Ralph Perier

KRANSTVO:
RELIGIJA ZA OVCE
Naslov originala:
Christianity: A Religion for a Sheep
1980.

Prijevod:

Kreativistiki Pokret Hrvatska

2013.

Sadraj
Kranstvo: religija za ovce................................................................... 3
Crkveni oci ............................................................................................ 6
Boja rasa .............................................................................................. 9
Doktrina ............................................................................................... 12
Sve ovo i takoer pakao! ..................................................................... 20
Kako idovi mrze kranstvo! ............................................................ 22

Kranstvo: religija za ovce

Nai suvremenici dolaze do radikalno novih razumijevanja
idovskog problema. Jedan po jedan, meusobno neovisni, nekoliko naih
najboljih umova ponovo je preispitalo povijesne zabiljeke ili analiziralo
sile koje danas vode nau rasu ka samoubojstvu. Svaki od njih spontano je
doao do zakljuka da je kranstvo idovski izum, smiljen za odreenu
svrhu oslabljenja i paraliziranja civiliziranih naroda u svijetu, na koje su
idovi vrebali u prolosti i na koje vrebaju otada.
Stoljee prije, Nietzsche je spoznao da je naa civilizacija, iako se
inilo da ima apsolutnu mo nad cijelim svijetom, bila inficirana
degenerativnom boleu, duhovnim tumorom koji bi ju unitio, ukoliko
na narod ne bi imao inteligenciju i hrabrost da izree malignost. On je
doao do zakljuka da je kranstvo bilo revalorizacija vrijednosti,
mentalni virus lukavo izumljen i propagiran od idova da ispuni
idovsku osvetu i mrnju, - najdublju i najuzvieniju mrnju u ljudskoj
povijesti. Nai suvremenici, bilo da su proitali ili ne Genealogy of
Morals, uvelike su prosudili iz dogaaja koji su se dogodili ili iz
povijesnih dokaza koji su postali dostupni od Nietzscheovih dana. Doli
su do sutinski istog zakljuka.
Korijeni kranstva su vrlo nejasni. O njegovim poecima nema
povijesnih zapisa, a znanstvenici mogu samo izvlaiti zakljuke iz
najranijih povijesnih referenci o tome i iz njegove zbunjujue i
nepovezane mitologije.
Jedna stvar je sigurna. Kranstvo je nastalo od idova i na
temelju usmene predaje o jednom ili, vjerojatnije, nekoliko idovskih
agitatora i prodavaa uda koji su nosili vrlo uobiajeno idovsko ime
Isus, a nazivali su se kristovima. Rije krist dolazi od grke rijei koja
znai ulje, mast, ali koja je koritena u idovskom prostakom dijalektu
grkog za oznaavanje mesije, odnosno, ovjeka koji je postavljen od
idovskog plemenskog boga da vodi Odabrane barbare do potpune
pobjede nad civiliziranim narodima, koje neumoljivo mrze. Jedan od
najlukavijih trikova Crkveni otaca u promicanju njihovog kulta je bilo
ostavljanje dojma ne-idovima da je krist ime osobe, a ak do
dananjeg dana mnogi krani ignorirajui vjeruju da je njihov bog bio
ovjek koji je krten kao Isus Krist.

Nietzsche je vidio da uspjena promocija kranstva ovisi o

uzajamnom zavaravanju neprijateljstvom izmeu krana i idova. To je
ovisilo o injenju idovskog kulta, kada se prodavao gojimima, neidovskim ili ak anti-idovskim. Zar ne spada, upitao je on, u
tajanstvenu crnu magiju istinski velike politike osvete, politike
dalekovidnosti, podzemne, sporo napredujue i proraunate osvete da je
Izrael sam morao pred licem cijelog svijeta porei i na kri razapeti
istinsko orue svoje osvete kao neto krajnje neprijateljsko, da bi 'cijeli
svijet' (znai svi protivnici Izraela) mogli naivno zagristi mamac? Ova
taktika, meutim, proizvela je neoekivanu reakciju, koja je samo s
tekoama dovedena pod kontrolu.
Bila bi potrebna knjiga da se same skandalozna i neista povijest
kranstva od njegovih poznatih poetaka oko sredine drugog stoljea do
trijumfa posebno mudre i nasilne sekte u petom stoljeu. Postojale su
stotine sekti, svaka sa svojim skupom evanelja, neobinim doktrinama i
snalaljivim teolozima, ali meu njima postojale su desetine sekti koje su
za ozbiljno uzele navodni antagonizam idova prema novoj religiji.
Jedna od najranijih kranskih sekti o kojima imamo neki zapis, a
ve gotovo dva stoljea jedna od najveih, bili su Marcioniti. Usput,
zanimljivo je da je sve donedavno, najraniji sauvani natpis iz kranske
crkve doao od marcionske crkve koja je bila sagraena 318. i, naravno,
unitena kada je pobjednika sekta dobila mo za progone.
Marcioniti su vjerovali da su idovi bili Sotonina sinagoga. Oni
su poricali da je njihov Isus bio idov. Oni su smatrali da je apsurdno
tvrditi da je utjelovljeni bog mogao umrijeti ili da bi se suludo sam
razapeo. Smatrali su da je sramotno identificirati vrhovnog boga, koji je
bio samo bog i volio je cijelo ovjeanstvo, sa hirovitim, svirepim i vrlo
nemoralnim bogom opisanog u idovskoj bajci, koju krani danas zovu
Stari zavjet. Marcioniti su naivno mislili da su te prie povijesne, ali su
ih smatrali kronikom zloina poinjenih od strane idova i njihovog
nadnaravnog suuesnika, mnogo slabije boanstvo iju je snagu
opravdano ukinuo vrhovni bog. Druge kranske sekte poduzele su
logian korak poistovjeujui idovskog boga sa Sotonom. Ovo uvjerljivo
poistovjeenje samo se pohvalilo gojimima koji su morali ivjeti sa
idovima i trpjeti njihove pljake.

Mi nemamo sredstva za procjenu brojki, ali mogue je da je u

ranom treem stoljeu, uzimajui brojne sekte u cjelini, veina krana
koji su odbacili ideju da su prepredeni idovi bili Boji narod i da je Isus
koji je bio boanski bio idov. Meutim, anti-idovske sekte imale su
miljenje o sebi samo kao o religijama i vjerovale su u ono to je reeno u
njihovim spisima o ljubavi, vjeri i miru. Zadovoljstvom vjerovanja
odreenim dogmama i pridravanjem pravila koja bi im osigurala
posmrtno blaenstvo, ini se da nisu imali interesa za politike intrige i
zavjere, za koje nisu imali talenta. Tako su konano pali kao rtve bande
lukavih, nemilosrdnih i vrsto organiziranih teologa, koji su danas poznati
kao Crkveni oci i kojima je dan znaaj kakav nisu mogli imati u svoje
vrijeme, kada su morali izgledati samo kao jo jedan kliej preprodavaa
spasenja.
Kada su Crkveni oci napokon dobili u svoje ruke policijske ovlasti
drave, nesumnjivo uz veliku tajnu pomo idova, unitavali su antiidovske krane s vatrom i maem, prirodnim instrumentima kranske
ljubavi kao to ih shvaaju ambiciozni sveti ljudi. Unato svim pobonim
masakrima u petom stoljeu, anti-idovska hereza ponovo se
pojavljivala s vremena na vrijeme u kasnijim godinama. To je danas
mogue nai u nekim fundamentalistikim crkvama, u grupi labavo
povezanih sekti koje se zovu British Israel (Britanski izraelizam,
op.prev), iji lanovi vjerojatno nikad nisu uli za Marcionite ili njihove
druge drevne prethodnike.
Britanski izraelizam je moda jo jedna idovska obmana koja
im se odbila o glavu. To je poelo u Engleskoj u vrijeme kad je Disraeli
puzao prema plemikoj tituli i poziciji britanskog premijera. U svom
izvornom obliku, ono ui da su deset izgubljenih plemena koje su
navodno zarobili Asirci bili anglo-saksonci, koji su en masse emigrirali s
asirskog podruja na Britansko otoje. Zgodno rodoslovlje bilo je
izmiljeno da se pokae kako je kraljica Victoria potomak banditskog efa
zvanog David. Iz toga slijedi kako bi Boji narod, Anglo-saksonci i
idovi, konano ponovno ujedinjeni nakon mnogo stoljea, trebali
zajedniki vladati svijetom. Meutim, taj pojam namee preveliki pritisak
ak i za kransku lakovjernost.
Danas Britanski Izraeliti prihvaaju priu da su deset plemena
bili anglo-saksonci ili, u najmanju ruku, nordijci, koji su vruih stopala
otili s asirskih podruja na Britansko otoje ili, u najmanju ruku u
sjevernu Europu. Oni i dalje tvrde da je Isus iz Svetih spisa bio Arijac,

