Histria Antiqua, 20/2011

Andrijana Pravidur, Prilog poznavanju... (156-167)

Andrijana Pravidur

Prilog poznavanju metalurkih

sredita eljeznodobnih naselja srednje
bosne u svjetlu novih istraivanja
primjer autohtone i primarne metalurgije eljeza u naselju
UDK 903.4(497.6-191.2):669>638
Prethodno priopenje
Primljeno: 5.07.2011.
Odobreno: 16.08. 2011.

Morana Vukovi
Nehajeva 50
HR - 23 000 Zadar
e-mail: morana.vukovic@gmail.com

Andrijana Pravidur
Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine
Odjeljenje za arheologiju
Zmaja od Bosne 3
BiH - 71 000 Sarajevo
e-mail: andrijana.pravidur@gmail.com

ovim arheolokim istaivanjima na gradini olaci u Donjem Vakufu su zabiljeene velike koliine hematitne
rude. Procesi rafiniranja, topljenja i obrade eljezne rude su evidentirani brojnim ostacima amorfne eljezne rude,
troske koja je rezultat primarne i sekundarne metalurke obrade, te ostacima ognjita/pei. Stoga se u radu donose rezultati istraivanja vezanih za talioniarsku djelatnost u naselju, kroz specifinu grupu metalurkih nalaza koji
kvantitetom ukazuju na mogue postojanje metalurkog centra na prostoru srednjobosanske kulturne grupe u kojem su se
odvijali procesi primarne metalurke aktivnosti.
Kljune rijei: srednjebosanska kulturna grupa, metalurgija eljeza, rudarstvo, troska, primarna metalurgija,
gradinska naselja, privreda, mineralne sirovine, eksploatacija

UVOD I Geoloke odlike

srednjobosanskog
rudogorja
Prapovijesna gradina olaci je jedna od veeg broja,
uglavnom manjih, gradinskih naselja koja u irem geografskom prostoru pripada podruiju srednje Bosne,
dok se u kulturno-kronolokom kontekstu moe promatrati u okviru srednjobosanske kulturne grupe (ovi 1983; 1983a). Premda su gradine gotovo redovito
uobiajena i pogodna mjesta naseobinskog karaktera
na prostoru srednje Bosne, saznanja o ovakvim tipovima naselja su oskudna i zasnovana uglavnom na poznavanju topografije, eventualnim ostacima fortifikacije
te povrinskim nalazima sitne arheoloke grae. Osvr-

ui se na povijest istraivanja i ubiciranja gradinskih

naselja u Bosni i Hercegovini (ovi 1988, 74; Govedarica 1982), potrebno je istaknuti da Gradina olaci
sve do danas nije bila prepoznata i evidentirana kao
potencijalan arheoloki lokalitet, te je bila nepoznata
iroj strunoj i znanstvenoj javnosti1. Povrinski nalazi brojnih ulomaka keramikog posua, koji na irem
prostoru lokaliteta obiluju kvantitetom, osim to, nedvojbeno ukazuju na nalazite izrazitog arheolokog potencijala, omoguavaju kulturnu i vremensku odredbu
naselja. Pored keramikog materijala koji nesumnjivo

1
Zabiljeke o ovom lokalitetu
nisu pronaene niti u jednom
bosanskohercegovakom strunom ili
znanstvenom glasilu, te kao potencijalni
arheoloki lokalitet nije zabiljeen u popisu
Arheolokog leksikona Bosne i Hercegovine, to svakakodoprinosi na vanosti
istraivanja jo jednog novog lokaliteta u
izuavanju ivota na gradinskim naseljima
srednje Bosne.

155

Andrijana Pravidur, Prilog poznavanju... (156-167)

Histria Antiqua, 20/2011

Sl. 1: Leita i pojave rude

eljeza u Bosni i Hercegovini
(prema Jovanoviu 1979.)

2
Preliminarni rezultati ovog istraivanja
su u skraenom opsegu predstavljeni na
meunarodnom skupu Neue Forschungen
zur Hallstattzeit zwischen Ostalpen und
Pannonien u Wildon, Austrija 2010.
godine, a ije rezultate autorica, A. Pravidur
iznosi u radu New Research in Early
Hallstatt hillforts of Central Bosnia Excavations in Donji Vakuf koji je u pripremi
za objavu u Internationale Archologie
Arbeitsgemeinschaft, Symposium,
Tagung, Kongress (Hengist-Studien
3), Verlag Marie Leidorf, Rahden/
Westf, te na Meunarodnom arheolokom
savjetovanju Nastambe i stanovanje od
prapovijesti do srednjeg vijeka u Puli 2010.
godine (Pravidur, Vukovi 2010).

156

dominira u kvantiteti prikupljenih nalaza, zabiljeeni

su i primjerci fragmentiranog eljeznog orua. Repertoar posua na gradini olaci je u tipolokom smislu
standardan i svojstven razdoblju kojemu pripada, te se
uklapa u ve poznatu kulturoloku sliku ueg srednjebosanskog ali i ireg bosanskohercegovakog podruja
na prijelazu iz kasnog bronanog u poetak ranog eljeznog doba. Najevidentnije usporedbe u tipolokim i
stilskim obiljejima se pronalaze na lokalitetima Pivnica kod Odaka (Pivnica B), Vis kod Dervente (Vis C),
Zecovi kod Prijedora (stratum III i II), Alihode kod
Travnika (Alihode C). Ipak, glavnini keramikog repertoara, vremenska i prostorno najblia analogija se
pronalazi u pouzdano stratificiranom materijalu lokaliteta Pod kod Bugojna, (Pod B i C), koji prema srednjoeuropskoj kronologiji pripada vremenu Ha A-B3 (ovi 1965). Rezultati probnih arheolokih istraivanja u
2010 godini2 su pored bogatih i raznovrsnih nalaza (keramikog, metalnog i kamenog materijala) koji ukazuju
na vrlo intenzivno i kontinuirano naseljavanje, gdje se
posebnim znaajem izdvaja skupina metalurkih nalaza, koji nedvojbeno ukazaju na preradu metala u cilju

proizvodnje metalnih predmeta, odnosno ukazuju na

aktivnu metalurku industriju eljeza u naselju i vrlo
mogui metalurki centar o emu svjedoe brojni stratificirani nalazi troske i eljezne rude-hematita. Ovakvi
nalazi su osobito indikativan dokaz o metalopreraivakoj djelatnosti u naseljima srednjebosanske kulturne grupe za koja se u veini sluajeva kroz arheoloku
literaturu veu uglavnom pretpostavke o izvjesnim metalurkim procesima (ovi 1980). Ono to je takoer
indikativno u cjelokupnom sagledavanju metalopreraivake djelatnosti, jeste zemljopisni smjetaj gradine
olaci u okviru srednjebosanske kulturne grupe koja
zauzima prostor srednjebosanskog gorja, najstarije rudarske oblast u Bosni i Hercegovini gdje se na podruju
gornjeg i srednjeg toka Vrbasa, Lave, Bosne, Neretve i
Rame odvijala gotovo neprekinuta rudarska aktivnost.
Ovaj kraj u kojem se eksploatirao bakar, zlato, olovo,
srebro, eljezo, a vjerojatno i iva u literaturi je poznat
jo i pod nazivom srednjobosansko rudogorje (Paali
1975, 250). Izvanredne prirodne pogodnosti ovog kraja
koji se odlikuje bogatstvom i pristupanou rudnih sirovina, nepreglednim umama, te hidrolokim prilika-

Histria Antiqua, 20/2011

Andrijana Pravidur, Prilog poznavanju... (156-167)

ma koje uvelike pogoduju rjeavanju problema eksploatacije, uvjetovali su da se ovaj region kroz sva povijesna
razdoblja razvija u glavno i najjae sredite autohtone
proizvodnje i prerade eljeza u Bosni gdje su primarna
rudna leita Ljubija i Vare. Najznaajnija rudita na
podruju Bosne sadre uglavnom eljezne minerale hematita, limonita i siderita, a koji su zabiljeeni u znaajnim sekundarnim leitima u oblasti srednjobosanskog gorja na planini Vranica, porjeje gornjeg Vrbasa,
Mraaj i Makara jugozapadno od Gornjeg Vakufa,
dolina Lave, okolini Varea te okolini Kreeva, Fojnice
i Busovae gdje su naroito poznata nalazita zlata i eljeza (Boi 1973: 67; uri 1908, 86-89; Kazer 1920,
227-244; 1926, 227-297; Kipati-Tuan 1914, 55, 115;
Tuan 1919, 24-26, 60, 80, 140-141). Geoloka istraivanja su takoer potvrdila eljeznu rudu na planinama
Vranici, Radovanu i Rosiju, oko Gornjeg Vakufa, Bugojna, Donjeg Vakufa i na Komaru (Kazer 1926, 279287; Paali 1975, 253), te u Novom Travniku, Dusini
i planini Sinjakovo kod Jajca (Ramovi 1999, 11), (Sl.
1). Naravno, dananja karta rasprostranjenosti rudnih
leita se temelji na geoloki potencijalnim te industrijski ekploatibilnim leitima, koja iz gledita pretpovijesnog perioda predstavlja djelominu sliku, gdje se
problem niza manjih leita pojedinih rudaa, koja su
sasvim sigurno zadovaljavala potrebe lokalne proizvodnje u prapovijesti ne mogu egzaktno determinirati. No,
unato tome dananja geoloka slika brojnih primarnih
i sekundarnih leita ukazuje na obilje i pristupanost
leitima eljeznih ruda, to je jo jedan od indikativnih
i osnovnih preduvjeta za razvoj rudarstva i autohtone
metalurgije.

