ALEX HALEY KORIJENI

UZ ABAVNA BIBLIOTEKA GRAFIKOG ZAVODA HRVATSKE

Izdava: Grafiki zavod Hrvatske Za izdavaa: Viktor Kipi Urednik: Zvonimir Majdak Ovitak: Boris
Dogan Tehniki urednik: Gordana Buni Lektor: Branka Golubovi Korektor: Zdenka Fabijani
ALEX HALEY
KORIJENI
SVEZAK DRUGI
Tisak: GZH 1978.NASLOV ORIGINALA
ALEX HALEY ROOTS
DOUBLEDAV & COMPANY, INC. GARDEN CITY, NEW YORK 1976. Copyright 1976 by Alex
Haley, by arrangement with P. R. Reynolds, Inc. New York
HAPOAHA
3. E H \A U. A
Hhb. 6po]

KORIJENI II
S engleskog prevela ANKA KATUI
69. POGLAVLJE
Ona je prava pravcata crna lutkica! ciala je missy Anne, oduevljeno poskakujui gore-dolje i
plje-ui rukama od dragosti kad je tri dana poslije u Bellinoj kuhinji po prvi put vidjela Kizzy.
Ne bi i mogla biti moja?
Od zadovoljstva se Bell iroko osmjehne:
Daklem, ona pripadaj mene i svoj tata, srce, al im budni ona dovoljno veliko, vi moe s njim igra
kolko
vas volja!
I tako je bilo. Kad god bi Kunta doao u kuhinju da utvrdi hoe li biti potrebna koija, ili pak samo zato
da posjeti Bell, vrlo bi esto zaticao massinu malu neakinju svijetloplave kose tada su joj bile etiri
godine nagnutu preko ruba Kizzvne koare kako joj gugue:
Lijepa si kao slika! Sjajno emo se zabavljati im malo poraste, uje li me? Samo pouri pa
narasti!
Kunta nikada nije nita o tom govorio, ali ga je jedila pomisao da se to tuobabovsko dijete ponaa kao
da je Kizzv dola na svijet zato da njoj slui kao igraka, poput neke ive lutke. Bell nije ni toliko
cijenila njegovu nje-$ nost i oinstvo da bi ga zapitala kako se osjea kad mu se kerka igra s kerkom
ovjeka koji ga je kupio, pomisli on s gorinom.
Kadto mu se inilo da se Bell manje brine za njegoveosjeaje nego za massine. Ni broja nije znao
veerima koje je provela priajui kakva je srea to je dola ta mala missy Anne da zamijeni pravu
kerku masse Wallera koja je umrla u porodu zajedno sa svojom majkom.
O, gospode, mene mrsko jopet misli na to rekla mu je jedne noi mrcajui. Jadno malecko
lijepo gospoja Priscilla, nije bilo vea od tiica. Svaki dan vrzmalo ovdi i pjevuio. I smjekalo mi se. I
tapalo po drob -oekuju doba za dijete. A ondak onog jutro vris-nulo i najposlje umrlo, ona i njezino
erkica! Odondak je ope ne vidi jadno massa smjeka, sve do ova mala missy Anne.
Kunta nije osjeao nikakvu samilost prema massinoj usamljenosti, ali mu se inilo da bi massa, kad bi
se ponovo oenio, bio i odvie zauzet eda bi toliko ludovao za neakinjom. A na taj nain zacijelo bi se
prorijedili posjeti missy Anne plantai, a prema tome i igre s Kizzy.
A odondak ja stalno gledaj, massa digni na krilo to djevojica, grli i njom razgovaraj. On pjevaj da
nju uspavaj, a ondak on sjedni i dr to mala rade nego metni nju na krevet. Ko da ne oe ispusti nju iz
oko svo vrijeme dok ona ovdi. Ja zna, to zato jerbo on u srce
njezin otac.
Okolnost to je missy Anne sklopila prijateljstvo koje e je dovoditi u massinu kuu jo ee nego
prije, moe samo poveati massinu naklonost prema njima, a da i ne govorimo prema Kizzy, govorila
mu je Bell. Niti moe koditi massi Johnu i njegovoj boleljivoj eni, lukavo je rasuivala, to njihova
kerka postaje osobito bliska stricu, jer mislu, tako oni postat blie massini novci. Ma koliko se
massin brat pravio vaan, ona ree kako zna zasigurno da je on kadikad uzajmljivao od masse, a Kunta

joj je spremno vjerovao, iako ga zapravo nije bila briga koji je tuobab bogatiji jer za njega svi oni
bijahu jednaki.
Sada, poslije Kizzyna roenja, kad bi vozikao massu bolesnicima i prijateljima, Kunta bi esto zaticao
sebe kako dijeli elju koju je Bell esto izraavala da se massa ponovo oeni iako Kuntini razlozi
bijahu posve *t drukiji od Bellinih.
Tako meni milo to on samo samcato u ono kuerina. Zbiljam, ja misli, on ba zato vazda vue
tebe
u koija po putovi. Naprosto, on vie voli kreta nego sjedi ovdi samo samcato. Gospode, to vidi i malo
missy Anne. Kad proli- put bilo ovdi, ja im poslui ruak, a ono odjednom bubni: Strie Williame,
kako to da ti nema enu kao svi ostali? A on, jadni, nije znao to
bi rekni.
Iako to nije nikad govorio Bell, jer je znao koliko ona voli gurati nos u tuobabovska posla, Kunta je
poznavao nekoliko ena koje su gotovo na prstima trale u susret massinoj koiji svaki put kad bi
Kunta skrenuo na njihov prilazni odvojak. Debela crna kuharica jedne od massinih tee izljeivih
bolesnica prezirno je rekla
Kunti:
Svi bolest ta gadno emska odma njoj proi ako ona uvataj tvoj massa. Ono tolko podlo i zloesto,
ve jedno mu otjera u grob. Sad ono samo pravi bolesno zbog radi tog tvoj massa stalno doi amo. O,
da on nju pogledaj im vi otii kako ona vii i ljuti na nas nigeri ko da mi mazge ili neto tako. I nikad
ne takni ljekarija
koje on daj!
Bijae jo i druga bolesnica koja bi uvijek izlazila s massom na trijem kad je odlazio, grevito ga drala
za ruku kao da e pasti i dizala pogled prema njegovu licu dok se malaksalo hladila lepezom. No,
prema objema enama massa se uvijek drao vrlo ukoeno i slubeno, a inilo se da su posjeti kod njih
krai nego kod ostalih
bolesnika.
I tako su prolazili mjeseci, missy Anne su dovozili u posjet massi Walleru otprilike dvaput tjedno, a
svaki put kad bi dola, satima bi se igrala s Kizzy. Kako u tom pogledu nije mogao nita uiniti, Kunta
se trsio da ih barem ne gleda dok su zajedno, ali inilo se da su one svugdje kamo god bi se okrenuo, pa
je silom prilika morao gledati kako massina neakinja tape, ljubi ili tetoi njegovu kerkicu. To ga je
ispunjavalo odvrat-nou i podsjealo na afriku uzreicu to je bila tako stara da se predajom prenijela
od praotaca: Na kraju maka uvijek podere mia kojim se igrala.
Sve je to Kunta trpio zbog dana i noi izmeu njezinih posjeta. Bijae ve ljeto kad je Kizzy poela
puzati, te su Bell i Kunta provodili veeri u kolibi i razdragano je gledali kako brza po podu s
isprenomguziicom umotanom u pelenice. Ali tada bi se ponovo pojavila missy Anne, pa bi se one
udaljile, a vea djevojica skakutala bi oko nje u krugovima i vritala:
Hajde, Kizzy! Hajde! a Kizzy bi cupkala za njom to su je noge nosile i gugutala, zadovoljna
igrom i panjom. Bell je sjala od milja ali je znala da se Kunta
pa makar bi danju bio odsutan i vozio massu im bi naveer douo da je bila missy Anne, vraao
u kolibu mrka lica i stisnutih usana i cijelu bi no bio potpuno zakopan, to je Bell jako ogoravalo. A
kad bi pomislila to bi se moglo dogoditi ako Kunta ikada, pa makar i nejasno, izrazi svoje miljenje na
bilo koji nain koji bi mogao doprijeti do masse, malko bi se i preplaila kad bi se on tako ponaao.
Stoga Bell pokua uvjeriti Kuntu da ta veza ne moe donijeti nikakvo zlo, samo neka on sebe prisili da
se s time pomiri. Ree mu da bijele djevojice esto znaju biti doivotno iskreno privrene, tavie,
duboko odane svojim crnim prijateljicama iz djetinjstva.
Prije nego ti vozi taljiga ispria mu ona umrlo u porod jedno bijelo missis, ba ko nae
missis, ali erkica ostalo ivo. Nju doji jedno ena niger koji sam nedavno rodilo erka. Curice raslo
jedno uz drugo, ko sestri, kad taj massa opet oeni. No, to novo missis tolko bilo proti taka druba
curica, najposlje nagovori taj massa, proda crno djevojica i njezino mater.
. Ali, od trenutka kad su otile, nastavi ona, bijelu djevojicu uhvate tako uestali ivani napadaji da su
svaki as zvali massu Wallera, dok on naposljetku ne ree ocu da bi daljnja slabost i tuga mogle ubiti
njegovu kerku ako joj ne vrati crnu djevojicu.
To massa umalo ne biuj ono svoj novo ena. Odjae on na konj i potroi mnogo novac dok nadi
ono trgovac niger koji odvedi curica i njezino mater. On otkupe njih od novo gospodar kojemu ih
prodaj ono trgovac nigeri. Doveli on crno curca nazad i nadi odvjetnik i prenesi enu niger u vlasnitvo
svoja kerka.
Bell ispria da se toj bijeloj djevojici ni sada, nakon tolikih godina, iako je odrasla ena, nije sasvim
povratilo zdravlje.
A ono ena niger jote ive s njom i brini za nju, a nijedno se ne udalo.

to se ticalo Kunte, da je Bell svoju priu namijenila za dokaz protiv prijateljstva crnaca s bijelcima, a
ne tome u prilog, teko da bi nala rjeitiji sluaj.
70. POGLAVLJE
Nekako od vremena kad se Kizzy rodila Kunta i gusla gdjekad bi se vratili na plantau s vijestima o
nekom otoku preko velike vode zvanom Haiti, na kojem je otprilike pola milijuna crnaca tono su ih
iz Afrike dovezli brodovima da robuju na golemim plantaama eerne trske, kave, indiga i kakaoa
brojano nadma-ivalo kojih trideset i est tisua bijelaca, preteno Francuza. Bell ree da je ula kako
massa Waller pria za veerom svojim gostima da se govorka kako haianski bogati bijelci ive kao
kraljevi, a preziru mnogobrojne siromanije bijelce koji nemaju sredstava za vlastite robove.
Zamis ti to! Tko ikad uo za neto tako? zajedljivo e gusla.
Pst! huknu Bell nasmijeivi se, pa nastavi priati kako je massa zatim kazao svojim uasnutim
gostima da je u ovo nekoliko narataja na Haitiju bilo toliko parenja izmeu bijelaca i ropkinja da
sad tamo ima gotovo dvadeset i osam tisua mulata i onih svijetlih kao bijela kava. Openito ih zovu
obojeni, a francuski gospodari i oevi mahom su svima njima dali slobodu. A po navoenju jednog
od gostiju, ree Bell, ti obojeni redovito su traili jo svjetloputnije brane drugove s ciljem da im
djeca budu posve bijele vanjtine, a oni koji su bili oigledni mulati, podmiivali su slubenike da im
izdaju isprave u kojima bi stajalo da su im preci bili Indijanci ili panjolci, sve samo ne Afrikanci. Iako
mu to bijae nevjerojatno, i premda je to duboko osuivao, massa Waller je izjavio kako je
darovnicama i posljed-njim voljama mnogobrojnih bijelaca znatan broj tih obojenih dobio u
vlasnitvo barem jednu petinu sve zemlje i njezinih robova na Haitiju, da su praznike provodili u
Francuskoj i tamo kolovali svoju djecu, upravo kao bogati bijelci, tavie, oni prezirahu siromane
bijelce. uvi to, Bellino sluateljstvo toliko se razveseli koliko se massino sablaznilo.
Nasmij se vi na drugo strana usta upadne gusla kad vi uj to ja uj od neko bijelo massa na
ples za otmjeno drutvo gdje ja nedavno sviraj!
Ree da su masse zadovoljno kimali glavom raspravljajui o tome kako su siromani bijelci na Haitiju
toliko zamrzili mulate i one svijetle kao bijela kava, da su potpisivali peticije sve dok Francuska
naposljetku nije donijela zakone kojima se obojenima zabranjuje da nou izlaze, da u crkvama sjede
uz bijelce, pa ak i da nose odjeu od iste tkanine. U meuvremenu, govorae gusla, i bijelci i
obojeni iskaljivahu svoju uzajamnu gorinu na pola milijuna haianskih crnih robova. Kunta ispria
kako je u gradu sluao razgovor izmeu bijelaca to su se smijali, i nauo tako da su muke haianskih
robova vee nego ovdje. Ree kako je uo da su tamo uobiajene kazne da se crnce pretue nasmrt ili
da ih ive pokopaju, a da esto trudne crnkinje tjeraju na rad sve dok ne pobace. Nije im kazao da je
uo za jo neo-vjenija zvjerstva, jer je smatrao da to ne bi sluilo drugoj svrsi osim to bi ih
zastrailo, tako su na primjer jednom crncu avlima prikucali ruke o zid dok ga nisu prisilili da pojede
svoje ui to su mu ih odrezali; tuobabovska je ena dala odrezati jezik svim svojim robovima, dok je
druga zapuila usta crnom djeaku sve dok nije umro od gladi.
U smislu tako stravinih pria u proteklih devet--deset mjeseci Kunta se nije iznenadio kad je na jednoj
vonji u grad ljeti godine 1791. doznao da je haiansko crno roblje diglo divlju, krvavu bunu. Tisue
njih je nadiralo, klalo i tuklo bijelce, odrubljivalo im glave, vadilo djeci utrobu, silovalo ene i palilo
zgrade na plantaama sve dotle dok sjeverni Haiti nisu prekrile zadimljene ruevine. Prestravljeno
bijelo stanovnitvo, koje je uspjelo pobjei, poe se boriti za ivot i vraati udarce muei i ubijajui
sve crnce koje bi uhvatili i, tavie, derui
10
s njih kou. No, ta aica preivjelih neprekidno je jenjavala pred crnom bunom to se divlje irila, tako
da koncem kolovoza ono nekoliko preostalih tisua bijelaca bijae u sklonitima ili pak pokuavae
pobjei s otoka.
Kunta ree da nikad nije vidio tuobabe kotara Spot-svlvania tako bijesne i prestraene.
Reko bi, oni se jo vie uplai- nego kad zadnji put bila buna ovdi u Virginia izjavi gusla.
Bilo to jedno dvije-tri godine poslije tvoj dolazak, ali jo uvijek ti s nikim ne razgovara pa ja misli, ti to
ne zna. Bilo to u New Wales, kotar Hanover, za vrijeme jedno Boi. Nazornik baci na zemlja mlado
niger, a to niger sko na noga pa sa sjekira na nj navale. Ali promai, a ostalo niger navali na nazornik i
tako poni njega mlati da prvo niger umijea i spasi njemu ivot. Nazornik sav u krv trk po pomo, kad
uto ljuti nigeri uvati jote dva bijelac pa ih vei. Tuklo oni nji kad dojuri velko gomila bijelac s puke.
Nigeri se skloni u tagalj, a bijelci ih sa slatke rijei pokua izmami. Ali nigeri navali s duici od
baava i tapovi i zavri to tako: dva niger bilo pogoen nasmrt, a ozlijeen mnogo niger i bijelac. Oni
postavi naoruani patroli i donesi neka novo zakoni i slino dok to ne umiri. Ta stvar na Haiti naui
bijelac pameti, jerbo oni zna isto tako dobro ko ja, cijela gomila nigeri pred njiov nos treba samo prava
iskra da se ovaj as pobune, a kad se to poni iri, da, gospodne, ovdi u Virginia budi isto ko na Haiti.
Bijae jasno da je guslau mila ta zamisao.

Kunta uskoro opazi koliko bijelci strahuju za sebe: kad god bi vozio u gradove, ili u blizinu trgovina na
raskrima, gostionica, zgrada za crkvene zborove ili na bilo koje drugo mjesto na kojem bi se oni
okupljali u male uznemirene skupine, lica bi im pocrvenjela i namrgodila se kad god bi blizu njih
proao on ili kakav drugi crnac. tavie, i massa koji je rijetko razgovarao s Kuntom osim da mu kae
kamo eli da vozi, izgovarao je i tih nekoliko rijei zamjetno hladnije i odsjenije. Za tjedan dana
straa kotara Spotsvlvania patrolirala je putovima i sve crnce koji su prolazili pitala za odredite,
pregledavala im putne dozvole, tukla i zatvarala svakog za koga bi smatrala da se ponaa ili ak da
djeluje sumnjivo. Masse iz tog podruja otkazahu na
11svom sastanku veliku godinju etvenu zabavu robova, koja se uskoro bliila, kao i sve ostale
crnake skupove izvan njihove pripadne plantae. tavie, i plesovima i molitvama robovskog sokaka
na plantai morao je prisustvovati nadzornik ili neki drugi bijelac.
Kad mene massa to rekni, kai ja njemu, ja, tetka Sukey i seka Mandy klei i zajedno moli Isus
svako nedjelja i kad nam je prilika, al on nita ne kai on nas nadziri pa se mi i dalje molile! rekla je
Bell ostalim pripadnicima robovskog sokaka.
U toku nekoliko slijedeih noi, kad bi ostala sama kod kue s Kuntom i Kizzy, Bell je u potrazi za najnovijim vijestima, s mukom slovkala po mnogobrojnim novinama koje je massa kako je on smatrao
rashodovao. Utroila je gotovo itav sat na jedan veliki lanak prije nego to mu je uzmogla rei da
je nekakav nacrt zakona o pravima rati... Bell oklijevae i duboko udahne: Da! Rati-ficiran, ili tako
neto. No, bilo je mnogo vie izvjetaja o nedavnim zbivanjima na Haitiju, a za veinu su ve znali iz
govorkanja robova. Sr svega, ree ona, sastoji se u tome da bi buna haianskih robova lako mogla
proiriti smione zamisli medu crne nezadovoljnike u ovoj zemlji te da robovima valja nametnuti velika
ogranienja i stroge kazne. Dok je presavijala i odlagala novine, Bell ree:
Rekla bi, oni ne moe proti nas nita vie uini nego nas sve bace u okovi.
Meutim, tokom slijedea dva mjeseca polako su jenjavale vijesti o daljnjem razvitku dogaaja na
Haitiju, a s tim je postupno dolo do poputanja napetosti i do ublaivanja ogranienja prema crncima
na cijelom Jugu. Poela je etva, a bijelci su jedan drugom estitali na obilnom urodu pamuka i na
rekordnim cijenama koje su postizali. Guslaa su slali da svira na toliko plesova i zabava u otmjenim
kuama da danju, kad bi bio kod kue, nije nita radio nego samo spavao.
Reko bi masse zaradi na pamuku tolko da oe plei dok ne padne mrtvo rekao je Kunti.
No, nije prolo, mnogo vremena, a bijelci su opet imali razloga da budu nezadovoljni. Kad je s massom
posjeivao kotarsko sjedite, Kunta pone sluati bijesne razgovore o sve veem broju
proturobovlasnikih dru12
tava, to ih organiziraju izdajice bijele rase ne samu na Sjeveru ve i na Jugu. Krajnje sumnjiavo
ree on Bell to je uo, a ona odvrati da je isto proitala u massinim novinama koje su skoranji i brzi
razvitak tih udruenja pripisivale buni crnaca na Haitiju.
A ja tebe stalno oe rekni ima dobro bijeli ljudi! klikne ona. Zna, ula ja itavo gomila njih
protiv kad prvi brodovi amo dovozi vas afriko niger!
Kunta se zapita to li Bell misli otkuda su doli njezini djed i baka, ali ona je bila toliko uzbuena pa on
odlui da nita ne kae.
Naravski, svaki put vako neto pii u novine nastavi ona masse se srdi, bjesni i vie:
neprijatelji naroda i slino. Ali, vano ovo: to vie bijeli ljudi proti ropstvo kai to oni misli, to vie
masse samo sebi pita, je 1' to pravedno. Zagledala se u Kuntu. Osobito ono massa koji sebi
naziva kranin.
Ponovo ga odmjeri, a oi joj zaiskre od lukavtine:
to ti misli, to razgovara ja, tetka Sukey i seka Mandy u nedjelja kad massa misli mi samo pjevaj
i moli? Ja paljivo gledaj bijeli ljude. Eno, uzmi kvekeri! Oni bilo proti ropstvo i prije to revolucja ovdi
u Vir-ginia produi ona. A mnogo njih bilo massa koji imalo cijelo gomila nigeri. Ali onda
propovjednici poni govore, nigeri ljucko bie, ima pravo na sloboda ko svi ostali. Zbiljam, neko massa
kvekeri pone oslobaa svoji nigeri, dapae, pomai njima idi na Sjever. Sad to doi tako daleko,
kvekeri psuje ono kveker koji jote dri nigeri. Ja uje, njiova crkva odrekni se njih ako oni ne oe slobodi nigeri. Tako danas stoji stvari! klikne Bell.
A iza kvekeri po dobrota metodisti. Ja se sjea, prije deset jedanajs godina, ita ja, metodisti
sazove veliko zbor u Baltimore i na kraju rekni, ropstvo proti boji zakoni i nitko tko sebi nazovi
kranin ne smije to initi. Zbog radi to metodisti i kvekeri prisiljava crkva trai zakone za oslobodi
niger. Bijeli baptisti i prezbi-terjanci a to ti budni massa i svi Wallerovi daklem, ja rekni, oni
mlakonje. Samo vodi briga o svoja sloboda da moli kako njih volja, a ondak kako da zadri mirna
savjes i kako oni zadri svoji nigeri.
Uza sva Bellina govorkanja o bijelcima koji bijahu protiv ropstva iako je neto od toga proitala
upravo

13u massinim novinama sva tuobabovska miljenja koja je Kunta uo izraavala su neto posve
suprotno. A tokom tog proljea i ljeta godine 1792, massa je dijelio svoja jednoprena kola s nekim
najuglednijim i najbogatijim plantaerima, politiarima, odvjetnicima i trgovcima u dravi. Ukoliko
neto drugo nije bilo hitnije, njihova vjeno spremna tema za razgovor bijahu problemi koje su im
stvarali crnci.
Tko god eli uspjeno vladati robovima, uvijek bi netko kazao, mora najprije shvatiti da im je njihova
afrika prolost ivot u praumi sa ivotinjama ostavila u prirodan amanet tupoglavost, lijenost i
neurednost i da je kranska dunost onih koje je Bog na-dario nadmonou, nauiti ta stvorenja
nekakvom smislu za disciplinu, udoree i potovanje prema radu naravno, primjerom ali i
zakonima i kaznom ako zatreba, a one koji se pokau zaslunima svakako valja ohrabriti i nagraivati.
Bilo kakva popustljivost sa strane bijelaca, uvijek bi tako nastavljali razgovor, mogla bi samo izazvati
onu vrstu nepotenja, prijevare i prepredenosti to je uroena niim sojevima, a blebetanja
proturobovlasnikih drutava i ostalih njima slinih mogu potjecati osobito na Sjeveru samo od
onih koji nikada nisu posjedovali crnce niti s njima pokuavali voditi plantau; od takvih se ljudi ne
moe oekivati da shvate kako kunje i tereti vezani uz posjedovanje robova mogu ovjekovu
strpljivost, srce, um, tavie i duu, toliko napeti da pukne.
Kunta je tako dugo sluao takve neizrecive besmislice da mu postadoe nalik na litaniju pa vie na njih
nije ni obraao panju. Ali ponekad dok bi vozio, nije mogao a da se ne zapita zbog ega njegovi
zemljaci nisu jednostavno ubili svakog tuobaba koji je stupio nogom na afriko tle. Nikad nije mogao
sebi dati odgovor koji bi mogao prihvatiti.
14
71. POGLAVLJE
Bijae negdje oko podneva jednog sparnog dana koncem kolovoza kad se tetka Sukey to je bre mogla
dogegala do guslaa koji je bio meu svojim sadnicama rajica, te mu sva usppljena ree da se smrtno
brine za starog vrtlara. Kad nije doao u njezinu kolibu za doruak, nije pomislila nita zla ree ona
gubei dah
ali kad se nije pojavio ni za ruak, uznemirila se, pola na vrata njegove kolibe, pokucala, zazvala
ga to ju je grlo nosilo, ali nije dobila odgovor. Obuzela ju je panika pa je zakljuila da e biti najbolje
utvrditi je li ga gusla negdje vidio. Nije ga vidio.
Znao ja to jo prije nego ja nutri ui rekao je te noi gusla Kunti. A Kunta odvrati da nikako
nije mogao objasniti onaj udan osjeaj koji ga je obuzeo dok je tog poslijepodneva vozio massu kui.
Lei on na krevet sasma mirno izjavi gusla.
Sa slab smijeak na lice. Reklo bi, spava, ali tetka Sukey rekni on se probudi u raj.
Ispria da je otiao javiti tunu vijest teacima u polju, a glavar poljskih radnika Cato vratio se s njim
da mu pomogne oprati tijelo i poloiti ga na dasku. Nato s vanjske strane vrata objesie slamnati eir
starog vrtlara, potamnio od znoja, drevni znak korote, prije nego to su se teaci vratili iz polja i skupili
pred kolibu da mu iskau posljednju poast. Zatim Cato s jo jednim teakom poe da iskopaju grob.
Kunta se vratio u svoju kolibu dvostruko oaloen
ne samo stoga to je vrtlar umro ve i zato to ga otkako se Kizzy rodila nije posjeivao onoliko
koliko je mogao. Jednostavno mu se inilo da vie nema dovoljno vremena, a sada bijae prekasno.
Doavi, nae Bell u suzama, to je i oekivao, ali ga osupnu razlog koji je navela za pla.
Uvijek se mene ini, on tata kojega ja nikada ne vidila jecala je. Ne zna ja zato mu
to ja nikad ne rekni, ali sad kad njega nema, ovdi mi nikada vie ne budni isto.
Ona i Kunta utke pojedoe veeru prije nego to
15su poveli sa sobom Kizzy zamotanu za svjeu jesenju no da se pridrue ostalima na sijelu uz
mrtvaca do kasno u no.
Za vrijeme prvog sata molitava i tihog pjevanja Kunta sjedae malo postrance od ostalih, drei u krilu
nemirnu Kizzy. Onda seka Mandy zapodjene priguen razgovor, zapitavi pamti li tko od prisutnih da
je starac ikad spominjao kakvu rodbinu koja bi bila jo na ivotu. Gusla ree:
Sjea se ja, on jednom davno kai on nikad ne vidilo svoja mater. To sve to ja od njega ujem
o njegova obitelj.
Poto je gusla od svih njih bio starcu najbliskiji pa bi, ako itko, on to znao, zakljue da vjerojatno ne
postoji nitko komu bi morali poslati obavijest.
Izmole jo jednu molitvu, otpjevaju jo jednu pjesmu, a tada tetka Sukey izjavi:
Ja misli, on uvijek pripada neko od Wallerovi. ula ja, on pria, kada massa budi dijete, on jai na
njegova ramena. Ja misli, massa zato kasnije dovedi njega amok kad on stekni vlastito velko kua.
I massa zbiljam tuno izjavi Bell. On mene rekni, ja vami porui, sutra polak dana mi
ne radi.

 Daklem, on ga bar pokopa kako treba javi se teakinja Ada, mati malog Noaha koji je
ravnoduno sjedio kraj nje. Mnogo massa dalo svoji ljudi prekini rad tek tolko da vidi mrtvo niger
prije nego njega jo toplo spusti u zemlja.
O, svi ovi Wallerovi dobro bijelac i nitko od nami ovdi ne mora za to brini primijeti Bell.
Tad ostali ponu priati kako katkad bogati plan-taeri znaju do u tanine razraditi pogrebe, obino za
dugogodinje kuharice u velikoj kui ili za stare dadilje koje su othranile i pomogle odgajati dva ili ak
tri narataja djece u obitelji.
Stavie, nauni su ih pokapa na groblja za bijeli ljudi, a plosnate stijene oznai mjesto gdje
oni lei.
Kakva srceutjena iako neto zakanjela nagrada za doivotno rintanje, s gorinom pomisli
Kunta. Sjeti se da mu je vrtlar ispriao kako je doao u massi-nu veliku kuu kao snaan mladi
konjuarski pomonik, a takav je jo bio mnogo godina sve dok ga nije nemilo
16
ritnuo konj. Ostao je na tom poslu, ali postupno je sve vie slabio, pa mu je naposljetku massa Waller
rekao da preostale godine radi ono to osjea da moe raditi. S Kuntom kao pomonikom obraivao je
povrtnjak, dok i za to nije postao preslab, a otada je vrijeme provodio uglavnom pletui eire od
kukuruzne komuine ili ispre-pleui od slame sjedita za stolce te lepeze, dok mu poodmakli artritis
nije ukoio i prste. Kunta se prisjeti jednog drugog starca kojega je povremeno viao u bogatoj kui s
druge strane kotara. Iako su mu ve odavno dopustili da se povue, svakog jutra je zahtijevao da ga
mladi crnci iznesu u vrt, gdje bi legao na bok pa kvrgavim rukama plijevio korov medu cvjetnim
gredicama svoje isto tako stare i sakate voljene doivotne missis. Njih dvojica bijahu sretni, Kunta je
znao. Mnoge bi starce poeli tui kad vie nisu mogli obavljati sav svoj prijanji posao, a na kraju bi ih
prodali za kakvih dvadeset ili trideset dolara nekoj bijeloj fukari od farmera koji bi ih u tenji da
se uzdigne u klasu plantaera radom doslovce satjerao u smrt.
Kuntu iz tih misli trgnu ostali koji poustajahu sa stolca oko njega, izmole zavrnu molitvu i iscrpljeni
krenu kuama da odspavaju nekoliko sati to su preostali do svanua.
Odmah poslije doruka gusla odjene starca u izno-eno tamno odijelo to ga je starcu prije mnogo
godina poklonio tata masse Wallera. Spale ono malo njegove druge odjee, jer tko stavi na se
mrtvaevo ruho, uskoro e i sam umrijeti, objasni Bell Kunti. Zatim Cato pri-vee tijelo na iroku
dasku koju je s oba kraja uiljio sjekirom.
Malo kasnije iz velike kue izae massa Waller nosei svoju golemu crnu bibliju, pa se svrsta iza itelja
robovskog sokaka koji su hodali u osebujnim prekidima, vukui korake iza tijela to su ga nosila kola u
koja bijae upregnuta mazga. Tiho su pjevali pjesmu koju Kunta nikad prije nije uo: Ujutro, kad
stignem tamo, re u Isusu svom: Zdravo! . . Ujutro, prije nego ustanem, re u Isusu svom: Zdravo! . .
Zdravo! . . Pjevali su cijelim putom do robovskog groblja, koje su, opaao je Kunta, svi izbjegavali iz
velikog straha pred onim to nazivahu duovima i avetma. Smatrao je da to vjero17jatno ima neke slinosti s njegovim afrikim zlodusima. I njegov je narod izbjegavao ukopna mjesta,
ali vie iz obzira prema mrtvacima, kojima nisu eljeli smetati, nego iz straha.
Kad massa Waller zastade na jednoj strani rake, a njegovi robovi na drugoj, tetka Sukey poe moliti.
Tad mlada teakinja Pearl zapjeva alopojku: Pouri kui, duo moja umorna . . . Danas sam ula s
neba . . . "uri, duo moja umorna . . . grijesi moji su oproteni, dua mi je slobodna . . . Tada e
massa Waller pognute glave:
Josephus, bio si dobar i vjeran sluga. Bog neka krijepi i blagoslovi duu tvoju. Amen.
Uza svu tugu Kunta se zaprepasti uvi da se stari vrtlar zvao Josephus. Zapita se kakvo li je bilo
pravo vrtlarevo ime ime njegovih afrikih praotaca i kojemu su plemenu pripadali. Pitao se je li i
sam vrtlar to znao. Bijae vjerojatnije da je umro onako kako je ivio da nikad nije doznao tko je
zapravo bio. Zamagljenih oiju gledahu Kunta i ostali kako Cato i njegov pomonik sputaju starca u
zemlju koju je toliko godina obraivao i davao joj ivot. Kad grude zemlje poee tupo udarati po
njegovu licu i grudima, Kunta se za-grcnu i suzdra suze. ene oko njega zaplau, a mukarci se
nakaljavahu i useknjivahu.
Dok su se utke vukli s groblja, Kunta pomisli kako bi obitelj i bliski prijatelji osoba koje su umirale u
Juf-fureu naricali i valjali se po pepelu i praini u svojim kolibama dok bi vani plesali ostali mjetani,
jer je veina ljudi u Africi vjerovala da nema tuge bez sree i da nema smrti bez ivota, u onom
zatvorenom krugu to mu ga je otac razjasnio kad je umrla njegova voljena baka Yaisa. Sjeti se da mu
je Omoro rekao: Sad prestani plakati, Kunta te objasnio kako se baka samo pridruila jednom
drugom od triju naroda u svakom selu: oni koji su poli Alahu, oni koji jo ive, i oni koji e se tek
roditi. Na trenutak Kunta pomisli da bi morao pokuati da to objasni Bell, ali je znao da ona to ne bi
razumjela. Srce mu je klonulo sve dok trenutak kasnije nije odluio da e to postati jo jedna od niza
pojedinosti to e ih jednog dana ispriati Kizzy o domovini koju ona nikada nee vidjeti.

18
i
72. POGLAVLJE
Vrtlarova smrt i dalje je tako teko titila Kuntu te Bell naposljetku ree neto o tom jedne veeri nakon
to je Kizzy pola u krevet.
uj, Kunta, zna ja, ti mnogo voli to vrtlar, ali doba su, ti trgni i pridrui ivi ljudi!
Netremice ju je bijesno gledao.
Neka budi kako ti oe, ali Kizzyno drugo roendan dojdua nedjelja ne budni nimalo veselo ako ti i
dalje tako mrkovito.
S menom sve budi u red kruto e Kunta. Nadao se da Bell nije dokuila da je posve zaboravio
na roendan.
Imao je jo pet dana da Kizzy izradi poklon. Do etvrtka po podne izrezbario je od borovine prekrasnu
lutku mandingo, natrljao je lanenim uljem i adom, a zatim je glaao sve dok nije zasjala poput
rezbarija od ebanovine u njegovu zaviaju. A Bell koja joj je ve odavno saila haljinu, bijae u kuhinji
i bojila dvije siune ruiaste votanice koje e staviti na okoladni kola, to e ga u nedjelju
naveer pojesti uz pomo tetke Sukey i seke Mandy kadli u koiji stie Roosby, koija masse
Johna.
Bell se morala ugristi za jezik kad ju je massa sav ozaren pozvao i najavio joj da je missy Anne
nagovorila roditelje da joj dopuste provesti sa stricem cijeli vikend; stii e sutradan naveer.
Neka joj gostinska soba bude spremna ree massa. I zato ne bi za nedjelju ispekla tortu ili
neto slino? Neakinja mi ree da tvoja kerkica slavi roendan pa bi htjela da to proslave samo
njih dvije gore u njezinoj sobi. Anne je takoer pitala bi li mala mogla s njom prespavati gore u
kui, a ja rekoh da e to biti u redu, pa stoga svakako pripremi slamnjau na podu podno kreveta.
Kad Bell saopi vijest Kunti nadodavi da e tortu koju e pripremiti morati posluiti u velikoj kui
namjesto u njihovoj kolibi, a da e Kizzy biti toliko zaokupljena slavljem s missy Anne da oni nee
moi pri19

rediti sveanost kod sebe Kunta se toliko razljuti da ne mogae s njom razgovarati a niti je gledati.
Izae tekim koracima te se zaputi ravno prema konjunici gdje je pod stog sijena sakrio lutku. Izvue
je.
Zavjetovao se Alahu da se ovako neto nikada nee dogoditi njegovoj Kizzy, ali, to je on mogao
uiniti? Obuzme ga tako odvratan osjeaj da je izigran te je gotovo poeo shvaati zato su crnci
naposljetku povjerovali da je opiranje tuobabu isto onako uzaludno kao kad cvijet nastoji zadrati
glavicu iznad snijega to pada. Ali zatim, zagledavi se u lutku, pomisli na onu crnu majku koja je
prialo se prosula mozak svog djeteta tresnuvi njime o drabeno postolje i vrisnula:
Njojzi vi ne uini to mene uini!
I on uzdigne lutku nad glavu da njome tresne o zid; onda je spusti. Ne, on joj to nikad ne bi mogao
uiniti. A to je s bijegom? Sama Bell je to jedanput spomenula. Bi li ona uistinu pola? A ako i bi
da li bi oni uope mogli uspjeti u njihovim godinama, s obzirom na njegovo osakaeno stopalo, s
djetetom koje tek to je prohodalo? Tu zamisao ve niz godina nije ozbiljno razmatrao, ali sada je ve
tako dobro upoznao taj predio kao i samu plantau. Moda . . .
Odbacivi lutku, ustane pa se vrati u kolibu. Ali Bell proslovi prije nego to je on imao prilike da
zucne.
Kunta, ja osjea to i ti, ali posluaj! Drae mi ovo nego ona odraste u malo teakinja, ko ono
djeak Noah. Samo dvije godne stariji od Kizzy, a ve ga oni vodi u polje upa korov i tegli voda. Nije
me briga to ti misli drugaije, o-ne, ti mora na to pristaje!
Po svom obiaju Kunta nita ne ree, ali tokom svojih etvrt stoljea robovanja dovoljno je vidio i
iskusio da zna da je ivot teaka ivot teglee marve, te bi radije umro nego snosio odgovornost to je
svoju kerku osudio na takvu sudbinu.
A onda, jedne veeri poslije nekoliko tjedana kad je doao kui, nade Bell kako ga eka na vratima sa
alicom hladna mlijeka, koje je uvijek prieljkivao nakon dugog vozikanja. Kad je sjeo u svoj stolacljuljaku da prieka veeru, ona stane iza njega i iako je nije ni upitao protrlja mu leda ba na
onome mjestu na kojemu ga je, ona je to znala, uvijek boljelo poslije
20
dranja vodica tokom cijelog dana. Kad je preda nj stavila tanjur njegova omiljenog afrikog gulaa,
znao je da ga jamano pokuava zbog neeg smekati, ali je bio dovoljno pametan da je ne upita zato.
avrljala je itavo vrijeme za veerom, ak vie nego inae, o sitnicama koje bijahu jo manje vane
nego inae. On se pone pitati hoe li ona ikada prijei na stvar, kadli, otprilike jedan sat poslije veere,

kad su se ve spremali poi u krevet, ona umuknu i dugo posuti, duboko udahnu i stavi ruku na njegovu
miicu. Znao je da e mu sada rei.
Kunta, ja ne zna kako ti ovo kae pa ja jednostavno izlani. Massa mi reko, on obeo missy Anne on
njoj dovese Kizzy s njom provede dan, u kua masse John, sutra kad on proi onudak.
To bijae previe. Bilo je ve dovoljno muno to to je morao sjediti i gledati kako se Kizzy polagano
pretvara u lijepo odgojenu kujicu koju gospodari dre u krilu, a sad kad su je pripitomili, traili su od
njega da preda ivotinju njezinu novom vlasniku. Kunta sklopi oi nastojei suzbiti bijes, a onda
poskoi iz stolca surovo istrgne miicu iz Belline ruke te izjuri kroz vrata. Dok je ona te noi bez
sna leala u njihovu krevetu, dotle je on bez sna sjedio u konjunici pod ormama. Oboje je plakalo.
Kad se slijedeeg jutra zaustavie pred kuom masse Johna, missy Anne im potri u susret jo prije
nego to je Kunta imao vremena spustiti Kizzv na tle. Nije rekla ni zbogom pomislio je s gorinom
sluajui za sobom hihot djevojica dok je skretao konje s prilaznog odvojka natrag na glavnu cestu.
Bijae kasno po podne i ve je nekoliko sati ekao massu pred velikom kuom udaljenom dvadesetak
milja niz cestu, kad izae rob te mu saopi da e massa Waller moda cijelu no morati bdjeti uz
njihovu bolesnu missis pa neka se Kunta sutradan vrati po njega. Kunta mrzovoljno poslua, a stigavi
Johnu, dozna da je missy Anne molila svoju boleljivu majku neka dopusti da Kizzy prenoi.
Neizmjerno razveseljen to je ona na to odgovorila da je dobila glavobolju od njihove galame, Kunta se
uskoro ponovo truckao prema kui, a Kizzy se drala kraj njega na uskom koijakom sjeditu i
odskakivala.
Dok su se vozili, Kunti sine da je sad po prvi putsasvim sam s njome od one noi kad joj je rekao
kakvo joj je ime. Outi neobinu, sve veu veselost, vozei se kroz suton koji je padao. Ali takoer se
osjeti poprilino nespretno. Iako je mnogo razmiljao o svojim planovima za svoju prvorodenku i o
svojoj odgovornosti prema njoj, nije bio siguran kako valja postupiti. Odjednom podigne Kizzy u krilo.
Nespretno joj opipa ruke, noge, glavu, dok se ona previ jala i znatieljno buljila u nj. Digne je ponovo,
ispitujui koliko je teka. A onda, vrlo ozbiljno, ugura vodice u njezine male tople dlanove
i uskoro mu se Kizzyn sretan smijeh uini najumil-nijim zvukom to ga je ikad uo.
Ti lijepo moja mala ree joj on naposljetku. Ona ga samo pogleda. Ti izgleda ko moj braco
Madi.
Ona ga je sveudilj utke gledala.
Fa! ree on uperivi prst u sebe. Ona pogleda njegov prst. Tapui se po prsima on ponovi:
Fa!
Ali ona je prebacila panju na konje. Strese vodicama i zacii: Ija! oponaajui neto drugo to je
od njega ula. Ponosno mu se osmjehne, no on je djelovao toliko uvrijeeno da je smijeak brzo
izblijedio te su se ostatak puta utke vozili.
Nekoliko tjedana kasnije, kad su se vozili kui iz druge posjete missy Anne, Kizzy se nagne prema
Kunti, zabije mu u prsa svoj mali punani prst i ree, pogledavi ga objeenjaki:
Fa!
On bijae ganut.
Moje slatko Kizzy! klikne on, uhvati njezin prst te ga uperi u nju. Tvoje ime Kizzy. Uuti.
Kizzy! Ona se zasmije prepoznavi svoje vlastito ime. On uperi prst u sebe: Kunta Kinte.
No, Kizzy se doimala zapanjeno. Uperi prst u njega:
Fa!
Ovaj put oboje se iroko osmjehnu.
Sredinom ljeta Kunta bijae oaran kako Kizzy brzo usvaja rijei koje ju je uio i kako silno uiva u
njihovim zajednikim vonjama. Pone misliti da moda barem za nju ima nade. A onda ona jednog
dana ponovi rije-dvije iz jezika mandingo kad je bila sama s Bellom, koja nato poalje Kizzy na
veeru kod tetke Sukey i saeka Kuntu kad je te noi doao kui.
22
Zar ti nema ni ovolko pamet, ovjek? pro-dere se ona. Zar ti ne zna bolje biti ako ti meni
slua? Ti bacaj to dijete i svi nas u gadno neprilika s ti gluposti! Utuvi u to svoje tvrdi glava, ona ne
Afrikanka!
Kunta jo nikada do sada nye bio u tolikoj napasti da pljusne Bell. Ne samo da mu je nanijela
neoprostivu uvredu digavi glas na svog supruga; to je jo gore, odrekla se njegove krvi i njegova
sjemena. Zar ovjek ne smije prozboriti ni rijei o svom istinskom nasljeu a da se ne boji kazne od
strane kakvog tuobaba? Neto ga je ipak upozoravalo da ne iskali gnjev koji je osjeao, jer bi svaki
izravan sudar s Bell mogao okonati njegove vonje koijom s Kizzy. Ali onda pomisli da ona to ne
moe uiniti a da ne kae massi zato, a nikad se nee usuditi da to kae. Nikako mu ne bje jasno to li
ga je spopalo da se oenio enom roenom u tuo-babovskoj zemlji.
Kad je sutradan Kunta ekao da massa obavi kuni posjet na oblinjoj plantai, neki voza jednoprega
mu ispria najnoviju priu koju je uo o Toussaintu, bivem robu, koji je okupio na Haitiju veliku

vojsku crnih buntovnika i uspjeno ih vodio, ne samo protiv Francuza ve i protiv panjolaca i
Engleza. Koija ree da je Toussaint nauio o ratovanju itajui knjige o negda uvenim borcima
zvanim Aleksandar Veliki i Julije Cezar, a da mu je te knjige poklonio njegov prijanji massa kojemu je
on kasnije pomogao da s Haitija pobjegne u Objedinjene drave. Tokom nekoliko proteklih mjeseci
Toussaint je postao Kuntin junak, po veliini je dolazio na drugo mjesto, odmah iza legendarnog
ratnika Man-dinga Sundiate pa je Kunta jedva doekao povratak kui da tu divnu priu prenese
ostalima.
Zaboravi im je ispriati. Bell ga doeka u konju-nici vijeu da je Kizzy u groznici i da je dobila
bumps. Massa je to zvao mumps pa se Kunta zabrine, dok mu Bell ne ree da je to kod djece
sasvim prirodno. Kasnije, kad je doznao da su missy Anne naredili da ne prilazi dok se Kizzy ne
oporavi barem dva tjedna ak je bio pomalo sretan zbog toga. No, Kizzy je bolovala svega
nekoliko dana kad Roosby, koija masse Johna, donese posve odjevenu tuobabovsku lutku, dar missy
Anne. Kizzy se u nju zaljubi. Sjedila je u krevetu,
23privijala lutku uza se, ljuljukala je i uzvikivala pritvorenih oiju:
to je lijepa!
Kunta se bez rijei udalji pa preko dvorita odjuri u konjunicu. Njegova lutka jo bijae na sjeniku,
kamo ju je bacio i zaboravio prije toliko mjeseci. Obrie je o svoj rukav, odnese u kolibu i grubo gurne
prema Kizzy. Nasmijala se od milja kad ju je vidjela, ak se i Bell zadivila. No Kunta za nekoliko
trenutaka opazi da Kizzy vie voli tuobabovsku lutku i po prvi put u ivotu ra-srdi se na kerku.
Nije se nimalo vie razveselio kad je zamijetio kako su dvije djevojice usrdno nadoknaivale one
tjedne kad nisu bile zajedno. Iako su katkad Kunti zapovijedali da odveze Kizzy na igru u kuu missy
Anne, nije bila nikakva tajna da se missy Anne vie voli s njom viati kod strica, jer bi se njezina
majka esto tuila da od njihove galame dobiva glavobolju, a ako je vjerovati nji-" hovoj kuharici
Omegi, ak je pribjegavala napadima nesvjestice kao zavrnom oruju, ali Omega ree da je dosjetljiva
kerka posve dorasla missis. Jednog dana Roosby ree Bell da je njegova missis vrisnula na djevojice :
Ponaate se kao nigeri! na to je missy Anne odbrusila:
Nigeri se bolje zabavljaju nego mi jer se oni nemaju za to brinuti!
Zato su kod masse Wallera djevojice galamile do mile volje. Kunta bi rijetko tjerao kola du odvojka
obrubljena cvijeem i natrag, a da ne uje kako djevojice negdje cie pravei nestaluke u kui, u
dvoritima, u vrtu pa ak usprkos Bellinim krajnjim naporima da to sprijei u kokoinjcima,
svinjcu, konjunici, te u nezakljuanim kolibama robovskog sokaka.
Jednog popodneva dok je Kunta bio na putu s mas-som, Kizzy dovede missy Anne u svoju kolibu da
joj pokae Kuntinu tikvu punu oblutaka koju je otkrila i koja ju je oparala dok je kod kue bolovala od
mum-psa. Bell, koja sluajno unie upravo kad Kizzy gurne ruku u tikvin otvor, odmjeri je i uzvikne:
Gubi se od tatini kamenii! Po tome on zna kolko on star!
24
Slijedeeg dana stie Roosby s pismom za massu od njegova brata, a pet minuta kasnije massa Waller
zovne Bell u salon. Njegov opor ton prestrai je jo prije nego to je otila iz kuhinje.
Missy Anne ispriala je roditeljima neto to je vidjela u vaoj kolibi. Kakve su to afrike ari
da on svakog mlaaka kamenje stavlja u tikvu? zapita on.
Dok su joj misli mahnito nadirale, Bell zamucketa:
Kamenje? Kamenje, massa?
Vrlo dobro zna na to mislim! ree massa. Bell se smijuljila usiljeno i uzrujano.
O, zna ja to vi govori. Ne, gospon, massa, to ne ari. Ono moja staro afriko crnac ne zna broji, to
sve, massa. Tako on svako mlado mjesec baca u tikva kameni, a svo kamenji kazuj kolko on staro!
Massa Waller jo bijae namrgoen kada je Bell dao znak da se vrati u kuhinju. Deset minuta kasnije
ujuri ona u kolibu, zgrabi Kizzy iz Kuntina krila te joj snano isprai zadnjicu. Gotovo je vriskala:
Ja vie ne oe ti nutra dovedi ono djevojca! Ja tebe zakreni vrat, uj me!
Potjeravi uplakanu Kizzy u krevet, Bell se uspjela toliko smiriti da objasni Kunti:
Ja zna, ono tikva i kamenje nikako zlo ree ona ali to pokae to ja tebe rekni, afriko stvari
nosi nevolja! A massa nikad nita ne zaboravi!
Kunta osjeti tako nemoan bijes da ne mogae pojesti veeru. Nakon to je ve preko dvadeset kia gotovo svaki dan vozio massu, Kunta se zapanji i naljuti da njemu jo uvijek moe biti sumnjivo to to on
jednostavno biljei svoje godine bacajui kamenje u tikvu.
Prooe jo dva tjedna prije nego to je napetost toliko popustila da se nastave posjeti missy Anne, ali
tada bje kao da te upadice nikad nije ni bilo. Kunta gotovo zaali. Vrijeme bobica bijae u jeku pa su
djevojice tumarale du ograda obraslih penjaicama, pronalazile tamnozelene grmove divljih jagoda i
vraale se kui punih kantica, dok su im ruke i usta bile grimizne boje. A drugih dana donosile su

takvo blago kao to su pueve kuice, carievo gnijezdo ili zarala stara otrica strijele, a sve bi
radosno pokazivale Bell prije nego to bi to u najveoj tajnosti negdje sakrile, a nakon toga
25mijesile kolae od blata. Sredinom poslijepodneva nahrupile bi u kuhinju pokrivene tijestom od
blatnog kolaa sve do lakata, i kad bi ih Bell poslala smjesta da se operu na bunaru, razdragane i
iznurene curice pojele bi zakusku koju im je pripremila Bell, a onda zajedno legle na slamaricu da
odspavaju. Ako bi missy Anne noila, poslije veere s massom, Kizzy im je pravila drutvo sve dok
nije bilo vrijeme da podu u krevet. Tada bi je massa poslao van da kae Bell kako je doba za njezinu
priu. A Bell bi ponijela isto tako iscrpljenu Kizzy te bi im priala nove dogodovtine malog Zeke koga
je neprestano nadmudrivala teta Lija dok napokon sama ne bi dolijala.
Kuntu je ta sve vea bliskost medu djevojicama jo vie srdila nego onda kad ju je u Kizzynoj
kolijevci tek nazirao. Jedan dio njega, morao je priznati, bijae zadovoljan to Kizzy toliko uiva
djetinjstvo, te se morao sloiti s Bell da je bolje biti i tuobabovo miljene nego provoditi ivot u polju.
Ali, katkad je ak i kod Bell nasluivao stanovitu tjeskobu kad je gledala kako djevojice onako prisno
divljaju i igraju se. Pomiljao je da je u takvim prigodama Bell barem kadto razmatrala iste probleme
kao on i da ih se bojala. Poneke noi u kolibi, gledajui je kako u krilu uljuljkuje Kizzy i pjevui
pjesme svom Isusu, obuzeo bi ga osjeaj dok je gledala sneno djetinje lice da se ona plai za
nju i da eli upozoriti svoje edo da ne smije previe zavoljeti tuobaba, pa ma kako se dubokom inila
uzajamna naklonost. Kizzy bijae premlada da to shvati, ali Bell je i predobro znala kakve patnje mogu
nastati kad se vjeruje tuobabu; pa zar je nisu prodali i odvojili od njezine prve dvije ker-kice? Nije bilo
naina ni da nagaa kakva sudba lei pred Kizzy, niti pred njim, niti pred Bellom, ali znao je jedno:
Alah e se uasno osvetiti svakom tuobabu koji ikada uini njihovoj Kizzy neto naao.
26
73. POGLAVLJE
Dvije nedjelje svakog mjeseca Kunta je vozio massu u crkvu u Wallerov hram udaljen kojih pet milja
od plantae. Gusla mu ree da nisu Wallerovi jedini u kotaru sagradili vlastiti hram, ve i druge
ugledne bijele obitelji. Kunta se iznenadi vidjevi da na slubu boju dolaze i neke neugledne obitelji iz
okruga, ak i bijedna fukara iz okolice. Jednoprena kola su ih esto pretjecala jer su ili pjeice;
cipele bi prebacili preko ramena i drali ih za vezice. Ni massa ni nitko od drugih vrlih ljudi, kako ih
je nazivala Bell, nikada se nisu zaustavljali pa bijednoj fukari nudili vonju, a to je Kuntu veselilo.
Uvijek bi tamo uo jednolinu propovijed, isprekidanu nizom isto tako nezanimljivih pjevanja i molitava, a kad bi naposljetku zavrila, jedan po jedan svi bi izali van, te se Kunta zabavljao promatrajui
kako se i bijedna fukara i oni iz massina stalea smjekaju jedni drugima i dodiruju eire pravei se
kao da ih izjednauje bijela boja njihove puti. Ali kad bi poslije sjeli da priaju ispod stabala, dva bi se
stalea uvijek nala na suprotnoj strani crkvenog dvorita kao da su sasvim sluajno posjedali
odvojeno.
Dok je jedne nedjelje tako ekao i s ostalim ko-ijaima promatrao, taj sveani obred, Roosby ree ispod glasa taman toliko razgovijetno da ga oni uju:
Reko bi, bijelo ljudi nimalo vie -ne uivaju u jelo neg u sluba boja!
Kunta pomisli u sebi da se tokom svih godina koliko je poznavao Bell uvijek uspijevao izvui nekim
hitnim poslom kad god bi dolo vrijeme nekog njezinog zbora o Isusu u robovskom sokaku, ali crnaka dreka i divljanje to ih je uo ak u konju-nici bijahu dovoljni da ga uvjere da medu rijetke tuobabovske obiaje, koje je smatrao dostojnim divljenja, spada njihova sklonost tiem bogosluju.
Samo dva tjedna kasnije Bell podsjeti Kuntu na veliki vjerniki zbor koncem srpnja na koji je namjeravala poi. Bijae to za crnce veliki dogaaj ljeta
27svake godine otkad je Kunta doao na plantau, a budui da bi prethodnih godina uvijek nalazio
nekakvu ispriku da ne pode, zapanji se to ona ima jo hrabrosti da ga pozove. O tim velikim
zborovima znao je tek toliko da imaju nekakve veze s Bellinom poganskom vjerom, pa nije htio imati s
tim posla. Ali Bell opet navali:
Zna ja kolko silno ti uvijek eli ide! ree mu glasom nabijenim zajedljivou. Zato i
reko: najavi ja to tebe dosta rano. Ti se moe prema to ravna.
Kunta ne mogae smisliti zagriljiv odgovor, a poto ionako nije kanio zapodijevati svau, jednostavno
ree:
Razmisli ja o to iako nije imao nikakve namjere da pode.
Dan uoi zbora, kad se poslije vonje u kotarsko sjedite zaustavio pred glavnim vratima velike kue,
kazao mu je massa:
Sutra mi koija nee biti potrebna, Toby. No, dopustio sam Bell i ostalim enama da podu na onaj
vjerniki zbor i pristao sam da ih ti onamo prebaci koijom.
Zapanjen od gnjeva, vrsto uvjeren da je sve to Bellino maslo, Kunta privee konje iza staje i, ne gubei vrijeme da ih ispregne, krene ravno u kolibu. Bell ga odmjeri kad je stao na vrata te mu objasni:
Ja ne mogni smisli drugo nain tebe odvue tamok na Kizzvno krtenje.

 Na to?
Na krtenje. To znai, ona se prikljui crkva.
Koja crkva? Ono tvoje vjera O, Gospodne?
Nemojmo to opet zapoinji! Ne ovo zbog radi meni. Missy Anne zamolilo roditelji njoj u nedjelja
dopusti povede Kizzy u svoje hram, da ona sjedi straga, a oni moli sprijeda. Ali, ne moe ude
u nikoje crkva bijeli ljudi ako ono ne krteno.
Onda ona ne idi u nikakva crkva!
Jo ne svaa a, Afrikanac? Za nju ast ona pozvano u njiovo crkva. Ako ti odbij, ti i
ja moe odma beri pamuk u polje.
Kad su sutradan ujutro krenuli na put, Kunta je
28
ukoeno sjedio na svom visokom koijakom sjeditu i buljio ravno preda se. Ne htjede se obazreti ni
na svoju nasmijanu i uzbuenu kerku, koja je sjedila u majinom krilu medu ostalim enama i
njihovim koarama za piknik. Neko su vrijeme zajedno avrljale, a onda zapjevaju:
Ljestvama Jakovljevim se penjemo . . . Ljestvama Jakovljevim se penjemo . . . Ljestvama
Jakovljevim se penjemo . . . Vojnici kria!
To toliko ogori Kuntu da vodicama osinu mazge po sapima te se kola nagnu naprijed a putnice se prodrmaju, ali mu se inilo da to ne ini dovoljno otro ni dovoljno esto jer su one sveudilj galamile.
Medu enskim glasovima uo je i Kizzyn piskutav glasi. Tuobab se nije morao muiti da ukrade
njegovo edo, pomisli on s gorinom, kad je njegova vlastita ena bila voljna da im ga izrui.
I sa sporednih putova drugih plantaa nadolazila su podjednako natovarena kola, a veselo mahanje i
pozdravi tokom vonje sve su vie razjarivali Kuntu. Kad dospjee do zborita na uzbibanoj cvjetnoj
livadi, bio je u takvu stanju da je jedva zamjeivao ono dvanaest i vie jednoprega to su ve tamo
stajali i ostale sprege to su pristizale iz svih pravaca. Kako bi se koja kola zaustavila, putnici bi se
buno iskrcavali, klicali i pozdravljali se, a uskoro bi se pridruili Bell i ostalima to su se u vrevi
svjetine ljubili i grlili. Kunta postepeno spozna da jo nikad nije vidio ovoliko crnaca okupljenih na
jednome mjestu u tuobabovskoj zemlji te pone obraati panju na ono to se zbivalo oko njega.
Dok su ene u umarku odlagale koare s hranom, mukarci su koraali prema humku usred livade.
Kunta vee mazge za stup to ga je zabio u zemlju, a onda sjede iza kola, ali na takav nain da mogae
vidjeti sve to se zbivalo. Nakon stanovitog vremena svi mukarci posjedaju na tle jedan do drugog
blizu vrha uzvisine svi osim etvorice koji, sudei po izgledu, bijahu najstariji medu njima; oni
ostadoe stajati. A tada, kao na neki unaprijed dogovoren znak, ovjek koji se doimao najstariji od
etvorice bijae vrlo crn, pogrbljen i mrav, sijede brade odjednom za29baci glavu unatrag i prodorno klikne prema mjestu gdje su se okupile ene:
Daklem, djeco Isusova!
Kunta nije mogao vjerovati svojim oima ni uima kad vidje kako se ene okrenu i poviu sve u jedan
glas:
Da, gospodne!
A onda pohrle i ustre se te posjedaju iza okupljenih mukaraca. Kunta se snebio: toliko ga to podsjeae na ono kad je narod Juffurea zasjedao na zborovima vijea staraca koji se odravahu jedanput
svakog mlaaka.
Starac ponovo usklikne:
Daklem, jeste 1' vi svi djeca Isusova?
Da, gospodne!
Tada ona tri druga starca istupe ispred najstarijeg pa jedan za drugim uzviknu:
Doi e vrijeme kad emo bit samo sluge boji!
Da, gospodne! poviu svi to su sjedili na zemlji.
Pripremite se! Isus je vazda spreman!
Da, gospodne!
Znate to mi upravo ree Sveti otac? Reko je: Niko vie nee stranac biti!
Zau se gromoglasno klicanje koje je sasvim zatomilo ono to je poeo govoriti najstariji od te etvorice. ak i Kunta outi u sebi neobian zanos. Naposljetku svjetina utihne te je uo to govori sjedobrada starina:
Djeco boja, postoji zemlja obeana! Tamok e po svi koji u Njega vjeruju! A oni koji
vjeruju, ivit e tamok u vijeke vjekova . . .
Uskoro se starac obilno preznojavao, lamatao rukama, cijelo tijelo mu se treslo od jaine uzvika kojima
je poticao zajedniko pjevanje, a glas mu bijae ohra-pavio od uzbuenja.
Biblija nam kae da e janje i lav zajedno leat! Starac zabaci glavu unatrag te uzdigne ruke
prema nebu. Vie nee bit gospodara ni robova! Svi emo mi bit djeca boja!
I tada se neka ena iznenada osovi na noge pa vikne:

30
O, Isuse! O, Isuse! O, Isuse! O, Isuse!
Za tim se povedu i druge oko nje, i za koji tren je tridesetak ena vritalo i trzalo se. U Kun-tinu mozgu
bljesne da mu je jedanput gusla rekao da su robovi na nekim plantaama gdje su im masse zabranjivali
da tuju Boga, sakrivali u oblinjim umama veliki eljezni lonac, pa bi oni koji bi osjetili da ih duh
potie uvukli glavu unutra i vikali. Posuda bi priguila galamu te je ne bi uo ni massa ni nadzornik.
Dok se bavio tim mislima, Kunta se neizmjerno zgrane i zbuni opazivi i Bell medu onim enama koje
su teturale i vritale. Tad jedna od njih drekne:
Ja sam edo boje! stropota se na zemlju kao pokoena i leae tamo tresui se. Ostale joj
se pridrue te se previjahu i jecahu na travi. Neka ena koja se silovito izvijala ukoi se kao kip
uzvikujui:
O, Gospodne! Samo ti, Isuse!
Kunta je jasno vidio da sve to to su inile nijedna od njih nije unaprijed smislila. Naprosto su izraavale ono to su osjeale kao to su ljudi u njegovu zaviaju plesali duhovima i iskazivali ono to
su u sebi utjeli. Postupno, kako su jenjavali povici i trzaji, Kunti padne na pamet da su na taj nain zavravali i plesovi u Juffureu inilo se da su plesaice iscrpljene. Vidje da su se i ove crnkinje na neki
nain doimale i izmoreno i smireno.
Tad ene poustaju jedna za drugom sa zemlje pa ponu dovikivati:
Leda me tako grozno bolilo dok ja ne razgovara s Gospodin svojim. On rekni: Hajde,
ustaj! i otada meni vie ne boli.
Upoznala ja Gospodna svoga Isusa koji spasijo dua moja pa ga sada ljubim nadasve.
Bilo je i drugih uzvika. Na kraju jedan starac povede molitvu, a kad je prestala, svi povikae: Amen! te zapjevaju gromoglasno i s neizrecivom ivou:
Ja cipele imam, ti cipele ima, sva djeca boja cipele imaju! Kad u nebo stignem, obu u cipele
svoje, etat u po nebu bojem! Nebo! Nebo! Svi koji
31o nebu govore, nee u nebo do! Nebo! Nebo! e-tat u po nebu bojem!
Dok su pjevali, jedan po jedan poustajahu s tla te se povorka vrlo polako zaputi niz breuljak za sijedim
propovjednikom. Kad otpjevae pjesmu, stigoe do obale jezerca na drugoj strani livade. Tad im se
propovjednik okrene licem, okruen ostalim trima starcima, pa uzdigne ruke:
A sad, brao i sestre, dolo je vrijeme za vas grenike koji niste oieni da isperte grijehe svoje u
rijeci Jordan!
Da isperte grijehe! povie jedna ena na obali.
Vrijeme je da ugaste vatre paklene u svetim vodama zemlje obeane!
Da ugaste vatre! dopre nov povik.
Svi oni koji su spremni zaronit za spas svoje due i uskrsnut u Gospodnu, neka ostanu na
nogama! A vi ostali koji ste ve primili krtenje ili jo niste spremni za Isusa, sjedite!
Osupnuti Kunta vidje kako posjedae svi osim njih dvanaest ili petnaest. Dok se ostali nanizae uz rub
vode, propovjednik i najjai od etiri starca kroe u jezerce, a kad su bili u vodi do pojasa, zastanu pa
se okrenu.
Propovjednik se obrati djevojici od kojih petnaestak godina koja stajae prva u redu.
Jesi 1' spremna, dijete? Ona kimne glavom. Ondak pristupi!
Ona dva starca koji ostadoe na obali uhvate je za ruke te je posrui odvedu do onih usred jezerca.
Propovjednik poloi desnu ruku djevojici na elo, dok je najvii starac objema rukama uhvati
odostraga za ramena, a ona prva dvojica vre joj stegnu ruke.
O, Gospode, nek se ovo dijete ispere od grijeha! ree propovjednik te je gurne nauznak, a
ovjek koji stajae iza nje povue je za ramena unatrag dok se ona potpuno ne nade pod vodom.
Na povrinu se dizahu mjehurii, djevojica je mlatarala rukama po vodi, a oni obrativi pogled prema
nebu, snano je drahu. Uskoro se ona stane divljaki ritati, a tijelo joj se silovito napinjalo. Jedva su je
uspijevali zadrati pod vodom. Jo malo! povie
32
propovjednik u uskljualu i zapjenjenu vodu pod svojim rukama. Sad! Izvuku je iz vode. Hvatala
je zrak, pljuvala vodu i bjesomuno se koprcala dok su je oni vie nosili nego vodili natrag na obalu u
naruje majke koja ju je ekala.
Zatim prijeu na slijedeeg u redu: mladia od kojih dvadesetak godina to je netremice zurio u njih i
nije se mogao pomaknuti od straha. Moradoe ga odvui u vodu. Kuntina usta sve su se vie irila od
uda dok je motrio kako svaku pojedinu osobu najprije sredovjena ovjeka, pa jo jednu djevojicu
od kojih dvanaest godina, a zatim enu koja je jedva hodala od starosti vode u jezero i podvrgavaju
tom istom nevjerojatnom muenju. Zato su to inili? Koji li je okrutni bog zahtijevao tolike muke
od onih koji su eljeli u nj vjerovati? Kako se ovjeka moglo oprati od zla time to bi ga napola

uguili? Kuntin je mozak vrvio od pitanja a ni na jedno nije mogao odgovoriti dok napokon ne
izvuku i posljednjeg s kojeg se cijedila voda.
Sad je zacijelo gotovo, pomisli on. No, propovjednik i dalje stajae u jezercu, briui lice nakvaenim
rukavom i ponovo prozbori:
A sad, ima 1' medu vama takvih koji na ovaj sveti dan ele posvetit svoju djecu Isusu?
Ustanu etiri ene a prva bijae Bell drei Kizzy za ruku.
Kunta skoi na noge kraj kola. Nee valjda! Ali uto ugleda kako ih Bell predvodi prema obali jezerca i
koraa polako i isprva nesigurno, a onda sve bre i bre ka svjetini uz rub vode. Na propovjednikov znak Bell se nagne, digne Kizzy na ruke te odluno zagazi u vodu. Prvi put u dvadeset i pet
godina od dana kada su mu odsjekli taban Kunta potri ali kad je doao do jezerca, a stopalo mu
bridilo, Bell stajae u sredini kraj propovjednika. Hvatajui zrak, sav usopljen, Kunta otvori usta da
uzvikne, ali ba tad propovjednik progovori:
Dragi vjernici, okupli smo se da primimo u stado jo jedno janje! Kako je djetetu ime, sestro?
Kizzy, velasni...
33 Gospodne ... izusti on stavivi lijevu ruku pod Kizzvnu glavu i stisnuvi oi.
Ne! prodere se Kunta promuklim glasom. Bell naglo trgne glavu i upilji u nj svoje usplamtjele oi. Propovjednikov pogled lutao je od njega k njoj pa opet natrag. Kizzy pone cmizdriti.
Pst, dijete! apne Bell. Kunta osjeti da ga opkoljavaju neprijateljski pogledi. Nastupi grobna
tiina.
Tajac je prekinula Bell:
U redu velasni. Ovo samo moj mu Afrika-nac. On ne svaa. Kasnije ja mu objasni. Vi
samo nastavi.
Kunta, nijem od zaprepatenja, vidje kako propovjednik slijee ramenima, opet se okree prema Kizzy,
stie oi i poinje iznova.
Ovom svetom vodom blagoslovi ovo dijete, Gospodne . . . Kako joj ono bijae ime, sestro?
Kizzy.
Blagosovi ovu malu Kizzy pa je pod okriljem svojim sprovedi u zemlju obeanu! Tad
propovjednik uroni desnu ruku u vodu, poprska s nekoliko kapljica Kizzy po licu pa vikne:
Amen!
Bell se okrene, iznese Kizzy na obalu, kroi iz vode pa sva mokra stade pred Kuntu. Osjeajui se
glupavo i posramljeno, on spusti pogled na njezine zablaene noge, a zatim die oi pa sretne njezine
oi, vlane od suza? Poloi mu Kizzy na ruke.
Nita, samo ona mokro ree on pa hrapavom rukom pomiluje Kizzy po licu.
Od tolko tranje ti sigurno gladan, Ja jesam. Idem jes. Donijela ja peeno pile, tvrdo kuhani jaja
i ono kola od slatko krumpir ti se nikada ne nasiti.
To lijepo zvui ree Kunta.
Bell ga uhvati za ruku pa se polako vratie preko livade do oraha gdje je na travi u sjenci stajala njihova koara za piknik.
34
74. POGLAVLJE
Jedne noi u kolibi Bell ree Kizzy:
Sad ti sedma godina! Teaka djeca ve po cijeli dan radi u polje kao onaj Noah
zato ti pone pomaga mene u velko kua!
Kizzy je tada ve znala kako na sve to gleda njezin otac pa se neodluno zagledala u Kuntu.
Sluaj to tebi kai mater dobaci on bez uvjerenja.
Bell je ve to s njime razmotrila pa je morao priznati da e biti razumnije da Kizzy obavlja neki posao
koji e massi Walleru biti zamjetan nego da i unaprijed bude samo drubenica u igri missy Anne.
Zamisao da e ona raditi neto korisno sviala mu se zbog jo jednog razloga: naime, u Juffureu su
majke poinjale kerke njezine dobi uiti vjetinama koje e kasnije njihovim oevima omoguiti da od
budueg supruga trae dobru cijenu za nevjestu. Ali, znao je da Bell ne oekuje da bi se on mogao
odueviti iim to e Kizzy jo vie pribliiti tuobabu i time je jo vie udaljiti od njega i od onog to
joj je on sveudilj odluno elio uliti: osjeaj dostojanstva i batine. Kad ga je poslije nekoliko jutara
Bell izvijestila da Kizzy ve ui glaati srebrninu, ribati pod, mazati drveninu voskom, tavie,
pospremati massi krevet, Kunti bijae teko podijeliti njezin ponos zbog takvih uspjeha. Ali kad vidje
kerku kako prazni, a zatim pere posudu od bijela emajla u kojoj je massa nou obavljao nudu, Kunta
uzdrhti od gnjeva, uvjeren da su se ostvarile njegove najgore strepnje.
Isto tako bi se vrijeao kad bi Bell dijelila Kizzy savjete o tomu kako da postane uzorna sobarica:
Sluaj meni dobro, erka! Svako niger nema prilika radi za vrijedno bijelo ovjek ko massa. To
tebi die cijena medu ostalo djeurlija. Ovo najvanije: ti znaj to massa oi, a on to ne mora rekni.