unato njegovom izrazito idovskom imenu i izrazito idovskom (ili

uvjerljivije egipatskom) imenu njegove navodne majke. Oni se
prvenstveno oslanjaju na neke od ranih kranskih krivotvorina koji
eksplicitno opisuju da je Isus imao plave oi, plavu kosu i bradu. Oni
nemaju, a ini se i ne poznaju, predaju, osvjedoenu kao i sve druge
kranske prie, o tome da je jedan od Isusa bio sin idovke i vojnika
imenom Pandara/Panthera, koji vjerojatno nije bio idov, a mogao je isto
tako biti Makedonac ili drugi Grk u Seleucidima ili rimskoj vojsci.
Moramo osjeati odreenu simpatiju prema Britanskim
Izraelitima dananjice. Oni iskreno prepoznaju idove kao vjene
neprijatelje nae rase. Oni su najbolji od krana i ine veliki napor da
oslobode svoju religiju iz idovskih mrea i uine ju pogodnom za
opstanak nae rase. Naalost, njihov nauk je povijesno apsurdan i, to je
jo gore, demoralizirajui. On ini nau rasu sukrivcima i ovlatenicima
divljeg boga, Jahvea, koji je, prema Starom zavjetu, pomagao svojim
miljenicima da varaju, pljakaju, mue i ubijaju superiorne narode u
Egiptu i Kanaanu.

Crkveni oci
Kranstvo danas, ukljuujui sve manje sekte, je ono to je
posljedica strpljivog i suptilnog rada Crkvenih otaca. Oni su bili vrlo
podli. Ne postoji nain kako bi se saznalo koliko je zapravo idova meu
njima na dunosti za Boju rasu. Malo je vjerojatno da je bilo tko od njih
bio Grk ili Rimljanin. Veina njih su bili vjerojatno Semiti ili potomci
nekog od drugih orijentalnih naroda koji su pohrlili u mongrelizirano
Rimsko carstvo i raselili ili zamijenili Rimljane. Neovisno o njihovom
rasnom porijeklu, jasno je iz njihovih vlastitih pisanja, usprkos kasnijem
zatakavanju, da su bili iroka grupa neasnih, psihopata i drugih
izopenika. Oni su bili proraunati ili kompulzivni laci i krivotvoritelji;
vidi dostupni pregled njihovih zapisa: Joseph Wheless, Forgery in
Christianity (New York, 1930.).
Jedna od najsmionijih i najuspjenijih prijevara Otaca svakako
isputa idovski smrad. Neprestano ponavljana drskom afirmacijom, oni
su iznosili tvrdnju da su zli Rimljani, poevi u vrijeme Nerona, progonili
Isusove male jaganjce zato to su nevina stvorenja htjela oboavati
istinskog boga. Nita ne bi moglo biti povijesno apsurdnije. Rimljani,
osim to su bili tipino arijski tupi prema injenicama o rasi, su bili

zadivljujue praktini ljudi i znali su kako upravljati. Njihova vrsta

politika je bila da se nikada ne upliu u praznovjerja svojih podanika.
Nepristrano su tolerirali i najgrotesknije obrede i opscene religije. Neki od
odvratnih kultova koji su izrasli meu talogom drutva prakticirali su
ljudska rtvovanja, ali samo ako su bili zadovoljni rtvovanjem vlastitih
pripadnika Rimljani nisu nita poduzimali: znali su da se ne treba nita
initi da spase budale od posljedica njihove ludosti. Tek kad je vjerska
gorljivost potakla ubojstvo Rimljana ili podanika pod njihovom zatitom
Rimljani su povukli crtu iza koje njihova tolerancija nee ii. ak i onda,
oni su kanjavali, ne opasnu vjeru, nego samo nasilje i zavjeru za
poinjenje nasilja.
Gamad koju je dao pogubiti Neron bili su idovski teroristi iz rulje
ogromnog geta koji su idovi podigli u Rimu. Optueni su za podmetanje
velikog poara koji je unitio vei dio Rima 64. godine; priznali su i
pogubljeni su okrutno, to je istina. Kad se uzme u obzir strana
epidemija idovskog nihilizma koji se pojavljivao u svijetu s vremena na
vrijeme, kad god je krist probudio rulju, netko e vidjeti da je vrlo
vjerojatno da su teroristi bili krivi za zloin koji su priznali. Istina je da su
Neronovi politiki protivnici, koji su se urotili da ga svrgnu, radije njega
optuivali za zloin; a mladi egocentrini arogantni luak, kada je
prisvojio uniteni centar grada za novu ekstravagantnu palau, ini se da
je potvrdio politiku propagandu. To je bilo ono to je omoguilo Ocima,
kada su poeli nametati svoju prijevaru neupuenima koje stoljee
kasnije, da se pretvaraju kako su divlji teroristi bili progonjeni zbog toga
to su eljeli voljeti svakoga.
Kada je povijesna kritika postala izvediva u 19. stoljeu, pametna
prijevara Otaca pobjegla je otkrivanju: trinaest stoljea kranstva toliko
je naviklo na narod na praksu muenja i ubijanja ljudi zbog njihovih
miljenja i praznovjerja da je pria izgledala dovoljno prihvatljivom.
Nakon sredine treeg stoljea, kada su nasljednici izumrlih
Rimljana oajniki pokuavali poduprijeti uruavanje carstva, za
nekolicinu njih se zna da su poduzeli neke mjere protiv krana kao
takvih, ali ne znamo zbog kojih provokacija, naravno, ne moe se
pouzdati u prie koje su pripovijedali Oci. Uobiajena politika, meutim,
bila je tolerancija, a znamo da je Dioklecijan primio krane na pozicije
od velikog povjerenja i odgovornosti u njegovoj vlastitoj palai do 303.
godine, kad je u njima prevladala kranska pobonost i pokuali su ga

