You are on page 1of 8

Govor na stadionu: Diplomcima Miigenskog univerziteta

iveti u drutvu znai opratati


Govorio: Josif Brodski

Photo: squarespace.com
Trudite se da se suvie ne uzdate u politiare, ne zato to su tupoglavi i nepoteni, to je
najei sluaj, ve zbog zamanosti njihovog posla koji prevazilazi i najbolje meu
njima, niti u bilo koju politiku partiju, doktrinu, sistem ili njihove projekte. Oni u
najboljem sluaju mogu donekle da ublae socijalno zlo, ali ga ne mogu iskoreniti.
Kakvo god bilo sutinsko poboljanje, ono e uvek biti nedovoljno sa etike strane, jer e
uvek biti onih - makar to bio i jedan ovek - koji nee imati nikakve koristi od tog
poboljanja. Svet nije savren; Zlatni vek nikada nije postojao niti e ga biti. Jedino to
e se dogoditi sa svetom je da e postati vei, odnosno mnogoljudniji, ne poveavi se u
razmeri. Koliko god ovek koga ste izabrali obeavao da e pravilno podeliti kola,
kola nee postati vei; u sutini, porcije e se obavezno smanjiti. U svetlu toga - ili, bolje
rei, u mraku - moraete se osloniti na vlastitu, domau kuhinju, tj. upravljati svetom
samostalno - barem onim njegovim delom koji vam je dostupan, koji se nalazi u
granicama vaeg dometa
ivot je igra sa mnogim pravilima, ali bez sudije. Mi saznajemo kako se ona igra vie
posmatranjem nego saznavanjem iz neke knjige, raunajui tu i Sveto Pismo. Zato nije udno
to toliko njih igra nepoteno, to je malo onih koji dobijaju a mnogo onih koji gube.
U svakom sluaju, ako je to mesto Miigenski univerzitet, An Arbor, drava Miigen, koje ja
pamtim, mogu sa sigurnou da pretpostavim da vi, njegovi studenti, jo manje poznajete

Pismo od onih koji su sedeli za ovim klupama recimo pre esnaest godina, kada sam se
odvaio da prvi put stupim na ovo tle.
Za moje oko, uvo i nozdrve ovo mesto je i dalje An Arbor; ono se plavi - ili mi se ini plavim
- kao An Arbor; ono mirie na An Arbor (mada moram priznati da je sada u vazduhu manje
marihuane nego ranije i to trenutno zbunjuje starog Anarborca). Na taj nain ono lii na An
Arbor gde sam proveo deo svog ivota - najbolji deo, kako mi se ini - i gde, pre esnaest
godina, vai prethodnici nisu o Bibliji znali gotovo nita.
Kada se setim svojih kolega, kada znam ta se radi sa univerzitetskim nastavnim programima
u celoj zemlji, kad postajem svestan pritiska koji takozvani savremeni svet vri na omladinu,
oseam nostalgiju za onima koji su sedeli na vaim stolicama pre desetak ili vie godina, jer
su neki od njih bar mogli da navedu deset bojih zapovesti, a drugi su se ak seali naziva
sedam smrtnih grehova. No ta su oni uinili kasnije sa tim dragocenim znanjem i koliko su
imali uspeha u ivotnoj igri - o tome pojma nemam. Mogu samo da se nadam da je, kada se
svede konani raun, ovek bogatiji ako se rukovodio pravilima i tabuima koje je odredio
neko sasvim neopipljiv, a ne samo slovom zakona.
Poto vam je jo rano da svodite konane raune i ako su vam uspeh i pristojno okruenje ono
emu teite, ne bi vam bilo zgoreg da se upoznate sa tim zapovestima kao i sa spiskom
grehova. Njih je, sve zajedno, sedamnaest, a neki se delimino podudaraju. Naravno da
moete prigovoriti da oni pripadaju verskom uenju sa snanom tradicijom nasilja. Ali, ako je
re o verama, ova je ipak najtolerantnija; ona zasluuje vau panju ve i zbog toga to je
rodila drutvo u kojem imate pravo da podvrgavate sumnji ili da odriete njenu vrednost.
Ali ja nisam ovde da bih veliao vrline bilo koje konkretne vere ili filozofije, i nije mi
zadovoljstvo, kao mnogima, da inim zamerke savremenom sistemu obrazovanja ili vama,
njegovim potencijalnim rtvama. Prvo, ja vas ne smatram takvima. Drugo, u odreenim
oblastima vaa znanja su neizmerno vea od mojih ili bilo kog predstavnika moga narataja.
Na vas gledam kao na druinu mladih razumno-egoistinih dua, uoi vaeg veoma dugog
stranstvovanja. Zadrhtim od pomisli na njegovu duinu i pitam se ime bih mogao da vam
budem od koristi. Znam li o ivotu neto to bi vam moglo pomoi ili bi vam bilo znaajno, i
ako neto znam, postoji li nain da vam tu informaciju prenesem?
Odgovor na prvo pitanje mislim da je potvrdan ne samo stoga to bi ovek mog ivotnog doba
trebalo da bude vetiji od svakog od vas u toj ivotnoj ahovskoj igri, ve i zato to se on
verovatno ve umorio od mnogih stvari kojima vi tek teite. (Sam taj umor je neto o emu
mlade treba upozoriti kao o prateem elementu njihovog izuzetnog uspeha ili neuspeha; to
saznanje moe poveati zadovoljstvo prvog ili pojaati ukus ovog drugog). A kada je o drugom pitanju re, pravo da vam kaem, imam potekoa. Primer pomenutih zapovesti moe
obeshrabriti svakog govornika koji daje uputstva, poto su svih Deset zapovesti bile
propoved, doslovno - zabrana. Ali izmeu narataja postoji transparentni zid, gvozdena
zavesa ironije, zavesa kroz koju se vidi skroz, ali koja ne proputa gotovo nikakvo iskustvo. U
najboljem sluaju, samo pojedinane savete.