Ti rano ustaj ko ja i izlazi s menom dok massa jo legni. To tebe daj prednost pred njim,
barem ja to uvijek misli. Najprvo ja tebe pokai kako etkaj praina iz
35njegovi kaputi i hlae kad ti vjeaj vani na konop za rublje da to prozrai. Ali, paz, ne slomi nijedna
dugme, paz, ne ogrebni ... i tako dalje, ponekad satima i satima.
Kunta pomisli da vie ne moe proi ni jedna veer bez daljnjih uputa, sve do najsmjenijih potankosti.
Kad ja lasti njega cipela pcnjeri Bell Kizzy jedne noi ja mijeaj u vr malo uvarak od
per-simona, a, kuhinjsko ulja i eer u kristal. Ja ostavi preko no, a ondak jopet dobro promukaj pa
njegovi crni cipela blista ko ogledalo!
Dok mu sve to ne bi postalo tako neizdrivo da je morao poi u guslaevu kolibu da se smiri, Kunta bi
se nasluao dragocjenih domainskih savjeta poput ovog: Ako liicu papra izmijea na tanjuriu s
mrkim eerom i malko kravljeg vrhnja, muhe vie nee dolijetati u sobu! A prljave zidne tapete
najbolje se iste ako ih se trlja izmrvljenom sredinom kruha stara dva dana.
Ako Kunta i nije obraao panju na njezine pouke, inilo se da ih Kizzy pomno slua jer jednog dana,
nekoliko tjedana kasnije, Bell ga obavijesti da joj je massa napomenuo kako je zadovoljan to blistaju
prijekladi na kaminu otkako ih Kizzy lasti.
Ali, naravno, kad god bi missy Anne dola u posjetu, massa nije morao ni rei da je Kizzy osloboena
rada za vrijeme njezina boravka. Tada su djevojice, kao i uvijek, divljale i skakutale unaokolo, preskakivale preko konopa, igrale se skrivaa i drugih igara koje su same izmiljale. Jednog popodneva u
igri crnaca rasporie zrelu lubenicu, namazu lice zagnjurivi glavu u vlano sono meso i zaprljaju
prednjicu na haljini. Bell odalami Kizzy tako da je ciknula i obrecnu se ak i na missy Anne:
A tako vas lijepo odgajalo! Ima vi deset godina, vi ide u kola i vrlo brzo posta missy iz
visoko drutvo!
Iako se Kunta vie nije otvoreno tuio na posjete missy Anne, svaki put prilikom posjete bio je vrlo
mrzovoljan prema Bell, a esto i dan poslije toga. No, kad god je trebao odvesti Kizzy u kuu masse
Johna,
36
morao se naprezati da ne pokae gorljivost da ponovo bude sam u kolima sa svojom kerkom. Kizzy je
bila dovoljno odrasla da shvati kako su besjede izmijenjene izmeu njih dvoje u toku vonje stroga
tajna. Stoga joj je on sad mogao vie priati o svojoj rodnoj zemlji bez straha da to dozna Bell.
Truckajui se po pranjavim putovima kotara Spot-sylvania govorio joj je kako se na jeziku mandingo
nazivaju dijelovi okolia kojim su prolazili. Uperivi prst u stablo rekao bi jiro, a onda, pokazav cestu,
silo. Prolazei pokraj krave to je pasla on ree: Nin-semuso, a kad su prolazili mosti: Salo.
Jednom, kad ih je nenadano uhvatio pljusak, Kunta viknu: Sanjio zamahnuvi u kiu, a kad je
ponovo izalo sunce, pokae ga pa kaza: Tilo. Kizzy je pozorno gledala njegova usta dok je
izgovarao svaku rije, a onda bi to to je vidjela oponaala svojim usnama pa ponavljala toliko puta
dok ne bi tono izgovorila. Uskoro ona poe pokazivati predmete pa ga zapitkivati za njihova imena na
jeziku Mandinga. Jednog dana, tek to su zamakli izvan sjena velike kue, kad ga Kizzy mune u rebra,
kvrcne se prstiem iznad uha i apne:
Kako ti zove moja glava?
Kungo aptom odvrati Kunta.
Povukla se za kosu, a on ree kuntinyo. Utinula se za nos, kazao joj je nungo, nategnula je uho; tulo,
rekao joj je. Smijuljei se, Kizzy trgne uvis stopalo pa pokae veliki prst. Sinkumba! povie
Kunta. Uhvati je za kaiprst koji je u sve upirala, zavrti ga te ree: Bulokonding. Dirne joj usta
pa izusti: Da. Onda Kizzy zgrabi Kuntin kaiprst pa ga uperi u nj.
Fa! uzvikne ona.
Osjetio je kako ga preplavljuje ljubav prema njoj. Uperivi prstom u lijenu rjeicu kraj koje su malo
kasnije prolazili, Kunta ree:
Ono bolongo.
Ispria joj da je u svojoj rodnoj zemlji ivio kraj rijeke po imenu Kamby-bolongo. Kad su naveer na
povratku kui opet prolazili uz tu rijeku, Kizzy je pokae i viknu:
37-' Kamby-bolongo!
Naravno, nije razumjela kad joj on pokua objasniti da je to rijeka Mattaponi a ne Gambija. Kao da je
to vano! Bio je oaran to je zapamtila to ime. Ree joj da je Kamby-bolongo mnogo vea, bra i
snanija od ove siune rjeice. elio joj je objasniti da je njegov narod tu rijeku to je davala ivot
tovao kao simbol plodnosti, ali nije mogao nai naina da joj to kae, te joj priae o ribama kojima je
rijeka obilovala poglavito o snanim i sonim kujalo, koji bi kadto skoio ravno u amac i o
golemom ivom sagu ptica to je po njoj plovio, sve dok kakav djeai poput njega ne bi zareao i
skoio iz ikare na obali da gleda kako se ptice uzdiu i ispunjavaju nebo kao neka pernata snjena
oluja. Kunta ree da ga to podsjea na priu njegove bake Yaise o tom kako je Alah poslao na Gambiju

poast skakavaca. Bili su tako strani da su zamraili sunce i poderali sve bilje, dok vjetar nije
promijenio smjer te ih odnio prema moru, u koje su napokon upali te su ih pojele ribe.
Ima ja baka? zapita Kizzy.
Ti ima dvije: moja majka i majka tvoja majka.
Zato one ne s nami?
One ne zna gdje mi odvrati Kunta. Ti zna gdje mi? upita je trenutak poslije.
Mi u koija ree Kizzy.
Ne to! Ja misli: gdje mi ivi?
Kod massa Waller.
A gdje to?
Onud odgovori ona i pokae prstom put pred njima. Taj razgovor nije ju zanimao pa
nastavi: Ti mene mora pria jote o kukac i stvari tamok odaklem ti doi.
Daklem, tamo velko crveni mravi prei rijeka na lie. On vodi ratovi i stupaj ko vojska,
a humak u koji oni ivi, vii nego ovjek.
Ja misli oni zloesto. Mi mora gazi njih?
Ne, ako ti ne mora. Svako stvoro ima pravo budni ovdi ko ti. I trava ivo, a ima dua ko
ovjek.
Ondak ja vie ne hoda po trava. Ja ostam u koija!
Kunta se nasmijei:
38
Tamok odaklem ja doi nema kola. Kuda mi idi, mi pjeaci. Jedan put ja i tatca etir dana,
od Juf-fure do novo selo moji strievi.
Kaki to Du-fa-re?
Ja ne zna kolko puta to tebe rekni! Iz to mjesto ja doi!
A ja misli, ti doi iz Afrika. To Gambija to ti mene govori budni u Afrika?
Gambija jedno zemlja u Afrika. Juffure, jedan selo u Gambija.
6 A gdi to, tatce?
>
Preko velko voda.
Kolko velko to velko voda?
Tolko velko da treba oko etir mlado mjesec mi to prei.
etir eg?
Mlado mjesec. Ti b reklo: mjesec. - Zato ti ne kai: mjesec?
Zato to ja veli mlado mjesec.
A kako ti zove godina?
Kia.
Kizzy se naas zamisli.
Kako ti prei to velko voda?
U velko brod.
Vei nego amac u koji mi vidilo ono etir ovjek lovi riba?
Tako velko u to stani sto ljudi.
Kako to brod ne potoni?
Ja ondak oi brod potoni.
Kako to ?

Jerbok svi mi tako razbolilo, mi mislilo, ijo-nako svi umri.

Kako to vi razbolilo?
Razbolilo jerbok mi lealo u vlastito govno, jedno preko drugo.
Zato vi ne ide na zahod?
Tuobab nas okova!
Tko to tuobab?
Bijelo ovjek.
Zato te ono okova? Zar ti radi kako zlo?
Ja poi u uma blizu mjesto ja ivi, Juffure.
39Ja trai panj da izradi bubanj. Ondak oni meni zgrabi i odvedi.
Kolko ti ondak star?
Sedamnajs kia.
A pitalo oni tvoja mater i tvoj oe ti smije idi s njima?
Kunta je s nevjericom odmjeri:
Oni oe i njih odvedi, ako oni mogni. Ni danas moji ne zna di ja.
A ti ima braa i sestre?
Ja imalo tri brata. Modak sad i vie. No, svi oni odraslo, sigurno ima djeca, ko ja tebi!

, A mi idi jedan dan njih posjeti?

Mi nigdi ne moe idi.
Ali, sad mi negdi idi!
Samo k massa John. Ako mi tamok ne stigni, kad izai sunce oni potjeraj za nami psi.
Zato to oni briga za nas?
Zbog radi tog to mi njiovo, ko ova konji koje nas vuu.
Ko to ja tvoje i mamino?
Ti nae dijete. To neto drugo!
Missy Anne kae, oe ja budni njezino.
Ti ne lutka s koja ona igra.
I ja igra s njom. Ona meni rekni, ona moje najbolje prijateljica.
Ti ne moe budi prijateljica i ropkinja.
Zato ne, tatce?
Prijatelj ne moe ima jedno drugo.
Mamca i ti ima jedno drugo, a zar vi ne prijatelji?
Nije to isto. Mi ima jedno drugo jerbok mi to eli, jerbok se mi voli.
Pa, i ja voli missy Anne, i ja oe budni njezino.
To nikako ne moe dobro zavri.
Zato ti to misli?
Vi ne budni sretni kad budni velko
' Mi budni sretne! A ja misli, ti ne budni sretno.
Ti to tono pogodi!
40
O, tatce, ja nikada ne moe napusti tebi i mamca.
edo moje, ni mi tebi nikada ne pusti ode od nami!
75. POGLAVLJE
Jednom kasno po podne koija roditelja massa Wallera donese iz Enfielda njihov poziv da navee
doe na sveanu veeru u ast nekog znaajnog poslovnog ovjeka iz Richmonda, koji se na putu za
Fredericksburg zadrao kod njih na noenju. Bijae ve sumrak kad Kunta s massom stie pred veliku
kuu u Enfieldu pred kojom se ve nalazilo dvanaestak jed-noprega.
Iako je ovamo mnogo puta dolazio u ovih osam godina otkako se oenio Bellom, debela crna kuharica
Hattie, koju je neko Kunta toliko oparao, tek tokom proteklih nekoliko mjeseci odlui da s njim ponovo govori: onog dana kad je doveo Kizzy s missy Anne koja je posjetila djeda i baku. Kad je veeras
doao na kuhinjska vrata da pozdravi i da neto pojede Hattie ga pozove da sjedne unutra dok je
ona s pomonicom i s etiri ene koje su posluivale za stolom zavravala pripreme za veeru. Kunta
pomisli da jo nikad nije vidio toliko mnogo hrane to se puila u bezbrojnim loncima i tavama.
Kako ono tvoje malo slatko krema od erka? zapita Hattie, koja bi as neto srknula,
a as zatim neto pomirisala.
Dobro ree Kunta. Bell sada ui kuhaj. Pred koja veer ona iznenadi me pita od jabuka, samo ispeklo.
To mala vraiak! Uskoro ja jedi njezini kolai,
41a ne vie ona moji. Kad Kizzv ovdi bilo proli put, pojedi ona bar polak posuda pereci od
dumbir.
Hattie posljednji put pogleda tri-etiri vrste kruha od kojih mu se stvarala pljuvaka u ustima, to su se
zlatili u penici, okrene se najstarijoj posluiteljici u ukrobljenoj utoj haljini pa ree:
Mi gotove. Javi to missis. Kad je ena izala kroz mimokretna vrata, obrati se preostalim trima:
Premlati ja vas kutlaa vi prolije kap juha na moje sveano stolnjak dok vi odlazi zdjele. A sad
na poso, Pearl! ree ona svojoj trinaestogodinjoj pomonici. Napuni u stakleno zdjele bijela
repa, slatko kukuruz, tikvica i okra, a ja na daska rasjekni ovaj ovji rbat.
Nekoliko minuta kasnije ponovo se pojavi jedna posluiteljica. Neto je podue aptala Hattie na uho, a
onda opet pohrlila natrag. Hattie se okrene prema Kunti:
Ti sjeaj prije nekolko mjeseca jedno trgovako brod napadnut na velko voda blizu Francuska?
Kunta kimne glavom:
Gusla rekni, on uj predsnik Adams tolko zbog to ljuto pa poalji sva mornarca Objedinjenih
drava njih pretui.
To i uinio! Louvina mi sad na rekni, oni ovjek iz Richmond tamok priaj, oni zauzelo
osamdes brodovi od ta Francuska. Ona rekni, bijelo ljudi nutra samo ne pjevaj i plei od radost jerbo
mi ta Francuska oitalo dobro bukvica.
Dok je govorila, Kunta se uhvati ukotac s golemim tanjurom hrane to ga je stavila preda nj, a on nije
mogao skinuti pogled s peene govedine, kuhane unke, purice, pilia i patke to ih je ona marno sla-

gala u velike zdjele koje e posluiteljice servirati. Upravo je progutao obilan zalogaj slatkog krumpira
na maslacu kad etiri posluiteljice banu u kuhinju nosei prazne zdjele i lice.
Pojeli juha! objavi Hattie Kunti. Trenutak poslije posluiteljice opet pretrpanih
pladnjeva
odbrzaju, a Hattie otare lice:
Ja ima jote dobrih etrdes minuta prije nego oni prijei na desert. Ti malo prije oe neto
rekni?
42
Ja oe rekni, mene svejedno za ti osamdes brodovi izjavi Kunta sve dok bijelo
ljudi drai jedno druge, a ne vie'drai nas. Ja misli, oni ne moe budni sretno ako koga ne drai.
A ja misli, vano to koga oni drai ree Hattie. Prole godine digni jedno mulat buna
proti Toussaint. Moglo pobijedi da predsnik ne poalji doli brodovi pomogni Toussaint.
Od masse Waller ja uj Toussaint ne budni tolko pametno da budni eneral, a kamoli vodi svoja
zemlja procijedi Kunta. Massa rekni: Samo vi priekaj pa vi vidi svi robovi
slobodnjaci na Haiti budni mlogo gore nego kad bilo stara gospoda! Na-ravski, bijelo ljudi se to
nada. Ja misli, njima na Haiti mnogo bolje ve samo zato jerbok sami vodi plantae.
U razgovor upadne posluiteljica koja se vratila u kuhinju i sluala ih:
Ba to oni nutra razgovaraj, o nigeri slobodnjak. Kai oni, njih previe, samo ovdi u
Virginia trinajs tisua. Sudac kai, on potpuno slae da ovjek oslobodi niger koji uinilo neto
izvanredno, ko oni koji za revolucja borilo zajedno sa svoj gospodar, ili ko niger koji oda
bijelci buna koja niger kuj. II ko oni niger koji nadi ono ljekovito trava, i bijelci kai, ona gotovo
sve lijee. Sudac rekni, massa imaj pravo u oporuka daj sloboda stari odani niger. Ali on
i svi nutra govori proti kvekeri i neki drugi bijelac koji za nita oslobaaj nigeri.
Posluiteljica krene prema vratima i nadoda: Sudac njima kai, oni moraj dobro zapamti njegove
rijei jerbo vrlo skoro doi novo zakon koji sve njih dovedi u kripac.
to ti misli o ono massa Alexander Hamilton gore na Sjever? zapita Hattie Kuntu. On rekni,
svo slobodni niger poalji u Afrika, jerbo crnac i bijelac nikad ne sloi, tolko oni razliito!
On imaj pravo, i ja tako misli ree Kunta. Ali, bijelo ljudi to samo govori, a i dalje
vozi niger iz Afrika!
Isto tako dobro ko ja ti zna zato izjavi Hattie. Iskrcaj oni niger u Geo'gia i u
dvije Ca'-line, jerbo im niger sve vie treba za ljetina odondak kad prije nekolko godina bijelo ovjek
nadi stroj koje
43odvaja pamuni vlakno od sjeme. Zbog radi tog mlogo massa odavdi proda svoji robovi na Jug
ak dva-tri / puta skuplje nego njih prija plati.
/
Gusla kae, masse doli na Jug ima brezobrazna
siromano fukara za nazornici. Ti siromano bijelac natjerava nigeri ko mazge kri zemlja za nova
polja pamuk ree Kunta.
Da, zbog radi toga u zadnje vrijeme novine prepune objava o bjegunaca primijeti Hattie.
Ba tada se posluiteljice stanu vraati u kuhinju nosei prljave tanjure i posluavnike. Hattie je bila
ozarena ponosom:
Reklo bi se, pojeli sve to u njih stalo. A sada massa toi ampanjac dok stol pospremaj
za desert ree ona Kunti. Da vidimo kako prija tebe ovi kola od groica. Stavi mu
komad na tanjuri pred njim. Da zna, unutra breskve namoene u brendi, ali sad se ja
sjeti, ti nikad ne pij nita estoko.
Naslaujui se sonim kolaem, Kunta sama sebe zatee kako se sjea potjernice za odbjeglom ropkinjom koju mu je Bell nedavno proitala iz Gazette. Visoka enska, mulatkinja, pisalo je u oglasu,
vrlo krupne dojke, na desnoj ima duboku brazgotinu. Podmukla laljivica i kradljivica, moda
predouje krivotvorenu putnicu jer joj je prijanji vlasnik dopustio da donekle naui pisati; a moda se
izdaje za slobodnu crnkinju.
Hattie teko sjedne, dohvati iz kraga breskvu proetu brendijem te je ubaci u usta. Zirnuvi na dva
visoka kabla s druge strane kuhinje, puna aa, zdjela, pribora za jelo i posuda koje je tek trebala oprati
i pospremiti, glasno uzdahne i umorno ree:
Jedno ja zna sigurno: srea moja kad noas vidi krevet! Gospodne, ja mrtvo umorno.
44
76. POGLAVLJE
Ve mnogo godina Kunta je svako jutro ustajao prije zore, ranije od svih u robovskom sokaku, tako
rano te su mnogi vjerovali da taj Afrikanac vidi u mraku kao maak. Sto mislili da mislili, njemu
bijae posve svejedno, glavno da ga putaju na miru da se uvlai u konjunicu gdje bi doekao prvi
slabi dnevni traak klanjajui se izmeu dvije velike gomile sijena i uputio Alahu sabah-namaz, svoju
jutarnju molitvu. Poslije bi utrpao sijeno konjima u jasle. Znao je da bi se Bell i Kizzy dotle umile,

odjenule i bile spremne za poslove u velikoj kui, a glavar teaka Cato izlazio je iz kolibe s Adinim
sinom Noahom da zazvoni zvonom kojim e probuditi ostale robove.
Gotovo svakog jutra Noah bi mu kimnuo glavom i rekao Jutro tako sveano i suzdrljivo da to Kuntu podsjeti na pripadnike plemena Jalof u Africi za koje se govorkalo: ako te ujutro pozdrave, znaj da
im je to posljednja ljubazna rije za cijeli dan. No, iako nikad nisu meusobno razgovarali, Kunti se
sviao Noah, moda stoga to ga je podsjeao na njega u tim godinama ozbiljno se drao, dosljedno
izvravao poslove i gledao samo svoje poslove, malo je govorio ali sve motrio. esto je zamjeivao da
Noah radi isto to i on; stao bi negdje sa strane i utke pratio kako se Kizzy i missy Anne nestano
igraju po plantai. Jednom ih je Kunta promatrao s vrata kako kotrljaju obru po stranjem dvoritu
uz hihotanje i ciko-tanje i spremao se povui u konjunicu kad spazi Noaha koji stajae pokraj
Catove kolibe i takoer promatrae. Pogledi im se sretnu i dugo su buljili jedan u drugoga prije nego
to su se obojica okrenula. Kunta se zapita o emu li razmilja Noah, i obuze ga osjeaj da se Noah isto
tako pita o emu on misli. Kunti je neto govorilo da ih obojicu mue iste misli.
Noahu je bilo deset godina, bijae dvije godine stariji od Kizzy, ali ta razlika nije bila tolika da bi objasnila zbog ega se njih dvoje nikad nisu sprijateljili, a kamoli da bi se zajedno igrali, budui da su bili
jedina
45robovska djeca na plantai. Kunta opazi da se grade kao da se ne vide svaki put kad prolaze jedno
kraj drugoga, a nikako nije mogao dokuiti zato: ako ne zato to su ak u toj dobi shvatili obiaj da se
kuni robovi nikad ne drue s poljskim robovima.
Bilo kako bilo, Noah je provodio dane radei u polju, dok je Kizzy svakog dana mela, brisala prainu,
latila mjedene brave i svakodnevno ureivala massinu spavau sobu a Bell bi poslije nadgledala s
hikorijevim prutom u ruci. Subotom, kad je missy Anne obiavala doi u posjetu, Kizzy bi kao nekim
udom posvravala svoje poslove dvaput bre nego drugih dana, pa bi se njih dvije ostatak dana igrale,
osim u podne ako bi massa sluajno ruao kod kue. Tada bi on i missy Anne jeli u blagovaonici; Kizzy
je stajala iza njih, blago zamahivala velikom lepezom i tjerala muhe, a Bell je ulijetala, posluivala
hranu i izlazila, otro promatrajui djevojice koje je unaprijed upozorila:
Ako ja vidi vama na pamet padni hihot pred massa ja vam ustavi koa!
Kunta se ve pomirio sa sudbinom da dijeli svoju Kizzy s massom Wallerom, Bell i missy Anne.
Nastojao je da ne misli na ono to je ona za njih obavljala u velikoj kui, a kad bi dola missy Anne,
zadravao se u ko-njunici to je due mogao. A to bijae sve to je mogao uiniti da saeka nedjeljno
popodne kad bi sluba boja zavrila te bi se missy Anne vratila s roditeljima kui. Kasnije tokom
popodneva massa Waller obiavao se odmarati ili bi s drutvom bio u salonu, Bell bi s tetkom Sukey i
sekom Mandy pola na tjedne skupove gdje je bilo govora o Isusu, te je Kunta mogao slobodno
provesti ta dva dragocjena sata sam sa svojom kerkom.
Kad je vrijeme bilo lijepo, ili su na etnje, mahom du ograda obraslih penjaicama, kamo je prije
gotovo devet godina poao da izmisli ime Kizzy za svoju ker-kicu. Tamo u zabiti gdje teko da ih je
itko mogao vidjeti, Kunta bi obujmio svojom rukom Kizzynu njenu ruicu dok su ne osjeajui
potrebu za razgovorom tumarali prema potoiu. Sjeli bi jedno uz drugo pod sjenovito stablo pa
pojeli sve ono to je Kizzy donijela iz kuhinje uglavnom hladne kolaie od maslaca nad46
jevene pekmezom od kupina koji je on osobito volio. Tada bi poeli razgovarati.
Uglavnom je govorio on, a ona ga je neprestano prekidala pitanjima koja su gotovo sva poinjala: A
kako to ... ? No, jednog dana Kunta ne stie ni zinuti, a ona ve gorljivo zapiskuta:
Ti eli uje to juer meni nauio missy Anne? Nije ga bila briga da uje ita u vezi s tim hihotavim bijelim eljadetom, ali da ne nanese Kizzy bol, ree:
Sluam!
Pero, Pero, tikve dero izrecitira ona al sam vrag mu enu tjero, u tikvu je Pero gurne,
da mu vie van ne jurne . . .
To je to? zapita on.
'
Ona kimne glavom:
Svia ti se?
Pomisli da je od missy Anne upravo to i oekivao: posvemanju budalatinu.
To ti zbiljam dobro kazala izmotavao se on.
Kladim se, ti to ne izgovori tako dobro ko ja! dobaci ona, a oi joj se vragolasto zaiskre.
Ja se ni ne trudim!
Hajde, tatce, rec zbog radi mene, samo jenput!
Dosta ta gluparija! Gradio se ozlojeenijim nego to je zapravo bio. Ali, bila je toliko uporna te
on na kraju osjeajui se pomalo glupo to ga njegova Kizzy moe tako lako vrtjeti oko prsta
zamuca u nastojanju da ponovi smijenu pjesmicu. Samo zato da bi ga ostavila na miru, pomisli on u
sebi.

Prije nego to ga je stigla nagovoriti da se ponovo okua s pjesmicom, Kunti sine pomisao da joj
izrecitira neto drugo moda nekoliko stihova iz kurana, da ona uvidi kako lijepo mogu zvuati
ali tada shvati da njoj ti stihovi ne bi bili nimalo smisleniji nego njemu njezini Pero, Pero . . . Stoga
joj odlui ispriati priu. Ve je ula priicu o krokodilu i malom djeaku, pa otpone pripovijetku o
lijenoj kornjai koja je nagovorila glupog leoparda da je nosi navodei da je odvie bolesna da hoda.
Gdi ti uje sve ta pria koje ti mene pria? zapita Kizzy kad je on zavrio.
ujem kad ja budni velki ko ti od mudra bakca Nyo Boto. Odjednom se Kunta nasmije od milja
pri47sjeajui se: Bila elavo ko jaje! Nije imalo zubi, ali to nadoknaivalo s otar jezik! Nas maliane
volio ko roeni djeca.
Zar ona nema svoja djeca?
Ima dvoje kad bilo vrlo mlado, davno prije nego dolo u Juffure. Poginuli u borba izmeu njezino
selo i jedno drugo pleme. Mislim, ono to nikada ne prebolila.
Kunta uuti, zapanjen milju koja mu nikada ranije nije dola na um: isto se dogodilo i Belli kad je bila
mlada. Poeli da ispria Kizzy o njezinim dvjema polusestrama, ali je znao da bi je to samo smutilo
a da i ne spominjemo Bell koja o tomu nije govorila sve otkako mu je one noi kad se Kizzy rodila
priala o svojim izgubljenim kerkama. Ali, zar njega zar sve one koji s njim bjehu okovani na
brodu robova nisu otrgnuli od njihovih majki? Zar ne odvojie sve one bezbrojne tisue crnaca koji
su doli prije i poslije njih?
Amok nas oni dovezlo goli! zau sam sebe kako se izlanuo. Kizzy tre glavicu i upilji se u nj,
ali on se ne mogae zaustaviti. Oduzelo nam i imena. Oni koji rode ovdi, ko ti, ne zna tko su! Al, ti
isto tolko Kinte kolko i ja! Nikada ne zaboravi! Nai preci bili trgovci, putnici, sveti ljudi stotne i
stotne kia unatrag u ona zemlja zvana Mali! Ti svaa to ja govori, dijete?
Da, tatce posluno e ona, ali je znao da nije shvaala. Sine mu zamisao. Die tap, izravna
komadi zemlje izmeu sebe i nje te narka nekoliko arapskih znakova.
Ovo moje ime, Kunta Kinte ree on prelazei polako prstom preko znakova.
Oarano ga pogleda.
Tatce, sad ispis moje ime! Poslua je. Nasmijala se.
Je 1' to pie Kizzy?
. . . On potvrdi glavom.
Ti oe naui mene pii ko ti? zapita Kizzy.
To ne budni pristojno smrknuto e Kunta.
Zato ne? uvrijeeno odvrati Kizzy.
U Afrika samo djeak ui itaj i pii. Curca to ne treba. A ni ovdi!
Kako to mamca zna itaj i pii?
;.
48
Un strogo odgovori:
Ti to ne smije govori! uje ti meni? To nikoga ne tie! Bijelo ljudi ne oe mi znaj itaj i pii.
A zato?
Oni misli: to manje mi znaj, zadava im manje neprilike.
Ja ne zadava nikake neprilika ree ona pokunjeno.
Ako mi ne pouri nazad u koliba, tvoja mamca nam zada neprilika.
Kunta ustane i krene, a onda stane pa se osvrne jer je opazio da Kizzy ne ide za njim. Jo je stajala uz
obalu potoka i buljila u oblutak koji je ugledala.
Doi, vrijeme mi idi kua!
Ona digne pogled prema njemu, a on joj prie i prui joj ruku.
Ja tebe rekni neto! dobaci on. Uzmi to oblutak, nosi i spremi na neki sigurni mjesto. Ako ti
ovo sve dri za zube, slijedee jutro kad budni mlado mjesec, ja tebe dopusti ti baca kamen u ono moja
tikva.
O, tatce!
Sva je blistala od sree.
77. POGLAVLJE
U ljetu godine 1800, otprilike godinu dana kasnije bijae ve gotovo vrijeme da Kizzy ubaci novi
oblutak u Kuntinu tikvu massa najavi Belli da ide za poslom u Fredericksburg na jedno tjedan dana i
ree kako se dogovorio s bratom da se nastani na plantai dok on bude odsutan te da se brine za
poslove. Za-uvi tu vijest, Kunta se smrkne jo vie od ostalih u robovskom sokaku, jer, iako mu je
bilo mrsko to e morati tako dugo biti odvojen od Bell i Kizzy, jo mrze
49vlasniku na milost i nemilost. Naravno, Belli nije spominjao to ga mui, ali onog jutra kad su imali
krenuti, zaprepasti se izlazei iz kolibe da upregne konje; gotovo mu se uinilo da je Bell proitala
njegove misli. Rekla mu je:

 Massa John nije ko njegovo brat, ali zna ja postupa s takima. A to samo tjedan. Zato ti ne brine!
Budni nam dobro.
Ne brine odvrati Kunta nadajui se da ona nije razabrala da joj lae.
Klekne do Kizzy pa joj apne na uho:
Ti ne zaboravi oni oblutak na mlado mjesec! A ona mu zavjereniki namigne, dok se Bell pravila
da nita nije ula, iako je znala to to oni rade ve gotovo devet mjeseci.
Prva dva dana poslije massina odlaska sve se nastavljalo kao obino, ali je Bell potajno ljutilo gotovo
sve to je massa John govorio ili radio. Poglavito joj je bilo odvratno to on do kasno u no sjedi u
radnoj sobi, pije iz boce bratov najbolji viski, pui velike crne smrdljive cigare i trese pepeo po sagu.
Pa ipak, massa John nije se previe upletao u Belline ustaljene poslove i uglavnom se drao po strani.
Ali, treeg dana sredinom jutra, kad je Bell mela trijem, dogalopira jedan bijelac na zapjenjenu konju.
Sjaha i zatrai da ga massa primi.
Deset minuta kasnije ovjek otide isto onako urno kako je doao. Massa John prodere se u trijem neka
se Bell popne u radnu sobu. Djelovao je duboko potreseno, te Bell najprije pomisli da se Kunti i massi
dogodilo neto uasno. Postade sigurna u to kad joj on osorno naredi da sve robove okupi u stranjem
dvoritu. Svi su se skupili i stali u red, ukoeni od straha,, kad on s trijeskom otvori stranja vrata pa
odeta prema njima; u pojas je upadno zatakao revolver.
Proslovio je odmjeravajui hladno njihova lica:
Upravo mi stie vijest da su se neki nigeri u Richmondu urotili da otmu guvernera, masakriraju rimondske bijelce i zapale grad.
Robovi se osupnuto zgledaju, a on nastavi:
Zahvaljujui Bogu i nekolicini razumnih crna50
ca koji su to douli i na vrijeme kazali gospodarima urota je uguena, a veina nigera koji su je
pokrenuli ve je uhvaeno. Naoruane patrole idu cestama i trae ostale, a ja u se pobrinuti da ni jedan
od njih i ne pomisli ovdje prenoiti! Ako tko od vas misli na pobunu, znajte da u patrolirati danju i
nou. Da se nitko od vas nije maknuo s ove plantae. Zabranjujem skupove bilo kakve vrste! Da nitko
poslije mraka ne bude izvan svoje kolibe!
Pomiluje svoj revolver i nadoda:
Ja nisam tako blag i strpljiv prema nigerima kao moj brat! Ako mi se samo uini kako pomiljate
da mi prkosite, svi njegovi lijekovi nee vas moi spasiti kad dobijete metak medu oi. A sad, tornjajte
se!
Massa John kako ree, tako i uradi. Slijedea dva dana razjarivao je Bell time to je uporno zahtijevao
da Kizzy pred njegovim oima kua hranu prije nego e je on pojesti. Danju je na konju tumarao
poljima, a nou sjedio na trijemu s pukom na koljenima. Njegova budnost bijae tolika da se robovi iz
sokaka nisu usuivali niti raspravljali o buni, a kamoli da je sami snuju. Kad je primio i proitao
slijedee izdanje Gazette, massa John je spali u kaminu, a kad ga je jednog popodneva posjetio neki
massa iz okolice, naredi Bell da izae iz kue, te su oni povjerljivo raspravljali u radnoj sobi iza
zatvorenih prozora. Tako nitko nije mogao doznati nita vie o zavjeri, a pogotovu ne o njezinim
posljedicama, to je silno zabrinjavalo Bell i ostale ne zbog Kunte, jer on je uz massu bio siguran,
ve zbog guslaa koji je otiao dan prije njih da svira na balu za otmjeni svijet u Richmondu. Robovi iz
sokaka mogli su samo zamiljati to se dogaalo crnim strancima u Richmondu kad bi dopali aka
razjarenim i prestravljenim bijelcima.
Gusla se jo nije vratio kad stigoe Kunta i massa; tri dana ranije jer su zbog bune skratili putovanje.
Predveer otide massa John te malo popuste stroge mjere koje je on nametnuo, ali ne sasvim, a massa
bijae prema svima vrlo hladan. Tek kad ostade sam s Bellom u kolibi, Kunta joj ispria to je nauo u
Fredericksburgu: da bi uhvaene crne buntovnike toliko muili dok ne bi pomogli organima vlasti da
pohvataju ostale sudionike. Netko je odao da je bunu pripremio slobodnjak kova po imenu Gabriel
Prosser, koji je skupio oko dvije sto51tme probramri crnaca majoraome, vrtlare, Kucepazi-telje, poslunike, eljezare, uare, rudare iz
ugljenokopa, ladare, ak i propovjednike te ih uvjebavao vie od godinu dana. Prosser jo bijae na
slobodi te je milicija po krajini traila sumnjivce, priao je Kunta. Patrolni odredi, sastavljeni od
siromanih bijelaca, postadoe strah i trepet na cestama; a govorkalo se da su neki masse nasmrt tukli
svoje robove kad bi se pojavila mala ili nikakva sumnja.
Ja bi rekla, naa jedina nada to da im mi sve to ima javi se Bell. Ako nas sve poubiju, oni
ostaj bez robove.
Ono gusla doi ovdi? zapita Kunta posramljen da se toliko udubio priajui to se dogodilo pa
sve dosad nije mislio na svog prijatelja.
Bell odmahne glavom.
Svi mi gadno zabrinuti. Ali, ono gusla lukavo niger. On doi kua ivo i zdravo.

Kunta se nije u potpunosti s tim sloio:

Jo on ne doi kua.
Kad se gusla ni sutradan ne vrati, massa napie erifu poruku, u kojoj ga o tome izvijesti, pa posla
Kuntu da je odnese u kotarsko sjedite. Kunta poslua; gledae kako erif nijemo odmahuje glavom
dok je itao pismo. Na povratku kui Kunta je tri-etiri milje vozio polagano i potiteno gledao cestu
ispred sebe. Pitao se hoe li ikada vie vidjeti guslaa i ljuto se kajao to mu zapravo nikada nije rekao
da ga smatra dobrim prijateljem usprkos njegovu pijanovanju, psovanju i drugim manama. Najednom
ga prene povik koji je slabo oponaao otegnuti govor bijelih golaa:
Hej, nigeru!
Kunta pomisli da mu se to priinja.
Ti vraga, kamo ti ide? odjekne ponovo onaj glas.
Kunta zaustavi konje, obazre se unaokolo i pogleda du obje strane ceste, ali nikog ne vidje. Kad
odjednom zauje:
Mome, ako ti nema putnica, poali to ti iv! I tamo uspevi se iz jarka, sav dronjav i poderan,
izgreben i pun modrica, blatnjav, nosei pohabanu kutiju za violinu i smijui se od uha do uha
stajae gusla.
52
Kunta klikne, skoi sa svog sjedita na tle i za koji hip on i gusla su se grlili i kroza smijeh vrtjeli
jedan drugoga oko sebe.
Ti slii ko jaje jajetu jedno moj znanac Afrika-nac uzvikne gusla ali to ne mogni budne on,
jerbo on nikada ne pokazuj on sretno kada nekog vidi.
Ja ne zna zato ja sretno zbunjeno e Kunta.
Ti ba lijepo doekuj prijatelj koji na ruke i noge dopue sve iz Richmond samo zato opet gleda to
tvoje gadno njuka.
Kunta se uozbilji. Po tome se vidjelo koliko bijae zabrinut.
Tebe budni teko, gusla?
Teko ni blizu ne budni pravo rije za to. Ja ve misli, prije nego ja stigni dovdi, ja svira u dujet s
aneli!
Kunta digne blatnjavu kutiju za violinu. Uspentraju se u kola, a gusla je neumorno pripovijedao:
Bijelo ljudi u Richmond ludo od strah. Svugdi naoruani strae zaustavljaj niger, oni niger koji bez
propusnica alji ravno zatvor, s glavobolja. A to jote sretno ovjek! Cijelo arpa siromano bijelac lutaj
ulica ko divlji pas, bacaj se na niger i tako premlauj da ga ni roeno majka ne mogni prepozna!
Ples na koji ja svira prekine tono u sredina kad stigni prvo vijest o pobuna. Missis stani vriti i tri
u krug, a masse uperilo revolveri prema mi nigeri u orkestar. U to ope strka uuljaj se ja u kujna i
sakrij u kanta za smee. Kad svi otii, izvuci ja kroz prozor, potri prema sporedni ulice, kloni se
svjetlo. Stigni ja na kraj grad. Najenput uj ja iza meni povik, a ondak cijela arpa nogu stani tri u isti
smjer ko ja. Neto meni apni: Nis to nigeri! Ali ja ne ekaj vidi to to budni. Zamakni ja za prvo
kut, ali uje ja, oni primiu meni. Ja ve oi daj bogu dua kad ja vidi dosta nisko trijem i skotrljaj se
ispod.
Ispod budni mene tijesno. Ja provlai sve vie nutra. Ba ondak ono bijelo siromano golai protri
s baklja, vii: Dr to niger! Ja lupne o neto velko i meko, nekaka ruka tres meni preko usti, crnako
glas apni mene: Drugi put kucaj! On rekni mene, on nono uvar skladita. On gleda kad rulja
raskoli njegovo pri53jatelj. On oi izai ispod to trijem tek na proljee, ako tolko vremena treba to proi.
Ja ubrzo poeli njemu srea i jopet idi na put i stigni u uma. To budni prije pet dani. Ja mogni prije
doi amok, al na ceste mnogo straari. Ja se moraj dri uma, jedi bobica i spavaj u gutik sa zeevi.
Dobro budni sve do juer. Na otvoreno polje meni uvatni gomila ba zloesto siromano bijelci,
nekolko milja na istok odavdi.
Oni jedva ekaj izbiuj niger, modak ak njega objesi imaj oni konop! Stani oni meni udara,
pita tko mene massa i gdi ja idi, ali ne slua to ja govori. Dok ja ne rekni: Ja gusla! Ondak oni
stani, rekni ja lae i vikni: Dobro, ujmo ondak kako svira!
Ja tebe neto rekni, Afrikanac. Ja otvori ovo koveg od violina. Nikad ne budni taki koncert ko
taj ja sviraj njima usred cesta. Sviraj ja Turkey In De Straw, ti zna, to bijelo golai voli.
Jote se ja dobro ne zagrije, a oni svi urla, pljesci i udaraj noge o zemlja. Ja ne prestani sve dok se oni
sve ne umorilo. Rekni oni, ja idi naprijed i ne ekaj da moje guzica vidi kua. I zbiljam ja ne ekaj!
Ja se baci u jarak kad vidi konja ili kola ili taljiga, sve do ovi jednopreg u koji ti vozi! I tako sve to!
Kad skrenu na uski prilaz to je vodio do velike kue, uskoro zauju klicanje, a onda ugledaju robove
iz sokaka kako tre prema koiji.
Ja misli, bez mene ovdi sve prazno njima! Iako se gusla cerekao, Kunta nasluti da je silno
ganut pa ree, smijuljei se i sam:

 Ja misli, ti mora ispria cijela stvar ispoetka.

Ti misli, mene to smeta? zapita gusla Glavno mene ja ovdi pa moe priam!
54
78. POGLAVLJE
Slijedeih mjeseci pohvatae zavjerenike jednog za drugim, sudie im i smaknue ih, a naposljetku i
samog Gabriela Prossera. Nato postepeno jenjavahu vijesti o buni u Richmondu i o napetosti koju je
ona izazvala, te politika ponovo postade glavna tema u razgovorima masse i njegovih prijatelja, pa
prema tome i u robovskom sokaku. Kunta, Bell i gusla pokuavali su sabirati ono to bi na razne
naine nauli o izboru za novog predsjednika: massa Aaron Burr imao je podjednake izglede kao
uveni massa Thomas Jefferson, koji je na kraju dobio poloaj, oito zato to mu je moni massa
Alexander Hamilton pruio podrku; a massa Burr, zakleti duma-nin masse Hamiltona, postade
potpredsjednik.
inilo se da nitko ne zna ba mnogo o massi Burru, ali od koijaa koji se rodio u Virginiji nedaleko od
plantae masse Jeffersona u Monticellu, Kunta dozna da njegovi robovi nisu sebi mogli poeljeti boljeg
gospodara.
Ono koija mene rekni, massa Jefferson ne dozvoli nazornik biuj robovi saopi Kunta
ostalima iz sokaka. A svi oni dobro jedi. On doputa emske prei i svima ij dobro odjea i
oe oni izui razliito zanati.
Kad se jedanput massa Jefferson vratio kui s duga puta Kunta je to uo njegovi robovi su ga
saekali dvije milje pred plantaom, ispregnuli konje pa veselo dovukli kola sve do velike kue u
Monticellu. Tamo su ga na ramenima prenijeli na stepenite pred ulaznim vratima.
Gusla frkne:
Svi znaju mnogi od ti niger roena djeca masse Jeffersona s ono njegovo emsko boja bijela kava,
Sally
: Hemings.
Spremao se nastaviti, kad Bell ubaci najzanimljiviju pojedinost koju je znala:
Njegovo kuvarca rekni izjavi ona massa / Jefferson najvie vole jede zec koji cijela no
ostavi u ulje, majina duica, rumarin i enjak, pa sutra pirja ' u vino dok meso ne otpane s kosti.
55''
Ta to ti kai! zagrizij ivo klikne gusla.
Mi vidi kad ti dobije komad kola od rabar-bara ti me stalno moli ja ispee! odbrusi Bell.
Mi vidi kad ja tebi pitaj! obrecne se on. Kunta se ne htjede u to mijeati kao to se
prije
toliko puta upletao pokuavajui zavesti mir kad bi se zakvaili njegova ena i gusla, pa od njega
zatraili da prosudi tko je u pravu nego se gradio kao da nita nije uo i jednostavno nastavio tamo
gdje je stao prije nego su ga oni prekinuli:
uj ja massa Jefferson govori kako ropstvo isto tako loe za bijelci ko za nae. Slae se s massa
Ha-milton: bijelci i nigeri i suvie razlito eda ikada ivi jedno s drugma u sloga. Kau massa Jefferson
eli mi budi slobodno, ali ne mi ostani u zemlja i oduzimaj poso siromani bijelci. On za to nas odvezi
natrag u Afrika, malo-pomalo, bez strke i buke.
Neka massa Jefferson to kai trgovci roblje ree gusla jer ja b reko oni drukije svaa smjer
koji brodovi treba vozi.
U zadnje vrijeme kad ja vozi massa na druge plan-' tae, uj prodaju mlogo ljude kae Kunta.
Neki
masse prodaj na Jug cijeli obitelji koji itav ivot ovdi ivi. Juer mi na put ba sretni jedno trgovac
roblje. Mahni on, nasmij se i dodirni eir, ali massa gleda ko da ga ne vidi.
Hm, ti trgovci roblje roje u gradovi ko muha ree gusla. Kad ja zadnji put budni u Fredericksburg, onu zuji oko mene staro i sasueno dok ja
. njima ne pokai putnica. Vidi ja kako oni neko jadno sijedo niger proda za esto dolora. Prije to budni
cijena za mlado snano momak. Ali to staro niger ne imalo dlaka na jezik! Gurni ga oni s postolje za
draba, a on vikni: Vi, bijelci, pretvorli zemlja boja u pako za moj narod! Al ko to doi sudnji dan,
va pako padni na vas koji ga donesi! I nikake molbe ne zaustavi njega, on vas satari! Nikaki ljekovi
koje vi pravi... ni bje-anje ... ni puke ... ni molitve, nita! Svi vi tamo dopadni! Nato oni odv.uklo
njega. Ja misli, to staro niger nekaki propovjednik ili tako neto, po tom kako on pria.
Kunta vidje kako se Bell odjednom uzbudila.
56
i a) starac . . . z-t^iL vu<x vnu wuu i ruoato, pogureno, sijeda brada i velko brazgotna na vrat? Gusla se doimao zapanjeno.
Da! Tono tako! Taki bilo! Ba to! Ti ga moda poznaj ?
Bell pogleda Kuntu kao da e sad na zaplakati.
To propovjednik koji krstilo Kizzy potiteno e ona.
Sutradan naveer, kad je Kunta bio u guslaevoj kolibi u posjeti, Cato pokuca na otvorena vrata.

 to ti stoji? Naprijed! povie gusla.

Cato ue. I Kunta i gusla se razvesele to je doao. Nedavno su rekli da je teta to im tihi i snani
teaki glaveina Cato nije blii, kao to im je bio stari vrtlar.
Cato je izgledao smeten.
Samo vam ja eli kai, dobro budni vi ne priaj ono grozno stvari vi uj kako tolko ljudi prodaj
dolje na Jug. Cato oklijevae. Evo zato ja vam kae istina: ljudi u polje tolko se boj oni njih
prodaj, to ih tolko mui oni nita ne radi. Ponovo naas zastane. Misli ja, svi osim mene i ono
malo Noah. Misli ja: ako me prodalo, nek me prodalo, ja tu nita ne moe. A ono Noah reko bi, on
niega ne boj.
Poslije nekoliko trenutaka razgovora a Kunta je dotle ve osjetio da je Cato toplo primio njihovu
srdanu dobrodolicu sva trojica se sloe da e zacijelo biti najbolje da jedino oni meusobno dijele
najstranije vijesti koje bi samo mogle nepotrebno zastraiti ostale. Nee ih rei ak ni Bell.
Ali jedne noi u kolibi, poslije otprilike tjedan dana, Bell naglo digne oi s pletiva pa ree:
Ko da netko ovdi ostane bez jezik, il pak bijelci prestani prodaje svoji niger. Ja, bome, nisam veslo
sisalo!
Kunta zbunjeno zagunda, zapanjen kako su ona a jamano i cijeli robovski sokak nagonski
naslutili da im on i gusla vie ne priaju sve to su znali. Stoga ponovo poe priati kako robove
prodaju isputajui najuasnije pojedinosti. Zato je isticao vijesti o onima koji su uspijevali pobjei,
opisujui tajna govorkanja koja je uo o lukavim crncima, vjetim na jeziku, koji bi utekli nadmudrivi
patroli, one sitne glupave bijelce.
57jcunc 1111 iiuci ispuca u majoruomu vrio svijene puti i o crnom konjuaru koji ukradoe jednopreg,
konja, fino odijelo i eir to ih je svjetloputni odjenuo i izigravao bijelog massu, te na sav glas psovao
svog crnog koijaa kad god bi se primakli bijeloj patroli prilikom urne vonje jednopregom na
Sjever, gdje e odmah stei slobodu. A drugi put Kunta ispria priu o nita manje smionom robu koji
se svojom mazgom uvijek gotovo za-lijetao u patroli prije nego to bi stao pa im pod nos tutnuo
veliku ispravu ispisanu sitnim slovima i rekao da u njoj pie kako ide po hitnom poslu za svog massu
neprestano, i tono, igrao je na kartu da e ga nepismeni siromani bijelci radije propustiti nego
priznati da ne znaju itati.
Sad je Kunta esto zasmijavao robove iz sokaka priajui kako bi drugi robovi koji su uspjeli pobjei
nauili tako savreno mucati te bi im patroli s gaenjem rekli neka samo nastave svoj put jer bi inae
gubili sate i sate dok bi ih presluali. Ree da su se neki bjegunci gradili prestraenima i okoliali prije
nego bi naposljetku u svoju obranu priznali da njihovi bogati moni masse silno preziru siromane
bijelce i da vrlo strogo postupaju prema svima koji mue njihove sluge. Jedne noi robovski sokak
tresao se od smijeha kad im Kunta prenese priu o kunom robu za kojega se govorkalo da je sretno
pobjegao na Sjever pred nosom svoga masse koji ga je ogoreno progonio i brzo pozvao redara:
Zna da si moj niger! divlje se proderao massa na svog roba koji ga je bijelo pogledao i
neprestano uzvikivao:
Tako mi bog pomogo, ja nikad ne znaj ovo bijelo ovjek! tako da je uvjerio okupljenu svjetinu i
redara koji srditom bijelcu naredi da umukne i da se udalji ili e ga morati uhapsiti zbog naruavanja
reda.
Kunta se godinama uspijevao kloniti robovskih drabi, jo odonda kad ga je ona djevojka uzalud
preklinjala da joj pomogne. Ali, nekoliko mjeseci poslije razgovora s Catom i guslaem, jednom u rano
popodne Kunta do-veze massu na trg u kotarskom sjeditu upravo kad je zapoinjalo javno nadmetanje
pri prodaji robova.
ujte i poujte, gospodo Spotsvlvanije, nudim vam najvrsnije nigere koje ste ikada u ivotu
vidjeli!
58
miiavi mladi pomonik gurne na postolje staru rop-kinju:
Dobra kuharica! zapoe on, ali ona zavriti bjesomuno maui rukama prema ovjeku u
gomili:
Massa Philip! Philip! Vi ne sjea ja radi za vas i za va brat i tata kad vi jo bilo mali? Zna ja, sad ja
staro i ne vrijedi mlogo, ali, molim vas, massa, mene zadri! Ja mlogo budni radi, massa Philip. Molim
vas, massa, nemoj dopusti mene dolje na Jug biuj nasmrt!
Zaustavi kola, Toby! naredi massa.
Kunti se sledi krv u ilama kad zategne uzde i zaustavi konje. Zato je massa Waller elio gledati tu
drabu robova, on koji se sve ove godine nije za to zanimao? Je li namjeravao nekoga kupiti, ili to?
Zbog tunih eninih jadikovki koje su parale srce? Svatko koga bi zazivala, odbrusio bi joj neto
smijeno, a rulja se jo smijala kad ju je neki trgovac kupio za sedam stotina dolara.
Pomoz mi, Boe, Isuse, Gospodne, pomoz mi! vikala je ona dok ju je trgovev crni sluga grubo
gurao prema okolu za robove.

 Dalje svoje crno ruka od mene, niger! vrisne ona, a gomila se zaceni od smijeha. Kunta se
ugrize za usne, suzdravajui suze.
Najljepi primjerak, gospodo! Slijedei na postolju bijae mlad crnac. Zurio je pogledom punim
stravine mrnje, a iroka plea i snano miiavo tijelo presijecale su mu gnojne crvenkaste pruge
od nedavnog krvavog bievanja. Trebalo ga je malo opametiti! Brzo e se oporaviti! Mazgu
moe povazdan goniti, svakog dana bere etiri stotine funti pamuka! Pogledajte ga! Pravi je drijebac
ako vae enske ne raaju svake godine kao to je red! Koju god cijenu platili, jeftino ste ga
dobili!
Okovanog mladia prodae za tisuu i etiri stotine dolara.
Kuntine oi ponovo se zamagle od suza kad na postolje dovedu uplakanu mulatkinju s trbuhom do
zuba:
Dvoje za cijenu jednoga, ili jedno besplatno, zavisi od toga kako na to gledate! uzvikne
voditelj drabe. Danas crnii vrijede stotinu dolara im se rode!
59rrouase je za lisucu uoiara.
Kunti postane nesnosno kad ugleda slijedeu ensku koju su vukli na lancu. Zamalo je pao sa sjedita:
crna djevojica od desetak i neto godina koja se tresla od straha bijae stasom i po puti, ak i po
crtama lica, ista Kizzy, samo neto starija! Kao maljem udaren Kunta je sluao govoranciju voditelja
drabe:
Izvrsno izuena sobarica ili odlina rasplodna kobila ako to traite! nadoda on pa lukavo
namigne.
Sokolei ih da je izbliza pogledaju, naglo stre ogrlicu na djevojinoj haljini-vrei koja joj padne oko
nogu. Vriskala je, jecala, lamatala rukama nastojei pokriti svoju golotinju od rulje koja ju je pohotno
gledala. Neki nagrnu naprijed da je opipaju i pomiluju.
Dosta! Idemo! zapovjedi massa, trenutak prije nego to je Kunta pomislio sam oinuti konje.
Kunta je jedva vidio put pred sobom dok su vozili natrag na plantau. U glavi mu se vrtjelo. A da je ona
djevojica bila njegova Kizzy? A da je kuharica bila njegova Bell? to ako njih dvije prodaju i odvoje
od njega? Ili njega od njih? To bijae i previe uasno a da o tomu misli, ali ni na to drugo nije mogao
misliti.
Jo prije nego je jednopreg stigao do velike kue, Kunta nagonski outi da neto nije u redu; moda
zato to je bilo toplo ljetno vee, ali nijednog roba iz sokaka nije vidio da lunja okolo ni da vani sjedi.
Kunta iskrca massu pa urno ispregne konje i utjera ih u staju, a zatim se zaputi ravno u kuhinju, jer je
znao da tamo Bell sada priprema massi veeru. Nije ga ula sve dok kroz vrata s mreom nije zapitao:
Jesi dobro?
Oh, Kunta! Okrenula se, oiju razrogaenih od uasa i, ne mislei, glasno izustila:
Ovdje bilo trgovac roblje!
A onda spusti glas:
Ja uje Cato iz polje zvidi ko kozodoj. Ja trk na prednji prozor. Vidi ja ono bijelac, gracko
eljade, silazi s konj. Ja njui to on moe budni. Gospode, smi-luj se! Ja otvori vrata kad se on popni
uza stepenica. On trai njega primi moj massa ili missis. Ja rekni, moja missis u grob, a moj massa
lijenik, posjeti bolesnike i ja ne zna u koje on doba noi doi kua. Ondak mi
60
ono ovjek oholo pogledaj i prui malo papir sa mlogo slova i rekni, ja daj to massa i rekni, on se jopet
vrati. Ja boj se massa dam to papir, na kraj ja ga samo metni na njegov stol.
Bell! zau se povik iz dnevnog boravka. Umalo joj je lica ispala iz ruke. apnula mu je:
Ti eka! Ja odma amok doi!
Kunta je ekao jedva se usuivao disati, u oekivanju najgoreg dok Bell ne doe i dok na njezinu
licu ne ugleda izraz neizreciva olakanja.
Kae eli rano veeraj! Papiri vie nije na stol gdje ga ja stavi, ali on ga nije spominjo pa nis ni ja!
Poslije veere Bell priopi teacima to se zbivalo poslije Catova upozorenja u vidu zviduka. Tetka
Sukev zaplae:
Gospodne, misli vi massa kog od nas prodaje?
Niko me vi nee tu! izjavi Beulah, Catova debela supruga.
Nastupi duga teka utnja. Kunti ne pada na pamet nita to bi im mogao rei; ali je znao da im nee
priati o drabi:
Daklem naposljetku izusti gusla massa nema cijeli gomila viak nigeri. Ali, ima zbiljam
mlogo novac. On ne treba prodaj nigeri da plati dugovi ko cijelo arpa drugi bijelci.
Kunta se nadao da e guslaevo nastojanje da ih utjei ostalima zvuati uvjerljivije nego njemu. inilo
se da je Bell stekla neto pouzdanja.
Ja zna massa, ovaj, ja misli, ja njega zna. Kolko mi ovdi, nikada on nikoga ne proda, samo ono
koija Luther, i to samo jerbok Luther crta ono karta pomogni djevojka koja pokuaj bjegni.

Bell je oklijevala prije nego to e produiti.

Ne! ree ona. Massa ne proda nijedan od nas ako nema razlog. Vi misli, on proda?
Ali nitko ne odgovori.
6179. POGLAVLJE
Kunta je naulio ui da mu ne promakne ni slovce iz massina razgovora s njegovim najmilijim
bratiem, kojega je vozio k sebi na veeru, dok su sjedili straga u kolima koja su se truckala.
Neki dan na drabi u kotarskom sreditu govorio je massa zapanjio sam se to se najobiniji
teaci prodaju po dva do tri puta veim cijenama nego prije svega nekoliko godina. A oglasi koje itam
u Gazetti pokazuju da tesari, zidari, kovai to jest robovi vjeti bilo kojem zanatu; koari, jedrari,
glazbenici, bilo koji postignu i cijenu od dvije i pol tisue dolara po osobi.
Svugdje je isto, otkako su izumili onaj stroj to odvaja pamune niti od sjemena! uzvikne
massin brati. Rekoe mi da u zemlji ve ima preko milijun robova, a brodovi nikako do dovezu
dovoljno novih za plantae na ravniarskom dalekom Jugu koje nastoje zadovoljiti potrebe predionica
na Sjeveru.
Zabrinjava me to previe naih plantaera, koji su inae razumni ljudi, u gorljivosti za brzom
dobiti mogu nau dravu Virginiju dovesti dotle da izgubi svoje najvrsnije robove pa ak i one
mukarce i ene koji bi dali najbolje potomstvo ree massa Waller a to je prava ludost!
Ludost? Pa zar Virginia nema vie robova nego to joj je potrebno? Skuplje je njihovo uzdravanje
nego ono to oni privrede.
Danas je moda tako odvrati massa ali odakle da danas znamo kakve e biti nae potrebe za
pet, deset godina? Tko je prije deset godina mogao predvidjeti ovakav procvat plantaa pamuka? A ja
se nikad nisam slagao s toliko rasprostranjenim priama da je uzdravanje robova tako skupo. Ja
mislim ovako: zar na svakoj iole organiziranoj plantai oni ne sade, goje i anju sve ono to pojedu? A
obino raaju brojno potomstvo, a svaki nigeri ima svoju cijenu im se rodi. Mnogi su posve
sposobni da izue zanate koji e jo vie poveati njihovu vrijednost. Uvjeren sam da su danas najbolje
investicije robovi i zemlja, u tom redoslijedu. I stoga
62
ne bih prodao nijednog svog roba oni su kima naeg sistema.
Moda se sistem ve mijenja, a mnogi to jo ne shvaaju dobaci massin brati. Gle samo onu
donedavnu fukaru, skorojevie koji se koopere kao da su ve dospjeli u klasu plantaera, samo zato
to su kupili jednoga ili dva premorena roba koje e poslati u smrt pretjeranim radom za onaj svoj
kukavni urod pamuka i duhana. Nisu vrijedni ni da ih ovjek prezire, ali ini se da se ta fukara
razmnoava jo bre nego nigeri. Svojom pukom brojanom nadmonou oni bi doskora mogli
prisvojiti nau zemlju i na trud.
Mislim da se ne moramo toliko brinuti zbog toga zasmije se massa jer ga je ta pomisao oito
zabavljala sve dotle dok se siromani bijelci nadmeu sa slobodnim nigerima da kupe kartirane
robove.
Nasmije se i njegov brati.
Da, zar to nije nevjerojatno? ujem da polovina slobodnih nigera u gradovima radi danju i nou
kako bi utedjeli novaca da kupe svoju rodbinu pa da je oslobode.
To je zato to na Jugu imamo slobodnih nigera
ree massa.
Mislim da smo dopustili da se previe njih na-mnoi u Virginiji izjavi njegov brati. Ne radi
se samo o tom da podrivaju nau snagu time to otkup-ljaju svoju rodbinu pa stvaraju nove slobodne
nigere. Oni su takoer korijeni veine pobuna. Ne zaboravimo onog kovaa u Richmondu!
Tako je! ree massa Waller. Ali svejedno mislim da bi veina njih uz dobre zakone koji bi
ih drali na mjestu te uz propisno kanjavanje izgrednika
mogla sluiti korisnim svrhama, u gradovima. Rekoe mi da u ovom asu oni prevladavaju u
veini zanata.
Na putovanjima sam vlastitim oima vidio koliko se to proirilo kaza njegov roak. Oni
su skladini i luki radnici, trgovci, poduzetnici, vrtlari. Oni su najbolji kuhari, a i glazbenici! A uo
sam da u cijelom gradu Lvnchburgu nema nijednog bijelog brijaa. Morao bih tamo pustiti bradu!
Nikad ni jednom od njih ne bih dopustio da se s britvom primakne mom vratu!
Obojica se nasmiju. Ali tada se massa uozbilji.
63 Mislim da nam se u gradovima kuju ozbiljniji drutveni problemi nego slobodni nigeri. Mislim
na one prevarantske trgovce robljem koji su premazani svim mastima. ujem da su to veinom
nekadanji krmari, pekulanti, nadriuitelji, odvjetnici, propovjednici i tomu slino. Trojica-etvorica
su mi prila u sjeditu kotara i ponudila mi neuvene cijene za moje robove, a jedan se ak toliko
osmjelio da je ovdje u mojoj kui ostavio posjetnicu! to se mene tie, oni su najobiniji leinari, bez
ikakvih obzira.

Stigoe do kue masse Wallera te Kunta pravei se kao da nije uo ni rijei iz njihova razgovora
skoi da im pomogne sii. Dok su oni ulazili u kuu, sprali sa sebe putnu prainu, smjestili se u salon i
pozvali Bell da im donese pie, ona i svi na plantai ve su od Kunte doznali vanu vijest: massa ih ne
namjerava prodati. A malo poslije veere Kunta ponovi cijeli razgovor svojim ushienim sluaocima iz
robovskog sokaka, kako je najbolje umio.
Na trenutak zavlada tajac. Onda seka Mandy proslovi:
Massa i njegov rodo govori, svi nigeri slobodnjak tedi jerbo oe iskupi sloboda svoja rodbina. Ja
oe znaj kako niger slobodnjak oslobodilo sebe?
Daklem ree gusla cijeli gomila robovlas-nik u gradovi poalji robovi izuava zanat, a
ondak ih iznajmi za plaa i daj im togod novac ko massa meni. I tako, u deset-petnajs godina tednje,
ako ima sreu, crno najamnik skupi novac i daj massa i iskupi svoja sloboda.
Je F ti zato tako neumorno svira? upita Cato.
Ne zato jerbok ja voli gledam bijelci plei odvrati gusla.
Ti skupi dosta da iskupi svoja sloboda?
Da ja skupi dosta, ne budni ja ovdi da ti mene tako to pitaj.
Svi prasnu u smijeh.
Ti barem doi blizu toga? uporno e Cato.
Jote ti ne odustaj? ozlojeeno e gusla. Ja blie nego proli tjedan, ali ne tako blizu ko to
ja budni dojdui tjedan.
Dobro, ali kad ti to skupi, to ti uini ?
Magla, braco! Pa na Sjever! Ja uje, na Sjever

neko niger slobodnjak ivi bolje nego mlogi bijelac, a meni to ini lijepo. Ja stanuj blizu otmjeno
mulati, ja poni fino govori i svilu oblai ko oni. I ja stani svira na arfa i idi na sastanci e oni
razgovaraj o knjige, cvijee i tomu slino.
Kad zamre smijeh, tetka Sukey zapita:
to vi misli o onom bijelci uvijek govori: mulati i oni boje bijela kava dobro uspijevaj jerbo zbog
ona gomila bijela krv u njima budni lukaviji nego mi?
Pa, bijeli ovjek zbiljam dosta mijeaj svoja krv! suzdrljivo e Bell.
Paz kako ti govori o nazornik moja mamca! povie gusla nastojei da ne djeluje uvrijeeno.

Cato se toliko smijao da je zamalo pao sa stolca sve dok ga Beulah nije odalamila po glavi.
Budimo ozbiljni! nastavi gusla. Tetka Sukey postavljaj jedno pitanje, a ja njoj mora
odgovori. Ako vi sudi po taki ko to ja, ondak vi mora znaj, svi svjetloputno nigeri mora budni lukavo!
Ili vi uzmi ono garavo mulat Benjamin Banneker, bijelci njega zovi genij za brojevi. Prouavaj on
zvijezde i mjesec. A i cijelo gomila drugih lukavi niger isto tako crna ko vi!
Ja jenput uj massa pripovijedaj o James Derham, crno lijenik u New Orleans ree Bell.
Bijeli lijenik, njegovo uitelj, veli taj znaj vie nego on. A i James vrlo crn.
Ja vami ispriaj jote jedno sluaj javi se gusla. Onaj Prince Hali osnovalo red crno
slobodni zidari! Ja gledaj slike neko velki sveenici koji otvaraj nigerska crkva, a svi tako crni ti ih ne
mogni vidi ako im oi zatvorene! A ona Phyllis Wheatley pie pue-zija, a bijeli ljudi to tolko cijeni!
to je s ono Gustavus Vassa koji knjiga pie?
Gusla letimino pogleda Kuntu:
A oboje dolazi ravno od afriki niger, nema ni kap bijela krv, a ja misli, oni ne tako glupo!
Gusla uza smijeh nastavi:
Naravski, uvijek ima i glupo tamnoputno niger, na primjer, ovaj Cato . . .
Skoi na noge pa potri, a Cato je jurio svega nekoliko koraka iza njega.
64
65 Ako ja tebe uvati, ja tebe glava glupni! vikao je Cato.
Kad se prestadoe ceniti od smijeha, Kunta prozbori:
Vi se mogni smij kolko oe. Za bijelo ovjek svi niger jednako. Jedna kap crno krv znai, ovjek
niger, ak i kad taj bjelji od njih a takih ja mlogo vidijo.
Oko mjesec dana kasnije gusla se vrati s jednog od svojih putovanja s vijeu koja je svugdje gdje god
je bio oduevljavala bijelce a robovski sokak zavila u crno: francuski vojskovoa po imenu
Napoleon poslao je preko velike vode golemu vojsku, koja je poslije mnogih borbi i krvoprolia
preotela Haiti crncima i njihovu osloboditelju generalu Toussaintu. Kad ga je general pobjedonosne
francuske vojske pozvao na veeru, Toussaint je uinio pogreku pa se odazvao. Za vrijeme jela konobari su ga pograbili, svezali i strpali u brod za Francusku. Tamo ga u lancima sprovedoe pred
Napoleona, koji je skovao cijelu tu prijevaru.

