morala sam ustuknuti.
Nastavila sam gledati dolje na plau i postala sam svjesna
raznih manevara koje su vojnici pokuali tog dana i kako su bor-
be postale estoke i pogibeljne. Mogla sam uti glasove asnika
koji su zapovijedima poticali svoje ljude da krenu naprijed, ali
posvuda je vladala potpuna zbrka i panika dok su vojnici poku-
avali zadrati svoje poloaje. Sigurno sam neto naglas izgovorila
jer se brigadir okrenuo Franu.
Vaa je supruga izvrsna vojna povjesniarka. ini se kao da
je i sama bila tu za vrijeme iskrcavanja, ree on.
Fran mu je tada pokuao objasniti moju povezanost s ane-
lima i kako mi oni mogu pokazati dogaaje iz prolosti i budu-
nosti. Nisam sigurna koliko je on od toga shvatio, ali uzeo me za
ruke, vrsto ih stisnuo i suznih oiju poljubio u oba obraza.
Tada se ponovo materijalizirao aneo s blistavom plavom
energijom. Gledao je nas troje, njegova energija je iskrila, a on
181
nam se srdano smijeio. Zatim je progovorio: Put u slobodu
put je do tvojega srca. To je bilo sve to je rekao, a nakon toga
njegova je divna energija poela blijedjeti u sivilo tog poslijepod-
neva u Francuskoj.
Nisam osoba koja se razumije u politiku, a ni povijest me
ba osobito ne zanima, no to to se dogodilo tog poslijepodneva
u Normandiji spada u jedno od najemocionalnijih i neobino
poticajnih iskustava koje sam doivjela. Nikad ga neu zaboraviti.
Jo smo dva dana proveli na putu kui u panjolsku, ali i kad
smo bili na pragu svojega doma u gradiu Orihuela Costa, jo
sam bila pod dojmom onoga to se dogodilo u Normandiji. Ako
bude Boja volja, voljela bih se jednoga dana vratiti u Norman-
diju.
Aneli nam uvijek na svoj nain pomau da nauimo neto
iz svoje prolosti. Nezaboravan doivljaj u Normandiji pokazao
mi je, a to nimalo ne udi, kako su tamo tragino izgubljeni
mnogi mladi ivoti. Ali imam i vrlo jasan dojam da sve to nije
bilo uzalud te da je postignuta vrlo vana prekretnica u naoj po-
vijesti.
Aneo koji mi se toga dana pojavio, naglasio je kako je put
prema slobodi put u naa srca. Postoje dva tipa slobode. Svi mi
elimo biti fiziki slobodni i ovjeanstvo se od pamtivijeka bori
za to pravo. Zar se nije i u Normandiji radilo o tome? Ali postoji
i duhovna sloboda. Svi je mi takoer elimo, iako su neki od nas
svjesni te injenice vie od drugih. Duhovna sloboda ne moe se
objasniti rijeima; ona je izvan dosega rijei. Ali neobino je to
to ja zaista elim svakome tko ita ovu knjigu prenijeti poruku
da su ta predivna stvorenja svjetla, aneli, dostupni svakom od
nas kako bi nam pomogli ostvariti duhovnu slobodu jo dok
smo tu na zemlji.
Mogu vam jamiti da e svatko tko odvoji vrijeme i smiri
se u svojoj sobi, pa makar desetak minuta na dan, i dopusti umu
da se utia i potpuno se prepusti anelima, uskoro primiti neki
znak. Moda se aneo nee materijalizirati u sobi pred vama a
moda i hoe ali zasigurno ete vrlo brzo primiti neki znak.
182
Njean glas u pozadini vaeg uma moda e izgovoriti neku ri-
je, dati savjet. A moda se pojavi i fiziki znak. Sjeam se da,
kad sam se tek poela otvarati anelima, katkada bih razmiljala
o neemu prilino vanom, a koji put o neem nevanom, no
upravo to bi se pojavilo preda mnom na televiziji ili bih o tome
ula na radiju. Drugi put pak, dok bih itala novine, pozornost
bi mi privukao neki lanak koji je u sebi imao poruku za mene.
to sam vie vjerovala anelima, takve su se stvari sve ee do-
gaale.
