PRIJEVOD NOVOGA ZAVJETA NA BOSANSKI JEZIK 2009.

Mato Zovki

Jezik kojim se govorilo i pisalo u Bosni i Hercegovini do raspada Jugoslavije 1992.

godine zvao se hrvatsko-srpski, odnosno srpsko-hrvatski. Tijekom rata za osamostaljenje BiH
(1992.-1995.) slavenski stanovnici ove zemlje, koj i su muslimanske vjere i kulture, prihvatili
su za sebe nacionalni naziv Bonjaci te u skladu s ope priznatim pravom naroda na vlastiti
jezik nazvali svoj govorni i knjievni jezik bosanskim1. Od tada bonjaki strunjaci za jezik
piu gramatike i rjenike svoga jezika za nove generacije svojih sunarodnjaka.2 Krani BiH
veinom su pravoslavci i katolici, ali prije oko 150 godina ovamo su poeli doseljavati te
misionarski djelovati i krani reformatorske tradicije, tako da danas imaju oko 2 500
pripadnika u desetak registriranih Crkava. Dok pravoslavci u BiH upotrebljavaju srpske
prijevode Svetoga pisma,3 a katolici hrvatske,4 reformirani krani u BiH obraenici su iz
svih triju naroda pa se kod njih pokazuje potreba za prijevodom na bosanski. Reformirani
krani Republike Hrvatske dali su za svoje potrebe prevesti i tiskati Novi zavjet
2001.godine.5 Na inicijativu reformiranih krana iz BiH taj prijevod uskladio je sa
standardnim bosanskim dr. Senahid Halilovi6 te je izdan iste godine u Bosni.7
Razlog zato ovim egzegetsko-ekumenskim prilogom elim, zajedno s drugim
sudionicima u zborniku, iskazati potovanje prema jubilarcu profesoru dr. Peteru Kuzmiu
njegova je disertacija o nastanku i irenju Daniieva prijevoda Staroga zavjeta i Karadieva
prijevoda Novoga zavjeta na srpski, koji je od 1868. godine tiskan u latininom izdanju te od
1895. godine i u pokatolienom", odnosno, kroatiziranom izdanju. Disertacija je prireena
na Katolikom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu pod vodstvom Bonaventure Dude, koji bio
glavni koordinator rada na Zagrebakoj Bibliji" 1968. Godine8 te je tiskana, takoer, u
Zagrebu.9
Prijevod koji ovdje elim prikazati sa stajalita vjernosti grkom izvorniku i
razumljivosti prosjenom itatelju u BiH nosi naslov: Novi zavjet. Knjige Novoga saveza.
Prijevod na bosanskom jeziku s grkog izvornika, Krstjanska zajednica u Bosni i
Hercegovini, Tuzla 2009. godine, str. 351., format 26,5 x 20 cm, tvrdi uvez. Na unutarnjoj
stranici piu imena urednika. To su: Antti Tepponen, Goran Konco, Hasnija MuratagiTuna, Safet Sijari, Igor Divkovi. Primjerak ovog prijevoda dobio sam kao poklon A.
Tepponena u Osijeku 30. studenog 2009. godine za vrijeme jednog simpozija na
Evaneoskom teolokom fakultetu. Na moju molbu gospodin Tepponen dostavio mi je
detaljnije podatke o nastanku prijevoda. Prevoditelji s izvornika su: G. Konco i A.
Tepponen. Konco je diplomirao teologiju na Evaneoskom teolokom fakultetu u Osijeku
1995. godine. Tepponen je kranin roen i kolovan u Finskoj. Njegova zajednica poslala ga
je u Tuzlu gdje je sa skupinom suradnika 2001. godine osnovao i registrirao Krstjansku
zajednicu u Bosni i Hercegovini". Glavni motiv te Zajednice bio je pribliavanje mladih i
odrasli ljudi razliitih narodnosti Isusu i jedni drugima. Prijevod su, jezino i stilski, dotjerali
dr. Hasnija Muratagi-Tuna, profesorica morfologije i lingvistike stilistike na odsjeku za
bosanski jezik Filozofskog fakulteta u Sarajevu i Safet Sijari, knjievnik koji pie
1

umjetniku prozu i ivi u Sarajevu. Igor Divkovi napravio je korekturu.

1. Prevoditelji NZ izmedu vjernosti grkom izvorniku i otvaranja
poruke za vlastite itatelje
Novi zavjet sadri 27 knjiica koje su izvorno pisane na grkom izmeu god. 50. i 120.
nakon Krista. Svi ti spisi na svoj nain govore o Isusu iz Nazareta koji je bio marginalni
idov"10 u Palestini, a javno je djelovao za vrijeme cara Tiberija i upravitelja Poncija Pilata
pozivajui na obraenje zbog nastupa kraljevstva Boijega. 7. travnja god. 30. pogubljen je
smru na kriu, a Bog ga je, po uvjerenju njegovih povijesnih svjedoka, uskrisio te odredio da
se u njegovo ime propovijeda obraenje i oprotenje grijeha svim narodima. Isus je svoju
zadau gledao u svjetlu starozavjetnih tekstova o silom uutkanim prorocima. Njegov se
pokret brzo rairio izvan granica Palestine meu ljude grke i rimske kulture, a nadahnuti
pisci priredili su od propovijedane grade etiri evanelja o Isusu ili su napisali slubena
pisma vjernicima kao nastavak pouke u vjeri koju su prihvatili. Novozavjetni spisi
pretpostavljaju postojanje crkvenih zajednica koje ih itaju na svojim tjednim bogotovnim
slavljima (usp. Lk 1,1-4; Iv 20,21; 21,24-25; 1 Sol 5,27; 1 Kor 16,1-4; Kol 4,16; Otk 1,4;
22,18-19) i zato je Novi zavjet knjiga Crkve. Jasno je da se za Bibliju, kao jedno od
glasovitih djela svjetske knjievnosti, mogu zanimati nekrani i agnostici te je prevoditi, ako
znaju izvorne jezike te poznaju jezik i kulturu onih kojima prijevod namjenjuju. Meutim,
tko ne eli biti nasilan prema autorima Novoga zavjeta, morao bi se uivjeti u njihovu vjeru i
poruku koju su eljeli prenijeti prvim povijesnim itateljima, a njihovim posredstvom, i
kasnijim naratajima. Zato je osnovna zadaa prevoditelja vjernost izvorniku i otvaranje
poruke za vlastite itatelje.
U BiH te Hrvatskoj poeli su kranski teolozi ivlje pisati o kriterijima za prijevod
Novoga zavjeta prigodom izdanja Rupieva prijevoda u Sarajevu 1961. (koji je ponovno
tiskan 1967. te u Zagrebakoj Bibliji 1968).11 Prigodom novog izdanja arieva prijevoda
cijelog SP recenzenti su gledali ne samo vjernost svetom tekstu nego i otvorenost dananjim
itateljima.12 Prevoenje Biblije dio je znanosti o prevoenju starih djela. Bio sam student na
Papinskom biblijskom institutu 1970. godine kada su nam proelnici Instituta omoguili niz
predavanja E. Nide, amerikog protestantskog strunjaka za prevoenje Novoga zavjeta na
afrike jezike. Rekao nam je da se Sveto pismo ne moe prevoditi kao da je nastalo prije
deset godina u susjednom selu. Time je elio naglasiti da prevoditelj treba uvaavati razlike u
povijesnim prilikama i kulturi izvornih autora i svojih itatelja, ali ne smije prepriavati sveti
tekst svojim rijeima. On je napisao desetak djela s ovoga podruja, a jedno sa suradnikom za
potrebe prevoditelja.13 Danas u okviru American Bible Society djeluje u New Yorku Nida
Institute for Biblical Scholarship, koji je 2007. god. objavio veliki zbornik o povijesti
prevoenja Biblije.14 U ime prireivaa Zagrebake Biblije 1968. god. Jerko Fuak pojasnio
je zato su odabrali hrvatsku rije savez" za prevoenje hebrejske rijei berith grke
diatheke koja izraava odnose izmeu Boga i vjernike zajednice. Takoer, raspravljao je o
prevoenju grkog aorista i imperfekta kao i o nejasnoama u svetom tekstu.15 Nov impuls za
ovu raspravu projekt je Hrvatskog biblijskog drutva o novom prijevodu Biblije na hrvatski
jezik koji je poeo 2001. godine. Do sada je prevedena veina knjiga SZ i NZ, ali jezina
korektura i stilsko ujednaenje ne prati ritam prevoenja.16 Odrali smo nekoliko simpozija
2

