sna Fae SVE STO TREBA nH NAUCIO SAN JOS U VRTICU NEOBICNE NISLI 0 OBICNIM STVARINA ol ROBERT zalorna faba anak knjigaRobert, Fulghum ALL | REALLY NEED TO KNOW T LEARNED IN KINDERGARTEN Copyright © 1986, by Robert L. Fulghum S engleskog prevela Gordana Viskovie CIP—katalogizsctja v knjigh Narodna in univerzitetna knjitnica, Ljubljana 20-32 FULGHUM, Robert Sve fo reba da nam nau sum fo vi Prevod dela: .All I really need to know | learned in kindergarten 1974904 * Robert Fulghum SVE STO TREBA DA ZNAM_ NAUCIO SAM JOS U VRTICU NEOBICNE MISLI O OBICNIM STVARIMA ZALOZBA MLADINSKA KNJIGA ZAGREB—LJUBLJANAS Nie PIgad CITAOcU Prije no sto kvenete dalje, samo da vam neste kazem. Posludit ge vam kao karts, da se ne biste izgubili. To sto Cote éitati nastajalo je dugi niz godina, malo po malo, a pisao sam obraéajuéi se svojim prijateljima, obitelji, liudima koji dolaze u moju crkvu, i samom sebi; nikad nisam ni pomiéljac na to da bih mogao objaviti knjigu, I uopée, ne gam kako bih to nazvao, Ja obi samo kazem — »Ono moje ata pigem« — a to sto pigern neka je vrsta zapisnika u koji biljedim sto se dogada u mojo} giavi i u mojem Zivatu. Dio wonog mojeg sto pisems, stranice o tome ato sam naudio jo8 u vrticu, krenule su nekako iz moje ruke svijet i nastavile divjeti vlastitim zivotom, Jednog dana su se vratile kudi, u skolskoj torbi djeteta ¢ija majka vodi knjigevnu agenciju, i ona mi je pisala s pitanjem: Imam li ja jod stogod napisanoga? Pa da, imam, | tako, jedna stvar vodi drugoj, i one se povezuju u fantasti¢nu priéu. Evo, dakle, jod malo napisanoga u obliku prave knji- ge, Uglavnomi je ostalo isto kao Sto sam pisno, izmij sam samo neka imena i dogadaje, da zadtitim one su nedukni i one koji su éangrizavi i bea razumijevanja, ili i jedmo i drugo.T jo8 neste da vam kazem: u knjizi éete naéi mnoga proturjegja. Moida éete éitati i naglo stati jer »Nije li nekoliko stranica prije rekun nesto sasvim supro dest, rektao je. Ali sto da radim kad u glavi imam i misli koje se medusobno sasvim isk|juéuju, Naprimjer, ja mi- slim i da je tivot bez svijesti nevrijedan Zivljenja, i da je neznanje prava blagodat. Nisam jo8 stigao 0 svemu odluéiti, Sto bih vam jos rekno? Citajte malo po malo — nema razloga 2a durbu, jer na kraju neéete na¢i rasplet. ‘Na kraju, rekao bih vam i to da pogjedujem sluzbe- nu dozvolu za pripovijedanje priéa, Prijatelj mi je izdao svjedod#bu i zakueao mi na zid iznad pisaéeg stola. Tom se dozvolom potvrduje da imam pravo koristiti se slo- bodno magtom u preoblikovanju vlastitih dozivijaja, ako mislim da bi priéa time postala bolja, i ako priéa i nakog toga ostaje u sludhi Istine. U dozvoli je naveden i pri- Povjedadev kredo: Vierujem da je masta jada od znanja. Daz je mit moéniji od povifesti, éinjeniea luje iskestva, Da je smijieh rjednd Iijek 2a tugu. Tujerujem da je Gubav jada od smrti. Trudio sam se da ne napigem nista dbog dega bih mogao ostati bez te dozvole. Robert Fulghum SVE STO TREBA DA ZNAM NAUCIO SAM JOS U VRTICUT jo8 neste da vam kazem: u knjizi éete naéi mnoga proturjegja. Moida éete éitati i naglo stati jer »Nije li nekoliko stranica prije rekun nesto sasvim supro dest, rektao je. Ali sto da radim kad u glavi imam i misli koje se medusobno sasvim isk|juéuju, Naprimjer, ja mi- slim i da je tivot bez svijesti nevrijedan Zivljenja, i da je neznanje prava blagodat. Nisam jo8 stigao 0 svemu odluéiti, Sto bih vam jos rekno? Citajte malo po malo — nema razloga 2a durbu, jer na kraju neéete na¢i rasplet. ‘Na kraju, rekao bih vam i to da pogjedujem sluzbe- nu dozvolu za pripovijedanje priéa, Prijatelj mi je izdao svjedod#bu i zakueao mi na zid iznad pisaéeg stola. Tom se dozvolom potvrduje da imam pravo koristiti se slo- bodno magtom u preoblikovanju vlastitih dozivijaja, ako mislim da bi priéa time postala bolja, i ako priéa i nakog toga ostaje u sludhi Istine. U dozvoli je naveden i pri- Povjedadev kredo: Vierujem da je masta jada od znanja. Daz je mit moéniji od povifesti, éinjeniea luje iskestva, Da je smijieh rjednd Iijek 2a tugu. Tujerujem da je Gubav jada od smrti. Trudio sam se da ne napigem nista dbog dega bih mogao ostati bez te dozvole. Robert Fulghum SVE STO TREBA DA ZNAM NAUCIO SAM JOS U VRTICUVAKOG PROLIECA, TIJEKOM MNOGIH GODINA, imao sam zadatak da napigem svoju osobnu javu o tome sto vjerujem: svoj kredo, Kad sam bio mladi, taj je dokument imao mnogo trudio sam se da spomenem sve, pazio da mi Sta ne promakne. Dokument temeljit i opgiran poput presude Vrhovnog suda, kao da se rijecima mogu rijesiti nekad je cini¢an, ponekad komi¢an, ponekad obiéno in- toniran — ali pisem ga i dalje, Nedavno sam pokusao da iskaz svih syojih uvjerenja samem na samo jednu stranicn i ispiiem jednostaynim rijecima, premda svje- stan da to podrazumijeva velo naivni idealizam. To nadahnuce, da budem &to sazetiji, doslo mi je na benzinskoj stanici. Rezervoar starog automobila na- punio sam do vrha visckooktanskim gorivom super de- hse, Moja stara krntija nije ga medutim mogla probaviti i dobila je napad — motor je neprekidno kadljucao i ga- sio se na raskricima, podrigivao na nizhrdiei, Shvatio sam. I moja glava i moj um povremeno pokazuju iste simptome. Progutam li previge visokosadrdajnih infor- tmacija, i ja éu dobiti napad, egzisteneijalne vrste: kas- 9ati i gasiti se na raskricima gdje valja donijeti Zivot- dluke, jer uvijek — ili mam previge ili premalo. Zivot nije piknik. ‘Tada sam shvatio da ja ve¢ znam vecinu onoga so smatram nudnim za smisleni Zivot — i da to uopée nije komplicirano. Ja znam. | mam odavno, zaista odavno. Medutim, i divjeti take — no, to je veé druga stvar. Evo dake mog kreda: SVE STO TREBA DA ZNAM o tome kako valja tivjeti, ato Giniti i kakav biti, naucio sam jod u vrtidu, Mudrost me nije gekala na wrhu planine, na kraju dugog uspona Skolovanja, nego se krila u pjedéaniku djetjeg igralista, A evo Sto sam ondje naudio: Ne tuci Ijude. Svaku stvar vrati gdje si je nagan. Poéisti 2a sobom. Ne uzimaj ato nije tvoje. Kad nokog povrijedis, ispritaj se. Peri ruke prije jela. Pusti vodu u zahod. Topli keksi i hladno mlijeko su sdravi, Zivi uravnotezeno: malo ui, malo razmisljaj, crtaj, igraj se i radi — svaki dan od svega Svakog poalijepodneva odspavaj. Kad izades w svijet. budi oprezan u prometu, drii sera ruke i ne udaljavaj od svog druga. ‘Ne zaboravi da éudo postoji. Sjeti se one sjemenke u plastiéno) éaiici: Korijen je krenuo u dubinu, stapka u visinu, nitko ne zna zaita i kako, ali tako je ea svima nama. Ziatne ribice, hréei i bijeli misid, éak i gjemenka iz plastidne éadice — jednom moraju umrijeti, I mi éemo. A zatim se sjetite svojih prvih slikovnica i prve rijeci Ea) nautili — najvece i najvaznije od svih rijedi ‘Sve Sto treba da mate sadréano je negdje u ovom popisu. I zlatno pra ljubav, i temeljna pravila hi- giiene, Ekologija i politika, ravnopravnost i rdrav tivot. Uzmite bilo koje od tih pravila, dodajte mu teske, odrasle i zvudne rijedi i primijenite na Zivot svoje obite- i posao, dréavau politiku, svijet u ie Sivime — i onamo gdje su je nadle i da poti Kao ato je istina, ma kolike smo ved odrasli, da je, kad izademo u svijet, najbolje driati se za ruke i ne udaljavati od svog druga nIF TKS oye saa eS ya GG —— SSS —— Sr a po py ay a yd ARS TARE TARE ORE ORE ONE NASOJ KUCI SE ZA RUBLIE BRINEM Ja. Volim su duinost. Daje mi osjeéaj svrhovitosti. I ogje- é4j bliskosti s ostalim élanovima abitelji, na je- dan poseban natin. I priliku da budem sam, indvojen od obitelji, Sto je ponekad takader yrlo ugodno. Volim razvrstavati odjecu zs pranje — posebno bi- jelo, posebno tamno, i boje izmedu. Volim namjestati dugmad na stroju — pretpranje, pranje, hladna voda, ispiranje, centrifugiranje. Preda mnom je izbor mogué- ‘nosti koje razumijem i medu Kojima vjesto i lako znam odluéiti, Ja doduse joS nisam shvatio kako funkcionira naS nevi stereo uredaj, ali strejevi zn pranje i susenje rublja — u to se ja razumijem, Jayi se avonce — izvuces toplu, nagusurenu adjecu, odneses na veliki stol u bla- govaonici, razvrata’ i poslodis u uredne hrpice. Najvise volim kad u rublju ostane mnogo elektri Gjelom tijelu povjesam ¢arape i one (Jednom me je Zena ubvatila na djeh od onib njenih pogleda. Nije uvijek lako objasniti dru- gima sto Cinimo, znate.) Akad zavrsim s postom, imam osjedaj da sam obavio neato vaino, Ogjeéaj da sam sposoban za nesto vaino. 1 anam da sam dobar u tom poslu. Eto, bar u necemu, T 12 da gnate, pranje rublja je i religiozan dozivija). Voda, zemlja, vatra — suprotnosti mokrog i suhog, vruceg i hladnog, éistog i prijavog. Veliki ciklusi, xjeeno kruze- nije, pocetak i kraj, alfa i omega, amen, Bio sam wu blizini oneg VELIKOG NECEG. Bar na trenutak, Zivot je Gist i ima smisla, A onda opet ispodetka. Progiog tjedna mi je straj erkao, Vjerajatno sam na- trpao previge ruénika. Rublje se u bubnju agrudalo na jednoj strani. Tada je stroj izven jedan nevjerojatan od- skok, stra&no se tresu¢i krenua kroz kupaonicu i ek splodirao. Mislio sam da juriga na mene. Za trenutak je to bilo Zivo bide, izvijalo se u gréevima straénog na- padaja, a ved tren kasnije hladna bijela kacka puna do- pola probavijenih ruénika i zapjenjena oke usta, jer sam valjda stavio i previde deterdienta. Nije proilo ni pet minuta i preminuo je stroj za susenje. Poput starackoy para u domu Sto su umeli whrzo jedan za drugim, toliko su njihovi zivoti bili isprepletent, Subota poslijepodne, svi ruénici u kuéi su mokri, mokre su-moje gacice i tarape. Sto éu sad? Dobro znam da én, ako nazovem servis, morati dezurati kod kuée, majstora bar trideset i sest aati, pozvati banku i iti slutbenika da dode i stoji uza me s ¢ekom na kojem je potpis i zig hanke, inaée majstor neée ni kroditi u kuéu — 4a to ja nemam wemena. Dakle, idemo u javmu perionicu na glavnoj ulici Nisam proveo subotuju veéer u perionici otkad sam zaveaio studij. Kad prestane odaziti u javnu perionicu, Govjek mnoga izgubi, dezivijaje kao ato su razgledavanje tude odje¢e ili komadi¢ke tudih razgovora kakve ne mo- dete éuti nigdje drugdje, Gledao sam kako jedna posta- rija dama prebire po gomili seksi ernog rublia, i pomislio — je li moguée da je njevino? Sludae sam kako neki 13arac objasnjava prijatelja kako Ge najlakSe odistiti bljuvotine s jakne od antilopa. Sjededi i cekajuci, razmisljao sam o svojoj kutiji de- terdienta. Ja obiéno koristim deterdéent «Cheers. Dra- go mi je da se moje rublje pere u deterdéentu éiji naziv anaéi veselje, I sjededi tako kasno naveéer, naslonjen 0 sudilo da bi mi bilo toplije, grickajuéi sir i krekere, pi- juckajuéi bijelo vino iz termosice (dosao sam spreman), nekako sam podeo razmiéljati o smislu divota, i to éita- juG upute na kutiji deterdgenta. Nevjerojatne. Taj sva- kodnevni praiak sadrii éestice koje izoliraju prijavstina iz odjoce (anionski surfaktanti) i Cestice koje omekSava- ju vodu (slozeni soda—fosfati). Osim toga, sredstvo kaje titi unutarnje dijelove siroja (sodin silikat) i sredstvo koje ubrzava proces pranja (sodin sulfat), zatim manju koliginu sredstva koje smanjuje guévanje i sprecava da tkanina poiuti, i na kraju jos bjelilo, sredstvo za osvje- #avanje boja i ugodan miris, Casna rijeé! I sve to za tako malo novea. Deterdzent ima bio-djelovanje i najboljim se pokaguje pri pranju u hladnoj vedi, so je ekoloski najzdravije. Cijelo éudo u jednoj kutiji. Sjededi tako i gledajuci kako se rublje vrti u bubnju suéila, razmialjao sam o okruglom svijetu i higijeni. 1 da znate, zaista smo napredovali, Neko¢ smo vjerovali da je bolest Bodji cin. Zatim smo tyrdili da je bolest proizved Hudskeg neznanja,.i otad tistimo oko sebe — dosloyno — gdje god stigne imo prijavétinu s ru- ku, odjece, . Kad bi umili nagin da prijavati- nu izbacimo e same jednu mijericu su- perpjenugavog deterdéenta i on ée izvuci svu prijavstinu iz vaieg Zivota, omekiati valu tvrdocu, zadtitili vaie unutarnje dijelove, ublagiti guivanje i Zutilo od istro- 14 Senosti, osvjediti vasu prirodnu boju, udiniti vas miris- nima, mekima i dobrima, Ipak, molim yas, nemojte sad odmah posegnuti za dlicom deterdzenta. Ja sam kusno. Ima grozan okus, (Ali mi je jezih sada éist),Evo moss susspe, Krasna gospoda. Izlari ix kuée, kre- Ge na posto u svom »dotjeranome isdanju. Upravo sak- Jjudava vrata i skuplja priljagu 2a taj dan: ruénu torbicu, torbicu u koja} je rucak, torbicu u kojoj je dres zn ae- robik, i kantu sa smeéem koju treba iznijeti pred vrata. Okzene se, ugleda me, pozdravlja veselim, nasmijanim akon tri koraka; »F FHHH- ‘To je izravan citat, molim.) e postizui samo watrogasna ko- la sa sirenom kad urla iz sve snage. Paukova mrezal Punom parom je uletjela u paukovu mirezu, Pojavijuj se naravno hitno i neodlogno pitanje: A gdje je pauk? Torhice su se razletjcle na sve strane. Cijelo tijelo joj se gréi u treavom, poskakujuéem plesu — kao bogo- ‘moljka kad se pari u omamiljujuéo} vruéini dana. Stipa lice, trga kosu i vristi »EFFFFFHHHHUUUUUHHHH- JTLJJald'« jos nedosegnutim intenzitetom. Uporne vuce kyaku na vrutima kuce premda nije otkljuéala. Pokusava jo8 jednom, Ovaj put lomi kYjué u bravi. Trét oko kuée prema straanjim vratima, Odjekuje njezin krik Ito glasnoéom kakvu i »FFFFHHHUUUUUUUUsdd IIa... A sada, isti prizor promatran iz drugog kuta. Evo pauka, Priliéno obiena, smeckasto-siva, sredovjetna ten- ka pauka. Ustala je jos prije zore, plete svoju mrezu, sve je u najljepsem redu, Krasan dan, vjetra nema, stu- j viage taman da ono éto treba biti [jepliive 1 bude Ljepliive. Marliivo pregledava okna na svojo} mredi i mi- na male kukee koje bi rado doruékovala, 1 nekako eako spremnm za akeiju. Kad ad- svijet — to je zemljotres, tornado, cija vulkana! Mroga