Povijesni pregled o preradi i

proizvodnji metala, istraivanju i koritenju eljeznih
rudnih sirovina bosne i hercegovine
Poznavanje i eksploatiranje mineralnih leista je
kroz prapovijest rezultatiralo razliitim intezitetom i
primjenom rudarske djelatnosti na pojedinim podruijma Bosne i Hercegovine. Prapovijesno rudarstvo, a
potom i metalurgija se spominju uglavnom kroz pretpostavke da se odreena zajednica u pokuajima taljenja metala, donekle upoznala i savladala tehniku obrade
rudnih sirovina, te se kao takva u obliku domae manufakture primjenjivala u ekonomskom razvoju prapovi-

jesnog drutva. Dosadanja istraivanja koja nisu podjednako interpretirala razliite aspekte ekonomskog
razvoja zajednice nisu do kraja determinirala viebitnu
ulogu i odnos ovih dvaju djelatnosti. Stoga se ovo pitanje sve vie postavlja u smislu socijalno-ekonomskog, te
na koncu i kulturno-politikog procesa razvoja prapovijesnog drutva. Bogatstvo i pristupanost sirovina za
dobijanje eljeza je sama po sebi osnovna pretpostavka i
preduvjet za razvoj autohtonog rudarstva i metalurgije.
Iako se metalurgija neminovno vee za postojanje rudarstva, u tom smislu svakako treba uzeti u obzir injenicu da postojanje metalurke djelatnosti ne znai nuno i postojanje rudarstva kojom bi se osigurale sirovine.
Premda o eksploataciji rudnih sirovina i prapovijesnom
rudarstvu eljeza ne postoje direktni dokazi, te se gotovo esto ne mogu zaobii pretpostavke, kao jedini dokaz
ovoj djelatnosti ova privredna grana je itekako ivjela
kroz sve veu potrebu i potranju za sirovinama. Premda se mogu pretpostaviti razne mogunosti u kontekstu
nedostatka dokaza o rudarskoj aktivnosti ipak se jedna
ini najvjerojatnijom. Poznavanje lokacija rudnih leita, te postojanje rudokopa i povrinskih rudita (Hoffer 1897, 410-423; Latal 1933, 165-180; Skari 1934,
73-80; 1935, 23-34) koja su se zasigurno eksploatirala u
prapovijesnom periodu, danas je teko, gotovo nemogue determinirati u tom kontekstu. Razlog tome su intenzivne eksploatacije odreenih rudnih lokacija kroz
antiki period i srednji vijek (ovi 1984, 136; Karavani 2006, 31; Paali 1975, 247-279; Pogatschnig 1890,
125-130), ime su se zatrli tragovi eventualne prapovijesne aktivnosti. Takoer injenica o nedostatku arheolokih istraivanja mjesta moguih rudnika ini veliku
prazninu u egzaktnom determiniranju moguih centara eksploatacije i rudarske aktivnosti. No jedan od vanih dokaza eksploatacije eljezne rude su nalazi eljezne troske koja predstavlja direktne tragove metalurke
aktivnosti. Nalazita troske mogu biti rezultat dugotrajne povrinske eksploatacije eljezne rude ili mjesta intenzivnijeg rada talionica koja predstavljaju troskovita3
(Fiala 1897, 302, 303; Mandi 1931, 3; Radimsky 1891,
431, 443-444; 1892: 233, 234;), mjesta na kojima se rudaa preraivala, a koja su redovito vezana za leita ili
rudnike. Mnogobrojna mjesta sa veim ili manjim naslagama troske su zabiljeena uglavnom u predjelima
centralne i sjeverozapadne Bosne, koja nesumnjivo potvruju postojanje metalurke djelatnosti, ali se kao takva ipak egzaktno ne mogu determinirati u prapovijesni period zbog kontinuiranog eksploatiranja i
koritenja kroz antiki i srednjovijekovni period (ovi
157

Andrijana Pravidur, Prilog poznavanju... (156-167)

Koncentracija troskovita je upravo

zabiljeena u srednjobosanskoj rudnoj
oblasti u brdskim predjelima oko Fojnice i
Kreeva, a dosta eljezne troske je pronaeno
na planini Vranici, na brdu Inu, Zahoru,
Lisini kod Konjica, brdu Karauli iznad
Donjeg Vakufa, na Vilenici i Komaru
kod Travnika (Trubelja-Bari 1979, 11).
Tragovi stare metalurke djelatnosti su
vidljivi u ostacima troske u dolinama Japre,
kod Sanskog Mosta, Starog Majdana i Stare
Reke kod Ljubije (Boi 1973, 21).
4
Limonit Fe2O2 x nH2O, eljezni oksidni
mineral sa promjenjivom koliinom absorbirane i kemijski vezane vode, moe
biti crvenkaste, smee ili ute boje pa se
naziva okerom ili utom eljeznom rudom,
sadri 48,6% Fe. Velika leita limonite na
podruju Bosne su zabiljeena u leitima
Ljubije kao glavni rudni mineral oksidacijske
zone, Varea i Fojnice, a ima ga u podruju
Konjica, Jablanice, Prozora, u magnetitnojhematitnoj rudi Radovan planine, u
leitima eljezne rude oko Travnika, te
na podruju Teslia, Zavidovia i Kljua
(Bari-Trubelja 1984, 374; Boi 1973: 57;
Jovanovi 1979, 221; Operta 2009, 261263; Rapp 2009, 170-171.).
5
Prema miljenju B. ovia metalurgija
eljeza srednjebosanske kulturne grupe se
razvila tijekom faze I, najkasnije tjekom
9. stoljea pr. Kr., sudei prema nalazima
eljezne troske u sloju gradinskog naselja
Kopilo kod Zenice, te posude sa grumenjem
limonita sa lokaliteta Pod kod Bugojna gdje
horizont prve faze nije sadravao nalaze
eljezne troske, pa ovaj primjer taljenja
limonita predstavlja ekperimentalni postupak metalurke aktivnosti (ovi 1980,
74; 1983, 451; 1987, 515). Obilni nalazi
eljezne troske koji su rezultat sekundarne
prerade eljezne rude na lokalitetu Vis kod
Dervente su zabiljeeni u najmlaem sloju
koji pripada ranom 8. stoljeu pr.Kr. (Mari
1961, 151 i dalje), dok su nalazi eljezne
troske u najmlaem sloju naselja Velike
gradine u Varvari datirani u 9. stoljee pr.
Kr. (ovi 1980, 74, bilj. 37).
6
O izdvojenim metalurkim nalazima,
eljezne troske, kemijskim analizama i
kronolokog pozicioniranja u kontekstu
naselja, podrobnije vidjeti Mari 1961,
151-171.
3