na kojima smo raspravljali o ciljnoj skupini kojoj prijevod namjenjujemo, o osobnim

imenima i geografskim nazivima Biblije te o naelima prevoenja.
Nama katolicima Sveta Stolica doputa da, zajedno s kolegama drugih konfesija,
prireujemo ekumenske prijevode koji e biti namijenjeni kranima razliitih konfesija i u tu
je svrhu Papinsko vijee za jedinstvo krana zajedno s predstavnikom United Bible societies
(UBS) izdalo je 1987. godine slubene upute.17 U projektu novog prijevoda SP na hrvatski
sudjeluju i bibliari drugih konfesija. Za taj projekt UBS je odredio kao moderatora Thomasa
Kauta, koji je 2003. sastavio praktine smjernice za na rad na temelju naih dogovora i
svoga iskustva moderiranja prijevoda na ruski.18 On istie da vjernost prevoditelja ne smije
biti vjernost sintaktikim strukturama izvornog teksta i uspjelost prijevoda mjeri po
idiomatici jezika na koji se prevodi.19
Danas postoje razliiti tipovi prijevoda, ovisno o cilju prevoditelja i izdavaa. Meu
prijevodima isforsiranih vjernou izvorniku imao sam priliku sluiti se tzv. Chouraqui Bible
na francuskom. Glavni organizator, idov, prijevoda i izdanja je vjernik francuskog
govornog podruja koji smatra vanim podsjeati moderne itatelje na izvorni jezik i kulturu
biblijskih pisaca te trai od svojih itatelja visok stupanj uivljavanja.20 U sedamdesetim i
osamdesetim godinama prolog stoljea prireivani su prijevodi tzv. Good News Bible, koji
su za izraze to ne postoje u rjeniku suvremenih ljudi pokuali traiti odgovarajue
nadomjestke.21 Ti prijevodi namijenjeni su itateljima koji nemaju vjersku naobrazbu i ne idu
na kransko bogosluje, kao prvi susret s Bojom rijeju. Namjera prireivaa je plemenita,
ali su prevoditelji na mnogo mjesta morali staviti svoje tumaenje kao rije Boiju. Meutim,
ni doslovni ili ropski prijevod ne otvara Boju poruku za suvremene itatelje ciljane skupine.
Drugaiji mogu biti prijevodi za teoloko prouavanje, za liturgijsku uporabu, za katehetsku
pouku, za one kojima je Biblija tek jedno od djela stare knjievnosti. Bibliari njemakog
govornog podruja odrali su 2000. godine simpozij o kriterijima i naelima prevoenja
Svetoga pisma. Jedan izlaga kritiki je vrednovao 34 prijevoda na njemaki podijelivi ih u
etiri skupine: 1. interlinearni, u kojem se ispod ishodinog teksta doslovno prevodi rije po
rije, 2. filoloki ili doslovni, u kojem se iz izvornika prenosi ak gramatika i sintaktika
konstrukcija; 3. konkordantni, u kojem se osnovni pojmovi prevode uvijek istom rijeju; 4.
komunikativni, usmjeren prvenstveno na kontekst a ne na pojedine rijei.22 U vrijeme pisanja
Staroga i Novog zavjeta vladala je tzv. patrijarhalna kultura s prvenstvom mukaraca u
obitelji, drutvu i religijskoj zajednici. Mukarci su biblijske knjige pisali te ih itali i tumaili
na liturgijskim sveanostima zajednice. ene vjernice bile su nazone, ali im tada nije
poklanjana duna pozornost. Danas ene vjernice s pravom ele biti primijeene na
bogosluju zajednice i bune se protiv mukarevih tumaenja deuteropavlovske izreke:
eni ne doputam da pouava." (1 Tim 2,12; Dj 19,9 napominju prigodom odsjedanja Pavla u
kui akona Filipa u Cezareji, na povratku s treeg misijskog putovanja, da je on imao etiri
keri djevice koje su primile dar propovijedanja") . Zato se u prijevodima na jezike gdje
postoji razlika izmeu mukog i enskog roda rije Boja tako prevodi da su oslovljene i ene
vjernice. To se zove ukljuni jezik" (inclusive language).23
B. Luji s pravom istie da nema savrenih prijevoda Biblije, ali da to ne bi trebalo
obeshrabriti prevoditelje u njihovu radu. U novijim lingvistikim teorijama zapaa se
izvjesni odmak od ishodinog teksta i znaajno primicanje itatelju. U dananjoj znanosti o
3