je razderana, obmotala se oko tog nekakvog pokretnog, poludjelog plasta sijena, i ta golema komadina siro 8 U raznin bojama ispusta glas koji paukovica joa nikad nije ula: »FFFUUUUU- dJJJJHHHHH|* Komadina je prevelika da bi ga emo- éuvala 2a kasniji obrok, a pokreée se tako brzo da ne vjeruje da bi je ulovila. Da skedi, pa s&o bude? Da se primiri i nada najboljemu? Da s 2 Ljudsko biee, je ljndsko biée,.A hitno i neo- dloino pi sluéaju glasi; Kamo je krenulo to bige i Sto ée uéiniti kad tame i stigne? Moja je susjeda uvjerena da je paukoviea golema ba- rem kao jastog, da ima ogromna pokretna usta i otrovne éeljusti, Moja é¢ se suajeda vjerqatno uéurbano skinuti do gole koze, istudirati se i dobro nasapunati, oprati po- novno kesu da bi bila sigurna da je sve sprala sa sehe — zatim se ponovno obudi u novu odjecu kako bi bila sigurna da se nista na njoj nije zadrialo. A paukovien? No, ako prefivi citav ovaj cirkus, imat ée 0 éemu priéatic zamisli, u zadnji eas a OVAKVA je bila. — A da ste tek vid} ralje to stvorenje imalo! Pauci. Neyjerojatna biéa, Na Zemlji su moda veé i 250 milijuna godina, i mogu izdrzati gotovo sve, Ai mno- go ih je —Sezdeset do sedamdeset tisuén na svakih sto 7setara prigradskog zemijista. To njihovo umijede s mre- #om, to je ono na ¢emu im zavidim. Zamislite kako bi ‘nam bilo da je éovjek opremljen za Zivot kao Sto je pauk. ‘Da imamo si¢udne bradavicaste Zlijezde na dou kraljet- nice pomocu ‘koji mogemo ispresti metre imetre neéeg i. Umotati paket? Cas posla! Plani- narenje bi dodivjela duboku preobrazbu. Zamislite knko bi izgledaia olimpijska natjecanja. Ai parenje i podizanje djece poprimili bi sasvim novu dimenziju, Eto, dosta je detak, U glavi se savrti ed takvih ideja, i na drugu stranu: ¢idéenje golemih oj mjeri bilo hi priliéno naporan posao. Sve me to podsjeda na‘ pjesmicu koju anam. Znate je i vi Znaju je vaii vedi pauku, Koji so gtao uspinjati uz kidni oluk. Pala je kage i voda je istjerala pauka. Tzaslo je sunce i posusilo svn kigu, I majuani se pauk stao ponovno uspinjati kroz oluk. Vjerojatno jos pamtite i pokrete koji se izvode uz pjesmicn, O éemu se tu radi? Kako to da svi zname tu pje- smicu? I kako to da smo je prenijeli svojaj djeci? Osobito ‘kad se sjetite da su u toj piesmici pauci vrlo simpatigna stvorenjea. I nitko uzasnut ne vridti »F FFFHHHHHU- UUUULI!« kad se pjeva ta pjesmica, Maida zato sto ona na tako jednostavan i jasan natin govori o Zivotnoj avanturi, Majuéno je bi¢e five i Zeljno avanture. Naidlo je na oluk — dugaéak, mraéan tunel koji vodi prema ayjetiu, Pauk i ne razmialja o dugom putovanju — jed- nostavno kreée, Zaustavijaju ga razne nesreée — kida, poplava, moéne sile. Pauk je izhaéen i vraéen na po- tetak. I ato biva? Kate li na’ pauk: »Ma, ba’ me brign?« Ne kaze, Inadlo je sunce — sve je podistilo i posuailo, I maleni se stvor vra¢a do oluka, gleda gore i misli kako ini silno deli vidjeti ato je to tamo gore. Mali pauk je 18 ovaj put pametniji — sad 6e pogledati kakvo je nebo, potraditi bolja uporiéta na glatkoj stijeni oluka, pomoliti se prije puta i krenuti kroz taj tajnoviti tunel u svjetlo i neizwjesnost, Ziva su biéa od davnina takva, I ponagaju se tako u kojekakvim nesreéama, preprekama i katastrofama, Mi zoamo da moramo pregivjeti, 1 tom uéimo svoju dje- cu. Mo&da i pauci tome ude svoju djecu, na svoj pau- kovski naéin I tako ée moja susjeda prefivjeti, i drugi put kad izade iz knée na posao, bit ce pametnija. I pauk, ako potivi, postupit ée sliéno, A ako ine bude tako, barem pauka ima mnogo a rijeé brza leti, pngotovo kad je rijeé tako dojmljiva: ~FFPFFHHHUUUddddedddell«Na sovomonsiam orocma, otogju u Judnom Pecifiku, stanovnici jednog sela primjenjuju jedinstvenu tehniku sjece drva. Ako je stablo preveliko du bi se oborilo sje- Kirom, seljani ga sjeku vikom, (Trenutno ne mogu naci taj anak, ali éasna rijeé, proéitao sam ga.) Drvosjece koji posjeduju tu osobitu mo¢ prikradu se stablu tocno u zoru i iznenada stanu vikati na njega iz sve snage. Cine to trideset dana, Stablo umre i srudi se. Teorija glasi da vika ubija duh stabls. I seliani tvrde da ta teh- nika nikad nije zokazi ‘Ab, jadnils li i naivnih stvorenja, Ljupkih li obitaja u Zivotu déungle. Vikati na stabla, zamislite. Kako je to primitivno. Sto cete, od njih su jos daleko blagodati mo- derne tehnologije i dostignuta znanstvene misli. ‘A ja? Ja viéem na svoju denu. Viéem na telefon i na kosilicu za travu. Viéem na televizor, novine i svoju djecu. A svjedoci tvrde da sam vige puta viden kako pri- jotedi zamahujem Sakom prema nebu i viéem. Moj susjed mnogo vide na svoj sutomobil. A ljetos sam ga éuo kako gotove éitavo poslijepodne viée na Ije- stve. Mi, moderni gradski, abrazovani ljudi videmo na promet, na nogometne suce, ra¢une koje treba platiti, 20 banke i strojeve — osobits razne strojeve, Strojevi i naj- hiiza obitelj pretrpe najvise mage vike. Ne znam ima li od toga kakve koristi, Strojevi i osta- li predmeti naprosto jesu tu gdje jesu. Mozete i udariti, ali ni od toga Sesto nema pomodi. A sto se ljudi tide, seljani sa Solomonskih otoka moda imaju pravo. Vikati na divo bide maéi doista ubijati duh u njemu. Mramor, kamen i Zeljezo lako mode bit slomljeno... aJESU 11 VAM POZNATE OBIGNE DRYENE RACUNALIKE? Znate, one napravice s redovima drvenih kugliea sto iz- gledaju poput stono, rodaju ih uglavnom u trgevini- cama suvenira, kno zi ras, Ali taj je drveni predmet zaprave stroj za raéunanje, kalkulator i kompjutor. Kad bolje promislim, nisam toéno rekao. Raéunaljka je samo vizualno predogen ratun koji se advija u glavi osobe koja taj predmet upotrebljava. U Aaifi milijuni ljudi i danas svakodnevno upotreb- Jjavaju raéunaljku, Na natin kao i veé nekoliko ti- ‘sua ili i vide godina, Jer ra¢unaljka je ne samo prak- titna i efikasna naprava, nego i lijepa. Ugodna na dodir, ugodna u ruci, Od drva; mesinga ili slonovaée. I to je starija, Sto ju je vise |judskih ruku dotaklo, to je ljepia — glatka, tamna, uglaéana, Potrajat ce vam cije nije je potrebno nadopunjavati suvremenijim dijelovima, i sav software koji vam mote zatrebati veé nosite pod Sesirom; a ako se pokvari, mode je popraviti i osmogo- dignjak, sa alatom ato e na¢i u svakoj kuG. Postojanje racunaljke daje malo drugaéiju sliku o odredenom dijelu progresa, Sjecam se kad je stanoviti veliki japanskoameri¢ki kompjutorski konglomerat agre sivno krenvo u osvajanje kineskog tréidta. Kako bi de- 22 monstrirali mogudnosti svojih mali depnih kalkulato- u natjecanje. Veliki obragun racunaljke i kompjutora, Natjecatelj koji je pobijedio — dakako, onaj s raéunaljkom — zvao se Chan Kai Kit: Kines iz Hong sludbenik u pomorsko) tvrtci. Istina je, natjecatelj koji se Koristio malim dZepnim raéunalom progao je kroz anop mjenica éetrdeset i éetiri sekunde brie nego Chan Kai Kit sa svojom raéunaljkom, Ali ra- Gunalo je izbacile pogresan odgovor. Kao da se natjecate- da pokaze koliko je sposobnija i je neoprezan i ubacio pogreane pedatke, Nije bas osvjetlao obraz, Ne bih htio da me krive shvatite, Diepna raéunala su udla u nag Zivot itu ée biti, jer za njih ima mjesta. dane pripadam nekoj sekti koja tvrdi da su strojevi sami i tle. Modda bi padljivi i promisljeni Chan Kai Kit postigao jos bolji rezultat s déepnim kaliculatorom nego 8 ratunaljkom — tko bi 2nao. Ali ja sam nekako sentimetalan prema éudima koje su stvorili Ijudski um. i Yudska ruka, I kad naidem na dokaz da jos uvijek odo- lijevaju pred nevjerojatnim postignudima elektronskog cirkusa siduanih éipova, jednostavno mi je drago. Neka- ko je utjedno znati da jos funkcioniraju i velo stare i vrlo jednostayne metode Lrazmialjam o tome kako je dreyni i toliko upotreb- jjavan predmet — racunaljka — nagao naéina da bude prisutan iu domu doyjeka dvadesetog stoljeca, kao ude- san i umjetniéki predmet, predmet ks upotrebom postao lijep i jepotom koristan. A i ja posjedujem jednu staru drvenu zdjelu i dotrajan kuhinjski noz, koje me- dutim nikad ne bih mijenjao za kuhinjski robot, Ista priga. 2Porsras Travia 1757. GODINE YouNICt pod vodstvom pukovnika Diegn Ortiza de Prille te pet sveconika upu- tide se iz San Antonis prema mjestu na rijeci San Saba u brdovitom predjelu stedignjeg Tejasa (da, da, to je Te- xas, gringo), Poali su s namjerom da pronesu Spanjolski utjecaj u nove krajeve, te donesu lerééunstve neprosvi- jecenima koje putem sretau. Poli su, osim toga, i zato da uniste Indijance iz plemena Apasa (s time, dakako, da ih najprije preobrate). I iznad svega, poali su da trake blago za koje se go da je skriveno u brdima Bal- cones Escarpment. Tizgradige tyrdavu, ti yojni sku kapelicu. Te stadose cekati te traledt utjehi j su take dangubi u biblioteci grada Austina, »Qva zenilj duu syojom jednostavnom Ijepetome, 2apisaa je Padre Molina wali gdje su Indijanci?« Diego Ortiz de Padrilla je zapisao: »Zemija je dobra, ali gdje su Indijanci, i gdje je blago?« Odgovor na neka od tih pitanja stigao je slijedeceg oaujka, kad su se pojavile dvije tisuce Komanca (pozvase ‘4 tyrdayi misionar- aa a8i), pod ervenim i crnim ratnim bajama, mracnih Nakon toga je San Saba postala vrlo tihe mjesto. Uterda, misija i glavnina avanturistidkih hidalga, zbri- sani su s lica zemlje. A preostali se razbjezase prema San Antoniu, bez blaga i namjere da se tkad vise vrate. Kratka informacija, take nekako sroéena, urezana jeu povijesni znamen na trgu San Sabe, a protitao sam je proljetos, Dopunila su je dva postarija gospadina koja ‘su sjedila na klupi ispred stare vijecuice i preda se pliue- kala, Kao So su mi oni objasnili, Teksa’ani su zhrisali Mieksikance i Indijance i uzeli ono éto im po pravu pri- pada, 1 San Saha je danas, gospodine, miran grad. »Syjet~ ska prijestolnica oraha pekana i Kozarstva.« Tako tvrdi »San Saba News & Star«, novine koje izlaze veé 111 godina. Razlog mojeg boravka u San Sabi bio je povratak izvorima, Neko¢ sam vikendom redovito dolazio iz Waca da bih udvarao prijateljici po imenu Louise, I jo# dugo naken Sto se Louise odlucila na taj tako nesmotren po- tex i vezala se s nekim drugim, ja sam nastavio yiken- dom dolaziti u San Sabu. Kao prvo, ovdje sam mogao kupiti pivo. U mojoj je dréayi alkohol bio zabranjen, kao Sto je to veé priredno u pokrajini prepunoj baptista, Kaa drugo, u ovom se gradicu odr#avao mali rodeo na pro- gramu kojega je bila i borba s jarcem, a borba s jareem, vjerujte, to je prava sivar. Jarac nese izletjeti iz pre- grade samo zato da bi pojurio ravno u tor na suprotnoj strani, darei hodaju kao da su sludeni, U ritmu valeera inade ix pregratka, bre pogled lijevo, stane kao ukopan, potréi prema Covjeku s konopom. A kad ga pokusas ve- jarcima se nikad ne ana, | isplati se preci taj dugi put da vidis borbu s 25ma. I popijes pivo, Kad ti je osamnaest tek. A moida se Louise u meduvremenu opet predomisiila. Osim toga, veéer je zavréavala plesom na otvore- ‘nom, na betonskoj Bao ajediti u miru, vrecicu pomfrita i nakon toga jos cijelu vredicu kolaci¢a s ¢okoladom i sve to gayrsiti paketom od sest, limenki Lone Stara, Nakon toga si u takvom stanju da modes i plesati, samo se nadad da neces povratiti. San Saba u Texasu. Komadié doma, I nije se mnogo igmijenio taj gradi¢, zato sam proljetos i dosao. I Spa- nyjolei i Indijanci odavno su nestali stazom bez povratka. A medudréavna autocesta i veliki robni centri New ‘Te- xasa odayno su odmakli drugom stazom, u suprotnom praveu, I nista nije ostale, samo Texas zaustavljen u vre- menu negdje oko 1945, godine. Glavni je gradski do- gadaj to &to se kogarkaska momead gimnazije 1 San oo »Armadillosi«, izhorila za drdavno finale. I sto jela do temelja nova Kraljevska dvorana dehovinih svje- doke. Neki govore da su potar podmetnuli metodisti, ali ja ba’ nisam siguran, Tu sam informaciju Guo prisluskujudi 2a tezgom die se todi soda u dragstoru Boba Everetta na glavnom trgu. Uzeo sam Coca-Colu za trideset i pet centi, pitu od jabuka koju je pekla Miz Bob i galieu filter kave — i ave to nije kostalo vise od osamdeset i devet conti, Zatim sam otigao preko puta, u Haryjew duéan po novi par tizama od telede kode Tony Lama, s petama kakve 8u najbolje za borbu s jarcem. Platio sam éekem — é¢- Kom druge hanke iz drugog grada, a oni nisu pitali ak ni 2a legitimaciju, Mislili Hudi, valjda, covjeku trebaju nove dizme. Gospoda prodavatica je rekla da im ne do- lazi mnogo Ijudi ¢ak iz Seattlea da bi kupili nove cizme, 26 rukaviea ga rodeo, Najbolje Nista ne mirige kno nove ru- ée vam ih skinuti samo kirurg. Zatim sam progetao do stoénog sajma, do gledam aukciju koza i ovaca koja se redovito odriava petkom poslijepadne, Zamalo sam i ku- pio kozu. Koze su u San Sabi zaista jeftina roba — 2a samo dvadeset dolara dobit éete krasnog jaréiéa. A ja volim koze i jarce. Noéu je ondje zaista tiho, u tom gradi¢u San Saba u Texasu. Kad povederate pohani odrezak sa seljackim umakom, uz prilog od swecotasha i pire-krumpira, tut- nete medu sube éackalieu od horovine i izadete kroz glavna vrata knfea Alamo ps progetate uokolo trga pred vijecnicom do nasipa uz rijeku — sve to vrijeme niéta neéete éuti osim cvréaka i proljetnih gaba, A tako je u svim tim gradiéima rasutim po sredianjem dijelu Texasa — Cranfils Gap, China Springs, Valley Mills, Tiho. Vrlo tiho, tim padne mrak, Tiho i starinski, i obieno, i vrlo stvarno, Komadié doma, Znam. Mislite da sam sve to izmislio, Ali nisam. Isti- na je. Bar vecinom. Ine, ja ne mislim da je to raj na zomiji, Ovdje je i paklenski dosadna, i ja ne bih izdrzao ni tjedan dana. Pa zaita vam to onda pridam? Evo zaito: zato Ste postoje ta mjesta odakle smo svi doali — obiéni gradidi, gradict dubokog korijena — koji su nas stvorili onakvima kakvi jesmo. A mi ih preziremo ili se na njih ne obaziremo, na viastitu atetu. Okreéemo im leda, ri- skirajuci time samoprijezir, Nudno je da se ponekad vra- timo kuG — i mogemo se vratiti kuéi, Ne da bismo se 27Zivot, ne zato, Ali da bismo paméenju pri- Spanjolei su u jednome ipak imali pravo. U vezi sa San Sabom, Premda to nije lake objasniti, stara je le- genda totna. Blago postaji, SU VRAZIE POROD, nemoralni, agresi irni, grubi i uopée —2li liudi, Oni su ci za vedinu muka koje tiste ovaj svijet. oni kno mi ‘To je, u osnavnim eriama, sadetak svakodnevnih yi- jestio Rusima, Ali ponekad se kroz mre#u predrasuda provuée poneéte, poneki nagovjeitaj, anak take jasan, stvaran i istinit da se pred njegovom snagom razgrne zardal: na zayjesa bar toliko da prestanemo na njih gledati kao na svoje du&mane i poéneme ih gledati kao suputnike, s kojima nas yezuje zajednicko Ganstvo u Bratstyu sreée i bola, Naprimjer, Nikolaj Pestrecov, Ne nam. mnogo 0 njemu, ne zmam ni gdje je ni sto radi, ali ispri¢at éu yam onoliko koliko snam. Bio je potporutnik u ruskaj vojsci; tada jo imao tri- deset i Sest godina. Sludio je u Angoli, take daleko ad kuée; I njegova mu je tena jednom dodla u posjet. Dvadeset i etvrtug kolovoza, juimoafri¢ke su vojne jedinice uéle u Angolu i napale crvenu nacionalnu gerilu Koja se ondje krila. Kod sela N-Giva, naletjeli su na sku- 29pisu ruskih vojnika, Cetvorica su poginula a ostali su Rusi pobjegli — svi osim narednika Pestrecova. On je zarobljen, o demu doznajemo iz abavjestenja juénoafrié- kh vojnih snaga: »Narednik Nikolaj Pestrecov je odbie da se udalji od tijela svoje pokojne supruge, koja je iz- gubila Zivot u napadu na selo.