ubiti zapalivi ga ivog u njegovoj vlastitoj spavaoj sobi. To ga je

naljutilo.
Krajem etvrtog stoljea, sv. Jeronim, koji je bio mnogo bolje
obrazovan od veine Crkvenih otaca i vjerojatno najbolji od veine loih,
bio je pravi osniva novog tipa kratke prie koja je postala iznimno
popularna: pria o muenicima koji su patili zbog svoje vjere. Postoji
ivue Jeronimovo pismo u kojem estoko prekorava neke krane koji su
mislili da je vano da junak njegove prve fikcije nikada nije postojao. To
je, ogoreno je rekao Jeronim, bilo nebitno, jer je njegova pria izgradila
sveenike muterije, koji nisu znali za bolje. I Jeronim je otiao dalje u
izmiljanju pria s tako sjajnim uspjehom da je uskoro imao niz imitatora,
koji su pokuavali izmisliti jo jezivije scenarije.
Kao to vidite, Jeronim je bio vrstan teolog. On je najbolje
zapamen po svojoj reviziji latinskog teksta Biblije, to je proveo uz
pomo ljubaznih idova, koji su lebdjeli oko njega, elei da objasni tajne
Bojih rijei. Ti idovi, moemo biti sigurni, znali su to kranstvo ini
za njih.
Godine 313., Konstantin i njegov kolega, Licinije, koji su zajedno
vodili graanske ratove protiv suparnikih careva, izdali su tzv. Milanski
edikt, koji je proglasio univerzalnu toleranciju za sve religijske kultove, a
posebno one zvane kranskim kao kultove koje treba tolerirati. Dva cara
nesumnjivo su osjeali da bi potpora kranskih organizacija bila sredstvo
u graanskim ratovima, a Konstantin je moda predvidio da bi posebno
mogli biti korisni za njega kada bude dolo vrijeme da uniti svog
saveznika i ogora, Licinija. Naravno, kada je Konstantin bio sigurno
mrtav, Crkveni oci izmislili su priu da je osobno preobraen
djetinjastim udom 312. godine i da je zapravo bio krten na samrtnoj
postelji, kako bi dua jednog od najpodmuklijih vladara nesumnjivo
odletjela ravno do Isusa.
Krani jo uvijek vole ponavljati mit o preobraenju
Konstantina i trijumfu prave vjere. Sve ono to se doista dogodilo bilo je
to da su Crkveni oci, sigurno uspostavljeni ediktom o toleranciji, spretno
iskoristili svoju pregovaraku mo u spletkama s raznim ambicioznim
generalima koji su se meusobno borili za veliku nagradu. Pravi trijumf
njihove Crkve doao je samo s konanom pobjedom Teodozija 394., kada
su Oci napokon dobili mo koritenja dravne policije i vojske za poetak
ozbiljnih progona. Njihova prva briga, naravno, bila je istrijebiti njihove

kranske suparnike i unititi sva njihova evanelja. Neka od tih

evanelja, meutim, izmakla su im na ovaj ili onaj nain. To je razlog
zato danas znamo podosta o suparnikim vrstama kranstva.
Mi Arijci jo uvijek imamo instinktivno potovanje za iskrenost i
osebujno potovanje prema injenicama. okirani smo licemjerjem i
laganjem Otaca, a krani nae rase ne mogu se dovesti do toga da vjeruju
da su ti razmetljivi poboni pojedinci ono to su o njima pokazali zapisi.
Meutim, uz pravednost prema njima moramo se sjetiti da njihove
obmane nisu bile ne-kranske. Oni su mislili ili je to barem bio njihov
posao da spasenje ovisi o vjerovanju u svojstvene nevjerojatne prie i u
ponaanje koje one odobravaju. Iz te pretpostavke slijedi da bi bilo koja
la ili trik koji bi izazvao eljenu vjeru kod seljaina bio ne samo
opravdan, nego i zasluen. Kao to je nedavno pisac rekao, Laganje za
Gospodina je normalna vjeba pobonosti.

Boja rasa
Crkveni oci bacili su se na posao krajem drugog stoljea, kada je,
usputno reeno, car u Rimu, iako je nosio rimsko ime, bio ovjek iz
sjeverne Afrike, vjerojatno mjeanac semitskih i berberskih korijena, iji
je materinji jezik bio punski, semitski dijalekt. Njihov najvaniji cilj, ako
je suditi prema rezultatima, bio je ouvati i zatititi idovsku vezu, kojoj
su zaprijetili Marcijanci i drugi heretici.
Kada su krani oko sredine drugog stoljea poeli krabati
evanelja, proizveli su vrlo veliki broj, a sastavljanje evanelja da
odgovara hirovima ili ambicijama nesuenih svetih ljudi razvukao se kroz
vei dio slijedea dva stoljea.
Iz takvih kompozicija, Crkveni oci skupili su i odabrali svoje
favorite, radei onakve izmjene kakve su smatrali korisnima i vjerojatno
slagali dodatke. To su konano stavili zajedno u malu antologiju, koji su
nazvali Novi zavjet i tako neraskidivo pripojili idovskoj prii, koju su
zvali Stari zavjet. Reeno je da je konani odabir djela za antologiju
napravio 367. Atanazije, osobito glupo tvrdoglavi svetac, koji je jo
uvijek cijenjen zbog svojih usluga u uspostavljanju nerazumljive doktrine
tri boga u jednom, od ega je Isus inio 33,33%. Njegov autoritet
uinio je otada nemoguim da se sastave nova evanelja s bilo kakvom
mogunou da ih se ugradi u kanonu koju je on uspostavio. Nakon toga,

revizija pria o Isusu bila je ograniena na kratke interpolacije i verbalne

zamjene.
Uinak ove kombinacije Zavjeta bio je nametanje kranima,
pod prijetnjom vjenog prokletstva, udnog vjerovanja da su, kroz vei
dio ljudske povijesti, idovi bili Izabrani narod od stranog i ratobornog
boga, koji je divljaki esto hirovito tlaio nie rase kad se nisu htjeli
stravino podiniti Gospodskoj rasi. Da bili sigurni, idovi su privremeno
otuili njegove osjeaje kada su razapeli jednu njegovu treinu, ali
kranski nauk uvjerava nas da e Bog na kraju promijeniti njihova srca
i da e oni pohrliti natrag Isusu. (ini se da nitko ne brine o moralnosti
mijenjanja ovjekovog uma psiholokim procesom koji mora nalikovati
hipnozi.) U meuvremenu, Bog jo uvijek voli svoju izgubljenu djecu,
iako oni oboavaju samo jednu njegovu treinu, i oni moraju biti ouvani
za nadolazee udo njihovog pomirenja s taticom.
Druga posljedica zgodnog nauka Otaca je ta da su idovi bili
Boja rasa sve do datuma kojeg su krani postavili negdje izmeu 29. i
34. g.n.e.; nakon toga oni su postali religija, budui da idovi koji su se
oprali u svetoj vodi udom prestaju biti idovi.
Uinak ovog paradoksa je bio taj da se kranstvo uini antiidovskim i time privlanim za sve gojime koji su se zamjerili svojim
izrabljivaima, istovremeno uvajui za idove njihov ugled udesno
pravednih i bogobojaznih ljudi, koji su dugo vremena bili prisni s
kranskim vlastitim bogom.
Od mnogih prednosti koje je kranstvo prenijelo na idove, niti
jedna nije bila vea od privilegije maskiranja kao religije i time
prikrivanja svoje rase. To im je osiguralo zatitu i od Crkve i od drave
jer su gramzivo skupili bogatstvo u srednjovjekovnoj Europi. Treba se
samo zapitati to bi se dogodilo da su Kinezi ili Malajci pohrlili u gradove
postaviti svoje enklave (geta) da bi monopolizirali trgovinu, prakticirali
lihvarenje i kontrolirali financije. Jo vanije, to im je dalo trajni pristup
sjeditima moi.
Reeno nam je da su Ferdinand i Izabela protjerali idove iz
panjolske 1492. Gluposti! Do tog vremena idovi su se sigurno i vrsto
ugnijezdili u svaki vaniji segment
panjolskog drutva kao
preobraenici. Stoljee kasnije, jedna treina nadbiskupa u panjolskoj
i vieg sveenstva bila je sastavljena od idova koji su javno prakticirali