Photo: stanford.edu
Zato gledajte na ovo to sada ujete samo kao na savete sa vrha nekoliko ledenih bregova, ako
se tako moe rei, a ne sa gore Sinajske. Niti sam ja Mojsije niti ste vi starozavetni Jevreji;
ovo je nekoliko nesreenih skica, nakrabanih u utom notesu negde u Kaliforniji - to nisu
ploe sa religioznim tekstom. Ignoriite ih, ako vam je volja, podvrgnite ih sumnji, ako je
potrebno, zaboravite ih, ako drukije ne moete: u njima nema nita to obavezuje. Ako vam
neto od toga sada ili u budunosti bude od koristi, bie mi drago. Ako ne bude, moj vas gnev
nee stii.
Sada, kao i ubudue, mislim da treba da se usredsredite na preciznost vaeg jezika. Nastojte
da obogatite svoj renik i da postupate s njim kao sa svojim bankovnim raunom. Poklonite
mu mnogo panje i trudite se da poveate svoje dividende. Nije cilj u tome da doprinesete
krasnoreivosti u svojoj spavaoj sobi ili svom profesionalnom uspehu - mada je kasnije i to
mogue - i nije stvar u tome da se pretvorite u soficistiranog govornika. Cilj je da omoguite
sebi da se to potpunije i tanije izraavate; jednom reju, cilj je vaa uravnoteenost. Jer
nagomilavanje neizgovorenog, nedovoljno artikulisanog, moe dovesti oveka do neuroze.
Svakog dana se u ovekovoj dui mnogo tota menja, ali nain izraavanja ostaje isti.
Sposobnost izraavanja zaostaje za iskustvom. To tetno utie na psihu. Oseanja, nijanse,
misli, percepcije koje ostaju neimenovane, nedovoljno objanjene, neprecizno formulisane,
nagomilaju se unutar individue i mogu dovesti do psiholoke eksplozije ili potonua. Da bi se
to izbeglo, ovek ne mora da se pretvori u knjikog moljca. Treba samo da nabavi renik i da
ga ita svaki dan, a ponekad i knjigu pesama. Renici su, meutim, po vanosti na prvom
mestu. Ima ih mnogo svuda oko nas, uz neki se dobija i lupa. Dosta su jeftini, ali ak i onaj
najskuplji (sa lupom) staje mnogo manje od jedne posete psihijatru. Ako se ipak odluite da
odete kod psihijatra, obraajte mu se kao da imate simptome leksikog alkoholizma.
I sada i ubudue gledajte da budete dobri prema svojim roditeljima. Ako to zvui suvie
slino onome: Potuj oca svoga i mater svoju" - ne mari. Sve to elim da kaem je: trudite
se da se ne bunite protiv njih jer e oni, verovatno, umreti pre vas, tako da se moete
osloboditi bar tog oseaja krivice, kad ve ne moete tuge. Ako vam je.potrebno da se bunite,