Kuntu je ta vijest tee pogodila nego ostale jer on bijae najvei oboavatelj crnog generala Toussainta
na plantai. Jo je pokunjeno sjedio u guslaevoj kolibi kad je posljednji posjetilac utke otklipsao.
Znam kako tebe teko za ono Toussaint ree gusla i ne misli ja to lako prima. Ali ja ima
vijest i vie ni tren ne moe nju zadri.
Kunta turobno zirne prema guslau. Jo ga vie uvrijedi to to je gusla izgledao kao da e procvasti od
sree. Koja li je vijest tako divna da moe potisnuti tugu zbog ponienja najveeg crnog vode svih
vremena?
Ja gotov! Gusla je bio silno uzbuen. Ja nita ne rekni ono prije mjesec dana kada Cato
meni pitaj kolko ja uteduj, ali mene ondak manjka jote ne-kolko dolori, a sadak, na posljednje
putovanje, ja i to skupi! Ja mora sviraj preko devetsto puti za bijeli svijet plei. Ja ne znaj ja ikad uspije
pa o tom ja s nikim ne razgovaram ak ni s tobom sve dok ja ne skupi novce! Afrikanac, ja ima
ono sedamsto doloro meni massa davno reko ja mora zaradi da iskupi svoja sloboda!
Kunta bijae kao gromom pogoen. Nije mogao izustiti ni rijei.
Gle amok! klikne gusla, raspori duek i izbaci na pod sve to je bilo u njemu; oko nogu im se
usko66
vitla na stotine novanica od jednog dolara.
Gledaj sad amok! povie on izvukavi ispod postelje jutenu vreu. Uz zveket istrese na
novanice stotine komada kovana novca raznih vrijednosti.
Daklem, Afrikanac, ti oe neto rekni? Ti samo ovdi stoji i zjake prodaji?
Ja ne zna to tebe rekni priznade Kunta.
Ti moe rekni: estitam!
Ovo tako dobro da ovjek ne moe povjeri.
ivo istina! Ja sve to broj tisuu put. Mene ostalo dosta ja kupi koveg od ljepenka!
Kunta naprosto nije mogao u to povjerovati. Gusla e zaista postati slobodan! Nije to bio san. Kunta
istodobno zaeli da se smije i da plae, koliko zbog sebe, toliko i zbog svoga prijatelja.
Gusla klekne i stane skupljati novac.
Ti o ovo gluh i nijem do sutra ujutro, ti svati? Ondak ja idi massa i kau njemu, on bogatija za
sedamsto dolora! Ti budni sretno ko massa to ja idi odavdi?
Ja budni sretno radi tebe, ne radi mene odvrati Kunta.
Ako ti mene oe natjeraj ja ali tebe, ja iskupi i tvoja sloboda ali ti mora malo eka! Ja mora gudi
pune trijes godini da ja odgudi u sloboda!
Kunti pone gusla nedostajati ve kad je doao u kolibu, a Bell pogreno protumai njegovu tugu kao
alost za Toussaintom. Stoga nije morao skrivati ono to osjea niti ita objanjavati.
Kada je sutradan ujutro, nahranivi konje, prolazio kraj guslaeve kolibe, vidje da je prazna. Zapita
Bell je li gusla kod masse.
On izidi prije sat vremeni. Lice mu bilo ko da on vidi avet. to njemu i to on tijo od masse?
to on tebe rekni kad izai? zapita Kunta.
On mene nita ne rekni. Ja tebe rekla, on proi kraj mene ko da me ne vidi.
Kunta bez ijedne rijei izae kroz vrata s mreom te krene u robovski sokak. Bell za njim vikne:
Kamo sad ti ide?
A budui da joj ne odgovori:
Tako valja! Nita ti mene'ne kae! Ja samo tvoje ena!
67Kuma je ieznuo.
Raspitivao se, kucao na vrata svake kolibe, tavie, virnuo je u zahod i viknuo: Guslau! u staji.
Onda se Kunta zaputi du ograde posjeda. Kad je preao poprilian put, zauje alosne, polagane
zvukove pjesme koju je uo jednom kad su je pjevali crnci na svom vjerskom zboru O, Gospodne,
samo to se ovaj put izvodila na violini. Guslaeva je glazba uvijek bila obijesna i radosna; a sad se
gotovo inilo da violina jeca dok se njezin pla orio du ograde.
Kunta ubrzav korak ugleda hrast kojega se kronja nadvijala nad potok blizu mede imanja masse
Wallera. Primakavi se blie, spazi kako ispod stabla vire gusla-eve cipele. I ba tada glazba utihne.
Zastane i Kunta, jer se odjednom osjetio kao uljez. Stajao je utke, ekajui da se guenje nastavi, ali
jedini zvui to su naruavah" tiinu bijahu zujanje pela i ubor potoka. Na kraju, gotovo usplahireno,
Kunta obie drvo i stane suelice guslau. Bio mu je potreban samo kratak pogled da shvati to se
dogodilo nestalo je vedrine iz lica njegova prijatelja; ugasla je ona draga iskra u njegovim
oima.
Treba ti togod ti napuni madrac? guslaa izda glas.
Kunta nita ne ree. Niz guslaeve obraze ponu se kotrljati suze; otare ih bijesno kao da su suze kiselina, a iz usta mu navre bujica rijei:

 Ja kai njega, ja skupi novac da otkupi moja sloboda, sve do posljednji cent. Trenutak on
nakaljavaj i iskaljavaj, a ondak gledni on u strop. Ondak mi estitaj to ja tolko utedi. Ondak rekni
mene, ako ja oe, ovih sedamsto budni predujam, jerbo on u svoja poso mora raunaj, za robove
skoilo cijena posije kako oni nadi stroj koji odvoji pamuni vlakno od sjeme. Rekni on mene, sadak
on mogni pitaj najmanje tisuu i po za gusla koji tolko zarauj ko ja. I kad on meni prodaj, on mogi
dobij dvije i pol tisue. On kai, zbiljam njemu ao, ali ja mora njega svaa! Poso mora budni poso,
njegove ivesticije mora njemu dobro nosi.
Tada gusla glasno zajeca.
On kae mene, sloboda ne nako ko to mi misli. A kad ja tolko zaintai, on ele mene dobra srea
da ja budni ko drugi. . . Kai on mene, i dalje ti budni
68
valjan u poso ... a kad ti izai, ti kae beil neka mene donese kava.
On uuti. Kunta stajae kao za zemlju prikovan.
Taj kujin sin! odjednom zaurla gusla pa svom snagom zavitla violinu u potok.
Kunta zagazi u vodu da je izvadi, ali jo prije nego ju je dohvatio vidje da se razbila.
80. POGLAVLJE
Kad se nekoliko mjeseci kasnije Kunta s massom vrati kui u sitne sate, Bell se vie zabrine nego
rasrdi, jer obojica bijahu toliko umorni da nisu mogli pojesti dobru veeru koju im je pripremila.
Naime, kotarom se poela iriti neka udna groznica pa su massa i Kunta svakog jutra sve ranije
odlazili, a svake noi se to kasnije vraali, jer se massa kao kotarski lijenik trsio da dri korak sa
zarazom to se sve vie irila.
Kunta se stropota u svoj stolac-ljuljaku i tupo zabulji u vatru, a bio je toliko iscrpljen da uope nije
primijetio kad mu Bell opipa elo i skine cipele. Prolo je pola sata dok on odjednom ne shvati da
Kizzy nije u njegovu krilu kao inae kad bi mu pokazivala neku novu igraku koju je izradila ili bi
avrljala o tome to je tog dana radila.
Gdje dijete? naposljetku je zapitao.
Prije jedan sat ja Kizzy smjesti u krevet ree Bell.
Nije valjda bolesno? zapita on, uspravivi se na stolcu.
Ne, samo izmoreno od igra. Danas dolo missy Anne.
Kunta je bio i odvie umoran ak i da outi svoje uobiajeno nezadovoljstvo, ali Bell ionako promijeni
temu.
69 Dok Roosby ekaj nju vozi kui, priaj on mene, on uj gusla svira prije nekoliko no, kada on
vozi massa John na ples u Fredericksburg. Kai on mene, on ne prepozna svirka. Nije ko prije! Ja ne
rekni, ni gusla vie1 ne isti otkako on uj ne slobodno.
Ja misli, njemu vie do niega mari odvrati Kunta.
To svakako! Povuci se on u sebi, ak vie ne kimaj nikome s glava, osim na Kizzy kad mu mala
nosi veera i sjedni s njim dok on pojedi. Jedino s Kizzy on jote oe razgovara. Vie se on niti s
tebom ne sastaji.
Zbog ova groznica u zadnji vrijeme klonulo e Kunta ja nema vrijeme ni snaga sadak
njemu posjeuje.
Da, ja to vidi. Ti ovdi ne smije prosjedi polak no. Ti ide ravno u krevet.
Dadi mene mir, emska glava! Mene dobro!
Ne, nije ti dobro! odluno e Bell, uhvati ga za ruku, pomogne mu da ustane i odvede ga u
spavau sobu. On se vie nije ni opirao.
Kunta sjede na rub kreveta dok mu je ona pomagala da se presvue: onda on uzdiui legne.
Okreni se na drob. Ja protrlja tebe leda. Poslua je. Tekim prstima pone mu trljati leda. On se
trgne.
< to ti je? Ja ne trlja tako snano.
Nije nita.
Boli li te i ovdi? zapita ona pritisnuvi mu kria.
Joj!
Ovo mi se ne dopada ree ona pa pritisak pretvori u milovanje.
Samo ja umorno. Ja samo mora odspava no.
Vidit emo izjavi ona, otpuhne svijeu pa se popne u krevet pokraj njega.
Ali, sutradan ujutro kad je massi donijela doruak, Bell mu morade rei da Kunta ne moe ustati iz
postelje.
Vjerojatno groznica ree massa nastojei prikriti srdbu. Zna kako ga treba njegovati. A u
meuvremenu se epidemija proiruje pa mi je svakako potreban koija.
70
*a LiciiuttiK se

to vi kae na ono malo teak Noah? Tako brzo naraslo! On sad ve velik ovjek. Vjeto tjera mazge,
sigurno zna goni i vae konje, massa.
Koliko mu je sad godina?
Pa, massa, Noah dvije godine stariji od moja Kizzy, prema tomu ... zastala je pa poela brojiti
na prste mislim, njemu sad trinajs-etrnajs godna, massa.
Premlad je odvrati massa. Porui onom guslau da ga zamijeni. Ne umara se vie mnogo
u vrtu, a niti s violinom u zadnje vrijeme. Neka upregne konje i neka odmah s koijom eka pred
kuom.
Dok je ila prema guslaevoj kolibi, Bell je nagaala da e ga ta vijest ostaviti posve ravnodunim ili e
ga pak ozlojediti. On izrazi oba osjeaja. inilo se da mu je sasvim svejedno to mora voziti massu, ali
kad je doznao da je Kunta bolestan, gusla se toliko zabrine te ga Bell morade odvratiti od namjere da
svrati u njihovu kolibu prije nego to pode po massu.
Od toga dana gusla posta drugi ovjek. Naravno, ne bijae sretniji nego tokom proteklih mjeseci, ali je
odano, portvovno i neumorno vozio massu po cijelom kotaru, i danju i nou, a kad bi se vratio kui,
pomagao je Bell njegovati Kuntu i ostale iz robovskog sokaka koji su dobili groznicu.
Za kratko vrijeme oboli toliko ljudi i na plantai i izvan nje da massa uposli Bell kao pomonicu.
Dok je on obilazio bijelce, mali Noah ju je vozio u kolima u koja upregnue mazge da njeguje
crnce.
Massa ima svoje ljekarije, ja svoje povjerila se guslau.
Podijelivi bolesnicima massine lijekove, davala im je svoj tajni uvarak od isuenih i istucanih trava
pomijeanih s vodom u kojoj je kuhala koru persimo-ne i klela se da e to djelovati bolje i bre nego
svi lijekovi bijelih ljudi. Ali seki Mandy i tetki Sukey povjeri da ih je nadasve iscjeljivala time to bi
uvijek klekla podno bolesnike postelje i molila za njih.
Sve to On na ovjek baca, On moe povue ako On eli rekla je.
71No, neki njezini bolesnici ipak su umrli kao i neki pacijenti masse Wallera.
Budui da se Kuntino stanje neprekidno. pogoravalo usprkos svemu to su poduzimali Bell i massa,
njezine su molitve postajale sve usrdnije. Potpuno je oprostila Kunti njegovu udljivost, utljivost i
tvrdoglavost dok je previe iscrpljena da zaspi svake noi bdjela uz njegov krevet. Leao je
preznojavajui se ispod nekoliko jorgana to ih je na njega nametala, prevrtao se, stenjao, govorio na
mahove u trenucima bunila. Drala bi njegovu vruu, suhu ruku u svojoj i oajniki se bojala da mu
moda nikad nee moi rei ono to je tek sad, poslije toliko godina, u potpunosti shvatila: da je on
ovjek vrijedan, hrabar i karakteran, da mu nikada nije upoznala premca i da ga duboko voli.
Ve je tri dana leao u komi kad missy Anne doe massi u posjet pa u kolibi nade Kizzy s Bell, sekom
Mandy i tetkom Sukey, kako jecaju i mole se. Suze obliju i missy Anne. Vrati se u veliku kuu i ree
iznurenom massi Walleru da eli Kizzynom tati proitati neto iz biblije. Ali nadoda da sama ne zna
koje bi mjesto bilo prikladno za itanje pa bi li on bio ljubazan te je uputio? Massine oi upiju se u
vlane i ozbiljne oi voljene neakinje; ustane s kaua, otkljua sanduk s knjigama i izvue svoju
veliku bibliju. Trenutak bijae zamiljen, a onda otvori jednu stranicu te joj kaiprstom oznai tono
mjesto odakle treba poeti.
Kad se u robovskom sokaku proulo da e missy Anne neto proitati, svi se urno sjatie pred Bellinu
i Kuntinu kolibu, a ona pone itati:
Gospodin je pastir moj: ni u emu ja ne oskudijevam. Na poljanama zelenim on mi odmor daje.
Na vrutke me tihane vodi i krijepi duu moju. Stazama pravim on me upravlja radi imena svojega.
Missy Anne zastane, okrene stranicu a onda produi:
Pa da mi je i dolinom smrti proi, zla se ne bojim, jer si ti sa mnom. Tvoj tap i palica
tvoja utjeha su meni.
Opet zauti, ovaj put zato da duboko udahne zrak
72
pa nesigurno die pogled na lica koja su je motrila. Duboko potresena, seka Mandy nije mogla
suspregnuti usklik:
Gospode, sluaj ovo dijete! Narasla i tako dobro naui ita!
U opem Zagoru hvalospjeva Noahova mati Ada zadivljeno izusti:
ini mi se ko da jo juer trkarlo okolo u pelene! Kolko joj sad godin?
Nedavno zavrilo etrnajs izjavi Bell ponosno kao da je to njezina roena kerka.
Molim te, duo, itaj nami jo malo!
Sva zajapurena od tolikih pohvala missy Anne proita zavrni stih dvadeset i treeg psalma.
Bilo zaslugom lijekova bilo molitvama, Kunta nekoliko dana poslije pokae znakove oporavljanja. Bell
je znala da e se on izvui kada ju je bijesno pogledao i strgnuo sasuenu zeju noicu i vreicu
asafetide to mu ih je vezala oko vrata da odagna od njega nesreu i bolest. A Kizzy je to znala kad mu
je apnula na uho da je prolog jutra kad je bio mlaak, ubacila lijep oblutak u njegovu tikvu, a njegovo

iskrivljeno lice ozari irok smijeak. A Kunta spozna da e se i gus-la oporaviti kad ga je jednog jutra
iz sna trgnuo svirkom na violini pokraj njegove postelje.
Modak ja sanja izusti Kunta otvarajui oi.
Ne, ti ne sanja odvrati gusla. Nasmrt ja umorno to ja vozi tvoj massa do pakla i natrag!
On tolko gleda u moje leda, njegove oi ubodi rupe na moj kaput. Doba su, ili ti ustane ili mene
ustup krevet, niger!

7381. POGLAVLJE
Sutradan je Kunta sjedio u krevetu kad zau kako u kolibu ulazi Kizzy, smijui se i avrljajui s. missy
Anne koja je bila na kolskim praznicima. Zau kako odmiu stolice pa sjedaju za stol u susjednoj
prostoriji.
Kizzy, jesi li nauila lekcije? strogo zapita missy Anne izigravajui uiteljicu.
Jesam, gospojo zahihoe Kizzy.
Vrlo dobro! Onda, to je ovo?
Kunta nauli ui, i poslije kratke utnje u kako Kizzy mucketa da se toga ne sjea.
Ovo je D ree missy Anne. A koje je ovo slovo?
Kizzy gotovo istog asa pobjedonosno klikne:
To onaj krug, O!
, Obje djevojice sretno su se smijale. \-' Dobro! Nisi zaboravila. A sad, to je ovo?
Hm ... uh ... ah ... Onda e Kizzy, likujui: To L!
Tako je!
Poslije ponovne kratke utnje missy Anne ree:
A sad, vidi li? D-O-L. to je to?
Po Kizzynoj utnji on shvati da nije znala a nije ni on.
Dol! uzvikne missy Anne. uje li me? Nemoj zaboraviti, D-O-L! Mora dobro
nauiti sva slova pa emo te onda nauiti kako se slau rijei.
Kad su djevojice izale iz kolibe, Kunta legne te se duboko zamisli. I protiv svoje volje osjeao je nekakav ponos to Kizzy tako dobro ui. S druge strane nije mogao otrpjeti da joj glavu pune
tuobabovskim stvarima. Moda je to objanjavalo zato je u zadnje vrijeme pokazivala manje
zanimanja za njihove razgovore o Africi. Moda je prekasno, ali se pitao ne bi li promijenio svoju
odluku da je ne naui itati arapski. Ali onda pomisli da bi to bilo isto tako ludo kao kad bi je poticao
da nastavi one lekcije s missy Anne. Ako massa Waller otkrije da Kizzy zna itati
74
na bilo kojem jeziku! Bio bi to zgodan nain da okona kolnikovanje bijele djevojice, a
to je jo bolje, to bi moglo dokrajiti i njihovo prijateljstvo. Ali, nevolja je bila u tomu to
Kunta nije mogao biti siguran hoe li se massa zadrati samo na tomu. Tako se Kizzyna kola
nastavljala barem dva-tri puta tjedno, sve dok se missy Anne nije morala vratiti u svoju
svakodnevnu kolu, nekako u isto vrijeme kad Kunta
koji se posve lijepo oporavio smijeni presretnog guslaa na koijakom sjedalu massinih taljiga.
Ali, i poslije odlaska missy Anne, Kizzy je iz noi u no dok je Bell ila ili plela, a Kunta se ljuljao
u svom stolcu pred kaminom sjedila nagnuta nad stol tako da joj je olovka gotovo dodirivala obraz
te brino prepisivala rijei iz knjige koju joj je dala missy Anne ili iz razderanog primjerka jednih
massinih odbaenih novina. Kunta bi im sjedio okrenut leima, a katkad bi uo kako Kizzy pouava
Bell, iako je znala da njezina majka zna pomalo itati i pisati.
Ne, ovo slovo A, mama objanjavala bi Kizzy a ovo O. Obino krui!
Tokom vremena poe prelaziti na rijei, ba kao to je missy Anne s njom postupala.
Ovo pas, a ovo maka... A ovo Kizzy. . . a ovdi tvoje ime, B-E-L-L. Kako ti se
svia? Sad ti to napii!
A Bell se pravila da joj je silno teko drati olovku dok je to rkala i namjerno pravila pogreke da
Kizzy dade priliku da je ispravi.
Radi kako ti ja pokai, mamca, pa ti pie tako dobro ko ja ree Kizzy ponosna to ona jedanput
moe neto uiti majku.
Jedne noi, nekoliko tjedana kasnije, kad je Kizzy zaspala nad stolom nakon to je sate i sate prepisivala posljednju pismenu lekciju missy Anne, Bell otpremi kerku u krevet, a uskoro i ona legne kraj
Kunte i tiho ree:
To vi nije ala! Ono dijete ve zna vi neg ja. Ja nada se to dobro zavri. Gospodne, smiluj
se!

Tokom slijedeih mjeseci Kizzy i missy Anne i dalje su se viale, uglavnom krajem tjedna, ali ne svakog tjedna i nakon kratkog vremena Kunta nazre
75ili je udno elio to nazreti ako ne ba hlaenje odnosa izmeu njih dvije, a ono nekakvo
polagano, suptilno jenjavanje njihove prisnosti, postupno udalji-vanje jer je missy Anne, etiri godine
starija od Kizzy, sazrijevala u mladu enu.
Konano stie vaan dogaaj: njezin dugo oekivani esnaesti roendan, ali tri dana prije zakazane
zabave, svojeglava i raspaljiva missy Anne bijesno do-galopira pred kuu masse Wallera, bez sedla, na
svom konju za jednopreg, pa mu u potoku suza ree da njezina boleljiva majka hini jednu od svojih
migrena koje se otegnu tjednima da otkae sveanost. Silno se prenemagala, treptala trepavicama
i vukla ga za rukav, preklinjala ga da dopusti da priredi primanje u njegovoj kui. Nikada joj nita nije
mogao odbiti pa je naravno pristao, i dok je Roosby hrlio po cijelom kotaru i obavjetavao desetke
mladih uzvanika o promjeni adrese, Bell i Kizzy pomagale su missy Anne u svim mahnitim
pripremama u posljednji tren. Zavrile su jedva na vrijeme da Kizzy pomogne miss Anne navui
sveanu haljinu da side pozdraviti goste.
Ali, priala je kasnije Bell Kunti, im stigoe prve koije, missy Anne odjednom stane izigravati kao da
i ne poznaje Kizzy koja je u ukrobljenoj kecelji neprestano kruila meu gostima, nosei posluavnike
s osvjeavajuim napicima, sve dok jadno dijete ne uletje u kujnu i ne zaplae ko ljuta godna. Te
noi u kolibi Kizzy je jo uvijek plakala, a Bell ju je nastojala utjeiti:
Ono sad postalo odraslo mlado missy, duo moja, pa sad mori ta briga. Ne znai ona manje tebi voli
ili zbiljam misli nekako zlo. Uvijek doe doba, za sve nas koji odraslo zbiljam blizu bijela djeca, kad
mi jednostavno mora poi svoj put, a oni svoj.
Kunta je sjedio, a u njemu su kipjeli oni isti osjeaji koji su ga proimali kad je po prvi put vidio kako
se missy Anne igra s malom Kizzy u koari. Otada je ve dvanaest kia mnogo puta molio Alaha da
okona prijateljstvo tuobabovske djevojice prema njegovoj Kizzy i iako su naposljetku njegove
molitve bile usliene, ipak ga je i boljelo i sr76
dilo to je ona tako duboko pogoena. Ali, to bijae potrebno, a ona e zacijelo uiti na tom iskustvu i
ono e joj se urezati u pamenje. tavie, videi napetost na Bellinu licu dok je razgovarala s Kizzy,
Kunta se ponada da se moda ak i Bell izlijeila
barem djelomino od svoje bolesne velike sklonosti prema toj oigledno prevrtljivoj neiskrenoj
mladoj missy.
Missy Anne i dalje je posjeivala massu Wallera, ali mnogo rjee nego prije jer su kako je Roosby
povjerio Bell njezino vrijeme poeli ispunjavati mladi masse. Kad god bi dola, uvijek bi svratila do
Kizzy; a obino bi donijela staru haljinu da je Bell produlji i proiri za Kizzy koja je bila krupnija od
nje iako nekoliko godina mlaa. Ali sada, kao po nekom preutnom dogovoru, djevojice bi provele
zajedno kojih pola sata, etale i tiho razgovarale u stranjem dvoritu blizu robovskog sokaka, a onda
bi missy Anne otila.
Kizzy bi uvijek gledala za njom, a onda bi se vrlo brzo vratila u kolibu i zadubila u uenje. esto je
itala i pisala sve do veere. Kunti je jo uvijek bilo mrsko to ona postaje sve umjesnija objema vjetinama, ali se pomirio s time da se ona mora neim zaokupljati kad je izgubila svoju ivotnu
prijateljicu. Sad se i njegova Kizzy primie djevojatvu, pomisli on, koje e jamano i njoj i njemu
donijeti itav niz novih briga.
Ba poslije Boia slijedee 1803. godine vjetar je nagomilao snijeg u visoke paperjaste nanose
te su ceste na nekim mjestima bile sakrivene i neprohodne za sva vozila osim za najvea kola. Kad bi
massa izlazio odazivao se samo za najhitnije sluajeve morao je jahati na konju, a Kunta je
ostajao na plantai i marno pomagao Catu, Noahu i guslau u ienju prilaznog odvojka i u sjei drva
da bi se svi kamini mogli neprestano loiti.
Iako su bili odsjeeni od svijeta ak i od Gazette masse Wallera, koja je prestala stizati otprilike
prije mjesec dana kad je pao prvi veliki snijeg
robovi iz sokaka jo su razgovarali o posljednjim vijestima to su prodrle do njih: koliko su
bijeli masse
77zadovoljni vladavnom predsjednika Jeffersona, premda su isprva bili suzdrani prema njegovu
miljenju u pogledu robova. Otkako je postao predsjednik, Jefferson je smanjio obujam vojske i
mornarice, snizio javni dug, ak je ukinuo porez na pokretnine a tim posljednjim potezom, ree
gusla, pogotovu se svojom veliinom dojmio bijelaca iz klase gospodara.
Ali Kunta ispria da mu se uinilo da bijelci prilikom njegova posljednjeg putovanja u kotarsko sredite, prije nego to ih je zameo snijeg jo vie hvale predsjednika Jeffersona zato to je kupio
golemi teritorij Louisiana za piljiva tri centa po jutru.

 Po ono to ja uj ree on mene drago massa Napoleon mora tako jeftino prodaj, jerbo u
Francuska svi diglo na njegova galamu on izgubni previe novac i jote pedes tisua Francuzi koji
pogini ili umiri prije nego pobjedi ono Toussaint na Haiti.
Svi su se jo grijali na aru te pomisli kadli u kasno popodne usred snjene oluje stie crni jaha i
donese massi hitnu poruku od jednog bolesnika, i s jo jednom pogubnom vijeu za robovski sokak: u
vlanoj tamnici na dalekoj francuskoj planini kamo ga je Napoleon poslao, haianski general Toussaint
umro je od hladnoe i gladi.
v
Kunta je bio tuan i potiten i tri dana kasnije kad je jednog popodneva doklipsao u kolibu da popije
alicu vrue juhe. Strese snijeg s cipela pa onda ude skidajui rukavice, a Kizzy nade opruenu na slamarici u prednjoj sobi, iskrivljena i zaplaena lica.
Neto ono pokvareno objasni mu Bell pa procijedi u alicu aj od trave i naredi Kizzy da sjedne
na slamaricu pa da ga popije. Kunta osjeti da ona jo neto od njega krije, a kad je
proveo nekoliko minuta u prezagrijanoj, posve zatvorenoj kolibi oblijepljenoj blatom, nosnice mu
donesu spoznaju da Kizzy doivljava svoje prvo krvarenje.
Ve blizu trinaest kia gledao je svoju Kizzy kako gotovo iz dana u dan izrasta i zrije, a odnedavna je
dokuio da e njezino sazrijevanje u enu biti samo pitanje vremena. Ipak se osjeao nekako sasvim
nepri-pravljenim na to svjedoanstvo jetka vonja. Provela je u krevetu jo jedan dan, a onda je snana
Kizzy us78
I
tala 1 lSia po KOllDl, zauin se vrama na puaau u vtlikoj kui i Kunta, kao preko noi, prvi put zamijeti kako je propupalo ono neko uvijek ravno tijelo
njegove kerke. S nekom vrstom smetena strahopotovanja vidje da ima dojke velike kao mango i da
joj je stranjica poela bujati i zaobljavati se. inilo se da ak i hoda na manje djetinji nain. Kad god
bi sada prolazio ispod zavjese to je dijelila spavaonicu od prednje sobe u kojoj je spavala Kizzy,
skretao bi pogled, a kad god Kizzy nije bila sasvim odjevena, nasluivao je da je i njoj neugodno.
Da su sada u Africi, pomisli on Afrika mu se katkad inila kao tako daleka prolost Bell bi upuivala Kizzy kako da trlja kou maslacem stabla si da bi joj postala sjajna te da istucanim garom s dna
lonca pomodarski i lijepo zamazuje usta, dlanove i tabane. A Kizzy bi u svojoj sadanjoj dobi ve
poela privlaiti mukarce koji trae lijepo odgojenu djeviansku mladu enu, vjetu svim poslovima.
Kuntu je potresala i sama pomisao da e foto nekoga mukarca ui medu Kizzyna bedra, ali bi se
primirio uvjerivi sama sebe da e se to dogoditi tek poslije redovitog vjenanja. Da je u ovo doba u
svojoj rodnoj zemlji, on bi kao Kizzyn fa bio odgovoran za to da vrlo paljivo procijeni osobne vrline i
obiteljsko podrijetlo svakog mukarca koji bi pokazivao brano zanimanje za Kizzy da bi joj izabrao
najidealnijega; a on bi odluivao i o prikladnoj cijeni za nevjestu to bi je zatraili za njezinu ruku.
Ali, nakon kratkog vremena, dok je s guslaem, mladim Noahom i Catom ustrajno istio snijeg, Kunta
postupno postajae samom sebi smijean to uope vie pomilja na te afrike obiaje i tradicije, jer ne
samo to ih se ovdje ne bi mogao pridravati niti ih potovati, nego bi ga svi ismijali kad bi ih samo
spomenuo, ak i crnci. U svakom sluaju, nije se mogao dosjetiti nijednog mogueg vrijednog
udvaraa za Kizzy koji bi bio u primjerenoj enidbenoj dobi izmeu trideset i trideset i pet kia a
opet je na to mislio! Morat e sebe prisiljavati da razmilja u skladu sa enidbenim obiajima ovdje, u
tuobabovskoj zemlji gdje su se djevojke openito udavale to se nazi79vaiu sK.aK.anje preKO mene za nekog svog vrnjaka. Kunta neposredno zatim pomisli na
Noaha. Mladi mu se oduvijek sviao. U petnaestoj godini, dvije godine stariji nego Kizzy, Noah je
djelovao isto onako zrelo, ozbiljno i odgovorno koliko je bio visok i snaan. to je o tom vie
razmiljao, Kunta je mogao Noahu nai samo jedan nedostatak: da zapravo nikada nije pokazivao ni
najmanje zanimanje za Kizzy a da i ne spominjemo da se Kizzy ponaala kao da Noah ne postoji.
Kunta je razmatrao: zato se oni nisu nimalo zanimali jedno za drugo ili barem bili prijatelji? Na koncu
konca, Noah je bio podosta slian na njega kad je bio mladi, pa je stoga bio posve dostojan Kiz-zyne
panje, ako ne divljenja. Zapita se bi li on mogao neto poduzeti da se njihovi putevi sastanu? Ali tada
Kunta osjeti da bi na taj nain najvjerojatnije postigao samo to da se oni nikada ne spoje. Po svom
obiaju zakljui da e biti najpametnije da gleda svoja posla i, kako se izraavala Bell, kad se
mladiu i djevojci koji su stanovali u istom robovskom sokaku krv pone burkat, on e sa svoje
strane zamoliti Alaha neka prirodi pomogne da krene svojim tokom.
82. POGLAVLJE
uj me, djevojko, ja vie ne oi uj ti vrti repica oko onaj Noah! Odma ja hikorijev prut
pa na tebe!
Kunta koji je iao kui zasta kao ukopan dva-tri koraka od vrata kolibe te sluae Bell koja je nastavila:
Zato, pa jo ti nema esnajs godina! A to kai tvoj tata kad uj ti tako ponaa?

Mirno se okrene i zaputi stazom u spokoj ko-njunice da razmisli o posljedicama onoga to je uo. Da
vrti repicom oko Noaha! Bell nije nita osobno
80
vidjela, ali netko joj je rekao. Bez sumnje tetka Su-key ili seka Mandy; a poznavajui te stare babe, ne
bi ga iznenadilo da su jedna ili obje bile svjedokinje neeg posve bezazlenog pa su to preuveliale tek tako da imaju o emu naklapati. Ali, to su vidjele? Po onomu to je uo od Bell, ona mu to
nee rei osim ako se sve ne ponovi pa ga ona zatreba da stane tome na kraj. Ni u snu mu ne bi palo na
um da Bellu zapitkuje za takve stvari, jer je to odvie nalikovalo na bapsko naklapanje.
Ali to ako to nije bilo tako bezazleno? Je li se Kizzy zbilja epirila pred Noahom? Ako jest, to je on
uinio da je ohrabri na to? Djelovao je kao estit mladi, vrsta znaaja ali nikad se ne zna.
Kunta vie nije znao to da misli. U svakom sluaju, kao to ree Bell, njihovoj keri bijae tek
petnaest kia, a po obiajima u tuobabovskoj zemlji bila je to jo prerana dob da djevojka misli na udaju. Shvati da ne zauzima nimalo afriki stav, ali nekako jo nije bio pripravan na pomisao da Kizzy ide
unaokolo s velikim trbuhom kao to je vidio tolike njezine vrnjakinje, pa i mlade.
Meutim, ako se uda za Noaha, pomisli on, barem e njihovo dijete biti crno, a ne poput onih blijedih
beba boje bijele kave to su ih raale majke koje su silovali pokvareni masse ili nadzornici. Kunta je
zahvaljivao Alahu to ni njegova Kizzy niti ijedna druga ena iz robovskog sokaka nikad nije prola tu
stranu kunju, bar ne otkako je on ,bio na plantai, jer je bezbroj puta sluao kako massa Waller meu
prijateljima govori da najstroe osuuje mijeanje bijele i crne krvi.
Slijedeih nekoliko tjedana, kad bi se ukazala prigoda, Kunta je kriomice motrio Kizzynu stranjicu ne
bi li opazio kakav znak mijeanja. Nikad je nije u tome zatekao, ali jedanput-dvaput i on i ona bi se
osupnuli kad bi neoekivano uao u kolibu i naao je kako se vrti i vrti, trza glavu i sanjarski pjevui.
Kunta je takoer budno drao oko na Noahu; primijetio je da sada za razliku od prije Noah i
Kizzy jedno drugom kimaju glavom i smjekaju se kad god bi se mimoilazili. to je vie o tome
mozgao, to je
81jae sumnjao da oni vjeto prikrivaju svoj ar. Nakon kratkog vremena Kunta zakljui da nee biti
nikakva zla u tome da Noah i Kizzy javno idu u etnje i razgovaraju; da je on prati na vjerske zborove
ili na plesne veeri koje su se odravale svakoga ljeta, gdje e joj Noah svakako biti poeljniji partner
od kakva drskog stranca. Bijae zapravo mogue i to da poslije jo jedne ili dviju kia Noah postane
Kizzy dobar brani drug.
Kunta odjednom shvati da je i Noah poeo promatrati njega isto onako podrobno kao on Noaha, a sad
je Kunta uzrujano iekivao da mladi skupi hrabrosti da zapita da li bi mogao oeniti Kizzy.
Bijae nedjeljno popodne poetkom travnja mas-sa Waller je poslije crkve doveo kui u goste jednu
obitelj pa je Kunta pred konjunicom latio jednopreg gostiju kadli mu neto apnu da digne pogled
te opazi garavog i vitkog Noaha kako odluno ide stazom iz robovskog sokaka.
Kad je doao do Kunte, izgovori bez oklijevanja, kao da je unaprijed uvjebao rijei:
Starac, jedino vami ja moe vjeruj. Ja mora nekomu se povjeri. Ja vako vie ne moe ivi. Ja
mora bjegni!
Kunta se toliko zaprepasti da isprva ne mogae smisliti to da kae: naprosto je kao ukopan buljio u
Noaha.
Naposljetku se Kunti vrati dar govora:
Ti nigdi ne bjegne s Kizzy! Nije to bilo pitanje ve prijetnja.
Ne, gospodne, ja njoj ne oe stvara neprilika. Kunta se zbuni. Poslije kratke utnje suzdrljivo
izjavi:
Svaki ovjek katkad misli, on bjegni! Noah ga pogleda ravno u oi:
Kizzy mene reklo, gospoda Bell njoj prialo, vi bjegni etir puta!
Kunta kimne glavom; na njegovu licu nije se moglo razabrati da sada misli na to kakav je sam bio u
tim godinama. Tek bijae stigao ovamo, a oajniki ga je opsjedala mora: pobjei, pobjei, pobjei, pa
mu svaki dan koji je pretjecao u iekivanju i vrebanju slije82
dee kakve-takve prigode, bijae nesnosno muenje. Odjednom mu se u glavu usadi spoznaja da ako
Kizzy za to ne zna a Noahova reenica mogla se protumaiti kao da ona ne zna kad iznenada
iezne njezin voljeni, ona e zacijelo gorko plakati, tako brzo poslije ubitane boli to joj je nanijela
tuobabovska djevojka. Pomisli da se tu nita ne da uiniti. I jo pomisli da iz niza razloga mora paljivo
odmjeriti sve to bude rekao Noahu.
Ja ne kae tebe bjegni ili ne bjegni ozbiljno e on. Ali, ti mora budni spremno
pogini kad oni tebi uvati. Inae ti jote ne spremno za bijeg.
Ne misli ja oni meni uvati odvrati Noah.
uj ja, glavno sijedi zvijezda Sjevernjaa. Razno bijelo kvekeri i slobodno niger nami
pomagaj krije po danu. Ja ondak slobodno im ja doe na rijeka Ohio!

Kako on malo zna, pomisli Kunta. Kako moe i zamisliti da je bijeg bar tako jednostavan? Ali tad
shvati da je Noah mlad kao to je i on bio; i da kao veina robova Noah gotovo nikad nije preao
mede rodne plantae. Stoga su bjegunce, a pogotovo teake, obino tako brzo hvatali, okrvavljene,
izgrebane trnjem, izgladnjele, dok su tumarali po umama i movarama punim vodenih zmija i
egrtua. U tren oka Kunta se prisjeti tranja, pasa, puaka, bieva
sjekire.
Ti ne zna o em govori, momak! istisne on kroza zube, ali poali za tim rijeima gotovo
istog asa kad ih je izgovorio. Ja oe rekne, ne budni to tako lako! A ti uje za lovaki
pas krvosljednik koji nas vataj?
Noah gurnu desnu ruku u dep i izvue no. Rastvori ga: otrica bijae toliko izbruena da je izgubila
sjaj.
Ja misli, crknuto pas ne pojedi nikoga! Pravo je Cato rekao da se Noah niega ne boji.
Ja ne moe dopusti mene ita zaustavi ree Noah, sklopi no i ponovo ga spusti u dep.
Pa, ako ti eli bjegni, ti ondak pobjegne izjavi Kunta.
83 Ja ne zna tono kada kazao je Noah. Ja zna samo, ja mora idi.
Kunta jo jedanput nespretno naglasi:
Paz, ti ne umjea Kizzy!
Noah kao da se uope nije uvrijedio. Pogledao je Kuntu ravno u oi:
Ne, gospodne! Oklijevao je.
Ali, kad stigne ja na Sjever, ja radi da iskupi njezino sloboda.
Umukao je.
Vi Kizzy nita ne govori, je 1' da? Sad oklijevae Kunta. Onda izusti:
' To izmeu tebi i ona.
Ja kae njoj kad budni vrijeme ree Noah. Kunta uzbueno obuhvati rukama mladievu ruku:
Nada se ja, ti pobjegne!
Ondak, do vienja! dobaci Noah pa se zaputi natrag u robovski sokak.
Kad je te noi sjedio u prednjoj prostoriji kolibe i buljio u niske plamike klade hikorija to je gorjela u
kaminu, Kunta je na licu imao onaj odsutan izraaj po kojemu su Bell i Kizzy iz prolih iskustava
znale da e im biti uzaludan svaki napor da s njim razgovaraju. Bell je utke plela. Kizzy se po svom
obiaju zgurila nad stolom i vjebala pisanje. Kunta odlui da kad izae sunce zamoli Alaha da Noahu
dade dobru sreu. I opet pomisli da e Noahov bijeg jo jedanput potpuno smlaviti Kizzyno povjerenje
kojemu je ve missy Anne nanijela onako teak udarac. On die pogled pa promatrae lice svoje
ljubljene Kiz-zy koja je tiho micala usnama i prstom prelazila preko stranice. inilo se da je ivot svih
crnih ljudi u tuobabovskoj zemlji pun patnji, ali on poeli da je potedi bar jednog dijela muka.
84
83. POGLAVLJE
Tjedan dana poslije Kizzyna esnaestog roendana, u rano jutro prvog ponedjeljka mjeseca listopada,
kad su se teaci iz robovskog sokaka po obiaju skupljali da krenu na svakodnevni posao, netko
znatieljno zapita:
A gdi Noah?
Kunta koji je sluajno stajao u blizini i razgovarao s Catom, odmah je znao da je Noah pobjegao. Vidje
kako se ljudi okreu i gledaju unaokolo, medu njima i Kizzy, koja se trudila da zadri krinku
iznenaenja. Pogledi im se sretnu i ona obori oi.
Mislila ja on u rana zora idi s tobom amo ree Catu Noahova mati Ada.
Ne, ba mu ja tijo isprai guzca to spavaj do-kasna odvrati Cato.
Cato zalupi pesnicom na zatvorena vrata kolibe u kojoj je neko stanovao stari vrtlar. Noah ju je
naslijedio nedavno, za svoj osamnaesti roendan. Cato silovito otvori vrata i upadne unutra bijesno
viui:
Noah!
Izaao je. Djelovao je zabrinuto.
Ovo mi na nj ne slii tiho je rekao. Onda svima zapovjedi da urno pretrae svoje kolibe,
zahod, spremita, polja.
Svi ostali ratrkali se u svim smjerovima; Kunta se ponudio da e pretraiti konjunicu.
Noah! Noah! glasno je izvikivao zbog svih koji su ga mogli uti, iako je znao da to nije
potrebno; a konji u pregradama prestadoe vakati jutarnje sijeno i zaueno ga pogledaju. Onda Kunta
virne kroz vrata, i vidjevi da nitko ne ide u tom pravcu, pohrli unutra te se urno popne na sjenik,
klanjae i po drugi put preklinjae Alaha da Noahu dade uspjeh u bijegu.
Cato zabrinuto poalje ostale teake u polje, rekavi im da e im se on i gusla uskoro pridruiti; gusla
se mudro ponudio da pomae u poljskim poslovima otkako se smanjio njegov prihod od sviranja na
plesovima.

 On sigurno pobjegni promrmlja gusla Kunti kad se naoe u stranjem dvoritu.

85;. !
Kunta neto proguna, a Bell izjavi:
, '
On jo nikada ne izostaj s posla, a nou se ne
skici. /
Tada Cato izree ono to je sve njih najvie titilo:
Mora mi kae to massi! Gospodne, smiluj se! Poslije ustrog dogovaranja Bell predloi da to kau
massi Walleru tek kad pojede doruak, jer momak jednostavno nekamo oo pa se boji vrati prije nego
jopet budi mrak, da cestovni patroli ne uvati njega.
Bell odnese massi doruak koji je najvie volio: breskve kuhane u vlastitom soku i prelivene gustim
likerom, unku dimljenu hikorijevim drvom, kajganu, pre-krupu, vreli pekmez od jabuka i dvopek od
tuenog ,;. masla. ekala je da on zatrai drugu alicu kave pa da mu onda ree.
Ma ... rije joj zape u grlu. Massa, Cato zamoli meni, ja vama kae ono mladi Noah
jutros, kako nama izgleda, ne ovdi!
Massa odloi alicu te se namrti.
A gdje je onda? Pokuava li mi rei da je otiao pa negdje lei pijan i da misli kako e se danas
vraj titi, ili pak kae da misli da pokuava pobjei?
Svi mi kae, massa zadre Bell da bi se reklo nema on ovdi, a svukud mi ga trai.
Massa Waller zagleda se u alicu kave.
Dat u mu vremena do noas ne, do sutra ujutro prije nego ita poduzmem.
Massa, on dobro mladi, roeno i odgojeno ovdi, na vae imanje i cijelo svoja ivot dobro radi,
nikada ni vama ni nikome ne pravi neprilika . . .
Hladno pogleda Bell:
Ako je pokuao pobjei, poalit e.
Da, massa.
' Bell istri u dvorite i ree ostalima to je kazao
massa. No, tek to su Cato i gusla pohrlili u polje, massa Waller zovnu Bell i naredi da se upregnu
kola. Cijeli dan dok ga je vozio od bolesnika do bolesnika, Kunta je lebdio izmeu radosti pri
pomisli da je Noah umakao i tjeskobe mislei na trnje i gutike i na pse. Nasluivao je koliko se tek
Kizzy nada i kakve muke proivljava.
86
Naveer na opem skupu svi su govorili jedva ujnim apatom.
Ono djeak pobjeglo ree tetka Sukey. Ja mu to jo prije u oima proitala.
Znam ja, to mladi ne bi pobjeglo pijanci! Nikako! izjavi seka Mandy.
Noahova mati Ada izgubila je glas jer je cijeli dan plakala.
Moje dijete nikad meni ne govorio o bijeg! Gospodne! Misli vi massa proda njega?
Nitko se nije usudio da odgovori.
Vrate se u kolibu, a Kizzy brinu u pla im su uli; Kunta se osjeao bespomonim, jezik mu je
otkazao. Ali Bell bez rijei prie stolu, obgrli kerku koja je jecala i privue njezinu glavu svom
trbuhu.
Doe utorak ujutro, a Noahu ni traga ni glasa. Stoga massa naredi Kunti da ga odveze u sjedite kotara
i zaputi se ravno u spotsilvanijsku tamnicu. Poslije jedno pola sata izae sa erifom i otresito zapovjedi
Kunti da vee erifova konja iza kola i da ih onda poveze kui.
erifa emo ostaviti kod Creek Roada ree massa.
Sad toliki nigeri bjee da jedva izlazimo na kraj s njima. Radije okuavaju sreu u umi nego da ih
prodaju dolje na Jug . . .
erif je govorio neprestano otkako je jednopreg krenuo.
Otkako imam plantau izjavi massa Waller nikad nisam prodao ni jednoga osim ako bi
naruio moja pravila, i oni to dobro znaju.
Vrlo su rijetki nigeri koji cijene dobre gospodare, doktore, vi to znate uzvrati erif. Kaete
da je momku oko osamnaest godina? Pa, ako je kao veina teaka njegove dobi, postoje veliki izgledi
da pokuava pobjei na Sjever.
Kunta se ukoi.
Kuni robovi openito su prepredeniji i domiljatiji, obino se pokuavaju izdavati za slobodne
nigere ili pak kau cestovnim patroldijama da ih je gospodar poslao za poslom, a da su izgubili
putnice. Nastoje se probiti do Richmonda ili do nekog drugog velikog grada
87gdje se mogu lake kriti medu tolikim nigerima i moda nai posla.
erif je zastao.
Osim majke koja ivi na vaem imanju, ima li taj va momak na nekom drugom mjestu kakve
druge rodbine kojoj moda pokuava pobjei?
Koliko ja znam, nema.

 A znate li moda ima li negdje kakvu curu, jer kad tim mladim bikovima uzavre krv u ilama,
ostavit e vam mazgu u polju i nestati.
Koliko ja znam, nema odvrati massa. Ali na mojoj plantai je jedna djevojka, kerka moje
kuharice, jo je vrlo mlada, ima, ako se ne varam, petnaest-esnaest' godina. Ne bih znao jesu li se
oni valjali u sijenu ili ne.
Kunta gotovo prestade disati.
Znao sam i takvih koje su u dvanaestoj godini imale djecu! smijuljio se erif. Mnoge od tih
mladih nigerskih enskinja znaju privui i bijele ljude, a crni momci bi za njih duu dali!
Dok je sav kipio zbog uvrede, Kunta u kako massa Waller kae glasom koji je odjednom postao leden:
Sa svojim robovima odravam to manje osobnih veza, pa niti znam niti me je briga kakvi su
njihovi privatni poslovi.
Da, da, naravno urno ubaci erif. Ali tada se massin ton ublai:
Znai, po vaem miljenju taj momak je moda pobjegao da posjeti djevojku na nekoj drugoj
plantai. Ja to ne znam, a ostali, naravno, ne bi rekli ni da znaju. Zapravo se svata moglo dogoditi
kakva tunjava pa moda on sada negdje lei polumrtav. ak je mogue i to da su ga zgrabili neki od
onih siromanih bijelaca koji kradu robove. Kao to znate, ovdje se to dogaa; tavie, time se bave i
neki bezobzirni trgovci. Ponovo vam kaem, ne znam, ali mi rekoe da je ovo prvi put to mladia
nema.
erif ree, sad ve znatno opreznije nego prije:
Rekoste mi da se rodio na vaoj plantai i da nikad nije mnogo putovao?
Mislim da ne bi bio u stanju doi ni u Richmond odvrati massa a kamoli na Sjever.
Ali nigeri izmjenjuju mnoge ODavijcsu Kaz.au je erif. Neke smo pohvatali i mlatili ih dok
nisu priznali da su zapravo u glavama imali zemljopisne karte mjesta kuda e kako im rekoe
bjeati i gdje e se skrivati. Mnogo toga moe se pripisati onim bijelim ljubiteljima nigera, kao to su
kvekeri i metodisti. Ali budui da on nikada nikamo nije iao, i jo nikada nije pokuavao pobjei, i
dosad vam nikad nije stvarao nikakvih neprilika, kladim se da e se on, poslije jo jedno dvije-tri noi u
umi, vratiti smrtno prestraen i polu-izgladnio. Niger bi sve uradio kad mu je eludac prazan. Tako
ete utedjeti troak oglasa u Gazetti nagradu onim lovcima na nigere koji bi mu psima u i u trag.
Iz iskustva mislim da on ne spada u one tv dok orne crne odmetnike koji sada tumaraju movarama i
Aimama, napadaju i ubijaju ljudima stoku i svinje, kao da su to zeevi.
Nadam se da imate pravo ree maia Waller
ali, u svakom sluaju, on je prekrio moja pravila samim tim to je bez mog doputenja otiao,
stoga u ga smjesta prodati na Jug.
Kunt i tako vrsto stisne vodice da mu se nokti za-rinu u d'in.
Zi ai da vam ovdje negdje trkara dobrih tisuu dvjesto do tisuu i pol dolara izusti erif.
Napisali ste mi njegov opis, a ja u ga dati cestovnim pat-roldijama u kotaru, pa ako ga uhvatimo ili
ita ujemo, odmah u vam javiti.
U subotu ujutro poslije doruka Kunta je timario konja ispred konjunice kad mu se uini da uje Catov
zviduk to je oponaao kozodojev zov. Nauli ui i ponovo ga zau. Brzo privee konja za jedan stup
pa urno odepa stazom do kolibe. Kroz eoni prozor mogao je gotovo vidjeti raskre glavne ceste i
prilaznog od-vojka do velike kue. Znao je da je Catov zov upozorio i Bell i Kizzy u velikoj kui.
Onda vidje kako se prilaznim odvojkom primiu kola
i odjednom ga obuze tjeskoba kad opazi da ih vozi erif. Milosrdni Alahu, zar su uhvatili Noaha?
Dok je Kunta gledao kako erif skae iz kola, njegovi godinama izotravani nagoni tjerali su ga da
izjuri van te da napoji i natimari posjetioeva zasoptalog konja, ali stajao je kao
89priKovan za prozor Konoe i zurio u serita koji je nitao uza stube velike kue preskaui dvije
stepenice odjedanput.
Prolo je samo nekoliko minuta kad Kunta ugleda Bell kako gotovo posrui izlazi kroz kuhinjska
vrata. Ona potri a Kuntu obuzme straan predosjeaj trenutak prije nego to je ona umalo istrgnula
iz arki vrata njihove kolibe.
Lice joj je bilo iskrivljeno, obliveno suzama.
erif i massa govoru s Kizzy! vrisne ona. Te rijei ga oamute. Naas je s nevjericom buljio
u nju, a onda je silovito pograbi i prodrma zapitavi:
to on oe?
Guei se u jecajima, povienim i isprekidanim glasom uspjela mu je rei da je massa, tek to je erif
upao u kuu, pozvao Kizzy koja je gore na katu istila njegovu sobu.
Kad ja ula da se dere na nju, u kuhnji, jur-nula ja u hodnik pred salonom, odandi uvijek prislukujem, al ne moem ja svatit nita jasno osim da je jako ljut ... Bell je soptala i gutala rijei.
Onda ja ula da massa zvoni na moje zvonce pa ja ou otrat nazad nek izgleda da sam dola iz

kuhnja. Al massa je eko na pragu i pritisko dugme iza sebe. Nikad ga nisam vidila da me nako
gleda. Reko mi je, ladno ko led, da se kupim iz kue i da ostanem van dok me ne pozove!
Bell pode pred prozori i zagleda se u veliku kuu. Nije mogla povjerovari da se ono to je upravo
ispriala uistinu dogodilo.
Gospodne boe, to to erif oe od moja erka? zapita ona s nevjericom.
Kuntin se um oajniki hvatao mogunosti da neto poduzme. Da otri u polje pa da uzbuni teake koji
su tamo kopali? Ali nagon mu je govorio da se u njegovoj odsutnosti svata moe dogoditi.
Bell je prola izmeu zastora u njihovu spavau sobu i zaklinjala Isusa to ju je grlo nosilo. Jedva se
suzdrao da ne odjuri za njom i zaurla da sada zacijelo i sama uvida ono to joj on ve gotovo etrdeset
kia pokuava kazati: da je lakovjerna, zaslijepljena i obmanuta ako misli
90
Cta ima unaio uoora u massi ni u duo Kojem arugom tuobabu.
Idem ja nazad nutri! odjednom vrisne Bell. Izjuri izmeu zavjesa pa kroz vrata.
Kunta je gledao kako ona nestaje u kuhinji. to li e ona uiniti? Istri za njom i virne kroz vrata
zatiena mreom. Kuhinja bijae prazna, a unutranja vrata zalupe. Ue unutra, tiho zatvori mreasta
vrata i na prstima proe kroz kuhinju. Zastane, stavi jednu ruku na vrata i stisne drugu pesnicu,
naulivi ui da uje i najslabiji zvuk ali uo je samo svoje teko disanje.
Tad zauje:
Massa ? tiho je zovnula Bell. Odgovora nije bilo.
Massa? ponovo je zazvala, glasnije, prodornije. uo je kako se otvaraju salonska vrata.
Gdje moja Kizzv, massa?
Ja je uvam kruto e on. Neemo dopustiti da i ona pobjegne!
Ne svaam vas, massa. Bell je govorila tako tiho da ju je Kunta jedva uo. To dijete nikad
nije izalo niti iz vaega dvorita.
Massa htjede neto rei, ali se predomisli.
Moda zaista ne zna to je uinila ree on. Uhvatili su onog mladog Noaha, ali je prije
toga teko izbo noem dvojicu cestovnih patroldija koji su posumnjali u lanu putnicu to ju je nosio.
Pribjegli su sili, pa je naposljetku priznao da mu putnicu nisam napisao ja nego tvoja kerka. Ona je
to priznala erifu.
Na trenutak, dug i uasan, nasta tiina, a onda Kunta zau vrisak i tree korake. Naglo je rastvorio
vrata, a Bell projuri kraj njega odgurnuvi ga u stranu snagom mukarca pa izleti kroz kuhinjska
vrata. Predvorje bijae prazno, a salonska vrata zatvorena. Izjuri za njom i stigne je pred vratima
kolibe.
Massa e prodat Kizzv, ja to zna! povie Bell. U njemu se neto prelomi.
Odo ja po nju! ispusti on kroz stisnuto grlo pa to su ga noge nosile odepa natrag prema velikoj
kui i upadne u kuhinju, a Bell za njim uzastopce. Po-divljao od gnjeva gurne unutranja vrata pa
nahrupi u hodnik to mu je bilo najstroe zabranjeno.
Massa i erif se okrenu na licima im se odra91zavala nevjerica kad se salonska vrata s trijeskom otvore. Tu Kunta naglo zastade, u oima
mu je sijevao ubilaki gnjev. A iza njega je urlala Bell: Gdi je naa erka? Doli mi po nju! Kunta
vidje kako erifova desnica klizi prema futroli revolvera, a massa drekne:
Napolje!
Zar vi, nigeri, ne ujete?
erif je izvlaio revolver, a Kunta zaeli skoiti na nj, upravo kad je iza sebe zauo drhtav Bellin glas:
Da, massa i outio kako ga ona oajniki potee za miicu. Onda mu noge kliznu preko praga
i odjednom zalupe vrata, a klju se resko okrene u bravi.
Dok se Kunta sa enom zgurio u predvorju u zemlju da propade od srama zauju napet, priguen
razgovor gospodara i erifa ... a onda bat koraka, iznemoglo koprcanje nogu . . . zatim Kizzvn pla pa
trijesak glavnih vrata to su zalupila.
Kizzy! Kizzy, erce! Gospodne boe, ne dopusti im da prodaju moje Kizzv!
Bell je jurnula kroz kuhinjska vrata, a Kunta za njom; njezin vrisak zauju teaci i odmah dotre. Cato
je stigao upravo na vrijeme da vidi kako Bell mahnito vriti i skae gore-dolje dok ju je Kunta
medvjeim zagrljajem prikivao za zemlju. Massa Waller je silazio niza veliko stepenite ispred erifa
koji je za sobom vukao Kizzv plakala je i bacakala se prema natrag na lancu.
Majko! Majkoooo! vritala je Kizzv.
Bell i Kunta skoe s tla pa jurnu uz kuu bijesno kano dva lava to se spremaju za napad. erif izvue
revolver pa ga uperi ravno u Bell. Zastala je kao ukopana. Zurila je u Kizzv. Bell uspije iz grla istisnuti
pitanje:
Jesi 1' uinila ono to oni govoru?

Svi su gledali Kizzvnu agoniju dok su njezine po-crvenjele uplakane oi nijemo dale odgovor letjele
su, preklinjui, od Bell i Kunte do erifa i gospodara ali nita nije rekla.
O, Isuskrste! zaurla Bell. Massa, molim vas, smilujte se! Nije to uinla hotimino! Nije
znala to radi! Missy Anne ju je nauila pisat!
92
Massa Waller ledeno proslovi:
Zakon je zakon. Prekrila je moja pravila. Poinila je zloin. Moda je postala suuesnicom
ubojstva. Rekoe mi da jedan od onih bijelaca lebdi izmeu ivota i smrti.
Nij ona noom ubola ovjeka, massa! Massa, radi za vas otkako je dovoljno velka da nosi vau
nonu posudu! A ja vam preko etrdes godina kuham i vjerno sluim, a on ... pokazujui prstom
Kuntu ona promuca: On vas gotovo isto tolko dugo vozi svagdi kud idete. Massa, zar sve to
nimalo ne vrijedi?
Massa Waller izbjegavao je da je pogleda u oi:
Obavljali ste svoj posao. Nju emo prodati i gotovo.
Samo najgore bijelci iz nieg klasa rastavljalo obitelji! povie Bell. Vi nisi taki!
Massa Waller bijesno dade znak erifu, koji grubo povue Kizzy prema kolima. Bell im preprijei put.
Ondak prodajte meni i oca njezina njome! Ne razdvajajte nas!
Mii se s puta! zarei erif pa je surovo odgurne u stranu.
Kunta riknu, baci se naprijed kao leopard pa akama srui erifa na zemlju.
Spasi me, fa! vrisnu Kizzy.
Uhvatio ju je oko struka i bjesomuno povukao njezin lanac.
Kad ga erif drkom revolvera odalami iznad uha, Kunti se uini da e mu glava prsnuti. Srui se na
koljena; Bell skoi prema erifu, ali njegova ispruena ruka teko se spusti te je izbaci iz ravnotee.
erif baci Kizzy u stranji dio svojih kola i kljocnu klju u bravi njezina lanca. Okretno se vine na
sjedite i osine konja koji se trgne i pokrene kola ba kad se Kunta s mukom osovio na noge.
Oamuen, dok mu je u glavi sve umilo, ne osvrui se na revolver, skoi za kolima koja su poveavala brzinu.
Missy Anne! . . . Missy Annnnnnnnnnnne! vriskala je Kizzv to ju je grlo nosilo.
Missy Annnnnnnnnnnnnnnnne!
Svaki as ponovo bi se razlijegali ti povici; inilo
93se da lebde u zraku iza kola koja su se brzo kotrljala prema glavnoj cesti.
Kad Kunta poe posrtati i hvatati zrak, kola ve bijahu odmakla pola milje. Kad je zastao, dugo je jo
gledao za kolima dok se praina nije slegla i dok se pred njim nije unedogled pruala prazna cesta.
Massa se okrene i urno, pognute glave, ude u kuu, proavi pokraj Bell koja se jecajui zgurila uz
najdonju stepenicu. Kao u snu Kunta se polako odgega natrag na prilazni odvojak, kadli mu odjednom
u glavi bljesne sjeanje iz Afrike, pa se on, blizu proelja kue, sagne i stane se ogledavati po tlu.
Izabere najjasnije otiske koje su Kizzvne bose noge ostavile u praini, skupivi u obje ake prah tih
stopa, jurne prema kolibi. Drevni preci su govorili: ako se dragocjena praina pohrani na neko sigurno
mjesto, omoguit e Kizzvn povratak onamo gdje su ostali tragovi njezinih stopa. Uleti kroz otvorena
vrata kolibe, oi mu sijevnu po prostoriji i zaustave se na polici gdje se nalazila njegova tikva s
oblucima. Skoi onamo, ali trenutak prije nego to e rastvoriti skupljene ake da uspe prah, odjednom
spozna istinu: njegova Kizzy je otila i nee se vratiti. Nikada vie nee vidjeti svoju Kizzy.
1
Zgrena lica, Kunta zavitla prah prema stropu kolibe.
Suze su mu lile iz oiju, pograbi teku tikvu i die je visoko iznad glave, usta mu se razjape u nijemom
kriku; svom snagom tresne tikvu na pod tako da se rasprsnula, udarivi o nabijenu zemlju. Izlete
njegova esto ezdeset dva oblutka koja su predstavljala svaki mjesec u njegovih pedeset pet kia i
stanu divlje poskakivati u svim smjerovima.
84. FUtiLAVLJK
Slaba i oamuena, leae Kizzy u mraku na jute-nim vreama, u kolibi u koju su je gurnuli kad je
malo nakon sutona stigla ovamo na mazginoj zaprezi. Kao u magli zapita se koliko je sati; inilo se da
no vjeno traje. Pone se vrpoljiti i koprcati, nastojei sebe prisiliti da misli na neto na bilo to
to je nee uasnuti. Ve se po stoti put trudila da smisli kako da se probije gore na Sjever, tamo
gdje, kako je esto sluala, odbjegli crnci mogu stei slobodu. Pode li krivim putom, moe se obresti
na dubokom Jugu gdje su govorahu ljudi gospodari i nadglednici jo gori od masse Wallera. U
kojem smjeru se nalazi Sjever? Nije znala. Bilo kako bilo, ja u pobjei, zarekla se ona, puna
gorine.
Kad je prvi put ula kripu vrata na kolibi, kao da ju je netko iglom bocnuo u kimu. Skoivi na noge i
ustuknuvi u mrak, opazi ovjeka kako kriom ulazi zaklanjajui savijenim dlanom plamen votanice.
Iznad svjetla prepozna lice bijelca koji ju je kupio, a u njegovoj drugoj ruci spazi bi kratke drke,
uzdignut, spreman da osine. Ali najvie se ukoi zbog poudnog izraza utisnutog na bijelevu licu.

 Volio bih da te ne moram ozlijediti ree on. Zadah alkohola koji se irio iz njegovih usta gotovo
ju je zaguio. Shvatila je njegovu namjeru. Htio je raditi s njome ono to je tata radio s mamom kad bi
ona ula neobine umove iz njihove sobe, odvojene od njezine zastorom, kad su oni mislili da ona
spava. Htio je da rade ono za to ju je preklinjao Noah kad su etali du ograde, a na to je ona vie
puta umalo popustila, osobito one noi uoi njegova bijega, ali ju je previe preplaio kad je promuklo
progovorio: Ou da rodi moje dijete! Pomisli da je ovaj bijelac vjerojatno lud kad smatra da e
mu ona dopustiti da to s njom radi.
Nemam vremena da se sad s tobom igram! Bijelcu se zapletao jezik. Kizzy je mjerkala kako da
projuri kraj njega i pobjegne u mrak ali on kao da shvati njezinu nakanu, jer se malko odmakne u
stranu; nije skidao oiju s nje ni onda kad se nagnuo i nakrivio
94
95svijeu te kapao rastopljeni vosak na sjedalo jedine i razbijene stolice u kolibi. Onda plamiak
lizne uvis. Kizzy je polako uzmicala; i osjeti kako joj leda struu po zidu.
Zar nema dovoljno razuma da shvati da sam ja tvoj novi massa? Odmjerio ju je, a na usnama
mu se pojavi neka vrst osmijeha, grimase. Zgodna si ti djevojka. Mogao bih te i osloboditi ako mi se
dovoljno svidi . . .
Kad je skoio i zgrabio je, Kizzy se istrgnula vri-tei, a on bijesno opsuje i zamahnu biem: s praskom
joj se ovije oko ije.
Kou u ti oderati!
Kizzy nasrne kao podivljala pa mu zarine nokte u izoblieno lice, ali on ju je polako i grubo gurao
prema tlu. Opet se uspravila, no on je ponovo zavitla na pod. Onda je kleknuo kraj nje, jednom je
rukom priguivao njezinu vrisku: Molim vas, massa, molim vas! a drugom joj je trpao u usta
prljavu jutenu vreu dok je nije uutkao. Lamatala je rukama u agoniji, propinjala se da ga zbaci sa
sebe, a on je udarao njezinom glavom o zemlju, pa jo jednom, pa jo jednom, pa jo jednom, a onda ju
je poeo ukati sve ee i ee dok Kizzy ne osjeti kako joj haljinu povlai prema gore i
cijepa donju odjeu. Dok se bjesomuno izvijala vrea koju joj je gurnuo u usta priguivala je
njezinu vrisku osjeti kako je njegove ruke pipkaju medu bedrima i idu sve vie, pronalaze i
opipavaju njezine stidne dijelove, stiskaju ih i rastvaraju. ovjek je jo jednom oa-mari i oamuti pa
strgne naramenice i pone otkapati hlae. Onda nastupi vatrena bol dok je probijao put u nju, i Kizzy
pomisli da e se sva raspuknuti. A to se nastavljalo i nastavljalo sve dok naposljetku nije izgubila
svijest.
U ranu zoru Kizzy zamiri i pogleda. Htjela je u zemlju propasti kad vidje da se nad nju nagnula mlada
crna ena te krpom i toplom sapunjaom blago prelazi preko njezinih stidnih dijelova. Kad Kizzy
ustanovi da je uinila i pod sebe, smeteno sklopi oi, a uskoro osjeti da ena i to isti. Kad Kizzy
ponovo pritvori oi, vidje da enino lice izgleda posve prirodno, kao da pere rublje, kao da je to samo
jedna od brojnih dunosti koje su je
96
zapale u ivotu. Naposljetku poloi ist runik preko Kizzynih slabina i zime u Kizzyno lice.
Sumnjam da ti je sad do razgovora proape ena, pokupi prljave krpe i kantu s vodom,
spremajui se da izae. Sve to uklijeti laktom jedne ruke, opet se nagne pa slobodnom rukom povue
jutenu vreu prema gore te pokrije vei dio Kizzyna tijela.
ek malo, donijet u ti togod za jest ree ona pa izae iz kolibe.
Kizzy osta leati, osjeala se kao da lebdi u zraku. Nastojala je samu sebe uvjeriti da se ono neiskazivo,
nezamislivo nije dogodilo, ali prodorna bol koja joj je parala razderane stidne dijelove podsjeti je da se
to desilo. Outi se uprljanom do krajnosti, kao da sramotu nikad nee moi isprati. Pokua promijeniti
poloaj, ali bol se proiri. Ne miui tijelo, vrsto obavije vreu oko sebe kao da se na neki nain eli
zatititi od daljnjih uvreda, ali bol se pojaa.
Kroz Kizzynu glavu prolete etiri prethodna dana i noi. Jo i sad je vidjela uasnuta lica svojih roditelja, i sad je ula njihove bespomone urlike kad su je silom odvukli. Jo se sjeala kako je nastojala
pobjei od bijelog trgovca kojemu ju je izruio erif kotara Spot-sylvania; zamalo mu je umakla kad se
udaljila pod isprikom da mora na stranu. Naposljetku stigoe u nekakav gradi gdje ju je poslije
dugog ogorenog i bijesnog nadmetanja trgovac na kraju prodao ovom novom massi koji je ekao
da se spusti mrak pa da je siluje. Majice! Tatice! O, kad bi njezin zov mogao doprijeti do njih ali
oni nisu znali ni gdje je ona. A tko zna to li se njima dogodilo? Znala je da massa Waller nikada ne bi
prodao ni jednog roba koga je imao osim kad pregaze njegove propise. Oni su, pokuavajui
sprijeiti massu da nju proda, jamano naruili desetak takvih propisa.
A Noah, to je s Noahom ? Negdje pretuen nasmrt ? I ponovo Kizzy ivo navre u sjeanje Noah kako
bijesno zahtijeva da ona u dokaz svoje ljubavi iskoristi svoju vjetinu pisanja kako bi mu
krivotvorila putnicu koju e predoiti ako ga spaze, zaustave i stanu presluavati patroli ili kakvi
drugi sumnjiavi bijelci. Sjeala se sumorne odlunosti koja mu je bila utisnuta na licu

97kad joj se zakleo, im doe na Sjever i utedi malo novaca od posla koji e brzo nai, ja u do
natrag ovdi pa u i tebi prebacit na Sjever da zajedno ivmo do kraja ivota. Ponovo zajeca. Znala je
da ga vie nikada nee vidjeti. Ni svoje roditelje. Osim ako . . .
Odjednom joj misli osokoli nada! Missy Anne joj se od djetinjstva klela da e, kad se uda za nekog
naoitog bogatog mladog massu, samo Kizzy biti njezina sobarica i da e se kasnije brinuti za punu
kuu djece. Je li mogue da bi ona, doznavi da su odveli Kizzy, pola massi Walleru i vriskala,
bjesnjela, preklinjala ga? Missy Anne mogla je na njega utjecati vie od bilo koga na svijetu! Je li
moda massa poslao ljude da potrae trgovca robljem, da doznaju kamo ju je prodao pa da je otkupe?
Ali uskoro iz Kizzy provali nova bujica tuge. Shvati da erif poznaje onog trgovca robljem; dosad bi je
ve nali! Osjeti se jo oajnije izgubljenom, jo naputeni-jom. Kasnije, kad su joj presahle suze,
leala je prek-linjui boga da je atre, ako on misli da ona sve to zasluuje samo zato to voli Noaha.
Osjeajui kako joj neto sluzavo curi medu bedrima Kizzy spozna da i dalje krvari. Ali bol se ublai:
sad joj je tamo samo bridjelo.
Kad se vrata kolibe ponovo sa kripom otvore, Kizzy skoi na noge i stade uzmicati prema zidu sve
dok nije vidjela da je to ona ena. Donijela je mali lonac iz kojega se puilo, zdjelu i licu. Kizzy se
skljoka na zemljani pod, a ena stavi loni na stol, zatim zagrabi licom neto hrane u zdjelu to ju je
odloila na tle pokraj Kizzy. Kizzy se pravila da ne vidi ni jelo ni enu koja je unula pokraj nje i
poela tako prirodno s njom razgovarati kao da se njih dvije ve godinama poznaju.
Ja kuvarca iz velka kua. Moje ime Malizy. Kako tvoje?
Kizzy naposljetku shvati da e ispasti glupaa ako joj 'ne odgovori.
Moje Kizzy, miss Malizy. ena blagonaklono promrmlja:
Vidi s, ti dobro odgojena.
Zirne na netaknuti paprika u zdjeli:
;"
Mislim da zna da e ti kodit rana ako je pusti da se oladi.
98
Miss Malizy govorila je gotovo isto kao seka Mandy ili tetka Sukey.
Kizzy oklijevajui digne licu i kua paprika, a onda polako malo pojede.
Kolko tebi godna? zapita miss Malizy.
esnajs, miss.
Massa e u paklu zavrit, to je tako sigurno ko to se rodijo! uzvikne miss Malizy u pola
glasa. Pogledavi Kizzy ree: Odma u ti re, massa je od onih koji volu crne emske, a pogotovu
mlade ko to s ti. Prija je io s menom, ja sam samo jedno devet godna starija od tebe, al to je prekino
kad je amo doveo gospoju, a mene uzo za kuvarcu da radim u kui gdi je ona, bogu fala! Miss
Malizy se nakrevelji. Mislim da ga ovdi redovito vidat.
Videi da Kizzy prinosi ruku ustima, miss Malizy ree:
Duo, mora svatit da s ti crna emska. A massa je taki bijelac da ti ili mora popustit, ili e te on
pri-silit da zaali to nis popustila, jedno il drugo. I da zna, ovaj massa zna bit zloest ako ga
naljuti. Zbiljam, nisam vidila nijednog ovjeka da se nako rasrdi ko on. Sve moe bit dobro, a ako se
ondak dogodi samo togod to ga srdi miss Malizy zapucketa prstima u ti tren pobjesni i reklo bi
se da je poludijo!
Kizzyne su misli letjele. Kad se spusti mrak, prije nego to on ponovo doe, ona mora pobjei. Ali miss
Malizy kao da je proitala njezine misli.
Da nis ni pomislila da gdi god bjei, duo! On bi ti sa psima krvosljednicima uo u trag pa bi bila
u jo veoj bijedi. Samo se ti smiri. Slijedea etri-pet dana njega ionako nee ovdi bit. On i njegov
stari crnac koji mu vjeba kokote ve su poli na jednu od velkih borba kokota, moraju pre pola
drave. Miss Malizy zastane. Massa ni za to tolko ne mari ko za one svoje borbene kokote.
Neprestance je i dalje govorila o tomu kako je massa, koji je sve do muevne dobi bio siromah, kupio
listi za tombolu za dvadeset i pet centi i dobio dobra borbena kokota te se potrudio da postane jedan
od najuspjenijih vlasnika borbenih kokota u kraju.
Na koncu je Kizzy prekide:
99 Al on ne spava sa svojom missis?
Naravski! odvrati miss Malizv. Ali voli emske. Nju e rijetko vidat jerbo ga se smrtno boji
i vrlo je tiha i ne mie se iz kue. Mnogo mlaa od njega; bilo joj je samo etrnajs, ista puka sirotinja
ko on, kad ju je oenijo i amo doveo. Ali zna ona da on ne mari tolko za nju kolko za svoje kokote.
Dok je miss Malizv priala o massi, njegovoj supruzi i njegovim kokotima, po Kizzvnoj glavi ponovo
se stade motati pomisao o bijegu.
Curo! Je 1' ti mene slua?
Sluam ustro je odgovorila. Miss Malizv ve je bila manje smrknuta.
Tako i treba! Jerbo ti ja sad objanjavam kamo si dola!
Letimino odmjeri Kizzy:

 Odaklem ti dola?
Iz kotara Spotsvlvania u Virginiji odgovori Kizzy.
Nikad ula za to! Zna, ovo je kotar Caswell n u Sjevernoj Ca'olini.
Izraz na Kizzynu licu pokazivao je da ona nema pojma gdje je to, iako je esto sluala o Sjevernoj Carolini i imala dojam da je to negdje blizu Virginije.
uj, a zna li ti ope ime tvog masse? zapita je miss Malizy.
Kizzy je blijedo pogleda.
Massa se zove Tom Lea ... Trenutak se zamislila. Daklem, sad e se zvat Kizzy Lea.
Zovem se Kizzy Waller! prosvjedovala je Kizzy. Onda se u djeliu sekunde sjeti da joj se
sve ono dogodilo u rukama masse Wallera ije je prezime nosila, pa gorko zaplae.
Nemoj to tako primat srcu, duo! uzvikne miss Malizy. Morala bi znat da nigeri dobiva
prezime svog masse. "Imena nigeri ionako nita ne znau, tek tako da ih mogu nekako zvat . . .
Pravo ime mog tatce Kunta Kinte izjavi Kizzy. On Afrikanac.
Ma nemoj! inilo se da je miss Malizy osupnuta. ulo sam da je i moj prapradjed bijo Afrikanac! Mama rekla da joj njezina majka rekla da bio
100
crnji oa katran, a na oba obraza imao brazgotine cika--caka. Al mama nikad ne rekla njegovo ime.
Miss Malizy zastane. Poznaje i svoja majka?
Naravski! Mama se zove Bell. Ona kuvarca u velkoj kui ko ti. A tatca vozi massina koija, to jes,
vozijo ju je.
Daklem, sve dosad bila ti i s majka i s otac? Miss Malizy nikako da u to povjeruje.
Gospodne, malo naih zna i otac i mater jer obino nekog prodati!
Osjetivi da se miss Malizy sprema otii, Kizzy odjednom obuzme strah da ponovo ostane sama pa
potrai nain da nastavi razgovor.
Govori mnogo slino ko moja majko izjavi ona. Miss Malizy djelovala je zapanjeno, a onda vrlo
zadovoljno.
Ona biti dobra kranka ko ja.
Kizzy oklijevajui zapita neto to joj je palo na pamet.
Kakav e mi poso ovdi dat, miss Malizy? Pitanje je, kako se inilo, zaprepastilo miss Malizy.
to radit? zapita ona. Massa ti nije reko kolko ovdi nigeri?
Kizzy odmahne glavom.
Duo, s tobom tono pet! A raunalo ja i Minga, ono staro niger koje ivi doli s kokoti. Daklem, ja
kuhalo, pralo, i vodilo domainstvo, seka arah i striko Pompey radi u polje, a tamo e, naravski,
po i ti. Tako ti je to!
Miss Malizy nadigne obrve, opazivi oaj na Kizzynu licu:
Koji s poso radla tamok gdi s bilo?
istilo velku kuu i pomagalo majci u kuhnji odvrati Kizzy maloduno.
Tako neto ja i pomislilo kad vidilo te tvoje njene rukce! Daklem, biti u tebi uljevi i kurji oi
im s vrati massa!
inilo se da je tad miss Malizy osjetila da bi trebala biti malo blaa:
Jadno mala! uj ti meni, naviklo ti na imanje bogatog masse. Al ovaj ovdi je od ona bijedna fukara,
on se znojijo i morijo dok nij steko ono zemljice i sa-gradijo kuu koja nije nita, samo ima velko
proelje da oni ko bogatije no to jest. Ovdi ima mnogo taki siro101mani bijelci. Oni govori: Obrauj sto jutri s etri nigeri! Daklem, on prekrt da i tolko njih kupi.
Na-ravski, ima samo vie od osamdes jutara i obradi ih tek zato da ga smatralo plantaer. Njegvo
najvei bogactvo borbeni kokoti, ima ih preko stotna, a onaj niger Mingo pomae mu da ga goji i
vjeba pa se na nji klade u borbama. Jedina stvar na koje massa troi novci jest kokoti. Uvijek kune
missis da e jedno dan ti kokoti njemu obogatit. Napije se pa joj pria jedan e joj dan sagradit tako
velka kua da e imat dva poda, a sprijedi es stupovi i da e bit jo ljepe nego kua ovi zbiljam bogati
gospodari iz okolica koji ih ne volu ko da oni jo uvijek siromana fukara ko prija! Zbiljam, massa veli
tedi za dan kad e sagradi ona lijepa kua. Hm! Pa i mogo bi, kolko ja zna. Zna da prekrto da dri i
ko-njuar a kamoli niger koji bi ga vozijo okolo, ko to ga imali gotovo sve plantaeri. Samo upree
konje u taljigi i kola, samo sedla konj i samo vozi. Duo, ja ne radi u polje samo zbog radi toga to
missis ne zna ni jaje skuhat, a on voli dobro jes. A uz to mu je milo imat u kui crna slukinja kad doli
gosti. Kad doi odnekud s pijanevanje, voli pozvat gosti na veera i pokua biti otmjeno, a osobito ako
je dobro zaradijo s opkladi na svoje kokoti i pjetlie. Ipak na kraju moro uvidit da striko Pompev i seka
arah nipoto ne mogu obradit onolko zemlju kolko bi on tijo, pa je moro kupit jo koga. I tako je
kupijo tebe . . . Miss Malizv zastane.
Zna li kolko ti kotalo?
Ne, miss proape Kizzy slabim glasom.

