Professional Documents
Culture Documents
Drzava - Platon
Drzava - Platon
Osniva
VUKO PAVIEVI
Redakcioni odbor
MIHAILO URI, DANILO N. BASTA, ZDRAVKO KUINAR,
VLADIMIR MILISAVLJEVIC, ASLAV KOPRIVICA,
TIODOR ROSI
PLATON
DRAVA
PETO IZDANJE
Preveli
Dr ALBIN VILHAR
Dr BRANKO PAVLOVI
Predgovor
Dr VEUKO KORA
Objanjenja i komentari
Dr BRANKO PAVLOVI
Naslov originala
( )
1)
643 10
32.01
COBISS 9
XIV
Meutim, bez ikakve osnove je tvrdnja da je Platon ,,uspeno primenio svoj idealistiki metod u analizi ovekovog
drutvenog ivota" 11 . Kritika analiza Platonovih dela, koja
stvarno zapoinje ve sa Aristotelom, pokazuje upravo suprot
no od ovoga: ili je Platon primenio svoj idealistiki metod, pa
nije doao ni do kakvog drugog cilja nego do svog sistema ide
ja, ili je pokazao uroeni smisao za konkretno istraivanje,
pa je umovanjem na temelju iskustva doao do zakljuaka s
kojima stvarno poinje razvitak naunog saznanja drutvu
u antikoj Grkoj. Upravo Drava pokazuje kako se kod Pla
tona jedno mesa s drugim: matovita spekulacija sa izrazitim
smislom za uoptavanje iskustvenih podataka. A to pokazuju
i svi ostali Platonovi spisi. Platon*pada u bezizlazne tekoe
im hoe da spekulacijom obrazloi i objasni veze izmeu za
miljenog sveta ideja, koji je prikazao kao jedinu stvarnost, i
realnog sveta, koji pobuuje naa ula i kome je mogue is
kustvo, ali koji za Platona nije nita drugo nego prolazna senka i varka. Platonu je jedini cilj da savlada relativizam saz
nanja i da se iznad ogranienosti ula uzdigne do nepromenljivih ideja. Tako su obogotvoreni opti pojmovi i pretvoreni
u realna bia. A to je ve Aristotel najodlunije kritikovao,
odajui sva priznanja svom uitelju. Ma koliko bila velika zaslu
ga Platonova to je naao mogunosti da unese geometrijsko za
kljuivanje u svoj nain filozofiranja, njegovo strasno nasto
janje da pojam, ideju, uzdigne iznad svega ulnog odvelo ga
je u jednostranosti idealizma koje su nesavladive, iako savremena nauka pokazuje dosta razumevanja za Platonovu izuzet
nu ljubav prema geometrijskom zakljuivanju i traenju nepromenljivog u promenljivom.
Zamisao Drave, kao i ela Platonova moralno-politika
filozofija, esto nam se prikazuje kao poetsko matanje. Ar
gumenti za ovakva gledita trae se i nalaze kod samog Pla
tona, koji je napisao i to da se ljudski rod nee osloboditi ne
volja sve dok ne uzmu vlast u svoje ruke pravi i valjani pred
stavnici filozofije, ili dok se upravljai drava nekim boan
skim promislom ne ponu baviti filozofijom". Ta misao, koju
smo ve imali prilike da upoznamo u Platonovom tzv. Sedmom
pismu, bila je u stvari polazna taka Platonova kad je on po
eo da pie Dravu, da bi pokazao kako se zaista moe stvo
riti idealna drava s filozofima na elu. Hegel je izgleda prvi
shvatio da Platonova politika nije plod mate, ve sadrajno
umovanje, a Hegelovo gledite usvojili su i mnogi drugi. Tako
11 Karl Popper, ibid, str. 37.
XVII
XVIII
2*
XIX
XX
XXVI
DRAVA
ILI
PRAVINOSTI
A
LICA
DIJALOGA:
Glaukon
ol e mar h
r asimah
Adeimant
Kefal
St.
327a
KNJIGA PRVA
I. Pooh jue sa Aristonovim sinom Glaukonom'
u Pirej sa namerom da se pomolim boginji i da posmatram sveanu povorku koju su prvi put prireivali. Po
vorka domaih inila mi se velianstvena, ali ni povorka
koju su spremili Traani nije bila manje dostojanstvena 2 . Pomolili smo se, pogledali, i krenuli prema gradu.
Ali kada je Kefalov3 sin Polemarh izdaleka primetio da
mi idemo kui, naredio je svome robu da potri i da
nam kae da priekamo. Rob me je s lea uhvatio za
odelo i rekao: Moli vas Polemarh da priekate." Okre
nem se i upitam ga gde je. Evo ga, dolazi za vama, pri
ekajte!"
Dobro, da ga saekamo ree Glaukon.
Uskoro zatim stigoe Polemarh, Glaukonov brat
4
Adeimant, Nikijin sin Nikerat i jo neki drugi koji su,
kako se inilo, dolazili isto tako iz povorke.
Polemarh ree:
Izgleda, Sokrate, da se spremate u grad.
Pogodio si rekoh ja.
Vidi li ree on koliko nas je?
Kako da ne?
Onda, ili ete sve nas pobediti, ili ete ostati
ovde!
A zar se ne bi moglo rekoh ja uiniti jo
neto drugo: ubediti vas, na primer, da nas morate
pustiti?
A da li ete to moi odgovori on ako vas
niko ne bude sluao?
Nikako ree Glaukon.
3
329
331
Neobino lepo kae on to. Zato i s m a t r a m da je sticanje bogatstva vrlo dragoceno, ali ne za svakog oveka,
ve s a m o za estitog. I m a t i novaca znai vrlo m n o g o ;
ovek moe otii odavde, ne plaei se da je koga m a k a r
i nehotice prevario, ili slagao ili da je, opet, ostao duan
bilo bogu rtvu ili oveku novac. Novac se, pored toga,
moe u p o t r e b i t i i za mnoge druge stvari. Ali ako sve
mu d o b r o razmislim, rekao bih da je za m u d r o g oveka
ipak najvea vrednost bogatstva ba u ovome to s a m
rekao, S o k r a t e !
Sasvim si u pravu, Kefale r e k o h ja. Ali
ta je sa pravinou? Da li se ona jednostavno sastoji
u tome da se kae istina, i u tome da svakome v r a t i m o
ono to s m o od njega dobili. Ili bi to bilo p o n e k a d pra
vino, a p o n e k a d nepravino, ve p r e m a okolnostima?
Na primer, ako bi neko uzeo od svog prijatelja oruje,
a ovaj bi p o t o m poludeo i traio ga natrag, svako bi
kazao da mu se oruje ne bi smelo vratiti i da ne bi bio
pravian onaj ko bi to uinio. Svako bi se isto t a k o
sloio da se t o m oveku, s obzirom na stanje u kojem
se nalazi, ne sme rei ela istina,
Tako je odgovori cm.
P r e m a tome, pravinost ne s m e m o definisati
kao kazivanje istine i vraanje duga.
Tada me prekide P o l e m a r h :
Pa ipak S i m o n i d u t r e b a verovati, S o k r a t e !
I ja mislim ree Kefal ali sad ostavljam
razgovor vama. M o r a m da vidim ta je sa rtvom.
Znai da e P o l e m a r h biti tvoj naslednik
rekoh ja.
Dabogme odgovori on smeei se, i ode
rtveniku.
VI. Kai n a m ti k o m e je ostavljeno da vodi n a
razgovor r e k o h ta veli, je li Simonid dobro go
vorio pravinosti?
Pravino je vratiti svakome o n o to mu dugu
je, kae on. To su njegove reci, i ja mislim da su lepe.
Zaista je teko ne poverovati Simonidu od
govorih ja on je m u d a r i boji ovek. Ti ga m o d a
332
10
335
12
336
337
^BAO
21
22
345
347
25
349
d
28
Tako je.
XXI. Recimo ovako rekoh pravian ovek
ne nadmaa sebi ravne, ve samo one druge, a nepravian
i jedne i druge.
Tako je. Vrlo dobro si rekao.
Nepravian je razuman i hrabar, a pravian ni
jedno ni drugo.
I to si dobro rekao.
Prema tome, nepravian ovek je slian razum
nom i dobrom, a pravian nije?
Po sebi se razume da lii na onoga ije osobine
ima.
Dobro! Svaki od njih je onakav kakav je onaj
kome je slian.
Razume se.
Pa dobro, Trasimae! Da li postoje muzikalni i
e
nemuzikalni ljudi?
Da.
Koji se od njih razume u muziku, a koji ne?
Muzikalan se ovek svakako razume, a nemuzi
kalan ne.
I ukoliko se razume, on je i sposoban? A ukoliko
je ne razume, onda je i nesposoban?
Tako je.
Tako e isto, valjda, biti i kod lekara?
Bie isto tako.
A hoe li, dragi prijatelju, onaj koji se razume
u muziku, bolje zategnuti i opustiti ice kad podeava
liru nego neko drugi, koji se takoe razume u muziku?
Mislim da nee.
Ali e ipak bolje uraditi nego onaj koji je nemu
zikalan?
Bezuslovno.
350
A lekar? Hoe li on hteti da se pokae bolji od
nekog drugog lekara ili dati neki bolji recept kad pro
pisuje kako treba jesti i piti?
Nee.
A hoe li od laika?
Hoe.
Razmisli sad da li ti se u celokupnom znanju ili
neznanju ini da koji strunjak eli da zna vie i radi
bolje nego neki drugi strunjak? Ili da u istim prilikama
uvek isto eli?
29
30
352
32
34
35
358
KNJIGA DRUGA
St.
357a
36
359
43
45
46
Razume se.
Onda e nam, kod takvih naina ivota, lekari
biti potrebni svakako u veoj meri nego ranije?
Mnogo vie.
XIV. A i zemlja koja je dotle bila dovoljno velika
da ishrani sve, bie mala i nedovoljna. Kako ti misli?
Kao i ti.
Onda emo od svojih suseda odrezati zemlju,
ako elimo da je imamo dovoljno i za pau i za zemljo
radnju, a isto e tako oni uzeti od nae zemlje, ako i oni
preu granice najpotrebnijeg i ponu da tee za ima
njem bez granica?
e
Tano je.
Pa onda emo imati da ratujemo, Glaukone, zar
nee to tako biti?
Hoe, sigurno.
Nemojmo jo govoriti tome rekoh da li
rat donosi dobro ili zlo, ve ostanimo pri ovome: pro
nali smo u emu je zaetak rata, koji je i za drave i za
pojedince izvor i povod za zlo.
Svakako.
Pa onda naa drava mora postati jo vea,
prijatelju, i to ne samo malo nego za elu jednu vojsku
374 koja e ii u rat i koja e se boriti protiv neprijatelja za
celokupno imanje i za sve to smo upravo pomenuli.
A zar sami graani nisu u stanju da to uine?
upita on.
Ne odgovorili ako smo i ti i svi mi imali
pravo u onome to smo tvrdili kad smo najpre osnovali
svoju dravu. Sloili smo se, ako se sea, da jedan ovek ne moe dobro obavljati mnoge poslove.
Pravo kae ree on.
b
A zar ti se ne ini da je ratovanje vetina?
Nesumnjivo je vetina.
Treba li se vie brinuti obuarstvu nego ra
tovanju?
Nipoto.
A ipak smo, da bi obuarski posao bio lep, za
branili obuaru pokuaj da ujedno bude i zemljoradnik.
Tako smo i svima ostalima dodelili samo po jedan po
sao, onaj za koji je svaki od njih izgledao po svojoj pri
rodi najsposobniji i koji bi imao da obavlja lepo i celog
veka, ne vodei rauna drugim poslovima i ne propuc
tajui pravo vreme. 23 A zar nije naroito vano da se
d
53
Nije.
XVI. ta misli, da li budui uvar treba, pored
odvanosti, da ima i neeg mudroljubivog 25 u svojoj
prirodi?
376
Kako to? Ja ne uviam.
I to se moe videti kod psa rekoh to je kod
te ivotinje zaista udnovato.
ta to?
Ako vidi nekog nepoznatog pobesni, iako mu
on nita naao nije uinio. A vidi li poznatog oveka, onda
je prema njemu pitom, makar da mu ovaj nikad nije
uinio nikakvo dobro. Zar se jo nikad nisi tome divio?
Ja na to jo do sada nisam obratio panju, ali
je jasno da pas tako radi.
Pa to je, ipak, jedna fina crta i tako rei mudrob
ljubiva strana njegovog bia.
Kako to?
Tako to on razlikuje prijatelja samo po tome
to prvoga poznaje a drugoga ne. A ljubav prema znanju
sastoji se u tome da se razlikuje poznato od nepo
znatog, domae od tuinskog.
Na svaki nain.
A da li je biti eljan saznanja i biti prijatelj mu
drosti jedno te isto?
Razume se.
Moemo li, dakle, i za oveka mirno rei da, ako
c
hoe prema poznanicima i svojima da bude pitom, mora
po prirodi biti prijatelj mudrosti i eljan znanja.
Moemo.
Onda e dobar i sposoban 26 uvar drave morati
da bude i prijatelj mudrosti, i odvaan, i okretan, i jak
po prirodi, zar ne?
Sasvim tako ree on.
Znai, moraju imati te osobine. A kako treba
ove uvare odgajati, vaspitavati? Ako razmotrimo to zbog
ega i ispitujemo: na koji se nain javlja u dravi prad
vinost i nepravinost, onda e naem znanju i to biti
od koristi. Neemo izostaviti nita to je potrebno, a ne
emo biti ni preopirni.
Tada Glaukonov brat ree:
Oekujem da e takva rasprava zaista koristiti
naem pitanju.
56
378
58
380
60
381
Tako je.
Sve to je savreno znai, bilo od prirode ili
vetaki, ili i po jednom i po drugom, ne poputa ni naj
manje uticaju drugih stvari.
Izgleda tako.
A bog i njegova priroda su u svakom pogledu
savreni.
Tako je.
Onda bi bog najmanje smeo da se menja.
Tako je.
XX. Ali, moda sam sebe menja i preobraava?
Ako se uopte menja, onda samo na taj nain.
Da li on mora da se pretvori u neto bolje i
lepe, ili u gore i runije?
Ako se ve menja, onda svakako u gore i runije,
jer mi ne moemo tvrditi da bogu nedostaju lepota i
vrlina.
Rekao je sasvim tano. Ali, da li e neko, pa bio
bog ili ovek, nainiti sebe svojevoljno gorim, Adeimante?
Nemogue.
Pa onda je nemogue i da bog eli da promeni
svoj oblik, nego izgleda da najlepi i najbolji bogovi, ako
je to mogue, uvek ostaju u istom obliku
Po mome miljenju, mora biti tako.
Pa onda, prijatelju, nijedan pesnik ne treba da
govori da:
382
62
To ne bi smele.
Ako, dakle, bogovi odista ne mogu da se pretva
raju, a nama izgleda da ih vidimo u najrazliitijim obli
cima, onda nas oni varaju i ine arolije?
Moda.
ta? Zar misli da bi bog hteo da nas zavara
lanim prikazivanjem pa bilo to reju ili delom?
Ne znam.
Zar ne zna rekoh mu ja da svi bogovi i
ljudi mrze istinsku prevaru, ako bismo tako mogli rei?
Kako to misli?
Mislim da u onome to mu je najvanije i
onome to mu je najvanije niko namerno ne lae,44 ve
da se veoma boji da se tu krije la.
I sada jo ne razumem.
Ti misli da ja govorim neto naroito. Tvrdim
samo da nijedan ovek ne voli da vara sebe, niti da mu
kazuju la umesto istine, niti da bude u neizvesnosti kad
se istine tie, i da, u tom sluaju, u svojoj dui najdublje
mrzi la.
Najvie je mrzi tada, svakako.
A doista bi se to emu sam upravo govorio
moglo nazvati pravom laju; mislim na neznanje koje po
stoji u dui obmanutog oveka; jer la u recima samo je
imitacija stvarnog stanja u dui i nestvarna slika koja
nastaje kasnije, a ne prava la.45 Zar nije tako?
Tako je.
XXI. Pravu la, znai, mrze ne samo bogovi nego
i ljudi.
Mislim da je mrze.
Pa ipak, la u recima je katkad potrebna i kao
takva ne zasluuje mrnju. Zar takva la nije potrebna
protiv neprijatelja, ili ak u saobraanju sa onima koji se
nazivaju prijateljima, kada ovi iz ludosti ili nerazboritosti
hoe da poine kakvo zlo? Tada nam la u recima slui
kao nekakav lek, da bismo ih odvratili od njihove namere. I u mitologijama, kojima smo maloas govorili,
kada ne znamo pravu istinu davnoj prolosti, sastav
ljamo prie koje su to je mogue vie nalik na istinit,
te i na taj nain inimo la (u recima) potrebnom. 4 6
Zaista je tako odgovori Adeimant.
U kojem bi, onda, od ovih sluajeva, la bila
potrebna bogu? Da li bi on, zbog nepoznavanja onog to
63
383
64
St.
386a
KNJIGA TREA
I. 0 bogovima rekoh ja treba otprilike
takve prie nai mladii da sluaju i to od malih nogu,
kako bi bogove i roditelje mogli potovati, a meusob
nom prijateljstvu i saglasnosti meu graanima prida
vati najviu vrednost.
Mislim da je to dobar nain odgovori on.
Dalje. Ako treba da postanu hrabri, zar im ne
treba priati takve stvari koje e uiniti da se ni naj
manje ne boje smrti? Ili, moda, misli da je mogao
postati hrabar onaj ko je taj strah nosio u svome srcu?
Ne, Zevsa mi!
Misli li da se onaj ko veruje u prie pod
zemlju i strahotama onoga sveta moe osloboditi straha
od smrti i da e on biti u stanju da u bitkama smrt pret
postavi porazu i ropstvu?
Nipoto.
ini se, dakle, da moramo bdeti nad onima koji
takve mitove pripovedaju i zahtevati od njih da prilika
ma u Hadu ne govore runo, ve pohvalno, jer inae nee
govoriti ni istinito, ni kako je potrebno onima koji e
postati ratnici.
To moramo.
Onda emo sva takva mesta izbaciti, poev od
stiha:
Slaem se.
On ne bi nad njegovom sudbinom naricao kao
da mu se dogodilo neto strano.
Nipoto.
Tvrdimo isto tako da je takav ovek u najveem
stepenu sam sebi dovoljan za ivot i, za razliku od ostae
lih, on ponajmanje ima potrebu za drugima.
To je istina.
Njemu izgleda mnogo manje strana mogunost
da bude lien sina, ili brata, ili imovine, ili ega drugog
to je tome slino.
Zaista, mnogo manje.
On e, dakle, mnogo manje oplakivati i najspo
kojnije e podnositi takav dogaaj, ukoliko ga doivi.
Svakako.
Imali bismo, dakle, pravo da izbacimo naricanja
znamenitih mueva, ostavljajui to enama, i to ne onim
hrabrijim, kao i onima koji su mukarci, ali loi. Oni za
388 koje kaemo da ih odgajamo za uvare zemlje, morali
bi se stideti da ine tako neto.
Sasvim je tako.
Opet emo zamoliti Homera i druge pesnike da
ne predstavljaju Ahileja, sina boginje, kako
as bi na stranu on, a as bi nauznak leg'o,
a as na lice, a onda od odra bi ust'o i kren'o,
pa bi alostan sav uz obalu morsku tumar'o,9
b
Teko
nesrenoj
meni,
junaka
materi
jadnoj,
ili:
d
iz reda zanatlija
vraa, ili lekara, ili tesara,
ovoj preti opasnost od spoljnih neprijatelja ili od sopstvenih dravljana. Svima ostalima la mora biti zabranjena,
pa ako graanin pred svojom vlau lae, rei emo da
je poinio veu krivicu nego bolesnik koji je obmanuo
svog lekara, ili uenik koji je pred uiteljem gimnastike
prikrio nedostatke svog tela, ili mornar kad krmanou
ne kae istinu stanju broda, ili sebi, ili posadi.
To je savrena istina ree on.
Ako, dakle, uhvatimo u lai bilo kog graanina
70
mitljivi
Tako je.
Ali ne treba dopustiti ni da junaci budu pod
i lakomi.
Nipoto.
Ne sme se mladiima pevati:
392
72
Pravilno si zakljuio.
Onda emo se sloiti i u tome da ljudima treba
tako govoriti tek kad utvrdimo ta je pravinost i da
ona zaista koristi onome ko je poseduje, pa bilo da nam
on izgleda ili ne izgleda pravian.
Tako je.
VI. Sada emo zavriti naa razmatranja zasno
vanosti pria, a posle toga mislim da treba da razmotrimo
ono to se odnosi na njihov izraz (stil). Tek kad sve to
zavrimo, postae nam jasno ta i kako se moe govoriti.
Adeimant e na to:
Ne razumem kako to misli.
d
Ali zaista bi trebalo da me razume rekoh ja.
Moda e ti na ovaj nain biti jasnije: zar nije sve
to nam mitolozi ili pesnici govore samo prianje do
gaajima koji su bih, ili koji jesu, ili koji e biti?
Doista, kako bi moglo biti drukije ree on.
A zar nama oni to ne predaju ili jednostavnim
prianjem, ili podraavanjem, ili na oba ova naina?
To bih eleo bolje da razumem.
Izgleda da sam smean i nejasan uitelj ree
koh tada. Kao to ine ljudi koji ne umeju da se iz
raze, pokuau da ti objasnim ono to elim na jednom
primeru, kad ve ne mogu na svima primerima odjednom.
Reci mi: da li zna one prve rei u Ilijadi, kad pesnik
pria kako je Hris molio Agamemnona da mu oslobodi
ker, kako se ovaj ljuti i Hris, poto nije uspeo, tui
393 Ahejce bogu?
Znam ih.
Onda zna da sve do ovih reci:
74
394
396
78
A ti moda misli rekoh ja da on ne odgovara naem dravnom ureenju, poto u nas nema dvostrunih a nema ni mnogostrunih ljudi, nego svako
obavlja samo jedan posao.
Takav nain, doista, ne pristaje uz nau dravu.
U naoj dravi je, dakle, obuar obuar, a krmano nije uz to jo i obuar; zemljoradnik je zemljoradnik,
a nije pored toga to je ratar jo i sudija; i ratnik je rat
nik, a nije pored toga i trgovac, a tako je i u ostalim
zvanjima.
Razume se.
398
A kad bi u nau dravu doao ovek tako okre
tan da bi mogao primati sve te oblike i da bi mogao
podraavati sve stvari, pa kad bi nam taj ovek hteo po
kazati sve svoje vetine i recitovati svoje pesme, onda
bismo mu mi ukazali boansku poast, kao da je sve
tac koji zasluuje divljenje, a ipak bismo mu rekli da
kod nas u dravi ne postoji takav ovek i da ne sme ni
postojati i poslali bismo ga u neku drugu dravu poto
bismo prethodno izlili mnogo mirisa na njegovu glavu
i ovenali ga vunenim vrpcama. I mi bismo se i dalje
koristili svojim ozbiljnim iako ne tako prijatnim pesnib
kom i pripovedaem, koji bi nam kazivao izreke valjanih
ljudi i koji bi govorio prema onim naelima koje smo
postavili u poetku, kad smo poeli vaspitavati ratnike.
Zaista, tako bismo uradili da to zavisi od nas.
A sada, prijatelju, rekoh ini mi se da
smo u potpunosti pretresli onaj deo muzikog vaspitanja
koji se odnosi na pesme i mitove. Rekli smo ta treba
priati i kako treba priati, a i sadrini i obliku njihovu.
Tako se i meni ini odgovori on.
c
X. Da li je rekoh posle ovoga preostalo jo
neto da se kae pevanju i muzici uopte?
Dabogme.
A zar nee sad ve svako moi sam da pronae
ono to treba tome da kaemo, i kakvo ono treba da
bude, ako hoemo da se slaemo sa onim to smo ve
rekli?
Tada se Glaukon nasmeja i ree:
Izgleda, Sokrate, da ja nisam meu njima, jer
ovog trenutka jo ne mogu jasno da shvatim ta treba
tome da kaemo iako nasluujem.
Mora, svakako, da ti bude jasno da je pesma
d
sastavljena iz tri dela: iz reci, melodije i ritma rekoh.
80
399
To mora.
to se reci tie, ne postoji nikakva razlika iz
meu pevanih i onih koje se recituju, jer za njih vae
one odredbe koje smo ve utvrdili.
Tako je.
Melodija i ritam treba da se upravljaju prema
recima.
Razume se.
Kazali smo da nam pesme tugovanke i naricaljke
nimalo nisu potrebne.
Nisu.
A kakve tonske vrste imaju naricaljke? Reci mi,
ti si muziar.
Miksolidijsku, sintonolidijsku i slino tome.
Njih onda treba izbaciti. One ne koriste ak ni
enama, koje takoe treba da su odvane, a kamoli
ljudima.
Tako je.
Ono to najmanje dolikuje uvarima, to je pi
janstvo, a isto i mutavost i lenjost.
Tako je.
Koje su tonske vrste mlitave i koje odgovaraju
pesmama koje se pevaju pri piu?
On odgovori:
Jonska i lidijska. Njih zovu mlitavim.
Imaju li one kakvu vrednost za ratnike, pri
jatelju?
Nemaju nikakvu odgovori on i izgleda da
nam ostaju samo dorska i frigijska vrsta.
Meni tonski naini nisu poznati rekoh. Za
dri onaj tonski nain. Jeoji odgovara glasu i izraavanju
hrabrog oveka kad mu je potrebna snaga u ratu ili
inae; ili ako zapadne u nevolju, bude ranjen, ili umre,
a hoe da u svim tim nesreama ostane hrabar i jak i da
se od njih brani. Zadri jo jedan tonski nain da po
kae oveka kad je u miru, kad nije nasilan nego blag,
kad nekoga ubeuje i moli, bogove molitvom, oveka,
opet, pouavanjem ili prigovaranjem, ili, obratno, kad
slua molbu, prima pouku, usvaja savet, kad sve to ini
razumno i nije ohol, ve ivi umereno i razumno i zado
voljan je onim to dolazi. Zadri mi ta dva tonska naina,
silni i blagi, koji e najlepe izraziti glasove nesrenih i
srenih, odvanih i hrabrih.
8!
Mnogo lake.
Mislim da Homer nikada nije pomenuo zaine.
I svi ostali profesionalni borci znaju da se telo mora uz
drati od svega toga ako hoe da se dobro osea.
I dobro je ako to znaju i ako se po tome uprav
ljaju.
Ako ti se ini da imaju pravo, onda ini se da ti,
d
prijatelju, nisi prijatelj sirakuke trpeze i sicilijanskog
bogatstva u jelima. 52
Naravno da nisam.
I ne odobrava da ljudi, koji ele da svoje telo
odre u punoj telesnoj snazi, imaju neku Korinanku za
ljubavnicu?
Nipoto.
Nisi ni ljubitelj uvenih jela iz atinskih poslastiarnica?
Nuno.
Mislim da bismo elu ovu ishranu i nain ivota
s pravom mogli uporediti s onim stilom u muzici i pee
vanju, koji mesa sve tonske naine i taktove.
Svakako.
Raznolikost je tamo stvorila neumernost, a ovde
bolest, dok je jednostavnost u muzici stvorila u duama
razboritost, a prostota u ishrani dala je zdravlje.
Sasvim tano.
405
Kad u dravi preovladaju neumerenost i bolest,
zar se onda ne otvaraju mnogi sudovi i bolnice? Prav
niku i lekarsko znanje se prouje, naroito ako se i slo
bodni ljudi u velikoj meri posvete ovim pozivima.
Razume se.