158

1984, 137). S druge strane nerijetko su u naseljima zabiljeeni nalazi eljezne troske koja je pouzdan dokaz lokalne metalurgije, a koja otvara pitanja o nainu snabdjevanja i tehnologiji u procesu metalurke obrade i
primjene minerala eljeza. I ova nalazita su uglavnom
koncentrirana na bogatim i pristupanim podruijma
leita eljezne rude u porjeju Sane i Une te krajevima
koji pripadaju srednjobosanskom gorju. Zakljuci i miljenja o metalurgiji eljeza su uglavnom zasnovani na
oskudnim nalazima ostava i grobova, te konano, predmeta od eljeza koji su u naseljima u pravilu izuzetna
posljedica sluaja (Benac 1954, 163; ovi 1961/62;
1974, 281-287; 1980, 72-73; Fiala 1897, 281; Knez
1958, 255; Mari 1964, 31-34; Raunig 1962; 1969;
1982; Truhelka 1907, 63-65; 1913, 325), to je u konanici nedovoljna osnova u pravcu ozbiljnijih razmatranja. Ipak, istraivanja naselja u Bosni kao to su Vis kod
Dervente (Mari 1961, 151), Pod kod Bugojna (ovi
1965, 61-62; 1980, 74 bilj. 36), Gradina Kopilo kod Zenice (ovi 1980, 74-75; Trajkovi 1971, 26-27) i Velika
gradina u Varvari, metalurkim materijalom najee u
vidu nalaza eljezne troske egzaktno potvruju postojanje lokalne metalurgije eljeza u naselju. Potrebno je
naglasiti da su nalazi troske, redovito rezultat sekundarnog procesa rafiniranja eljezne rude, gdje se proces
taljenja rudae odvijao izvan naseobinskog prostora. U
navedenim naseljima primjeri eljezne troske su zabiljeeni u fazi prelaza kasnog bronanog u poetak ranog
eljeznog doba. Poznavanje i primjena metalurgije eljeza koja se uz metalurgiju bronce jedno vrijeme paralelno odvijala u kasno bronano doba na prostoru srednjobosanske kulturne grupe, prema oviu, potvruju
osobito zanimljivi rezultati iskopavanja naselja Pod kod
Bugojna, gdje je u sloju kasnog bronanog doba Pod B
pronaena posuda sa grumenjem eljezne rude limonita4, dok je na gradini Kopilo kod Zenice itav kulturni
sloj sadravao veliku koliinu krupnih grumenja eljezne troske (ovi 1980, 74,75; 1983a, 451; 1987, 515).5
Neto konkretnije rezultate u pokuaju determiniranja
eljezne industrije biljei Mari kroz rezultate istraivanja na lokalitetu Vis kod Dervente, gdje je u mlaem
kulturnom sloju Vis II evidentirao mnotvo eljezne
troske. Na osnovu kemijske analize nekolicine primjeraka troske, usputno zakljuuje o dobijanju eljeza iz
hematitne ili limonitne rude primitivnim tehnolokim
procesom na samom kraju ivota naselja kojeg datira u
Ha B stupanj (Mari 1961, 160)6. Zanimljivost ovih nalaza se svakako ogleda u injenici da je ire zemljopisno
podruje ovog lokaliteta, geoloki sterilno od leita e-

Histria Antiqua, 20/2011

ljezne rude, to s druge strane otvara niz pitanja o nainu snabdjevanja, metalurkim procesima i kulturnim
kontaktima. Do sada zabiljeini nalazi eljezne troske
na podruju Bosne i Hercegovine spadaju u skupinu sekundarne troske, koja je rezultat procesa rafiniranja, odnosno uzastopnog zagrijavanja i prekivanja sirovog eljeza, a kojoj prethodi faza taljenja eljeza procesom
primarne metalurgije. Ovaj proces ekstrakcije eljeza u
postupku termike disocijacije se uglavnom odvijao
izvan naselja i u neposrednoj blizini rudnika ili drugim
mjestima koja su uvjetovana prije svega dostupnosti
energenata neophodnih za procese termike discocijacije (ovi 1980, 69; 1984, 137; Kassianidou-Knapp
2005, 234). Iz perspektive dananje tehnoloke obrade,
eljezo je potrebno zagrijati preko 1535 C, da bi se pretvorilo u teno stanje. Ovako visoku temperaturu, sa
razine tehnolokih dostignua i saznanja, nije bilo mogue postii u postupku termike disocijacije eljeza u
prapovijesnom periodu. Stoga se u postupku primarne
metalurke obrade eljezo zagrijavalo i rastapalo do stanja gustoe meda, takozvanog tjestastog stanja, koje kao
takvo legne na dno talioniarske pei, koja se potom ruila da bi se dolo do slegnutog eljeza na dnu. Ovako
dobijeno eljezo se potom u procesu sekundarne metalurke obrade zagrijavalo i kovalo, pri emu se mehanikim putem odvijao daljnji proces u preiavanju metala. U postupku termike disocijacije, odvajanjem na
temelju specifinih teina, jedino je jalovina bila u djelomino tenoj fazi, koja je sastavljena uglavnom od eljeznih silikata, te predstavlja otpadnu sirovinu-trosku
(Groffer 2007, 164, 200; Gostia 1999, 24; Rapp 2009,
167). No, pitanje taljenja rudae u samom naselju za
sada je jedino pouzdano dokumentirano nalazima velike koliine limonita i ostataka pei u djelu mlaeg eljeznodbnog naselja Sanski Most (Fiala 1897, 302-304) a
koji svjedoe o procesima primarne metalurgije. Nedostatak nalaza o primarnim metalurkim procesima u
naseljima na tlu Bosne i Hercegovine su uglavnom rezultat nedovoljne istraenosti i necijelovite slike o procesima i razvoju metalurgije i rudarstva. No ako se
uzmu u obzir geoloke karakteristike te iznimno bogata
prirodna leita rudnih sirovina, teko je ne pretpostaviti i primarne metalurke procese koji su se zasigurno
odvijali u naseljima koja su predstavljala centre eljezne
industrije. U smislu ovoga potrebno je istai jo jedan
indikativni primjer koji svjedoi o procesu primarne
metalurgije u naselju, koji je zabiljeen na podruju

Histria Antiqua, 20/2011

Andrijana Pravidur, Prilog poznavanju... (156-167)

Sl.2. Primjeri uzoraka metalurke

prerade rude eljeza sa lokaliteta
olaci. Amorfni komad eljezne
rude-uzorak 4 (1); uzorci primarne
metalurke obrade-uzorak 5 (2);
uzorak 2 (3); uzorak 6 (4).

istone Bosne u Krei kod Foe, na lokalitetu Gradina,

gdje su zabiljeeni metalurki nalazi u vidu pei sa nalazima troske, nastale topljenjem rude eljeza hematita,
koji nedvojbeno ukazuju na postojanje ljevake djelatnosti u naselju (Kosori 1986, 26) to upuuje na postupak taljenja metalnih sirovina na podruju naselja i procesima primarne metalurgije lokalnog karaktera.7 Pe sa
ostacima eljezne troske, tragovima garei i topljenja
metala, je pozicionirana na dojnjoj terasi naselja, gdje su
metalurki procesi, prema evidentiranim nalazima, vreni samo na ovom dijelu lokaliteta, to po svemu sudei upuuje na postojanje lokalne metalurke radionice i
talionice (Kosori 1991, 6-22). Ovi nalazi o postojeoj
metalurgiji na podruju istone Bosne osim to govore
u prilog o primarnim metalurkim procesima, proiruju sliku o nainu organizacije ireg regionalnog podruja i kontaktima u procesu distribucije, razmjene i trgovine. Na koncu, svojim se znaajem izdvajaju i metalurki
nalazi sa gradine olaci koji ukazuju na postojanje primarne metalurke prerade metala u naselju, koji za sada
predstavljaju, kronoloki najranije dokaze o procesima
primarne metalurgije eljeza u okviru gradinskih naselja Bosne i Hercegovine.

DOKAZI O PRIMARNIM METALURKIM PROCESIMA

U NASELJU OLACI
Trenutano stanje istraenosti lokaliteta olaci i tek
iznimno pronaeni fragmenti metalnih predmeta, na
osnovu kojih se ne moe izvesti zakljuak o intezitetu
metalurke industrije ipak govore u prilog ovoj djelatnosti. S druge pak strane metalurki nalazi u vidu eljezne troske uvelike nadoknauju nedostatak metalnih
predmeta te svjedoe o tome da su se na ovom prostoru
bez sumnje odvijali izvjesni, lokalni metalurki procesi.
Vanost ovih nalaza se prije svega istie u interpretaciji razvoja tehnike i tehnologije rudarsko-metalurke
djelatnosti, koja je itekako utjecala na razvoj ljudske
zajednice. Velike koliine eljezne troske na lokalitetu
olaci su prikupljeni u sekundarnom kontekstu, sluajnih povrinskih nalaza, te u sastavu gotovo svih stratigrafskih jedinica.8 Izvjesna koliina taljenje i amorfne
eljezne rude je koncentrirana u primarnom kontekstu
intaktnih stratigrafskih jedinica oko podruija definiranog ognjita/pei gdje je zabiljeena znatna koliina
kunog lijepa i kamena koji formacijom zauzima re-

Prva arheoloka istraivanja na

Gradini u Krei (opina Foa) su vrena
tjekom 1982/83. godine u okviru projekta
Arheoloka istraivanja praistorijskih
nekropola i naselja u periodu nastanka i
upotrebe metala na podruju Podrinja i
istone Bosne (Kosori 1986, 26), a potom
u okviru projekta Kulture Podrinja u
bronanom dobu takoer pod vodstvom
M. Kosori u periodu 1988-1991 godine.
Rezultati istraivanja naselja i humki na
lokalitetu Gradina u Krei su dani u zavrnom eleboratu projekta. Karakter otkrivenog
keramikog materijala govori da je ivot na
naselju trajalo, od poetka srednjeg bronanog doba pa do starijeg eljeznog doba
(Kosori 1991, 6-22, neobjavljeno, Odjel za
dokumentaciju ZMBiH, Sarajevo).
8
Ukupna koliina eljezne troske, prikupljene tjekom arheolokih istraivanja na
gradini olaci iznosi 172 kg.
7