 Po mom raunu, daklem, es ili sedam stotna dolori, po cijenama koji se, kako on rei, danas
plaati za nigeri, a ti snano i mlado, izgleda i ko dobro ro-dilja pa e on imat besplatni crnii.
Kizzy ponovo ostade bez rijei, a miss Malizv pri-makne se vratima i zaustavi.
Zbiljam, ne bi se iznenadilo da te massa spari s jednim od oni nigeri za rasplod koje neko bogati
masse dri na svoji plantae i iznajmljuje. Al sve mi se ini da te on oe osobno rasplodavat.
102
85. POGLAVLJE
Razgovor je bio kratak.

Massa, imat u dijete.

Dakle, to misli da u ja zbog toga uiniti? Samo da nisi izigravala bolesnicu i klonila se posla!
Ali, kako se Kizzy trbuh zaobljavao, sve je rjee zalazio u njezinu kolibu. Dirinei pod usijanim
suncem, Kizzy je patila od napadaja nesvjestice i jutarnje munine tokom mukotrpnog upuivanja u
teake poslove. Bolni mjehuri na.oba dlana bi pukli, ponovo bi se napunili tekuinom, a onda opet
prsnuli uslijed neprestanog trenja o grubu, teku drku motike. Otro je zamahivala nastojei da previe
ne zaostane iza iskusnog, niskog i zdepastog crnog strike Pompeya i ilave seke arah, koja je imala
svijetlosmeu put osjeala je da njih dvoje jo nisu naisto to da o njoj misle i trsila se da se
prisjeti svega to je ikada od majke ula o trudnoi. Dala bi sve na svijetu samo da je sad Bell kraj nje.
Usprkos ponienju to ovakva, s trbuhom do zuba, mora doi pred majku koja ju je uporno
upozoravala na nesreu koja je moe zadesiti bude se i dalje mijealo s oni Noah i ako se previe
zaleti Kizzy je znala da bi majka shvatila da ovo nije njezina pogreka i da bi je uputila u tajne
koje mora poznavati.
Gotovo joj se uini da uje Bellin glas kako joj alosnim glasom pria, kao to je esto obiavala, to je
po njezinu miljenju uzrokovalo tunu smrt supruge i kerkice masse Walle'ra:
Jadno malo bilo je presitno da rodi ono velko, golemo dijete!
Jesam li ja dovoljno iroka, bjesomuno se pitala Kizzy. Da li se to moglo kako znati? Sjetila se one
prilike kad su ona i missy Anne izbuljenih oiju gledale kako se krava teli a zatim se doputavale da su
ih iako su im odrasli govorili da rode nose djecu moda majke morale na isti takav odvratan
nain istisnuti kroz svoje stidne dijelove.
Starije ene, miss Malizy i seka arah kao da nisu obraale nikakvu panju na njezin sve zaobljeniji
trbuh
103i poveane grudi pa Kizzy srdito zaKijuci da m dio isto toliki gubitak vremena povjeriti svoje
bojazni njima kao i massi Lea. Njemu je jamano to bila zadnja briga dok je na konju obilazio plantau
i prijetei se izdirao na svakoga tko po njegovu miljenju nije radio dovoljno brzo.
Kada je dolo dijete, zimi godine 1806, seka arah bila je babica. Nakon itave vjenosti jaukanja,
vritanja i osjeaja kao da joj se para utroba, Kizzy leae sva oblivena znojem; zadivljeno je buljila u
koprcavo dijete to ga je seka arah digla uvis. Bio je muki ali koa mu je bila gotovo boje bijele
kave.
<
Opazivi Kizzynu paniku, seka arah je umiri:
Novoroenom djeci potrebno barem mjesec dana da potamne i dobiju svoju pravu boju, duo!
Ali Kizzyna tjeskoba sve se vie produbljivala jer je svakog dana nekoliko puta pregledavala svoje
dijete, a kad je proao cijeli mjesec, znala je da e djetetova stalna boja u najboljem sluaju biti smea
poput oraha pecana1.
Sjeala se kako se njezina majka ponosno hvalila:
Na massinoj plantai, ovdi sve samo pravi nigeri! Nastojala je da ne misli na sasso-boro, ime kojim
je
njezin otac, crn kao ebanovina, podrugljivo napuivi usta, nazivao mulate svijetle koe. Bila je
zadovoljna to oni nisu tu da vide i dijele njezinu sramotu. Ali je znala da nikad vie nee moi
ponosno dignuti glavu, ak i ako oni nikad ne vide dijete, jer bilo je dovoljno da netko usporedi njezinu
i djetetovu boju pa da zna to se zbilo i s kime. Pomisli na Noaha i osjeti se jo posramljenijom. To
nae posljednja prilika, lutko, prija nego to ja otii, kako to da ne moe, jo su joj u uima odzvanjale
njegove rijei. Oajniki poali to nije pristala, jer onda bi ovo bilo Noahovo dijete; barem bi bilo
crno.
Curo, to tebi? Nisi zadovoljna, a ima ovako velko lijepo dijete! ree jednog jutra miss
Malizy opazivi Kizzyn tuan izraz dok je nespretno nosila dijete gotovo postrance kao da joj je bilo
teko i da ga gleda. No, miss Malizy odjednom shvati sve i izlane: Duo, nema potreba da briga
zbog to ... To nita vano, jer danas ionako niko za to ne mara ni se obazira. Uskoro
Plod stabla hikorije, koje raste u sjev. Americi
104
e bit isto tolko mulata kolko i nigeri ko to smo mi. Tako ti je to ...
Oi miss Malizy preklinjale su Kizzy.

 A mo bit sigurna da massa nikad ne trait dijete, nikako. On vidi malog, drago mu to za nj ne
moro platit, a onda e ga bacit u polje ko i tebi. Zato sve to mo radit jes to da zna da to velko lijepo
dijete tvoje, duo tako stoji stvari!
Takvo gledanje na njen problem pomoglo je Kizzy da se sabere, barem donekle.
Al to e se dogodit zapita ona kad missis, prija il posli, opazi to dijete, miss Malizy?
Zna ona da on gad! ela bi imat jedan cent za svako bijelo enu koja zna da je njezin mu dobijo
dijete s niger-ena. Samo, mislim da e missis bit ljubomorna, jer ono ko da ne moe imat djeci.
Sutradan naveer massa Lea doao je u kolibu otprilike mjesec dana poslije djeakova roenja
nagne se nad krevet i prinese svijeu licu usnula djeaka.
Hm, hm! Ne izgleda loe. I krupan je. Kaiprstom prodrma jednu od stisnutih ruica, pa
ree okrenuvi se prema Kizzy:
U redu! Kraj ovog tjedna bit e i zavretak tvog odmaranja. U ponedjeljak e opet u polje!
Ali, massa, moram ostat da mu sisu dajem! glupo se izlane Kizzy.
Ui su joj pucate od njegova bijesna urlanja:
Umukni i uini kako ti rekoh! Prolo je vrijeme kad te mazio onaj nacifrani plemi iz Virginije!
Nosi tog nigeria sa sobom u polje, ili u ja zadrati to dijete, a tebe, prije nego okom trepne, prodati
odavde!
Luda od uasa i pri samoj pomisli da bi je on odvojio od djeteta, Kizzy brine u pla.
Svaam, massa! jekne ona sva uurena od straha.
Videi njezinu skruenu pokornost njegov bijes brzo splasne, ali tada Kizzy s nevjericom nasluti da je
on zapravo doao s namjerom da je ponovo iskoristiti, ak i sada, kada pokraj njih spava dijete.
Massa, massa, to prerano preklinjala ga je sva u suzama. Jo nisam potpuno isto, massa!
Ali kad se on na to uope ne obazre, borila se tek
105/ dotle dok nije ugasila svijeu, a nakon toga je utke
/ podnosila muenje, sva prestraena da se ne probudi
dijete. Laknulo joj je spazivi da njezin sin spava i nakon
to je massa izgubio snagu pa ustao i spremao se za
odlazak. U mraku navlaei naramenice na ramena, ree:
Dakle, moram mu izabrati nekakvo ime! Kizzy leae suspregnuvi dah. Proe trenutak pa
on ree:
Zvat e ga George, po najmarljivijemu nigeru kojega sam ikad vidio.
Poslije jo jedne stanke massa nastavi kao da razgovara sam sa sobom:
George. Da. Sutra u to zapisati u bibliju. Da, to je ba zgodno ime, George!
I on izae.
Kizzy se opere pa opet legne ne znajui zbog koje bi se uvrede vie ljutila. Ranije je pomiljala da bi
idealno ime bilo Kunta ili Kinte, iako nije mogla zamisliti kako bi massa reagirao na te neobine
nazive. Ali, nije se usuivala raspirivati njegov gnjev iznosei prigovor imenu koje je on izabrao.
Ponovo se uasnula pri pomisli to bi rekao na to njezin afriki otac, jer je znala koliku on vanost
pripisuje imenima. Kizzy se sjeala kako joj je tata priao da je u njegovoj postojbini najvanije od
svega nadijevanje imena sinu, jer sinovi e postat mukarci svoje obitelji!
Leala je i razmiljala kako nikad nije shvaala zbog ega je njezin otac uvijek bio toliko ogoren na
svijet bijelih ljudi nazivao ih je tuobabima. Prisjeti se kako joj je Bell govorila: Toliko si
sretna, erce, da me to plai jerbo zapravo ne zna to znai bit niger pa se ufam u Boga da to nikad
nee morat doznat. Ali sad je to znala i spoznala da nema granica patnjama koje bijelci mogu
nanijeti crncima. Ali njihov najvei zloin, govorae Kunta, bijae to su ih drali u neznanju tko su, i
spreavali ih da budu ljudska bia.
Tvoj otac odma me osvojijo zbog radi toga priala joj je majka to je bijo najponosniji
niger kojega sam ikada vidila!
Prije nego to je utonula u san, Kizzy odlui: ma kako odvratno bilo podrijetlo njezina sina, ma kako
svijetla
106
njegova put, ma kakvo ime mu massa nametnuo, ona e ga uvijek smatrati unukom jednoga Afrikanca.
86. POGLAVLJE
Budui da striko Pompey nikada nije nita govorio Kizzy osim: Kako si? kad bi je ujutro vidio,
iznenadila se i duboko ganula kad je s djetetom dola u polje prvi dan rada. Striko Pompey stidljivo joj
prie i, dodirnuvi obod slamnatog eira, prljava od znoja, pokae prema stablima na rubu polja:
Ja pomislijo da mo ostavit dijete tamok ispod ree on.
Kizzy' nije ba shvatila to on misli pa zakilji i opazi neto ispod jednog stabla. Uskoro joj oi
zabljesnu od suza jer, kad je otila onamo, vidje da je to mali zaklon, prekriven svjee pokoenom
dugom travom, korovom debelih stabljika i zelenim liem.

Kizzy zahvalno prostre svoju istu jutenu vreu na zasjenjen lisnati jastuk i poloi na to dijete. Mali
naas zaplae, ali ona mu je njeno tepala i milovala ga, pa on doskora zagugue i zagleda se u svoje
prstie. Pridruila se svojim drugovima koji su okopavali duhan.
Velko vam hvala, striko Pompey ree ona.
On neto progunda i poe bre zamahivati motikom, nastojei prikriti zbunjenost. Povremeno bi Kizzy
brzala do djeteta da vidi kako mu je, a otprilike svaka tri sata, kad bi zaplakalo, sjela bi uza nj i davala
mu jednu od sisa nabreklih od mlijeka.
Tvoj mali nas sve veseli jerbo se ovdi nikad nita ne dogaa rekla je nekoliko dana kasnije
seka arah, obrativi se Kizzy, ali lukavo motrei striku Pom-peya koji je zauzvrat pogleda kao da je
ona neki dosadan komarac.
_
.
.
107Sada, kad je svaki radni dan zavravao u zalaz sunca, seka arah navaljivala je da ona uprti dijete, a
Kizzy bi nosila njihove dvije motike pa bi se premorene vukle u robovski sokak. Bijahu to samo etiri
kolibice u obliku sanduka, s jednim prozorom, pored velikog stabla chin-quapina1. Obino bi ve
pao prvi mrak kad je Kizzy urno palila suharke na svom malom ognjitu da skuha neto od preostalog
sljedovanja koje im je massa Lea dijelio svake subote ujutro. Brzo bi pojela pa legla na svoj madrac od
komuina kukuruza da se poigra s Geor-geom, a dojila ga je tek kad bi on zatulio od gladi. Tada bi ga
sokolila da to vie sie, drala ga preko ramena i lupkala mu leda da lake podrigne, a onda bi se po-s
novo s njim igrala.
Trudila se da to dulje ostanu budni, jer je htjela da dijete to dulje spava prije nego to e se probuditi
za slijedee nono dojenje. Upravo u tom meuvremenu dolazio bi massa dvaput ili triput tjedno
te bi joj se nametnuo. Uvijek je zaudarao na pie, ali ona je odluila za svoje i za djetetovo dobro
da mu se vie niti ne pokuava oprijeti. Puna gaenja leala bi, hladna i ukoena, raskreenih nogu, dok
je on roktajui dobivao od nje nasladu. Kad bi to zavrilo i kad bi on ustao, ona je ostajala leeki,
sklopljenih oiju ula bi kako on baca, kao uvijek, na stol novi od deset centi, a katkad i od
dvadeset i pet dok ne bi otiao. Kizzv se pitala da li i missis budna lei u velikoj kui, koja je bila
tako blizu da se sve moglo uti; to li ona misli, kako li se ona osjea kad massa dolazi u njezin krevet
nosei jo na sebi miris druge ene?
Naposljetku, kad bi prije svanua jo dva puta na-dojila Georgea, pala bi u dubok san a striko
Pompey budio ju je kucanjem na vrata. Kizzy bi se digla, do-rukovala i ponovo dala sisu djetetu, prije
nego to bi stigla seka arah da ga odnese na jedno polje. Postojala su odvojena polja za kukuruz,
duhan i pamuk, a striko Pompey ve je na rubu svakog polja podigao mali zaklon u sjeni stabala.
Kad bi massa i missis ruali u nedjelju, uvijek bi doskora odlazili na tjednu vonju koijom, a dok ih
nije
Vrsta amerikog kestena
108
bilo, aica robova iz sokaka okupljala se oko stabla chinquapina na jedan sat posjeta. Sad, kad su im
se pridruili Kizzy i njezin sin, miss Malizy i seka arah bez odgaanja bi se zapoela natezati koja e
drati nemirnog Georgea. Striko Pompey bi sjedio i odbijao dimove iz lule, a inilo se da voli
razgovarati s Kizzy, moda stoga to ga je ona sluala s daleko manje upadica i s daleko vie
potovanja nego dvije postarije ene.
Ova zemlja nije bila nita do sama uma vrijedna pedesetak centi po jutru ree jednog poslijepodneva Pompey. Tad je massa kupijo svojih prvih trijes jutara i svog prvog nigera koji se zvao
George, isto ko ovaj tvoj mali. Silijo je tog nigera da radi dok nije umro.
Videi da Kizzy ubrzano die, striko Pompey zastane.
to tebi? zapita on.
Nije nita! Kizzy se brzo smirila, a striko Pompey nastavi.
Kad sam ja amo doo, massa je ve godnu dana imo onog jadnog nigera koji je sjeko stabla, krijo
pa-njeve i kosijo grmlje tako da moe orat i sadit za prvu etvu. A ondak smo jednoga dana ja i taj
niger pilili iz trupaca daske za onu tamok velku kuu.
Striko Pompey upre prstom u kuu.
Gospodne, zau ja onaj udan glas, i digo pogled sa moga kraja pile. Onaj niger George koluto
je oima, uvatijo se za prsa i pao na mjestu mrtav tako iznenada.
Kizzy promijeni temu.
Sve otkad dola amo, ujim kako vi govorite o borbe kokota. Nikad prija nita o tom ulo . . .
Daklem, od masse sam ula da u ona tvoja Virginija ima mnogo borbi s kokotima odvrati
miss Malizy. Bit e da ih nije bilo nigdi blizu mjesta gdi s ti ivila.
Ni nitko od nas na zna mlogo o tom izjavi striko Pompey. Samo to da su to neki posebni vrste
kokota koji se goju i vjebaju da jedan drugoga ubijadu, a ljudi mnogo novci daju kladei se na njih.
Seka arah upadne mu u rije:
Jedini tko ti moe vie o tom re jes oni stari niger Mingo, koji tamok doli ivi s kokotima.

109Videci da je Kizzy razjapila usta od iznenaenja, miss Malizv uzvikne:

Reko ja to tebi prvi dan kad s dolo amo. Samo to ga ti jote nis vidila.
Nasmijala se.
A moda ga nikad i ne vidit!
(
Ovdi sam ve etrnajs godna ree seka arah a tog nigera nisam vidila vie od osam-deset puti! Vie voli bit medu kokoti nego ljudi! Hm!
i
frkne ona. Zbiljam, reklo bi s da ga je majka izlegla iz jaji!
Dok se Kizzy s njom smijala, seka arah nagne se prema miss Malizy ispruenih ruku:
Ajd, daj meni da malo dri to dijete.
Miss Malizy bi joj mrzovoljno preputala dijete.
Daklem, bilo kako bilo ree ona oni v kokoti doveli massu i missis od prnje pa
dotle da se
sad vozu okolo i pravu otmjeni.
Oponaala je njegovo veliajno mahanje rukom:
Ovako massa die ruku uvis kad god se njiova kola mimoiu s kolima bogatih gospode!
Prst joj je nalikovao na leptira u letu.
A missis vako mae rupiem, samo to ne ispadne iz koli!
U gromoglasnom grohotu miss Malizy bijae potre-x
ban trenutak da se pribere. A onda, kad
je pruila ruku da ponovo uzme dijete, seka arah obrecne se na nju:
ek ti! Pa ja ga drim samo asak!
Kizzy bijae oarana gledajui kako se njih dvije tuku oko djeteta i promatrajui striku Pompeya, koji
ih je utke mjerkao, a onda bi se u trenutku ozario ako bi malian pogledao prema njemu, kad bi davao
licu smijean izraz ili micao prstima da privue djetetovu panju.
Jedne nedjelje nekoliko mjeseci poslije toga George je puzao i zaplakao za sisom. Kizzy ga je upravo
htjela uzeti na ruke kad miss Malizy ree: Nek jo malo izdri, duo. Taj djeak je ve dovoljno
veliki da ve pone neto jes.
Miss Malizy pohrli u svoju kolibu i za koji trenutak se vrati. Svi su gledali kako ona
zaobljenom
110
stranom zncice arooi Komad KUKuruznjaka u pola alice vode u kojoj se kuhalo meso. Zatim podie
Georgea na svoje iroko krilo pa mu gurne liicu u usta. Svi su se obradovali kad je on smazao sitni
zalogaj i mljacnuo ustima, udno traei jo.
Dok bi oni radili u polju, George bi bauljao okolo na sve etiri, pa mu je Kizzy vezala oko pojasa
kratak konopac da mu ogranii domet, ali uskoro je otkrila da on ak i u tom opsegu grabi i jede zemlju
i kukce to su gmizali. Svi se sloe da se neto mora poduzeti.
Sisa mu vie ne treba predloi miss Malizy
ako ga ostavi s menom, moem ga lijepo uvat dok vi radite u polje.
ak je i seka arah smatrala da je to pametno pa je Kizzy iako joj to bijae neizrecivo
mrsko
svako jutro prije odlaska u polje ostavljala Georgea u kuhinji velike kue, a preuzimala ga na
povratku. Gotovo se pokolebala zbog te odluke, jer je prva razgovijetna rije koju je George
izustio bila Mi'lize, ali malo zatim jasno je izgovarao mama i dirnuo Kizzy ravno u
srce. A slijedea mu je rije bila tlik'Pomp na to se starac rascvao poput poriluka na
mjeseini. A malo zatim uslijedi sek'Sara.
S godinu dana George je hodao bez iije pomoi. A s petnaest mjeseci je obijesno trkarao, oito uivajui od puste radosti to je napokon nezavisan i samostalan. Sad je rijetko bilo komu od njih
doputao da ga dri osim kad je bio pospan ili bolestan, to se malo kada dogaalo jer je pucao od
zdravlja i veselja, emu je dosta pridonosila miss Malizy koja ga je svakodnevno opala najboljim
jelima to ih je pripremala u kuhinji.
A nedjeljom po podne, dok su Kizzy i ostalo troje razdraganih odraslih nastavljali razgovore, napajali
su oi na djeaku koji se gegao oko njih i sretno se igrao sam samcat, dok doskora njegove iroke
mokre pelenice ne bi poprimile boju zemlje. George je podjednako bio oaran grickanjem granica kao
hvatanjem kukaca ili lovom na konjica, maku ili pilie, koje bi natjerao da prestravljeno otprhnu i
potrae novo eprkalite. Jedne su se nedjelje tri ene drale za trbuh od smijeha
111/
gledajui kako vjeno ozbiljni striko Pompev nespretno /
poskakuje amo-tamo,
pokuavajui uhvatiti lagani povjetarac da podigne zmaja to ga je izradio oduevljenom djeaku.
Da ti kaem, erce, ni sama ne mo znat kako je udno to to vidimo rekla je seka arah Kizzy.
Prije nego to je dolo ovo dijete, Pompev bi se zatvorijo u kolibu i ne bi ga se vidilo sve
do jutra.

 ivo istina! izjavi miss Malizv. Nisam imala pojma da Pompev imalo smisla za alu.
Daklem, moem re da me mnogo razveselijo jerbo sagradijo one male zaklone za Georgea kad
sam ga tek donijela u polje odvrati Kizzy.
Ti s se razveselila! Ovo dijete je svima nama na veselje! izusti seka arah.
Striko Pompey jo je vie osvojio Georgeovu pa-v nju kad mu je poeo priati prie. Djeaku tada bijahu dvije godine. Kad bi u nedjelju zalo sunce i nastupila svjea veer, Pompey bi, da otjera komarce
zapalio dimljivu vatricu od netom posjeena drva, a tri ene smjestile bi svoje stolce do vatre. Tad bi
George zauzeo najudobniji poloaj da moe promatrati pokretno v- lice strike Pompeya i ruke kojima
je mahao priajui o braci Zeki ili o kumu Medi, a s vremenom se nakupilo toliko neizrecivo
blago pria da to jednom potakne seku arah da usklikne:
v.
Nikad ni sanjalo nisam da ti zna tolke prie!
Striko Pompey tajnovito ju je pogledao i kazao:
Cijelu arpu stvari o meni ti ne zna.
Seka arah zavrti glavom pravei se da je krajnje ozlojeena.
Hm! Ko da to ikoga ope zanima!
Striko Pompey sveano je otpuhivao dim iz lule, a njegove borama uokvirene oi su se smijuckale.
Miss Malizy, neto u vam rei izjavi jednog dana Kizzy. Seka arah i striko Pompey uvijek jedan prema drugom ko pas i maka. Al kadikad mislim da to modak njiov nain udvaranja . . .
Ne znam, erce. A znam da ni on ni ona ne bi to rekli i da je tako. Ali mislim da se to
oni samo alu da ubiju vrijeme, to je sve. Kad ostari ko mi i kad nema nikoga, jednostavno se
na to navikne, jerbo misli da tu ionako pomoi nema.
Miss Malizy paljivo odmjeri Kizzy prije nego to je nastavila:
Mi stari i tu nema ta, ali kad je netko mlad ko ti, a nema nikoga, to je drugo stvar! O, koliko
bi ela da massa kupi nekog pa da se ti s njim spoji ko to priroda trai!
Da, miss Malizy, nema smisla rei da o tome ne razmiljam, zato jer razmiljam.
Kizzy zastane. Onda ree ono to je bila sigurna da obje znaju:
Ali massa to ne uini.
Odjednom osjeti zahvalnost prema njima to joj nikad nisu spominjali niti izdaleka nabacivali ono to
se jo dogaalo izmeu nje i masse, iako su to svi jamano znali. Barem to nikada nisu spominjali u
njezinoj prisutnosti.
Kad ve govorimo otvoreno produi ona poznavala sam jednog ovjeka tamo odakle ja
dola. Jote mnogo na njega mislim. eli smo se vjenat, ali ondak je sve polo naopak. Znate,
zato sam i dolo amo.
Osjeajui iskreno i odano zanimanje miss Malizy, Kizzy na silu poe govoriti vedrije, ispria joj kako
je bilo s Noahom i na kraju zakljui:
Kai ja samoj sebi da e on mene cijelo vrijeme trait pa emo se jednog dana na lice u lice.
Izraz na Kizzvnu licu podsjeao je na osobu koja moli.
Ako to dogodi, miss Malizy, istinu u vam re, mislim da ni on ni ja neemo re ni rijei.
Mislim da emo se jednostavno uvatit za ruku, do ovdi i re vam zbogom i uzet Georgea pa oti.
Ne bi ga ak pitala kud, niti bi me bila briga. Nikad neu zaboravit zadnje to mi je reko.
Reko je: Ostatak naeg ivota provest emo skupa, lutko!
Kizzy je izdao glas, a onda zaplau i ona i miss Malizy, a malo zatim Kizzy se vrati u svoju kolibu.
Jedne nedjelje ujutro, nekoliko tjedana kasnije, George je bio u velikoj kui pomaui miss Malizy
da pripremi ruak, kad seka arah pozove Kizzy u svoju kolibu, po prvi put otkako je dola na plantau
Lea.
112
113Kizzy je razrogaenih oiju gledala zidove obasute pukotinama; bili su prekriveni strukovima
sasuenog korijenja i trava to su visili na klinovima i na avlima, potkrepljujui tvrdnju seke arah da
ona ima prirodan lijek za gotovo sve bolesti. Pokae joj svoju jedinu stolicu pa ree:
Sjedi, erce.
Kizzy sjedne, a seka arah nastavi:
Ja u ti neto re to ne zna svaki. Moja majka bila Cajun Indijanka iz Louisiane, pa me
nauila proricat budunost.
Zagledala se u Kizzvno zapanjeno lice.
Oe da ti kaem tvoja budunost?
Kizzy se u trenutku sjeti kako su i striko Pom-pey i miss Malizy natuknuli da seka arah ima dara za
proricanje budunosti. Kizzy zau samu sebe kako odgovara:
Kako ne, seka arah!

Seka arah une na tle pa izvue ispod kreveta veliki sanduk. Iz njega izvadi omanju kutiju, pa izdvoji
pregrt sasuenih predmeta tajanstvena izgleda, te se polagano okrene prema Kizzy. Paljivo rasporedi
svoje predmete u simetrine oblike, a iz gornjeg dijela haljine izvue tanak prut nalik na arobni tapi
i stane odluno mijeati te predmete. Toliko se nagnula prema naprijed da je elom gotovo dodirivala
predmete na tlu. inilo se da se s tekom mukom uspravila kad je rekla neprirodno visokim glasom:
Mrsko mi je re to ti kau duovi. Nikad vie ne vidit majku ni oca, barem ne na ovom svijetu . . .
Kizzy brine u pla. Seka arah uope se nije na nju osvrtala nego pomno presloi one predmete, pa ih
je ponovo mukala i mukala, mnogo dulje nego prvi put, sve dok se Kizzy nije neto sabrala i plakala
manje grevito. Zamagljenim oima je prestravljeno gledala kako se tapi trese i podrhtava. A tad seka
arah poe mumljati jedva ujno:
Rekla bi da ova cura nema sree . . . Volit e samo jednog ovjeka . . . On je imao mnogo teak put
. . . I on nju voli ... ali duovi su mu rekli da e bit najbolje da dozna istinu ... i da se
prestane nadat . . .
114
Kizzy skoi na noge i vrisne. Ovaj put neizrecivo je uznemirila seku arah.
Pss! Psst! Pssst! Ne ometaj duove, erce! Psst! Pssst! Psssst!
Ali Kizzy je i dalje vritala, izletjela napolje i odjurila u svoju kolibu, zalupivi vrata. Tad se trijeskom
otvore vrata kolibe strike Pompeya, a na prozorima ve-like kue i kuhinje odjednom se pomole glave
masse i missis Lea, miss Malizy i Georgea. Kizzy se bacakala po madracu od kukuruznih komuina i
stenjala kad je upao George.
Mamice! Mamice! to t je?
Izobliena lica, sveg oblivena suzama, ona se histerino prodere na nj:
Umukni!
87. POGLAVLJE
George je ve od svoje tree godine pokazivao vrstu odlunost da pomae odraslima iz robovskog
sokaka.
Gospodne, pokuo mi je donijet vodu, a kanta tea od njega! smijui se ree miss Malizy.
A drugi put:
Vrag me odnijo ako nije nosijo drva, komad po komad dok nije napunijo moj sanduk za ogrjev, a
on-dak je ispraznijo pepel iz ognjita!
Ma kako Kizzy bila ponosna, uvala se da Geor-geu ne prenese pohvale miss Malizy, jer joj je djeak
ve ionako zadavao dosta glavobolje.
Kako to da ja nis crn ko ti, mama? zapita je on jedne noi kad su bili sami u kolibi.
Kizzy, gutajui knedle, odvrati:
Ljudi se rode onake boje kaki jesu, to je sve.
115Ali nije prolo mnogo noi, a on ponovo nane to pitanje:
Mamce, tko je bijo moj tata? Zato ga nisam nikada vidijo? Gdje j on?
Kizzy je nastojala biti stroga:
Umukni ve jednom!
Ali poslije toga je sate i sate leala budna pokraj njega i jo ju je muio njegov uvrijeeni smeteni
izraz; a sutradan ujutro kad ga je predavala miss Ma-lizy, nespretno mu se ispriala:
Izmorijo si me, postavljo si mi tolko pitanja. Ali znala je da mora rei neto uvjerljivije svom
vrlo bistrom i pronicljivom sinu, neto to bi on mogao i razumjeti i prihvatiti.
Visok je i crn ko no i nikada se nij smijo naposljetku je izustila. On je tvoj rod ko i
moj, samo to ga ti zove djeda!
inilo se da to Georgea zanima i da bi htio uti jo. Rekla mu je da je njegov djeda doao brodom iz
Afrike u mjesto koje se, kako mi je majka kazala, zove 'Naplis. Zatim mu ispria kako ga je brat
njezina masse Wallera odveo na plantau u kotaru Spotsvlvania, ali on je pokuao pobjei. Ne znajui
kako da ublai slijedei dio prie, odlui biti kratka:
A kako je on i dalje bjeo, odsjekli su mu pola tabana.
Georgeovo lie iskrivi se od grimase.
Kako to da s oni to uinli, mamce?
Zamalo je ubijo nekake lovce na nigere.
A zbog ega s oni vatali nigere?
Pa, ti nigeri su pobjegli.
Od ega su pobjegli?
<.
Od njiovih bijelih massa.
A to s im uinili bijeli masse? Sva izvan sebe ona vrisne:
Zaepi gubicu! Gub se od mene, samo mi brige stvara!

Ali Georgea niim nije mogla dugo uutkati niti je ikad mogla potpuno utaiti njegovu glad da dozna
neto vie o svom afrikom djedu.
A gdje je ta Afrika, mamce? . . . Ima li malih
116
djeaka u toj Africi? . . . to s ono rekla, kako se zvao moj djed?
Nadmaivi sva njezina qekivanja, George kao da je u mati gradio vlastiti lik svoga djeda, pa je
Kizzy u granicama strpljivosti nastojala tomu pripomoi priama iz svoje vlastite bogate zalihe
uspomena.
O, da ga mo ut kao mi je pjevo afrike pjesme kad smo se vozli u massinim kolima, a
ja bila mala curca, moda tvojih godina.
Kizzy bi samu sebe zaticala kako se osmjehuje, prisjeajui se s kojom je radou sjedila na visokom
uskom sjeditu koije uz svog oca kad su se vozili po vrelim pranjavim cestama kotara Spotsylvania; a
kako su drugim prigodama ona i Kunta etali drei se za ruku du ograde to je vodila do potoia, a
tim istim putom kasnije je koraala s Noahom i drala ga za ruku. Rekla je Georgeu:
Tvoj djeda me uijo kako se po afriki kaedu stvari. Tako je on violinu zvao ko ili bi rijeku
nazvao Kamby-bolongo. I jo mnogo raznih rijei to su zvuale udno kao ove.
Pomisli koliko bi se razveselio njezin otac, ma gdje bio, to i njegov unuk ui afrike rijei.
Ko! otro e ona. Moe li to rei?
Ko ponovi George.
Dobro, a kad si tako pametan: Kamby-bolongo! George je to savreno ponovio od prve. Osjeajui
da ona ne namjerava s tim nastaviti, on je zamoli:
Reci mi jo malo, mamce!
Prepuna ljubavi prema njemu, Kizzy mu obea jo toga drugi put a onda ga, uz njegove prosvjede, smjesti u krevet.
117POGLAVLJE
Kad George navri estu godinu to je znailo da mora poeti raditi u polju miss Malizv zabo-lje
srce to e ostati bez njegova drutva u kuhinji, ali Kizzy i seka arah se obradovae to e ga najzad
dobiti natrag. Od prvog dana u polju inilo se da George oboava to svoje novo carstvo pustolovina, a
one su ga s ljubalju gledale kako trkara oko njih i podie kamenje to bi moglo slomiti leme pluga
koji je vodio striko Pompev. Hitao je unaokolo donosei svakomu od njih kabao hladne pitke vode,
koju je vukao s izvora na drugom kraju polja.
tavie, pomagao im je i pri sjetvi kukuruza i pamuka; bacio bi barem neke sjemenke vie-manje
onamo gdje im je bilo mjesto, du uzoranih brazda. Kad se troje odraslih smijalo njegovim nespretnim
ali odlunim naporima da zamahne motikom, kojoj je ruka bila vea nego on, i sam George iroko se
smijeio jer je bio vedre naravi. A ponovo se nasmijae kad je George uvjeravao striku Pompeva da zna
orati, a onda ustanovio da nije ni toliko visok da dri ruice pluga; ali je spremno rukama obavio
pluno tijelo i dreknuo na mazgu:
Ustaj!
Kad bi se u kasnu veer napokon vratili u svoju kolibu, Kizzy bi se odmah latila kuhanja veere, jer je
znala da je George zacijelo ogladnio. Ali jedne noi on joj predloi da promijene tu naviku.
Mamce, ti s cijeli dan teko radla. Zato ne bi legla i malo ponula prije nego skuha?
ak joj je pokuavao zapovijedati kad je ona bila dobre volje pa ga ne bi zbog toga kaznila. Kizzy se na
mahove inilo kao da njezin sin pokuava nadomjestiti mukarca jer je, osjeae ona, slutio da to i njoj
i njemu nedostaje. George je bio tako nezavisan i samostalan za malena djeaka da bi tu i tamo, kad bi
se prehladio ili malo ozlijedio, seka arah dala od sebe sve da mu svojim ljekovitim travama
ublai bol, a
118
Kizzy bi dokrajila posao okrepljujuim melemom svoje ljubavi.
Katkada, dok su oboje leali prije spavanja, tjerao je Kizzy da se smjeka matanjima koja joj je on u
tami priopavao.
Idem ti ja velkom cestom apne joj on jedne noi i pogledam ja uvis i vidim ti ja onog velikog
medonju kako tri . . . vidim da je vei od konj ... i viknem ti ja: Gospodne Medo! Hej, gos-podne
Medo! Spremi se da ti okrenem kou jer ti neu dat da takne moju mamcu!
A katkad bi preklinjao i preklinjao dok naposljetku ne bi nagovorio svoju umornu majku da zajedno s
njim pjeva neke pjesme koje je uo od miss Malizy, kad je provodio dane s njome u kuhinji u velikoj
kui. Tad bi se po maloj kolibi razlijegao njihov skladan duet:
O, Marijo, ne plai, ne jei! O, Marijo, ne pla i ne jei! Faraonova vojska se utopila! O, Marijo,
ne plai!
Kadto, kad Georgea nije nita drugo privlailo u kolibi, nemirni estogodinjak opruio bi se kraj
ognjita. Nailjio bi jedan kraj pruta veliine prsta, nagaravio ga u plamenu, dobio neku vrst olovke, a

onda bi na bijeloj borovoj dasci crtao jednostavne obrise ljudi ili ivotinja. Svaki put kad bi on to radio,
Kizzy bi suzdravala dah od straha da je George ne zamoli da ga sad naui itati i pisati. No, njemu to
oito nije padalo na pamet, a Kizzy se pomno uvala da mu nikada ne spomene itanje i pisanje, jer je
znala da joj je to zauvijek upropastilo ivot. I zaista, u toku svih godina koje je provela na plantai Lea,
Kizzy nijedanput nije uzela u ruku pero ili olovku, knjigu ili novine niti je ikome spominjala da je
neko znala itati i pisati. Kad je na to mislila, pitala se da li bi ona to jo mogla, kad bi iz bilo kojega
razloga to zaeljela. Onda bi u glavi slovkala rijei kojih se jo tono sjeala, a kad bi se jako
usredsredila, mogla je u duhu zamisliti kako bi te rijei izgledale da su napisane a uope nije znala
kako bi sad izgledao njezin rukopis. Katkad bi dola u napast, ali sveudilj bi
119odravala zavjet koji je sama sebi postavila da nikad vie nee nita napisati.
Kizzy su mnogo vie od itanja i pisanja nedostajale novosti o zbivanjima u svijetu izvan plantae.
Sjeala se kako je njezin otac priao ono to bi uo i vidio kad bi se vratio s putovanja s massom Wallerom. Ali svaka vijest izvana bila je velika rijetkost na ovoj skromnoj i zabaenoj plantai, gdje je massa
osobno tjerao konja i vozio jednopreg. Ovaj robovski sokak doznao bi to se dogaa vani samo kad su
massa i missis Lea imali na veeri goste a ponekad ih mjesecima nisu imali. Za vrijeme jedne takve
veere u nedjelju po podne godine 1812. miss Malizv dotri im iz kue:
Oni sadak jedu pa moram odma natrag, ali govore nutra o nekakom ratu koji je poo s Engleskom!
Reklo bi se da Engleska alje pune brodove svojih vojnika amo k nama!
Ne alju ih amok protiv mene! primijeti seka arah. To se boru bijeli ljudi!
A gdje oni vodu taj rat? zapita striko Pompev. Miss Malizv odgovori da to nije ula.
Daklem uzvrati on sve dok je to negdi gore na Sjeveru a ne nigdi ovdi u blizini, meni
je to ravno.
Te noi u kolibi mali George, koji je imao sluh kao zec, zapita Kizzy:
to je to rat, mamce?
Trenutak se zamislila, a onda odgovorila:
Daklem, mislim da je to mnogo ljudi koji se boru jedan proti drugog.
A zato se boru?
Boru se zbog svega to im se oe.
Daklem, zato. su se bijeli ljudi i ta Engleska zavadili jedni protiv drugih?
Cuj, tebi nikad nita ne moem objasnit. Pola sata kasnije Kizzy se morala sama sebi osmjehnuti u tami kad George zapjeva jednu pjesmu miss Malizy, jedva ujnim glasom, kao da pjeva
samo za sebe:
Odjenut u svoju halju bijelu! Tamo na obali! Tamo na obali! Nikad vie neu vodit rat!
, ,
120
iJrolo je vrlo mnogo vremena do slijedeih vijesti, za vrijeme slijedee veere u velikoj kui, kad ih je
miss Malizy izvijestila:
Govoru da su te Engleske osvojle velki grad gore na Sjeveru to ga zovu Detroit.
Nekoliko mjeseci kasnije ponovo im ree da su massa, missis i gosti slavodobitno razgovarali o
nekom velkom brodu Objedinjenih drava po imenu ,Old Iron-sides'.
Kau da je sa svojih etrdes etri topa poto-pijo mnogo brodova te Engleske!
Juhaj! usklikne striko Pompey. To je dovoljno da potopi arku!
A onda jedne nedjelje godine 1814, kada je George pomagao miss Malizy u kuhinji, bez daha doleti
u robovski sokak s porukom:
Miss Malizy mi veli da vam reem da je engleska vojska pokosila pet tisua vojnika Objedinjenih
drava te spalila i Capitol i Bijelu kuu.
Gospodne, a gdi li j to? zapita Kizzy.
Washington, De Ce odvrati striko Pompey. To je lijep komad puta odavdi.
Samo neka ubijaju i spaljivaju jedni druge mjesto nas! uzvikne seka arah.
A malo kasnije te godine za vrijeme veere miss Malizy dotri k njima te ree:
Vrag me odnijo ako svi oni nutra ne pjevuckaju neto o brodovima Engleske, kako pucaju na neku
velku tvravu kraj Baltimorea.
Nato miss Malizy napola izgovori a napola otpjeva ono to je ula. A kasnije tog poslijepodneva vani
se die neobina graja, pa odrasli u urbi otvore vrata svojih koliba i zaprepateno zastanu: George je
utaknuo u kosu dugo puranovo pero pa hodao dostojanstveno, udarajui tapom o suhu tikvu i
pjevajui naglas svoju verziju onog to je nauo od miss Malizy:
Oh, hej, vidite 1' vi u ranom svjetlu zore . . . i u crvenom bljetavilu raketa . . . O, vije se onaj
stijeg zvjezdicama obasut. . . O, zemljo slobodnih, domovino hrabrih . . .
Za godinu dana djeakova nadarenost za oponaanje postade najdraa zabava robova iz sokaka, a medu
121Georgeove najtrazenije toke ubrajalo se njegovo izigravanje masse Lea. Najprije bi provjerio da se
massa ne nalazi negdje u blizini, a onda bi pritvorio oi, nakrivio usta i gnjevno povikao, oteui rijei:

 Ako mi vi, nigeri, ne poistite ovo polje pamuka do suneva zalaza, nita neete dobiti za jelo!
Odrasli su se tresli od smijeha i meusobno pot-cikivali:
Jeste 1' ikad vidil ita ko to je ovaj malac?
Dabome da nisam!
On je pravo udo!
Georgeu je bilo dovoljno da nekoga promatra samo kratko vrijeme pa da ga majmunie na najsmjeniji
nain ukljuujui jednog gosta koji je dolazio na veere u veliku kuu, bijelog propovjednika, koga
je massa poslije jela odveo da pod stablom chinquapina odri kratku propovijed robovima. A kada je
po prvi put dobro odmjerio starog tajanstvenog Mingoa, koji je uvjebavao massine borbene pjetlie,
George je doskora savreno podraavao starevo osebujno trzanje pri hodu. Uhvativi dva kretava
pileta u dvoritu oko taglja i drei ih vrsto za noge, gurao ih je brzo naprijed natrag kao da prijete
jedan drugome dok je on glumio njihovo rjekanje:
Ti velki, stari, gadni nitkove to slii na kanj-ca, oi u ti iskopat!
Na to bi drugi pjetli zagriljivo odgovarao:
Ti nis nita drugo nego po zalogaja perja!
Slijedee subote ujutro dok je massa Lea po obiaju dijelio tjedne obroke u robovskom sokaku, Kizzy,
seka arah, miss Malizv i striko Pompev pokorno su stajali pred vratima svojih koliba da prime svoj
dio, kad George nahrupi iza ugla natjeravajui takora. Viknu na nj, te on zastane: za dlaku je izbjegao
sudar s massom. Massa Lea u po ale u po zbilje zapita:
to ti ovdje radi da zaslui svoj obrok, djeae?
etvoro odraslih samo to se nisu stropotali kada je devetogodinji George samopouzdano zabacio
ramena i gledajui massu ravno u oi izjavio:
Ja radim u tvojim poljima i ja propovijedi drim, massa!
122
Zapanjeni massa Lea ree:
Da te onda ujemo kako dri propovijedi! Pet pari oiju bijae uprto u Georgea, koji odstupi korak
unazad i najavi:
Sad u bit onaj bijeli propovjednik koga ste nam ondak doveli, massa . . .
I odjednom stane mlatarati rukama i bombastino govoriti:
Ako sumljate da je striko Pompev ukro massi prasca, recte massi! Ako vidite da miss Malizv uzima
missisino brano, recte missis! Jer, budete li dobri nigeri i budete li posluni svom dobrom massi i
missis, kad umrete doi ete u kuhnju nebesku!
Massa Lea se previjao od smijeha jo prije nego to je George zavrio nato djeak otkrije svoje blistave snane bijele zube i zapjeva jednu od omiljenih pjesama miss Malizv:
X,
Ovo sam ja, ovo sam ja, ja, o, Gospodne, i molitva mi je potrebna! Ne moja majka niti otac
moj, nego ja, o, Gospodne, a molitva mi je potrebna! Ne propovjednik, ne akon nego ja, o, Gospode,
a molitva mi je potrebna!
Odrasli nikada nisu vidjeli da se massa Lea ovoliko smije. Oito oduevljen, on potapa Georgea po
ramenu:
Djeae, ovdje propovijedaj kad god ti se prohtije!
Ostavivi im koaru s namirnicama da ih meusobno podijele, massa se zaputi prema velikoj kui dok
su mu se ramena tresla. Preko ramena se obazre na Georgea koji je stajao na mjestu i zadovoljno se cerekao.
Tog ljeta, nekoliko tjedana kasnije, massa Lea vratio se s putovanja i donio dva velika paunova pera.
Poslao je miss Malizv u polje po Georgea i pomno upuivao djeaka na koji nain treba tim perjem
paljivo mahati naprijed-nazad iza gostiju koje e pozvati na veeru slijedee nedjelje po podne.
to se pue, tijo bi se ponaat ko bogati bijeli ljudi! rugala mu se miss Malizv nakon to je
prenijela Kizzy poruku masse Lea da djeak mora doi u veliku kuu temeljito oriban, u svjee
opranom, u123krobljenom i izglaanom odijelu. George bijae toliko uzbuen zbog svoje nove uloge i zbog sve te
panje koju mu ukazivahu ak massa i missis da je jedva suzdravao nestrpljivost.
Gosti su jo bili u velikoj kui kad se miss Malizv iskrala iz kuhinje i otrala u robovski sokak, jer vie
nije mogla izdrati a da ne izvijesti svoje sluateljstvo koje ju je tjeskobno iekivalo.
Svima u vam re, tom malom nema ravnog! Tad opie kako je George mahao paunovim perjem:
Okreto je rukama pa se naginjo natrag, pa se naginjo naprijed i jo se vie koio nego massa i missis! A poslije deserta massa je toijo vino kad mu od-jedared pade neto na pamet. Reko je: Hej,
deko, da ujemo malo onu propovijed! A ja vam kau, mi- slim da se mali za to uvjebavo! Zato to
je u ti as zamolijo massu da mu dade kaku knjigu da mu bude biblija, a massa mu je jednu donijo.
Gospodne, onaj deko skoi na najljepe izvezen podnonik od missis. Mali je cijelu blagovaonicu

obasjo svojom propovijedi! A ondak, bez iijeg pitanja, zapjevo je to ga je grlo nosilo. Tad sam ja
otrala!
Pobjee natrag u veliku kuu, ostavivi Kizzy, seku arah i striku Pompeva kako kimaju glavom i smijulje se ponosno, s nevjericom.
George je ponjeo toliki uspjeh da je missis Lea, na povratku sa svojih i massinih nedjeljnih popodnevnih vonja jednopregom, priala miss Malizv da ljudi koji su onomad bili kod njih na veeri, kad god
ih sretnu, zapitkuju za Georgea. Poslije stanovitog vremena ak je i vjeno suzdrana missis Lea
izrazila svoju sklonost prema njemu.
'"
A gospodin mi je svjedok da ona nikad nije volila nigere! povie miss Malizv.
Missis Lea postupno je za Georgea nalazila poslove u velikoj kui i oko nje, a kad mu je bilo jedanaest
godina, Kizzy ustanovi da on vie niti pola svog vremena ne provodi s njima u polju.
Zbog toga to je tjerajui perjem muhe bio u blagovaonici na svakoj veeri i sluao razgovor bijelih
ljudi, George je prikupljao vie vijesti nego ih je ikad mogla skupiti miss Malizv, jer je morala stalno
trati
124
tamo-amo izmeau oiagovaonice i Kuninje. (jsKoro poslije odlaska gostiju s veere, George bi ednim
uima u robovskom sokaku ponosno rekao sve to je uo. Zapanjili su se uvi da je jedan gost rekao
da je oko tri tise slobodnih nigera iz mnogih raznih mjesta odralo velki sastanak tamo u
Philadelphiji. Onaj bijelac veli da s nigeri poslali nekaku rezuluciju presniku Ma-disonu da s i robovi i
slobodni nigeri pripomogli izgraivati zemlju i pridonijeli u svim ratovima, pa da Objedinjene drave
nee bit ono to tvrde da jesu ako nigeri ne sudjeluju u svim njiovim blagodatima. A George nadoda:
Massa je reko da svaka budala moe uvidit da slobodne nigere valja otjerat iz zemlje!
George im prenese da su tokom jedne kasnije veere bijeli ljudi bili tolko bijesni da s pocrvenili
razmatrajui najnovije vijesti o velikim bunama robova u Zapadnoj Indiji (Antili).
Gospodne, morali ste ih ut kako nutra priaju da im mornari s brodova priaju kako robovi u
Zapadnoj Indiji pale etvu i zgrade, ak da bievaju i tueju i vjeaju bijelce koji s bili njiovi
masse!
Poslije slijedeih veera George izvijesti da je koija Concord, koju je vuklo est konja, postigla novi
rekord brzinom od deset milja na sat izmeu Bostona i New York Citvja, uraunavajui u to i postaje;
te da je nov parobrod masse Roberta Fultona s kotaem na lopatice preplovijo nekaki Tlancki ocean
za dvanajs dana!
Kasnije je jedan uzvanik na veeri opisao senzaciju rjenih parobroda-kazalita.
Kolko sam ja svatijo, oni se zovu minstreli reko je da su to bijelci koji nagaruju
lice naa-davljenim epom pa pjevaju i pleeju ko nigeri.
A jedne druge nedjelje razgovor za veerom odnosio se na Indijance, kazao im je George.
Jedan ovjek ree da Cherokeezi imadu osam-des milijuna jutara to su potrebni bijelom
ovjeku. Ree da bi vlada ve odavno sredla te Indjance da se u to ne mijeaju velki bijeli
ljudovi, pogotovu dva koja se zovu massa Davy Crockett i massa Daniel Webster.
125jcune neujeije gouine isio. oeorge m izvijesti da su nekaki gosti govorili o 'Merikom kolonzacijskom drutvu', koje nastoji otpremit u nekakvu Liberiju negdje u Africi brodove pune slobodnih
crnaca. Bijeli ljudi su se smijali zauvi da su slobodnim crncima govorili da u toj Liberiji slanina raste
na stablima i da krike vise s grana ko lie, a ima i stabala punih melase koje valja samo zarezat pa
ispiti sve to se dade!
George izjavi:
Massa se kune da to se tie njega te slobodne nigere nikad nee mo dovoljno brzo ukrcat na
brodove!
Fuj! frkne seka arah. Ja nikako ne bi pola u Afriku jer tamo nigeri ivu na stablima s majmunma ...
Tko vam to reko? suho priupita Kizzy. Moj otac doo iz Afrike, a nikad ne ivijo na
stablima!
Zateena, seka arah gnjevno izvali:
Daklem, to nam svima priaju odmalena!
To ne znai da je to istina ree striko Pompev pa je obijesno pogleda. Tebe
ijonako nijedan brod ne povest jer nis slobodni niger.
Daklem, ne bi ti pola ni da jesam! odbrusi mu seka arah, zabaciv glavu i trcnuvi u prainu tanak ukasti mlaz burmuta. Sada se srdila i na striku Pompeva i na Kizzy pa je odluila da im
ne poeli laku no kad se mala skupina povukla u svoje kolibe. A Kizzy se nije nimalo manje
pjenila zbog uvredljive izjave seke arah o njezinu mudrom, strogo dostojanstvenom ocu i njegovoj
voljenoj afrikoj postojbini.

Iznenadila se i obradovala otkrivi da se i George ljuti zbog onoga to je shvatio kao izrugivanje njegovu afrikom djedu. Istina, inilo se kao da oklijeva da progovori, no nije mogao izdrati. A kad je naposljetku progovorio, zamjeivalo se koliko se trudi da ne bude nepristojan:
Mamce, reko bi da seka arah moda pria stvari koj nis istinte, je 1' da?
Tako je! odrjeito potvrdi Kizzy.
126
Neko vrijeme George je utke sjedio prije nego to je ponovo prozborio:
Mamce izusti on krzmajui bi 1' mi moda mogla ita vie o njemu ispriat?
Kizzy osjeti kako je preplavljuje grizoduje zbog toga to ju je jedne noi prethodne zime George toliko uzrujao svojim beskonanim zapitkivanjem da mu je zabranila da je ikad ita vie ispituje o svom
djedu.
Sad je njeno kazala:
Tolko puta pokuavala sam u pameti iskopat ima 1' togod o tvom djedu to ti nisam
rekla, al mislim da toga vie nema. Zastala je. Znam ja da ti nita ne zaboravlja, al
jopet u ti sve to ponovit ako oe.
George je na trenutak utio.
Mamce izjavi on jednom si rekla da si stekla utisak da je djedu bilo mnogo stalo do
toga da ti pria one afrike stvari . . .
Da, to mi se mnogo puta uinio zamiljeno e Kizzy.
Poslije ponovnog muka George izusti:
Mamce, ja sam razmislijo. Isto ko to s ti meni, i ja u svojoj djeci priat o djedu.
Kizzy se nasmijei. Za njezina neobinog sina bijae tako tipino da ve s dvanaest godina pria o
svojoj buduoj djeci!
Kako je George uivao sve veu sklonost masse i missis, bijahu mu doputene sve vee slobode, a da
ih zapravo nikad nije za to morao ni pitati. Povremeno bi, pogotovo nedjeljom po podne kad bi se oni
odvezli jednopregom, odlutao nekamo svojim putom, ponekad satima bio odsutan, ostavljajui robove
iz sokaka da meusobno razgovaraju, dok je on radoznalo istraivao svaki kutak na plantai Lea. Jedne
takve nedjelje gotovo je ve bio mrak kad se vratio i rekao Kizzy da je popodne proveo u posjeti starcu
koji se brinuo za massine borbene pjetlie.
Ja mu pomogo da uvati velkog kokota to je pobjego, a ondak smo ja i starac preli na razgovor.
Ne bi reko da je on nako udan ko to vi velite, mamce. A nikad nisam vidijo nake pjetlie!
Reko mi je da ti kokoti nis jo ni estito odrasli a ve kuku127rijeu i skau u pjetlarniku nastojec izazvat jedan drugoga na borbu! Stari mi je reko da uberem
trave i da ih naranim pa sam ga posluo. Reko mi je da se vie mui uzgajaju pjetlie nego to se
veina mamica namui oko odgoja djece!
Kizzy se na to malo narogui, ali nita ne odgovori. Zabavljalo ju je to se njezin sin toliko uzbuuje
zbog nekakvih pjetlia.
Pokazo mi je kako im trlja rbat, vrat i noge da im pomogne da se najbolje bore!
Bolje e ti bit da se toga kloni, sinko! upozori ga ona. Zna da massa ne doputa
nikome osim onom starcu da se doli prpa s kokotima!
Striko Mingo je reko da e zapitat massu da me pusti da doem dolje pa da mu pomognem ranit
pjetlie!
Sutradan ujutro na putu u polje Kizzy ispria seki arah Georgeovu najnoviju pustolovinu. arah je
koraala i zamiljeno utjela. Onda ree:
Znam da sigurno vie ne da ti gatam budunost, al rei u ti ipak malice o tom Georgeu.
Uutjela je.
On nikad nee bit tono bi se reklo obian niger! Stalno e se uputat u neto novo i drukije od
prijanjeg, sve dok e disat.
89. POGLAVLJE
Reko bi za nj da je dobro odgojen, a ini mi se i vjet, massa ree striko Mingo zakljuivi opis
djeaka koji ivi gore u robovskom sokaku, ali koga je zaboravio pitati kako se zove.
Kad je massa Lea odmah pristao da okuaju djeaka, Mingo se silno razveselio jer je ve godinama
128
elio dobiti pomonika ali se nije ba iznenadio. Bio je svjestan toga da se massa brine zbog
poodmakle dobi svog uzgajaa borbenih kokota i njegova krhkog zdravlja; u posljednjih pet-est
mjeseci postao je rtva sve uestalijih napada tekog kalja. Znao je i da su masslni napori da kupi
mladog nadarenog roba, naunika za uzgajanje, urodili potpunim neuspjehom kod ostalih vlasnika
borbenih kokota u pokrajini koji, to je posve prirodno, nisu bili skloni da mu pomognu.

 Kad bih imao ijednog momka koji bi pokazivao znakove ikakve vjetine priao mu je massa da
mu je jedan rekao nisi valjda lud pa da misli da bih ga prodao. Kad ga onaj tvoj stari Mingo
izvjeba, za pet do deset godina doivio bih to da ti momak pomogne da me porazi!
Ali Mingo je znao da je massa Lea tako brzo na to pristao najvjerojatnije stoga to se uskoro otvarala
godinja sezona borbi kokota u kotaru Casvvell s velikim novogodinjim glavnim susretom, pa ako
djeak bude samo hranio manje pjetlie, Mingo e moi toliko vie vremena posvetiti pripremanju i
uvjebavanju nedavno sazrelih dvogodinjaka, koje e pohvatati iz borika.
Onog jutra kad je George prvi put doao na posao, Mingo mu pokae kako da hrani dvadesetak pjetlia
koje su drali u nekoliko pjetlarnika, a u svakom bijahu pjet-lii otprilike iste dobi i veliine.
Videi da djeak dosta dobro obavlja taj prvi pokusni zadatak, starac mu dopusti da hrani zrelije
mujake, koji jo nisu navr|ili ni godinu dana, a ve su pokuavali da se bore jedan protiv drugoga iz
svojih tro-uglih nastambi unutar plota od letava u obliku cik-cak crta. Tokom slijedeih dana Mingo je
tjerao Georgea da gotovo cijelo vrijeme trkara: da hrani kokote mljevenim kukuruzom, da im daje ist
pijesak, ljuture ostriga i usitnjen drveni ugljen i da im triput dnevno mijenja slatku izvorsku vodu u
limenim posudama iz kojih su pili.
George nikada nije ni sanjao da bi mogao osjeati strahopotovanje pred pjetliima pogotovu
mladim pjet-liima kojima su tek poele rasti ostruge, koji su dobili perje ivih boja i bez straha se
kooperili unaokolo dok im je u blistavim oima svjetlucao izazov. Kad bi se malo udaljio od
neposrednog nadzora strike Minga, George
129bi se katkad glasno nasmijao gledajui kako bi neki pjet-lii odjednom zabacili glavu pa zakrijetali
nespretno i grleno, kao da se pokuavaju takmiti s estim promuklim vritanjem Mingovih kokota
estogodinjaka i sedmogo-dinjaka punih brazgotina od mnogobrojnih prijanjih bitaka koje je
striko Mingo nazivao mamac-pijevci i uvijek ih sam hranio. George je sebe zamiljao kao mladog
mujaka, a striku Minga kao starog kokota.
Barem jedanput dnevno, kad bi massa Lea pjeanim putom dojahao na konju do vjebalita borbenih
pjetlia, George bi postajao manji od makova zrna, jer je brzo osjetio koliko se hladnije massa prema
njemu ponaa. Od miss Malizv je George uo da massa ak ni svojoj missis ne doputa da zae medu
njegove pjet-lie, iako ga je ona sa zgraanjem uvjerila da je to posljednje to bi mogla poeljeti.
Massa i Mingo etali su unaokolo nadgledajui nastambe borbenih pjetlia, a Mingo je uvijek iao
tono korak iza gazde, ali dovoljno blizu da, usprkos krijetanju starih mamac-pijevaca, punih oiljaka,
uje sve to bi massa govorio i da na to odgovori. George zapazi da massa gotovo prijateljski razgovara
sa strikom Mingom, to je bila suta suprotnost njegovu naprasitom i hladnom dranju prema striki
Pompevu, seki arah i njegovoj majci, koji bijahu obini teaci. Kadto, kad bi u svom nadzornom
obilasku doli blizu kakvog mjesta na kojemu je George radio, nauo bi njihov razgovor:
Ove sezone namjeravam nastupiti s trideset kokota, Mingo, pa ih stoga moramo ezdeset pa i vie
povui iz borika ree jednog dana massa.
Tako je, massa. Kad ih budemo birat, morat emo imat dobrih etrdes pjetlia koje emo mo
dobro uvjebat.
U Georgeovoj su se glavi svakim danom sve vie rojila pitanja, ali slutio je da e biti bolje ako striku
Minga ne zapita nita to ga ba ne mora pitati. Mingo je djeaku uzeo u dobro to se uspijevao kloniti
pretjeranog prianja, jer pametni uzgajivai borbenih pjetlia mnoge tajne uvaju za sebe. A u
meuvremenu Mingove sitne, brze, vrlo kiljave oi nisu isputale nikakvu pojedinost Georgeova rada.
Namjerno mu je izdavao kratke naredbe, a onda bi se urno udaljio da ispita kojom e
130
brzinom djeak shvatiti uputstva i hoe li ih dobro upamtiti. Mingo se veselio to je Georgeu veinu
poruka morao rei samo jedanput.
Poslije kratkog vremena Mingo ree massi Lea da se George pomno i paljivo odnosi prema borbenim
pjetliima ali se oprezno ogradio:
Barem kolko sam ja mogo vidit u ovom kratkom vremenu, massa.
Mingo ni izdFleka nije bio pripravan na odgovor masse Lea:
Ba sam pomislio da ti je ovaj djeak ovdje potreban cijelo vrijeme. Tvoja koliba nije dovoljno
velika, pa ete ti i on negdje sagraditi kuerak, tako e ti on cijelo vrijeme biti pri ruci.
Mingo ni izdaleka nije bio pripravan na odgovor nom potpunoma naruiti bliskost koju su vie od dvadeset godina dijelili samo on i borbeni pjetlii, ali nije mogao otvoreno iskazati nikakvo protivljenje.
Kad je massa otiao, mrzovoljno ree Georgeu:
Massa mi ree da te ovdi doljem trebam cijelo vrijeme. Mislim da on sigurno zna togod to ja ne
znam.
Da, gospodne odvrati George trsei se da mu izraz lica ostane bezbojan. Ali gdi u ja
stanovat, striko Mingo?
Morat emo ti izgradit daaru.

Ma koliko da je volio borbene pjetlie i striku Minga, George je znao da to znai kraj njegovih veselih
dana u velikoj kui, mahanju paunovim perjem i propovijedanju pred massom, missis i njihovim
gostima. ak je i missis Lea nedavno poela pokazivati svoju sklonost prema njemu. Pomisli na
poslastice koje vie nee dobivati iz kuhinje miss Malizv. Ali najtee mu je bilo prilikom odlaska iz
robovskog sokaka kako da tu vijest saopi majci.
Kizzy je umakala umorne noge u posudi punoj vrue vode kad je George uao; lice mu je bilo
neuobiajeno namrgoeno.
Mamce, neto ti moram re.
Daklem, tolko sam se umorila kopaju cijeli dan da ne elim ut ni rijei o pjetliima, tako da
zna!
Pa, ne radi se ba o njima. Duboko je udahnuo zrak. Mamce, massa je reko neka ja i
striko
131Mingo doli izgradimo daaru pa da se ja u nju uselim. Kizzy osjeti kako voda prti iz posude kad
je skoila na noge. inilo se da e skoiti na Georgea.
A zbog radi ega se seli? Zato ne mo ostat ovdi gdi s uvijek bijo?
Ja nemam s tim nita, mamce! Massa je to reko! Uzmakne korak videi bjesnilo na njezinu licu i
vikne
prodornim glasom:
Ja te ne elim ostavljat, mamce!
Ti nis dovoljno velik da ikamo odseli! Kladim se da je onaj stari crni Mingo nagovorijo massu .
..
Ne, mamce, nije on, mamce! Daklem, moem ti re da ni njemu to nije milo! Ne trpi da je iko
cijelo vrijeme oko njega. Reko mi je da vie voli bit sam.
George promisli to bi joj mogao rei da je umiri.
Massa misli da je dobar prema meni, mamce. Prijazno se ponaa prema striki Mingu i prema meni,
nije onaki ko s teacima . . .
Prekasno se ugrizao za jezik, sjetivi se da je njegova mati teakinja. Lice joj se izobliilo od ljubomore
i od gorine kad je pograbila Georgea i protresla ga kao dronjak.
Briga massu za tebe! "vrisne ona. Neka ti je otac, ali on ni za koga ne mari osim za pjetlie!
Ono to je rekla gotovo ju je isto toliko zaprepastilo kao i njega.
iva istina! I dobro da zna to, jerbo misli da on tebi ini velke usluge! Massa oe jedino to da ti
pomae onom starom ludom nigeru uvat njegove pjetlie jerbo misli da e se njima obogatiti
George je zapanjeno buljio. Bubetala ga je objema rukama:
Daklem, to jote ovdi stoji?
Vrtoglavo pograbi ono malo komada njegove odjee pa ih zavitla prema njemu:
Gubi se! Napolje iz ove kolibe!
A George je stajao kao skamenjen. Osjetivi da joj dolaze suze i da naviru iz oiju, Kizzy istri iz
kolibe i odjuri miss Malizv.
Niz Georgeovo lice tekle su suze. Nakon kratkog vremena, ne znajui to drugo da uradi, utrpa u vreu
ono nekoliko svojih odjevnih predmeta pa se posrui
132
zaputi niz cestu prema prostoru za borbene pjetlie. Spavao je blizu nastambe za kokote, stavivi pod
glavu vreu umjesto jastuka.
U cik zore ranoranilac Mingo nade ga tamo kako spava i pogodi to se dogodilo. Cijeli dan odstupio je
od svoje navade i bio blag prema djeaku koji je utke i suzdrano obavljao svoje zadatke.
Dva dana su podizali sitnu daaru, i tad Mingo progovori s njim kao da je tek tada postao uistinu
svjestan Georgeove prisutnosti.
Tvoj ivot morat e bit ovi pjetlii, jer oni su ko tvoja obitelj, mome ree iznenada jednog jutra,
jer to je bilo najvanije to mu je elio usaditi u glavu.
Ali George ne odgovori. Nije mogao misliti ni na to osim na ono to mu je rekla mati. Njegov massa
bijae njegov otac. Njegov otac bijae njegov massa. To ga je u svakom pogledu nadilazilo.
Kako djeak i dalje nita nije govorio, Mingo ponovo izusti:
Znam ja da nigeri tamo gori mislu da sam ja udak ... Oklijevao je: Mislim da i jesam.
Tad uuti.
George shvati da striko Mingo oekuje od njega odgovor. Ali nije mogao priznati da je upravo to sluao
o starcu. Stoga postavi pitanje koje mu se vrzmalo po glavi od prvoga dana kad mu je doao u posjet:
Striko Mingo, kako to da ovi kokotii nisu ko ostali ?
Ti govori o pitomim pjetliima koj za nita nis dobri nego da ih jedemo podrugljivo e striko
Mingo. A ove su tie gotovo iste ko ondak kad su bile u praumama odaklem su, veli massa, dole u

davna vremena. Zna, mislim, kad bi jednoga od ovih kokota od-nijo u praumu, borijo bi s da osvoji
kvoke i ubijo bi sve ostale kokote ko da nikad nij oo.
George je u zalihi imao i drugih pitanja koja je kanio postaviti, ali sad kad se striko Mingo uputio, nikako nije bilo prilike ni da usta otvori.
Svakom kokotiu to kukurjee prije nego se zamujai ree on valja smjesta zavrnut iju,
jer prerano kukurijekanje siguran je znak da e poslije bit kukavica. A pravi pjetlii im se iz jaja izlegu
imaju ve
133u krvi borbenost od svojih djedova i pradjedova. Massa veli da s jednom davno ovjek i njegvi
borbeni pjet-lovi bili ono to s danaske ovjek i njegvi psi. Ali ove tie imaju u sebi vie borbenosti
nego to se nalazi u pasa, bikova, medvjeda, rakuna ili u cijeloj arpi ljudi! Massa veli da ak kraljevi i
presnici uzgajaju borbene pjetlie jerbo je to najdivniji port to postoji.
Striko Mingo zamijeti da George bulji u ipku sitnih blijedih brazgotina na njegovim crnim rukama,
zglavcima i podlakticama. Mingo ode u svoju kolibu i uskoro se vrati, donijevi par zakrivljenih
elinih ostruga, usiljenih da budu otre kao igla.
Onoga dana kad pome vjebat s ticama, tvoje ruke izgledat e ko moje, osim ako ne bude vrlo
paljiv ree striko Mingo, a George protrne pri pomisli da starac, ini se, smatra moguim da on
jednog dana navlai ostruge massinim borbenim pjetliima.
Meutim, tokom slijedeih tjedana bilo je dugih razdoblja kada striko Mingo nije nimalo razgovarao,
jer godinama ni s kim nije priao, osim s massom i njegovim bojnim pjetliima. No, to se vie
navikavao da je u njegovoj blizini George i gledajui u djeaku svoga pomonika to je ee
prekidao utnju te mu se obraao, gotovo uvijek naglo, o neemu za to je smatrao da e pomoi
Georgeu da shvati kako samo najodliniji pijevci, najbolje uzgojeni i uvjebani, mogu dosljedno
pobjeivati u borbama i zaraivati novac za massu Lea.
Massa se u borilitu ne boji nijednog ovjeka ree mu jedne noi striko Mingo. Zna, voli se
borit proti zbiljam bogatih massa koji mogu sebi priutit jato do tisuu komada tica tako da za nastupe
mogu izabrat moda najboljih stotnu godinje. Vi, mi nemamo velko jato, ali massa ipak dobiva
mnogo opklada proti bogataa. Njima to nije drago jerbo je on bijo siromah pa s ondak probijo. Ali sa
zbiljam dovoljno dobrih tica i s dosta sree massa moe postat tolko bogat i otmen ko oni . . .
Striko Mingo razroko pogleda Georgea:
uje li me, mome? Cijela arpa ljudi ne svaa kolko se mnogo novci moe zaradit u borbama
pijetlova. Znam ja jedno, da mi tkogod ponudi stotnu jutara polja pamuka il duvana ili zbiljam dobrog
bojnog kokota, svaki
134
put bi primijo tiu. A tako misli i massa. Zbog radi toga on nije uloijo svoj novac u nikakav velik
komad zemlje i nema velku arpu nigera.
Kad je George navrio etrnaest godina, poeo je dobivati slobodne nedjelje, pa je posjeivao svoju
obitelj u robovskom sokaku kojoj su tako je on osjeao miss Malizv, seka arah i striko Pompev
pripadali nita manje nego njegova roena majka. I poslije tolikog vremena morao ju je uvjeravati da
nije kivan na nju to mu je na onakav nain rekla tko mu je otac. Ali i dalje je mnogo razmiljao o
svom ocu, premda nikada ni s kim nije o tome raspravljao, a najmanje od svih s massom. Sad su se svi
u robovskom sokaku otvoreno divili njegovu novom poloaju, iako su se nastojali praviti kao da ih se
to nije dojmilo.
Ja sam ti umatala u pelene tvoju prljavu guzicu pa samo ako te uvatim da die nos, odma u ti
isprait stranjicu! povie seka arah jednog nedjeljnog jutra hinei prijaznu strogost.
George se nasmijulji:
Ne, seka arah, ja ne diem nos.
Ali svi su izgarali od znatielje u pogledu tajanstvenih dogaaja tamo dolje u zabranjenom podruju
gdje je on ivio s bojnim kokotima. George im je priao samo ono najuobiajenije. Rekao im je da je
vidio kako bojni kokoti ubijaju takora, tjeraju maku, kako,, tavie, napadaju lisicu. Ali bojne kokice
mogu biti isto tako zloudne kao kokoti, ispria im on, a katkad su se ak i glasale poput kokota. Ree
im da massa budno pazi na provalnika, zbog visokih cijena koje su se mogle postii ak i za ukradena
jaja ptica ampiona, a da i ne spominjemo za same ptice koje su kradljivci lako mogli prenijeti u drugu
dravu pa prodati ili ak s njima nastupati kao da su njihove. Kad George izjavi da mu je striko
Mingo kazao da je vrlo bogati vlasnik bojnih pjetlia massa Jewett jednu pticu platio ak tri tisue
dolara, miss Malizv uzvikne:
Gospode, pa mogo je kupit tri-etri nigera za manje novaca nego tog kokota!
Nakon to bi se s njima natenane napriao, George bi u rano nedjeljno popodne postajao nemiran i
uzrujan, a uskoro bi odbrzao pjeanom stazom k svojim kokotima.