bunite se protiv onih koji nisu tako ranjivi. Roditelji su previe bliska meta (kao, uostalom, i
sestre, braa, supruge ili muevi); razdaljina je takva da ne moete promaiti. Bunt protiv
roditelja sa svim onim neu-od-vas-uzeti-ni-pare, u sutini je posebno buroaski manir jer
najvie zadovoljava buntovnika, u datom sluaju zadovoljava ga mentalno, to mu daje
sigurnost. to kasnije poete tim putem, kasnije ete postati duhovni buruj; tj. to due
ostajete skeptik, sumnjiav, intelektualno nezadovoljan, to bolje po vas. S druge strane,
naravno, to neu-uzeti-ni-pare ima praktian smisao, poto e vai roditelji, najverovatnije,
zavetati sve to imaju vama, i uspeni buntovnik e na kraju dobiti imetak u celini - drugim
reima, bunt je veoma efektna forma tednje. Mada je kamata ubitana i, rekao bih, vodi u
bankrotstvo.
Trudite se da se suvie ne uzdate u politiare, ne zato to su tupoglavi i nepoteni, to je
najei sluaj, ve zbog zamanosti njihovog posla koji prevazilazi i najbolje meu njima,
niti u bilo koju politiku partiju, doktrinu, sistem ili njihove projekte. Oni u najboljem sluaju
mogu donekle da ublae socijalno zlo, ali ga ne mogu iskoreniti. Kakvo god bilo sutinsko
poboljanje, ono e uvek biti nedovoljno sa etike strane, jer e uvek biti onih - makar to bio i
jedan ovek - koji nee imati nikakve koristi od tog poboljanja. Svet nije savren; Zlatni vek
nikada nije postojao niti e ga biti. Jedino to e se dogoditi sa svetom je da e postati vei,
odnosno mnogoljudniji, ne poveavi se u razmeri. Koliko god ovek koga ste izabrali
obeavao da e pravilno podeliti kola, kola nee postati vei; u sutini, porcije e se
obavezno smanjiti. U svetlu toga - ili, bolje rei, u mraku - moraete se osloniti na vlastitu,
domau kuhinju, tj. upravljati svetom samostalno - barem onim njegovim delom koji vam je
dostupan, koji se nalazi u granicama vaeg dometa. Meutim, ostvarujui to, moraete takoe
biti spremni na tuno saznanje da ni vaeg vlastitog kolaa nee biti dosta; moraete biti
spremni na to da okusite u ravnoj meri i zahvalnost i razoarenje. To je najtea lekcija za
usvajanje - ne gubiti usrdnost u kuhinji, jer ako date taj kola makar jedanput, izazvaete
masu oekivanja. Zapitajte se imate li snage za takvu neprekidnu isporuku kolaa, ili vie
raunate na politiare? Kakav god bio ishod takvog samoeprkanja - ma koliko mislili da svet
moe poivati na vaem kolau - ponite odmah da radite na tome, da sve te korporacije,
banke, kole, laboratorije, ili gde ve budete radili i ije se prostorije danonono zagrevaju i
uvaju, puste unutra beskunike da prenoe bar sada, kada je zima.

Photo: wikimedia.org
Trudite se da se ne izdvajate od drugih, nastojte da budete skromni. I sada nas je previe, a
uskoro e nas biti mnogo vie. To penjanje na mesto pod suncem obavezno se deava na
raun drugih, onih koji se nee penjati.To to morate nekima stati na nogu ne znai da mu
morate stajati na ramenima. Uz to, sve to budete videli sa te take bie ljudsko more i oni
koji su poput vas zauzeli slinu poziciju - vanu, ali pri tom veoma opasnu - oni to se zovu
bogatim i slavnim. Uopte, uvek ima neeg neprijatnog u tome da ovek ima vie sree od
njemu slinog, pogotovo kada tih slinih ima na milijarde. Uz to treba dodati da bogatih i
slavnih u nae vreme ima na gomile i da tamo, na vrhu, postaje veoma tesno. Zato ako elite
da postanete bogati i slavni, ili i jedno i drugo, neka vam je sa sreom, ali se ne predajte tome
potpuno. udeti za neim to imaju drugi, znai gubiti sopstvenu unikalnost; s druge strane to,
naravno, stimulie masovnu produkciju. Ali poto trite ivotnu trku samo jednom, razumno
bi bilo izbegavati najoiglednije kliee, ukljuujui i luksuzna izdanja. Svest o vlastitoj
izuzetnosti, imajte to u vidu, takoe podriva vau unikalnost, da ne govorimo o tome da ona
suava va oseaj za realnost. Gurati se meu one koji, s obzirom na njihov prihod i spoljanji
izgled predstavljaju - makar teoretski - neogranien potencijal, mnogo je vie od lanstva u
bilo kom klubu. Potrudite se da budete sliniji njima nego onima koji na njih ne lie; trudite
se da nosite neupadljive boje. Mimikrija je zatita individualnosti, ne njeno odricanje.
Savetovao bih vam, isto tako, da govorite tie, ali se plaim da ete smatrati da sam otiao
predaleko. I ne zaboravite da je pored vas uvek neko - blinji. Niko ne trai od vas da ga
volite, ali trudite se da ga ne povredite i da ga ne uznemiravate mnogo; gledajte da mu stanete
na nogu oprezno, a desi li se da poelite njegovu enu, imajte na umu da to govori o
nedostatku vae mate, o vaem neverovanju u bezgranine mogunosti ivota. U najgorem
sluaju potrudite se da se setite sa kakve je daljine - od zvezda, iz dubine vasione, moda s
njenog suprotnog kraja - stigla molba da to ne inite isto kao i ideja da blinjeg treba voleti
kao samoga sebe. Oito da zvezde o sili tee i usamljenosti znaju vie od vas jer one su - oi
udnje.
Izbegavajte na svaki nain da pripisujete sebi status rtve. Od svih delova tela najbudnije
pazite na svoj kaiprst jer on eli da razotkriva. Kaiprst je znak rtve, on je suprotnost

