eljko Ranatovi Arkan je roen u Sloveniji gdje je slubovao njegov otac Veljko koji je bio

oficir JNA. Kao maloljetnik eljko je obijao trafike po Beogradu tako da ga je otac poslao da
osmi razred zavri u koli za maloljetne delikvente. Iako je elio postati pilot upisali su ga u
Pomorsku kolu u Kotoru gdje se kao slijepi putnik ukrcao se na brod i zavrio u Trstu.
Kada se vratio u Jugoslaviju sa etvoricom svojih vrnjaka, maloljetnika, taksijem krstari po
Jugoslaviji. Obijaju trafike, kradu nakit i umjetnike slike koje preprodaju. Grupa je uhvaena u
Zagrebu. Tri godine provodi u zatvoru za maloljetnike u Poarevcu i est mjeseci u Valjevu. Sa
nepunih 20 godina, 1972. emigrira na Zapad. Prema imenu strip-junaka uzima nadimak Arkan.
Optuivan je i osuivan u: vicarskoj, vedskoj, Holandiji, Austriji, Belgiji, Italiji, Njemakoj.
U Belgiji je 1974. zatvoren, a tri godine kasnije bjei iz zatvora. U Holandiji je ponovo uhapen
1979. i iz zatvora bjei dvije godine kasnije, tako da se 1981. vraa u Jugoslaviju. Prilikom
bjekstva iz zatvora je ranjen u sukobu sa policijom i naao se na Interpolovoj listi 10
najtraenijih kriminalaca.
Od 1973., dakle kada je imao samo 21 godinu Arkan poinje da radi za saveznu dravnu
bezbjednost. U poetku mu je zadatak da se infiltrira u jugoslovensku emigraciju, a kasnije i da
uestvuje u likvidacijama emigranata i neistomiljenika jugoslovenskog reima. Zbog toga ga je
iz mnogih rizinih situacija u inostranstvu izvlaio Stane Dolanc, koji je bio ef savezne Udbe i
njena siva eminencija i kada se, zvanino, nije nalazio na elnoj poziciji efa jugoslovenske tajne
policije.
Zbog posla kojim se bavio Arkan je bio prinuen nauiti nekoliko svjetskih jezika i teno je
govorio engleski, francuski i talijanski jezik. Poznavao je njemaki, holandski i vedski. U
Jugoslaviji se nastavio baviti kriminalnim aktivnostima. Kada 1983. dvojica policajaca dolaze u
njegovu kuu da ga uhapse, ranjava ih. Pritvaraju ga, ali ga nakon dva dana Stane Dolanc izvlai
iz zatvora. Njegov ugled u beogradskom kriminalnom podzemlju raste.
Nakon proglaenja nezavisnosti Hrvatske, pravi incidente u Dvoru na Uni, gdje ga hrvatske
vlasti hapse i osuuju na pet godina zatvora. Nakon est mjeseci je pod neobinim okolnostima
puten i vraen u Beograd. Pria kae da ga je u zatvoru posjetio Josip Perkovi, pomonik
tadanjeg ministra unutranjih poslova Hrvatske, Josipa Boljkovca, traei da Arkan uti o
ubistvu u kojem su zajedno uestvovali, a da e zauzvrat izdejstvovati da bude puten u Beograd.
Izmeu Arkanovog bijega iz holandskog i putanja iz hrvatskog zatvora, desio se sluaj
urekovi.
Aprila 1982. emigrirao je u Njemaku direktor marketinga preduzea INA Commerce Stjepan
urekovi. esnaest mjeseci kasnije, u njemakom gradiu Wohlfahrthausenu, udbaka trojka za
likvidaciju, okupljena oko eljka Ranatovia Arkana - a vodio ju je ore Boovi Gika
ubija urekovia u maloj tampariji smjetenoj u garai, gdje su se tampali emigrantski
pamfleti. im je urekovi uao u garau, Gika ga je ubio sa est metaka iz pitolja Walther.
Njegovo truplo je izmasakrirano udarcima sjekirom, to je bio potpis udbakih egzekutora jo
od ubistva hrvatskog emigranta Vjekoslava Maksa Luburia u paniji.