159

Andrijana Pravidur, Prilog poznavanju... (156-167)

Spektrometrijska analiza na odabranim

uzorcima eljezne troske i uzorcima amorfne eljezne rudau su izvreni u hemijskokeramikomineralokom laboratoriju
Metalurkog instituta Kemal Kapetanovi
u Zenici, metodom atomske apsorpcije, to je
uobiajena analitika metoda pri ispitivanju
sastava troske. Sugestije i odabir uzoraka
za vrenje kemijskih analiza je izvrila doc.
dr. Mevlida Operta na Prirodnoslovnomatematikom fakultetu u Sarajevu.
Analizom odabranih uzoraka minerala
eljezne rude zabiljeena su i dva primjerka
hematita specularita, Izvjetaj o hemijskoj
analizi 45/11-H, Metalurki institut
Kemal Kapetanovi, Zenica, Odsjek za
dokumentaciju ZMBiH. Hematit Fe2O3,
eljezov oksidni mineral, sadri 70,0% Fe.
Najstabilniji je i najrasprostranjeniji od svih
eljezovih oksida. Ime hematit izvedeno je od
grke rijei haima to znai krv, a odnosi
se na crvenu boju ovog minerala. Tvrdoa
hematita je od 5 do 5,5 na Mohsovoj skali, a
tali se pri temperaturi od 1565 C. Ekonomski znaajna leita u BiH su u Vareu,
Konjicu, Ljubiji i Radovan planini. (BariTrubelja 1984, 282; Boi 1973: 57; Operta
2009, 211-214; Rapp 2009, 169-170).
9

160

lativno pravilan poloaj, dok su vei komadi kunog

lijepa, zakrivljenog oblika najvjerojatnije predstavljali
dio konstrukcije. Primarni metalurki procesi koji su se
oigledno u ovom sluaju odvijali na prostoru naselja,
nadalje pretpostavljaju postojanje mikrocjeline naselja
gdje su se najvjerojatnije odvijali procesi taljenja rudae
u samom naselju tj. mjesta talionice, o emu nedvojbeno svjedoe brojni primjeri troske koja je rezultat
primarne metalurgije (usp. Veldhuijzen-Rehren 2007,
189). Pored uzoraka sirovine, amorfne eljezne rudae,
analizirani su i uzorci specifine troske koja je rezultat
punog procesa rada pei, tj. topljenja rude eljeza. Kemijskom analizom odabranih uzoraka, moe se rei da
je polazna sirovina za dobijanje metala, eljezni oksidni mineral hematit9. Na osnovu mineralokog prouavnje troske i fizikih karakteristika, moe se zapaziti
itav niz detalja osnovom kojih se mogu rekonstruirati
i potvrditi specifinosti primarne eljeznodobne metalurke tehnologije. U prilog ovoj tvrdnji govori znatna koliina eljezne troske koja je izlaganjem visokim
temperaturama tijekom metalopreraivakog procesa
promijenila oblik i strukturu, pri emu tekstura troske evidentno upuuje na proces topljenja u peima.
Upravo specifina struktura troske govori o itavom
nizu fiziko-kemijskih procesa koji su se odvijali tjekom topljenja ruda, a primjerci eljezne troske iji je
oblik rezultat procesa hlaenja, svakako govori u prilog
primarne metalurke obrade, taljenju metala u okviru
naseobinskog karaktera (Sl.2. 3,4). Kemijski sastav uzoraka metalurke prerade, tj. taljenja eljzne rude, takoer upuuje na mogunost iitavanja niza postupaka u
tehnolokoj obradi metala. Glavne komponente troske
su obino CaO, SiO2 i FeO (Fe, Fe2O3), gdje je visoki
postotak eljeza ( Fe), najmanje 50 %, redovita karakteristika eljezne troske prapovijesnog perioda (Gostia
1999, 24), to se pokazalo i kod svih uzoraka troske sa
lokaliteta gradine olaci. Visoki postotak komponenti
Fe i FeO kod uzoraka troske ukazuje na rudu koja je bila
podvrgnuta redukciji oksida eljeza do metala, pri emu
je proces redukcije voen na relativno niim temperaturama, to je u konanici rezultiralo poprilino loom
ekstrakcijom eljeza i veim prisutstvom navedenih
komponenti u troski. Takoer se moe rei da nije bilo
naknadnog dodavanja topitelja, poput primjerice kvarca koji utjee na smanjenje toke topljenja, to je jedna
od karakteristika metalurgije eljeza zabiljeene u antiko doba (usp. Bugarski et al. 1982, 57-67). U sluaju
uzoraka troske sa lokaliteta gradine olaci, ini se da su
funkciju topitelja preuzele komponente iz rude: SiO2,

Histria Antiqua, 20/2011

Al2O3, FeO i CaO pri emu je mala mogunost uklanjanja tetnih primjesa iz metala (usp. Gostia 1999;
ivkovi et al. 1999, 53-57), to je u konanici rezultiralo loijom kvalitetom dobijenog metala koji se potom
preiavao procesom prekivanja. Takoer, tvrdnju o
primarnim metalurkim procesima koji su se odvijali u
naselju gradine olaci, svjedoe i zabiljeeni amorfni i
prirodni komadi eljezne hematitne rude (Sl.2: 1) koji
nisu uli u proces metalurke obrade. Ovakvi nalazi su
evidentni dokazi da se rudaa kao sirovina dopremala u
naselje gdje se ruda preraivala procesom taljenja koji
se obino odvijao u blizini ili na samom mjestu rudukopa/rudnika. Stoga se na osnovu ovih iznijetih dokaza,
moe sa sigurnou tvrditi da je industrija eljeza u naslju olaci primjenjena kroz sve metalurke faze procesa prerade metala ka dobijanju gotovih predmeta, to
nadalje pretpostavlja mogue postojanje metalurkog
centra industrije eljeza u naselju srednjebosanske kulturne grupe.

O Pitanju izvora
rudnih sirovina
Sudei prema broju metalurkih nalaza koji svjedoe
o postojanju lokalne metalurgije, potrebno se osvrnuti i
na pitanje izvora rudnih sirovina koje su zadovoljavale potrebe industrije eljeza. U tom smislu postavlja se
pitanje o dostupnosti leita, mjestima eksploatacije, a
potom i opsegu eksploatacije u smislu sezonske ili cjelogodinje rudarske aktivnosti. Iako se vrlo esto kroz period kasnog bronanog i poetka eljeznog doba donekle i moe sagledati intezitet metalurke aktivnosti koji
su arheoloki vidljivi kroz naselja, objekte preraivake
namjene, sirovine te socijalni i simboliki kontekst materijala (Kassianidou-Knapp 2005, 321; KoryakovaEpimakhov 2007, 168), ovakvi izvori ne mogu pruiti
konane odgovore o egzaktnim mjestima eksploatacije.
Zbog nemogunosti ubiciranja prapovijesnih mjesta
eksploatiranja rudnih sirovina, nedovoljne istraenosti
i skromno publicirane grae, ipak e pitanje inteziteta i
ekstenziteta rudarske djelatnosti ostati jo neko vrijeme
na razini pretpostavki. Stoga e i pitanje snabdjevanja
rudnim sirovinama u pokuaju interpretacije moguih
izvora biti dani kroz zemljopisno-geoloke karakteristike podruja srednje Bosne, uzimajui u obzir pretpostavku da se intenzivno rudarstvo odvijalo u okviru
regionalne grupe leita. Bogatstvo prapovijesnih i povijesnih metalurkih nalaza na podruju srednje Bosne
su rezultat metalurke industrije i talioniarske tradi-