kranske obrede, a privatno se rugali gluposti gojima. Toynbee

procjenjuje da su idovi formirali jednaki udio u plemstvu. I nikome se
ne treba rei da vrsto kohezivna treina bilo koje organizacije ima
kontrolu nad njom. Inkvizicija, da budemo sigurni, je zahvatila nekoliko
preobraenih idova koji su bili neoprezni ili nesposobni u svom
prikrivanju, ali to je sluilo uvjeravanju i smirivanju stanovnitva.
Edward I. protjerao je idove iz Engleske 1290. i reeno nam je
da je Engleska bila slobodna od idova dok nisu pohrlili (sa svojim
vreama novca) pod Cromwellom. Nitko, ja vjerujem, nije pokuao
izraunati koliko idova se, u skladu s davnom taktikom njihove rase,
pokropilo kranskom arobnom vodom, uzelo engleska imena i
pokualo se ne smijati Britancima u javnosti. I moe se samo nagaati
koliko su makare imale veze s usponom puritanizma, kranskog brenda
koji se prvenstveno temelji na Starom zavjetu. i revolucijom koja je
dala mo fanaticima koji su, primjerice, uinili slavljenje Boia
ilegalnim.
Dananji krani su totalno bijesni kada im se pokau prijevodi
odreenih odlomaka iz idovskog Talmuda, za koje je dokazano da
govore koliko idovi mrze kranstvo. Istina je da postoje pogrdne
reference prema Isusu iz Nazareta, koji je sigurno bio jedan od kristova
koji su doprinijeli stvaranju kompozitnog lika iz Novog zavjeta.
Nitko ini se nije primijetio da Talmud govori pogrdno o
posljednjem od vanih kristova u antici, a njegova idovska ortodoksnost
ne moe se dovoditi u pitanje. Uzevi ime Bar-Kokhba, on je uhvatio
tisue nespremnih Grka i Rimljana i zaklao ih, a s gerilskim teroristikim
ratom nastavio je gotovo tri godine sve dok rimske legije nisu dale dokaza
da je Jahve opet zaboravio poslati nebeska pojaanja u pomo svom
narodu da istrijebi gojime. Ipak, Talmudisti ga gorko prokazuju, ak mu
mijenjaju i nadjeveno ime Bar-Kokhba (sin zvijezde) u Bar-Koziba
(sin laova). idovi ga mrze i sramote i kleveu sjeanje na njega, jer
on nije uspio.
Teolozi koji brinu o tome da kranima pokau koliko idovi
mrze njihovu religiju prevode kao krani ili kranstvo neke ili sve
od desetaka rijei i fraza na rabinskom, od ega niti jedna nema tako
nedvojbeno znaenje da idovi o njoj ne mogu okoliati. Bilo bi gubljenje
vremena okoliati s njima. idovi osjeaju prezir prema osobama koje
vjeruju kranskim priama, a oni mrze i nau rasu, to je vjerojatno

znaenje tih rijei i fraza koje nisu samo sinonimi za gojima, njihov opi
pojam za rase i narode koji perverzno odbijaju priznati veliku
superiornost idova.

Doktrina
Preostaje nam da razmiljamo o posljedicama kranstva,
ograniavajui sada taj izraz na religiju koju su osnovali Crkveni oci. Ono
je dominiralo i iskrivljavalo um nae rase 15 stoljea - a nastavlja to initi
i dalje.
Prvo moramo eliminirati potencijalnu dvosmislenost. Razliita
istraivanja i procjene napravljene prije desetljea ili vie slau se da su
oko 10 do 15% pripadnika nae rase (ukljuujui oko 90% nae
desnice) krani u smislu da oni vjeruju da su prie iz Novog zavjeta
povijesno istinite ili u najmanju ruku prihvaaju istinitima dogme o
boanstvu Isusa, itd. Iako su postotci vjerojatno bili poveani intenzivnom
promocijom kranstva posljednjih godina, religija prema ovim
procjenama kontrolira samo manjinu nae rase. Meutim, kada
procjenjujemo utjecaj religije u naem svijetu, ne smijemo previdjeti
surogat-kranstvo (Ersatz-Christianity, op.prev.). Kao to je pisac
nedavno istaknuo, vrlo veliki broj naih suvremenika, koji sebe nazivaju
liberalnima, progresivnima i slino, ponose se i sami time to su
odbacili nevjerojatne prie o natprirodnim biima i druge zamke
kranske mitologije, ali zadrali su trajnu vjeru u njegova drutvena
praznovjerja. Kao to je Nietzsche otroumno primjerio, gotovo sve osobe
koje misle da su se oslobodile kranstva preziru tu vjeru ali piju njezin
otrov. Ako ukljuimo surogat-kranstvo, Crkveni oci utemeljili su trajnu
vlast nad naom rasom, kojoj je danas podinjeno najmanje 95% naih
suvremenika. To je podatak koji trebate zapamtiti dok itate slijedei opis.
Oito je barem onome tko je napravio ak i letimino
prouavanje religije kao povijesnog fenomena da je kranska doktrina
prisilna kombinacija tri nespojiva sastojka: zoroastrizma, budizma i
judaizma.
I. Prvi od ovih, koji je vjerojatno najvaniji, na odgovarajui nain
je simboliziran u vrlo poznatom mitu da su zoroastrijanski sveenici

(mudraci) doli prisustvovati Isusovom roenju. Ova komponenta dola je

izravno iz Perzije.
Ako netko usporedi kult zoroastrizma sa zdravijim politeizmima
antike, uvidjet e kako je bizaran i iracionalan, iako nas je kranstvo
toliko naviklo na to da nekolicina razmilja o tome kako je pogubno
vjerovanje u zlog boga. Niti jedan mentalni otrov nije smrtonosniji od
velike inovacije zoroastrizma, osnovnog naela da je svijet bojno polje na
kojem se dva boga bore za vlast: dobri bog i zli bog, od kojih bi svaki bio
svemogu, da nije drugoga. Iz nerazumljivog razloga, ova dva mona
nadnaravna bia, od kojih je jedno imalo mo stvoriti cijeli svemir,
moraju zaposliti nedorasle smrtnike u ratu koji je ionako apsurdan, budui
da svi znaju da e na kraju dobri bog nadvladati loeg, zarobiti ga i smirit
ga vjenim muenjem. U meuvremenu, ipak, svi ljudi moraju se
pridruiti jednoj ili drugoj vojsci i oajniki se boriti da unite svoje
neprijatelje.
Ova fantastina misao dala je poticaj onome to je moda
najopasnija ideja u povijesti ovjeanstva: sveti rat, borba da se uniti zlo.
Racionalni ljudi idu u rat kako bi proirili svoju vlast nad drugim
narodima koji pokuavaju proiriti svoju vlastitu vlast, u skladu s onim
to je vrsti i neopozivi uvjet ljudskog ivota. Pod zoroastro-kranskim
sustavom, meutim, cijele nacije podlone su periodikim napadima
ludila. Poludjele horde zamiljaju sebe kao odabrane od dobrog boga
(Jahve i sin) da izmesare i unite avolske sluge zlog boga (Sotona,
odnosno Antikrist). Naa civilizacija u vie navrata dovoena je na rub
unitenja, a neki od naih najveih naroda u stvari su sami sebe osudili na
takav samopravedniki paroksizam ubilake manije, dok njihovi
neprijatelji sretno gledaju, ubiru ogromne profite i duhovno zadovoljstvo
od katastrofa koje su izlueni Arijci navukli na sebe u svojoj elji da se
meusobno kolju kako bi udovoljili okrutnom azijatskom bogu koji im je
bio utrpan. Nekoliko primjera e biti dosta.
Protestantizam (kojeg su, usputno reeno, izazvali i podrali
idovi) je ubrzao religijske ratove, od kojih je u samo jednom nestalo
dvije treine populacije Njemake. Manijakalni Arijci, vrlo odluni da
iskorijene avlom opsjednute legije Antikrista u Rimu ili avlom
opsjednute legije Antikrista koje su se pobunile protiv Rima,
nepopravljivo su osiromaili nae rasno genetsko naslijee dok su
napravili pusto od mnogih najvanijih najciviliziranijih i prosperitetnih
dijelova Europe te unitili svoju vlastitu kulturu za gotovo dva stoljea.