prevoenju Biblije postalo je takoer jasno da je jedva mogue prebroditi jaz od nekoliko
tisuljea civilizacijskoga, kulturnoga, jezinoga, pa i teolokoga odmaka od vremena kad su
nastajali biblijski tekstovi. Prijevod ovisi o svrsi i onima za koje se pravi. Prema lingvistikim
teorijama u poslijemodernistikom vremenu postalo je jasno da se ne moe napraviti
univerzalan prijevod primjeren za sve i koji bi sluio u sve svrhe. Upravo ta spoznaja
opravdava postojanje brojnih prijevoda, pa i novoga hrvatskoga prijevoda Biblije."24
Dobri prevoditelji NZ danas upotrebljavaju znanstvena izdanja grkog izvornika vodei
rauna o kritici teksta, zatim teologiji i uvaavajui rezultate znanosti o prevoenju
(translation studies).25
2. Komu je namijenjen prijevod NZ na standardni bosanski?
Budui da nema predgovora u samoj knjizi niti je o tome to konkretno iznio A.
Tepponen u grai o prevoditeljima i jezinim korektorima, preostaje doi do zakljuka
analizom knjige. Kanonski spisi NZ poredani su redoslijedom zapadnih krana: etiri
evanelja, Djela poslanika, 13 Pavlovih pisama", Pismo Jevrejima, Prvo i Drugo Kefino
pismo, tri Ivanova pisma, Judino pismo i Otkrovenje. Graa je rasporeena u dva stupca te
podnaslovima podijeljena na manje cjeline kakve su uobiajene u suvremenim prijevodima
na ive jezike. Sadri i upuivanje na tzv. paralelna mjesta iz SZ i pojedinih spisa NZ. Tako u
Matejevu tekstu Oenaa, uz zaziv Neka doe Carstvo Tvoje. Neka Tvoja volja bude na
Zemlji kao i na Nebu" prireivai upuuju na Dn 7,27 za pojam kraljevstva Bojega a
takoer na Mt 3,2; Lk17,20,21, Ps 103,21, Mt 26,42 i Dj 21,14. Unato podjelama na
odlomke s naslovljenim manjim djelinama, svaki novi biblijski stih ili redak" poinje novim
redom, to je bio obiaj kod protestanata i katolika u devetnaestom i prvoj polovici
dvadesetog stoljea (na pr. arieva Biblija, sarajevsko izdanje 1943.). U naim krajevima to
vie ne ine izdavai SP koji raunaju sa srpskopravoslavnim, hrvatsko-katolikim pa i
bonjakim itateljima (npr. izdanje Kneevieva NZ na bonjakom). Prireivai ovog
izdanja upuuju na paralelne tekstove u prazninama koje su nastale zbog otpoinjanja svakog
novog stiha novim redom. Time su izbjegli neestetsko upuivanje na te paralele na rubovima
ili u biljekama, ali to ne bi smio biti istinski razlog.
Evo nekih zanimljivih i teoloki sadrajnih podnaslova: Isus hrani pet hiljada ljudi" (Mk
6,30-44), Moe li bogata biti spaen" (Mk 10,17-27), Isusovo oivljenje" (Mk 16,1-13),
Isus razgovara s uiteljima" (Lk 2,41-52), Isusova smrt i oivljenje" (Lk 22-24), Hljeb
ivota" (Iv 6,22-59), Isusova molitva" (Iv 17,1-26), Poslanici biraju sedmoricu" (Dj 6,17),
Pavle u Atini" (Dj 17,16-33 ), Jedinstvo Mesijine Zajednice (Ef 4,1-16); Zena i Zmaj"
(Otk 12,1-18), Jaha na bijelom konju" (Otk 19,11-27).
Prevoditelji i izdavai znaju da kanonske knjige NZ nisu misionarski tekstovi pomou
kojih su pisci nastupali pred nekrtenima, nego knjige namijenjene onima koji su se odazvali
na vjeru i sudjeluju u bogosluju Crkve. Iz podnaslova se vidi da svoj prijevod namjenjuju
kranskim vjernicima, ali se zajedno s jezinim strunjacima trude oko stvaranja novih
izraza za neke vane pojmove. Tako sustavno prevode apostoloi kao poslanici", egeiromai, u
vezi s Isusovim uskrsnuem, kao oivjeti, oivljenje", Kyrios kao Gospod, Hristos kao
Mesija, ekklesia kao Zajednica". Basileia Theou je Boje carstvo, metanoeo, metanoia je
obratiti se, obraenje", kerysso, keryks je objavljivati, glasnik", euangelion je Radosna
4