Histria Antiqua, 20/2011

Andrijana Pravidur, Prilog poznavanju... (156-167)

cije koja se na ovom prostoru ouvala sve do dananjih

dana. Metalurgija eljeza se najsnanije razvijala upravo
na ovom podruiju zahvaljujui bogatim i pristupanim
leitima, a koji su zastupljeni gotovo na itavom podruiju rasprostiranja srednjobosanske kulturne grupe
(ovi 1987, 513). Na podruju srednje Bosne pojave
i leita eljezne rude su zabiljeene od Travnika, Novog Travnika, Gornjeg Vakufa, Busovae, Fojnice i Dusine kod Kreeva. No, najznaajnije leite ove oblasti
je prostor Radovan planine od sedimentnih, magmatskih i metamorfnih stijena sa najveim brojem leita
eljezne rude, koji pripada sredinjem dijelu srednjobosanskih kriljavih planinskih masiva Komara, Vilenice,
Goletice i Kruice (Jovanovi 1979, 265). Mineraloki
sastav leita ine rudni minerali magnetita, limonita,
halkopirita, siderita i hematita koji je i najzastupljeniji
mineral ovog leita, dok neto blia leita eljeznih
ruda na irem podruju Travnika takoer biljee minerale magnetita, hematita i limonita (Jovanovi 1979,
275, 277). Obzirom na zemljopisnu blizinu i bogatstvo
ovih rudnih leita, te povoljne hidroloke i klimatske
prilike koje uvjetuju pristupanost rudnim sirovinama,
a nepregledno bogatstvo uma omoguava primjenu
tehnolokih dostignua u aktivnostima taljenja, moe
se donekle pretpostaviti mjesto eksploatacije i izvora
sirovina za industriju eljeza koja se odvijala na prostoru srednjebosanske kulturne grupe pa samim time i
na prostoru gradine olaci kod Donjeg Vakufa (Sl. 5.).
Prostor primarne i uglavnom intezivne eksploatacije,
gledajui broj leita, te izuzetno bogatstvo mineralnih
sirovina, prvenstveno razvijena leita eljezne rude,
barita, kvarca, mangana i bakra, moe se pretpostaviti
na prostoru Radovan planine koje bi i najveim dijelom
zadovoljavalo potrebe industrije eljeza na podruiju
srednebosanske kulturne grupe. Takoer manja i sekundarna leita na irem podruju srednje Bosne su
bila od velike vanosti u snabdijevanju sirovinama metalurkih i manjih lokalnih radionikih centara kako u
naseljima srednjebosanske grupe tako i na irem regionalnom podruju. U smislu ovoga potrebno je raunati
sa mjestima gdje se rudaa pojavljivala na povrini, a
koja su se najee eksploatirala, formirajui tako manje
lokalne tzv. povrinski kopove. U tom smislu potrebno
je istai da su leita rudnih minerala lokalnog karaktera bili od velikog znaaja za iri regionalni razvoj i
napredak, dok su geoloke karakteristike krajolika i njegovog ekonomskog pontencijala neizostavan prirodni
uvjet za razvoj rudarstva i metalurgije u spektru razliitih privrednih grana.

SOCIJALNI KONTEKST
RUDARSTVA I METALURGIJE
KROZ CRTICE TEHNOLOGIJE,
PROIZVODNJE,
TRGOVINE I DRUTVA
ZAKLJUNA RAZMATRANJA
Vanost ove djelatnosti koja ima za posljedicu diferencijaciju drutva openito utjee na temeljne
promjene u njegovoj strukturi kroz ulogu pojedinca.
Prapovijesno rudarstvo i metalurgija se gotovo redovito promatra i podrazumijeva u znaenju produkcije
i razvoja procesa tehnologije kroz metalurke nalaze,
te se vrlo rijetko promatra u socijalnom i drutvenom
kontekstu koji u lananoj reakciji poslijedica nesumnjivo rezultiraju promjenama u opem ekonomskom pa
i kulturnom smislu prapovijesnih zajednica. Specifina
manufaktura kao to je metalurgija, omoguavala je
visoki tehnoloki razvoj i napredak koji je ovisio o neophodnim kvalifikacijama grupe specijaliziranih individualaca (Koryakova-Epimakhov 2007, 89). Obzirom
da stabilnost jedne populacije uvelike ovisi o prirodnim
resursima te usvojenim znanjima u procesu tehnoloke obrade istih, potrebno je djelatnost prapovijesnog
rudarstva i metalurgije sagladati unutar ekonomskog
i socijalnog sustava drutva lokalnog i ireg podruja
(Stllner 2003, 415). Metalurki nalazali podrazumjevaju irok raspon ljudske aktivnosti od eksploatacije pa
do gotovog proizvoda to je svakako rezultiralo poprilino sloenom socijalnom strukturom u okviru raznolikog sustava mikro ekonomije i gospodarstva. Prepoznavanje rudnih sirovina i leita, tehnike eksploatacije,
tehnolokih postupaka u procesu ekstrakcije, obrade,
izrade predmeta, distribucije i sl., su samo neke od aktivnosti u kojima uloga pojedinca ovisi o savladavanju
vjetina i znanja koja e ga profilirati iz ire drutvene
zajednice okvirom socijalnog ponaanja, religijskog vjerovanja i simbolizma duhovnog svijeta, a koji su vezani
za ove procese (Karavani 2006, 30; Kassianidou-Knapp 2005, 233; Knapp ed. 1998, 2; Roberts 2008, 356). Pa
ak i upotreba najjednostavnijeg orua koje zahtijeva
neki stupanj vjetine i poznavanja tehnike je pojedinca
izdvajalo u kontekstu socijalnog i drutvenog fenomena. Takoer aktivnosti u tehnolokim procesima ne podrazumjevaju samo neophodno osuguravanje sirovina
i materijala, ve se identifikacijom odreenih tehnolokih postupaka kroz metalurke nalaze osim rekon161

Andrijana Pravidur, Prilog poznavanju... (156-167)

U znaajne samostalne proizvodne centre

bronce na tlu Bosne i Hercegovine istiu se
prije svega: Velika gradina u Varvari na
vrelu Rame (uri 1900, 115; Ludaji
1991), Donja Dolina kod Bosanske Gradike
(Mari 1964, 29), Ripa kod Bihaa (ovi
1984: 130-131; uri 1908, 172-173;
Radimsky 1895, 329-330), Debelo Brdo
kod Sarajeva (uri 1908, 363-368) i
Gradina ungar kod Cazina (ovi 1984,
130-131; Radimsky 1894, 63-67, T. 3;), a
potom i Kekia Glavica (ovi 1962, 52);
Bjelaj (uri 1902, 233-235), Zecovi kod
Prijedora; Peina Hrustovaa kod Sanskog
Mosta ( Benac 1948, 12), Radmanii
(Fiala 1894, 326-328), Pivnica kod
Odaka (Benac 1967, 155-160), Crkvina
u Makljenovcu (Radimsky 1891, 259), Pod
kod Bugojna (ovi 1976, 205) i Gradac u
Mokrom kod Litice (ovi 1970, 85)
11
Prema oviu autohtona metalurgija eljeza u krajevima sjeverozapadne i
srednje Bosne zapoinje na prelazu iz kasnog
bronanog u starije eljezno doba (ovi
1980; 1987, 274).
12
Na podruju istone i jugoistone Bosne
na vie mjesta su otkrivene pojave i leita
eljeznih ruda. Od posebnog su znaaja
leita oko ajnia, Vardita i pojave na
irem podruju Srebrenice gdje su najzastupljeniji minerali magnetita i halkopirita
dok su leita hematitne eljezne rude
zanemariva (uri 1979, 313-331)
13
U grobu 98 zabiljeeni su nalazi posude
za taljenje sa drkom sa ostacima bronce,
kalup i sopalj koji je modeliran u obliku
konjske glave.
10

162

strukcije proizvodnih procesa moe rekonstruirati socijalna i prostorna organizacija drutva kroz aktivnosti
pojedinaca (Knapp 1998, 2). Stoga je i cjelokupna drutvena prozvodnja uvjetovana nizom sloenih procesa
i faktora koji se odvijaju zahvaljujui specijaliziranim
vjetinama pojedinaca. Tijekom vremena metalurzi su
nauili prepoznavati razlike u kvaliteti rudnih minerala
to je direktno utjecalo i na kvalitet proizvodnje pa samim time i na druge ekonomske i gospodarske aspekte.
Intezitet i razvoj metalurke aktivnosti je svakako prije
svega ovisio o prirodnim resursima i dostupnosti sirovinama. Stoga je ova prilino unaprijeena industrija
uglavnom bila koncentrirana na par sredita, esto
smjetenih blizu rudnih leita iz kojih su se odvijali i
procesi distribucije. Upravo u procesima distribucije i
trgovine, razvoj metalurgije je mobilizirao i stimulirao
zajednice u interakciji sa drugim prostorima, drutvima
i kulturama, a metalurki centri koji su bili nosioci preraivake, proizvodne i distributivne djelatnosti, su bila
mjesta o kojima su ovisile manje lokalne i regionalne
zajednice (Karavani 2006, 47; Koryakova-Epimakhov
2007, 149, 318). Metalurgija srednjobosanske kulturne
grupe se temelji na bogatim prirodnim leitima eljeza koja su najveim dijelom koncentrirana na podruju
srednje Bosne. Ovakav prirodni preduvjet zasigurno
je omoguio prostornu dominaciju ovog podruija u
eksploataciji, to je rezultiralo vrlo vjerovatnom samostalnom domaom proizvodnjom, a potom i distribucijom, razmjenom i trgovinom u okviru ekonomske
mree ireg podruja unutar kojeg je odnos rudarstva,
naselja i krajolika varirao sukladno nivou organizacije
proizvodnje. Ovakvi preraivaki i proizvodni centri
su putem nalaza, a koji ukazuju na ljevaku djelatnost
determinirani u naseljima kasnog bronanog doba
uglavnom koncentriranih na podruju sjeverozapadne
i centralne Bosne (ovi 1984, 130-131, 135, karta 1)10,
gdje se na osnovu kontinuiteta ivota ovih naselja moe
pretpostaviti i nastavak djelatnosti metalopreraivakih centara koje postupno preuzima industrija eljeza.
Proizvoaki centri, razvojem autohtone metalurgije11
koja je mogla osigurati znaajne proizvodne vikove,
su odreivali pravce trgovine ija je ekspanzija ovisila
o potrebama stanovnitva, industrije i gospodarstva u
cjelini. U tom smislu kao primjer ire regionalne distribucije u krajeve koji su oskudijevali sirovinom eljezne
rude, moe posluiti primjer nalaza eljezne troske-hematita12, u istonoj Bosni, na Gradini u Krei kod Foe.
Razvojem i napretkom metalurke djelatnosti, drutveno raslojavanje je najprije evidentno u prostornoj oraga-