135Usporivi korak kad bi prolazio pokraj njihovih nastamba du ceste, nabrao bi svjee njene zelene
trave pa ubacivao po pregrt u svaki odjeljak, a kadto bi na trenutak zastao uivajui u zadovoljnom
kvo, kvo, kvo kokota dok bi to gutali. Sad im je ve bilo otprilike godinu dana pa su sazrijevali,
dobivali sjajno savreno perje, u oima im je sjala vatra, dospijevali su u razdoblje iznenadnog
raspaljivog kukurijekanja i podmuklih uurbanih napora da nasrnu jedan na drugog.
to emo ih prija odvest u borik i poet parit, tim bolje! rekao je nedavno striko Mingo.
George je znao da e se to dogoditi kada pohvataju do kraja sazrele kokote, koji su ve bili u boriku, da
ih odgajaju i uvjebavaju za predstojeu sezonu borbi pijetlova.
Nakon to bi posjetio mlade pjetlie, George bi ostatak popodneva obino provodio u daljnjem
tumaranju stazom sve do borika gdje su kokoti ivjeli u slobodi. Katkad bi tamo spazio koju posve
odraslu pticu kako u posvemanjoj slobodi stupa na elu jata kokica. Znao je da ovdje ima u izobilju
trave, sjemenaka, skakavaca i drugih kukaca, a i ljunka pogodnog za njihovu guu, a ono nekoliko
prirodnih izvora u umarku davalo je pitke svjee vode koliko ti srce eli.
Jednog prohladnog jutra poetkom mjeseca studenoga, kada je massa Lea stigao na mazginoj zaprezi,
striko Mingo i George ekali su s bunim jednogodinjacima koji su podmuklo kljucali natrpani u
pokrivenim pletenim koarama. Nakon to ih ukrcae u kola, George po-moe striku Mingu da uhvati
svoga ljubimca, starog mamac-pijevca, obasuta brazgotinama, koji je ludo kukurijekao.
On je upravo kao ti, Mingo ree massa Lea pa se nasmije. U svoje mlade dane se nabojevao i
napario do mile volje. Sad moe samo jesti i kukurijekati!
Striko Mingo se nakrevelji i ree:
Ja sad vie niti ne kukurijeem, massa. Budui da je George isto toliko strepio pred strikom
Mingom koliko se bojao masse, bio je zadovoljan to ih obojicu vidi u takvim rijetkim trenucima dobre
volje. Onda se njih trojica uspnu u mazginu zapregu, striko Mingo sjedne kraj masse drei u krilu
svog starog ma136
mac-pijevca, a George je hvatao ravnoteu straga iza koara.
Naposljetku massa Lea zaustavi kola usred borika. On i striko Mingo nakrive glavu pa napeto osluhnu.
Onda Mingo proape:
ujem ih ja, tamok straga!
Naglo nadune obraze pa snano puhne na glavu starog mamac-pijevca koji spremno i snano
zakukurijee.
Za koju sekundu dopre glasno kukurijekanje izmeu stabala, i stari mamac-pijevac ponovo
zakukurijee, a areno perje na vratu mu se nakostrijei. A Georgea prou trnci kad ugleda
velianstvenog bojnog pijetla koji je doletio s ruba umarka. Perje to se prelijevalo u svim duginim
bojama kostrijeilo se na njegovu vrstom tijelu; blistava pera u repu savila su se u luk. Jato od kojih
devet kokica uzrujano je dobrzalo za njim, eprkajui i kvocajui dok je kokot iz borika snano udarao
krilima, prodorno krijetao i bacakao glavu unaokolo u potrazi za uljezom.
Massa Lea ree tihim glasom:
Pokai mu mamac-pijevca, Mingo!
Striko Mingo podie ga visoko uvis. Zamalo se inilo da e se slobodni pjetli rasprsnuti u zraku kad se
bacio na starog kokota. Massa Lea hitro prui ruku, uhvati u letu slobodnog pjetlia koji se koprcao,
vjeto izbjegavajui podmukle duge prirodne ostruge koje George na tren spazi kad je massa zavitlao
kokota u koaru i zatvorio poklopac.
to zuri, mome? Oslobodi jednog jednogodi-njaka! zarei striko Mingo kao da je George to
ve prije radio.
George nespretno otvori najbliu koaru, a osloboeni jednogodinjak odlepra s mazgine zaprege na
tle. Poslije kratkotrajnog oklijevanja rairi krila, glasno zaku-kurijekne, spusti jedno krilo pa se pone
ukoeno kooperiti oko jedne kokice. Tad novi mujak ljubimac satjera sve ostale kokice natrag u
borik.
Dvadeset i osam zrelih dvogodinjaka zamijenili su jednogodinjacima, pa se malo uoi sutona
mazgina zaprega vratila. Kad su sutradan sve to ponovili i uhvatili jo trideset dva kokota, George je
osjeao kao da je cijeli ivot mamio bojne pjetlie iz borika. Sad je marno hranio
137i napajao ezdeset kokota. Kad nisu jeli, krijetali su i gnjevno kljuckali stijenke svojih nastambi,
koje su bile tako sagraene da ne mogu vidjeti jedan drugoga jer bi to dovelo do toga da se koji od njih
ozlijedi u silovitim naporima da se tue. George je zadivljeno promatrao te velianstvene, divlje,
podmukle i lijepe ptice. One bijahu utjelovljenje svega to mu je striko Mingo priao o njihovoj
krvolonosti i hrabrosti, i o tomu kako ih i njihova tjelesna grada nagoni da budu u svako doba spremni
za borbu na ivot i smrt s bilo kojim bojnim pjetliem, na bilo kojem mjestu.
Massa je elio uvjebati dvostruko vie ptica nego to ih je namjeravao pustiti te sezone u borbu.

 Neke tie jednostavno nikada se ne tuu niti se hrane i radu ko ostale objasni striko Mingo
Georgeu a one koje su take mi emo izdvojit.
Massa Lea sad je stizao na posao ranije nego prije pa je zajedno sa strikom Mingom po vie sati
svakoga dana prouavao onih ezdeset ptica, jednu po jednu. Prislukujui ulomke iz njihovih
razgovora, George shvati da e izdvojiti ptice koje imaju bilo kakvu ranu na glavi ili na tijelu; ili pak
ptice koje po njihovu nahoenju imaju nesavren kljun, iju, krila, noge ili opi izgled. Ali od svega
najvei grijeh bijae kad ne bi pokazivale dovoljno ratobornosti.
Jednog jutra massa donese kutiju iz velike kue. George je gledao kako striko Mingo odmjerava
koliine peninog i zobenog brana pa ih mijesi s maslacem, te nadodaje pivo, bjelanjce od dvanaest
jaja bojnih kokoi, umsku kiselicu, brljan i malo sladia. Dobiveno tijesto oblikovao je u tanke
okrugle kolaie koje bi na malom zemljanom ognjitu pekao dok se ne bi pozlatili.
Ovaj kruh im snagu daje govorio je striko Mingo upuujui Georgea da usitni kolae u
komadie, da svakoj ptici daje tri pregrti dnevno, i da svaki put kad im puni posudice za vodu, uspe u
njih malo pijeska.
elim da ih toliko mutra da postanu sami miii i kosti, Mingo! Ne trpim ni uncu sala u onom borilitu! uo je George kako massa zapovijeda.
Prodrmat u im guzice, massa!
Poevi od sutradan George je trkarao naprijed--natrag snano steui pod mikom jednog od
starih
138
mamac-pijevaca strike Minga kojega bi pomamno redom progonili pjetlii to su ih uvjebavali. Po
Mingovu bi uputstvu George povremeno putao kokota progonitelja da se priblii, skoi uvis te da
kljunom kljuca i nogama zasijeca u starog mamac-pijevca koji je bijesno krijetao. Striko Mingo ulovio
bi zadahtalog napadaa pa bi mu ustro dao da poudno kljucne kuglicu neslanog maslaca veliku kao
orah, pomijeanu sa stuenim travama. Tada bi iznemoglog pijevca poloio na mekanu slamu u
dubokoj koari, naslagao na nj jo nekoliko slojeva slame sve do vrha koare, a onda bi spustio
poklopac.
Nutra doli e se sad dobro preznojit objasnio bi on.
Kad bi zavrio trku s posljednjim kokotom, George bi poeo izvlaiti preznojene ptice iz koara. Prije
nego to bi ih vratio u njihove pregrade, striko Mingo bi jezikom oblizao svakoj ptici glavu i oi, a
Georgeu bi objasnio:
Ovako u ih na to naviknut, ako u im morat sisat zgruane grudice krvi iz kljuna da im pomognem
da nastave disat kad se u borbi teko rane.
Do kraja tjedna u Georgeove ruke i podlaktice zarealo se toliko otrih prirodnih pjetleih ostruga da
striko Mingo promrsi:
Zabunom e te uzet za uzgajaa bojnih pijetlova, ako ne pazi!
Osim kratke posjete robovskom sokaku ujutro na Boi, blagdani su Georgeu proli gotovo
neprimjetno. Sad, kako se primicalo otvorenje sezone borbi kokota, ptiji ubilaki nagoni dosegoe
toliko grozniavi vrhunac da su kokoti krijetali na bilo to i gnjevno kljucali, udarajui krilima buno i
potmulo. George zatee sama sebe kako razmilja koliko je esto uo da majka, miss Malizv, seka
arah i striko Pompev oplakuju svoju sudbinu; nisu mogli ni zamisliti kakav uzbudljivi ivot postoji
samo malo dalje niz cestu.
Dva dana poslije Nove godine George je jednog po jednog hvatao sve bojne pjetlie, a massa Lea i
striko Mingo svakoj ptici bi nakratko rezucnuli perje na glavi, podstrigli perje na vratu, krilima, i na
trtici, a zatim bi perje na repu uobliili u kratke zavojite lepeze. Georgeu bijae teko povjerovati da
podrezivanje moe toliko istak139nuti vitka nabijena tijela pijevaca, njihove zmijolike ije i velike glave snanih kljunova i blistavih
oiju. Morali su kokote malo podstrii i ispod kljuna za ondak kad moradu zgrabiti to u usta,
objasni striko Mingo. Naposljetku su im strugali prirodne ostruge sve dok nisu postale glatke i iste.
Za prva svjetla na dan otvorenja sezone Mingo i George su poslagali u etvrtaste putne pjetlarnike,
ispletene od hikorijinih prutia, onih dvanaest ptica to su ih na kraju odabrali. Striko Mingo dade
svakoj ptici kuglicu maslaca, veliine oraha, pomijeanu s usitnjenim crnim eerom, a onda kolima
stie massa Lea dove-zavi gomilu crvenih jabuka. Kad su George i Mingo ukrcali dvanaest
pjetlarnika, Mingo se uspentra na sjedite pokraj masse i kola se upute.
Striko Mingo se obazre i obrecne:
O do il ne?
George skokne za njima, dohvati stranju ogradu na kolima, izvine se i uskoi. Nitko nije rekao da e i
on poi! Povrativi dah, une na dno kola pa prisjedne. kripanje kola se u njegovim uima mijealo s
krijeta-njem, kvocanjem i kljucanjem bojnih pjetlia. Osjeao je duboku zahvalnost i potovanje

prema striki Mingu i prema massi Lea. I ponovo pomisli jo uvijek zapanjeno i iznenaeno na
ono to mu je rekla majka: da je massa njegov otac ili da mu je otac massa, ovako ili onako.
Kako su odmicali cestom, George ugleda i druga kola, zaprege, kolica, koije i taljige koje su vozile
ispred njih ili su se pomaljale sa sporednih putova, kao i konjanike i siromane bijelce koji su ili
pjeice i nosili nabrekle jutene vree. George je znao da u njima, uvaljeni u slamu, lee bojni pjetlii.
Pitao se je li i massa Lea neko ovalco iao na borbe pijevaca sa svojim prvim kokotom koga je
priali su ljudi dobio na tomboli. George vidje da se u veini kola vozi jedan bijelac, ili vie njih, i
robovi, a u svakim su se kolima nalazili pjetlarnici. Sjetio se da je striko Mingo rekao: Ljudi koji se
spremaju za borbe pijetlova nimalo ne mare za vrijeme i za razdaljinu kad predstoji velko natjecanje!
George se pitao hoe li moda neki od tih siromanih bijelaca to su ili pjeice jednoga dana
poput masse
140
postati vlasnik farme i velike kue.
Poslije koja dva sata George zauje u daljini prigueno krijetanje mnogobrojnih bojnih pjetlia. Taj
nevjerojatni zbor postajao je sve to glasniji to su se kola vie primicala gustom umarku visokih
borovaca. Osjeti miris mesa peena na aru, a onda se kola nadu medu ostalim zapregama koje su
zaokretale i zaustavljale se. Unaokolo su konji i mazge, privezani za stupove, rzali, gackali na mjestu i
mahali repovima. Mnogo ljudi je razgovaralo.
Tooom Lea!
Massa se upravo uspravio u kolima i savijao koljena da razgiba ukoene noge. George primijeti da je
taj povik dopro iz skupine siromanih bijelaca, koji su stajali u blizini i slali bocu od ruke do ruke.
Bijae ganut to su njegova massu smjesta prepoznali. Massa Lea mahne tim mukarcima, skoi na
zemlju i doskora se pomijea s gomilom. Na stotine bijelaca od djeaia koji su drali oeve za
nogavice pa sve do naboranih staraca svi bijahu okupljeni u skupove i raspredahu. George se obazre
i ustanovi da su gotovo svi robovi ostali u kolima, oito su se brinuli za svoje bojne kokote u pjetlarnicima, a stotine ptica glasahu se kao da se odrava natjecanje u kukurijekanju. Pod mnogobrojnim
oblinjim kolima George spazi smotane pokrivae, to je govorilo da su vlasnici tih ptica doli iz velike
daljine pa e morati prenoiti. Do nosnica mu dopre jak zapah rakije kukuruzovae.
Dostak si sjedijo i zjake prodavo, sinko! Moramo ove tie razgibat! ree striko Mingo koji je
upravo zaustavio kola.
Nastojei to je mogao bolje suzbiti nevjerojatno uzbuenje, George stane otvarati putne pjetlarnike pa
ptice, to su bijesno kljucale, pone jednu za drugom polagati u crne kvrgave ruke strike Minga, koji bi
svakoj ptici masirao noge i krila. Kad je prihvatio posljednju pticu, striko Mingo ree:
Lijepo i pomno isjeckaj po tuceta jabuka. To je najbolji posljednji obrok prija nego to s ove tie
upuste u borbu!
Tada starac spazi kako djeak staklasto zuri u svjetinu. Striko Mingo se prisjeti kako je bilo njemu na
nje141govoj prvoj borbi pjetlova, u tako davnoj prolosti da se vie nije ni sjeao.
Ajda! zarei on. Id onamo i trkaraj malko unaokolo ako oe, al se vrati prija nego to
ponu, jesi 1' me ujo?
Kad je njegovo Da, gospodne doprlo striki Mingu do uiju, George je ve preskoio ogradu kola i
nestao. Provukao se kroz zbijenu gomilu ljudi koji su pili, jurio je tamo-amo, a sag od borovih iglica
ugibao se pod njegovim bosim nogama. Obiao je na tucete pjetlarnika u kojima su se nalazile kretave
ptice u nevjerojatnoj gami perja od snjenobijele pa sve do ugljenocrne boje sa svakojakim moguim
kombinacijama u tom rasponu.
George zastane kao u zemlju ukopan kada ga je ugledao: bijae to povelik udubljen krug, dubok ezdesetak centimetara, s jastuiima na stijenkama, a utabano tle od pijeska i gline bilo je obiljeeno
kruiem tono u sredini i dvjema ravnim crtama koje bijahu podjednako udaljene od svake strane.
Borilita! Die pogled pa spazi kako buni ljudi od kojih su mnogi potezali iz boca zauzimaju
sjedita na prirodnoj uzvisini iza borilita. Samo to nije iz koe iskoio kad slubenik crvenkasta lica
blizu njega zatuli:
Gospodo, hajdete da ponemo borbu ovih ptica! George pohrli natrag kao zec i stie do kola samo
trenutak prije masse Lea. Onda se massa i striko Mingo ushodaju oko kola i tiho razgovarahu bacajui
pogled na ptice u pjetlarnicima. George se uzverao na prednje sjedite kola odakle je mogao preko
glava gledalaca vidjeti borilite. Tamo su se sjatila etvorica i povjerljivo razgovarala, a jo dvojica su
ila prema njima, svaki sa svojim bojnim pijetlom ispod mike. Odjednom se iz gledalita zaore povici:
..
Deset na crvenka!
Prihvaam!
Dvadeset na modroga!

 Ja dajem pet!
Jo pet!
Pokrivam!
Povici postadoe glasniji i mnogobrojniji kad George vidje kako vau dvije ptice, kojima gospodari
zatim neto privrste. George je znao da su to eline ostruge, otre
142
kao igle. U sjeanju mu se javi kako mu je jedanput striko Mingo rekao da se ptice rijetko bore jedna
protiv druge ako je bilo koja od njih laka ili tea od druge za vie od dvije unce.
Kljun uz kljun! prodere se netko na rubu borilita.
Zatim on i jo dvojica brzo unu izvan borilita, a gospodari se zgure u onom krugu i toliko primaknu
svoje pijevce da su mogli jedan drugog ovla kljucnuti.
Spremite se!
Vlasnici se povuku na svoje poetne nasuprotne oznake pa pridravahu uza zemlju svoje pjevie to
su se izvijali od elje da nasrnu jedan na drugog.
Pustite kokote!
Strelovitom brzinom bojni pjetlii nasrnu jedan na drugoga, i to toliko estoko da obojica odskoe, ali
za tren se oporave pa ponovo uzlete u zrak, mekoljei se nogama s elinim ostrugama. Opet padnu na
tle borilita, ali zaasak se ponovo vine u zrak hrpa uskomeanog perja.
Crvenko je posjeen! zaurla netko, a George je suspregnuvi disanje gledao kako svaki gospodar
hvata svoju pticu kad se spustila na tle, kako je brzo pregledava, a zatim alje natrag na poetnu
oznaku.
Posjeeni izbezumljeni crvenko uspije poskoiti vie od svoga protivnika i odjednom njegova
nazubljena noga zarine elinu ostrugu u mozak plavog pijevca. Ovaj padne mrtav, krila su mu grevito
mlatarala. Usred mora uzbuenih povika i sonih psovki George zauje suevu glasnu najavu:
Pobjednik je ptica gospodina Gravsona jedna minuta i deset sekundi u drugom nasrtaju!
George je gubio dah. Gledao je drugu borbu: vlasnik je jo prije nego u prvoj zavitlao u stranu zakrvavljeno tijelo svoje poraene ptice, kao prnju.
Mrtva ptica je obina pernata kaa! ree striko Mingo koji stajae tik iza Georga.
Zavrila je esta ili sedma borba kad slubenik vikne:
Gospodin Lea! . . .
Massa se urno udalji od kola, zibljui pticu pod mikom. George se sjeti kako je tu pticu hranio i
uvjebavao i na rukama je drao; u glavi mu se zavrti od
143ponosa. Onda massa i njegov suparnik stanu kraj borilita, izvau pijetle, a onda, u Zagoru opklada
i povika, privrste eline ostruge.
Na usklik: Pustite kokote! kokoti navale isturene glave, uzlete u zrak, padnu natrag na tle,
bijesno kljucajui i izazivajui, njihovi zmijoliki vratovi su se iste-, zali traei kakav otvor. Ponovo
skoe uvis, udarajui jedan drugoga krilima a onda padnu, ptica masse Lea posrtae, oito
probodena! Ali za djeli sekunde, prilikom slijedeeg zranog nasrtaja, massina ptica smrtonosno
zabode ostrugu u protivnika.
Massa Lea pokupi svog pijevca koji je jo pobjedonosno kukurijekao i potri natrag prema kolima.
George je kao u magli zauo:
Pobijedila je ptica gospodina Lea! . . .
Striko Mingo ve je prihvatio ranjenu pticu, njegovi prsti su letjeli po njezinu tijelu dok joj medu
rebrima nije otkrio duboku posjekotinu. Striko Mingo priljubi usne uz ranu, a obrazi mu se udube,
toliko je snano sisao zgruanu krv. Odjednom, zavitlav pticom pred Georgeova koljena, Mingo
prosike:
Piaj po njoj! Ovdi!
< Zabezeknuti George zabulji se u nj.
Piaj! Da se ne ificira!
George se nespretno raskopa i poslua ga, a njegov snani mlaz pljuskao je po ranjenoj ptici i po
rukama strike Minga. Zatim striko Mingo njeno poloi pticu medu mekanu slamu u duboku koaru.
Mislim da smo je spasli, massa! S kojim ete sad nastupit?
Massa Lea pokaza prema jednom pjetlarniku:
Izvadi odande pticu, mome!
George poslua, sav oaran tolikom panjom, a massa Lea odbrza natrag medu razvikanu svjetinu dok
je sudac najavljivao pobjednika u novoj borbi. U zaglunoj galami, koju su stvarale stotine pijetlova
svojim kukurijekanjem a mukarci uzvikivanjem novih opklada, uo je kako ranjena ptica slabo kvoca
u koari. Bio je tuan, razdragan, uplaen; jo nikada nije bio toliko uzbuen. I tog prohladnog jutra
bijae roen novi uzgaja bojnih pijetlova.
144
90. POGLAVLJE

 Gle ti njega, tijo bi s kooperit vie nego kokoti! dovikne Kizzy miss Malizy, seki arah
i striki Pompevu.
George se krupnim koracima primicao cestom da s njima provede nedjeljno popodne.
Fu! frkne seka arah i zirne na Kizzy. ut ti, emska glavo, mi se njim ponosimo isto ko i
ti!
Kako je George prilazio, ali jo uvijek nije mogao nita uti, miss Malizy im ispria da je prethodne
veeri naula kako pripiti massa Lea govori nekim gostima za veerom, uzgajaima bojnih kokota, da
ima djeaka koji nakon etiri godine naukovanja izgleda tako prirodno nadaren da bi kasnije mogao
postati ravan bilo kojem bijelom ili crnom uzgajivau bojnih kokota u okrugu Caswell.
Massa veli da onaj stari niger Mingo kae da taj djeak ivi i die ko kokoti! Massa je reko da se
Mingo zaklejo da je jednput u kasnu veer eto okolo i vidijo Georgea kako sjedi neobino pogrbljen
na panju. Mingo kae da mu se priuljo odostrag vrlo polagano i vrag ga odnijo ako George nije
razgovara s kokama koje su sjedile na jajima. Kune se da je djeak prio kokama o borbama u kojima
e pobijedit pilii koje e te koke izle.
Boe mili! uzviknu Kizzy, a oi joj se navlae gledajui kako se pribliava njezin sin. Poslije
uobiajenog ljubljenja i grljenja sa enama i rukovanja sa strikom Pompeyem, svi posjedaju na stolce
koje su urno donijeli iz koliba. Najprije ispriaju Georgeu najnovije vijesti bijelih ljudi koje je miss
Malizy naula tokom tog tjedna. Ovaj put oskudna vijest bijae ta da navodno sve vie i vie bijelih
ljudi neobina govora dolaze na brodovima preko velike vode gore' na Sjever i poveavaju broj onih
koji se ve tuku da dobiju poslove to su ih ranije obavljali slobodni crnci i sve se vie
govorilo da e slobodne crnce brodovima poslati u Afriku. Budui da ivi u onakvoj osami s onim
neobinim starcem, zadirkivali su oni Georgea, nije mogao ni znati
145nita o tomu niti o bilo emu drugomu to se dogaalo u ostalom svijetu osim ako ti to ne kae
nekaki pipli a George se nasmije i potvrdi.
Ti tjedni posjeti pruali su mu ne samo zadovoljstvo da vidi majku i ostale, nego i oporavak od kuhinje
strike Minga, koja je bila prikladnija za pjetlie nego za ljude. Miss Malizy i Kizzy to su ve dobro
znale, pa bi uvijek pripremile barem dva-tri tanjura Georgeovih omiljenih jela.
Kad je njegov govor poeo jenjavati po obiaju, negdje oko podneva znali su da on jedva eka da
ode. Kad bi od njega izmamili obeanje da e se redovito moliti, George bi nakon ponovne runde
grljenja, ljubljenja i rukovanja pohrlio natrag cestom, nosei u koari hranu koju e podijeliti sa strikom
Mingom.
Ljeti bi George esto provodio ostatak svog slobodnog nedjeljnog popodneva na travnatom panjaku:
Mingo ga je gledao kako skae unaokolo i hvata skakavce, koje bi zatim kao poslasticu nosio
zatvorenim kokotima i jednogodinjacima. Ali sada je bila rana zima, dvogodinjake su tek povukli iz
borika na uvjebavanje, pa je George pokuavao spasiti jednog od nekolicine pjevia, koji su po
miljenju Minga i masse vjerojatno bili previe divlji i preve su se bojali ljudi a da bi na uvjebavanje
odgovarali kako treba, pa e ih jamano izdvojiti i odstraniti. Mingo je s ljubavlju i zadovoljstvom
promatrao kako George nasilno sputava kokota koji je kljucao, krijetao i otimao se; kako mu tiho
pjevui i kako mu njeno pue po glavi i po vratu, kako trlja svoje lice o njegovo sjajno perje, kako mu
masira tijelo, noge i krila dok se stvarno nije stao smirivati.
Mingo mu je elio svako dobro, ali se nadao da je George zapamtio to mu je on rekao o uputanju u
rizik s nepouzdanom pticom. Rasplod uzgajaa borbenih pjetlia i razvoj vrsnih borbenih kokota predstavljao je ivotno ulaganje, a sve to se moglo izgubiti u jednoj jedinoj prenagljenoj pekulaciji. Ne
moe se riskirati nastup s pijevcem kojemu za stalno nisu ispravljene sve vidljive mane. A ako borbeni
pijetao nije bio u redu, George je dosad ve nauio da mu posve mirno zavrne vratom. Doao je dotle
da je u potpunosti dijelio massino stanovite i stav strike Minga da su vrijedne jedino one ptice koje naporno vjebanje i mutranje, zajedno s njihovom nagonskom bor-benou i hrabrou, mogu navesti na to da prije
mrtve padnu u borilitu nego to odustanu od borbe.
Georgeu se svialo kad bi massine ptice brzo i ,, bez povrede ubile svoje protivnike, ponekad u ciglih
trideset-etrdeset sekundi, ali potajno o tome nikad ne bi ni zucnuo Mingu ni massi Lea nita se
nije moglo mjeriti s uzbuenjem koje bi ga proimalo gledajui kako se pijevac koji je uz njegovu
pomo izrastao od pilenceta bori na ivot i smrt s drugim ravnopravnim prvakom, kako teturaju,
ozlijeeni i okrvavljeni, razjapljena kljuna, objeena jezika; kako im se krila vuku po tlu borilita, a
tijela i noge im dru dok se naposljetku oba ne bi skljokala; a onda, dok je sudac brojio do deset,
massin kokot nekako bi smogao jo zrnce snage da se osovi i zarije smrtonosnu ostrugu.
George je vrlo dobro shvaao Mingovu duboku privrenost petorici ili estorici starih mamac-pijevaca
obasutih brazgotinama, prema kojima se gotovo odnosio kao prema miljenicima a pogotovu prema
onomu koji je, kako je rekao, dobio najveu opkladu u massi-noj karijeri.

 Najuasnija borba koju sam ikad vidijo! ree striko Mingo kimajui glavom prema jednookom
veteranu. Bilo je to ondak kad je on bijo u naponu snage, reko bi, tri-etir godne prija nego to s ti
ovdi doo. Na neki nain massa se uvalijo u ono velko natjecanje na Novu godnu, kojemu je
pokrovitelj bijo nekaki zbiljam bogat massa tamok u kotaru Surrev, u Virginiji. Najavli da e s za
glavni zgoditak od deset tisa dolora borit ni manje ni vie nego dvije stotne pijevaca, al sporedni ulozi
ne smiju bit ispod stotnu dolora. Daklem, uzeli massa i ja dvajes tica. Da t kaem, tih dvajes tica bile su
spremne! Vozli se mi danima da stignemo tamok, a usput smo ranili, pojili i masirali tie u
pjetlarnicima. Daklem, kad je gotovo doo kraj borbi, mi smo u nekim susretima pobijedli, ali smo
previ izgubli a da se takmiimo za onu glavnu nagradu i massa je bijo mnogo ljut. Ondak je ujo da
emo se borit proti onoga to je na146
147vodno bijo najzloestija kaa perja u Virginiji. Moro s ut kako su izvikivali opklade na tu tiu!
Daklem! Potego massa iz boce nekolko poteni gutljaja i pocrvenijo u licu ko rak! A med ticama
koje su nam preostale izabrali mi onoga staroga kokota kojega tamo vidi. Tutnujo massa tu tiu pod
miku i poejo odat okolo onoga borilita i klejo se da se nee povu pred niijim okladama! Reko je
da je poo od niega pa, ako se opet nae bez iega, nee mu to bit nita novo! Sluaj me dobro, sinko!
Onaj tamo prekaljeni pijevac, samo meso i badrljica, unie u ono borlite i za dlaku se izvue,
al ona druga tica je poginula! Suci najavli da su gotovo etrnajs minuta uporno pokuavali ubit jedan
drugoga!
Striko Mingo pogleda starog kokota s toplom nostalgijom.
Bijo je tako teko posjeen i raskrvaljen da je zamalo pogino, a ja nis oka sklopijo dok ga nis spaso!
Striko Mingo okrene se prema Georgeu:
Zbiljam, mome, tijo bi ti ovo jo bolje utuvit u glavu mora init sve to mo da spasi ranjenu
tiu. ak i one koje su imale tolku sreu da brzo ubiju protivnicu pa krijete to ih grlo
nosi i ponaaju se ko da su sad-na spremne da se jopet tuedu, daklem, one te mou prevarit! im je
dovede nazad u kola, svakako je dobro itavu pregledaj! Modak ima samo neke malene posjekotine
od ostruga ili ureza koji se lako mou ificirat. Ako ima takvih posjekotna, dobro se na njih ispiaj.
Ako igdi krvari, stavi oblog od pauine ili malice mekanog krzna s zejeg trbuha. Ako to ne
uini, tvoja tica e za dva-tri dana izgledat ko da je ula u se, ko mlohava krpa, a ondak e tvoja
tica doskora uginut. Bojne tie su ujem ko trkai konji: otporne ali u isto vrijeme mnogo
osjetljiva stvorenja.
Georgeu se inilo da ga je striko Mingo sigurno nauio tisue stvari, ali u glavi strike Minga bijahu jo
tisue drugih znanja. Ma koliko uporno George pokuavao to dokuiti, jo nije mogao razumjeti kako
to da su Mingo i massa nasluivali koja e se ptica u borilitu pokazati najpametnijom, najsmionijom i
najponosnijom. Nije to proizlazilo samo iz vidljivih svoj148
stava koja je dosad i George nauio raspoznavati: idealna kratka iroka leda s punim, zaobljenim
prsima to su se pri kraju stanjivala u njenu ravnu kobili-nu kost i mali nabijeni trbuh. Znao je da na
lijepim vrstim krilima oblih kostiju moraju biti velika sjajna pera otrih badrljica to se sastaju ispod
simetrinog repa; da kratke, debele, miiave noge moraju biti podosta razmaknute, a da vrste ostruge
moraju biti jednoliko rasporeene iznad jakih kanda, dok su se dugi stranji prsti morali dobro iriti
unatrag i prianjati tono uz tle.
Striko Mingo prekoravao je Georgea to bi neke ptice toliko zavolio da bi kako se inilo zaboravio njihove praumske nagone. Tu i tamo bi poneki bojni kokot, koji se posluno dao maziti u
Georgeo-vu krilu, ugledavi nekog od starih mamac-pijevaca strike Minga, uz gromoglasno
kukurijekanje izletio iz Geor-geova stiska, pa se ogoreno dao u potjeru za starim kokotom, dok bi
George jurio da ih zaustavi prije nego se usmrte. Isto je tako striko Mingo uestalo upozoravao
Georgea da bolje suzbija svoje osjeaje kada bi neka Georgeova ptica poginula u borilitu; u bezbroj
prilika bi krupni, miiavi George briznuo u pla.
Niko ne moe oekivat da e pobijedit u svakoj bitki, ne znam kolko puta ti moram to govorit!
ree Mingo.
Mingo isto tako odlui da momku dade na znanje da je ve prije nekoliko mjeseci zamijetio kako on
nestaje malo poslije sputanja potpunog mraka, a da se vraa vrlo kasno, u najnovije vrijeme gotovo u
zoru. Striko Mingo bio je siguran da to ima neke veze s onim to je George jednom kao sluajno napomenuo, kako je jednoga dana kad je s massom Lea doao u itni mlin, upoznao lijepu i gotovo posve
svijetlu sobaricu iz velike kue na susjednoj plantai, po imenu Charitv.
Sve ove godne ovdi doli, ove moje stare ui i oi su ko maje. Znao sam ve prve noi
kad si otprhnujo ree striko Mingo svom preneraenom nauniku. Zna, ne volim se
paat u tue stvari, al neto u t re. Dobro pripaz da te ne uvati koji od onih siromanih
bijelaca, patroli, jer ako te ne pre-

149tuu nasmrt, dovest e te nazad, i nemoj mislit da te massa nee biem pomilovat po
stranjici!
Striko Mingo neko vrijeme je zurio preko travnatoga panjaka, a onda ponovo progovorio:
Opazijo si da t nisam reko da s prestane is-kradat!
Jesam, gospodne ponizno odvrati George.
Ponovo nastupi tajac, Mingo sjedne na svoj omiljeni panj, lagano nagnut prema naprijed i prekrii noge
obuhvativi rukama koljena.
Mome! Sjeam se oni vremena kad sam i ja prvi put otkrijo to su cure . . .
I neko novo svjetlo bljesne u oima strike Min-ga, a crte njegova ostarjela lica se ublae.
Bila ti je to ona duga, visoka cura, jo je bila nova u kotaru kad je njezin massa kupijo
plantau odma do zemlje moga masse.
Striko Mingo zastane i nasmijei se:
Najbolje u je opisat vako: nigeri stariji od mene poli su je zvat Crna zmijica . . .
Striko Mingo je nastavljao, a osmijeh mu je postajao sve iri to se vie prisjeao a sjeao se mnogo
ega. Ali George bijae i odvie ozlojeen to je uhvaen na djelu da bi ga zbunilo ita to mu je Mingo
govorio. Meutim, bilo je jasno kao sunce da je u mnogocemu potcijenio starca.
91. POGLAVLJE
Jedne nedjelje ujutro, koraajui cestom prema robovskom sokaku, George nasluti da neto nije u redu
kad je vidio da ni njegova majka niti itko drugi ne stoji oko Kizzvne kolibe da ga pozdrave, to nikada
prije nisu proputali u ove etiri godine koje je proveo
150
sa strikom Mingom. Ubrzav korak stigne do majine kolibe, i upravo se spremao pokucati, kad se vrata
naglo rastvore i Kizzy ga gotovo uvue unutra pa urno zatvori vrata. Lice joj je bilo zgreno od
straha.
Je P te missis vidila?
Nisam je vidijo, majko! O emu se radi?
Gospodne, da zna! Massa je doujo da nekaki slobodan niger tamo u Charlestonu, Juna Carolina,
reeni Denmark Vesey, ima na stotne nigera spremnih da ve noas ubijedu, ni sama ne
znam kolko bijelih ljudi da sve njih nisu povatali. Massa je nedugo oo odavdi, ponao se ko da je
poludijo, maho je pukom i prijetijo da e ubit svakoga koga missis vidi izvan koliba prija nego
se on vrati s nekakog velkog sastanka, na kojemu e se oni okupit!
Kizzy se uljala du zida kolibe dok kroz jedini prozor kolibe ne ugleda veliku kuu.
Ona nije vi tamok odaklen je virila! Modak je vidila kad si doo pa je otila i sakrila s!
Pomisao da se missis Lea sakriva pred njim bila je toliko besmislena da neto od Kizzvna straha prijee
na Georgea.
Tri natrag kokotima, sinko. Ne mo zamislit to e massa uinit ako te ovdi uvati!
Ja u ostat ovdi i razgovarat s massom, majko!
Pomisli da u ovakvoj krajnosti moe makar zaobilazno podsjetiti massu na njegovo oinstvo, ime e
mu barem donekle ublaiti gnjev.
Jesi P poludijo? Gubi s odavdi! Kizzv je gurala Georgea prema vratima kolibe. Idi!
Mi se! Tolko je ljut da nam moe svata uinit ako te ovdi uvati. Odunjaj se kroz grmlje iza zahoda
dok ne nes-tane gospoji iz vida!
inilo se da je Kizzy na granici histerije. Sigurno je massa bio gori nego ikada prije kad ju je toliko
uasnuo.
Dobro, mamce naposljetku je rekao. Ali se neu unjat kroz grmlje. Nikomu nisam nita
uinijo. Vratit u se cestom ko to sam doo.
Dobro, dobro, al idi!
Vrativi se u podruje bojnih ptica, George tek to striku Mingu ispria to je uo, sav u strahu
da
151ne ispadne glup, kad zau konjski galop koji se primicao. Za nekoliko hipova massa Lea ih je mrko
odmjeravao sa svoga sedla, s uzdama u jednoj, a s pukom u drugoj ruci. Zapljusne Georgea hladnom
bujicom rijei:
Moja ena te vidjela, dakle zna to se dogodilo!
Da, massa procijedi George buljei u puku.
Onda se massa Lea spremao sjahati, ali se predomislio i, ostavi na konju, dok su mu na lice izbijale
pjege od gnjeva, on im ree:
Noas bi poginulo mnogo dobrih bijelih ljudi da jedan niger nije to na vrijeme javio svome massi.
To dokazuje da nikada ne moemo vjerovati ni jednom od vas nigera!
Massa Lea je mahao pukom.

 Tko bi znao to se sve vama ne vrzma po glavi dok ste ovdje sami! Ali, ako samo
posumnjam u kakvu glupost, pucat u vam u glavu kao zeevima!
Oinuvi striku Minga i Georgea ubitanim pogle*-dom, massa Lea naglo obode konja pa odgalopira
cestom.
Prolo je nekoliko minuta prije nego to se Min-go pomaknuo. Onda je gnjevno pljunuo i odbacio hikorijino prue od kojega je pleo koaru za prenoenje bojnih pjetlia.
Mo tisu godna radit za bijelca pa jopet s niger! ogoreno je uzviknuo.
George nije znao to da kae. Otvorivi usta da ponovo prozbori, a zatim ih opet zatvorivi, Mingo se
uputi prema svojoj kolibi, ali na vratima se okrene i obazre na Georgea:
uj me, sinko! Ti misli da si ti massi neto posebnoga, ali bijesnim i prestraenim bijelcima sve je
ravno! Ne budi lud i nikamo ne odlazi dok ovo ne proe, jesi 1' me uo? Ozbiljno ti velju, ne idi!
Da, gospodne!
George digne koaru koju je Mingo pleo pa sjedne na oblinji panj. Prsti mu ponu isprepletati
hikorijino prue dok je pokuavao sabrati misli. Striko Mingo jo jednom tono pogodi to se dogaa u
njegovoj glavi.
George je bjesnio to je sebi dopustio da povjeruje da e se massa Lea ikada prema njemu ponaati
drukije osim kao massa. Dosad je morao stei
152
dovoljno pameti pa da shvati koliko je mukotrpno i uzaludno i pomiljati na massu kao na svog
oca. Oajniki je prieljkivao da poznaje nekoga s kim bi mogao o tomu razgovarati. Sa strikom
Mingom ne : jer to bi znailo priznati striki Mingu da zna da mu je massa otac. Iz istog razloga nije o
tome mogao razgovarati s miss Malizv, sekom arah ni sa strikom Pompevem. Nije bio siguran znaju li
oni za massu i njegovu majku, ali ako je znao jedan, znali su svi, jer su jedno drugom povjeravali sve
to su znali, ak i kad bi se to odnosilo na koga od njih, iza leda dotinoga, a on i Kizzy nisu nikakva
iznimka.
To muno pitanje nije mogao iznijeti ni pred majkom ne nakon njezinih grozniavih isprika punih
kajanja to mu je uope to otkrila.
Poslije svih tih godina George se pitao to li njegova majka zapravo misli o tom munom sluaju, jer
koliko je on sad mogao vidjeti, ona i massa ponaali su se kao potpuni stranci, barem u tom pogledu.
George se sramio i pri samoj pomisli da je njegova majka bila s massom kao to su Charitv a u
najnovije doba i Beulah bile s njim onih noi kad bi se iskrao s plantae.
Ali onda, kapnuvi iz spremnice njegova sjeanja, navrla bi uspomena na onu davnu no kad mu je
moglo biti tri-etiri godine. Tad se jedne noi probudio, osjetivi da se krevet mie, a zatim leao nijem
i prestravljen, buljei razrogaenim oima u mrak, oslukujui ukanje kukuruzne komuine i uzdisaje
mukarca koji je leao kraj njega i trzao se gore-dolje na njegovoj majci. A on je uasnuto leao dok
mukarac nije ustao; zauo je potmuo zvek kovanice o stol, bat koraka, a onda su vrata kolibe zalupila.
U beskonano dugom vremenu George je potiskivao vrele suze, drei oi vrsto stisnute kao da iz njih
eli istjerati ono to je uo i vidio. Ali to se sveudilj vraalo poput vala munine, kad god bi na polici u
majinoj kolibi spazio stakleni vr u kojemu je bilo oko dva centimetra novia. Kako je vrijeme
prolazilo, te kovanice su se sve vie gomilale, dok naposljetku nikako vie nije mogao podnijeti da
izravno pogleda u vr. A onda, kad mu je bilo desetak godina, jednoga dana je primijetio
153da tamo vie nema kraga. Njegova mati nikad nije posumnjala da on ita o tomu zna i zakleo se da
ona to nikad nee doznati.
Premda je bio odvie ponosan a da to ikada spomene, George je jednom razmiljao da s Charitv razgovara o svom bijelom ocu. Mislio je da bi ga ona mogla razumjeti. Za razliku od Beulah, koja je bila
crna kao ugljen, Charitv je bila znatno svjetlija mu-latkinja nego George; imala je zapravo onu
preplanulu put koju su vrlo crni ljudi nazivali boja bijele kave. inilo se da Charitv ne samo da
nimalo ne pati zbog boje svoje koe, ve je u smijehu ispriala Georgeu da je njezin otac bio bijeli
nadzornik na velikoj plantai rie i indiga u Junoj Carolini sa preko stotinu robova. Tamo se ona rodila
i ivjela sve do osamnaeste godine, kad su je prodali na drabi, a massa Teague je kupio da im bude
sobarica u velikoj kui. U pogledu boje koe Charitv je jedino izrazila aljenje to je u Junoj Carolini
ostavila mamu i mlaeg brata, koji je bio gotovo bijel. Rekla je da su ga crnoputi maliani nemilosrdno
zadirkivali dok mu njihova majica nije rekla da muiteljima odbrusi Snijela me pura--ptica! Izleglo
me toplo sunce! Bog mi je dao ovu boju koja se ne tie nijednog od vas crnih nigera! Charity ree da
su otada ostavljali njezina brata na miru.
Ali, problem Georgeove puti i nain na koji ju je dobio trenutano je potisnulo njegovo oajanje
jer je shvatio da e izjalovljeni ustanak u dalekom Charlestonu zacijelo odgoditi ostvarenje jedne zamisli koja mu se ve dugo vrzmala po glavi. Zapravo su prole dvije godine dok naposljetku nije
odluio da je iskua na striki Mingu. Ali nije bilo smisla da to sad pone jer je sve zavisilo od toga hoe
li tu ideju massa Lea odobriti ili ne, a znao je da se bijesnom massi Lea nee smjeti pribliiti podosta

vremena. Iako je poslije kojih tjedan dana massa prestao nositi puku, svakog dana bi samo letimino
pregledavao bojne pjetlie i poslije jezgrovitih uputa striki Mingu odjahao isto onako mrgodan kao
to je doao.
George nije u potpunosti shvaao svu ozbiljnost onoga to se umalo odigralo u Charlestonu sve
dok,
154
poslije jo dva tjedna usprkos upozorenju strike Minga nikako nije mogao vie odolijevati
napasti da se iskrade i posjeti jednu od svoje dvije prijateljice. Vatreno odlui da ovaj put usrei
Charity, na to ga nagna sjeanje da je ona uvijek bila prava tigrica. ekao je dok striko Mingo nije
zahrkao, a onda je gotovo sat vremena trao poljima dok nije stigao do skrovitog gaja oraha pecana,
odakle bi joj se uvijek glasao kozodojevim zovom. Kad je etiri puta zviznuo, a na Charitynu prozoru
nije vidio uobiajeni znak naprijed, koji bi mu ona dala kratkim pokretanjem zapaljene svijee, on se
zabrine. Ba kad se spremao izai iz skrovita i ui, pa to bilo da bilo, spazi meko-ljenje medu
stablima pred sobom. Bila je to Charity. George pohrli da je zagrli, ali ona mu dopusti samo vrlo
kratak zagrljaj i poljubac, a onda ga odgurne.
to se dogaa, lutko? zapita on. Mukatni zadah njezina tijela toliko ga je uzbudio da
nije ni osjetio da joj glas podrhtava.
Ti s najvea budala kad se sad unja okolo, kad patroli ubijaju tolke nigere!
Daklem, ondak emo po u tvoju kolibu! ree George pa je obgrli rukom oko struka.
Ali ona ponovo izmakne.
Ponaa se ko da ni ujo nisi za nikakav ustanak!
Znam da je bilo neto, to je sve . . .
Ondak u ti ja o tomu priat te Charity iznese da je ula kako njezin massa i missis
priaju da je kolovoa, slobodni crni tesar iz Charlestona po imenu Denmark Vesey, godinama
planirao prije nego to se povjerio etvorici prisnih prijatelja koji su mu pomogli da okupi i
organizira na stotine gradskih slobodnih nigera i robova. Njihove etiri do zuba naoruane skupine
oekivale su samo znak pa da zauzmu arsenal i ostale kljune zgrade, dok bi ostali
zapalili u gradu sve to se_ zapaliti dalo i ubili svakog bijelca kojega bi vidjeli. ak je i konjiki
odred crnih koi-jaa trebao ludo juriti u tekim kolima, kolicima i koijama da zbuni bijele ljudi
i da onemogui njihovo okupljanje.
Ali one nedjelje ujutro neki preplaeni niger
155reko je svom massi to se ima dogodit u pono, a on-dak su sa svih strana navrli bijelci, vatali, tukli
i muili nigere da im odaju ustanika. Dosada su ih objesili preko trijes, a posvuda nigere grozno
zastrauju, upravo ko to to ine ovdi, al pogotovu u Junoj Ca'lini. Istjerali su iz Charlestona slobodne
nigere i spalili im kue, i crne propovjednike. I zatvorli s njiove crkve, jerbo oni toboe mjesto
propovijedi ue nigere itat i pisat . . .
George je ponovo pokua odvui prema kolibi.
Zar ti men ne slua? zapita ona neizrecivo uzrujano. Bje kui prija nego to te spazi i
ustrijeli koji od onih paterola!
George je prosvjedovao da je u njezinoj kolibi siguran od bilo kojih paterola i da e tamo dati oduka
svojoj strasti prema njoj, koja ga je ve nagnala na to da se izloi pukama.
Rekla sam ti, neee!
Ogoreni George je naposljetku grubo odgurne unatrag.
Dobro, ondak idi!
I ogoren otri natrag istim putom kojim je doao, bijesno alei to nije poao k Beulah namjesto k
njoj, jer sada bijae prekasno da tamo pode.
Ujutro George ree Mingu:
Noas sam poo posjetit majku pa mi miss Malizv ree ono to je ula da massa pria
missis o onom ustanku . . .
Ne znaju hoe li Mingo povjerovati njegovoj prii, svejedno mu ree ono to mu je ispripovijedala
Cha-rity, a starac ga je pomno sluao. George naposljetku zapita:
Kako to da ovdi pucaju u nigere zbog neega to s dogodio u Junoj Ca'lini, striko Mingo?
Striko Mingo je neko vrijeme razmiljao prije nego to ree:
Svi bijelci se boje da emo s mi nigeri jedanput sloit i zajedno pobunit ... Podrugljivo je frknuo: Ali nigeri nee nikad nita uinit skupa. Razmiljao je jo trenutak. Al to pucanje
i ubijanje o kojima govori smirit e se ko uvijek im pobiju i prestrae dovoljno nigera i im
donesu cijelu
156
arpu novih zakona i im im dosadi plaat cijelu rulju onih siromanih bijelih paterola.

 Kolko e sve to trajat? zapita George, ali im je to izrekao, shvatio je kako je to pitanje
glupo, a brzi pogled strika Minga potvrdi to njegovo miljenje.
Daklem, na to ne moem odgovorit!
George je utio, odluivi iznijeti striki Mingu svoju misao tek kad se odnosi s massom Lea vrate u
redovno stanje.
U toku slijedeih nekoliko mjeseci massa Lea postupno se ponovo poeo vie-manje ponaati kao prije
mahom je bio namrgoen, ali ne i opasan. I jednog dana, malo poslije toga, George zakljui da je
kucnuo pravi as.
Striko Mingo, ja mnogo vrijeme neto izuavam zapoe on. Mislim da imam miso koja
bi mogla pomo massinim ticama da pobijede u jo vie borbi.
Mingo je gledao svog jedrog sedamnaestogodinjeg pomonika kao da ga je obuzeo neki osobit oblik
ludila.
Ve evo pet godna s vama idem na velke bitke pijetlova nastavi George. Mislim, prije
jedno dvije sezone, poejo sam zamjeivat neto to sam poslije toga uvijek pomno motrijo. Izgleda da
svaka skupina tica raznih massa uzgajivaa bojnih pjetlia ima vlastiti borbeni stil . . .
Tarui cokulom o cokulu, George je izbjegavao da pogleda ovjeka koji se bavio borbenim pjetliima
mnogo prije nego to se on rodio.
Mi massine tie uvjebavamo da postanu zbi-ljam snane, zbiljam izdrljive, da u mnogim
borbama pobjeuju time to izdre dulje od ostalih tica. Al ja sam brojijo: gubimo mahom ondak kad
kaka tica uzleti iznad massine tie i zarije mu ostruge iz visine, veinom u glavu. Striko Mingo,
mislim, kada bi massine tie imale jaa krila, a ja mislim da bi im ih mi mogli ojaat s mnogo
posebnih vjeba za krila, mislim da bi one uglavnom letile vie od ostalih tica i ubijale ih jo
vie nego sadak.
Mingove oi usaene duboko ispod naboranoga ela motrile su u travu izmeu Georgeovih i njegovih
cipela. Prolo je neko vrijeme prije nego to je progovorio.
157

1 Svaam to misli. Mislim da mora re massi.

Ako tako misli, zar mu ti ne bi mogo re?
Nee! Ti s to smislijo. Massa e to od tebe ut isto tako dobro ko od mene.
George osjeti neizrecivo olakanje to se barem striko Mingo nije smijao njegovoj zamisli, ali te noi
dok je budan leao na svom uskom leaju od kukuruzne komuine, George se skanjivao i plaio da to
kae massi Lea.
Skupivi snagu u ponedjeljak ujutro kad se pojavio massa, George duboko udahne pa gotovo mirno
ponovi ono to je kazao striki Mingu nadodavi i pojedinosti o bojnim stilovima svojstvenim
raznoraznim borbenim pjetliima.
I kad gledate, massa, one tie masse Grahama tuku se brzo i ivahno. Ali tie masse
MacGregora boru se zbiljam oprezno i paljivo. Ili tie kaptana Peabodvja napadaju
tijesno priljubljenim pandama i ostrugama, ali kokoti masse Howarda nasru iroko ras-kreenih
nogu. A tie onoga bogatoga masse Jewetta mahom se tuku .nisko u zdraku, a bijesno
kljucaju kad su na zemlji i svaku tiu koju vrsto zgrabe u kljun mou probost na mjesto . . .
Izbjegavajui da pogleda massino lice, George nije opazio njegov neobino paljiv izraz.
Mislim vam re, massa, ako se slaete da ja i striko Mingo ponemo davat vaim ticama niz
vjeba za jaanje krila, ve e nam one past na pamet, to bi im pomoglo da poletu vie od
ostalih pa da ih pro-bodu odozgo, a nadam se da nas tadak niko ne bi mogao brzo dosti.
Massa Lea buljio je u Georgea kao da ga nikada prije nije vidio.
U toku mjeseca koji su preostali do slijedee sezone borbe pijetlova, massa Lea provodio je u prostoru
za uvjebavanje borbenih kokota vie vremena nego ikada, promatrajui kako striko Mingo i George
vitlaju bojne pjetlie sve vie i vie u zrak. Katkad bi im se u tomu i pridruio. Pijevci su se sputali
bjesomuno udarajui krilima u nastojanju da ublae pad svojoj teini od pet do est funti, pa su im
krila neprestano jaala.

Kao to je George i predvidio, godine 1823. sezona

158
borbi pijetlova tekla je od jednoga velikog natjecanja do drugog, a nitko nije mogao otkriti kako i zbog
ega su Leaove ptice dobivale jo vei postotak bitaka nego prethodne godine.
Do kraja sezone njihove eline ostruge smrtonosno su se arile u trideset i devet protivnika od ukupno
pedeset dvojice.
Jednoga jutra otprilike tjedan dana kasnije stie massa Lea vrlo dobro raspoloen da vidi kako se
oporavlja pola tuceta njegovih najvrsnijih ptica koje su u toku sezone zadobile ozbiljne ozljede.
Mislim da s ovaj ne izvu, massa ree striko Mingo pokazuju jednog tako objeenog i
olinjalog pjetlia da massa Lea brzo potvrdno kimne glavom. Al oekujem da e s ovi u ove
dvije krletke tako dobro oporavit da ete dojduu sezonu mo jopet njima nastupat.
Zatim Mingo pokae rukom posljednje tri ptice to su se oporavljale.
Ove ovdi nikad vie nee bit tolko savrene da nastupaju u velkim susretima, ali moemo
ih upo-trebljavat ko kokote za mamac, ako vi oete, massa, ili nam mou bit dobre kart tie.
Massa Lea izrazi zadovoljstvo u pogledu te prognoze i ve se zaputi prema konju kadli se okrene i
nehajno dobaci Georgeu:
Onih noi kad se iskrada odavde i lumpa, mora se vrlo budno uvati onog
zloudnoga nigera kojemu se svia ista cura . . .
George bijae toliko preneraen da je prola dobra sekunda prije nego to je u njemu buknuo gnjev
zbog oigledne izdaje strike Minga. Ali tada vidje da lice strike Minga nije nita manje zapanjeno dok
je massa nastavljao:
Missis Teague rekla je mojoj supruzi na sastanku njihova poplunarskog kruoka da nikako
nije mogla dokuiti to li je spopalo njezinu svjetloputnu kunu slukinju, sve dok joj nedavno
jedna crnkinja nije odala da se cura iscrpila jer hoda i s tobom i s nekim > zloudnim
starijim nigerom.
Massa Lea se naceri:
Mislim da vas dvojica sigurno kasapite tu curu!
159
JW"

Charity! Vara ga! Dok se George gnjevno sjeao s kolikom ga je upornou one noi spreavala da ude
u njezinu kolibu, usiljeno se smjekao i uzrujano smijao, a striko Mingo mu se pridrui, isto tako
hinjenim smijehom. George je bio teko pogoen. Sada kada je massa otkrio da se on iskrada nou, to
li e mu uiniti?
Massa Lea hotimice protegne utnju putajui Georgea da iekuje izljev njegova bijesa, ali namjesto
toga ree, nevjerojatno, gotovo povjerljivo:
Ti vraga, sve dotle dok radi svoj posao slobodno natjeravaj cure. Samo ne daj da te kakav drugi
udvara raskomada ... i nemoj da te uhvate na onom putu gdje patrole pucaju u nigere.
Ne, massa! Nikako neu ... George bijae toliko zbunjen da nije znao to bi rekao. Puno
vam" hvala, massa . . .
Massa Lea skokne na svoga konja, a oevidno podrhtavanje njegovih ramena dade uzgajaima bojnih
pijetlova na znanje da se on u sebi smije dok lagano kaska cestom.
Kad je te noi napokon ostao sam u svojoj daari, nakon to je ostatak dana trpio hladnou strike
Minga, slobodan da najzad iskali svoj bijes prema Charitv, George ju je prokleo i zarekao se da e
svoju panju koju ona oito nije zasluivala pokloniti Beulah, koja mu je jamano odanija, premda
manje vatrena i strastvena. Takoer se prisjeti visoke djevojke cimetne puti koja ga je pogledala na
tajnoj zabavi u umi, na koju je nabasao kad je jedne noi hitao kui. Nije ju osvojio na licu mjesta
samo stoga to se toliko opio domaim viskijem, kojim ga je ponudila, da je jedva imao snage da u
zoru otetura kui. Ali se sjeao da je rekla da joj je ime Ophelia i da pripada vrlo bogatom massi
Jewettu, koji je posjedovao vie od tisuu bojnih pjetlia, bar se tako govorilo, i ija je obitelj imala
goleme plantae u Georgiji i Junoj Carolini kao i imanje u kotaru Caswell. Do nje je imao prijei dug
put, ali George odlui da e se prvom prigodom poblie upoznati s onom jedrom teakinjom: massa
Jevvett zacijelo nije ni znao da je posjeduje.
160
92. POGLAVLJE
Jedne nedjelje ujutro George je poao u svoj tjedni posjet robovskom sokaku kad massa Lea doe u
dnevno nadgledanje pjetlia. Bijae to savren trenutak. Striko Mingo neko je vrijeme iao unaokolo i
razgovarao.o bojnim kokotima, a onda rekao, kao da mu je to ba sad palo na pamet:

 Massa, znate da svake sezone odstranjujemo onih petnajs do dvajs dobrih tica koje su bolje od cijele
arpe tica s kojima drugi nastupaju. Mislim da bi mogli dobro nuzgred zaradit, ,ako date onom momku
da nastupa s vaim kartiranim pijetlima u nevanim susretima.
Striko Mingo je dobro znao da je ime Toma Lea, uzdu i poprijeko kotara Caswell bilo simbol uspona
siromana bijelca do ugleda, i simbol vodeeg uzgajaa bojnih kokota, koji je poeo kao mali borilac s
jednom valjanom pticom. Mnogo je puta priao striki Mingu s koliko se ljubavi prisjea onih ranih,
gladnih dana i tvrdio da su tadanja uzbuenja bila barem ravna onima koja je proivljavao na svim
velikim susretima na kojima se otada stalno natjecao. Jedina znaajna razlika, ree massa Lea, lei u
tomu da u velikim susretima sudjeluju ugledniji ljudi i vrsniji bojni pjetlii i da padaju oklade na
mnogo vee svote novca; moglo se uistinu bogate uzgajae bojnih pijetlova vidjeti kako dobivaju i
gube bogatstva u toku jedne jedine borbe. Sporedne borbe bile su za one koji su mogli nastupiti
samo s dvije-tri, obino drugorazredne i treerazredne ptice: za siromane bijelce, slobodne crnce ili za
robove kojima je novanik omoguivao visine opklada izmeu dvadeset pet centi i jednog dolara, a
opklada bi iznosila i do dvadeset dolara samo kad bi neki sitni borilac izgubio razum pa stavio na
kocku sve to je posjedovao.
to te navodi da misli da bi on mogao nastupiti u pjevjem borilitu? zapita massa Lea.
Striki Mingu lakne to nije prigovorio prijedlogu.
Daklem, massa, znate da taj djeak budno prati borbe pa mislim da mu nije promako nijedan pokret
koji ste uinli u borilitu u ovih pet-est godna, massa. A ako
161

Luuiu iiauouate njegovu priroenu nadarenost za kokote, uvjeren sam da e mu bit potrebno samo
malo uenja. Pa ak i borbe u kojima izgubi stajat e nas samo otpisanih tica koje ovdi imamo, a vie ih
ne upotrebljavate, massa.
Aha promrmlja massa pa se zamiljeno po-ea po bradi. Dakle, u tome ne vidim nikakvog
zla. Zato ne bi skinuo ostruge nekim otpisanim pijevcima i pomogao mu da ih vjeba za nastup tokom
ljeta? Ako bude izgledao iole dobar do slijedee sezone, da, stavit u mu na raspolaganje malo novaca
za oklade.
Kako da ne! Dobro, massa!
Striko Mingo bijae ushien jer su u zabitnoj skro-vitosti zabrana za borbe pijetlova on i George ve
mjesecima vodili prividne borbe s odbaenim pticama, po-krivi im ostruge malom konatom kesicom,
koju je izmislio striko Mingo, da ih onesposobe. Oprezan kakav je bio, starac nije htio riskirati da
iznese massi svoj prijedlog prije nego to se prethodno osobno uvjeri je li njegov vjeti naunik
pokazuje istinske sposobnosti da se razvije u zaista dobrog natjecatelja. Mislio je da bi uz dovoljno
iskustva u sporednim susretima George jednoga dana mogao postati isto takav strunjak za pjevje
borbe kao massa Lea. Kao to je striko Mingo kazao, iz tako-dobrog jata kao to je bilo massino ak su
i odbaene ptice bile bolje od onih koje su obino nastupale u mnogobrojnim sporednim susretima, koji
su se svake sezone odravali u raznim na brzinu sazvanim omanjim natjecanjima irom kotara. Sve u
svemu striki Mingu se inilo da George ne moe zakazati ni na koji nain.
Daklem, mome, zar e samo tako stajat i zijat? zapita striko Mingo tog popodneva kad mu je
saopio vijest.
Ne znam to bi reko.
Mislijo sam da nikad neu doivit dan kad ti ne znat to bi reko.
Ja ... jednostavno ne znam kako bi vam zafalijo.
Tako si se iskesijo da mi to nij ni potrebno. Idemo na poso!
Tog ljeta su on i striko Mingo svakoga dana provodili barem jedan sat kasno po podne uei na
suprotnim stranama privremenog borilita, po promjeru ueg i plieg
162
ii
od normalnog, ali ipak dovoljnom za uvjebavanje. Poslije nekoliko tjedana massa je siao da gleda
jedan okraj. Zadivljen borilakom vjetinom i brzim refleksima koje je George pokazivao u baratanju
s pjeviima, i sam mu dade podosta savjeta u vezi s borbom pijetlova.
_ eli da tvoja ptica poskoi. Ajde, gledaj mene!
Prihvati Mingovu pticu i ree:
__ U redu, sudac je ve izviknuo: Spremite se!
Ti si ovdje dolje i dri pticu ali ne gledaj nju! Ne skidaj oiju sa suevih usana! Tako da ti ne promakne djeli sekunde kad on povie: Pustite pijevce! To e biti onda kad se njegove usne vrsto
stisnu . . .

Massa Lea stisne usne.

Upravo u tom trenutku naglo digni ruke pa e zaut Pustite pijevce! ba kad tvoj poleti prvi!
Bilo je poslijepodneva kada bi poslije zavrena vjebanja nakon to bi otpisane pijetle s kojima su
radili vratili u njihove nastambe striko Mingo sjeo pa priao Georgeu o slavi i o novcu koji moe
zaraditi u tim malim okrajima.
Ba ko to siromani bijelci sokolu massu da pobijedi, tako sam vidijo i nigere kojima su
uzvikivali na velikim sporednim susretima. A u jednoj borbi, sinko, moe zaradit deset, dvajes, pa i
vie dolora!
Nikad nisam imo dolor, striko Mingo! Ne znam ni kako izgleda dolor!
Ni ja nikad nisam imo mnogo dolora. Zbiljam, vie mi niti ne trebaju. Ali massa je reko da e ti
ustupit neto novaca za okladu pa ako togod dobije, moe ti dat neto . . .
Misli da e on to uinit?
Oekujem, jerbo znadem da se njemu sigurno mnogo svia ona tvoja zamisao o jaanju krila, koja
mu je donijela mnogo novaca u dep. Ali ako on to uini, pitanje je oe li imat dovoljno pameti da
utedi ono to dobije?
Dabome da ou! Svakako da ou!
ak sam ujo da su neki nigeri tolko dobili na sporednim borbama i utedili da iskupu svoju
slobodu od svojih massa.
Da iskupim sebe i majku!
Striko Mingo odmah ustane s panja na kojemu je
163

sjedio; alac ljubomore koji ga je ubo doao je posve neoekivano i pogodio ga duboko u srce pa mu je
bilo teko da ita odgovori. Onda sam sebe zau kako se otresao:
Daklem, mislim da nita nije nemoguno! Odjednom poeli pobjei od osjeaja da George na
njegovu istinski toplu privrenost ne uzvraa jednakom mjerom. urno ode prema svojoj kolibi,
ostavivi Georgea da zablenuto bulji za njim.
Na velikom susretu bojnih pjetlia poetkom sezone godine 1824, kamo je poao s massom Lea, striko
Mingo je od starog uzgajaa kojega je ve godinama poznavao douo da e se sporedna borba
odrati slijedee subote po podne iza velike konjunice na plantai.
Mislim da se on sigurno odlino spremijo, massa rekao je kasnije Mingo massi.
U subotu ujutro massa Lea side i kao to je obeao izbroji striki Mingu dvadeset dolara u sitnim
novanicama i kovanicama.
Dakle, poznato vam je moje naelo ree on njima dvojici. Ne uputajte se u borbu s pticom
ako se bojite na nju kladiti! Ako se ni o to ne kladite, nikad nita neete ni dobiti! Voljan sam
izgubiti to god izgubite vi, ali ja ulaem novac i vi nastupate s mojim pjetliima, pa stoga elim
polovicu od svake dobiti, razumijete li? A ako i samo pomislim da neto mukate s mojim novcem,
izvui u ga iz crnih koetina vas dvojice!
Ali obojica su vidjeli da se on zapravo samo gradi nabusitim, a da je zapravo sjajno raspoloen.
Dabome, massa! odgovorie mu u zboru.
Zaavi za ugao velikog taglja obojena u sivo, nastojei da ne pokae koliko je uzbuen, George
ugleda dvadesetak crnih sporednih natjecatelja, koji su se komeali, smijali i razgovarali na jednoj
strani velikog plitkog borilita. Prepoznavi oko polovicu njih iz velikih susreta na koje su kao i on
dolazili sa svojim massama, mahne im rukom i nasmijei se u znak pozdrava, a izmijeni naklone
glavom s ostalima po ijoj je arenoj odjei i nadmenom nezavisnom dranju nagaao da su zacijelo
slobodni crnci. Bacivi pogled na otprilike jednak broj siromanih bijelaca na suprotnoj strani borilita,
iznenadi
164
se otkrivi da poznaje i neke meu njima, i pun ponosa zauje kako jedan govori drugomu:
Ona dvojica su nigeri Toma Lea.
I crni i bijeli borioci uskoro odveu jutene vree napunjene sijenom, izvade pjevie, koji su krijetali i
kljucali, pa ih stanu razgibavati. Striko Mingo koraao je oko borilita i neto govorio gojaznom sucu
crvena lica koji je kimnuo glavom i gledao Georgea.
Mladi je marno masirao svog kokota, kad se Mingo vratio i poeo se baviti drugom pticom koju se
doveli. George se osjeao nelagodno to je tjelesno blii nego ikada prije siromanim bijelcima koji su
crncima mahom donosili samo nevolje, ali se prisjetio da mu je na putu ovamo striko Mingo kazao da
su, koliko on zna, te borbe sa slabijim kokotima jedina zaokupljenost kojoj se zajedno posveuju
siromani bijelci i crnci. Pravila su traila da samo dva bijelca ili dva crnca nastupaju sa pticama jedan

protiv drugoga, ali svatko se mogao slobodno kladiti na svaku pticu ili protiv svake ptice u svakoj
borbi.
Kad je dobro istrljao i razgibao svoju pticu, pa je ponovo ugnijezdio u vreu, George je upijao jo vie
okolnog Zagora, i vidio kako novi borioci punih vrea brzaju prema konjunici. Tad sudac zamahne
rukama.
U redu, u redu! Ajde da ponemo borbe ovih ptica! Jim arter! Ben Spencer! Doite ovamo i navucite im metalne ostruge!
Pristupe dva mrava otrcano odjevena bijela ovjeka, izvau svoje ptice, a onda im privrste eline
ostruge u moru povremenih uzvika za opklade o dvadeset i pet i pedeset centi. to se Georgea ticalo,
nijedna ptica nije izgledala nita bolje od osrednje u usporedbi s dva izdvojena kokota iz massina
jata, koje su on i striko Mingo drali u vreama.
Na uzvik Pustite pijevce! ptice pojure, prhnu u zrak i padnu, komeajui se i varajui George je
vidio da se bore obino, bez one dramatinosti koju je uvijek osjeao sa strikom Mingom i s massom
na velikim susretima. Kad je napokon jedna ptica zamahnula ostrugom i teko ranila drugu u vrat, bilo
joj je potrebno jo nekoliko minuta da je dotue, a George je znao da bi prvorazrednoj ptici za to bila
potrebna svega koja sekunda. Gledao je kako poraeni vlasnik ogoreno odlazi
165proklinjui svoju zlu sreu i drei mrtvu pticu za noge. U drugom okraju, pa onda u treem, ni
pobijeena niti poraena ptica nisu pokazivale onu borbenu vatru i stil na koje se George navikao, pa je
njegova uzrujanost toliko spala da je tokom etvrte bitke nadmeno iekivao da na njega doe red u
borilitu. A kad je doao red, srce mu odmah bre zakuca.
Dobro, dobro! Sad niger gospodina Roamesa s tokastim sivcem i niger gospodina Lea s
crvenkom! Momci, navucite im metalne ostruge!
George je prepoznao svog zdepastog crnog protivnika kad su stigli; naime, tokom proteklih nekoliko
godina vie puta su kratko razgovarali na velikim susretima. Sad, osjeajui da su oi strike Minga
uprte u nj, George izvae pjetlie, a onda klekne, otkopa dep na gornjem dijelu koulje te izvue
zamotane ostruge. Pri-vee ih na kokotove noge i sjeti se Mingova upozorenja ne previe labavo jerbo
se mou jo vie razlabavit pa kliznut i ne previe vrsto jer e mu ukoit noge i izazvat gr. Nadajui
se da je postigao onu pravu vrstou, George je oko sebe sluao uzvike:
Pedeset centi na crvenka!
Pokrivam!
Dolor na sivca!
Primam!
etri dolora na crvenka!
Bio je to striko Mingo, nudei kudikamo najvei ulog, dajui poticaja brzoj poplavi povika da ga
pokriju. George je osjeao kako uzbuenje svjetine raste zajedno s njegovim.
Spremite se!
George klekne drei svog kokota vrsto uza zemlju, osjeajui kako njegovo tjelo treperi od tjeskobe
da nasrne.
Pustite pijevce!
Zaboravio je gledati sucu u usne! Kad su se njegove ruke trgnule uvis, ona druga ptica ve se komeala
u pokretu. Odmaknuvi se nazad, George je uasnuto gledao kako je njegova ptica dobila udarac s boka
i kako gubi ravnoteu, a onda prima udarac ostrugom u bok tako brzo i snano da se sklupala. Ali se
brzo oporavila i prela u napad, dok je toka na perju potamnjela od krvi. Obje ptice prhnu uvis,
njegova uzleti vie, ali joj
166
ostruge promae u padu. Varajui, ponovo se sraze u zraku, ovaj put bile su otprilike na jednakoj visini,
a ostruge su objema sijevale bre nego to je iije oko moglo slijediti. Georgeu je srce prestajalo kucati
tokom onih beskonanih minuta kad su ptice kljucale, varkale, zalijetale se i skakale preko cijeloga
borilita. Znao je da njegov kokot jamano slabi uslijed neprestanog gubitka krvi, iako je jo uvijek
parirao nasrtajima pijevca proaranog sivim tokicama. A onda odjednom zamahom ostruge sve je bilo
zavreno, i Georgeova ptica leae drui i mekoljei se u posljednjim mukama. Jedva je uo povike
kladilaca i psovke dok je svoju pticu to je izdisala dizao iz borilita. Suze su mu navirale na oi dok se
probijao kroz gomilu ljudi koji su zapanjeno buljili u nj. Tad ga striko Mingo grubo dohvati za lakat i
potjera naprijed gdje ga nitko nije mogao uti.
Ponaa se ko luak! promrsi on. Idi i spiemi onu drugu tiu za tvoju dojduu borbu!
Nisam ja za to, striko Mingo. Ubie mi massinu tiu!
Mingo ga s nevjericom pogleda.
Svaki put kad se tie bore jedna izgubi! Zar nikada nis vidijo da je massa izgubijo? A sad se
vrati onamo!
Ali ni njegove prijetnje niti zaklinjanja nisu mogli pokrenuti mladia, pa je naposljetku odustao.