vijest" u tekstovima pojedinih knjiga NZ, ali naslovi za pojedinu kanonsku knjigu etvorice
evanelista su: Evanelje po Mateju,... po Marku, ... po Luki, ... po Ivanu".
Za razliku od katolika i pravoslavaca koji su pri prevoenju Oenaa i drugih kljunih
novozavjetnih izraza vezani na svoju tradiciju, prevoditelji na bosanski jezik nisu se osjeali
dunima raunati s kakvom tradicijom svojih buduih itatelja. Pozitivan uinak ove
neoptereenosti tradicijom vidi se na Mt 6,13 i Lk 11,4: I ne uvedi nas u kunju, nego nas
izbavi od zloga". U katolikoj novijoj tradiciji prevoenja na hrvatski bilo se ukorijenilo: I
ne uvedi nas u napast nego izbavi nas od zla". Duda i Fuak nisu se usudi i mijenjati
napast", ali su promijenili od zla" u od Zloga". Bog nikoga ne napastuje, ali nas stavlja u
situaciju kunje da bismo se odgovorno sluili slobodom.
Imena novozavjetnih osoba (Isus, Petar, Ivan, Matej, Andrija...), uglavnom, su zapadne"
varijante kakva je ustaljena u prijevodima na hrvatski jezik, ali ima i istonih varijanti"
(Pavle, Simon.). Pretpostavljam da je ovdje prihvaena sugestija jezinih korektora. Zato
zakljuujem da prevoditelji i izdava ovu knjigu namjenjuju kranskim i drugim itateljima
koji ive u Bosni i Hercegovini te prihvaaju standardni bosanski jezik. Kako su pravoslavci
u BiH Srbi, a katolici Hrvati, njima e i dalje odgovarati itanje Novoga zavjeta u prijevodu
na vlastiti jezik. Hoe li muslimani BiH itati ovaj prijevod? Sumnjam. Ovo osvjetljujem
jednim svojim doivljajem iz opkoljenog Sarajeva 1992. godine. Zbog opsade grada od strane
srpskih snaga, hrana je bila vrlo jednolina, uglavnom, ria i mlijeko u prahu to su nam
dostavljali avioni i humanitarne organizacije. Jednog jutra na ulaz crkvene kue gdje
stanujem donio mi je jedan musliman Novi zavjet na engleskom jeziku koji je dobio u paketu
humanitarne pomoi. Rekao mi je da je hranu i druge darove zadrao jer su on i njegova
obitelju istinskoj oskudici, ali meni kao kranskom teologu dariva NZ, jer ga ne eli spaliti,
a bilo bi mu grijeh itati ga kao muslimanu koji zna engleski jezik.
Ovaj bi prijevod mogli, postupno, prihvatati krani protestantskog nadahnua. Znam da
njihovi pastori u Sarajevu upotrebljavaju za rad s vlastitom zajednicom Zagrebaku Bibliju
ili, u novije vrijeme, popravljeno izdanje arieve Biblije. Preostaje strpljivo ekanje na iru
recepciju ovoga prijevoda.
3. Zato je baptizein (krstiti) u razliitom kontekstu
prevedeno rijeju potopiti "?
U ovom prijevodu Isusov pretea je Ivan Potapatelj koji potapa" pokornike i samoga
Isusa na poetku njegova mesijanskog djelovanja (Mt 3,1-13). Uskrsli Krist na kraju
Evanelja po Mateju odreuje: Idite zato i uinite sve narode Mojim uenicima, potapajui
ih u ime Oca i Sina i Svetoga Duha" (Mt 28,19). Prema Mk 16,15-16 uskrsni mandat glasi:
Idite po cijelome svijetu i svakome najavljujte Radosnu vijest. Ko povjeruje i bude
potopljen, spasit e se. Ko ne bude vjerovao, bit e osuen". Prema Rim 6,4 Mi smo s Njim
u potapanju ukopani u smrt, da bismo, kao to je i Mesija podignut iz mrtvih slavom Oca, i
mi hodali u novosti ivota". Vjernicima Korinta Pavao pie da su oprani i posveeni i
opravdani u imenu naeg Gospoda Mesije Isusa i u Duhu Boga naega" (1 Kor 6,11). Ovo se,
prema tumaenju egzegeta svih konfesija, odnosi na krtenje kao spasiteljski dogaaj
pridruenja Kristu i Crkvi, kao sakrament Crkve. Na isti dogaaj i sveti obred odnosi se
Pavlova reenica: Tako smo u jednom Duhu svi mi u jedno tijelo potopljeni, bili Jevrej i ili
5

Grci, bili robovi ili slobodni, i svi smo jednim Duhom napojeni" (1 Kor 12,13) .
Vjerniku jednakost svih, pred Bogom i u Crkvi, Pavao izvodi iz krsne pridruenosti
svakoga pojedinca Kristu i Crkvi, ali to nije razvidno iz ovoga prijevoda: Jer svi koji ste u
Mesiju potopljeni, Mesiju ste obukli. Nema vie Jevreja ni Grka, nema vie roba ili
slobodnog, nema vie mukog ili enskog! Svi ste vi jedan u Mesiji Isusu!" (Gal 3,27-28).
Znatno je oslabljen ovakvim prijevodom Pavlov poziv na zajednitvo temeljeno na jednom
krtenju: Heis Kyrios, mia pistis, hen baptisma, heis Theos kai Pater panton, ho epi panton
kao dia panton kai en pasin Jedan je Gospod, jedna vjera, jedno potapanje. Jedan je Bog i
Otac svih. On je nad svima, po svima i u svima ! " (Ef 4,5-6).
Pretpostavljam da su ovdje teolozi prevoditelji podlegli armu lingvista koji su predloili
izvorno bosansko rjeenje za novozavjetnu grku imenicu baptisma i glagol baptizein, uz
elju da izbjegnu krst, krstiti" iz teoloke i ope uporabe u hrvatskom i srpskom jeziku.
Podsjetimo se da je osnovno znaenje glagola baptizo umoiti, zagnjuriti" 26 odnosno u
engleskom NZ dip, immerse, mid. di oneself, wash".27 Iako izgleda veoma vjerno svuda
prevoditi ovaj glagol istim izrazom u NZ, sadrajno nije isto pokorniki obred Ivanova
krtenja, kojemu se i Isus podvrgao da bi podrao njegov poziv na obraenje i pokoru, i
kransko krtenje na ime Isusovo" (Dj 2,3 8.41) kao znak vjernikog identiteta Isusovih
sljedbenika u Jeruzalemu i drugim gradovima ondanjeg rimskog carstva. U obredu krtenja
na hrvatskom taj identitet izrie se ovako: Ja te krstim u ime Oca i Sina i Duha Svetoga", to
znai inim te kraninom, sljedbenikom Krista". To je sadrajno tono, iako nije doslovan
prijevod. U srpskom jeziku kae se: Krsti se sluga Boji..." u skladu s pravoslavnom
tradicijom. Budui da je Novi zavjet knjiga vjernike zajednice, pri prevoenju kljunih
izraza trebalo bi o tome voditi rauna.
4. Kako je prevedena Jakovljeva poslanica?
Poznato je da se 21. dokument NZ ubraja u knjievnu vrstu epistole (1 Sol 5,27; Kol
4,16) kojom se nadleni crkveni starjeina ili uglednik obraa organiziranim zajednicama
krtenih oekujui da e njegovo pismo poslanica biti proitani na liturgiji. Prireivai ovoga
prijevoda sve ove dokumente nazvali su pismo" to moe tako biti. Jakovljevo pismo (str. 3
01.-3 05 .) podijeljeno je na petnaest podnaslova, to je, otprilike, jednako drugim dobrim i
prihvaenim prijevodima.28 To je mudrosni spis NZ u kojem nadahnuti pisac zove vjernike
na dosljedni moral, osobito na pomaganje siromaha, jer je vjera bez djela mrtva. Ulazimo
dublje u ovaj prijevod, skreui pozornost na neke izriaje u Jak. Odmah elim istaknuti da
nisam opazio neko isputanje grkog teksta, sasvim krivo prevedene cijele reenice ili
suvino dodavanje u prijevodu, ali ima izraza koji su mogli biti i kvalitetnije prevedeni.
U 1,1 Jakov se predstavlja kao rob Boga i Gospoda Mesije Isusa". Doulos je ovdje grki
izraz za starozavjetni ebed Adonai (Sluga Gospodinov). U svagdanjem govoru to jest mogao
biti i rob, ali su u SZ predstavljeni kao sluge Boje Abraham, Mojsije, Jakov, proroci. Takav
sluga" osjea se od Boga poslanim i zaduenim djelovati u vjernikoj zajednici. Je li to
ukljueno u izrazu rob"? U 1,2 brao moja" jest doslovni prijevod, ali u grkom adelfoi
(braa) za samo jedno slovo razlikuje se od adelfai (sestre). U takvoj kulturi mogle su se,
ovakvim oslovljavanjem, osjetiti primijeene i vjernice. U vrijeme zdravog zalaganja ena za
adekvatni poloaj u dravi i vjerskoj zajednici to vie nije jasno po sebi. Zato bi se ovdje i
6