Histria Antiqua, 20/2011

nizaciji, izdvajanjem metalurkih i radionikih objekata. Ovakav obrazac prostornog ureenja naselja gdje je
radila grupa specijaliziranih pojedinaca je najranije vezana za nosioce vuedolske kulture (Durman 1988, 19;
2000, 28; 2004, 34; Forenbaher 1995, 23; Schmidt 1945,
21-28), a koji je evidentan kroz drutveno ureenje ove
kulturne grupe i na tlu Bosne i Hercegovine (Benac
1959, 22; Durman 1983, 34-37). Daljni napredak metalurke djelatnosti kroz bronano i eljezno doba, posebice razvojem autohtone metalurgije, kada ova manufaktura postaje jedan od glavnih stupova ekonomskog
i gospodarskog razvoja, drutveno raslojavanje kroz
hijerarhijski status postaje jo evidentnije. Takoer se
proces drutvene diferencijacije nastavlja i poslije smrti. U ovoj manufakturi je nedvojbeno najevidentniji u
pogrebnom ritualu, pojavom grobova sa lijevakim priborom u takozvanim grobovima metalurga (ovi 1987,
274; Durman 1988, 20; Fiala 1896, 253-254; Hoti 1993:
183; Karavani 2006, 40; Koledin 2004, 82-84; PerkiLonjak Dizdar 2005, 90; Stipevi 1991, 114). Simboliki karakter u obrascima vjerovanja je nosio ritualno
magijska svojstva koja su se pridavala instrumentima i
alatima u okviru metalurke mitologije i apotropejskog
znaenja metala (Durman 2004; Eliade 1983, 28; Hoti
1993; Knapp 1998 :2). Ovakvom nainu drutvenog raslojavanja post mortem kroz simboliki karakter vjerovanja svakako se moe navesti jedinstven primjer groba
na tlu Bosne i Hercegovine kod Sanskog Mosta u kojem
je ukopan lijevaki pribor13 odraz diferencijacije u socijalnoj strukturi, ne samo ovog pojedinca nego openito
itavog drutvenog sloja specijaliziranih zanatlija (ovi 1976a, 175; 1987, 280; Fiala 1896, 253-254).
Iako su probna istraivanja na gradini olaci ukazala na izuzetan arheoloki potencijal, tek e budua
istraivanja dati konkretnije odgovore na razliita pitanja iz svakodnevnog ivota, egzistencije, poljoprivrede,
obrta, gospodarstva i trgovine, to e uvelike omoguiti
rekonstrukciju drutvene i prostorne organizacije ove
prapovijesne zajednice u istraivanju naselja bronanog i eljeznog doba srednje Bosne. S druge strane,
nalazi eljezne troske i amorfne eljezne rude na gradini olaci su znaajan prilog poznavanju metalurke
djelatnosti gradinskih naselja srednjebosanske kulturne grupe, i predstavljaju jedinstven primjer primarne
metalurgije unutar naselja. Ovim direktim dokazima
prerade eljeza, obiljem stratificirane eljezne troske, a
koja podrazumijeva i eksploataciju eljezne rude, moe
se lokalitetu olaci pripisati obiljeje metalurkog centra, koji raspolae pristupanim izvorima rudae. Ovu

Histria Antiqua, 20/2011

Andrijana Pravidur, Prilog poznavanju... (156-167)

pretpostavku mogue je promotriti kroz dvije skupine

metalurkih nalaza-eljezne troske kao rezultat razliitih metalurkih procesa, koji su zabiljeeni arheolokim
istraivanjima na vie lokaliteta. Naime, do sada poznati metalurki nalazi u vidu eljezne troske u Bosni i
Hercegovini su poznati kao rezultat sekundarne metalurgije, to iskljuuje postojanje talioniarskih, odnosno
primarnih procesa koji su se odvijali negdje izvan naselja. Stoga na osnovu obilja eljezne troske kao rezultat
primarnih metalurkih procesa to ukazuje na taljenje
rude u naselju olaci, predstavlja prilog pretpostavci o
vrlo moguem metalurkom, vjerojatno i distributivnom centru u srednjoj Bosni. Naravno, ovdje je potrebno istai jo jednu injenicu, da ako u cjelini sagledamo
relativno skromne, ali indikativne metalurke nalazetroske na podruju Bosne i Hercegovine koji su koncentrirani uglavnom u rudonosnim regijama, proizilazi
da su prioritet u preradi metala imale one zajednice u
blizini rudnih leita ili regionalnih komunikacija, to
je u osnovi omoguavalo primat u ovoj industrijskoj
grani te izdvajanje metalurko-radionikih centara. U
svakom sluaju, sigurno je da su se na ovom lokalitetu
odvijali primarni metalurki procesi, no u ovom trenutku istraenosti ne moe se rei da li je ova metalurgija
zadovaljavala iskljuivo lokalne potrebe ili se putem
trgovine i razmjene irila na ostala regionalna podruju. Kasno bronano doba predstavlja vrhunac razvoja
bronanodobne metalurgije, a istovremeni nalazi eljezne troske u naseljima ukazuju u kronolokom smislu
o vrlo ranom poznavanju i primjeni eljeznih ruda u
lokalnoj metalurgiji na podruju Bosne. Upravo se ova
injenica, u ovievom razmatranju poetaka metalurgije eljeza pronala kao indikativan smjerokaz za
eventualno drugaije poglede na kronologiju i periodizaciju kasnog bronanog i ranog eljeznog doba srednje Bosne (ovi 1980). U tehnolokom postupku niza
metalurkih procesa, industrija eljeza je kontinuiran
nastavak ve postojee i razvijene metalurke tradicije
bronanog doba, u kojoj je svijesno ili nesvijesno eljezo
proizvedeno kao sporedni proizvod pri dobijanju bakra,
a koje je vremenom preuzelo primarnu ulogu u metalurkoj industriji. Premda su nalazi eljezne troske sasvim evidentan dokaz metalurkoj djelatnosti, relativno
skroman repertoar eljeznih predmeta (orua i oruja)
ukazuje na poetne, gotovo eksperimentalne procese
koji su se odvijali u zaetku metalurgije eljeza. S jedne strane, analize eljezne troske ukazuju na poprilino
lo tehnoloki proces ekstrakcije eljeza, to bi moda
u ovom sluaju govorilo u prilog eksperimentalnim

procesima, no s druge strane koliina eljezne troske

i evidentni primarni metalurki procesi ipak govore o
postojeoj i dobro afirmiranoj lokalnoj industriji eljeza ve na samom poetku eljeznog doba. Upravo kroz
sagledavanje metalurkih procesa, konanih proizvoda,
naselja, prirodnih resursa, lokalitet olaci predstavlja
jo jedan primjer koji e zasigurno pomoi pri kronolokim i kulturnim odnosima srednje Bosne u predmetu
neke druge rasprave.
No, ono to je svakako izvjesno jeste da e nastavak
arheolokih istraivanja na gradini olaci svakako podii nivo znanja o bronanom i eljeznom dobu, ne samo
u srednjoj Bosni, nego i irem regionalnom podruju
zapadnog Balkana, gdje e podruje srednje Bosne sa
svojim bogatstvom ruda zauzeti jednu od kljunih pozicija metalurgije u prapovijesti jugoistone Europe.