XIV. A da li bi mi kao dokaz da je stanje vaspitanja u dravi ravo mogao navesti neto jae od inje
nice da su potrebni lekari i stroge sudije? I to ne samo
zbog prostih ljudi i radnika, nego i zbog onih koji sma
traju da su odgojeni kao slobodni? Ili, zar nije runo i
b
zar ne slui kao jak dokaz nevaspitanja kad si ti sam
prinuen da ti drugi, vladari i sudije, na primer, dele
pravdu, kad ve ti sam nema oseanja pravinosti!
Nema nieg sramnijeg od toga.
A zar nije jo sramnije kad je neko najvei deo
svoga ivota proveo po sudovima bilo kao tueni ili kao
tuilac; kad nema nimalo smisla za lepotu, nego mu se
c
svia spretnost u izvravanju zloinstva, kad moe da sve
88
409
92
93
411
94
Tako je.
A dua onoga kod koga nisu u skladu, bojaljiva
je i gruba.
Jeste.
XVIII. Ako se, dakle, neko suvie predaje mu
zici, onda puta da ona kroz njegove ui, kao kroz levak,
uliva u duu glasove frule i puni je onim sladunjavim,
blagim i sentimentalnim melodijama i onda ceo ivot
provede pevajui i oduevljavajui se pesmom; on e,
dodue, ako je sklon odvanosti u prvi mah omekati
svoju volju kao to se omekava gvoe i nainie neto
korisno od onoga to je bilo neupotrebljivo i kruto. Ali,
ako produi da svoju volju neprestano ovako omekava,
onda e se ona rastopiti i razliti, on e je, najzad, sasvim
uguiti, svojoj dui, tako rei, odrezati miie, a od sebe
nainiti mlitavog borca". 6 3
Tako je ree on.
Ako se, opet, to desi oveku koji ni po prirodi
nema volje, onda e to ii jo bre. Ako se, opet, desi o
veku odvanom, onda slabi njegovu volju i ini je razdra
ljivom, tako da on zbog sitnica plane i opet se rashladi:
tada takvi ljudi, umesto da budu odvani, postaju prznice
i svaalice, i uvek su neraspoloeni.
Sasvim tano.
A ta e biti ako se neko mnogo bavi gimnasti
kom i dobro se hrani, a pri tom potpuno zanemaruje
muziku i filozofiju? Nee li se on u poetku oseati veoma
jak s obzirom na svoje telo, zar nee biti pun samopouz
danja i odvanosti i nee li biti hrabriji nego to je ra
nije bio?
Razume se da hoe.
A zatim? Ako ne bude radio nita drugo i ne
bude imao nikakve veze sa Muzama, nee li njegova
tenja za naukom, koju je moda i pomalo imao u dui,
onda oslabiti, onemeti i oslepiti zato to nije okusio ni
od istraivanja, ni od razmiljanja, i zato to ona nije pro
buena, nije hranjena, a oseaji koje prima preko ula
nisu preieni?
Tako je.
Mislim da takav ovek postaje neprijatelj logosa
64
(misologos) i neobrazovan (amousos). Budui neprijemiv za razloge, on se ponaa kao neka divlja zver,
svuda primenjuje silu i grubost, ivi u neznanju i glu
posti, iza kojih stoje aritmija i neoplemenjenost.
95
Tako je.
A ovek se najbolje stara onome to veli.
Razume se.
A volee, svakako, najvie ono to izgleda kao da
je dobro usklaeno s njegovim interesom, i ono ija je
dobrobit najvie vezana za njegovu dobrobit, ili obratno.
Tako je ree on.
Znai, dakle, da meu uvarima treba odabrati
one ljude, za koje nam se, pri tanijem posmatranju, naje
vie ini da u elom svom ivotu s puno odanosti rade ono
to misle da je korisno za dravu a to joj nije od koristi,
nee nipoto uiniti.
To su pravi ljudi.
Takve ljude moramo, kafc.^ mi se ini, traiti ne
vodei rauna njihovim godinama, nego da li se strogo
dre tog naela i da li ni pod sugestijom ni pred silom
ne odustaju od njega, i ne zaboravljaju s^cje naelo da
moraju raditi ono to je za dravu najMlie.
Kako to misli da ne odustaj >d njega"?
Rei u ti. Meni se ini da na jedno ubeenje
naputa, bilo s naim pristankom bilo bez naeg pristan
ka: s naim pristankom onda kad saznamo da je to ube
enje pogreno, a bez naeg pristanka u svakom onom
413 sluaju kada je ono istinito.
Razumem ree on naputanje jednog ubeenja s naim pristankom, ali tome kako se to deava
protivno naem pristanku, morae me jo pouiti.
Kako? Zar i ti ne smatra rekoh da se
ljudi liavaju onog to je dobro samo bez sopstvenog pri
stanka, dok rado gube ono to je ravo? Osim ako, po
tvome, -ne bi bilo ravo gireiti u onome to je istina, i u
tome da je' istina neto dobro? Ili moda misli da ube
enje onome to jeste da jeste nije istinito?
Pravo govori odgovori on i ja mislim da
se istinitog ubeenja liavamo samo protiv svoje volje.
b
I to samo kad smo rtve prevare ili opsene ili
nasilja?
Ovo opet ne razumem ree on.
ini mi se da govorim sveano kao tragiari
rekoh. Prevarenim nazivam one koji su dopustili da budu
razuvereni i one koji zaboravljaju, poto su i ne primeujui to lieni svog ubeenja, u prvom sluaju govorom,
a u drugom vremenom. Razume li sada?
97
414
98
Da.
Prisiljenim nazivam one koje su bol i patnja naterali da promene svoje ubeenje.
I to sam razumeo i odobravam to to si rekao,
I ti bi, kako mi se ini, rekao da su rtve opsene
oni koji su svoje ubeenje promenili, bilo zato to ih je
neko uivanje zaaralo, bilo zbog oseanja straha zato
to im je stavljena u izgled neka opasnost.
Doista ree on svaki prevareni izgleda nam
kao da je opsenut.
XX. Tako dakle, kao to sam ranije govorio, mo
ramo traiti one koji su najbolji uvari svog uverenja, i
to onog da treba stvarati i misliti samo ono to je naj
bolje za dravu. Treba ih, dakle, posmatrati jo od nji
hovog najranijeg detinjstva i proveravati ih, dajui im
zadatke u kojima se spomenuto uverenje najlake moe
zaboraviti i u kojima se isto tako lako moe biti prevaren;
treba odabrati onog koji nikad ne zaboravlja to uverenje
i koji se teko moe prevariti, a ostale odbaciti. Hoemo
li tako postupati?
Da.
Treba ih, s druge strane, izlagati naporima, i
patnjama i borbenim takmienjima, pa ih pri svemu
tome posmatrati.
U pravu si ree on.
Ali, preostao je rekoh onaj trei sluaj
koji se odnosi na opsenu. Trebalo bi i za proveravanje
toga ustanoviti neko ponaanje koje e biti pogodno za
posmatranje, kao to se plaljivost drebadi isprobava
bukom i vikom; trebalo bi, dakle, da mladie isprobamo
u njihovoj moguoj straljivosti i otpornosti prema
seni koja dolazi od uivanja, i to da uinimo mnogo bolje
nego to se zlato isprobava u vatri. Tako bismo otkrili
koji od njih u svim takvim situacijama ostaje otporan
prema opseni i dobro se dri, pokazujui u svemu da je
dobar uvar samog sebe i muzike u kojoj smo ga pou
avali, pokazujui, nadalje, u svim takvim okolnostima
da je ovladao dobrim ritmom i sopstvenom usklaenou kao osobinama koje e ga kvalifikovati da bude
najkorisniji i za sebe i za dravu. Najzad, onaj koji bi
redom, kao dete, kao mladi i kao zreo ovek, uspeno
proao kroz sva takva ispitivanja i koji bi iz svih isku
enja iziao besprekoran, bio bi dostojan da bude onaj
koji je prvi u dravi i meu uvarima. Takvom treba dati
415
100
la.
416
stavili tabor i prineli odreenu rtvu, neka pripreme mesta za spavanje. Je li tako?
Tako je.
I to takva mesta, je li, koja ih mogu uvati i od
zime i od vruine?
Da, jer mi se ini da govori kuama.
Svakako rekoh ali kuama koje dolikuju
vojnicima, a ne trgovcima.
A kakvu, opet, razliku misli da treba tu praviti?
upita on.
Pokuau da ti objasnim rekoh. Nita nije
sramnije ni stidnije za pastira nego ako svoje pse, uvare
stada, odgaji tako da oni iz obesti, ili gladi, ili rave na
vike sami pokuavaju da napadnu stado, da su, dakle,
vie vuci nego psi.
Razume se da je to strano.
Zar onda ne treba svim moguim nainima spre
avati da isto to uine i nai uvari sa graanima, kad
su oni jai od njih, t a k o da onda vie lie na svirepe ti
rane nego na dobronamerne prijatelje.
To moramo spreiti ree Glaukon.
I zar dobro vaspitanje nije najbolja predohrana
za to?
A oni e biti zaista dobro vaspitani.
Ali mi to jo uvek ne smemo tvrditi, dragi Glaukone rekoh nego moemo rei samo to da oni mo
raju imati pravo vaspitanje, ma u emu se ono sastojalo,
ako treba da imaju onu najvaniju osobinu: da budu
blagi meu sobom i prema potinjenima.
Pored takvog odgoja, rei e razuman ovek, i
njihovi stanovi i sve ostalo njihovo imanje mora biti tako
udeeno da ne odvraa uvare od elje da budu mnogo
bolji od svih ostalih, a jo manje da ih izaziva da uine
zlo ostalim graanima.
Zaista e t a k o rei svaki razuman ovek.
Pa ako treba da budu takvi, onda pogledaj nije
li potrebno da ive i stanuju otprilike ovako: pre svega,
da nijedan od njih nema nikakvo imanje, ako to nije
preko potrebno. Zatim, da nijedan nema takvu kuu ili
ostavu da u nju ne bi mogao ui svako ko to eli. Sve
ono to umereni i hrabri borci, iji je zadatak da se biju
u ratu, treba da imaju, odmerie i primie od drugih gra
ana kao nagradu to se staraju njihovoj bezbednosti,
101
417
St.
KNJIGA ETVRTA
103
424
A koja je to zapovest?
Ona vaspitanju i obrazovanju. Jer, ako oni
koji imaju dobro vaspitanje postanu estiti ljudi, lako
e uvideti i sve to i jo druge stvari, koje smo mi sad
izostavili a koje se odnose na izbor ene, na brak i ra
anje dece, i inae da prema onoj poslovici, sve to treba
da bude meu prijateljima to vie zajedniko. 13
To bi, zaista, bilo najpravilnije.
Ako dravno ureenje (politeia) jednom bude
dobro utemeljena, onda e sve ii i jaati kao u krugu:
vaspitanje i obrazovanje, valjano izvoeni, formirae do
bre prirode; a ove valjane prirode e, sa svoje strane,
biti u stanju da obrazovanjem formiraju generaciju jo
bolju od prethodne, u ostalom bolju i po roenju, kao
to se dogaa i kod drugih ivih bia.
U to se moe verovati ree on.
Ukratko reeno, upravljai drave moraju dobro
paziti da se neto ne iskvari a da oni to i ne primete,
naroito moraju bdeti nad tim da se u gimnastici i mu
zici ne provuku nikakve novotarije, mimo naih pravila,
nego da ova ponajvie uvaju, obuzeti strahom da bi
pesnikove reci:
ljudi slave pesmu samo onakvu
koja im svojom novinom, kad sluaju, najvie jei.u
108
427
A ta to upita on.
U neemu je, mislim, drava koju smo opisali
mudra, jer ima dobar savet.25 Nije li tako?
Tako je.
A jo i ovo: dobar savet (euboulia) je, naravno,
znanje (episteme); jer nije nestrunost (amathia) ta koja
daje dobre savete, nego znanje.
Jasno.
A u dravi ima mnogo svakovrsnih znanja?
Kako ne bi bilo?
Ali, da li je zidarsko znanje ono koje dravu
ini mudrom i koje moe da joj daje dobre savete?
Nikako ree on jer to onda ne bi bila mudra
i dobro savetovana, nego zidarska drava!
Onda, drava nije mudra ni po onim znanjima
koja se primenjuju u pravljenju drvenog nametaja, ni
po savetima kako da se taj posao najbolje obavlja?
Sigurno ne.
A ta je sa onima koja se odnose na radove
s bronzom, ili na neka meu tim znanjima iste vrste?
Ne, nijedno od tih ree on.
Onda ni ono koje se odnosi na dobi janje plodova
iz zemlje, inae takva drava ne bi bila mudra nego zem
ljoradnika.
I ja tako mislim.
ta onda? rekoh. Ima li u dravi, koju smo
upravo zasnovali, graana sa odreenim znanjima takvim
da se na osnovu njih ne mogu davati dobri saveti ovoj
ili onoj struci koja postoji u dravi, nego takvim koja se
odnose na samu dravu kao celinu, na najbolji nain nje
ne unutranje organizacije, kao i na najbolji nain nje
nog odnoenja prema drugim dravama?
Sigurno ima takvih.
Koje je to znanje upitah ja i u kojih gra
ana emo ga nai?
To je odgovori on dravniko umenje"
(phvlakike) i nai emo ga u onih politikih voa"
20
(archousin) koje smo maloas nazvali savrenim u
varima" (teleous phylakas).
Kako e, s obzirom na takvo znanje, nazvati
dravu?
Nazvau je ree on dobro voenom"
(euboulon) i mudrom" (sophn).
113
429
114
432
118
Po tome to za razliku od hrabrosti i mudrosti koje, boravei svaka u jednom odreenom delu dr
ave tako da ovu jedna ini hrabrom a druga mudrom
umerenost se rasprostire kroz elu dravu, dovodei
u meusobni sklad sve njene lanove najnemonije i naj
monije i one koji su izmeu ovih, svejedno kako e ih
razlikovati: da li po pameti, ili po telesnoj snazi, ili po
broju, ili po bogatstvu, ili po bilo kojim drugim slinim
osobenostima. Prema tome, shodno svemu onom to smo
rekli, bilo bi najispravnije da ovu saglasnost nazovemo
umerenou, znajui da je prirodna saglasnost boljega
i gorega u tome ko treba da vlada i u dravi i u svakom
pojedincu.
Potpuno se slaem s tobom.
Dobro rekoh. Ove tri vrline su, kako iz
gleda, ve u naoj dravi. A koja je to etvrta vrsta koja
joj jo nedostaje da bi broj bio potpun? Jasno je da je
to pravinost.
Jasno je.
Sada, moj Glaukone, moramo kao lovci opkoliti
grm i paziti da nam pravinost ne utekne i ne izgubi se
u nepovrat. Ona je, oigledno, negde ovde. Gledaj i
trudi se da je vidi, ne bi li je, moda, ugledao pre mene,
pa i meni rekao.
Kad bih samo mogao ree on ali je ipak
bolje da idem za tobom i biu potpuno zadovoljan ako sa
mnom postupa kao sa ovekom koji moe videti samo
ono na ta mu se ukae.
Onda, pomolimo se bogu,32 i poi za mnom!
rekoh.
Hou to, samo me vodi.
Istina, kraj mi izgleda nepristupaan i pun senki,
taman je i neprohodan. Ali ipak treba ii.
Treba ree on.
Pogledah ispred sebe i uzviknuh:
Glaukone, uj Glaukone, izgleda da smo nali
trag i mislim da ga neemo sasvim izgubiti.
To je dobar znak ree on.
Ali rekoh uinili smo glupost.
Kakvu glupost?
33
Ve odavno nam pravinost lei pred nogama,
prijatelju, a mi je nismo videli, ve smo se ponaali
smeno kao ljudi koji ponekad trae neto to ve imaju
119
Slaem se potpuno.
Dakle, takva mnogostruka delatnost i meuc
sobno zamenjivanje funkcija tri vrste ljudskih bia naj
vea je teta za dravu pa bismo je, s najvie opravdanja,
mogli nazvati zloinstvom.
Sasvim.
Najvee zloinstvo prema sopstvenoj dravi, nije
li to, po prirodi stvari, nepravinost?
Kako ne bi bila?
XI. To je dakle nepravinost. A opet emo rei:
ako poslovni ljudi, pomonici 353 i uvari, svako u svome
rodu, ini ono to im pripada u dravi onda je to, ve
po suprotnosti, pravinost i ono to dravu ini pra
vinom,
d
Mislim da nije drukije nego ba tako.
Neemo da tome donosimo konanu odluku
rekoh ja nego ako se to stanje pokae kao pravi
nost i kod svakog pojedinog oveka, tek onda emo ga sa
pouzdanou potvrditi. ta drugo i moemo rei? Ako ne
bude tako, onda emo istraivati iz poetka. A sada emo
zavriti svoje ispitivanje kojim smo mislili da emo lake
saznati ta je pravinost za pojedinca, ako najpre poku
amo da tu osobinu posmatramo na nekoj veoj stvari,
e
a taj vei predmet inilo nam se da je drava, pa smo je
sagradili to smo bolje mogli, znajui dobro da e se pra
vinost svakako nalaziti samo u dobroj dravi. Ono to
smo tamo videli, primeniemo sad na jednog oveka, pa
ako i tu pronaemo isto bie dobro. Ali, ako se kod poje
dinca pokae neto drugo, onda emo se ponovo vratiti
la dravu, i ispitivaemo na njoj, pa kad budemo posma435 trali oboje jedno pored drugog i budemo protrljali jedno
drugo, uiniemo da pravinost zasija iz njih kao va
tra iz kremena, a kad se ona bude pojavila, onda emo je
utvrditi kod nas samih.
To e zaista biti pravi put i tako treba uraditi.
Dobro rekoh kad uporeujemo vee sa ma
njim, da li ih uporeujemo po tome to je u njima nejed
nako, ili po tome to je u njima jednako?
Po tome to je u njima jednako ree.
b
Shodno tome, izmeu pravinog oveka i pravi
ne drave nee biti nikakve razlike s obzirom na samu
formu (eidos) pravinosti kao takve, nego e, naprotiv,
oni po tome biti jednaki.
121
Jednaki ree.
Ali za dravu smo rekli da je pravina ako u
onim trima, prirodno datim vrstama ljudi, svaki pojedi
nac obavlja ono to mu pripada; umerena, meutim, i
hrabra, i mudra da postaje blagodarei drugim sposob
nostima i dranju svih tih ljudi.
To je istina ree.
Onda emo, prijatelju, valjano postupiti ako
c
onog pojedinca koji u svojoj dui ima istu strukturu i
dranje kao i drava, smatramo dostojnim onih obeleja
koja smo otkrili u dravi.
Sve to nuno sledi.
udni ovee, opet smo upali u bezvredno ispi
tivanje dui, da li ona ima ili nema onu trolanu struk
turu.
Nisam sasvim siguran, Sokrate, da je to ispiti
vanje bezvredno, jer moda je istinita ona poslovica koja
kae da je lepo ono to je teko.
Tako izgleda rekoh. I znaj dobro, Glaukone, da na ovo pitanje, kako mi se ini, neemo moi
d
odgovoriti sasvim tano ako se budemo sluili metodima
po kojima sada raspravljamo. Drugi, vei i dui put vodi
tome 36 i on, moda, vie odgovara onome to smo ve
rekli i razmatrah.
Ali zar je to poeljno? ree. Jer to se toga
tie, ja bar za sada ne traim vie.
Pa dobro rekoh neka onda i za mene to
bude dovoljno.
Ne odustaj, nego ispituj! ree on.
e
Neka bude rekoh. Da li je nuno da se saglasimo u tome da u svakome od nas doista postoji takva
struktura i takve karakterne osobine (ethe) kakve ima
drava? Jer, u dravu one nisu dole od nekog drugog.
Doista, bilo bi smeno zamisliti da estina (thvmoeides)
u dravama ne potie od pojedinaca koji je poseduju i
koji sainjavaju narode kao to su Traani i Skiti, i uopte sve narode sa severa. Ili, sklonost ka sticanju znanja
436 (philomathes), ponajvie se susree u naim krajevima;
Ili, sklonost ka sticanju novca (philochrematon) za koju
niko ne bi rekao da se najmanje nalazi u Feniana i Egip
ana.
122
I to je tano ree.
Eto,, to je rekoh ono to nije bilo teko
razumeti.
Doista, nije.
Ali, sada je na redu ono to je teko: da li u
svemu to inimo odluuje jedna od tih (karakternih
osobina); ili, budui da ih ima tri, svaka od njih gospo
dari u odgovarajuoj vrsti delanja; na primer, pomou
jedne uimo, pomou druge se estimo, a opet pomou
tree se odnosimo prema hrani, rasplodnim uivanjima i
svemu to je tome srodno. IH, moda naa dua kao celina sudeluje u svim tim posebnim tenjama? Eto, to
e biti teko razmrsiti i valjano prikazati.
I ja tako mislim ree.
Pokuajmo da na ovaj nain utvrdimo da li su
te karakterne osobine meusobno jednake ili razliite!
Kako?
Znamo da jedan isti predmet ne moe u isto
vre
me, i u istom odnosu i da trpi i da radi suprotno. 37 Ako
je isto tako i kod duevnih sposobnosti, onda emo znati
da nije uvek re jednoj te istoj od njih, nego vie
njih.
Dobro.
Pazi ta u sad da kaem!
Govori ree on.
Da li je mogue da jedan isti predmet i stoji i
kree se u isto vreme i u istom smislu?
Nikako.
Treba da se u tome jo bolje sloimo da se ne
bismo raspravljali posle kad poemo dalje. Kad bi za oveka koji stoji, a pokree ruke i glavu neko rekao da on
u isto vreme i miruje i kree se, mislim da mi to ne bismo dopustili, nego bismo kazali da jedan njegov deo
miruje, a drugi se pokree. Zar nije tako?
Tako je.
Ako bi se neko i dalje alio i dosetljivo tvrdio
da i igre, ako se, zabodene u jedno mesto, okreu u kru
gu, u isto vreme i stoje i kreu se, ih ako bi navodio neke
druge predmete koji se okreu u mestu, mi to neemo
primiti, zato to tu oni delovi koji miruju i oni koji se
pokreu, nisu isti, nego emo rei da u tom sluaju jedni
delovi stoje uspravno dok se drugi okreu, i da se, radi
onih koji stoje uspravno dre i ostali i nijedan se ne naginje, a radi onih koji se pokreu, drugi delovi ine krug.
123
438
Svakako.
Pa onda, dua ednog, ukoliko je stvarno edna,
ne eli nita drugo osim da pije; za tim tei i to trai.
To je bar jasno.
Pa onda, ako ednu duu ponekad neto odvue
u suprotnom smeru, zar to ne pokazuje da u njoj u
takvom sluaju mora postojati i neto drugo to se raz
likuje od same ei kao takve, koja je, kao ivotinju, na
goni samo da pije? Jer, rekli smo da jedno isto, jednim te
istim svojim delom, istovremeno i u istom odnosu, ne bi
moglo vriti dve meusobno suprotne radnje. 43
Doista, to ne bi moglo.
Isto tako, mislim, ne bi bilo lepo rei da streleve ruke u isto vreme i odguraju i privlae luk, nego ga
jedna ruka odbija od sebe, a druga ga privlai. 44
Potpuno je tako.
Moemo li rei da mnogi edni ljudi ponekad ne
ele da piju?
Sa mnogima je tako ree on i to esto.
ta bi se, onda, moglo rei njima? zapitah.
Zar ne moemo tvrditi da je u njihovim duama i neto
to ih nagoni da piju, i neto to ih odvraa od toga i to
je jae od onoga prvog?
ini mi se da je tako ree on.
Ako se, dakle, pojavi neto to ih od toga odvraa, zar to nije posledica promiljanja? A ono to nagoni
i ono to ga tome privlai, zar ne dolazi od strasti i ma
hnitosti?
ini se da je tako.
Onda rekoh nee biti neosnovano tvrditi
da je to dvoje i razliito jedno od drugog, pa emo ono
jedno ime dua promilja nazivati razumnou; a ono
drugo, ime dua osea ljubavnu slast, glad, e i ostale
nagone nazivaemo nerazumnim i onim to je nagonsko,
onim to je praeno uivanjima i zasienjima.
Po svemu sudei, tako treba postupiti ree on.
Tako smo, dakle, odredili te dve moi u dui. 45
46
Preostaje pitanje da li je volja, odnosno ono ime odlu
ujemo, neka trea sposobnost, ili je ona istorodna s jed
nom od prve dve?
ini mi se ree on da je ona istorodna sa
onom drugom, onom kojom se udi za neim. 47
127
440
128
441
Nuno.
Onda emo, mislim, Glaukone, rei da je ovek
pravian na isti nain na koji je i drava pravina.
Sve to nuno sledi.
Ali sigurno nismo zaboravili 50 da njena pravi
nost proiziazi iz toga to svaki od ona tri roda bia oba
vlja svoj posao.
Mislim da nismo zaboravili ree on.
Moramo se, dakle, podsetiti 5 ' da je i svako od
e
nas utoliko pravian ukoliko obavlja samo svoje poslove,
i ukoliko svaka od onih sposobnosti koje su u nama
obavlja samo svoje poslove.
I toga se moramo seati, i to vrlo dobro
ree on.
Sledi, dakle, da razumnosti pripada vodstvo, i to
zato to je mudra i zato to se ona najvie brine celoj
dui. Volji pripada da se pokorava razumnosti i da joj
bude saveznik.
Svakako.
Zar nee onda, kao to smo rekli,52 meavina mu
zike i gimnastike uiniti da se izmeu ta dva svojstva po442 stigne saglasje, pojaavajui snagu prvog, hranei ga lepim govorima i saznanjima, 53 ublaavajui drugo savetujui ga, pripitomljujui ga harmonijom i ritmom.
Sasvim je tako ree on.
A ta dva svojstva due, tako vaspitana i kako
valja za svoj posao obuena i obrazovana, dovee u red
poudnost, koja doista najire zahvata duu svake jedinke
i koja je po prirodi najnezasitija u prohtevima. Nju e
oni nadzirati da bi je spreili u tome da se, kljukajui se
54
takozvanim telesnim zadovoljstvima , suvie osili i da
b
stoga prestane da ini ono to joj pripada, nastojei isto
vremeno da zarobi ona prva dva svojstva i ovlada njima,
grabei tako ono to joj po njenom rodu ne pripada i po
stavljajui time celokupan ivot sasvim naopako.
Sasvim je tako ree on.
Zar ta dva svojstva ne bi bila u svemu najbolji
uvari due i tela od spoljanjeg neprijatelja; jedno u
odluivanju, a drugo u svojoj borbenoj ulozi, ali potinjavajui se onoj koja zapoveda i usmeravajui svoju hra
brost na izvrenje njenih odluka?
130
443
Takva bi bila.
Stoga nekog pojedinca, mislim, po tome nazivamo hrabrim to njegova volja i u bolu i u zadovoljstvu
uspeva da izvri ono to joj razum nalae, pa bilo da je
to strano ili ne.
Ispravno ree rasuuje.
Mudrim pak nazivamo nekog po onom malom
delu55 koji u njemu vlada i zapoveda, i koji poseduje zna
nje tome ta je prikladno za svako od ona tri svojstva
due, kao i za celinu koja sjedinjuje ta tri svojstva.
Svakako.
ta dalje? Zar ne nazivamo umerenim ono prija
teljstvo i onu saglasnost koji postoje izmeu svih tih
svojstava, kada ono to zapoveda i ona druga dva to se
pokoravaju imaju jednako uverenje tome da je razumnost ta koja mora da zapoveda, i kada se ona dva svoj
stva koja se pokoravaju ne bune protiv toga?