Hrabro su se borili na obje strane, to je istina, i jednako dali pod hipoteku

svoje zemlje idovima.
U Americi, sjeverne drave uinkovito su unitile ameriki Ustav
kad su napali june drave 1860. uskrativi im prava koje su kolonije
zajedniki osvojile 1781. Povjesniari su, da budemo sigurni, prepoznali
ekonomske uzroke, posebno pohlepu sjevernjakih industrijalaca, ali
kriarski pohod protiv Juga bio je u biti sveti rat za osloboenje divljaka
iz ropstva, iako je kranska sveta knjiga izriito odobrila i ovlastila
ropstvo (ak i viih rasa) u odlomcima koje su urlajui dervii na
propovjedaonicama jednostavno zaboravili. Genetsko naslijee
Amerikanaca bilo je osiromaeno, dok su idovi, naravno, bodrili obje
strane, a nakon rata, pohrlili su na Jug zauzeti devastiranu zemlju i njene
unitene ljude, a na Sjeveru su konsolidirali politiku korupciju.
Godine 1917., ljigavi seronja, kojeg su idovi pametno postavili u
Bijelu kuu, proglasio je svetim rat za zavretak ratova! Bedasti
Amerikanci, zalueni dok njihovi sveti ljudi zavijaju na krv, kao i obino,
dojurili su u Europu, vjerujui u svojoj mahnitosti da je Antikrist postao
utjelovljen u njemakom caru i njegovoj naciji. Nikoga ne treba
podsjeati kakve profite je taj dihad donio idovima.
Ponovo, u kolovozu 1933., kada su Nijemci pokuavali uiniti se
neovisnima od stranaca u svojoj zemlji, Samuel B. Untermeyer, kao
glasnogovornik za svoju meunarodnu rasu, proglasio je sveti rat protiv
neposlune nacije. Meutim, idovi nisu napali Njemaku kao to su
njihovi preci napali Kanaan kada su udjeli za tom zemljom. To je bio
sveti rat za kranske Arijce u ostatku svijeta, koji su lako bili potaknuti
na slijepi bijes protiv sotonske nacije koja se usudila ne potovati Svetu
boju rasu. U njihovom bratoubilakom deliriju, mrnjom zalueni Arijci
konzumirali su ono to je vjerojatno bilo samoubojstvo Zapada i
nepovratna propast nae rase. A sada, Jahvino odabrano pleme posvuda
sretno upravlja gospodarskim ivotom osiromaenih i osakaenih Arijaca,
zahtijevajui da bijeli ovjek vjeruje ak i u takve opscene fikcije kao to
je Holokaust, a ak jo otvorenije pokazuju svoj prijezir za divljake koji
tako lako mogu biti navedeni na juri prema svom vlastitom unitenju.
Ideja Zoroastrizma o svetom ratu je, naravno, samo jedan od
sastojaka otrova koji je nau rasu uinio izofrenikom. U periodima
izmeu napada samopravednog ludila koje ih potie na divljanje u svetim
ratovima, oni ne postaju racionalni, ak ni na trenutak, ve umjesto toga

brbljaju u bolovima od druge halucinacije. Blebeu o pacifizmu i, u stanju

delirijum tremensa, zamiljaju da mogu vidjeti takve nemogue stvari kao
to je svjetski (!) mir koji skakue tamo-amo izvan njihovog dosega.
Tako luaci pokuavaju juriati dovoljno jako da uhvate fantoma koji se
uvijek povue.
II. Budistika komponenta kranstva to je postigla neizravno,
moda najveim dijelom preko Esena, a znatno je usput krivotvorena.
Osnovni element je tmurna i kukavika doktrina da ljudski ivot
nije vrijedan da su sve stvari koje su drage zdravom ovjeku, poput
zdravlja, snage, seksualne ljubavi, ljepote, kulture, uenja, inteligencije,
bogatstva, pa ak i individualnosti, samo ispraznost nad ispraznou,
prazne iluzije. (Kranstvo ih naravno predstavlja kao, naravno, zle
iluzije.) Ispravan stav je da je ovjek beznadno bolestan i u boli: on ezne
za smru. Meutim, kult nam porie racionalni izlazak iz nae bijede kroz
samoubojstvo, za to tvrdi da je nemogue, budui da e neka vrsta duha
preivjeti smrt tijela. Ono to moemo i to bi trebali uiniti je, ipak,
apsolutno se suzdrati od seksa, tako da ne bi uspostavili svjee veze u
lancu bijede, koji je ivot na zemlji. Nadalje, neka tajanstvena natprirodna
mo je odredila da moemo dobiti posmrtne prednosti za nae due
frustrirajui sve elje koje osjea zdravi ovjek, pa ak i vee nagrade za
nanoenje fizike boli samom sebi. Tu je rajski stroj za zapisivanje koji
unosi upise u nau korist kad god si priutimo patnju, a unosi i dugove
protiv nas kad popustimo iskuenju i uivamo u neemu, bilo da je to
enina ljubav, ljepota velike umjetnosti, intelektualno uzbuenje
otkrivanja injenica u prirodi ili bilo koje drugo zadovoljstvo. Balans
naeg rauna kada umremo odreuje budunost due. (Budizam
pretpostavlja da je budunost reinkarnacija, ali kranstvo izopauje i
degradira taj nevjerojatan mit dodajui zoroastriki pojam konane
presude: nakon naeg jedinog ivota na zemlji, aneo e proitati
raunalni ispis i, ako su nas nai dugovi uinili dunicima, bacit e nas u
pakao, gdje e se nae neopipljive i nematerijalne due pei na vruem
ugljenu i trpjeti sva ostala tjelesna muenja za itavu vjenost ne na
godinu ili stoljee ili milenij ili milijun godina, nego za svu vjenost
beskrajnog vremena!)
Iz ovog pojma, zagaenog dodavanjem nekih od seksualnih
opsesija za koje se sumnja da su uroeni dio idovskog rasnog
mentaliteta, kranstvo je proglasilo nauk rasnog samoubojstva za nae
ljude. Napravljen je dodatak, naravno, za ljude koji nisu imali hrabrosti

kastrirati se ili nekako drugaije frustrirati instinkte zdravog ovjeka,

monstruozno opscenim izvrtanjem racionalnih vrijednosti, bolest je
nazvana zdravljem, a snaga je nazvana slabou. Mukarcima koji su
preslabi da bi bili eunusi bilo je doputen grijeh da imaju potomke
kako bi osigurali muterije za slijedeu generaciju amana, ali volja
kranskog stranog boga je bila da naa rasa bude u to je mogue veem
celibatu. Kroz petnaest stoljea, ogroman broj mukih Arijaca bio je
otpraen u crkvu, i kao sveenici i kao redovnici, kako bi unitili svoju
mukost homoseksualnou i perverzijom, ublaeno samo ansom
potajnog bluda. A ogroman broj naih ena zatoen je u samostanima
kako bi postale psihopati ili prakticirale tajne pobaaje.
Moe nam se danas initi kako su institucije za rasno
samoubojstvo privlaile, kao i danas, samo neprilagoene ili mentalno
zaostale, ija reprodukcija bi, koliko god je mogue, trebala biti
sprijeena. U odreenoj mjeri to je istina, ali iz oitih povijesnih razloga,
neki od najboljih pripadnika nae rase nepovratno su izgubljeni u suludim
nastojanjima dodvoravanja bogu koji su nam uvezli idovi. Jer stoljee za
stoljeem kranstvo je sustavno slabilo i osiromaivalo nau rasu. idovi
nisu mogli smisliti nita bolje za svoje potrebe.
idovi preziru nau rasu zbog njene lakovjernosti, podmitljivosti i
nemoi njenih rasnih instinkta, ali nas takoer i mrze, bojei se da moda
nikad neemo postati savreno posluna stoka na njihovoj svjetskoj
plantai. idovski odnos prema nama indiskretno je otkrio na engleskom
Theodore Kaufmann u svojoj knjizi Germany Must Perish! (Newark,
1941., nedavno ponovo tiskana). Kaufmann zahtijeva da svaki ovjek,
svaka ena i svako dijete u Njemakoj budu kirurki sterilizirani kako bi
se istrijebio narod koji je bio kriv za neposluh Bojoj rasi. Bijesni idov
shvatio je da bi bilo preuranjeno traiti da se provede slian postupak na
Arijcima drugih nacija, a, kako se ustvari ispostavilo, pokazalo se da je
nemogue provesti idovski plan ak ni u Njemakoj u to vrijeme. U
SAD-u i drugim zemljama kojima je nekad upravljala naa rasa, isti
zavretak treba se postii postupno rasnim mijeanjem i poticanjem
seksualne manije, koja je, usput reeno, oivljavanje ranokranskih sekti
koje su uile da je Isus otkrio kako jedini put do spasenja lei u mukoj
homoseksualnosti ili, obrnuto, u neogranienom promiskuitetu i ukidanju
obitelji kako bi se oslobodile ene za intenzivan i nediskretan snoaj ad
libitum.

