BIBLIOTEKA »NOVI HORIZONTI-

Urednik
VITO MARKOVIĆ
 J. K R I Š N A M U R T I

DUH I SLOBODA
Preveo
Marin Domitrović

GRAFOS / BEOGRAD
Naslov originala:
THE FIRST AND LAST
FREEDOM

KATAAOrH3AUHJA Y nYBAHKAUHJH (CIP)

1 KpHIUHaMVpTH J.
KPHHIHAMVPTH
Duh i sloboda / Krišnamurti ; preveo Marin Domitrović. — Beograd
: Grafos; 1987 (Novi Sad : Budućnost). — 130 CTp. ; 19 CM . —
(Biblioteka „Novi horizonti")
flpeBOA AeAa: The First atid Last Freedom. — Krišnamurtijevo t r a g a n j e
za istinom i slobodom / Vito Marković: cTp. 5—6.
ISBN 86-7157-022-J
I Krishnamurti, J i d d u
1. AoMMTpoBHh, MapnH, npeB.
2 . M a p K O B H h , BHTO, n . n p e A .

OGpaheHo y Hapodnoj 6u6/iuoreiiu CpGuje, Eeoipad

KRISNAMURTIJEVO TRAGANJE ZA
ISTINOM I SLOBODOM

Nasuprot danaanjem čoveku, preopterećenom silože-

nim znakovima, svakojakim simbolima, čistu iBtinu
i potipunu slobodu, imože dokučiti jedino otvorena,
jasina, sloibodna liiznutra, ljudslka priiroda. Ta, čiisita,
nepomuoena istina je u okrilju slobode, izvan sim-
bola d dvosmislenosti.
Današnji oovek, bez unutrašnje slobode, ma gde
bio, na isvom putu, kao neku svetost, noisi ispred sebe
svolje simbole, raizna oibeležja, znakove. Uime zna-
kova ide u osvajački pohod, u zlo, u mahniti nacio-
nalizam.
Sta to govori?
Iz subverzivnih simbola, 'kao iz Pandorina kov-
čega, poaniču prejake reči, dogme, agresivne poruke,
cvetovi zla. Vreme jednostavne isireće i rada potisku-
ju komoplikovane reči, slažemi simboli. Te neči i
simboli, kao nepogode, dolaze iz spoljašnjosti, iz
hladnih prostora stvairnosti. Niimalo ne doprinose
uspostavljanju unutrašnje ravnoteže, jasnoće u 60-
vekovom biću. A čoveku da bi snažno i iispravno
žiiveo, kao slobodno i dostojanstveno biće, 'potrebna
je unutrašnja sloboda, jasnoća, mir. Jer naipoiju je
laž, a unutra istina, jedna, čista, neponovljiva. Put do
istine i sairnospoznaje vodi 'uvek i sarno ikroz sebe, kroz
vlastito biće. Subverzivne neči, dogme i simboli naj-
češće ljude zastirašuju i razdvajaju, oine nepover-
ljivim. Siimboli podignuti na nivo doigmi, zastrašu-
jući, ukidaju demokratsku slobodnu volju čoveka,
lepotu duha i umebnosti uopšte.

5
 Dogme su napolju, zaokup'ljene gololm stvaimo-
šću, kreaitivni čin je unutra, u unutrašnjoj stvarno-
sti, bez oežnje za inoći, za nehumanim ispoljava-
njem. Jer ono što je duboko, Ijudsko, stvaralačko,
kao cvet prema svetlosti, otorenuto je ljubavi li sire-
ći, vrhumskoj mudrosti.

Vito Markovič

6
POGLAVLJE I
UVOD

Da bismo fcoimuinicirali međuisobno, čak iako se dobro

poznajemo, veoima je teško. Ja mogu koristiti riječi
koje vama mogu imati mačenje različito od mog.
Razumiijevanje dolazi kada se mi, ti i ja, susretnemo
na istoj razini i u isto vrijeme. Ovo se dešava tek
kada ipostoji stvanna privlaonost među Ijudima,
dzmeđu muža i žene, iili bliiskli'h pirijiaiteilja. To je stvair-
no saobraćanje. Istovremeno razumijevainje nastaje
kada se sretnemo na istoj razini i u isto vrijemte.
Veoima je teško saobraćati međuisidbno s lafco-
ćom, djelotvorno i odlučnom akoijom. Ja feoriistim
jednostavne riječi, koje nisu tehničke, budući sana-
tram da ni jedan vid tehničkog izražavanja neće
pomoći da riješimo naše teške probleme; stoga nieću
koristilti uopće tehničke pojmove, bilo psihološke ili
znanstvene. Nisam pročitao nijednu iknj,igu o psiho-
logiji niti ibilo koju religioanu, sirećom. Želio bih
pnenijeti, veoima jednOsitavnim niječima kpjima se
služimo u svakodnevnom životu, dublje značenje;
ali to je veoma teško ako ine znate kako itreba slu-
šati.
Poistoji umjetnost slušanja. Da bi mogao uistiinu
slušati, oovjek mora naipustiiti ili lukloniti sve pred-
raisude, unaprijed stv-orene formulacije i dnevne ak-
tivnoisti. iKada ste u iprijemčivom istanju duha stvari
se mogu lako raizumjeti; vi slušate kada je vaša
stva.rna ipažnja posvećena nečeimu. No većina nas na
žalost sluša feroz paravan otpara. Mi smo zaklonjeni
predirasudama, bilo religiozoim ili duševnim, psiho-
loškim ili znamstvelniim, ili svakodnevnkn brigama,
željiaima i strepnjama. I is itakoviim ipairavianom, mi slu-

7
šarno. Stoga, slušamo u stvari sopstvenu galamu,
sopstvenii glas, ne ono što je ikazano. Veama je
teško otkkmitli naš tren'ing, naše predrasude, isklono-
sti, otpor i, dosižući imad govomog izražavanja,
slušati tako da razumijemo istovremeiio. To je jedna
od naših poteškoća.
Ako je tofcom ove rasprave hiilo što kazano
što protivuriječi vašem načinu mišljenja i vjerova-
nja, samo slušajte, ne stvarajte otpor. Vi možete
biti u pravu, a ja mogu biti u kriivu; no, zajedničkiiim
slušanjem irazmatranjem, otkriit ćemo što je istiina.
Istiinu vam ne može netko dati. Vi je trebate otikriti;
a da bise je otkrili mora postojati stanje duha u
kojem se javlja diirektno shvaćanjie. Nema di,rektnog
shvaćanja kada postaji otpor, samozaštita, čuvanje.
Razumij evanj e idolazi sviješću o oaname što JESTE.
Znati sigurno što JESTE, stvarno, zbiljsko, ne inteir-
pretirajući to, ne osuđujući ili opravdavajući zacije-
lo je pooetak mudiroisti. Tek kada počnemo tumačiti,
prevoditi u skladu s našom uvjetovainošću, u skladu
s našiim predraisudaima, mimoilazimo istinu. Na kra-
ju krajeva, to je poput istraživanja. Da bi se znalo
što nešto jeste, što je u stvari, potrebno je istraživa-
nje — ne imožemo prevoditi prema svojem rasplo-
žeinju. Slično, ako možemo gledati, promatrati, slu-
šati, biti svjesni onog što JESTE, točno, tada je pro-
blem riješen. A to pokušavamo učiniti u svim ovim
razgovorima. Ja ću vam ukazati na ono što JESTE,
a ne prevesiti to prema svojoj mašti, niti biste vi
trebali to prevesti ili tumačiti preima svom naslijeđu
iai istreniranosti.
Nije li, dakle, moguće Ibiti svjestan svega kako
jeste? Kranuvši otuda, zaisigurno može postojati ra-
zumijevanje. Priznati, biti svjestan, stići onoime što
JESTE, znači staviti tooku na napor. Ako znadem da
sam lažac, i to je činjenica koju prep>oznajem, tada
je napor gotov. Prizinati, biti svjestan onoga što net-
ko jeste, već je početak mudrosti, početak razumije-
vanja, što vas oslobađa vremena. Uvesti kvalitet vre-

8
imena — vremena ne u kronoloskom smislu, već
kao posredstva, kao psiholoskog prooesa, procesa
uma — destnuktivno je i stvara zbrku.
Dakle, mi možemo irazumjeti što JESTE, kada
to prepoznamo bez osuđivanja, opravdavanja, iden-
tifiikacije. Znaiti da je oovjek u odiređenioj okolnosti,
određenom stanju, već je piroces osiLabađanja; ali čo-
vjek koji nije svjestan svoje okolnosti, svog napora,
pokušava biti nešto drugo inego što cm jeste, što rađa
naviku. Imajmo na umu ida želimo ispitaiti što JES-
TE, pnoučiti i biti svjesni točno onog što u zbilji
jeste, ne pridajiući tome 'ikakav stav, iili iinterpreta-
ciju. Ovo itraži izuzietno pronicav um, izuzetno gipko
sroe, biti svjesnim i silijediti što JESTE; budući što
JESTE je stalno kretanje, stalno prolaženje fcroz
preobrazbu a ako jte um vezan vjerovanjenn, zna-
njem, on prestaje slijediti, prestaje praitita brze kret-
nje onog što JESTE. Sto JESTE siigurno nije statič-
no — ono se stalno 'kreće, što ćete i vidjeti ako prio-
učite pomnije. Da bi se slijedilo, potreban je ihitair
um i gipko srce — koji su uskraćeni kada je um
statičan, učvršćen u vjerovanju, u predrasiudi, iden-
tifikacijii; a um i srce koji isu beživotni, ne mogu
slijediiti s lakoćom, hitro, ono što JESTE.
Mislim da postoji svijest, bez mnogo rasprav-
ljanja, mnogo govorancija, o indiviidualnom jetinako
kao i kolefetivnom kaosu, zbrci i bijiedi. Ne samo
u Indiji, već upravo u cijelom svijetu; u Kini, Ame-
rici, Engleskotj, Njemačkoj, svuda postojii zbrka,
sve veća patnja. Ona niije tek nacionakia, tili posebioe
ovdje, ona je svud u svijetu. Poslto-ji lizuzetno atou-
tna patnja i oina nije samo mdivid-ualna već d ko-
lektivna. To je, dakle, svjetska katastrofa i ogra-
ničiti je tek na geografsiko podiručjie, obojeno podru-
čje na karti, aipsurdno je; budući taida nećemo shva-
titi puno značenje ove opće svjeitske a i mdividual-
ne patnje. Pošto smo svjesni te zbrke, kakova je
naša reakoija danas? Kako reagiramo ?
Poisitoji patnja, poili'tiička, društvena, religiozna;
naše je cijelo psihološko biće zbrkaino, a svi vođe,

9
 politiički i religiozni, ostavili ®u nais ina cjiedil'u; sive
su lcnjige izgubile svoje značeinje. Možete priistuipiti
BHAGAVAD GITI, iili Bibliji, ili movijim traktatima
o 'politici dli pslihologiji ii inaći ćete da su izgubili taj
odjek, itu kvalitetu istiine; ipoistali su putoe iraječi. Vi
ste saani, kao pcnnavljači tih rijieiči, izbrfcani :i ne'si-
gurni, a ipuko pomavljanje 'rijieči ne prenosi niišta.
Stoga su riječi i kinijige izgubiile svoju vrijednost;
[to oe reći, ci'tilriate li BiblijU, Marxa ili BHAGAVAD
GITU, ipoišto ste vi koijli to citiirate sami po sebi ne-
siguirini i zbnkani, vaše panavljanje ,postaje laž; pošto
ono što je taimo mapisano positaje tek propaganda,
a oma mije iistina. Štoga site ponavljajući prestaii
raizuimjevati isvoje vlastito stanje bića. Vi naprosto
preikrivate riječima autoriteta vlastitu izbrku. 'No,
ono što ipokušavamo uoiinitd jeste raziumjeti ovu
zbrfeu, a ne prekiriti je citatima; kakav je, dakle,
vaš odgovor na ovo? Kako odgovairaite na ovaj izu-
zetan kaos, ovu zbrku, nesiguirnoist egzistencije? Bu-
dite svjeani toga, dok o tame iraspravljam: slijedi-te,
ne moje rijeoi, već miisao koja je idjelatna u vama.
Većiina je mas maviknuta ida bude promatrač a me da
učestvuje u igri. Mi čitamo fcnjige, ali ilh nikada me
pišerno. To je postala naiša tradiaija, nacionalna i
sveopća navika, biti posmatiračiima, gledati nogamet-
nu igiru, državne poliitičaire, govornike. Mi sino ma-
prosto autsajderi kojii gledaju, i izgubilli smo krea-
tnvni kaipacitet. Stoiga ne želiimo apsonbirati i učest-
vovati.
No, ako isamio motifte, ako ste samo posmalt-
rači1, izgu'bit ćete u potpunosti 'značenje ovoig raz-
govora, budući ovio nije predavainje koje trebaite
slušati ipo sdli navike. Ja vaim neću đati iinforma-
Ciju koju moželte pokupilti u enciklopedijii. Sto na-
sto|j;imo učimiti jieste ida slijediimo jedno drugome
misli, slijedimo tofliiko daleko, istan,čano, koliko mo-
žemo, nagovještaje, ođgovare vlastitih 'Osjećaja.
Stoiga vas molim, pronađilte fcoji je vaš odgovar na
ovaj povod, na ovu patnjiu; ne što su riječi mekoga
drugog, već kiako vi satmi reagilrate. Vaš je odgovor
10
odraz nezainteresiranosti, ako imate kooisti žbog
patnje, kaosa, abo iizvlačite pirofit iz liistog, ibilo
ekomomsku, društvenu, paliitiičku tili psiihološku. Sto-
ga vas ne smeta ako sie ovaj kaois masitavi. Sigurno,
što je više inevolje u svijetu i kaosa, čovjek više
traži sigunnoist. Nis'te li to primjetili? Kada postojii
zbrka u svijetu, psihološlki i na bilo koji mačin,
zatvarate ise u mdku vr,situ sigunnosti, bilo to ban-
'kovni račun ili ideologiija; ili sie opet ofcrećete rno-
litvi1, poisjećujete hram — što je stvairno bježanje
od onoga što se dešava u isvijetu. Sve se viiše sekti
oformlj'uje, sve više ,dizaima' niče u cijeloim svijetu.
Jer što je više zbrke, to više želite vođu, nekog tko
će vas izvesti iz ove zbrke, te se okrećete religij-
skim knjigama, ili nekom od novijih učitelja; ili
pak djelujete i reagirate u iskladu sa siistemam koji
izgleda ikao da će riiješilti problem, sistemom bilo
lijeviih lilli desniih. To je ono što se dešava.
Onaj tren kada ste svjeisni zbrke, točno onog
što JESTE, ipokušavate izbjeći. Sekte boje vam mu-
de siistem za irješenije ipatnje, ekonomske, društvene
ili ireligiijlske, najgore su; ibudući sistem itada ipositaje
ziiačajan a me oavjek — bilo đa je religiijislki sistem,
'sistem lijevih :ili điesnliih. Sistem j>ostaje vaižan, fi-
lozofija, ideja, pasitaju važne, a me oovjek; a u ime
ideje, lildeologije, voljmi ste žrtvovati cjelokupmio čo-
vječamstvo, što se upravo i dešava u svijeitu. To
mijie maiprosto rnoja interpretacija; osvinnete li ®e,
vidjet ćete da se iup,ravo to zbiva. Siistem je pastao
važan. Stoga, kako je sisteim ipostao važan, ljudi,
tji i ja, guibe značaj; a komtnolori sistema, bilo re-
ligij'sfcag iHi idruštvenog, bilo lijevog 'iili idesniog, stiču
autoritet, stiču moć, i zbog toga žrtvuju vas, pojedin-
ca. Uipravo se ito dešava.
što je, idakle, uzrok ove zbrke, bijede? Kako ita
bijieida nastaje, ta patnja, me isaino iznutra već đpo-
Ija, taj straih i išoekivamje rata, treoeg svjetskog
rata koji izbija? Sto je uzrdk tome? Siguirno da to
lupućuje na kolaps cjelokupnog morala, duhovniih
11
vrijednosti, a i glordfiifcacij'u svih čulnilh vrijednosti,
vrijednosti istvari načinjeniih rukom ili umom. Sto
se dešava kada ne posjedujemo druge vrijednosti
osim vrijedniosti predmeta čula, vrijednosti iproiiz-
voda duha, iruke iDi imašine? Sto više prLdajemo zna-
čaj čulnoj vrijednoslti stvari, veća je zbrka. Pona-
vljam, ito nije nioja teorija. Ne moraite ciltirati fcnjii-
ge da biste ustanovili da su vaše vrijednosti, bogat-
stva, eikonomska i društvena egzistencija utemeljeni
na stvarima načinjenim rukama ili duhom. Dakle,
živiimo i djelujemo i naše je biće uronjeno u čulne
vrijednosti, što znači da su stvari, stvari duha, stva-
rii ruke i rnašine, poistaLe važne; a kaida stvari po-
stanu važne, vjerovanje postaje nadmoćno značajno
— što se u svijetu upravo dešava.
Tako, pridavanje sve većeg značaja vrijedino-
stima čula domosi zbrku; a pošto smo u zbrci, mi je
nastojiimo izbjeći kroz raziičite vidove, bilo religij-
ske, ekonomsike ili društvene, ili ambiciju, moć,
potragu za stvarnošću. No, stvarno je blisko', ne
moraite ga tražiti; oovjek koji traži istinu niikaida je
neće pronaći. Istina je u onome što JESTE — i to
je njena ljepota. Ali, počnete l'i je zamišljati, tra-
žiti, počinje i naprezanje, a čovjek koji se naipreže
ne može riaizumjeti. Zbog toga moramo biti mimi,
pažljivi, pas'ivno svijesni. Mi vidimo da je naše ži-
vljenje, naša djelatnost, uvijek unutar polja raza-
ranja, polja patnje; poput vala, zbrka i kaos nas
uvijek odnose. Nema spokoja u zbroi legzistencije.
Sto god 'činili u isadašnjosti iizgleda da vodi ka-
osu, patnjii i nesireći. Pogledajte vlastiti život i vid-
jet ćeite da su naši životi uvijek na rubu pattnje.
Naš rad, društvema djelatnost, poiitika, mazličita
okupljanja nacija da zaustave irat, sve pnoizvodi
daljnji irait. Razaranje slijedi tragom života; što god
činili vodi smrti. To se u stvari dešava.
Možemo li zaustaviti ovu bijeidu smjesita a ne
dopustiti da uvijek iiznova budemo zbriisani valom
zbiike i patnje? Jer, veliki su učitelji došli, bilo Bu-
ddho ili Kirist; priihvatili su vjieru, sami vjerojatno

12
oslobođeni izbrike i ipatnje. No, omi nisu niikada spri-
ječili patnju, nisu nikada zaustavili zbiiku. Zbrka se
naisitavlja patnja također. Ako se vi, vidjevši ovu
društvenu i ekomoimsku zbrku, ovaj kaos, ovu bije-
du, povučete unutar onog što se zove religiozan ži-
vcxt i naipustite svijet, inožda oete osjetiti da se pri-
družujete velikiim učiteljima; ali svijet se nastavlja
sa svojiim kaosoim, bijedom i razaranjem, vječitoim
patnjom svojiilh bogatih i siromašnih. Stoga je naš
problem, tvoj i moj, možemo li koralknuti van ove
bijede trenutaono. Ako živeći u svijetu odbijete da
budete njegov dio, pomoći oete drugima da iziđu
iz ovog kaosa — ne u budućnosti, ne sutra, već
sa'da. Zacijelo je to inaš problem. Rat vjeiroijatno
dolazi razormiji, strašniiji u svom vidu. Mi ga siigur-
no ne možemo spriječiti, budući su iishodišta odveć
snažina i odveć bliizu. No, ti i ja moižemo zamjetiti
zbrku i bijedu smjesita, zar nie? Mi je moraimo za-
mijetiti, i taida oemo bitli u stanju probuditi isto
razumijevanje istine kod drugog. Drugim riječiima.
možete li trenutačno biti sfliobodam? — budući je to
jedini iizlaz iiz bijede. Poimamje se može zbiti jedino
u sačiašnjosti; no, ako kažete »Učinit ću to sutra«,
val zbrke vas madvladava i tada ste uvijek uklju-
čend u zbrku.
Dakle, ida li je moguće doprijeti do takovog sta-
nja kada sami po sebi poimate istiinu trenutačno
i itime stavljate pečat na zbrku? Ja kažein da jeste,
i to je jedimi mogući načiin. Kažeim da to može i
mora biti učinjemo, ne izasnovamo na pretipostavoi ili
vjerovanju. Izvesti tu neobičnu irevoluciju — koja
nije irevoluoija osilobađanje od kapitalista i 'poistav-
ljanja nefce druge grupe — izvođenje takove 'divne
preolbraizbe, koja je jediina istiindta revolucija, jeste
problem. Sto se općenilto naziva revolucijom tek je
modifikaoija ili nastavak ideja desnih sihodno ide-
jama Mjeviih. Lijevo je, ma fcraju krajeva, nastavak
desnog u modificiranom obliku. Ako je desno te-
meljeno na čulnim vnednotama, lij'evo je tek ina-

13
stavalk đisltlh čuilinih vneidinota, raziiičiltih tek u stu-
panjlu ili izražaju. Stoga se istinita revolucija može
zbiti tek kada vi, kao ipojedinac, postanete svjesinii u
svom odnosiu prema idrugiima. Naravno da ono što
ste u svom odnosu prema drugome, ženi, djetetu,
pretpostavljienom, svom ibližnjem, jeste izajiedniica.
Zajednica sarna po isebi ne postoji. Zajednica je cnno
što simo ti i ja u našem odnosu stvorili; ona je iz-
vanjska projekcija srvdih inaših unutrašnjaih psihoJoš-
kih sitanjia. Ako se, dakle, iti i ja ne razumijemo,
mijenjajjući saimo vanjsko kojie je iprojekcija unu-
tarnjeg, nema baš nikakovog značaja; to jest, ne
može biti iznačajne iamjene iii prilagođavanja u za-
jednici sve idok ne irazumijem sebe saima u oidnosiu
prema tebi. Budući i sam zbrkan u svom lodnosu,
ja stvaram zajednicu kioja je ireplika, vanjiski izraz
mene saimog. To je očitost o kojoj možeimo raisprav-
Ijatli. Možemo ise pitaiti da li je zajednica, vanjski
izražaj, prodizvela mene, ili sam jia iproizveo zajed-
nicu.
Nije li siboga jasno ida ono što isaim ja u svom
odnosu prema drugome čini zajednicu i da, beiz
radikalne promjiene isebe siaima, ne može ibiti promje-
ne suštinskog idjelovianja zajednice? Kada od siiste-
ma tražimo preoibrazbu zajedndice, mi naprosto iz-
bjegavamo pitanje budući sistem ne može preobra-
ziti čovjieka; čovjek uvijek preobražava sistem, što
nam povijiest i govori. Etok ja, u svome odnoisu pre-
ma tebi, ne mzumijem sebe sama, ja sam uizrok ka-
osa, bijede, razairianja, strepnje, nasilja. Razumije-
vamje saimog sebe nije piitanje vremena; ja mogu
razumjeti sebe upravo ovog trenutka. Ako kažem,
»Razumjet ću se siutra«, ja unoslim kaos i bijedu,
mojie je djelo destruktivno. Onog trena kada kažem
da »ću« razumjeti, unosim elemenat vremena i tako
sam već zahvaćen vailom zbrbe d razairanja. Razumi-
jevanje je sada, ne sutra. Sutra je za lijeni duh,
tromi, nezainteresiiran duh. Kaida vas nešto izanima,
vi to činite trenutačno, postoji neposredno irazumi-

14
jevatnje, neposnedna predbrazlba. Afco se ne rnije-
njate sada, nećete se nikada mijienjati, budući je
mijenjanjie koje se dešava sutra tek modifikacija,
ne preobraizba. Pneobrazba se može zbiti jedino ne-
posredno; revolucija je sada, ne sutra.
Kada ise to desi, potpuno ste ibez prolblema, jeir
sebe nije zabrinuto za selbe; a vi ste s anu stranu
razaranja.

15
POGLAVLJE D

STO TRAZIMO?

Što jle to što većina inas traži? Sto je to što svatko

od nas želi? Naročito u ovom nemirnom sVijetu, gdje
svatko nastoji naći neku vrstu mira, sreoe, utočište,
sigurno je važno otkriti što to nastojiimo naći. Vje-
rojatno većina nas to ibraži; u svijetu, koji grca u
metežu, ratovima, prepiirci i sukobu, mi želimo uto-
čište gdje bi moglo biti nekakvog imira. Tako slije-
dimo, ideimo od jecinog vođe do dirugog, od jiedne
relagijske organizacije do druge, od učitelja do uči-
telja.
Tražimo li, dakle, sreću ili, pak, izadovoljenje
iz kojeg očekujeimo disarpsti sreću? Između sreće i
zadovoljenja postoji iraziika. Možete li TRAŽITI sre-
ću? Možda možete naći zadovoljenje no sigurno ne
možete NACl sreću. Sreća je derivat, ona je nusipro-
izvod nečeg drugog. Prije nego što se, dakle, u duhu
i srcu predamo neoem što u velikoj mjeri zahtjeva
marljivost, pažljivost, misao i brigu, mi moiramo
otkriti što je to što tražimo; da li je to sreća, ili
zadovoljenje? Plašim se da većina nas traži zado-
voljenje. Želiimo biti zadovoljeni, želimo naći osje-
ćaj punoće na kraju traganja.
Na kiraju krajeva, ako tkc traži mir, može ga
veoma lako naći. Može se slijepo posivetiti nekioj
vrsti povoda, ideja i inaći tamo sklonište. To sigurno
ne rješava probliem. Sama izolacija u zatvorenoj
Adeji nije izbavljenje tiz sukoba. Mi moramo, dakle,
zacijelo pronaći što je to, iznutra kao i spolja, što
svatko od nas želi. Ako smo s time načisto, ne mora-
mo onda ići nikamo, niikakvom učitelju, cnkvi ili

16
orgainizaaiji. Naša je poteškoća stoga biti jasain u
sebi u odinosu na svoju namjeru, zar ne? Možiemo
li biti jasni? I dolazi li ta jasnoća kroiz itraženje, po-
'kušavajući otkriti što drugi kažu, od najvećeg uči-
telja do običnog propovjednika u crkvi na uglu. Da li
ste morali ići nekome da biste pronašli? Pa, ipak,
upravo to činimo. Mi čitamo nebrojene kmjage, poha-
đamo mnoge skupove i rasprave, pridružujemo se
raznim organizaoijiama — pokušaivajući time pro-
naći lijek za sukob, za bijedu u našim životiima. Ili,
ako sve to ne činimo, misilimo da smo pronašli; to
jest, kažemo da nas određema organizacija, učitelj
ili knjiga, zadovoljavaju; u tome smo pronašli sve
što želimo; i u itoine ostajeimo, kristaliziirani i zat-
voremi.
Ne tlražimo li1, fcroz ovu zbrku, nešto postojamo,
nešto trajno, što zovemo stvarnim, Bogom, iistinom,
kako god želiite — ;ime nema veze, riječ zacijelo nije
stvar. Stoga, ne zaplićimo se riječima. Ostavimo to
profesiomalnim predavačiima. U većind nas postoji
tragamje za mečim postojankn — nečim o što se
možemo osloniti, što oe mam dati sigurmost, nadu,
trajni polet, bezbjednost, budući smo u sebi toliko
nesigurni. Mi sebe ne poznajemo. Mi znademo mno-
go o činj enicama, što su knjige kazale; ino, mi sami
to ne znamo, m;i nem<omo iizraAmo iskustvo.
A što to zovemo postojanim? Sto je to što traži-
mo, što će nam, ili se nadamo da će nam pružiti
postojanost? Zair ne tražimo trajnu sreću, trajno
zadovoljenje, trajnu sigurnoist? Mi želimo nešto što
će trajati vječno, što će nas zadovoljiiti. Ako sa sebe
zbacimo sve riječi i fraze i uistinu se zagledamo u
(to, to je ono što želimo. Mi želimo postojani užitak,
postojano zadovoljenje — što nazivamo ist'inom,
Bogom ali kako hoćete.
Dobro, dakle, mi želimo užitak. Možda to može
zvučati veoana grubo, no to je u stvari ono što že-
limo — znanje koje će nam pružiti užitak, iskustvo
koje će inam pružita užitak, zadovoljenje tooje neće

2 Duh 1 sloboda 17
iščeznuti do sutra. I rni smo ejksperimentaraii s raz-
novirsnim zadovolj stvima, a sva su ona iščeznula, i
sada se nadamo pronaći postojano zadovoljenje u
stvairnositi, Bogu. Naravno, to je ono što svi mi tra-
žimo — pametni i glupi, teoretičar i činjeniična oso-
ba koja teži za nečim. A postojii li ipostojano zadovo-
ljstvo? Postoji li nešto što će itrajati?
Dakle, ako tražite postojano zadovoljstvo', nazi-
vajući to Bogom ili istinom ili kako god želite —
ime nije važno — svakako moirate irazumjeti pred-
met koji tairažite. Kada kažete, »Tražim postojanu
sreću« — Boga, istinu ili islično — ne trebate li
također raizumjeti stvar koja itraži, istraživača, tra-
gaoca? Budući je moiguće da nerna nečeg takovog
poput positojane s'igumosti, postojane sireće. Moguće
je da je istima nešto sasvim različito; a ja mislim da
ona JESTE krajtije iraizličita od onog što možete vid-
jeti, pojlmiti, oblikovati. Stoga, prije nego što tra-
žimo nešto postojamo, nije li očito nužnoi iraizumjeti
tragaoca? Da li je on različit od stvairi koju traži?
Kada kažete «-Ja tražim sreću«, da li je tragalac iraiz-
ličit od objekta svoje poitrage? Da li se mdsililac raz-
likuje od svoje misli? Nisiu li oni združeni fenomen,
prije nego odvojieni procesi? Štoga je osnovno, ra-
zumjeti tražioca, prije nego što pokušate naćd što
jle to što on traži.
Tako smo došli do točke kada se pitamo, uistinu
ozbiljno i duboko, da li nam mir, sreću, stvamost,
Boga ili što god želite, može netko darivati? Može
li nam ta neprekidina potraga, ta čežnja, dati izu-
zetan osjećaj stvamosti, to kreativno bioe, koje se
javlja ikada uistinu irazumijemo sebe isame? Dolazi
li samospoznaja kroz p>otragu, kroz slijeđenje nekoga
drugog, pripadanje nekoj određenoj organizacijii, či-
tanje iknjiga, i tako dalje? Na kraju krajeva, to je
glavno sporno pitanje, da sve dok ne spoznam sabe
saima, nemam osnov za misao, i sva će moja potraga
biti uzalud. Ja mogu pobjeći u iluzije, mogu pobjeći
od sukoba, meteža, borbe, mogu obožavati drugoga,
rnogu tražiti svojie spasenje kroz nekog drugog. iNo

18
sve dotle dolk ne poiznajeim sebe sama, sve dok saim
nesvjestan cjelokupnog prooesa sebe sanna, nemam
osinov iza misao, za naklonast, djelovanje. —
Ali to je posijednja sitvar koju želimo: poznavatii
sebe. To je sigunno jpediina ternelj na kome možemo
graditi. No, prije nego što bismo giradiili, ipreobraža-
valii:, prije nego što bismo osuđivali ili ^aizarali, mi
moramo zinati ono št© mi jiesmo. Ići uokolo tražeoi,
mijenjajuoi učitelja, GURUE, vježbajući YOGU, di-
isanje, olbavljajući rituale, slijedeći Majstore i itome
slično, sasvim je beskorisno, zar ne? Nema simiisila
čak i akO' nam isami ljudi koje silijiediimo mogu ka-
'zati: »Pmoučavaj sebe-«, pošto je svijet ono što smo
mi. Ako smo nevažni, Ijubamonnii, tašti1, ipohlepni —
TO i stvaramo oko nas, TO je zajednica u kojoj
živimo.
Cini mi se da, prije nego što se otisnemo na pu't
u traganju za stvamnošću, traganju za Bogom, prije
nego što možemo djielovati, ili što možemo imati biio
kaikav odnos prema drugame, kojd je izajednica, ibit-
no je da ipočnemo pirvo razumijevati seibe same. Ja
smaitram najozbiljnijim onoga tko je potpumo zaoku-
pljen time, PRVENSTVENO, a ne kako dospjeti do
određenog ciilja, budući, ako ti i ja ne iraizumijerno
sebe same, kako možemo, djelom, dovesti do piromje-
ne u izajednici, u odnasu, u bilo čemu što činimo? A
to očito ne iznači da je samospoznaja suprotstaviljeina
ili izolirana od odnioisa. To ne predstavlja, očito, na-
glasak na pojedincu, meni, suproitsitavljenam imasi,
suprotstavljenom drugoime.
Tako, bez poznavanja sobe sama, vlastitog na-
čina mišljenja li zaišto mislite određene stvari, ne po-
~ zinavajući pozadinu svog uvj etovanja i zašto se iimaju
određena ubjeđenja o umjetnosti i religiji, o svojoj
zemlji, svorn bližnjem i o sebi, Ikako možete uiistinu
mMiti i o čemu? Ne poznavajući svoju pazadinu,
srž svoje misli i odakle dolazi — vaše je traganje
sigurno krajnje isprazno, vaša akcija nesma značaja,
zar ne? Da li ste Amerikainac ili Hinduis, ili bilo koje
religije, nema također nikakvog iznačaja.