« Kao da Jumnoafrikanci ne vjeruju da je covjet tako postupio, communiqué ponavlja informaciju. «Priéao je Jeau svoje supruge i nije se htio udaljiti, premda je ona ved bila mrtva.« Kako je to neobitno, Zasto nije bjetao da spasi gla- vu? Sto ga je to nagnalo da se wrati? Zar eato ato ju je volio? Je Hi moguée da ju je 2elio zagri put? de i moguée da mu je bio potreban trenutak osa- me, za suze i hol? Je Ii moguée da je ogjetio svt hesmi- jos nerodenu? Je li jedno sto ée se's nijit “Moguée je. Mi to ne 2namo, Ili bar ne znamo izv- Jesno. Ali motemo naslutiti, Odgovor je u njegovu dinu, I tako on gjedi sam u juinonfrikom zatvoru, Ne neki »Rus« ili »komunist ili »vojnike ili sneprijatelj«, on. ne pri éovjet koji je u jednom obignom trenutky volio svoju ebignu Zenu vise nego bilo Sia na svijetu. Pozdravijam te, Nikolaju Pestrecov, gdje god si bio ili jesi, anhvaljujem ti Sto si dao tako silan smisno obeda- jima koja su svagdje ista, sto si pridao dostojanstvo zayjetu koji je isti u svim jezicima. »u debru i u alu, u zdraviju iu bolesti, obecavam da cu te voljeti, postovati { éuvati do smrti, tako mi Bog pomogao«. Ti si u to vje- 30 rovao, Cuvao to uvjerenje, njegovao take da je blistalo. Bog te blagoslovio! rad, nemoralni, agresivni, be- ud. Oni su Rrivei za vedinue Nisu oni kao mi.) aIOvas JE ULOMAK VRLO OSOBNE PRIRODE. Pripazite, mofda vam se udini malo prezasladenim, Nastao je kao biljegka upuéena majoj feni, A onda sam pomislio, bu- dudida neki medu vama takeder imaju Zene ili mukeve i misle na sliéan nadin, zadie to ne bih i vama rekao. Priéa uostalom nije moje viasniétvo. Pripada Charlesu Boyeru. Sjedate li se Charlesa Boyera? Elegantnog, garman- (nog, naoéitog, gracioznog, Ljubio je sve slavne i lijepe dame filmskog ekrana. To jest, pred kamerom i u ¢aso- pisima iz filmskog svijeta. U 2ivotu je bilo drugadije. Postojala je samo jedna dena. Cetrde: dine samo jedna fena, Njegova ena, Pa su govorili da je to, ibljenost koja traje eijel a od taka jetre, Lijetnici on nije imao snage da kaze nj. u narugju, Dva dana kasnije, Charles Boyer je bio mrtay. 82 g siaja Ijubavnog 4 spoznaja da se muskera toliko dugo. Ne znam kako bih ja u sliénim okolnostima padno- sio bol. Molim Boga da se nikad ne nadem na njegown mjestu. (Tu sad poéinje neste krajnje oscbno — ali ne elim se ispriéavati.) ‘Ali ima trenutaka kada samo bacim pogled na drugi kraj sobe — usred svakodnevnih #ivotnih obiénosti — i ugledam osobu koju zovem svojam ienom, prj com i Ijubaynicom. I tada razumijem zasto je Charles Boyer uéinia to ato je udinio. Zaisia je moguce voljeti nekoga toliko, Znam to. Posve sam siguran. 8 Zena mogu voljeti toliko iGuxpao sam Toc CovsrKa kako ureduje izlog trgovine za dan Sv. Valentina, Tek je sredina sijeénja, praznik Je za mjesec dana, ali trgovcima se valida i u ljubavi turi. Nemojte me krivo shvatiti — trgovei su judi u redu, Oni nam nude svoju robu i paze da budemo na vrijeme i toéne obavijesteni o vedim praznicima. Kako biste ina¢e navrijeme anali da dolazi Halloween ili dan Sv, Valentina ili Majéin dan, kad trgovei ne bi azurno radili svoj posao? - Druga grupa Ijudi u koje se uvijek mogu pouzdati jesu adgojiteljice u djetjem vrticu, One uvijek navrijeme znaju za sve praznike, i kad treba napraviti éestitku ili kakav drugi dokaz ljubavi, nema tog trgovca koji se s njima moze mjeriti. Ono na sto tete iz vrtiéa natjeraju djecu, nema ni kod najboljeg trgovea, to nema ejjene i ne prodaje se u trgovini, Zapravo sam poéeo prigu o predmetu koji ja nazivam gumi-skrinjom. Nekoé je to bila kartonska kutija 2a ci- pele koju je lijepo ukrasilo i predalo mi na dar moje najstarije dijete. Kasnije je kutija postala arhiva u kojoj éuvam djeéje uspomene koje su mi poklanjala moja mla- da djeca. Njezina je ukrasna oprema standardna: tro- bojmi Kola papir — rudiéasti, crveni i bijeli, danas veé a4 jjedjelih boja, zatim aluminijske folija, naranéasti pa- pir 2a umatanje, nekoliko ukrasnih ubrusa od izrezanog papira, tri vrste makarona, gumeni bomboni, #ele bor- honi, nekolike malih bijelih srca na kojima nesto pide, a.sve to na okupu dréi gomila sasusenog Hepila za papir. U svakom sluéaju, kutija vise ne izgleda naroéito, Ulupljena je na viée mjesta Je mjesta ljepljiva pod prstima, a boja je danas viée ujed- nateno siva nego crvena i bijela. Ali ako podignete po- klopac, znat éete zaato je jas cuvam. Na Bresavijenim, , raze su poruke: »Pordray, tax tas i »Sretni Valentine i »Jate volims. Puno je tih »late volim.« Zalijepljena za dno kutije su dvadeset i tri slova Xi O izradena od makarona. Znam toéno, nisam ih jed- nom brojao. Na raznim su mjestima razliciti potpisi mo- Je troje djece. Blaga kralja Tutankhamona nigtavna su u usporedbi 8 ovo kutijom. Drdite li i vi uw kudi neku sli¢nu gumi-ékrinju? Do- kaze Yubavi u najmanje kompliciranom i najuvjerljivi- jem izdanju? Moda prodivite dug, zaista dug Zivot. Moada u Zivot budete obasipani darovima velike vri- Jednosti i Ijepote. Modda iskugate veliku Ijubav. Ali ni- kada tome neéete yjerovati tako potpuno i bez pitanja kao éto vjerujete u svoju kutiju ubavi. Zbog nje to sto se svijet okrede i vi njime hodite sla, Moje troje djece danas su odrasli |judi, Oni me jos ivole, premda je danas neste teze izmamiti od njih tako- nedvosmislen dokaz, Ljubav postaje slodenija godinama, spozngjama, poremedenim yrijednostima, Ali ostaje |ju- bay, sigurno, Samo Sto vise nije jednostavna. Nije vise neato sto modete pohraniti u kutiju za cipele. 35‘Moja Hepliiva ikona éami na polict pri vehu mog gar- derobnog ormara. Nitko ne zna da je ondje. Ali ja znam. Onn je moj talisman, spomenik moga paméenja, i ja mi- slim na nju svakog jutra dok se odijevam. Svako toliko skinem je s police i atvorim. Nesio &to mogu dodirnuti, uzeti u ruke 1 vjerovati u to da postoji, osobito kad ubav postane teska i komplicirana, kad oko moga vrata vise nema malih ruku Sto me grle. Da, narayno, nema nista od teatralnog, slinavog cmi- adrenja ostarjelog tatice. I vjerojatno je vama, dok ovo ¢itate jednako neugodno kao i meni. Ali kad éovjeku treba utjehe, takvoj kutiji niu rayne ni mantre ni éude- sno prstenje. Nisom spremio ispriku. Ta gumi-skrinja moja je vr- sta Tubavi. Sabranite je sa mnom. Zelim je ponijeti sa sobom, kamo god posao, Ovo ve raica 0 Kuci u Kojo) sam nekoé tivio. Staroj kucici uz obalu jezera, Sto je izgradena na kraju tadasnje ceste, na kraju devetnaestog stoljeca. Ljetno horaviste obitelji koja je iz Seattlea putovala na konjiraa i otve- renim kolima kroz duboku sumu i preko strmih brego- va. Neka¢ je ovdje bila divijina, i danas je jo8 divijina. Kuéa je podignuta iznad zemlje na stupoyima od opeka, okruzena je gustim grmljem borovnica jastom lozom koja se zaklela na horhu do smrti, I da je danas do centra grada vjeverice, zedevi, make Lut nisam vidio nego ih samo slusso, odayno su se izhorile za podstanarska prava na ovorn komadiéu zemlje Medu njima i rakuni, Mi smo tu imali rakuna, Ve- likih, Vige njih. Iz raloga koje zna samo Bog i hormonska struktura rakuna, kao mjesto parenja odabrali su prostor pod tio- jom kuéom. I odaberu ga ponovna svakog pi ; razloga koje zna samo Bog i hormonska struktura ro- una, odabrali su da Ge se pariti pod mojom kuéom tog- no w tri sata po por Ako niste dogivjeli da vam se rakuni pare toéno pod. vaom spavacom sobom i to u tri sata noéu, propustili a7ve jedan od senzacionalnijih trenutaka koji Ziv covjek moze iskusiti, To je vrlo neobiéan dogadaj, blago reéeno. ‘Ako ste kad sludali macke kako urlaju noéu, modda yee imate neku predodibu, Sad pojacajte glasnecu i inten- aitet pomnodite s deset. Zvuk koji ste tom operacijom dobili ne bismo had mogli naxvati senzualnim i erotic- nim. Prije polarnim alarmom, Sjedam se prve nod, Buduéi da situacija nije bila ‘osobito blagonaklona spavanju, dignuo sam se. 1 to mi- slim sasvim doslovno — dignuo sam se zaista. Oko pola metra, Ravno uvis. S pokrivacem. _Kad sam se povratio i prilagodio nova) razini adre- u krvi, nagao sam baterijsku svjetiljku, izaao i 0 sto ih gledam ni Lo ato baterija neugadno svi- je ih odvratilo od posla. Uz reZanje, krestanje i je, strasni se susret nastavio svorn Zestinom, Dok teturajudi, ne snalazedi se, da bi se za sljedeci u slijedu dogadaja koji dine Zivet jednog rakuna. A ja sam ajedio, na kidi, baterija je joS osvjetljavala isprainjenu odaju strasti. [ razmiéljao sam. Zasto se Yju- bav i Zivot tako éesto moraju dodivljavati s toliko bola, nereda i krika? Recite mi, molim vas, zaste? Razmiiljao samo mojoj dragoj zeni koja mirno spava u krevetu toéne iznad moje glave, i nage buke koju pro- iavodime noéu, buke sukoba pomijesanog s Ijubaylju, 1 pitao sam se Sto rakuni misle o buci koju mud i Jena stvaraju no¢u — znate na kaju buku mislim, na ono »Da 38. ime yolig, pospremio bi iza sebe u kupaonici iza kojega slijedi Je i? To ti je dokaz? E pa da znaa..« Zar \jubay zaista ne moie biti neata lsko? Jane znam. A rakuni o tome ne-kagu nista.ASSIDA RUBIGNOSA, glasi sluzheno ime te bube. J stadiju liginke, ona na ledima nosi malu vre- ‘ica netisti. U dnu abdomena postoji mala &i- jnta vilica, Kad se litinka pretvara u edraslog kukea, stara ovojnica se zakvadi za taj ailjak i od nje ostane neato poput vrecice. Analni otvor je u blizini, te seu vredicu odlatu fekalne tvari, Dugo su noolozi raz- misijali o namjeni takvog tjclesnog ustroja. A-zatim su zapazili mrava, Mrava-lovea koji se voli hraniti licinkama kukaca, Mrava koji je po prirodi tako redi. (Nasluéujete Hi vee na- I tako, kad mravié skoéi na liéinku da je opipa i izvidi hoée li mu velidinom odgovarati za veteru, li¢inka navrati na nasrtaj ci He mirno otpuzi dalje, Zoolozi takvo obrambeno sred- stvo nagivaju »fekalnim Stitom. J premda ja nikad nisam negdje protitao, Sto znadi da je nekako poznato, Nedavno sam bio na nekoj koktel-zabavi, gdje su jedna Zena i jedan mudkarac izvodili posve istu igru. ipak mi zvudi 40 Priroda funkcionira tako da ¢@ svi dobiti ono &to su zasluzili, na ovaj ili onaj natin, I ako su oni slabi i krot- kiji, modda blagoslovijeni, neki od njih su i snsvim dobro opremljeni za borbu. dlMos rruares 2 KALIFORNUE, pravnik, bio nam je prosli tjedan u svajoj redovito} godidnjoj Ijetna} posjeti Doputovac jes dvije hagorpieaio ia et a cai ‘njost kombija bila je poput scenografije za Alicu u nemifi éudesa, On inade ima éetrdeset i sedam godina, Ima i tenu, éetvoro djece, kucu u breguljkastom predjelu u okolici Berkeleya, posao u gradu, u voliko} tvrtel... eljela dakle katastrafa. Ja sam u stalnom kentaktu 6 njim zato &o on ne- kako. uvijek ide ispred veemena. On je potroaio sve re- dom kako se nudilo, zaista sve. Zivi socioloski eksperi ment Sezdesetih i sedamdesetih godina u ameri¢koj kul- tori, Borba za gradanska prava, Vijetnam, hipizam, TA, ‘TM, Vegetarijanska prehrana, zen, masaza, LSD, Sitanje iz dlana, deset. vrsta joge, makrame, psiho-analiza, pje- Snéenje, vruée kupke, nudizam, kristali, vide reli pokreta nego Sto histe vi umjeli nabrojiti, ¢ vitami Patpuno je opremljen za sve to — ima sokoynike, ikle, trenirke 4a jogging, ulja, masti i ije- ‘Ove se godine posvetio jednestaynom neznanju. — Sve je sranje — kage on. — Sve same lai, Lagu ti vla- #e ti predsjednik drdave, sto vige trazié ma- Sto ne vie trudié postaje ti sve gore. edino blaéenstvo, Samo BUDI, covjece. Ne- ni diniti, jednostavne — BUDL Dolazi nam Dan prije odlaska, skoéio je u jezero s mola, u adj da bi pornogao djetetu za koje se uplasio da ée se utopiti uu dubokoj vodi. T priznao mi je da je ovamo doSao na konveneiju Nacionalnog udrudenja odvjetnika, bududi je Gan njihova odbora za sacijalnu pravdu. — No, ake su sve to laai i obiéno sranje, a jedini krajnji cilj je posvemaanje neznanje, kako onda... — pi- tao som, — Pa — odgoyorio je polake — mo#da ja krivo mi- slim, Na svim obalama svijeta mogu se i danas naci na- plavijoni komadiéi razuma. A skepsa i realizam nisu isto &to i cinizam i pesimizam. Spominjem to zato sto mi se Gini da bi na naljepnici koja bi idealno saiela osamdesete moglo glasiti: »Modda ja kriva mislim.