Drugi izvod budistike negacije vrijednosti ljudskog ivota

takoer je bio iskrivljen i zagaen u prijenosu. To je bljutavo
sentimentalno, blesavo samo-poniavajue i apsolutno odbijanje razuma
koje se pojavljuje u tzv. Govoru na Gori, koncentriranom otrovu za koji
krani jo uvijek imaju bolesni apetit. To je sutina onoga to je
Nietzsche nazvao moralnim ropstvom - moralnost osoba toliko
zagaenih ili bolesnih da su jedino sposobni za ropstvo. To je negacija
samog ivota. Slava je rezervirana za krotke i ponizne kojima je
mazohistiki uitak biti povrijeen. Mora da su oni toliko bijedni i
maloumni da vole svoje neprijatelje. Talog ljudskog drutva je sol
zemlje i njima je obeana radost gledanja kako njihovi dragi pate, kada
posljednji budu prvi. Nita to ivot ini vrijednim nije zlo, a idioti su
opominjali ne brinite za svoj ivot zaista, suzdrite se potpuno od
racionalnog razmiljanja. Idealni mentalitet za krane je onaj od biljaka,
ali budui da nije mogue dostii to blagoslovljeno stanje, krani su
ponosni u tvrdnji da su ovce, najgluplje od svih sisavaca, nesposobne
braniti se, ivei samo da bi se hranile, mnoile i povremeno iale.
Krani se ak vole nazivati janjcima koji neshvatljivo bulje u svijet oko
sebe. Oni ponavljaju pomazanike psalme koji govore da su bezumne i
bezvoljne ovce, uvjereni da e ih idovski bog uti na zelenim
panjacima iza mirnih voda, gdje mogu leati i vakati svoju travu u
neprekidnom blaenstvu.
S naredbom da ne brinu za sutranjicu, ve da imaju ptije
mozgove i budu poput ptica u zraku koje niti siju, niti anju,
oslanjajui se na nebeskog oca da ih hrani, krani koji stvarno vjeruju
u Baljezganje na Gori, ako bi bili dovoljno brojni, jednostavno bi ubrzali
totalni slom bilo kojeg civiliziranog ili ak barbarskog drutva a ak im
ne bi ni izraslo krzno da ih idovi oiaju. Moda je srea da se krani
vole zbunjivati sentimentalnom prazninom koju ne razumiju i svetim
misterijima koje mogu promatrati s goveim nerazumijevanjem.
Kranstvo, zaista, uiva ponos na imbecilnost. Njegov bog postao
je utjelovljenje inei ludost mudrou ovoga svijeta. Njegovi
sljedbenici moraju imati bezuvjetnu vjeru u neshvatljivu mjeavinu oitih
lanih izjava. Odrei se koritenja razuma jedini je put do spasenja i
uivanja poput ivotinja u vjenom neradu u raju. Uenje i mudrost
moraju biti prezreni. Svako nastojanje ljudskog razuma da razumije svijet
u kojem ivi je grijeh, uvreda bogu koji nam je dao savreni model
pravedne mudrosti u kamenici.

Odbacivanje razuma i svjesnosti bilo je posebni otrov za nau

rasu, koja, kao to je nekoliko pisaca etnologije nedavno ukazalo, ima u
nekim svojim lanovima, barem, uroenu sposobnost za objektivno i
filozofsko razmiljanje kojim je naa rasa postigla djelominu kontrolu
nad silama prirode i mo da se brani, nameui svoju volju drugim
rasama.
Ova mo, koju smo sada blesavo predali, osvojena za nas sporo i
bolno esto herojskim naporima nekolicine ljudi i jedino preko mahnitog
protivljenja kranskim vjetiarima. Izopaeno praznovjerje koje suludo
uzvisuje neznanje iznad znanja i vjeru iznad razuma potisnulo je i
deformiralo kroz mnoga stoljea nau jedinstvenu rasnu sposobnost za
racionalnu i monu civilizaciju.
III. Uenici religije obino poriu izvornost od idova, jer sve
kozmoloke prie Starog zavjeta uzete su iz mitologija civiliziranijih
naroda, posebno Babilonaca, te su samo povrno judaizirane. Oni tako
previde ili ignoriraju ono to je jedinstveno u religiji koju ispovijedaju
idovi, posebno nakon to su imali briljantnu ideju pretvaranja svoje
vjere iz henoteizma u monoteizam kako bi imitirali i prisvojili
monoteizam grkog stoicizma.
Istina je da osobitosti idovske religije nisu puka praznovjerja, kao
to bi druge rase mogle to prihvatiti u neznanju, ve su skok iz njihove
uroene sigurnosti da je njihova rasa neizmjerno i kategoriki superiorna
svim ostalim, apsolutnom sigurnou koja je neovisna o bilo kakvim
mitolokim objanjenjima i koju mogu dati drugima ili ak samima sebi.
To predstavlja bioloki problem koji se ovdje ne moe uzeti u obzir, ali
moramo primijetiti posebni idovski element koji je uao u kransku
smjesu.
idovi su, po prirodi, proleterski narod. Stvar je zajednikog
promatranja da kada oni zauzmu neku zemlju, oni se infiltriraju u svaki
uspjean grad i postavljaju svoja geta u kojima se zajedno okupljaju,
poput mrava u svom mravinjaku, pela u konici ili termita u njihovom
gnijezdu. Svi su primijetili da kada se idov ili nekoliko idova poveu s
gojima, oni uspjeno simuliraju manire i kulturu naroda meu koji su se
postavili; ali kada idovi postanu veina na bilo kojem mjestu, oni
postaju roj, zujea sinagoga, nepogreiva strana vrsta.