19
 Pirije nego što saznaimo koji je krajnji smisao
života, što to sve znaiči — ra'tovi, nacionalne netrpe-
ljivosti, isukoibi, cijela ita zbrka — mi moramo zaipo-_,
četi isa sobom saimiima. To zvuči tako jednoisitavnoi, ali !
je IZUZETNO teško. Da bi sebe silijedio, ida bi vidio |
kako njegova misao djeluje, čovjek mora biti izuzet- j
no budan, tako da, kako biva sve više i više budan
za zaplete svog vlastitog mišljenja kao i reakcija i
osjećaja, javlja se sve veća svjesnosit, ne samo o sebi j
već i o dirugome sa kime je u određenom odnosu. j
Poznavati sebe znači proučavati se u djelovanju, što_
predstavlja odnos. Problem je u tome da smo tako
nestrpljivi; imi želimo napredovaiti, želimo doseći
braj, i tako nemamo ni vremena, niiti priliku da si
pružiimo moguonost proučavanja, motrenja. Mi smo
se ailternaitivno posveti'l'i odredenim djelatnositiima —
sticanju prihoda za život, odgajanju djeoe — ili smo
preuzeli odredene odgovoirnosti raznih organizacija;
tako smo se predali djelaitnostima na irazličite načine,
da tešfeo da imamo uopće vremena za saimoreflek-
siju, motrenje, proučavanje. Tako uistinu odgovor-
nost reakcije ovisd o oovjeku samom, ine o dirugome.
Nastojanje šiirom svijeta, GURUA i njihovih isiiste-
ima, čitanje najnovijih knjiga o ovome i onome, i
itako dalje, meni se čini iisprazno i tako ništavno, jer
vi možete lutati širom svijeta ali se morate ipak
vratiti sebi samome. A budući je većina nas kraj-
nje nesvjesna same sebe, aizuzetno je teško početi
prozirati jasno proces riašeg mišljeinja, osjećainja i
djelovanja. . _
Sto je veće znanje o sebi, veća je jasnoća. Sa- ;
mospoznaja nema kraja — vi ne dolazite do po- '
stiignuća, ne dolazite do konca. To je beskrajlna ri-
jeka. Kako je proučava, kakio uranja u nju sve
dublje, čovjek nalazi mir. Tek mirnoćom duha —
kroz samospoznaju, a ne nametnutom samodiscipH-
nom — tek tada, u toj mirnoći, toj tišini, može se
stvarnost pojaviti. Tek tada može postojati blažen-
stvo, kreativno djelovanje. A meni se čini da bez
ovog razumijevanja, bez ovog iskustva, naprosto

20
čitati fcnjige, pohađati govore, vršiti propagamdu,
jeste veoma djetinjasto (infanitile) — tek djelatnost
bez mnogo znaoenja; međutim, ako je čovjek u sta-
nju razumjeti sebe i time dovesti onu kreaitivnu
sreću, c«no doživljavanje nečega koje nema porije-
klo u umu, možda se tada može zbiti preobrazba
u neposrednom odnosiu među narna a time i u svi-
jetu u kom živiimo.

21
FOGLAVLJE m
POJEDINAC I ZAJEDNICA

Prolblem s Ikojim se suoičava većiina nas jeste da li

je pojedinac tek instrumenit izajednice ili njen zavr-
šetak. Da li ti i ja kao pojedinai trebaimo biti. ko-
rištenii, usmjereni, obrazovani, kontroliraini i obli-
kovani prerna određenom modelu zajednicom i vla-
dom; ili zajednica, Država, postoji zbog pojedlinca?
Da li je pojedinac zaviršeitak zajednice; ili je tek
lutka za obuku, ekspiLoatiranje i kasapljenje kao oru-
đe rata? To je problem s 'kojim se veoina nas suo-
čava. To je problem svijeta; da li je pojiedlinac puko
oruđe izajedniice, igračka utjecaja 'koju treba obli-
kovati, ili zajednica postoji za pojedimca?
Kako ćeš to riješiti? To je ozbi'ljan problem,
zar ne? Ako j:e jx>jedinac tek aruđe zajednice, tada
je ona mnogo značajnija od njega. A k o je to istina,
tada moramo napustiti individualnost i raditi za
zajednicu; naš cijeli obrazovni slistem inora biti po-
tpuno revolucionarilziran a pojedinac preitvorein u
oruđe 'koje treba opotirijebiti i uiništiti, likvidira-
ta i iriješiti ga se. No, ako zajednica postojii z!bog p>o-
jedinca, tada idjelovanje za'jednioe nije da ga prila'go-
di ikojlem modelu već da mu pruži osjećaj, poticaj
slobode. Dakle, moramo otkiriti koje je pogrešno.
Kako ibi ti istražio ovarj problem? To je vitalan
prdblem, zar ne? On ne ovisi ni o jednoj ideologiji,
bilo lijevih illi desnih; a ako JESTE oviisan o njoj',
ttada je naprosto stvar nazora. Ideje uvijek rađaju
neprijateljstvom, zbrkom fi sukoibom. Ovisite li o knji-
gaima lijevih ili desnih, i svetim knjigama, tada ovi-
site o pukom nazaru, Ibilo Buddhe, Krista, kapita-

22
 lizma, kamuiiiznia ili tocme siliono. One su ideje,
oie istina. Čiinjen'ica ne može nikad bit;i opovr-
gnuta; opovrgnuti se može jedino naizor o činje-
nici. Akio amo u stanju otkriti što je lisitina stva-
ri, biti ćemo u stanju djelovatd neovisno o ina-
zoru. Niije li stoga nužno odbaoiiti što su drugi ka-
zali? Naizor 'lj evičara ili drugih vođa je ishod nji-
hove uvjetovanosti, pa atoo 'za svoje otkiriće oviisite
0 oname što je nađeno u knjigama, naiprosto site
vezani naizoirom. To nerna veze isa saznanjem.
Kako otkritd istlinu o ovome? Na tome ćemo
raditi. Da bi se ta distina pronašla, mora postojati
sloboda od svekolike propagande, što znači da ste
u stanju gledati problem neovisno od nazoira. Cijela
je zadaća obraizovanja probuditli pojedinca. Da bi
ovu istinu uvidjeli, morat ćete biti veoima jasni,
što znači da me možete ovisiti o vođi. Kada odabe-
retJe vođu, to činiite Zbog svoje zbrke, te su tako
1 vaši vođe također izbrkami, i upravo ise to dešava u
svijetu. Zbog toga ne možete tražiti svog vođu za
vodstvo ili pomoć.
Um koji želi raizumjeti prioblem ne .smiije isamo
potlpuno, u cjelini razumjeti ga, već mora biti u
stanju i sfllijediti ga hiitro, budući problem nije ni-
kada statičan. On je uvijek nov, bio to problem
gladi, psihološki problem ili bilo koji idirugi. Svaka
je kiriiza uvijek nova; i da bi ije razumio, um mora
biti uvijek svjlež, jasam i hitar u svom traženju.
Mislim da većina nas uviđa hitnost unutraišnje ne-
volucije, koja jedino može dovestli ido radikallne
promjene vanjiskog, zajednice. To je problem s ko-
jim sam ja osobno, a i svi odisita dobronamjiermi
'ljudi zaolkupljeni. Naš je prioblem kako dovesti do
temeljne, radikalne preobrazbe u zajedlnici; a ta se
preoibrazba vanjlskog ne može zbiti bez uniutarmje
revolucije. Budući je zajedmica uvijek statična, bilo
koje djelo, irefoima obaVljena bez unutarmje revo-
luciije. postaje podjednakio statiična; bez te sitalne
unutairnje revolucije nema, dakle, nade; jeir, bez
nj'e, vanjsko djelovanje postaje pomavljajuoe, odre-

23
đeno navikoni. Djelovanje odinosa između tebe i
drugog, tebe i rnene, jeste zajednica; a sve dotle
dok ne postoji ta stalna iinutairnja revolucija, kre-
ativna, psihološka preobrazba, sajednica postaje sta-
tična i ne posjeduje oživljavajuću kvaliitetu; i pošto
te staine unutarnje revolucije nema, zajednica po-
staje uvijek statična, kristaliziirana, te mora stoga
hiti stalno raskidana.
Kakav je odnos između vas i bijede, zbrke, u
vaima i oko vas? Sigurno da ta zbrka i bijeda ne
nastaju sami od sebe. Stvorili smo ih ti i ja, a niti
kapitaiistička, komunistička, ili fašistička zajednica,
već upriavo ti i ja u svom međusobnom odnoisu.
Ono što ste iznutra pirojicirano je van, na svijet;
ono što ste, što mislite i osjećate, što činite u sva-
kodnevnoj egzistenciji, projicirano je maipolje i to
sačinjava svijet. Ako smo bijedni, zbrkani, smeteni
iznutra, projekcijom to postaje svijet, postaje to i
zajednica; budući je odnos između tebe i mene,
izimeđu mene i dirugog, zajednica — zajedmica je
proiizvod našeg odnosa — i ako je inaš odnos zbr-
kan, egocentričan, uzak, ograničen, naciomalan, mi
to pirojiciramo i stvaramo kaos u svijetru.
Svijet je isto što i vi. Tako je naiš problem i
problem svijeta. Sigurno, ovo je prasta i temeljna
činjenica! Kako bilo, u našem smo odnosu s nekim
ili s mnoštvom nekako previdjeli tu činjienicu čitavo
vrijeme. Mi želimo dovesti izmjenu kroz sistem ili
revoluciju u idejama ili vrijednostima temeljenim
na siistemu, zaiboravljajući da ti i ja stvaramo za-
jednicu, donosiimo zbrku ili red načinom kojim ži-
vimo. Moramo, dakle, početi blizu, to jest moramo
se zaokupiti našim dinevnim egzistiranjem, našim
dnevnim mislima, osjećajima i djelima koji se jav-
ljaju u vidu stjecanja za životne potrebe i u našem
odnosu prema idejama ili vjeirovanjima. To je naša
svakodnevna egzistencija. Zaokupljeni smo sredstvi-
ma za žiivot, dobivanjem posla, zairađivanjem nov-
ca; zaokupljenii smo odnosom prema našoj obitelji
ili susjedlima kao i idejama i vjerovanjima. Ako, da-

24
kle, proufiilte inašu zaokupljenoist, ona ,se u osnovi ite-
melji na zavisti i nije saimo sredstvo stjecanja za
život. Zajednica je tako stvomena da je proces ne-
prestanog sukoba, neprestanog postajanja (consta-
nt beooiming); ona ise iteimelji na poihleipi, zavisti,
zavisiti prema superioimom; službenik koji žeii da
postane direfctor, što pokazuje da on nije zaokup-
ljen saimoi sredstvima za život, siredstvima preživ-
ljavainja, već stjecanjem položaja i prestiža. Takav
stav naravno stvara pustoš u zajednici, u oidnosu;
no, ako bismo ti i ja bili zaokupljeni samo sred-
stvirna za život, našli hismo ispravna siredstva za
njihovo stjecamje, ona koja nisu temeljena na za-
visti. Zavist je jedan od najrazornijih činiiilaca u
odnosu, budući likazuje na želju za moć, za polo-
žajem, i neminovno vodi politici; oboje su u uskoj
veZi. Cinovnik tražeći da postane direktor, postaje
faktoir u sitvaranju ,poilitičke moći koja proizvoidi
rat; on je tako izravnio za njega odgovoran.
Na čemu se temelji naš odmos? Odnos između
tebe i imene, iizmeđu tebe i drugoga — što predsta-
vlja zajednicu — na černu je on građen? Sigurno
ne 21a ljubavi, ialko o tame govonimo. On nije gra-
đem na ljubavli, jer ako bi postojala Ijubav bio 'bi
i red, hio b,i miir, sireoa između itebe i mene. No u
tom odinosu između teibe i mene postoji u velikoj
mjeri zlonamjernost koja poprimia oblik irespekta.
Ako bismo oiboje bili ravmopravni mišlju, osjećar
jem, ne bi hilo respekta niti zlonamjernosti, budući
bismo biili dva pojedinca koji se sreću, ne poput
učenilka i učitelja, nitii rnuža dominirajući mad
ženom, a niiti obmuto. Kada postoji zloinamjernost,
postoji želja za dominacijom koja potiče ljubamoiru,
saidžbu, strast, sve oino što u našem odnosu proizvo-
di stalan sukob od kojeg pokušavamo pobjeći, a
time još veći kaos, veću bijedu.
A što ,se tiče ideja koje isu dio našie isvakodne-
vice, vjerovanja i foinmuiliranja, ne iskrivljuju li
mam uimove? Jer, išto je gluposit? Glupost je pri-

25
davanje krivih vrijednoisti onim stvarinia koje um
kreira illi onim stvarima koje ruke proizvode. Ve-
ćina naših misli izvire iz samozaštitnog inistinkta.
Naše ideje, ne primaju li krivo značenje, ono Ikoje
nemaju po sebi? Stoga, kada vjeirujemo u biio koju
formu, bilo reiigioznu, ekonomsku ili društveniu,
kada vjerujemo u Boga, ideje, u društveni sistem
kojii odvaja čovjeka od čovjeka, u inadomailizam i si.,
sigurno da pridajemo krivo značenje vjeirovanju,
što uikazuje na glupost, budući vjerovanje razdva-
ja Ijude, a ne ujedinjuje ih. Stoga vidiimo da naiči-
nom života koji živimo mOžemo priolizviesti red ili
kaos, rniir iii sukob, sireću ili bijedu.
Naiš je problem, idakle, da li može postojati
zajednioa koja je stationa i u isto vrijeme pojedi-
nac u kome sie ta sitaina revoiuoijla odvija. To jest,
revolucija u izajednici mora početi s lunutairnjom,
psihološkofm preobrazbom ipojedinca. Većina nas želi
vidjeti bdtnu promjenu u diruštvenoj struktuiri. To
je cj'elokupna borba koja se odvija u svijetu —
dovesti do društvene revolucije komunističkim ili
ibilo kojiim drugim siredstvima. Ako, daMe, postojii
društvena irevolucija, to jest djelovanje u odnosu
na vanjdku struktu.ru čovjeka, koliko god radikaina
ta društvena revoiucija moigla biti, njena je saima
ipriiroda statična ako nerna unutairnje revoliucije
pojedinca, psihološke preobraizbe. Stoga da sbi se
došlo do zajedinice koja nije p>anavljajuoa, statična,
raspadajuća, zajednice koja je stailno živa, iinpera-
tiv je da treba postojaiti revolucija u psihološkoj
struikturi p K j j e d i n c a , jer bez uniutrašnje, psihološke
revolucije, sama prieobraizba vanjskog nema mnogo
značajla. To oe reći, zajedniica postaje uvijek krista-
lizirana, statična, i stoga se uvijek raspaida. Koliko
god rnnogo i koliko god mudro ibilo zakonodavsitvo
proširenio, zajednica je uvij'ek u prooesu oipadanja
budući se revolucija mora odvijati iznutra, ne tek
spoija.

26
 Misiliim da je bitoo sihvatiti ovo i ne prijeći
preiko toga. Vanjsko djelovanje, kada je dovršeno,
gotovo je, statično; ako odnos izmedu pojedinaca,
koji su zajednica, nije ishod unutarnje revolucije,
tada društvena struktuira, bivajući statična, upija
pojedimca i čiini ga istoga podjednako statičniim, po-
navljajućiiin (irepetitive). Uviđajući ovo, shvaćajući
izuzetan značaj ove činjenice, ne može biti govora
o slaganju iili neslaganjiu. Činjenica je ,da zajed-
niica uvijek kniistaliziira i upija pojedinca i da stal-
na, kreativna revoliucija imože biti siaimo u pojedin-
cu, ne u zajedmici, nie u vanjiskom. To jast, ikrea-
tivna sie revoiucija može zbiti saimo u individual-
nom odnosu, fcoji je zajednica. Mi vidimo kako se
struktuira postojeoe zajednice u indiji, Eviropi, Ame-
rici, u svakom dijelu svijeta naglo raspada, a mi to
znademo unutar naših vlastitih života. Možemo to
primjetiti hodajlući uEcama. Ne tirebamo velike po-
vjesničare da nam kažu kako je naša zaj ednica u
raspadu; i motraju postojati novi arhitekti, novi
gradi'telji, da istvare novu zajedsnicu. Struktuira mora
biti sazdana na novilm temeljima, na svježe otkri-
ven'im činjenicaina i vrijednositima. Takovii arhitek-
ti još ne postoje. Nema graiditelja, neima onih koji
bi se, motreći, postajući svjesni činjeinlice da je
struktura u kolapsu, preobrazili u arhitekte. To jie
naiš problem. Mi vidimo zajednicu u raspadu, is-
'trOšeniosti; i to srno mi, ti i ja, koji trebamo ibiti
arhitekti. Tii i ja moramo iznova o'tkriti virijed-
nosti i gnaid'iti na temeljnijdm, trajlnijim osnovama;
jer, alko gledaimo u profesionalne arhiteiktie, politiič-
ke i religiozine graditelje, biiti. ćesmo točno u liistom
položaju fcao i prije.
Budući ti i ja miismo kireativnii, sveli ismo zaijed-
nlicu na ovaj kaos, dakle ti i ja moiramo 'biti torea-
tivmi, [pošto je problem Ihitan; ti i ja moramo bditi
svijesni uzroika kolapsa zajednice i stvariiti navu
strukturu zasnovanu, me na putoam opanašainjiu, već
na kreativnam razumijevamju. To, dakle, podraczu-

27
 mijeva megativnio mišljenje. Negativno miišljenje je
najviši vid irazumijevanja. To jest, da ibismo raizu-
mjeli što je kireativno mišljenje, moramo pristupiti
problemu negativinoi, budući će pozitJivni pristup
problemiu — koji je da ti i ja moramo postatd kre-
ativni kako bismo izgnadili novu sitrukturu zajed-
nioe — biti opomašanje. Da bisimo shvatili ono što
je u raspadu, mioraimo istražiti isto, proučiti nega-
tivno — ne pozitivnim sistemoiin, pozitivnom for-
miulom, pozitivnim zakljuoivanjem.
Zašto je zajednica u irasipadu, kolapsu, kao što
siguirno i jeste? Jedan od osnovnih irazloga jeste da
je pojedinac, ti, prestao biti kreativnim. Objasnit ću
što mislim. Ti i ja ismo postali oponašajući (imita-
tive), nii kopiramo, spolja i iiznutra. Spolja, učed
tehnike, komunicirajući jedno s drugim na razini
riječi, naravno da mora biti oidređeno opomašanje,
kopiranje. Ja kopiram riiječi. Da bih postao inže-
njer, moram prvo naučiti tehniku, taida istu upotri-
jebiti da bih izgradio most. Mora postojati određeni
nivo oponašanja, kopiranja, u spoljnim tehnikama,
no kada postoji unutrašnje, psihološko opomašamje,
sigumo da prestajemo bitd kreativni. Naše obrazo-
vanje, društvena sbruktura, tzv. religijski život, svi
su zasnovani ma oponašanju; to jest, prikladan sam
za određenu društvenu dli religijsku foirmulu. Pre-
stao sam biti istvairniim pojedincem; psihološki, ja
sam ipostao puka ponavljajuća imašina s određenim
uvjetovanim reakcijama, bilo hindusa, kršćanina, bu-
ddhiste, Ndjemca ili Engleza. Naše ®u reakcije uvje-
tovane shoidno modelu izajednice, bilo istoonjačke ili
zapadnjačke, ireligiozne ili materijalističke. Stoga je
jedan od temeljinih uzroka raispadanja zajedndoe opo-
našanje, a jedan od činilaca koji tome doprinose
jie vođa (leiader), čija je sama suština oponašanje.
Da bismo razumjeli priirodu raspadanja zajed-
nicei, nije li važno istražiti možemo li ti i ja, poje-
dimac, biti kreativni? Možemo vidjeti da kad pos-
tojii opomašanje mora postojati i iraspadanje; kada
postoji aiutordtet mora postojati kiapiranje. A ibudući

28
je naš cjeldkupni imentalni, psihološlki make-up te-
rneljen na autoritetu, inora postojati sloboda od
autoriteta da bisino biJi kreativni. Niste li zamiije-
tili da u trenutku kreativnasti, tim zapravo sretnim
trenuciima živog interesa, ne postoji osjećaj ponav-
Ijanja, osjećaj kopiiranja? Takovi su trenuci uvijek
novi, sviježi, kreativmi, sretni. Tako vidimo da je
jedan od itemeljnih iuzroka raspadanja zajednice
kopiranje koje je, u stvari, olbožavanje autoiriteta.

29
POGLAVLJE IV

SAMOSPOZNAJA

Prolblemi isvijeta su tako golemi, itoliiko siloženi, da

im se u cilju razumijevanja a time i njihova raz-
rješenja mora pristupiti na veoma jednostavan d
izravan način; a jednostavnost, izravnost, ne ovise
0 vanjskim uslovima niti o našim iposebnim preit-
ipostavkaina i raspoloženjlima. Kao što sam ukazao,
rješenje ne treba tražiti kroz konferencije, detailjne
naarte, ili zamjenom stainiih vođa novima i itome sii-
čno. Rijiešenje očito leži u stvaraoou probleima, u
stvaraocu nepriilike, miržnje i neizmjernog nerazu-
mijevanja koje postoji među Ijudima. Stvaralac ne-
prilike i probleima jeste pojedinac, iti. i ja, a ne
svijet, kafco mi to misiimo. Svijet je tvoj odnos
prema drugome. Svdjet nije nešto odvojeno od tebe
1 mene; svijet, zajednica, jeste odnos koji mi ute-
meljujemoi ili nastojimo utemeljiti među sobom.
Tako smo, dakle, ti i ja iproblem, a ne isvijet,
budući je svdjet projiekcija nas samih i da ibismo
razumjeli svijet ini moramo razumjeti sebe same.
Svijet nije odvojen od nas; mi smo svijet, a naši su
problemi, problemi svijeta. To se ne može dovoljno
često ponoviti, budući smo u duhu toliko tromi, da
vjerujemo kako problemi svijeta nisu naša stvar,
da njih treba liliješiti Organizacija Ujedinjienih
Nacdja ili zamjenom stariih vođa noviima. Takav na-
čin mišljienja je veoima glup, buidući isimo mi odgo-
vorni za ovu užasavajuću bijedu i zbrku u svijetu,
taj trajno-prisutni irat. Da bisimo preobrazili svijet.
moramo pooeti sa sobom samima, a što je značajno
na početku bavijenja isoibom saimima jeste namjera.
Oma mora biti razumijevanje nas samih a ne pre-

30
puistitt idrugima da se pireabraižuju ili dovode do
modificirainie pramjene kraz revaluciju, bilo lijevi'h
ili desiniih. Bitno je shvatiti da je to maša odgovor-
nost, tvoja i moja; jer, koliko god mailen bio svi-
jet u kame živimo, ako ismo u sitanju preobraizlti
sebe same, dovesti do radika'lno drugačije točke gle-
dišta u našoj svakodnevnoj egzastenciji, tada ćemo
možda djelovati na svijet u širem, proširenom od-
nosu s dirugima.
Kao što rekdh, naistojat ćemo pokušati, a i pro-
naći, proces razumijevanja nas samih, koji nije izo-
lirajući. To nije povlaoenje iz svijeta, budući ne
možete živjeti u izoliranosti. Bivati znači biti u od-
nosu, tako' da ne postaj'i nešto poiput života u izo-
ladiji. Nedostatak ispravnog odnosa danosi sukobe,
bijedu i borbu; koliko god malen naš svijet mogao
biti, ako možemo preabraziti naš odnos u tam isku-
čeniom svijetu, ibiti će popuit vala koji se nepres-
taino preiiva. Mislim da je bitno uvidjeti ovu itočku,
da je svijet odnos nas samilh, koliko god sfkučen; i
ako tu možemo dovesti preobrazbu, ne površnu,
već potpunu, tada ćemo ip>očeti aktivno preobraža-
vati svijet. Stvairna revolucija nije u skladu is iko-
j;im posebnim modelam, bilo lijeviih ili desniih, već
je to revokicija vrijednosti, od osjetilniih do onih
koje nisu oisjetilne ili stvoreine utjecajem sredinie.
Da ibismo pronašli ove isitimske vrednote koje će
urodliti radikalnom irevalucij'Om, preobrazbam ili ob-
novoim, važno je shvatiti sebe sama. Samospaznaja
je ip>očetak mudrosti, a tiime i početak preobrazbe
ili obnove. Da biismo sihvatili sebe mara pastojati
želja iza irazumijevanjem — i tu nastaje poteškoća.
Tako je većina inas nezadovoljna, mi želimo dovesti
do iznenaidne promjene, inaše je nezadovoljstvo ka-
naliziiramo tek na pastizanje određenog rezultata;
nezadovaljni, tražimo drugi posao ili se naprosto
predajemo okolimi. Nezadovoljstvo je, umjesto da
nas žešće potakne da pastavimo pltanje životu,
cijelom procesu egzistencije, kamaliziramo, a samim

31
time ipostajemo osrednji (medioore), gubeći trfcu,
intenzitet za nalaženje cjelokupnog iznačenja egzi-
stencije. Stoga je važno otkriti ite sitvari za sebe,
budući nam samospoznaja ne može bitđ darivana,
ona se ne može naći ni u kojoj knjizi. Mi moramo
ottoriti, a da bismo otkrili mora postojati namjera,
potraga, ispitivanje. Sve dok je ta namjera za nala-
ženjem, iza dubljim ispitivanjem, slaba ili ne pos-
toj,i, puko afirmiranje ili povremena želja iza nala-
ženjem nečega o nama saimlima, od malog je zna-
čaja.
Tako je ipreobrazba svijeta postala preobraz-
bom sebe sama, budući je sebe proizvod i dio cje-
lokupnog procesa ljudske egzisitencije. Da bismo
preoibrazili isebe, bitna je samosipoznaja; ne pozna-
vajući što iste, ne postoji niti itemelj za lisipravnu
misao, a 'bez poznavanja sebe sama ne može posto-
jati preobrazba. Čovjek mora poznavati sebe ona-
kova kakav jeste, ne onakova kakav bi želio biti,
što je naprosto ideal i stoga fiktivno, nestvarno;
tek ono što JESTE može ise preobraziti, ne ono što
bismo željeli biti. Da bi poznavao sebe kakav jesi,
potrebna je izuzetna budnost uma, jer omo što JE-
STE prolazi kroz neprestanu preobrazbu, promjenu,
i da bi slijedio hitro, um ne smije biti vezan ni uz
koju posebnu dogmu ili vjerovanje, određeni mo-
del vjerovanja. Ako bi želio slijediti nešto, nije
dobro biti vezan. Da bi znao sebe, mora postojati
svjesnost, budnost uma u kojoj je sloboda od svih
vjerovanja, svih idealizacija budući vam vjerova-
nja i ideali samo uljepšavaju sliku, iskrivljujući
istinsku percepciju. Ako želite znati što ste, vi ne
možete zamisliti ili vjerovati u nešto što niste. Ako
sam pohlepan, zaviidan, nasilan, limajući naprosto
ideal ne-masilja, ne-zavisti, od malog je značaja.
No, znati ida je čovjek pohlepan ili nasilan, znati
i razumjeti, zahtijeva izuzetnu percepciju. To za-
htijeva poštenost, jasnoću imisli, uzevši u obzir da
slijeđenje ideala dalje od onog što JESTE predsta-

32
vlja bijeg; omo vaim priječi otkrivamje i djelovanje
izravno na osnovu onog što ste.
Eazumjevanje onog što ste, što god to bilo —
ružan ili lijep, zao ili pakostan — bez iskrivljava-
nja, početak je vrline. Virlima je bitna, budući idaje
slobodu. Tek njom možete otkriti, možete živjeti
— ne NJEGOVANJEM vrline, što donosi jedino po-
štovanje, ne razumijevanje i slobodu. Postoji irazli-
ka između bivanja vrliinom i postajamja vrlinom.
Bivanje vrilin'om dolazi kroz razumijevanje onog
što JESTE, dok je postajanje vrlinom odgađanje,
prekrivanje onog što JESTE onim što bismo želje-
li biti. Stoga p>ostajući u skladu s vrlinom, vi iz-
bjegavate izravno djelovanje na osnovu omog što
JESTE. Ovaj se prooes izbjegavanja što JESTE nje-
govanjem ideala smatra vrlinom; no, pogledate li
bliže i izravno, vidjet ćete da to nema nikakove veze
s tkne. To je napnosto odgađanje suočenja s omim
što JESTE. Vrliana nije postajanje onim što nije;
vrlina je razumijevanje onog što JESTE i stoga
sloboida od istog. Vrlina je iznačajria u zajedmici
koja se irapidno raspada. Da bismo stvorili movi
svijet, movu struktuiru podalje od stare, mora pos-
tojati sloboda za otkrivanje; a da bismo bild slobo-
dni, mora postojati vrlina, jer bez nje nema slobode.
Može li nemoralan čovjek koji teži vrlimi ikada znati
vrlinu? Covjek koji nije moralan ne može nikada
biti slobodan, i stoga ne može mikada pronaći što
)e stvairmost. Stvairmost se može naći tek u razumi-
jevanju što JESTE, a za razumijevanje što JESTE,
mora postojati slohoda, sloiboda od straha o omome
što JESTE.
Za irazumiijevanje tog prooesa mora postojati
namjera da se sazna što JESTE, slijedi svaka misao,
osjećaj i djelo; a i irazumjeti što JESTE izuzetno je
teškoi, budući JESTE nikada nije mirno, statično,
uvijek je u pokretu; JESTE predstavlja ono što ste
vi, ne što biste željeli biti; ono nije ideal, budući
je ideal fiktivan, već je zapravo ono što vi činiiite,
mislite i osjećate 'iiz trena u tren. Ono što JESTE

3 D u h i slobođa 33
je zbiljsko (actual), a da bismo shvatili zbiljsko
potirebna je svjesmost, veoma budan, hitar uxn. No
ako počnemo osuđivati što JESTE, alko počnemo
kriviti ili odbijati, tada nećemo razumjeti njegov
pokret. Ako želim irazumjeti nekoga, ne mogu ga
osuđivati: moram ga imotriti, proučiti. Moram
voljeti samu stvar koju proučavam. Ako želite ra-
zumjeti dijete, morate ga voljeti i ne koriti ga.
Morate se igrati sa njime, motriti njegove kretnje,
njegove idiosinkrazije, načine ponašanja; ali ako
ga samo korite, odbijate ili feriviite, tu neima razu-
miijevanja djeteta. Slično, da bi razumjeo ono što
JESTE, jčovjek mora motriti ono što inisli, osjeća i
činii u svakome 'trenuf To je zbiljsko. Biilo fcoja dru-
ga iradnja, ideal ili ideološko djelo nije zbiljsko;
ono je tek želja, fiktivna želja da se bude nešto
drugo od onog što JESTE.
Za razumijevanj e što JESTE potrebno je sta-
nje uma u kome ne postoji poisitovjećivanje ilii osu-
divanje, što znači um koji je budan a ipak pasivan.
Mi smo u tame stanju kada uistinu želimo razu-
mjeti nešto; kada postoji intenzitet initeresovanja,
javlja ise takovo stanje uma. Kada je čovjek zain-
teresiran iza razuimijevanje što JESTE, zbiljsko sta-
nje uma, tada nije potrebna sila, disciplina ili kon-
troila istog; sasvim suprotno, ipostoji jpasivna bud-
nost, pažljivost. Takovo stanje svijestli se javlja kaida
postoji zanimanje, namjera za razumijevanjem.
Fundamentalno razumijevanje čovjeka ne na-
staje kro'Z iznanje ili akumulaciju iskustava, što je
tek njegovanje pamoenja. Razumijevanje čovjeka
teče iz trena u tren; ako naprosto akumuliramo
znanje o sebi, samo to znanje sprečava dalje razu-
imijevanje, budući akumulirano znanje i iskustvo
postaje središte toroz koje ise misao fokusira i iima
svoje biće. Svijet nije različit od nas i naših djelat-
nosti, ibudući omo što mi jesmo stvara probleme
svijeta; poteškoća s većinom nas jeste u tome da
ne poznajeimo sebe izravno, već tražimo sistem, rne-

34
fod, sireidstvo djelovanja kojim bismo riješdli mnoge
ljiuidske probleme.
Postoji li, dakle, sredstvo, sistem poznavanja
sebe? Svaka paimetna osoba, svaki fiilozof, može
izumiti sistem, metod; no sigumo je da će slijeđe-
nje sistema proizvesti rezultat istvoren tim siste-
mom. Ako slijedim neki poseban metod poznavanja
sebe, tada ću imati nezultat koji taj sdstem zahti-
jeva; no, rezultat oćito neće biti razumijevanje sebe
sama. To će reći, slijeđenjem metoda, sdstema, sred-
stva kojim ću poznavati sebe, ja oblikujem svoje
mišljenje, svoje djelatnasti, prema modelu; no, sli-
jeđenje modela nije razumijevanje sebe sama.
Stoga ne ipostojd metod saimaspozinaje. Traženje
metode neiizbježno upuouje ina želju za dosizanjem
nekog rezultata — a to je ono što svd želimo. Mi sli-
jediimo autoritet ako ne osobe, tada sistema, ideo-
logije — budući želimo rezultat koji će biti zado-
voljavajući, koji će nam pružiti sigumost. Mi uis-
tinu ne želimo da razumijemo sebe, svoje impnulse
i reakcije, cijeli proces našeg mišljenja, svjesmog
kao i nesvjesnog; mi bismo radije slijedilli sistem
koji nais uvjerava u rezultat. No, slijeđenje sistema
je bez suimnje ishod naše želje za sigurnošću, a ire-
zultat očito nije razumijevanje sebe. Kada slijedi-
mo metod moraroo .imati autaritete — učitelja, GU-
RUA, sipasiooa, Majstora — koji će inam jamčiti ono
što želimo; a to sigurno nije put samospoznaje.
Autoritet spriječava razuimijevanje sebe sama,
zar ne? Zaklonjen autoritetam, vođstvam, možeš
privremeno imati lasjećaj sigumosti, osjećaj blago-
stanja, ali to nije irazumijevanje cjelokupnog pro-
oesa sebe. Autoritet u samoj svojoj prirodi sprije-
čava puniu svijest o sebi i stoga neminovno uni-
štava slobodu; jedino u slobodi može postojati kre-
ativnost. Ona ise javlja tek samospoznajom. Većina
nas nij-e kreativna; mi smo ponavljajuće mašine,
naprosto gramofanske ploče koje uvijek iznova svi-
raju jiednu te istu pjesmu iskustva, određene zak-
ljučke i pamćenja, ibilo nas isamih dli drugih. Tako-

35
vo ponavljanje nije kreativno biće — ali upravo ito
ini želimo. Budući želimo biti iznutra sigurni, mi
stalno tražimo metode i sredstva za tu sigurnost i
stoga stvaramo autoritet, obožavanje drugog, što
uništava poimanje, onu spontanu smirenost uma
u kojoj jedino može biti stanje kreativnosti.
Naša je poteškoća sigurno da je većina nas
izgubila taj osjećaj kreativnosti. Biti kreativan ine
znači da moramo slikati ili pisati pjesme i postati
slavan. To nije kreativnost — to je tek kapacitet
izražavanja ideje, kojom publika aplaudira ili ga
odbacuje. Kapacitet i kreativnost ne tneba brkati.
Kapacitet nije kreativnost. Ona je isasvim različito
stanje bića. To je stanje u kojem je sebe odsutno, u
kojem um nije više žarište našeg iskusitva, naših am-
bicija, težnji i želja. Kreativnost nije stanje kontinui-
iranosti, iona je nova svakog treinutka, ona je kretnja
u kojoj ne postojii ,mene', ,moje', u kojoj misao nije
usredsređena na ikoje posebno iiSkustvo, ambiciju,
postignuoe, svrhu i motiv. Tek odsustvom sebe može
biti kreativnost — oino stanje bića u kojem jedino
može postojati stvarnost, stvaralac svih stvari. No, to
se stanje ne rnože zamisliti ili predočiti, ne može se
formulirabi ili kopirati, ne može se doseći fcroz nije-
dan sistem, filozofiju ili disciplinu; suprotno, ono se
javlja tek raizumijevamjem cjelokupnog prooesa sebe
sama.
Razumijevanje sebe nije rezultat, kulminacija;
ano je videnje sebe svakim trenutkom u ogledalu
odnosa — čovjekov odnos prema vlasništvu, stva-
rima, ljudima i idejama. No, nalazimo da je teško
biti budan, svjestan, te dajemo prednost otuplji-
vanju inaših umova slijeđenjem metoda, prihvaća-
njem autariteta, praznovjerja i zadovoljavajućih te-
orija; tako naši umovi postaju umorni, iscrpljeni
i neosjetljivi. Taikav um ne može biti u stanju fcrea-
tivnosti. Stanje kreativnosti dolazi tek kada sebe,
koje je proces prepoznavanja i akumuliranja, pre-
staje biti; budući je, na kraju krajeva, isvijest izra-
žena kao ,mene' središte prepoznavanja, a prepo-

36
znavanje je naprosto proces alkumuliranja isikustva.
No, mi se svi plašimo biti iništa, budući svi želimo
biti nešto. Mali čovjek želi biti veliki, osoba lišena
vrlina želi ih biti puna, slabi i opskumi žele moć,
položaj i autoritet. To je neprestana djelatnost uma.
Takav um ne može biti miiran i stoga ne može ni-
kada razumjeti stanje kreativnosti.
Da bi se preobrazio svijet oko nas, sa svojom
bijedom, ratovima, nezaposlenima, stradanjem od
g'ladi, klaisnim podjelama d neizmjernom zbrkom,
mora postojati preobrazba u nama samima. Revo-
lucija mora početi u čovjeku — ali ne u skladu s
ikojim vjerovanjem ili ideologijom, budući irevo-
lucija koja je temeljena na ideji, ili suglasju s od-
ređenim modelom, očito nije uopće revolucija. Da
bi urodio temeljnom revolucijom u sebi^ čovjek
mora razumjeti ćijeli proces svojih misld i osjećaja
u odnosu. To je jedino rješenje svih nasih proble-
ma — ne umnožavanje disciplina, vjerovanja ideo-
Iogija i učitelja. ^Ako niožemp razumjeti sebe ka-
kovi smo u svakom trcnutku, bez proccsa akumu-
liranja, tada ćemo vidjeti kako nastaje smirenost
koja nije proizvod uma, koja je niti zamišljena,
niti njegovana; i tek u tom stanju smireinos.ti može
biti prisutna kreativnost.