Njemaka policija je bila miljenja da je ubistvo organizirao Josip Perkovi, koji je 1983. bio
naelnik Druge uprave Slube dravne sigurnosti Sekretarijata unutranjih poslova Hrvatske,
dakle odjela koji se bavilo faistikom emigracijom.
Republike centrale su u ustroju dravne bezbjednosti obraivale ljude iz vlastite sredine i vodile
akcije protiv njih gdje god da su se nalazili. Savezna direkcija je akcije samo koordinirala, ali ih
nije samostalno vodila. Dolanc je, dakle, znao koje su Arkanove zasluge.
Arkan je u Beogradu bio voa Delija, navijaa Crvene zvezde i zajedno sa njima osniva
Srpsku dobrovoljaku gardu Tigrovi. Prema njegovim izjavama gardu je osnovao 11. oktobra
1990. u manastiru Pokajnica, a centar za obuku se nalazio u Erdutu. Jezgro garde su inili
radnici srbijanskog DB-a. Tigrovi ratuju u Hrvatskoj, Baniji, Lici, Kordunu i Dalmaciji. U
proljee 1992. Arkan se pojavljuje u Bijeljini i sa Tigrovima uestvuje u ienju istone
Bosne.
Arkanovi Tigrovi su uli u Bijeljinu 1. aprila. Nekoliko dana ranije je dolo do pucnjave u
centru grada. Slika je bila nadrealna: neki Bonjak je jahao konja kroz centar grada. Srbi su to
shvatili kao provokaciju.
Azijat je poao da baci bombu u moj lokal Srbija, sruili smo ga s konja i ja sam pucao u
njega, sjea se vojvoda Mirko Blagojevi. Pitali smo vojvodu Blagojevia kako se zvala
njegova jedinica? Nismo stigli da joj damo naziv. Mi smo srpski etnici i slijedimo tradicije
srpskih etnika, stvaranjem Vojske RS moja jedinica je rasformirana i svi njeni pripadnici su
preli u vojne jedinice. Niko nikada nije mogao dokazati je li ovaj Bonjak htio baciti bombu.
Nevano, jer su Srbi postavili barikadu ispred kafane Srbija, a Bonjaci kod kafane Istanbul,
kasnije u trendu ope srbizacije nazvane Vizantija.

Tvorac zloinca: Stane Dolanc i Tito

Photo: slobodnajugoslavija.com
Upomo srpskoj brai je stigao Arkan, koji je ve bio poznat po zloinima u istonoj Slavoniji.
Naredio je sistematsko zlostavljanje stanovnitva, po gradu su postavljeni snajperi i po kratkom
postupku izvravane smrtne kazne. Ubijeno je preko 20 ljudi. Bijeljina je bila znaajna, jer se
preko nje i Zvornika banjoluka regija vezivala sa istonom Hercegovinom u kompaktnu srpsku
teritoriju. Osim toga, gradovi su na granici sa Srbijom.
Fotografije iz Bijeljine su brzo obile svijet - srpski vojnik sa rejbankama podignutim na glavu, u
savreno skrojenoj maskirnoj uniformi, nogom je udarao tijelo mrtve ene, provjeravajui je li
iva. Pomislio sam da se radi o fotomontai, nisam mogao da vjerujem svojim oima. Nisam
vjerovao da je takvo neto mogue, izjavio je Izetbegovi za BBC. Jo uvijek vjerujui u
neutralnu ulogu JNA, obratio se za pomo generalima.
Kukanjac pria: Kada je Arkan upao u Bijeljinu zove me moj pukovnik Savo Jankovi i kae:
Generale, ovdje u Bijeljini, svata se deava. Upao je neki Arkan i ubija ljude. Samo to sam
spustio slualicu zove Alija i plae: Pomozite generale, u Bijeljini etnici ubijaju Muslimane,
pobie mi narod. Kukanjac je Izetbegoviu rekao kako je iznenaen tom informacijom, mada je
znao ta se deava, i da ga pozove kroz pet minuta kada provjeri o emu se radi. Prilikom
sljedeeg telefonskog razgovora zatraio je od Izetbegovia da u Bijeljinu poalje Fikreta
Abdia, a od Radovana Karadia je traio da poalje Nikolu Koljevia. Umjerenije ljude, kako
se izrazio.