podignutom srednjem prstu i kaiprstu u znak pobede, znaku - V. Koliko god bio odvratan va
poloaj, nastojte da ne krivite za to drugoga: istoriju, dravu, pretpostavljene, rasu, roditelje,
meseeve mene, detinjstvo, nesvojevremeno sedanje na nou itd. Jelovnik je opiran i dosadan
i sama njegova opirnost i dosada dovoljno su uvredljive da ovek troi svoju inteligenciju
birajui sa te trpeze. U trenutku kad bacate krivicu na nekog drugog, potkopavate sopstvenu
reenost da neto uradile; moe se ak utvrditi da prst koji optuuje tako mahnito podrhtava u
sluaju da ta reenost nije dovoljno vrsta. Na kraju krajeva, ni status rtve nije lien svoje
privlanosti. On izaziva saoseanje, nagrauje se za zasluge, i cele se drave i kontinenti
razneuju u sumraku mentalnih padova uz saznanje rtve. Postoji itava kultura rtve koja se
rangira od linih advokata do meunarodnih zajmova. Bez obzira na postavljeni cilj tog
sistema, ist rezultat njegove delatnosti nesumnjivo umanjuje oekivanja, kada se bedno
preimustvo uzima i proglaava krupnim dostignuem. Naravno da to ima terapeutsko dejstvo
i raunajui na oskudnost svetskih resursa, makar ak higijenskih, trudite se da se tome
suprotstavite. Koliko god nepobitno bio oigledan va gubitak, negirajte ga dokle god ste pri
razumu, sve dok vam usta mogu izgovoriti ne". Uopte, nastojte da uvaavate ivot ne samo
zbog njegovih drai nego i zbog njegovih tekoa. One su deo igre i ono to je dobro u tome
je to da nisu obmana. Svaki put kad ste u problemima, ili na granici oajanja, kaci vas
spopadnu neprijatnosti i potekoe, imajte na umu: to ivot razgovara sa vama na jedinom
njemu poznatom jeziku. Drugim reima, trudite se da budete pomalo mazohista: bez ukusa
mazohizma, smisao ivota nije potpun. Ako vam to moe pomoi trudite se da ne zaboravite
da je ljudska vrlina apsolutna, a ne sitna moneta; da je nespojiva sa posebnim tvrdnjama da se
bazira na odricanju oiglednog. Ako smatrate da je ovaj argument donekle brzoplet, pomislite
bar na to da smatrajui sebe rtvom uveliavate vakuum neodgovornosti, koji veoma vole da
popunjavaju demoni i demagozi, poto paralizovana volja ne raduje anele.