 U redu! Neu s vratit da kaem massi da smo se poplaili i samog pokuaja da natrag dobijemo
njegov novac!
Striko Mingo bijesno se okrene prema rulji oko borilita. Ponieni George bijae iznenaen i zahvalan
to su ga jedva zamjeivali ostali borioci, koji su skrenuli panju prema novom takmienju. Prole su
jo dvije borbe prije nego to sudac ponovo izvikne:
Niger Toma Lea!
U sve veem sramu zauje kako se Mingo kladi o deset dolara i da je opklada prihvaena prije nego to
je starac nastupio s drugom od massinih odbaenih ptica. Struno je ubila svoju protivnicu u manje
od dvije minute.
Dok su se vukli prema plantai, sva nastojanja strike Minga da utjei Georgea nisu imala nikakvog
uspjeha.
167 Zaradili smo dva dolora, kako se to ondak dri ko da sad na umrijet?
Tako me sram to sam izgubijo ... a mislim da massa vie nee et da mu izgubim jo tica . . .
Mingo se toliko ozlojedio to njegov djeak, kako se inilo, doputa da ga dotue poraz prije nego to
je i zapoeo, da je budui da je George jo tri dana bio kiseo i ponaao se kao da eli da se zemlja
rastvori i da ga proguta o tomu porazgovorio s massom Lea.
Bi li vi razgovarali s tim mladiem, massa? Reko bi da on misli da je sramota izgubit borbu!
Kada je massa slijedei put posjetio prostor za borbene pjetlie, pristupi Georgeu:
to to ujem da ne zna podnijeti poraz u borbi?
Massa, grozno se osjeam to ubie vau tiu!
Ja ih, dakle, imam jo dvadeset i elim da s njima nastupi!
Svaam!
Osjeao se malodunim ak i poslije massina ohrab-renja. Ali kad su na slijedeem susretu obje
Georgeove ptice pobijedile, koio se i likovao kao kakav njegov kokot pobjednik! Striko Mingo
ponosno pokupi dobivene opklade pa ga odvede u stranu i priapne mu:
Ako ti ovo udre u glavu, jopet e izgubit!
Dopustite da ja privatim sav taj novac, striko Mingo! izvikne on ispruivi zaobljene dlanove.
Buljei u gomilu zguvanih novanica od po jedan dolar i jo toga u kovanicama, Mingo e u
smijehu:
Odnesi novac massi. Neka vam obojici bude sa sreom!
Na putu kui George je ve inilo se njemu po tisuiti put pokuavao nagovoriti striku Minga da
posjeti robovski sokak i da upozna njegovu majku, miss Malizv, seku arah i striku Pompeva.
Massa nema nego nas est nigera, striko Mingo, pa bi red bijo da se poznajemo! Njima e bit drago
da vas upoznaju. Cijelo vrijeme kad sam tamo priam o vama, ali oni mislu da ih vi ne trpite ili tako
neto!
I ti i oni znate da ne moem bit proti nekoga koga i ne poznam! izjavi Mingo. Neka
samo ostane ko to je bilo, ondak se oni nee morat brigat za mene, a niti ja za njih!
168
A kad su stigli do plantae, Mingo, po tko zna koji put, krene stazom koja je daleko zaobilazila
robovski sokak.
Kizzy razrogai oi kad na Georgeovu dlanu ugleda novanice i kovanice.
Gospodne, odaklem ti to, sinko? zapita ona zovnuvi seku arah da to vidi.
A kolko ti je to? zapita arah.
Ne znam, miss, ali tamok odaklem to dolazi, ima jote mnogo vie.
Seka arah povue Georgea za slobodnu ruku da bi striki Pompevu pokazala neoekivano bogatstvo.
Mislim da bi i ja moro nabavit kokota ree starac. Ali, sluaj me, sinko, to je massin
novac!
On mi daje polak! ponosno objasni George. Zbiljam, sadak moram po da mu dadem njegov
dijo.
George pode u kuhinju, pokae novac miss Malizv, a onda zatrai da ga massa primi.
Massa Lea se nasmijao kada je strpao u dep svojih devet dolara dobitka:
Ti vraga, mislim da ti Mingo daje moje najbolje ptice, a meni otpisane pjetlie!
George je bio izvan sebe od sree.
U slijedeem susretu George je pobijedio s one dvije ptice s kojima je ve odnio pobjedu, a Georgeove
uestale pobjede izazvale su toliku radoznalost masse Lea da je naposljetku pogazio obeanje koje je
sam sebi nametnuo da nee ii na sporedne borbe.
Massin neoekivani dolazak izazvao je urna gurkanja laktom i doaptavanja medu bijelim i crnim
boriocima. Videi da su ak striko Mingo i George uzrujani i nesigurni, massu Lea obuzme zla slutnja
zbog toga to je doao. Zatim, shvativi da prvi poticaj, pa ma kakav bio, mora potei od njega,
zasmijulji se jednom postarijem siromanom bijelcu te mu mahne:

 Zdravo, Jime! A drugome dobaci:

Hej, ti, Peter!
Oni mu uzvrate smijeak, zapanjeni to se on uope sjea njihovih imena.
Hej, Dave! proslijedi on. Vidim da ti je ena izbila preostale zube ili moda onaj rdavi
viski?
inilo se kao da su u buri smijeha gotovo zaboravili
169na borbu, sjativi se oko ovjeka koji je zapoeo siromaan kao svi oni, a onda za njih postao
legendom. Pucajui od ponosa, George uzme pticu pod miicu i, zapanjivi striku Minga i massu Lea,
odjednom se pone epiriti oko rubova borilita.
Dobro! Dobro! gromoglasno je uzvikivao. Svako od vas ko ima togod novca, neka ga ubaci
u igru. Ne brinite o to ete se kladit, ako ne moem pokrit ja, moe moj massa ovolko bogat ko
to on jes!
Videi da se massa smjeka, George postade jo glasniji:
Ovdi ja nastupam samok s njegovim otpisanim ticama, a on e ovdi sve nadmait! Ajte!
Jedan sat kasnije, kliui da je odnio pobjedu u novoj borbi, George je dobio dvadeset i dva dolara, a
massa Lea gotovo etrdeset, prihvaajui sporedne opklade to su mu ih nudali. Zaista mu je bilo
mrsko da prihvaa novac od ljudi za koje je znao da su goli kao mi, isto kao neko on, ali je znao i to
da e 'oni ostatak godine hvalisavo lagati da su u okladama protiv Toma Lea izgubili deset puta vie
nego to su zapravo izgubili.
Svima je nedostajao razmetljivi i samouvjereni George, kad se nije pojavio na etiri slijedea sporedna
susreta u kotaru Caswell, zato to su striku Minga muili novi napadaji estokoga kalja. George je
gledao kako su ga spopadali najedanput, bez upozorenja, a zatim dugo trajali. Osjeao je da svoga
starog uitelja ne smije ostaviti samoga s borbenim pticama, a niti je htio ii sam. No, ak kad se
Mingo neto i oporavio, rekao je da se jo ne osjea dovoljno vrstim da otpjeai na slijedei susret,
ali je zahtijevao da George unato tomu pode.
Nis ti dijete! Sigurno bi ovog trena poo da su tamok kakve cure!
I tako George krene sam, nosei u objema rukama prepunu vreu u koju je stavio jednog bojnog
pjetlia. Kad doe nadomak uzgajaa borbene peradi, kojima je u posljednje vrijeme nedostajao
svojom slikovitom pojavom, jedan od njih glasno uzvikne:
uvajte se! Eno onoga Georgea Kokotia! Nato svi prasnu u smijeh, a on im se od
srca
pridrui.
A na putu kui s vie dobitka u depu nego
170
ikada to je vie o tomu razmiljao, sve mu se vie svialo to ime. Imalo je stanovit ar.
Kladim se da niko od vas ne moe pogodit kako su me nazvali na borbi pjetlia! ree on im je
stigao u robovski sokak.
Ne! A kako?
George Kokoti!
Boe blagi! uzvikne seka arah.
Kizzvne oi isijavale su ljubav i ponos.
Daklem ree ona to je vrlo blizu onom to danas svi o tebi govoru!
ak i massi Lea svidje se nadimak kad mu ga striko Mingo priopi, nadodavi kiselo:
udim se kako to da ga nis nazvali Plaljivi George jer jo uvijek znade briznut u pla svaki
put kada pogine tica s kojom on nastupa. Al s obzirom na to da danaske mnogo pobjeuje, to je ijonako
svejedno! Neka samo ubilaka ostruga zvizne njegova kokota, a on cmolji, rida i grli tu tiu ko da mu
je roeno dijete. Jeste P ikada uli il vidili togod slinoga, massa?
Massa Lea se nasmije:
Dakle, mnogo puta i meni je dolazilo da zaplaem kad bih se okladio o mnogo vie nego to sam
smio, a kad bi moju pticu ranila mamuza! Ali ne, mislim da je on jedini ovjek za koga sam uo da
kuka tako kako ti kae. Mislim da je on jednostavno previe privren kokotima.
Nedugo zatim, na najveem susretu godine, massa se vraao prema kolima nosei svoju pticu, koja je
upravo pobijedila u konanom natjecanju, kad zauje kako netko vie:
O, gospodine Lea!
Okrene se i zapanji videi da aristokrat meu uzgajivaima bojnih pjetlia, George Jewett, krupnim
kora-ajima ide prema njemu i osmjehuje se.
Massa Lea je uspio da mu glas zvui nehajno:
Oh, izvolite, gospodine Jewett! Nato su se rukovali.
Gospodine Lea, bit u posve otvoren prema vama, kao prema dentlmenu i uzgajau bojnih
pjetlia. Nedavno sam izgubio svog uzgajaa. Pred koju no zaustavila ga je cestovna patrola, a nije
imao putnice. Na

171nesreu je pokuao pobjei, pa je teko ranjen. Vjerojatno se nee izvui.

ao mi je to to ujem . . . Mislim zbog vas, a ne zbog nigera.
Massa Lea proklinjao je svoju smuenost, jer je nagaao to e sada doi. Aristokrat je htio Minga!
Naravno odvrati Jewett. Stoga mi je barem privremeno potreban uzgaja, koji barem neto
zna o pticama ... Zastao je. Na naim borbama pijetlova zapazio sam da imate dvojicu. Ne pada
mi ni na kraj pameti da traim vaega iskusnog starijeg ovjeka, ali moda biste prihvatili dobru
ponudu za drugog, za onoga mladia koji, kako mi kau moji nigeri, udvara djevojci na mom imanju . .
.
Zaprepatenost masse Lea pomijea se sa bijesom kad je uo taj dokaz o izdaji Georgea Kokotia.
Tako dakle! izusti on potmulim glasom. Massa Jewett ponovo se nasmijei, znajui da ga je
pogodio u ivac.
Dopustite da vam dokaem da se ne elim cjen-kati. Opet je zastao. Hoe li tri tisue biti u
redu?
Massa Lea se osupnu, nije bio siguran da li je dobro uo.
alim, gospodine Jewett potiteno je procijedio. Sav protrne to odbija bogatog plemia.
U redu. Jewettov je glas bio napregnut. Moja konana ponuda: etiri!
Ne prodajem svoje uzgajae, gospodine Jewett. Lice bogatog uzgajaa bojnih pjetlia se objesi, a
oi
mu se smrknu.
Razumijem. Naravno! Do vienja, gospodine!
Do vienja i vama, gospodine odvrati massa Lea. _Nato svaki pode u suprotnom smjeru.
to je bre mogao, vrati se massa prema kolima. Nije trao, ali u njemu je rastao gnjev. Videi njegovo
lice, striko Mingo i George Kokoti sjedili su upadljivo mirni. Doavi do kola, zamahne pesnicom na
Georgea, a glas mu je podrhtavao od bijesa.
Mozak u ti smrskati! Koga vraga radi tamo kod Jewetta? Pria li mu kako uvjebavamo kokote?
George Kokoti posivi.
Nita nisam rekao massi Jewettu, massa jedva
172
je govorio. Nisam mu reko ni rijei, nikada, massa! Njegova posvemanja zaprepatenost i strah
napola uvjerie massu Lea.
Zar mi pokuava rei da pjeai sav taj put do pakla i natrag samo zato da ljubaka s
Jewettovom curom?
Makar to bilo bezazleno, znao je da svaka posjeta izvrgava njegova naunika-uzgajaa Jewettovoj
preprede-nosti koja moe dovesti do kojeega.
Massa, gospodne, smiluj se!
Sad su se pokraj njih zaustavljala druga kola, a ljudi su dozivali massu i mahali mu. Uzvraajui im
mahanje, massa Lea razvue usta u osmijeh pa se uzvere na najudaljeniji rub sjedita na kolima,
obrecnuvi se krajikom usana na prestravljenog striku Minga:
Vozi, ti vraga!
Tokom povratka na plantau, koji se inio beskrajnim, vladala je tolika napetost da ju je no mogao
razrezati. A tokom ostatka dana nije nimalo poputala za-tegnutost izmeu strike Minga i Georgea
Kokotia. Te je noi George leao bez sna, preznojavajui se i iekujui kaznu; znao je da e uslijediti.
Ali nita nije uslijedilo. A nekoliko dana kasnije massa ree striki Mingu kao da se nita nije dogodilo:
Za slijedei tjedan dobio sam poziv da nastupim sa pticama tamo preko dravne granice, u
Virginiji. Znam da bi ta duga vonja mogla samo koditi tvom kalju, stoga u povesti samo momka.
Svaam, massa.
Striko Mingo odavno je znao da e doi ovaj dan, pa stoga je massa i uvjebavao mladia da bi ga
zamijenio. Ali nije mogao ni sanjati da e doi tako skoro.
17393. POGLAVLJE
O emu tako napregnuto razmilja, mome? Poslije vie od sata vremena koliko je s
massom
dijelio sjedalo kola, motrio runaste oblake toplog veljakog jutra, pranjavu cestu koja se pred njima
prostirala ili jednoliko zibanje miia na mazginim krstima, George se lecne na iznenadno pitanje
masse Lea.
Na nita odvrati on. Nisam mislijo na nita, massa.
Neto nikad nisam razumio kod vas nigera! Glas masse Lea odavao je ogorenost. ovjek
pokuava lijepo s vama razgovarati, a vi se odmah ponete glupo ponaati. To me paklenski ljuti,
pogotovu kod nigera kao to si ti koji moe priati sve u esnaest kad ga je volja. Zar ne misli da bi
vas bijeli ljudi vie potovali kad biste se ponaali kao da imate razuma?
Uspavani um Georgea Kokotia postade vrlo paljiv.

 Neki bi mogli, a neki jopet ne bi, massa oprezno e on. Sve zavisi.
Evo, opet zaobilazi kao maak oko vrue kae! Od ega zavisi?
George Kokoti jo je vrdao dok bolje ne shvati to namjerava massa. Stoga mu odvrati:
Daklem, massa, mislim da to zavisi s kakim hijelim ljudma govorite, massa, barem je taki moj
dojam.
Massa Lea s gnuanjem pljune preko ograde kola.
Nahrani i odjeni nigera, digni mu krov nad glavom, daj mu i sve drugo to mu je potrebno na ovom
svijetu, a taj niger ti nikad nee biti iskren!
George Kokoti pomisli da je massa jednostavno tek tako odluio da zapodjene s njime nekakav
razgovor u nadi da oivi ovu vonju kolima, koja je postala dosadna i beskrajna.
Kako bi prestao draiti massu Lea, on oprezno ispita teren:
Ako oete ivu istinu, massa mislim da veina nigera misli da e bit pametno ako se recmo
grade glupljima nego to zbiljam jesu, jerbo se mnogi nigeri boje bijelih ljudi.
174
Boje! uzvikne massa Lea. Nigeri su ljigavi ko jegulje, tako da! Nigeri vjerojatno zato to nas
se boje kuju urote da nas ubiju kad god se okrenemo! Truju hranu bijelih ljudi, ubijaju i djecu! Sve
to se moe samo zamisliti protiv bijelih ljudi nigeri rade cijelo vrijeme, a kad se bijeli ljudi ele
zatititi, nigeri urliu da se jako boje!
George Kokoti zakljui da bi bilo pametno da se prestane petljati s massinom udi osjetljivom na
dodir kao drugi otponac puke.
Mislim da niko na vaem imanju nikada nije uinijo tako neto, massa mirno e on.
Vi nigeri znate da bih vas ja ubio da to uinite! Bojni pjetli glasno zakrijeti u pjetlarniku iza njih,
a neki mu odgovorie kljucanjem.
George nita nije govorio. Prolazili su kraj velike plantae i on zirne na skupinu robova koji su mlatili
suhe stabljike kukuruza pripremajui oranice za sjetvu.
Massa Lea ponovo prozbori:
Muka me obuzima pri pomisli koliko nigeri mogu zagoriti ivot ovjeku koji je cijeli ivot
dirinio i nastojao neto stvoriti.
Neko vrijeme kola su vozila, a oni utjeli, ali George Kokoti je nasluivao da massin gnjev raste.
Naposljetku massa uzvikne:
Mome, da ti neto kaem! Cijeloga ivota si na mom imanju i trbuh ti je pun. Nema pojma to to
znai ivjeti u neprestanoj borbi, poluizgladnio, a desetoro brae i sestara i otac i majka svi spavaju u
dvije vrue vlane prostorije!
Georgea Kokotia zapanji iskreno massino priznanje jer ovaj vatreno nastavi kao da mora iz sebe
izbaciti te mune uspomene.
Mome, ne sjeam se kad majin trbuh nije bio nabreknut od novog djeteta. A moj otac vakao je
duhan, vjeno bio polupijan, vikao i psovao da nitko od nas ne radi onoliko koliko bi trebalo na deset
jutara stjenovitog zemljita za koje ja ne bih dao pedeset centi po jutru, a on je sebe nazivao farmerom!
Zirne u Georgea Kokotia, pa bijesno zapita:
eli li znati to je promijenilo moj ivot?
Dabome odvrati George.
175

Doao je onaj veliki iscjelitelj s vjerom u mo molitve. Svi su uzbueno trkarali oko njegova
velikog atora koji su razapinjali. Ve prve noi taj ator preplavie svi koji su mogli hodati, pa ak i
oni koje je trebalo nositi. Kasnije su ljudi priali da u kotaru Caswell nikad nije bilo takvih
propovijedi protiv vatre paklene i takvih udotvornih ozdravljenja. Nikada neu zaboraviti one stotine
bijelih ljudi kako skau, vrite, krie i svjedoe. Ljudi su padali jedan drugome u naruaj, jecali,
grevito se trzali i tresli. Gore nego na bilo kakvom crnakom vjerskom zboru. Ali usred sve te halabuke i klicanja bilo je neto to me se snano dojmilo.
Massa Lea se zagleda u Georgea Kokotia.
Zna li ita o bibliji?
Ne . . . daklem, ne, massa, ne znam.
Kladim se da nisi ni mislio da i ja znam neto o njoj! Bilo je to iz psalama. Oznaio sam to mjesto u
svojoj bibliji. Kae ovako: Bio sam mlad, a sada sam star; ali nikad nisam vidio da je pravednik
naputen, niti da sjeme njegovo kruh prosjaci.
Dugo nakon to je taj propovjednik otiao, ta izreka motala mi se po glavi. Okretao sam je i izvrtao
na sve strane, nastojei shvatiti kakvo znaenje ona ima za mene. Sve to sam vidio u svojoj obitelji

svodilo se na prosjaenje kruha. Nismo imali nita i nita neemo ni dobiti. Naposljetku sam shvatio
da ta izreka znai: ako ja postanem pravednik drugim rijeima, budem li marljivo radio i ivio kako
najbolje znam i umijem
neu nikada morati prosjaki kruh kad ostarim.
Massa izazovno pogleda Georgea Kokotia.
Razumijem ree George Kokoti, ne znajui to bi drugo odgovorio.
Tada sam otiao od kue nastavi massa Lea.
Bilo mi je jedanaest godina. Dao sam se na put, molei sve i svakoga kakav posao, radio bilo
to, i crnake poslove. Bio sam u dronjcima, jeo splaine. tedio sam svaki cent koji bih stekao, i to
godinama dok naposljetku nisam kupio svojih prvih dvadeset i pet jutara umovitog zemljita, zajedno
sa svojim prvim nigerom po imenu George. Zna, po njemu si i dobio ime . . .
inilo se da massa oekuje odgovor.
176
O njemu mi je priao striko Pompev ree George Kokoti.
Da. Pompev je doao kasnije, moj drugi niger. Mome, sluaj me dobro, radio sam rame uz rame
kraj onog nigera Georgea, muio se od nemila do nedraga, upajui iz zemlje panjeve, grmlje i stijene
da posijem prvu ljetinu. Samo me Gospodin naveo da za dvadeset i pet centi kupim onaj listi za
tombolu i tim listiem dobio sam svog prvoga borbenog pjetlia. Mome, bila je to najbolja ptica koju
sam ikada imao! ak i kad su ga teko ranili, ja sam ga zakrpio pa je on i dalje pobjeivao u toliko
sporednih bitaka kao jo nijedan kokot.
Uutio je.
Ne znam kako to da evo tu sjedim i ovako razgovaram s nigerom. Ali mislim da ovjek naprosto
mora kadto s nekim razgovarati.
Opet je zastao.
Sa enom ne moe mnogo razgovarati. ini mi se, kad ena jednom ulovi mua da se brine za nju,
onda ostatak ivota ili boluje, ili se odmara, ili se zbog neega tui, iako ih nigeri u svemu slue. Ili pak
vjeno pudraju lice dok ne izgledaju kao aveti . . .
George Kokoti nije mogao vjerovati svojim uima. Ali massa kao da se nije mogao zaustaviti.
Ili uzmi, na primjer, drugi soj ljudi kao to je moja obitelj. Mnogo puta sam se pitao zato se nitko
od mojih devetoro brae i sestara nije borio da pobjegne odande kao to sam se ja borio. Jo uvijek se
gue i gladuju isto kao onoga dana kad sam ja otiao samo to sada svi oni imaju svoju obitelj.
George Kokoti odlui da e biti najbolje ako ne kae niti razumijem na ono to massa bude govorio
o svojoj obitelji. Neke od njih George je letimino vidio kako razgovaraju s massom u gradu ili kad su
bili na borbama pjetlia. Braa masse Lea bili su oni bijedni siromani bijelci koje nisu prezirali samo
bogati plantaeri nego ak i njihovi robovi. Bezbroj je puta vidio da je massi neugodno kad sretne koga
od njih. Nauo bi njihovo neprestano kukanje o tekim vremenima, molbe da im dade novca, a na
licima im je itao mrnju kada bi im massa dao pedeset centi ili dolar. Znao je da e ih oni zapiti u
viskiju. George Kokoti se sjeti koliko je puta miss
177Malizv priala da bi onda kada je massa obiavao pozvati na veeru lanove svoje obitelji oni
derali i lokali kao da ih ima triput toliko, a im ih on nije mogao uti, zasipali su ga psovkama kao
psa.
Svaki od njih mogao je uiniti ono to sam ja uinio! uzvikne massa Lea sjedei kraj njega na
koi-jakom sjeditu. Ali nisu imali petlje, stoga neka ih vrag nosi!
Uuti ponovo, ali ne zadugo.
Bilo kako bilo, meni sada poslovi dobro idu imam pristojan krov pod kojim ivim, kojih
stotinjak borbenih pjetlia, te osamdeset pet jutara, od ega preko pola obraujem, pa onda konja,
mazge, krave i prasce. I imam vas nekolicinu lijenih nigera.
Da, massa ree George Kokoti, pomislivi da je sada zgodna prilika da na blag nain izrazi
svoje stanovite. Ali i mi nigeri marljivo radimo -za vas, massa. Sve otkako poznajem svoju
majku i miss Malizv i seku arah i striku Pompeva i striku Minga zar oni ne rade za vas najvie
koliko mogu?
A prije nego massa stie odgovoriti, nadodao je neto to je spomenula seka arah prethodne nedjelje
kad je doao posjetiti robovski sokak.
Zbiljam, massa, osim moje majke svi oni imaju preko pedeset godina . . .
Zaustavi se kako ne bi nadovezao zakljuak seke arah da je massa naprosto prekrt a da kupi kakva
mlaeg roba, oito je namjeravao nekolicinu koju je imao tjerati da rade dok ne padnu mrtvi.
Mora da nisi pazio na sve to sam ti govorio, mome! Nema tog nigera koji radi ovako naporno
kao ja! Prema tome, nemoj ti meni govoriti koliko naporno nigeri tegle!
Da, massa.
Da, massa to?

 Samo: Da, massa. Dabome, i vi naporno radite, massa.

I te kako! Misli da je lako biti odgovoran za sve i sva na mojoj plantai? Misli da je lako uzgajati
veliko jato pjetlia?
Ne, massa. Naravski, znam da vam je to teko, massa.
178
George pomisli na striku Minga koji se ve vie od trideset godina svakoga dana brine za borbene
pjetlie
__ a da ne spominjemo i ovih njegovih sedam godina.
Onda smisli trik da istakne desetljea Mingova slubovanja, pa bezazleno priupita:
Massa, imate li pojma kolko je godna striku Mingu ? Massa Lea se zamisli i poea po bradi.
Ti vraga, stvarno ne znam. Da vidimo, jedanput sam izraunao da je od mene stariji petnaestak
godina, to znai da bi sad on imao ezdesetak godina. A svakim danom sve je stariji. ini se da
je iz godine u godinu sve bolesniji. to ti se ini od njega? ivi dolje uza nj.
George Kokoti strelovitom se brzinom prisjeti nedavnog napada kalja koji je spopao striku Minga,
najgori napad koji je ikada imao, koliko je on znao. Sje-tivi se da su miss Malizv i seka arah esto
govorile kako massa njihove pritube da su bolesne tumai kao lijenost, naposljetku ree:
Daklem, massa, reko bi da s uglavnom dobro osjea, ali mislim da zbiljam morate znat da ga kasto
spopanu teki napadi kalja, tako strani da se preplaim jer mi je on ko otac.
Prekasno se zaustavio, odmah je osjetio neprijateljski protustav. Stresu se zbog udubljenja na cesti,
borbeni pjetlii u pjetlarnicima ponovo zakljuaju, a kola su se u tiini truckala nekoliko trenutaka. Tad
massa Lea zapita:
to li je Mingo toliko za tebe uinio? Je li te on izvukao iz polja i poslao te onamo gdje ima
daaru?
Ne, massa! Vi ste sve to uinli, massa. Neko vrijeme vozili su se utke dok massa ne odlui
da ponovo prozbori:
Nisam mnogo razmiljao o onomu to si maloprije kazao, ali sad kad si to spomenuo, zaista imam
rulju starih nigera. Neki od njih bi sad svaki as mogao popustiti! Iako su danas nigeri skupi, morat u
kupiti jednoga ili dvojicu mladih teaka!
Okrene se kao da se obraa izravno Georgeu Ko-kotiu:
Razumije li ti o emu govorim, o kakvim stvarima cijelo vrijeme moram voditi brigu?
Svaam, massa.
179 Svaam, massa! Tako nigeri odgovaraju na sve!
Ne bi valjda vi eli da s koji niger ne slae s vama, massa!
Pa, zar ne moe smisliti neto drugo da kae osim Svaam, massa!?
Ne, massa . . . Mislim, daklem, massa, vi barem imate novac da kupite robove, massa. Ove sezone
ste tako ljepo zaradli na borbama pjetlia.
George Kokoti se nadao da e razgovor skrenuti na sigurnije tle.
Massa bezazleno je zapitao ima li uzga-jaa borbenih kokota koji uope nemaju farme?
Mislim, koji ne obraduju polja i nemaju nita osim pjetlia?
Pa ... Ne bih ti ja znao nijednog osim onih gradskih prevaranata, ali nikada nisam uo da ijedan
medu njima ima toliko ptica da bi se mogao nazvati ozbiljnim uzgajaem borbenih pjetlia.
Na trenutak se zamislio:
Zapravo je obino ovako: to je vie borbenih pjetlia, to je plantaa vea, kao ono imanje
gospodina Jewetta na kojemu ti bani.
George Kokoti htjede sama sebe odalamiti to je massi dao takvu priliku. Ali joj brzo pokua stati na
kraj:
Tamok vie ne idem, massa. Poslije stanke massa Lea izjavi:
Negdje drugdje si naao drugu curu, a? George Kokoti oklijevae s odgovorom:
Sad se drim kue, massa. Time je izbjegao izravnu la. Massa Lea mu se naruga:
Zar krupan i jedar dvadesetogodinjak, kao to si ti? Mome, nemoj meni govoriti da se vie nou
ne iskrada i da ne uiva u onim lijepim vatrenim guzicama! Ti vraga, mogao bih te iznajmljivati za
rasplod; kladim se da bi ti se to svialo!
Massino lice se skupilo, pakosno ga je gledao:
Jedan moj dobar prijatelj veli da crne cure imaju vrlo lijepe vatrene guzice. Istinu mi reci, je li tako,
mome?
George Kokoti pomisli na massu i svoju majku. U sebi se pjenio, a rekao je polagano, gotovo hladno:
Moe bit da je tako, massa . . . Onda nastavi branei se:
, w
180
_ Ne znam ih ja ba mnogo . . .

__ Dobro, dakle ne eli priznati da se nou iskrada s mog imanja, ali ja znam da ti je sad vrijeme, i
znam kamo ide i koliko esto ide. Ne elim da te cestovna patrola ustrijeli kao to se dogodilo onom
crnom uvje-bavatelju gospodina Jewetta, pa u ti stoga rei to u uiniti, mome. Kada se vratimo,
ispisat u ti putnicu da moe trati za suknjama svake noi ako eli! Nikad nisam mislio da bih to
uinio kakvom nigeru!
Massa Lea doimao se gotovo zbunjeno, a onda to prikrije mrzovoljnou:
Ali, neto u ti rei. Prvi put kada uprska, ne vrati se u zoru ili doe previe iscrpljen, pa ne
bude mogao raditi, ili ako otkrijem da si ponovo bio na onom Jewettovu imanju ili bilo to drugo to
zna da ne smije initi, zauvijek u ti razderati putnicu as njome i tebe. Je li jasno?
George Kokoti nije vjerovao svojim uima.
Massa, zbiljam vam fala! Zbiljam, massa! Massa Lea pretjerano srdano otkloni izljeve zahvalnosti
:
Dobro, vidi da nisam ni upola tako zao kao to vi nigeri priate. Moe im rei da ja znam lijepo
postupati prema nigeru ako elim.
Ponovo se pojavi ono pakosno cerekanje.
Dobro, to je s onim vatrenim crnim curama, mome? Koliko ih moe zajahati u jednoj noi?
George Kokoti mekoljio se na sjeditu.
Massa, ko to sam reko, nisam upozno mnogo . . . Ali inilo se da massa Lea ne uje njegove rijei,
jer je nastavio:
ujem da vrlo mnogo bijelih ljudi idu k crnim enama po svoje zadovoljstvo. Zna da se to
dogaa, je li, mome?
ujo sam za to, massa ree on nastojei ne misliti na injenicu da razgovara sa svojim roenim
ocem.
Ali osim onoga to se zbivalo u kolibama na plantaama George je znao da u Burlingtonu,
Greensborou i Durhamu postoje posebne kue, o kojima se govorilo samo apatom, a obino ih je
vodila kakva osloboena crnkinja. uo je da tamo bijeli ljudi plaaju od pedeset centi pa do dolara da
bludnie sa enom po svom izboru,
181koje su imale put od adavocrne do boje bijele kave.
Ti vraga ustrajno e massa. Govorim s tobom ovdje, u ovim kolima, sjedimo posve
sami. Po onomu to ujem one su, istina, crne ene, ali bora ti, ene su! Pogotovu ako su od one vrste
koje mukarcu pokazuju da to ele isto koliko i on. ujem da znaju biti vrele kao rakete praskavice, i
ne tue se uvijek da su bolesne i ne cmizdre zbog svega pod suncem.
Massa se ispitivaki zagleda u Georgea Kokotia.
Jedan moj znanac mi ree da vama crnim mladiima nikada nije dosta te vatrene crne guzice, je li
to i tvoje iskustvo?
Ne, massa . . . mislim, barem upravo sada nije, massa . . .
Opet okolia oko vrele kae!
Ne okoliam ja oko nikake kae, massa. George Kokoti se svim silama trudio da djeluje
ozbiljno. Pokuavam vam neto re to nikada nikomu nisam reko, massa! Znate 1' onog massu
MacGregora koji u borbama kokota nastupa sa utim ticama?
Naravno. On i ja mnogo razgovaramo. Kakve on ima veze s tim?
Daklem, dali ste mi rije da ete mi dat putnicu pa zato ne trebam lagat. Daklem, da, massa, u
zadnje vrijeme se iskradam, upravo ko to ste rekli, posjeujem djevojku na imanju masse
MacGregora . . .
Lice mu je bilo olienje ozbiljnosti.
Ovo je neto o emu zbiljam moram porazgo-vorit s nekim s kim zbiljam mogu govorit, massa. Ja
je jednostavno ne svaam! Ime joj je Matilda, radi u polju, a i u velkoj kui kad im je potreba.
Massa, ona je prva djevojka koja ne mari za ono to ja kaem il pokuavam, ne da mi da je taknem,
ne, massa! Najvie to od nje moem izvu jest to da kae da joj se mnogo sviam, ali ne trpi moje
ponaanje na to sam joj ja reko da ni meni ona ne treba. Reko sam joj da mogu imat sve emske
koje zaelim, a ona samo veli neka odem i neka ih uzmem, a nju da ostavim na miru.
Massa Lea sluao je Georgea Kokotia s istom onakvom nevjericom kao on malo prije massu.
I jo neto nadovee on. Svakoga puta kad se vratim, ona mi navodi stvari iz biblije! Kako
to
182
da je itala bibliju? Odgajo ju je massa propovjednik sve dok zbog vjere nije prodo svoje nigere.
Zbiljam, ja u vam re kolka je ona vjernica! ula ona da skupina osloboenih nigera daje negdi u
umi oko njih veliku nonu zabavu s jelima, piima i plesom. Daklem, ta cura, samo joj je sedamnajs
godna, iskrala se s imanja masse MacGregora i upala na tu zabavu ba kad je bilo raspojasano i
nakresano! Kaedu da je nakitla takvu govoranciju, zvala Gospodna da spasi njih grenike prija nego

tamok stigne vrag pa ih sve zapali, tako da su svi oni osloboeni nigeri gotovo pregazili jedni druge
kad su pobjegli odandi, a njiov je gusla klipso za njima! Massa Lea se gromoglasno smijao:
Reklo bi se da je cura vragometna! Ja to velim!
Massa... George Kokoti je oklijevao. Prije nego sam nju srejo, imo sam mnogo emska,
ko to vi kaete, ali vrag me odnijo ako me nije prisilila da u njoj vidim neto vie nego obino
emsko. ovjek poimlje mislit da preskoi preko metle s dobrom em-skom . . .
George Kokoti zapanji se samomu sebi.
Ou re, ako me bude ela ree on tihim glasom. A onda e jo tie: I ako vi neete
imat nita proti . . .
Vozili su se lijep komad puta uz kripanje kola i kljucanje borbenih pjetlia prije nego to massa Lea
ponovo prozbori:
Znade li gospodin MacGregor da ti udvara toj njegovoj curi?
Daklem, budu da je ona teakinja, sumljam da mu je ikad ita rekla izravno, ne, massa. Ali
nigeri u velkoj kui znadu pa mislim da mu je ko od njih reko.
Poslije ponovne utnje massa Lea upita:
Koliko crnaca ima gospodin MacGregor?
Ima povelko imanje, massa. Po veliini njegova robovskog sokaka, reko bi da ima dvajes ili vie
nigera.
Pitanja su zbunila Georgea.
Razmiljam ree massa nakon ponovne utnje. Otkako si se rodio, nikada mi nisi zadavao
nikakve neprilike, zapravo si mi mnogo pomagao po imanju pa u neto uiniti za tebe. uo si me kad
sam maloprije rekao da su mi potrebni mladi nigeri, teaci. Dakle ako
183je ta djevojka tolika glupaa da preskoi metlu s nekim tko toliko voli juriti za enama mislim
da te to nikada nee proi onda u odjahati onamo i porazgovarati s gospodinom MacGregorom.
Ako ima toliko nigera kao to ti kae, nee mu valjda toliko nedostajati jedna te-akinja ako se
moemo pogoditi za potenu cijenu. Onda e ti moi povesti tvoju djevojku kako joj je ime?
Tilda . . . Matilda, massa dahne George Ko-koti. Nije bio siguran je li dobro uo.
Onda e je moi odvesti na moje imanje pa sagraditi kolibu za Vas . . .
George je micao usnama, ali kroz njih nije izlazio nikakav zvuk. Naposljetku je promucao:
To ne moe uinit niko nego vrijedan massa! Massa Lea neto progunda. Mahne rukom.
Ali da zna, tvoje mjesto je u prvom redu dolje s Mingom!
Jakako, massa!
Massa Lea se namrgodi pa otro uperi kaiprst u svog vozaa.
Nakon to se vjenate, oduzet u ti putnicu! To e pomoi onoj, kako joj bjee ime, Matildi, da
tvoju crnu guzicu dri kod kue kamo pripada!
George Kokoti od sree nije mogao doi do rijei.
94. POGLAVLJE
Onoga jutra u kolovozu godine 1827. kada se George Kokoti imao oeniti, mladoenja je u izlazak
sunca bjesomuno zabijao eljezne arke na dovratnik od suhe hrastovine u svojoj jo nedovrenoj
dvosobnoj kolibi. Obavivi to, skokne u staju pa od brza natrag, nosei preko glave nova vrata koja je
striko Pompev istesao i
184
obojio sokom od smrvljenih crnih orahovih ljusaka. Stavio ih je na mjesto. Onda, bacivi zabrinut
pogled na sunce koje se uspinjalo, zastane tek toliko da smae kobasicu i preklopljen kola, to je
kasno prethodne veeri njegova majka doslovce bacila na njega, sva pobjenjela zbog njegova dugog
niza odgaanja, isprika, upadica i izleta. ekao je toliko dugo, a radio tako polagano da je ona
naposljetku zapovjedila svima ostalima ne samo da mu prestanu pomagati ve i da ga prestanu hrabriti
na bilo kakav nain.
George Kokoti zatim ugaenim vapnom i vodom napuni veliko bure, snano promijea pa to je
bre mogao uroni u smjesu veliku etku te zapljusne vapnenim mlijekom vanjsku stranu grubo
ispiljenih dasaka. Bijae oko deset sati kada se naposljetku odmaknuo bio je gotovo isto toliko
obijeljen kao koliba da pregleda zavreni posao. Ima jo mnogo vremena, pomisli on. Trebao se jo
samo okupati i odjenuti pa se onda dva sata vozikati kolima do plantae MacGre-gor, gdje je u jedan
sat poslije podne imalo poeti vjenanje.
Skakuui izmeu kolibe i zdenca pljusne tri kabla vode u novu pocinanu kadu u prednjoj prostoriji
kolibe. Glasno je pjevuio dok se trljao, snano se obrisao, a onda, omotavi se runikom od
izblijedjelih vrea, otri u spavaonicu. Upadne u duge pamune gae, navue plavu koulju ukrobljena
prsnika, crvene arape, ute hlae i uti kaput s remenom, a naposljetku obuje i nove novcate
jarkonaranaste cipele. Sve te predmete je, jedan po jedan, pokupovao od dobitaka na sporednim
utakmicama kokota tokom posljednjih nekoliko mjeseci, kada je s massom Lea putovao u razne gradie

Sjeverne Ca-roline. kripei tvrdim cipelama do stola u blagovaonici, pa sjednuvi na svadbeni poklon
strike Minga, izrezbareni stolac s pletenim sjeditem od traka hikorije, George Kokoti se sam sebi
iroko nasmijei u zrcalu s dugakom rukom, koje e biti jedan od njegovih poklon--iznenadenja
Matildi.
Uz pomo ogledala pomno namjesti oko vrata zeleni vuneni al to mu ga je isplela Matilda. Dobro izgleda, morade priznati. Preostajao je jo samo konac koji djelo krasi. Izvue ispod kreveta okruglu
kartonsku ku185tiju, uzdigne poklopac i s gotovo pobonom njenou izvadi crni polucilindar, svadbeni poklon
masse Lea.: Polako ga je okretao i okretao na ukoenim kaiprstima i gotovo ulno uivao u njegovu
pomodnom obliku. Onda se vrati pred ogledalo pa gizdavo ba onoliko koliko je trebalo naheri
polucilindar preko jednog oka.
Iza napolje! Mi ve cijeli sat sjedmo u ovim kolma!
Povik njegove majke Kizzy to se zaorio kroz prozor nije doputao nikakvu sumnju: njezin bijes nije
splasnuo.
Evo me, majko! uzvikne on.
Nakon to je posljednji put odmjerio svoj lik u zrcalu tutne u unutranji dep kaputa plosnatu boicu
domaeg viskija i pomoli se iz nove kolibe kao da oekuje od njih pljesak. Kanio im je podariti svoj
najiri osmijeh i lagano dodirnuti eir, ali tad spazi ubitane poglede svoje majke, miss Malizv, seke
arah i strike Pompeva, koji su kao zaleeni sjedili u kolima, u svom najboljem praznikom ruhu.
Skrene pogled i zviduui to je bezbrinije mogao, uzvere se na koijako sjedalo, pazei da ne
pokvari zaglaan rub na hlaama, osine mazge po sapima pa krenu na put, ali sa satom zakanjenja.
Usput je George Kokoti, da skupi hrabrost, kriom gucnuo nekoliko gutljaja iz boce, a malo poslije
dva sata kola stignu na imanje MacGregor. Kizzy, seka arah i miss Malizv sidu i ponu se zduno
ispriavati Matildi odjevenoj u bijelu vjenanicu koja se oigledno brinula i uzrujavala. Striko
Pompev istovari koare s hranom to su ih dovezli, a George Kokoti, cmoknuvi Matildu u obraz,
poe se unaokolo kooperiti, pljeskati goste po leima i zapahivati ih u lice vonjem alkohola dok im se
predstavljao. Osim onih koje je ve poznavao, a koji su stanovali u Matildinu robovskom sokaku, tu su
uglavnom- bili ljudi sa vjerskih sastajalita. Matilda ih je skupila meu robovima s dviju susjednih
plantaa i dobila doputenje da ih pozove. eljela je da upoznaju njezina budueg, a to su eljeli i oni.
Premda je veina njih mnogo ula o njemu iz drugih izvora osim od nje, kad su prvi put vidjeli
Georgea Kokotia od krvi i mesa,
186
on je izazvao dojmove u rasponu od gunanja pa do usta razjapljenih od uda.
Dok se razmetao meu svatovima, mudro se klonio Kizzy, seke arah i miss Malizy, a njihovi pogledi
bi se poput bodea sve vie zaotravali na svaku primjedbu koju bi neka od njih naula o sumnjivom
potenju Ma-tildina ulova. Striko Pompey odlui da se jednostavno stopi s ostalim uzvanicima, kao
da nema pojma tko je mladoenja.
Naposljetku iz velike kue izae unajmljeni bijeli propovjednik, a za njim massa i missis MacGregor i
massa Lea. Zastanu u stranjem dvoritu, propovjednik stezae svoju bibliju kao tit, a gomila crnaca
odjednom utihne i dostojanstveno se okupi na dolinoj" udaljenosti. Kako je Matildina missis planirala,
vjenanje je trebalo ujedinjavati dijelove iz svadbenog obreda bijelih krana, a skakanje preko metle
e uslijediti poslije. Vodei za uti rukav svoga mladoenju koji se brzo otrenjavao, Matilda stane pred
propovjednika koji proisti grlo, a onda proita nekoliko sveanih odlomaka iz biblije. Zatim zapita:
Matilda i George, da li sveano priseete da ete uzeti jedno drugoga, u dobru i u zlu, do kraja
ivota?
Priseem proape Matilda.
Da, gospodne! ree George Kokoti pretjerano glasno.
Propovjednik se lecne, oklijevajui, a tada ree:
Proglaavam vas muem i enom! Netko medu crnim gostima zajeca.
Sada moe poljubiti mladenku!
George Kokoti pograbi Matildu, stisne je u naruje pa joj utisne zvonki cmok. Nato uslijede uzdasi i
cok-tanje jezikom; on pomisli da moda nije ostavio najbolji dojam te je, dok su se grlili i skakali preko
metle, naprezao mozak da kae neto to bi toj prigodi dalo nekakvo dostojanstvo, neto ime bi
primirio svoju obitelj iz robovskog sokaka i pridobio ostatak vjerskih zanesenjaka. Sjetio se.
Gospodin je pastir moj! sveano je izjavio. Dao mi je to sam elijo!
Vidjevi kako su se oni zgledali i zabuljili uvi njegovu izjavu, odlui da digne ruke od njih te prvom
prilikom koja mu se ukazala izvue iz depa bocu pa
187je iskapi. Ostatak slavlja pir i primanje gostiju proao mu je kao u magli, a u sumrak je striko
Pom-pey vozio kui kola plantae Lea. Mrzovoljne i uvrijeene mama Kizzy, miss Malizv i seka arah

pakosno su pogledavale prizor iza sebe: mladoenja je na sav glas hrkao poloivi glavu u krilo
rasplakane mladenke, zeleni mu se rubac nakrivio, a vei dio njegova lica sakrivao je crni polucilindar.
George Kokoti umrkne se i probudi kad se kola prodrmaju i zaustave pored njihove nove kolibe. Sav
omamljen, nasluti da bi sve njih morao moliti za opro-tenje, pa pone, ali vrata sve tri kolibe zalupe se
poput topovskih hitaca. Ali nije htio propustiti posljednji pristojan in. Digne mladenku, jednom
nogom gurne vrata i nekako uspije i sebe i nju utjerati unutra bez ozljede, samo zato da s njom posrne
preko kade pune vode u kojoj se okupao, a to je jo uvijek stajala nasred prostorije. Bilo je to krajnje
ponienje, ali sve bi zaboravljeno i oproteno kada Matilda, veselo kliknuvi, ugleda svoj poseban
svadbeni poklon: divno lakirani sat s utegom u drvenom ormariu, koji je trebalo navijati svakih osam
dana, visok kao ona. George ga je kupio od ostataka svoje utede od sporednih borbi pjetlia i prevezao
u stranjem dijelu kola ak iz Greensboroa.
Dok je on krmeljivih oiju sjedio na podu, kamo je pao, a voda od kupanja moila njegove nove
novcate naranaste cipele, Matilda mu prie te prui ruku da mu pomogne ustati:
Sadak do s menom, George. Ja u te stavit u krevet!
188
95. POGLAVLJE
U osvit zore George Kokoti vrati se cestom svom jatu pjetlia. A onda, otprilike jedan sat poslije
doruka, miss Malizv zau kako je netko doziva po imenu. Pode prema kuhinjskim vratima i zapanji se
vidjevi mladenku. Pozdravi je i pozove da ue unutra.
Ne, miss, fala vam ree Matilda. Samo sam vas ela upitat gdi je polje na kojemu oni danas
radu i gdi bi mogla na motiku.
Nekoliko minuta kasnije Matilda se jednostavno pojavi i pridrui Kizzy, seki arah i striki Pompevu u
svakodnevnom teaenju. Toga dana u kasnu veer svi se okupe oko nje u robovskom sokaku, da joj
prave drutvo dok joj se mu ne vrati kui. U toku razgovora Matilda zapita odravaju li u robovskom
sokaku ikakve redovite molitvene skupove, a kad joj odgovore da toga nema, predloi im da dio
svakog nedjeljnog po-podneva posvete molitvi.
Pravo da ti kaem, sram me je re da ne molim ni izdaleka tolko kolko bi trebala ree
Kizzy.
Ni ja prizna seka arah.
Mislim da sve molitve na svijetu nee mo promijenit bijele ljude izjavi striko Pompey.
Biblija kae da je Josip bijo prodan Egipanima u roblje, ali Gospodin bijae uz Josipa i
Gospodin je zbog Josipa blagoslovijo kuu egipatsku ree Matilda posve prirodno.
Sve troje na brzinu izmijene poglede, u kojima se odraavalo njihovo sve vee potovanje prema
mladoj eni.
Onaj George nam je reko da je tvoj prvi massa bio propovjednik ree seka arah. A ja bi
rekla da si i ti propovjednica!
Ja sam slubenica boja, to je sve! odvrati Matilda.
Nezini molitveni zborovi poeli su slijedee nedjelje, dva dana nakon to su se George Kokoti i massa
Lea odvezli s dvanaest borbenih pjetlia.
Massa veli da konano ima prave tie s kojim e se borit tamok gdi je velki novac
objasni on
189rekavi da e se ovaj put Leaove ptice natjecati na vanome susretu negdje blizu
Goldsboroa.
Jednoga jutra kada su radili u polju, seka arah pomno podesi njenu boju glasa da iskae suut etrdeset sedmogodinje ene prema osamnaestogodinjoj novopeenoj nevjesti.
Gospodne ree seka arah mislim, duo, da e tvoj brani ivot bit podijeljen izmeu
tebe i kokotia.
Matilda je pogleda ravno u oi:
Ja sam uvijek sluala i vjerovala da je svaki brak onaki kakvim ga mu i ena uine.
A mislim da on znade kaki eli da bude na brak.
Iznijevi svoj stav o braku, Matilda je spremno sudjelovala u svakom razgovoru o svome nepostojanom
suprugu, bez obzira na to je li bio aljive ili ozbiljne naravi.
Ima svrab u tabanima jo odondi kada je bijo malo dijete i tek poo puzat ree joj
jedne noi Kizzy kada ju je posjetila u novoj kui.
Da, gospo odvrati Matilda. To sam i pomislila kad mi je doo udvarat. Nije govorijo
o niemu drugome osim o borbi s kokotiima i kako on i massa negdi putuju.
Oklijevala je, a onda otvoreno po svome obiaju
rekla:
Al kada je otkrijo da nema toga ovjeka koji moe bit s menom prije nego to
preskoimo preko metle, gospode, to je pobjesnijo! Zbiljam, jemput sam mislila da ga nikad vi

neu vidit. Ne znam to mu je bilo, ali meni je bilo lijepo one noi kad je dojurio i reko mi:
uj, ajmo se vjenat!
Daklem, mnogo sam sretna to se opametijo!
izjavi Kizzy. Al sadak kad ste se uzeli, erce, otvoreno u ti re to mi je na pameti. Ja ou
togod unuka!
Nema tu nikakoga zla, gospo Kizzy, jerbo i ja ou djecu ko to ih imaju druge emske.
Kada je Matilda dva mjeseca poslije najavila da je podmladak na putu, Kizzy bijae izvan sebe od
sree. Mislei na to kako e njezin sin postati ocem, mislila je na svoga oca vie nego svih tih
godina a
190
jedne veeri, kad je George Kokoti ponovo bio odsutan, Kizzy zapita:
Je li ti ikada ita spominjo o svomu djedu?
Nije, gospjo.
Matilda je djelovala zbunjeno.
Zar nije?
Videi da se starija ena razoarala, Matilda urno nadoda:
Mislim da on jednostavno jo nije stigo do toga, mama Kizzy.
Odluivi da e biti bolje ako to ona uini, jer se ionako vie toga sjea nego on, Kizzy pone priati
Matildi kako je esnaest godina ivjela kod masse Wal-lera dok je nisu prodali massi Lea, a veina
onog to je imala kazati odnosilo se na njezina afrikog tatu i sve ono to joj je on pripovijedao.
Tilda, kako to da ti sve ovo priam? Jednostavno ou da svati kolko elim to dijete u
tvojoj utrobi, i jo njih, a ti mora sve znat o njemu, jerbo je on njiov pradjed.
Naravski da svaam, mama Kizzy ree Matilda. Nato joj svekrva ispria jo neke svoje
uspomene, a obje su osjeale kako njihova prisnost postaje sve vea to vie odmie veer.
Sin Georgea Kokotia i Matilde rodio se na proljee godine 1828. Seka arah nastupila je kao babica, a
pomagala joj je uzrujana Kizzy. Radost to je najzad dobila unuka ublaila joj je gnjev to je djeaiev otac opet otiao nekamo na tjedan dana s mas-som Lea. Slijedee veeri, kada se novopeena
majka osjetila dovoljno snanom, svi se iz robovskog sokaka skupe u kolibi da proslave roenje
drugoga djeteta koje je dolo na svijet ovdje, na plantai Lea.
Sad ste konano bakca Kizzy! ree Matilda poduprijevi se u krevetu o jastuke, privijajui
dijete uza se i slabo se osmjehujui posjetiocima.
Gospode, tako je! Je 1' da to lijepo zvui! uzviknu Kizzy, a cijelo lice razvedri joj iroki
osmijeh.
A ja bi reko da je Kizzy ostarila, tako je to! ree striko Pompey, a oi mu pakosno sijevnu.
Hu! Nema ovdi nijedne emske koja je tolko stara ko neko koga mi poznamo! frknu seka arah.
191Naposljetku miss Malizv zapovjedi:
Dobro, i doba su da svi mi izaemo odavdi i / pustimo ih nek se odmaraju!
I svi odoe osim Kizzy.
Neko vrijeme Matilda je utjela i razmiljala, a onda rekla:
Gospo, razmislila sam o onom to ste mi rekli o svomu ocu. A budui da ja nisam nikad ni vidila
svoga, mislim da Georgeu nee bit krivo ako ovo dijete dobije ime moga oca. Zvajo se Virgil, kae
moja mati.
To ime je smjesta nailo na srdano odobravanje kod Georgea Kokotia kada se vratio, ispunjen
tolikom radou to mu se rodio sin da ju je jedva uspijevao suzdravati. Crni polucilindar mu se naheri
dok je svojim ruetinama bacakao djetence u zraku.
Mamce, sjea li se to sam ti reko, da u re svojoj djeci ono to si ti rekla meni?
Ozarena lica, izvede pravi mali obred; sjede pred ognjite, uspravi Virgila na koljenima i govorae mu
sveanim glasom:
uj me i pouj, sinko! Priat u ti o tvome . pradjedu. Bijae on Afrikanac, a reko je da mu
je ime
Kunta Kinte. Gitaru je zvao ko, a rijeku Kamby--bolongo i mnoge druge stvari zvao je afrikim imenima. Reko je da je sjeko stablo da izradi bubanj kadli nabasaju etvorica i zgrabe ga s leda. Ondak ga
je velki brod prevezo preko velke vode do mjesta to ga zovu Naplis. I bjeo je etir puta, a etvrti put
je pokuo ubit .one koji su ga uvatili pa su mu odsjekli pola stopala!
Podie dijete pa okrene lice prema Kizzy.
I on je skoijo preko metle s kuvaricom iz velke kue po imenu miss Bell i dobili su malu
er-kicu, i evo je sadak, tvoja bakca koja ti se evo tute smije!
Odobravanje je zrailo iz Matilde isto kao i iz Kizzy, kojoj su se oi ovlaile od ljubavi i
ponosa.
Budui da joj je mu toliko bio odsutan, Matilda

je naveer sve vie vremena provodila s bakicom Kizzy,

a nakon kratkog vremena udrue svoja sljedovanja i
ponu zajedno veeravati. Matilda bi uvijek izmolila
. molitvu zahvalnicu, dok bi Kizzy utke sjedila sklop192
ljenih ruku i oborene glave. Poslije toga bi Matilda dojila djetence, a Kizzy bi zatim sjedila s malim
Vir-gilom, priljubljenim uza se, ljuljala ga tamo-amo, mumljala ili bi mu tiho pjevala dok je veliki sat
na utege tiktakao, a Matilda sjedeke itala svoju otrcanu bibliju. Iako se to nije kosilo s massinim
propisima, Kizzy je jo bila protiv itanja, ali to je bila biblija pa je stoga smatrala da se iz toga ne
moe izlei nikakvo zlo. Obino bi, netom to bi djetence utonulo u san, Kizzyna glava poela klimati,
i esto bi u drijemeu mrmljala sama za sebe. Kad bi se nagnula k njoj da joj uspavanog Virgila izvue
iz naruja, Matilda bi katkad zaula odlomke onoga to je Kizzy mumljala. To je uvijek bilo jedno te
isto:
Mamce . . . Tatce . . . Ne dajte im da me odvedu ! . . . Moja obitelj je izgubljena . . . Nikada ih vie
neu vidit na ovom svijetu! . . .
Duboko ganuta, Matilda bi proaptala neto poput:
Sadak smo mi tvoja obitelj, bakce Kizzy a kada bi Virgila smjestila u postelju, njeno bi
probudila stariju enu koju je zavoljela kao svoju roenu majku a kada bi je otpratila u
njezinu kolibu, Matilda bi na povratku kui esto brisala oi.
Nedjeljom po podne su isprva na Matildine molitvene slube dolazile samo tri ene, dok seka arah
nije svojim otrim jezikom naposljetku postidila striku Pompeya, pa im se i on pridruio. Nitko nikada
nije ni pomislio da pozove Georgea Kokotia, jer ak i kad je bio kod kue, nedjeljom bi se ve u
podne vratio u prostor borbenih pjetlia. Mala skupina od pet osoba sveano bi posjedala na stolice to
su donijeli iz svojih koliba i razmjestili u polukrugu ispod stabla chin-quapina, a Matilda bi itala
neke odlomke iz biblije to bi ih sama izabrala. Onda bi svojim ozbiljnim smeim oima osmotrila
svako lice, pa zapitala bi li itko od njih htio povesti molitvu. Videi da nitko od njih to ne eli, uvijek bi
rekla:
Dobro, oete 1' ondak kleknut pa se meni pridruit?
Kad bi svi oni kleknuli nasuprot nje, izmolila bi dirljivu, skromnu molitvu. A onda bi ih predvodila dok
su pjevali neke duhovne pjesme; pridruio bi im
193se ak i striko Pompey svojim napuklim hrapavim baritonom, dok se cijeli robovski sokak orio od
njihovih vatrenih duhovnih pjesama poput one:
Joshua fit de battle o'Jericho! Jericho! Jeri-cho! . . . An' de walls ame a-tumblin' down!1
Zatim bi zbor preao u skupno raspravljanje o opim vjerskim temama.
Ovo je dan Gospodnji. Svi mi moramo spasit duu i nebo zasluit kazala bi Matilda
na svoj trijezan nain. Moramo imat na pameti onoga tko nas je stvorijo, a stvorijo nas je
Bog. I tko nas je iskupio, a to je bijo Isukrst. Isukrst nas je nauijo da ponizni budemo,
i obzirni, da se u duhu jopet uzmognemo rodit.
Gospodna Isusa volim ko svi skrueno e Kizzy al znate, nisam znala mnogo o
njemu sve dok nisam malo narasla, ijako mi mati ree da me krstla kad sam bila sitno
dijete na jednomu velkom zboru vjernika.
A men se ini da bi mi bolji bili da su nam dali Boga kad smo bili maleni ree seka
arah. Pokae Virgila kojega je baka drala u krilu. Jerbo bi tako rano poeli vjeru upijat i potivat.
Miss Malizv obrati se striki Pompevu:
to zna, da si ti rano poejo, mogo si postat propovjednik. ak i vako izgleda ko on.
Propovjednik! uskliknu on. Kako bi pro-povjedo kad ni itat ne znam!
Ako Gospodin nekog pozove da propovijeda javi se Matilda On mu u usta stavlja
rijei koje e re.
Onaj tvoj mu jemput je ovdi sebe pozvo da propovijeda! ree miss Malizv. Je 1'
ti ikad o tom prio?
Svi se nasmiju, a Kizzy ree:
Naravski, mogo je postat dobar propovjednik! Kad se ovolko voli razmetat i priat sve u
esnajs!
Bijo bi jedan od onih spretnih propovjednika koji odravaju velike vatrene vjerske zborove!
izjavi seka arah.
1 Vojevao Joua bitku za Jerihon! . . . Al zidovi tresnue!
194
Neko vrijeme su razgovarali o sposobnim propovjednicima. Svi su ih vidjeli ili su o njima sluali. Onda
im striko Pompey ispripovjedi o svojoj vrlo pobonoj majci, kako je se sjeao iz djeatva s plantae na
kojoj se rodio.

 Bila je krupna i tusta, a mislim i najgrlatija povikua za koju je ikad iko ujo.
To me podsjea na staru curu, seku Bessie, s plantae na kojoj sam odrasla ree miss Malizy.
I ona je bila taka grlata povikua. Ostarila je bez mua, dok nije doo jedan taki velki
vjerski zbor. Vikala, daklem, ona dok nije pala u trans. Povrativi se, ree da je upravo razgovarala s
Gospodnom. Rekla je da joj je On reko da je njezina dunost na zemlji da spasi muka
paklenih staroga bracu Timmonsa ako on preskoi preko metle s tako pobonom enom ko to je
ona! I utjerala mu je tolki strah u kosti da je preskoijo metlu!
Iako bi malo ljudi na koje je George Kokoti na svojim putovanjima nailazio po njegovu ponaanju
moglo zakljuiti da je preskoio preko metle ili da e je ikada preskoiti kod kue je iznenaivao
ene u robovskom sokaku time kako je toplo priglio brak i kako je lijepo postupao prema svojoj
supruzi i obitelji. Nikada se ne bi vratio s takmienja pjetlia sa alom i polucilindrom koji su mu
postali vjeni odjevni predmeti, po kii i suncu, ljeti ili zimi bez uteena dobitka. Mahom mu ne bi
mnogo ostajalo, kad bi Matildi dao ono nekoliko dolara, jer bi uvijek kad bi doao, naravno, donio
darove, ne samo Matildi i svojoj majci, ve i miss Malizy, seki arah, striki Pompeyu i malome Virgilu.
Isto tako bi im uvijek kad bi se vratio kui pripovijedao barem jedan sat novosti o onomu to je na
svojim putovanjima vidio ili uo. Kada bi se oko njega sakupila njegova obitelj iz robovskog sokaka,
Kizzy bi gotovo uvijek pomislila na to kako je njezin afriki otac donosio veinu vijesti u onaj drugi
robovski sokak, a sad ih je donosio njezin sin.
Jednom, vrativi se s duga putovanja koje ga je odvelo u Charleston, George Kokoti im opie:
Imade tolko mnogo velkih, velkih jedrenjaka da
195njiovi jarbuli izgledaju ko gutik! A nigeri ko mravi nosu i ukrcavadu mnogo, mnogo baava
pamuka i sva-kakih drugih, ostalih stvari koje edu vodom otpremit u Englesku i u jo mnoga druga
mjesta. Moem re gdi god dan danas ja i massa putujemo, nigeri kopadu kanale i ureduju ljunak na
cestama i gradu eljeznicu! Nigeri gradu ovu zemlju svojim miicama! A drugi put je uo:
Bijeli ljudi prijetu Indjancima da e im u nji-ove rezervate uselit mnogo nigera. Mnogo Creeka i
Se-minola oenilo je crnkinje, ima ak nekih crnih in-djanskih poglavica! Ali ujem da
Chocktawi, Chikasawi i Cherokee mrzu nigere jo vie nego bijeli ljudi.
Postavljali su mu mnogo manje pitanja nego to su zapravo eljeli, jer ih je mnogo toga zanimalo, a uskoro bi se Kizzy, miss Malizv, seka arah, i striko Pompev pristojno ispriali i nestali u svoje kolibe da
ostave same njega i Matildu.
Sama sam sebi obeala da od mene nikad ne ut mnogo kukanja, George ree mu ona
jedne takve noi kad su leali u krevetu
al, naravski, mnogo puta osjeam ko da nemam
mua.
Znam to misli, duo, naravski da znam nehajno e on. Dok sam na putovanju
s massom i kadto kada sa strikom Mingom cijelu no bdijem uz neke bolesne pjetlie, ja mislim
samo na tebe i na sina.
Matilda se ugrize za jezik odluivi da ne iskae svoje neizvjesnosti, dapae, sumnje, o neemu o emu
je on priao. Umjesto toga zapita:
Misli da e ikada bit bolje, George?
Ako massa ikada stee dosta bogactva! Ondak e et stat kui. Ali, sluaj, lutkice, to
nama nita ne smeta! Gledaj kolko emo utedit ako moem i dalje nosit dobitke ko
dosadak.
Novac mi nee dat tebe! potiteno e Matilda. A onda ublai glas: A utedili bi
mnogo vie ako prestane svakomu kupovat darove! Svi ih mi cjenimo, ti to znade! Ali,
George, gdi u ja ikad obu neto vako ko onu krasnu svilenu aljinu koja je, mislim,
bolja nego to je imaju gospe!
Lutko, moe obu tu aljinu ovdi i sadak, za mene, a ondak je svui!
196
I
_ Grozan si!
Bio je najuzbudljiviji mukarac, daleko iznad onoga to je mogla i sanjati, barem u tomu pogledu. I naravno, bio je vrijedan privrednik ali nije imala povjerenja u njega i sveudilj se vraala na pitanja: voli li
on nju i njihovo dijete toliko kao putovanja s massom? Pie li u Svetomu pismu ita o piliima?
Nejasno se prisjeti neega, u Mateju, ako se ne vara, o tome kako Kvoka skupi pilie svoje ispod
krila svojih . . .
Moram potraiti to mjesto, odlui ona.
Meutim, kada je imala mua kod kue, Matilda bi potisnula svoje sumnje i razoaranje pa svim silama
nastojala biti najbolja ena. Ako je znala da on dolazi, ekao ga je svean objed, a ako bi banuo
neoekivano, odmah bi neto pripremila, danju ili nou. Nakon stanovitog vremena odustala je od

pokuaja da ga ponuka da blagoslovi objed. Jednostavno bi sama izmolila kratku zahvalnicu, a onda ga
uivala gledati kako jede i dri u krilu Virgila koji je gugutao.
A kasnije, kad bi sina smjestila u krevet, ispitivala je Georgeovo lice pa mu istiskivala sujedice; ili bi
zgrijala vodu, do polovice napunila limenu kadu, pa mu oprala kosu i leda, a ako bi se po povratku
potuio da ga bole noge, protrljala bi mu ih toplom smjesom prenog crvenog luka i domaeg sapuna.
Naposljetku, kad god bi ugasili votanice i nali se opet medu svjeim plahtama, George Kokoti bi
svojski nadoknadio sve to je u odsutnosti propustio. Nekako u doba kada je Virgil prohodao, Matilda
je ponovo bila nosea; iznenadila se to se to ve prije nije dogodilo.
Kada je drugo dijete bilo na putu, baka Kizzv zakljui da je dolo vrijeme da povue sina u stranu i da
mu kae neto to joj je ve odavno bilo na umu. Jedne nedjelje ujutro, stigavi kui s putovanja, naao
ju je kako uva Virgila, dok je Matilda gore u velikoj kui pomagala miss Malizv da pripremi veeru za
goste koji su uskoro trebali doi.
Da si ovdi sjeo! ree ona ne gubei vrijeme. On sjedne i skupi obrve.
Ba me briga to si sada odrasto ovjek, ja sam te rodila pa e me.sasluat! Bog ti je darovo
zbiljam dobru emsku, a ti ne postupa lijepo premak njoj!
197Sadak se ne alim s tobom! uje li me? Jo te uvijek za tren moem ibom izlemat po guzici!
Mora provodit vie vremena sa svojom enom i sinom, a ve vam je i slijedee dijete na putu!
Mamce, to ti misli? ree on onoliko bijesno koliko se pred njom usuivao. Kad
massa veli: Idi!, da kaem: Neu!
Kizzvne oi su usplamtjele.
Ne govorim ja o tomu i ti to znade! Veli onaj jadnoj emskoj da noi bdije uz bolesne
pjetlie i slino! Otkuda tebi sve te lai i pijanevanje i kartanje i lunjanje? Zna da te ja nisam
tako odgojla! I nemoj mislit da to samo ja govorim! Tilda nije glupa, samo ti nee dat na
znanje da te i ona prozrela!
Bez i jedne daljnje rijei bakica Kizzy bijesno izae iz kolibe.
Budui da je massa Lea bio medu natjecateljima na velikom takmienju u borbi pjetlia u Charlestonu
1830. godine, nitko nije mogao prigovoriti Georgeu Ko-kotiu to je bio odsutan kad se rodilo dijete.
Vratio se isto onako presretan uvi da je dobio drugog sina kojemu je Matilda ve dala ime
Ashford, po svomu bratu kao to je blistao zbog svoje dobre sree.
Massa je zaradijo preko tisuu dolora, a ja sam zaradijo pedes u sporednim borbama! Morali ste
ut kako su i bijeli ljudi i nigeri poeli vritat: Ja se kladim za onoga Georgea Kokotia!
Rekao joj je da je massa Lea u Charlestonu doznao da je predsjednik Andrew Jackson ovjek njihova
kova.
Nema toga koji voli borbe s kokotiima vi nego on! Pozvo on velke lanove kongresa i
senatore na divnu zabavu; nastupio on s onim svojim ticama iz Tennesseeja ak tamok u onoj
Bijeloj kui! Massa kae da se onaj Jackson karta i pije sa svakim ovjekom. Kaedu kada ga njegovi
rasni smei konji vuu u onoj lijepoj presnikoj koji, on kraj sebe dri svoj koveg podstavljen
barunom pun estokih pia! Massa kae, to se tie bijelih ljudi na Jugu, on moe ostat presnik dokle
se ne umori!
Na Matildu to nije ostavilo nikakav dojam.
198
Ali George Kokoti je u Charlestonu vidio neto to je nju, a i ostale u robovskom sokaku, isto onako
duboko potreslo kao njega:
__ Kunem se da sam vidijo niz nigera dug itavu
milju, a bili su u lancima!
__ Gospodne! Nigeri, a otkuda? zapita miss
Malizy.
__ Neki su prodani iz Sjeverne i June Caroline,
al mahom su iz Virginije, po onomu to sam ujo!
__ ree on. Razni nigeri u Charlestonu su mi rekli
da na tise nigera mjeseno vode na velke plantae pamuka koje se neprestano raskravaju u umama
Ala-bame, Mississippija, Louisiane, Arkansasa i Texasa. Kaedu da nema vie onjh starovinskih
trgovaca nigerima na konjima, sad to radu velke kumpanije s uredima u velikim otelima! Kaedu da
oni brodovi s velkim ko-taom na lopatice prevozu u New Orleans samo okovane nigere iz Virginije! I
jo kaedu . . .
Daj, umukni! Kizzy skoi na noge." Umukni!
Sva u suzama odjuri prema svojoj kolibi.
to ju je spopalo? zapita George Matildu kad ostali zbunjeno odoe.
Zar ne zna? odbrusi mu ona. Kolko ona zna, mamca i tatca su joj u Virginiji pa
si je nasmrt preplaijo!