37
POGLAVLJE V

DJELO I IDEJA

Zelio bih irasipraviti o problemu djelovanja. To će,

možda, na pooetku biti zapravo nerazumljivo i te-
šiko, no nadam se da oemo, razmišljajući o tome,
uspjeti vidjeti rješenje jasno, budući je naša cje-
lo'kupna egzistencija, cijeli naš život, prooes dje-
lovanja.
Većina nas živi u slijedu djelovanja, prividno
nesirodnih, nesuvislih djelovanja Ikoja vode raspa-
danju, frustraciji. To je problem koji zaokuplja
svakog od nas, budući mi živimo djelovanjem i bez
njega ne postoji život, iskustvo, niti mišljenje. Mi-
sao je djelovanje, i napirosto slijedi djielo na nekom
odiređenom nivou svijesti, kojii je vanjsko, biti na-
prosto uhvaćen u vanjisfko djelo bez razumijevanja
cijelog iprocesa djelovanja po sebi, ineizbježno će nas
odvesti frustraciji, bijedi.
Naš je život slijed djelovanja ili prooesa dje-
lovanja na različitim nivoima svijesti. Svijest je
doživljavanje, imenovanje i bilježenje. To će reći,
cma je izazov i odgovor, što čini doživljavanje, zatim
označavanje dli imenovanje, a potom bilježenje, što
čini pamćenje. Taj je proces djelovanje. Svijest je
djelovanje, a bez izazova, odgovora, bez doživljava-
nja, imenovanja ili označavanja, bilježenja, koje je
pamćenje, djelovanje ne postoji.
Djelo, dakle, stvara onoga koji dela. To jest,
onaj koji dela (actor) nastaje kada djelo ima ishod,
cilj u vidu. Ako ne postoji isihod u djelu, ne postoji
niiti onaj koj'ii dela; ali ako postojd cilj :ili ishod u
vidu, taida djelo dovodi onoga koji dela. Tako su
onaj koji dela, djelo, te cilj ili ishod, jedinstven

38
proces, jedan iproces, ikoji nastaje kada djelo iina
cilj u vidu. Djelovanje usmjereno ka isihoidu jeste
volja; inače, volja ne postoji. Zelja za dosiizanjem
cilja rađa voljom, koja je onaj koji dela — ja že-
lim doseći, ja želim pisati knjigu, ja želim biti bo-
gat oovjek, ja želim slikati sliku.
Nama su bliska ta tri stanja: onaj koji dela,
djelo i cilj. To je inaša svakodnevica. Ja samo olbjaš-
njavam što JESTE; no. kako preobraziti što JESTE
pooet ćemo shvaćati tek kada ga ispitamo potpuno
jasmo, taiko da nema zablude ili ipreduibjeđenja, niti
sklofnosti ka istom. Ova su, dakle, tri stanja koja tvo-
re iskuistvo — onaj fcoji dela, djetlo, !i ishod — siiguir-
no ipiroceis postajanja. Inaoe nema postajanja. Ako
nema onoga kojii dela i atoo nema djelovanja ipireima
cilju, nema poistajanja; no, život kakav poznajemo
naš svakodnevni život, jeste proces positojanja. Siro-
maišan ,sam d djelujiem s ciljem u vidu, kojii je, po-
sitati bogat. Ružan sam i že'lim postati lijep. Stoga
je moj život prooes postajanja nečim. Volja za bi-
vanjem jeste volja za postajanjem, na različitim
nivoiima svijesti, u različitim stanjima u kojdima
postojii izazov, odigovoir, imenovanje i bilježeinje.
Ovo je postajanje, dakle, borba, ono je bol. Ono
je stalno naprezanje: ovo sam i želim postati ono.
Zbog toga je, dakle, piroblem: ne postoji li dje-
lovanje bee ovog postajanja? >Ne postoji li djelova-
nje bez tog bola, te stalne borbe? Ako nema cilja,
riema onoga koji dela, budući dielovanje s sciljem u
vidu stvara onoga koji dela. No može li postojati djelo
bez ci'lja pred sobom, a time i bez onoga kojii deJa
— to jest, bez želje za isihodom? Takovo djelovanije
nije positajanje te stoga niti bonba. Postoji stanje
djelovanja, stanje dožiVljavamja, bez onoga kojii do-
življava d doživljaja. Iako ovo zvuči f'iloizofski, u
stvari je veoma jednostavno.
U tremutku dožiljavanja vi niiste svjesni sebe
kao onoga kojii doživljava, odvojen od doživljaja;
vi ste u stanju idoživljavanja. Uzmite sasvim običan
primjer: Ijuti site. U torn trenutku Ijutnje ne ipos-

39
toji niti onaj koji doživljava niti doživljaj; p>ostoji
jedino doživljavanje. No, u 'trenutku kada izranjate
iz toga, djelić sekunde nakon doživljavanja, postoji
onaj koji doživljava i doživljaj, onaj koji dela i
djelo s ciljem u vidu — koji je osloboditi se ili
potisnuti ljutnju. Mi smo u tom stanju, stanju do-
življavanja, uvijek iznova; ali uvijek izlazimo iz
njega i označavamo ga, imenujiući ga i bilježeći, a
time produžavajući postajanje.
Ako možemo razumjeti djelovanje u temelj-
nom smislu riječi, tada će to teaneljno razumije-
vanje utjecati na naše ipoviršne djelatnosti, tako-
đer; no prvo moramo razumjeti temeljnu prirodu
djela. Dakle, ida li djelo nastaje idejom; Imate li
ideju prvo a potom djelujete? Ili prvo dolazi djelo
a zatim, budući djelo stvaira sukob, gradite ideju
oko njega? Stvara li djelo onoga koji dela ili on
dolazi prvo?
Veoma je važno otikriti što prvo ddlazi. Ako
je to ideja, tada se djelo naprosto prilagođava ide-
ji i stoga niije više djelovanje već imitacija, prinu-
da u skladu s idejom. Veoma je važno shvatiti to;
budući je naša zajednica uglavnom sagrađena na
intelektualnoj ili verbalnoj razini, ideje kod sviju
nas zauzimaju prvo mjesto a zatim slijedi djelo.
Djeio je stoga u islužbi ideje, a puko stvaranje
ideje je očito pogubno za djelo. Ideje rađaju daljim
idejama a kada postoji puko rađanje ideja priisu-
tan je i antagonizam a zajednica postaje nestabilna
s intelektualnim prooeisom stvaranja ideja. Naša je
društvena struktura veoma in-telektualna; mi nje-
gujemo intelekt na račun svakog drugog faktora
našeg bića i stoga smo zagušeni idejama.
Mogu ]li dideje uopće proizvesti djelo, ili napro-
sto oblikuju misao i stoga ograničavaju djelo? Kada
je djelo pokretano idejom, ono ne može nikada os-
lobođiti čovjeka. Veoma je važno da razumijemo
ovo .pitanje. Ako ideja oblikuje djelo, tada djelo ne
može nikada uroditi rješenjem naših 'bijeda, jer,
prije no što može biti pokrenuta, mi moramo prvo

40
ottkriti kako iideja nastaje. Proučavanje idejinog pro-
ceisa, iizgradivanja ideja, bilo socijalističkih, kapita-
listiakih, komuinističkih ili iraznih ireligijskiih, od vr-
hunskog je značaja, pogotovo kada je naša zajed-
nica na rubu ponoira, priizivajući slijedeću kata-
strofu, silijedeće briisanje iz povijeisti. Oni koji su
odista oizbiljni u svojoj naimjeri da otkriju huma-
ndstičko rješenje naših mnogih problema, moraju
prvo shvatiti ovaj proces stvaranja ideja.
Sto mislimo pod idejona? Kako ona nastaje?
I mogu li se ddeja i djelo zajedno povezati? Pret-
postavimo ida iimam ideju i želim je iznijeti. Ja tra-
žim metod kako da je iznesem, i spekuliramo, tro-
šimo vrijeme i energiju iraspravljajući o torne kako
bi trebalo iiznijeti ideju. Veoma je važno, dakle,
iznaći kako nastaju ideje; a nakon otknivanja istine
o tome možemo raspraviti pitanje djela. Naprosto
pronaći kako djelovati, a da se ne -rasipravi o ide-
jama, besmisleno je.
Kako, dakle, stičete ideju — veoma jednosta-
vnu ideju, ne treba biti filozoifska, religijska ili eko-
nomska? To je očito proces misli! Ideja je ishod
misaonog procasa. Bez misaonog prooesa, ona ne bi
postojala. Stoga moram razumjeti misaoni proces
po sebi, prije nego što mogu razumjeti njegov pro-
izvod, ideju. Sto p>odraizumijevaimo pod mišlju?
Kada vi mislite? Misao je očito rezultat odgovotra
(reakcije), neuirološkog ili psihološkog. Ona je izra-
van odgovor osjetila ina osjetni podražaj, ili je,
psihološki, rezultat pohranjenog pamćenja. Postoji
izravan odgovor nerava na osjetni podražaj, te po-
stoji psihološki odigovor pohranjenog pamćenja, ut-
jecaj vrste, grupe, GURUA, obitelji, tradicije i tako
dalje — što sve skupa zovete mišljtu. Tako je misa-
oni proces odgovor pamćenja, zar ne? Vi ne biste
irnali misli da nernate pamćenje, a odgovor pamće-
nja na određeni doživljaj dovodi misaoni prooes u
djelovanje. Recimo, na primjer, ja imam pohranje-
no pamćenje nacionalizma, nazivajući se hiindu-
som. Taj rezeirvoar pamćenja prošlih reakcija, dje-

41
lavamja, iimplilkacija, tradicija, običaja, odgovora iza-
zovu niusiimaina, buddhiste:, kršćana a odgovor
pamćenja na izazov neiizbježno dovodi milsaoni pro-
ces. Promaitrajlte misaona prooes idok djeluje u vama
i možete provjeriti istiinu o ovome iziravno. Netko
vas je uvrijedio i to ostaje u vašem pamćenjiu, ono
tvori dio pozadine. Kada sretnete osobu koja je
izazov, odgovor je pamćenje ,te uvrede. Tako odgo-
vor pamoenja, koje je misaoni proces, stvara ide-
ju; ideja je stoga uvijek uvjetovana — i to je važno
razumjeti. To će reći, ideja je ishod misaonog pro-
cesa, misaoni proces je odgovor pamćenja, a pam-
ćenje je uvijek uvjetovano. Pamćenje je uvijek u
prošlosti, a tom pamćenju je dat život u isadašnjo-
siti izazovom. Pamćenje neima život po sebi samo-
me; ono oživljava u sadašnijosti kada je suočeno
izazovom. I, pamćenje u oijeloisti, 'bilo uspavano ili
živo, jeste uvjetovano.
Stoga mora postojati sasvim drugačiji pristup.
Vi morate iznaqi sarni za sebe, iznutra, da li dje-
lujelte na osnovu ideje i da li može postojati djetlo
bez pro'cesa sitvaranja ideja. Bronađimo što je to:
djelo koje nije temeljeno na ideji.
Kada djelujete bez stvaranja ideja? Kada po-
stoji djelo koje nije rezultat doživljaja? Djelo koje
je temeljeno na >doživljaju, kao što rekosmoi ogra-
ničavajuće je, te je stoga prepreka. DjeJo koje nije
ishod ideje spohtano je 'kada miisaoni proces, koji
je zasnovan ina iskustvu, ne nadzire djelo; što znači
da postoji djelo neoviisno o doživijaju kada um ne
nadziire djelovanje. To je jedino stanje u kojem
postoji raizumijevanje; kada um, zasnovan na doži-
vljaju, ne rukovodi djelo: kada misao, zasnovana
na doživljaju, ne oblikuje djelo. Sto je djelo, kada
ne positoji misaoni proces? Može li postojati djelo
belz misaonog prooesa? Reciimo da želim sagraditi
mos!t, kuću. Ja poznajem tehniku, i ona mi kaže
kako da sagradim. To zovemo djelovanjem. Positoji
djelo pisanja pjesme, siikanja, državničkih odgo-
vornosti, odgovora društva, okoline. Sva su zasno-

42
vana na ideji ili ranijem doživljaju, oblikujući djelo.
No postoji li djelo kada ne postoji stvaranje ideja?
Sigurno da postoji takvo djelovanje kada ide-
ja prestaje; a ona prestaje tek kada postoji ljubav.
Ljubav nije pamćenje. Ljubav nije doživljaj. Ona
nije razmišljanje p osoibi koju volite, budući je tada
tek puka misao. Vi ne možete MISLITI o Ijubavi.
Vi možete mislilti o osobi koju volite ili ste joj po-
svećeni — svome GURU, svojoj predodžbi (image),
svojoj ženi, svome mužu; ali misao, simbol, ndje
ano stvarno koje je ljubav. Stoga ljubav nije do-
življaj.
Kada postoji ljubav ipostoji i djelo, i nije 'li to
djelo osiobađajuće? Ono nije plod promišljanja i
ne postoji ponor izmedu Ijubavi i djela kao što
postoji između ideje i djela. Ideja je uvijek stara,
bacajući svoju sjenu na sadašnjo^t i mi uvijek na-
stojimo sagraditi mosit između djela i ideje. Kada
postoji 'ljubav — koja nije promišljanje, koja nije
stvaranje ideja, nije pamćenje, nije ishod doživlja-
ja, prakticiiraine discipline — tada je sama ta lju-
bav djelo. Jedino to osloibađa. Sve dok postoji pro-
mišljanje, dok postoji oblikovanje djela idejom
koja je doživljaj, ne može biti olakšanja; i sve dok
se taj proces nastavlja, cjelokupno je delanje ogra-
ničeno. Kada se ova istina uvidi, nastaje kvaliteta
ljubavi, koja nije promišljanje, o kojoj ne možete
razmišljati.
Covjek mora biti svijestan ovog cjelokupnog
procesa, kako ideje nastaju, kako djelo izvire iz
ideja i kako 'ideje kontiroliiraju djelo i time ga ogra-
ničavaju, ovisno o osjetu. Nije važno ClJE siu to
ideje, ida li iijevih ili ©kstremno desnih. Sve dok
prijanjamo uz ideje, u stanju smo u kom ne može
biti doživljavanja uopoe. Tada živimo naprosto u
polju vremana — u prošlosti, koja pruža nova os-
jet ili u budućnosti, koja je drugi vid osjetnosti.
Tek slobodam uima od ideje može Ipostojati doživ-
Ijavanje.

43
{ Ideje misu istina; a istina je nešto što se mora
' doživjeti izravno, iz trena u tren. Doživljaj nije
ono što vi ZELITE — što je tada naprosto osjet.
Teik kada se oovjek može izdići iznad snopa (bun-
dle) ideja — koji tvori ,mene', koji je um, koji
ima djeloaničan ili potpun kontinuitet — tek kada
se može izdići nad time, ikaida je misao potpuno
tiha, positoji stanje doživljavanja. Tada oovjek sa-
znaje istinu.

44
FOGLAVLJE VI

VJERA

Vjera i znanje su veoima uisko vezami uz želju; i

možda ćemo, ako uisipijemo shvatiti ova dva isho-
dišta, moći vidjeti kako želja djeluje i razumjeti
injenu složenost.
Oini imi se da je jedna od stvari koju većiina
nas irevno prihvaća i uzima za gotovo piltanje
vjera. Ja ne napadam vjere. Mi samo nasitojimo
otkriti zašto prihvaćamo vjere; i ako možemo shva-
titi motive, uzrok prihvaćanja, možda, tada može-
mo ne samo shvatiti zašto to oinimo, već, također,
biti slobodni od istog. Može se vidjeti kako politi-
čke i religijske vjere, nacionalne i razmi dirugi vi-
doVi vjera irazdvajaju ljude, stvaraju isukob, zbrku
i netrpeljivost — što je oičita činjenica, a ipak ni-
smo voljni da ih se odreknemo. Postoji hindu vje-
ra., kršćamisfca vjera, buddhistička vjera — nebro-
jene sektaške i inaciomalme vjieire, razne političke
ideologije, svi zajedno u međusobmom sukobu, mas-
tojaće da jedno drugo obrati. Jasno se može uočiti
da vjera razdvaja Ijude, stvarajući nesnošljivost;
da li je moguće živjeti bez vjere? Covjek to može
usitanoviti tek ako je u stanju proučavati sebe u
ocLnosu pirema vjeri. Da li je moguće u ovom svije-
tu živjeti beiz vjere — ne mijenjati ih, niti nado-
mještati jedrau za drugu, već ibiti potpuno slobo-
dan od SVIH vjera, tafco da čovjek susireće život
uvijek iznova isvake minute? Ovo je, na kraju kra-
jeva, istina: imati sposobnost susiretanja svega uvi-
jek iznova, iz trena u tireni bez uvjetujuće reak-
cije prošlosti, tafco da ne postoji kumulativni efekt

45
koji djeliuje poput zapreke između čovjeika i oinog
što JESTE.
Ako razmotrite vidjet oete da jedan od razlo-
ga želje za prihvaćanjem vjere jeste sltrah. Ako ne
bismo limalli vjeru, što bi nam se deailo? Ne bismo
li bili veoina uplašeni onim što nam se može de-
siti: ako' ne bismo imali model vjerovanja, teme-
Ijen na vjeri — bilo u Boga, komunizam, socijali-
zam, imperijalizam, ili u neki vid religijske for-
mule, neku dogmu kojom smo uvjetovani — osje-
ćali bismo se krajnje izgublj'eni! I nije li to prihva-
ćanje vjere u stvari prekrivanje tog straha — stra-
ha da se bude stvamo ništa, biude prazan? Na kra-
ju krajeva, čaša je uipotrebljiva tek kada je praizna,
a um koji je ispunjien vjerovanjima, dogmama, tvr-
dnjama, navodima, stvamo je nefcreativan um; on
je naprosto ponavljajući um. Da se izbjegne tom
strahu — straihu od praznine, strahu od usamlje-
nosti, stagnacije, ne stizanja, ne uspijevanja, ne po-
stizanja, ne bivanja nečim, ne postajanja nečim
— sigumo je jedan od razloga zašto prihvaćamo
vjeru tako marljivo i lakootno. A da li prihvaća-
njem vjere razumijemo sebe same? Suprotno. V j e -
ra, religiiozna ili politička, očiito priječi razumije-
vanje nas satmih. Ona djeluje poput paravana kroz
koji promatramo sebe. A možemo li sebe gledati
bez vjerovanja? Ukloniimo li te vjere, mnoštvo vjera
koje čovjek posjeduje, ostaje li išta da se gleda?
Ako nemaimo vjere sa kojima se um poistovjetio,
tada je um, bez poistovjećivanja, sposoban gledati
se kakav jeste — a to je, sigurno, pooetak irazu-
mijevanja sebe sama.
Ovo pitanje vjera i iznanja stvamo je veoma
zanimljiv problem. Kako neobioniu ulogu ono igra
u našem ž i v o t u K a k o mnogo vjera imamo! Sigur-
no da što je čovjek intelektualniji, kultuimiji, spiri-
tuainiji, ako mogu tako kazati, manje je njegova
sposobnost razumijevanja. Barbari dimaju bezbrojna
praznovjerja, čak i u suvremenom syijetu. Pažlji-
viji, budniiji i oprezniji vjerojaitno i manje vjeruju.

46
To je stoga što vjera vezuje, ooia ogtrađuje, i imi
viidkno ida je tako u cijeloim, ekonamskom i politi-
čkom svijetu a ,također i u tzv. duhovnom svijetu.
Vi vjeriujete da Bog postoji, a ja, možda, vjerujem
da Boga nerna; ili vjerujete u potpuinu državnu
komtrolu svega i svakiog pojedinca, a ja vjerujem
u privatnu poduizetinost i tome slično ; vi vjerujete
da pos,toji isaimo jedan Spaisitelj i ida toroz njega
možete doseoi svoj cilj, a ja ne vjerujem u ito. Tako
se oboje svojom vjeirom afiirmiramo. Pa, iipak, dboje
govorimo o ljuibavi, miru, zajednici čovječansitva, o
jednom životu — što ne znači apsolutno iništa, ibu-
dući je u stvari sama vjera proces ograđivanja. Vi
ste brahman a ja nebraihman, vi ste kiršćanin a ja
muslimain, i tako idalje. Vi govoriite o bratstvu i ja,
također, govorim o 'istom bratstvu, ljubavi i miru,
no u zbilji smo razdvojeni, dijelimo se. Covjek koji
želi mir i stvoriti novi svijet, sretan svijet, sigurno
se ne može ograditi niti jednim oblikom vjere. Da li
je to jasno? Možda verbalno, no, ako uvidite zna-
čaj, vrijednost, kao i istiniu o tome, ono će početi
djelovati.
Vidimo da tamo igdje postoji proces želje tna
djelu, mora postojati proces ograđivanja vjerom,
budući je očito da vjerujete kako biste bili siguran
ekonomski, duhovno a, također, i iznutra. Ne govo-
rim o onim Ijudiima Ikoji vjeruju iz ekonoimskih
razloga, ier su oni dovedeni ido ovisnosti o svojiim
zanimanjima i stoga će biti katolici, hindusi — nije
važno što — sve iddk postoji posao za njiih. Tako-
đer, ne raspraVljamo o onima koji prijanjaju vjeri
poradi koristi. Možda je s većinom nas isto itako.
Poradi koristi vjerujemo u određene stvari. Odba-
cujući u stranu ove ekonomske razloge, moiramo
ući dublje u to. Uzmite ljiude koji vjeruju čvrsto u
nešto, lekonomskoi, društveno ili duhovno; proces
u pozadind toga je psihiološka želja ida ,se bude siigu-
iran. A izatim 'postoji želja za trajanjem. Mi ovdje ne
govoriimo o itome ida li postoji ili ne trajnost, mi go-
vorimo jedino o poiriVu, istalnom ipoticaju za Vjerova-

47
mjem. Zar ne, ida čovjek iruira, čovjek koji bi uiistinu
razumio cijeli piroces ljudiskog egzistiranja, me rnože
biti vezam vjerom? Om vidi svoju želju na djelu
kao sredstvo bivamja isigurnim. Molim vas ida ne
pređete ma drugu stranu i kažete da propovjedam
nereligiju. To mi uopće nije namjera. Moja je na-
mjera ida, isve dok ne razumijemo prooes želje u
oblilku vjere, budemo svjesni da mora postojati
borba, isukob i patnja, a čovjek će biti protiv čo-
vjeka — što se vidi svafci dan. Dakle, ako zamije-
tim, ako ,sam svjestan da ovaj proces popriima oblik
vjere, što je izraz čežnje za unutarnjom sigurnošću,
tada moj pnoblem nije trebam li vjeirovati ovo ili
ono već da se trebam osloboditi želje za sigumošću.
Može ili um biti slobodan od ite želje? To je prob-
lem — a ne što i koliko vjerovati. Ovo su napro-
sto izrazi umutrašnje čežnje za siguimiošću psiholo-
ški, čežnje iza izvjesnošću u pogledu nečega kada
je sve tako nesigumo u sviijetu.
Može li um, svijest, lionost biti slobodna od
ove želje za sigumošću? Mi želimo biti sigumi i
stoga trebamo pomoć našim iposjedima, vlasmištvu
i našoj obitelji. Mi želimo biti sigumi iznutra a ita-
kođer i duhovno, podižući zidove vjere koji su po-
kazatelj te čežnje za bivanjem u izvjesnosti. Možete
li kao pojedinac 'biti slobodnii od ovog poriva, ove
čežnje za sigumošću, koja se izražava u želji za
vjerovanjem u nešto? Ako nismo slobodni od svega
toga, mi smo izvor borbe, mi ne doprinosimo miru,
u našim srcima nema Ijubavi. Vjera uništava, i to
se vidi u mašem svafeodnevnom životu. Mogu li
sam vidjeti ako sam uhvaćen u tom procesu želje,
koja se izražava u prijanjanju vjeri. Može li se um
osloboditi vjere — ne naći izamjenu za nju već je
biti potpuino slobodan? Vi ne možete verbaln-o od-
govoriti sa ,da' ili ,ne', ali možete definitivno dati
odgovor ako je vaša namjera da positanete slolbodni
od vjere. Tada neizbježno dolazite do točke na kojoj
tražite sredstvo da se oslobodite po-riva za sigur-
nošću. Očito ne postoji sigumost iznutra koja oe

48
 tirajati, ikao što volite vjerovati. Volite vjerovati da
postoj'i Bog koji pažljivo imotri nad vašim nevaž-
nim tričarijama, govoreći vam koga trebate vidjeti,
što trebate činiiti i kako to činiti. To je djetinjasto
: nezrelo irazmišljanje. Vi imislite da Veliki Otac
motri svakog od nas. To je puko iprojiciranje onog
što biste sami voijeli. To očito nije istiniito. Istina
moira biti u potpunosti nešto različito.
Naš se siijedeći probleim tiče znanja. Da li je
ono nužno iza razumijevanje istine? Kada kažem
»Ja znadem-« implikacija je da postoji znanje. Da li
je takav um u stanju istražiti i ibragati za stvarno-
šću? Pored toga, što je to što mi znamo, zbog čega
smo toliko ponosni? Sto mi to u stvari znaimo?
Znamo informacijiu, puni smo informacija i doži-
vljaja temleljenih nia našem uvjetovanjiu, pamće-
nju i sposobnostima. Kada kažete »Ja znadem«,
što time miislite? Ili je priizinanje da znaidete prepoiz-
navanje činjeniice, određene informacije, ili je do-
življaj koji ste imali. Staino prikupljanje informa-
cije, sticanje određenih vidova znanja, sve tvori
tvrdnju »Ja 'znadem«; i vi počnete prevoditi što ste
pročitali, u skladu s vašom pozadinom, željom i
doživljajem. Vaše je znamje predmet u korne dje-
luje proces sličan procesu želje. Vjeru nadomješ-
tamo znanjem. »Ja znadem, ja sam to doživio,
to se ne može opovrći, moje iskustvo je to, u njega
se u potpunosti pouzdajem-«; 'to su pokazateljii tog
znanja. Ali kada zavirite iza toga, proučite ga, po-
gledate inteligentnije i opreznije, vidjet ćete da je
upravo tvrdnja »Ja znadem« još jedan zid odva-
janja vas i mene. Iza tog se zida krijete tražeći
udobnost, sigumost. Stoga, što je više um optere-
ćen znanjem, to je mainje sposoban razumijevati.
Ne znam da li ste ikada razmišljali o ovom
problemu sticanja znanja — ida li nam 'znanje ko-
načno pomaže voljeti, biti slobodnim od onih kva-
liteta koje proizvode sukob u naima samiima i s
našim bližnjima; da li znanje likada oslobađa um

4 Duh 1 sloboda 49
!
ambicije. Budući je amhicija, na kraju krajeva, je-
dna od kvaliteta koja luiništava odnos, suprotstavlja
čovjeka oovjeku. Da bismo živjeli u miru međuso-
bno, sigurno je da ambicija mora u potpunosti do-
končati — ne samo politička, ekonomska, društve-
na ambicija već ii&to i mnogo profinjenija i pogub-
nija, duhovna ambicija — BITI nešto. Može li um
ikada biti slobodan od ovog akumuliranog procesa
znanja, ove želje za znanjem?
Veoina je interesantno motriti kako u našem
životu to dvoje, znanje i vjera, igraju izuzetno
nioćnu ulogu. Pogledajte koliko obožavamo one
koji posjeduju neizmjemo znanje i obrazovanje!
Možete li shvatiti zinaoenje toga? Da biste željeli
pronaći nešto novo, doživjeti nešto što nije pro-
jekcija vaše ambioije, vaš urn mora biti slobodan,
rnora birti u stanju vidjeti nešto novo. Na žalost,
svaki puta kada vidite nešto novo, vi unosite svu
informaciju poznatu vam od ranije, cjelokupno vaše
znanje i prošlo pamćenje, i očito postajete nesposo-
hni gledati, primiti nešto što je novo i što ne pri-
ipada starome. Molim vas da to me prevedete smje-
sta u detalje. Ako ;se ne iznam vratiti kući, bit
ću izgubljen, ako ne znam kako upravljati rna-
šiinom, bit ću od neznatne koristi. To je sasvim
drugo. O tome ne raspravljamo ovdje. Mi govoirimo
o znanju koje se koristi kao sredstvo. sigurnosti,
psihološkoj i unutaimjoj želji ida se bude nešto.
Sto stičete znanjem? Autoritet znanja težinu znanja,
osjećaj važnosti, ozbiljnosti i vitalnosti, i što sve
ne? Covjek koji kaže »Ja znadem«, »Ima«, lili
»Nema«, sigumo je prekinuo mišljenje, prekinuo
slijeđenje ovog cijelog procesa želje.
Naš je problem dakle, kako ga ja vidim, da
smo vezani, pritisnuti vjerom, znanjem; a može
li um biti slobodan od jučerašnjeg i od vjera koje
su steoene procesom jučerašnjeg? Razumijete li
pitanje? Mogu li ja i vi, kao pojedinac, živjeti u
ovoj zajednioi a ipak biti slobodni od vjerovanja
iu kojiima smo odgojeni? Može li um biti slobodan

50
od tog cjelokupnog znanja i autoriteta? Mi čitanio
razne tekstove, religijske knjige. One su tamo ve-
oma pažljivo iopisale što činiti, što ne činiti, kaiko
doseći cilj, što je cilj d što je Bog. Sve vi to zna-
dete na pamet d slijedili ste to. To je vaše znanje,
ono što ste dosegli, što ste naučili; tim putem sli-
jedite. Očito da ono što slijedite i tražite, to ćete
i naći. No da li je to stvairnost? Nije li to projek-
cija vašeg Vlastitog znanja? To nije istvarnost. Da
li je moguće ostvariti to SADA — ne sutra, već
sada — i kazati »Jasna mi je ta istina-« i pustiti
da ode, tako da vam um ne bude osakaćen tim
prooesom imaginacije, projekcije?
Da li je um sposoban za slobodu od vjere? Ta
je sloboda moguća jedino kada razumijete umit-
rašnju prirodu uzroka koji vas vežu uz vjeru, ne
samo svjesnih već i nesvjesnih motiva podjednako
a koji uvjetuju vaše vjerovanje. Na toraju krajeva
mi nismo tek ipovršan slklop (entitiy) koji djeluje
na svjesnom inivou. U sitanju simo pronaći dublje
svjesne i nesvjesne djelatnosti ako pružimo svom
nesvjesnom priliku, budući ono mnogo brže reagiira
nego svjasno. Dok vaše svjesno tiho misii, sluša
i motiri, nesvjesno je mnogo djelatnije, mnogo
življe i prijemčdvije; i ono stoga može irnati od-
govor. Može li podvrgnut, zastrašen, prisiljen, nat-
jeran na vjerovanje, može li takav um biti slobo-
dan za misao? Može li gledati iznova i uklomiti
prooes izoiacije između vas i drugoga? Nemojte,
molim vas, kazati da vjeira spaja ljude. Toi siguir-
no ne. To je očito. Nikada to nijedna organizirana
religija nije učinila. Pogledajte sebe lično u svo-
joj zemlji. Svi ste vi vjernici, ali da li ste svi za-
jedno? Da li iste ujedinjend? Sarni znadete da ni-
ste. Podijeljeni ste u toliko nevažnih malih partija,
kasti, poznate su vam nebrojene podjele. Proces
je isti u cijelom svijetu — bilo na Itoku ili Zaipa-
du — kršćani uništavaju kršćane ubijajući jedni
druge zbog nevažmih sitnica, odvodeći ljude u lo-
gore i tako dalje, sav užas rata. Stoga vjera ne

51
ujedinjuje ljude. To je veoma jasno. Ako je jasoio
i istinito, i ako vi to vidite, tada to treba slijediti.
No poteškoća je u tome da veeina nas ne vidi,
budući nismo u stanju suočiti se s unutarnjom ne-
sigurnošću, tim unutarnjim osjećajem Ibivanja sa-
mim. Mi želimo nešto o što bismo se oslonili, bilo
to Država, kasta, nacionalizam, bio to Učitelj ili
Spasitelj, ili nešto drugo. I kada vidimo pogreš-
nost svega itoga, lun je sposoban — može to biti
trenutačno, u sekundi — uvidjeti istinu toga; pa
makair se i, pošto premaši moći uma, ista spoznaja
povukla.
No, vidjelti trenutačno, dovoljno je; ako to mo-
žete uvidjeti i u djeliću sekunde, dovoljno je, bu-
dući ćete tada vidjeti odvijanje dzuzetne stvari.
Nesvjesno djeluje, iako uz protivljenje svjesnog. To
nije progresivna sekunda, ona je jedina stvar, i
imati će vlaistite ipasljedice, čak i usprkos itome
što se svjesni um bori protiv toga.
Naše pitanje glasi dakle: »Može li um biti
slobodan od znanja i vjere?« Nije li struktura uma
vjera i znanje? Vjera i znanje su prooesi prepo-
znavanja, središte uma. Prooes je ograđujući, je-
dnako isvjestan i nesvjestan. Može li um biti
slobodan od sopstvene struktuire, može li prestati
hiti? To je piroblem. On ima iza sebe, kao> što
znaidemo, vjeru, ,ima želju, poriv za sigurnošću, zna-
nje i akumulaciju isnage. Ako pored svoje sile i
nadmoći čovjek ne može misliti za sebe, ne može
postojati niti mir u svijetu. Vi možete govoriti o
imiru, organiizirati političke partij e, vikati sa proče-
Ija kuća, ali ne možete imati mir; budući je u umu
osnov koji stvara suprotnosit, koji ograđuje i iz-
dvaja. Covjek mira, čovjek ozbiljnosti ne može
sebe izdvojiti a, ipaik, govoriti o bratstvu i miru.
To je samo igra, politička ili religiozna, osjećaj
postizanja i ambicije. Covjek koji je u tom pogledu
uistinu ozbiljan i želi otkriti, mora se suočiti s
problemom znanja i vjere; on mora zaći u ipoza-

52
dinu toga, da !bi otkrio cijeli proces želje pri djelu,
želje za sigurnošću i izvjesnošću.
Um koji bi bio u stanju u kojem se novo imože
zbiti — bilo to istina, Bog, ili što god želite — mora
sigurno pnestati postizati, sakupljati, on mora uk-
loniti cjelokupno znanje. Um opterećen znanjem
nema nikafcovu mogućnost da razumije, to je si-
gurno, ono što je stvamo i neizmjerljivo.