Umerenost je ree on to i nita drugo, a
to vai i za dravu 56 i za svakog graanina.
Ali, ako je to tako, onda e i pravino biti onako
kako smo to vie puta govorili,57 i na isti nain.
Sudei po svemu, to je nuno.
Sta sad? Ne ini ti se rekoh da je na
prikaz pravinosti ponegde nejasan i da ova pravinost,
koju smo otkrili u nama, nije ista kao ona koja se poka
zuje u dravi?
Ne ree on bar kako ja mislim.
Ipak rekoh ja ako je u naoj dui ostalo
jo neto neuvereno, mogli bismo nae uverenje uvrstiti
dodavanjem jednostavnih primera.
Kojih to?
Na primer, ako bi trebalo da postignemo saglas
nost potenju one drave i oveka koji joj je nalik po
svojoj prirodi i po svom vaspitanju, saglasnost u tome
da li bi, po naem miljenju, takav ovek proneverio
zlato i srebro povereno mu na uvanje? ta misli, ko bi
mogao pomisliti da bi takav ovek bio u stanju da to
uini pre nego svi oni koji nisu takvi?
Tako neto doista niko ne bi pomislio ree
Glaukon.
A hoe li takvom oveku biti tui: pljakanje
hramova, obina kraa, izdajstvo usmereno prema
njegovim linim drugovima ili prema dravi?
131
e
132
Hoe.
Da li bi on mogao biti neveran prema poloenoj
zakletvi ili prema kakvim drugim sporazumima?
Kako bi to mogao?
Biti preljubnik, te ne brinuti se svojim rodi
teljima, odbijati ono to se duguje bogovima to bi
pristajalo svakom drugom pre nego takvom oveku.
Doista, svakom drugom.
Sto da ne, uzrok svemu tome bio bi taj to u
tom oveku svako njegovo svojstvo obavlja ono to mu
pripada, i to kako u odnosu prema zapovedanju, tako
i u odnosu prema pokoravanju?
To je taj uzrok, i nijedan drugi.
Najzad, trai li da pravinost bude i neto drugo
osim ove sile koja omoguuje takve ljude i drave?
Tako mi Zevsa, ne traim ree on.
XVII. Ono to smo nasluivali kao u snu sada
je potpuno ispunjeno. Rekli smo 5 8 da nas je u poetku
postavljanja temelja nae drave neki bog kao sluajno
doveo do toga da se uzdignemo do principa i lika pra
vinosti.
Svakako.
U stvari, Glaukone, to je bila samo senka pra
vinosti. A ona nam je omoguila da uvidimo kao isprav
no to da onaj ko je po prirodi obuar, treba da pravi
samo obuu i da se ne bavi niim drugim, zidar da zida,
i tako dalje.
Tako izgleda.
Istina je ini se da je pravinost neto na
lik na to, ali ne po spoljanjoj nego po unutranjoj
59
praksi . Ta unutranja praksa, uistinu, odnosi se na nas
same i na svojstva koja nam pripadaju. Re je tome
da se ne dopusti nijednom od ona tri svojstva due da
dela na nain drugog, nego samo po sebi samom, niti
njihovo mnogostruko delanje u odnosu na druge stvari.
Naprotiv, potrebno je kako valja svako postaviti gde mu
je mesto kao to ini onaj ko je gospodar svoje kue i
samog sebe. Tako se postie urednost i prijateljstvo sa
samim sobom, kao i usklaenost onih triju svojstava,
sasvim onako kako se to postie u muzikom saglaavanju trostrukog: onog najvieg, onog najnieg i onog
60
srednjeg, ne raunajui na ono drugo to se izmeu
ovih moe umetnuti. Tako e sve to, na taj nain pove
zano, omoguiti da u svemu iz mnotva nastaje jedno,
Zato?
Zato to zdrave radnje proizvode zdravlje, bo
lesne pak proizvode bolest.
Da.
Pa onda valjda i pravini postupci proizvode
d
pravinost, a nepravini nepravinost?
Nuno.
S druge strane, vriti zdrave radnje znai dovo
diti telesne elemente u takav prirodni meusobni odnos
da jedni vladaju, a drugi se pokoravaju; bolest se pak
stvara tako to se protivno prirodi od onog to vlada
uini da se pokorava, i obratno.
Zaista je tako.
Zato onda rekoh izvrenje pravde ne bi
bilo uspostavljanje takvog prirodnog reda u dui prema
kojem se zna ko vlada a ko se pokorava; i zato injenje
nepravde ne bi bilo uspostavljanje onog odnosa izmeu
nadreivanja i podreivanja koji je protivan prirodi?
Tano ree on.
Prema tome, stvarati pravinost znai: dovesti
delove due u njihov prirodan poloaj i uskladiti odnos
izmeu vladajuih i potinjenih delova; a stvarati nepra
vinost: uiniti da delovi due vladaju protiv prirode i
da doputaju da jedan nad drugima gospodari.
Tako je.
Dakle, vrlina je, kako se ini, za duu neto kao
e
zdravlje, lepota i snaga; porok (kakia) je pak za duu
neto kao bolest, runoa i slabost.
Tako je.
Zar onda lepa nastojanja ne vode stieamju vrline,
a runa poroku? Nuno.
XIX. Preostaje nam jo, kako se ini, da ispita445 mo da li je korisno pravedno raditi, teiti za lepim i biti
pravian, pa bilo da je skriveno ili ne da je neko takav;
ih je korisno initi nepravdu i biti nepravedan, ako se to
ne kanjava i ako kazna ne ini da neko postane bolji no
to je bio.
Ali, Sokrate, meni se ini ree on da ovo
ispitivanje ve postaje smeno. Jer, ako je zdravlje, koje
je priroda tela, potpuno upropaeno, tada se ini kao da
se nema od ega iveti, makar se imala sva jela i pia,
134 sva bogatstva i sva vlast; no, ako je dua, kao priroda
te
135
St.
449a
d
136
KNJIGA PETA
I. Ovakvu dravu, ovakav ustav i ovakva oveka
zovem dobrim i pravinim; ako je ova i po dravnim
ureenjima i po ureenjima due prava, onda ostale sma
tram ravim i pogrenim, i one spadaju u one etiri vrste
nevaljaltine.
Koje su te vrste?
Hteo sam da preeni redom sve vrste drave1
onako kako mi se inilo da su se jedna iz druge razvijale,
ali Polemarh on je sedeo malo dalje od Adeimanta
isprui ruku, uhvati njegov ogrta gore kod ramena, sae
se malo, privue ga k sebi i ree mu neto od ega
smo mi uli samo ove reci: Hoemo li ostati, ili kako
da uinimo?"
Nipoto, ree Adeimant, sada ve glasno.
A ja rekoh:
Sta to nipoto neete da ostavite?
Tebe ree on.
Jo jednom rekoh:
Zato neete?
ini nam se ree da kradom ostavlja po
strani ceo jedan deo rasprave, i to ne tako nevaan deo,
samo da ga ne bi raspravljao, i misli da nismo primetili
da si ranije 2 uzgredno rekao ono enama i deci, te kako
je svakome jasno da e meu prijateljima to biti zajed
niko.
A zar to, Adeimante, nije ispravno? rekoh.
Jeste ree on. Ali to to je ispravno zahteva,
kao i sve drugo, da se raspravi. Koji je to vid zajednitva, jer ih moe biti mnogo? Reci nam, dakle, na koji si
vid zajednitva mislio. Mi ve dugo oekujemo da e
I ja rekoh:
0, najdrai prijatelju, da li to govori to eli
da me time ohrabri?
Da ree on.
Ali ti ini upravo suprotno rekoh ja. Kad
bih ja samo bio siguran da znam ta hou da kaem bila
bi tvoja uteha lepa. Nije opasno, i ak uliva hrabrost, znae
laki govoriti istinu najveim i lepim stvarima meu
razumnim i dragim ljudima, ali upustiti se u raspravljanje
sumnjajui i lutajui ovako kao to ja radim, to je i stra
no i nepouzdano, ne zato to bi se time, moda, mogao
451 izazvati podsmeh to je detinjarija nego zato to bih,
pogreivi u istini, poklecnuo ne samo ja ve bih sobom
povukao i neprijatelje, a to je predmet u kojem bi naj
manje smelo da se grei. Ali ja se klanjam Adrasteji,3
Glaukone, za ovo to elim da kaem. Mislim da je manje
zloinstvo nehotice ubiti oveka nego ga varati kad je
u pitanju lepota, dobro i pravinost zakona. Bolje je,
dakle, izloiti se ovoj opasnosti kad su u pitanju nepri
jatelji, nego pred prijateljima, i zato mi ti ne pruaj lepu
b
utehu.
Glaukon se nasrne ja i ree:
Ako nas tvoja rasprava, Sokrate, pogreno
uputi, oslobodiemo te od ubistva i rei emo da si ist
i da nisi varalica. Zato govori bez brige!
Dabogme, i po zakonu je onaj ko je osloboen
ist, pa ako je tako tamo, onda neka bude i ovde rekoh.
Onda samo govori ree on.
Moramo, dakle, ponovo govoriti onome to
c
bismo ranije morah raspraviti jedno za drugim. Ali moda
bi bilo dobro i ovako: kad smo u potpunosti zavrili
dramu mueva, da dovrimo i dramu ena/ naroito kad
me ti na to poziva.
III. Za ljude, naime, iji su priroda i odgoj ona
kvi kao to smo rekli, nema, po mome miljenju, nikakve
druge prave mogunosti da imaju ene i decu, nego da
5
idu onim putem koji smo u samom poetku odredili.
A mi smo predvideli da takve ljude postavimo kao uvare
stada.
Da.
d
Onda emo pri tome i ostati, pa emo sa tim
uskladiti i njihovo roenje i prvo vaspitanje i videti da li
je tako pravilno ili nije.
13S
- -
Razume se.
Kako da onda ne greite i sami sebi ne protivreite kad tvrdite da ljudi i ene moraju da obavljaju
iste poslove, a, meutim, imaju sasvim razliite prirode?"
Ima li neto ime e se odbraniti od ovoga?
Tako iznenada nije to sasvim lako. Ali u te mo
liti i molim te da iznese i nae protivrazloge koji se mogu
izneti.
To je ono, Glaukone, to sam ve odavno sa
d
strahom predviao i stoga nisam hteo dirati u zakone
braku, raanju dece i vaspitanju njihovu.
Zevsa mi, ovo izgleda da nije lako.
Nije rekoh. Ali ipak i onaj ko je pao u
maleni ribnjak i onaj ko je usred najveeg mora podjed
nako plivaju.
Razume se.
Tako moramo plivati i mi, i moramo se starati
da se spasemo ovoga pitanja, bilo da se nadamo nekom
delfinu koji e nas uzeti na lea,v ili da oekujemo neko
drugo udotvorno spasenje.
e
Tako se ini.
Hajde, dakle, da vidimo hoemo li nai izlaz
rekoh. Sloili smo se, dakle, u tome da razliite prirode
treba da obavljaju razliite poslove i da su prirode ene
i oveka razliite. A sada tvrdimo da razliite prirode treba
da imaju iste dunosti. Je li to optuba naih protivnika?
Jeste.
454
Kako je sjajna mo vetine protivreenja,' 0 Glau
kone rekoh ja.
A zato?
Zato to, ini mi se, mnogi i nehotice u nju upa
daju verujui da se ne prepiru, nego da se bave dijalekti
kom, a u stvari oni ne mogu da ono to je reeno razloe
po vrstama i da ispitaju, nego progone i hvataju sagovornika u protivrenosti samo po praznoj reci, te se sva
aju, umesto da jedan drugom govore to treba."
A da li se to u naem sluaju odnosi i na nas?
b
Svakako rekoh ini se da smo i mi protiv
svoje volje upali u protivrenost.
Kako to?
Mi se vrsto i ratoborno drimo toga da razliite
prirode ne smeju imati iste poslove, ali nikako nismo
ispitali za kakav smo pojam tada vezali razliitu i istu
141
456
d
144
Ja tako mislim.
Osim toga, jedna e voleti mudrost, a druga
nee,'2 jedna e biti strasna, a druga bez strasti?
I to se deava.
Moe li, prema tome, jedna ena biti pozvana da
obavlja posao uvara, a da druga to ne bude? Zar nismo
i meu mukarcima odabrali samo one koji su po svojoj
prirodi bili sposobni za taj poziv?
Razume se.
Tako je, dakle, i kod mukarca i kod ene pri
rodna sposobnost za uvanje drave ista, bez obzira na
to to je kod jednog slabija, a kod drugog jaa.
Izgleda tako.
VI. Za takve ljude, dakle, treba odabrati i takve
ene da ive zajedno sa njima i da zajedno uvaju dravu,
jer su one sposobne, i po svojim prirodnim osobinama su
im srodne.
Da.
A zar jednakim prirodama ne moraju biti dodeljcne i jednake dunosti?
Svakako.
Pa onda, idui po krugu, opet dolazimo do onog
ranijeg i tvrdimo da nije protiv prirode ako se muziko
i gimnastiko vaspitanje dodeli i enama uvara.
Svakako da nije.
Mi, dakle, nismo kao zakon odredili nita to bi
bilo nemogue i to bi liilo na prazne elje, jer smo za
kon odredili prema prirodi. A dananje obrnuto stanje je,
kako izgleda neprirodno.
Tako izgleda.
Je li nae ispitivanje bilo upueno na to da pred
loi ono to je mogue i to je najbolje?
Jeste.
Da je to mogue, u tome smo se sloili, je li?
Da.
A da je i najbolje, u tome treba tek da se slo
imo?
Tako je.
Da bismo jednu enu osposobili za dunost u
vara, za to nam nee posluiti nikakvo drugo vaspitanje
nego ono koje i ljude osposobljava za to, poto je i kod
jednog i kod drugog ista priroda, zar ne?
Nikakvo drugo.
A kako sada misli tome?
emu?
Da li ti sam smatra nekog uvara boljim a dru
gog gorim; ili misli da su svi jednaki?
To ne.
Da li misli da su u naoj dravi koju smo sa
gradili postali bolji ljudi uvari, ako su dobili pomenuto
vaspitanje, ili obuari koji su vaspitani u obuarskoj vetini?
Smeno pita ree on.
Razumem rekoh. Ali zato? Zar oni nisu naj
bolji meu svim ostalim graanima?
Daleko najbolji.
I kako? Zar ove ene nee biti najbolje meu
svim enama?
I to daleko najbolje ree on.
A moe li za dravu da bude neto bolje nego
kad su njeni mukarci i ene to je mogue bolji?
Ne moe.
A sredstvo da se to postigne je, prema naem
tumaenju, muziko i gimnastiko vaspitanje koje do
bij aju?
Razume se.
Mi smo, znai, zakonski odredili ne samo ono
to je u dravi mogue nego i ono to je najbolje.
Tako je.
ene uvara moraju se, dakle, svui, jer e mesto odela obui vrlinu, i moraju uestvovati i u ratu i u
svim dunostima uvara, a nikakav drugi posao ne smeju
obavljati. Ali, s obzirom na nenost njihovog pola, e
nama pri tom treba dodeliti lake poslove nego mukar
cima. Onaj, pak, ko se smeje golim enama kad se tako
vebaju radi onog to je najbolje, kida nezreo plod
mudrosti" 1 3 i ne zna, ini mi se, emu se smeje i ta radi.
Vrlo se lepo kae i kazivalo se da je korisno u isto vreme
i lepo, a kodljivo je runo.
Sasvim tano.
VII. Moemo, dakle, rei da smo u razgovoru
ovome zakonu enama, i poto smo utvrdili da uvari
i uvarke treba zajedniki da obavljaju iste poslove, pre
li preko ovoga talasa. Ispitivanje je, tavie, pokazalo
da je ova odredba i mogua i korisna.
145
150
462
464
Tako je?
Da li to to sam kazao, i ono to je reeno ranije
i ovo to sad govorim ne ini ove ljude jo vie pravim
uvarima i ini da ne rue dravu time to nee za istu
stvar, nego svaki za neku drugu, rei moje", pri emu
e jedan sve to moe vui u svoju kuu kako bi sam
imao daleko vie od drugih, a drugi e, opet, vui svojoj
d
kui? I ene i decu bi imali svako za sebe i, poto bi to
bila njihova svojina, onda bi svako stvarao i svoje rado
sti i bolove. Ovo, naprotiv, ini da imaju jednu predstavu
svojini i da teei za njom imaju svi jednoduno, uko
liko je to mogue, i bolove i radosti?
Tano je.
Dalje: zar procesi i meusobne optube nee,
tako rei, nestati, poto oni nemaju nikakve svojine sem
svoga tela, dok je sve ostalo zajedniko? Stoga kod njih
ne postoji nikakav razlog za svau, dok se ljudi
e
inae svaaju oko novca, i dece i rodbine.
Oni su svakako slobodni od ovoga.
Kod njih nee biti ni procesa zbog nasilja ili
uvreda. Poto smo uveli prinudno negovanje tela, rei
emo da je sasvim pravilno i u redu da jedan vrnjak
pomae svome drugu.
I s pravom.
465
Ovaj se zakon pokazuje kao dobar i u ovome:
ako se neko naljuti na drugoga, taj e na njemu iskaliti
svoj gnev i nee ii dalje, u vee svae.
Razume se.
Stariji e imati za dunost da upravljaju svima
mlaima i da ih kanjavaju.
Tano.
A prirodno je da mlai nee pokuavati da zlo
stavlja, ili ak tue starije, ako to vladaoci ne narede.
I mislim da mu uopte nee odrei potovanje. Dva u
vara e biti dovoljno jaka da to spree: strah i stid; stid
e ga odvratiti od toga da stavi ruku na roditelje, a strah
b
da drugi ne pomognu ganjanom, jedni kao sinovi, drugi
kao braa, a neki opet, kao oevi.
Da, zaista e biti tako.
Svuda e, dakle, ljudi iveti meu sobom u miru
radi zakona?
154
Potpuno u miru.
A ako uvari ne dou meusobno u svau, onda
se ne treba bojati da se ostali graani nee sloiti sa nji
ma ili sami meu sobom.
Nikako.
Mislim se da li da uopte pomenern najneznatnija zla od kojih bi bili osloboeni, jer su ona nepristojc
na: laskanje siromanih ljudi bogatima; dalje, brige i te
gobe koje se javljaju u vezi sa odgojem dece i trokovima
koje prouzrokuju najpotrebniji robovi u kui. Pri tom
se oni ili zaduuju, ili poriu da su duni i novac koji su
na bilo koji nain nabavili stavljaju na raspolaganje e
nama i robovima, 27 a koliko i ta pri tome trpe, moj dragi,
jasno je da nije pristojno niti zasluuje da se tome
govori.
d
Jasno je ree on ak i za slepca.
XIII. Oni e, dakle, biti slobodni od svega toga
i ivee ivotom blaenijim nego to je ivot pobednika
u Olimpiji.
Kako to?
Jer se oni smatraju srenima samo radi jednog
delia onoga zbog ega su nai uvari sreni. Pobeda u
vara je vea i njihovo izdravanje od strane drave je
potpunije. Svojom pobedom postiu oni blagostanje ele
drave, a izdravanje i sve drugo to ivot zahteva dobijaju i oni i njihova deca, i drava im deli poasne poklone
e
dok su ivi, a dostojnu pratnju kad umru.
To su zaista lepi darovi.
Sea li se jo da nam je u ranijem razgovoru
neko prebacio 28 kako mi ne pravimo uvare srenima, jer
466 su u mogunosti da imaju sve, pa ipak nemaju nita? A
mi smo rekli da emo se time ponovo pozabaviti, ako slu
ajno u govoru doemo do toga, a da sada samo elimo
da napravimo uvare uvarima i dravu takvom da bude
to je mogue vie srena, a neemo da se obaziremo sa
mo na jedan stale u njoj i da njega nainimo srenim?
Seam se.
A sada? Ako nam ivot pomonika 29 izgleda mno
go lepi i bolji nego ivot pobedilaca u Olimpiji, onda se
b
on ne moe uporediti sa ivotom obuara, ili drugih ne
kih zanatlija ili zemljoradnika.
Mislim da ne moe.
Sada, dakle, moemo rei ono to sam jo onda
kazao: ako uvar trai sreu u tome to e prestati da
155
cl
468
e
158
Reci, ta?
Zar neemo onoga ko napusti ubojni red, ili baci
oruje, ili iz straljivosti uini neto slino staviti meu
zanatlije i zemljoradnike?
Dabogme.
A onoga ko iv dospe neprijatelju u ruke, treba
pobednicima ostaviti kao poklon da rade sa zarobljeni
kom ta ele?
Razume se.
A da li misli da e onoga ko se odlikovao i ste
kao slavu svi deaci i mladii koji su poli u rat odmah
morati redom da ovenaju ili ne?
Mislim da hoe.
I da mu, osim toga, svako mora stegnuti de
snicu?
I to.
Ali ovo sad, mislim, da ti se nee vie dopasti
rekoh.
ta to?
Da on poljubi svakog i da od svakog primi po
ljubac!
To mi se ba najvie dopada ree on. I ja
uz taj zakon dodajem jo i ovo: sve dok su na tom rat
nom pohodu, ne srne se niko koga on eli da ljubi odupreti, tako da postane jo hrabriji i pobere ratnu nagradu
ako ima neke sklonosti prema mukarcu ili devojci.
Lepo rekoh. Mi smo ve rekli 34 da je za
vrlog mladia pripremljeno vie brakova nego za druge,
i da na njega izbor mora pasti ee nego na druge, kako
bi ovakav ovek imao to vie potomstva.
Da, to smo ve rekli.
XV. I po Homeru je pravino nagraivati dobre
mladie na ovaj nain. Jer i Homer veli: kad se Ajant
istakao u ratu, bio je nagraen velikim komadom me
35
sa", jer je to primerna ast za mladog i hrabrog junaka,
a ne donosi samo poast, ve ini i snanijim.
Tako je ree on.
U tome emo posluati Homera rekoh. I
mi emo za svoje hrabre junake, ukoliko su se oni takvi
pokazali, prinositi rtve i u svim takvim prilikama pro
slavljati i himnama i svim onim to smo sad pomenuli,
a pored toga jo poasnim mestom" i mesom i punim
aama", 36 kako bismo hrabre mukarce i ene u isto
vreme i proslavili i osnaili.
471
473
kao i ona? Ili emo se zadovoljiti time da se on pravinosti to vie priblii i da u njoj uestvuje vie nego
drugi?
Zadovoljiemo se ovim drugim ree on.
Uzor (paradeigma) je dakle bio cilj kojem smo
teili kad smo istraivali ta je pravinost sama po sebi,
i ispitivali kakav bi bio karakter savreno pravinog oveka kad bi takav mogao postojati, te s druge strane ta
je nepravinost i ta je ovek koji bi u najveoj meri bio
nepravian. Upravljajui na pogled na to, hteli smo da
vidimo kako nam se oni pokazuju u odnosu prema srei
i onome to je ovoj suprotno, te da bismo i mi sami bili
tako prisiljeni da se saglasimo oko toga da e i svako od
nas ko je njima slian imati i sudbu slinu njihovoj. U
svemu tome, nije nam bila svrha dokazivanje da je tako
to mogue ostvariti.
tome ree istinu govori.
A da li misli da bi dobar slikar koji bi naslikao
uzornog oveka, najlepeg oveka, i koji bi svojoj slici dao
sve to je potrebno, a posle ne bi mogao da dokae da
takav ovek moe i da postoji, da li misli da bi on zato
bio manje dobar slikar?
Ne mislim to, Zevsa mi.
Kako? Pa zar mi nismo, kako kaemo, recima
stvorili uzor dobre drave?
Jesmo.
Pa zar misli da smo govorili manje dobro zato
to, moda, neemo moi dokazati da se drava kakvu
smo opisali zaista moe osnovati?
Nikako.
Evo, to je istina tome rekoh. A ako je
potrebno da ti uinim i tu uslugu i da pokaem na koji
nain i gde bi ona najpre bila mogua, onda se opet mo
ra sa mnom sloiti u istoj stvari.
U kojoj?
Moe li se neto ostvariti upravo onako kako se
kae, ili je u prirodi da je delo dalje od istine nego to je
to re, pa makar nekom to i ne izgledalo tako? Da li se
slae da je tako ili ne?
Slaem se.
Nemoj me onda prisiljavati da dokazujem kako
se ono to smo recima preli mora i u istini u potpunosti
ostvariti, nego ako smo uspeli da ostvarimo dravu naj163
475
165
c
166
fima.
On je sasvim budan.
Hoemo li onda biti u pravu ako duhovno stanje
jednoga nazovemo saznajuim (gignoskontos) i sazna
njem (gnome), duhovno stanje onog drugog pomiljajuim (doxadzontos) i mnenjem (doxa)?
Razume se.
A kad bi se ovaj na nas ljutio zato to kaemo
da samo pomilja, a ne saznaje, i kad bi poricao da go
vorimo istinu, moemo li nai neki nain da ga umirimo
e
i da ga nekako ubedimo, ne govorei mu otvoreno da nje
gov duh nije zdrav?
To bismo morali pokuati ree on.
Razmisli, dakle, ta bismo mu rekli. ta misli,
kako bi bilo da ga na ovaj nain ispitamo: da mu kaemo
kako mu neemo zavideti ako neto zna, ali da bismo ra
do videli da li zaista zna. Neka nam kae ovo: da li onaj
ko saznaje, saznaje neto, ili ne saznaje nita? A sada,
odgovori ti mesto njega!
Odgovoriu ree Glaukon da on neto sa
znaje.
Neto to jeste ili neto to nije?
477
Neto to postoji. Jer kako bi se moglo saznati
ono to nije?
Nije potrebno da to sa vie strana ispitujemo,
jer smo dovoljno ubeeni da je potpuno bie (to pantelos on) potpuno saznatljivo (pantelos gnoston) i da nebie (me on) ni na koji nain nije saznatljivo?
Vie nego dovoljno.
Dobro. Ali ako ima neeg to istovremeno i jeste
i nije, hoe li to biti izmeu onog to apsolutno i bezuslovno jeste, i onog to ni na koji nain nije?
Izmeu.
Hoe li onda znanje (gnosis) pripadati onome to
jeste, dok e se neznanje (agnosia) nunosti odnositi
na ono to nije? A za ono to je izmeu moraemo potra
iti neto to je izmeu neznanja (agnoia) i znanja (epib
steme), ako tako neto uopte postoji?
Svakako.
A ima li neega to nazivamo mnenjem (doxa)?
Kako da ne bi bilo?
Da li je takva sposobnost (dynamis) drukija od
znanja (episteme), ili je ista?
168
478
Drukija.
Mnenje se dakle odnosi na jedno, a znanje na
drugo, svako prema svojoj sposobnosti.
Tako je.
Moemo li onda rei da se znanje prirodno od
nosi na ono to jest, da saznaje to to jest i kako jest?
Ali moda je bolje da pre no to tako postupimo, nuno
preduzmemo sledee distinkcije.
Koje?
XXI. Rei emo da moi, tj. sposobnosti, sainja
vaju rod (genos) bia pomou kojih mi inimo ono to
moemo, kao to i sve drugo prema svojim moima
ini ono to moe. Mislim, na primer, da su vid i sluh
sposobnosti, ako razume ta nameravam da kaem vr
sta bia".
Da, razumem.