drugdje u ovoj poslanici uvijek moglo prevesti brao i sestre".

U prvom poglavlju, r. 2. i 12. dolazi imenica peirasmos te glagol peirazo u r. 13. i 14. i
uz to pridjev apeirastos u r. 13. Imenicu su nai prevoditelj i izrekli s iskuavanje, kunja", a
glagol kuati, biti kuan" te pridjev ne moe biti kuan". Iskuavati nekoga" u biblijskom
kontekstu moe znaiti dati mu priliku da se odlui za dobro, da odabire izmeu dobra i zla,
ali istim glagolom moe se izraziti mamljenje na zlo u hrvatskom jeziku napastovanje. Bog
iskuava smrtnike, ali je apeirastos ne napastuje, ne mami na zlo. U tom smislu moglo bi se
r. 13. preciznije izrei: Bog ne moe biti napastovan na zlo, a ni sam nikoga ne napastuje."
Ne znam je li to u duhu standardnog bosanskog jezika.
1,20 orge andros dykaiosynen Theou ouk ergazetai prevedeno je na bosanski jezik:
ovjekova srdba ne postie Boju pravednost.". Ergazomai znai raditi, initi" pa bi
ljepe bilo prevesti srditi ljudi ne djeluju u skladu s Bojom pravednou". U 1,27
episkeptesthai orfanous kai heras prevedeno je kao brinuti se za siroad i za udovice".
Glagol koji je ovdje upotrijebljen znai pohaati s koarom punom darova" zato pohaati
pomaui, pohaati i pomagati".
2,7 to kalon onoma to epikleton ef hymas dobro je prevedeno kao lijepo ime koje je na
vas prizvano", a doslovno znai lijepo ime nad vas zazvano"; moe se rei i dino ime po
kojem ste nazvani". Radi se o pridruenima Kristu po krtenju, kranima. U 2,13
katakauhatai eleos kriseos prevedeno je milosre prezire sud". Upotrijebljeni glagol znai
ponositi se, uznositi se, razmetati se, pobjedonosno slaviti". Zato bi elegantnije bilo prevesti:
milosre je monije od suda".
Odlomku 2,14-26 dan je podnaslov Vjera i djelo", a u njemu je iznesen pretpostavljeni
sluaj da neki vjernik ili vjernica dolaze bez dostatne odjee i hrane te ih netko otprema
zlorabei liturgijski otpusni pozdrav Idite u miru.", a da im nije nita dao; njegova bi vjera
bila mrtva, ne bi se oitovala djelima pomaganja. Za primjer aktivne vjere navedeni su iz
Staroga zavjeta Abraham i Rahaba.29 U 2,19 sy pisteueis hoti heis estin ho Theos prevedeno
je doslovno Ti vjeruje da je jedan Bog.", ali bi u kontekstu ondanjeg politeizma tonije
bilo prevesti Ti vjeruje da postoji samo jedan Bog". U 2,22 he pistis autou synergei tois
ergois autou prevedeno je: Vjera je djelovala s djelom". Iz podnaslova za ovaj odlomak, koji
sam ve spomenuo, te prevoenja mnoine od imenice ergon kao da je jednina nasluujem
protestantsku dogmatiku prevoditelja. To je ovdje kriv prijevod te unoenje kasnije teoloke
kontroverze u sveti tekst. U r. 24. prevoditelji su zadrali mnoinu svetoga pisca, ali su, ipak,
umetnuli suvino i djelima".
U 3,7 dedamastai te ftsei te anthropine prevedeno je s ljudska vrsta ih je ukrotila"; bolje
bi bilo rei ljudi ih, zaista, krote, ljudski rod ih kroti". Glagol jest u perfektu, ali on znai
iterativni prezent; ftsis je priroda, narav, rod, vrsta". Jesu li lektori u standardnom
bosanskom jeziku upotrijebili vrsta" kako bi ga razlikovali od knjievnog hrvatskog jezika?
U 4,1 Pothen polemoi en hymin prevedeno je odvie doslovno Otkud ratovi meu
vama?" Tono je da polemos prvenstveno znai rat", ali dravne vlasti ne bi dopustile da
skupina graana monoteista vodi privatni rat izmeu sebe stoga se radi o sukobima. U 4,4
vokativ pl. enskog roda moihalides preveden je materijalno tono kao bludnici". Meutim,
to je u prorokim spisima SZ optuba za idolopoklonstvo Izraelaca kao saveznikog naroda
Boijega; prema kontekstu ne radi se o grenicima na podruju ljudske seksualnosti. Zato bi
7