JNA je 3. aprila poslijepodne okupirala Bijeljinu. Teror je nastavljen pod pokroviteljstvom jugovojske. Skoro sve nesrpsko stanovnitvo u panici, bjei. U Bijeljinu je iz Sarajeva upuena
delegacija u sastavu Miodrag Simovi, Jerko Doko, Biljana Plavi i Fikret Abdi. Trebao je ii
i Alija Delimustafi, ali se javio i rekao da ne moe doi, kae Abdi.
Delegaciju ve u Ugljeviku zaustavljaju na barikadi. Okolo se kree mnogo naoruanih ljudi sa
srpskim obiljejima, neki od njih imaju maske. Delegaciju jedva proputaju da doe do hotela.
im se domogao telefona Abdi zove u Bijeljinu pukovnika Savu Jankovia i kae da ima
problema. Jankovi obeava da e poslati svog ovjeka. Major JNA kojeg je poslao Jankovi
preporuuje Abdiu da ne ide u Bijeljinu, jer ima mnogo naoruanih ljudi koje ak ni JNA ne
moe kontrolisati, kako je rekao.
Nakon kraih konsultacija lanovi delegacija, ipak, odluuju ii dalje. Prije ulaska u grad, naili
smo na barikadu, sjea se Slavko Jovii, tadanji Simoviev pratilac. Naoruani vojnici sa
maskama na licu nisu nam dozvoljavali ulazak u grad. Natjerali su nas da svi izaemo iz auta, a
jedan od njih je rekao: Srbi neka se izdvoje. Simovi i ja smo stali sa strane.
Njih prvo strijeljajte - naredio je. Razgovarao je sa nekim preko motorole i naredio da svi legnu.
Abdi odbija. Ja neu lei na zemlju koju kao lan Predsjednitva predstavljam, kae.
Maskirani ljudi mu ponovo nareuje da legne. On ponovo odbija. Budui da oito nisu imali
instrukciju ta da rade ukoliko im se neko suprotstavi, ne znaju ta e. Odjednom se pojavljuje
Arkan, profesionalni ubica sa talentom za glumu, sa osmijehom i ispruenom rukom prilazi
Abdiu i najuglaenije to moe kae da se izvinjava zbog nastale situacije. U pitanju je, kae,
veliki nesporazum. Znam sve o Vama i cijenim Vae napore za uspostavljanje mira, kae
Abdiu. Kao da upravo on nije dao nareenje Tigrovima da demonstrirajui sirovu snagu
ponize dravnu delegaciju iz Sarajeva, objanjava da delegaciji ne moe garantirati sigurnost u
Bijeljini, ali da je u stanju u roku od 24h sata srediti situaciju u gradu i obezbjediti siguran
prolaz.
Mirotvorac delegaciju vraa natrag. Doko je od leanja u blatu bio toliko prljav da smo mu na
povratku u Tuzli kupili novo odijelo, sjea se Jovii.
Na sjednici Predsjednitva se odluuje da u Bijeljinu ponovo ide nova delegacija u sastavu:
Fikret Abdi, Franjo Boras i Biljana Plavi. Boras kae da mu nakon Bosanskog Broda ne pada
na pamet da vie ide bilo gdje. Iz drugog pokuaja Plavika i Abdi ulaze u Bijeljinu. Bila je
skoro prazna. Sejo Omeragi, tada novinar Slobodne Bosne je uao u Bijeljinu glumei
Abdievog pratioca. Pred zgradom skuptine optine delegaciju doekuje Arkan. Tako pokazuje
ko ima vlast, vojnu i civilnu. TV kamere biljee Plavikin poljubac sa Arkanom. Srpski
predstavnici u najviim dravnim organima vlasti i predstavnici srpskog podzemlja, kakav je bio
Arkan, postali su jedno.
Ljubia Savi Mauzer, komandant Srpske dobrovoljake garde Panteri, ubrzo je, prema
sopstvenim rijeima, Arkana i njegove Tigrove otjerao iz grada. Arkan je htio damiju sruiti
do temelja.