Sluaj, dakle, kako ja mislim tome. Na tim
sposobnostima ne vidim ni bcju, ni oblik, ni bilo ta dru
go slino tome to mnogi predmeti imaju i na ta ja gle
dam kad hou da naem razliku izmeu nekih stvari, da
li je neto ovako ili onako. Zato kod sposobnosti gledam
samo na to za ta je ona i ta ona ini, i po tome sam
svaku od njih nazvao sposobnou. One koje su odreene
za isto i koje ine isto kaem da su iste, a one koje su
odreene za druge ciljeve i koje drugo ine, nazivam
razlinim? A ti? Kako ti radi?
Isto tako.
Vrati se opet, prijatelju, rekoh. Kae li
za znanje da je to neka sposobnost? Ili u koju vrstu ti
njega ubraja?
U tu ree on. I to kao najjau meu svima
sposobnostima.
A hoemo li i mnenje ubrajati meu sposobnosti,
ili u neku drugu vrstu?
Nikako u sposobnosti ree on jer mnenje
nije nita drugo nego ono ime moemo da pomiljamo.
A malopre si se sloio s time da znanje i mnenje
nisu isto.
Pa kako bi razuman ovek mogao smatrati da je
nepogreivo isto ono to i nije nepogreivo?
Dobro rekoh jasno je da smo se sloili u
tome da je mnenje jedno, a znanje drugo.
Svakako.
169
170
479
Ni jedno ni drugo.
Pa zar ti onda mnenje ne izgleda kao neto to
je tamnije od znanja a svetlije od neznanja?
Sasvim tako ree.
Bie, dakle, da je mnenje negde u prostoru koji
se granii znanjem i neznanjem?
Da.
Dakle, negde izmeu ovih?
Sasvim tano.
Pa zar nismo napred ve rekli da, ako bi se ne
to pokazalo takvo da ujedno i jeste i nije, onda bi takvo
neto lealo izmeu istog bia i potpunog nebia, te mu
kao takvom ne bi odgovaralo ni znanje (episteme) ni ne
znanje (agnoia), nego ono to se nalazi izmeu neznanja
i znanja?
Ispravno.
A sada smo utvrdili da je to to se nalazi izmeu,
ono isto to smo nazvali mnenjem?
Utvrdili smo.
XXII. ini se da nam je, po svemu sudei, jo
preostalo da otkrijemo ono to uestvuje u oboma, i u
bivstvovanje (to eirtai) i u nebivstvovanju (to me einai),
ali koje, ispravno govorei, nije ni jedno ni drugo u i
stom vidu. Pa ako ga otkrijemo, s pravom emo ga ozna
iti kao ono to je odreeno da bude pomiljivo. Tako
emo svakom dati svoje: krajnostima ono to je krajnje,
a onome to izmeu njih posreduje ono to posreduje.
Hoemo li tako postupiti?
Ba tako.
Budui da je to tako pretpostavljeno, rei u neka mi govori i odgovori onaj potenjakovi 51 , koji misli
da nema lepog po sebi niti ideje lepote po sebi, koja bi
uvek ostajali ista i nepromenljiva; onaj radoznalac koji
dri do mnotva lepih stvari i koji ne moe da podnese i da
slua bilo kog ko mu govori da je lepota jedna, da je
pravda jedna, i druge takve stvari a ovo e biti moje
pitanje: Ima li, vrli ovee, meu tim mnogim lepim
stvarima i neka koja e se katkad pokazati runa? A me
u pravinim neka koja se ne bi pokazala nepravina?
A meu pobonim neka koja se ne bi pokazala nepobona?"
Ne, nego je nuno ree da se one pokazuju
i lepe i rune, a tako je i sa ostalima za koje pita.
171
172
KNJIGA ESTA
St.
484a
174
mogu, i kako bi mogli ustanoviti i ovdanje zakone lepom, pravinom i dobrom, gde god je to potrebno, a da,
u isto vreme, sauvaju i zadre one koji ve postoje?
Zevsa mi ree on takvi ljudi se ne razlikuju
mnogo od slepaca.
Hoemo li, onda, vie voleti da za uvare posta
vimo njih ili one koji onome to jeste saznaju sve, a
pri tom u iskustvu, vebi i u bilo kom delu vrline ne izo
staju iza njih.
udno bi bilo uzeti one, ako ovi ni u emu ne
izostaju iza njih, jer je ona jedna sposobnost njihova
najvea prednost. 2
485
Da li je potrebno da objasnimo i to kako je mo
gue da oni u isto vreme imaju i jedne i druge osobine.
Svakako.
Onda, kako smo ve u samom poetku ove ra
sprave rekli,3 treba najpre da shvatimo njihovu prirodu.
Ako se u ovome budemo sloili, mislim da emo se slo
iti i u tome da su oni u stanju da u isto vreme imaju obe
ove osobine i da upravo oni i niko drugi moraju biti voe
drave.
Kako to?
II. Mi smo se, dakle, sloili u tome kako je pri
rodna osobina filozofa da uvek ude za saznanjem onoga
b
to je veito i da njih ne uznemirava nastajanje i pro
padanje.
Jesmo.
Sloili smo se i u tome rekoh da oni za tim
znanjem tee u potpunosti i da svojevoljno ne proputaju
nijedan manji ili vei, vredniji ili manje vredan njegov
deo,4 kao to smo rekli da to ine slavoljubivi i zaljub
ljeni ljudi.
Tako je.
Razmisli sada, posle svega ovoga, da li oni, ako
treba da budu onakvi kao to smo rekli, pored svega toga
c
moraju da imaju jo i ovu sposobnost.
Koju?
Da ne lau i da nikako ne trpe la, nego da je
mrze, a da vole istinu.
Verovatno ree on.
Nije to samo verovatno, dragi moj, ve je i ne
minovno da svako ako po prirodi neto voli, voli i sve
ono to je srodno sa predmetom njegove ljubavi i sa onim
to mu pripada.
175
Ispravno.
A moe li da nae neto to bi sa mudrou
bilo povezano tenje nego istina?
To ne bih mogao ree on.
Moe li, meutim, ista priroda da voli i mudrost
d
i la?5
Nikako.
Prema tome, onaj ko je zaista eljan nauke, mo
ra jo od rane mladosti da tei najvie za istinom.
Svakako.
Ali mi znamo da ako su kod nekog veoma razvi
jeni prohtevi za jednim, onda su oni slabiji za drugim
stvarima, kao kad se reka odvede na drugu stranu.
Razume se.
Kod onoga, dakle, kome su elje potekle prema
nauci i za slinim stvarima, sve je, mislim, upueno
samo na duevne radosti, a telesne naslade njega ne prie
vlae ako je zaista pravi a ne samo nabeeni filozof.
Tako mora da bude.
Takav je ovek svakako umeren i ne udi za nov
cem, jer vie dolikuje nekom drugom nego njemu da tei
za onim to je u vezi sa izdacima i tenjom za novcem.
Tako je.
486
Ako eli da razlikuje filozofsku od nefilozofske
prirode onda mora paziti jo i na ovo.
Na ta?
Da ti ne ostane prikrivena poneka crta ropskog
duha. Briga za sitnicu je u najveoj suprotnosti sa duom
koja uvek tei za celinom i potpunou, i za bojim i za
ljudskim.
To je sasvim tano.
A zar misli da onaj veliki duh, onaj koji ivi u
posmatranju svih vremena i svega bia, moe verovati da
je ljudski ivot neto veliko?
Ne moe.
b
Takav ovek, dakle, nee ni smrt smatrati za ne
to strano?
Nee.
Izgleda, dakle, da plaljiva i ropska priroda ne
bi mogla imati udela u pravoj filozofiji?
Mislim da ne bi.
Hajdemo dalje! Da U bi sreen (kosmdos) ovek
koji nije ni gramljiv, ni ropskog duha, ni hvalisavac, ni
plaljivac mogao postati teak ili nepravian?
176
487
To bi bilo nemogue.
Ako, dakle, eli da ispita koja je dua filozof
ska a koja nije, morae jo od rane mladosti gledati da
li je ona pravina i blaga, ili nepodnoljiva i surova.
Svakako.
Mislim da nee ni ovo zanemariti.
ta to?
Da li ona ui lako ili teko. Ili, moda, misli da
e neko onako kako treba voleti svoj posao ako ga obav
lja s mukom i ako u njemu jedva neto malo postigne?
Ne, toga nee biti.
A ta e biti ako neko ne zapamti nita od onoga
to naui, jer je sasvim zaboravan! Zar takav ovek ne bi
bio potpuna neznalica?
Kako da ne bi bio?
Ako se, dakle, bude uvek uzalud trudio, zar ti se
ne ini da e na kraju morati doi do toga da mrzi sebe
i takav posao?
Svakako e doi do toga.
Prema tome, nikad neemo zaboravnu duu pri
znati za dovoljno filozofsku, nego emo traiti da ona ima
i dobro pamenje.
Svakako.
I doista ne bismo mogli rei da sklonost neobra
zovane (amousos) i nedostojne (ashemon) prirode vodi
neem drugom osim nesrazmeri (ametria).
Sigurno.
ta misli? Da li je istina srodna nesrazmeri ili
srazmeri (emmetria)?
Srazmeri.
Onda emo u dodatku ostalim naim zahtevima
traiti duh koji je po prirodi srazmeran (emmetros) i mio
(eiiharis), kojeg e uroena sklonost lako voditi prema
ideji svakog bia.
Sigurno.
No moda ti se ini da neka od nabrojanih oso
bina nije nuna za duu koja hoe da postigne potpuno
i savreno razumevanje bia, i da nabrojane osobine nisu
kako treba usklaene jedna s drugom?
Ne, sve su one u najveoj meri nune.
Da li je mogue nai nekog ko bi kudio takvo
poslovanje, koje ne bi mogao obavljati niko drugi osim
onog ko bi po prirodi bio obdaren dobrim pamenjem,
177
umakne. Posle toga moramo videti kako podraavaju oso491 bine filozofa drugi ljudi koji se, premda im to ne doli
kuje i premda tome nisu dorasli, guraju u njihov visoki
poziv. Oni esto gree i zbog njih je filozofija, kako si ti
pomenuo, svuda i kod svih ljudi na ravom glasu.
Kako to misli da oni propadaju?
Pokuau da ti to objasnim rekoh ako samo
budem mogao. Mislim da e se svi sloiti sa nama u tome
da je takva priroda koja ima sve uslove, koje smo sada
b
postavili, da bude potpuno filozofska, veoma retka kod
ljudi i da je nesvakodnevna. Zar ti ne misli tako?
Svakako.
A sad pogledaj kakve sve i kolike opasnosti prete
ovom malom broju ljudi.
Koje su te opasnosti?
Najudnije je to to i svaka od onih sposobno
sti koju smo kod takve jedne prirode hvalili, moe pokva
riti duu (koja tu sposobnost ima) i odvui je od filozo
fije. Tu mislim na hrabrost i samosavlaivanje ili umerenost i na ostale vrline koje smo pomenuli.
To je doista udno ree on.
c
tavie nastavih ja osim ovoga, kvare i od
vlae i sva takozvana dobra: lepota, bogatstvo, telesna
snaga, uticajna rodbina u dravi i sve to sa tim ima veze.
Ti otprilike ve zna na ta ja ciljam.
Znam ree on ali bih voleo da saznam jo
tanije to to ti kae.
Onda posmatraj stvari u celini i bie ti jasno, a
nee ti izgledati neobino ono to sam ranije tome go
vorio.
Kako to misli?
d
Mi znamo rekoh da svako seme ili zame
tak, bilo da je od biljaka ili od ivotinja, ukoliko je jae
utoliko vie zaostaje, ako nema odgovarajuu hranu, vreme i mesto. Zlo se vie suprotstavlja dobru nego onome
to vie nije dobro.
Svakako.
Mislim da je sasvim razumljivo kako najpleme
nitija priroda tee podnosi hranu koja joj ne odgovara,
nego to je to sluaj sa prostijom.
Tako je.
e
Onda emo, Adeimante, i za due rei da naj
plemenitije od njih postaju naroito rave ako prime
182 ravo vaspitanje. Ili ti moda misli da velika zloinstva
492
496
502
Ko bi to mogao tvrditi?
Kad bi taj jedan imao u rukama poslunu dr
avu, bio bi rekoh i on sam dovoljan da ispuni sve
ono to sad izgleda neverovatno.
Tako je, i sam bi bio dovoljan.
Jer kad bi on kao vladalac uveo zakone i uredio
ivot graana onako kako smo rekli, onda bi svakako i
sami graani hteli tako da rade rekoh.
Svakako.
A da li bi bilo udno i nemogue da i drugi ljudi
misle tako kao mi?
c
Mislim da ne bi.
A da bi to kad bi se obistinilo bilo najbolje, to
smo, mislim, ve dovoljno objasnili?
Zaista dovoljno.
Zakljuak, prema tome, glasi: za zakonodavstvo
je najbolje to to smo rekli, ako samo moe da se obisti
ni; ono se, dodue, teko ostvaruje, ali zato ipak nije ne
mogue.
Da, to je zakljuak.
XV. Poto smo najzad s mukom doli do toga,
moramo rei i ono ostalo: kako, pomou kojeg znanja i
kakvim zanimanjima e ljudi postati spasioci drave,36
d
i u koje doba starosti imaju da se bave ovim ili onim
predmetom?
To svakako moramo pretresti.
Nita mi rekoh nije pomoglo to sam ra
nije bio ostavio po strani teku raspravu posedovanju
ena i raanju dece i postavljanju vladalaca, jer sam
dobro znao kako je teko tome postii savrenu istinu;
e
no sada nita manje nismo prisiljeni da tome rasprav
ljamo. to se tie pitanja enama i deci, njega smo ve
503 dovrili; a vladaocima moramo raspravljati kao da smo
na poetku. Rekli smo ve, ako se sea, da se oni kad ih
i u uivanju i u patnjama stavljamo na probu, moraju
pokazati kao prijatelji drave, i da pri tom nikada, ni u
tegobama, ni u strahu ili bilo kakvom potresu ne smeju
izneveriti svoje principe. Onoga koji to ne bi mogao, tre
balo bi izdvojiti, a onoga koji bi iz svega toga iziao ist,
kao u vatri isprobano zlato, trebalo bi postaviti za vla
dara i dati mu poasti i nagrade i u ivotu i posle smrti.
Tako smo neto, otprilike, kazali kad je razgovor skrenuo
b
i izgubio se, bojei se da dodirne pitanje koje nam pred
stoji.
194
506
198
509
Svakako da jeste.
I zar onda sunce, koje, dodue, nije samo ulo
vida, nije njegov uzrok i zar se ne vidi upravo blagodarei
tome uzroku?
Tako je.
A ja sam mislio ba na sunce kad sam govorio
potomku dobra kojeg je ovo stvorilo slinim (analogon) samom sebi. Ono to je dobro u regiji misli (en to
noeto topo), naspram uma i umstvenih stvari (ta nooumena), to je u regiji vidljivog sunce, naspram vida i vid
ljivih stvari (ta horomena).
Kako to? Objasni mi malo bolje!
Ti zna da oi, kad ih ne upravi na predmete
ije su boje obasjane dnevnom svetlou, nego na one
koje su u nonom mraku, postaju neosetljive i gotovo
slepe, kao da nemaju istu mo gledanja?
Tako je.
A ako ih upravi na predmete obasjane suncem,
vide jasno i pokae se da upravo ove oi poseduju mo
gledanja.
Razume se.
Tako razmiljaj i dui. Ako se ona usmeri pre
ma predmetima koje obasjava istina i bie, onda misli,
saznaje i ini se da ima um; a ako se usmeri prema
tamnim stvarima, naime, prema onim koje postaju i ne
staju, onda i ona samo nagaa, postaje neosetljiva, raz
bacuje svoje misli tamo-amo i ini se kao da nema uma. 40
Jeste, tako izgleda.
Ideju dobroga, dakle, treba da shvati kao ne
to to predmetima koji se mogu saznati daje istinu i to
dui koja saznaje daje sposobnost saznavanja. Shvati je
kao uzrok naeg znanja i kao uzrok istine koju saznajemo
umom. Iako su i znanje i istina lepi, ipak e dobro ui
niti ako poveruje da je ideja dobra neto drugo i neto
jo lepe, nego to su sama istina i znanje. Kao to smo
onda sasvim pravilno rekli da su svetlost i ulo vida, do
due, slini suncu, ali da ipak nisu samo sunce, tako i
ovdc imamo pravo da obe te stvari, istinu i znanje, sma
tramo kao sline dobru, a ne bi bilo pravilno kad bismo
jedno ili drugo smatrali za samo dobro, jer dobro treba
ceniti iznad ovog.
Kakva je to neopisiva lepota ree on kad
prua i znanje i istinu, a ona sama ih lepotom daleko
201
podrazumevajui
da je razum ono to je izmiu mnenja
i uma. 60
Shvatio si to na najpotpuniji nain rekoh ja.
A sada prihvati i ovo: svakom od ona etiri podruja
od
govara posebno stanje u dui. Umovanje (noesis) 61 odgo
vara onom najviem podruju; razumevanje (dianoia)
odgovara onom drugom; treem vera (pistis); a onom
poslednjem
slikovito predstavljanje ili nagaanje
(eikasia). 62 Potom ih sredi prema
proporciji (ana-logon), 63
04
govorei sebi: koliko je istine u onome u emu ona ue
stvuju, isto je toliko jasnosti u njima prisutno.
Razumem ree prihvatam to i sreujem ih
onako kako si rekao.
KNJIGA SEDMA
St.
514a
c
515
206
520
522
214
Ne bi.
A da li je to moda muzika u smislu u kojem smo
njoj ranije raspravljali?
Pa muzika je, ako se sea ree on bila
samo dopuna gimnastike, 2 ' dopuna koja je imala da u
uvarima razvije disciplinu navika, te da im pomou
harmonije uini dobro usklaenim, a ne da ih snabde
znanjem. Muzika je uvarima bila zato data da, pomou
ritma, u njima razvije pravi takt (eurvthmia) i da u go
vorima postigne neto drugo ali tome srodno bilo da
su ovi (govori) nalik na mitove, bilo da su u veoj meri
istiniti. Ali u tome nije bilo niega to bi pripadalo nauci
kojoj ti sada ispituje.
Dobro me podsea rekoh. Zaista u muzici
nije bilo nieg takvog. Ali, boanski Glaukone, gde je
takva nauka? Uostalom, mi smo ubeeni da sva umenja
pripadaju poslovima nieg ranga.
Kako da ne. Ali kakva nam jo druga nauka preostaje, ako izuzmemo muziku, gimnastiku i umenja?
Pa dobro rekoh ako izvan ovih ne moemo
nai nita, uzmimo onda onu koja se u svima njima na
lazi!
A koju to?
Onu na primer kojom se zajedniki slue sva
umenja, sve razumske aktivnosti (dianoiai) i svako zna
nje (episteme) dakle onu koju su u samim poecima
svi primorani da naue.
A koju to? upita on.
Onu obinu rekoh ja onu to se odnosi na
razlikovanje jedan, dva i tri. Ukratko, mislim na brojanje
i raunanje. Zar stvari ne stoje upravo tako da se sva
umenja i svako znanje moraju time baviti?
Moraju.
Da li to vai i za ratne vetine?
Nesumnjivo.
Svakako rekoh jer, u tragedijama, Palamed je prikazan tako da Agamemnona ini veoma smenim vojskovoom. Zar nisi zapazio kako on (Palamed)
govori da je pronaao broj, pa je potom sredio vojsku u
logoru pred Trojom, prebrojio lae i sve ostalo, kao da
pre toga nisu znali da broje, niti je kako se ini
Agamemnon znao koliko je nogu imao? 22 ta misli
kakav je on onda vojskovoa mogao biti?
215
216
Ispravno.
A za vienje kaemo da veliko i malo ne vidi
kao
razdvojene stvari, nego ih brka jednu s drugom. 24 Niie
li tako?
Tako je.
Stoga je razum (noesis), radi razjanjavanja
toga, prinuen na vienje (idem) velikog i malog ne kao
pobrkane jedno s drugim, nego kao razdvojene, dakle
suprotno onome to je gore reeno ulnom vienju.
To je istina.
Pa onda nam iz toga kao prvo proizlazi pitanje
ta je zapravo to veliko i malo?
U svakom sluaju.
A jedno je rekli smo shvatljivo (noeton),
a drugo vidljivo (horaton). 2 5
d
Sasvim tano ree on.
VIII. Eto to je upravo ono to sam maloas pred
loio za predmet razgovora, naime da jedne stvari podstiu razum, a druge ne: one koje u ulo dolaze zajedno
sa svojim suprotnostima odreene su kao stvari koje podstiu razum, a one koje ne dolaze tako kao stvari koje
ne mogu da probude miljenje.
Sad ree razumem, i ini mi se da je to
tako.
ta onda? Kako ti se ini, s koje bi strane mogli
da budu broj i jedinica?
Ne mogu to da odredim ree on.
Pa prosuuj to prema onome emu je ve nae
pred bilo govora. Jer ako je vienje, ili neko drugo ulo,
u svemu sposobno da vidi jedinicu po sebi, onda jedi
nica nee voditi duu prema razumevanju sutine, te e
26
biti isto kao i u sluaju prsta kojem smo govorili . Ali
ako se s njom zajedno uvek vidi i njena suprotnost i
to tako da se ne pokazuje nita po emu bi ona bila vie
jedinica nego ono to je tome suprotno onda e odluka
nekog sudije 27 biti nuna. Dua je tada zbunjena, pa je
prinuena da istrauje i da, pokrenuvi u sebi prosui
vanje (ennoia), postavi pitanje ta li bi mogla biti jedi
nica sama po sebi. Tako bi saznanje (mathesis) jedinici
525 moglo biti meu onim saznanjima koja vode i obraaju
duu prema posmatranju (thea) onog to jeste.2B
Ali sigurno je ree on da takvo posmatranje
nije svojstveno ulnom vienju, jer jednu te istu stvar
vidimo i kao jedinicu i kao beskrajno mnotvo.
217
526
531
224
532
225
534
228
232
541
St.
543a
KNJIGA OSMA
237
238
c
547
548
242
549
550
244
551
552
246
Koje je to zlo?
To to je nekome doputeno da proda elo svoje
imanje, a drugi da ga kupovinom stekne. to posle, kad
ga je prodao, sme da ivi u dravi iako, u stvari, i nije
njen lan: on nije ni trgovac, ni zanatlija, ni konjanik ni
teko naoruani vojnik: on je, jednostavno, siromah i
beskunik.
Oligarhija je zaista prva drava u kojoj se tako
neto deava.
Sigurno je da ona to ne spreava, jer inae ne
bi jedni bili preterano bogati, a drugi potpuno siromani.
Tako je.
A sad, pazi ovo: kad je jedan takav ovek, u
vreme svoga bogatstva, radio na tome da ga potroi, je
li on tada bio vie koristan za dravu u onome emu
smo malopre govorili? Misli li da je on pripadao sloju
gospodara, dok uistinu nije dravi bio ni gospodar ni
sluga, nego traitelj svoje imovine?
Tako je ree mislim da nije bio nita dru
go do traitelj.
Hoe li da njemu kaemo ovo: kao to je ra
anje truta u sau bolest konice, tako je isto i raanje
truta u domainstvu bolest drave?
U svemu je tako, Sokrate ree on.
Ali, Adeimante, nije li bog sve krilate trutove
nainio bez aoke, dok je od ovih koji hodaju jedne na
inio bez aoke, a druge je snabdeo stranim aokama?
Oni koji su be aoke u starosti zavravaju kao prosjaci,
dok one sa aokama svi nazivaju nitkovima (kakourgoi).
Nije li tako?
iva istina ree on.
Oigledno je, dakle, da se, kad god u dravi vidi
prosjake, na tom istom mestu kriju i lopovi, i deparoi,
i oni koji skrnave hramove i majstori u svim ostalim lo
povlucima.
Tako je.
Dalje! Zar u oligarhinim dravama ne nailazi
na prosjake?
Osim upravljaa tamo su gotovo svi prosjaci.
Zar onda neemo pomisliti nastavih ja da
u njima ima i nitkova opremljenih aokom koje vlasti
paljivo i silom obuzdavaju?
247
Pomisliemo ree.
I zar onda neemo rei da ljudi tamo postaju
takvi zbog neobrazovanosti, zbog loeg vaspitanja, brige
i dravnog ureenja?
Rei emo, naravno.
To bi, dakle, bila oligarhina drava i takvi bi
bili njeni nedostaci, a verovatno ih ima i vie.
Sasvim je mogue ree on.
553
Da zavrimo rekoh i sa ureenjem te dr
ave, koju nazivaju oligarhijom i koja svoje upravljae
odreuje prema proceni imovine. A onda da razmotrimo
oveka koji odgovara ovome ureenju: da vidimo kako
on postaje i kakav je kad je ve postao.
Svakako.
VIII. Zar se timokratski ovek nee preobraziti
u oligarhinog upravo na ovaj nain?
Na koji nain?
Kad timokratski ovek ima sina, ovaj se najpre
ugleda na svog oca i ide njegovim stopama; a zatim kad
b
vidi da se ovaj iznenada spotakao dravu kao greben,
izgubio svoje blago i upropastio samog sebe, i onda, kao
vojskovoa, ili sa nekog drugog velikog poloaja doao
pred sud, bio napadan od sikofanta i osuen na smrt,
ili na izgnanstvo, ili na gubitak graanskih prava i svoje
imovine...
A tako to se deava ree on.
Kad, dakle, sve to vidi, prijatelju, kad sve pretrpi i izgubi ono to je imao, on e odmah i astoljubivost
c
i sranost glavake zbaciti sa prestola svoje due; ponien
siromatvom, on e se baciti na sticanje bogatstva, upinjae se, radei i tedei. te e tako prikupiti novac. Zar
sumnja u to da e takav ovek onda poudu i strast za
sticanjem blaga staviti na presto i, ukraavajui ih kru
nom, ogrlicama i pripasujui im sablje nainiti ih velikim
kraljem 26 u svojoj dui?
Verujem da e biti tako.
d
A razumnost i sranost stavie mislim pred
noge ovome kralju, jednu s jedne, a drugu s druge strane
i, pretvarajui ih u robove, primorae jednu da ne smera
i ne razmilja ni emu drugom, nego kako e od manje
novaca stvoriti vie, a sranost, opet, da se ne divi i a
ne ceni nita osim bogatstva, i da se ne ponosi niim dru
gim nego sticanjem blaga i samo onim to dovodi do bo
gatstva.
248
555
250
Tako je.
Ovi kasnije ne misle ni na ta drugo do na sticanje novaca a vrlini se staraju onoliko koliko i siro
masi zar ne?
Naravno.
Pa kad se ovakvi vladari i ovakvi njihovi poda
nici nau zajedno, bilo na putovanjima ili na nekim dru
gim skupovima, u sveanim izaslanstvima, u ratnim poho
dima, na zajednikoj plovidbi, ili kao drugovi-vojnici, ili
ba i u samoj opasnosti, onda e bogatai dobro znati da
cene pomo siromanih. Kad se, meutim, siromah koji
je esto mrav i suncem opaljen nae u borbi svrstan po
red bogataa odraslog u hladu i ugojenog od tueg mesa,
d
kad vidi kako ovaj stenje i kako se teko pokree, misli
li ti da siromah nee pomisliti kako su se takvi ljudi obo
gatili samo svojim nevaljalstvom, i zar misli da, kada se
posle siromasi budu nasamo sastali, nee jedan drugom
e
rei: Ovi nai ljudi nisu nizato?"
Pouzdano znam da e tako uiniti ree on.