« 43Mon s1iskt priarenm su najzad udrudili sage i ne- pravili dijete. Ja sam u toj pridi ispao krsni kum, I ozbi- ino sam shvatio tu zadaéu. Dosad sam veé djetetu uspio pribliditi osnovne lijepe stvari u 2ivotu — éokoladu, pivo, cigare, Beethoyena i proste viceve. Mislim da do Beethovena ne drdi osobito. Ali tek mu je godina mam da ée se jednom umo- riti od Gokolade, pive, cigara i masnih vieeva, O seksu mu joé nisam priéao, ali ima on veé i nekih viastitih ideja. ‘Ne bih se u ku¢i malo dijete ili ste nekoé sami bili malo dijete, that ete na sto mislim. Pokazao sam mu i drvene bojice. Kupia sam lijepo komplet djedjih bojica za najmlade — to su one kratke, debele i krupne, bojice 2a podetnike. Svakih nekolike tjedana, tutnuo sam nm po jednu bojicu u ruku i po- kazao mu kako da narige toéku. On je uglaynom vlovku gledao me. U drugoj je ruei drZao jasno da mi ne bi umio pokazati u emu je razlika izmedu ta dva predmeta Zatim smo pro- Sli kroz fazu utrpavanja predmeta u sve tjelesne otvore; bojice su naizmjence bile u njegovim ustima, uhu i nosu. T naposljetku, prosli tjedan, uhvatio sam mu ruku i bo- 4d jicom naéinio veliku crvenu tocki na licu novina. 1 pufl Shvatio je, U jo& jednoj prazno) odaji w njegove) glavi upalila se lampica, Sljedecu to¢ku nacinio je sam. I sada ga, govori mi njegova majka tonom u Kojem ima i za dovoljstva i oéaja, nitko vise ne moze zaustaviti. Drvene bojice plus masta (umijede stvaranja slika) — to su, kad ste dijete, sustojci srece, Nevjerojatna su stvar te bojice. Malo parafina na bazi petroleja, malo hoje, malo jepila — nema tu bog zna kakvog tuda. Dok se ne umijega maéta. Tvrtka Binney iz Pennsylvanie proizvedi svake godine oko dvije milijarde tih Stapiéa zadovoljstva i izvozi ih praktiéki u sve zemlje Ujedinje- nih naroda, Drvene bojice su jedna od malobrojnih stva- ri zajednitke cijelom éovjeanstvu, Zelena i iuta kutija ostala je ista od 1937. godine. Zapravo, jedine su prom- jene novi nazivi nekim bojama, take da se boja =puti« danas zove »marelica«. I to je mak napretka. ‘To da se nekadagnja boja puti danas zove boja ma- relice mam zato sto sam, kad sam kuméetu kupio prvi komplet, i sebi priustio to zadovoljstvo. Kupio sam za cod Sezdeset i cetiri bo- 8 viastitim ugrade- om, Nikad nisam posjedovao viastiti komplet, ‘Kao da sam uvijek bio premlad ili prestar da ga dobijem. Pa kad sam veé kupovao, kupio sam odmah nekoliko kompleta, Jedan i sa roditelje moga kuméeta, kojim sam objasnio da je to za njih a ne 2a njega. io sam da i odrasli i djeea, kad im darujes kutiju bojica, reagiraju nekako éudno. Djeca se nasmi- JeSe, lice im se nekako ozari, odmah povade sve bojice i neko ih vrijeme samo promatraju. Zatim se bace na posno, na najblizoj ravnoj povrsini nacrtat ¢e vam Sto god potelite, samo im recite. A odraslima se otme pre- krasan blageni osmijeh — mjegavina radosti, nostalgije 5tekastosti. 1 odmah vam poému prepritavati-sve svoje dofivljaje s bojicama, O prvom kompletu, 0 tame kalo su iskusali sve boje, kako su polomili vrhove kad su ih zatim pokusali vratiti u kutiju u prvotnom poretku, ka- ko su pokudali crtati s vise njih u snopu, stavijati ih na neku vruéu plogu da bi vidjeli kako mekgaju, ailjili ih nad vostanim papirom koji zatim izglaéate i dobijete ukrase kao na vitraju, kako su ih pokudali jesti, i tako dalje, bez kraja i konca, Ako ste se zadoljeli 2aista zanim- Ijivog drustvenog dogadaja u svojoj kuei, pokusajte s no- vom kombinacijom: kokteli i nova novesta kutija bojica za svakog gos Zapravo, veé zbog broja korisnika, drvene su bojice stvorile vide umjetnitiih djela nego bilo ato drugo. Iz- ‘viesno je da postoje milijarde listova papira u svim zem- Yjama svijeta, pohranjeni u milijarde kutija, u milijardu ormara, U milijardu tavana ili podruma, na kojima su milijarde i milijarde erteda bojicama, Sva maéta Ijudske yrste potekla je poput rijeke tim papirima, Siguran sam da sui Ronald Reagan i Mihail Gorbaéov ertali drvenim bojicama. Kao i Fidel Castro, japanski car, Rajiv Gandhi, gospoda Thatcher i gospodin Mubarak, moda tak i aja- tolah, Kao i svi drugi koji nam padnu na pamet. Moada bi nase novo tajno orugje trebala biti bomba od bojiea. Orugje koje donosi sreéu. Bomba jepote. Sva- ki put kad u svijetu izbije nova kriza, mi izbacimo tu bombu. Ekaplodirat ¢e visoko u sraku — eksplodirat ée hlago — i tisuée, milijuni malih padebrana zaplovit 6a nebo. Dolehdjeti lagano na zemlju — i donijeti svima po kutiju s bojicams. I necemo pritom stedjeti, necemo slati one skromne kutijice po osam hojica. Ne, podijelit Gero prave komplete sa dezdeset i etiri bojice, sa ai- Ijilom ugradenim u kutiju. S bojama srebrnom, zlatnom i bakrenom, Ijubi¢astam, bojom marelice i limuna, am- 46 bera i umbre, i svih ostalih, 1 svi ce ih do¢ekivati sa smijehom i tim neobiénim oxarenim licem, i cio ée svijet gasuti svajom mastom, Zvuéi malo luckasto, zar ne? Malo jest luckasto. Ot- kageno, blesavo i nerealno, Ali bag sam danas éitao u novinama koliko novaca Rusi i nai Kongres izdvajaju za naoruzanje. I mislio o tome sto ¢e za sobom ostaviti to silno orufje. Zato me nije briga kolike je nesto ne- stvarno, luckasto i blesavo. Meni je sasvim jasno gdje nedostaje i gdje bi zaista dobro doslo malo obiéne maste. Dodajte mi bajice, molim vas.Obpnazax users UvWEK ME povoDI umraéna filozofeke raspologenje. Razmisljam o velo dubokim i-vrlo intim- nim Ijudskim potrebsma, Potrebama koje nam, kad su zumjeti, Ali da bisme podigli razinu intimmosti, ja ca vam isprigati o jednoj takvoj svajqj strasti: 0 pohanom odresku. Ako gnate sto su fine stvari u Zivetu, nate da aa zadinite soliu i paprom da dobijete pravi umak, Na ta: njur, oko olreska, poslazete graiak i pire od krumpira, i sve prelijete umakom od petenja. Uz to poslutite malo kukurugnog kruha maslacem, i mali tetrapak miijeka, Zatim dohyatite nod i viljusku, zabodete ih u meso do ahvalnosti prema nebu zadiv- ine stajete dok niste pomazali wp posljednju kapljien umaka posljednjom mrvicom kru- Odvratna, kaiete vi, Dakako, odvratno, ali ivi vie rojatno volite jesti neste sto je vama povezano sa slikom. e, Ineka je take. Vi éete jesti Sto vi Zelite, ja iio ja, Moglo bi biti gore da je ebrnato $vi dakle imamo v divotu svoje tajne i ja cijeli Zivot tragam za nenadmasivim dodivijajem po- hanog odreska, To inaée valja tragiti u kumiondaijskim svratistima i u mjestancima daleko od braih autoputova. Skroman hram zdravog i ukusnog obroka lrrije se negdje u to} gustari, Ako vas zanima, mogu vam re¢i da je moje ljetodnje istrazivanje polucilo slijedece rezultate: + Jedna zyjezdics xa Torres Bar & Grill u Weiseru, driava Idaho — zhog éatkalica, » Dvije avjezdice za Farewell Band Ca/é w Farewell Bendu, dréava Oregon — posebno se pohvaljuje i njihova »Grobljanska Corbas, koja ge sastoji od mli- jecnog toasta, ali to je veé druga prida, « Dvije avjezdice za Blue Bucket u Umatilli, draava Oregon — #bog besplatnih mentol-cokoladica na- za Roostertail Truck Stop na Sesto} juno) aveniji u Seattleu — konobarica je nekog vo zila kamion u Alabami i sve zna 6 pohanom odresku, « PET ZVJEZDICA i buket evijeéa za Maud Owens’ lice i besplatne mentol-okoladice. I jo’ karta grada Payettea pod tanjurom. 49Poslovoda mi je do8ao stisnuti ruku kad sam izlazio ixkafiéa Maud Owens. Konobarica me paljubila u obraz. Ostavio sam jo} napojnicu od dva dolara, Vjerujem da je to gato Sto im nitko nikad nije pojeo cijeli odrezak, Tnakon tri dana jos sam osjecao okus a ustima. Vjerojatno se pitate zasto vam sve to pridam. E pa zate Sto mi je dosadilo slugati kako je mraéan ovaj nad svijet i kako [judi nidta ne valjaju. Kakve su to priée? Ja evo znam za jedan restoran u Payetteu, dréava Idaho, gdje sui kuhar i konobarica i posloveda ueinili sve sto je uw njihovej modi da dostojno ponude gostu pohani odrezal, Rolling Stonesi imaju onaj cuveni stih o tome kako ne modes uvijek dohiti Sto Zelis, ali ponekad dobijes ono Sto ti treba. A ja vam delim re¢i da ponekad mokes dobiti i ono ato Zelis i ono Sto ti treba u istome, i k tome jos besplatne éaékalice i mentol-tokoladice, ina kraju svega — poljubac! 50 U ranom 1 TorLom summaKy jedne subotnje veteri u listopadu, djeca u susjedstvu igraju se skrivata. Otkad ‘Trideset gedina, modda i vide, Sjecam se kako se igra. Uéas bih se mogao ukljuciti da me netko pozove. Ali odtasli se ne igraju skrivata. Ba- rem ne samo radi zabave. Naialost. deste i i tko se skrivao tako dobro da ga nitko nije mogao nadi? Mi smo imali takvoga. Nakon nek ig Vremena odustali mi sma bili bijesni jer ne igra kako se da bi te netko pronagao, tumadili smo odgovarao da se nema smisla skrivati ako zaita misli da zna bolje od nas, i da nas bas briga sto on ana, i da se vie neéemo igrati s njim ako tako na- stavi, tko njega uopée treba, i sliéne stvuri, Skrivanje i vilanje. Medutim, sljedeéi put on bi se isto tako pre- dobro sakrio, Vjerojatno i danas negdje éuéi dobro skri- ven. Dok ja pigem ove retke, igra jeu punom jeku; pod hrpom suhog liséa u dvorigtu ispod majeg prozora krije 51¢¢ jedan djeéak. Dugo veé lei ondje, avi ostali su nadoni, skupili su se oko pike i dogovaraju se da odu i ostave ga. Razmisljam da li da odem do pika i Sapnem im gdje se skriva, Pomigliam éak da zapalim to suho lide, take da mora izadi, Na kraju sam jednostavno kroz prozor viknuo: “MALI, DAJ DA TE NADU!«. I tolike ga uplagio da se vjerojatno popiskio u gace od straha, rasplakao i potréao kuci da me tuéi mami. Teako je anati cime po- mazes a dime odmiazes. di © Lmiranju, i nije htio da njegova obitelj i prijatelji pro- pate zajedno 5 njim, Stoga je cuvao svoju tajnu, T umro Je. I svi su govorili kako je bio hrabar kad je odluéio patiti bes rijedi i nikome nists ne redi, i tako dalje i tako dalje. Ali u intimnijem drustyu, i obitelj i prijatelji rekli su da se zapravo |jute na njega zate Sto im je po- kazao da mu nisu potrebni, sto nije yjerovao u njihevu snagu. I boljelo ih je Sto se nije oprostio s njima Predobro se skrivao. Da je popustio i dapustio da ga otkriju, ostao bi u igri. U igri skrivaga, na natin odra- slik. Kad se delié sakriti, Kad volié znati da te netko ‘trai, A nisi siguran. Zelia li da te nadu ili ne zelis, »Ne elim da to itko-zna,« »Sto ée ljudi pomisliti?« »Ne delim ‘time nikoga opter Joa vise od skrivata, volim igru koja se xove Sardi- ne. U toj igri osoba koja je ispala odlazi da se nekamo sakrije, 8 svi ga podu traditi. Kad ga netke nade, ostane i skrije se s njim. Vrlo brao se svi skupe i natisnu jedni ur druge, skrivaju se zajedna, stijeinjeni u malom pro- storu, poput legla psica. I vrlo brzo se netko zahihoée, netko ne moze zadriati smijeh, i tako se svi u smijehu otkriju. Stednjovjckovni su teolozi éak i Boga opisivali na nagin koji je blizak igri skrivada, zvali su ga Deus ab- scondiius. Ali ja mislim da je Bogu zapravo bliga igra Sardina. I da ée gn svatko na kraju nag kao sto 6 u Sardinama svi na kraju nadu — zbog nenbuzdanog smi- jeha koji nas otkrije zbijene jedne ux druge. mnati »Dodi na pik gdje god bio, Potinje nova runda.« To i ja katem. Svima onima koji su se sakrili predobro. Mali, daj da te nadu! Pik spas za sve.‘Mozz za promseny) JEDNA LUEPA VUEST? Neste éega éete se sjetiti kad ponovno zapadnete u ono mratno ra- spolotenje kad su svi judi isti i nigta vide. Vrlo éesto éujemo: »Danns se vise nikome ne mote yjorovati,« Ni doktorima, ni politiéarima, ni trgoveima, Svi oni samo gledaju kako bi te opljackali. Ali neée bili haé tako. Jedan je éovjek, zove se Steven Brill, odlucio u prak- ai ispitati tu teorju. U New York Cityu, medu taksisti- fa ae pondeaviiio kin Guna aoa RA dedvd oatuin’ etigleakt Dieu fe W uahalled descbake cee nih taksija i vozio se oko ejjelog New Yorka da bi vidio koliko de ga vozuéa provariti. Njegovi su prijatelji pred- vidjeli da Ge vedina na neki naéin pokusati iskoristiti to ato se ne snalazi. Ne dpakurlopels jo dada io prawitte pans jedaivod trideset i sedam vozaéa, Ostali su ga odvezli ravno do mijesta koje je trafio i naplatili mu voinju korektno, Ne- kolike ga je odbilo primiti u kola kad su ustanovili da deli samo nekoliko ulica dalje, cak su izasli iz automabila » je blizu. Najsmjesnije je ato ga je nekoliko taksista upozorilo da je New York opasan grad, pain varalica, 1 da 98 duva, Vi éete i dalje ¢itati prite o pokvarenosti i lopoviuku —o0 policajcima koji lagu i kradu, lijeénicima koji Zanju i ono ato nisu posijali, o grabedljivim politiéarima. Ne dopustite da vas to zavede, To su vijesti zato ao su iz- nimke. A ovaj dokaz pokazuje da se Ijudima moze vie- rovati mnogo vise ne sto sme mislili. I pokazuje da u ‘to vjeruje mnogs Ijudi, Nedavne Gallupovo istrazivanje pokazala je da 70 poste ljudi vjeruje da se vecini Ijudi ‘uu vecini prilika mode yjerovati. lodakle onda to da judi nista ne valjaju? Kakve su to prige?Jena OD TEMA DANA JEST GRADSKI PROMET, Primijetili ste to. Svom sino automobilu odani do obwéavanja, Erie Berne je to nazvac drugtvenom igrom 2a odrasle »Ge- neral Motors, Bez obzira na to kakve prite shudate, uopée stvar u ekonomitnosti, Stvar je u imageu. U Ame: Sovjek ono &to yori. Podite u njegovu garndu, pogledajta Ste ondje dréi, i to ée vam redi sve. Moja stara krntija definitivna se pridrudila nemoé- nima na gadelju kolone. Sada treba da se pobrinem za novo vozilo (navi image), Srebrnkastosivi Mercedes u kojem je svaki detalj iz- raden od najfinije koze, to mi nekako najvige pristaje. Ali w banci bas nisu mislili da je te automobil za mene. Blistavoerni motorkotaé BMW ss prikolicom, i ta mi ne- kako najvige pristaje. Moja je