Ideja da osoba mora imati nadnaravne sposobnosti, biti
vidovita ili na neki nain blagoslovljena da bi komunicirala
s anelima potpuna je glupost. A svatko tko vam pokuava rei
da na neki nain morate biti posebna osoba prije nego to ko-
municirate s anelima, mora puno nauiti o tome to je istina o
anelima. Zar nije udesno to su ta predivna stvorenja svjetla,
koja potjeu iz izvora svega a to je Bog, uvijek pri ruci da nam
pomognu, samo ako ljudi uspiju skupiti dovoljno vjere?
183
E P I L O G
Aneoski stihovi
185
J
edan vrlo vaan vid mojega putovanja s anelima, injenica je
da mi oni neprekidno prenose poeziju. Nemojte me pogreno
shvatiti, kad to kaem ne elim ni na koji nain rei da sam veli-
ka pjesnikinja. Ne kaem ak ni da sam dobra pjesnikinja. Ono
to kaem je da sam mnogo puta bila svjedokom utjehe i radosti
koju su ljudi primili kad bih im predala aneoske stihove to
je neto posebno. Moda bi bolji izraz za sve ono to mi aneli
daju bio aneoski stihovi.
Iako su mi tijekom proteklih godina mnogi aneli dali div-
ne pjesme, ini mi se da se troje anela posebno specijaliziralo za
poeziju. To su Rebecca i Lana, koje se uvijek pojavljuju zajedno, i
aneo Jonathan. Isprva kad su mi Rebecca i Lana rekle da e mi
se obraati kroz poeziju, pomislila sam: O, to e sigurno biti
sve vedre i aljive pjesme, jednostavno zato to su i Rebecca i
Lana vrlo smijene i zabavne. Ali pokazalo se da nisu sve pjesme
bile protkane humorom. One su mi zapravo dale, prema mojem
miljenju, neke od najljepih, najjednostavnijih i najosjeajnijih
pjesama. Mnogi ljudi kau da je ta poezija djetinjasta i ja se sla-
em s njima: djetinjasta je, jednostavna i vrlo neduna.
Jedanput sam upitala anele koja je svrha sve te poezije. Bi-
lo je to u vrijeme kad su mi davali mnogo pjesama, toliko mnogo
da mi je to predstavljalo prilino veliki zadatak da ih sve upijem
i zapiem.
Da bismo iscijelili ljude i donijeli im utjehu bio je od-
govor koji sam dobila. Od toga dana nisam nita vie pitala o
koliini poezije koju mi donose, ali bila sam svjedokom brojnih
iscjeljenja i utjehe koje su mnoge pjesme podarile ljudima na
mnogo razliitih naina.
Neko sam vrijeme samo biljeila pjesme na papir, napisala
datum i sat kad su dole, pa sam ih spremila. Ako su mi neke
pjesme neto osobno znaile, dala bih koju uokviriti i objesila je
na zid kod kue. Ako su bile namijenjene nekoj odreenoj osobi,
pobrinula bih se da ta osoba dobije pjesmu. No jednog su mi da-
na anelice Rebecca i Lana skrenule pozornost na svu tu poeziju
to je dolazila iz aneoskog kraljevstva.
Pjesme nisu namijenjene tome da ih dri podalje od lju-
di. Nemoj ih skrivati, nego ih proslijedi dalje. Rekle su mi to
prilino strogim glasom, to je bilo neobino za njih. Objasnile
su mi da je svaka pjesma zapravo namijenjena nekom pojedincu.
Neke su bile namijenjene osobama koje nisam nikad srela i koje
neu nikad upoznati, ali anelice su mi takoer objasnile da e
jednoga dana sve te pjesme biti objavljene i tako dostupne irem
itateljstvu. Kako ili kad, nisam znala a one nisu rekle.