53
?OGLAVLJE vn
NAPOR

Za većinu nas, cijeli je naš život zasnovan na na-

poru, neikoj vrsti htijenja. Mi ne možemo shvatiti
djelatnost bez htijenja (volition), bez napora; naš
je život zasnovan na tome. Naš društveni, elkonom-
ski i tzv. duhovni život niz je napora, uvijek kul-
minirajući određenim rezultatima. A mi niisiimo
da je napor bitan, nužan.
Zašto činimo napor? Nije li to sltoga, kažimo
jednostavno, da bismo postigli rezultat, postali ne-
što, dosegli ciij? Ako ne činimo napoir, mislimo da
ćemo stagnirati. Mi imamo ideju o cilju prema
kojem sitalno težimo; i ta je težnja postala dio na-
šeg života. Ako se želimo proinijeniti, ako želimo
dovesti do značajne promjene u nama samima, mi
činimo izuzetan napor da odstranimo staire inavike,
da se odupremo uobičajenim utjecajima okoline i
tako daije. Mi smo, dakle, naviknuti na ove nizove
napora kako bismo pronašli ili ipostigli nešto, da
bismo uopće živjeli.
Nije li sav takav napor djelatnost sebe (self)?
Nije li napor egocentriana djelatnost? Ako čiinlimo
napor iz središta sebe, to mora nužno iproizvesti
više siukoba, zbiike, bijede. Pa ipak, mi nastavljamo
činiti napor za naiporom. Veoma malo nas uvidi da
egocentrična djelatnost napora ne razjašnjava niti
jedan od naših probleima. Sasvim suprotno, ona
uvećava našu pometnju, bijedu i patnju. Mi to
znamo; a ipafc nastavljamo, nadaj ući se da oemo
nekako prodirijeti kroz tu egooentričnu djelatnost
napora, djelatnost volje.

54
 Ja milslim da ćemo sihvatiti značaj života, aiko
irazumijemo što to znači činiti naipor. Dolazi li sire-
ća fcroz napor? Jeste li ifcada pokušali biti sretni?
To je nemoguće, zar ne? Vi se naprežete da bude-
te sretan a sireće neima. Radotst ne dolazi kroz po-
tisfcivanje, kiroz obuzdavanje ili prepuštanije ne-
čem. Vi se možete prepuistiti, a'li na kraju dolazi
gorčina. Vi možete potiskivati ili dbuzdavati, ino
uvijek postoji borba u skrivenom. iStoga sireća ne
dolazi fcrolz napor, niiiti radost kroz obuzdavanje
i potiiskivanje; pa iipak je isav naš život niz potis-
kivanja, niz obuzdavanja, iniz žaljenja dostoj-
nih prepuštanja. Također, postoji stalno nadi-
laženje, stalna borba s našim strastiima, našom
pohlepom i glupošću. Ne težimo li, dakle, borimo
se, čindmo' napor, nadajući se nalaženju sreće, ner
čega što će nam pružiti osjećaj mira, ljubavi? Ipak,
dolazi li ljubav ili razumijevanje borbom? Mišlim
da je veoma važno razumjeti što podrazumijeva-
mo pod naipirezanjem, borbom ili naporom.
Ne znači li napor borbu iza promjenom što
JESTE u što nije, ili što bi htjelo hiti ili htjelo
postati? To će reći da se stalno naprežemo izbjeći
"suočenje onog što JESTE ili nastojimo pobjeći od
toga, preobraziti ili oblikovati što JESTE. Covjek
fcoji je uistinu izadovoljan jeste čovjek koji razu-
mije što JESTE, koji tome pridaje ispravno zna-
čenje. To je iistinisko zadovoljstvo; ono nije zadkup-
ljeno posjedovanjem nekoliikog ili mnoštva posje-
dovanja, već razumijevanjem cjelokupnog značenja
što JESTE; a to može jedino biti kada prepoznate
što JESTE, kada ste ga svijesni a ne kada ga nas-
tojite dblikovati ili promijeniti.
Tafco vidimo da je napor borba ili naprezanje
za promjenom onog što JESTE u ono što biste ze-
ljeli da bude. Ja govorim samo o psiihdloiškom na-
prezanju, ne naprezanju is fizičkim problemom,
poput strojarstva ili nekog otkrića, promjena, koje
je često tehničko. Ja govorim sarno o onom napre-
zanju koje je psihološko i fcoje uvijefc nadvladava

55
tehiničko. Vi možete graiditi s velilkom pažnjom sja-
,jnu zajednicu, koristeći besbrajno znanje dato nam
znanošću. Ali sve dotle dok psihološka borba, na-
prezanje i bitka nisu shvaćeni a psihološke diso-
nanoe i strujanja nadvladani, struktura je zajed-
nice, koliko god sjajno bila izgrađena, osuđena na
propast, kao što se i uvijek iznova dešavalo.
Napoir je odvraćanje od oaiog što JESTE. Onog
trena kada prihvatim što JESTE, prestaje napre-
zanje. Bilo koji oblik naprezanja ili borbe pokaza-
telj je odvraoenosti; a odvraćenost, koja je napor,
mora postojati sve dotle dok psihološki želim preo-
braiziti ono što JESTE u ono što nije.
Prvo moramtio biti toliko slobodni da vidimo
kako radost i sreća ne dolaze 'kiroz napor. Postoji
li kreativnost kroz napor ili tek njegovim dokida-
njem? Kada pišete, slikate ili pjevate? Sigurno kad
ne postoji napor, kad ste potpuno otvoren, kad ste
na svim nivoima u potpunoj vezi, potpuino inte-
grirani. Tada postoji radoSt i vi počinjete pjevati,
pisati pjesmu, slikati ili nešto oblikovati. Trenutak
stvaranja nije nođen iz naprezanja.
Možda ćemo razumijevanjem pitanja kreativ-
nosti biti u stanju razumjeti što podrazumijevamo
pod naporom. Da li je kreativnost ishod napora i
da li ismo svjesni u tim trenucima kada smo krea-
tivni? Ili je kreativniost osjećaj potpunog samoza-
boirava, oinaj osjećaj kada ne positoji nemir, kada
je oovjek poitpuno nesvjestan kretanja misli, kada
postoji tek potpuno, ispunjeno, bogato biće? Da li je
takovo stanje posljedica truda, naipora, sukoba, na-
prezanja? Ne iznam da li ste ikada zamijetili da,
kada nešto činite lakoćom, hitno, ne postoji napor,
ipotpuno je odsustvo naprezanja; ali, buidući su naši
životi uglavnom serije bitaka, suikoba i naprezanja,
mi ne možemo zamisliiti život, sitanje bića, u kojiem
je borba potpuno dokinuta.
Da bi razumio stanje bića bez 'borbe, stanje
kreativne egzistencije, čovjiek sigurno mora istra-
žiti cijeli problem napora. Pod naporom podrazu-

56
mijevamo težnju ka ispunjenju nas samih, da po-
stanemo nešto. Ja isam ovo i želim positati ano;
ja to nisam i moram to postati. Postajući ,to', pri-
sutna je borba, sukob, neslaganje, naprezanje. U
tom smo naprezanju nužno zaokupljeni ispunje-
njem kroz dosizanje cilja; mi tražimo samoispu-
njenje u objektu, osobi, ideji, a to zahtijeva stal-
nu borbu, sukolb, napor za iposltajanjem, ispunje-
njem. Tako smo uzeli taj napor kao neizbježan; a
ja se pitam da li JE neizbježivo — Ito naprezanje
da se postane nešto? Zašto ono Ipostoji? Gdje pos-
toji želja za ispunjenjem, u bilo kom stupnju i na
bilo korn nivou, mora postojati naprezanje. Ispu-
njenje je motiv, pokretač u pozadini napora; bilo
da je u visokom privredmam rukovadiocu, damaćici
ili siromahu, ta se borba za postajamjem, ispunje-
njem, nastavlja.
Zašto, dakle, postoji želja za ispumjemjem sebe?
Očito, želja za ispunjenjem, postajanjem iniečim, iz-
rasta kada postoji svijest o vlastitom ništavilu. Bu-
dući sam ništa, nedostatan, prazan, iznutira siro-
mašan, naprežem se da poStanem inešto; spolja ,ili
iznutra nastojim da ispunim sebe u osobi, stvari,
ideja. Ispuniti to prazno cjelokupan je proces na-
šeg postojanja. Svjesni da smo prazni, izniutra si-
romašni, mi težimo, bilo sakupljanju stvairi spolja,
ili njegovanjiu unutairnjiih bogatstava. Napor postoji
tek kada postoji bijeg od te unutamje prazmine
kroz djeilovanje, komtemplaciju, postizanje, stica-
nje, moć, itd. To je naša svakodnevica. Svjestan
sam svoje nedostatnosti, unutamjeg siromaštva i
borim se da pobjegnem Od toga ili da to ispunim.
To bježanje, iizbjegavamje ili nastojanje da se pre-
krije praznina, povlači za sobam barbu napreza-
mje, napoir.
Dakle, ako čovjek ne čini napor da pobjegne,
što se dešava? Covjek živi s tom usamljenošću, tam
praizninam; pirilhvatajući tu prazninu otkrit će da
se javlja breaitivno sltamje kojie rnema n i k a k o v e
veze s boflbam, naporom. Napor postoji tek toliko

57
dugo kol'iko ini naistojiimo izbijeći tu unoitairnju usa-
inljenost, ispraznost, no kada pogledanio u to, pro-
učimo ga, kada prihvatimo što JESTE bez iiabje-
gavanja vidjet ćemo da dolazi stanje bića u kom
se dakida cjelokupna borba. To je sitanje hića ferea-
tivnost i ono nije plod borbe.
A kada postoji razumijevanje omog što JESTE,
koje je ispraznost, unutarnja nedostatnost, kada 60-
vjek živi s tom nedostatnošću i raizumije je u cije-
losti, javlja se kreativna stvarnost, kreativna inte-
ligencija, koja sama donosi sireću.
Stoiga je akcija kakovom je md znamo, u isitvari
reakcija, ona je beskrajno postajanje, 'koje je nije-
kanje, izbjegavanje što JESTE; ali kada postoji
svijest o ispraznosti bez izbora, bez osude ili opra-
vdanja, tada u tom razumijevanju postoji djelova-
nje, a to djelovanje je kreativno biće. To ćete shva-
titi ako ste svjesni sebe pri djelu. Promatrajlte se
dok djelujete, ne tek spolja, već uočite, također,
kretnje svojih misli i osjećaja. Svjesni ti'h fcretnji,
vidjet ćete da je imisaoini proces, koji je, također,
osjećaj i djelovanje, zaisnovan na ideji postajanja.
Ideja postajanja izrasta tek kod osjećaja nesigurno-
sti, a on doiazi kada je čovjek svjestan unutairnje
ispraznosti. Ako ste svjesni tog procesa miisli i osje-
ćaja, vidjet oete da se odvija staina bittoa, inapor za
promjenom, oblikovanjem, dotjerivanjem što JESTE.
To je napor za poistajainjem, a postajanje je iz-
ravno izbjegavanje što JESTE. Kroz samospoz-
naju, fcroz stalnu svjesnost, naći ćete da sukob,
borba, fconflilkt postajanja, vodi patnji bolu nez-
nanju. Tek svješću o unutarnjoj nedostatnosti
i življenjem istog bez izbjegavanja, prihvatajući
to u cijelosti, moći ćete otkriti izuzetnu smire-
nost, onu koja nije sastavljena, prikupliena, već koja
dolazi razumijevanjem što JESTE. Tek u tom sta-
nju smirenost; postoji i kreativno biće.

58
POGLAVLJE VHE
PROTUSLOVLJE

Mi vidimo protuslovlje u inaina i oko nas; budući

smo u protuslovlju, u nama meima mira a time i
izvan nas. U nama postoji stalno stanje poricanja
i potvirđivanja — što bismo 2ELJELI biti i što je-
smo. Stanje protuslovlja stvara sukolb i taj sukob
ne donosi mir — što je jasna, očita činjenica. To
unutarnje protuslovlje ne bi trebalo biti prevedeno
u neku vrstu filozofskog dualizma, budući je to
veoma lagan bijeg. To jest, kazavši da je protuslo-
vlje sitanje dualizma, misiimo da smo ga riješili
— što je očito puka konvencija, bijeg s preduimiš-
ljajem od zbilje.
Sto, dakle, simatramo pod sukobom, protuslov-
ljem? Zašto ipostoji protuslovlje u meni? — tto stal-
no naprezanje da postanem nešto irazliči'to od onog
što jesam. Ja sam ovo i želim jpostati ono. To je
protuslovlje u nama činjenica, ne metafi'zički duali-
zam. Metafizika nema značaja u razumijevanju što
JESTE. Mi možemo raspraviti, recimo, dualizam,
što on jeste, ako postoji, itd.; no od kakovog je to
značaja, ako ne znamo da postoji protuslovlje u
nama, suprotne želje, interesi, nastojanja? Želim
'biti dobair i nisam to u stanju biti. To protuislovlje,
ta supiro'tnos't u naima, mora biti shvaćeno budući
stvara sukob; a u siukobu, naprezaTiju, mi ne mo-
žemo stvarati pojedinačno. Budiimo načiisto o stanju
u kom se nalazimo. Postoji protuslovlje, dalkle, mora
postojati naprezanje; a ono je destrukcija, rasipa-
nje. U tom sitanju ne možemo proizvesiti ništa osim
netrpeljivosti, borbe, više gorčine i patnje. Ako smo
u stanju shvatiti to u potpunosti i time biiti sloibodni

59
od protuslovlja, tada može postojati unutarnji mir,
ikoji će danijenti razumijevanje jedno dirugoga.
Problem je ovaj: uvidjevši da je sulkob destruk-
tivain, rasiipain, zašto poisitoji u svaikam od nas protu-
slovlje? Da bismo to shvatili, moraimo krenuti ko-
rak dalje. Zašto postoji osjećaj suprotn:i!h želja?
Ne znam da li smo svjesni toga u nama samima —
tog protuislovlja, tog osjećaja žeije i ne-želje, pam-
ćetnja nečega i nastojanja da se to zaboravi da bi-
simo našli nešto novo. Samo to posmatrajte. Veoma
je jednostavno i normalno. Nije nešto izuzetno. Ci-
njenica je, postoji protuslovlje. Zašto, dakle, to pro-
tuslovlje izrasta?
Sto mislimo pod pnotuslovljem ? Ne podiraizumi-
jeva li to nepoisitojano stanje koje je suprotstavljeno
'drugim .nepostojanim stanjem? Ja misiim da iimam
postojanu želju, ja polažem u sebe tirajnu želju a dru-
ga želja iizrasta, koja protusilovi prvotnoj; to protu-
slovlje rađa sukobom, koji je rasipanje. To će reći
da poistoji staiLno poricanje jedne želje dirugom,
jedna težnja nadvladava drugu. Dakle, postoji li
takova stvar kao što je postojana želja? Siguirno,
želja 'je CIJELA nepostojana — ne metafiizički, već
zbdljski. Ja želim poisao. To jest, ja itražim određeni
posao kao sredistvo sreće; a kada ga dob'ijem, neza-
dovoljan sam. Želim postati direktor, tada vlasnik i
tako dalje i dalje, ne :samo u ovom već u tzv. du-
hovmom svijetu — učitelj postajući irektor, svećenik
postajući biskup, uoenik postajući majstor.
To stalnio postajanje, uzastopno dostizanje raz-
nih stanja, donosi protuslovlje. Stoga, zašto ne bismo
gledali život ne kao jednu postojanu želju već kao
niz prolazniih želja, uvijek u suprotnosti jedne s
drugom? Otuda um ne ibi trebao biti u sitanju pro-
tuslovlja. Ako posimatram život, ne Ikao ipoisitojanu
želju već kao niz nestailnih ždlja koje se neprestano
mijenjajiu, tada neima protuslovlja.
Protuslovlje izrasta tek 'kada um posjeduje fik-
siranu točku želje; to jest, kada urn ne posimatra

60
CJELOKUPNU želju kao nestalnu, prolaznu, već
zahvaća jednu želju i čini je postojanom — tek
itada, kada druga želja izrasita, postoji protuslovlje.
No, sve isu želje u stalnom kretanju, ne postoji fik-
siranje želje. Nema fiksirame točke u njoj; ali um
je utemeljuje, budući sve tretira kao sredstvo dosti-
Z£inja, dobivanja; i mora postojati protuslovije, su-
kob, sive idok čovjek dostiže. Vi želite stići, želiite
slijediti, naći bezuslovnog Boga ili istimu, koji će
biti vaše trajno zadovoljenje. Stoga ne tražite isti-
nu, ne tražite Boga. Vi tražite trajno zadovoljenje,
a ito zadovoljenje zaogroete idejom, s poštovanjem
zvučnom iriječju, ireoimo Bog, istina; ali u stvairii,
svi mi tražimo zadovoljenje, i smještamo to zado-
voljemje, tu madoknadu, na najvišu točku, naziva-
jući je Bogom, a najdonja je točka piće. Sve dok
um traži zadovoljenje, nema velike razlike između
Boga i pića. Dmštveno, piće može biti loše, no unu-
trašnja želja za zadovoljenjem, dobitkoim, čak je šte-
tniija. Ako uistinu želite naći istinu, morate biti
izuzetno poštem, ne tek na verbalnom nivou već
u oijelositi; morate bilti izuzetno jasan, a to ne može-
te biti ako niste voljni suočiti se sa činjenicama.
Sto, dakle, donosi protuslovlje u svakom od
nas? To je, sigumo, želja da se postane nešto. Mi
svi želimo postati nešto: uspješam u svijetu i iznu-
tra, postići rezultait. Sve dotle dok misiimo u poj-
movima vremena, postignuća, položaja, mora posto-
jati protuslovlje. Na kraju krajeva, um je proizvod
vremena. Misao je izasnovana na jučer, na prošlostd;
i sve dok miisao djeluje unutar polja vremena, raz-
mišljajiući pojmovima budućnosti, postajanja, stica-
nja, postizanja, mora postojati protuislovlje, budući
tada nismo u stanju suočiti točno što JESTE. Jediino
shvaćajući, razumijevajući, svjesitan bez izbora (cho-
icelessly aware) što JESTE, postoji mogućnost sk>-
'bode od deziintegrirajućeg činioca koji je protu-
slovlje.
Stoga je bitno razumjeti cjelokuipan proces na-
šeg mišljenja, budući upravo tamo nalazimo protu-

61
slovlje. Misao sama je poisitala protuslovlje, budući
nismo razumj eli cijeli proces nas samiih; a to razu-
mijevanje je moguće tek kada smo u cijelosti svje-
sni našeg mišljenja, ne poput promatrača koji dje-
luje na svojoj misli, već integralno i bez iizbora —
što je izuzetno mučno. Tek taida postoji razrješenje
tog protuslovlja koje je toliko pogubno, bolno.
Sve dok nastojimo postići psihološki rezultat,
sve dok želimo unutarnju sigurnost, mora postoja-
ti protuslovlje u našem životu. Ne miisilim da je
većina nas svjesna ovog protuslovlja; ili, ako i
jesmo, mi ne vidimo njegovo pravo zinačenje. Su-
protno, protuslovlje nam daje poticaj za život; sam
elemenat trenja pruža nam osjećaj da smo živi.
Napor, iborba suprotnosti, pruža nam osjećaj vital-
nosti. Zbog toga volimo raitove, uživamo bitlku frus-
tracija. Sve dok postoji želja za postizanjem rezul-
tata, što je želja iza psihološkom isiguinnošću, mora
postojati protuslovlje; a sa njim ne može biti i mi-
ran um. Spokojstvo uma osnovno je iza razumije-
vanje svakolikog zinačenlja života. Misao ne može
nikada biti rnirna; misao koja je proizvod vremena,
ne može nikada pronaći ono što je bezvremeno ili
znati ono što je iznad vremena. Sarna je priroda
našeg mišljenja piro'tuslovlje, 'budući uvijek mislimo
u pojmovima prošlosti 111 budućnosti; stoga niismo
nikada u potpunoisti spremini :za spoznaju, u potpu-
nosti svjesni sadašnjosti.
Biti u cijelosti svjestan sadašnjosti izuzetno je
težak 'zaidatak, budući je um nesposcnban suočiti
činjenicu izravno, bez prijevare. Misao je proizvod
prošlosti i stoga može misliti jedino u okvirima
prošlosti ili ibudućnosti; ona ne može ipotpuno biti
svjesna činjenice IU sadašnjosti. Sve dok misao, koja
je proizvod prošlosti, nastoji odstraniti protuslov-
lje i sve probleme koje ono proizvodi, ona napno-
sto iteži rezultatu, nastojeći postići cilj, a takovo
mišljenje samo stvara više protuslovlja a time i su-
koba, bijede i zbrke u nama a time i oko nas.

62
 Da 'bude slobodan od protuslovlja čovjiek mora
biti svjestan sadašnjosti ibez izbora. Kaško imože ipo-
stojati izbor kada ste sučeljeni s činjeniicom? Ra-
zumijevanje je činjenioe isigurno u cijelosti nemo-
guoe, sve dotle dok miisao, nastojii djelovati nad
činjenioom ipojmovima postajanja, miijenjanja, prei-
nake. Stoga je samosipoiznaja početak razumijevanja;
bez nje, protusilovlje i sukob će se nastaviti. Da bi
se poznavao cijeli proces, cjelokupnost sebe sama,
nije potreban nikakav ekspert, nikakav autoriitet.
Traganje za autoritetom rađa jedino straihom. Ni-
kakav ekspeirt, niti specijaiista, ne inogu nam po-
kazati kako razumjeti proces sebe. Covjek to mora
proučiti sam za sebe. Vi i ja možemo ijedan diuigo-
me pamoći govoreći o tome, no nitko ito ne može
otkriti za nas, nikakav sipecijalist, niti učitelj, to
ne može isitražiti 'za nas. Mi možemo biti svjesni
toga tek u isvom odinosu — preima stvarima, posjedoi-
vanju, Ijudima i idejama. U odnosu ćeimo otkriti
da proituslovlje izrasta kada se djelo približava idejii.
Ideja je naprosto kristaliziranje misli kao simboLa,
a napor da se živi po simbolu dovadi do piratu-
slovlja.
Tako, sve dok pastoji obrazac misli, protuslov-
lje će se nastavi'ti; da bi ise stavila točka na oibra-
zac, a time i na protuslovlje, mora postojati samo-
spoznaja. To razumijevanje sebe nije proces rezer-
viran za nekolicinu. Sebe treba razumijevati u sva-
kanidevnam govoru, načinu ma koji mislimo i osje-
ćamo, na koji 'gledamo dirugoga. Ako možemo biti
svjesni svake misli, svakog osjećaja, od trena do
trenai, itada ćemo viidjeti da se odmasom došlo do
shvaćanja modusa seibe. Tek tada postoji mogućnost
ane mirnoće uima upravo u kojoj se konačna stvar-
nost javlja.

63
POGLAVLJE IX

ŠTO JE SOPSTVO?

Da li znamo što mislimo pod sopstvom (self, sebe) ?

Pod time, ja mislim ideju, pamćenje, izaiključak, do-
življaj, iraizličite vidove imenih i bezimemih iinten-
cija, svjesmo mastogamje da ;se 'bude ili me bude, aku-
muliramo pamćemje meisvjesnog, irasmog, grupe, imdi-
viidualnog, klasa i sveg tog skupa, bilo ida je proji-
ciramo izvama u idjeilovamju ili projiciirano duhovno
kao vrlina; težnja za svim itime jieste sopstvo (sebe).
Tu je uključeno natjecanje, želja da se ibude. Cijeli
taj proces čini sopstvo; i tek kaida smo suočeni s
njime, Enamo da je to zla stvar. Koristim riječ
,zao' namjerno, budući sopstvo razdvaja: ono je sa-
moograđujuće; njegove su djelaitnosti, koliko god
plememite, u stvari separativine i izolirajuće. Sve mi
to znademo. Mi, također, poznajemo ome izuzetne tre-
nutke kada je sebe odsutno, tu kojima neima osjećaja
nastojanja, inapora, a koji se dešavaju kada ipostoji
ljubav.
Cini mi se da je važno razumjeti kako doživljaj
jača sebe. Ako smo ozbiljni, trebali bismo razumjeti
ovaj problem idoživljaja. Što mislimo dakle pod do-
življajiem? Mi irnamo istalno doživljaj, impresije; i
mi prevodimo te impresije i reagiraimo ili djelujemo
u skladu s njima; proračunati smo, lukavi itd. Pos-
toji stalna međuigra između viđenog objektivno
i našeg reagiranja na >to i međuigra između isvjesmog
i pamćemja mesvjesnog.
Shodno mome pamćenju, ja reagiram na sve što
vidim, isve sto osjetim. U tom se procesu ireagiranja
na sve što vidim, osjetim, izmadem ili vjerujem, dešava
doživljaj. Reakcija, odgovor na nešto viđeno, jeste do-

64
 življaj. Kada :te vidiiim, ja reagiraim; ilmenovanje te
reakcijb jeste doživljaj. Ako je ne imeniujeano, ona
nije doživljaj. Motrite svoje vlastite odgovore i što
se događa u vezi s vama. Ne ipostoji doživljaj ako
u isto vrijeme ne ipostoji prooes imenovanja. Ako
te ne p.repoznam, kako mogu imati doživljaj sretanja
tebe? Zvuči jednostavno i ispravno. Nije li to činje-
nica? To jest, ako ne ireagiram u skladu sa svojiim
pamćenjem, uvjetovanošću, pretpostavkama, kako
mogu znati da sam imao doživljaj?
Zatim postoji projekcija različitih želja. Zelim
b'iti zaštićen, iimati sigurnost iznutra; ili želim imati
imajiS'tora, GURUA, učiitelja, Boga; ti doživljavam ono
L'to sam projicirao; to jest, projicirao sam želju koja
je poprimila lik, (kojem sam dao ime; na to ja rea-
giram. To je moja projekcija. To je moje imenova-
nje. Ta želja koja mi pruža doživljaj čini da kažem:
»•Ja doživljavam«, »Ja sam susreo Majistora«, ili »Ja
nisam susreo Majstora«. Vi znadete cjelokupan pro-
ces imenovanja idoživljaja. Zelja je ono što zovete
doživljajem, zar ne?
Kada želim tišinu uma što se zbiva? Sto nasta-
je? Uviđam važnost tihog ,uma, smiireinog uma, zbog
raznih razloga; budući su UPANISADI ,tako kazali,
religijiske su knjige tako kazale, sveci isu tako kaizali
a, taikođer, polkatkad i ja osoibno osjećam kako je
dobro biti tih, budući je moj um toiliko brbljiv po-
vazdan. Na trenutke osjećam kako je divno, ugodno
imati imiran um, tih um. Prisutna je želja za doživ-
ijavanjcm tišine. Ja želim imati tih um li stoga pi-
tom »Kako ga mogu steći?« Ja znadem što ova ili
ona knjiga kaže o medi'taciji i različitim viidoviima
discipline. Taiko kroz diisciplinu itražim doiživljavanje
tišine. Sopstvo, ,mene', smjestilo se, dakle, u doživ-
ljaju tišine.
Ja želim shvatiti što je 'istina i to je moja želja,
moja čežnja; tada 'tu nastupa moja projekcija onoga
što ja smatram da bi trebalo biti iistina, budući sam
čitao toiliko o tome; čuo sam mnoge ljude da govore
a tome; religijiske siu to knjige opisale. Ja želim isve
63
5 Duh 1 sloboda 65
to. Sto tse dešava? Samo htijenje, isama 'želja je piro-
jicirana i ja doživljavam budu fi prepoznajem to
projicirano stanje. Ako ne bih pnepoznao to stanje,
ja ga ne bih zvao istinom. Ja ga prepoznajem i do-
življavam ga; a to doživljavanje daje snagu sebi,
,meni'. Tako sebe postaje ukorijenjeno u doživljaju.
Tada kažete »Ja znadem«, »Majstor positoji«, »Bog
postoji« ili »Bog ne postoji«; kažete da je odiređeni
politički SLstem ispravan a svi drugi nisu.
Tako doživljaj uvijek osnažuje ,mene'. Sto ste
više ukorijenjen u svom doživljajiu, to više biva sebe
ukorijenjeno. Kao rezultat toga, vi imate određenu
snagu kairaktera, znanja, vjerovanja, koju iizlažete
drugim ljudima, ibudući znadete da oni nisu toliko
pametni kao vi i buidući irnate dar pisanja ili govo-
ra i lukav ste. Pošto je sebe još uvijek djelatno, to
su vaša vjerovanja, vaši Majstori, kasite, ekonomski
sistemi, svi procesi izolacije, te istoga domose sukob.
Vi morate, ako ste iole ozbiljan u ovome, otopiti to
središte u potpunositi a ne opravdavati ga. Zbog toga
moramo razumjeti prooes doživljaja.
Da li je um u stanju, da li je sebe u stanju ne
projicirati, ne željeti, ne doživljavati? Mi vidimo da
su sva doživljavanja sebe negacija, deistrukcija, a
ipak ih zovemo pozitivnim djelovanjem! To zovemo
pozitivnim načinom života. Odrješenje tog cjeloku-
pnog procesa za vas je negacija. Da li ste tu u pra-
vu? Možemo li, ti i ja, kao pojedinci, otioi do fcoirijiena
toga i razumjeti proceos sebe? Sto, dakle, donosi
odrješenje tog pitanja o sopstvu? Religijske i druge
girupe ponudile su poistovjećivanje! »Poistovjeti
se s obuhvatnijim i sebe iščezava«, to oni kažu.
No poistovjećenje je sigurno još uvijek proces sebe;
obuhvatnije je naprosto projekaija ,mene' samoga,,
koju doživljavam i koja stoga osnažuje ,mene'^vr]
Svi različiti vidovi discipline, vjerovanja i zna-
nja sigurno samo osnažuju sebe. Možemo li pronaći
elemenat koji oe otopiti sebe? Ili je to krivo pita-
nje? To je ono što u osnovi želimo. Mi želimo pro-
naći nešto što će otopiiti ,mene', nije li tako? Mi