George Kokoti je otuno izgledao. Po licu mu je vidjela da nije na to mislio, ali Matilda ga nije tako
lako isputala. Postupno se uvjeravala da on, iako je ovjek od svijeta, u previe prilika pokazuje silno
pomanjkanje osjeajnosti.
Zna isto tako dobro ko i ja da su i mamcu Kizzy prodali! Isto ko i mene! ree mu ona.
Svako ko je ikada bijo prodan nee to nikada zaboravit! I nikada vie nee bit isti ko prije!
Znaajno ga je pogledala:
Ti nikad nis bijo prodan. Zbog radi toga ne svaa da nikad ne smije vjerovat nijednom massi
pa ni tvomu!
to se ljuti na mene? razdraeno zapita.
Zapito si me to je uzrujalo mamcu Kizzy pa sam ti rekla. Nemam o tomu nita vi re!
199Matilda se zaletjela. Nije htjela nikakve osornosti izmeu sebe i supruga. Neko vrijeme je utjela, a
onda uspije razvui usne u slab osmijeh.
George, znadem to bi moglo pomo mamci Kizzy! Ajde i dovedi je ovdi neka uje kako e ovom
djetencetu priat o njegovu afrikom pradjedu, ko to s Virgilu reko.
On to i uini.
96. POGLAVLJE
Bijae blizu zora, a George Kokoti stajao je na pragu, lagano teturao i smjekao se Matildi, koja je
cijelu no probdjela oekujui ga. Crni polucilindar mu se naherio.
Medu pjetlii upala lisica jezik mu se za-pletao. Ja i striko Mingo vatali ih cijelo
no . . .
Matilda digne ruku i uutka ga, a njezin ton bijae hladan.
Sigurno ti lisica dala jako pie i poprskala te s ta ruina vodica koju osjeam .
George Kokoti otvori usta.
Nee! George, ti e mene sluat! uj me! Sve dok sam tvoja supruga i majka tvoja djeca, bit ja
ovdi kad ti idi i ovdi kad se ti vrati, jerbo ne ini tolko zlo nama kolko sebi. Biblija nas ui:
Kako posije tako e eti. Sij jednostruko, poet e dvojstruko! A Matej u sedmom
poglavlju: Kako budete mjerili, onako e se i vama mjeriti!
Pokua hiniti da je previe uvrijeen da bi govorio, ali naprosto nije mogao smisliti to da kae. Okrene
se, otetura kroz vrata i posrui cestom ode spavati s pjetliima.
Ali slijedeega dana se vratio s polucilindrom u
200
ruci, i cijeli ostatak te jeseni i zime pokorno je proveo sa svojom obitelji sve noi osim nekoliko, i to
samo zato to su on i massa otputovali nakratko. A kada su Matildini trudovi zapoeli, jednog ranoga
jutra u sijenju godine 1831, iako je bio vrhunac sezone borbe pjetlia, nagovorio je massu da mu
dopusti da ostane kod kue i da toga dana na susret povede boleljivog striku Minga.
Tjeskobno je koraao pred vratima kolibe, trzao se i mrtio sluajui Matildine bolne vapaje i vrisku.
Onda, zauvi druge glasove, priblii se oprezno, na vr-cima prstiju i zau svoju mamcu Kizzy kako je
potie:
Samo se opri o moje ruka svom snagom, duo! Udahni jo jednom . . . duboko! . . . Tako
valja . . . ekaj! . . . ekaj!
Onda seka arah zapovjedi:
Napregni se, uje 1' me? . . . Sad izdri! . . . Izdri!
A onda, uskoro:
Evo ga ... Da, gospodne ...
Kad je uo zvonke pljuske, a onda prodoran pla djeteta, George Kokoti udalji se nekoliko koraka,
oa-muen onim to je sad uo. Malo zatim pomoli se bakca Kizzy, lica ozarenog osmijehom:
Daklem, rekla bi, ti zna radit samo sinove!
On stane skakati i plesati unaokolo i tako razdragano pocikivati da miss Malizy izjuri kroz stranja
vrata velike kue. On joj potri u susret, podigne je s tla, pa ju je vrtio i vrtio okolo viui:
Ovaj se zvati po meni!
Slijedee veeri je ve po trei put skupio sve oko sebe da sluaju kako on najnovijem lanu svoje
porodice pria o afrikom pradjedu koji se zvae Kunta Kinte.
Koncem uobiajenog sastanka zemljoposjednika u kotaru Caswell koji se odrao koncem kolovoza, kotarska sudnica razlijegala se od oprotajnih povika mjesnih plantaera koji su se poeli ratrkavati i
vraati se kuama. Massa Lea vozio je svoja kola, George Kokoti uao je otraga i velikim depnim
noem vadio utrobu grgea to ih je massa upravo kupio od ribara i strugao ljuske s tih riba
veliine dla201na, kad kola iznenada stanu. George razrogai oi us-pravivi se i vidjevi da je massa Lea ve
skoio na tle i da zajedno s mnogim drugim bijelim massama juri prema bijelu ovjeku koji tek to je
sjahao sa zadahtalog i zapjenjenog konja. Divljaki je urlao gomili koja se brzo poveavala. Odlomci

njegovih rijei dopirali su do Georgea Kokotia i do drugih crnaca koji su ga sluali zijevnuvi od
uda.
Ne znam koliko je poginulo cijelih obitelji . . . ene, djeca . . . Spavali su u krevetima kad su
upali crni ubojice . . . sjekire, maevi, tapovi. . . crni propovjednik po imenu Nat Turner . . .
Na licima ostalih crnaca zrcalila se ista zla slutnja kao i na njegovu, dok su bijeli ljudi psovali i mahali
rukama, zaarenih i bijesnih lica. Strelovito se prisjeti onih mjeseci nabijenih uasom nakon to je ona
pobuna u Charlestonu bila osujeena. A tad ni jednom bijelcu nije pala ni vlas s glave! to li e se,
zaboga, sada dogoditi? Massa se stisnutih oiju vrati u kola, a lice mu bijae sledeno od gnjeva. Ne
osvrui se unazad, krene kui tako ludim galopom da se George Kokoti morao objema rukama
pridravati za kola.
Kada su doli u veliku kuu, massa Lea iskoi iz kola ostavivi Georgea da pilji u oiene ribe.
Nekoliko trenutaka kasnije miss Malizv istri kroz kuhinjska vrata, sa arenim svilenim rupcem na
glavi, lamatajui rukama. Potri preko stranjeg dvorita u robovski sokak. Onda se ponovo pojavi
massa nosei puku i prodere se na Georgea:
Gubi se u svoju kolibu!
Massa Lea naredi svima iz robovskog sokaka da izau iz svojih nastamba, te im ledeno saopi ono to
je George Kokoti ve uo. Znajui da samo on moda moe ublaiti massin gnjev, Georgeu se vrati
dar govora.
Molim vas, massa ... ree on drui. Puka se uperi ravno prema njemu.
Ajte! Sve da ste izvadili iz koliba! Svi vi nigeri, miite se!
Slijedei sat su nosili, vukli i slagali napolju svoju bijednu imovinu, pod massinim ispitivakim pogledom i uz njegove pogrdne prijetnje to e uiniti
202
svakome kod kojega otkrije bilo kakvo skriveno oruje ili sumnjive predmete. Pretresali su svaku krpu,
otvarali svaku posudu, rezali i porili svaki madrac napunjen kukuruznom komuinom, a sveudilj se
inilo da njegovu gnjevu nema granica.
Udarcem noge smrska kutiju s prirodnim lijekovima seke arah; njezini sasueni korijeni i trave odlete
u zrak, a on se prodere na nju:
Okani se tih prokletih vradbina!
Pred drugim kolibama razbaca njihovu sakupljenu imovinu, a ostalo atre pesnicama ili nogom. etiri
ene su plakale, striko Pompev kao da se ukoio, a prestravljena djeca suznih oiju su se hvatala za
Matil-dinu suknju. U Georgeu Kokotiu uzavre bijes kad Matilda gotovo bolno zajei, jer je kundak
puke raz-lupao prednju drvenu oplatu njezina dragocjenog sata na uteg.
Neka ovdje naem samo zailjen avao, neki niger e poginuti!
Ostavivi robovski sokak u rasulu, massa se odveze na dnu kola steui puku, dok je George vozio
prema prostoru za uvjebavanje borbenih pjetlia.
Suoen s pukom i sa zapovijedi koju je massa prosiktao: Da ste ispraznili sve svoje stvari! uasnuti
stari striko Mingo promuca:
Ja nita ne uinijo, massa . . .
Sada su cijele obitelji mrtve zbog toga to su vjerovale nigerima! prodere se massa Lea.
Zaplijenivi sjekiru, sjekiricu, tanki klin, metalni okvir i oba njihova depna noa, massa sve to ukrca u
kola. George Kokoti i striko Mingo samo su gledali.
U sluaju da vi nigeri pokuate provaliti u kuu, ja spavam s ovom pukom! dovikne im on,
natjera konje u galoni nestane cestom u oblaku praine.
20397. POGLAVLJE
ujem da si dobio etiri sina zaredom!
Massa je silazio sa konja u prostoru za uvjebavanje borbenih pjetlia. Bila je potrebna puna godina
dana da smjesa straha i gnjeva kod bijelaca na Jugu ukljuujui tu i massu Lea posve splasne.
Iako je mjesec-dva poslije pobune ponovo vodio Georgea Kokotia, sa sobom na borbe pijevaca, bio je
potreban ostatak godine da se rastopi massina oigledna hladnoa. Ali iz razloga nepoznatog bilo komu
od njih dvojice inilo se da postaju prisniji nego ikada prije. Nijedan to nije spominjao, ali obojica su se
arko nadali da vie nee biti crnakih pobuna.
Da, gospodne! Velko debelo sin! Roen prije zore, massa! ree George Kokoti koji je
mijeao tucet bjelanjaka od jaja borbenih kokica i pola litre piva sa zobenim branom, istucanim itom
i raznoraznim smrvljenim travama da ispee svjeu zalihu posebnog kruha za pijevce. Tek je toga
jutra doznao tajni recept od kivnog i boleljivog strike Minga, kojemu je massa naredio da
ostane u kolibi dok ne popuste njegovi nepredvidivi i sve ei napadaji kalja. U meuvremenu je George Kokoti sam zduno uvjebavao dvadesetak prvorazrednih borbenih pjetlia koje je
gotovo nemilosrdno probrao izmeu sedamdeset i est netom dozrelih ptica to ih je nedavno
povukao iz borika.

Samo devet tjedana dijelilo ih je od dana kada e on i massa Lea otputovati u New Orleans.
Dugogodinje pobjede u kraju uz nemali broj pobjeda na natjecanjima irom drave naposljetku
osokolie massu da sa svojih dvanaest vrhunskih ptica nastupi na Novu godinu na uvenom susretu u
tom gradu, kojim se otvarala cijela sezona. Ako Leaove ptice pobijede u samo polovici okraja protiv
onih vrsnih borbenih pjetlia koji su se tamo okupljali, massa ne samo da e zgrnuti bogatstvo, ve e
preko noi stei velik ugled medu najuvenijim uzgajaima borbenih pjetlia na cijelom Jugu. I sama ta
mogunost bijae toliko uzbudljiva da George Kokoti nije mogao misliti gotovo ni na to drugo.
204
Massa Lea odvede konja prema plotu pa privee za nj ular. Odetavi polagano natrag do Georgea,
massa vrkom cipele zastrue po busenu trave te ree:
Vrlo udno! etiri sina, a nijednoga nisi nazvao po meni!
George Kokoti se iznenadio, oduevio i zbunio.
Naravski, imate pravo, massa! neuvjerljivo je uzviknuo. Ba tako mi nazovemo taj
mali Tom! Da, massa, Tom!
inilo se da je massa zadovoljan. Onda zirne prema kolibici ispod stabla, a lice mu se uozbilji:
Kako je stari?
Istina ja vam rei, massa, nekako usred prolu no uvatijo ga teak kaalj. Bilo to prije nego to
su mi ovdi poslali strika Pompeva da me probudi, kad Tilda raala sina. Al kada mu ja jutros skuho
togod pojede, sjeo on na krevet, sve slistijo i zakle se njemu dobro. Pobjesnijo je kada mu ja reko da
mora ostat u krevet dok vi ne kaete on moe ustat.
Onda, neka stari krtac ipak ostane tamo jo jedan dan ree massa. Moda bih morao
ovamo pozvati lijenika da ga pregleda. Ovaj povremeni teki kaalj to se toliko otegao nije dobar
znak!
Ne, gospodne! Ali, on ne vjeruje u ljekare, massa ...
Ba me briga u to on vjeruje! Ali vidjet emo kako e izgurati ostatak tjedna . . .
Slijedeih sat vremena massa Lea nadgledao je nastambe uz ogradu u kojim su bili kokotii i mladi
mujaci, te doe do velianstvenih ptica koje je George Kokoti uzgajao i uvjebavao. Massa Lea
bijae zadovoljan onim to je vidio. Onda je neko vrijeme razgovarao o predstojeem putovanju. Bit e
im potrebno barem est tjedana da stignu u New Orleans, ree on, u novim tekim kolima koja je po
svom nacrtu naruio u Greensborou. Imat e dugu platformu s dvanaest pokretnih pjetlarnika, posebno
obloenu radnu klupu za svakodnevno uvjebavanje ptica u toku putovanja, zajedno s osobitim
policama, odjeljcima i kutijama koje su po zamisli masse Lea trebale sadravati sve potrebne predmete
i zalihe za duga putovanja na koja e voditi borbene pijetle. Bit e gotova za deset dana.
205Kada je massa Lea otiao, George Kokoti se lati ostalih svakodnevnih dunosti. Uvjebavao je
borbene pjetlie do krajnjih granica. Massa mu je dao ovlatenje da unaprijed po vlastitom nahoenju
odstranjuje pijevce kod kojih bi zamijetio ma kakav i najmanji nedostatak, jer su samo u svakom
pogledu najvrsnije ptice imale izgleda na takmienju onakve razine kakvo ih je oekivalo . u New
Orleansu. Dok je radio s pticama, neprestano je razmiljao o glazbi koju e, kako su mu priali, uti u
New Orleansu, ubrojivi tu i velike druine limene glazbe koje su prolazile ulicama. Crni mornar
kojega je upoznao u Charlestonu takoer mu je rekao da se svake nedjelje u rano poslijepodne na tisue
ljudi okuplja na velikom trgu po imenu Trg Kongo pa gledaju stotine robova koji izvode plesove
afrikih krajeva i naroda iz kojih potjeu. A mornar mu se kleo da pristanite u New Orleansu
nadmauje sve ono to je ikada vidio. A tek ene! Beskonana ponuda ena, priao mu je mornar, isto
onoliko egzotinih koliko podatljivih, svih vrsta i boja, poznatih kao kreolke, oktoronke i
kvarteronke. George je izgarao od nestrpljivosti da tamo doe.
U kasno popodne George naposljetku uini ono to je ve vie puta prije toga namjeravao uiniti, ali bi
ga uvijek zadrao kakav posao: pokuca na vrata strike Minga te ue u neurednu zaguljivu kolibu.
Kako s osjeate? zapita George. Moem li vam togod donijet?
Ali nije morao ekati na odgovor. Starac je bio strahovito blijed i slab, ali gnjevan kao i uvijek zbog
svog prisilnog nerada.
Id odavdi! Ajde pitat massu kako meni! On to zna bolje neg ja!
Budui da je striko Mingo oigledno elio da ostane sam, George Kokoti otie mislei kako Mingo
postaje sve sliniji svojim ilavim starim kokotima-mamcima s badrljicama. Ti stari veterani bijahu
prekaljeni u mnogim bitkama, ali starost koja je nadolazila nemilice ih je razarala, poteujui samo
njihove ratoborne nagone.
Malo poslije zalaska sunca, kada je i & posljednjom pticom zavrio posebne vjebe za jaanje krila i
kada ih je vratio u njihove nastambe, George Kokoti konano se osjeti slobodnim da makar na kratko
vrijeme svrati
206

kui. Doavi u svoju kolibu, oaran to je kod Matilde Kizzy, ispria im sa irokim osmijehom kako je
jutros razgovarao s massom da e novoroenetu dati ime Tom. Kad je zavrio, s velikim iznenaenjem
zapazi da one ne dijele njegovu radost.
Prva se javi Matilda, rijei su joj bile turobne i bezline:
Daklem, rekla bi, na ovaj svijet ima mnogo Tom. Njegova je majka izgledala kao da je upravo provakala komad sapuna:
Rekla bi, Tilda i ja mislimo jedno te isto, ali ona ne eli vrijeat tvoje miljenje o tvoj milo massu.
Nita ne zlo ime Tom. Samo, naravski, drae bi mi bilo da ova jadno dijete dobije ime po kako drugo
Tom . . .
Oklijevala je, a onda urno nadovezala:
Naravski, to samo moje miljenje . . . Nije ovo moja dijete ni moj poso!
Ovo je, daklem, boji poso! odbrusi Matilda pa poe po svoju bibliju. Prija nego ja dijete
rodla, mnogo sam traila po Pismo da vidi to u njemu pie o imena.
Na brzinu propusti stranice ispod palca, nade odlomak, stranicu i stih koji je traila pa glasno proita:
Blagoslovljena uspomena na pravednike; ali prokleta imena opakih!
Boe, smiluj nam se! uzvikne bakca Kizzy. Raspaljeni George Kokoti ustade.
Ondak dobro! Koja od vas ree massi da mi maloga ne nazovemo tako?
Stajao je i zurio u njih. Ve su mu dosadila sva ta pusta draenja kada bi doao u svoju kuu! A do grla
je bio sit Matildinih beskonanih prokletstava iz biblije. Napregne mozak da se sjeti neega to je
davno uo, i sjeanje navre.
Ondak ga nazovte po Tomu Krstitelju!
To je poviknuo tako glasno da se na vratima spavae sobe pomole glave njegovih triju sinova, a
djetence kojemu je bio tek jedan dan zaplae kad George Kokoti izjuri napolje.
Ba u tome trenutku massa Lea sjedio je za pisaim stolom u dnevnom boravku u velikoj kui, umoio
pero u crnilo pa na prvoj praznoj stranici biblije pomno
207zapisao peti podatak o roenju ispod etiri imena koja je ve tu zabiljeio Georgea Kokotica i
njegova tri prva sina: 20. rujna 1833 . . . Matilda je rodila sina . . . Ime: Tom Lea.
Dok se ljutito vraao cestom, George je bijesno razmiljao: nije da on ne mari za Matildu. Ona je bila
najbolja i najodanija ena koju je ikada upoznao. Ali dobra ena ipak ne smije u ime pobonosti kuditi
mua svaki put kad se on ponaa kao ljudsko bie. Mukarac je imao pravo da tu i tamo uiva u drutvu
onih ena koje su eljele samo da se smiju, pijance, ale i da udovoljavaju tjelesnim prohtjevima. A iz
zajednikih putovanja tokom proteklih godina znao je da i massa Lea tako gleda. Nakon to bi sa
svojim borbenim pjetliima nastupili blizu kakva veega grada, uvijek bi se zadrali dan vie. Ostavivi
mazge u staji i plativi dobro kakvom mjesnom pomoniku uzgajaa borbenih pjetlia da se brine za
pijevce, on i massa Lea poli bi svaki svojim putem. Slijedeeg jutra bi se rano sastali u staji, pokupili
svoje borbene pjetlie i odvezli se kui. Obojica su bili mamurni, a ni jedan ne bi ni pisnuo da zna da je
drugi vodio ljubav.
Prolo je pet dana dok gnjev Georgea Kokotica nije toliko splasnuo da je odluio da se vrati kui.
Spreman da im oprosti, krupnim koraajima prijee cestu do robovskoga sokaka i otvori vrata kolibe.
Gospodne! Jesi 1' to ti, George? zapita Matilda. Djeca e s veselit to jopet vide svoja otac!
A pogotovu ovaj oi jo on nije otvorijo kad ti zadnji put bijo ovdi!
Smjesta se rasrdio i ve namjeravao ponovo otii kadli mu pogled padne na tri starija sina kojima
bijae pet, tri i dvije godine koji su se bojaljivo skupili jedan uz drugoga i gotovo sa strahom zurili
u nj. Osjeti elju da ih zgrabi i vrsto zagrli. Uskoro, kad otie u New Orleans, nee ih vidjeti tri
mjeseca; mora im donijeti neke zaista lijepe poklone.
Preko volje sjedne za stol kad mu Matilda donese jelo i prisjedne da blagoslovi hranu. Onda se ponovo
die i ree:
Virgil, poi zamoli bakcu da doe ovdi. George Kokoti prestane vakati, naprosto proguta
208
ono to je imao u ustima. ime su ga njih dvije kanile ovaj put gnjaviti?
Kizzy pokuca i ude zagrlivi Matildu. Ljubila je, mazila i draila tri djeaka prije nego to je pogledala
svoga sina.
__ Kako si? Dugo te nisam vidila!
Kako s ti, mamce? Iako je bio bijesan, pokua se malko naaliti.
Smjestivi se na stolac i prihvativi djetence od Matilde, njegova mati ree posve prirodno:
George, tvoja djeca te oe neto zapitat . . . Okrenula se:
Je 1', Virgil?
George Kokoti vidje kako njegov prvenac oklijeva. to su ga one nahuckale da mu kae?
Tatce naposljetku je izrekao svojim piskutavim glasiem ti oe nama priat o naem
pradjedu?

Matilda uperi pogled u njega.

Ti s dobar ovjek, George njeno e Kizzy. Nikad ne daj netko tebi kae ita drugo! I nikada
nemoj pomislit teb mi ne volimo. Mislim tebe se modak pomjealo u glava ko si ti, a kasto i ko smo
mi. Mi smo tvoja krv, ko i pradjed ove djece.
To nas ui Sveto pismo ... zapone Matilda. Opazivi Georgeov pogled pun strepnje, ona nadovee:
Nije sve u bibliji samo strogo. U pismu mnogo piu i o ljubavi.
Razgaljen od uzbuenja, George Kokoti primakne stolac ognjitu. Tri sina unu kraj njegovih nogu,
oi su im svjetlucale od iekivanja, a Kizzy mu prui djetence. Sabere se, proisti grlo pa pone priati
etvorici sinova bakiinu priu o njihovu pradjedu.
Tatce, i ja znam priat! upadne Virgil. Pobjedonosno pogleda mladu brau pa stane priati.
I ispria im sve, ukljuivi ak afrike rijei.
Triput ju on ujo od tebe, a bakca ne prelazi prag a da jopet ne ispria! ree Matilda nasmijavi
se.
George se zapita: koliko li je vremena prolo kada je zadnji put uo svoju enu da se smije?
Nastojei da ponovo dospije u sredite panje, Virgil je skakao gore-dolje.
209

Bakca kae, Afrikancu moramo zafalit to mi zna ko smo!

Tako je! izusti bakca Kizzy sva ozarena. Po prvi put poslije dugoga vremena George Kokoti
osjeti da je njegova koliba ponovo postala njegov dom.
98. POGLAVLJE
etiri tjedna kasnije massina kola u Greensborou bijahu gotova i trebalo je poi po njih. Kako je massa
imao pravo to ih je naruio, razmiljao je George Kokoti dok su se vozili onamo, jer se u New
Orleans ne smiju truckati u ovoj staroj, kripavoj i otrcanoj podrtini, nego u najboljoj zaprezi koja se
moe kupiti, kao vrsni veliki uzgaja borbenih pjetlia i njegov uvjebava. Iz istog razloga, prije nego
to odu iz Greensboroa, mora od masse uzajmiti dolar i pol da kupi novi crni polu-cilindar koji e
pristajati uz novi zeleni al to mu Matilda tek to nije doplela. Isto e tako pripaziti da Matilda spakuje
njegovo zeleno i uto odijelo, njegove najbolje crvene iroko tkane naramenice te mnogo koulja, gaa,
arapa i rupia, jer je znao da poslije borbe s kokotima mora pristalo izgledati kad prou gradom.
Nekoliko trenutaka nakon to su stigli u kolarovu radionicu, George, koji je ekao vani, iza zatvorenih
vrata zau odlomke bune razmirice. Ve je dovoljno poznavao massu da tako neto oekuje pa nije
obraao panju na to. Bijae i suvie zaokupljen razmatranjem zadataka koje prije odlaska mora obaviti
kod kue. Znao je da e njegova najtea dunost biti izdvajanje sedam ptica od onih velianstvenih
devetnaest primjeraka to ih je ve izvjebao da budu nemilosrdni ubojice. U kolima je bilo mjesta
samo za dvanaestoricu, a teret izbora nee pasti samo na nj i massu ve i na striku Minga, koji
210
je ponovo bio na nogama i iao okolo kiseo i zajedljiv kao uvijek.
Glas masse Lea u radionici pretvorio se u urlanje. Neoprostivo zakanjenje u izradi kola za njega znai
gubitak novca, pa se to mora odbiti od cijene. Kolar se na to prodere da je s poslom urio koliko je god
mogao, i da bi cijena zapravo morala biti jo vea s obzirom na to da je sva grada poskupjela i da
njegovi radnici, crnci slobodnjaci, trae vrtoglave nadnice. Sada George Kokoti osluhne i zakljui da
se massa u biti manje ljuti nego to je izgledalo i da jednostavno iskuava kolara da vidi moe li
svaom skresati cijenu kola barem za koji dolar.
Nakon izvjesnog vremena vjerojatno su se nagodili, jer je rjekanje, inilo se, prestalo; doskora izau
massa Lea i kolar, jo uvijek zajapureni u licu, ali su se sada prijateljski ponaali i razgovarali. Kolar
vikne prema dvoritu iza radionice i nekoliko trenutaka kasnije na vidiku se pojave etiri crnca koja su
se gotovo presavijala vukui teka nova kola sagraena po uputama masse Lea. George razrogai oi
ugledavi toliku zanatsku vjetinu i ljepotu. Osjeao je snagu onog hrastovog okvira i cijelih kola. Na
sredinjem dijelu duge raskone platforme ugleda dvanaest pominih pjetlarnika. eljezne osovine i
glavine kotaa oigledno bijahu sjajno izbalansirane i podmazane, jer se usprkos pozamanoj teini
kola nije ulo nikakvo kripanje, ni najneznatnije trenje. A jo nikada nije na licu masse Lea vidio takav
osmijeh!
Ovo su jedna od najboljih kola to smo ih ikada izradili! povie kolar. Gotovo su prelijepa da
se ovjek u njima vozi!
Massa Lea pretjerano razdragano ree:
t
Pa, odvest u se u njima na daleki put! Kolar zakima glavom.
New Orleans! Putovanje traje est tjedana! Tko sve ide s vama?

Massa Lea se okrene pa upre prstom u Georgea Ko-kotia na koijakoj klupici starih kola:
Onaj tamo moj niger i dvanaest pjetlia!
Preduhitrivi massinu naredbu, George Kokoti skoi na tle, odvee par unajmljenih mazgi koje su
doveli te se s njima zaputi prema novim kolima. Jedan od etiri
211crnca pomogne mu da ih upregne, a onda se pridrui ostalima koji nisu obraali nimalo veu panju
na Geor-gea Kokotia nego on na njih. Na koncu konca, to su bili slobodni crnci, a massa Lea je esto
govorio da ih ne moe podnijeti. Nakon to je nekoliko puta obiao kola, vatrenih oiju, sa irokim
osmijehom na licu, massa se rukovao s kolarom, zahvalio mu pa se ponosno uzve-rao na sjedite novih
kola. Kolar mu poeli sve najbolje i stajae kimajui glavom, zadivljen svojim vlastitim djelom, dok je
massa Lea tjerao kola iz tog prostora, a George Kokoti ga slijedio u starim kolima.
Tokom dugotrajne vonje kui, odloivi na sjedite pokraj sebe novi polucilindar i par elegantnih sivih
ga-mana od pusta, to su ga stajale jedan dolar, George je u sebi preturio niz poslova koje mora obaviti
prije nego to otputuju u New Orleans, a onda pone razmiljati to da poduzme da za vrijeme njihove
odsutnosti osigura nesmetan tok poslova. Znao je da e bez njega biti vrlo teko kod kue, ali je bio
vrsto uvjeren da e Matilda i Kizzy sa svime izai na kraj, pa iako ' stari Mingo ne skakue vie onako
ivahno kao prije, i premda je iz godine u godinu sve zaboravniji, George je bio vrsto uvjeren da e se
do njegova povratka starac savjesno brinuti za ptice. Ali, znao je da e mu prije ili kasnije trebati vie
pomoi nego to e mu striko Mingo moi pruiti.
Mora nekako smisliti kako da otvori oi svojoj eni i majci jer, za razliku od njega, one nisu uviale
kakva se divna prilika ukazuje malome Virgilu, pogotovu stoga to bi djeak, kojemu e uskoro biti
est godina, ubrzo morao zapoeti raditi u polju. U toku njegove odsutnosti, palo mu je na pamet, Virgil
bi mogao biti zaduen da pomae striki Mingu oko borbenih pjetlia, a onda bi jednostavno mogao
ostati na tom poslu i poslije njihova povratka. Ali tek to je iznio tu zamisao, Matilda je planula:
Neka ondak massa kupi koga da mu pomai! A Kizzy razjareno ubaci:
Pjetlii ve dosti ukrali ovoj obitelji!
v
Budui da se nije htio s njima prepirati nije vie
\ ni navaljivao ali nikako nije elio da massa kupi kakva
212
posvemanjega stranca koji bi se uvukao u malo carstvo njega i strike Minga.
I ako massa odlui da ne dovede uljeza sa strane, George nije bio siguran hoe li Virgilovu pomo
prihvatiti striko Mingo koji je, kako se inilo, postajao sve zajedljiviji otkako je njegov prvi pomonik
postao prisniji s massom nego on. Jo nedavno, razjaren to mu nije doputeno da otputuje s njima u
New Orleans, Mingo je siknuo:
Ti i massa mislite da mote povjerit meni preranu tica dok vi na putu?
George je elio da striko Mingo shvati da on nema nikakve veze s massinim odlukama. Istodobno se
pitao kako to da se starac ne moe jednostavno primiriti s injenicom da sa svojih sedamdesetak godina
naprosto nije u stanju putovati est tjedana tamo i isto toliko nazad. Gotovo je sigurno da bi se negdje
usput razbolio i tako bi se pred njim i massom nali jo i ti problemi. George je silno elio smisliti neki
nain da striko Mingo ne primi taj put toliko kobno, ili barem da striko Mingo prestane njega za sve
okrivljavati.
Naposljetku dvoja kola skrenu s glavne ceste i zapute se prilaznim odvojkom. Preli su tek pola puta do
velike kue kada on na svoje zaprepatenje ugleda missis Lea kako iz trijema tri niza stepenice.
Trenutak kasnije kroz kuhinjska vrata izae miss Malizv. Onda spazi kako iz koliba brzaju Matilda i
njihovi sinovi, mamca Kizzy, seka arah i striko Pompey. to li svi oni ovdje rade u etvrtak po podne,
pitao se George, kad bi morali biti u polju? Zar s tolikim nestrpljenjem oekuju nova kola da su se
usudili izazvati massin bijes? Onda vidje njihova lica, pa shvati da nikome od njih nije do novih kola.
Budui da je missis Lea i dalje ila u susret massinim kolima, George zaustavi pa se nagne sa svog
visokog koijakog sjedala da bolje uje to e ona rei massi. George opazi kako se massino tijelo
naglo trza i kako missis hrli natrag u kuu. George je oamueno gledao kako massa Lea silazi iz novih
kola pa polako i teko ide natrag prema njemu. Vidje njegovo lice, blijedo od zaprepatenja i
odjednom shvati! Kao iz velike daljine dopru do njega massine rijei:
Mingo je mrtav.
213Skljokavi se uz koijaku klupu, George zarida kao nikada dotad. Jedva je osjeao kako ga massa i
striko Pompev silom vuku na zemlju. Onda ga Pompev s jedne strane a Matilda s druge odvedu prema
robovskom sokaku, a oni oko njih ponovo zaplau videi njegovu tugu. Matilda mu pomogne da ude u
kolibu. Za njima je ila Kizzy s novorodenetom.
Kad se sabrao, ispriae mu to se dogodilo.
Vi otili u ponedjeljak ujutro ree Matilda a tu no nitko ovdi nije spavo. A utorak ujutro svi
mi imali osjeaj da uli mnogo vriska sova i lave pasa. Ondak smo uli vrisak . . .

 To je vrisnula Malizv! povikne Kizzy. Gospodne, to je urlala! A svi mi poletili onamok

gdi ona pola prascima dat splaine. A on bijo tamok. Jadnik stari, leo na cesti i izgledo ko arpa prnja!
Jo je bijo iv ree Matilda ali samo mu jedno strana usta micalo. Kleknula sam kraj njega i
jedva ula to je apto: Mislim, udarla me kap, reko je. Po-mozte mi s pjetlii... Ja ne moem . . .
Boe, smiluj nam se, niko od nas nije znajo to da radi! ree Kizzy. Striko Pompey pokuo
podi ukoeno teko tijelo.
Kad nije uspio, zajednikim naporima naposljetku su uspjeli odvui striku Minga u robovski sokak i
poloiti na krevet strike Pompeya.
George, on tako grozno smrdijo, onim bolesnikim smradom! javi se Matilda. Poele smo
mu ladit lice, a on stalno ape: Pjetlii. . . Moram ja se vratit . . .
Dotle miss Malizy otrala k missis pa joj rekla kazala je Kizzy a ona dola, lomata rukama,
vrite, sva van sebe! Al ne zbog brat Mingo! Nee! Prvo je viknula da netko odma pode pjetlii jerbo
inae massa bit ljut! Tako Matilda zazvala Virgila . . .
Ja, naravski, nisam ela upadne Matilda. Zna to ja o tomu mislim. Dosta to jedan na
dolje s kokotima. Osim toga, prio s mi da zalutali psi i lisice, ak i divlje make oe pojes pjetlie!
Blagosovljen djeaka srce! Njegove oi prestravljeni, ali on reko: Mamce, idem, al ne znam to ja
radi! Striko Pompey donijo vreu kukuruza i reko: Baci pregrt svakom pjetli kojega vidi, a ja u
do dolje im u mo . . .
214
Nije bilo nikakvog naina da to jave njemu i massi, seka arah rekla im je da se boji da njezini korijeni
ne mogu izlijeiti striku Minga, a ak ni missis nije znala kako da zovne lijenika__Nismo mogli uinit nita drugo nego vas ekat . . .
_ rekoe mu.
Matilda zaplae, a George isprui ruku pa uhvati
njezinu.
__ Plae zato jerbok kad se mi vratli u Pompeyeva
kolibu posije razgovor s missis, Mingo ve umro ree Kizzy. Gospode! Znala ja to im ga vidila!
I ona zajeca.
Jadni starac! Umro potpuno sam!
Kad to ula missis Lea ree Matilda poela vriskat da ne zna to radi s mrtvi ljudi. Samo je
od masse ula oni poinju trulit ako ih dri vie od jedno dan. Rekla da on mora pro jedno dan prija
nego vi vratite pa mi moramo iskopat grob . . .
Gospode! uzvikne Kizzy. Ispod vrbika zemlja mekana. Uzeli mi lopatu, Pompey i mi
emske kopali, kopali, jedan za drugim, dok jama nije dovoljno velka da ga poloimo. Vratli se mi, a
ondak ga Pompey okupo.
Natrljali ga s malko glicrina, miss Malizy dala to missis izjavi Matilda a ondak ga poprskali s
onaj miris koji ti lani meni donijo.
Nije bilo pristojno roba da njega obuemo nastavi Kizzy. Ono to je imo na sebe odvratno
smrdi-lo, a ono to ima mali Pompey pretijesno, pa smo ga zamotale u dvije plahte.
Ispria kako je zatim striko Pompey odsjekao dvije ravne debele grane, dok su ene nale stare daske
pa su izradili nosila.
Moram re za missis da ona dobra, jerbo kada vidila da mi njega prenaamo do rake ree
Matilda dotrala s biblijom. Kad ga tamok prenijeli, itala je Sveto pismo i psalme, a onda sam ja
molila i preklinjala Gospodna da dade pokoj dui gospodna Minga . . .
Onda su spustili tijelo u grob i zakopali ga.
Uinli mi to najbolje znali! Ba me briga ako ti ljutit! provali iz Matilde koja je krivo
protumaila tjeskobu na muevu licu. ; .
..
215Uhvativi je i divljaki zagrlivi, on promrsi:
Niko ne ljuti. . .
Osjeaji su ga toliko guili da rijeima nije mogao izraziti koliko se ljuti na sebe i na massu to toga
jutra nisu bili ovdje. Moda su oni mogli poduzeti neto da ga spase.
Malo kasnije izaao je iz svoje kolibe razmiljajui koliko su brige, panje, ak i ljubavi, ukazali striki
Mingu oni isti koji su uvijek tvrdili da im je on odvratan. Vi-dei striku Pompeva, krene prema njemu
krei ruke; kratko vrijeme su razgovarali. Pompev je bio gotovo star koliko i striko Mingo. Ree da je
upravo doao od borbenih pjetlia i da je ostavio Virgila da uva kokotie.
Dobar onaj tvoj sin, zbiljam dobar! Onda nadoda: Kada ti poo doli, poto nije pala kia, u
praini na cesti jote mo vidit krivudavi trag ondi gdi se braco Mingo po noi dovlaijo sve dovdi.
George nije elio to vidjeti. Ostavi striku Pompeva pa polako odeta dolje do vrbika. Prolo je izvjesno
vrijeme prije nego to je mogao izravno pogledati u svjee nametanu zemlju. Iao je okolo kao
omamljen, kupio nekakvo kamenje te ga slagao oko groba. Osjeao se nitavno.

Da izbjegne Mingov trag u praini na cesti, presijee put preko polja polomljenih kukuruznih stabljika
pa ude u zabran borbenih pjetlia.
Dobro s obavijo poso, sinko, a sadak ti ljepo vrati mamci ree on nespretno tapui Virgila po
glavi i ganuvi djeaka svojom prvom pohvalom. Nakon njegova odlaska George sjedne te se zabulji u
prazno. U mozgu su mu vrvjeli prizori iz proteklih petnaest godina, uo je odjek glasa svoga uitelja,
svoga prijatelja koji je od svih mukaraca to ih je upoznao bio najblii oinskom liku.
Gotovo mu se inilo da uje onaj hrapav glas kako rei i zapovijeda, kako mnogo njenije pria o
uzgoju borbenih pjetlia i kako se gorko ali to je odbaen: Ti i massa mislite da mote povjerit
meni preranu tica dok vi na putu? George osjeti kako se utapa u grizoduju.
Nizala su se pitanja: gdje je bio striko Mingo prije nego to ga je kupio massa Lea? Kakvu je obitelj
imao? Nikada nije nita o njoj spominjao. Je li gdjegod imao
216
enu ili djecu? George bijae striki Mingu najblia osoba na svijetu, a ipak je tako malo znao o ovjeku
koji ga je nauio svemu to je umio.
George Kokoti je koraao: boe mili, gdje li je onaj dragi gegavi drug s kojim je toliko puta preao_
.svaki centimetar ovog dragog mjesta?
Ostade tu sam cijeli sutranji dan i no. U subotu ujutro pojavi se massa Lea. Natmurena i mrka lica
poe razgovor izravno.
Dobro sam promislio o svemu onomu. Za poetak zapali Mingovu kolibu. Sada! To je najbolji
nain da se nje rijeimo!
Nekoliko trenutaka kasnije promatrali su kako plamen prodire kolibicu koja je vie od etrdeset
godina bila dom striki Mingu. George Kokoti osjeti da massa ima na umu neto drugo, ali ono to je
uo posve ga je zateklo.
Razmiljam o New Orleansu ree massa. Previe emo riskirati ako togod poe po zlu ...
Govorio je polagano, gotovo kao da razgovara sam sa sobom:
Ne moemo otii a da ovdje ne ostavimo nekoga tko bi uvao ove pjetlie. Trebalo bi nam previe
vremena da naemo nekoga, a moda bismo ga trebali uvoditi u posao. Nema smisla da odem sam kad
je putovanje tako dugo i kada moram paziti na dvanaest ptica. Ne isplati se ii na borbu pjetlia osim
ako ne namjerava pobijediti. Sada bi bilo ludo poi na put
Georgeu Kokotiu stisne se grlo. Svi oni mjeseci priprema ... svi massini trokovi... sve massine nade
da e se pridruiti najotmjenijim krugovima junjakih uzgajaa borbenih pjetlia ... ove ptice koje je
tako velianstveno uvjebao da sve rue krilima . . .
Po drugi put mu se stisne grlo.
Svaam, massa ree on.
21799. POGLAVLJE
Dok je posve sam radio dolje s borbenim pjetliima, George Kokoti osjeao se tako neobino i
samotno da se pitao kako je striko Mingo uspijevao obavljati taj posao vie od dvadeset i pet godina
prije nego to mu se on pridruio.
Kada mene massa kupijo rekao mu je starac kako je jato raslo, on stalno govorio on kupijo
mene kako pomonika, ali zapravo nije, a mislim, pjetlii mo-dak bolje drutvo negoli ljudi..
Iako je George osjeao da i on voli ptice koliko ih ovjek moe voljeti, one ipak kod njega nikada ne bi
mogle zauzeti mjesto ljudi. Ali njemu je potreban netko tko bi mu pomagao, pomisli on, a ne netko tko
bi mu pravio drutvo.
to se njega ticalo, jo mu se inilo da bi najrazumniji izbor bio Virgil. Tako e posao ostati u obitelji, a
on bi mogao izobraziti djeaka upravo kao to je striko Mingo njega izobrazio. Ali, budui da nije izgarao od elje da se uhvati ukotac s Matildom i s Kizzy da bi dobio Virgila, George se pokuavao
prisjetiti kakvoga znanca, uvjebavatelja borbenih pjetlia, kako bi mogao nagovoriti massu da ga
otkupi od njegova sadanjeg vlasnika. Ali je znao da bi svaki pravi massa, uzgaja borbenih pjetlia,
morao biti u istinski oajnikom novanom kripcu da i pomisli prodati svoga uvjebavatelja, a
pogotovu takvomu takmacu kakav je massa Lea.
Stoga pone razmiljati o crnim boriocima sa sporednih susreta, ali vie od polovine njih bijahu
uvjeba-vatelji koji su kao i on nastupali s otpisanim pticama svojih massa. A veina ostalih, poput
njihovih pijevaca, bili su treerazredne ili pak nepotene osobe koje su nastupale s vrlo dobrim pticama
no na sumnjiv nain steenim. Postojao je i niz crnaca slobodnjaka koje je vidio kako se takmie na tim
susretima; bili su vrlo dobri i moglo ih se unajmiti na dan, tjedan, mjesec, ili ak na godinu dana, ali je
znao da massa Lea nikako, ni najboljim uvjebavateljima slobodnim crncima u Sje218
vernoj Carolini, nikada ne bi dopustio da nogom stupe na njegovo imanje. Stoga George nije imao
izbora. Jedne veeri naposljetku skupi hrabrosti da to pitanje iznese kod kue.

 Prija nego to ti jopet kae zato to ne podnosi, eno, posluaj mene. Dojdu put kad massa oe
da ja gdigod s njime putujem, ondak naravski on rei: Poider po onaj svoj najstariji sin! A kada
jednoma to dogodi, Virgil e morat ostat s pjetliima, osim ako massa kae drukije, a to moe bit
nikad, a ja ni ti ne smijemo niti pisnut. . .
Mahne rukom da prekine Matildu koja je kanila neto reci:
ekaj! Neu da ti drsko mene odgovara! Pokuavam ja pomo da ti svati da djeak mora sadak
poet doli radit. Ako ga ja dovedem, ondak on moe ostat tek tolko kolko bude potrebno ja naui njega
ranit tie kada ja budem moro oti, i da mi pomae da ih uvjebavam za vrijeme sezone vjebanja.
Ondak ostatak vremena, vei dijo godne, moe bit s vama u polju.
Videi napet izraz na Matildinu licu, brino slegne ramenima pa ree, hinjeno se mirei sa sudbinom:
U redu, ondak ja to ostavim samo tebi i massi!
Smeta kad ti govori ko da Virgil ve velki ree Matilda. Zar ti ne svaa da je dijete tek est
godna? Upola mladi od tebe kad te odvukli doli, jer tebe bilo dvanajs godna.
Zastala je.
Ali znam, on mora radit sadak kad mu es godna. Zato mislim, ne moem uinit nita nego to
kae. Ijako se ja naljutim svaki put kada pomislim kako su pjetlii ukrali tebe!
Samo da ljudi uju tebe i mamcu! Kukate ko da su me pjetlii ugrabili i odnesli negdi preko
oceana!
Ko da jesu, veinu vremena, kad tolko leti!
Letim?! A tko ovdi sjedi i razgovori s tebom? Tko bijo ovdi svaki dan u ovaj mjesec?
Ovaj mjesec modak, al gdi e bit do malo vremena ?
Ako ti govori o borilaka sezona, bit ja gdi god massa kae da podim. Ako ti govori o sadak, im
pojedem, naravski, neu ovdi sjedit dok se tamo uljaju
219
-mm

kake lisce i deru mi pjetlie, jerbo u ondak zbiljam letit!

Oh! Konano si priznao da bi i tebe prodo!
Mislim, on bi prodo i missis ako bi bila krivo to mu kogod pojelo pjetlie!
uj ree ona o Virgilu smo se nagodli bez velke svae pa se nemojmo svadat ni oko drugog!
Ko prvo, ne svaam se ja nego ti!
Dobro, George, s ovim ja zavrla ree Matilda stavljajui na stol zdjele iz kojih se dizala para.
Samo ti pojedi veeru pa se vrati tamok, a ja u ti sutra ujutro poslat ondik Virgila. Jedino ako e ti
sadak njega odvest sa tebom. Moem po po njega tamok kod njegova bakca.
Nee! Sutra mi ga poalji.
Ali, za tjedan dana Georgeu Kokotiu postalo je jasno da njegovomu najstarijem sinu u potpunosti'
nedostaje ona oparanost borbenim pticama koju je on u djeatvu osjeao. Imao on est godina ili ne,
Georgeu se inilo neshvatljivim to se poslije obavljenoga zadatka Virgil igra sam, ili naprosto negdje
sjeda pa nita ne radi. Virgil bi skoio na noge kada bi mu otac bijesno doviknuo :
Ustaj odavdi! to ti misli da je ovo? Nis ovo ovdi prasci nego borbeni pjetlii!
Tada bi Virgil dosta dobro obavio novi zadatak koji bi dobio, ali zatim bi George, koji ga je stalno
motrio krajikom oka, ponovo vidio kako mu sin opet sjeda ili pak odlazi u igru. Bjesnio je prisjeajui
se kako je on kao djeak provodio ono malo slobodnog vremena to ga je imao poskakujui unaokolo i
divei se kokotima i kokicama, trgao travu i hvatao skakavce da ih hrani, a sve je to smatrao
nevjerojatno uzbudljivim.
Nain uenja strike Minga bio je hladan i poslovan izdao bi naredbu, onda bi utke promatrao, te
izrekao novu zapovijed pa George odlui da kod Virgila pokua drukije, u nadi da e ga to trgnuti.
On e s njim porazgovoriti.
to ti to tamok radi?
Nita, tatce!
',
Daklem, da 1' se ti i ostala djeca dobro slaete i sluate li mamcu i bakcu?
220
__ Jes, gospodne!
_ Reko bi da te rane vrlo dobro, a?
Jes, gospodne.
to ti najvie voli jes?
__ to god nam skuha mamca, gospodne.
inilo se da djeak nema ni zrnca mate. Pokuat e drugim putem.

__ Ajde da ujem onu priu o tvoj pradjed to s ve

jemput isprio.
Virgil je posluno ispria, poprilino drveno. Georgeu se srce stisne. Nakon to je neko vrijeme
zamiljeno stajao kraj njega, djeak zapita:
Tatce, vidijo ti mog pradjeda?
Neee, nisam odgovori on pun nade. O njemu ja znam ko i ti, od tvoje bakce.
Ona se s njime vozala u taljigama!
Naravski! On bijo njezin tatca. Ko to e jednoga dana ti priat svojoj djeci da ti jednoma sjedijo
ovdi medu kokotima sa svojim tatcom.
To kao da je zbunilo Virgila jer je uutio.
Poslije jo nekoliko takvih jalovih napora George oklijevajui odustane, u nadi da e s Ashfordom,
Geor-geom i Tomom biti bolje sree. Ne priopivi nikomu da se u Virgilu razoarao, s tugom odlui
koristiti sina za jednostavne kratkotrajne poslove, kao to se i dogovorio s Matildom. Nee ga uzaludno
pokuavati izobra-ziti u stalnog pomonika koji bi radio cijeli dan kao to je prvotno namjeravao.
I stoga, kada je George Kokoti smatrao da je Virgil nauio kako treba hraniti i napajati pjetlie u
njihovim nastambama tri puta dnevno, poslao ga je natrag Matildi da pone s njima raditi u polju to je,
reklo bi se, djeaku posve dobro odgovaralo. Iako to nikada ne bi izlanuo pred Matildom, Kizzy ili
pred kim drugim, George Kokoti oduvijek je gajio dubok prezir prema teakom poslu, u kojemu nije
gledao nita vie nego beskonano crnenje, zamahivanje motikama pod vruim suncem, dovlaenje
vrea pamuka, uklanjanje beskrajnih ljiljaka s duhana i mlaenje kukuruznih stabljika za krmivo, u
neumoljivoj izmjeni godinjih doba. Nakre-veljio se, prisjetivi se izreke strike Minga: Da mi ko
221ponudi dobro polje kuku'ruza ili pamuka ili dobru tiu, svaki put bi uzejo tiu!
Bijae vesela ve i sama pomisao na to kako svagdje gdje god bi bila najavljena borba s pjetliima, bilo
to u umi, na otvorenom panjaku za krave ili iza staje kakvoga masse, i sam zrak postaje nabijen dok
su se tamo stjecali uzgajatelji borbenih pjetlia sa svojim pticama, koje su ratoborno rakolile od strasti
da pobijede ili poginu.
U to ljetno doba izvan sezone, kada su se borbeni pjetlii mitarili, trebalo je obavljati samo uobiajene
sitne poslove, pa se George Kokoti postupno priviknuo na to da oko sebe nema nikog s kim bi mogao
razgovarati, osim pjetlia. Najvie je priao s veteranom ma-mac-pijevcom s badrljicama koji je bio
mezime strike Minga.
Mogo s nam re kolko on bolestan, ti stari ki-ljavi vrag! rekao je jednog popodneva starom
pijevcu, nato on na tren nadigne glavu kao da je svjestan toga da se to George njemu obraa, a onda
nastavi izgladnjelo kljucati i grepsti po svom vjenom obiaju.
uje ti mene, tebi ja govorim! ree George prijateljski, otresito. Ti si sigurno znajo da
njemu zbiljam slabo!
Trenutak je oima lijeno pratio pticu koja je sabirala hranu.
Daklem, reko b da ti zna da on sadak mrtav. Pitam se da 1' tebi starac nedostaje ko meni.
Ali stari pijevac-mamac je i dalje kljucao i grebao, kao da mu nitko ne nedostaje. Naposljetku se
George Kokoti nabaci na njega oblutkom, a on tada zakrijeti i pobjee.
Za jo godinu-dvije, razmiljao je George, stara e se ptica vjerojatno pridruiti striki Mingu na onomu
mjestu, ma gdje to bilo, tamo kamo poslije smrti idu stari uzgajatelji borbenih pjetlia i njihove ptice.
Pitao se to li se dogodilo s massinom prvom pticom, onim pjetliem kojeg je dobio na tomboli za
dvadeset i pet centa i s kojim je prije vie od etrdeset godina zapoeo. Je li ga naposljetku pogodila
kobna ostruga? Ili je umro asnom smru pijevca-mamca, od starosti? Zato nikada to nije pitao striku
Minga? Mora jedanput zapitati massu.
222
Bilo je to prije vie od etrdeset godina! Massa mu je rekao da mu je bilo samo sedamnaest godina
kada je dobio tu pticu. Znai da bi mu sada moglo biti oko pedeset i est ili pedeset i sedam godina
tridesetak godina je stariji od Georgea Kokotia. Dok je razmiljao
0 massi i o tome kako on posjeduje ljude, isto kao i pijevce, itava njihova ivota, sam sebi postavi
pitanje kako bi bilo kada nikome ne bi pripadao. Kako bi se osjeao da je slobodan? To zacijelo nije
ba dobro, inae massa Lea, kao veina bijelaca, ne bi toliko mrzio osloboene crnce. Ali onda se sjeti
to mu je jednom rekla osloboena crnkinja koja mu je u Greensborou prodala
viski:
Svako od nas slobodnih daje vama nigerima na plantaama lijepo dokaz da to to ti niger ne znai ti
mora bit rob. Tvoj massa nee da ti nikada nita o tom misli.
U toku svog dugog samovanja u zabranu borbenih pjetlia George Kokoti poe natenane o tomu
razmiljati. Odlui da zapodijene razgovor s nekim crnim slobodnjakom; njih je uvijek viao kada bi s
massom poao u grad, ali se uvijek pravio da ih ne vidi.
Dok je hodao du plota, hranio i napajao kokote

1 kokotie, George Kokoti uivao je kao i uvijek to ga nezreli mujaci bijesno kljucaju kao da
uvjebavaju svoju predstojeu divljinu u borilitima za pjetlie. Otkrije da mnogo razmilja o tome
kako je on vlasnitvo.
Jednog poslijepodneva kada je poao u jedno od svojih prigodnih nadgledanja ptica koje su sazrijevale
u boriku, odlui da se zabavi okuavi svoje gotovo savreno oponaanje kukurijekanja kokota
izazivaa. Prije bi se nato gotovo uvijek u trenu pomolio razbjenjeli branilac, srdito mu odvratio
krijetanjem i trzao glavom tamo--amo u potrazi za uljezom, suparnikom kojega je u to bijae
uvjeren maloprije uo. Ni danas nije bila iznimka. Ali, velianstveni borbeni kokot koji je nahrupio
iz grmlja, odazivajui se njegovu glasanju, najprije je razjareno udarao krilima o tijelo gotovo pola
minute, a tek onda je njegov krik reklo bi se uzdrmao jesenje popodne. Jarko sunevo svjetlo
ljeskalo se na njegovu perju, to se prelijevalo u svim duginim bojama. Dranje mu bijae mono i
divljako, od usplamtjelih oiju pa do zatubastih utih nogu sa smrtonosnim ostrugama.
223Svaki gram, svaki centimetar njegova tijela tako je dramatino simbolizirao njegovu smionost,
odvanost i slobodu da George Kokoti ode zarekavi se kako ovu pticu nikada ne smije uhvatiti,
uvjebavati ni potkresati. Mora ostati ondje, sa svojim kokicama, medu borovima netaknuta i
slobodna!
100. POGLAVLJE
Brzo se pribliavala nova sezona borbi pijetlova, ali massa Lea nije spominjao New Orleans. Zapravo,
George Kokoti nije ni oekivao da e massa to iznijeti; neto mu je govorilo da do tog putovanja nikad
nee doi. Ali on i massa ostavili su vrlo snaan dojam na okolnim susretima kad bi se pojavljivali u
svojim blistavim kolima s dvanaest pjetlarnika, graenim po mjeri. A pratila ih dobra srea. U prosjeku
je massa Lea pobjeivao u etiri od ukupno pet borbi, a George je, s najboljim odbaenim pijevcima,
otprilike isto tako dobro prolazio na sporednim susretima u kotaru Caswell. Bijae to sezona puna rada,
a i unosna, ali George se opet naao kod kue kada mu se krajem te godine rodio peti sin. Matilda je
rekla da mu eli dati ime James.
James, Jakov kazala je ona nekako mi je uvjek bio najdrai od svih uenika.
George Kokoti pristane, ali uini grimasu.
Kamo god su sada putovali on i massa Lea, sluao je o sve veoj ogorenosti protiv bijelih ljudi. Na
najnovijem putovanju jedan osloboeni crnac priao je Geor-geu o Osceoli, poglavici Indijanaca
Seminole u dravi zvanoj Florida. Kada su bijeli ljudi uhvatili Osceolinu crnu enu, odbjeglu ropkinju,
on je sakupio ratni pohod od dvije tisue Seminola i odbjeglih crnih robova da slijede odred vojske
Sjedinjenih Drava i da mu postave
224
zasjedu. Pria je govorila da su pobili preko stotinu vojnika, a mnogo vea vojna jedinica tragala je
bijesno za Osceolinim ljudima, koji su bjeali, skrivali se i napadali sa staza i skrovita u movarama
Floride.
Nedugo poslije zavretka sezone borbenih pjetlia godine 1836, George Kokoti je uo da je u nekom
mjestu zvanom Alamo banda Meksikanaca izmasakrirala garnizon bijelih Teksaana, zajedno s
traperom po imenu Davey Crockett, koji je bio uveni prijatelj i branitelj Indijanaca. Kasnije je te iste
godine uo da su bijelci pretrpjeli jo vee gubitke od Meksikanaca, koje je vodio general Santa Ana, a
taj se navodno hvalio da je najvei uzgajatelj borbenih pjetlia na svijetu. Ako je to istina, pomisli
George, kako to da dosada nikada nije uo za njega?
S proljea slijedee godine George na povratku s putovanja ispria u robovskom sokaku jo jednu
zapanjujuu vijest:
ujo ja od crnog sudskog podvornika u sjedite kotara da novi presnik Van Buren naredijo vojski
da sve Indjance otjera zapadno od rijeka Mis'sippi!
Sadak bi mogla re da e to postat za Indjance rijeka Jordan! ree Matilda.
6 Evo to su Indjanci dobli to pustli bijele ljude u ovu zemlju ree striko Pompev. Cijela arpa
ljudi, ukljuiv i mene dok nisam odrasto, nije znala da prvo u ovoj zemlji bili samo Indjanci; vatali
ribe, lovili i borili se jedno proti drugih, i gledali svoj poso. Ondak ovdi doo onaj malo brod pun
bijelih ljudi. Oni mahali i smjekali se. Hej, vi crveni ljudi! Kako bilo mi neto pregrizli s vama i malo
drijemnuli i mi budemo prijatelji? Ha! Kladim se da s danas Indjanci kaju to taj brod nisu gaali
strelicama da izgleda ko dikobraz!
Nakon massina sudjelovanja na slijedeem skupu zemljoposjednika kotara Caswell, George Kokoti
donio je jo vie vijesti o Indijancima.
ujo sam da njih deneral Winfield Scott upo-zorijo da su bijeli ljudi krani, pa nee prolivat vie
krv Indjanaca, pa nek oni koji imaju imalo pameti poure i nestanu. ujem, ako bi samo izgledalo da s
Indjanac eli oprijet, vojnici ga ubili na licu mjesta! A ondak vojska poela na tise Indjanaca tjerat
tamok prema neko

225mjesta koje s zove Oklahoma. Kau da ne moe ni re kolko ih ubili na putu ili ih umrlo od
bolesti. . .
To grozno, grozno! povie Matilda.
Ali bilo je i nekih ugodnih vijesti, ali ovaj put vijest je ekala njega kad se vratio kui s jednoga
putovanja godine 1837. Rodio mu se zaredom esti sin. Matilda mu je dala ime Lewis, ali kad je uo
odakle je smogla ime za Jamesa, George Kokoti odlui da se nee ni raspitivati zato. Manje
razdragana nego to je bila prilikom roenja svoje prethodne unuadi, Kizzy izjavi:
Ja bi rekla vi nikad neete imat nita osim sinova!
Mamce Kizzy, ja ovdi leim bolesna, a vi ko razoarana! povie Matilda iz kreveta.
Nisam! Ja volim svoja unuad i vi to znate, al vi bi ipak mogli imat jednu erkicu!
George Kokoti se nasmije:
Onda emo na poso da ti uradimo curcu; mamce!
Gubi se napolje! vikne Matilda.
Ali prolo je samo nekoliko mjeseci i Matildin lik je pokazivao da je George ovjek od rijei.
Hu! Ja sigurno moem re kada taj ovjek redovito spava kod kue! izrekla je svoje miljenje
seka arah. Rekla bi on gori od kokota!
Miss Malizy se s time sloi.
Kad su ponovo poeli trudovi, George, koji je ekao i koraao zau bolno stenjanje i vriskanje svoje
ene, a onda majino klicanje:
Fala ti, Isuse! Fala ti, Isuse!
Nije mu bila potrebna nikakva daljnja najava da spozna da je konano postao ocem djevojice.
Jo prije nego su djevojicu oistili, Matilda ree svekrvi da su se ona i George pred niz godina dogovorili da e svojoj prvoj curici dati ime Kizzy.
Nisam ivila uzalud! povremeno bi vikala bakca tokom cijelog dana. Nita je nije moglo
prekinuti sve do slijedeega popodneva, kada je George Kokoti doao iz prostora borbenih pjetlia pa
ponovo priao o svom afrikom pradjedu Kunti Kinte estorici svojih sinova i siunoj Kizzy koju
je drao na koljenima.
Jedne noi otprilike dva mjeseca kasnije, kada su sva djeca pozaspala, George zapita:
Tilda, kolko mi novaca utedili?
226
Iznenaeno ga je pogledala. ;
\ \ __ Malo vie od sto dolora.
Samo tolko?
Samo tolko? udo da i tolko! Zar ti ja svi ovi godne ne govorim da ti tolko troi da nema smisla
govorit o tednji!
U redu, u redu pokunjeno e on. Ali Matilda tjerae mak na konac.
Neu brojit ono to s ti zaradijo i potroijo, a to ja nikad nis vidila, jer to bilo tvoj poso, al pogodi
kolko s mi dajo da ja tedim otkako smo se vjenali, a ondak jopet to u mene uzajmio?
Dobro, kolko?
Matilda zastane da proizvede snaniji uinak.
Oko tri-etir tise dolora.
Oho! zvizne on. Zbiljam?
Gledajui kako se mijenja njegov izraaj, osjeti da ga u svih dvanaest godina, koliko su zajedno, nikada
nije vidjela ozbiljnijeg.
Tamok sam tolko mnogo sam naposljetku je progovorio da mislim na cijelu arpu stvari. . .
Umuknuo je. Pomislila je da on djeluje gotovo smeten zbog onoga to kani rei:
Mislijo sam na jednu stvar, ako mi utedimo dovoljno ovi dojdui godna, modak mi mogli
iskupit naa sloboda.
Od preneraenosti Matilda izgubi dar govora. On nestrpljivo mahne rukom.
Ou da uzme olovka pa rauna, a prestan buljit u mene ko da nema razum!
Matilda, jo uvijek osupnuta, uzme olovku i komadi papira pa opet sjedne za stol.
Prva nevolja ree on moemo samo naga-at kolko bi massa traijo za nas sve. Za me, za te i
za opor djece. Poni od tebe. Znam, u kotarskom sjeditu teaci dotjeraju do tisa dolora ovjek.
emske vrijede manje. Recmo, ti vrijedi oko osamsto . . .
Ustane i nagne se pa pogleda Matildinu olovku koja je letjela, a onda ponovo sjedne.
Ondak recmo, nek massa za naa djeca, za svih osmero, trai oko trista po glava . . .
Imamo ih samo sedam! primijeti Matilda.
227 Ono novo koje ti kae ve nosi u utrobi, s njim osam!
Oh! ree ona smijeei se. Dugo je raunala.
To iznosi dvije tise etrista ... , Samo za djecu?
U njegovu tonu mijeala se sumnja s nezadovoljstvom. Matilda ponovo izrauna.

 Osm puta tri dvajes etri. Jote osamsto za mene, tono tri tise dvjesta . . . znai, tri tise i dvje
stotne.
Oho!
Ne vesel se jote. A ti! Pogledala ga je. Kolko ti rauna za sebe?
Ma koliko bio ozbiljan, nije mogao odoljeti a da ne zapita:
Kolko ti misli ja vrijedim?
Da znam, ja pokuam tebe sama otkupit od masse. Oboje se nasmiju.
George, ne znam to mi vako razgovaramo. Vrlo dobro zna da massa nikada tebe ne proda!
Nije odmah odgovorio, ali onda ree:
Tilda, ja ovo nikada ne spominjem, mislim zato to ne voli ut massino ime. Ali, velju ti, on mi
reko bar dvajes i pet puta: kad skupim dosti da izgradim lijepa kua kaku oe, sa es stupova sprijeda,
on i missis ivit e od plodova zemlja! On misli sebe povu iz borba s pjetlovima, kae on prestar
izlazit na kraj s tolkim brigama.
Moram to vidit da u to povjerujem, George. Ti i on nikad se neete prestat petljat s pijetlima!
Velju ti to on kae! Sasluaj me! uj, striko Pompev veli massi sad jedno ezdes tri godne.
Daj mu jo pet-est godna . . . starcima nije lako trkarat ovdi i ondi i nastupat s tica! Nisam na njega
obrao neko osobito panju, ali mislim, da, modak e nam zbilja dozvolit da se otkupimo, a
pogotovu ako platimo tolko da sagradi ono velko kua koju on oe.
Hmm promrmlja Matilda neuvjereno. U redu, porazgovaraj o tomu. to misli da bi on za
tebe traijo?
Daklem . . . Njegovo lice kao da je s jedne
228
strane bilo ponosno, a s druge tuno zbog onoga to e izrei.
Daklem . . . crni taljiga kod onog bogatog masse Jewetta jemput mi se majkom zaklo kako ujo
njegov massa nekomu pria kako massi Lea nudijo za mene etri tise . . .
Ohoho! Matilda je bila zapanjena.
Vidi, nikad nis znala s kakim vrijednim nigerom spava! Ali ubrzo se ponovo uozbiljio.
Zapravo ne vjerujem tomu nigeru. Mislim, on jednostavno izmislijo tu la da vidi ou 1' bit tolko
glup da povjerujem. Ipak, raunat u to se danas plaa za ni-gere koji imadu najbolji zanate,
ko to su tesari i kovai. Oni se prodaju za dvije-tri tise, to znadem sigurno . . .
Umuknuo je i zagledao se u njezinu olovku koja je ekala.
Napis tri tise ... Opet je zastao. Kolko je to!
Matilda je izraunala. Zatim ree da bi sveukupna procijenjena svota za otkup njihove obitelji iznosila
est tisua i dvjesta dolara.
A to je s mamcom Kizzy?
Doi e red i na mamcu! nestrpljivo e on. Razmiljao je. Mama ve poprilino stara, pa e
zato manje stajat . . .
Ove godne navrit e pedes ree Matilda.
Zapis esto dolora.
Gledao je kako se olovka pomie.
Kolko sadak?
Matildino je lice bilo napeto od usredotoenosti.
Sadak, est tisa i osamsto dolora.
Ahaha! Sad e valjda svatit da su nigeri bjel-cima novac.
George je govorio vrlo polako.
Al velju ja, mislim da moem tolko zaradit u sporednim borbama pjevaa. Naravski, morat emo
ekat i tedit dugo vremena. . .
Opazi da Matilda zbunjeno djeluje.
Tono znam to ti je na pameti ree on. Miss Malizv, seka arah i striko Pompev.
229Matilda ga zahvalno pogleda to je to spomenuo. On ree:
Oni bili moja obitelj prije nego postali tvoja . . .
Gospodne, George uzvikne ona ne znam kako moe jedno ovjek sve njih kupit, al ja ne
bi mogla oti i ostavit ih!
Imamo mnogo vremena, Tilda. Jednostavno emo pre to most kad do njega stignemo.
Istina, ima pravo.
Pogleda dolje u brojke to ih je ispisala:
George, ne moem povjerovat da smo ovo mi... Osjeala je kako se poinje usuivati da povjeruje
u to da njih dvoje po prvi put zapravo vode znaajnu obiteljsku raspravu. Osjeala je neodoljiv poriv da
skokne s druge strane stola i da ga zagrli najjae to moe. Ali nekoliko trenutaka bila je isuvie tronuta
da se pomakne, ak i da govori. Onda zapita:

 George, kako s poejo na to mislit? On je neko vrijeme utio.