Bio sam protiv, ispriao je Mauzer. Dok se srpska zastava vijorila na lokalnoj damiji, srpske
paravojne formacije vie nisu traile opravdanje zato napadaju susjedni Zvornik. ef UNHCR-a
za bivu Jugoslaviju Hose Marija Mendiluce, na povratku iz Beograda je morao proi kroz
Zvornik. Sa srpske strane Drine je uslijedilo snano artiljerijsko bombardovanje. ak sam vidio
i dim kako se izvija iz topovskih cijevi, izjavio je Mendiluce. Vidio sam naoruane ljude kako
iz kua izvlae leeve ena, djece i starijih ljudi i tovare ih na kamione. Vidio sam etiri ili pet
kamiona punih leeva. Kada sam stigao ienje je ve bilo obavljeno.
Napad na Viegrad se desio prvog dana Bajrama. Cjelokupno politiko vodstvo se iz grada
povuklo po nalogu SDA. Iz Viegrada je prvi zbjeg krenuo 8. aprila 1992. Tog dana, sjea se
Murat abanovi, sam se nalazio na brani. Grad se ispraznio, pola stanovnitva je pobjeglo od
srpske vojske, a pola zbog straha od vodenog talasa. Dobio sam nareenje da ne ruim branu.
Striktno mi je tako nareeno iz Sarajeva.

Srpski vojnik sa rejbankama podignutim na glavu, u savreno skrojenoj maskirnoj uniformi,

nogom je udarao tijelo mrtve ene: Fotografija iz Bijeljine koja je obila svijet
Photo: bnbo.de
Nakon okupacije grada je osnovan graanski forum koji je pozvao stanovnitvo da se vrati u
grad. Vratilo se nekoliko hiljada ljudi koji su poubijani. Oni koji se nisu vratili, otili su za
Gorade, epu i Srebrenicu.
Kerim Luarevi kae da je svaki od pripadnika PL u BiH bio spreman aktivirati po 50 ili 100
ljudi. Naprimjer, nau grupu iz Viegrada je vodio Zijo Subai. Oni su presreli Uiki korpus
JNA na Dobrunu i zarobili 40 Belih orlova. Pet dana etnici nisu mogli proi. To je omoguilo
da se ljudi povuku iz grada, ali su pozvani da se vrate, garantirano je da e im JNA garantovati
mir. I, 3.000 Bonjaka se vratilo zahvaljujui izjavama iz bh. vlasti. Nakon 15 dana je poelo
klanje i ubijanje u Viegradu, objanjava Luarevi.

Ve je 11. aprila 70 pripadnika bosanske armije u nastajanju poloilo zakletvu na Kula-Gradu

iznad Zvornika. Na Kula-Gradu su ostali 25 dana, povremeno, preko noi silazei u okupirani
Zvornik da bi krali hranu. Zbog toga su se prozvali Hap vod. Nae snage su se sa Kula grada
povlaile u dvije grupe. Jedna je ila preko Kamenice u Tuzlu, a druga u Vlasenicu, da ubijedi
tamonje stanovnitvo da ne predaje oruje. Prii o predaji oruja je nasjelo stanovnitvo
podrinjskog kraja gdje su dolazile patrole JNA i na osnovu fiktivnih dogovora o nenapadanju
oduzimale oruje iz muslimanskih sela, kae Ibrahim Musi iz Hap-voda.
Kada je proglaen srpski Zvornik, Bonjaci su pozvani da se vrate, uz obrazloenje kako e
imovina onih kojih nema biti konfiskovana. Oni koji su se vratili u Zvornik rijetko su imali srece
da kao Vejsil Hamzi udom preive.
Tada 23-godinji Vejsil se nerado sjeao perioda izmedu 1. i 6. juna, provedenog u srpskom
zatvoru: Na poetku nas je bilo 800 u jednoj prostoriji. Dou i kau treba nam 25 ljudi za
razmjenu. Pokolju ih, uu i kau da su izvrili razmjenu. Kada je trei dan pravljen spisak
zarobljenika, bilo nas je 620. Ponovo su nas potrpali na kamione i povezli na strijeljanje. U
kamionima smo jedni preko drugih bili naslagani u tri reda. Zaustavili su kamion, podigli ceradu
i naredili da izademo. Vikali su: Izlazite, pika vam materina. Mi smo se vrsto uhvatili za ruke,
takoer psovali, odbijajui da ih posluamo. Poto su vidjeli da nas ne mogu istjerati, poeli su
ispaljivati rafale po nama. Kada sam se osvijestio oko mene je bila gomila leeva i nita drugo.
Aprila 92. ovi su momci bili zbunjeni. Musi veli kako je tada sa zebnjom sluao vijesti iz
Sarajeva, a one su pozivale na mir: Tako da sam se zapitao jesam li normalan i hou li od naih
vlasti biti osuen kao ratni zloinac.
U Sarajevu su se jo uvijek vodile rasprave o miru.
* Slijedei nastavak feljtona objavljujemo u utorak, 15. decembra