Neki idovi postanu, naravno, iznimno bogati, ali ostaju dijelom

meunarodnog roja. Prema lanku u Sunday Chronicle-u (slubenim
idovskim novinama u Londonu), od 2. sijenja 1938., idovi su,
razjareni to su se Nijemci usudili uvrijediti boju vrhovnu rasu, odrali
sastanak u blizini eneve na kojem su idovski financijeri promptno dali
500.000.000 funti u fond za kanjavanje neposlunih gojima. itatelj,
posebno ako je imao iskustva u desniarskim aktivnostima bilo koje
nae nacije, moe procijeniti za sebe kakve su anse da bi arijski
financijeri 1938. godine dali 2.433.250.000 dolara da ouvaju svoju
vlastitu rasu, ili da doprinesu (ako ih se zatrai) ekvivalentnom sumom
danas, primjerice 20.000.000.000 funti. Ako misli da je to malo
vjerojatno, onda ima predodbu razlike izmeu idovske rase i nae.
Rasna solidarnost idova ini ih jedinstvenim meu narodima
svijeta. Moemo im jedino zavidjeti na kohezijskoj vezi koja nerazdvojno
ujedinjuje siromane s bogatima, podreuje osobnu pohlepu i ambiciju, pa
ak i nadilazi vjerske razlike. Proklamirana vjerovanja talmudista,
kabalista i idovskih ateista ine nam se nespojiva, ali ona ne ometaju
idovsku rasnu jedinstvenost, ita vie nego to su velike religijske
razmirice posljednjih nekoliko stoljea prije Krista ometale idove u
iskoritavanju naivnih goya: Seleucida, Ptolomejevia i Rimljana koje
su idovi vjeto hukali jedne protiv drugih. Tacit se divio idovskoj
tvrdoglavoj predanosti svojoj vrsti zajedno s neumoljivom mrnjom
prema ostatku ovjeanstva. Pisao je prije nego je rasna solidarnost bila
najimpresivnije demonstrirana izbijanjem idovskih nemira u mnogim
rimskim provincijama oko 117. g.p.n.e. U Cyrenaici, primjerice, idovi
su naravno postavili veliki geto u glavnom gradu provincije i kontrolirali
su veliki dio trgovine o emu je ovisio prosperitet regije. Mnogu idovi
mora da su bili meu najbogatijim stanovnicima. Ali krist imenom
Andrija donio je radosnu vijest da je Jahve rekao da je vrijeme da
odabrana rasa postavi gojime na njihovo mjesto. Ispunjeni arom za
pravednosti. idovski roj uhvatio je glupe samodopadne Grke i Rimljane
nespremne i poklao vie od 200.000 mukaraca i ena na mnoge
domiljate naine, kao to su piljenje njihovih ruku i stopala te upanje
njihovih crijeva dok su jo ivi. Boji narod zatim je unitio svu imovinu
u gradu (ukljuujui i svoju!), oigledno palei sve zgrade do temelja.
Onda su odjurili na poljoprivredna imanja da unite sela i iskorijene
usjeve. Uinivi to, entuzijastina horda nihilista spustila se u Egipat,
ostavljajui iza sebe samo spaljenu pustinju i raskomadane leeve.

Nihilizam je vidljivo izraen u kranskoj omiljenoj horror-prii,

idovska apokalipsa koju su Crkveni oci odabrali za uvrtavanje u njihov
dodatak Starom zavjetu. Divlja fantazmagorija u draesnim detaljima
opisuje sve nepogode i muke s kojima e Isus poniziti i unititi
civilizirane narode na zemlji kada se vrati u slavi iz oblaka sa hordom
sadistikih anela. Treba primijetiti karakteristinu odredbu da gojimi
nee biti na mjestu pobijeni: oni e najprije trpjeti izuzetne agonije prvih
pet mjeseci. Ali ono to je Lloyd Graham nazvao dijabolinim
divljatvom idovskog boga nije zadovoljstvo samo s istrebljivanjem
svih gojima sa svim nainima muenja koje jeziva mata moe izmisliti.
On takoer unitava zemlju, planine, more, cijeli svijet; on unitava sunce
i mjesec; on obre raj kao svitak, ukljuujui vjerojatno i najudaljenije
galaksije Sve je uniteno. A sve to u ime Isusovih ljubimaca, elite od
144.000 mukih idova koji preziru ene. Za njih, dodue, on stvara Novi
Jeruzalem, u kojem e sretno obitavati tisuu godina.
idovi su zainili kranstvo svojom mrnjom i nihilizmom. Kao
to je rekao Maurice Samuels, s pohvalnom iskrenou, MI, idovi, mi
smo razarai, ostat emo razarai zauvijek Zauvijek emo razarati jer
trebamo svijet za sebe, Boji svijet. A izmiljanjem kranstva, zaustavili
su lakovjerne gojime od istraivanja kakvog boga je njihova rasa stvorila
za sebe.

Sve ovo i takoer pakao!

Krani vole brbljati koliko je njihov snop nespojivih praznovjerja
uinio za nas. Pa, prvo je naoj rasi dao izofreniju a sad joj je dao i
samoubilaku maniju.
Bilo je dovoljno loe kada su krani bili pod arolijom
zoroastrijanske ideje da se bioloka stvarnost rase moe otpuhnuti
arolijom zvanom obraenje. Uposlili su misionare da dosauju svim
ostalima u svijetu, od visoko civiliziranih Kineza do neciviliziranih
antropoida u Africi. Vjerovali su da stranci mogu biti transformirani u
ekvivalent bijelim Europljanima, ako su potopljeni u svetu vodu od strane
licenciranog strunjaka. Potapanje, Ersatz-krani su zamijenili s
educiranjem, za to misle da je mnogo monija vrsta arolije. Ali iz ove
glupe ideje mi smo napredovali do jo tetnije vrste nerazumnosti.

Budistiki pojam jednakosti, izopaen proleterskom zlobom i

gnojnom zavisti, postao je fanatina vjera 95% nae rase danas. U
nedavnom lanku, R. P. Oliver primijetio je da se nai intelektualci,
koji omalovaavaju kranske bajke o Isusu i koji su se dovukli do toga
da budu ateisti ili barem agnostici, ipak se pridravaju doktrine morbidne
mrnje prema superiornosti, koja krane prisiljava da se klanjaju pred
svime to je ponizno, inferiorno, iracionalno, izopaeno, deformirano i
degenerativno. Obje grupe grevito se dre dogme jednakosti svih rasa
(osim, naravno, znatno superiornije rase Starog zavjeta), i jednako
vjeruju da je moralna odlika pokazana vjerom u ono to svakodnevno
iskustvo pokazuje da je oito apsurdno. A kad vie ne mogu zatvoriti oi
kako bi iskljuili stvarni svijet, oni imaju rjeenje. Razliite rase (osim
Bojeg naroda) mora je biti jednake, moraju biti svedene na najmanji
zajedniki nazivnik antropoida. I tako dolazimo do nevjerojatnog
vrednovanja koje je dominantna vjera u nae vrijeme: Arijci, zbog oite
superiornosti koju su pokazali u prolosti, su znatno nia rasa. Oni su
optereeni stranom krivnjom to nisu poinili samoubojstvo, krivnjom
koju mogu ispatati samo oporezivanjem samih sebe kako bi zaposlili
svoje neprijatelje da ih unite. Oni moraju voljeti svoje neprijatelje, ali
mrziti vlastitu djecu. Posebno u neko Velikoj Britaniji i SAD-u, ludi
bijelci ne samo da subvencioniraju irenje njihovog otrova i donose
propise o spreavanju vlastite reprodukcije, nego uvoze iz cijelog svijeta
horde svojih biolokih neprijatelja da unite njihovo potomstvo. Pogotovo
u SAD-u, oni osuuju vlastitu djecu na ogromno poniavajuu suradnju s
divljacima u svojim integriranim kolama. Ameriki roditelji oigledno
osjeaju duhovno zadovoljstvo kad su njihova djeca ili, barem
susjedova djeca pretuena, silovana i osakaena od strane pod-ljudi. A
britanski roditelji, koji, ako su i dalje uspjeni, mogu zatititi svoju djecu
od fizikog, ali ne i od mentalnog zlostavljanja, zgraajui se kako
nekoliko bezbonih rasistikih pojedinaca misle da je njihova rasa
sposobna za preivljavanje. Poteni psihijatar (malo je takvih) mogao bi
moda otkriti koja udna mjeavina sadizma i mazohizma je bila usaena
u umove naih ljudi.
Posvuda, pokrteni Arijci (ukljuujui one koji zamiljaju da nisu
krani) oito se slau da naa rasa mora biti pregaena za radost i utjehu
nekoliko vrsta sisavaca koji ele nau imovinu i instinktivno nas mrze.