Photo: wikimedia.org
Svet u koji se spremate da kroite, ne uiva dobru reputaciju. Bolji je sa geografskog nego sa
istorijskog stanovita; kudikamo je privlaniji vizuelno nego socijalno. On nije drago
mestace u ta ete se uskoro uveriti, i sumnjam da e postati mnogo privlanije u vreme kada
ga budete naputali. Meutim, to je jedini svet koji postoji i ne postoji alternativa, a ako bi i

postojala, nita ne jemi da bi bila mnogo bolja od ove. Tamo su spolja dungle, isto kao i pustinje, klizave padine, blato itd. - doslovno, ali to je jo gore i metaforino. Kao to je rekao
Robert Frost: Najbolji izlaz je uvek - do kraja". I jo je kazao u jednoj drugoj pesmi, da
iveti u drutvu znai opratati." eleo bih upravo da zavrim nekolikim primedbama o tom
odlaenju do kraja.
Gledajte da ne obraate panju na one koji bi da vam zagoraju ivot. Takvih e biti mnogo
kako po zvaninoj dunosti, tako i samozvanih. Podnosite ih ako ih ne moete izbei, ali im
ih se otarasite, tog trenutka zboravite na njih. Nastojte pre svega da ne piate prie o
nepravinom ponaanju koje ste pretrpeli sa njihove strane; izbegavajte to ma kako bio
saoseajan va auditorijum. Takve prie produavaju postojanje vaih protivnika; vrlo je
verovatno da oni raunaju na to da ste brbljivi i da ete saoptiti to svoje iskustvo drugima.
Nijedna individua nije sama po sebi vredna da daje lekcije o nepravinosti (ili pravinosti).
Odnos jednog prema jednom ne opravdava napor: vredan je samo eho. To je glavni princip
svakog ugnjetaa, sponzorie li ga drava ili je autodidakt. Zato gonite ili priguujte eho, ne
doputajte dogaaju kakogod neprijatan ili znaajan bio, da uzima vie vremena nego to mu
je bilo potrebno da bi nastao.
Ono to ine vai neprijatelji dobija svoj znaaj ili vanost zavisno od vae reakcije. Zato
projurite kroz njih ili mimo njih, kao da su uto, a ne crveno svetlo. Neka vam ne zadravaju
panju ni misleno ni verbalno, ne gordite se time to ste im oprostili ili ih zaboravili - pre
svega zaboravite na lo kraj. Tako ete osloboditi e
lije svog mozga nekorisnog truda, tako ete moda uspeti da spasete te tupoglavce od njih
samih jer je perspektiva biti zaboravljen kraa od perspektive biti pomilovan. Ukljuite drugi
kanal: ne moete prekinuti emisiju te mree, ali moete da umanjite njen rejting. Takvo
reenje bi se teko svidelo anelima, ali bi sigurno zadalo udarac demonima, a u datom
trenutku to je najvanije.
Bolje je da ovde prekinem. Bie mi milo ako naete da je ovo to sam vam rekao korisno.
Ako nije, to e pokazati da ste za budunost mnogo spremniji nego to se moglo oekivati od
ljudi vaih godina. To je, smatram, takoe razlog za radost a ne za bojazan. U svakom sluaju,
bili dobro pripremljeni ili ne bili, elim vam sreu, jer vas ne ekaju u ivotu samo praznici pa
e vam srea zatrebati. Uostalom, mislim da ete se snai.

Photo: russiaoggi.it
Nisam Ciganka i ne mogu vam predskazati budunost, ali se golim okom vidi da mnogo toga
ide vama u prilog. Prvo i pre svega rodili ste se, to je samo po sebi ve pola posla, a ivite u
demokratiji - u toj kui na pola puta izmeu komara i utopije - koja stvara manje prepreka na
putu individue nego njena alternativa.
Najzad, dobili ste obrazovanje na Miigenskom univerzitetu, po mom miljenju najboljem
univerzitetu u zemlji, ve i po tome to je pre esnaest godina pruio krajnje neophodnu
pomo najlenjem oveku na zemlji koji, povrh svega, praktino nije govorio engleski - vaem
pokornom slugi. Ovde sam drao predavanja osam godina; jezik na kojem vam se danas
obraam nauio sam ovde; neki od mojih bivih kolega jo su aktivni, drugi su u penziji, a
trei spavaju venim snom u zemlji An Arbora po kojoj vi sada hodate. Jasno je da ovo mesto
ima za mene izuzetno sentimentalnu vrednost i takvu istu e imati za vas posle deset godina.
Do tog doba mogu da vam projektujem budunost, u tom pogledu znam da neete propasti,
tanije, da vas eka uspeh. Jer oseaj talasa topline koji e vas zapljusnuti posle deset i vie
godina kada se spomene ime ovog grada, znaie, bez obzira da li ste bili uspeni ili niste, da
ste pobedili kao ljudska bia. Upravo takvu vrstu uspeha vam elim u budunosti.
Ostalo zavisi od sree i mnogo je manje vano.
Obraanje studentima diplomcima Miigenskog univerziteta, 1988. godine.
*Iz knjige Tuga i razum, Russika, 2007, prevela: Neda Nikoli Bobi

You might also like