ZAHVALE
Pri nastajanju ovoga rada velikoduno su
nam i istinski, nesebinim savjetima pomogle
brojne kolege meu kojima posebnu zahvalnost
dugujemo prof.dr.sc. Aleksandru Durmanu, redovnom profesoru na Odsjeku za arheologiju
Filozofskog fakulteta u Zagrebu, doc.dr. Mevlidi Operti na Prirodno-matematikom fakultetu u Sarajevu, Ivi Dragieviu, prof.dr. Mirsadi
Oru, ravnateljici Metalurkog instituta Kemal
Kapetanovi u Zenici, mr. Arifu Salkiu, dipl.
ing. kemije, rukovodiocu Zavoda za metalurku
kemiju i Kimeti auevi, dipl.ing. Kemijskokeramickomineralokog laboratorija na Metalurkom institutu Kemal Kapetanovi u Zenici.
163

Andrijana Pravidur, Prilog poznavanju... (156-167)

Histria Antiqua, 20/2011

LITERATURA
BARI LJ. TRUBELJA F.,1984, Minerali Bosne i Hercegovine, knjiga II-Nesilikati, Sarajevo
BENAC A., 1954,
Novi preistorijski nalazi iz Bosne i Hercegovine, Glasnik Zemaljskog muzeja BiH
n.s. A. IX, Sarajevo, 163-173.
BENAC A., 1956,
Prehistorijska gradina Zecovi kod Prijedora, Glasnik Zemaljskog muzeja BiH n.s.
XI, Sarajevo, 147-166.
BENAC A., 1959,
Slavonska i ilirska kultura na prehistorijskoj gradini Zecovi kod Prijedora, Glasnik Zemaljskog muzeja BiH n.s. XIV, Sarajevo, 13-51.
BENAC A., 1962,
Pivnica kod Odaka i neki problemi kostolake kulture, Glasnik Zemaljskog muzeja BiH n.s. XVII, Sarajevo, 21-40.
BOI B., 1973,
Metalurgija gvoa, Beograd.
BUGARSKI P. ET AL., 1982, P. Bugarski, S. V. Janji, D. F. Bogosavljevi: Prilog boljem poznavanju metalurke
prerade naih ruda gvoa u vreme Rimljana (Dobivanje gvoa u vreme Rimljana), Zbornik radova Muzeja rudarstva i metalurgije II, Bor,57-67.
OVI B., 1961/1962,
Grobnice eljeznog doba iz Crvenice kod Duvna, Vijesnik za arheologiju i historiju
dalmatinsku LXIII-LXIV, Split, 25-48.
OVI B., 1962,
Gradinsko naselje na Kekia glavici, Glasnik Zemaljskog muzeja BiH n.s.A. XVII,
Sarajevo, 41-61.
OVI B., 1965,
Uvod u stratigrafiju i hronologiju praistorijskih gradina u Bosni, Glasnik zemaljskog muzeja BiH n.s.A. XX, Sarajevo, 27-145.
OVI B., 1976,
Nekoliko manjih praistorijskih nalaza iz Hercegovine, Glasnik Zemaljskog muzeja
BiH n.s.A. XXIX 1974, (1976), Sarajevo, 281-287.
OVI B., 1976a,
Od butmira do Ilira, Veselin Maslea, Sarajevo.
OVI B., 1980,
Poici metalurgije eljeza na sjeverozapadnom Balkanu, Godinjak Centra za balakanoloka ispitivanja XVIII (16), Sarajevo, 63-80.
OVI B., 1983
Sjeverna Bosna i Karpatski bazen u rano i srednje bronano doba, Zbornik Arheolokog drutva BiH I, Sarajevo, 65-70.
OVI B., 1983a,
Srednjebosanska kulturna grupa, Praistorija jugoslavenskih zemalja IV, Sarajevo,
433-457.
OVI B., 1984,
Praistorijsko rudarstvo i metalurgija u Bosni i Hercegovini-stanje i problemi
istraivanja, Godinjak Centra za balkanoloka ispitivanja XXII (20), Sarajevo,
111-145.
OVI B., 1987,
Grupa Donja Dolina-Sanski Most, Praistorija jugoslavenskih zemalja V, Sarajevo, 232-288.
OVI B., 1988,
Nauna djelatnost u oblasti prahistorijske arheologije, u Spomenica stogodinjice
rada Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine 1888-1988, Sarajevo, 74-95.
URI V., 1908,
Prilog poznavanju prehistorijskog rudarstva i talioniarstva broncanog doba u
Bosni i Hercegovini, Glasnik Zemaljskog muzeja BiH XX, Sarajevo, 77-90.
DURMAN A., 1983,
Metalurgija vuedolskog kulturnog kompleksa, Opuscula archaeologica 8, Zagreb.
DURMAN A., 1988,
Metal u vuedolskom kulturnom kompleksu, Katalog izlobe Vuedol - tree tisuljee p.n.e., Zagreb, 32-39.
DURMAN A., 2000,
Vuedolski orion i najstariji europski kalendar, Zagreb.
DURMAN A., 2004,
Vuedolski hromi bog: zato svi metalurki bogovi epaju?-The Lame God of Vuedol:
Why do all Gods of metallurgy limp?: Gradski muzej Vukovar, Vukovar
URI S., 1979,
Podruje istone i jugoistone Bosne u: Mineralne sirovine Bosne i Hercegovine,
knjiga IV, Leita crnih metala, Sarajevo, 313-331.
ELIJADE M., 1983,
Kovai i alkemiari, Zagreb.
FIALA F., 1896,
Izvjetaj o prekopavanju na Debelom Brdu kod Sarajeva, Glasnik Zemaljskog muzeja BiH VIII, Sarajevo, 97-107.
164

Andrijana Pravidur, Prilog poznavanju... (156-167)

Histria Antiqua, 20/2011

Nekropola ravnih grobova kod Sanskog Mosta, Glasnik Zemaljskog muzeja BiH
IX, Sarajevo, 280-307.
FORENBAHER S., 1995,
Vuedol, graditeljstvo i veliina vuedolske faze naselja, Opuscula Archaeologica
19, Zagreb, 17-25.
GOSTIA N., 1999,
Dosadanja istraivanja razvitka metalurke tehnologije u BiH, u: Radovi sa simpozijuma Rudarstvo i metalurgija od prahistorije do poetka XX vijeka, Zenica, 2142.
GOVEDARICA B., 1982,
Prilozi kulturnoj stratigrafiji praistorijskih gradinskih naselja u jugozapadnoj Bosni, Godinjak Centra za balkanoloka ispitivanja XX (18), Sarajevo, 111-188.
GROFFER Z., 2007,
Archaeological Chemistry, New Jersey.
HOFFER A., 1897,
Zlato i druge rude u travnikom kotaru, Glasnik Zemaljskog muzeja BiH III, Sarajevo, 410-423.
HOTI M., 1993,
Vuedol-streimov vinograd: magijski ritual i dvojni grob vueolske kulture,
Opuscula Archaeologica 17, Zagreb, 183-204.
JOVANOVI R., 1979,
Mineralne sirovine Bosne i Hercegovine, knjiga IV, Leita crnih metala, Sarajevo,
219-336.
KASSIANIDOU V.- KNAPP A.B., 2005,

Archaeometallurgy in the Mediterranean: The Social Context of Mining, Technology,
and Trade in The Archaeology of Mediterranean Prehistory, 215 -252.
KARAVANI S., 2006,
Prerada i proizvodnja metala u naselju Makovac-Crinjevi (Nova Gradika),
Prilozi instituta za arheologiju, Zagreb 23, 29-52.
KAZER F., 1920,
Minerali BiH, klasa elemenata, izvod iz djela Topografska i praktina mineralogija Bosne i Hercegovine, Glasnik Zemaljskog muzeja BiH XXXII, 3-4; Sarajevo,
227-244.
KAZER F., 1926,
Geologija Bosne i Hercegovine, sv. I, Sarajevo.
KIPATI M.-TUAN F.,1914, Slike iz rudarstva, Matica Hrvatska, Zagreb.
KORYAKOVA L.-EPIMAKHOV A.V. 2007,