Pjesme mi dolaze u svako doba dana i noi, u bilo kojoj si-
tuaciji ili na bilo kojem mjestu. Vrlo esto u svijesti mi se samo
pojavi prvi stih, a onda se uputim na neko mirno mjesto gdje
mogu zapisati ostatak. Bilo je sluajeva da mi pjesme dolaze dok
kosim travu u vrtu ili dok perem rublje. Sigurna sam da su mnogi
ljudi pomislili da sam luda kad bih potpuno neoekivano uzvi-
knula: Gdje su mi olovka i papir? a onda bih odjurila u svoju
sobu! Zbog nekog razloga neke pjesme pamtim nakon to ih pri-
mim. Sjeam se kako su mi aneli jedanput dali divnu pjesmu
koja se odnosila na mlaeg bratia mojega supruga. Taj je mladi
upravo poinjao karijeru kao glumac, a pjesma je dola od nje-
gova djeda, preko anela. Naslov joj je Za zvijezdu koja se rada:
186
Kad unuk mi se rodi
U oku sjaj mu bi
aroliju na dar dobi
I sposobnost da poleti.
Da leti s pticama
I anelima iz raja
Jer on zvijezda je na nebu,
Zvijezda puna sjaja.
Poseban dobio si dar
Da platno ar im bude
I radost ljudima nosi
Sto svaki novi prizor ude.
Na daleki te vodi put
ak iznad sokolova gnijezda
Talent to u tebi jest,
Jer na nebu ti si zvijezda.
Al' na svakoj stopi puta
Odsad pa do kraja vremena
Vjeruj u djeda svog,
Djeda svog Jema.
Evo jo jedne pjesme koju sam dobila od anela. Mislim da je
divna i refleksivna, i govori o jednostavnoj istini da Bog ve pre-
biva u svima nama. Zove se Soba s pogledom.
Pitam se esto to bih uinila
Da sobu s prekrasnim pogledom imam?
Bih li sjedila dokasna
I gledala zvijezde
Kako mi lagano u srcu trepere?
Ili bih uhvatila trenutak
Ljepote vani
I ivjela svaki dah dok
Uz planine prolaze mi dani?
Bih li gledala daleko
U daljine i dalje
I oslukivala spokoj
Sto daljina alje?
187
Ali treba li mi zaista soba s pogledom?
Jer nju ve
U sebi ima.
U tvojem se lijepom srcu skriva
I prozor je prema svjetlu,
Iz tame.
Voljela bih spomenuti i jednu vrlo posebnu pjesmu koju sam
primila iz duhovnog svijeta. I opet, odnosi se na jednu Franovu
roakinju. Dobila sam je od etrnaestogodinje djevojice Si-
nead, a pjesma je posveena njezinoj majci Maggie, Franovoj
sestrini.
Jednog sam se jutra probudila i zatekla neku enu kako stoji
uz moj krevet. Bila je u drutvu s jednim gospodinom i djevoji-
com. Upitala sam enu tko je, a ona mi je odgovorila da se zove
Peggy i da je jedna od Franovih tetaka. Predstavila mi je svoje
suputnike, gospodin je bio njezin suprug, a djevojica, unuka Si-
nead, i oboje su bili s njom u duhovnom svijetu.
Primijetila sam da unuka dri baku za ruku i pomislila sam
da su zacijelo bile vrlo bliske dok su bile ovdje na fizikoj razini.
Peggy je nastavila govoriti i objasnila mi da ima ker Ma-
ggie, koja je iva, te da eli da Maggie sazna kako su joj majka,
otac i ki apsolutno dobro u duhovnom svijetu.
Takoer sam primijetila da je ena u ruci drala zlatnu na-
rukvicu koju je njihala preda mnom i smjekala se. Nisam ra-
zumjela to bi narukvica trebala znaiti, sve dok nisam predala
poruku njezinoj keri.