Kako idovi mrze kranstvo!

idovi vie ne ine ozbiljne napore da odre privid netrpeljivosti
prema kranstvu. Istina je da su jednom prosvjedovali protiv javnog
prikazivanja kranskih simbola, poput kria. Ali to je samo zainilo
njihovu alu. Kada podignu 9-metarsku menoru ispred Bijele kue kako
bi podsjetili svoje stanare koje vlasnik mjesta, prestraeni krani nikad
ne pomiljaju na prosvjed.
Oliver, u svojoj vrlo poznatoj knjizi, Christianity and the Survival
of the West, tvrdi da je to bila zapadnjaka religija, ali on je morao
temeljiti svoj argument na onome to se moralo dodati izvornoj doktrini
kako bi bila prihvatljiva nordijskim narodima nakon raspada trulog
Carstva koje je neko bilo rimsko. I u pogovoru svom drugom izdanju, on
priznaje da je religija bila ogoljena od tih dodataka i da je bila svedena na
praznovjerja ranih kranskih sekti koje su ili iskljuivale ne-idove ili su
im priznavale samo status ucviljenih pasa, to su mogli postii tako da
sebe seksualno osakauju, promatrajui idovske tabue i poslunou
svojim gospodarima.
Svetost idova sada je uspostavljena dogma, posebno meu
Ersatz-kranima. Moj prijatelj, koji je sada u SAD-u, pisao je
predsjednicima razliitih fakulteta i sveuilita koja su pokuavala zaraditi
neto vie novaca nudei teajeve da dokau istinu idovske prijevare o
est milijuna bojih ljudi koje su Nijemci navodno istrijebili
procesom koji je fiziki nemogu. Dobio je nekoliko vrlo neugodnih
odgovora od glavnih prodavaa diploma koji su napomenuli da bi on, koji
ima titulu doktora moderne povijesti, trebao biti zatvoren zbog svog
neznanja. Vidio sam kopije nekih od tih pisama. Bijesni predsjednici
fakulteta jasno potvruju svoju vjeru. Oni znaju da idovi ne bi mogli
lagati, ba kao to su i njihovi djedovi znali da je Isus hodao po vodi i
odrao piknik na kojem su se prile najjeftinije ribe u povijesti. To podie
raspitivanje koliko je vjera njihovih djedova ili samo njihova zasnovana
na stvarnom vjerovanju u ono to svi vjeruju i koliko je toga zasnovano
na kalkulaciji da to nee biti podlono izazivanu sumnje u ono to svi
znaju. Rezultati su isti. Jao onome koji dovodi u pitanje bilo koju priu
isprianu od strane pravedne rase.
Do ovog vremena, svi moraju znati da su idovi stekli radnu
kontrolu svih komunikacijskih medija: novine, radio, televizija, kao i

objavljivanje iroko distribuiranih knjiga. Ako su idovi imali i najmanji

animozitet prema kranskoj religiji, oni bi iskoristili ova mona oruja
da ju unite. Umjesto toga, pravi protivnici kranstva, racionalni ateisti,
su sustavno i potpuno iskljueni iz medija. Niti novine, niti iroko
distribuirani asopisi ne usude se tiskati jedan svoj lanak ili ih ak samo
spomenuti bez izrugivanja. Radio ili televizijska postaja nee priznati da
oni postoje, pa ak i ako se jave u programe, uutkani su prije nego prva
znaajnija rije stigne do antene. Da bi doli do tiska, moraju organizirati
svoje zakrljale nakladnike kue da izdaju knjige ili asopise koji su vrlo
skupi jer samo nekoliko primjeraka moe se tiskati za malu publiku koja
ne moe biti poveana jer niti jedne novine ili radio ne mogu biti
angairane za oglaavanje takvih publikacija po bilo kojoj cijeni.
Menaderi, ak i ako nisu idovi, razborito pretpostavljaju da su ateisti,
koji bi injenicama i razumom zamijenili bajke i slijepu vjeru u duhovne
vrijednosti, vrlo zli, i oni ale da trenutno nije mogue spaliti ih na
lomai. Kada bi idovi imali netrpeljivosti prema kranstvu, mogli bi
promijeniti taj stav preko noi s nekoliko smjernica svojim radnicima i
mogli bi religiju napraviti apsurdnom u oima veine u roku od godinudvije. Budale jednostavno upijaju ono to im se kae.
idovski kontrolirani mediji stalno i sustavno sipaju besplatni
publicitet na kranske crkve a posebno na lane spasitelje. Eter je
zaguen urlajuim i ulagujuim propovjednicima, koji igraju svoju igru
i zarauju novac od svakoga ije emocije mogu biti pobuene njihovom
sirovom retorikom. ak i najbogatiji od biznis-evanelista dobivaju
veinu reklame besplatno; kada moraju platiti, cijena je uvijek manja.
Mediji religiozno izvjeuju o udima koja su se dogodila samo istono
od Sunca i zapadno od Mjeseca. I oni religiozno pretpostavljaju da su
kranski amani tako sveti da moraju imati dobre namjere, ak i kada
su uhvaeni u pronevjeri ili prijevari.
ujem da je oko polovini tuceta bijelih propovjednika, manje ili
vie suptilnih rasista ili ak anti-idova, dozvoljeno da govore (uz
naknadu) na nekim manjim radio postajama u SAD-u, pod uvjetom,
naravno, da ne ine vie od brbljanja o onome to misle o rasnim temama.
Ako bi zaista ljutili idove, bili bi uutkani uz neku izliku ili neto drugo.
Evanelisti, koji rade veliki posao (godinja zarada 10 milijuna dolara
ili vie), ine sve da bude jasno kako je prva kranska obveza oboavati
Boji narod.

Nadalje, iako su krani i neki sociolozi promaili poantu,

mediji industrijalizirano stvaraju atmosferu koja jo vie potie na
jaanje kranstva. Religija je rasla u ruevnom Rimskom carstvu sa
rastuim univerzalnim bezumljem: moralo se natjecati s drugim
praznovjerjima tako snano da su povjesniari zbunjeni kada ih se upita
da odlue koje je grotesknije. Mediji danas promiu sve vrste podvala
koje ohrabruju vjerovanje u natprirodno. Ne samo da reklamiraju, nego
zapoljavaju psihologe, vidovnjake, astrologe i prodavae uda koji
vrte velike prie o opsjednutim kuama, vikendima s leteim tanjurima,
Bermudskim trokutima, i slinim gluparijama. Svi majstori takvih
kultova su potencijale muterije kranskih fakira. Kada, primjerice,
ovjek pone prakticirati samo-hipnozu zvanu transcendentalna
meditacija, on e uskoro dozrjeti za pristup vjeri. Kada toliko otupi svoju
inteligenciju da moe povjerovati da su planete, dok su podvrgnute
zakonu gravitacije s matematikom preciznou, uzele vremena da odrede
njegovu budunost, on uskoro vjeruje u Drugi dolazak i kraj vremena.
Nisam vidio statistike koje pokazuju koliko je povean postotak
vjerovanja u teoloke mitove kranstva napornom idovskom
promocijom toga, ali primijetio sam da su se u SAD-u tri klauna nedavno
natjecali za posao za idovski rad u Bijeloj kui mislei kako je to dobro
oglaavanje za poziv na duhovni preporod i tvrdili su da su bili oprani u
krvi jaganjca te ponovo roeni. anse kandidata za natjecanje
dobivanja popularnosti sada su se ini se poveale dokazom da je ili laov
ili ima halucinacije.
Najvea od silnih idovskih prijevara je vjetija juha koja je,
tijekom stoljea, promijenila neko inteligentne i hrabre Arijce u stada
nerazumnih ovaca, lako uvanih, lako otriganih i lako natjeranih u
stampedo.