tonije bilo prevesti nevjerni rode, nevjerni ljudi". U 4,5 epipothei to pneuma ho katokesen
en hemin moe se razumjeti kao to to ine prevoditelji: ezne za duhom to ga je nastanio
u nama", ali i udi za duhom koji prebiva u nama", jer zamjenica ho moe biti nominativ i
akuzativ srednjega roda, a glagol katoikeo moe imati prijelazno i neprijelazno znaenje.
Slaem se s varijantom koju su odabrali prevoditelji jer je vjerojatnija u ovom kontekstu. U
7,8 dypsihoi je prevedeno doslovno vi razdijeljene due". Prema kontekstu to znai vi koji
dvoumite, koji ste neodluni".
4,17 kratka reenica s dva deklinirana participa eidoti kalon poiein kai me poiounti,
hamartia auto estin nejasna je u izvorniku, ali je prevedena doslovno: Ako neko zna
initi dobro, a ne ini ga grijeh mu je". To je nejasan prijevod. Tko god je doao do
uporabe razuma i spoznao dobro, moe ga initi. Problem je znati to je dobro u konkretnom
sluaju. Neki prevoditelji zato dodaju: Onaj koji zna to je dobro a ne ini to, grijei". Ima
jo nejasnih reenica u svetom tekstu. Je li bolje ostaviti ih nejasne pri prijevodu ostajui
vjeran izvorniku ili ponizno dati smisao koji nam se namee na temelju neposrednog i ireg
konteksta? Na sreu, nejasnih reenica u novozavjetnim knjigama nema mnogo.
5,7 efoneusate ton dikaion prevedeno je ubili ste Pravednika". Istina je da se na
temelju upotrijebljenog grkog lana u akuzativu mukog roda moe pod tim pravednikom
misliti netko poseban, to bi se u hrvatskom i bosanskom jeziku koji nemaju lana izrazilo
velikim slovom. U tom posebnom smislu Pravednik je Sluga patnik iz Deuteroizaije i
Gospodin Isus u Novome zavjetu. Meutim, je li vjerojatnije da ovdje sveti pisac misli na
Isusa kao uutkanog proroka ili na patnika iz ovoga odlomka kojemu bogatai uskrauju
zasluenu plau, a on im se ne moe usprotiviti, ne moe se izboriti za svoje pravo ivei u
dravi s grenim strukturama?
5,8 heos labe proimon kai opsimon prevedeno je: sve dok ne primi ranu i kasnu kiu".
To je doslovan i u tom smislu toan prijevod. Meutim, u knjievnom hrvatskom i
bosanskom jeziku kia pada, a ne biva primana. Zato bi jednako tono, ali ljepe, bilo
prevesti: dok ne padne..." Bibliju trebamo prevoditi knjievnim jezikom svoga naroda.
Zanimljivo je da su ovo propustili jezini korektori koji svaki prijevod ine itljivih i
razumljivim za svoje itatelje. U 5,11 makarizomen je prevedeno kao mi nazivamo
blagoslovljenima", to jest tono, ali je nerazumljivo suvremenim itateljima koji ne
upotrebljavaju biblijski izraz blagoslivljati". Jednako tono taj izraz moe se prevesti i
Mislimo da su sretni, nazivamo sretnima".
5,13 euthymei tis, psalleto prevedeno je kao Ako je tko sretan, neka pjeva hvalospjev".
Istina je da euthymeo znai i biti sretan", ali obzirom na prethodni dio reenice Ako netko
meu vama trpi nevolju...", ovdje to znai biti radostan, biti trajno dobro raspoloen".
Nadalje, imperativ psalleto doslovno znai: neka psalmira, neka pjeva psalme koje od idova
su krani preuzeli u svoju liturgiju, neka pjeva hvalospjeve, dakle mnoina, a ne jednina.
5,14 proskalesastho tous presbyterous tes ekklesias prevedeno je kao neka pozove
starjeine zajednice". Glagoljski oblik ovdje je imperativ aorista medijalnog,30 a to doslovno
znai neka dadne k sebi pozvati, neka porui po...". Bolesnik ne moe osobno zvati jer ovisi
od usluge ukuana.
Ovdje su prevoditelji rije ekklesia, koja na veini novozavjetnih mjesta oznauje
lokalnu zajednicu krtenika koji se sastaju na tjedni spomen-in Isusove smrti i uskrsnua ili
8

euharistiju, preveli kao zajednica", kao i drugdje u cijelom ovom prijevodu. To moe ostati,
ali se stjee dojam da prevoditelj i jezini korektori zaziru od ustaljene rijei u jezicima
Slavena Crkva". Je li to zbog toga to se osjeaju batinicima srednjovjekovnih bosanskih
krstjana"?
5,20 sosei psyhen autou ekthanatou prevedeno je kao spasit e njegovu duu od smrti".
Rijeju psyhe novozavjetni autori preriu hebrejski izraz nefe koji znai dua, ivot, ali
znai i ljudska osoba (on, ona). U Mt 6,25 nai su prevoditelji tu rije tam razumjeli i preveli
: Ne strahujte za svoj ivot (me merimnate te psyhe hymon)". U istoj reenici Matejev Isus
nastavlja: Nije li ivot (psyhe) bitniji od hrane?" Smatram da u Jak 5,20 psyhe znai ivot u
smislu cijele osobe, ne samo dua". Iz ovog pregleda nekih mjesta Jakovljeve poslanice,
koja su mogla biti prevedena drugaije, vidimo da je za uspjeno prevoenje Novoga zavjeta
potrebno poznavati osnove grkog jezika, dakako, uz sposobnost sluenja jezinim
pomagalima kojih danas ima mnogo, osobito na engleskom govornom podruju. Nadalje,
potrebno je izvjesno poznavanje idovstva prvoga stoljea iz kojega je nikao Isusov pokret i
kranska Crkva. Poeljno je i poznavanje grko-rimskog svijeta od pada Palestine pod
rimsku upravu (god. 63. pr. Kr.) do razorenja Jeruzalema i hrama kojeg su razorili Rimljani
(god. 70. po Kr.). Ovo znanje nai prevoditelji imaju ili su se mogli posluiti knjigama koje
su im na raspolaganju za potrebne informacije.
5. Zakljuak
Iz naslova Novi zavjet" i podnaslova Knjige Novoga saveza" iitava se da su
prevoditelji i izdavai krani koji zajedno s drugim kranima u slavenskim narodima zbirku
od 27 kanonskih knjiga o Isusu i njegovu pokretu nazivaju Novi zavjet, a jedan od sredinjih
pojmova hebrejski berith, grki diatheke je savez. Njihova ukljuenost u zajednicu
Isusovih sljedbenika posebno se vidi u podnaslovima koji su briljivo umetnuti u svih 27
spisa kako bi manje cjeline uinile shvatljivijima, a izvorni grki tekst ih nema. Ti naslovi
stavljani su i u kratke spise koji nemaju poglavlja, nego samo stihove ili retke": Pavlovo
pismo Filemonu, Drugo Ivanovo pismo, Tree Ivanovo pismo, Judino pismo.
Oni su odabrali nove izraze (drugaije od onih u prijevodima za katolike i pravoslavce)
za neke vane novozavjetne grke izraze: baptisma, baptizo, eegeiromai, euangelion,
apostoloi, ekklesia, keryks, keryssein. Iz te injenice nasluuje se ciljna skupina kojoj
namjenjuju svoj prijevod na bosanski jezik. Bili bi to krani reformatorskog usmjerenja,
meu koje se, oito, ubraja i Krstjanska zajednica" kao izdava. Registriranih Crkava ili
kranskih zajednica ovog usmjerenja u dananjoj BiH ima desetak, priblino 2 500
pripadnika. Oni su obraenici iz svih triju naroda, pa im je prijevod na standardni bosanski
prihvatljiv, za razliku od pravoslavaca koji prihvaaju samo prijevode na srpski jezik i
katolika kojima je prihvatljiv prijevod na knjievni hrvatski jezik.
Zanimljivo je da, do sada, nisam pronaao pisanih recenzija ili negativnih reakcija na
Kneeviev i ovaj prijevod bonjakih intelektualaca, posebice Muslimana. Ovo je ve drugi
prijevod NZ na suvremeni bosanski jezik koji bi neki Muslimani mogli protumaiti kao
kranski prozelitizam, kao ponudu i njima samima. Pretpostavljam da je razlog ove utnje
kulturna potreba da na bosanskom jeziku postoji prijevod ove vane knjige. Obraenja na
kranstvo ili na islam i tako se ne dogaaju itanjem bilo koje knjige, nego susretom
9