66
mislimo da ipoistoje raizličita siredstva, naime, poisto-
vjećivanje, vjerovanje itd.; ali svi su oni na istom
nivou; jedan nije supeirioran drugome, budući su
svi :podjednaiko moćni u osnaženju isebe, ,mene'.
Mogu li, daikle, vidjeti ,mene' gdje god da djeluje,
i vidjeti njegove destruktivne sile i esneirgiju? Koje
god iime da mu dadem to je izolirajuća sila, des-
truktivna sila i ja želim pronaći način 'kako da je
otopim. Mora da ste se ovo zapitali — »Vidim ,ja'
kako djeluje neprestano, donoseći uvijek brigu,
strah, frustracij u, očajanje, bijedu, ne samo meni,
već svima ofco mene. Da li je moguće to sebe oto-
piti, ne djelomice već u potpunosti?-« Možemo li ići
do njegova korijena i uništiti ga? To je jedini
način isitinskog djelovanja, zar ne? Ja ne želim
biti djelomično inteligentan već inteligentan inte-
gralno. Većina je nas inteligentna u slojevima, vi
vjerojatno na ovaj način a ja na onaj. Netki su među
vama imteligentnd u svorn poslovnom iradu, drugi
opet u svom uredskcan radu itd.; ljiudi su iinteligen-
tni na različite načine; ali mi nismo integralmo
inteligentni. BITI INTEGRALNO INTELIGENTAN
ZNACl BITI LlSEN SEBE. Da li je to moguće?
Da li je moguće da sebe bude u potpunosti od-
sutno sada? Vi .znadete da je to moguće. Koji su
nužni sastojci, uvjeti? Koji je elemenat kojii dovodi
do toga? Mogu li ga naći? Kada postavim to pita-
nje »Mogu li ga naći?«, sigumo da sam uvjeren u
mogućnost toga; tako sam, dakle, već stvorio doživ-
ljaj u kojem će sebe ibiti osnaženo. Razumijevanje
sebe zahtijeva u veiiikoj mjeri inteligenaiju, u velikoj
mjerii budnost, ipažljiivost, motreći besprekidno, itako
da ono ne izmafcne. Ja, koji sam veoima ozbiljan,
želim otopiti sebe. Kada to kažem, ja znadem da je
to moguće. U trenu kada kažem »Ja želim otopiti
ovo«, prisutno je još uvijek doživljavanje sebe, i
tako je sebe osnaženo. Kako je, dakle, moguće da
sebe ne doživljava? Može se vidjeti da stanje torea-
cije u cijelosti nije doživljaj sebe. Kreacija je tamo
gdje je seibe odsutno, budući kreacija nije intelek-

67
 tualna, nije djelo uma, inije samopnojicirana, ona
je inešito iznad sveg doživljavanja. Da li je, dakle,
moguće da um bude u cjeloisti miiran, u stanju
neprepoznavanja, ili nedoživljavanja, da bude u sta-
nju u kojem se kreacija može desiti, što znači kada
sebe nije tu, kada je odsutno? U tome je problem.
Bilo kakvo kretainje uima, pozitivno i'li negativno,
"jeste doživljaj 'koji, u stvari, oisnažuje ,mene'. Da
li je um u stanju ne prepoznavati? To se može zbi-
ti tak kada postoji (potpuna tišina, ali ne tišina koja
je doživljaj sebe i koja stoga osnažuje sebe.
Postoji li entitet odvojen od sebe, koji motri
sebe i otapa ga? Postoji li duhovni entitet koji na-
domješta sebe i razara ga, koji ga uklanja? Mi mis-
limo da postoji. Najireligiozniji lj.udi vjeruju da po-
sto'ji takav elamenat. Materijalisti kažu, »Nemo-
guće je da sebe bude uništeno; ono imože jed'ino
biti uvjetovano i ograničeno — politički, ekonom-
ski i društveno; mi ga možemo čvrsto držati unutar
određenog modela i možemo ga slomiti; stoga cxno
može biti oiblifcovano da vodi visok, moralan život i
ne miješa se ni u šta drugo već isilijedi društveni
model i djeluje tek poput mašine«. To (znademo.
Postoji idruga vrsta ljuidi, tzv. ireligiiozinii — oni
nisu to uistinu, iako ih mi tako nazivamo — koji
kažu: »U suštini, postoji takav elemenat. Ako mo-
žemo idoići u dodir s njiime, on oe otopiti ise'be.«
Postoji li takav e'lemenat koji otapa sebe? Po-
gledajite, molim vas, što mi činiimo. Mi satjerujemo
sebe u ugao. Ako dopustite sebi samome da 'budete
satjeran u ugao, vidjet ćete što će se deisiti. Tamo
bismo željeli biti elemenat koji je bezviremen, koji
ne potiče od sebe, koji će, nadaino se, doći i pos-
redovatii te umištiti sebe — a koji zovemo Bogom.
Postoji li, dakle, takova stvar koju um može poj-
miti? Može a 'i ne mora 'biti; no 'nij e u tome istvar.
Već, kada um traži bezvremeno duhovno stanje
koje će stupiti u dejstvo da bi uništilo sebe, nije li
to drugi vid doživljaja koji je osnaženje ,mene'?
Kada vjerujete, nije li to 0110 što se u stvairi zbiva ?
, < • ,,
68 •"•' -

* 7V
Kada vjerujete da postoji istina, Bog, bezvremnemo
stanje, besimrtnost, nije li to prooes osnaženja sebe?
Sebe je projiciiralo tu stvar za koju osjećate i vje-
rujete da će doći i uništiti sebe. Tako, iprojicirajiući
ovu ideju kontinuiteta duhovnog eintiteta u bez-
vreinemom stanju, vi doživljavate; a takav doživljaj
jedimo osnažuje isebe i, dakiLe, što ste učimili? Vi
miste stvarmo uništili sebe već ste imu saimo dali
drugo ime, drugi kvalitet; sebe je još uvijek pri-
sutno, budući ste ga doživjeli. Tako je inaše dje-
lovamje od samog početka pa do kraja uvijek isto,
mi jedino vjerujemo ida ono napreduje, raste, po-
staje sve ljepše; ali ako osmotrite iznutra, to se
odvija disto djelovanje, aisto ,meme' djelujući na ira-
zličitim nivoima s raižličitim etiketama, imenima.
~ Kada vidite cjelokupan proces, lukavost, iizu-
zetnu imventivnost, inteligentmiost sebe, kako se
pokriva procesom poistovjećivanja, kroz vrlimu, do-
življaj, vjenovanje, toroz zmanje; kada vidite ida
se um kreće u krugu, u kavezu koj;i je sam stvorio,
što se zbiva? Kada ste svjestam toga, u potpunosti
ga prepoznali, niste li tada iizuzetno miiran — ne
kroz prinudu, neku nagraidu, ili strah? Kada pre-
paznate da je svaki pokret uma naprosto vid osna-
ženja sebe, kada to proučite, uvidite isto, kada ste
toga u potpunosti isvjesmi prilikom djelovanja, kada
stignete do te točke — ne ideološki, verbalno, ne
kroz projicirano doživljavanje, već kada ste zbiij-
ski u tom stanju — tada ćete vidjeti da um, biva-
jući krajnje miram, ne posjeduje moć stvaranja. Sto
god um stvori jeste u krugu, uinutar polja sebe.
Kada je um nekreativan postojii kreacija, koja nije
prepoiznavajući proces.
Stvamost, iistina, me može ise prepoznati. Da
bi se istiina javila, vjerovanje, znanje, doživlj avanj e,
težnja vrline — sve to moira iščeznuti. Krepoisna
osoba koja je svjesma slijeđenja vrlime ne može
nikada promaći istinu. Ona može biti veoma deoen-
tna; no to nije isto što i čovjek istine, čovjek koji
razumije. Za čovjeka istine, istina se ostvarila. Oo-

69
vjek vrline je pravedan čovjelk, a pravedam čovjek
ne može nikada razumjeti što je istina budući je
za njega vrlina pokrivanje sebe, osnaženje sebe,
budući on teži za vrlinom. Kada kaže »Moram
biti lišen pohlepe«, stanje nepohlepe koje doživlja-
va jedino osnažuje sebe. Zbog toga je tako važno
biti siromašan, ne tek u svjetovnim dobrima već,
takoder, u vjarovtanju i znanju. Covjek sa.svjeto-
vnim bogatstviima iii čovjek bogat znanjem i vjero-
vanjem neće nikada znati išta do tame i biti će
središte zlobe i bijede. Ali ako ti i ja, kao poje-
dinci, možemo vidjeti to svekoliko delanje sebe,
tada oemo znati što je ljubav. Uvjeravam vas da
je to jedina preobrazba koja vjerojatno može pro-
mijeniti svijet. Ljubav ne potiče od sebe. Sebe ne
može prepoznati ljubav. Vi kažete »Ja volim«;
no tada, u isamom tom izricanju, u samom doživ-
ljavanju toga, ljubavi nema. Ali, kada ipoznajete Ijlu-
bav, sebe je odsutno. Tarno gdje postoji ljubav,
ne postoji sebe. ,</•: 'J,,, jvf .« ,
; ' - ' ' Lt ,

- r* .• 'v r.'-/?

70
POGLAVLJE X

STRAH

Sto je straih? Strah može positojaiti jeldiiino u odnosu

na nešto, ne u izolaciji. Kako se mogu bojati srnirti,
kaiko se rnogu bojati neoega što ne znam? Jediino
me poznato može plašiti. Kada kažem ida se ibojdm
smrti, ida li sam istvarno uplašen nepoiznatim, što
je smrt, ili sam uplašen gubljenjem onog što mi je
poznato? Moj strah nije strah od simirti već od gu-
bljenja povezanoisti sa stvarima koje mi pripalda-
ju. Moj je strah uvijek u odnosu prema poznatom,
ne prema nepoznatom.
Moje se liispitivanj e saida isastoji u tome, da
saznamo kako bilti islobodan od straha prema pozna-
tom što je straih od gubljenja obitelji, moje reputa-
cije, mog karakteira, mog bankovnog iraouna, mojih
apetita itd. Vi ćeite, možda, kaizati da strah izrasta
iz savjesti; no vaša je savjest formirana vašom
uvjetovanošću, te je takto još uvijek rezultat poz-
natog. Sto ja to znadam? Znanje znači imati ideje,
mišljenja o istvarima, osjećaj kontinuiteta a u od-
nosu prerna poznatom, i ništa više. Ideje su pam-
ćanje, rezultat doživljaja koji je odgovor na izazov.
Uplašan sam poznatim, što znači, bojim se gub-
ljenja Ijudi, stvari ili iideja, bojim se otkrivanja
onog što jasam, ibojim se naći u neprilici, plašim
se bola koji može nastati pošto sam izgubio, ili
nisam stekao, ili nemam više zadovoljstva.
Postoji sitrah od bola. Fizički bol je nervna
reakcija, no psihološki bol izrasta kada prijanjam
uz stvari koje mi pružaju zadovoljstvo, budući se
tada bojim bilo kog ili bilo čeg što bi ih moglo
odvesti od mene. Psihološke akumulacije spreča-

71
vaju psihološki bol sve dotle dok su neuznemirene;
to jest, ja sam snop akumulacija, doživljaja, koji
sprečava bilo koji ozbiljniji vid uznemirenostd —
a ja me želim biti uznemiren. Stoga se bojim bilo
koga ko ih uznemirava. Tako moj strah potiče od
poznatog; bojim se akumulaoija, fizičkiih ili psiho-
lošikih, koje sam sakupio kao sredstvo zaštite od bola
ili sprečavanja patnje. Ali, patnja je u samom pro-
cesu akumulacije kako biismo se zaštitili iod psiho-
loškog bola. Znanje, također, pomaže u sprečavanju
bola. Kao što medicinsko znanje pomaže sprečava-
nju fizičkog bola, i to je razlog mog straha od gub-
ljenja vjerovanja, iako nemam potpuno znanje
ili k'onkreitan doikaz reainosti takovih vjerovanja.
Ja mo-gu odbaciti neka od tradicianalnih vjerova-
nja koja su mi nametnuta, buduči mi vlastito isku-
stvo pruža snagu, povjerenje, raizumijevanje; no
takova vjerovanja i znanje koje sam stekao su u
suštini isto — sredstva zaštite od bola.
Strah postoji sve dotle dok postoji akumulacija
poznatog koja sitvara strah od gutdtka. Soga je
strah od nepoiznatog uisitinu strah od gubljenja aku-
muliranog po'znatog. Akumuliranje sasv-im siguirno
znači strah, a koji opet znači bol; i onog trena
kada kažem »Ne ismijem izgubiti« postoji i strah.
Premda je moja namjera pri akumuliranju zaštita
od bola, bol j-e inherentan u procesu akumula-
cije. Sarne sttvari koje imam stvaraju strah, a koji
je opet bol.
Sjeme odbrane (defence) irađa napadom (offen-
ce). Ja želim fizičku sigumost; tako stvaram suve-
renu vladu koja zaihtijeva oružane sinage, što znači
rat kojii uništava sigumosit. Gdje god postoji želja
za samoobraimom, pastoji .i strah. Kada uviidim :za-
bludu traženja sigurnosti taida više ne akumuliiram.
Ako kažete da vi to vidite ali ne možete sipriječiti
akumuliranje, 'to je stoga što u stvari ne vidibe da
je bol limherentam u akumulaciji.
Strah positoji u procesu akumuiacije a vjero-
vanje u nešto je dio akumulativnog procesa. Moj

72
sin umire, i j,a vjerujem u reinkairnaciju, kako 'bih
spriječio još veći bol; ali, u samom procesu vjero-
vanja, postoji i sumnja. Spolja, akumuliiraim Btva-
ri i donosim rat; iiznutra, akumuliram vjerovanja i
donosim bol. Sve dotle dok želim biti siguran, imati
bainkovne raoune, 'zadovoljstva itd., sve dotle dok
želim poistati nešto, fiziološki ili psihološki, mora
postojati i bol. Same stvairi koje činiim zbog zašti-
te od bola donose mi strah, bol.
Strah se javlja ikada želim biti po određenom
ohrascu. Zivjeti bez straiha znači živjeti bez od-
iređenog obrasca. Kada tražim određeni način živ-
ljenja, taj u sebi nosi iizvoir straha. Moj je problem
moja želja za življenjem u određeniom okviru. Zar
ne mogu slomiti okvir? To mogu učiniti jedino
kada vidim istinu da okvir uzrokuje strah a taj
strah osnažuje okviir. Ako kažem ida moram slo-
miti dkvir ibudući želim biti slobodan od straha,
tada naprosto slijedim drugi obrazac koji će uzro-
kovati dalji strah. Sva'ko djeilo s moje sitrane, teme-
Ijeno' na želji za slamanjem dkvira stvoriti će jedšino
drugi obrazac a time i istrafa. Kako da islomim ok-
vir ne prouzrokujući straih, to jest bez ikojeg svje-
snog ili nesvjesnog djelovanja s moje strane, u
odnoisu na to? To znači da ne smijem djelovati,
ne simijem činiti pokret da bih slornio dkvir. Sto mi
se dešava kada ga naprosto gledam ne čineći mišta
,u vezi s njim? Vidim da je um po sebi olkvir, ob-
razac; on živi po naviknutom obrascu koji je sam
za sebe stvorio. Dakle, um i>o sebi je strah. Sto god
on činio, ide u smjeru osnaženja starog obraisca ili
produljenju novog. To znači da, što god um činio
da bi se oslobodio stralha, uzrdkuje strah.
Strah nalazi brojna utočišta. Uobičajena je va-
rijanta poistovjećivainj e — s domovinom, diruštvom,
idejom. Niste li zamijetili kako reagirate kaida ug-
ledate procesijiu, vojnu ili reliigijsku, ili kada je
zemlja ugrožena invazijom? Vi se tada poistovjeću-
jete sa domoviinom, bićem, ideologijom. U drugim
vremenima se poistovjećujete sa svajiim djeteitam,

73
svojom ženiiam, odjređenim viid'om djelovanja ili ne-
djelovanja. Poistovjećivanje je proces samozaibo-
•rava. Sve dotle ddk sam svjestan .mene' znadem
da postoji bol, napreizanje i stalan strah. No ako
se mogu poistovjetiti s obuhvatnijim, vrijedtnijim,
ljepotom, životom, istinom, vjerovanjem i znanjem,
barem privremeno, postoji i ibijeg od ,mene'. Ako
govorim o »svojoj zemlji-«, zaboravljam seibe trenu-
tačno. Ako mogu kazati nešto o Bogu, zaboravljam
sebe. Ako ,se mogu poistovjetiti sa svojom obitelji,
grupom, određenom partijom, idealogijam, tada po-
stoji i privremeni bijeg.
Pioistovjećivanje je stoga vid bijega od sebe, je-
dnafco kao što je to i vrlina. Covjek koji teži za
vrlinom, bježi od sebe i ograničena je uma. To
mije um vrline, jer vrlina je nešto čemu se ne
može težiti. Sto više pokušava'te postati krepostan,
to više osnažujete sebe, ,mene'. Strah, koji je ve-
ćini nas uobičajen u raznim vidovima, mora uvijek
naći nadiamjestak i time mora uvećati naš napor.
Sto ste više poistovjećemi s nadomjestkom, to je
veća snaga prijanjanja uz ono radi čega ste spre-
mni na napor, uiniranje, budući je strah pozadi
toga.
Znaldemo li što je istrah? Nije li to neprihvata-
nje što jeste? Moramo razumijeti riječ ,prihvata-
nje'. Ne koiristim tu riječ u smislu napora da se
prihvati. Nema ni govora o prihvatanju kada spoz-
nam što JESTE. Kada ne vidim jasmo što JES-
TE, taida dovodim proces priihvatanja. Stoga je
strah neiprihvatanje što JESTE. Kako mogu ja,
kao snop svih tih reakcija, odgovora, pamćenja,
nada, depreisija i frustraeija, kao rezultat pokreta
blokirane sVijestd, izdići se? Može li um, bez tog
blokiranja i prepreke, biti svjesitan? Mi znamo kako
je, kasda nema prepreke, izuzetna radost priisutna.
Zar ne znate da, kada je tijelo izuzietno Zdravo, po-
stoji određena radost i blagostanje; i zar ne znate
da, kada je um potpumo sloibodan, bez ijednog blo-
ka, kada centar prepoznavanja, ,mene', nije pri-

74
sutan, doživljavate odredenu radost? Niste li do-
živjeli to stanje kada je sebe odsutno, a mislim da
svi sigurno jesimo?!
Razumiievanje i sloboda od sebe postoji tek
onda kada' a^ mogu gledati potpuno i integralno
kao cjelinu; a to mogu tek kada razumijem cijeli
proces svekolike djelatnosti rođene iz želje, koja je
sam iziraz misli — budući misao nije irazličita od
želje — ne opravdavajući je, ne osuđujući i ne ipo-
tiskujući je; ako to mogu razumjeti, znati ću da li
ipostoji mogućnost nadilaženja ograničenja sebe.

75
POGLAVLJE XI

JEDNOSTAVNOST

Želio bih da raspravimo o tome što je jednostavnost,

i otuda možda Btignemo do otikirića senzitivnosti. Mi
mislimo izgleda da je jednostavnost naprosto va-
njski izraz, povlačenje; nešto malo posjedovati, no-
siti mantiju, biti beskućnik, skromno se zaodjenuti,
imati mali bankovni račun. To sigurno nije jed-
nostavnost. To je naprosto vanjiska predstava. Meni
se čini da j e jednostavnost suštin,ska; ali onia se može
pojaviti tek kada počnemo razumijevati značaj sa-
mospoznaje.
Jednostavnost nije tek prilagođenje obraiscu.
Ona zahtijeva u većoj mjeri inteligentnost a ne
tek pristajanje uz određeni obraizac, koliko god
spolja vrijedan bio. Većina nas na žalost počiinje
spoljnom jednostavnoišću, u vanjskim stvarima. Ra-
zmjemo je lako imati nekoliko stvari i biti zaido-
voljan s njima; biti zadovoljan s malim i možda
dijeliti to s drugima. Ali puki vanjski izraz jed-
nostavnosti iu stvarima, posjedovanjima, sigumo ne
implicira jednostavnost unutrašnjeg bića. Budući,
kao što svijet danas jeste, sve nas više stvari goni,
izvana i spolja, život poistaje sve složeniji. Da bi-
smo urnakli tome, mi se pokušavamo odreći ili
odvoji'ti od stvari — automobila, kuća, organiizacija,
kina il nebnojenih situacija nametnutih nam spo-
lja. Mislimo da ćemo povlačenjem biti jednostavni.
Toliko sveca, toliko učitelja, odreklo se svojeta,
no meni se čini da takovo odiricanje od strane bilo
kog od nais ne rješava problem. Jednostavnost koja
je fundamentalna, stvama, može nastati jedino iz-
nutra; a otuda postoji vanjiski izraz. Problem je,

76
dalkle, kako biti jednos'tavan; buđući ta jednostav-
nost čind čovjeka sve senzitivnijim. Senzitivan iu,m
i srce, važni su, budući je tada čovjek u stanju
brzo percipirati i brzo prihvatati.
Covjek može biti iznutra j ednostavan, zaci-
jelo, jedino kroz razumijevainje nebrojeniilh prepneka,
privrženosti i strahova u kojiima je držan. No veći-
na nas ŽELE biti držani — ljudima, posjedova-
njima, idejama. Mi voliimo biti zatvorenici. Iznu-
tra mi JESMO zatvorenici, iako izvana izgledamo
veoma jednostavni. Iznutra smo zatvorenici naših
želja, potreba, ideala i nebirojenih motivacija. Jed-
nostavnos't ne može biti pronađena dok čovjek nije
slobodan iznutra. Sloboda mora zato početi iznu-
tra, a ne izvana.
Postoji izuzetna sloboda kada čovjek razumije
cijeli proces vjerovanja, zašto im je um privržen.
Kada postoji sloboda od vjerovanja, ipostoji i jed-
nostavnost, Ali ta jednostavnost traži inteligencijiu,
a da bi to bio, oovjek mora biti svjestan svojih
vlastitih zapreka. Da bi bio svjestain, mora biti
stalno budan, a ne utemeljen u nekoj kolotiečini,
nekom modelu rnisli ili djelbvanja. Konačno, omo
što je čovjek iznutra ima svoj utjecaj i na vanjsko.
Društvo, 'iii bilo koji vid djelovanja, pmojekcija je
nas samih, i bez preobrazbe iznutra nema puko
zakonodavstvo neko značenje u svijetu oko nas; ono
može uroditi određenim reformama i prilagodbama,
ali to što je čovjek iznutra uvijek nadvlaidava vanj-
sko. Ko je iznutra pohlepan i ambiciozan, slijedeći
određene ideale, taj unu'trašnji kompleks u konač-
nom ishodu obara, prevladava vanjsku zajednicu,
ma koliko god pažljivp ona planirana.
Stoga mora oovjek početi iiznutra — ali ne is-
ključivo, ne odbacujući vanjsko. Do uinutrašnjeg vi
zacijelo dolazite kroz razumijevanje vanjiskog, kroz
otkrivanje kako sukob, naprezanje i jbol egzistiraju
spolja; što više ooVjek istražuje, naravno da dolazi
do psiholoških stanja koja iproizvode vanjske suko-
be i bijede. Vanjski iizraz je jedino pokazatelj na-

77
šeg U T t u t a m n j e g stamja, ali da bi irazumio unutarnje
stanje mara čavjek pristupiti fcroz vanjsko. Većina
nas to čini. Razumijevanjem unutarnjeg — ne :is-
ključivo ili odibacujući vainjsko, već njegovim razu-
mijevanjem i dopirući na taj način do umutarnjeg
— promaći ćemo da, kako naistavljaimo istraiživati
unutamje kompleksnosti inašeg bića, postajemo sve
više senzitivni i slobodni. Upravo je ta unutairnja
jednostavnost toliko važna, 'budući ona toreira sen-
zitivnost. Um koji nije semizitivami, budam i svjesitam,
nema sposobnost prijemčivosti, kreativnog djelo-
vanja. ISuglasnost kao sredstvo dolaženja do jedno-
stavnosti otupljuje um, čini ga neosjetljiivim. Bilo
koji oblik autoritarne prisile nametnute vladom,
sobom samim, idealom postizanja, itd. — bilo koji
oblik isuglasnosti mora stnemiti ka neosjetljiivosti i
nemoći za unutrašnju jednoistavnost. Izvana ise mo-
žete prilagoditi i pružati slifcu jednositavnosti, kao
što 'tako mnogo religioznih Ijuidi čini. Oni vježbaju
raizme idiscipline, pridružuju se raznim organizaci-
jama, meditiraju ina posebam mačin itd. — što sve
pruža privid jednostavnosti, ali takova prilagodba
njoj ne stremi. Prisila bilo koje vrste ne može ni-
fcada voditi jednostavnosti. Suprotno, što više po-
tiskujete, nadomještate, sublimirate, manja je jed-
nostavmost, ali što više razumijevate proces subli-
macije, .potiskivanja i nadomještamja, veća je imo-
gućnost jednostavnosti.
Naši su problemi — druš'tveni, okoline, ipoliti-
cki, religijiski — toliko složeni ida ih možemo jedino
jednostavnošću riješiti, a ne izuzetnim Obrazova-
njem iii pameću. Jednostavna osoba vidi mmogo
direk'tnije, ima idirektniije iskustvo nego isložena oiso-
ba. Naši su uimovi toliko pretrpani ibeskrajinim
znanjem činjemiica i onog što su drugi kazali, da
smo postali nesiposobni za jednostavnost i direk-
tno iđcustvo nas samih. Ti problemi zahtijevaju nov
pristup, a tako im ise može pristupiti jedino kada
smo jednos'tavni, uistinu jednostavni iznutra. Ta
jednostavnost dolazi jedino fcroz samospoznaju, ra-

78
zumjevanje nas saimih; kroz načiine našeig imišlj enja
i osjećaja; pofcrete naših miisli; naše reafecije; kako
se prilagođujemo, kiroz strah, javnom imnjenju, što
su drugi kazali, Buddho, Krist, veliki isveci — što
sve ukazuje na našu prirodu ida se prilagođavamo,
budemo sdguirni, bezbjednii. Kada oovjek traži zaš-
titu, zacijelo je u strahu i jednoi^tavnost ne postoji.
Ako nije jednostavan, ičovjek ne može ibiti sen-
zitivan — za drveće, ptice, planine, vjetar, za isve
ono što se dešava oko nais u svijetu; ako nije jed-
nos'tavan, ne može biti senizitivan za unutrašnju
intimnost stvari. Većiina nas živi 'toliko površno,
na gornjim slojevima naše svijesti; tamo pokušava-
mo bi'ti zamišljeni ili inteligentni, što je sinonimno
s religijskim; tamo pokušavamo načiniti naše umo-
ve jednostavnima, kiroz prisilu i disciplinu. Ali to
nije jednostavinost. Kada prisiljavamo površinski um
da bude jednoistavain, takova ga prinuida 'samo ote-
žava i ne čini ga gipkim, jasniim i brzim. Biti jed-
nostavan u cijelom, potpunom procesu inaše svijesti
izuzetno je naporno; budući tu ne smije biti unu-
tairnje rezerviranosti, mora postojati gorljivost da
se otkrdje, pirouči proces našeg bića, što znači biti
budan za svaki nagovještaj, svaki mig; biti svje-
stan naših strahova i nada, istražiti ih i ibiti islo-
bodan od njih sve više i više. Tek tada, kada su
um i srce uistiniu jednostavni, a ne okamenjeni, u
stanju isimo riješiti rnnoge probleme 'S kojima se su-
kobljavamo.
Zinanje neće iriješiti naše probleme. Vi možete
'znati, na primjer, da ipostoji reinikairnacija, da po-
stoji kontinui'tet nakon smrti. Vii MOZETE znati,
ne kažem da znadete; ili možete biti uvjeireni u to.
Ali toi ne irješava problem. Smrt ne možete istaviti ad
acta vašom teorijom, informacijom dii ubjeđenjem.
Ona je imnogo misterioznija, mnogo dublja i ikre-
ativnija od toga.
Čovjek mcwa imati sposobnost da sve te stvari
istraži uvijek iznova; budući se jedino DIREK-
TNIM ISKUSTVOM naši problemi irješavaju, a za

79
taikovo iskustvo inora postojati jednostavnost, koja
je opet uvjetovana sen.zitivnošću. Um je otupljen
težinom znainja. Otupljem je prošlošću i buduono-
šću. Moćne utjecaje 'i pritiske koje nam okolina
staino nameće, susresti može jedino um koji je u
stanju priiagodiiti se sadašnjosti, trajno, iz trena u
tren.
Tako, religiozan oovjek uistinu mije ornaj koji
navuče mantiju ili samo bedra zaogrne, živi na
jednom obroku dnevno ili preuzme nebrojene za-
vjete da bude ovo a ne ono, već onaj koji je iz-
nutra jednostavan, koji ne POSTAJE ništa. Bu-
dući nema s'traha i kretanja prema neoemu, takav
je um u stanju izuzentne prijemčivosti; stoga je
sposobam da primi milost, Boga, istinu ili što god
želite. Ali um koji SLIJEDI stvarnost nije jedno-
stavan. Također, to niije onaj koji nastoji, traži,
tapka i koji je uzbuden. Um koji se ipokorava ibilo
kom obrascu ili autoritetu, iznutra ili izvana, ne
može biti senzitivan. I tek kada je uistinu isenzi-
tivan, budan, svjestan svih svojih dešavanja, rea-
giranja i misli, kada više ne postaje, ne oblikuje se
više da BUDE nešto — tek je tada u stamju pri-
miti istinu. I jedino tada može postojati sreća, jer
ona mije fcraj — ona je rezul'tat stvarnosti. I kada
su um i isiroe postali jednostavni a time i senzitivni —
niti jedn'im oblikom prisile, direktive ili nametanja —
tada ćemo vidjeti da se isa našim problemima može
veoma jednostavno izići na kraj. Kako god da su
složeni naši problemi, biti ćemo u stanju prići im
svježe i Vidjeti ih irazličito. To se traži u sadašnje
vrijeme: ljudi koji su u stanju susresti tu vanjsku
zbrku, metež, antagonizam uvijek iznova, kreativ-
no, jednostavno — ne teorijama niti formulaina,
bilo lijeviih ili deisnih. Vi NE MOZETE susreisti iz-
nova ako niste jedinostavnii.
Problem može biti dješen jedino kroz takav
pristup. Ne možemo pristupiti iznova ako mislimo
u okvirima oidredenih modela misli, ireligiozne, ipo-
litičke ili neke druge. Tako moramo od svega toga

80
biti sloibodni, da biisimo bili jednostavni. Zbog toga
je toli'ko važno biti svjestan, imati sposobnost raizu-
mijevanja procesa našeg vlastitog mišljenja, pozna-
vati sebe u cijelosti; o,tuda se javlja jednostavnost,
poniznost koja nije vrlina ili prafcsa. Stečena po-
niznost prestaje biti poniznost. Um koji sebe čini
skromnim nije to više. Tek kada ima iponiznost, a
ne kada je njeguje, čovjek je u stanju susreisti ži-
votne stvari koje su toliko opteirećujuće, ibudući
tada nije on važan, ne gleda toroz svoje vlastite
pritiske i osjećaj važnosti; oovjek gleda u prablem
sam po sebi i tada ga je u stanju riješiti.

6 Duh 1 sloboda 81
POGLAVLJE X D

SPOZNAJA

Poznavati sebe znači poznavati naš odnos sa svi-

jetom — ne sanio svijetom ideja i ljudi, već i pri-
rodom, stvarima koje posjedujemo. To je naš život
— život kao oidnos prema svemu. Zahtijeva li ra-
zumijevanje tog odnosa specijalizaciju? Očito ne.
Sto zahtijeva jeste svijest iza sretainje živoita kao
cjeline. Kako biti svjestan? To je naš problem.
Kako ida čovjek ima itakovo (spo)znanje — ako mogu
upotrjebiti tu riječ a da joj značenje ne bude
specijalizacija? Kako da čovjek bude u stanju su-
sresti život kao cjelinu? — što znači ne isamo ličan
odnos s vašim bližnjim već, također, i sa prirodom,
stvarima koje posjedujete, idejama, i stvarima fcoje
um proizvodi, poput iluzije, želje itd. Kako da čo-
vjek bude svjestan tog cijelog procesa odnosa? Si-
guirno je to naš život. Nema života bez odnosa; a
razumijevanje tog odnosa ne znači izolaciju. Su-
protno, on tzahtijeva puno prepoznavanje ili svijest o
cjeloikupnom proeesu odnosa.
Kako da čovjek bude svjestan? Kafco smo svje-
sni ičega? Kako ste svjesni svog odnosa sa osobom?
Kako ste svjesni drveća, ptičijeg pjeva? Kako ste
svjesni svojih reakcija dok čitate novine? Da li
smo svjesni površnih reakcija uma, jednako kao i
unutarnjih reakcija? Kako smo ičega svjesni? Prvo
smo svjesni reakcije na podražaj (stimulus), što je
očito; vidim drveće i postoji reakcija, zatim, osjet,
dodir identifikacija i želja. To je uobičajeni postu-
pak. Mi možemo proučiti što se uistinu zbiva a da
ne pročitamo nijednu knjigu.