I kao to je boieljivom telu dovoljan i najmanji
podsticaj spolja pa da oboli, i kao to se u njemu i bez
nekog spoljnjeg uticaja stvori nesklad sam po sebi, tako
e i dravi, koja je u istom takvom stanju kao to telo, biti
dovoljan i najneznatniji povod pomo jedne druge oli
garhijske drave koju je pozvao jedan deo graana, ili ne
ke demokratske drave koju je pozvao drugi deo graana
i ona e se razboleti i boriti se sama sa sobom, dok e
ponekad, i bez nekog spoljnjeg uzroka, doi do pobune
i unutranjeg razdora.
557
Tako je.
Demokratska vlada, dakle, nastaje kad siromasi
pobede, pa jedan deo protivnika pobiju a drugi proteraju,
a sa ostalima ravnomerno podele vladu i graanska pra
va, i kad se najee vlasti u njoj biraju kockom.
Takav je postanak demokratije odgovori on
pa bilo da je ona uspostavljena orujem, ili tako to
su se bogatai iz straha povukli.
XI. A kako ti ljudi ive? nastavih ja. I kab
kvo je, opet, to dravno ureenje? Jasno je da e se takav
ovek pokazati kao stvoren za demokratiju.
Jasno je.
Zar nije jasno i to da e u poetku u dravi biti
sve dozvoljeno i da e svuda vladati sloboda i mogunosti
da svako radi u njoj ta hoe?
252
Tako se kae.
A tamo gde je sve dozvoljeno, prirodno je da
svako na svoj nain podeava svoj ivot onako kako mu
se najvie svia.
Tako je.
Mislim da e u takvoj dravi biti razliitih ljudi
vie no u ma kojoj drugoj.
Naravno.
Reklo bi se nastavih ja da je ovo dravno
ureenje najlepe od svih; kao kakvo areno odelo prot
kano svakojakim cveem, tako da bi se i ovo dravno ure
enje, proarano svakakvim karakterima, priinjavalo
najlepim, a moda bi ga mnogi ocenili kao najlepe, kao
to to rade deca i ene kad posmatraju arene predmete.
Tako je.
I, sreni moj ovee, tu moe traiti dravno
ureenje koje ti je po volji.
Kako to?
Tako to, zbog slobode koja u njoj vlada, ona
sadri sve vrste dravnih ureenja, i izgleda da, ako ho
emo da osnujemo dravu, a mi to upravo inimo, treba
samo da odemo u demokratsku dravu da, kao kad ovek
ode na pijacu gde se prodaju sva mogua dravna ure
enja, tamo potraimo onaj nain koji nam se svia, i
im ga izaberemo moemo pristupiti njenom osnivanju.
ovek tu zaista ne bi bio u neprilici sa primerima.
A to to te niko ne primorava rekoh ni da
vlada u toj dravi, ak i ako si za to sposoban, ni opet
da se pokorava ako to ne eli, ni da ratuje kad drugi
ratuju, ni da, ako ne eli mir, ivi u miru kad drugi to
ine, to, opet, ako ti neki zakon brani da vlada ili su
di, ti ipak moe i da vlada i da sudi ako ti tako padne
na pamet: zar to na prvi pogled nije boansko i divno?
Moda, privremeno.
Dalje. Zar nije divna ona blagost prema osue
nicima? Zar jo nisi video kako u takvom dravnom ure
enju ljudi osueni na smrt ili izgnanstvo ipak ostaju i
kreu se meu ostalima, kao da niko za to ne mari i kao
da to niko ne vidi? I zato takav ovek hoda okolo kao
kakav junak.
Video sam mnogo takvih.
Pa onda pratanja koja takva drava ini, i ta
irokogrudost i preziranje svega onoga to smo mi, kad
253
Lepo, zaista.
Uzmimo sada po jedan primer za prve i za dru
ge da bismo videli kakve su one i da bismo oformili jedan
opti utisak.
To treba da uradimo.
elja za jelom, ukoliko je ona potrebna radi
zdravlja i dobrog telesnog stanja, ta elja za jelom i prismokom jeste svakako potrebna elja, je li?
Mislim da jeste.
elja za hlebom je oigledno potrebna iz dva
razloga: i zato to je njeno zadovoljenje korisno za nas,
i zato to je neophodno potrebna za ivot.
Tako je.
A elja za prismakanjem je neophodna zato to
u izvesnom smislu koristi: odravanju dobrog stanja tela.
Da.
Meutim, elju koja to prevazilazi, elju za jeli
ma probranijim nego to su ona koja smo pomenuli i
koja se kod mnogih jo izmalena moe primenjivanjem
kazne i vaspitanja ukloniti, kao i elju koja je tetna po
telo, a ne manje tetna za razboritost i umerenost due,
zar je neemo s pravom nazvati izlinom?
Mislim da hoemo, i to s punim pravom.
Zar onda neemo rei da su te elje rasipne, dok
su one druge tedljive zato to pomau rad?
Tako je.
Isto emo tako rei i za erotike i za sve Ostale
elje.
Da.
A jesmo li oveka koji je odan nasladama i ova
kvim eljama i kojim izline elje upravljaju nazvali trutom kome smo maloas razgovarali, a za onoga kojima
gospodare neophodne elje rekli da je tedia i oligarhian?
Tako je.
XIII. Hajde da sad kaemo kako se od oligarhinog oveka razvija demokratski! Meni se ini da to vei
nom ovako biva.
Kako?
Mladi je, kao to rekosmo, odrastao bez obrazo
vanja i, u elji za sticanjem, okusio med trutova i doao
u dodir sa sjajnim i opasnim insektima, koji mogu da mu
prue razliita uivanja svake vrste i naina, pa je tako,
560
d
256
Kako to?
Ja mislim da kad se demokratska drava edna
d
slobode nameri na prvake rave vinotoe pa izgubi
meru i preterano se opije slobodom, onda ih ona, ako
nisu sasvim popustljivi i ako joj ne prue potpunu slo
bodu, optuuje i kanjava prebacujui im da su opaki i
oligarhini.
Tako zaista i radi.
A one rekoh koji su vlastima odani pre
zire kao dragovoljne robove i nitavna bia. One uprav
ljae, meutim, koji se izjednauju s potinjenima, i potinjene koji se izjednauju s upravljaima, hvale i po
tuju i u privatnom i u javnom ivotu. Zar onda nije
e
neizbeno da se u takvoj dravi sloboda proiri na sve?
Kako da ne?
A nije li, dragi prijatelju, neizbeno da se to od
bijanje potinjavanja uvue neprimeeno u inokosna do
mainstva, pa i da uhvati korena i u domaih ivotinja.
Kako to misli?
Ovako: otac se navikne na to da bude jednak
sinu i plai se sinova, a sin se navikne na to da bude
jednak ocu, pa se ne stidi niti se plai roditelja, a sve to
zato da bi bio slobodan. Doseljenik (metoikon) se izjed
nauje sa domorocem (astos) i domorodac s doseljeni563 kom, pa ak i sa strancom (xenos) u pravom smislu te
reci.30
Tako se i deava.
Deava se to, a i druge ovakve sitnice: uitelj se
u takvoj dravi plai uenika i laska im, a uenici slabo
uvaavaju uitelje, isto kao i pedagoge.37 Uopte, mladii
se izjednauju sa starijima i bore se sa njima i recima i
delima; a starci, opet, da bi se dodvorili mladiima, po
putaju im, puni su predusretljivosti i ala i ugledaju se
b
na njih samo da ne bi izgledali neprijatni i despoti.
Tako je.
Opta sloboda, koja se u takvoj dravi stvara,
dostie svoj vrhunac, prijatelju, kad ve kupljeni robovi
i robinje nisu vie nita manje slobodni nego to su oni,
njihovi kupci. Ali sam gotovo zaboravio da kaem kolika
ravnopravnost i sloboda nastaju za ene u njihovom od
nosu prema mukarcima i u odnosu mukaraca prema
njima.
c
Znai da emo kao i Eshil rei upravo ono to
nam je na vrh jezika". 38
259
I to s pravom!
Ako se te dve vrste ljudi nastavih ja nau
ma u kojoj dravi, stvorie smutnju, kao to to u telu
ine sluz i u.43 Toga dvoga treba da se i dobar lekar i
c
dravni zakonodavac daleko klone, isto onako kao to
mudar pelar najvie nastoji da oni uopte ne postanu, a
ako se pojave, da ih to pre sa samim saem isee.
U pravu si, tako mi Zevsa!
A sada, da bismo jasnije videli ono to elimo,
uzmimo stvar ovako!
Kako?
U mislima podeliemo demokratsku dravu na
d
tri dela, od kojih je ona, zapravo, i sastavljena. Jedan od
tih obuhvata onu vrstu ljudi kojima smo govorili, i
takvih ljudi u demokratskoj dravi s obzirom na pra
vo da svako radi to hoe nema mnogo manje nego u
oligarhijskoj dravi.
Tako je.
Ali oni su u demokratiji mnogo ei nego u oli
garhiji.
Kako to?
Njih u oligarhiji ne cene i ne daju im vlast, pa
su zato neveti i slabi. U demokratiji pak oni, uz male
izuzetke, vode glavnu re; oni koji su najei, govore i
delaju, dok ostali sede blizu oko govornica, zuje i ne
trpe onoga ko drukije govori.44 I tako oni, sa malim izue
zecima, dre u svojim rukama celokupnu upravu u ta
kvom dravnom ureenju.
Sasvim je tako ree on.
Onda se iz mnotva izdvaja i jedan drugi soj
ljudi.
Koji to?
Premda se svi bave sticanjem, ipak veinom po
staju najbogatiji oni koji su po prirodi najuredniji.
Naravno.
Mislim da trutovima med tee najvie upravo od
ovih. I najlake.
Razume se, jer ko bi ga sisao od onih koji ga
imaju malo?
Mislim da se takvi bogatai nazivaju: hrana tru
tova.
Otprilike tako.
565
XVI. Narod (demos) bi sainjavao trei soj ljudi
u demokratskoj dravi, soj onih koji ive od rada svojih
261
262
569
266
e
(-)
St.
571a
d
268
KNJIGA DEVETA
I. Preostaje nam jo samo nastavih ja da
pogledamo tiranskog oveka, da vidimo kako je on na
stao od demokratskog i, kad je ve postao, kakav je i
kakva je njegova priroda, srena ili nesrena.
JesCjo nam to preostaje odgovori Adeimant.
Zna li upitah ta jo elim?
Sta?
ini mi se da nismo dovoljno raspravili po
udama 1 kakve su one i koliko ih ima. Jer ako to bude
nepotpuno, nae istraivanje e biti manje jasno.
Ali ree on zar je sada kasno da to ispu
nimo?
Nikako. Pazi ta u njima hou da vidim. Evo
ovo: meu zadovoljstvima i poudama koji nisu nuni,
ima i takvih za koje mi se ini da su nedoputeni. Svako
je u opasnosti da takve nae u sebi, te e se u jednih
ljudi uz pomo razuma, zakona i boljih pouda one
sasvim obuzdati, postati malobrojne i slabe, a u drugih
e postati mnogobrojnije i jae.
Koje su to poude upita on kojima go
vori?
_ one rekoh koje se bude u vreme sna, kada
zaspi ono drugo to je u dui razumno i pitomo i gospo
darsko, a ono to je u dui ivotinjsko i divlje, ojaano
jelom i piem, skae, odbija san, te se odaje zadovolja
vanju sopstvenih udi. Znano ti je da je ono u takvoj
prilici na sve spremno, jer je osloboeno i nesputano od
svakog stida i razumnosti. Ne ustruava se pred htenjem
da se spoji s majkom, ili sa bilo kojim drugim ovekom,
bogom ili ivotinjom; ne zazire od ubistva i nema tog
572
573
d
270
272
273
578
Tako je.
Dalje, zar nije neminovno da takva drava i ta
kav ovek budu ispunjeni strahom?
Jeste.
Misli li da e se u nekoj drugoj dravi nai vie
kuknjave, uzdisaja, tubalica i bola?
Nipoto.
Misli li da u nekom drugom oveku ima vie
takvih zala nego u tome tiraninu, mahnitom od strasti i
Erosa?
Kako bih to mogao misliti?
b
Pretpostavljam da si, donosei zakljuak kako je
ovo najjadnija od svih drava, razmislio ovome i sli
nim stvarima.
A zar to nije bilo pravilno?
Kako da ne, sasvim pravilno. A sad da se opet
vratimo na tiranskog oveka, i da vidimo ta ti za njega
kae, kad u njemu vidi ista zla?
Kaem da je mnogo nesreniji nego svi ostali
ljudi.
A to, vidi, nisi rekao tano rekoh ja.
Kako to? upita on.
Po mome miljenju, nikako nije on taj koji je
najnesreniji.
Nego ko?
Moda e ti ovaj izgledati jo jadniji od njega?
Koji to?
c
Onaj ko je sklon tiranidi, ali ne proivi ivot
obinog graanina, nego mu je nesrea dosudila da bude
tiranin.
Na osnovu ranijeg tvog govora, slutim da govo
ri istinu.
Da rekoh ja ali u takvim stvarima nije do
puteno slutiti, nego treba valjano ispitivati. U pitanju
je ono najvanije: dobro i ravo ivljenje.
Potpuno si u pravu ree Glaukon.
d
Gledaj onda da li ovo to govorim vredi. ini
mi se, naime, da nae ispitivanje treba da poe od ovih
taaka.
Od kojih?
Od onih pojedinanih, naime, od onih privatnih
276 linosti, koje su u dravama bogate, to im doputa da
278
280
582
Koje je to orue?
Pa zar nismo ve negde rekli da prosuivanje
ide putem dijaloga (dia logon) ili raz-govora?
Jesmo.
Dokazi (logoi) su ponajvie orue filozofa.31
Kako da ne?
Ako bi se, dakle, ono to se prosuuje najbolje
e
prosuivalo po bogatstvu i dobiti, 32 onda bi nuno bilo
najistinitije ono to bi ljubitelj dobiti hvalio ili kudio.
Svakako.
A kad bi se prosuivalo po slavi, pobedi i hra
brosti, onda bi najbolje bilo ono to kae astoljubiv
ovek i ljubitelj pobede?
Oigledno.
A kad se prosuuje po iskustvu, razumevanju
(phronesei) i dokazu (logo)?
Nuno je ree da najistinitije bude ono to
hvali prijatelj mudrosti (philosophos) i ljubitelj dokaza
(philologos).33
583
Prema tome, od tri vrste zadovoljstava, hoe li
najprijatnije biti ono koje pripada onom delu due kojim
saznajemo? I hoe li ivot onog meu nama kojim taj
deo due upravlja biti najprijatniji? 34
Kako i ne bi? odgovori on. Jer i kad hvali
svoj ivot, pametan ovek je u hvaljenju jak. 35
A koji e ivot i koje zadovoljstvo onaj sudija 36
staviti na drugo mesto? upitah ja.
Jasno je da e to na to mesto staviti zadovolj
stvo ratnika i astoljubivog oveka, jer mu je ono blie
nego zadovoljstvo ljubitelja dobiti.
Pa onda e, kako se ini, poslednje mesto pri
pasti ljubitelju dobiti.
Zato ne? ree on.
b
IX. Eto to bi, dakle, mogle biti dve uzastopne
odluke sudije, i pravednik bi po drugi put pobedio ne
pravednog. 37 A trei put neka to bude, na olimpijski na
in, posveeno Zevsu spasitelju i Olimpljaninu. Obrati
panju na to da, osim zadovoljstva pametnog oveka, za
dovoljstvo ostalih nije u svemu pravo niti je sasvim isto,
nego je prividno, kako sam to, ini mi se, uo od nekog
33
mudraca. A ako je tako, onda bi to za nepravednog bio
najvei i najpotpuniji poraz. 383
Mnogostruk. Ali kako ti to misli?
282
584
284
285
586
286
287
587
288
588
590
292
591
592
Razume se.
i kod poasti e paziti na isto: neke, za koje
bude mislio da e ga uiniti boljim, primae i uivati do
brovoljno, a od onih za koje bude pomislio da bi mogla
poremetiti njegovo stanje due, klonie se i u privatnom
i u javnom ivotu.
Pa, ako se toliko bude brinuo tome, on onda
nee hteti ni da se bavi javnim poslovima.
Hoe, i te kako, u svojoj dravi rekoh ali
moda nee u onoj u kojoj se rodio, osim ako ga sluajno
kakvo boansko znamenje ne dovede do toga.
Razumem. Mislim da e to hteti u dravi koju
smo sada izgradili i koja postoji samo u mislima, jer mislim da je na zemlji nigde nema.
Ali rekoh moda za onoga koji hoe da je
vidi i koji, poto ju je video, hoe prema njoj da uredi
svoju duu, njen uzor postoji na nebu. Uopte nije vano
da li ovakva drava negde stvarno postoji ili e tek u
budunosti postojati. Jer e takav ovek iveti prema njoj
i ni prema kojoj drugoj.
Tako je.
I
St.
595a
596
KNJIGA DESETA
I. I tako rekoh mislim da smo nau dravu
i u mnogim drugim pogledima zaista izgradili savreno,
a kad ovo govorim, mislim, pre svega, na pesnitvo.'
Kako to? zapita on.
Tako to, ukoliko ono podraava, mi uopte ni
smo hteli da ga primimo. Sada, poto smo pojedinano
pretresli svaku vrstu due,2 jo je, kako mi se ini, jasnije
da takvo pesnitvo uopte ne treba primiti.
Kako to govori?
Kaem to samo vama poto me vi neete tuiti
pesnicima tragedija i ostalim mimetikim pesnicima; sve
se to meni ini opasno za razum svih onih slualaca koji
nemaju u sebi protivlek u stvarnom saznanju.
Na ta misli kad tako govori? upita on.
Moram to da kaem rekoh iako me ljubav
i potovanje koje od detinjstva gajim prema Homeru
spreavaju da govorim. Izgleda, naime, da je on prvi ui
telj i voa svih ovih lepih tragiara. Ali oveka ne smemo
ceniti vie nego istinu, 3 i zato treba da kaem ono to
mislim.
Razume se.
Sluaj, dakle, ili, jo bolje, odgovaraj!
Pitaj samo!
Da li mi uopte moe rei ta je to podraava
nje? Ni ja sam ne znam odreeno ta bi ono htelo da
bude.
Pa kako bih, onda, ja to mogao znati?
To ne bi bilo nimalo udno rekoh jer su
kratkovidi ljudi esto videli neto pre nego ljudi otra
vida.
295
296
300
600
601
302
602
Da.
Da li onda valjanost (arete), lepota i ispravnost
svake vetaki napravljene stvari, svakog ivog bia i
svake radnje postoje zbog neeg drugog, a ne zbog toga
da se zadovolji svrha 23 u odnosu na koju je sve to nai
njeno ili od prirode roeno?
Tako je.
Onda e, u svakom sluaju, najiskusniji biti onaj
ko e se ovim predmetima sluiti i on e morati da objasni
tvorcu toga predmeta kako da uradi neto to e dobro
ili ravo posluiti cilju kome je predmet namenjen; tako
e svira u frulu objanjavati proizvoau frula na sa
mom instrumentu koje su od njih pogodne za sviranje
i odreivae rnu kako da ih pravi, a proizvoa e se po
koravati.
Pa da.
On e, dakle, biti znalac i on e davati svoj sud
upotrebljivim i neupotrebljivim frulama, a onaj ko mu
bude verovao pravice ih, zar ne?
Da.
Prema tome, s obzirom na ono to se proizvodi,
proizvoa e, udruen sa onim koji zna, biti primoran
da slua tog znalca i da ima puno poverenje u njegov
sud kad je re dobrim stranama i nedostacima proizvedenog predmeta. Znalac je pak onaj ko taj predmet
upotrebljava.
Dabogme.
A poctraavalac, da li e on iz upotrebe stei zna
nje onome to slika, tome da li je to ispravno i do
bro ili nije? Ili e pak tome stei ispravno mnenje,
i to po nunosti udruivanja sa onim koji to zna i koji e
mu dati uputstvo ta treba da slika?
Ni jedno ni drugo.
Prema tome, podraavalac nee nita znati niti
e ispravno misliti stvarima koje podraava, s obzirom
na njihove dobre strane ili nedostatke.
ini se da nee.
Lep li bi bio taj podraavalac u poeziji s obzirom
na znanje (sophia) onome to stavlja u svoje poeme.
Ne osobito.
Ipak, on zbog toga nee podraavati manje, iako
ni u jednoj stvari ne zna ta je kodljivo, a ta korisno.
Podraavae, kako se ini, ono to se svetini i onima koji
ne znaju nita priinjava kao lepo (dobro).
303
304
A i ta bi drugo?
Evo dakle onog u emu smo, kako se ini, po
stigli dovoljno saglasnosti: stvarima koje podraava
na mimetiar ne zna nita to bi bilo vredno pomena;
podraavanje je igra, a ne ozbiljan posao; u potpunom
smislu te reci, podraavaoci su oni koji se bave tragikim
pesnitvom, bilo da to ine u jambima ili u epovima.
Svakako, u tome smo postigli saglasnost.
V. Za ime Zevsa rekoh ja onda se ovaj
posao podraavanja odnosi na neto to je tek tree iza
istine.2" Da li je tako?
Jeste.
A ta je u osnovi ta mo koju podraavanje ima
i na koje je svojstvo oveka ta mo usmerena?
kojoj moi i svojstvu govori?
ovome: jedna i ista veliina nam ne izgleda
ista ako je posmatramo iz daljine ili izbliza.
Ne izgleda.
A isti predmeti izgledaju i krivi i pravi onima
koji ih gledaju kad su u vodi, i kad su izvan vode, izdub
ljeni jednako kao ispupeni, i to u ovom sluaju
zbog greke ula vida kojoj je uzrok boja. A sve nas to
jasno upuuje na konfuziju koja postoji u dui. Tom sla
bou nae prirode koristi se slikarstvo, koje ne odustaje
ni od jednog sredstva opsene, zatim i udotvorstvo i
mnoge druge takve majstorije.
To je istina.
25
Zar onda merenje, brojanje i vaganje nisu naj
bolja sredstva protiv toga, tako da se ne moramo uprav
ljati prema utisku veliini, broju i teini predmeta, nego
ih obraunavamo, merimo i odreujemo im teinu?
Tako je.
A taj posao obavlja razumni deo (logistikon) nae
due.
Da, to je njegov posao.
Ali, kad on pone da meri i pokazuje kako su
pojedine stvari vee ili manje nego druge, ili su, jednake,
zar mu se ne priinjava esto i ono to je tome suprotno? 2 6
Da.
Ali zar nismo rekli da je istim stvarima i u
isto vreme nemogue misliti suprotno? 2 7
S pravom smo to rekli.
603
607
609
312
317
616
617
320
618
se ponovo rodi kao ovek. Iza ove birala je Agamemnonova dua, koja, zbog patnji to ih joj je ljudski rod pri
redio, 104 zameni ljudski ivot za ivot orla. Negde u sre
dini, prema redu odreenom kockom, birala je Atalantina
dua, koja, videvi velike poasti vezane za ivot atlete,
nije ih mogla mimoii, nego ih uze. Posle ove, video je Er
c
duu Panopejevog sina Epeja kako se odluuje za prirodu
ene, veste u svom poslu. Sasvim meu poslednjima, vi
deo je duu aljivine Tersita kako ona na sebe oblai
oblik majmuna. A kocka je sluajno tako odredila da Odisejeva dua poslednja pristupi izboru, pa seajui se preanjih muka, odree se astoljublja i dugo lutae okolo
u traganju za bezbrinim ivotom obinog, i za javne po
slove nezainteresovanog graanina; i jedva ga nae kako
d
lei u nekom uglu, poto su takav ivot svi drugi zanema
rivali i bacali u stranu. Ugledavi ga, Odisej eva dua ga
radosno izabra, pa ree da bi uinila isto ak i da je prva
birala.
Na slian nain, neke od dua drugih ivotinja105
ule su u ljudske ivote, ili u ivote drugih ivotinja; ne
pravedne su se menjale u divlje, a pravedne u pitome.
I tako se sve sa svaim mealo.
Poto su sve due izabrale svoj ivot, uputie se
Lahesi pristupajui joj u istom onom redu koji je kockom
bio uspostavljen. Lahesa dodeli svakoj dui za pratioca
po jednog demona, koji e biti uvar njenog ivota i izvre
ilac njenog izbora. Za svaku duu bio je to onaj demon
koga je dua svojim izborom odabrala. Demon je najpre
odveo duu pred Klotu, pod njenu ruku i kruno obrtanje
vretena, potvrujui tako sudbinu koja joj je kockom dodeljena i koju je sama izabrala. Posle susreta sa Klotom,
demon privede duu Atropinom predenju, da bi nit sud
bine koju je Klota isprela bila uinjena nepovratnom. 106
107
621 Odatle se, bez osvrtanja, uputie Anankinom prestolu,
prooe pored njega na drugu stranu, 108 pa kad i ostali
109
prooe na tu stranu, stupie svi na Letino polje, pro
lazei kroz stranu egu i sparinu, jer to polje bese bez
drvea i svega onoga to na zemlji raste. Najzad se ulogorie du reke Amelete, iju vodu nijedna posuda ne
110
moe zadrati. Svaka je dua morala da popije po jednu
odreenu meru te vode, a one koje nisu bile zatiene
razboritou, popile su vie od jedne mere, te bi posle
svakog ispijanja sve zaboravljale. Potom zaspae i kad
b
nastupi pono, nastade grmljavina i zemljotres i, najed324
IMENSKI
REGISTAR
ABDERA je ime grada u Trakiji; prvo fenianska, zatim grka klazomenska naseobina.
AFRODITA, boginja lepote i ljupkosti, ena runog Hefesta.
AGAMEMNON, kralj Mikene, brat Menelajev, voa Grka u borbi protiv
Trojanaca. Posle desetogodinjih borbi p r e d Trojom vraa se u
svoj rodni kraj kao pobednik i tu nalazi s m r t od ene Klitemnestre kojoj je pomogao njen ljubavnik Egist. To je sadrina prvog
dela Eshilove trilogije (jedine u celini sauvane) Orestije. Njegovu
smrt je osvetio sin Orest (II i I I I deo trilogije).
AGLAION je otac Leontijev. V. Leontije.
AHAJCI su jedno grko pleme, ali Homer to ime upotrebljava za Grke
uopte.
AHIL (Achilleus) je grki junak, sin boginje Tetide i kralja Peleja, vla
dar Mirmidonaca. Uestvovao je u r a t u protiv Trojanaca. Tu se
istakao velikim junatvom i ubio Prijamovog sina Hektora, naj
poznatijeg trojanskog junaka.
AJANT (Aias), sin Telamonov, sa ostrva Salamine, s m a t r a n je posle
Ahila najveim junakom kod Troje. Posle Ahilove smrti, u borbi
za njegovo oruje, pobedio ga je lukavi Odisej. Zbog toga je Ajant
poludeo i u ludilu poklao stado ovaca mislei da su to Grci. Kad
se osvestio, ubio se svojim maem. Tragiar Sofokle (497406) je
to obradio u svojoj drami Aias. I u Homerovoj Odiseji i u X knjizi
Drave prikazuje se Ajant kako ne moe da zaboravi tu uvredu.
Homer, Ilijada, XI, 549 ss.
ALKINOJ (Alkinoos) je kralj starosedelaca ostrva Krfa Fejaka, otac
Nausikaje koja je nala Odiseja na morskoj obali i odvela ga
svome ocu. Na dvoru kralja Alkinoja Odisej je ispriao svoje
doivljaje posle trojanskog r a t a (Homer, Odiseja, X do XIII). Ovaj
deo Odiseje bio je kod starih poznat pod imenom Alkinojeve
prie".
ANAHARSID (Anacharsis) je bio m u d r i Skit kraljevskog roda. Ponekad
su ga ubrajali meu sedam mudraca. Pripisuju mu pronalazak
sidra i lonarskog toka.