zainteresiranih drugih" s ljubaznim svjedocima dotine vjere.

Obzirom na vjernost grkom izvorniku, prijevod je toan, ponegdje, ukoen i previe
doslovan. Studenti teologije ili komparativnih religija i drugi itatelji, koji ne mogu itati NZ
na grkom jeziku, sluei se postojeim lingvistikim analizama, mogu ga usporeivati s
drugim postojeim prijevodima (E. ami, B. Duda, R. Kneevi, Gr. Raspudi, I. ari, Lj.
Rupi, V. Karadi, M. ivkovi i dr). Za recepciju nekoga novog prijevoda nuno je
odreeno vrijeme koje e potvrditi koliki broj prouavatelja rijei Boje upotrebljava ovaj
prijevod. Trud prevoditelja, lektora i izdavaa zasluuje potovanje.

Napomene
1 Usp. D. Jahi, Bonjaki narod i njegov jezik (Zenica: ZE -Company, 2000.), 4.; Jahi, Bosanski
jezik u 100 pitanja i 100 odgovora (Zenica: ZE-Company, 2000.), 275; M. Rianovi, O bosanskom
jeziku, o propadanju Bosne i ... o vama Sarajevo: Zalihica, 2009.), 387.
2 Usp. D. Jahi, S. Halilovi i J. Pali, Gramatika bosanskog jezika (Zenica: Dom tampe, 2004.),
473; D. Jahi, Skolski renik bosanskog jezika (Sarajevo: Linauos, 1999.), 554; D. Jahi, Rjenik
bosanskog jezika, I, A-C; II, D-F (Sarajevo: Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, 2010.).
Rjenik bi trebao obuhvatiti deset svezaka. F. Nuhi, Rjenik arabizama i turcizama i drugih termina u
bosanskom govoru (Sarajevo: Prosperitet, 2009.), 312.
3 To je prije svega Novi zavjet, prijevod s njemakog Vuka Karadia, koji je Komisija Sv. Sinoda
Srpske pravoslavne crkve pod vodstvom dr. Irineja Bulovia 1984. god. uskladila s grkim izvornikom i
pravoslavnom teolokom tradicijom te izdala kao slubeno izdanje SPC. Na moj upit profesoru Buloviu
zato nisu prihvatili nov prijevod s grkoga od vlastitog profesora EmiliJana Carni a (posljednje izdanje
na irilici Novi zavet, Biblijsko drutvo Beograd 1992. god.) odgovorio je: "Zbog tradicije". Za krane
reformatorskog usmjerenja, prijevod NZ na srpski s opsenim komentarom priredio je Miroslav
Zivkovi, Nov ::zavet: Novi srpski prevod s napomenama (Novi Sad: Medunarodno biblijsko drutvo,
2005.), 632. formata 24 x 17 cm. Za prijevod cijelog SP na srpski usp. Biblija: Stari i Novi zavet (preveo
dr. Lujo Bakoti; Novi Sad: Dobra Vest). Biblija: Sveto pismo Starog i Novog faveta. Star i :avet po
prevodu Dure Daniia, Novi zavet po prevodu Vuka Karadia i Svetog arhijerejskog sinoda, po
ispravkama i prevodima Svetog vladike Nikolaja (Valjevo: Glas Crkve, 2007.).
4 Biblija: Stari i Novi zavjet (Prijevod: Petoknjije S. Grubii, Psalmi F. Gass, ostale knjige SZ
A. Sovi, Novi zavjet Lj. Rupi; Zagreb: Stvarnost, 1968.); Biblija: Sveto pismo Staroga i Novoga
zavjeta (Preveo Iv. Ev. Sari; 3. popravljeno izdanje; Zagreb: Hrvatsko Biblijsko drutvo, 20 08.). Uz to
postoje prijevodi NZ B. DudeJ. Fuaka (1973. i vie puta ponovno tiskan), zatim od Gr. Raspudia
(1989.) te popravljeni NZ s Psalmima od Lj. Rupi (2000. i dalje).
5 Novi zavjet. s grkog izvornika preveo Ruben Kneevi, Biblijsko drutvo pri Medunarodnom
centru za ivot Rijeka 2001., depni format, tvrdi uvez.
6 Autor knjige Pravopis bosanskoga jezika (Sarajevo: Kulturno drutvo Bonjaka Preporod, 1996.).
U prvom dijelu str. 15-153 osnove su pravopisa, a u drugom, str. 154-626, pravopisni je rjenik.
Zanimljivo je da se neke islamske rijei arapskog porijekla piu dvostrukim konsonantom: Muhammed
(prorok), sunnet. On je napisao Pravopis bosanskoga jezika za osnovne i srednje kole (Zenica: Dom
tampe, 2004.), 316.
7 Novi zavjet. Prijevod s grkog Ruben Kneevi, (Sarajevo-Zenica: Biblijsko drutvo u Federaciji
Bosne i Hercegovine, 2001.), tvrdi uvez depnog formata, omot tamno -zelene boje. Peto izdanje 2004.
Knjiga je dijeljena besplatno po obiteljima i potanskim sanduiima. lzmedu ostaloga u katolikoj je
katedrali u Sarajevu nekoliko primjeraka ostavljeno kriom.
8 Usp. B. Duda, Biblija Stvarnosti ili Zagrebaka Biblija kako je do nje dolo i kako je
primljena", u Biblija knjiga Mediterana par excellence: Zbornik radova s meclunarodnog znanstvenog
skupa odranog od 24. do 26. rujna 2007. u Splitu (ur. M. Vugdelija; Split: Knjievni krug, 2010.), 422 55.
9 P. Kuzmi, Vuk-Daniievo Sveto pismo i biblijska drutva (Zagreb: Kranska sadanjost,