82
 Tako kroz identifikaciju iimate zadovoljstvo i
bol. A naš ,'kaipacitet' je to ibavijenje zaidovoljstvom
i izbjegavanje bola, nije li? Ako vas nešto intere-
sira, ako vam pruža zadovoljstvo, postoji ,kapaci-
tet' neposiredno; postoji svijest o tome nepoisredno; a
ako je 'boino, ,kapacitet' je irazvijen da to izbjegne.
Sve dotle dok gledamo na ,kapacitet' niašeg razumije-
vanja, mislim da oemo promašiti; budući razumi-
jevanje nas samih ne zavisi o ,kapacitetu'. Nije
tehnika ono što razvijate, njegujete i uvećavate s
vremenom, konstantnim iaoštravanjem. iSvakako da
to znanje o isebi rnože biti testiirano fcroz djelovanje
odnosa; može se testirati načinom kojiim govori-
moi, načinom ponašanja. Piromatrajte se bez iden-
tiifikacije, usporedbe, osuđivanja; samo ipromatraj-
te i vidjet ćete odvijanje izuzetne istvari. Ne isamo
da dokomčavate djelatnost koja je nesvjesna — bu-
dući je većina naših djelatnosti nesvjesna — ne
samo da je privodite kraju, već ste, što više, svjesni
motiva tog djela, foez ispitivanja i rovanja po
njemu.
Kada ste svjesni, uočavate cijeli proces svog
mišljenja i djelovanja; no to se može desiti tek
odsustvom osiuđivanja. Kada nešto osudujem, ne
razumijem to, i to je jedan način izbjegavanja bilo
koje vrste razumijevanja. Mislim da to većina nas
čini namjerno; osuđujemo izravno i mislimo da
smo razumjeli. Ako ne osuđujemo već cijenimo,
svjesni smo toga, tada sadržaj značaj tog djelova-
nja počinje ida se otkriva. Eksperimenitlirajte s tiime
i vidjet ćete sami iza sebe. Budite samo svjesnd —
bez osjećaja opravdanja — što se može zapravo
činiti negativnim ali to nije. Suprotno, ono ima
kvalitet pasivnosti koja je direktno djelovanje; i vi
ćete to otkriti afco s time eksperimentirate.
Na fcraju krajeva, ako želite razumjeti nešto,
morate biti u pasivnom raspoloženju. Ne možete
nastaviti misliti o tome, spekulirajući o istom ili ga
ispitujući. Morate biti dovoljno senzitivni da biste
primili njegov sadržaj. To je poput oisjetJjive fo-

83
togirafske plooe. Ako vais želim razumjeti, moram
biti pasivno svjestan; tada mi počinjete pričati
cijelu svoju priču. To sigurno nije pitanje siposo-
ihnosti ili specijalizacije. U tom procesu počinjemo
razumijevati sebe — ne samo ipovršne slojeve
naše svijesti, več dublje, što je mnogo važnije;
budući su TAMO svi naši motivi ili intencije, naše
skrivene, zbrkane potrebe, tjeskobe, s:trahovi i ape-
titi. Spolja ih možemo sve držati pod nadzorom ali
iznutra oni ključaju. Dok oni nisu u potpunosti
spoznati sviješću, očito ne može postoja'ti sloboda,
sreća, niti inteligencija.
Da li je inteligencija stvar ispeoijailizacije? —
inteligencija kao sveukupno (spo)znanje našeg piro-
cesa. I treba li je njegovati bilo kojom specijaliza-
cijom? Budući se to dešava, zar ne? Svećenik, ddk-
tor, inženjer, industrijalac, poslovan čovjek, profe-
sor — mi posjedujemo mentalitet svih tih speci-
jalizacija.
Da hismo ostvarili najviši oblik mteligencija
— koji je istina, Bog, koji se ne može opisati —
da bisimo to ostvarili, rni mislimo da moramo po-
stati specijalisti. Studiramo, tapkamo, istražujemo;
i sa mentalitetom specijaliste ili tražeći specijalistu,
proučavamo se da bismo razvili kapacitet kojii će
nam pomoći razmrsiti naše sukobe i bijede.
Naš je problem, ako smo iole svijesni, može li
netko drugi riješiti sukobe, bijede i patnje naše
svakodnevioe; a ako ne može, kako izići s njima
m 'kraj? Da bi se problem razumiio, očito je potre-
bna određena inteligencija, a ona ne može potje-
cati iz ili njegovati se kroz specijalizaciju. Ona nas-
taje jedino kada smo pasivno svjesni cijelog proce-
sa naše svijesti, što znači biti isvjesnii sebe bez liz-
bora, ne odabirući što je pravo ili krivo. Kada ste
pasivno svjesni, vidjet ćete da d:z te pasivnosti —
koja nije lijenost a niti san, već ekstremna budnost
— problem ima sasvim dirukčije značenje; što zna-
či da više nerna poistovjećivanja s probleimom a
time nema nFprosuđivanja te otuda počinje prob-

84
lem otkrivati svoju nutriruu. Ako ste to "u stainju
činiti komstaintno, kontinuirano, tada se svaki pro-
blem može riješiti iz temelja, ne površno. To je po-
teškoća, budući je većina nas nasposobna biti pa-
sivno svjesna, pustiti da problem priča svoju priču,
bez naše interpretacije. Mi ne znamo gledati pro-
blem nepristrano. Mi to, na žalost, nismo u stanju,
jer želimo rezultat iz problema, želimo odgovor,
gledamo prerna kraju; ili potoušavamo prevesti pro-
blem prema našem zadovoljstvu ili boli; ili već
imamo odgovor kako se baviti problemom i zato
mu, premda je on uVijek nov, pristupamo prema
starom modeiu. Izazov je uvijek nov, ali jtiaš js..
P'dgovor uviiek star; naš je problem susresti iza-
zdv pirikladno, to jest u potpunosti. Problem je uvi-
jek problem odnosa — prema stvariima, ljmdima.M
idejama; ne postoji drugi problem; a da bi susreo
problem odnosa ili stelno mij enjaj uće zahtjeve —
da bi ga susreo prikladno — oovjek mora biti svje-
stan pasivno. Ta pasivnost nije pitanje odluke, hiti-
jenja, discipline; biti svjestan da NISMO pasivni,
početak je. Biti svjestan da želimo određeni odgo-
vor na određeni piroblem — to je siguimo početak:
poznavati sebe u odnosu na problem i kako se nji-
me 'baviti. Tada će, pošto počnemo ipoizinavati sebe
u odnosu na problem — kako odgovaramo, što su
naše raznovrsne predrasude, zahtjevi, težnje, u su-
sretanju tog probleima — ovo znanje otfariti proces
našeg mlišljenja, inaše vlastite unutarnje prirode;
a u tome je sadržano oslobođenje.
Sto je važno, naravno, jeste biti svjestan bez
lizbora, budući izbor donosi sukob. pdabirač_je_zbr-
kan, stoga odabire; ako nije zbrkan, ne postoji niiti
izbor. Jedino zbrkana osoba odabire što hoće ili
neće činiti. Jasain i jednostavan oovjek ne odabiire;
što jeste, jeste. Djielo zasnovano na ideji očito je
djelo izbora i takovo djelo nije oslobađajuće; supro-
tno, ono jedino stvara dalji otpor, dalji sukob,
shodno tom uvjetovanom mišljenju.

85
 Stoga je važna stvar, biti jvj^sten_Jz treniL ju
tren bez akumuliranja isfcustva koje svijest donosi;
budući ste u trenu akumuliranja svjesni jedino
"pj^iirior'aK^jjIaciii t _ Prenaa tom modelu, ipreima
tom Islčustvu. To jest, vaša je svijest uvjetovana
vašorn akumulacijom te stoga nema više promat-
ranja već naprosto prevođenje. Gdje postoji pre-
vođenje, postoji izbor, a izbor stvara sukob; u siu-
koibu neima razumijevanja.
Zivot je stvair odnosa, i da bismo razumjeli
taj odnos, koji nije statičan, mora postojati svje-
snost koja je gipka, svjesnost koja je budno pasi-
vna, ne agresivno aktivna. Kao što sam rekao, ova
pasivna svijest ne dolazi kroz bilo koji vid disci-
pline ili vježbe. Treba biti jedino svjestan, iz trena
u tren, našeg mišljenja i osjećainja, ne samo dok
smo budni; jeir ćemo vidjeti, što dublje uiranjamo,
da počinjemo sanjati, počinjemo odbacivati sve vr-
ste simbola koje prevodimo kao isnove. Tako otva-
iramo vraita u skriveno, koje postaje poznato; ali da
bisimo pronašli nepoznato, mi moramo proći iza
vrata — naravno, to je naša poteškoća. Stvamost
nije stvar spoznatljiva umom, budući je um pK>s-
ljediica ipoznatog, prošlosti; stoga um mora spoz-
navati sebe i isvoje djelovanje, svojiu istinu, i tek
tada može nepoiznato BITI.

86
POGLAVLJE Xm
ŽELJA

Za većrnu inas, želja je u cijelosti problem: želja za

posjedom, .položajem, rnoći, udobnošću, besmrtnio-
šću, brajanjem, želja da budemo voljeni, da iima-
mo inešto trajmo, zadovoljavajuće, dugovječno, me-
što što je izvan vremena. Dakle, što JE želja? Sto
je ta stvar koja nais požuruje, pokreće? Ja me sav-
jetujem da trebamo biti zadovoljni ,s omim što ima-
mo ili što jesmo, što je naprosto suprotno anome
što želimo. Mi pokušavamo vidjeti što je želja, i
ako možemo ući u nju pokusmo, oklijevajući, mis-
lim ida ćemo dovesti do preobrazbe koja mije na-
prosto nadomještamje jednog objekta želje drugim.
To 'inaoe mislimo pod ,promjenom', zair ne? Neza-
dovoljni jednim objektom želje, nalazimo nadomje-
štaj za isti. Mi se neprestano krećemo od jednog
objekta želje ka drugom koji simatramo višim, ple-
meraitijiim, iprofinjemijim; no, koliko god tiistančana,
želja je još uvijek želja i u tom njesniom kretanju
postoji beskrajma borba, sukolb isuprotnosti.
Nije li stoga važno naći što je oma i može li
biti preobražena? što je želja? Nije li simbol i
njegov osjet? Zelja je oisjet (sensation) s oibjektom
svog poistigmuća. Postojii li želja bez sirnbola i mje-
govog osjeta? Očito ine. Simbol može ibiti slika,
osoiba, riječ, ime, priviid, ideja koja mi pruža osjet,
zbog koje osjećam da želim ili ne želim; ako je
osjet ugodan, želim postići, iposjedovati, pripiti se
uz njegov simbol i trajati u tom zadovoljstvu. S
vremena na vrijeme, već ipreima svoj:im isklonostima
i intenzitetima, mijenjam sliku, priivid, objekt. Jed-
nim sam oblikom zadovoljstva zasioen, isorpljem,

87
zamorein, te tražiim inovi osjet, novu ildeju, novi
simbol. Odbacujem stari osjet i uzimam novi, s
novim riječiima, novim značenjima, novim iiskustvi-
ma. Odbijam stari i popuštam novome kog ismat-
ram višim, plemenitijim, zadovoljavajućij im. Tako u
želji postoji otpor i popustljivost, što uključuje is-
kušenje; i naravno da u popuštanju određenom
simbolu želje postoji uvijek istrah od frustraoije.
Razmotrim li cijeli prooes želje u sebi, vidim
da uvijek postoji objekt prema kome je moj um
usmjeren radi idaljeg osjeta, i da je u tom prooesu
uključen otpor, iskušenje i disciplina. Postoji per-
cepcija, osjet, dodir i želja, a um postaje mehanič-
ki inistrument tog procesa u kojem su simboii, ri-
ječi, objekti, središte oko kog su isve želje, sve tež-
nje, ambicije izgrađeni; to središte je ,mene'. Mogu
li otopiti to središte želje — ne jedne određene
želje, jednog određenog apetita ili čežnje, već ci-
jele strukture želje, težnje, nadanja, u kojoj je uvi-
jek sbrah od frustracije? što sam više frustriran,
to više osinažujem ,mene'. Sve dok postoji inaidanje,
težnja, postoji i ipozadina straha, koja opet osna-
žuje to središte. A revolucija je moguća jedino u
tom središtu, ne na površdmi što je naprosto proces
smetnje, ipovršna ipanomjena koja vodi pogrešmoj
djelatnosti.
Kad ,sam svjestan oijele ove strukture želje,
vidim kako je moj um postao rnirtvo središte, me-
hamički proces pamćenja. Umorivši se od jedne
želje, automatski želim ispuniti se drugom. Moj
um uvijek doživljava pojmoviima osjeta, on je instru-
ment osjeta. Kada mi dosaidi određeni osjet, tražim
novi, koji može biti ono što zovem realizacijom
Boga; no to je još uvijiek osjet. Dosta mi je ovog
svijeta i njegove muke pa želim mir, vjeoni mir;
onda meditiram, obuzdavam, oblikujem svoj um
kako bih iskuisiio taj mir. Doživljavanje tog mira
još je uvijek osjet. Tako je moj um (miind, duh) me-
haniički mstirument osjeta, pamćenja, mrtvo sire-
dište iz kojeg idjelujem, mislim. Objekti koje slije-

88
dim projdkcije su uima, poput siimbola diz fkojih liiz-
vlači osjete. Riječ ,Bog', iriječ ,ljubav', ,koimuiniiizam',
,demokracija', ,nacioinalizam' — sve su to simboli
kojd pružaju osjet umu i zbog toga on prdjanja uiz
njih. Kao što i vi i ja znademo, svaki osjet idolazi
do kraja, te tako idemo od jednog osjeta do dru-
gog a svaki osjet pojačava naviku traženja novog.
Tako um postaje napirosto iinstrument osjeta i ipam-
ćenja i mi smo u tom prooasu uhvaćeni. Sve dok
traži dalje đskustvo, um može misliti jedino poj-
moviima osjeta a bilo koje iskustvo koje bi moglo
biti spontano, ikreativno, vitaJino, izuzetno novo, on
neposredno reducira na osjet i slijedi taj osjet, koji
postaje tada ipamćenje. Iskustvo je istoga mrtvo
a um postaje naprosto presušujuća kaljuga prošloisti.
Ako smo' proidirli u itome sasvim duboko, blis-
ki smo s ovim iprocesom; a izgleda da nilsmo u
stanju nadići ga. Mi ŽELIMO nadići, budući smo
umomi od ove beskrajne rutine, tog mehaničkog
slijedenja 'Osjeta; tako um projlicira ideju istine,
Boga; on sanja o vitalnoj promjeni i igranju glavne
uloge u toj promjeni, i tako bez prekida. Otuda se
niikada ne javlja kreativmo stanje. Ja u sebi vidim
odvijanje ovog procesa želje, koji je mehanički,
ponavljajući, koji um drži u procesu rutine i stvara
oid njega mrtvo sreidište prošlosti u kojem neima
kreatiivne spontanosti. Postoje, također, iznenadni
trenuci kreacije, one koja ne potiče iz urna, ne
potiče iz pamćenja, koja nije osjet ili želja.
Naš je problem stoga, razumjeti želju, ne ko-
liko bi daleko trebala ići ili gdje bi treballa stići
krajiu, već razumjeti cijeli proces želje, čežnje, žud-
nje, goruće apetite. Većina nas misli da posjedovati
veoma malo stvairi ukaizuje ina slobodu od želje
— i kako isamo oibožavamo one koji imaju tek nešto
malo stvari! Zaogirnuti plašt, mantija, isimboliziraju
našu želju da budemo sJoboidmi od želje; no to je
opet veoma ipovršna reakcija. Zašto početi na po-
vršnom nivou odbacujući vamjska posjedovanja,
kada vam je um osakaćen nebrojenim htijenjdma,

89
netarojenim željaima, vjerovanjima, naprezanj;ima?
Sasvim sigurno da se TU mora revolucija odviti, a
ne u tome koiiko posjeduješ, koju odjeću nosiš ili
koliko Otaroka jedeš. Ali mi smo impiresioniiirani tim
stvairima budući smo u duhu veoma površni.
Vaš i moj prđblem je, da vidimo može li um
uopće ibitđ, sloibodan Od želje, osjeta. Kreacija si-
guirno nenia ništa sa osjetom; stvarnost, Bog, ili
što god hooete, nije stanje koje se može doživjeti
poput osjeta. Kada imate doživljaj, što se dešava?
On vam je pružio određeni osjet, oisjećaj odušev-
ijenja ili depiresije. Vi naravno pokušavabe izbjeći,
ukloniti stanje depreisije, ali ako je u pitanjiu ra-
dost, osjećaj oduševljenja, vi ga islijedite. Vaš je
idoživljaj proizveo ugodan osjet i vi želite još; a
to ,još' osnažuje mrtvo središte uima fcoji je stalna
čežnja iza daljnjim idoživljajem. Otuda um ne može
doživjeti ništa novo, NESPOSOBAN je za doživlja-
vanje nečeg novog, budući je njegov pristuip uvijek
fcroz pamćenje, kroz prepoznavanje; a to što je
prepoznato fcroz pamćenje nije istina, kreacija,
stvarnost. Takav um ne može doživjeti stvarnost;
on može jedino doživjeti osjet, a Itoreacija nije osjet,
ana je nešto što je vjeono novo iz trena u tren.
Sada shvaćam stanje sopstvenog uima; vidim
da je instrument osjeta i želje, ili zapravo, da JE-
STE osjiet i želja i da je mehanički uhvaćen ruti-
nom. Takav je um neisposoban da ikada primi ili
osjeti iz novoga, budući novo očito mora biti nešto
onkraj osjeta, koji je uvijek istairo. Tako ovaj me-
hanički prooes sa svojim osjetima mora dokončati.
Sve veće htijenje, slijeđenje simbola, riječi, privida,
sa njihovim osjetom — sve to mora iddkončati. Tek
tada je urni u istanju ibiti u toj kreativnosti u kojoj
se novo može uvijek desiti. Ako ćete ra'zumjeti a
da niste hipnotiziran riječiima, navikama, idejama, i
shvatiti kako je važno imati novo koje oe stalno
naisrtati na um, taida oete, možda, razumjeti proces
želje, rutinu, dosadu, stainu čežnju za doživljajem.
Mislim da ćete tada početi uviđati da želja ima

90
I
i
i
veomna rnalo anačenja u životu onog čovjeika koji
stvairno traži. Istina je da postoje određene fizičke
potrebe: hrana, odjeća, sklonište i tome slično. Ali
one ne ipostaju niikada pslihološki apetiiti, stvairi na
ikoj'ima uim izgrađuje sebe kao središte želje. Izvan
fizičkih potreba, BILO KOJI oiblik želje — za ve-
ličinom, istinom, vrlinom — postaje psihološki pro-
ces kojim um graidi iiideju ,mene' i osinažuje seibe
kao siredište.
Kada uvidite ovaj prooes, kada ste ga uistkiu
svjesni ,bez otpora, bez dsjećaja iskušenja, bez op-
ravdavanja ili osuđivanja, otkrit ćete da je um u
stanju primiti novo i da novo mije nikada osjet; sto-
ga ne može niikada biti prepoznato, iznova doživ-
ljeno. To je stanje bića u kojem kreativnost ddlaizi
bez poziiva, bez pamćenja; a to je stvarnost.

91
POGLAVLJE XIV
ODNOS I IZOLACIJA

Zivot je doživljaj, -doživljaj u odnosiu. Covjek ne

može živjeti u izolaciji; tako je život odnos a odnos
je djelovanje. I kako rnože oovjek imati taj kaipaci-
tet trazum'ijevanja odnosa kojd je život? Ne iznači
li odnos ne isaimo povezanost s ljudima već 'bliskost
sa sitvarima d idejama? 2dvot je odmos, kojd je ,iz-
ražen kroiz idodir isa istvarima, Ijudima i idejama. Ra-
zumijevanjem odnosia imat ćemo sposobnost susreta-
nja života u potpunosti. adekvatno. Naš problem da-
kle nije kapacitet — buidući kaipaaitet nije neovisan
o odnoisu — već zaipravo irazumijevanje odnosa, koje
će prirodno prodzvesti sposobnost brze prilagodlj i-
vosti, brze gipkosti, brzog odgovora.
Odnos je, sigumo, ogledalo u kojem otlkrivate
sebe. Bez odnosa vi ne postojite; biti znači odnositi
se; oldnositi se predstavlja egzistenciju. Vi egzisti-
rate jedino odnosom, inače ne egzistirate, egzis-
tenoija nema značenja. Egzistencija vam ne pripada
'zato što MISLITE da ste. Vi egzistirate zato što ste
u odnosu a pomanjkanje razumijevanja odnosa uz-
rofcuje sukob.
Raizumijievanje odnosa, dakle, ne postoji, bu-
dući koristimo odnos tek kao sredstvo produljenja
pos'tignuća, iproduljenja preobrazbe, produljenja po-
stajanja. Ali odnos je isredstvo isamootkrdvanja, bu-
dući odnos znači BITI; on je egzistencija. Bez od-
ruosa, ja nisam. Da bih razumiio sebe, morarn razu-
mj'eti odmois. Odnos je ogledalo u kojem ise mogu
viidjeti. To ogledalo može biti ili iskrivljeno, ili
može bitd ,kao što jeste', reflektirajući ono što JE-
STE. No, većina nas vidi u odnosu, u torn ogledalu,

92
stvairi koje bismo RADIJE vidjeli; ;mi ne vidimo što
JESTE. Radije bismo idealizirali, polbjegli, radije
bismo živjeli u budućnosti inego razumjeli taj odinos
u neposrednoj sadašnjosti.
Ako, idakle, ispitamo naš život, naš odnos pre-
ma drugome, vidjet ćemo da je prooes izolacije.
Mi se uilstiinu ne zanimaino za druge; iako dosta
govorimo o tome, mi ne birinemo istiinslki. Upućeni
smo na nekoga jedino idotle dok nas taj odinos na-
građuje, idok nam pruža utoiči'šte, doik nas zaidovo-
ljava. No onog trena kada p>ostoj;i smetnja u od-
nosu koja proizvodi neugodnost u nama, m'i odba-
cujerno taj odnos. Dirugim riiječiima, odinos ipostoji
dotle dok smo nagrađivani. Možda zvuči grubo, ali
ako stvarno ispitate svoj život veoma pomno, vid-
jet ćete da je to oinjemiica; a liizbjeći činjeniicu
znači živjeti u neznanju koje nikada ne može pro-
izvesti ispravan odnos. Ako pogledamo naše živote
i proučimo odnos, mi vidimo da je to proces izgra-
dnje otpora protiv drugog, zid ipreko kojeg gleda-
mo i posmatramo drugog; ali taj zid izadržavamo
uvijek i ostajemo iza njega, bio to psihološki zid,
materijalnii, ekoniomski ili nacionalaai ziid. Sve dok
živitno u liizolaciji, iza ziida, ne postoji odnos s diru-
gim; a zatvoreni živimo budući je ugodnije, misli-
mo da je mnogo sigurnije. Svijet je tako iporeme-
ćen, 'postoji toliko patnje, toliko boila, irata, raza-
ranja, bijede, da želimo pobjeći i živjeti unutar
zidova sigurnosti našeg vlastitog psiholoiškog bića.
Tako je odnos kod većiine nas u stvari proces izo-
laoije, i očito da takav odnos tvori zajednicu koja
je, također, izolirajuća. Upravo se toi dešava u cije-
lom svijetu: vi ostajete u svojoj izolaciji i pružate
ruku prelko zida, nazivajući to nacionalizmom,
bratstvom ili kako želite, ali u zbilju se suverane
vlade, armije, nastavljaju. Još uvijek prijanjajući
uz svoja vlastita ograničenja, vi mislite da možete
stvoriti svjetsko jedinstvo, svjetski mir — išto je
nemoguoe. Sve dok imate granicu, bilo nacionalniu,

93
 ekonomsku, religijsku lili društvenu, jaisno je ida ne
može .postojati miir u svijetu.
Proces izolacije je prooes traganja za nioći;
bilo da oovjek traži moć individualno, za rasnu ili
nacionalnu grupu, mora postojati izolacija, budući
je isama želja za moć, iza položaj, iseparatiizam. Ko-
načno, to svatko želi. Zeli moćan položaj sa kojeg
može dominirati, bilo u kući, uredu ili biirokrat-
skom režimu. Svatko traži moć i u traganju za
njom utemeljit će zajiednicu koja ise zasniva na
moći, militarnoj, industrijskoj, ekonomskoj itd. —
što je opet oćito. Nije ii želja za moć, ;po samoj
svojoj prirodi, iizoliraj'uća? Mislim da je veoma
važno ovo razumjeti, ibudući ćovjek koji želi miran
svijet, svdjet 'bez ratova, groznih razaranja, kata-
strofalne bijede na nebrojenim nivoima, mora ra-
zumjeti ovo fundamentakio pitanje. Covjek koji
je srdaćan, prijazan, nema oisjećaj moći i zato nije
vezan ni jednom nacionalnošću, inii jednorn zasta-
vom. On nema zastaivu.
Ne postoji tako nešto kao što je život u izo-
laciji — ni jedna država, narod, pojedinac, ne
mogu živjeti izolirano; pa ipak, budućii tražite moć
na tako mnogo irazličitih načina, vi stvarate izo-
laciju. Nacionalista je prdkletstvo, budući kroz sam
njegov nacdonalizam, patriotski duh, an stvara zid
izolacije. On je toliko poistovjećen sa svojom zem-
ljom da gradi zid iprotiv drugog. Sto se zbiva kada
grad'ite zid protiv nečega? To nešto udaira stalno o
vaš zid. Kada se nečem opirete, sam otpar upućuje
da ste u sukobu s dirugim. Tako nacionalizam,
koji je proces izolacije, koji je ishod težnje za
moći, ne može uroditi imirom u svijetu. Covjek
koji je nacionalista a govoiri o 'bratstvu, govori laž;
on živi u stanju kantradikcije.
Može li čovjek živjeti u svijetu bez želje za
moći, položajem, autoritetam? Očito može. Covjek
to čini kaida isie ne ipoistovjećuje s abuhvaibanjima. To
podstovjećivanjie s obuhvatndjiiim — parti'jam, zemljom,
rasom, reldgijom, Bogom — težnja je za moć. Budući

94
ate 'U se'bi praizni, tupi, slabi, volite se 'podstovjeeivati
s obuhvatntijiiim. Ta je želja za ipoistovjećivanjeim s
obuhvatnijim želja za moć.
Odnos je prooes samootkrivanja, i bez pozina-
vanja sebe, načina (puteva) svog uma i srca, ute-
meljiti naprosto spoljni red, siistem, mudru for-
mulu, ner.ia minogo značaja. Sto je važno jeste ra-
zumijevanje sebe samog u odnosu s drugim. Tada
oidnos pos'taje, ne proces izolacije, već fcretnja u kojoj
otkrivate sopstvene motive, misli, nastojanja, a
samo to o'tfcriće početak je osilobođenja, početak
preobrazbe.

95
POGLAVLJE XV
MISLILAC I MISAO

U sviim našiim doživljajkna, postoji uvijek anaj koji

dožiivljava, pramatrač, koji sve više obuhvata ili
sve više gubi. Nije li to pogrešan proces i nije li
to potraga koja ne donosi kreativno stanje? Ako
je pogrešan proces, možemo li ga potpuno izbrisati
i odstrandti? To se može zbiti jedino kada doživ-
ljavam, ne kao što mislilac doživljava, već kada
sam svjestan lažnog procesa i vidim da jedino po-
stoji stanje u kom je mislilac misao. ~~ ~
Sve dok doživljavam, sve dok postajem, mora
biti prisutina i ova dualistička djelatnost; mora po-
stojati mislilac i misao, dva odvojena procesa na
djelu; nema integracije, uvijek postoji središte koje
djeluje kroz voljiu djelovanja ida se ibude ili ne bude
— kolektivno, individuaino, nacionalno itd. Uni-
verzalno, to je proces. Sve dotle dok je naipor po-
dijeljen na onoga koji doživljava i doživljaj, mora
postojati pogoršanje. Integracija je moguća jedino
•kada mislilac nije više proimatrač. To jest, sada
znademo 'da postoje mislilac i imisao, ipramatrač i
promatranio, onaj fcoji doživljava i doživljeno; po-
stoje dva različita stanja. Naš je napcnr da premo-
stimo to dvoje.
Volja djelovanja je uvijek dualistična. Da li je
moguoe nadići ovu volju koja je razdvajajuća i
otkriti stanje u kojiem nema ovog duaHstičkog dje-
lovanja? To se može otkriti jedino kaida izravno
doživimo stanje u kojern je mislilac misao. Mi isada
misl'imo da je misao odvojena od mislioca; no da li
je tako? Voljeli biisimo vjerovati ida je tako, budući

96
tada mislilac može objasniti stvari svojom rnišlju.
Naipor je misl'ioca da sve više dobiva ili sve više
gubi; i izato, u tom naprezanju, u tom djelovanju
volje, u ,postojainju', postoji uvijek pogoršavajući
činilac. Mi slijedimo lažan a ne istiinit proces.
Postoji li podjela između milslioca d misli? Sve
dotle dok su podijeljeni, odvojeni, naiš je naipor
izlišan; mi islijedimo lažan proces koji je raizarajući
kao i pogoršavajući činiiac. Mi misOimo da je mi-
slilac odvojen od isvoje misli. Kada otkrijem da
sam pohlepan, potsesivain, brutalan, mislirn ida sve
ito ne 'bih treibao biti. MisELac tada ipokušava izmi-
jeniiti svoje misil'i i zato 'čdini nap>or da ,ipostane'; u
tom prooesu napora on sljedi krivu iluziju ida pos-
toje dva odvojena prooesa, premda ipostoji samo
jedan proces. Mislim ida u toime leži iteimeljini čind-
lac ipogoršanja.
Da li je moguće doživjeti to stanje gdje je
samo jeidan entitet a ne dva odvojena procesa,
onaj koj'i idoživiljava i doživljaj? Tada ćemo, možda,
pronaći što znači ibiti kreativan li koje je stanje
u kojem ndkad ineima pogoršanja, u kojem gad da je
odnosu čovjek.
Poihlepan sam. Ja i ipoihleipa nisu idva različita
stanja; pastoiji samo jedna stvar a to je pohlepa.
Ako sam svjestan da isam pohlepain, što se dešava?
Cimim naipor da ne budem pohlepain, bilo iz sociološ-
kih ili ireliigijiSkih razlaga; taj će napar uvdjek 'biti u
malom ogiraničenom krugu; kirug iriogu proširiti, ali
on je uvijek oigirainičen. Stoga je pogaršavajući činii-
lac uvijek prisutan. Ali kada gleidam maio dublje d
bliže, vidim da je vršilac napora uzrok jx>hlepe i
on je sam pahlepa; također, vidim da ne postoji
,mene' i pohlepa, ladvojemd, već da p>ostoji jedino
pohlelpa. Ako shvatim ida sam pohlepam, da ne po-
stojd promatrač koji je poihlepan već da sam po
sebi pohiepam, tada je cijelo naše pitamje sasvim
drukčije; maš je odgovor na to sasvim drukčiji a
naš napor nije više destruktivan.

7 Duh 1 sloboda 97
 Sto ćete činiti fcada je cijelo vaše biće pohleipa,
kaida je svako djelo koje činiano pohlepa? Na žalost,
mi ne masliimo tim nedoslijedom. Postoji .mene',
superioran entitet, vojnik koji kontrolira, dominira.
Za mene je taj proees destruktivan. To je iluzija i
mi znamo zašto ito činimo. Ja sebe dijelim na uzvi-
šeno i nisko kako bih trajao. Afco postoji jedino
pohlepa, u cijelosti, ne ,ja' rukovodeći njome, već l
ako sam u cijelosti pohlepa, što se zbiva? Sasvim
sigurno se drukčiji prooes odvija, javlja se drukčiji
prabLem. Upravo je taj problem kreativan, iu kom
nema osjećaja ,ja' koji dominiira, postaje, pozitivno
ili negativno. Mi moramo doći do tog stanja ako
žel'imo bitii kreativni. U tom sltanju nema vrši-
oca napara. To nije istvar verbaliziranja iii po-
kušavanja da se otkrije što je to stanje; započnete
li na taj način, izgubit ćete d neoete ndkada pronaći.
Važno je uvidjeti da su vršilac napora i objekt na-
pora jedno. To zahtijeva izuzetno veliko razumije-
vanje, pažljivost, uvdidjeti kako um sebe dijeli na
uzvišeno d nisiko — uzvišeno koje je sigurnost, trajni
entitet — no još uvijek prooes imisli a time i vre-
mena. Ako ovo imožamo razumjeti kao izravan do-
življaj, tada oete vidjeti a nastaje sasvim drukčiji
činilac.