Zena smatrala da to nije za njul — osobita ne prikolica, I voliki Land Rover nosagem za puske i postoljem za nigan, i to mi nekako je ostalo taka malo guma- raka u Kojima jo3 motda ima pernate divlinéi. Volkswa- genov Rabbit, ameritka verzija, auto je godine u izboru patrogackog magazina, ali ja ne osjeéam da sam zec, Da su ga nazvali nekako drugacije, Nosorog ili Vedeni kon, 58 moida bih mu bio skloniji, Ni Chryslerovim Coupe de Coupes de Coupesom nisam sasvim zadovoljan, Tko se zeli dititi ostatkom ostataka? Jedan od mojih uéenika predlotio mi je da sve sto posjedujem ulodim u drogu. Ostanes lijepo kod kuée i putujes kamo gelis.a ne morag se maknuti s mjesta. Ali ni to nekako nije zn mene — 5 tih putovanja dovjek se yraca bez suvenira. Jasno mi je da bi najbolje bilo kupiti neki automobil sa solidnim motorom — vozilo i luksuano i praktiéno, korisno i stedljive potrosnje. Naprimjer, Porscheov ka- mionet koji vozi na papirnate maramice. Srebrnosiv, na- ravno. Ja od yozila ne o€ekujem image nego osjecaj Sjedam se jednog pavratka kuei, u \jetna predvecer- je, otraga na prastarem Fordovom kamionetu, s moja dva osmogodisnja brati¢a, i stricom Roscoem 2a vola- nom, Vracali smo se s kupanja i sjedili na cijevima da nam bude udobnije, a da nam bude teplije, skupili smo se pod starim dekama i stisnuli se uz starog psa. deli smo kekee s cokoladem i pili zasladeno mlijeko iz ter- mos-boce, i pjevali iz sve snage rijeci pjeame koju ni- kako nismo znali zavréiti »Devedeset i devet boca piva na zidus, Zvijezde, mjesec i Bog iznad nagih glava, slatki snevi éto nas éckaju na kraju putovanja kui, Eto, te ja zovem prijevezom. Tako ja volim putavati. I to je neéto zaista za mene. Ako éujete da to netko prodaje, obavezno mi javite.EKO SAM VEWEME ZV10 na strmom ebronkcu brijega, u jednoj staraj ljetno} kudici koja je posjedovala ono Sto je posrednik u kupnji zvao osohitimn darmom«, Sto ghaéi da je to bila obicna dupa s lijepim pogledom, Da bih o¢uvao autentiéni dah kucice, pustio sam da vrt buja »prirednos, da ondje slobodno bude sve sto on- je i Zeli biti, i brine se za sebe bez moje pomoci. Sjecam se kako sam stao na rub trijema i objavio svemu sto divi u tom vrtu: »Cinite ono ato elite, sami ste za sebe odgoverni. Sretno.« Povige mene je stanovaa gospodin Washington. U zdanju od opeke i sindre, u stilu bogateg ranéerskog do- ma, is vrtom oko kuce koji je bio neato poput kombi- nacije terena za golf i rasadnika drveéa. Taj je vrt bio njegov i najveéa radost. Si ovjek, agent josiguravajuéeg zavoda, i nad- kuharski gampion u kategoriji rebarca na restilju ili prsica, gospodin Washington je uz to bio i Crnac. Sto ja nisam (vise sam nekako boje staklarskog kita), Zhivala se to krajem gezdesetih godina, ja sam se zanimao za gradanska prava i bio opsesivno liberalan u pogledima na sve Sto bi vam palo napamet. Gospodin 58 Washington se-viée zanimag za... — no, najbolje ce biti da ponovim njegove rijeéi: »Fulghum, ti si veliki bukad koji se nudno mora kretati prema dolje, dok sam ja Crn- éuga u usponu, i nemoj to nikad zaboravitil« Nakon toga bi se samo smijao, Meni je bilo nelagodno kad bi izgavorio tu rijeé. Ne mislim na «bukaéas, ste je dodijelio meni, nego na onu drugu rijeé, Ali tako je uvijek imenovao sam sebe, i uvi- jek se pritom smijao. Gospodin Washington je sa svoga trijema promatraa moju bijednu rezideneiju s podsmijehom i prezirom. Re- kao je da me trpi samo rato Sto znam spremiti bolji chili od njega i zato dt posjedujem najvedu 2birku alata u susjedstvu, Ponekad smo igrali poker, i obojica smo imali sklo- nost prema finim cigarama i supruge koje tu osobinu nemaju. Sudjelovali smo obgjica u tadainjim protestnim margevima koji su se tada organizirali zbog pravde i ra- ta. 1 voljeli smo istu glazbu, te smo take jednom gotovo cijelu noé usporedivali solo dionice Johna Coltranea i dohnnya Hodgesa. Luvijek taj njegov smiijeh — koliko god bi nam se svijet cinio mratnim i ozbiljnim, on je uvijek bio sviestan. da smo syi mi likovi u jednom prvensiveno komi¢nom stripu. Na jedan neobitan natin bili smo jedan drugome évrsto mjesto usporedbe u organiziranju svakodnevnog tivota, kao ato fete ubrzo vid) On danas vise nije Ziv. Zaista mi nedostaje. Jos mi jew glavi njegov smijeh, i Gujem ga jasno u tedkim tre- nucima. | &to je najbolje ed svega, joa imam njegev recept za umak ux meso 8 rostilja 5gGosropin wasHineToN Je BIO 2AGRIZENI MANAK urednog vrta. Njegov vrt i moj vrt spajali su se u vrlo éudnu cjelinu. Redovito, svake godine, dobio bi napad herbicidne manije, Poteo bi tepati i dragati svoju na- pravu za uniétavanje korova, zatvarati se u garadu i mi- jeSati smrtonosne biljne otrove. Bio je to znak opée propasti. I, dakako, to se moralo dogoditi, jednog jutra sam ga zatekao u svom vrtu. Prskao je maslaéke, — Bio sam siguran da mi nedete zamjeriti — rekao je anajudi da postupa s pravom koje je teko osporiti, — Zamijoriti, kako zamjeriti! Pa upravo ste mi ubili evijoce — rekao sam ja, 8 gnuéanjem koje sam jos ne- kako kontrolirao, — Cvijece? — odvrativon, — ‘To je korove —{ po- kazuje prema inojim maslaéeima § krajnjim prezirom. — Korey je — objaénjavam ja strpliivo — bilje koje sluéajno raste ondje gdje judi ne Zele da raste. Drugim ima — kagem ja — korov je korev samo wu odima viasnika zemljista. A ako mene pitate, maslaéci nisu ko- rov nego evijece! — Gluposti — kate on i odjuri kui bjegedi od mo- guéeg izvora zaraze ludilom. 60 A ja sluéajno 2nista volim maslaéke. Svakog proljeca maj vit procyjeta kra: im dutim evjetovimna, a da jas poslom, ja svojim. Mladi listovi maslatka krasna su i zdrava salata, Cyjetovi ée pridonijeti finom okusu i elegantnoj boji kla- sicnog laganog vina. Propraite kor prokuhajte, i debit éete sasvim ukusnu kav. indanci izvrsni suv okrepljujuéem éaju. Osugeni 2 listovi sadrZe mnogo feljeza, vitamine A i C, i odliéno. su lnksativno sredstvo. Ptele vole maslatak, a rezultat te kooperacije je prvaklasni med, Maslaéci su na Zemlji ye¢ nekih trideset milijuna godina; oni su pravi fosili. Najblizi srodnici su im salata i cikorija. Formalna su svrstani u trajnice iz reda Ta- raxactcm koji pripada porodici asteraceae. Engleski naziv dandelion dolazi od francuskog naziva za lavov gub, dent ‘Maslatak je tadiren u cijeloj Evropi, Aziji i Sje- Daa tmielute: iedewess rita ih eee Ijudi bi se upravo trgali da ga kupe po cijeni ed naprimjer 14,95 dolara po mladici, s mnogo ih strpljenja uzgajali u sta- klenicima, osnivali udruzenja |jubitelja maslacka i dalje. Ali bududi da maslaeka ima svugdje, da mu nismo potrebni i da Gini ato hoée, nije tako. Stoga ga mi zo- ‘vemo »korovem i ubijamo kad god nama se prudi prilike. Aja kagem da su maslaéci evijece, i to sasvim lijepo i privlaéno cvijeée. I gast mi je Sto rastu u mojem vrtu, i ja Zelim da rastu u mojem vrt. Osim toga, kao da vee ne posjeduju gomilu divnih osobina, maslaéei imaju i svoju magiju. Kad se uti evijet osjemeni, moze se ot- puhati sa stabljike, i ako pazié kako ée$ ih otpuhati, ako jednim dahom otpuses sve one si¢uéne propelere, élnit e tise felja. To je magija, Ili, ako si ba’ u Mju- maslaéei Ge se lijepo ispreplesti u vijencu so ée krasiti glavu tvoje Ijubljene, A moj susjed, neka mi pokaze mode li se ita u nje- govom vrtu mjeriti s mojim maslaécima. A ako vam ni to nije dovoljno, evo jo8 nesto: ma- slacke modete imati besplatno. Nitko se neée buniti ako vas vidi da berete. Modete ih slobodno ubrati koliko god elite i koliko god moiete ponijeti. Eto sto je biljka. Mos prvi susme se suCER distio dijebove na krovu, I oluke, Radio je on to veé i prije. Vidio sam ga i prodle godine, Neste cudesno. Dotivio sam i éetrdesetu go a nisam znan da \judi Ciste svoje aljebave i oluk se njjednom nisam uspio natjerati da to Ja sam fasciniran Ijudima koji redovita ispunjavaju svoje tadatke. Ljudima koji vede uredan Zivot. Onima koji uvijek obave ono ato treba obaviti, i abave to dobro, Znam ja cak i Wude koji svaki mjesec izra¢unaju i srede promet na éekoynoj ci, Znarm, anam da je to po- malo nevjerojatno, ali casna rije¢, ima ih, To su Ijudi koji ave drae u posebnim kemodicama 8 ladicama (ne u starim kutijama za cipele). gdje je sve u urednim, aduriranim, kompletiranim lima. Kad im nesto zatreba, za¢as Ce to nati. Pod njihovim sudo- perom viada savréen red, red je u njihovim ormarima, iu automobilskom prtljagailea, To su ljudi koji ée re- 63Kad su posljednji put odveli auto na potpuni servis — i to oni znaju, Alat u garadi uredno im visi na Kli- novimna — sve je ondje gdje i treba biti, Obraéun godié- njeg poreza izraéunsli su sami prema évrstim éinjenica ma, @ ne nagadanjima i uzdanju w bodju pomod, Kad navecer legnu u postelju, njihov dnevni popis stvari koje valja obaviti, prekrigen je od vrba do dna. A kad ujutro ustanu iz postelje, kuéni je ogrtaé odmah tu, poloden na stolicu uz krevet, nov i Gist. Trebaju li Garape — eno ih u ladici, slozene i sparene totno. Da! A kad su sprem- ni da izadu iz kuée i zapoénu novi radni dan, tetno znaju gdje su automobilski kijuéevi i ne moraju razbijati glavu us kojem je stanju alumulator i imaju li w rezervoaru dovoline benzina da izdrii bar do posla. Takvi Yudi postoje. Oni kod kojih je sve u redu, Koji su slobodni od nasrtaja iz earstva knosa i zakona entropije, Svakodnevno ih vidam oko sebe. Stupovi na seg druétva, mimi i sabrani, Ljudi na koje ste mi kad ste u skolski leksikon upisivali sto #elite postati u fivotu. Oni koji ce uspjeti u divotu. No da. A ja, ja nisam jedan od njih. Cvrdim na tihoj vatri, plagem nad prolivenim mlijekom, to sam ja. Moj svakodnevni divot uglaynom se svedi na beskrajan i ne- ispunjiv zadatak hvatanja kokodi u golemom kokoginjcu. Zivot kao stalna zraéna uzhuna. O detaljima boljo i da ne govorim. Ali posjedujem jedau zamiéljenu pridicu koja tni po- maze da izdrzim. To je moj san o laatenju-stapa, Jednog ée dana delegacija éasnih staraca 2akueati na moja vrata i obznaniti da je dodlo me da i ja izvedem ritual lastenja étapa — inieijacyski obred spasa za one koji imaju dobro srce, samo su kroniéne neuredui. A-evo kako se to izvodi. Odabrani ste za taj zadatak zato éto ste u dusi zapravo krasan Govjek, i dodlo je yri- et jeme da vam bude malo lakge u zivotu. Kao prvo, do- bijete tjedan dana tivots bez ikakvih obaveza. Notes s obavezama tjedan dana je petpuno prazan, Nema sas- tanéenja u komitetima, nema zakagnjelih racuna, ni pre- piske, ni telefonskih poziva na koje je trebalo davno odgovoriti, Odvedu vas na jedno krasno mjesto, gdje vla- daju tigina, spoke) i Zen. Brinu se za vas. Dobro vas hrane, I cesta vam govore lijepe stvari. A zadatak koji vas oelcuje vrlo je jednostavan: da tjedan dana Iaatite jedan stap, Dat Ge vam brusni papir, ulje s imunovina mirisom i krpicu. I naravno, stap — lijep ali sasvim obi- éan komad drva. Od vas se ofekuje da ga ispolirate. Sto bolje umijete. Ne morate poéeti odmah, ne, kad vama odgovars. To je dakle sve: ulastiti tap, Kad istekne tjedan dana, starci ce se vratiti, Ozbi- [no ce i pommo pregledati sto ste udimili. Polryalit, ée vad strudan rad, yasu ogjetljivost. i duhovnost razami- jevanja. »Ovake jos nijedan stap nije bio uglatant«, uz- viknut ce s divijenjem, Vase slike ée preplaviti televizij i novi i »(Ovgj je Stap teme- Ijito, struéno i savrSeno uglaéae dovjek plemenite duse idobrih namjeral« Otpratit ée vas do kuée u trijumfalnoj Povorei. Obitelj i susjedi gledat ée na vas odsad s novim postovanjem. Dok budete Setali ulicama, prolaznici ce se osmjehivati, domahivati yam i drevnem kretnjom pal- ea pokazivati da znaju i cijene vas uspjeh. Usli ste u noy stadij razvitka Ijudskog bi¢a. Ali dobit dete i mnogo vide od toga. Od toga tre- nutka nikad vise ne morate misliti na dlijebove i oluke, Na éekovnu knjizicu, dakumentaciju, formulare, ormare i ladice s raéunima i dokumentima, tak ina vad porezni obraéun i na autemebilski prtljaznik, mislit ée i paziti ih netko drugi. Vi ste sada oslobodeni tih briga, Zauvijek izbavijeni od stege stvari koje danas valja obaviti. Jer 6hmusterija«, Zatim smo postali »anaj moj brijaé, nezna- ica i seljagina~ i ~ongj moj zadrti pop koji samo pritas, Jednom na mijesec, razmjenjivali sma pregled dogadaja uu avijetu i nasim zivotima, i respravljali o svojoj situnciji. Porjeckali smo se oko \judskih prava, oki i i oko mnogih izbora zaredom. Postali smo jedan drugome ogledalo, intimus, ispovjednik, psihoterapeut, éak i pri- smo postali na neki gudan naéin, Zajedno smo ivjeli dobnu granicu tridesete, pa zatim i éetrdesete. a3 svadali se i Galili, ali uvijek uz stanovit odmak, oprezne. Naposljetku, ipak sam ja njegova mud- terjja. I naposljetku, ipak mi on stoji iznad glave s brit- vor u ruci, Doznao sam da mu je otac bio policajac u nekom analom mjestu, gdje je odrastao okruten siromastvom i predrasudama o Indijancima. On je otkrio da i ja imam takve malomjestanske korijene i da sam odrastao okru- den predrasudama 0 Crneima. Djeca su nam bil gedina, zajedno smo prepatili istovremene faze u rodite- ijstvu. Razmjenjivali smo prigice o suprugama i djeci, 0 kvarovirma na autu i problemima s odrzavanjem trav- njoka. da sam otkrio da ponekad odlazi na ¢itay dan i Ddesplatno Siga starce u staraékom domu, Pretpostavijam da je i on o meni otkrio pokoju dobru stvar. Nikad ga nisam sreo ivan brijagnice, nisam tipoz- govu Zenu i djecu, nikad nisam sjeo u njegovoj i rude s njim. Ipak je on postao strahavito vaino, fiksno mjesto mog divata. Mofda gal i znagajnije nego da smo bili prvi susjedi. Posebnost nageg odnosa djelo- mice je odredivao taj éudan odmak. I njegov odlazak ja zaista osjeCam kao gubitak. Dode mi da se nikad vise ne digam, premda kosa dudine dva i pol metra nije bas neki normalan izbor. Makar to ne znamo, svi imamo neko vaino mjesto u divotima drugih Jjudi. Kao sveconik u divotima svoje pastve. Kao ato svi imamo poseban odnos s trgoveem u duéanu na ugha, mehaniéarom u najblite) auto-radioni- ‘om, nastavnicima, susjedima, ko- oji su uvijek tu, na koje se uvijek modemo osloniti na natin sitan ali ne i ne- vatan. Ljudi koji nas uée, daju nam svoj blagosloy, tjese nas i hrabre, podréavaju nas, pommazu da usprayni pro- m lazimo kroz svakednevnost nageg divota. A mi im to ni- kad ne kazemo, Ne znam zaSto, ali ne katemo im. Dakako, i mi smo drugima u slignoj ulozi. To nama netke ovisi, motri nas, uéi od nas, uzima od nas. I mi toga nikad nismo svjesni, Nemojte misliti da ste bex- naéajni. Modda nikada neéete dozivjeti dokaz svoje vaa- nosti, ali zngjte da je imate mnogo vise no sto mislite, To me podsjetila na staru sufisticku pripovijest o nekom dobrom éovjeku kojemn je Bog obeéao ispunjenje jedne Zelje. Covjek je xazelio da ide po svijeiu i éini samo dobre a da toga nije svjestan, | Bog mu ispuni Zelju. Potom Bog zakljudi da je zamisao toliko dobra da bi to mogao podariti svim ljudima na zemlji. T tako to ostade do dana danainjeg. 