Iako Fran ve dosta dugo nije vidio svoju sestrinu Maggie,
poao ju je traiti i naposljetku je i naao. Kad joj je prenio vijest
da su lanovi njezine obitelji zajedno u svijetu duhova i da im
je dobro, bila je presretna. Fran ju je upitao i za znaenje naru-
kvice koju je njezina majka drala, a Maggie mu je objasnila da
je nakon to je Sinead preminula, njezin otac kupio dvije zlatne
narukvice. Jednu je dao njoj, a drugu njezinoj majci, Peggy, koja
je u to vrijeme jo bila iva.
188
Nedugo poslije posjetile su me Peggy i Sinead dok sam sje-
dila u vrtu iza kue. Ovaj put govorila je Sinead i dala mi pre-
krasnu pjesmu za svoju majku Maggie. Zove se Mama, tako mi
nedostaje.
Mama, da vratiti se mogu
U onaj dan bremeniti
Anele bih zamolila
Da dopuste mi ostati.
Ispruila bih ruke
I rekla: Ne dajte da idem
Tu mi je mati i zato ostajem.
No, aneli znahu to najbolje je za me
I rekoe da snana biti moram
I to snana za te.
Uzimamo dijete, jedno od najboljih,
Izabrao ju je Bog
Da aneo utjehe bude.
Javit e ti se i doi
Kad nesigurna si i sama
I u uho apnut
Tu sam, mama.
Mama, osluhni i glas e uti moj
Melodiju slatku, to je uvijek izbor tvoj.
Svaki dan ti pjevam,
ak i dok se moli,
Zato, majko, osui suzu dragu,
Jer na nebu tu sam i tu na tvojem pragu.
A kad pokucam ti na vrata
Shvatiti e tad,
Mama, bila si posebna
Ti i ja i sad.
Vjerujem da je ova jednostavna pjesma krasna ilustracija toga da
ljubavna povezanost nikad ne umire izmeu ljudskih bia, ako
smo otvoreni duhovnim impulsima. Evo druge divne pjesme koja
govori o velianstvenosti prirode i Boga. Zove se Duhovi u daku
vjetra.
189
eem i udiem miomirisan zrak,
Sluam pjev ptica to ispunjava zrak.
Gledam stabla i ine me sretnom
Dok njeno se njiu na povjetarcu ljetnom.
Oslukujem stope svoje i korak sitan
Zvue poput pjesme i imaju ritam.
Taj apat samo je za me, shvaam,
Dok njeno sa svime koraam.
Taj zrak to ivot ti daje udahni, osjeti mu uh,
U sebi osjeti kako mie se duh.
Oslukuj ga dok u korak te prati,
On s prirodom je jedno ba kao i ti.
Sluaj to zbori dok vjetar rijei mu nosi
O putovanju prema unutra da sazna tko si.
Korak svoj cijeni i znaj da vrijedi
Jer s prirodom si jedno
Dok put svoj slijedi.
Znam da je mnogim ljudima vdo znaajno i vano sve to je po-
vezano s iscjeljenjem, bilo da se radi o njima samima ili o njiho-
vim dragima. Evo jedne prekrasne kratke pjesme koja mi je dola
jednoga dana, a divan je nain kako zamoliti za iscjeljenje. Zove
se Molitva prije iscjeljenja.
Dragi anele iscjeljenja
Dopusti da sjedim do tvojih nogu
I daj mi snage
Da s tobom raditi mogu.
Svoju energiju kroz moje ruke vodi
Da svojom snagom
Iscjeljivati mogu.
Svakodnevno ostati uz mene pokuaj
I dok se molim, sluaj.
Strahova me oslobodi na kraju dana
Da istinski raditi mogu sa svima vama.
Slijedi lijepa pjesma koju mi je donijela anelica Rebecca. Zove
se Lj ubav anela.
190
Ljubav anela
Prekrasna je stvar
On iz svjetla dolazi
to nikad ne blijedi
I vjeru ti snai
U ono to zna i vrijedi.
Hrabrost ti daje
Da gordo stoji
Odluke prave bira
I izbjei pad nastoji.
A u svemu to ini
Dok on te vodi
Ljubav anela je udo tvog bia.