98
FOGLAVLJE X V I
MOZE LI RAZMISLJANJE RIJESITI NASE
PROBLEME ?

Miisao mije iriješiila a miti inisli!m Ida će ikada riješiti

maše probleme. Mi simo se oslonili na intelekt da
inaim pokaže izlaz iz naše kompleksinoisti. Sto je lu-
kaviji, odvratnijii, istančaniji intelekt, veća je raz-
novrsnoist sistema, teorija, ideja. A iideje ne rješa-
vaju niti jedan od Ijudskih problema; niisu i niti
će ikada. Um nije rješenje; iput misli očito nije put
iz naše teiškoiće. Oini mi se da bismo trebali prvo
razumjeti ovaj proces iraizmišljanja li biti možda u
stanju nadići iga — jer kada miisao prestaje, možda
ćemo biti u stanju naći put koji će mam pomoći
riješiti naše probleme, ne saimo inidividualne već
i kolektivne.
Raizmišljanje nije riiješilo naše probleme. Pa-
metni, filozof'i, učeni, politioki vođe, misu uistiinu
riješild niti jedam od ljudskih problema — ili odnios
između vas i drugog, vas i mene. Do sada ismo ko-
ristili um, intelekt da nam pomogne istražiti pro-
blem ;i inadaimo se tako pronaći rješemje. Može li
misao ikada razriješiti naše probleme ? Nije li mi-
sao, osim ako nije u laiboratoriju ili na crtaćoj
dasci, uvijek samozaštitina, samoovjekovječujuća,
uvjetovana? Nije li njena djelatnost egooentrična?
I može li itakova misao ikada riješiti bilo koji od
problema koje je misao sama stvorila? Može li um,
koji je stvorio probleme, riješiti ono što je sam
izniio ?
Jasmo da je razmišljanje ireakcija. Ako vam
postavim pitanje, vi odgovarate na njega — odgo-
varate u skladu sa svojim pamćenjem, svojim pred-

99
•rasudaima, svoj'im odgojem, Ikiimom, cjelofcupnom
pozad'imom vašeg uvjetx>vanja; vi odgovarate u sfcla-
du isa, vi miislite u sikladu sa. Siredište ove pozadiime
je ,meme' u prooesu djelovanja. Sve dotle dolk ne
raiziuimijemo ovu pozadiniu, dok taj misaoni prooes,
to sebe tooje stvara problem, nisu shvaćemi i dokon-
čani, vezanli smo uz sukoib, iznutra i izvana, u misli,
emociji, djelovainju. Nikakvo rješenje Ibilo koje vr-
ste, kalko god pametno, fcako god dobro promiš-
ljenoi, ne može dokomčati sukob između čovjeka,
izmedu tebe i meme. Uviđajući to, svjesni ikako
misao izvire i iz fcog izvora, tada pitamo, »Može li
misao iikaida doći do kraja?«
To je jedan od problema. Može li misao rije-
šiti naše probleme ? Raizmišljajući o problemu, da
li iste ga riješili? Bilo koji problem — efconomski,
društvemi, ireligijski — da li je ikada bio uistinu
riješen razmišljanjem? Sto više mislite o prOblemu
u svom svakodnevnom životu, to on postaje slo-
ženiji, meodluoniji, nepouzdainiji. Nije li tako? —
u našem zbiljskom, svakodnevnom životu? Razmiš-
ljajući o odredenim aspektima problema, vi možete
vidjeti jasnije istanovište druge osobe, ali misao ne
može vidjeti ukupnost i punoću problema — oma
može vidjeti jedino parcijalno a parcijalni odgovor
nije potpun odgovoir i zato nije rješenje.
Sto više razmišljamo o problemu, što više is-
tražujemo, analiziraimo i raspravljamo o njemu, to
složeniji on ipostaje. Da li je, dafcle, moguće gledati
problem obuhvatno, u cijelosti? Kako je to moguće?
Budući je to, oini mi se, naša glavna poteškoća.
Naši su problemi umnogastruoeni — postoji nepo-
sradna prijetnja rata, postoji toliko smetnji u na-
šim odnosima — i kako to sve možemo razumjeti
ukupno, kao cjelinu? To se očito može riješiti je-
dino kada gladamo kao cjelinu — ne u odjeljcima,
ne irazdvojeno. Kada je to moguće? To je moguće,
sigurno, jedino kaida prooes mišljemja — koji ima
svoj iizvor u ,memi', ,sebi', iu pozadimi trad'icije, uvjie-
tovanja, predrasude, nade, očajanja — stigne do

100
fcraja. Možeimo li iraizumjeti to sebe, ne analizjoan,
već vidjeti ga kakovo jeste, svjesni ga kao oiinje-
nioe a ne teonije — ne tražeći da razriješimo selbe
kako ibilsmo postigli rezultat, već viidjevši idjelat-
nost sebe, ,mene', stalno u djelovanju? Možemo li
ga GLEDATI, ne nastojeći niti trena da ga umiš-
timo ili ohraibnilmo ? Tu leži problem, zar ne? Ako
je, u svakom oid nas, središte ,mene' nepostojeće
sa svojom željiom za moći, položaj em, autoritetam,
trajanjem, isamoočuvamjem, naši će pnoblemi sii-
guirmo stići kraju!
Sopstvo je problem koj'i misao ne može riješdti.
Mora postojati svijest koja nije misao. Biti svje-
stan, bez losuđivainja ili opravdainja, djielatnosti sebe
— isamo biti svjestan — dovoljho je. Ako ste svje-
smi s diljem da pronađete K A K O riješiti problem,
da biiste ga preobrazil'i, proizveli rezultat, tada je
to siguirno još uvijek u okviru seibe, ,mene'. Sve
dotle dok tražimo rezultat, bilo kroz analiizu svijest,
staino' isipitivamje svake misli', još smo uvijek u
polju misili koja je u okviru ,mene\ ,ja', ega, iOii
što god želite.
Sve dok ipostoji djelatnost uma, siigurno ne
može postojati ljuibav. Kada ona ipoistoji, mi neće-
mo imati društveme probleme. Al'i ljubav nije nešto
što se stiče. Um može tražiti da je stekne, paput
nove maisli, nove inaprave, novog načina irazmišlja-
nja; ali on ne može bi'ti u stanju ljubavi sve dotle
dok misao stiče ljuibav. Sve dok um naistoji biti u
stanju nepohlepe, on je sigunno još uvdjek pohle-
pam. Slično, sve dok um čezne, traži i vježba da
bi postigao stamje u kojem je ljubav, om siigumio
negiira to stanje.
Uviđajući ovaj problem, ovaj složeni problem
življenja, 'i isvjiesmi mašeg vlastitog razmišljamja, kao
i uviđajući da om u stvari ne vodi miikuda — kada
to duboiko uvidimo, tada sigumo postoji stamje inte-
ligencije koja mije imdividualna ili koliektivna. Tada
problem odmosa pojedimca prema društvu, pojedim-
ca prema zajednici, pojiediinca prema stvamosti,

101
iščezava; budući taJda postoji jedino dnteligencija,
koja je nitd lična niti bezlična. Osjećam da jedino
initeligenaija može rij ešiti naše bezbrojne probleme.
Ona ne može biti rezultat; ona se javlja jedino
kada razumijemo cijeli proces razmišljanja, ne
samo na svjesnim već i na dubljim, istorivenim ni-
voima svijesti.
Da bismo razumjeli bilo koji od ovih problema,
moramo imati veoma itih um, veoorna miran um,
tako da može gledati proiblem bez umetanja ddeja
ili teorija, bez smetnje. To je jedna od naših po-
teštooća — 'budući je misao postala ismetnja. Kada
želim raizumjeti, gledati nešto, ne trebam o tome
misliti — ja GLEDAM u to. Onog trena kaida ipoč-
nem misiiti, 'imati ideje, stanovišta o tome, već
sam u stanju ismetnje, gledajući daleko od stvari
kojiu trebam razumjeti. Na taj način misao, kaida
imate problem, postaje smetnja — mi'sao 'kao ideja,
nazor, prosuđivanje, uisporedba — koja sprečava
da gledamo i time razum'ijemo i riješimo problem.
Za većinu nas je na žalost misao ipostala toliko va-
žna. Vi kažete, »-Kalko mogu postojati, itaiti, bez raz-
mišljanja? Kako mogu imati čist um?« Imati čist
um znači biti u stanju omamljenosti (stupor), glu-
posti ili što god želite, i vaša je 'instiinktivna ireak-
cija da to odbacite. Ali siguirno da veoma tih um,
koji nije uznemiren svojom vlastitom mišlju, otvo-
ren um, može gledati problem sasvim izravno i
sasvim jednostavno. I upravo je ta sposobnost da
se gleda bez smetnje na naše probleme, jedino
rješenje. Za to mora postojati tih, miran um.
Takav um nije posljedica, nije fiinalni proiz-
vod vježbe, maditacije, kontrole. On se ne javlja
ni toroz jedam obli'k discipline, prinude iil subli-
niaaije, niti uz ikakav napor ,mene', misli; on se
javlja kada razumijem cijeli proces razmišljanja —
kaida mogu vidjeti činjenicu bez ismetnje, U tom
stainju mirnoće uima koji je uistinu miran, ipostoji
ljubav. A jedino ljulbav može riješiti sve naše ljud-
^ke probleme.

102
POGLAVLJK XVII
DJELOVANJE UMA

Kada promatrate sotpstveni um, ne proimatrate isaimo

tzv. gornje slojeve uma već motrite i nesvjesno;
vi vidite što um u stvairi oini. To je jedini način
na koji možete istraživati. Ne namećite si pret-
postavku o tome što bi TREBAO činiti, kako bi
TREBAO mlisliti ili djelovati itd.; to bi graničilo
s pravljenjem pukiih stanovišta. To jest, ako kaže-
te da bi um trebao biti ovo :ili ne !bi trebao biti
ono, tada prekidate svatou istragu i svako razmiš-
ljanje; lili, ako citirate neki uvažemi autoritet, tada
podjednako izaustavljate raizmišljanje. Ako citirate
Buddhu, Krista ili XYZ, stavljena je točka na isvaku
težnju, isvako razmišljanje i svako istraživanje. Zbog
toga se čovjek imoira braniti protiv toga. Morate
odbaciti sve te istamčainosti uma ako želiite istražd-
vati ovaj problem aopstva skupa sa mnom.
Sto je djelovanje uma? Da biste to otkirili,
morate znati što on u stvari čini. Sto vaš um čiini?
On je u cijelosti iprooeS razmišljanja. Inače, um ine
postoji. Sve dok um ne razniišlja, svjesno ili nes-
vjesno, ne postoji svijest. Moramo otkriti što to
um, koji koristimo u svakodnevnom životu, a ta-
toođer um kojeg je većina nas nesvjesna, čini u
odnosu na naše probleme. Moramo gledati na um
kakav jelste, a ne kakav bi trebao biti.
Dok djeiLuje, što je on zapravo? On je u
stvari proces izolacđje. Suštiniski, to je ono što je
proces misili. Ono je razmisljanje u iizoliranom ob-
liku, ostajući ipak koleiktivno. Kada razmotrite svoje
vlastito iraizmišljanje, vidjet ćete da je iizoliran, frag-
mentairan proces. Vi razmišljate shodno svojim re-

103
 aikcijama, reakcijaima svog pamćenja, svog doživ-
Ijaja, znainja, vjerovanja. Vi ireagirate na isve to.
Ako kaižem ida mora postojati revolucija iz temelja,
vi odmah reagirate. Vi ćete se okomiti na riječ
,revOlucija' ako ste stekli dobre izaloge, duh-ovne ili
sliično. Tako je vaša reakcija ovilsna o vašem zna-
nju, vašem vjerovanju, vaišem doživljaju. To je
očito. Postoje raizličiti vidovi reakcije. Vi kažete
»Moraim ;se bratski odnostiti«, »Moram surađivati-«,
»Moram postupati prijateljski«, »Moraim biti ljuba-
zan«, itd. Sto je to sve? (Sve su to reakcije; ali
temeljna reakcija mišljenja je prooes 'izolacije. Vi
motrite proces isvog vlastitog uma, svatko od vas,
što 'znači proimatrate isvoje djelovanje, vjerovainje,
iznanje, doživljaj. Sve to pruža sigurnost, osnažuje
proces niišljenja. Taj prooes samo osnažuje ,mene',
uim, sebe — 'bilo da zovete to sebe uzvišanim ili
niskim. Sve su naše religije, sve društvene 'sankci-
je, svi zakoni, potlpora pojedinca, mdividualnog
sebe, raizdvajajućeg idjelovanja; i kao suprotnost
tome postoji totalitarna država. Podete 'li duiblje
u nesvjesno, tamo je, također, isti proces iprisutan.
Tamo, mi smo zajednica ;pod utjecajem sredine,
klime, idruštva, oca, majke, ipradjede. Tamo je opet
želja za potvrđivanjem, dominacijom kao ipojedi-
nac, kao ,mene'.

Nije li djelovanje uma, kakovim ga ipoznajeimo

i kako mi idjelujemo svakoidnevno, proces izoladije?
Ne tražite li individualno ;spasenje? Vi ćete biti
nefiko u budućnosti, ili ćete u samom novom životu
bitJi veliki čovjek, veliki pisac. Naša je cjeilokupna
tendencija da budemo razdvojeni. Može li um učiniti
išta dirugo osim toga? Da li je on u istanju ne mis-
liti razdvajajuće, na samoogradujući način, frag-
mentamo? To je nemoguoe. Zato abožavaimo um;
on je izuizefcno važam. Zar onog trena kad ste bar
tmalo prepredeni, bar malo oiprezni i imate nešto
akumu'lirane informacije i znanja, ne postajete to-
liko važni u zajednici? Vi sami znate kol'iko Oboža-
vate one koji isu intelektualno nadmooni, pravnici,

104
profesori, govomici, veflliki pđis'ci, tumači i izlagači!
Vi ste odnjegovali intelekt i um.
Djelovainje uma za ciilj iima odvojeinosit; vaš uim
inače nije prisiutan. iNjegujući ovaj prooes kroz
stoljeća, nalazimo Ida ne možemo surađivati; mo-
žemo jeidino biiti nagnani, tjerani, vođeni autori-
tetom, strahom, bilo ekonomskim ili religijsikim.
Ako je to zbiijsko stanje, ne samo svjesno već i na
duibljim nivoiima, u našim motivima, intenoijama,
težnjaima, (kako može postojati suradnja? Kako
može postojati inteligentno zSbližavanje ida !bi se
nešto učindlo? Budući je to skoro nemoguće, religaje
i organizirane društvene partije siile pojedinca na
određene obliike discipline. Disciplina Itaida postaje
'imperativ ako želimo da se približimo, uradiimo
stvairi zajedno.
Dok ne razumijemo kako transcendirati ovo
raizdvajajuće mišljenje, ovaj prooes naglašavanja
.mene' i ,moga', bilo u kolektivnom ili individual-
nom obiiku, nećemo limati mir; imat ćemo stalan
sukob i iratove. Naš je prolblem kako dokončati
razdvajajući pnooes rnisli. Može li miisao ikada uni-
štiti sebe, misao koja je pmoces verbalizacije i ireak-
cije? Misao nije ništa drugo nego reakcija, miisao
nije kreativna. Može li tafcova misao dokdnčatl
sebe samu? To pdkuišavamo naći. Kada miislim šiho-
dno načelu: »Moram se diiscipliinirati-«, »Moram
mi'sliti pravilnije«, »Moram biti ovo ili iono«, misao
pofcreće sebe isamu, goni seibe samu, diisciipOiinira
,se da nešto bude ili: ne buide. Nije li to proces izo-
lacije? Stoga to nije ta lintegrirainia inteligencija
koja djeluje kao cjelina, koja je jedina u stanju
pružiti suraidnju.
Kako stići do konca misli? Ili točnije, kafco da
misao, koja je izolirana, fragmemtairna i površna,
stiigne 'do konca? Kako ćete to poduzeti? Hoće li je
vaša tzv. disciplina uništiti? Očito niste uspjeli sve
ove godine, imače ne ibiste bili ovdje. Molim vas
da iispitate procas discipliranja, koji je isfcljučivo
misaiomi proces, u kojem pdstoji poidvrgavanje, ipo-

105
tiskivasnje, kanfcrola, dominacija — što sve zajedno
djeluje na nesvjesno a potvrdu čega nalazite kasni-
je, pošto odrastate. Pokušavajući tako dugo vreme-
na bez rezultata, monali ste otkriti da disciplina
očito nije proces za unlištenje sopstva. Disciplina ga
ne može uništiti, budući je proces osnaženja sebe.
Pa ijpak, sve vaše religije podupiru disciplinu; sve
vaše meditacije, vaše tvrdnje temelje se na njoj.
Hoće li znanje uništiti isopstvo? Hoće li ga vjerova-
nje uništiti? Drugim riječima, hoće li išta što sada
činimo, bilo koja djelatnost kojom ismo sada zaoku-
pljeni kako taismo stigli do koirijena sebe, hoće li
išta od toga uspjeti? Nije li sve to fundamenital-
na jalovost u miisaonom procesu koji je proces izo-
lacije, reakcije? Sto činite kada uvidite iz temelja
ili duiboko da miisao ne može dokončati? Sto se ide-
šava? Promatrajte se. Kada ste u potpunosti svjesni
toga, što se dešava? Vi razumijete da je svaka ireak-
cija uvjetovana i da, kroz uvjetovanje, ne može po-
stojati sloboda bilo na početku 'il'i na kraju — a
sloboda je uvijek na početku a ne na kraju.
Kada shvatite da je svaka reakcija vlid uvjetova-
nja pa time produžuje sebe na različite inačine, što
se uistinu zbiva ? Morate bitd sasvim načisto o ovo-
me. Vjenovanje, znanje, diisciplina, doživljaj, cjelio-
kupan iproces postizanja irezultata ili kraja, ambi-
cija, postajanje nečim u ovom ili budućem životu
— sve je to proces izolacije, proces koji donosi
uništenje, bijedu, ratove, odakle nema bijega kroz
kolektivno djelovanje, koliko god bili uplašani kon-
centracionim logorima i svim ostalim. Da li ste
svjesni toga? Kakvo je stanje uma koji kaže
»Tako je«, »To je moj problem«, »To je upravo
tamo gdje sam ja«, »Vidim što znanje i disciplina
mogu, što ambiicija čini«? Naravno, ako isve to vidi-
te, prisutan je sasvim drukčiji proces.
Mi vidimo puteve intelekta, ali ne vidimo iput
ljubavi. On se ne može pronaći kroz intelekt. Inte-
lekt, sa svim svojim grainanjima, svim svojim že-
Ijaima, ainbicijama, težnjama, mora dokončati da bi

106
 se Ijubav mdila. Zar ne znate da kaJtia volite, vi
surađujete, ne mislite o seibi? To je majviši Obl'ilk
inteligencije — ne kada voLite kao nadmoćan enti-
tet ili kada ste u dobrom položaju, koji je ništa
'dirugo već strah. Kada su vaši stečeni interesi pri-
sutni, ne može postojati ljubav; postoji jedino pro-
oes ekslploatacije, iroden iz straha. Ljulbav tako mo-
že nastati jedino kada je uim odsutan. Zbog toga
morate razumjeti cjelokupan proces uma, djeio-
vanje uma.
Suradnja, inteligentino djelovanje, zbližavanje
po biilo kom pitanju mogu postojati jedino kada
znamo kako se voljeti međusolbno. Tek je tada mo-
guće otkruti što je Bog, što je istana. iSada, mi po-
kušavaimo naći istinu 'intelektom, oponašanjem —_
što je idolatrija. Tek kada odbacite u potpunosti, ,
Tciroz razumjevanje, cjeldkupnu strukturu sebe, mo-
žie ono vječno, bezvremie.no, neizmjerno>, nastati.
Vi mu ne možete doći; ono dolazi vania.

107
POGLAVLJE XVm
SAMOOBMANA

Zelio bih iraspravilti ili razmotriti pitanje isamoob-

tnane, zabliuda ai 'kojima um iučeistvuje d koje iname-
će sebi i drugiima. To je veoma ozbiljno pitanje,
pogotovo u krizi takove vrste s kojom se svijet
suočava. Ali da biismo raziumjeli ovaj cjelokupan
problem samodbmame, me smijemo ga slijediti tek
ma verbainom mivou, već istinski, temeljino duboko.
Mi se prelako zadovoljavamo riječima i njihovim
Odjecima; mi simo svjetovmo mudri, a takovi, sve
što možemo učiniti jeste nadati se da će se nešto
zbiti. Vidimo da objašnjemje rata me sprečava rat.
Postoje nebrojend ihistoričari, teolozi i religiozni ljiu-
di koji objašnjavaju rat i kako on nastaje, ali se
ratovi ipak nasitavljaju, možda razorniji nego ika-
da. Oni medu naima koji su uistinu ozbiljni, morajiu
se izdići nad riječima, moraj u tražiti tu temeljnu
revoludju unutar isebe samih. To je jedini lijek
koji može uroditi trajnim, temeljnim dlzbavljenjem
čovječanstva.
Slično, kada raspravljamo ovu vrst samoab-
mane, mislim da bismo se trebali čuvati bilo kakvih
površnih objašnjenja i ireplika; trebali bilsimo, ako
mogu preidložiti, ne samo slušati govornika, već
slijediti prdblem onako kako ga znamo u svakodne-
vnorn životu; to jest, trebali bismo motriti sebe u
mišljenju i djelovanju, motriti kako djelujemo na
druge i kako djelatnost proističe iz nas isamih.
Sto je raizlog, temelj samoobmane? Kolifco je
nas uilstinu svjesno da se obmanjujemo? Brije no

108
 što odgovoriimo na pitanje »Sto je samoolbmaina i
'kafco nastaje?«, ne moramio li biti svjesni da se olb-
manjujemo? Znademo 1 da se obmanjujemo? Sto
mislimo pod tom obmanom? Smatram da je to ve-
oma važno, jer što se više obmanjujemo, veća je sna-
ga obmaine, budući nam daje određenu vitatoost, od-
ređ'enu energiju, određemu spasobnost tooja povlači
za solbom name:tanje naše obmane drugima. Tako, po-
stepeno ne inamećemo oibmaniu samo iseibi već i diru-
gkna. To je linteraktivni prooes isamooibmane. Da li
simo ga svjeismi? Mi miisiimo da smo u stanju misOiiti
veama jaisno, svrsishodno i iaravno; a da li ismo svje-
srnli ida, u tom pirocesu mišljenja, leži samoohmana?
N'ije li misao, sama po sebi, prooeis traženja,
zaihtijevanje opravdainja, sigurnosti, samozaštite, že-
lja da ibudemo cijenljeni, želja 'za poiložaj'em, pres-
tižom i moći? iNije li ta želja da ise Ibuide, politički
ili religio-isocioloišlci, sam uizrok samoObmane ? Onog
trena kaida želilm nešto dirugo nego- čiste materija-
lističke potrebe, ne proizvodim li, ne dovodim li
stanje koje lako prihvaća? Uzmite na prilmjer ovo:
većinu nas zanima što se dešava poslije srnirti; što
smo stairijli, to nas više zaniima. Zelimio znati što
je to uistinu. Kako ćemo to otkriti? Siguinno ne
čitanjem niti raznim objašnjenjima.
Kalko ćete to o t l k r i t i ? Prvo imonate očistiti svoj
um u cijelosti od svakog činlioca koji leži ina puitu
— svafce nade, svatoe želje za kantiniuitetom, isvake
želje da inadete što je na toj drugoj istraini. Budući
um staino traži s'igurnost, on ima želju da 'traje i
nada se sredstvima ispunjenja iza buduću egzisten-
ciju. Takav um, premda traži istinu o životu poslije
smrti, ireinfcaimaciji ili što goid ida je, nije sipoisoiban
Oitfcriti dstinu. Nije važno da li je reiinkairnacija is-
tainita ili ne, već kafco to um traži opravdanje toroz
samoobimanu, činjenicu koja može iii ne mora biti.
Bitan je pristup proiblemu, sa kojom mativaGijom,
porivam ili željam mu pristupate.

109
 Tražilac si uvijek nameće tu ofamamu; nitko
mu je ne može nametnuti: on sam to čini. Mi stva-
ranio olbmamu a tađa postajemo njeni robovi. Te-
meljni činilac isamoObmame je ta stalna želja da se
bude nešto u ovom svijetu i ,u drugom. Poznat nam
je relzul'tat želje ida ®e bude nešto u ovom svijetu;
on je krajnja zbrka, gdje se svatko talkmiči s dru-
gim, svatko uništava drugoga u ilme miira; poznata
vaim je cijela igra koju međusoibno igramo, koja je
izuzetan vid samoobmane. Slično, mi želimo sigur-
nost u drugome svijetu, položaj.
Tako počinjeimo ida se obmanjujemo andim tre-
nom kada se javi taj poriv za bivainjem, postaja-
njem ili postizanjem. Toga se uim veoma teško os-
loibađa. To je jedain od temeljnih problema našeg
života. Da li je mnoguće živjeti u ovom svijetu i
biti ništa? Tek taida ipKDistoji sloboda od cjelokupne
obmane, jer tek tada ne traži um reizulitat, ne traži
zadovoljavajući odgovoir, ne traži nikakav vid op-
ravdanja, nit'i sigumost n'i u kakvom olbliku, ni u
kakvom oldnosu. To se izbiva tek kalda um uviđa
mogućnosti i istančanosta obmane te stoga, s razu-
mijevanjem, naipušta svaki vid opravdanja, sigur-
nositi — š'to znači da je tada u stainju ibiti u ćije-
losti ništa. Da li je to moguće? __
Sve dok se obmanjujemo u bilo kom Vidu, ne
može poistojati ljubav. Sve dok je um u stanju
stvoriti i nametnuti si varku, on se očito odvaja
od kolektivmog ili ilntegrirajućeg razumijevanja. To
je jedna od naših ipoteškoća; ne znaimo fcako sura-
đivati. Sve što znamo je da pokušamo raditi zaje-
dino preima cilju koji nas oiboje oživljava. Suiradnja
može postojati tek kada ti i ja nemamo uoibičajeni
cilj, stvoren mišlju. Važno je shvatiti idla je sura-
dmja moguća teik kaida oboje ne želimo biti mišta.
Kada želiimo biiti nešto, vjera i itome slično pos-
taju nužni, samop'rojicirana Utopija je nužna. No
afcio oboje stvaramo anonknno, bez samoobmane,

110
bez prepreke vjere i 'znainja, bez želje iza siguinno-
šću, taida postoji iistiinska suradinja.
Da ii simo u stanju surađivati, biti izajedno bez
eilja u viidu? Možemo li, ti i ja, raditi izajedno, ne
tražeći rezultat? To je naime istinska suradnja, zar
ne? Ako zajedno prorniislimo, izraidimo, isplaniramo
rezultat i radimo izajedno iprema tom irezultatu,
koji se tu prooes izbiva? Naše 'se mislii, naši intelekti
zacijelo susreću; ali emocionalno, ćijelo Ibiće to
može odbijati, što donoisi obmanu, donosi isukob
između tebe i mene. Ovo je jasna i očita činje-
nica u našem svakodnevnom životu. I ti i ja se sla-
želimo da uradimo odiređeni dio posla intelektualino
ali nesvjesno, duboko, mi smo u međuisobnoj borbi.
Ja želim rezultat u svoju ikorist, želim dominiirati,
želim svoje ime ispred tvoga, iako se kaže da radim
s tobom. Tako se oboje, kao tvorci tog plana u
stvari suprotstavljaimo međusobno, iako se ispolja
možda isiažeimo u pogledu plana.
Nije -li važno pronaći možemo li ti i ja sura-
đivati, biti blisfci, živjeti zajedno u svijetu u kojem
ne predstavljamo ništa; da ili smo> u Stanju stvairno
i istinsfci surađivati, ne na površnom nivou već
temeljno? To je jedan od naših najvećih problema,
možda najveći. Ja se ipoiistovjećujem s objefctom i
ti se poistovjećuješ s istim objektom; olboje se za-
nimarno za njega, oboje ga namjeravamo izvesti.
Sigurno da je taj prooes razmiišljanja veoma po-
vršan, budući Ikroz podstovjećivanje donosimo raz-
dvajanje — a što je tolifco očito u našoj svakiodne-
vici. Ti si hindus a ja katolik; oboje propovjedamo
bratstvo, a jedno bismio idrugog proždrli. Zašto? To
je jedan od našiih problema. Nesvjesno i duboko,
vi imate isvoja vjerovanja a ja svoja. Govoreći o
bratstvu, nismo riješili cjelokupan iproiblem vjero-
vanja, već smo samo teoretski i intelektualno složili
se da to bude tako; unutra, duboko, mi stojdmo
jedno nasuprot drugom.

111
 Ddk me uklonimo ome barijere koje su sanio-
obmana, koje aam pružaju određenu vitalnost, iz-
među meine i tebe ne može poistojatii suradnja.
Vjeira ne idonosii suradnju; suprotno, ona raz- .
dvaja. Mi vidimo kako je jedna politioka partija
pirotiv druge, od toojih svaka vjeruje u odiređeni
način ibavljenja ekonomsfcim problemima, i tako su
sve međusobno zaraćeine. One riisu odluone iu rješa-
vanju, na primjer, proiblema gladi. One su zadkup- :
Ijene teorijama koje će iiiješiti taj piroblem. One u
stvari nisu zaiokupljene problemom saimim već me-
todom kojiim će ptroblem biti iriješen. Zbog toga
između dvoje mora postojati prepiitoa budući isu
zaiokuipljeni idejom a ne proiblemom. Slično su reli- i
igiozni ljudi međusobno sučeljieni, iako verbalno
kažu da svi imaju jedan život, jeidnog Boga; isve
vam jle to poznato. Iznutra ih njihova vjerovanja, '
naizoiri, doživljavanja, uniištavaju i drže razdvoje-
nima.
Doživljaj postaje razdvajajući činilac u naširn
Ijudskim odnosliima; doživljaj je naičin samoobmane. ,
Afco sam nešto doživio, prijanjam uz to, ne ulazim
u cijeli problem prooesa doživljavanja već, budući
sam doživio, simatram to dovoljnim i prijanjiam uz
to; time namećem, toroz taj doživljaj, isamoobmanu.
Naša je poteštooića da je svatlko od nas ipoisto-
vjeoen is određenim vjerovanjem, određenim vidom
ili metodom dovodeinja sreće, ekonomske podeše- ;
nosti, da je naš um zarobljen time i n'ismo u stainju
ući dublje u problem; istoga želimo ostatii individu-
aino po strani, zaokupljeni našim sipecifičnim nači-
niima, vjerovanjima i doživljavanjima. Ddk ih ra-
zumijevanjem ne riješiimo — ne tek na poviršnom i
nivou, već i na dubljem također — ne može ipos-
tojati mir u svijetu. To je razlog zašto je iza one
koji su uistinu ozbiljni, važno razumijevanje ovog ,
cjelokupnog problema — želja za postajanjem, po-
stizanjem, sticanjem — ne sarno površno, već te-

112
rneljno i duboko; drugačije ne imože postojati rnir
u isvijetu.
Istilna se ne stiče. Ljubav ne može prići anome
koji želi da prijanja uz nju, ili kojli se želi poistio-
vjetiti s njoni. Sigurno da takove stvari dolaize kaida
um ne traži, kada je potpuno tih, ne stvarajući
više toreitnje i vjerovanja o toojiiria može ovisiti, ili
iz kojih crpi određenu snagu što skupa ukazuje Ina
samoobmanu. Tek kada razuimije cijeli prooes želje,
može um biti miran. Tek tada nije upravljen ka ,
bivanju ili ne bivanju, tek tada postoji mogućnost |
stanja u kom nema obmane bilo kakove vrste.

8 D u h i slobođa 113
POGLAVLJE XIX
EGOCENTRLCNA DJELATNOST

Većiaa nas, m'Mim da je svjesna da nam je svaki

mogući Oblik nagovaranja, svaka vrsta poiticaja po-
nuđena kako bismo se oduprli egocentrionim djelat-
nositima. Religije su, kroz obećanja, kroz straih od pa-
kla, kroz svaki oblik osude, pokušale na različite nači-
ne odvratiti čovjeka od ove stalne djelatnosit;i 'koja je
rođena iz aredišta ,mene'. Kako se ovo pokazalo
neuspjelo, tako su dužnost preuzele političke orga-
nizacije. Tamo opet, nagovaranje; i opet krajnja
utopijska nada. Svaki je vid izakonodavstva, od veo-
ma ogiranioenog pa do ekstreminog, uključujući kon-
centradione logore, korišten i nametnut pmotiv bilo
kog oblika otpora. Pa ipak, mi nastavljamo dalje u
našoj egocentričnoj djelatnosti, što je izgleda jedina
vrst djelovanja koju poznajemo. Ako o tome uopće
mislimo, nastojimo modificirati; ako smo toga svje-
sni, nastojimo promijeniti tok istog: ali temeljno,
duboko', nerna preobrazbe, inema radikalnog prekida
te djelatnosti. Pažljivi su svjesni ovoga; oni su ta-
koder svjesni da, kada ta djelatnost iz srediišta
prestaje, tek tada može ipoistojati sreća. Većina nas
uziima iza gotovo da je egooentriona djelatnost pri-
rodna 'i da se komaekventna djelatnost, koja je nei-
izbježna, može jedino modificirati, oblikovati i kon-
trolirati. Oni, idakle, koji su iole azbiljnijii, odluaniji,
ne pašteni — budući je poštenje (sinoeritiy, iskre-
nast) način samoobmane — moraju otkriti može li
oovjek, svjestan ovog ilzuzetno cjelovitog iprooesa
egooentrione djelatnosti, nadići ga.

114
 Da bi razumio što je ta egocentrična djelat-
nost, čovjek je očito mora ispiitati, gledati je, biiti
svjestan cjelokupnog perooesa. Ako ga može biti
svjestan, 'tada poistoji moigućnost njegovog raizrje-
šenja; ali da bi toga bio svjeistan, poitrebno je odire-
deno razumij evanje, određena namjera ida se stvar
suoči kakova jeste a ne da ise interpretira, modifi-
cira, osuđuje. Moramo biti svjiesni onog što- činimo,
cjelokupne djela'toosti koja izvire iiz tog egocentri-
čnog stanja; moramo ga biti svjesni. Jedina je od
naši'h glavnih poteskoća da onog trena kada smo
svjesni te djelatnosti, mi je želimo oblikovati, že-
limo je konitro'l'iirati, osuđivati je ili modificiirati i
tako smo rijetko u staj-u gledati je izravno. Kaida
činimo, tek nekolicina među narna je u stamju znati
što -činiti.
Mi uviđamo da su egooenitrične djelatnosti po-
guibne, razorne, i da je svafci oblik po'istovjećivanja
— kao na primjer sa državom, određenom grupom,
određenom željom, traganje za rezultatom ovdje
ili s onu istranu (hareafter), glorifikacija ideje, sli-
jeđenje primjeira, slijeđan-je vrline itd. — u suštini
djelatoast egooentrične 'ličnosti. Svi su naši odnos'i,
s prirodom, ljudima, idejama, posljedica te djelat-
nosti. Zmajući sve to, što treba činiti? Cjelokupnu
takovu djelatoost treba dobrovo'ljno dovesti kraju
— ne samomametnuto, ne pod utjecajam, me vođe-
njem.
Većima je mas svjasina da ova egooantriJčna dje-
latnost stvara obijest i kaote, ali toga isimo svjesnd
tek u odiređenim pravcima. Ili je ipromatramo na
drugima a ne mainimo o našim vlastitiim djelatnois-
tirna, lili smo u svom odnosu is d'ruigima svjesni vlas-
tite egocentrične djelatnosti te je želirno preobraziti,
žeilimo naći madomjestak, želimo nad'ići. Prije no
što se njome pozabaviimo, moraimo iznati kako taj
proces nastaje. Da bismo razumjeli nešto, moramo
biti u stamju gledati to; a da bismo gledaiH u to,
maramo poznavati njegove raiznovrsne dje-latnasti
na raiznim nivoima, svjesmim 'kao i mesvjesnim —

115
 svjesina usmjeirenja a također egocentrične kretaje
naših nesvjesnih motiva i niamjera.
Te 'djelatnosti .mene' svjestan sam jiediino kada
se suprotsitavljam, Ikaida je svjesnost osujećena, kada
je ,mene' željno poistizanja rezultata. Ili sam tog
središta svjestan kaida zaidovoljistvo idode do kra-
ja a ja ga još želim; itada postoj'i otj>or i prikllaidno
oblikovanje iroa odredenom cilju koji će mi ipriu-
žiti užiitak, zaldovoljstvo; ja sam svjestan sebe i
svojih djelatnosti ikada slijedim vrlinu svjelsno. Co-
vjek kojii slijedi vrlinu sigurino nije njeno oličenje.
Paniznost se ne može islijediti i to je rnjema Ijepota.
Ovaj egocentriorii prooels je proifcvod viremena.
Sve dok to središte djelatniasti postoji u bilo kom
pravou, isvjesno ili nesvjesno, poistoji i kretinja vre-
mena a ja &am svjestan prošlosti i isaidaišnjosti u
spreizi 's budućnošću. Ova je egocentrična djelatnasit
,mene' vremeniti proceis. Pamćenje je to 'koje pro-
dužava djelatnost siredišta, ili ,mene'. Ako pnoima-
trate sebe i isvjasni ste tog središta djelatoosti,
vidjet ćete ida je to jedino proces vremena, pamće-
nja, doživljavanja 'i prevođenja svakog doživljaja
u isklaidu s ipamćenjem; takoder ćete vidjeti da je
samoaktivnost ujedno prepoznavanj e. što je, tako-
der, prooes uma.
Moiže li ise um oslobodiiti sveg' toga? To jie
moguće u rijetkim trenuaiima; 'to se većini inas može
desiti kaida činimo nesvjesno, nenamjerno, neisvrho-
vito djelo; ma, Ida li je moguće da um 'bude svagda
u patpunosti slobodan od egocentri'čne djelatnosti ?
To je veoma važnio pitanje koje si trebamo posta-
viti, budući ćete u samorn njegovam postavljanju
naći odgovor. Ako ste svjasni cjelokupnog praoesa
ove egocentrične dj elatnosti, ako paznajete njegove
djelatnosti na raznim riiivoima svoje svijesti, tada
se 'siguirno trebate zapitati da li je moguoe ne mils-
liti po'jmovima vremana, pajmovima onog što ću
biti, št» sam bio i što jesam? Jer cijeli prooes ego-
oen'triične djelatnosti počinje iz takove mdsli; tu, ta-

116
kođer, počiinje i odlu'ka da se postaine, odluka da
se odabere i izbjegne, što sve sačinjava proces vire-
mena. U toim procesu viidimo beskrajnu štetu, bije-
du, zbnku, iskrivlj'enost i izopačenost.
Sigumo da proces vremena nije revoluciona-
ran. U njemu nema preobrazbe, postoji jedino kon-
tinuitet a ine dokončanje, nema ničeg osim prepoz-
navanja. Tek kada posjedujete ipotpuno dokončanj e
vcemenskog" proceisa, dijelatnosti sebe, može posto-
jati revolucija, preobraizba i naistajanje novog.
Svjestan cjelokupnog ovog iprooesa ,mane' u
njegovoj djelatnosti, što treba um čiiniti? Tek oibna-
vljanjem, tek revolucijom — iNE KROZ EVOLU-
CIJU, niti u vidu ,mene' koje postaje, več ,mene'
koje potpuno neistaje — može postojati novo. Vre-
menitos-t ne moiže uroditi novim; vrijeme nije put
stvaranja.
Ne iznam da li je itko od vas imao trenutaik
kreativnoisti. Ne govorim o oživotvorenju neke vi-
zije, već miislim na onaj trenutak stvaranja kada
nema prepoznavanja. U tom trenu postojli to
izuizetno istanje u kojem je ,mene', kao djelatnost
kroz prepoznavanje, dokinuto. Ako smo svjesni,
vidjet ćemo ida u tom stanju ne postojii onaj koji
doživljava kroz pamćenje, prevođenje, prepoiznava-
nje a zatim identificiranjie; ne postoji misaoni pro-
ces, koji je vremenit. U tom stanju stvaranja, stva-
ranja novog, koje je ibezvremeno, ne postoji u ci-
jeloisti idjelatnost ,mene'.
Naše je pitanje zacijelo ovo: može li um biti
u tom stanju, ne trenutačno, niti u irijetkim trenu-
cima, već — radije ne bih koristio riječi ,vječno' ili
,za uvijek', budući bi to impliciralo vrijeme — biti
u tom stanju bez obzira na vrijeme? To je izacijelo
važno otkriće koje svatko od nas 'treba učinitii, jer
su to vrata ka ljubavi; sva druga vrata isu djelait-
nosti sebe, a uz inju ne postojii ljubav. Ljubav nije
vremenita. Ne možete je pfakticiratii. Ako to činiite,
cmda je to isamosvjesna djelatnost ,mene' koja se
nada da će ljubavlju doseći irezultat.