10

1983.).
10 Usp. J. P. Meier, A Marginal Jew: Rethinking the Historical Jesus (Svezak 1 4; New York:
Doubleday, 1991., 1994., 2001., 2009.).
11 Usp. M. Zovki, Biblija", Hrvatska enciklopedija Bosne i Hercegovine 1 (Mostar: Hrvatski
leksikografski institut BiH, 2009.), 178-81; G. Raspudi, Tri izdanja Novoga zavjeta", Crkva u svijetu
(1969.): 201-02,239-41,289-22,366-68; G. Raspudi, Osvrt na prijevod Novoga zavjeta", Sluba Boja
(1977.), 80-88,173 82, 269-68; A. krinjar, Novi hrvatski prijevod Svetog pisma", Crkva u svijetu
(1968.), 65-75.
12 Usp. R. Kneevi, O revizijama arievih biblijskih prijevoda s analizom postupka prijevoda
Judine poslanice", Kairos 1 (2007.): 23-59. Autor je baptistiki teolog i sam 2001. preveo NZ na
hrvatski. Zovki, Sarieva Biblija", 457-70.
13 E. Nida i C. Tabor, Theory and Praxis of Translation (New York: American Bible Society,
1968.). Posluio sam se prijevodom ove knjige na njemaki Theorie und Praxis des lbersetznens unter
besonderer Beriicksichtigung der Bibelubersetzung, Weltbund der Bibeglsesellschaft 1969.
14 p A. Noss, ur., A History of Bible Translation (New York: American Bible Society, 2007.), 521.
Prilozi razliitih autora podijeljeni su u etiri odsjeka: 1. Septuaginta i prijevodi na ive jezike; 2.
Epistemologija i teologija; 3. Metodologija prevoenja Biblije; 4. Dananje gledanje na prevoenje
Biblije. Sluim se recenzijom ove knjige u CBQ 72/4 (2010.): 876-77.
15 Svi ti lanci sada su sabrani u njegovoj knjizi: Prepoznavatelj Rijei Boje: Biblija u naim
rukama (Zagreb: Kranska sadaanjost, 2005.) koju je nakon autorove smrti priredio Mario Cifrak.
16 Usp. B . Luj i, Lingvistike teorije i novi hrvatski prijevod Biblije", Bogoslovska smotra 1
(2007.): 59-102.
17 Guidelines for interconfessional cooperation in translating the Bible (Rome: 1987.). Prijevod na
hrvatski objavljen u BS 2007., 92-101.
18 T. Kaut, Meaning Based Functional Equivalent Translations, 2003. Hrvatsko biblijsko drutvo u
Zagrebu priredilo je prijevod tih smjernica na hrvatski.
19 Usp. T. Kaut, Razmiljanje o etici prevoenja: Istina razumijevanje vjernost",
Vrhbosnensia 1 (2007.): 152-62.
20 La Bible traduite et presentee par Andre Chouraqui, Descle de Brower 2001. Depni format,
str. 2431. Ovo je skraeno izdanje prijevoda s komentarom koji je izaao u 26 svezaka od 1974. do 1979.
a za deuterokanonske knjige SZ u 10 svezaka od 1982. do 1985.
21 Usp. na pr. Good News Bible. Catholic Study Edition (Nashville: Thomas Nelson Publishers,
1979.). (s doputenjem katolikog biskupa). Takoer, Parola del Signore. La Bibbia. Traduzione
interconfessionale in lingua corrente (Torino: Elle Di Ci Leumann, 1985.).
22 Usp. H. Haug, Ein Vergleich zwischen den grossen 'Gebrauchsbibeln': Lutherbibel
Einheitsiibersetzung Gute Nachricht", u Bibeliubersetzung heute: Geschichtliche Entwicklungen und
aktuelle Herausforderungen (ur. W. Gross; Stuttgart, 2001.), 329-64. Za ove podatke oslanjam se na
lanak B. Lujia BS 2007., 61-65.
23 Usp. Carol a. Newson i Sharon H. Ringe, ur., The Women's Bible Commentary (Louisville:
Westimnter/John Knox Press, 1992.). Die Bibel in gerechter Sprac he, Giirsloher Velagshaus, Giitersloh
2006., str. 2400. Prijevod su priredile ene za ene. Pravoslavni bibliar Radomir Raki, u svojoj
recenziji ovoga prijevoda koju mi je dostavio elektronskim putom 24. rujna 2010., pozdravlja to su
uvrtene i deuterokanonske knjige SZ te pokuaj primjene rodnog jezika", ali navodi niz mjesta na
kojima je zbog toga u izvornik dodano ono to tamo ne stoji.

24 B. Luji, Art. Cit., 89-90.

25 Usp. S. E. Porter i M. J. Boda, ur., Translating the New Testament: Text, Translation, Theology
(Grand Rapids: Eerdamns, 2009.), 360. Sluim se pozitivnom recenzijom ove knjige a CBQ 72/4
(2010.): 877-79.
26 S. Senc,Grgo-hrvatski rjenik za kole (Zagreb: Naprijed, 1988.), 150.
27 W. Bauer, A Greek-English Lexicon of the New Testament and Other Early Christian Literature
(Chicago: The University of Chicago Press, 1984.), 131-32; R. lmerl, Grko-hrvatski rjenik Novoga

11

zavjeta (Zagreb: Kranska sadanjost, 2000.), 38.

28 Usp. La Bible traduction oecumenique (Edition integrale; Paris: Les Editions du Cerf, 1997.),
2951-64; The Catholic Study Bible (New York: Oxford University Press, 2006.), 1637 -44. Oba ova
prijevoda donose na poetku uvod u Jak i komentari ispod crte.
29 Usp. M. Zovki, Abraham prijatelj Boji: ovjek vjere i djela prema Jakovljevoj poslanici",
Bogoslovska smotra 3 (2006.): 755-79.
30 Usp. C. Roggers, Jr. i C. Roggers III, The New Lingustic and Exegetical Key to the Greek New
Testament (Grand Rapids: Zondervan, 1998.), 564.

12