ANANKA (Ananke) = Nuda, Neminovnost. Personifikacija neumitno
sti i kao takva majka Suaja (Moirai), v. pod Mojre.
ANTISTEN (Antisthenes) je osniva takozvane kinike kole koja je
dobila ime po gimnazionu Kinosargu gde je Antisten uio. Svrha
ivota je, po njemu, postizavanje vrline, a ova se sastoji u radu
i zadovoljenju malim. Bio je nepomirljivi protivnik Platonovog
uenja idejama. Platon mu je odgovorio u svome dijalogu Euti-
327
328
330
331
332
(Homer, Ilijada, IV, 218). U Ilijadi esto leci rane (IV, 193 do
218) i biva i sam ranjen (Ilijada, XI, 501). Kasnije je zajedno sa
Asklepijem oboavan na mnogim mestima, kao i u Epidauru,
uvenom mestu gde su se stari leili u h r a m u i zgradama Asklepijeona.
MARSIJA (Marsyas) je bio odlian svira u frulu. Pozvao je samog
Apolona na takmienje. Apolon ga je pobedio i za kaznu to se
usudio da se s njim takmii odrao ga. To je omiljen motiv starih
slikara.
MEGARA je napredni grad u staroj Grkoj, nedaleko od Atine i Korinta
na Istmu. Grad je u peloponeskom r a t u igrao znaajnu ulogu.
Na mestu gde ga Platon pominje misli se verovatno na bitku iz
godine 409.
MENELAJ (Menelaos) je pored Agamemnona uestvovao u trojanskom
r a t u jer mu je enu, lepu Jelenu, oteo Prijamov sin Pari (Pari).
MIDA (Midas) je bio kralj Frigije (po mitologiji). Jednom prilikom
spasao je Silena, uitelja boga Baha (Dionisa) i za nagradu dobio
je mo da sve to dodirne pretvori u zlato. Tako su se i hrana i
pie pretvarali u zlato i Mida zamoli boga da mu oduzme tu mo.
Poto se okupao u reci Paktolu, izgubio je tu mo, ali je zato reka
postala zlatonosna. Jedna od lepih Ovidijevih metamorfoza. (XI
85145).
MOIRE (Moirai) su grke boginje sudbine. Kod Hesioda su keri Zcvsove. Lahesis objavljuje prolost, Kloto sadanjost, Atropos bu
dunost.
MOMOS je personifikacija prekora, sin Noi (kod Hesioda).
MUZE (Mousai). Po Herodotu su Muze, kojih ima devet, keri Zevsa
i Mnemosine. To su boginje pesme; pesnici ih dozivaju u pomo
(Homer u Ilijadi i Odiseji na mnogim mestima; Vergilije u Enejidi). One uestvuju na gozbama koje prireuju bogovi, a Apolon
je njihov predvodnik (zato epitet Muzaget voa Muza). Kasnije
su pojedinim Muzama odredili pojedine funkcije: Klio (Kleio) je
zatitnica epske poezije, Uranija astronomije i didaktike
(astronomske) poezije, Melpomena tragedije, Talija (Thaleia)
komedije, horske lirike Terpsihora (Terpsihore), ljubavne
pesme Erato, elegije Kaliopa (Kaliope), aulodike -^ Euterpe,
igre Folihirrmija (Polyhymnia). U nauci je zatitnica istoriara
Klio, astronomije Uranija.
MUZEJ (Musaios) je ime mitskog pevaa, pored Orfeja i Tamirida. Sin
Eumolpov. Kasnije su Muzeju, kao i Orfeju, pripisivali niz kultnih
pesama. Njemu, izmeu ostalog, pripisuju i osnivanje najpozna
tijih eleusinskih misterija.
NIOBA (Niobe) je bila ki Tantalova. Imala je sedam sinova i sedam
keri. Gorda zbog toga, ona je izazvala boginju Latonu (grki
Leto), koja je imala svega dvoje dece: Apolona i Artemidu. Apolon
je pobio sve Niobine sinove, a Artemida sve keri. Majka se od
tuge pretvorila u stenu, ispod koje izvire izvor. Tu metamorfozu
je obradio Ovidije (VI 146312). Kod Homera je opis malo druk
iji. Nioba ima est sinova i est keri. Deca ostaju nesahranjena
devet dana, a desetog dana bogovi su sahranili leeve i Nioba se
tek tada setila jela.
ODISEJ (Odysseus), kralj Itake, sin Laerta i Antikleje, mu Penelopin.
Jedan od najistaknutijih grkih junaka pred Trojom, koji se ista-
333
334
335
336
337
O B J A N J E N J A
K O M E N T A R I
T E K S T A
K N J I G A PRVA (A)
1
339
15
341
17
Simonid esto peva pohvale premudrom Arhilohu", kojem pri
pisuje 18dovitljivost i lukavstvo, i uporeuje ga sa lisicom.
Aluzije na soliste i njihove kole retorike. Upor. Eutidem (289c
i dalje),
Vedar (257c i dalje; 261b; 264b; 272e i dalje), kao i dijalog Gorgija.
19
Misli se, pre svega, na Hesiodovu Teogoniju, ali i na Home
ra, i dr.
20
Ne zna se ko bi to mogao biti. Pretpostavka da je tu elegiju
spevao Kritija, malo je verovatna. Dcca Aristonova" su Platon i nje
gova braa, a citirani stih se ne odnosi na Platona, osim to se podrazumeva da i on pripada boanskom kolenu" Posejdona i Apolona. V.
tome Diogen
Laertije, I I I , 1.
21
Sokrat verovatno misli na ono to su Glaukon i Adeimant pret
hodno govorili u nastojanju da, pojaavajui Trasimahovo stanovite,
podstaknu Sokratovu kontraargumentaciju. U desetoj knjizi Drave
(612b-e) Sokrat se vraa na ovu Glaukonovu i Adeimantovu ulogu, podseajui da im je ovde nainio odreene ustupke.
22 V. napred, 369c.
23 V. n a p r e d , 370bc.
24
Hesiodovoj
Teogoniji
(126153),
Zemlja
(Geja), s p o j e n a
342
343
37
Homer, Ilijada, IV, 1104, govori pristrasnosti bogova u od
nosu p r e m a Trojancima ili Ahejcima, tome kako Zevs alje Atenu da
se umea u borbe, i tome kako Atena nareuje trojanskom j u n a k u
Pandaru
da odapne strelu na Menelaja.
38
Verovatno aluzija na svau Here, Atene i Afrodite oko zlatne
jabuke, koju je Erida (Eris) boginja razdora, borbe i svae bacila
na venanju Peleja i Tetide. Mit kae da je na toj jabuci bilo napisano
da je namenjena najlepoj" i da je Zevs uputio Heru, Afroditu i Atenu
na planinu Idu u Maloj Aziji, gde je boravio izgubljeni Prijamov sin
Pari (ili Aleksandar), koji je spor presudio u korist Afrodite. Za uzvrat,
Afrodita je udesila da se lepa Jelena, ena kralja Menelaja, u njega
zaljubi, pobegne s njim i tim inom dadne neposredni povod za poe
tak trojanskog rata. Hera i Atena su zbog Parisove presude omrzle
Ilij (Troju) i trojanskog kralja Prijama, Parisovog oca (Ilijada, XXIV,
2530). Zevs i Temida su, prema legendi, izmirili zavaene boginje, ali
zbog neega nisu nita uinili da spree trojanski rat. Svaa boginja
i Parisova presuda opisani su u izgubljenom epu Kipria, a navodi ih
sholijast
uz Homerovu Ilijadu I, 5.
39
Fragment iz izgubljene Eshilove tragedije. Verovatno je da je
taj fragment
(160) bio sastavni deo tragedije Nioba.
40
Homer, Odiseja, XVII, 485 i dalje. Prevod M. N. uri.
41
Aluzija na Menelajeve doivljaje na ostrvu Faru kojima peva
Odiseja (IV, 332569). Nevarljivi pomorski starac, besmrtnik, Protej,
Egipanin, kome je svaka dubina poznata morska" preobraava se (ibid.
456^58) u lava, potom u zmaja i vepra, pa u tekuu vodu, i najzad u
lisnato42 drvo.
U Ilijadi, (XVIII, 429 i dalje), morsko boanstvo Tetida ali se
Hefestu na Zevsa, koji je naredio da se ona, Nereida Tetida, preobrazi
u obinu enu, da se u tom obliju uda za smrtnog oveka Peleja i
s njim4 3 izrodi trojanskog junaka Ahileja.
Fragment iz n a m a poznate Eshilove tragedije.
44
Ukazivanje na povezanost vrline i znanja. Upor. tekst Drave
na str.4 5 413a passim, kao i dijalog Protagora 358c passim.
Platon pretpostavlja da istini uvek odgovara neto i da je nita
ono to odgovara lai. Stoga, ako istini odgovara znanje, negacija znanja
(neznanje) odgovara lai. La u recima je neka vrsta meavine, te joj
kao takvoj ne odgovara isto nebie (nita), a jo manje joj odgovara
neto stvarno. Prema tome, ona je samo imitacija, nestvarna slika onoga
to je u dui stvarno, a istina i um su ono to je u dui stvarno. Upor.
takoe dijalog Hipija Manji.
46
La u recima", ili verbalna la, iako nema pokrie u onome
to stvarno jeste, mora biti potrebna u ljudskom ivotu, koji je nesa
vren i kao takav je samo imitacija boanskog, venog, savrenog i
stvarnog ivota. Budui da ljudski um ne postoji u ovozemaljskom
ivotu kao isti um, nego kao um pomean sa afektima i poudama
iji je izvor u telesnosti, verbalna la dobija u takvoj njegovoj egzi
stenciji izvesno opravdanje. Osim toga, verbalna la se pokazuje po
trebnom i u odnosima jednih dua p r e m a drugima, onih koje, znaju
prema onima koje ne znaju, prosvetljenih p r e m a neprosvetljenima,
ali samo pod uslovom da slui etikoj svrsi.
47
Demonska priroda (to daimonion) je, p r e m a Platonu (v. dija
log Gozba), ono to posreduje izmeu bogova i ljudi. Istovremeno, to
je i onaj boanski glas kojem je Sokrat govorio da ga ponekad, kao
savetodavni glas, uje u sebi. Na kraju desete knjige Drave^ govori se
narodnom verovanju, prema kojem je svakoj ljudskoj dui, pri nje-
344
KNJIGA TREA ()
Odiseja (XI, 489 i dalje). Ahilejeve rei upuene Odiseju kao
odgovor na Odiscjevo oplakivanje sopstvene sudbine, koja mu spre
ava povratak u rodnu Itaku. Te reci govori Ahilejeva dua, koja je u
Hadovom carstvu samo senka nekadanjeg ivog Ahileja.
Ovaj kao i svi drugi navodi iz Homera, osim malog broja izuze
taka zbog nepoklapanja smisla Platonovog teksta prevoda, dati su
prema urievom prevodu Ilijade i Odiseje.
2
Ilijada (XX, 64). Bogovi silaze s Olimpa na trojansko bojite,
a u ast tog silaska gromovi grme na nebu i zemlja se trese. Od toga
se uplaio i sam Had, gospodar podzemnog carstva mrtvih, jer mu
se ukazala opasnost da Posejdon zemljotresom raskoli zemlju i time
pokae stan, koji u oima i smrtnog i besmrtnog roda izgleda straan.
3
Ilijada (XXIII, 103). Patroklova dua, u svemu slina ivom
Patroklu, javlja se u Ahilejevom snu, pa kad ovaj hoe da zagrli starog
druga, dua iezne pod zemlju kao da je nije ni bilo. Ahilej na to
izgovara
gore citirane reci.
4
Odiseja (X, 495). Kirka savetuje Odiseju da ode u Had i da
tamo za svoje nevolje potrai savet od vraa Tebanca Tiresije, ijoj
je dui uasna Persefona jedino ostavila mudrost i netaknut um, tako
da jedino on ima svest i razum.
5
Ilijada (XVI, 856). Scena u kojoj trojanski junak Hektor
smrtno ranjava Ahilejevog druga Patrokla. Citirani stih opisuje Hektorov samrtni ropac.
6
Ilijada (XXIII, 100). Scena bekstva Patroklove due u tre
nutku kada je Ahilej, u svom snu, pojurio Patroklu u zagrljaj. V. beleku 3.
7
Odiseja (XXIV, 69). Fragment scene u kojoj Hermija, kilenski bog, svojom palicom nareuje duama pobijenih Penelopinih prosaca da za njim pou u carstvo mrtvih. Due polete crvei kao slepi
mievi.
8
Kokit (Kdkytos) i Stiga (Styx, Stygos) su, prema verovanjima
koja su podravali pesnici, dve reke u podzemnom Hadovom carstvu.
Stiga, ili Stiks, je jo i takva reka, ili jezero, nad ijom vodom se
bogovi zaklinju da nee prekriti zadatu re. Upor. sliku carstva mrt
vih koju Platon daje u desetoj knjizi Drave (614c i dalje do kraja),
kao i onu koja je data u dijalogu Fedon (111c114c).
9
Ilijada (XXIV, 1013). Scena u kojoj se prikazuje kako Ahilej
ali za poginulim drugom Patroklom.
10
Ilijada (XVIII, 2324). Ahilejevo posipanje i mazanje lica pe
pelom u znak alosti za Patroklom.
1
346
11
Prema genealogiji, koju u boju s Ahilejem izlae trojanski ju
nak Eneja, Prijamova kraljevska loza vodi preko Laomedonta, Troja i
Erihtonija do Dardana, koji je bio Zevsov sin, i koii je udario temelje
Dardaniji, pre no to je Ilij (Troja) bila sagraena" (upor. Ilijada, XX,
215 i dalje).
12
Ilijada (XXII, 414). Saznavi za pogibiju sina mu Hektora, tro
janski kralj Prijam je, izbezumljen od alosti, hteo izii iz tvrave i
uputiti se ahejskom logoru. Trojanci mu to nisu dopustili, a on ih je
sve redom i poimence molio da ga puste.
13
To je odlomak naricanja morskog boanstva Nereide Tetide
Ahilejeve majke, koja je u morskim dubinama ula kako Ahilej jadikuje
za poginulim drugom Patroklom.
14
Zevsove reci, prema tekstu Ilijade (XXII, 168). Zevs ali za
Hektorom koga Ahilej progoni oko grada Troje. Hektor je u smrtnoj
opasnosti, a Zevs se prisea bogatih rtava koje su mu Trojanci vazda
prinosili. No ostali bogovi, pre svega Atena, nisu naklonjeni Zevsovoj
nameri da promeni odluku sudbine i da Hektoru potedi ivot.
15
Prema Ilijadi (VI, 196 i dalje), Belerofont Sizifov unuk koji
se proslavio u Likiji ubivi udovite Himeru imao je ker Laodameju, koju je Zevs obleao, te se tako rodio Zevsov sin Sarpedon. Gore
citirani stihovi su Zevsove rei upuene Heri (Ilijada, XVI, 433).
16
Ilijada (I, 599 i dalje). Posle Herine prepirke sa Zevsom, Hefest
savetuje majku Heru da vie ugaa ocu Zevsu, jer je on ne srne braniti
ako je strani otac Zevs htedne opet istui. Hera poslua savet, a Hefest
epajui, jer je bio hrom, poe toiti nektar i prinositi pehare bogovima.
Otpoe bogovska gozba, a bogove, zbog sreno zavrene prepirke Zevsa
i Here, kao i zbog nespretnog izgleda Hefestovog, obuze grohotan smeh.
V. takoe beleku 11/32.
17
Upor. tekst na str. 382c.
18
Fragment iz Odiseje (XVII, 383).
19
Diomed, jedan od osvajaa Tebe, tim recima smiruje Stenela
koji je vrhovnom zapovedniku ahejske vojske, Agamemnonu, rekao da
lae kad umanjuje Diomedovo junatvo, i kad govori tome da je
Diomedov otac Tidej bio junak vei od sina mu. V. Ilijada (IV, 412 i
passim).
20
Platonova kombinacija dva Homerova stiha iz Ilijade: prvi je
uzet iz2 1 treeg pevanja (8), a drugi iz etvrtog (431).
To su reci koje Ahilej u svai upuuje vrhovnom zapovedniku
i kralju Agamemnonu (Ilijada, I, 225).
22
Fragment Odisejeve zdravice upuene Alkinoju, kralju Feaka,
stanovnika ostrva Krfa. Upor. Odiseja (IX, 810 passim).
23
U Odiseji (XII, 342), lakoumni pripadnik Odisejeve druine,
Euriloh, tim i drugim recima nagovara druinu dok Odisej spava
dubokim snom da pokolju Helij evo (Sunevo) stado i da se tako
snabdeju hranom.
24
Fragment opirno datog opisa Zevsove ljubavne udnje za
Herom (Ilijada, XIV, 292353) i njihovog ljubavnog ina, na vrhu pla
nine Ide, zaklonjenog zlatastim oblakom od otrog pogleda Helijevog
i drugih bogova, koji odozgo vide vrh Ide.
25
Aluzija na pesmu pevanu na Alkinojevom dvoru (Odiseja, VIII,
266 i dalje) tome kako je bog r a t a Arej obljubio Hefestovu suprugu
lepu Afroditu, kako je Helij to video i javio Hefestu, i kako je ovaj
odmah iskovao nevidljivu mreu kojom je ljubavnike uhvatio in flagranti i pokazao ostalim bogovima.
347
26
348
349
neslaganje. Tamo se, naime, kae da je Hekameda (Nestorova lepa robinja) dala ranjenom Asklepijevom sinu Mahaonu napitak od pramnejskog vina. U naem tekstu Ilijade (596617, XI) doista se govori
tome da je Mahaon bio ranjen, da ga je Nestor izneo sa bojnog polja,
ali se nita ne kae tome da je on kao lek uzimao onaj Hekamedin
napitak.
55
U dijalogu Protagora (316de), Protagora kae da je sofistika
stara vetina i meu uvene stare sofiste ubraja i Herodika, uitelja
gimnastike. U prologu Fedra (227d) pominje se Herodik kao neobian
ovek, koji preduzima duga i zamorna peaenja. Ovde, u Dravi, Hero
dik se prikazuje kao lekar koji misli da se bolesti najbolje spreavaju
i lece gimnastikom, tj. vetinom koja telo snai i ini ga otpornim.
56
Fokilid je svoje moralne savete izlagao u stihovima. Stih na
koji se Platon poziva glasi, u proznom prevodu ovako: Gledaj da sebi
obezbedi ivot, vrlinu pak tek onda kad je ivot obezbeen".
57
Misli se na operaciju koju je nad ranjenim Menelajem izvrio
ahejski vojni lekar Mahaon, koji je, prema Homeru, lekarsku vetinu
nauio od oca mu Asklepija, a ovaj od kentaura Hirona (Ilijada, IV, 213
i dalje).
58
Napitak od pramnejskog vina, pomean s branom i istruganim
sirom,59 kojem se govori napred (405e).
Pindar u Treoj pitijskoj (54 i dalje); Eshil u Agamemnonu
(1022 i60 dalje); Euripid na poetku Atkeste.
Prvi deo gornjeg stava zalae se za neposredno iskustvo u sticanju lekarske vetine, za ono to se danas naziva lekarskom praksom.
Tvrdnja da budui lekari treba da propate sve bolesti i da ne budu
potpuno zdravog tela verovatno se zasniva na zapaanju da u mnogim
preleanim bolestima telo stie imunitet i teko moe oboleti od tih
istih bolesti. Ako bi telo lekara bilo potpuno zdravo, on ne bi mogao
da neguje bolesnike bez opasnosti od infekcije, koja bi u takvim slua
jevima mogla biti smrtonosna po lekara. Najzad, takav zahtev mogao
bi znaiti to da budui lekar treba na sopstvenom telu da upozna
to vei broj bolesti, kako bi na taj nain mogao ponajbolje da ovlada
svojom vetinom i da ponajbolje razume prirode bolesti svojih buduih
pacijenata. Poslednja tvrdnja telo se ne brine za telo" sugerie ideju
da bolesti, u krajnjoj liniji, proishode iz toga to dua ne obavlja svoju
upravljaku funkciju nad telom onako kako treba, pa se telo, prepu
teno samo sebi, kvari, postaje loe, ili ne dostie ono stanje koje bi
pod odgovarajuom brigom due moglo postii. Na kraju pasusa je
Platonova teza potpunom zdravlju due buduih lekara. Ova teza ima
dvostruko znaenje: (I) odnosi se na niim neokrnjeno mentalno zdrav
lje lekara i, (II) na potpuno moralno zdravlje, pri emu se i jedno i
drugo uzima kao imperativ lckarskog poziva.
61
Zahtev suprotan onome za lekarski poziv, jer bi u protivnom
izalo da su bivi kriminalci najbolje sudije. Oigledno je da Platon
vcruje da je moralna i mentalna iskvarenost i poremeenost due
mnogo opasnija bolest od bilo kakve bolesti tela, kao to, analogno
tome, misli da je iskvarenost upravljakog sloja mnogo opasnija po
dravu od iskvarenosti onih kojima se upravlja.
62
uvari moraju istovremeno biti i estoki (hrabri) i blagi (ple
meniti). Prva priroda ima svoje poreklo u sranosti", tj. u voljnim
funkcijama due. Druga je pak poreklom iz umnih funkcija due. Dru
gim recima, Platon zahteva da uvari drave sjedinjuju u svome pona
anju strasnu i umnu prirodu.
350
63
KNJIGA ETVRTA ( )
1
352
353
354
430e.
Kao lovci koji tragaju za pravinou (v. gore, 432b), Sokrat i
Glaukon treba da se pomole ili Apolonu, koji daleko svoje strele baca",
ili boginji lova Artemidi.
33
Od uvianja uzroka koji dovode do nastanka drave (369be)
i od analize i tumaenja Simonidove izreke pravinosti u prvoj knji
zi (332c).
33a
V. strane 370b i dalje, 374a-d, 394e i dalje, 395bc, 420d i dalje.
34
V. dijalog Harmid (161b i dalje), gde je re umerenosti, ali u
znaenju u kojem se ovde govori pravinosti.
35
Ovde Platon upotrebljava drugo ime za mudrost, to inae radi
i u drugim sluajevima, te se, p r e m a tome, ne dri strogo fiksirane
terminologije.
352
Ovde se pomonicima", kako se ini, stavlja u dunost ono
to je najpre (414b) bilo oznaeno kao dunost uvara" naime
vojna i ratna sluba. Naziv uvari" sada oznaava uu grupaciju, iji
su lanovi neka vrsta dravnog uma. No u petoj knjizi (463b) ta razlika
se ponovo gubi: pomonici su isto to i vladaoci, a Platon ih jo na
ziva i spasiocima" ili zatitnicima", pri emu ovi ne spaavaju i ne
tite neku drugu grupaciju, nego samu dravu kao celinu.
32
36
355
38
356
00
KNJIGA PETA ( )
To je uinjeno tek u osmoj knjizi.
2
Na strani 424a.
3
Aluzija na jedan stih (934) iz Eshilove tragedije Okovani Prometej u kojoj horovoa kae: Ko pametan je, klanja se Adrastiji"
(prevod Miloa uria). Adrasteia (ime znai: ona kojoj se ne
moe umai), prvobitno je u mitologiji potovana kao nimfa jasenovog
kulta, ili kao starica-jesen. Kasnije, to je drugo ime za boginju osvet
nicu Nemesidu. Platon misli na ovu Adrasteju-Nemesidu i u ali kae
da se Sokrat njoj klanja, verovatno da bi izbegao njenu osvetu i kaznu
ako u razmatranjima pogrei. Adrasteja se pominje i u dijalogu Fedar
(248c).
4
Aluzija na komine drame (mirne) koje je uspeno sastavljao
sirakuki pesnik Sofron (V vek pre n. e.). Te su se komedije odnosile na
zgode iz porodinog ivota, i u jednima su bile prikazivane nevolje
mueva,
a u drugima nevolje ena.
5
Za njih je odreeno da im ene i deca budu zajedniki (424a).
6
Gvmnasion (gimnazija) je posebno mesto predvieno za atlet
ska vebanja. Naziv je blizak pridevu gymnos = go, nag, oskudno odeven, jer su takva vebanja izvoena bez odee, ili u oskudnoj odei. Na
olimpijskim igrama su takmiari nosili neku vrstu produenog pojasa.
Pria se da je trka Orsip na 15. olimpijadi pri tranju izgubio taj
pojas i da je, ne obzirui se na to, nastavio da tri. Posle toga su svi
trkai u Olimpiji nastupali potpuno nagi. Od sredine petog veka pre
n. e. taj obiaj su prihvatili i takmiari u drugim olimpijskim discipli
nama. Platon u gornjem tekstu predlae da se taj obiaj uvede i za
ene, ali se pribojava da bi takvu reformu doekali s velikim podsmehom.
7
Ovo e pre biti aluzija na komediografe, ili na Aristofanovu
spremnost da se podsmeva svakoj novini, nego aluzija na Aristofanovu
komediju Skuptina ena, koju komentatori najee vezuju za ovaj
tekst
8
Upor. tekst dijaloga Fileb (48a i dalje) u kojem se podrobnije i
preciznije
govori svrsi komedije.
9
Aluzija na priu svirau i pevau Arionu sa ostrva Lezba,
kome je korintski tiranin i jedan od sedam m u d r a c a " Perijander
dopustio da otplovi na Siciliju, gde je bilo prireeno takmienje u
muzikoj vetini. Arion je, prema predanju, bio izumitelj ditiramba
(posebna vrsta poema u kojima se pevalo Dionisovim delima). Korint
ski mornari, na ijoj se lai Arion vraao sa Sicilije, hteli su da ga
opljakaju i bace u more. Arion je zatraio da otpeva svoju poslednju
pesmu i, poto mu je to bilo doputeno, skoio je u more. Ali njegova
1
358
359
360
40
361
362
KNJIGA
ESTA
()
363
364
365
366
48
55
368
ulima osetiti, ali koju ljudski logos poprima od bia i sadri je u sebi.
No ta se logika", koja je ujedno i najdublji smisao bia, njegov raz-log
i svrha, ne otkriva bez istraivakog napora i bez onoga to Platon ime
nuje rcju dialigesthai (dijalektika). Ova je re vieznana ili, bolje,
ispunjena jednim naroitim znaenjem, koje nijedna re modernih je
zika ne bi mogla preneti, kao i kad je u pitanju re filosofija. Rimljani
su obe te reci jednostavno preuzeli, ne prevodei ih, kao to su postu
pili i moderni, preuzimajui ih od Rimljana. Re dialegesthai upuuje
pre svega na dia-lego razgovaram i na dia-logos = razgovor. I jedno
i drugo je vezano za ispitivanje, postavljanje pitanja sa-govorniku i za
njegovo od-govor-anje; zatim na: raz-laganje, iz-laganje, obraz-laganje,
raz-janjavanje (umno rasvetljavanje), ob-janjavanje. Polazei od sopstvene moi umnog uvianja, sagovornik daje svoj pristanak tezi onoga
koji ispituje, ili jednostavno odgovara potvrdno i odreno na postav
ljena pitanja. Ali, dajui svoj pristanak, ili odgovarajui odreno na
postavljena pitanja, sagovornik je prinuen ne fizikom silom ili
kakvom drugom pretnjom, nego logikom da prihvati ili odbaci i ono
to nunim logikim nainom sledi iz poetnih potvrdnih ili odrenih
odgovora. Tako se izvode sva dokazivanja i sva pobijanja, pomou
kojih se od mnenja" kao linog miljenja dolazi do znanja kao uni
verzalne
istine postojeem.