1aIVOVI, CAROBNJACI I PATULJCI, tako se avala na- lesetoro djece u dal godine (dok su nj diteljskim poslom}, okupio sam svoju vojsku u druatve- noj dvorani erkve i objasnio djeci sto Gemo se igrati. Zamislio sam znatno progirenu verziju igre Kamen, pa- pir, Skarice, u kojoj se od djece tradi razmisljanje, sna- ladljivost. i brzo odludivanje. Ali prava je svrha igre da se dige Sto vise buke, da svi stalno tréimo i lovimo se, dok naposijetku nitko vise ne ana na kojoj je strani, tho Koga lovi i tko ovdje pobjeduje. Organizirati punu dvoranu na igru naodtrenih puékogkolaca, uredno. ih podijeliti u dvije ekipe, obja- sniti im harem elementarno princip igre, dogovoriti se 0 tome koja ée grupa biti sta — nije to mali pothvat, ali uz mnogo dobre volje svladali smo gn i stali spremni 2a potetak. Kad je utrka puna uzbudenja stigla do kritiénog stupnja, povikao sam: «Sad morate odlueiti jeste li DIV, CAROBNJAK ili PATULIAK!« rt Idok su se djeca raitrkala po grupi¢ama, uzbuieno Sapéuci i dogovarajuéi se, neste me povuklo za nogavicu, Ondje je stajalo maleno dijete i gledalo me, pa upitalo vrlo tihim, vrlo zabrinutim glasi¢em: »A’gdje stoje sire- ne? Gdje stoje sirene? Duga stanka, Vilo, vrlo duga stanka. »Gdje stoje si- rene?e, pitao sam i ja. — Da, Znate, ja sam sirena. — Sirene ne postoje. — Postoje, ja sam sirena! ‘Ona sebe nije mogla pronaéi ni medu divovima ni medu Carobnjacima, ni medu patuljcima, Ona je togno anala kojoj kategoriji pripada. Sirena. I nije zbog toga bila spremna odustati od igre i otidi do zida kamo bi se povukli gubitnici, Ona je namjeravala u igri sudjelovati, bez obzira na to ato sirene nisu predyidene. Nije bila spremna odreéi se ni svog digniteta ni svog identiteta. Bila je évrsto uvjerena da ovdje mora biti mjesta i za sirene, i da ¢u ja gnati gdje je to mjesto. Zuista, gdje stoje sirene? Sve te brojne sirene — svi koji su drugaéiji, koji iglaze iz zadanog standarda i koji ne prihvaéaju zadane ladice i pregradice? ‘Odgovorite na to pitanje i izgradit éete skolu, narod, svijet. Sto sam ja u tom trenutku ponudio kao odgovor? Dogodi se i meni da ponekad nadem pravu rijeé. Rekao sam: »Sirene stoje ovdje, uz Kralja mora!« (Da, bas ov- dje, uz skute kraljeveke lude, mislio sam u sebi.) I tako smo stajali nas dvaje, dréali se 2a ruke i gle- dali strku mnogtva Carobnjaka, Divova i Patuljaka koji su tréali oko nas u strabavitom metezu, 1%i, moram reci na kraju, nije istina da sirene ne po- stoje. Ja mogu red da bar jednu sirenu poznajem i asnb- no, Dréao sam je zn ruku. 76 ‘anje komore mozga rormacija, Valjda mi je trebao jak sam ja i nitko mi niéta ato moji nevrijedni prijatelji da mi pofalju glupu boziénu estitku. Mogu ja ivjeti i bez njihove ljubavi. Tko ih treba. Toga ljeta u kolovozu, jednog dana kad sam se ulo- gorio na tavanu s namjerom da uvedem malo reda u taj kaos, nagao sam medu bo%idnim ukrasima punu kutiju neotvorenih boziénih éestitki. Pred Bozi¢ sam ih samo odlagao 0 kutiju raéunajuci da éu ih ave jednom u mira pregledati, i zatim je naravno toga mira u uobi¢ajeno} bo#icnoj peniei ponestalo, tako da su i cestitke stradale od sindroma »dobro, to ¢u sad maknuti i spremiti na tavan, pa kad bude vremena...« Dovukao sam kutiju s tavana i tog vrudeg ljetnog dana, usred mjeseca kolovoza — zamislite, bio sam u n, sieo sam na terasu u naslonjaé, sta- éane naotale i ux kakao-maslac, litru ledenog ‘brku u mislima, poeo otvarati omotnice u kojima jc boticne éestitke. Da male pomogne, pustio bozinih napjeva na malom kasetofonu i pojaéao glasnoéu koliko je idlo. Sve je bilo tu. Andeli, snijeg, tri kralja, svijeée i bo- rove granéice, konji i saonice, Sveta obitelj, patulj Djed Mraz. Krupne poruke o ljubavi, radosti, miru i broj Kao da ni to nije davoljna, na svakoj su éestit bile i rukom dopisane poruke i srdaéni pozdravi mojih nevrijednih prijatelja. Koji su, eto, i 2a bodiénih blag- dana ipak mislili na mene. Rasplakao sam se, Malo kad sam se ogjeéao tako Jadno i tako lijepo istodobno, Tako zanimljive bijedan, tako elegantno tuzan, tako melankoli¢an, nostalgi¢an, ato sve ne. Patetike Krajnje patetitno, Thuduei da sudbina uvijek tako hode, uw takvom me stanju zatekla moja susjeda, koju su na scenu privulli glasni bodidni napjevi. Nasmijala se. Pokaxao sam joj a na se rasplakala, [ tako smo nas dvaje iimali taj svoj nevjerojatan Bodié, na mojoj terasi, usred mie- seca koloyoza, pjevali smo iz sveg glasa uz Mormonski Tabernacle Choir do silnih zavrinih taktova »Tihe no- fix. »Kleknite, slugajte glas andela..« Sto da katem? Cudo, radost i sreéa uvijek Cekaju negdje na tavanu koji postoji iu nagim glavama, baéeni i zaborayljeni, a ne treba mnogo da izadu na svjetlo da- ha. | toliko je toga vezanog za Bosié 8 Bio sr wepseuino posiumponne, nekolike dana prije Boti¢a, Kigno, vjetrovito, hladne. Zimsko sivila, Popis stvari koje danas treba obaviti ved je bio dug i dalje ta- stao poput plijesni koja se ne moze zaustaviti. Raspo- lodenje: nervozno, Bioritam: negativan, Horoskop je govorio samo potrebnem opreau, A nedjeljne su no- ‘Taj sveti éas hoZanskog bladenstva pomut nje na vratima. Sto je sad? Duboki wadah. Otvorio sam. vrata pomiren sa sudbinom i spreman da prihvatim no- vu strahotu, strpljenjem u kojem mi nema ravna. Pred vratima, neko malo styorenje 8 jeftinom plastiénom ma- skom Djeda Mraza i velikom papirnatom vredicom: pola lica mu se razvuklo u osmijeh koji vrijedi bar deset puta tolike, — Hodete bodi¢ne pjesme? — pita na svor pjevnom engleskom. 9Sad ga prepoznajem. Dijete iz obitelji koju su proste godine kvekeri naselili u nase susjedstvo. Takozvani lju- dis Gamea, Vijetnamei, koliko se sjecam, Izbjeg! Do- Sao je na moja vrata za poklade, sa sestrama i ja sam im napunio torbe. Zove se Hong Due, 1 ima nic#da osam godina. Za poklade je bio maSkaran u mu- draca, u dugom kupaéem ogrtatu is ruénikom uyijenim u turban. — Hogete li hoziéne pjesme? Kimnem glavom, ogekujuéi da Ge se sada oglasiti i izbjegliéki zbor iz okolnog grmlja. — Moe, a gdje ti je zbor? — Ja sam to — kate on. | bez oklijevanja se baca na ubraani pripjey »Zvonéiéax, Koji pjeva iz sveg glasa. Nakon toga, s jednakim zanosom, i nesto zx Sto bih se takleo da bi trebalo biti »Cujte, to njezno andeli pjevaju« ina kraju, tihim glasom i bogostovno »Tihu noés Za~ badene glave, sklopljenih otiju, iz dubine duée potekli su posljednji taktovi »Snivaj nebeskim mirom« u tu eve- tu noé, Suznih oéiju, ostavai bez rijeci pred njegovom pje- smom, izvadio sam ix lisnice ovéanicu od pet dolara i tutnuo mu je u torbu, On mi na to iz dzepa izvude ko- mad gecorleme i pragi mi ga hes rijeti. Poklonio mi je i jo8 jedan blistavi osmijeh deset puta vredniji, okrenua se i otréao kroz vrti uavikujuci »Bog vas blagoslovios i »Udijelite maskaramas, dok.nije nestao, ‘Tko je to dijete pod maskom? Hong Duc, covjek— zbor, &o pronosi Bokié od vrata do vrata. Prignajem da s Bodiéem i inace ne znam na éemu sam. Nikad mi cijela ta priga nije bila sasvim jasna, Ne- stvarna je. Otkad sam otkria istinu o Djedu Mrazu, moju duéu nagriza sumnja. Pjevati o volnji u saonicama u ko- je je upregnut konj, to je smijedno. Nikad tako nesta 30 nisam ni vidio, a kamoli se u njima vozio, Nikad nisam pekao kestene u vatri, [ da zapalim vatra, ne bih anao kako se to radi, a Gujem i da pegeni kesteni nisu. bog gna sto. Lutajuda tri kralja u meni izazivaju samo sum- njigavost, a pastiri koji se cijeli Zivot vuku po svijetu sa stadom ovaca, meni su male Cudni. Isto tako, nikad mi- sam vidio andela, a moje iskustvo § djevicama vrlo je java tek rodenog malog kralja u meni ne interes; isto tako éu prihvatiti i nekog novog predsjednika. Male bebe i sobovi nisu ne znam ato. Vidio sam dosta i jednih i drugih i znam Sta govorim. Gradié Hetlehem je jedna oéajna rupa, kazu svi koji su ondje bili. Pjevati o styarima koje nikad nisam ni vidio ni radio ni uopée Zelio, sanjati o bijelom snijeznom Boziu koji nikad nisam upeznao,,. Botié zaista nije nesto stvarno. Aipak, a ipak... prestar sam da bih u njega vjerovao, a jos premlad da bih odustao, Previge ciniéan da bih ga prihvatio, i previge Zeljan ljepote da ne bih pokusao, Udijelite magkarama! Kad sam zatvorio vrata, bio sam veé na rubu histerije — smijeh, suze, onaj cudan ‘osjeca) kad znaé da te je Bofi¢ jos jednom opéinio. Kroz dimnjak moje zimske Kolibe spustie se u moj Zivot Djed Mraz Hong Due. Ni on, poput mene, u konkretnim deta- jjima nije bas sasvim siguran, ali évrsto yjeruje u njihavo opée znagenje. Ovo je vrijeme kad se valja opustiti i sla- viti — prepustiti se blagdanima, uloziti u radost sve ato imate. — Ja sam to — kade on. Gdje je tay Bozié, pitao sam se ja. Ja sam to, odgovorila mi je jeka. Ja sam to. Zabacene glave, sklopljenih ofiju. puna glasa pjevam pjesmu, u koju sam ulozie svu sveju hrabrost. Bog je, ka#emo, jedne ayjerdane no¢i poslao djetesce da bi svijet gpoznao sreéu i nadu, Nisam siguran dau to vjerujem sasvim, da yjerujem u one silne naslage koje 81*u se uw ovih dvije tisuée godina natalogile oko te jed- Ali siguran sari da yjerujem u Hong Du- je Bozié i eijeli shor, i koji s =Udi maakaramal« obilazi kuéna vrata, Ne znam tko ili sto ga je poslalo k meni. Ali znam da me taj neobiéan hir sudbine potakao da i ja 2apjevam u zhoru éto pjeva o nadi i sreéi. Tim djetetom, i ja sam dobio svoj Bodié, Kap vee covorm 0 parovita, mogao bih povjeriti i jedno pravilo, Ne kazem da je ta pravilo u koje ja osobno évrsto vjerujem, Izgovorio ga je jedan éangrizavi éovjek na uredskej veselici posljednjeg radnog dana prije blag- dana. Taj je covjek u tom trenutku patio od ozbiljnog slugaja mraovolje. Upravo je otvorio svoj nigtavni darak koji je nagno pod uredskim borom. Napola tuéno, napala ciniéno rekao je, ne obracajuéi se nikome izravna: a dar da uopée nije vaian. To jednostavno nije totno Mama je tu lagala. Kroz godine Sam nakupio toliko bez- vrijednog smeéa umotanog u i Koj su me se u posljednji das set plasti¢nu sitnicu i predali mi je uz staru Vain samo znak painje a ne dar. Vjerujte je dar najvainiji. Di, da katem drugadije, Iudi paze, doista i daruju. I to bi trebalo postati pravile — teljemo pravilo darivanja. Zatim se okrenuo i gustro krenuo prema kanti za smece u uglu, gadljive pridriavajuéi dar samo vrécima ‘prstiju, poput crknutog Zohara. No, motda je xaista tako. Sudio je pomnalo oatro, bex mnogo strpljenja i razumijevanja. Ali to 8 83cdavno bi nam trebalo biti jasne. Bog koji je, kako go- vorimo, sve to i zapoteo, toliko je drzao do nas da nam je poslao najbolje sto je nao. I te ne samo jedanput. A ni sveta tri kralja ne vratise se s puta s besmislenim sitnicama. Cak i kad stari Djed Mraz sreduje svoj popis djeéjih Zelja, sve i dvaput provieri, I andeli su desli do- noseci radosne vijesti, sa se ipak na blagdanskim saj- movima ne kupuj 2a sitne pare. da todno znam sto bih zelio dobiti za Bozi¢. Znam to od svoje Getrdesete godine, Zelim mehanicke igracke ha navijanje koje ispustajn razne zvukave i idu stalno ukrug, de neke druge smijesne kretnje, Bez ba- terije. Igratke kojima je patrebna moja pomoé s vreme- na na vrijeme, One steromotne limene, vedro obojene igrackice kakve sam imao kao dijete. To ja tel i No dobro, priznajem, postoji jos neta, Ja éelim ra- dost i jednostavnost, Smijeh. san i glas. Andele i Cuda, zadivljenost, bezazlenost i magiju. Tu smo veé jo} pravoj telji, ‘Tesko je o tome goveriti, ali ono ato ja zhilja, abilja Zelim, bilo bi slijeded Zelim da na jedan sat ponovne imam pet godina, Zelim se mnogo i éesto smijati i plakati, Zelim da me podignu, da me uspavaju, zibajuci, da me u naruéju odnesu u krevet, bar jos jedan jedini put. Znam Sto zaprave Zelim za Boiié. Zelim svaje djetinjstvo. A to mi nitko nece dati; Mogu sam sebi darovati barem uspomenu na djetinjstvo, ili to harem pokusati. Znam da je to nerazumno, ali kad je Botié, sto je tada razumno? Bodi¢ je dijete, dijete iz daleka i iz davnina, idanaénje dijete takoder. Dijete koje ivi u vama i meni. a4 Koje ustreptalo Geka iza dogodi neato prekrasno. realno, koje je jednostayno i strane osjetljiva na sreéu. Dijete koje ne deli, i ne treba to od njega trasiti, ra- zumjeti darove poput para éarapa ili krpene kuhinjske hvataljike. Zeljemo je pravilo sasvim toéno, 85Oduyuek sas aio uac-Kusavicu. Veliku barokau njemaéku uru, s gomilom svakovrsnih resbarija i onom ptigicom koja jednom svaki sat iskoéi ix kudice i otpjeva svoj najjednostavniji egzistencijalni komentar sveukup- nom divotu. I take sam uru nabavio, Za svoga najboljeg prijatelja, koji je sluéajno i moja supruga i divi w istoj kuéi gdje i ja. Jer, stvari kod nas stoje ovako: njoj se obigno ne svidi ono sto joj kupim za Bodié i na kraju to dobijern ja. Pa sam mislio, najbolje da a tim raéunam od potetka i poklonim joj nesto ato ionake 2elim ja a he ona, i sto éu od nje preuzeti s veseljem. Ona dobiva svoj mak painje, a ja dar do kojeg mi je stalo. Znam da je to pokvaren plan, ali valja mu priznati da je rea- listi¢an i prakti¢an. (I nemojte mi tu dréati prodike, kao da vama nikad neéto sliéno nije palo na pamet. Vraga nije, Nisam ja od juter. Znam sto sam vidio.) Dakle, elio sam autentiénu, antiknu uru-kukavicu, Ali takve su vrlo skupe. A nadao sam u jednom dudanu gomilu novih ura, velo veliku poailjku, po specijalngj sni- tenoj cijeni, prava rasprodaja. I tako sam kupio ura, Na ‘kartonskoj su kutiji sitnim sloyima bile otisnute dvije poruke na koje ja nisam obratio painju, Kao sto sam kasnije ustanovio, u jednoj je pisalo: »Proizvedeno u 86 Judnoj Koreji.