The Urals and Western Siberia in The Bronze and Iron Ages, Cambridge University
Press, NY.
KNAPP A.B., 1998,
Social approaches to the archaeology and anthropology of mining in: A.B. Knapp, V. C. Pigott and E. W.Herbert (eds.), Social Approaches to an Industrial Past
The Archaeology and Anthropology of Mining, London/NY.
KNEZ T., 1958,
Preistorijski depo iz Osretka, Glasnik Zemaljskog muzeja BiH n.s. A. XIII, Sarajevo, 255-260.
KOLEDIN J., 2004,
Tipologija i razvoj duvaljki u praistorijskoj metalurgiji, Grobovi praistorijskih
metalurga; Rad muzeja Vojvodine 46, Novi Sad 79-100.
KOSORI M., 1986,
Gradina Krea, Foa-praistorijsko naselje i nekropola, Arheoloki pregled 25, Beograd, Ljubljana 26-27.
KOSORI M., 1991,
Kulture Podrinja u bronanom dobu, Elaborat zavrnih istraivanja, Odjel za dokumentaciju ZMBiH, Sarajevo.
LATAL E., 1933,
Stari eljezni majdani u okolici Ljubije, Glasnik Zemaljskog muzeja BiH XLV, Sarajevo, 165-180.
LUDAJI N., 1991,
Metalurka radionica sa Velike gradine u Varvari, Glasnik Zemaljskog muzeja BiH
n.s.A. XLVI, Sarajevo (1991-2005), 59-78.
MANDI M.,1931,
Prehistorijsko naselje u Sanskom Mostu, Glasnik Zemaljskog muzeja BiH XLIII, 2,
Sarajevo, 1-6.
MARI Z., 1961,
Vis kod Dervente, naselje kasnog bronanog doba, Glasnik Zemaljskog muzeja
BiH XV-XVI, Sarajevo, 151-171.
MARI Z., 1964 ,
Donja Dolina, Glasnik Zemaljskog muzeja BiH n.s. A. XIX, Sarajevo, 5-128.
OPERTA M., 2009,
Mineralogija, knjiga I, Zenica.
FIALA F., 1897,

165

Andrijana Pravidur, Prilog poznavanju... (156-167)

Histria Antiqua, 20/2011

PAALI E., 1975,

O antikom rudarstvu u Bosni i Hercegovini, Sabrano djelo, Sarajevo, 247-283.
PERKI D.- LONJAK DIZDAR D., 2005,

Kasnobronanodobna ostava Sia/Luica, Opuscula Archaeologica 29, Zagreb,
41-120.
POGATSCHNIG L. 1890,
Stari rudokopi u Bosni, Glasnik Zemaljskog muzeja BiH II, Sarajevo, 125-130.
PRAVIDUR A.- VUKOVI M., 2010 Prilog prouavanju metalurkih sredita eljeznodobnih naselja sredinje
Bosne u svijetlu novih istraivanja, Meunarodno arheoloko savjetovanje Nastambe i stanovanje od prapovijesti do srednjeg vijeka, Materijali 22, Pula, 29-30.
RADIMSKY V., 1891,
O nekim prehistorikim i rimskim graevnim ostacima u podruju rijeke Sane u
Bosni, Glasnik Zemaljskog muzeja BiH IV, Sarajevo, 431-445.
RADIMSKY V., 1892,
Majdanska gradina, novo nahodite la-tenskih broncova u Bosni, Glasnik Zemaljskog muzeja BiH III, Sarajevo, 231-235.
RADIMSKY V., 1894,
Gradina ungar kod Cazina, Glasnik Zemaljskog muzeja VI, Sarajevo, 495-520.
RADIMSKY V., 1895,
Prehistorika sojenica kod Ripa u Bosni, Glasnik Zemaljskog muzeja VII, Sarajevo, 309-336.
RAMOVI M., 1999,
Nalazita ruda zlata, bakra, kalaja, eljeza, srebra, olova, ive, antimona i arsena
u SR BiH, Radovi sa simpozijuma Rudarstvo i metalurgija od prahistorije do poetka
XX vijeka, Zenica, 9-18.
RAPP G., 2009,
Archaeomineralogy, Springer-Verlag, Berlin Heidelberg.
RAUNIG B., 1962,
Oruje iz Kostela kod Bihaa, Zbornik krajikih muzeja I, Banja Luka, 51-65.
RAUNIG B., 1969,
Bode mounjskog tipa iz Kostela kod Bihaa, Zbornik krajikih muzeja III-IV
(1968/69), Banja Luka, 23-26.
RAUNIG B., 1982,
Grob ranog eljeznog doba iz Ostroca kod Cazina, Glasnik zemaljskog muzeja
BiH n.s.A. XXXVII, Sarajevo, 1-14.
ROBERTS B., 2008,
Creating traditions and shaping technologies: understanding the earliest metal
objects and metal production in Western Europe,World Archaeology,40:3, 354372.
SCHMIDT R., 1945,
Die Burg Vuedol. Der Kroatische Archologische Staatsmuseum in Zagreb.
SKARI V., 1934,
Tragovi starog rudarstva u okolici Kreeva, Glasnik Zemaljskog muzeja BiH XLVI,
Sarajevo, 73-80.
SKARI V., 1935,
Tragovi starog rudarstva u okolini Kreeva i Fojnice, Glasnik Zemaljskog muzeja
BiH XLVII, Sarajevo, 23-34.
STLLNER T., 2003,
Mining and Economy-A Discussion of Spatial Organisations and Structures of Early
Raw Material Exploitation in: Man and Mining-Mensch und Bergbau, der Anschnitt Zeitschrift fr Kunst und Kultur im Bergbau, Bergbau, 415-446.
STIPEVI A., 1991,
Iliri, Zagreb.
TRAJKOVI ., 1971,
Kopilo, Zenica-praistorijska gradina, Arheoloki pregled 13, Beograd, 26-27.
TRUBELJA F.-BARI LJ., 1979, Minerali Bosne i Hercegovine, knjiga I-Silikati, Sarajevo.
TRUHELKA ., 1907,
Nalazi broncane dobe iz Tenja i okolice, Glasnik Zemaljskog muzeja BiH XIX,
Sarajevo, 63-65.
TUAN F., 1919,
Nae rudno blago, Matica Hrvatska, Zagreb.
VELDHUIJZEN H. A.- REHREN T., 2007,

Slags and the city: early iron production at Tell Hammeh, Jordan, and Tel Beth-Shemesh, Israel in: Metals and Mines Studies in Archaeometallurgy London, 189-201.
IVKOVI D. ET AL., 1999, D. ivkovi, V. Truji, S. Janji, M. Gavrilovski, V. Rajkovi, R. uri, D. Krajinovi: Arheometalurka ispitivanja nalaza sa lokaliteta Kolut-Baan, Metalurgija obojenih metala, Metalurgija 5 (1), Beograd, str. 53-57.

166

Histria Antiqua, 20/2011

Andrijana Pravidur, Prilog poznavanju... (156-167)

ZUSAMMENFASSUNG
BEITRAG ZUR KENTNISS DER METALLURGISCHEN ZENTREN
DER EISENZEITLICHEN SIEDLUNGEN IN ZENTRAL BOSNIEN IM LICHTE NEUER
FORSCHUNGSERGEBNISSE
Adrijana PRAVIDUR
Die Autoren zeigen in dieser Arbeit den archologischen Aspekt der Entwicklung der Metallurgie in Gebiet der mittelbosnischen KulturGruppe whrend der Eisenzeitra. Die vorgeschichtliche Wallburgsiedlung olaci bei Donji Vakuf ist ein neuer Fundort der mittelbosnischen KulturGruppe. Die 2010 durchgefhrten Forschungsaktivitten hatten einen Probecharakter und dienten der Orientierung, um detaillierte Einsicht in Kulturschichten zu bekommen. Die vorgeschichtliche Siedlung
olaci bei Donji Vakuf war frher in wissenschaftlicher Literatur nicht bekannt und ebenfalls unbekannt als potenzieller
archeologischer Fundort. In der Einfhrung findet man umfassende Daten ber die Lage und Charakteristik der Lokalitt
olaci in mittelbosnischen Erzgebirge. Die durchgefhrten Ausgrabungen lieferten umfangreiche Menge beweglicher Funde.
Keramik macht den weit grten Teil der Gesamtmenge beweglicher Funde aus, typologische Eigenschaften dieser Funde
sind wichtig fr die Bestimmung der chronologischen und kulturellen Position dieser Siedlung. Metallurgische Funde bilden
eine besondere Gruppe in der Gesamtmenge und die sind Beweis fr Existenz von aktiver metallurgischen Ttigkeit in der
Siedlung olaci. Die Kulturschicht von olaci enthlt zahlreiche stratifizierte Funde der Eisen Schlacke und Hmatit Eisenerze. Die Verfasser prsentieren detaillierte Informationen ber Beweise von primren metallurgischen Prozessen und
die Ergebnisse der chemischen Analysen von metallurgischen Funden aus olaci. Der Vergleich zu anderen Fundorten nach
typologischen Eigenschaften bringt folgende Resultate: Pivnica bei Odak (Pivnica B), Vis bei Derventa (Vis C), Zecovi kod
Prijedora (stratum III und II), Alihode bei Travnik (Alihode C) und als naheste Analogie Pod bei Bugojno (Pod B & C)
welcher nach mitteleuropischer Periodisireung der Epoche Ha A-B3 entschpricht. Den Abschluss bilden die Bemerkungen
und das Literaturverzeichnis.
Prijevod na njemaki jezik
Ivo Dragievi

167