59
Prema prethodnom, moglo je izgledati da se u dijalektikom
postupku zabranjuje upotreba primera i poreenja uzetih iz podruja
vidljivog". Ovde se sada to ispravlja, pa se nagovetava da je i u tom
najznaajnijem saznajno-istraivakom postupku doputena upotreba
hipoteza", tj. primera koji se odnose na sve ono to je tu oko nas,
vidljivo. Doputena je ana-logia, ali u doslovnom znaenju te reci, kao
govorenje onome to je gornje, kao govor koji stremi onom gornjem,
a ne ostaje u podruju hipoteza", tj. u podruju onog to je ispod,
onog to
je tu dole, u n a m a i oko nas kao prolaznih telesnih jedinki.
60
Ovo je prvo i za evropsku filozofiju izvorno razlikovanje ra
zuma i uma. Ono e, sa svim posledicama koje su ve izraene ili nagovetene ovde, na kraju VI knjige Drave, mnogo kasnije, u okvirima
nemackog idealizma, postati predmet kontroverznih stanovita, pre
svega Kantovog i Hegelovog. Platon je prvi postavio nauke, ili kako se
ovde nazivaju vetine, u podruje razumskih saznajnih moi, a
dijalektiku u podruje umstvenih saznajnih moi. Kant i Hegel su to
kasnije, svaki na svoj nain, ponovili. Uz to, ono to Platon oznaava
kao podruje hipoteza", Kant je oznaio, preuzimajui terminologiju
engleskog
empirizma, kao podruje mogueg iskustva".
61
Umovanje (noesis) odgovara onome to je Aristotel precizirao
kao teorija (theoria) i nata je nadovezao ono to je nazvao teorijskim
znanjima", imajui za taj postupak i direktne uzore u Platonovim tek
stovima, jer Platon (Drava, 486a, 517d; Zakoni, 951c) prvi upotrebljava
re theoria u znaenju umstvene kontemplacije onoga to jest, a u dija
logu Dravnik (258e, 259c) upotrebljava izraz praktike kao oznaku za
praktina znanja nasuprot izrazima gnostike i theoretike kao oznakama
za teorijska znanja. Umovanje (noesis) i teorija (theoria) imaju i jedan
sinonim novolatinskog porekla: spekulacija (speculatio).
62
Umovanje odgovara najviim oblicima (idejama), pre svega
ideji ili formi dobra, zatim formi lepog i pravinog. Razumevanje, ili
razumsko poimanje, odgovara onim oblicima ili formama koji se otkri
vaju u svim disciplinama matematike, kao i u astronomiji i harmonici.
Vera odgovara onom to Platon na drugim mestima naziva mnenjima",
tj. linim i grupnim uverenjima, linim i optim pred-rasudama, dakle
369
KNJIGA SEDMA ( )
1
Zarobljenici u peini" ne vide ni sami sebe, ni jedan drugog,
nego samo svoje senke i senke drugih zarobljenika. Isto je tako i sa
predmetima koji se pronose iza njihovih lea; oni, naime ne vide te
predmete, nego samo njihove senke.
2
Moe gledati samo senke".
3
To je ono to se u obinim, svakodnevnim prilikama naziva
stvarnim". Re je predmetima ulnog opaanja, koji prema teoriji
ideja, skiciranoj u prethodnoj (estoj) knjizi, nisu stvarni u pravom
smislu te reci.
4
Ovi predmeti su gore" u odnosu na peinu u kojoj se, kao u
nekom podzemlju, nalaze Sokratovi zarobljenici".
5
Vreme i godine" nisu konstituenti bia po sebi, koje je veno,
nepromenljivo i, prema tome, izvan vremena. Vreme i godine su kon
stituenti vidljivog sveta, tj. onog sveta koji se oima vidi, iako se samo
vreme ne moe videti, nego se njemu zakljuuje, tj. do njega se
dolazi proraunavanjem trajanja pojedinih sunevih perioda. Vreme sa
suncem ulazi u svet.
6
Stih iz Odiseje (XI, 489), ve citiran napred na strani 386c u
treoj 7 knjizi.
Aluzija na Sokratovu sudbinu, tj. na injenicu da su Sokrata nje
govi sugraani
osudili na smrt i pogubili.
8
Aluzija na Sokratov odnos prema sugraanima i sudski proces
protiv 9Sokrata.
Platon ovde misli na sofiste.
10
Organ za uenje je um (nous), a sposobnost za uenje, ili
saznajna mo, je umovanje (noesis) i razumevanje (dianoia), kao to
je prikazano
na kraju este knjige.
11
Mo vaspitanja ili obrazovanja je ograniena, emu se ovde
govori metaforino: vaspita ne moe usaditi nekome organ za uenje"
(um), ni sposobnost za uenje, jer se i jedno i drugo roenjem donosi
na svet. Vaspita moe jedino da u vaspitaniku izvede preobraaj, tj.
da vaspitanika preokrene (metastraphesetai) i usmeri njegov vid"
prema d o b r u . Ovo preokretanje" ili preobraanje" vri se u odnosu
prema svetu prolaznih stvari, prema svetu nastajanja i propadanja, od
kojeg vaspitanik treba da se okrene na drugu stranu, na onu na kojoj
se nalazi ono to je neprolazno, nepropadljivo i veno. Stoga obrazo
vanje, nauka i filozofija, ako vaspitanik pone da ih usvaja i ivi u
istraivakom entuzijazmu, sami po sebi vre ono preobraanje", jer
su nauka i filozofija upravo usmerene prema neprolaznim i venim
formama postojeeg.
371
12
U izvorniku stoji: phrmesis, to se moe prevesti kao mo
miljenja", kao mo razumevanja" ili shvatanja. Za tu mo kae se da
je ponajvie boanska, a to znaci da je ta mo ono to je u ljudskom
biu jedino
besmrtno. Upor. Fedon (70b, 76c, 79d).
13
Platonova je pretpostavka da ulni nagoni i ulne strasti vuku
nadole, tj. prema svetu kao regiji prolaznih i propadljivih stvari, i da
ti nagoni i strasti kvare onaj besmrtni umni deo due, odvraajui ga od
njegove prirodne usmerenosti, koja vodi kontemplaciji venih formi.
Prema tome, vaspitanje ima da savlada snagu ulnih nagona i da umni
deo due uzdigne, oslobodi od te nagonske olovne^ uladi i usmeri
prema gore. U prvom sluaju, dok je vezana ulnou, dua postaje
troma, teka i lenja. U drugom sluaju, dua postaje laka, spremna za
uzdizanje i usavravanje. U tom smislu je i Heraklit govorio: Duama
je radost ili smrt da vlane budu. Radost im je pad u ivotu" (D. Fr.
77) i Suva
dua je najmudrija i najbolja" (D. Fr. 118)._
14
Ostrvo blaenih ili ostrvo srenih (makoren nesos) su prema
tadanjim verovanjima, posmrtna boravita onih koji su zasluni za
dravu. Ovde je taj izraz u ironinoj upotrebi, jer ne mogu biti zasluni
za dravu
oni koji se odriu bilo kakve politike aktivnosti.
' 5 Direktna aluzija na prilike u atinskoj dravi: oko vlasti se gloe
i dravom upravljaju oni koji po svojim sposobnostima i karakteru
nisu dorasli toj obavezi, dok oni najmudriji i najpoteniji stoje po
strani. Platonova je zamisao da upravljanje dravnim poslovima, t j .
onim poslovima koji se odnose na elu zajednicu, treba da bude oba
veza za najmudrije, i onda kada ovima do toga uopte nije stalo, a za
branjeni prostor za one kojima je do vlasti najvie stalo, i to zato da
bi svoju mudrost, ako je imaju, koristili za zadovoljavanje egoistikih
interesa
na tetu optih.
16
Ono to je reeno na strani 465de, 466a.
17
To jest i u politici i u filozofiji.
18
Pria se da su Asklepije, Herakle i Dionis posle smrti postali
neka vrsta boanstava; uspelo im je, dakle, da se oslobode venog bora
vita u podzemnom (Hadovom) carstvu i da vaskrsnu, uspinjui se
gore 1do
bogova".
9
Okretanje ploice" ili okretanje crepa" je metafora koja se
upotrebljava u dijalogu Vedar (XVIII, 241b) kao oznaka za preobraaj
nasrtljivaca u begunca, tj. za preobraaj onoga ko je, bivajui usmeren na jednu stranu, preokretanjem crepa" naglo postao usmeren na
drugu, suprotnu stranu. Ta metafora potie iz jedne deje igre u kojoj
su igrai podeljni na dva tabora. Igrom upravlja onaj ko u rukama
dri jednu ploicu, koja je na jednoj strani obojena crnom, a na dru
goj belom bojom. On baca ploicu uvis i uzvikuje niks hemera (no-dan).
Ako ploica padne tako da je njena bela strana okrenuta nagore, deaci
sa istone strane jure one na zapadnoj strani, i obrnuto.
20
Na strani 466e i dalje do 468a.
21
V. napred, strane 410a do 412a.
22
Palamed je u Ilijadi prikazan kao izumitelj, a tragiki pesnici
Sofokle,
Eshil i Euripid su Palamedu pisali u istom duhu.
23
Ovde Platon misli na to da se samim vienjem, bez uea
razuma, mogu opaati predmeti (u ovom sluaju prsti), ali se ne mogu
spoznati odnosi meu predmetima, jer u primeru koji je naveden, vi
anje daje meusobno suprotne informacije. Naime, najvei od tri
pokazana prsta je za vienje istovremeno i u sredini i na kraju.
U sredini je u odnosu na elu aku, a na kraju je u odnosu na tri
pokazana prsta. Za razumevanje odnosa (relacija) meu stvarima po-
372
treban je, dakle, razum. Isti je sluaj kada je re kvalitetima kao to.
su debljina i tankoa", mekoa i tvrdoa". Za vienje ili za ulo dodira,
jedan te isti predmet moe biti i debeo i tanak, i tvrd i mek. Jer, u
kojem je odnosu dati predmet debeo, a u kojem opet tanak; u kojem
je odnosu tvrd, a u kojem opet tanak t o moe razjasniti samo razum
koji uvia te odnose, a ulu vida i ulu pipanja to nije moguno. Prst
je, na primer, tvrd u odnosu na vunu, ali je mek u odnosu na mermer.
Upor. dijalog Fedon (96c do 97b, 102a do 103a).
24
U tekstu se pretpostavlja da veliko" i malo" nisu samo rela
tivni, nego i apsolutni pojmovi. Pretpostavlja se, naime, da postoji ne
to to je veliko po sebi", a ne samo veliko u odnosu na neto drugo
to je manje, kao i to da postoji neto to je malo po sebi". Naravno,
veliko po sebi" i malo po sebi" ne mogu postojati u podruju vid
ljivog", odnosno u podruju empirijskog (v. kraj este knjige). Stoga
vienje, ija se saznajna mo kree u podruju vidljivog, brka veliko
i malo", jer mu se jedni te isti predmeti mogu istovremeno pokazivati
i kao veliki i kao mali. V. prethodnu beleku i stranu 523e, gde se takoe pretpostavlja da kvantiteti, kvaliteti i relacije imaju apsolutnu
vrednost, koja nije locirana u podruju empirijskog, nego u podruju
razumskog, odnosno matematikog.
25
Ta se tvrdnja ne odnosi samo na razdeobu umstvenog i vidlji
vog kojoj je bilo reci pri kraju este knjige, nego po svoj prilici i na
prethodnu tvrdnju velikom i malom. Ako je naa pretpostavka osno
vana, onda bi veliko po sebi bilo u stvari celina postojeeg, celina koja
se samo umom moe shvatiti. Malo po sebi bilo bi oznaka za empirij
ski svet, za ono to Platon naziva vidljivim", oigledno proirujui tu
oznaku na celinu empirijskog sveta.
26
Na strani 523cd.
27
Sudija treba da odlui ta je to to se vidi: jedinica ili mno
tvo. To se pitanje moe postaviti u razliitim kontekstima. Na primer,
da li je data duina jedinica ili mnotvo manjih duina, kao to se pita
Zenon u aporiji dihotomija". Ili, da li je dua jedinica ili harmonija
telesnih delova, kao to se Platon pita u dijalogu Fedon. Ili, da li je
prava drava jedna ili je sklop meusobno sukobljenih delova, kao to
se tome govori ovde u dijalogu Drava. Slino tome, moe se pitati
da li je postojee jedinica ih je pak sastavljeno iz meusobno razliitih
regija, kao to se tvrdi u estoj knjizi. No nain postavljanja pitanja
jedinici i njenoj suprotnosti je u gornjem tekstu daleko jednostavniji.
Platonova je namera da i u ovoj oblasti utvrdi saznajnu nemo ula,
preciznije, ula vienja. To ulo vidi mnoge stvari istovremeno i kao
jedinstvene i kao mnotvene. Time ono daje jednoj te istoj stvari
suprotna obavetenja, pa tako podstie aktivnost razuma, koji kao ne
kakav sudija treba da razlui suprotnost i da svakoj odredi mesto koje
joj odgovara.
28
Re je tome koja su to znanja pomou kojih se moe izvriti
preobraaj", preobraanje" due i njeno izvlaenje iz vrtloga svako
dnevnih interesovanja i strasti, kako bi se dua buduih uvara" usmerila prema
d o b r u , u korist drave i u sopstvenu korist.
29
Praktino raunanje, logistika, obuhvata prebrojavanje koje se
vri u trgovini, poljoprivredi, stoarstvu i drugim poslovima. Logistika
takoe ukljuuje etiri raunske radnje: sabiranje, oduzimanje, mno
enje i delenje; a uz to i obina merenja duina, povrina, zapremina.
Aritmetika je, kako je Platon zajedno sa drugim naukama ponekad
naziva, vetina, umenost baratanja brojevima izvan praktinih potreba
i svrha. Logistika i aritmetika imaju dvojaku funkciju: praktinu (de-
373
374
375
48
376
hvata svet ivih bia i onog koje buhvata svet senki). V. napred, stranu
510a i dalje.
56
ini se da je Platonova prvobitna n a m e r a bila da se ne bavi
mnogo astronomijom, nego da se, u skladu sa osnovnim Sokratovim
opredeljenjem, okrene prema istraivanjima koja bi trebalo da vode
preobraanju", spasenju" due i drave kao prirodne ljudske za
jednice.
57
U Zakonima (X, 893b i dalje) nabrajaju se" sve vrste kretanja
i kae se (894d) da ima ukupno deset kretanja. Prvih osam kretanja
mada se iz Platonovog teksta u Zakonu ne vidi jasno ta bi moglo biti
svako od tih osam pripadaju onome to se m o d e r n o m terminologi
jom moe svrstati u tri sledee vrste kretanja: (I) rotaciono, (II) translatorno i (III) hemijsko. Rotaciono je kretanje nalik na obrtanje toka,
pa se iz Platonovog teksta moe razabrati da ta vrsta kretanja obu
hvata bar dve podvrste: periferno i centralno. Ovima bi se, kako se
ini, mogle dodati jo dve podvrste: kretanja po velikoj i kretanje po
maloj orbiti, ime se nagovetava ono to nam je preko Ptolomeja
poznato kao epicikl" (mali krug ije se sredite kree po velikom
krugu). Tako bi ono to mi nazivamo rotacionim" kretanjem u Plato
novom nabrajanju obuhvatalo etiri vrste planetarnih kretanja. ovi
ma je u Dravi (X, 616d do 617c) dat jo manje jasan opis. Upor. takoe
Zakoni (VII, 821b i dalje) i Timej (38c i dalje). Ostale etiri podvrste
pripadale bi translatornom i hemijskom kretanju, svakom po dve.
U translatornom, jedna bi bila jednostavno klizanje, a druga valjanje,
kao u kretanju nekog cilindra. U hemijskom, jedna podvrsta bi bila
sjedinjavanje i meanje, a druga razlaganje na sastavne delove. Sve
u svemu, ukupno osam vrsta kretanja.
Preostale dve, koje Platon imenuje kao deveto" i deseto" kre
tanje, obuhvataju: (I) ono to pokree neto drugo a i samo biva pokre
tano neim drugim; (II) ono to samo sebe pokree a sposobno je da
pokree i neto drugo. Ono prvo ili deveto" moglo bi biti kretanje
ivog tela, ali isto tako i kretanje planeta i sunca. Ovo poslednje (de
seto"), koje je za Platona ujedno i prvo u smislu izvornog, iskonskog,
ini sr svega to je ivo, odnosno glavnu karakteristiku onoga to
Platon naziva psyche (dua).
58
Ovde se sva kretanja dele u dve velike grupe: (I) u ona koja
se mogu videti, i (II) u ona koja se mogu uti.
59
To je verovatno aluzija na ono to su pitagorejci nazvali har
monija sfera", verujui da svaka nebeska sfera proizvodi jedan njoj
svojstven ton, a sve zajedno sklad tih tonova. Platon pominje pitagorejce samo na dva mesta. Ovo je jedno od tih, a drugo je u X knjizi
Drave (6Q0b) gde se pominje Pitagora i uticaj koje je on izvrio na
svoje sledbenike, uvodei pitagorejski nain ivota".
60
Kao to se astronomi ne mogu pouzdati u to da smisao ne
beskih kretanja vide oima, nego se moraju truditi da to shvate mate
matikom (v. 529d), tako se i u sluaju harmonike oni koji ue ne mogu
pouzdati samo u svoje ui, nego moraju upotrebiti pamet.
61
Gornje podsmevanje se verovatno odnosi na pripadnike pitagorejskih sekti, one koji nisu bili ni osobito ueni ni osobito pametni, ali
su fanatino sledili ono to su prihvatili kao Pitagorino uputstvo za
ivot.
62
Nejasni izrazi iz renika primitivnih pitagorejaca, koji su, su
dei po nabrojanim recima, postupali sa muzikim instrumentom kao
sa ivim stvorom.
377
63
Primitivni pitagorejci se u istraivanju smisla nebeskih kre
tanja previe i uzaludno oslanjaju na ono to oi vide, a u istraivanju
smisla muzike ponaaju se kao naivine koje hoe muziku da shvate
samo uima,
koje nisu organ za shvatanje.
64
Neprevodljiva igra reci: nomos oznaava i melodiju i zakon.
U kontekstu su inae upotrebljeni izrazi koji se odnose na muziku, ali
Platon hoe da kae kako je prethodni govor n a u k a m a bio samo
predigra za ono to je sr stvari kojoj se raspravlja: smisao zakona
u Dravi
i smisao dijalektike u konstituciji sistema znanja.
65
Sokrat u stvari pita da li su oni koji su upueni u nauke (arit
metiku, planimetriju, stereometriju, astronomiju i harmoniku) istovre
meno 6 6i dijalektiari?
U izvorniku stoji viesmislena re logos, koju sam ovde pre
veo naom reju razlog", u nastojanju da to je mogue vernije iz
razim smisao reenog. Oni koji ne umeju ili ne ele da se slue logi
kom, tj. navoenjem razloga, obrazlaganjem, razlaganjem, dokaziva
njem ne mogu ni u spomenutim naukama imati uspeha. Sokrat je,
dakle, sklon da tvrdi da oni koji su upueni u nauke istovremeno, i
upravo radi te upuenosti, moraju biti i dijalektiari.
67
Ponovljena igra reci upotrebom termina nomos. V. beleku 64.
Dijalektika, sluei se govorom (logos), nikako ne ostaje na injenici
da se govor i rasprava prenose uvenjem nego smera na logos kao na
razlog i dokaz, na ono to se samo u m o m moe uti". Isti je smisao
poreenja koje u tekstu dalje sledi, a koje se odnosi na vienje oima
i na umno vienje (uvianje).
69
Vienje oima samo je polazna taka, inicijalni podsticaj za
uvianje, koje dolazi tek na kraju, dakle, posle kraeg ili dueg lanca
posredovanja.
69
Put posredovanja koji vodi od ulnog podsticaj a do inteligibilnog.7 0
U alegoriji peini prikaze" su one vetake figure koje se
pronose iza lea zarobljenih u peini, koji na zidu peine, p r e m a kojem
su licem okrenuti, vide senke tih figura. ire, prikaze" su, za Platona,
predmeti vidljivog" zemaljskog sveta. Izvorna re je eidola (idoli).
71
Slike na vodi, glatkim povrinama i uopte prirodnim ogleda
lima Platon naziva boanskim prividima" zato to se te slike proizvode
prirodno, same od sebe, a ne pod dejstvom ljudskih elja, sklonosti i
zabluda. Ljudske slabosti iskau iz tog prirodnog lanca dogaanja u
kojem su one neka vrsta stranog tela". One su vetake (neprirodne)
kao i one prikaze" (idoli) koje pronose pred ulazom u peinu. Upor.
dijalog Sofist (266b i dalje).
72
Oi i ui.
73
Dijalektika je onaj put (v. beleku 69) koji vodi krajnjem cilju,
shvatanju sistema postojeeg i njegovih pojavnih oblika. Ona nikako
nije put bez kraja i konca, nije istraivanje koje ne rezultira ni u
emu definitivnom. Naprotiv, dijalektika je put koji vodi apsolutnom
znanju. Hegelova koncepcija dijalektike je u toj taki potpuno saglasna
s Platonovom. Reci hodos i meihodos (metod) ovde znae isto: put. Ipak,
u ovoj poslednjoj' (methodos) oodrazumeva se jo jedno znaenje: nain
istraivanja, nain prikazivanja. Dijalektika, prema tome, jeste onaj
put koji zna za sebe, koji sam sebe moe izloiti u filozofiji. Posledica
je Platonovog stanovita da je filozofija nezamisliva i nemogua bez
dijalektike. S druge strane, u dijalogu Fileb (16c) Sokrat kae: Dija
lektika je, kako se meni pokazuje, dar koji su bogovi oveku nainili
378
379
89
KNJIGA OSMA ( )
1
Gornji tekst je kratak rezime pete knjige i onoga to je reeno
u treoj
knjizi poev od str. 415d pa nadalje.
2
Na kraju etvrte knjige (str. 445c).
3
To jest na prethodnim stranicama sedme knjige.
4
U poetku pete knjige.
5
U poetku svake nove runde borci (rvai i bokseri) zauzimaju
odreeni stav. Dijalog je ovde uporeen sa sportskim dvobojem.
6
Kritsko i spartansko dravno ureenje ovde su podvedeni pod
zajedniko
ime: timokratija, ili timarhija.
7
Oigledno ironino izreen atribut za tiranidu, koju je Platon,
kako e se iz daljeg teksta videti, smatrao za najgori oblik dravnog
ureenja.
8
Time su sva etiri tipa empirijskih dravnih ureenja okarakterisana kao bolesti drave", dakle kao ono to postepeno razara, razjeda
dravu iznutra, iz same njene konstitucije.
9
Nasledne kneevine postojale su u Tesaliji, a u Kartagini je
bilo mogue kupiti kraljevski poloaj.
10
Poslovini izraz (Ilijada, XXII, 126; Odiseja, XIX, 163; Hesiodova 11
Teogonija, 35).
Raunajui i uzornu dravu kojoj se u dijalogu govori.
12
Prema toj najavi, ono to sledi ozbiljno je po tonu, ali je u
sutini neto nalik na ono to se kazuje deci. Platon ima odreene
rezerve prema mitovima, ali se ipak njima slui da bi poneto i sam
slikovito"
prikazivao.
13
Periodino obrtanje" je karakteristika kretanja nebeskih tela.
Mitovi to obrtanje povezuju sa ivotnim ciklusom svakog ivog bia.
Svaka vrsta ivih bia ima svoj odgovarajui manji ili vei ciklus.
14
Kvadriranjem broja dobija se povrina, odnosno ravan odre
ena trima takama koje nisu na istoj pravoj (trougao). KutHranjem
se dobija trea dimenzija", odnosno figura odreena sa etiri take
(graninice") koje nisu u istoj ravni (piramida).
15
Matematiki deo mita je najverovatnije pitagorejskog porekla.
Shodno prethodnom, ovaj nejasan tekst bi mogao biti protumaen na
sledei nain: ivotni ciklusi ljudskog roda odreeni su ravnostranim
ili pravouglim (Pitagorinim) trouglima, pravilnim tetraedrima i pirami
dama ije su osnove Pitagorini trougli, a to su oni trougli ije su strane
eli brojevi i odnose se kao 3 : 4 : 5 (na primer: 6 : 8 : 10; 9 : 12 : 15;
12 : 16 : 20 itd. svi takvi trougli jednostavno se dobijaju mnoenjem
strana onog osnovnog sa 2, 3, 4, 5,
n). Svi ravnostrani trougli su
meusobno slini, kao to su meusobno slini i svi Pitagorini trougli.
381
382
26
383
384
385
> V. 571cd.
U izvorniku stoje reci hnarhia i anomia (bezakonje, nered).
" Oni koji tuakaju, denunciraju, spletkare u vidu zanata nazivaju
se sikofanti". Prvobitno, sykophantes je onaj ko denuncira izvoznike
smokava iz Atike, uprkos dravne zabrane takvog izvoza. Kasnije i
ovde, u Platonovom tekstu, sikofant" je naziv za denuncijanta (,,cinkaroa") uopte.
12
Shodno prethodno saoptenoj tezi da je Eros najvei i najsna
niji tiranin u dui. Tako tiranin u dravi biva i sam tiranisan od ovog
svog unutranjeg tiranina, koji razbuktava njegove strasti i razdire ga
iznutra.
13
Tiranin u budnom stanju ini one gnusobe koje se inae doga
aju samo u snu, kada niske strasti prodiru u vidu zadovoljavanja za
branjenih elja (v. stranu 571c-e).
14
Ovde se uzorna drava naziva kraljevskom" i uporeuje sa
tiranskom
dravom.
15
Re je dravi kojom upravljaju filozofi (tj. oni najmudriji)
i koja se ovde kao i gore (576d) naziva kraljevskom.
16
Napred izloeno je opis one uloge koju je sam Platon ostvari
vao dok
je boravio na dvoru Dionisija Starijeg, tiranina Sirakukog.
17
Platon je oveka shvatio kao dravu u malom, nasuprot presokratovcima koji su oveka odreivali kao svet u malom, kao mikrokosmos (ovek je mikros kosmos", Demokrit, D. fr. 34). Otuda za Pla
tona, ima toliko tipova ljudi koliko ima tipova drava. Tiranskoj dravi
odgovara tiranski ovek u ijoj dui je takoe uspostavljena tiranida,
ali u izopaenom vidu: strasti meu kojima je najjaa erotska strast
gospodare umom do te mere da je tiranska dua praktino bezumna,
pijana, luda. Uzornoj dravi pak odgovara filozofski ovek u ijoj dui
gospodari um, oslanjajui se na preobraeni eros, na eros koji nije
vie usmeren na telesna nego na intelektualna i uzviena zadovoljstva.
Ovu mogunost vezivanja erosa i mudrosti Aristotel je kasnije razvio
u obliku svoje teorije dijanoetikim vrlinama".
18
Glaukon je tiranskog oveka proglasio za najsrenijeg (578b);
Sokrat ne prihvata to nego dokazuje da je od ovoga jo nesreniji onaj
tiranski ovek kome je sudbina odredila da svoj ivot provodi kao
tiranin neke drave. Razumljivo, jjrincip je ovaj: svaki tiranin u dravi
mora biti po svome karakteru i temperamentu tiranski ovek, ali svaki
tiranski ovek ne mora zauzimati i poloaj tiranina u dravi.
19
Bogovima Platon ne pridaje sveznajuu i svevideu mo.
20
tome se govori na stranama 436a i dalje, 439c i dalje.
21
U izvorniku je upotrebljena re dokaz" ili dokazivanje"
(apodlixis)
i ovde i u prethodnom stavu pod (d).