117
 Ljufoav inije viremenita, ne možete joj prići ni
krOz kakav isvjesni naipor, disciplinu i poiisitovjeći-
vanje, što je sve proces vremena. Poznavajući jedino
proces vremena, um ne može prepoznati Ijubav. Ona
je jedina stvar koja je vječno nova. Budući je većina
nas njegovala um, koji je proizvod vremena, mi ne
znamo što je ljuhaiv. Mi govorimo o njoj, kažemo da
volimo ljude, da volimo svojiu djecu, svoju žeiniu,
svog bližnjeg, ida voliimo prirodu; ali anog trena
kaida smo svjesni da volimo, nastaia je i samoakti-
vnost i tu prestaje ljubav.
CjelokU'pan ovaj proces uma treba ishvatiti jedi-
no kraz odnos — s pri-rodom, ljudima, našim vlasti-
tim projekcijama, isa svima oko nas. Zivot inije ništa
drugo nego odnios. Iako sie od njega možemo nastoja-
ti izolirati, bez njega ne možemo postojati. Usprkos
tome što je odnoB bolan, mi ne možemo pobjeći
sredstvimia izolacije, f>ostajući puistinjak itd. Svi siu
ti metodi pokazatelji djelatnosti seibe. Ka-da -sve to
uvidite, prepoznaite cjelokiupno vrijeme kao svijest,
i lišeni izbora, inamjerne, isvrhovite nakane, bez
želje iza ilkakVim irezultatom, vidjet ćete da ovaj
prooes vremena daspijeva kraju sam od sebe —
initi potaknut, a niti kao rezultat želje. Tek dotoon-
čanjem tog procesa postojii ljubav vjecno nova.
IiStinu ne 'trebamo tražiti. Ona nije mešto dale-
ko. Ona je ilstiina o umu, istilna o njegovim djelat-
nostima iz treina u tren. Ako smo svjesni te tren-
-za-trenom iistine, tog cjelokupnog procesa vremena,
'ta svijest oslobađa svjesnost ili energiju koja je
inteligencij'a, ljubav. Sve dotle dok um koristi svje-
snost kao 'samoaktivnost, inastaje i vrijeme sa svini
svojim hijedama, sukobima, štetama i svoj'im inam-
jernim obmanama; a ljubav može ipostojati tek
kada je um dokinut razumijevanjem tog cjelokup-
nog procesa.

118
 POGLAVLJE XX

VRIJEME I PREOBRAZBA

Ža'l'io bih govaniti nešto o vremenu, budiući mislim da

se obogaćenje, ljepota i značaj ianog što je bezvreme-
no, onog što je istina, može doživjeti jedino kada
razumijemo cjelokuipan prooes vremena. Konačno,
mi tražimoi, svak' na svoj način, osjećaj sreće, obo-
gaćenja. Sigurno ida život kojii iima značaj, bogatstvo
istinske sreće, nije vremenit. Poput Ijuibavi, takav
je život bezvremen, a da ibismo razumjeli bezvre-
meno, ne ismijemo mu" pristupiti kroz vrijeme već
moramo zapravo razumjeti virijeme. Ne ismijemo
koristiti vrijeme kao sredstvo postizanja, ostvaire-
nja, slhvaćamja beizvremenog. To je ono što činimo
uglavn'am tijekom naših živofta: provadeći vrijeme
u pakušaju zalhvaćanja beizvremenog, i izato je važ-
no shvatiti što mislimo pod vremenom, 'budući mis-
lim da je moguće b'iti islobodan od vremena. Veoma
je važno shvatiti vrijeme kao cjelinu a ne površno.
' Interesantno je uvidjeti da su naši životi pro-
vedeni uglavnom u vremenu — ne u smislu kiro-
i ncloškog sil'ijeda, minuta, sati, dana i godina, već u
smiislu psihološkog pamćenja. Mi živimo u vremeniu,
mi smo proiiizvod njega. Naši su lumovi proizvod
mnogih jučerašnjica a sadašnjost je napmosto pri-
jelaz prošlasti u budućnost. Naši su umovi, naše
; djelatnoisti, naše bi'će, zasnovani u vremenu; bez
njega ne imožemo imisliti, budući je misao proizvod
vremena, misao je prodzvod mnogih jučerašnjica
i ana ne pastojl bez pamćenja. Pamćenje je vrijeme,
ibuduoi postoje dvije vrste vremena, kronološko i psi-
hološko. Postoji vrijeme, kao jučer na satu i kao
jučer prema pamćenju. Vi ne možete odbaciti kro-

119
n'cvlošiko virijeme; (bio bi to apsurd — izgubili bisbe
svoj vlalk. No, ida li uopće postojii nefoo vrijeme odvo-
jeno od kTonološkog? Očito -posboji vrijeme, poput
jučeirašnjice, ali da li postoji vrijeme onako kako ga
um zamišlja? Postoji li vrijeme odvojeno od uma?
Sigurno da je vrijieime, psibološko vrij'eme, proiizvOd
uma. L'išeno temelja miisli, ono ne postoji — vrijeme
koje je naprasto pamćenje jučerašnjeg u sprezi s da-
našnjim koje oblikuje sutra. To jest, pamćenje juoe-
rašnjeg doživljaja kao odgovor na sadašinjosit tvori
'budućniost — koja je još uvijek proces misli, put uima.
Misaonii prcoes prouzrokuje psihološki progres u vre-
menu no da li je to stvarno, jednako stvaimo kao kro-
nološlko vrijeme? I moižemo li koristiti vrijeme koje
je iproizvod uma, kao sredstvo razumijevanja vječ-
nog, bezvremenog ? Kao što isam rekiao, sreća ne
pripada j-učerašnjici, ona nije proizvod vremena,
sireća je uvijek u sadašnjosti, ona je bezvremeno
stanje. Ne znam da li ste zamij etili ida, u trenu
ekstaze, stvaralačkoj radosti, mnoštvo isvijetlih ob-
lakia okruženiim taimnima, u tom trenu -ne postoji
vnijeme: postoji jedino neposredna isadašnjost. Na-
ilaizeći nakon doživljavanja u sadašnjosti, um pamti
i želi da inastavi, prikupljajući sve više i više od
sebe sama, istvarajući time vrijeme. Tako je ,više'
stvorilo vrij etme; vrijeme je doibitak a također i od-
vojenost, što je još uvijek dobitak uma. Stoga dis-
ciplinirajući naprol&to um u vremenu, uvjetujući
misao unutar mreže vremena, koja je pamćenje,
siguirno ne otkrivamo što je bezvremano.
Da li je preobrazba stvar vremena? Većina nas
je navikla misliti da je vrijeme niužno iza preobra-
zbu: ja sam nešto, a da bih promijenio što jesam
u ono što bih želio ibiti, potrebno je vTijeme. Poh-
le-pan isam, isa svim propratoim irezu'ltatima zbrke,
netrpeljivosti, sukoba i bijede; da bi doveli pre-
obraizbu, koja je nepohlepa, mislimo da je vrijeme
nužno. To jeslt, vrijeme ise smatra sredstvom odvi-
janja nečeg većeg, postajanja nečim. Profolem je
ovaj: oovjek je nasilan, pohlepain, zavidan, bije-

120
san, zao ilii žesfok. Da <se preobrazi što JESTE, da
li je vrijeme nužno? Kao prvo, zašto želimo izmije-
niti što JESTE, ili dovesti preobraizbu? Zašto? Bu-
dućii nas ono što jesmo ne zadovoljava; to stvara
sukob, smetnju i, nenakloni ;tom stanju, želimo nešto
bolje, niešto plemenitije, idealističnije. Stoga želimo
preofbraizbu jer ipostoji bol, nelagodnost, sukob. Nadi-
lazi ii vrij'eme sukob? Ako kažete da će bifci nadiđeno
vremeniom, još ste luvijek u sukobu. Vi možete reći
da će trebati dvadeset dana ili dvadeset godina da
se oslioibodi sukoba, promijeni što vi jesite, ali tijekom
tog vremena još ste uvijek u sukobu i zato vrijeme
ne donosi preobrazbu. Kada koristimo vrijeme kao
sredstvo postizanja kvalitete, vrline ili istanja bića,
mi naprosto odgadamo ili izbjegavamo što JESTE i
mislim da je važno razumjeti ovu točku. Pohlepa
ili nasilje uzrokuju bol, nemir u isvijetu našeg odnosa
s dirugim, izajednicom; i svjesni ovog istanja nemira
kojie označavamo pohlepom ili nasiljem, kažemo
sebi, »S vremenom ću se osloboditi toga. Pirovodiit
ću ne-nasilje, provodit ću ne-zavist, provodit ću
mir.« Vi, dakle, želite provoditi ne-nasilje, budući
je nasilje stanje nemira, sukoba i mislite da ćete
vremenom isteći ne-nasilje i nadiići sukob. Sto se u
stvari izbiva? U stanju siukoba, vi želite postići sta-
nje u kojem nema sukoba. Da li je, dakle, stanje
bez sukoba prodzvod vremena, trajanja? Očiito ne!
Budući, idok postižete stanje ne-inasilja, još ste uvi-
jek nasilni i time još uvijek u sukoibu.
Naš je problem, može li se sukob, nemiir s vre-
menom nadioi, bilo to dani, godine ili životi? Sto
se dešava kada kažete, »Odiređeno vrijeme provodit
ću ne-nasilje«? Sarna praiksa ukazuje da site u su-
kobu, zar ine? Da se ne opirete, vi ne ibiste ni pro-
vodili nešto; kažete da je otpor sukoibu nužan, kako
bi se isti nadišao, a za taj otpor morate iimati vre-
mena. Ali s§m je otpor sukobu, po sebi, oblik su-
koba. Vi trošite svoju energiju odupirući se sukobu
u obliku koji zovete pohlepa, zavist ili nasiilje, no
vaš je um još uvjek u sukofou, te je važno uvidjeti

121
pogrešnoist procesa iovisnoisti o vnemenu ikao sred-
stvu nadilaženja nasilja i time se osloboditi tog
pax>oesa. Tada ste u stamju biti ono što ;ste: psiholo-
ški nemir koji je sam po sebi nasilje. .....
Da bi se išta shvaitilo, biio koji ljudslki ili znan- |
stvenii problem, što je važno, što je osnovno? Tih um, i
zar ne?, um koji je usiredotočen na razuniijevanje.
To nije isključiv um, koji se nas'toji kanoentrirati
— što je opet napor otp>ora. Zelite li uilstinu nešto
razumjeti, postojl neposredno tih um. Želite li slu-
šati muziku ili gledati sliku koju volite, koja vam
je bliska, kakovo je vaše stanje uma? Neposredno po-
stoji tišina. Slušaite li muziku, um vam ne luta nao-
kolo, Vi slušate. Sliono, kada želite razumjeti isukab,
vi uopoe ne ovilsite više o vremenu, napirosto s'te
suočeni s omim što JESTE, ili sukobom. Tada izra-
vno dolazi itišina, spokojstvo uima. Kada ne oviisite
više o vremenu kao sredstvu preobraizbe što JESTE,
budući uviđate pogrešnost itog procesa, vi ste suo-
oeni s oniim što- JESTE, i pošto ste zainteresirand
za razuniijevanje što JESTE, priirodno je da imate
tiih um. U tom bu'dnom a dpak ipasivnom stanju
uma, poistoji ralzumijevanje. Sve dotle dok je um u
sukobu, koreći, odbijajući, osuđujući, ne može pos-
stojati razumijevanje. Ako te želim razumijeti, ne
smijem te losudivati. To je taj tih, miran, um, koji
donosi ipreobrazbu. Kada se više ne opire, ne iz-
bjegava, ne odbacuje ili kori što JESTE već je na-
prosto pasdvno svjestan, itada ćete u toj pasivnosti
uma otkriti, uđete li uistinu u problem, da nastaje
preobrazba.
Revoiucija je moguća jedino isada, ne u touduć-
niolsti; regeneracija je sada, ne suitra. Eksperimenti-
rate li s onim što 'sam kaizao, otkrit oete da postoji
nepoisredna regeneracija, inovost, kvaliteta svježine,
budućd je um uvijek miran kada je zadnteresiran,
kada želi ili ima namjeru razumjetii. Poteškoća je
ikod većine nas da nemamo namjeru razumjeti, jer
se boj'imo da ibi nam razumijevanje moglo donijeti !
revoiucdonarno djelovanje u našem životu i zato \

122
se oipiremo. Kariistimo li vri'jeme ili ideal kao sred- !
stvo postepene preohrazbe, upravo je odforambemi
mehamizam ma djelu.
Regemeracija je tako moguća jediino u sadaš-
njasti, a ne u budućnosti, miti sutra. Covjek koji
se oslanja na vrijeme kao sredstvo kojim može
steći sreću :ili ostvariiti istinu ili Boga, naprasito se
obmanjuje; on živi u meznamju a time i u sukobu.
Covjek koji vidi da vrijeme nije izlaz iz maše po-
teškoće i koji je stoga slobodan od pogrešnog, takav
čavjek prirodno ima namjeriu da razumije i zato je
njegov um tih spantano, bez prisile, bez vježbe.
Kada je um miram, tih, ne itražeći nikakav odgovar
ili rješenje, ne apirućd se a niti izbjegavajući —
tek tada može postojati regeneracija, budući je um
u stanju zamijetiti .astinu. Istina je ta koja oslobađa,
ne vaš mapor za oslobadanjem.

123
POGLAVLJE X X I
MOC I REALIZACIJA

Mi vđidirno da je nužna radlkalna promjena u dnuš-

tvu, u nama, u našim individualnim i skupnim od-
nosiina. Kako uroditi njome? Ako je promjena
sadržana u suglaisnosti sa modelom kao projekcijom
uma, tomz raizuman, dobro proučen plan, onda je
još uvijek u polju uma i zato sve što um kalkulira
pos'taje cilj, vizija iz'bog koje ismo spremni žrtvovati
sebe i druge. Ako to podržavate, tada proizlazi da
smo, kao ljudska bića, naprosto kreacije uma, što
podrazumjeva suglasnost, prisiilu, brutalnosit, dik-
tatorstvo, koncentracione logoire — sav taj prljavi
posao. Kada obožavamo um, sve to podrazumije-
vamo. Shvatim li to, uvidim li ispraznost discipli-
ne, kontrole, uvidim li da različiti viidovi potiskiva-
nja samo osinažuju ,mene' i ,moje' što tada da
činim?
Da bismo razmotrili ovaj problem u cijelosti,
moramo ući u pitanje, što je svijest? Pitam ise da
11 iste o to<me isamii raEmišljali ili ste naprosto citi-
rali što su kajzali autoriteti o piitanju svijesti? Ne
znam kako ste_ razumjeli i'z sopstvenog iskustva, iz
vlaistitog proučavanja isebe, što podraizumijeva ta
svijast — ne samo svijest o svakodnevnoj djelat-
nosti i težnjama već i svijest koja je skrivena, du-
blja, 'bogatija i do koje je imnogo teže prispjeti.
Zelimo li -raispraviti ovo ipitanje temelj-ne promjene
u nama a time i u svijetu, i tom promjenom pro-
buditi određenu viziju, polet, revnost, vjeru, nadu,
sigunnost koja će nam pružiti nužan poticaj za
djelovanje — želimo li to razumjeti, nije li nužno
zaći u to pitanje svijesiti?

124
 Šbo smatramo pod sviješću, inožemo viidjeti na
površnom ndvou unia. Očito je to misaoni prooes,
miisao. Misao je rezultat pamćenja, verbalizaCije;
ona j>e imenovanje, ibilježenje i pobranjivanje oidre-
đenih doživljaja, Ikako bi biia u stanju koimumicira-
ti; na tom nivou postoje, također, irazličite zaibrane,
inhiibicije, kontrole, sankcije, discipline. Sve nam je
to sasvim blisko. Kada uđemo rnaLo dublje, javlja-
ju se isve akumulacije rase, skrivene pobude, kole-
ktivne i lične ambicije, predrasude a što je rezul-
tat peroepcije, doidiira i želje. Ta je cjelokupna svi-
jest, skrivena kao i otvorena, usredotočena oko
ideje ,mene', ,sebe'.
Kada raspravljamo o donoišenju promjene, obi-
čno mislimo promjenu na površnom nivou. Kroz
odluke, zakljiučke, vjerovanja, kontrole, zabrane, na-
prežemo se da dosegnemo poviršni cilj koji želimo,
za kim žudimo i nadaimo se da ćemo ga doseći uz
pomoć nesvjesnog, idubljih slojeva uma; stoga sima-
traimo nužnkn otkriti dubine čovjeka. Ali postoji
trajan sukob između površnih nivoa i tzv. dubljih
nivoa — svi psdiholozi, svi oni koji ®u težili isamo-
spoznaji, duboko su svjesini ovog.
Hoće li taj unutarnji sukob uroditi pmmjenom?
Nije li 'to naj'bemeljmije i najvažnije piitanje naše
svakodnevice: kako idovesti do radikalne promjene
u nama? Hoće li puka preinaka na površnom nivou
uspjeti u tome? Hoće li razumijevanje irazličitih
slojeva svijesti, ,mene', otkrivanje prošlosti, iraznih
ličnih doživljajia od djetinjstva na ovamo, ispdtu-
jući u sebi kolektivna iskustva inog oca, majke,
mojih predaka, moje rase, uvjetovanost određene
zajednice u kojoj živim — hoće li analiza svega
toga dovestd promjemu koja mije naprosto prila-
gođenje?
Mislim da oboje osjećamo kako je temeljina
promjena u čovoječjem životu suštimska — prom-
jema koja nije puka reakcija, koja ndje posljedica
naglaska i djelovanja zahtjeva okoline. Kako dove-
sti takovu promjenu? Moja je svijest ukupan zbir

125
(sum itotal) Ijuchskog iskustva, plus moj isipecifičain
konitakt sa sadašnjošću; može li to uiroditi promje-
nom? Hoiće li iproučavanjle vlastite svijesiti, vlastitih
djelatnosti, hoće li svijest o mojim mislima i osje-
ćajima, umirenje uma zato da bismo promatrali
beiz osudivanja, hoće li taj proces u'roditi promje-
nom? Postoji li promjena kroz vjerovanje, kroz po-
istovjećivanje s projiciranom piredodžbom zvanom
ideal? Ne implioira li isve to oidređeni sukoib između
onog što jesam i što bih želio biti? Hoće li sukob
umditi temeljnom promjenom? Ja sam u staiinoij
borbi, sa sdbom i :sa zajednicom. Odvija se nepre-
stan sukolb između onog što jesam i što želim bi'ti;
hoće li taj sukob, to miaprezanje uroditi pramje-
nom? Uviđam da pramjiena JESTE siuštinska. Mogu
li je dovesti ispitujući eijeli prooes svoje svijesti,
naprežući se, disciplinirajući, vježbajući razne Vi-
dove potiskivanja (repression) ? Osjećam da 'takav
proces ne može uroditi radikainom promjenom. U
pogledu toga mora oovj'ek biti KOMPLETNO si-
guran. A ako taj proces ne može dovesti do teme-
ljne preoibrazbe. duboke unutarnje revolucije, koji
onda može?
Kako doveisti istinsku revoluciju? Sto je moć,
kreativnia energija koja donosd tu revoluciju i kako
da bude oslobođena? Prabali ste sa diisciplinama,
prdbali ste slijtediti ideale i raizne spekulativne te-
orije: da ste Bog i ida oe, uspijete li ostvari'ti tu Bo-
žansku iskru ili doživljaj ATMANA, najvišeg ili
kako žel'ite, isama ta realizacija uroditi 'temeljnom
pramjenom. Hoće li? Prvo poStul'irati da postoji
stvarnost čiji site dio i dko nje grad'iite raznovrsne
teorije, spefcula'cije, vjerovanja, doktrine, pretpo-
stavke shodno fcojima živite; nadate se da oete
misieći 'i djelujući prema 'tom modelu, dovesti te-
meljinu pramjenu. Hoćete li? t
Recimo da pretpostavite, kao što većiina itzv.
religiozni'h Ijudi čitmi, da je u vama, temeljno, du-
bdko, sušitina stvarnosti; i da će, uspijete li doći u
dodir s tom stvairnošću, tražena preobrazba biti

126
izvedena fcroz injegovainje vrline, kroz iraizne vidove
discipliine, kontrole, potiskivanja, negirainja, žrtvo-
vainja. Nije li 'ta pretpostaVka još uvijek dio miali?
Nije li oina prolizvod uvjebovainog uma, luma koji je
odgojein da miisli ina određeini način, prema određe-
nom moldelu? Stvorivši predodžbu, teoriju, vjeirova-
nje, nadu, vi tražite od vašeg OStvarenja da urodi
tom radikainom promjenom. -
Prvo fcreba uvidjeti izuzetoo istančane djelat-
nositi ,mene', uma, treba postati isvjestan ideja, vje-
rovanja, spekulacija i sve ih odbadilti, ibudiućd su
uistinu obmane. Možda su drugi iiskuslili stvairnost; ali
ako Vi niste, kakva korisit od spekuliralnija o itome ili
zamišljanja da ste iu suštilni nešto realno, ibesmrtino,
božanisko? To je još uvijek diio miisii a sve što tiizviire
iz misli uvjetovano je, vremenito, pamoenje je;
stoga nije ireallno. Ako se ito uiistinu uvidi — ne
spekulatiivno, nit'i imaginamo ili idiotSki, već istvar-
no uvidi iistina da je b'ilo koja djelatnost uma u
njegovom ispekulativnom traženju, njegovom filo-
zofskom tapkanju, bilo koja pretpostavka, iimagina-
cija ili naida jediinoi samoobmana — što je taida moć,
kreativna energija koja dovodii ovu temeljnu preo-
brazbu ?
~ Možda smo', dolazeći do ove točke, upotrijebili
cjelokuipnu budnosit uima; slijeddli smo airgument,
suprotetaviii mu se ili ga prihvaitili, vidjeli ga ja-
sno iii mutno. Da biismo išli dalje i iskuisiili dublje,
potreban je um koji je tiih i pripravan da otikrije.
To više nije slijeđenje ildeje jer, afoo slijediite ideju,
postojii misiiilac koji siijedi kazano i tako izravno
s'tvarate idualnost. Ako žeiitbe dalje napredovati u
pogledu temeljne promjene, nije li nužno da dje-
latan (active) um 'bude tih? Sigurno ida tek tdko
može um razumjeti enormnu poteškoću, složene im-
plikacije imislioca i misii kao dva odvojena procesa,
onoga kojd doživljava i doživljenog, promatrača i
pramatranog. Revoiucija, ta psihološka, kireativna
revolucija u kojoj ,mene' ne postoji, javija se jedino
kada su miislilac i misao jedno, kada. nema duainosti

127
 poput mislioca koji kontrolira misao, i mogu vam
reći da jedino to 'iskustvo oslobađa kreativnu ener-
giju, koja za uzvirat donosi temeljnu revoluciju, sla-
manje psihološkog ,mene'.
Poznat nam je iput moći — moći kroz domima-
ciju, kroz discipliinu, kroz prisilu. Ktroz političku
moć očekujeimo temeljnu promjenu, ali takova moć
donosi samo još veću tamu, raspadanje, zlo, osna-
ženje ,mene'. Mi smo ibliskii raznim vidovima poisti-
zanja, jednako >kao pojedinac li kao gruipa, ali nikada
niismo pokušali put ljulbavi i ne znamo čak niti što
to zniači. Ljuba-v nije moguća sve dok postoji mii-
slilac, siredište ,mene'. 'Svjesni to(ga, što da činimo?
Sigurnio da je svakodnevna ibudnost, poznava-
njem iz trena u tren inaših motiva, svjesnih kao i
nesvjesnih, jediina istvar koj& može uroditi temelj-
nom promjenom, stvaralaičkim, psihološkiim oslaba-
đanjem. Kada uvidimo da discipline, vjerovanja,
ideali samo osnažuju ,mene' i stoga isu krajnje ds-
prazni — kada ismo tog svjesni iz dana IU dan i
uviđamo itu istinu, ne dolaizimo li do središnje 'točke
kada mislilac biva stalno advojen od misli, isvojih
promaitranja, iskustava? Temeljlna preobrazba ne
može postojati sve dotle dok mislilac ipostoji odvo-
jen od svoje misli kojom pokušava idomdnirati. Sve
dok je ,mene' promatrač, onaj koji skuplja diskustvo,
osnaižuje sebe iiskustvom, ne može biti radikaline
promjenie niti kreativnog oslobađanja. Toi kreativno
oslobađanje idolazi jedino kada mislilac JESTE rnisao
— ali iponor se me može premoistiti nikalkvim napo-
rom. Kada uvidi da svaka spekulacija, svaka verba-
lizacija, svaki oblik miisld jeddno osnažuje .mene', kada
shvati >da isve dotle dok mislilac postojii odvojen od
misli, mora postojati i ogranioenje, sukob dualniosti
— kada to uviiidi, um je pažljiv, stalno svjestan toga
ikatoo odvaja sebe od iskustva, afirmirajući ise, 'traže-
ći moć. U toj svijesti, slijedi li sve dubljei iekstenziv-
nije, me itežeoi kirajiu, ciiljiu, javlja se stamje u kom su
mislilac i misao jedmo. U tom stanju meima napora,
nema, postajanja, niti želje za pnomjenom; u tam

128 ••'•••• v , , . .
stainj'U nema ,menje', buduoi poistoji pireobrazba koja
neima poirijeiklo u umu.
Mogućnost stvaranja postoji tek kada je um
praizan; ali ne mislim onu poviršnu ispraznost koju
većina nais ima. Većina je nas površno prazna a to
se pokaizuje kroz želju za razonodom. Zeliimo se
zabaVifti i okreoeimo se knjigama, radiju, jurimo
na predavanja, juirimo autoritetiima: um se stalno
ispunjava. iNe govorim o onoj prazninli koja je
mepromišljenoist. Suprotno, govorim o prazmni koja
se javlja kroz izuzetnu obazrivost, kada um uviđa
sopstvenu moć stvaranjia iluzije te je"nadilazi.
Kreativna praznina nije moguća sve dotle dok
postoji mislilac koji čeka, motri. proučava kako bi
stekao iskustvo, kako ibd osnažio sebe. Može li lum
ikada Ibiti islobodan od svih siimbola, svih iriječi i
njihovdh osjeta, tako da nema nosdoca doživljaja
koji akumulira? Da li je u stanju KOMPLETNO
odbaciti sva umovanja, doiživljaje, nametanja, au-
toritete, tako da je u stariju praznine? Vi naravno
nećete biti u stanju odgovoriti na ovo ipitanje! Na
ovo pitanje vi ne umijete odgovoriti, 'budući ne
znaite, niste nikada pokušali. No^, ako mogu savje-
tovatd, slušajte, nefca vam pitanje bude ipostavljeno,
nek' sjeme bude posijano; to će pitanje dati ploda
ako ga ISTINSKI slušate, ako mu se ne opirete.
Jedino novo može preobraziti, ne staro. Ako
slijedite model starog, svaka je promjena modifi-
ciran'i njegov slijed; u tome nema riičeg novog, ni-
čeg stvaralačkog. Stvairalačko može nastati jedino
kada je um po sebi nov, a um može sebe obnoviiti
jedino kada je 'sposoban vidjeti sve svoje djelat-
nosti, ne samo površne već i duboike. Ako viidi sop-
stvene djelatnosti, ako je svjestan sopstvenih želja,
zahtijeva, pariva, težnji, stvairanja sopstvenih au-
toritieta, strahova; ako u sebi Vidi otpor stvoren
disciplinom, kon'tnoilom i maidu koja projicira vje-
rovanja, ideale — ako kroz isve to vidi i svjestam
je itog cijelog procesa, može li um odbaoiti sve to i
biti mov, kmeativno prazam? Da li može dli ne, otkrd-

9 Duh 1 sloboda 129

>fci ćete jefdiino ako ekSperimetirate, bez milšljenja
o itcnme, bez želje da doživite 'to stvaralačko stainje.
Ako 2ELITE ida to doživdte, vi i hooete; ali to što
doživite, inije kreaitivina praznina, to je tek projiekcija
želje. Ako želite idoživjeti novo, vi 'se inaprosto pre-
puštaite iluziji; ali ako ipočnete procnatrati, biti isvje-
stan svojiih vlastitih djelatnosti iz idana u ;dan, iz
trena u tresn, motreoi cjelokupan prooes 'selbe sama,
kao u ogledalu, tada ćete, silazjeoi sve idublje, stići
do krajnjeg pitanja ove praznine u kojoj jedino
može biti novo.
Istina, Bog ili što god hoćete, nije nešto što
treba doživjeti, budući je onaj ikoji doživljava pro-
izvod vremena, proizvod pamćenja, prašlosti, i isve
dotle dok ipostojd kao takav, ne može poistojati stvair-
nost, Ona je iprisutna jled'iino kada je um kompletno
oslobođen analitičara, onoig kojii doživljava i doživ-
ljaja. Tada ćete naći odgovoir, viidjet ćete ida promje-
na dolaizi bez vašeg poziva, da je stanje kreativne
praiznine nešto što ne treba njegovatd — ono je pri-
sutno, dolazi tajno, Ibez najave; jedino u tom stanju
postojii mogućnost obnove, novoga, revolucije.

130
SADR2AJ

Predgovor
KRISNAMURTUEVO TRAGANJE ZA ISTINOM I SLOBODOM — 5
Poglavlje I
UVOD 7
Poglavlje II
STO TRAŽIM.O? _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ ltf
Poglavlje I I I _
POJEDINAC I ZAJEDNICA — , 22
Poglavlje IV
SAMOSPOZNAJA _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 3 0
Poglavlje V
DJELO I IDEJA — 38
Poglavlje VI
VJERA _ — _ _ _ _ _ _ _ _ 45
Poglavlje VII
NAPOR — 54
Poglavlje V I I I
PROTUSLOVUE — — _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 59
Poglavlje IX
STO JE SOPSTVO — _ — _ — _ — _ — _ — — — 64
6 X
M 71
Poglavlje XI
JEDNOSTAVNOST _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 7 6
Poglavlje X I I
SPOZNAJA _ _ _ i - _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ — 8 2
Polgavlje X I I I
ŽELJA — — — _ _ _ _ _ _ _ _ 87
Poglavlje X I V
ODNOS I IZOLACIJA _ _ _ _ _ — _ — — — — — 92
Poglavlje XV
MISLILAC I MISAO — _ — _ — _ — _ — _ _ _ — 96
Poglavlje XVI
M 0 2 E LI RAZMISUANJE RIJESITI NASE PROBLEME? — — 99
Poglavlje X V I I
DJELOVANJE UMA — _ — _ _ _ — _ — — — — — 103
Poglavlje X V I I I
SAMOOBMANA _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 108
Poglavjje X I X
EGOCENTRIČNA DJELATNOST _ _ _ — _ _ — — 114
Poglavlje XX
V R I J E M E I PREOBRAZBA — — — — — — — — — — — 119
Poglavlje X X I
MOC I REALIZACIJA — __ — __ — — — — — _ 124

131