« A w drugo; je pisalo: »Potrebno sastavi- the Tz kartonske sam kutije izvadio pet plastitnih vre- dca punih ragnih dijelova. | ersatz bavarsku alpsku ko- libicu na kojqj je bila naljepnica »prava initacija drvas, I, kao da jos nije dosta, plastiénu glavu srne koja me gledala tuino poput Bambijeve majke. Sve sam dijelove slo#io, nijedan nije ostao, bvala, zahvaljujem na testit- kama, aasludio sam, i objesio sat na zid. Potegao utege, pogurnuo njihalo i edmaknuo se unazad da udivam. U Zivotu nisam nesto obavio take brzo itako uspjedno! Ura radil Odbio je puni sat. Otvoriée se vratadea, Pti¢ica ne izade. Ali duboko ix njezine rupice zacuje se promuklo, priguéeno okuk, kuk, kuk«, Tri puta kuk i nista vide? T to je sve? Nema vide? Ali kazaljke pokazuju podne, Zavirio sam duboku u utrobu bavarske alpske koli- sam je i oslobodio netog sat za tri. Ura je kuckala i se otvoriie. Pticice libice gacu se +kus, ‘Tu se ja utekoh principu »ako se neée maknuti sa- ma, pomaknut cu jax, Dohivatih gumeni bati¢ i vjeSalicu za kapute, te stadoh udarati i silovito je tresti, Zatim ponovne namjestih uru, Izbi puni sat. Vrate se otvorise. Tikina.‘fako je i bilo. Darovao sam joj uru. I ispriéae cijelu priéu. Smijala se, I zadr2zala i mrtva pticieu, bar neko yrijeme. Odavno uv nasoj kudi nema vie ni ure ni pti mnogo je Bo#i¢a otada deilo i proslo. Ali ta se prita po- Javijuje svake godine, kad se u prosineu u nagoj kuéi okupe prijatelji, I svi se smiju. A moja mi Zena namigne i nasmije se on yjim smijehor i ja joj smijehom, Podsjeéa me da prava mrtvo siroce u drvenom satu, I ja tada znam. Aja. No, ja jo8 uvijek ne posjedujem uru-kukavicu, Ali neato sam od toga dogadaja sacuvao, Saéuvao sam Uspomenu na onu besiéau poruku ispisanu sitnim slo- vima na kartonsko} kutiji. »Potrelno sustavitiv, Sastaviti ve. I podijeliti s njima radost, Ku-ku, ptidice, i sretan ti Bo- 2ic, gdje jest da jesi. 88 O01 SUSJED! KOJI ZIVE 8 DRUGE STRANE CESTE toku. Redovito dzogiraju, sami wz- nevavisno. Toliko su visoka osvijeste- ‘ni da bi mogli poletjeti poput balona. Krasni judi. Uni- jeli su malo progresivnosti u nage susjedstvo. No da. Kupili su nedayno sportski stobrzinae. Tandem. Jer je dvnja opremu, On uvijek vozi na delu, primijetio sam, on dréi guvernal. Uvijek. Zapravo, rekao bih, neka emancipacija, U razgovorima s njima — zasebno, ne u paru — otkrila se vjekovna a, On je, zaprave uyjeren da je snaéniji i da ima boli osjeéaj za smier i orijentaciju. 1 stoga ga ona pusta da bude naprijed. Jer na taj natin ona moze ufivati u pejzaiu, moge i prestati okretati pe- dale a da on to uopée ne primijeti; osim toga, ake padnu 89= }ecikla, bolje ce prodi ako padne na njega, on je vedi i mekai. __ Vjeeni tandem, Muskarac naprijed, Zena otraga. Vie- rojatno je tocno da su muskarci fizicki jadi. Ali Zene su pametnije — ili je to harem ova. A biti emancipiran, éini mi se, znaéi da su svi dobili ono sto misle da su Zeljeli, a pravu istinu ne 2na nitko. Ili, drugim rijecima, biti emancipiran na kraju se svodi na to da budemo slo- bodni od stvari koje ne Zelimo i umjesto toga postanemo ee stvari do kojih drtimo, Nazdravijam yjeénom tan- emu. Kucanse wa vravima bilo je oftro, Zurno i uporno — najava katastrofe — tak-tak, tak-tak, Tak, tak—tak... Potréao sam da otvorim, uspetljao se oko brave, adre- nalin mi je porastao u oéekivanju nesreée. Pred vratima djecarac. Cudna lica. Prua mi komadié papira, oéito mnogo puta pregavijan, na kojem je nespretnim slovima napisano; »Zevem se Donnie. Rado bih grabljama odistio li8ée u vase vrtu. Cijena dolar po éetvornem metru. da sam gluh. Ali mozete mi pisati. Znam éitati. T snam dobro raditi s grabljama.< (za nade kuée, uzduz eijele ograde yrta, niz je veé postarijih javora, sredovjenih dama u ovem godignjem dobu odjevenih u ekstravagantne oprave na kojima svje- tluea milijun aljokica — raznobojnih listida. U ovo go- didnje doba Sljokice obi¢ne podinju otpadati. Buduci da je taj dio vrta u zavjetrini, lidée otpada i talodi se oko stabla, kao da su dame upravo iskoraéile iz syjetlucavih veternjih baljina te se razodijevaju za zimsku kupku. 1 lijep. Zaista, stabla su mi velo li- pie uuredne, nies Pravila postoje i svi ih anaju. Lisée nije dobro za travu, Lisée je neuredno. Liiée je trulo i onpijesnjivo. Ali ja jako volim litiée, Volim ga toliko da sam Jednom i skolsku ucionicu napunio ligéem, Bilo ga je do glednja. Postojanje lisa ima smisla, Postojanje uredno pod- Sigane trave nema nikakvog, Kazem ja. Moja Zena na tu stvar gleda drugatije, U njezinu je pogledu uvijek prisutna nikad zupravo izgovorena op- tutba za lijenost, Nije nam prvi put. Prolazimo kroz tu Taspravu svake godine. Ali ove godine smo, u ime znan- stvenog cksperimenta, sklopili sporagum, Pola dvoriita emo poéistiti grabljama, a drugu polovinu éemo pre- codi. Naljeto cemo vidjeti sto je bilo bolje, I i 4 Gata, a moja nije. Neka je. Poput pilota koji se probija kroz maglu muéno jer miu je otkazale pola instrumenata, djeéak napeto motri moje lice oéekujuéi neku informaciju. On zna dau mo- jem vrtu ima li8éa, Vidio ga je. Zapravo, u cijeloj ¢etwrti Jedino u mojem vrtu ima lida. On ana da je eijena koju Je ponudio dobra. Ozhilino mi pruza olovku i papir da odgovorim. I kaka da mm objasnim da je situacija koju vidi u mojem vrtu vrlo anatajan znanstveni cksperi- ment. Na neki naéin, divece i postoji zbog lisés, U nenad- manom obil} i ijarde sjemenki dolepréale su na propelerima s nebesa jata padobranaca, da hi je oze da bi pokrilo, zastit : raciju drveca. Kamenito tlo, truled, ptice, vjeverice, kuk a u posao i onemoguéuju zadatak. Ali nekoliko njiht, ne- kim tudom, uspijeva prefivjeti. Neko hrabro sjeme uko- pa se u zemlju, i drai li dri — znajuéi da mu se radi © divotu, U tisini aimske tame gjeme je usadeno duboko- w zemlju, klija i rada se novi Zivot — nova generacija 92. drveta, Tako je to veé conima, a to ato im se pa¢amo u posao, na nagu je Stetu — kazem ja, To éto éine Zivot na je vaino, Zovem se Donnie. Rado bih grabljama odistio lisée uw vasem vriu. Cijena dolar po éetvarnom metru, Ja sam gluh, Ali modete mi pisati. n ditati, I zne radité s grabliama. Praéa nadom i pun volje. Postoje trenuci kad najjednostavniji dogadaj sve eg- zistencijalne motive dovede u pitanje. Sto bih udinio da djecak nije gluh? Sto bi za njega znatilo da ga odbijem? A Sto ako pristanem? Koja je razlila? Stojimo jedan na- spram drugoga, nastanjujemo nage duge Sutnje, dugo bez rijeci obojica, ali iz drugacijih razloga. U istorn tre- nutku, istim pokretom, on se okreée da ode a ja prih- vacam olovku i papir, i piem: Da. Bit ée mi drago ako podistis moje lisse, Odgovor je ozbilino kimanje glayom. oubiljnog poslovnog djeteta. Grabljag i ako je ligée mo- krot Da, pise on. Imaé li vlastite grablje? Nemam. Vrt je velik i ima mnogo lisée Da, Mislim da bi dea dolara bila prikladnija eijena. Smijegak. Tri?, pige on Unvratni smijegak. Dogovorili smo se. Naili smo grablje i Donnie, gluhi grabljaé liséa haca se nn posso n sumraku skoranje no- vembarske vederi, Grablja u tisini. U ti8ini ga ja matrim, kroz provor zamraéene kuée, Ima li u njegovoj glavi ikakvih avukove? Ne mogu znati. Ili samo Supalj, sve zaglugan zvuk mora koji ja postiZem kad gurnem pret u uho Sto dublje moguBrizijivo on skuplja lise na velilci kup, kao so gam miu objasnio. (Da, mistim da ¢u ga kad on ode ponomne tazasuti po vrtu. Ja sam tyrdoglav dovjek a do ovoga mi Je osnbito stalo,) Brisljivo jos jednom prolazi kroz wrt, skuplja listove to su promakli grabljama i nosi ih na misti da vrijedi, Skupiti lisée znaci skupiti sve lidée u wrtu. Daje mi znak da bi morao idi jer je pala no i mora kuei na veéeru, te ée posno danas ostati nedovréen, Bu- dué da sam mu platio unaprijed, nisam siguran da é se vratili, Se svojih éetrdeset i pet godina, ja sam cinigan éovjek. Provige ciniéan, Ujutro se djeéak odinah viatio na posao, i nujprije pregledao nije li se preko noéi sku- pilo pridoSlica na pograblianom dijelu. Ponosi se dobro obavijenim poslom, Vrt je osloboden liga, Primijetio sam kako je podigao nekolike jarko Zutih listava i spre- mio ih u diep majice, uu Saku sjemenki s, malim propelerima, Tak-tak, tak-tak-tak, tak! Kucanjem na vrata javija mi da je posao obavijon. Gledam ga kako odlazi niz ulicu, hitajudi male propelere visoke u zrak. Mala nagrada za dobro obavijen posao. Stojim na svojim vratima, u svo- Jem svijetu tidine, i smijesim sé lijepoj slici, Mala na- grada. Sutra Gu kup liséa odgurati i baciti ize zidiéa, na gnojiliste u dou jarka iza nabe kuée. Uéinit éu to tio, Ligée i sjeme e se ove godine ondje morati izboriti za svoju sudbinu, Ne bih mogao unistiti ono ato je on na- Ginio. Moj znanstveni eksperiment ustuleauo je pred ne- aijim Hudskijim, Lidée popusta, sjeme popusta, reram o i ja ponekad odustati i brinuti se za drugu vretu ne- savréenih ali irdréljivih éeda prirode koji takoder znaju prefivjeti. Ne daj se, Donnie, ne daj se.Razcovaran TELEFONOM s jednom dragom gospadom. Oboljela je od zimske duhovne truledi, I neizljecive pre- hlade koju vuée.jo3 od prvog rujna. — Recite — grglja mi u telefon — vi sigurno nikad niste u depresiji — Slusajte — kazem joj ja — kad ja padnem u de- presiju, padam tako duboko da mi moraju dobaciti je- stve. — 1] so onda radite? — pita. — Sto onda radite? taju Sto da oni rade. Meni ne pomade ni vjera ni yoga ni rum, ¢ak ni to da legnem i dobro odspavam, Nego Beethoven, Ludwig van, On je moj glavni adut, Stavim Devetu simfoniju legnem na pod. Glazba depresija i sto je nesreca. Shattoas ee jakao wu potrani za mjestom koje ée biti njegovo. Liubayni tivot mu je bio niétavan, i stalno se svadlao s prijateljima, Pokvareni necak mu je sadavao teéke brige, neéak’kojega je on silna volio. Stari B. je 2elio postati pijanist, virtuoz. Zelio. jai lijepo pjevati, Ali jo8 u mladosti je poceo gubiti sluh. 96 Sto je obiéno porazna vijest za buduce pijaniste i pje- vate, Kad mu je bilo éetrdeset i osam godina, godine 1818, ostao je potpuno glub, Time je éinjenica da je pet kasnije dovraio svoju veli¢anstvent’ Devetu sim- Eudesnija, On je nikad nije éuo! On ju je samo take ja Jedim na podu sa sludalicama na udi jam je li tu muziku Beethoven ikad mogaa ddavanja u. mojo} glavi, Crescendo se dide i. [kad udar timpana nadgiasa brujanj ih gudala, ja skacem na noge i pjevam iz svega glasn, na nemoguéem njemaékom pje- var uz silni zbor, skaéem i magem rukama — to legen- darni Fulghumowski dirigira u zavrénim, strahovitim trenucima, ovo je KRAJ SVIJETA I DOLAZAK BOGA 1 SVIH NJEGOVIH ANDELA, HALELUJA! WWHOO- 000000M-KABOM-BAM-BAAA! O Bode! Povisen sam, en, uzbuden, nadehnut, pre- plavijen! SINE BOLI is beskrajine tuge i jnda, iz svih onih patnji i razoéaranja, iz duboke, vjetne gluhe tisine — iz toga je nastala ova veliéanstvena muzika — ova bujica radosti i edusevijenja! On je svoju sudbinu nad- jatao trijumfalno! Tnikad se ne mogu odhrvati to) istini i Hepoti. I ne kako bih nakon toga mogao ostati jadan i zguren raj zime, krsiti ruke i taliti sam sebe, kako kad postoji ovakva glazba? Ona ne samo da brise duhovnu slabost, ona je sigurno sposobna izlijec rehladu. Prema tome, &to ce nam sve te rijeci o jadu, o 2brei, o frustracii? Kakvo je to brbljanje o tome da su divot i ljudi nevrijedni truda? Usred mrsavih zimskih dana, ja u Beethovenovo} muzici nalazim neodoljivu pozitivnost. U dubokoj du- 97horaoj zimi, ja u sebi nalazim sunce ljeta: A jednom, nevjerojatne zimske vederi kad budem bogat i ungjmit Gu koncertnu dvoranu, cijeli simfonijski rkestar i veliki zbor, stati na dirigentsko Postolje i od- dirigirati cijelu Devetu. L osobno odsyirati timpansku di- ‘onicu sve do uznositog finala, i istovremeno pjevati iz svega glasa rijedi zavrine hinme, A w trenucima tigine nakon zavréel ahvalit éu svim botanstvima poma- tim éoyjeku, zabvalit éu na Ludwign van Beethovenu, Q Heuorel Devetal simnfonii, injegovu syjetlu sto me vodi, 98 BRITISH MUSEUMU PosTosr glinena ploéica da- tirana oko 3800, godine prije nage ere; babi- lonskog je porijekla. To je izvjestaj 0 popisu stanovnistva — broj stanovnika — koji je po- duzet radi razrezivanja poreza. | Bgipéani i Rimljani su popisivali stanovnitvo. A pomata nam je i glasovita Domesday Book» Vilima Osvajaéa, koja je nastala u En- glesko) 1088, godine, U naaej zemiji se slitni popisi vode od 1790, godine, Uskoro ée novi, Prebrojavanje Ijudi daje nam i neke za- nimljive podatke. Osobito etkad su kompjutori omogu- Gili da se u brojkama prepoznaju tendencije huduéeg rasta. Naprimjer — nastavi li se svjetska populacija uve-