22
Onaj deo due kojim ovek ui (manthanei) obuhvata um i ra
zum zajedno; onaj kojim se ovek uzbuuje (thvmoutai) obuhvata pri
blino ono to mi nazivamo voljnim funkcijama ili voljom", ali s tom
razlikom to Platon u voljne funkcije due ubraja i deo onoga to se
danas naziva afektivnim stanjem (srditost, gnev, oseanje hrabrosti i
straha).
23
Izraz volja" (to thvmoeides) treba razumeti u smislu tuma
enja datog
u prethodnoj beleci (22).
24
Moe se umesto ljubitelj mudrosti" slaviti filozof", ali tada
se u naem jeziku gubi terminoloka veza sa ljubiteljem poasti" i
ljubiteljem novca".
25
Novac i slava su toliko potrebni koliko su neophodni za op
stanak.
10
."
KNJIGA DEVETA ( 0 )
1
386
387
26
388
389
390
33 33
Z Z
Zt
odnosno,
729.
Ali ova raunica, osim to je neprimerena samoj stvari jer se vrednost zadovoljstva ne moe izraziti numeriki, ima jo jednu slabost.
Ova se, naime, sastoji u sledeem: ako je zadovoljstvo tiranina samo
prividno, onda se umnoavanjem tog zadovoljstva ne moe dobiti nita
drugo do prividno zadovoljstvo.
ini se da je Platon, shodno polaznoj pretpostavci kvalitativnoj
razliitosti intelektualnih zadovoljstava od ostalih zadovoljstava, verovao da stepenovanje (potenciranje) nije obino umnoavanje nego i
usavravanje, pramena kvaliteta koja ima krajnju svrhu. V. narednu
beleku.
58
Geometrijsko predstavljanje i uporeivanje tiraninovog i kra
ljevog (intelektualnog) zadovoljstva manje je jasno. Tekoe oko razumevanja tog poreenja pre svega proizlaze iz tadanje geometrijske
terminologije, koja je, p r e m a naim merilima, neprecizna i nerazum
ljiva. Tiraninovo zadovoljstvo predstavljeno je kao povrina" ili ravan"
(epipedon). Za tu ravan (povrinu) kae se da je prema broju daljine
(duine)" kata ton tou mekous arithmbn iz ega se zakljuuje da je
broj daljine", shodno gornjem tekstu, 3-3 = 9 (udaljenost ili rastojanje
tiranina od kralja p r e m a napred datoj Platonovoj lestvici), a da je
ravan" proizila iz tog broja u stvari kvadrat ija je strana 9, a povr
ina 81. Ta bi ravan, meutim, mogla biti i trougao i pravougaonik i
si., jer tekst ne daje nikakve precizne odredbe obliku ravne figure,
moda zato to su Sokratovi sagovornici znali precizirano znaenje tog
izraza, a moda zato to je oblik ravne figure u ovom sluaju indife
rentan u svemu drugom osim u tome da ona bude figura u ravni. Ako
je ovo poslednje tano, onda bi privid tiraninovog zadovoljstva bio
predstavljen analogno senci koja je takoe figura u ravni. Izraajne
mogunosti naeg jezika doputaju jo i asocijaciju na to da je tira
ninovo zadovoljstvo povrno i povrinsko, da nema dubine.
59
Nemogue je adekvatno prevesti tu Platonovu reenicu i to
zato to nae reci potenciranje" i stepenovanje" u nas imaju samo
raunsko-tehniko znaenje. Tim recima u izvorniku odgovara re
dynamis, koja, osim raunsko-tehnikog znaenja (potenciranje, stepe
novanje), ukazuje jo i na jaanje, poveavanje snage i vrednosti. Time
se ujedno obre red i odnos poredbenih lanova, te se sada pokazuje
kolika je udaljenost kraljevog od tiraninovog zadovoljstva, koliko je
zapravo ono prvo vee od ovoga drugog. Prethodno je raunato koliko
je tiraninovo zadovoljstvo manje od kraljevog., no numeriki rezultat
je, razumljivo, u oba raunanja isti.
60
Kako je, po svoj prilici, Platon doao do broja 729 pokazano je
u beleci 57. Ovde ostaje da se pokae kako bi taj isti broj mogao odgo
varati i onome to je dato kao geometrijsko poreenje. Tiraninovo za
dovoljstvo moglo bi biti predstavljeno kvadratom ija je strana 9, a
391
392
66
Pravina dela" (ta dikaia) oznaavaju ono ivotno ponaanje
u kojem svaki konstituent ovekovog bia (gorgonski, lavlji i ljudski)
ostaju u svom prirodnom domenu, obavljaju svoje odgovarajue funk
cije, te tako uspostavljaju harmoniju. Pravinost u ljudskoj jedinki
ima, za Platona, isto znaenje kao i pravinost u dravi kao celini sa
injenoj od tih jedinki.
67
Onaj ko grei iz neznanja ne grei svojom krivicom. Uzrok nje
govog greenja, kako e se jo videti iz mita E r u na kraju X knjige,
delom je sama sudbina (Ananka), delom sluaj, a delom sloboda izbora.
Pomou ovog poslednjeg, i pomou znanja, ovek moe da iskoi iz
lanca nunosti (sudbine, Ananke).
68
Obiajni zakoni" (ta nomima) su nepisane moralne norme.
Izraz lepo" u produetku teksta n e m a estetsko nego moralno znaenje.
69
Erifili, v. registar imena. U Odiseji (XI, 326) Odisej pria
kako je u Hadu, izmeu ostalih ena slavnih ljudi, video
i Erifilu mrsku,
tono svojega mua za mamljivo izdade zlato.
Inae, pria Erifilinoj izdaji ili prodaji mua za zlatnu ogrlicu esto
je uzimana za predmet pesnike asocijacije: Pindar (Deveta Nemejska,
16); Eshil (Sedmorica protiv Tebe, 568 i dalje).
70
Taj branilac nepravinosti je upravo bio sam Glaukon u po
etku druge knjige. V. beleku 61/.
72
Shodno slici" opisanoj na strani 58Sc i dalje,
i dalje.
72
Shodno slici" opisanoj na strani 588c i dalje.
73
ovek koji se odaje nezasitoj lakomosti ne moe da bude h r a b a r
kao lav, nego mora esto da se pretvara i da majmunie da bi za
radio novac i tako ostvario ono to dri za najvee dobro.
74
Platon ne kae radnici", nego oni koji obavljaju neki neugod
ni, prljav posao (banausia) ili zanat u kojem se kao najvanije trai
manuelni rad (cheirotechnia). U tih ljudi je njihov najbolji deo" (inte
ligencija) po prirodi dat kao slabaak, te se stoga, misli Platon, oni i
bave takvim poslovima.
75
Prijateljstvo je, po pretpostavci koja je tada bila iroko pri
hvaena, mogue samo izmeu slinih: suprotnosti se odbijaju, slinosti
se privlae.
76
Re je zakonu (ustavu) kojim se konstituie uzorna drava.
Taj zakon je saveznik svih", j e r svakom odreuje onu funkciju u
dravi koja mu po prirodi, t j . prema sposobnostima, pripada.
77
Misli se na razum i um kao na uvare i vladare" u dui. Deca
dobijaju slobodu delovanja tek kada steknu intelektualnu zrelost i spo
sobnost za moralnu (duhovnu) odgovornost.
73
Ta mathemata ovde oznaava nauke" u smislu onoga to se
moe nauiti, nasuprot onome to je prirodno dato i ne moe se nauiti.
79
Istinski muzikalan" oznaava ovde isto to istinski mudroIjubiv", jer je, kako se to kae u dijalogu Feon (61a) filozofija najvia
muzika". Ovde Glaukon, prihvatajui Sokratov nain rasuivanja, na
ziva istinski muzikalnim", ili razboritim i mudrim, onoga ko je posti
gao skladnost (harmoniju) telesnih i duevnih funkcija. Slinom muzi
kom terminologijom govori se mudroljubivoj, razboritoj i umerenoj
dravi na str. 432a i 443d.
393
394
strane, mogue je da Glaukon ovde pomilja i na druge mislioce (pitagorejce?), te bi sledilo da Sokrat (odnosno, Platon) nije jedini koji za
stupa teoriju formi.
12
To je bilo reeno samo u nagovetaju na strani 596b.
13
Po stepenu realiteta njihovih proizvoda, bog je na prvom mestu (forma stola koju on stvara najrealnija je), stolar je na drugom
mestu (njegov sto je empirijski realan), a slikar je na poslednjem mestu
(jer je njegov sto samo vizuelna iluzija).
14
Forme postoje samo kao pojedinani i neponovljivi uzori. Ista
teza se saoptava u dijalogu Parmenid (132de), ali uz izvoenje tekoa
koje su s njom povezane. Te tekoe su dobile naziv argumenat trei
ovek" i svode se, ukratko reeno, na to da, zbog relacije slinosti iz
meu jedinanog uzora i njegovih mnotvenih kopija, mora postojati
jo jedna forma-uzor, via od one prve. U tom viem krevetu" (ili
oveku") bili bi sjedinjeni forma-uzor i njene kopije. Inae, naziv argu
menta trei ovek" (tritos anthropos) potie od sofista Poliksena. Ari
stotel je koristio i taj argumenat, pored ostalih, u svojoj kritici Plato
nove teorije formi.
15
Izraz prirodni" stavljen je ovde radi razlikovanja forme-uzora,
koja je prirodno data, od njenih vetakih kopija, koje nisu prirodno
date, nego ih ljudi svojim radom stvaraju, dopunjavajui tako svet
prirodno-datih stvari svetom vetaki stvorenih stvari, svetom tehnike.
16
ini se da upotrebom termina kralj (basileus) ovde hoe da se
nagovesti veza sa trijadom kralj-oligarh-tiranin kojoj se raspravljalo
u devetoj knjizi. Re je vrednosnoj rang-listi u kojoj najvie stoji
kralj" (tj. filozof), potom nie od ovoga radnik-proizvoa korisnih
stvari, a poslednji je na listi imitator ili podraavalac (mimtes) kojeg
ovde predstavljaju
slikar i pesnik.
17
Sokrat u stvari pita da li bi slikar, koji bi sluajno znao da
napravi ono to slika (recimo: krevet), i dalje slikao; ili, da li bi ovek,
ako bi bio u mogunosti da bira da li e biti kralj ili pesnik koji peva
kraljevskim delima, izabrao prvo ili drugo?
18
Re je grkim lekarima, koji su sebe smatrali potomcima
Asklepiievim. Lekarski esnaf imao je kod Grka status roda, klana
Asklepijada.
19
Naziv Homeridi (Homerides) prvobitno je rezervisan za one
koji su sebe smatrali potomcima Homerovim, a stanovali su na ostrvu
Hiju. Kasnije, taj naziv se upotrebljava za rapsode, recitatore i tumae
Homerovih epova. U ovom poslednjem znaenju govori ovde njima
Glaukon.
20
I m e Kreofil (Kreophvlos) znai: Ljubitelj mesa. Prema legendi,
Kreofil je bio drubenik slepog Homera, ali ne osobito paljiv drubenik, jer je slepog pesnika esto zanemarivao, ostavljao ga da sam tu
mara okolo.
21
Na strani 598b.
22
Izraz vetina upotrebe" podrazumeva ovde poznavanje svrhe.
23
U tekstu stoji chreia (potreba), ali je, s obzirom na kontekst,
bolje staviti svrha", inae bi ceo stav dobio previe antropomorfno i
pragmatiko znaenje.
24
Ponavljanje stava sa strane 597e.
25
To su u osnovi iste one operacije koje moderna nauka primenjuje kao
sredstva za dosezanje prave istine stvarima.
26
Merenje i raunanje ne ponitava vizuelnu iluziju: dve dui
koje izgledaju nejednake daju taj isti vizuelni utisak i posle merenja
kojim smo utvrdili da su one u stvari jednake. Slino tome, sunce u
395
396
397
398
64
400
401
402
403
jevo oruje. Trojanske keri i Atina Palada, vrei ulogu sudija u tom
nadmetanju, proglasile su Odiseja za pobednika.
104
Te patnje prikazao je Eshil u tragediji Agamemnon, koja ini
prvi deo trilogije Orestije. Drugi deo te trilogije nosi naslov Hoefore
(Pokajnice), a trei Eumenide.
105
Izraz druge ivotinje" podrazumeva da su sva iva bia,
ukljuujui i ljudska bia, ivotinje. Ovde u Dravi, kao i u Fedonu
(XXXI, 81e), Platon iskazuje verovanje da prelaz dua iz jedne ivo
tinjske vrste u neku drugu biva unekoliko diktiran karakternim sklo
nostima, ispoljenim u prethodnom ivotu. Tako, na primer, oni koji
su se bili predali prodrljivosti, raskalanosti i pijanstvu, i to bez
ikakvog stida, ti, po svoj prilici, uzimaju oblik magaraca i slinih i
votinja". ,,A oni koji su voleli nepravdu, i otimanje, te bili vlastoljubivi,
ulaze u rod vukova, i kobaca, i jastrebova". Nadalje, oni koji su bili
umereni i pravedni, ali ne po filozofiji i umu, nego po navici i pod
uticajem spoljanjih (sociajlnih) inilaca, ponovo se raaju u nekom
rodu koji je naklonjen poretku, na primer, u rodu pela, ili mrava,
ili zolja.
106
Due, koje e se ubrzo ponovo roditi, najpre pristupaju Kloti,
najstarijoj suaji. Ona za svaku duu ispreda nit ivota onog kojeg je
dua, zajedno sa odgovarajuim demonom (karakterom), ve odabrala.
Uloga Atrope (one koja se ne okree) izvedena je ovde iz njenog imena.
V. beleku 85.
107
Putovanje iz Hada u zemaljski ivot mora se izvesti bez osvr
tanja, kao u mitu izvoenju Euridike iz Hada, izvoenju koje je neuspeno preduzeo Orfej, koji se osvrnuo i tako za svagda izgubio Euridiku.
los Prolaenje pored Anankinog prestola na drugu stranu", ini
se da slikovito predstavlja stupanje u predvorje carstva zemaljskog,
gde je dejstvo nunosti oslabljeno i kombinovano sa mnotvom mogu
nosti koje se ne moraju ostvariti.
109
Letino polje (to tes Lethes perion) pominje se i kao reka Leta,
ili kao Letin napitak (to Lethes hydor). Inae, leta (lethe) je re koja
oznaava zaborav, pa se nepersonifikovano moe rei: polje zaborava,
ili napitak zaborava. Uobiajeno je, takoe, da se Leti govori kao
reci zaborava", koja tee u graninom podruju izmeu podzemnog
i zemaljskog sveta.
" Reka Ameleta (Ameleta potamos), iju vodu nijedna posuda
ne moe zadrati, etimoloki oznaava bezbriinost (ameleia), nemar
nost, zanemarivanje. Budui da u primitivnim verovanjima voda, po
sebne vrste, ima veliku mo, koja se najee prikazuje kao mo isceljenja ili kao mo oienja, to je i u ovom sluaju pretpostavljeno da
postoji voda ijim pijenjem dua sve zaboravlja.
Etimoloko znaenje upuuje na to da se otklananjem brige iz
due istovremeno otklanja i osnovni podsticaj seanja, odnosno znanja.
Tvrenje da Ameletinu vodu nijedna posuda ne moe zadrati, verovatno je proizilo, iz pretpostavke da je dua analogna posudi, ali
takvoj koja u sebi uspeva da zadri opaene forme i sadraje, te da se
na takvom zadravanju zasniva sposobnost prepoznavanja. Dejstvom
Ameletine vode trebalo bi, dakle, da sve ranije opaene forme i sadraji
ieznu iz due, da budu isprani vodom koju ni dua kao svojevrsna
posuda ne moe zadrati.
404
'" Platon se ovde slui uobiajenim predstavama narodnog verovanja. Due umrlih naputaju telo i sele se dole, u podzemni svet
u Hadovo carstvo umrlih. Shodno tome, due kojima je dolo vreme
da se ponovo rode, moraju biti izbaene na gore, tj. na povrinu
Zemlje. Ipak, poreenje sa zvezdama koje padaju, otkriva Platonovu
korekciju tih narodnih verovanja. Platon, naime, veruje da je ponovno
roenje, odnosno ponovno sjedinjavanje due sa telom, svojevrstan
pad, unekoliko uslovljen grehom ulnosti. Upor. Fedar (XXVIII 248c
i dalje).
1,2
Re je verovanju koje ima vanost nepisanog zakona.
osnuje jedna
njihovog za
(372c374a).
(374a376c).
zasnovanom
(379a379d).
(379d383c).
KNJIGA
I I I (), 386a417b
T E M A T S K I P R E G L E D P L A T O N O V E DRAVE*
KNJIGA
I (A), 327a354c
Sokrat pria svom odlasku u Pirej na sveanost u ast boginje
Artemide (Bendide). Polemarhov poziv Sokratu da doe u njegovu
kuu. Adeimant obavetava Sokrata da sveanosti jo nisu zavrene
(327a328b). Dolazak u Kefalovu kuu u Pireju, gde e se dijalog vo
diti. Razgovor s Kefalom starosti i erosu (328b329e). Razgovor
s Kefalom tome kako podnosi starost, bogatstvu i nasleu. Aneg
dota Temistoklu i erifljaninu (329e330c). Kefal govori strahu od
smrti, sumnji i nadanju, pravinom i nepravinom ivotnom p u t u
(330d331b).
ta je pravinost? Simonidova izreka pravinosti i njeno tuma
enje. Sokratova kritika mnenja pravinosti kao kazivanju istine i
vraanju duga". Simonid je hteo rei: pravino je dati svakome ono
to mu pripada". Druga mnenja pravinosti i zakljuak da ona nije
ono to se obino misli da jeste (331c336b).
Trasimahov govor Sokratovom brbljanju". Ukazivanje na Sokratovu uobiajenu ironiju" (337a). Aluzije na ponaanja sofista. Trasimahova teza; pravino je ono to koristi jaemu" (338c). Sokratovo
pobijanje Trasimahove teze (338c343b). Trasimahov govor u slavu ne
pravinosti (343b344d). Dijalog SokratTrasimah (344d354c).
KNJIGA
II ( B ) , 357a383c
Glaukon pojaava Trasimahovo stanovite (357a362d). Adeimant
priskae u pomo svome b r a t u i govori hipokriziji onih koji savetuju
da se bude pravian (362d367e), pri emu se poziva na pesnike, te
istie da pesnicima m o r a m o verovati" (365e). Sokrat predlae da se
najpre ispita ta je pravinost ,,u velikom" t j . u dravi, pa tek onda da
se razmotri ta bi moglo biti pravinost ,,u malom", t j . u individualnoj
* Rimski brojevi, zajedno sa alfabetskim oznakama u malim zagradama, oznaa
vaju redne brojeve svake od deset knjiga Drave. Arapski brojevi od 327 do 621, uz koje
stoje slova a, b, c, d, e, o/.naavaju uobiajenu internacionalnu paginaciju, koju je prvi
uveo H. Stefanus u svom izdanju celokupnih Platonovih dela (Lion, 1578), oznaavajui
odeljke na svakoj stranici tim slovima.
KNJIGA
IV(A),419a445e
Problem nejednakosti u pravima i dunostima uvara i ostalih.
Srea drave, kao celine, ostvarena odgovarajuom raspodelom dunosti.
Bogatstvo nematina uopte (421d); s obzirom na rat (422a).
Spoljna politika uzorne drave (422d). Klasni sukobi (422e, 423a).
Veliina drave (423c). Prelaz iz jednog stalea u drugi (423d).
Meu prijateljima je sve zajedniko" (424a). Odranje i napredak
uzorne drave (424ab). Politiki smisao naela muzike (424c). Vaspitna
naela igre (424e). Pravila pristojnosti (425b). Domen dejstva pravnih
normi (425bc).
Domen religije (427b). etiri kardinalne vrline, u odnosu na dr
avu (427e). Mudrost drave (428b). Hrabrost drave (429ab). Umerenost
drave (430d). Pravinost drave (432b). Pravian ovek (434d).
ovek kao drava u malom (435d). Princip protivrenosti (436b).
Teorija motivacije (437b). Teorija relativnih pojmova (438b). Od
nos znanja i njegovog predmeta (438c). Odnos motiva i njegovog pred
meta (439a). Analiza motiva s obzirom na princip protivrenosti (439b).
Konflikt motiva (439c). Dve meusobno suprotne moi due i nagovetaj tree, koja izmeu ovih posreduje (439de). Poimanje volje kao
posrednika izmeu razumnosti i poudnosti (440a).
Zakljuak strukturi jedinke i strukturi drave (441c). Pravian
ovek i pravina drava (44ld). etiri kardinalne vrline, u odnosu na
jedinku (442cd ). Zakljuak principu i liku pravinosti (443bc).
407
406
_^^_^_^_
KNJIGA
V (E), 449a480a
Nagovetaj raspravljanja transformaciji drave (449a). Postavljanje pitanja zajednici ena i dece (449c). prirodi ena (451c), Digresija na govor vetini protivreenja (454a). ene kao uvari" (456d).
Zakon zajednici ena i dece (457d). Ustanova braka za uvare"
(458cd). Eugenika (459a). Plemenita la (45<>). Svadbene sveanosti
(460a). Svadbeni reb (460ab). Ustanova za prijem i negu novoroen
adi (460b). Odreivanje intervala najefikasnije plodnosti (460e). Ukla
njanje nepoeljne novoroenadi (461c). Utvrivanje srodstva (461d)-,
Najvee dobro i najvee zlo u dravi (462a). Pitanje svojini
(462c). Drava kao organizam (462cd).
Oslovljavanje u uzornoj dravi i drugim dravama (463a). Komu
nizam oseanja u uzornoj dravi (463e), i dobara (464c). Stariji i mlai
u uzornoj dravi (465a). Srea uvara" i srea drave (465c).
Uzorna drava u ratu (466e). Nagrade h r a b r i m ratnicima (466c).
Odnos prema Helenima i varvarima. Zabrana pljakanja leeva i spre
avanja sahranjivanja poginulih neprijatelja (469b).
Da li je uzorna drava mogua? (471cd). Kako je uzorna drava
mogua? Filozofi-kraljevi i kraljevi-filozofi (473d). Ko je filozof? (474b).
Znanje i mnenje (476b), skica teorije ideja. Filodoksi i filozofi (480a).
KNJIGA
VI ( ) , 484a51 le
filozofskoj prirodi njenom mestu u dravi (484a). Adeimantov
prigovor: filozofi mogu biti iskvareni i nekorisni za dravu (487b). Sokratova analiza socijalnih uslova koji kvare filozofsku prirodu (488a).
Sofisti (492c). Degeneracija filozofske prirode u neodgovarajuim soci
jalnim i politikim uslovima (494a). Koja drava odgovara filozofiji?
(497a). Zakljuak filozofima-vladarima (499b). Nije nemogue da Muza
filozofije ovlada dravom (499d).
Lani i pravi filozofi (499e). Izrada filozofske slike drave (500e).
Mogu li se ljudi ubediti u vrednost filozofske drave? (501cd).
Pomou kojeg znanja mudroljubivi ljudi mogu postati spasioci
drave"? (502d). Ideja dobra kao cilj najvie nauke (505a). ta je dobro?
(505b).
uvari drave moraju znati ta je dobro (506b). Nagovetaj ras
pravljanja dobru po sebi (506cd). Skica teorije ideja (507b). Teorija
vizuelne percepcije (507cd).
Umno vienje (uvianje) kao izdanak ideje dobra (508de). Noeton
i horaton (509d). Noumenon i fajnomenon (509de). Predmet mnenja i
predmet znanja (510a). Podela noetona. Istraivanje iz hipoteza, istra
ivanje iz principa (510b). Rad um a u matematici (510c).
Logos i dijalektika kao sredstva i putevi koji vode principima
svih stvari (511b).
408
KNJIGA
VII (Z), 514a541b
Alegorija peina (514a). Tumaenje alegorije peine" (517b).
Preobraaj due (518d). Vladarske dunosti obaveza onih koji
znaju (519c). Filozofi, koji ne ude za vlau, moraju je primiti kao
obavezu (520cd). Filozof je bogat dobrim i razumnim ivotom; jedino
filozof prezire politiku mo (521ab).
Preobraaj due putem sticanja znanja (521c). Koja nauka preo
braava duu i vodi je onome to jest (biu)? Gimnastika, muzika i
umenja nemaju tu mo (521e). Empirijska saznanja takoe ne vode
onome to jest (522c525b). Logistika (raunica) i aritmetika, uzete kao
teorijske i apriorne discipline duha, prve su nauke koje vode onome
to jeste, a pored toga mogu biti i praktino korisne (525b). Na isti
nain, geometrija je druga nauka koja vodi ideji dobra i biu (526e),
a i ona moe biti praktino korisna. Nauka tetu kao formi (stereome
trija) trea je nauka koja vodi kontemplaciji bia i ideje dobra (528b),
ali ta nauka jo nije otkrivena. etvrta je nauka astronomija, ili
znanje telima kao formama koje se kreu (527d, 528b, 528e). I to znanje
mora biti teorijsko (529a).
Oblici kretanja (530d).
Nedostaci pitagorejskog istraivanja harmonije (530e), i nagove
taj pete teorijske nauke harmonike (531a).
Sve nabrojane nauke su samo preludij" za glavnu melodiju"
(dijalektiku), (531de).
Dijalektika
(532a535a).
Izbor onih koji treba da budu upueni u nauke i dijalektiku (535a).
Primer sokratovske ironije (536c).
Obrazovanje dece i omladine (536d). Odabiranje prema sposobno
stima i sklonostima, starosne prekretnice i odabiranje najsposobnijih
(537b). Zloupotreba dijalektike (537e). Koliko je vremena potrebno za
ovladavanje dijalektikom? (539de).
Vreme prakse buduih filozof -vladar a (539e).
Uputstvo nainu preuzimanja vlasti i poetku realizacije filo
zofske drave (540e, 541a).
Zakljuak (541b).
KNJIGA
VIII ( H ) , 543a569c
Kratak rezime glavnih rezultata istraivanja konstituenata uzorne
drave, prema onome emu je postignuta saglasnost uesnika u dija
logu od II do VIII knjige i podseanje na taku (449ab) u kojoj je
nameravani tok izlaganja skrenuo u drugom pravcu.
etiri empirijska oblika dravnog ureenja (timokratija, oligar
hija, demokratija i tiranida) i etiri oblika egzistencije due (544c).
Kako uzorni oblik drave (aristokratija) moe da degenerie u
timokratiju? (545cd); Platonov (svadbeni) broj (546a). Timokratski ovek
(548d).
409
KNJIGA
X (I), 595a621d
Zakljuna kritika mimetike umetnosti (595a608c), nastavak kri
tike preduzete u II knjizi (377a383c) i III knjizi (386a398b). Skica
teorije ideja (596a), ideje kreveta i stolova. Umetnik udotvorac (596cd).
Tri kreveta (597b). Svaka je umetnost daleko od istine (598bc). Vetina
podraavanja i znanje, s pogledom na tragediju i njenog vou Ho
mera (598e). Da li mimetiki pesnik popravlja ili kvari ljude? (600c).
Podraavalac dopire samo do pojavne strane stvari, a samu stvar ne
razume (601c), ne poznaje ni njeno sutastvo ni njenu svrhu (602a).
410
413
V*t
SADRAJ
Dr Veljko Kora: Platonov ideal jedinstva filozofije i
politike
3
36
66
103
Knjiga peta
136
Knjiga esta
174
Knjiga sedma
206
Knjiga osma
237
Knjiga deveta
268
Knjiga deseta
295
Imenski registar
327
339
406
413