Ova mi je pjesma dola jednoga dana dok sam tiho sjedila pokraj
male rijeke. Zove se Moj Gospode.
Sjedim i upijam ljepotu
Vani pod stablom sjenatim
Dok rijeka u blizini tee
Ja valie joj pratim.
U kronjama pjevaju ptice
Lahor mrsi mi kosu
I tiho zamiljena sjedim.
Kad ti bi sad bio tu
Sto uinila bih tada?
Moda bih se skrila
Plaha bila u tvojoj blizini
Ili bih te pozdravila
S blistavom iskrom u oku.
Sto bih stvarno uinila
Zar je to doista vano?
Jer govori mi rijeka
Da istovjetna je s tobom
Tee kao svjetlost meka
Uza me ti rijeka si svjetla
Sto blago mi se smijei
U noi izmeu zvijezda
I misli mi razrijei
Sto duboko u meni se roje
191
Ti odgovor mi daje
Sto ve u mojem umu jest
Zato moj Gospode
Tu uza me sjedni, molim te,
Pod kronju, usred ljepote.
Na kraju, evo jedne od mojih najdraih pjesama. Zove se Dodir
anela.
Aneo me dodirnuo
Danas to bi
Pokucao je na vrata i kroz prozor virnuo.
Kroio je unutra
I na stolac sjeo
A prekrasna svjetlost sve prekri, kao veo.
Ree da dolazi iz plavetnila neba
Da ivi s nama do kraja ivota, ako treba.
Hodat e uz nas du puta
Da pomogne nam rasti na svakoj stopi puta.
On prekrasan je aneo
ije prekrasno svjetlo mami
I sja poput zvijezda
U nonoj tami.
On prijatelj je divan
Koji s tobom putuje
Dok stazom ivota kroi
Koja te spremna oekuje.
Kad te aneo dodirne
Jedno znaj
To je kao kad svjetlo se zapali
I izvana prema unutra prodre proplamsaj.
192
ZAHVALE
Zauvijek u biti zahvalna na ljubavi i potpori aneoskog kra-
ljevstva koje je moj ivot usmjerilo prema novu nainu razmi-
ljanja i ivljenja. Bez toga ova knjiga nikad ne bi bila napisana.
Takoer bih voljela zahvaliti predivnoj svjetlosti koja je ula
u moj ivot tako da mogu napisati ovu priu, mojem prediv-
nom i dragom prijatelju Niallu Bourkeu. Uvijek u ti biti za-
hvalna.
Voljela bih zahvaliti i izdavakoj kui Hachette Ireland i
prekrasnim ljudima koji tamo rade, zato to su vjerovali u ovu
priu i pomogli mi da je iznesem na svijet.
Predivnim ljudima koje sam putem srela, osobito mojoj
sestri Elaine koja mi je bila predivna mentorica. U trenucima
sumnje uvijek me ohrabrivala da nastavim dalje i ona je prekra-
sna svjedost u mojemu ivotu.
Predivnoj posadi i osoblju na Oscaru Wildeu iz Irskih tra-
jekata, koji su mi pribliili putovanje morem na jednoj novoj
razini, a posebnu zahvalu upuujem mojoj prekrasnoj prijatelji-
ci Pauli.
Zahvaljujem i mojim predivnim sinovima Jasonu i Dway-
neu, na njihovoj ljubavi i razumijevanju kad je svijet anela
uao u njihove ivote. Hvala i njihovim dragim partnericama
Maire i Dearbhli. A zahvaljujem i svojem predivnom suprugu
Franu na svoj njegovoj ljubavi, potpori i ohrabrivanju te shva-
anju koliko mi je ovo putovanje s anelima bilo vano. Bez
njega to bi putovanje bilo nemogue.
Naposljetku, moram spomenuti i svoje lijepe i divne pse
koji su putovali sa mnom na ovom putovanju i uvijek bili
prisutni uza me. To su Cassie Coco koja jo putuje. I Kissy i
Holly koje sad ive s anelima.
Ljubav i svjetlost
FRANCESCA BROWN
194