You might also like

• Sima Cirkovic - Srednjovekovna Srpska Drzava - Izabrani Izvori

  

  Document67 pages

  Sima Cirkovic - Srednjovekovna Srpska Drzava - Izabrani Izvori

  Nikola Randjelovic

  No ratings yet
• An Ruthers Van Der Luf - Karavan Za Oregon

  

  Document198 pages

  An Ruthers Van Der Luf - Karavan Za Oregon

  vesna

  No ratings yet
• Kvajn Vilard Orman, Dve Dogme Empirizma

  

  Document15 pages

  Kvajn Vilard Orman, Dve Dogme Empirizma

  Mudroljubac

  No ratings yet
• • Magazines
  • Podcasts
  • Sheet music
• Pasivni Uredjaj Za Nisanjenje PN 5x80

  

  Document23 pages

  Pasivni Uredjaj Za Nisanjenje PN 5x80

  mars4444

  100% (1)
• I Maketa Stolice Od Lima

  

  Document2 pages

  I Maketa Stolice Od Lima

  Tehničko i informatičko obrazovanje

  No ratings yet
• Razmatranja o Porijeklu Muslimana U Bosni I Hercegovini

  

  Document14 pages

  Razmatranja o Porijeklu Muslimana U Bosni I Hercegovini

  Elvir Duranović

  No ratings yet
• Nevidljivi Covek PDF

  

  Document75 pages

  Nevidljivi Covek PDF

  2511ned68

  No ratings yet
• 054 - Nestao Je Bubu

  

  Document62 pages

  054 - Nestao Je Bubu

  Dario Vukovic

  No ratings yet
• Kant - Zasnivanje Metafizike Ćudoređa

  

  Document52 pages

  Kant - Zasnivanje Metafizike Ćudoređa

  Merima Dzaferadzovic

  100% (1)
• N. V. Gogolj - Kocija

  

  Document9 pages

  N. V. Gogolj - Kocija

  Лилу

  No ratings yet
• Mister No 17 Odblesci Bitke

  

  Document98 pages

  Mister No 17 Odblesci Bitke

  lynapp

  100% (1)
• Model Hidraulicne Turbine

  

  Document12 pages

  Model Hidraulicne Turbine

  Tehničko i informatičko obrazovanje

  No ratings yet
• Боривоје Дробњаковић - Космај

  

  Document59 pages

  Боривоје Дробњаковић - Космај

  Zivojko

  100% (1)
• Stanislav Binički - Dan Za Danom

  

  Document5 pages

  Stanislav Binički - Dan Za Danom

  nasledje

  No ratings yet
• Zagor 0305. Zakon Viteštva

  

  Document93 pages

  Zagor 0305. Zakon Viteštva

  lynapp

  100% (1)
• Đuro Daničić - Poslanica Sv. Save Arhiepiskopa Srpskoga

  

  Document2 pages

  Đuro Daničić - Poslanica Sv. Save Arhiepiskopa Srpskoga

  Igorь

  No ratings yet
• Rudi Supek - Biologizam U Sociologiji (Spenser)

  

  Document9 pages

  Rudi Supek - Biologizam U Sociologiji (Spenser)

  Dušica Plotičić

  No ratings yet
• Mister No 09 Pod Znakom Avanture

  

  Document100 pages

  Mister No 09 Pod Znakom Avanture

  lynapp

  No ratings yet
• Branko Gavela - Etrurci

  

  Document83 pages

  Branko Gavela - Etrurci

  Anđela Vitorović

  No ratings yet
• Bogumil Hrabak - Katolicko Stanovnistvo U Srbiji 1460-1700

  

  Document26 pages

  Bogumil Hrabak - Katolicko Stanovnistvo U Srbiji 1460-1700

  anthropos011

  No ratings yet
• Петар Мркоњић - Средње Полимље и Потарје

  

  Document67 pages

  Петар Мркоњић - Средње Полимље и Потарје

  branivoj

  No ratings yet
• Zenit 5

  

  Document9 pages

  Zenit 5

  Sabahudin Strašni

  No ratings yet
• Alan Ford 124 - Iznenadjenje Pod Krinkom

  

  Document62 pages

  Alan Ford 124 - Iznenadjenje Pod Krinkom

  Igor Dragojevic

  No ratings yet
• Gurdjieff - Gradac 113 114

  

  Document84 pages

  Gurdjieff - Gradac 113 114

  0Space0

  No ratings yet
• 139-21 Situacije KPV

  

  Document1 page

  139-21 Situacije KPV

  Milan Radisic

  No ratings yet
• Go Lang

  

  Document22 pages

  Go Lang

  André R. M. Conforti

  No ratings yet
• Libertango - 3 Pianos - Piano 2

  

  Document4 pages

  Libertango - 3 Pianos - Piano 2

  Driden_69

  No ratings yet
• Referalna Karta 2 Mreza Naselja Infr Sistemi 12.22 PDF

  

  Document1 page

  Referalna Karta 2 Mreza Naselja Infr Sistemi 12.22 PDF

  Slobodan Stankovic

  No ratings yet
• 02 - Planirana Namena Povrsina 1 2500

  

  Document1 page

  02 - Planirana Namena Povrsina 1 2500

  Slavko Zivkovic

  No ratings yet
• Sa Aking Puso Solo Trumpet

  

  Document2 pages

  Sa Aking Puso Solo Trumpet

  Randy Tabernilla Zabala

  No ratings yet
• Славиша Гњатић 115120 0

  

  Document2 pages

  Славиша Гњатић 115120 0

  Славиша Гњатић

  No ratings yet
• 2022-345 Tyt 12'li̇ Türkçe Denemesi̇ 4K

  

  Document156 pages

  2022-345 Tyt 12'li̇ Türkçe Denemesi̇ 4K

  melike

  No ratings yet
• 1 1

  

  Document1 page

  1 1

  czh96hb5nn

  No ratings yet
• A.06 Planta Graderias Pasaje 10

  

  Document1 page

  A.06 Planta Graderias Pasaje 10

  Edson Waly F-love

  No ratings yet
• Mrežni Konačni

  

  Document1 page

  Mrežni Konačni

  Jelena Brcanski

  No ratings yet
• 1 Situacija 2 Poduzni-Situacija

  

  Document1 page

  1 Situacija 2 Poduzni-Situacija

  Uros Car

  No ratings yet
• ZFIII - PZI - 41 - EE - 25.1,25.2 - Proizvodni Objekat (222) Instalacije Utičnica-Model

  

  Document1 page

  ZFIII - PZI - 41 - EE - 25.1,25.2 - Proizvodni Objekat (222) Instalacije Utičnica-Model

  Srđan Milićević

  No ratings yet
• 04 - Plan Saobracaja

  

  Document1 page

  04 - Plan Saobracaja

  Veselin Kekic

  No ratings yet
• Stupovi AdoE

  

  Document1 page

  Stupovi AdoE

  Samantha Kelemen

  No ratings yet
• Linijski Park - Namena-3

  

  Document1 page

  Linijski Park - Namena-3

  Danica Novaković

  No ratings yet
• Ppug Glina Iii. Id - GP - 4.5. - Gornja I Donja Bučica

  

  Document1 page

  Ppug Glina Iii. Id - GP - 4.5. - Gornja I Donja Bučica

  Momčilo Mirić

  No ratings yet
• Fanfarria Score

  

  Document1 page

  Fanfarria Score

  Enrique Piñeiro Zamudio

  No ratings yet
• Municipalidad Distrital de Imperial: Plano Ubicacion

  

  Document1 page

  Municipalidad Distrital de Imperial: Plano Ubicacion

  CARLOS REYES CASTILLO

  No ratings yet
• ГОРНА БАЊИЦА - ANALIZA 31.05.2022

  

  Document1 page

  ГОРНА БАЊИЦА - ANALIZA 31.05.2022

  Goran

  No ratings yet
• Sema RJTermoelektrana FINAL X2 12-12-17

  

  Document1 page

  Sema RJTermoelektrana FINAL X2 12-12-17

  Branko Govedarica

  No ratings yet
• Filosnovne

  

  Document21 pages

  Filosnovne

  marko markovic

  No ratings yet
• Huiracocha CleotildeArias (MiMenor)

  

  Document5 pages

  Huiracocha CleotildeArias (MiMenor)

  Alonso Tipacti

  No ratings yet
• 12 Kuvanje

  

  Document1 page

  12 Kuvanje

  chedica22

  No ratings yet
• 06.,09. Conexiones en C.D. y C.A. - Ganadera Monegro - Rev. 0.1

  

  Document1 page

  06.,09. Conexiones en C.D. y C.A. - Ganadera Monegro - Rev. 0.1

  tomasvazran2020

  No ratings yet
• Čačak Primer

  

  Document1 page

  Čačak Primer

  Biljana Rankovic

  No ratings yet
• Dijagram Povrsina FMU

  

  Document1 page

  Dijagram Povrsina FMU

  bojanjovancevic

  No ratings yet
• Borba 1950 09 19 4

  

  Document1 page

  Borba 1950 09 19 4

  Lee Ljiljana

  No ratings yet
• Skobalj Život Svoj Prikazujemo Bogu OP PDF

  

  Document1 page

  Skobalj Život Svoj Prikazujemo Bogu OP PDF

  martin

  No ratings yet
• Tehnološka Šema Skladišta I Otpreme TNG - br.1

  

  Document2 pages

  Tehnološka Šema Skladišta I Otpreme TNG - br.1

  Boro GROZDANIĆ

  No ratings yet
• Tehnolosko Uputstvo JP Poste Srbije 31 07 2017

  

  Document20 pages

  Tehnolosko Uputstvo JP Poste Srbije 31 07 2017

  Svajcarac

  No ratings yet
• Orao 1-72 2d 15 Dvosed 24 PDF Test PDF

  

  Document1 page

  Orao 1-72 2d 15 Dvosed 24 PDF Test PDF

  Radun

  No ratings yet
• Plan Namene - Usvojeno

  

  Document1 page

  Plan Namene - Usvojeno

  kukaras helena

  No ratings yet
• Bože Moj, Što Je Jutro D-Dur Org.

  

  Document1 page

  Bože Moj, Što Je Jutro D-Dur Org.

  Note crkvenih pjesama

  No ratings yet
• Id RP Bacici - Poslovni Objekat JP Autoceste

  

  Document1 page

  Id RP Bacici - Poslovni Objekat JP Autoceste

  vedad

  No ratings yet
• Crtezi 5

  

  Document1 page

  Crtezi 5

  noxicco

  No ratings yet