Doo sam na to sam, a reko bi da u jo o tomu mislit, ko to ti velju . . .
Daklem njeno e ona to je, naravski, ljepo.
Mi nigdi neemo sti! uzvikne on. Radimo sve da massa neto postigne!
Matilda poeli kliknuti: Sjajno! ali se ugrize za jezik.
Razgovarao sam s osloboenim nigerima kad sam s massom io u grad nastavi George.
Kaedu, najbolje ivu osloboeni nigeri gore na Sjeveru. Kaedu da ivu jedan s drugim u vlastite kue
i da imadu dobar poso. Daklem, znadem da moem dobit poso! Gore na Sjeveru ima mnogo borba s
pjetliima! ujo sam da u onaj New York City ivu i uveni nigeri vlasnici pjet-lia, ia Billy
Roger, pa ia Pete, koji ima velko jato tica i posjeduje vrlo velku kladijonicu, pa jo jedan koji
se zove Niger Jackson, navodno niko ne moe pobjedit njegove tie!
Tada jo silnije zapanji Matildu.
I jo neto! Ou da naa djeca naue itati i pisat ko ti.
Gospodne, bolje nego ja, nadam se! povie Matilda, a oi joj zablistaju.
230
__ I ou da izue zanate.
Najedanput se nakrevelji i zastane da izazove snaniji dojam.
to misli kako ti izgleda da sjedi u svoja vlastita kua i ima vlastito tapecirano pokutvo i svi oni
ukrasni stvarce? to veli na to da missis Tilda ujutro poziva ostale osloboene ene na aj i da vi sjedite i razgovarate kako ete poslagati cvjee, i tomu slino?
Matilda prasne u gotovo dreav smijeh:
Gospodne . . . ovjee, ti jednostavno lud! Kad se prestala smijati, osjeti prema njemu vie
ljubavi nego ikada prije.
Mislim, Gospodin noas meni daje to mi potrebno.
Suznih oiju stavi ruku na njegovu.
Da P zbiljam misli da mi to moemo uinit, George ?
Zato bi ja inae ovdi sjedijo i to prio, em-ska glavo?
Sjea li se to sam ti rekla one noi kad smo se dogovorli da emo se vjenat?
Na licu mu se vidjelo da se ne sjea.
Rekla sam ti neto iz prvog poglavlja o Ruti. Rekla sam ti: Kamo ti pode i ja u po, i gdi se
ti nastani, ja u stanovat; tvoj narod bit e moj narod . . . Ne sjea se da sam to rekla?
Da, ini mi se.
Daklem, nikada se nisam tako osjeala vie nego sadak.
231101. POGLAVLJE
Skinuvi jednom rukom polucilindar, George Ko-koti je drugom rukom pruao massi Lea vri za vodu, koji je izgledao kao da je gusto ispleten od debelih icanih niti.
Moj sin Tom, oni kojega smo nazvali po vama, massa, ovo izradijo za svoju bakcu, al ja ou da vi
to vidite.
Massa Lea sumnjiavo osmotri vri pa ga uhvati za izrezbarenu ruku od kravljeg roga i letimino pogleda.
Aha neodreeno je progunao. George shvati da mora biti uporniji.
Da, gospodne, ovo izradijo od najobinija stara bodljikava ica za otpad, massa. Zapalijo velku
vatru od drvenog uljena, savijo i rastapo jednu icu o drugu dok ono nema ovaki oblik, a onda to
sve skupa spojio. Oni Tom uvjek bijo zbiljam spretan, massa . . .
Ponovo zastane, oekujui nekakav odgovor, ali nije doekao.
Videi da e morati otkriti svoju pravu namjeru, ne stekavi prethodno taktiku prednost kakve
povoljne reakcije na Tomovu vjetinu, George poe izravno:
Gospodne, ovi djeak tolko je ponosan to nosi vae ime za cijeli ivot, massa, da mi svi zbiljam
vjerujemo, kad bi samo imo mogunosti, on bi vam bijo dobar kova. . .
Na licu masse Lea istog asa se pojavi izraaj nezadovoljstva, kao neka nehotina kretnja, ali to samo
potkrijepi Georgeovu odluku da ne pogazi obeanje to ga je zadao Matildi i Kizzy da e pomoi
Tomu. Spozna da e se morati posluiti onim to e dobro je to znao najsnanije djelovati na
massu Lea: iznijet e mu financijske prednosti.
Massa, mogli bi utedit sav oni novac koji svake godne potroite za kovae! Niko od nas vam to
nije reko, al Tom vam ve tedi neto novac. Otri iljke motika i srpovi i razni drugi alata, a isto
tako popravlja mnoge stvari koje se ovdi slomu. Razlog to vam
232
ovo govorim je ovi: kada ste me poslali tamok onom crnomu kovau Isaiahu, da na kola stavi nove
naplatke kotaa, on mi je reko da mu massa Askew ve god-nama obeava pomonika, koji mu je
mnogo potreban, jer ima mnogo posla kojim zarauje novce svome massi. Reko mi je da e mu bit

zbiljam drago da kojega dobroga momka koga dobije naui zanat, pa sam ja zato odma pomislijo na
Toma. Ako on to naui, massa, ne samo da e mo radit sve to nam je ovdi potrebno, nego bi mogo
radit i drugima, pa vam zaradivat mnogo novaca ba ko to oni crni Isaiah zarauje za massu Askewa.
George osjeti da je pogodio u ivac, ali rije mogao u to biti siguran, jer je massa brino pazio d lista ne
pokae.
Ja bi reko da ovaj tvoj sin provodi vie vremena pravei ovakve stvari namjesto da radi
odgovori massa Lea uguravi metalni vri natrag u Georgeove ruke.
Otkako je poo radit na vaa polja, Tom nije izosto ni jedan jedino dan, massa! On vaka stvari radi
samo nedjelja kad slobodan! Jo od malena se vidi da mu u krvi popravljat i radit stvari! Svake
nedjelje on tamok u noj maloj dogradnji koju je podigo iza staja, grije i lu >a. Zbiljam, mi smo se
bojali on smeta vama i missis.
Dakle, razmislit u o tom ree massa Lea, naglo se okrene i udalji, ostavivi Georgea
Kokotia zbunjena i pokunjena znao je da je massa namjerno tako postupio drei u ruci kovnati
vri.
Miss Malizv sjedila je u kuhinji i gulila repu kad je uao massa. Samo se okrene, nije vie skakala na
noge kao to je inila predanjih godina, ali je mislila da joj on nee zamjeriti, jer je dosegla onu toku
starosti i slubovanja kada je sebi mogla dopustiti neke sitnije prekraje.
Massa Lea preao je ravno na stvar.
Sto je s onim momkom po imenu Tom?
Tom? Mislite Tildina Toma, massa?
A zar je ovdje jo koji Tom? Zna na kojega mislim^ dakle, to je njim?
Miss Malizv tono je znala zato je on to pita.
233rsas prije neKoiiKO minuta oaKca -Kizzv joj je reKia aa George Kokoti nije posve siguran kako
e massa Lea postupiti u vezi s njegovim prijedlogom. Dakle, sada je znala. Ali njezino miljenje o
Tomu bijae toliko pohvalno i to ne samo zato to joj je izradio nove ruice za kotao u obliku slova
S da je odluila da s odgovorom poeka nekoliko sekundi kako bi djelovala nepristrano.
Daklem naposljetku je izustila ne valjalo njega izabrat za razgovor, jerbo mladi nikada nije
bio jak na jeziku, massa. Ali moem vam kazat, on zbiljam ovdi najbistriji mladi, a povrh toga i
najbolji od svi odrasli momaka!
Miss Malizv znaajno zastane.
A mislim on u mnogo emu bit vie muko nego njegov otac.
O emu govori? U kojem pogledu?,
U pogledu mukosti, massa. Postojaniji, pouzdaniji, ne radi nikake gluposti i take stvari. On je
ona vrst mukarca koja e kakoj eni bit mnogo dobar mu.
Daklem, nadam se da mu parenje nije na umu
ree massa Lea ispipavajui je jer sam to ve dopustio onomu najstarijemu, kako mu je ime?
Virgil, massa.
Tako je. I krajem svakoga tjedna bjei na plantau Curry da tamo spava umjesto da ovdje radi!
Ne, gospodne, Tom nije taki. Jo premlad za take stvari, a mislim, nee biti previe estok na to ni
kad naraste, sve dotle dok ne nade onu pravu.
Prestara si da se razumije u dananje mlade jarce
ree massa Lea. Ne bih se iznenadio da mi u polju ostave plug i mazgu pa ponu juriti za
kakvom djevojkom.
Slaem se s vama ako govorite o Ashfordu, massa, jer on je emskar, ko njegov otac. Ali Tom
nije taki, eto tolko.
Dakle, dobro. Sudei po onome to si rekla, reklo bi se da bi od mladia moglo biti neto.
Sudei po onomu to svi o njemu govormo, massa.
Miss Malizv sakrivala je likovanje.
Ne znam zbog ega me to pitate o Tomu, ali
234
on svakako najooiji ou svi vciki uiumaa
Pet dana kasnije massa Lea saopi vijest Goergeu
Kokotiu.
__ Sklopio sam pogodbu da tvoga Toma dam na plantau Askew sveano je najavio na tri godine
naukovanja kod onoga crnog kovaa Isaiaha.
George je bio toliko oduevljen da je zamalo digao massu uvis i zavrtio ga u krug. Namjesto toga samo
se nakrevelji od uha do uha i stane mucajui zahvaljivati.
Nadam se da se nisi prevario u onome mladiu, George. Na osnovi tvoga uvjeravanja vrlo sam ga
toplo preporuio massi Askewu. Ako nije onako dobar kao to kae, vratit u ga ovamo tako brzo da

e ti se zavrtjeti u glavi, a ako naini kakav izgred, ako na bilo kakav nain iznevjeri moje
povjerenje, oderat u kou i tebi i njemu. Razumije li?
On vas nee iznevjerit, massa. Ja vam to moem obeat. Jabuka ne pada daleko od stablo.
Toga se ja i bojim. Neka se spakuje i spremi da ujutro otide.
Svaam! I hvala vam, massa. Nikada se neete pokajat.
im je massa otiao, George Kokoti odjuri u robovski sokak. Umalo se nije raspukao od ponosa zbog
svoga podviga kada im je ispriao divnu vijest; nije primijetio zajedljive podsmijehe koje su
izmjenjivale Matilda i Kizzy. One su ga zapravo ponukale da razgovara s massom. Uskoro stane na
prag pa se prodere:
Tome! Tome! Ti, Tome!
Daaa, tatca! Odgovor je dopirao iz staje.
Sinko, dod ded amok!
Trenutak kasnije Tom je iroko rastvorio i usta i oi. Nevjerojatna vijest potpuno ga je iznenadila, jer
oni nisu htjeli da ga razoaraju ako se njihovi napori izjalove. Ma kako bio izvan sebe od radosti, Toma
toliko zbune estitke kojima su ga obasuli da se iskrao van to je bre mogao, djelomice zato da sebi
dade mogunost shvatiti kako se njegov san stvarno obistinio. Nije opazio da su, dok je on bio u kolibi,
njegove sestrice Kizzy i Mary odjurile van i, zasoptavi se, proirile vijest medu braom.
trkljasti Virgil upravo je zavravao poslove u staji
235prije nego to e krenuti na plantau svoje novopeene nevjeste; samo je promrmljao neto
neodreeno u pola glasa i projurio pokraj Toma, koji se osmjehne jer je Virgil bio kao oamuen otkako
je preskoio preko metle.
Ali se Tom ukoi kad vidje da mu se primie zdepasti snani osamnaestogodinji Ashford, a za njim
njihova dva mlada brata James i Lewis. Budui da je izmeu njega i Ashforda itav ivot trajalo
neobjanjivo neprijateljstvo, Toma nije iznenadilo njegovo rezanje i zajedljivost.
Ti s uvjek bijo njiov ljubimac! Svima se uli-zava, tako dobija milosti! A sadak odlazi i
smije se nama koji ostajmo u polju!
Zamahne rukom kao da e udariti Toma, a James i Lewis suzdre dah.
Al ve u ja tebi pokazat, pazi se!
I Ashford se udalji, dok je Tom spokojno buljio za njim, uvjeren da e jednoga dana on i Ashford
morati obraunati.
Tom je od Maloga Georgea doivio drugu vrstu ogorenosti:
Naravski, tijo bi i ja ko ti oti odavdi, jerbo me tatca ovdi doli tjera i ubija s radom! Samok zato
jerbo nosim njegovo ime misli da moram bit lud za pjetliima ko on. Mrzim to smrdljiva stvora!
A desetogodinja Kizzy i osmogodinja Mary, koje su proirile vijest, sada su ostatak popodneva ile u
stopu za Tomom, a njihovi srameljivi pogledi su govorili da je on njihov oboavani i najmiliji veliki
brat.
Slijedeega jutra, isprativi Toma koji se s Virgi-lom odvezao na mazginoj zaprezi, Kizzy, seka arah i
Matilda upravo su zapoele svakodnevno kopanje u polju kada bakca Kizzy primijeti:
Svako ko bi nas vidijo kako cmizdrimo, pla-imo i kukajmo pomislijo bi nikada vie mi ne
vidimo to djete.
Hmm! Nij on vie djete, duo! usklikne seka arah. Onaj Tom je slijedei mukarac kojega
emo ovdi imat!
236
102. POGLAVLJE
Nosei posebnu putnicu koju mu je dao massa Lea, Virgil je, objesivi svijeu na mazginu zapregu,
vozio u noi uoi Dana zahvalnosti, da poslije deveto-mjesene odsutnosti doveze Toma s plantae
Askew na sveani objed. Dok su se kola truckala prema Lea-ovom prilaznom odvojku po hladnom
popodnevu u mjesecu studenom, dok je Virgil potjerao mazge u brzi kas, Tom je morao suzdravati
suze kad mu se pred oima pomolio dobro poznati robovski sokak i kad je sve one koji su mu toliko
nedostajali ugledao kako stoje i ekaju ga. Onda ponu mahati i klicati, a nekoliko trenutaka kasnije,
zgrabivi torbu s poklonima koje je svojim rukama izradio za svakoga od njih, on skoi na tle, a ene
ga stanu ljubiti i grliti.
Za boga miloga! . . .
Tako dobro izgleda! . . .
Zbiljam dobro! Pogle kako su mu s popunla ramena i miice! . . .
Bakce, daj da ja poljubim Toma! . . .
Ne grli ga cijeli dan, daj da ga i ja dovatim, erce!
Preko njihovih ramena Tom ugleda svoja dva mlada brata, Jamesa i Lewisa, koji su ga motrili puni
strahopotovanja; znao je da je Mali George dolje s ocem medu borbenim pjetliima, a Virgil mu je
rekao da je Ashford dobio od masse doputenje da posjeti djevojku na susjednoj plantai.

Tada ugleda striku Pompeya, obino prikovana uz krevet, kako sjedi pred svojom kolibom u naslonjau
od trske, obavijen debelim jorganom. im se uspio izmigoljiti, Tom pohrli da stisne starevu nateenu,
uz-drhtalu ruku, i nagne se blie k njemu da uje njegov napukli glas, gotovo apat:
Jednostavno se ou uvjerit ti s zbiljam vratijo da nas vidi, sinko . . .
Jesam! Striko Pompey, mnogo sam sretan to sam se vratijo!
237 Dobro, ondak emo se kanje vidit! drhtavo proape starac.
Tom je bio na mukama sa svojim osjeajima. U ovih svojih esnaest godina ne samo da jo nikada nisu
prema njemu ovoliko postupali kao prema mukarcu, nego isto tako jo nikada nije doivio ovoliko
izljeva ljubavi i potovanja svoje porodice iz robovskog sokaka.
Njegove dvije sestrice jo su ga natezale i nadvikivale se oko njega kadli zauju kako se u daljini
razlijee poznati glas.
Gospode, eno gospodin Kokoti! povie Matilda pa ene pobrzaju da postave na stol ruak
za Dan zahvalnosti.
Kada je George Kokoti krupnim koracima uao u robovski sokak, sav se ozari ugledavi Toma.
Daklem, gledaj ko se odrijeijo i doo kui! Teko pljesne Toma po ramenima.
Da P ve zarauje ita novaca?
Nisam, jo ne, tatce.
Kaki si mi ti kova kad ne zarauje novaca? zapita George hinei zaprepatenje.
Tom se sjeti kako se uvijek osjeao kao zateen u orkanu kad god bi bio izravno izloen oevu bombastinom nainu izraavanja.
;
Daleko sam ja jo od kovaa, tatce, jednostavno i se trudim izuit ree on.
Daklem, rec onom crnome Isaiahu da ja velju nek pouri i neka te togod naui!
Ou ne mislei odgovori Tom, a u mozgu i mu sine da vjerojatno nikada nee moi usvojiti ni
polovicu onoga emu ga je uio gospodin Isaiah, koji se strpljivo trudio da mu pomogne.
A zar Mali George nee do ovdi na objed? zapita on.
Moe do amo na vrijeme, a moe ne do ree George Kokoti. Bio je prelijen da zgotovi
ono to sam mu jutros naredijo da uini pa sam mu reko da ne elim ovdi gori vidit njegvo
lice doklem to ne obavi!
George Kokoti korakne prema striki Pompevu.
Drago mi je da vas vidim pred kolibom, striko Pompevu. Kako ste?
__ Slabo, sinko, mnogo slabo. Stari nij vie za nita, eto, tolko.
_
__ Ne govorte mi take stvari, molim vas! zagrmi George Kokoti a onda se nasmije i okrene prema
Tomu: Tvoj stari striko Pompev jedan je od oni stari guterski nigeri to e ivit sto godna! Mislim,
jedno dva-tri puta otkako s ti otio bijo zbiljam teko bolestan. Ali, svaki put kada su enskinje ve
mrkale i bile spremne da ga pokopaju, opet bi se oporavijo!
Sva trojica se nasmijae kad bakca Kizzy drekne:
__ A sadak preneste Pompeva ovdi za stol!
Iako bijae prohladan dan, ene su postavile dugi stol podno stabla chinquapina, tako da svi mogu
uivati u zajednikom ruku na Dan zahvalnosti.
James i Lewis pograbe naslonja strike Pompeva, a seka arah revno je trkarala za njima.
Nemojte da on vama padni! On jo nije tako star da vam ne bi mogo isprait zadnjicu!
uzvikne George Kokoti.
Kada svi posjedae, iako je George Kokoti bio na elu stola, Matilda se upadljivo obrati Tomu:
Sinko, blagoslovi nam obrok.
Zapanjeni Tom poali to ovo nije predvidio, pa da unaprijed promisli o kakvoj molitvi koja bi izraavala s kolikim uzbuenjem on proivljava toplinu i snagu obitelji. Ali budui da su svi ve ponikli
glavama, sada je mogao smisliti samo:
O, Gospodne, blagoslovi ovu ranu koju emo pojes, to te molimo u ime Oca, i Sina, i Dua
svetoga. Amen.
Amen! . . . Amen! odvratie ostali diljem stola.
Tad Matilda, bakca Kizzy i seka arah stanu trkarati tamo-amo, stavljajui po stolu krcate zdjele i tanjure iz kojih se puilo, i nutkahu sve njih da se poslue, dok i same naposljetku nisu sjele. Nekoliko
minuta nitko nije zucnuo ni rijei, svi su jeli kao izgladnjeli, odajui pohvalu ruku coktanjem i
mljackanjem. Onda, nakon kratkog vremena, dok su Matilda ili Kizzy dolijevale u Tomovu au svjeu
mlaenicu ili mu pak trpale u tanjur jo vruega mesa, povra i kruha ku-kurunjaka, njih dvije ga
stanu obasipati pitanjima.
238
239 Jadni mali, rane li te tamok kako dobro? Rec, tko ti kuha? zapita Matilda.
Tom proguta zalogaj toliko da je mogao odgovoriti:
ena gospodna Isaiaha, miss Emma.

 Koje ona boje? zapita Kizzy. Kako izgleda?

Crna, debela.
To nema nikakve veze s njenim kuvanjem! grohotom se nasmije George Kokoti.
Vrijedi li ita njezina kuhnja, sinko?
Dosta dobra, tatce, zbiljam potvrdno kimne Tom.
Daklem, nikako ne mo bit ko kuhnja tvoje mamce! otresito e seka arah.
Ne, miss sloi se Tom mislei koliko bi se ogorila miss Emma da ih uje i koliko bi se one razljutile kada bi doznale da ona bolje kuha.
Jesu 1' ona i oni njezin kova dobri krani?
Jesu odvrati on. Pogotovu miss Emma, ona mnogo itaj biblija.
Tom je upravo ispraznio trei tanjur kada majka i bakca navale na njega da uzme jo, bez obzira na
njegovo odluno odmahivanje glavom. Uspio je prigueno prosvjedovati:
Sauvajte togod za Malog George kada doe! 6 Ima za njega mnogo, a ti to znade! ree
Matilda. Uzmi jo komad ovog peenog zeca . . . jo malo ovoga kelja ... i ovo pirjane bue. A
Malizv nam poslala vrlo velko kola od slatki krumpir od veera, koju posluila u velka kua. Znate
kolko je to dobro ...
Tom zabode vilicu u kola, kada striko Pompev proisti grlo da bi neto rekao, a svi umuknu da ga
uju.
Sinko, potkiva li ve mazge i konje?
Doputaju da skinem stare potkovice, ali jo ih ne stavljam ree Tom prisjetivi se kako su
juer morali sputati prednje noge prkosnoj mazgi prije nego to su je mogli potkovati.
George Kokoti glasno i podrugljivo ubaci:
Mislim, mazge ga jo nis dovoljno izritale da bi ga potpuno satrle! Mnogo je lako pokvarit
konju
240
kopito ako ovjek ne znade to radi! ujo sam da je jedan crni kova stavijo potkove naopake pa taj
konj nije eo i drukije nego natrake!
Kada se prestade smijati svojoj vlastitoj ali, George Kokoti zapita:
Kolko vi dobivate za potkivanje konja i mazgi?
Mislim, ljudi plaaju massi Askew etrnajs centi potkovica odgovori Tom.
Naravski, nije to unosno ko borba s pjetlii!
uzvikne George Kokoti.
Daklem, naravski, kovaki posao mnogo korisniji nego pjetlii! obrecne se bakca Kizzy, a
glas joj bijae toliko odsjean da Tom poeli skoiti na noge pa je zagrliti.
Tada ona nastavi, a glas joj se odjednom raznjei:
Sinko, to oni ovjek kae da ti radi kad ui da bude kova?
Tom se razveseli to ga je to zapitala, jer je svojoj obitelji elio priopiti neto o onom to on radi.
Daklem, bakce, svakoga jutra moram rano zapalit velku vatru u ognjitu kovanice prije nego tamok
stigne gospodin Isaiah. Ondak vadim alat, za koji znadem da e mu trebat za poslove koje e radit.
Jerbok, kada oblikuje usijano eljezo, ne moe ga pustit da se ola-di, dok trai pravi eki kojim e
tu po njemu . . .
Gospode, pa dijete je ve posto kova! uzvikne seka arah.
Nisam odvrati Tom. Ja sam tono se kae udarac. Kada gospodin Isaiah radi neto
teko, ko to je osovina koja spaja dva kotaa na kolima ili leme, ondak ja udaram malfem gdi on
tucne ekiem. A kadto me puta da dovrim jednostavne poslie dok on poinje togod
drugo.
Kad e ti dopustit da pone potkivati konje?
zapita George Kokoti. Jo uvijek je tjerao svoje, gotovo bi se reklo da je elio zbuniti svoga
sina koji je uio za kovaa, ali Tom se nasmijei.
Ne znam, tatce, ali mislim im svati da ja to moem radit bez njegove pomoi. Ba ko to si reko,
naravski da su me mnogo puta ritnuli, neke podmuk-lice propinju se na stranje noge, ne samo da te
oe
241t, ve bi ti odgrizli iz usta i duvan za vakanje ako ne pazi.
Dolaze 1' bjeli ljudi u tu kovanicu, sinko? zapita seka arah.
Da, miss, cijela arpa njih. Ne proe ni jedan dan a da ne vidim barem tuce il vie. Stoje
okolo i pripovjedaju dok ekaju da im gospodin Isaiah zgotovi posao koji su mu donesli.
Daklem, ondak, o kakim si vijestima njih ujo da priaju, to mi modak nismo uli jerbo smo
ovako u zabiti?
Tom se na trenutak zamisli, nastojei se prisjetiti koje su po miljenju gospodina Isaiaha i miss Emme
bile najznaajnije vijesti to su ih nedavno uli od bijelih ljudi.

 Daklem, jedna stvar je neto to oni zovedu telegraf. Nekaki massa Morse u Washingtonu,
D.C. razgovara je s nekim ak u Baltimoreu. Kaedu da je reko: to 1' Bog uini? Al nikad
nisam svatijo to li to znai.
Sve glave za stolom okrenu se prema Matildi kao prema njihovu strunjaku za bibliju, ali ona je djelovala zbunjeno.
Ja, daklem, ne moem bit sigurna promuca ona al mislim da nikad nita o tomu nis
itala u bibliji.
Kako bilo da bilo, majko ree Tom ja bi reko da to nema veze s biblijom. To je
jednostavno neto im se na duge razmake govori kroz zdrak!
Zatim ih upita da li itko od njih znade da je prije nekoliko mjeseci predsjednik Polk umro od sr-dobolje
u Nashvilleu, drava Tennessee, a da ga je naslijedio predsjednik Zacharv Tavlor.
To svako znade! uzvikne George Kokoti.
Daklem, tolko mnogo zna a nisam te ula da o tom govori okosito e seka arah.
Bjeli ljudi ree Tom pogotovu mladi, putuju i pjevaju pjesme koje bi morale zvuat ko
nae, al ih je napiso massa Stephen Foster.
Tom otpjeva ono malo koliko se mogao sjetiti iz pjesama OP Black Joe, My OP Kentuckv Home
te Massa's in de Col', Col' Ground.
242
__ Naravski, podsjeaju malko na crnake! uzvikne bakca Kizzy.
__ Gospodin Isaiah veli da je massa Foster odrasto i
mnogo vremena sluo nigere kako pjevaju u crkvama i oko parobrodova po pristanitima ree Tom.
Sad mi je jasno! izjavi Matilda. Al zar nis ujo za nita to je uinijo koji od naih?
Daklem, jesam i to odvrati Tom.
Ispria inv kako osloboeni nigeri koji su donosili posao gospodinu Isaiahu mnogo propovijedaju o
uvenim sjevernjakim crncima koji se bore protiv ropstva, putuju po zemlji, dre govore velikom
mjeovitom sluateljstvu te izmamljuju suze i klicanja priajui kako su ivjeli kao robovi prije nego
to su pobjegli u slobodu.
Na primjer oni Frederick Douglass kazao je Tom. Kaedu da je rasto ko ropsko dijete u
Mary-landu, da je nauijo itat i pisat i na kraju radijo i utedijo dovoljno da iskupi svoju
slobodu od svoga masse.
Matilda znaajno pogleda Georgea Kokotia, a Tom nastavi:
Kaedu da se ljudi okupljaju na stotine svukud gdi on govori, a on je knjigu napiso, ak je
osnovo i novine.
Ima i slavnih emskih, majko.
Tom pogleda Matildu, bakcu Kizzy i seku arah, pa im ispria o bivoj ropkinji po imenu Sojourner
Truth, koja je navodno visoka preko est stopa. I ona dri govore velikim gomilama bijelih i crnih ljudi,
iako ne zna itati ni pisati.
Bakca Kizzy skoi na noge sa svog stolca pa pone divljaki mahati rukama.
Rekla bi da ba sadak ja moram gore na Sjever pa da govorim.
Pravila se kao da se nalazi pred velikim sluateljstvom :
Oj, vi bijeli ljudi, ujte i poujte Kizzy! Neemo vie trpit ovu glupos! Mi nigeri siti smo i pre-siti
robovanja!
Mamce, momak veli da je ta emska visoka est stopa! Ti nis dovoljno visoka! ree
George
243Kokoti cenei se od smijeha, a ostali oko stola pogledae ga hinei zgraanje.
Bakca Kizzy raaloeno ponovo sjedne.
Tom im ispria o jo jednoj uvenoj odbjegloj ropkinji.
Zove se Harriet Tubman. Niko ne bi mogao re kolko se puta ona vraala na Jug pa vodla cjele
arpe ljudi ko to smo mi gore na Sjever u slobodu, na neemu to oni zovedu podzemna
eljeznica. Znate, ona je to tolko puta uinla da sad velidu da su bjeli ljudi raspisali ucjene od
etrdes tisa dolora za nju, ivu il mrtvu.
Gospode, smiluj se! zavapi seka arah. Nikad ne bi ni pomislila da bjeli ljudi tolko
plaaju da uvate nigera!
Ispria im da su u dalekoj dravi zvanoj California dva bijelca navodno gradila pilanu kada su u tlu otkrili nevjerojatno blago zlata, a govorka se da tisue ljudi jure u kolima, na mazgama, ak i pjeke, na
ono mjesto gdje se toboe zlato moe kopati na lopate.
Naposljetku ree da se na Sjeveru vode velike rasprave o ropstvu izmeu dva bijela ovjeka koji se
zovu Stephen Douglas i Abraham Lincoln.
Tko je od njih za nigere? zapita bakca Kizzy.
Daklem, reklo bi s massa Lincoln, barem kolko ja znam odgovori Tom.

 Daklem, falite Gospodna neka mu snagu dade! ree Kizzy.

Liui prste, George Kokoti ustade tapui se po povelikom trbuhu. Okrene se prema Tomu:
ujder, sinko, zato ti i ja ne bi protegli noge i malo proetali posije ovog ruka?
Ou, tatce gotovo promuca Tom. Jedva je sakrio zaprepatenost i nastojao je djelovati
neusiljeno.
ene koje se nisu nimalo manje zapanjile izmijene upitne, znaajne poglede kad se George Kokoti i
Tom zajedno udalje cestom.
Gospode! Vidite li vi da je taj mladi izrasto gotovo nako velki ko njegov otac! tiho
uzvikne seka arah.
James i Lewis buljili su za svojim ocem i za sta244
rijim bratom gotovo bolesni od zavisti, ali im se nisu prikljuili. Ali dvije mlade sestre, Mala Kizzy i
Mary, nisu mogle odoljeti a da ne poskoe i da radosno ne odskakuu osam do deset koraka iza njih.
Ni ne obazrevi se na njih Goerge Kokoti im zapovjedi:
Vratite se ondi i pomognite mamci prat sude!
Joj, tatce! jednoglasno su zacviljele.
Ajte, reko sam vam!
Tom se napola okrene i oima pomiluje svoje sestrice.
Zar ne ujete tatcu? njeno ih ukori. Kasnije emo se vidit!
Djeli puta ili su utke, sluajui iza sebe jadikovke djevojica, a onda George Kokoti ree gotovo
otresito: _
ujde ti, mislim da znade kako nisam mislijo nita zla kad sam te malo zadirkivo na ruku.
Kako da ne! odvrati Tom, u sebi se zapanji jer je to kod njegova oca bilo ravno isprici.
Znao sam da me samo zadirkuje.
Kako bi bilo da poemo dolje pa da obidemo pjetlie? promrsi George Kokoti. Da
vidimo zato se ona nitarija Mali George dolje tolko zadro. Kolko ga znam, mogo je dosad ve
skuhat i pojes kaku tiu za svoj Dan zafalnosti.
Tom se nasmije.
Mali George nije lo, tata, samo je malo spor. Reko mi je da on jednostavno ne voli tie ko ti.
Tom zastane, a onda odlui da, kud puklo da puklo, izree ono to mu je palo na pamet:
Misim da niko na svjetu ne voli tie tolko ko ti.
Ali George Kokoti se poprilino spremno s time sloi.
Barem niko u ovoj obitelji. Sve sam ih kuo, osim tebe. Reklo bi se da svi ostali moji sinovi ele
provest ivot crnei s jednoga kraja polja do drugoga i gledajui mazginu guzicu!
Trenutak je razmiljao.
To tvoje kovaenje, ni to ne bi nazvo finim
245muki poso.
Tom se zapita da li je njegov otac ikada ozbiljno ita potovao osim borbenih pijevaca. Osjeao je
duboku zahvalnost to je uspio pobjei u siguran i postojan kovaki zanat. Ali svoje misli je izrazio na
zavijen nain:
Ne vidim nikaka zla u zemljoradnji, tatce. Da neki ljudi ne obraduju zemlju, ondak niko ne bi
mogo jes. Mene jednostavno vue kovaki zanat isto ko tebe borbe s pijevcima, ja to volim, i
Gospod mi je dao dara za to. Ne voli svako istu stvar.
Daklem, ti i ja barem imamo pameti da zaraujemo novac u poslu koji volimo ree
George Kokoti.
Ti u svakom sluaju odvrati Tom. Ja jo dvije godine neu zaradivat nikaki novac, dok
ne zavrim naukovanje i ponem radit za massu, to jes, ako mi on dade togod novaca ko to tebi
dade od onoga to dobije na sporednim bitkama pijevaca!
Naravski da oe! izjavi George Kokoti. Massa nije zao ko to tvoja majka i bakca i
drugi vele. A da je nagao, to svakako! Jednostavno mora nauit da doe do massine dobre
strane, ko to ja znam drim ga u uvjerenju da ga smatram jednim od onih mnogo finih massa
koji pomau svojim nige-rima.
George Kokoti zastane.
Oni massa Askew na ijem imanju tamo radi ima li pojma kolko novaca on daje onom nigeru
Isaiahu za njegov kovaki poso?
Mislim dolor na tjedan ree Tom. ujo sam kako ena gospodna Isaiaha veli da joj
to on daje svakoga tjedna da tedi, i ona tedi, svaki cent.
Za manje od minute zaradijo bi vie nastupajui s pijevcima! uzvikne George Kokoti, a
onda se suzdri.

 Daklem, zna, prepustit e novane brige meni kad se ovdi vrati da bude kova za massu. Ja
u mu re kolko je krt oni massa Askew prema svomu nigeru.
\
Dobro.
246
Lreorgea oDuzme neooican osjeaj aa on zapravo sebi eli osigurati saveznitvo, dapae, odobravanje
upravo ovog od svojih est sinova. Nije da bi ostaloj petorici neto nedostajalo, usprkos tomu to je ba
za ovoga bilo najmanje vjerojatno da bi se ikada okitio neim kao to je zelen al i crni polucilindar s
dugim perom, nego naprosto zato to je ovaj Tom oigledno posjedovao osjeaj za odgovornost, koji se
ne susree svakoga dana, kao i neuobiajenu ustrajnost i snagu.
Neko vrijeme utke su ili naprijed, kadli George Kokoti iznebuha ree:
Misli li se ikad kovaenjem za svoj raun bavit, sinko?
Kako misli? Kako bi, zaboga, ja to mogo radit, tatce?
Misli li ikad da tedi novac koji e zaradit pa da kupi svoju slobodu?
Videi da je Tom previe zabezeknut da odgovori, George Kokoti nastavi:
Prije vie godina, ondak kad se rodila Mala Kizzy, jedne noi smo ja i tvoja majka sjeli i
raunali kolko bi stajalo da kupimo slobodu cijele nae obitelji, prema ondanjim cijenama za nigere.
Izraunali smo: es tisa i osamsto dolora . . .
Oho! Tom je kimao glavom.
uj me dobro! ree George. Naravski, to je mnogo! Ali otad ja neumorno nastupam na
sporednim takmienjima, a tvoja majka tedi moj dijo dobitka. Nisam dobijo tolko kolko sam mislijo
kad sam poo, ali-. . . Ovo ne zna niko osim tvoje mame i mene, a sad i tebe, ona je preko tisu dolora
zakopala u vrevima po stranjem dvoritu!
George Kokoti pogleda Toma.
Sinko, ba sam razmiljo . . .
1^ ja, tatce! Tomove oi bijesnu.
uj me dobro, sinko! Ton Georgea Koko-tia postajao je sve gorljiviji. Ako u i dalje
dobivat kolko u zadnjih nekolko sezona, mogo bi utedit jo tri-etir stotne dok ti ne pone
radit za massu ko kova.
Tom revno kimne glavom.
A, tatce, kad nas obojca ponemo zaradivat,
247mamca bi modak mogla ranit petsto-esto godinje! uzbueno e on.
Da! usklikne George Kokoti. A tom brzinom, osim ako cijena nigera ne skoi mnogo
vie, morali bi imati dovoljno da iskupimo slobodu cijele nae obitelji za ... da izraunam . . .
Obojica su raunala i to na prste. Poslije kratkoga vremena Tom usklikne:
Jedno petnajs godna!
Gdi s nauijo tako brzo raunat? to misli o mojoj zamisli, sinko?
Tatce, radit u ko lud u kovanici! ao mi je to mi neto prija nis reko.
Nas dvojica moemo to uinit, znadem! ree George sav ozaren. Mi emo iz ove obitelji
stvoriti neto! Svi mi po emo gori na Sjever i odgajat djecu i unuke u slobodi, ko to i spada!
to kae, sinko?
Duboko potreseni, Tom i George Kokoti vatreno obuhvate jedan drugoga oko ramena. Upravo tada se
okrenu i ugledaju nabitu, zdepastu priliku Maloga Geor-gea kako im se primie tekim, nespretnim
kasom i vriti:
Tome! Tome!
Na usnama mu je lebdio osmijeh koji je, inilo se, bio gotovo tako irok kao i on sam. Sav zasoptao
stigne do njih, grudi su mu se nadimale, pograbi i snano strese Tomove ruke, pljesne ga po leima i
stajae tako dahui i kreveljei se, a bucmasti obrazi sjali su mu se od znoja.
Drago ... mi... je ... da ... te ... vidim . . . Tome! naposljetku je zadahtano izustio.
Deder lake malo, sinko! ree George Kokoti. Ne imat snage po na ruak.
Nikad . . . nisam . . . previe . . . umoran . . . za . . to ... tatce!
Ondak ajde ondi pa jedi ree Tom a mi emo ti s kanje pridruit. Tatca i ja moramo o nekim
stvarima razgovarat.
Dobro . . . Ondak ... do ... vienja! ree Mali George kojega nije trebalo vie poticati.
Okrenuo se i zaputio u robovski sokak.
248
Daj pouri! vikne George Kokoti za njim. ._ Ne znam kolko e tvoja majka mo suzdravat
tvoju brau da ne prodru ono to ie ostalo!
Gledajui Maloga Georgea koji se dao u gegav trk, Tom i njegov otac drali su se za trbuh od smijeha.
sve dok nije nestao iza kosine, sveudilj poveavajui
brzinu.

 Moramo uzet da e pro esnajs godna dok se oslobodimo uzdahne George Kokoti.
Kako to? zapita Tom koji se odjednom zabrinuo.
Po tomu kako oni momak jede, potroit emo cijelu jednogodinju zaradu da ga dotle hranimo!
103. POGLAVLJE
George Kokoti nije se sjeao da je ikada ita izazvalo toliko uzbuenje medu ljubiteljima borbi
pijetlova u Sjevernoj Carolini kao vijest koja se brzo proirila koncem mjeseca studenoga godine 1854,
da bogati massa Jewett u svojoj kui ima plemenitoga gosta, isto tako bogatoga kao i on, uzgajatelja
borbenih pijevaca iz Engleske. Taj je sa sobom preko -oceana dovezao svojih trideset istokrvnih ptica
stare engleske pasmine koje su, navodno,, najodlinija vrsta borbenih pijevaca na svijetu. Govorkalo
se da je Englez, sir C. Eric Rus-sell, prihvatio pismeni poziv masse Jewetta da se sa svojim pticama
ogleda protiv najboljih u Sjedinjenim Dravama. Budui da su bili dugogodinji prijatelji, vie su
voljeli da njihovi borbeni pijevci ne nastupaju jedni protiv drugih. Ali e svaki od njih dati dvadeset
ptica da se bore protiv etrdeset ptica izazivaa, iji e vlasnici morati predujmiti svoju polovicu glavnoga zgoditka, koji je iznosio trideset tisua dolara, a
249najnia pojedinana opklada u svakoj borbi pijevaca morala je iznositi dvjesta pedeset dolara.
Jedan drugi bogati uzgajatelj borbenih pijevaca iz toga kraja preuzeo je na sebe dunost da prikupi
etrdeset pijevaca natjecatelja, prihvativi samo po pet ptica od sedam ostalih vlasnika pijevaca koji e
nastupiti pored njega.
Massa Lea zapravo nije trebao ni rei svome dugogodinjemu uvjebavatelju da e i on pokuati dobiti
dio tog golemog zgoditka.
Dakle ree on vrativi se na plantau nakon to je poloio svoj ulog od tisuu osamsto
sedamdeset pet dolara imamo est tjedana vremena da izvjebamo pet ptica.
Da, mislim da emo to morat uspjeno obavit odvrati George Kokoti koji se silno i bezuspjeno
trudio da ne oda svoje uzbuenje. Osim svoga osobnog dubokoga ganua pri samoj pomisli na takvo
natjecanje, George Kokoti sav razdragan ree okupljenoj obitelji iz robovskog sokaka kako mu se
ini da se massa Lea od pustoga uzbuenja pomladio za dvadeset i pet godina.
Oni e, naravski, tako visokom cijenom onemo-guit sve sporedne natjecatelje! usklikne on.
Massa kae da jo nikad nigdi nije ni pristupijo borbi za ovoliki novac, da je ovo zapravo drugi po
veliini ulog za koji je ikada ujo!
Ohoho! A koje li je bilo to jo vee takmienje? povie striko Pompev.
Prije, mislim, modak dvajes godna ree George Kokoti oni prebogati massa
Nicholas Ar-rington, koji stanuje blizu Nashvillea u dravi Tennes-see, prevezo jedanajs pokrivenih
kola, dvajes i dva ovjeka i trista tica ne znam ni sam kroz kolko drava, probijo se meu
odmetnicima i Indijancima sve dok nis doli u Meksiko. Borili su se proti drugih trista tica koje
su pripadale presniku Meksika, dene-ralu Santa Ana, koji je imo tolko novaca da ga nije mogo
izbrojit, a klejo se da uzgaja najbolje borbene pijevce na svijetu. Daklem, massa veli da su
borbe pijevaca samo te dvojice ovjeka trajale tjedan dana! Ulog bijae tako visok da je glavna
nagrada iznosla po osobi krinju punu novaca! Massa kae da bi ak
250
i njiove sporedne opklade mogle upropastit veinu bogatih ovjeka. Na kraju je taj massa Arrington iz
Ten-nesseeja zaradijo oko pola miljuna dolora! Svoje je tie zvao sakati Tonvji po svome sakatome
crnomu uvjebavatelju kojemu je ime bilo Tony. A oni meksiki deneral Santa Ana tolko je silno
elijo jednoga sakatoga Tonvja za rasplod da je za nj platijo onolko zlata kolko je bijo teak!
Vidim da e za men bit najbolje ako se odma upustim u borbe s pijevcima javi se striko
Pom-pey.
Slijedeih est tjedana eljad na plantai vrlo je rijetko viala Georgea Kokotia i massu Lea.
Pametan je massa zato to se zadrava doli s pijevcima ree miss Malizv krajem treega
tjedna onima u robovskom sokaku jer missis je mnogo ljuta! ula sam kako vriti na njega zato
jerbok je s banke digo pet tisa dolora. ula sam je kako veli da je to otprilike polovica onoga to su
utedili cijeloga ivota pa se derala- i srdila to on pokuava i ukorak sa zbiljam bogatim
massama koji imadu tisu puta vie novaca nego on.
Miss Malizv zavri; massa se proderao na missis neka umukne i neka, do vraga, gleda svoje poslove, a
nato da je izjurio iz kue.
Sluahu je turobno, ali nita ne govorahu, Matilda i dvadeset dvogodinji Tom, koji se prije etiri
godine vratio na plantau te iza staje sagradio kovanicu gdje je sada usluivao brojne muterije masse
Lea. Matilda samo to nije prepukla od gnjeva kada je sinu povjerila da je George Kokoti od nje
bijesno zatraio i dobio njihovu sakrivenu utedu, one dvije tisue dolara, koje e dati massi da se time
kladi za vlastite ptice. I Matilda je vritala i plakala, uzaludno pokuavajui urazumiti Georgea.
Al on se ponao ko da je poludijo! priala je ona Tomu. Izdero se na mene:
emska glavo, ja svaku tiu koju imamo znam jote kad je jaje bila. Tri-etir nae tie nijedno krilato

stvor ne moe potu! Neu propustit ovu priliku da u trenu, kolko iec^no' naj tici treba da ubije onu
drugu, udvostruim nau utedu! Dvije minute moedu nas potedit
251osam, devet godina stiskanja i krtarenja da iskupimo svoju slobodu!
Mamce, znam da s rekla tatci da emo morat poet tedit ispoetka ako pijevci izgube!
uzvikne Tom.
Ne samo da sam mu to rekla, nego sam od sebe dala sve da mu utuvim u glavu da se nema
prava kockat s naom slobodom! Ali, on je pobjesnijo i prodro se: Na nikaki nain ne moemo
izgubit! Daj mi de moj novac, emska glavo!
I posluala ga je, snudena lica ree Matilda Tomu.
U prostoru za borbene pijevce George Kokoti i massa Lea su izmeu onih sedamnaest najboljih ptica
iz borika probrali deset najvrsnijih borbenih pijevaca to ih je ikada ijedan od njih vidio. Onda poee
tih deset ptica vjebati u zraku, bacahu ih sve vie i vie dok ih naposljetku osam nije letjelo i do
dvanaest metara prije nego to bi kandama dotakli tle.
Velju ja, reklo bi s da uvjebavamo divlje purane! smijuckao se od zadovoljstva George
Kokoti.
Morat e biti sokolovi protiv Jewettovih ptica i pijevaca onoga Engleza! ree massa.
Kada ih je od velike borbe pijevaca dijelio samo tjedan dana, massa dojaha i vrati se sutradan kasno
naveer sa est pari najboljih ostruga od vedskog elika, otrih kao britva po duini, prema kraju su se
sta-njivale kao vrak igle.
Poslije konane kritine procjene dva dana prije bitke svaka je od osam ptica izgledala tako savreno
da jednostavno nisu mogli izabrati pet najboljih. Stoga massa odlui da povezu svih osam, pa da tek u
posljednji as izvri izbor.
Rekao je Georgeu Kokotiu da e sutra u pono krenuti na put tako da stignu dovoljno rano da se borbeni pijevci i oni odmore od duge vonje i da budu spremni za velike borbe. Ali George Kokoti je
znao da massa isto koliko i on izgara od nestrpljivosti da tamo stigne.
Duga vonja po mraku protekla je bez ikakvih dogaaja. Dok je vozio, lijeno zurei u svjetiljku to je
sjala i njihala se na kraju ruda izmeu mazgi,
252
George Kokoti je s podvojenim osjeajima razmiljao o svojoj i Matildinoj nedavnoj uljivoj
raspravi u vezi s novcem. U sebi povrijeeno pomisli da on svakako znade bolje od nje koliko je
godina strpljive tednje u to uloio; na koncu konca, zar to nisu njegovi viegodinji dobici u desecima
i desecima malih susreta borbenih pjevia?
Nikada ni na trenutak nije pomislio da Matilda nije najbolja ena na svijetu, pa se kajao to je morao
po-vikati na nju i onako je silno razljutiti, kao to je oigledno i massa bio prisiljen postupiti u velikoj
kui, ali s druge strane, glavar obitelji u nekim trenucima jednostavno mora donositi vane i ozbiljne
odluke. Uini mu se da ponovo uje Matildu kako vriti sva u suzama:
George, nema prava da se kocka sa slobodom svih nas!
Kako li je brzo zaboravila da je on zaetnik odluke da utede novac za iskup njihove slobode. A poslije
svih tih sporih godina tednje, bila je prava blagodat kad mu je sada massa povjerio da mu je potrebno
jo gotova novca za otvorene opklade tokom predstojeih okraja, ne samo zato da se pravi otmjen pred
onim snobovskim bogatim massama, ve i zato da dobije njihov novac. George Kokoti se u sebi
smiju-ljio, razdragano se prisjeajui zaprepatenog izraza masse Lea kad je od njega uo:
Imam uteeno kojih dvije tise dolora kojima se moete posluit za klaenje, massa.
Kada se oporavio od oka, massa Lea doslovce je zgrabio ruku svoga uvjebavatelja i snano je potresao, zadavi asnu rije da e George Kokoti dobiti svaki cent koji on zaradi u opkladama u kojima
uloi njegov novac.
To e sigurno udvostruiti! izjavi massa. Oklijevao je: Mome, a to e ti uiniti s
etiri tisue dolara?
U tome trenutku George Kokoti odlui da na kocku stavi jo vie: otkrit e zbog ega je tedio tako
dugo i tako ustrajno.
Massa, nemojte me krivo svatit, ja o vama mislim samo najbolje, massa, ali ja i Tilda tako
smo
253razgovarali, i, massa, mi odluili da emo pokuat vi-dit oemo li sebe i djecu nau mo otkupit od
vas pa ostatak ivota provest slobodni!
Videi da se massa Lea oigledno zaprepastio, George Kokoti opet ga preklinjae:
Bogom vas molju, nemojte nas krivo svatit, massa ...
Ali tada, u jednom od najljepih trenutaka u ivotu Georgea Kokotia, massa Lea je rekao:
Mome, rei u ti kakve su moje namjere u pogledu ove borbe s pijevcima na koju idemo.
Odluio sam da mi ovo bude posljednji veliki susret. Ne znam je li tebi jasno da je meni sedamdeset

i osam godina. Ve se vie od pedeset godina mrcvarim i gnjavim svake sezone uzgajanjem
i nastupima s tim pijevcima. Sit sam toga. Posluaj me! Rei u ti neto, mome! Sa svojim udjelom
u glavnom zgoditku i sporednim opkladama, mislim da u dovoljno dobiti da sebi i eni sagradim
novu kuu nikakav veliki dvorac kao to sam svojedobno elio, samo pet-est soba, ali novu
kuu, samo to nam je potrebno. I nisam na to mislio sve dok ti to maloprije nisi spomenuo, ali tada
vie nee biti razloga da drim cijelu gomilu vas ni-gera i da se moram za vas brinuti. Dovoljne
su arah i Malizv za kuhanje i obraivanje lijepa vrtia kojim emo se prehranjivati, a imat u
dovoljno novca u banci da nikada nikoga neu morati nizato moliti . . .
Georgeu Kokotiu zastajao je dah dok je massa Lea nastavljao:
Zato me dobro sluaj, mome! Svi ste me vi dobro sluili i nikada mi niste zadavali jada.
Pobijedit emo u ovoj borbi pijevaca, obojica emo barem udvostruiti svoj novac, jest, a ti e mi dati
ono to e imati, etiri tisue dolara i stvar je rijeena! A zna isto toliko dobro kao ja da vi
nigeri vrijedite dvaput toliko! Znade, nikada ti nisam to rekao, ali jednom mi je samo za tebe onaj
bogati Jewett nudio etiri tisue, a ja sam ga odbio! Da, i tako ete svi vi moi ivjeti slobodno, ako je
to ono to elite!
Georgea Kokotia odjednom obliju suze, baci se u zagrljaj masse Lea koji se zbunjeno makne u stranu:
Oh, gospodne, massa, vi ne znate to govorite!
254
Mi tolko mnogo oemo bit slobodni!

Odgovor masse Lea bio je neobino trpak: _ Dakle, ne znam to ete vi nigeri raditi kad budete
slobodni i ne budete imali nikoga da se za vas brine. Ali znam da e moja ena udariti u vraku dreku,
jer ovo je isto kao da vas putam besplatno. Ti vraga, samo onaj momak, kova Tom, vrijedi dobre
dvije tisue i petsto, a povrh toga mi zarauje dobre
novce!
Massa grubo odgurne Georgea Kokotia.
__ Tornjaj se, nigeru, prije nego se predomislim!
Ti vraga! Sigurno sam lud! Ali nadam se da e tvoja emska i majka i ostatak vas nigera vidjeti da
nisam zao kao to oni, znadem, uvijek o meni govore!
O, nikako, nikako, massa, hvala, massa!
George Kokoti odbrza natrag dok se massa Lea ustro uputi cestom prema velikoj kui.
Sad je George vie nego ikada alio to je uope dolo do unog sukoba s Matildom. Sad je odluio da
e biti najbolje da svoju pobjedonosnu tajnu zadri za sebe te da Matildi, svojoj majci Kizzy i cijeloj
obitelji priredi sveope iznenaenje vijeu da su slobodni. Meutim, ta tajna samo to nije iz njega
prsnula, u vie mahova zamalo ju je saopio Tomu, ali bi se onda uvijek u posljednji tren predomislio,
jer ma kako Tom bio postojan mukarac, bijae tako vezan uz mamu i uz bakcu da bi ih mogao uputiti
u tajnu i time bi sve bilo upropateno. To bi isto tako potaklo medu njima vrlo kakljivo pitanje, naime,
po onomu to je rekao massa, morat e ostaviti seku arah, miss Malizv i striku Pompeva, iako su oni
bili isto tako lanovi obitelji kao svi ostali.
Tako se tokom tjedana koji su preostali do natjecanja George Kokoti, sahranivi svoju tajnu u dubini,
duom i tijelom bacio na to da izvjeti do posve-manjeg savrenstva probranih osam borbenih
pijevaca, koji su se sada mirno vozili u svojim pjetlarnicima iza njega i masse Lea u velikim kolima,
graenim po nacrtu, to su se truckala nou po samotnoj cesti. Na mahove se George Kokoti pitao o
emu razmilja massa Lea, jer je bio neobino utljiv.
U ranu zoru ugledae aroliku svjetinu, koja je u
255taKo rani sat ne samo preplavila prostor za borbene pijevce nego se prelila i na susjedni panjak,
koji su brzo prekrivala druga kola, zaprege, taljige, karuce te zadahtane mazge i konji.
Tooom Lea! uzvikne skupina siromanih bijelaca kad ugledae massu kako silazi iz svojih golemih kola. Ajde pa im pokai, Tooome!
Dok je namjetao svoj crni polucilindar, George Kokoti vidje kako im massa prijateljski kima glavom,
ali ide dalje. Znao je da massa lebdi izmeu ponosa i zbunjenosti uslijed svoje slave medu siromanim
bijelcima. Naime, poslije pola stoljea, koliko se bavio uzgojem borbenih pijevaca, massa Lea
prerastao je u legendu, u svakome mjestu u kojem su se vodile borbe pijevaca, jer se inilo da ak i u
dobi od sedamdeset osam godina s nesmanjenom vjetinom nastupa s pticama u borilitu za pijevce.
George Kokoti jo nikada nije uo takvu halabuku krijetanja borbenih pijevaca kao onda kad je
poeo raspremati stvari za borbu. Rob uvjebavatelj zaustavi se kraj njega pa mu u prolazu ree da
medu ruljom ima mnogih koji su danima putovali iz drugih drava, ak i iz daleke Floride. Dok su
razgovarali, George Kokoti se ogledavao i ustanovio da je uobiajeni prostor za gledaoce vie nego
udvostruen, ali po njemu su ve vrvjeli ljudi koji su sebi htjeli osigurati sjedite. Meu onima koji su
stalno promicali pokraj kola vidio je toliko nepoznatih koliko i poznatih bijelih i crnih lica. Osjeti

ponos kad su mnogi, iz jedne i druge rase, njega oigledno prepoznavi, obino tada gurkali laktom
svoje pratioce i doaptavali se.
agor uzbuenja te puste svjetine dosegao je jo vei stupanj kada u borilite za pijevce dooe tri
suca, te poee mjeriti i oznaivati poetne crte. Zau se nov amor kad je neiji pijevac otprhnuo pa
stao bijesno napadati ljude koji su mu se nali na putu, ak je zaplaio psa, dok ga nisu opkolili i
uhvatili. A galama svjetine rasla je kako bi god stizao koji u tom kraju uveni uzgajatelj borbenih
pijevaca, a oni ga prepoznavali, pogotovu ona osmorica koji e se takmiiti protiv pokrovitelja
susreta, masse Jewetta i Russella.
Nikad nisam vidio nijednog Engleza, a jesi 1' ti?
256
__ zau George Kokoti kako jedan siromaan bijelac
pita drugoga, koji ree da nije ni on. Takoer je uo razgovore o bogatstvu plemenitoga Engleza, koji
ne samo da ima golem posjed u Engleskoj ve i bogata imanja u mjestima zvanim kotska, Irska i
Jamaica. I jo je uo kako se massa Jewett ponosno hvali svojim prijateljima da je njegov gost poznat
po tomu to sa svojim pticama nastupa bilo kada, bilo gdje, protiv bilo kakvog takmaca, za bilo koju
svotu.
George Kokoti sjeckao je nekoliko jabuka na komadie da nahrani ptice kad odjedanput buka svjetine
preraste u urlanje. Uspravivi se brzo u kolima, prepozna laganu koiju s baldahinom to se primicala.
Vozio ju je crni koija masse Jewetta, uvijek bezizraajna lica. Otraga su sjedila dva bogata masse,
smjekala su se i mahala gomili koja ih je tako silno zapljuskivala da su rasni konji s tekom mukom
napredovali. A nedaleko iza njih kretalo se est kola, krcatih visokim pjetlarnicima. Prva kola vozio je
bijeli uvjebavatelj masse Jewetta kraj kojega je sjedio mravi bijeli ovjek iljasta nosa; njega je
plemeniti bogati Englez uo je George Kokoti kako netko u blizini vie dovezao ak preko
oceana samo da mu njeguje ptice.
Ali neobino odjeveni, zdepasti engleski plemi niska rasta i rumena lica postao je arite panje
uzbibane gomile, dok se uz massu Jevvetta vozio u laganoj koiji. Obojica su od glave do pete djelovali
kao znaajni, gospodstveni muevi to su i bili. Samo se inilo da Englez pokazuje trunku vie prezira i
nadme-nosti prema moru svjetine.
George Kokoti prisustvovao je mnogim borbama pijevaca, i zato se ponovo latio posla, masiranja
ptijih kandica i krila, jer je iz iskustva znao da e po raznim glasovima iz gomile i bez gledanja
razabrati to se dogaa. Uskoro se sudac prodere da uutka podrugljivu dreku, zviduke i neobuzdano
potcikivanje, to je bilo znak da su mnogi u gomili ve dobrano povukli iz boce.
Onda zauje prvu najavu:
Gospodin Fred Rudolph iz Williamstowna nastupa sa svojom crvenom pticom protiv pjegavog sivca
sira C. Erica Russella iz Engleske.
257Zatim:
'
Primaknite pijevce kljun' do kljuna! A onda:
Pustite pijevce!
A klicanje gomile nakon kojega je odjednom uslijedio prestravljeni muk, uvjerilo ga je jasno kao da i
sam gleda, da je u borbi brzo pobijedila Englezova ptica.
Dok je svaki od osam izazivaa redom nastupao sa svojim nizom od pet ptica, as protiv ptice masse
Jevvetta, a onda protiv Englezove, George Kokoti jo nikada u ivotu nije uo toliku halabuku
pojedinanih opklada, a s borbama u borilitu esto su se mjerila nadmetanja rijeima izmeu svjetine i
sudaca koji su im dovikivali da se stiaju. Tu i tamo bi iz glasova gomile zaokupljeni George Kokoti
doznao kako su obje ptice ozbiljno ozlijeene, pa suci obustavljaju borbu, da bi im vlasnici mogli
pruiti pomo prije nego nastave borbu. George je po osebujnoj vici gomile svaki put tono znao kada
bi bila poraena ptica kojega od dvojice bogataa, to nije bilo esto, i uzrujano se pitao kada e doi
red na massu Lea. George je zakljuio da su suci jamano odredili redoslijed izazivaa izvlaei iz eira imena napisana na ceduljici.
Tako bi rado gledao barem neto od istinske borbe, ali na kocki bijae toliko mnogo. Nee prekinuti
masiranje, niti na trenutak. Letimino pomisli na ono pravo bogatstvo u novcu, od kojega neto bijae
njegova dugogodinja uteda, to e massa upotrijebiti za opkladu upravo na ove ptice kojima je on sad
njeno trljao miie. Iako e od njih nastupiti samo pet odabranih, nije se moglo pogoditi kojih, pa je
stoga svaki od osam pjetlia morao biti u savrenoj tjelesnoj pripravnosti. U svome ivotu George se
nije esto molio, ali sada moljae. Pokuavao je zamisliti izraaj na Ma-tildinu licu, najprije kada se
vrati pa joj u kecelju saspe njihov novac, barem udvostruen, a zatim kada je zamoli da okupi cijelu
obitelj pa im najavi da su slobodni.
Tad zauje suev povik:
Slijedeih pet ptica izazivaa vlasnitvo su gospodina Toma Lea iz kotara Casvvell, koji e
osobno nastupati s njima!

258
Georgeu srce skoi u grlo! Nabivi polucilindar na glavu skoi iz kola, znajui da e massa sada doi
da izabere svoju pticu.
__ Tooooom Lea!
Zau kako to ime izvikuju siromani bijelci, nadglasavajui buku svjetine. Onda se razlijegnu promukli
buntovni usklici, a iz gomile nahrupi skupina ljudi i opkoli massu. Doavi do kola usred njih, on
obavije dlan oko usta i u halabuci drekne Georgeu u uho:
Ovi momci e nam pomoi da ih prenesemo do borilita za pijevce.
Svaam, massa.
George odskakue natrag, prui massinim pratioci-ma, siromanim bijelcima, osam pjetlarnika, a u
mislima mu sine kako se u svojih trideset i sedam godina nastupa s borbenim pijevcima nikada nije
prestajao diviti posve oputenom i spokojnom dranju masse Lea u tako napetim trenucima kao sada.
Onda svi urno otkoraaju izmeu svjetine prema borilitu za pijevce; massa Lea je nosio blistavu
tamnoutu pticu, koju je izabrao za prvi nastup, a na zaelju je iao George Kokoti, nosei pletenu
koaru s lijekovima za sluaj ozljede, koe sa zejeg donjeg trbuha, svjee brljanovo lie, glicerin,
klupko pauine i terpentin. to su se vie primicali borilitu pijevaca, probijali su se sve tee, lak-tarei
se i gurajui, u uima su im odzvanjali pijani povici: Toom Lea!, a kadto i: Ono je njegov niger
George Kokoti! George je na sebi osjeao njihove oi kao da su to prsti i taj je osjeaj bio ugodan, ali
je i dalje koraao i gledao ravno preda se, nastojei da djeluje isto onako hladnokrvno kao massa.
A tada George Kokoti ugleda niskog, zdepastog plemenitog Engleza kako nehajno stoji pokraj
borilita za pijevce, drei velianstvenu pticu u lijevoj ruci, dok su mu oi paljivo odmjeravale
njihovu malu povorku koja je pristizala s pticama izazivaima. Izmijenivi kratki naklon glave s
massom Lea, Russell poloi svoju pticu na vagu, a sudac izvikne:
Pet funti i petnaest unca!
Srebrnkastomodro perje lijepe ptice ljeskalo se i prelijevalo na sunanom svjetlu.
Tada istupi massa sa svojom tamnoutom pticom,
259koja bijae posebna miljenica Georgea Kokotia. Bila je snana i divlja, vrat joj se izvijao kao u
zmije egr-tue, oi su joj ubojito sjale, kipjela je od udnje da je puste. Kada je sudac izviknuo:
Ravno est funti! navijai, pripiti siromani bijelci uskliknu kao da ta unca vie znai da je
borba ve dobijena.
Tooooome Lea! Pokai onomu Britancu, Toome! Reklo bi se da je vrlo uobraen! Oitaj mu dobru
bukvicu!
Bijae jasno da su navijai masse Lea dobrano nakresani, i George Kokoti vidje tamno crvenilo zbunjenosti na licu masse i Engleza koji su, pravei se da to ne uju, kleali da svojim pticama privrste
eline ostruge. Ali povici postadoe sve glasniji i suroviji:
Nastupa li on s pjetliima ili patkama? . . .
Ne, ono su pjetlii to plivaju! . . .
Daa! On ih hrani ribom!
Englezovo lice bijae bijesno. Sudac se ustrao na-prijed-nazad, srdito maui rukama, viui:
Gospodo! Molim vas!
Ali podrugljivo cerekanje postade jo glasnije, a doskoice zajedljivije:
1
to li e mu crveni kaput? : Nastupa li on i s lisicama?
Nee, previe je spor, gega se kao oposum! '
Prije kao abetina!
A meni izgleda kao pas krvosljednik!
Massa Jewett udalji se krupnim koracima, bijesno stane pred suca, rukama je mlatarao po zraku, ali je
njegov glas zaguilo skandiranje:
Tcommme Lea! . . . Toommmme Lea!
Sad se i glavni suci pridrue sucu za taj susret; sudarali su se tamo-amo, lamatali rukama, zamahivali
pesnicama i reali bez prestanka:
Borba pijevaca e se prekinuti ako ne zavlada tiina!
Ako to elite, onda samo nastavite!
Polako stanu jenjavati pijani povici i smijeh. George Kokoti vidje da je lice masse Lea iskrivljeno
od
260
neugodnosti te da su Englez i massa Jewett blijedi kao
krpa.
Gospodine Lea! kada je Englez glasno i odsjeno prosiktao te rijei, gomila gotovo odmah
utihne.
Gospodine Lea, obojica ovdje imamo velianstvene ptice. Biste li mi se htjeli pridruiti u
posebnoj otvorenoj opkladi?

George Kokoti je znao da svaki od stotinu prisutnih osjea kao i on da se iza Englezove prividne
ugladenosti krije osvetoljubivost i prezir. Vidio je kako je massina ija odjednom pocrvenjela od
gnjeva.
Poslije nekoliko sekundi uslijedi odrjeit odgovor masse Lea:
To e mi odgovarati, gospodine. to predlaete? Englez je oklijevao. inilo se da prije nego to e
progovoriti razmatra prijedlog.
Hoe li biti dovoljno deset tisua dolara? Pustio je da se gomilom zatalasa val uzdisaja, a
onda je rekao:
To jest, ako imate toliko povjerenja u mogunosti svoje ptice, gospodine Lea.
Gledao je massu, a njegov slabi smijeak bijae oigledno preziran.
Kratkotrajnu buku i huku svjetine brzo zamijeni mrtva utnja; oni koji su sjedili, sad poustajahu. Georgeu Kokotiu se uini da mu srce prestaje kucati. Kao u udaljenoj jeki uo je izvjetaj miss Malizv da
missis Lea bjesni, jer onih pet tisua to ih je massa digao s banke bijae polovica njihove ivotne
uteevine. Stoga je George Kokoti znao da massa Lea ne moe pokriti tu opkladu. Ali to je drugo
mogao uiniti a da se do krajnosti ne obruka pred svjetinom u kojoj su se nalazili gotovo svi njegovi
znanci? Dijelei agoniju svoga masse, George Kokoti nikako ga nije mogao pogledati. inilo se da je
prola itava vjenost, a onda George posumnja je li dobro uo.
Glas masse Lea bijae napet:
Gospodine, biste li to udvostruili? Dvadeset tisua!
Cijela gomila stade s nevjericom klicati, ukati, zibati se. Sav uasnut George Kokoti shvati da ta
svota predstavlja sve to massa Lea ima na svijetu,
261njegov dom, njegovu zemlju, njegove robove i utedu Georgea Kokotia. Na Englezovu licu vidje
izraz potpune zapanjenosti, ali se brzo sabrao, pa mu je sada lice bilo smireno i mrko.
Pravi sporta! povie on te prui ruku massi Lea. Opklada vrijedi, gospodine! Pustimo u
zrak pijevce!
A onda George Kokoti odjednom shvati: massa Lea je znao da e njegova velianstvena tamnouta
ptica pobijediti. Ne samo da e se massa u tren oka obogatiti, nego e ga ta kljuna pobjeda zauvijek
pretvoriti u herojsku legendu za sve siromane bijelce, simbol da je mogue izazvati i pobijediti ak i
snobovskog bogatog massu plave krvi! Nitko od njih nikada vie nee moi dizati nos pred Tomom
Lea!
Sada su massa Lea i Englez bili nagnuti na suprotnim stranama borilita za pijevce, a Georgeu Kokotiu se inilo da mu u tom djeliu sekunde mozgom prolazi cijeli ivot massine ptice. Jo dok je bio
mladac odmah je privukao njegovu panju svojim brzim refleksima; a kad je bio jednogodinjak, od
zloe je neprestano pokuavao napadati druge pijevce kroz rupice u pjetlarnicima; a kada su ga
nedavno povukli iz borika, u hipu je gotovo ubio staroga pijevca za mamac prije nego su ga uspjeli
zaustaviti. Massa je izabrao tu pticu jer je znao koliko je bistra, ratoborna i dvolina. Samo za djeli
sekunde Georgeu Kokotiu ponovo se uini da uje ogorenu Matildu:
Ti si jo ludi od masse! Najgore to mu se moe dogoditi jes da jopet bude siromana fukara, al ti
zbog nekakih pijevaca stavlja na kocku slobodu itave svoje obitelji!
Onda istupe tri glavna suca, pa se jednoliko rasporede oko borilita za pijevce. Sudac za taj susret mekoljio se kao da stoji na jajima. Atmosfera bijae napeta, jer su svi prisutni znali da e biti svjedoci neega o emu e pripovijedati do kraja ivota. George Kokoti vidje kako njegov massa i Englez dre
uza zemlju svoje ustreptale ptice. Obojica su digla glave da motre sueve usne.
Pustite pijevce!
Srebrnkastoplavi i tamnouti pijevac prhnu jedan
262
prema drugome, estoko se sudare i odskoe unatrag. Doekavi se na noge, obojica se u trenutku
ponovo nadu u zraku, borei se da jedan drugome razderu one dijelove koji su presudni za ivot.
Udarajui kljunovima, sijevajui ostrugama, kretahu se oni zasljeplju-juom brzinom i napadahu s
takvom divljinom kojoj je George Kokoti rijetko vidio ravnu u sukobu bilo koja dva pjetlia u
borilitu. Odjednom bje ozlijeen Englezov srebrnkastoplavi pijevac, massina ptica zari-nula mu je
ostrugu duboko u kost na krilu; izgubie ravnoteu. Obojica su se borila da iupaju zarinutu ostrugu,
podmuklo kljucajui jedan drugome glavu.
Ubacite se! Na trideset sekundi!
Tek to je sudac to povikao, i Englez i massa Lea uskoe u borilite. Izvukavi ostrugu, obojica su
lizala raskutrano perje na glavama svojih ptica dok ga nisu zalizali, a onda ih postave natrag na
poetnu crtu, ovaj put drali su ih za repove.
Spremite se ... Pustite pijevce!
Opet se pijevci sudare podjednako visoko u zraku, oba para ostruga pokuavahu zadati smrtonosni
udarac, ali bez uspjeha, prije nego to su se sruili na tle. Massina ptica je nasrtala, nastojei izbaciti

neprijatelja iz ravnotee, ali engleska ptica sjajno je zavaravala s boka; izmami klicanje svjetine kad
massina ptica bez uspjeha proia punom brzinom kraj nje. Prije nego to se vrtoglavo zaokrenuta,
engleski pijevac navali na nju; bijesno se skotrljae na zemlju, a onda se ponovo osove na noge, jarosno
se tukui kljunom uz kljun, odvajajui se, mlatei jedna drugu snanim udarcima krila iznad
uskomeanih nogu to su nemilice zamahivale. Ponovo se vinu u zrak, opet padnu, te se na zemlji jo
bjenje uhvate ukotac.
Zau se uzvik! Engleska ptica je okrvarila massinu. Na grudima massine ptice ukae se tamna mrlja
koja se sve vie irila. Ali se massin pijetao silovito okomi na neprijatelja i udarae ga krilima sve dok
nije posr-nuo, a tad skokne iznad njega da ga dotue. Ali engleska ptica opet velianstveno une,
izmakne se i po-bjee. George Kokoti jo nikada nije bio svjedokom tako nevjerojatno brzih refleksa.
Ali tada massina ptica nasrne tako snano da obori englesku pticu nauznak.
263Dvaput je pogodi u grudi, procuri krv, ali engleska ptica uspije odleprati uvis i spusti se pogodivi
mas-sinu pticu u iju.
George Kokoti prestade disati dok su zakrvavljene ptice nasrtale i kruile sputene glave. Svaka je traila kakav otvor. U iznenadnom zasljepljujuem kome-anju engleska ptica savladala je massinu,
mlatila je krilima, probadala ostrugama . . . Krv je sve jae tekla, a onda massina ptica, nevjerojatno,
prhne uvis, a kada se spusti zarinuvi ostrugu u srce engleske ptice, skljoka se u hrpu perja; iz kljuna joj
je liptala krv.
To se odigralo tako brzo da je, inilo se, prola sekunda prije nego to se digla gromoglasna buka. Ljudi
su zajapurenih lica skakali gore-dolje, vritei:
Toom! Toom! Uspio je!
George Kokoti izvan sebe od sree vidje kako se skupljaju oko masse, pljeskaju ga po leima i
stiskaju mu ruku.
Toom Lea! Toom Lea! Tom Lea!
Mi emo bit slobodni, razmiljao je George Kokoti bez prestanka. inila mu se nevjerojatnom, neshvatljivom istina koju e uskoro saopiti svojoj obitelji. Primijeti kako je Englez izboio vilicu da
podsjeae na buldoga.
Gospodine Lea!
Vjerojatno nita drugo ne bi moglo tako brzo utiati gomilu.
Englez krene i zaustavi se na koja tri metra od masse. Ree:
Vaa se ptica sjajno borila. Mogla je pobijediti bilo koja. Ovo je najsavreniji par to sam ga
ikada vidio. ujem da ste vi sportskoga duha pa biste svoju dobit mogli uloiti u slijedei susret naih
ptica.
Massa Lea stajae blijeda lica.
Nekoliko sekundi kasnije jedini glasovi koji su se uli bijahu kljucanje i krijetanje borbenih pijevaca
zatvorenih u pjetlarnike, dok su natisnuti ljudi pokuavali dokuiti mogunosti dvaju borbenih pijevaca
koji e se boriti za osamdeset tisua dolara, s time da pobjednik sve odnese.. .
Glave se okrenu prema massi Lea. Djelovao je zgranuto, nesigurno. U djeliu sekunde pogled mu okrz264
ne Georgea Kokotia koji je grozniavo pruao pomo ranjenoj ptici. George Kokoti zaprepastio se
isto toliko kao ostali zauvi svoj glas:
__ Vae tie e potu sve krilate stvore, massa!
More bijelih lica zatalasa se prema njemu.
_ uo sam da va odani tamnokoac spada u najbolje uvjebavatelje, ali ne bih se previe pouzdao u
njegov savjet. Ja imam i drugih vrlo dobrih ptica.
Te rijei su zvuale kao da bogati Englez na svoj maloprijanji gubitak gleda kao na gubitak u igri s
klikerima, kao da se titra s massom Lea.
Onda massa Lea ree promiljeno, sveano:
Da, gospodine. Kao to vi predlaete, sa zadovoljstvom u ovu svotu uloiti u drugi okraj.
Slijedeih nekoliko minuta pripremnih radova prou Georgeu Kokotiu kao u magli. Gomila koja ih je
opkoljavala nije od sebe dala ni glasa. Bijae to neuveno! George Kokoti je svim srcem odobravao
potez masse Lea. Ovaj je kaiprstom pokazao pjetlarnik s pticom kojoj je George Kokoti nadjenuo
nadimak.
Sokol, svaam, massa dahne on. Tono je poznavao sklonost te ptice da kljunom zgrabi
neprijatelja i tako ga dri dok ga ree ostrugama.
Bit e to protumjera za ptice koje su uvjebane da vjeto zavaravaju, to je, kako je pokazala preanja
borba, bila znaajka Englezovih ptica.
Zibajui Sokola u naruju, massa Lea pode onamo gdje je Englez drao vrstu tamnosivu pticu. Obje
ptice bile su teke ravno est funti svaka.

Kad odjekne povik: Pustite pijevce! i uslijedi oekivani siloviti sraz, obje ptice, namjesto da prhnu
uvis, izmjenjivahu bijesne udarce krilima, i George Kokoti je uo kako Sokol mlati kljunom
nastojei vrsto zgrabiti . . . kadli se u toj bitki u njega divljaki zarine engleska ostruga. Massina ptica
posrne, glava joj je na trenutak mlitavo visila prije nego se skljokala, dok joj je iz otvorena kljuna
curila krv.
O, gospode! O, gospode! O, gospode! George Kokoti izjuri odbacivi ljude u svom
naletu u kruno borilite za pijevce. Cmizdrei kao malo dijete, podigavi oigledno nasmrt ranjenog
Sokola, sisao mu je iz kljuna zgruanu krv, dok je ptica slabo podrh265tavala, ugibajui u njegovim rukama. S mukom se odri na nogama, a oni koji su mu stajali najblie
ustuknu pred njegovim oajnikim vapajem dok je teturao kroz gomilu prema kolima, nosei u rukama
uginulu pticu.
A tamo .kraj borilita skupina plantaera divljaki je pljeskala po leima Engleza i massu Jewetta te im
estitala. Svi su okrenuli lea utuenoj osamljenoj pojavi masse Lea koji je stajao kao u zemlju ukopan
i ledenim pogledom buljio u krvave mrlje u borilitu za pijevce.
Naposljetku se sir C. Eric Russell okrene i pode prema massi Lea. Massa Lea polako die pogled.
to vi kaete? promrmlja on.
Kaem, gospodine, da ste danas imali lo dan. Massa Lea prisili sebe na slab osmijeh.
U pogledu opklade ree sir C. Eric Russell. Naravno, nitko ne nosi toliku svotu u depu.
Zato sutra ne bismo obraunali? Recimo, negdje tokom po-podneva...
On zastane.
Poslije aja, u kui gospodina Jewetta. Massa Lea ukoeno kimne glavom:
Da, gospodine.
Povratak kui trajao je dva sata. Ni massa ni George Kokoti nisu govorili ni rijei. Bijae to najdua
vonja u ivotu Georgea Kokotia. Ali nije bila dovoljno duga, jer kola napokon udu na prilazni
odvojak . . .
Kada se massa Lea sutradan u sumrak vratio od masse Jewetta, nade Georgea Kokotia kako u
spremitu mijea obrok pjetliima. Tamo je proveo najvei dio vremena otkako su ga prethodne noi
Matildini vrisci, jecaji i dreka naposljetku otjerali iz njihove kolibe.
George ree massa moram ti rei neto ozbiljno.
Zastao je traei rijei.
Ne znam kako da ti to kaem. Ali ti ve zna da nemam ni izdaleka toliko novaca koliko ljudi
misle. Zapravo, osim nekoliko tisua u novcu, sve to imam je kua, ova zemlja i vas nekolicina nigera.
On e nas prodati, nasluti George.
Nevolja je u tomu nastavi massa to je sve to tek polovica onoga to dugujem onom prokle266
I
tom kujinom sinu. Ali, on mi je predloio rjeenje . . .
__ Massa je ponovo oklijevao. uo si ga kada je
rekao to je o tebi uo. A danas je rekao da je vidio
kako si vjeto uvjebavao obje ptice koje su nastupile . . .
Massa duboko udahne zrak. George suzdra dah.
Dakle, rekao bih da on mora zamijeniti uvje-bavatelja kojega je prije kratkog vremena izgubio
tamo u Engleskoj, pa misli da bi bilo zgodno ako dovede natrag crnoga uvjebavatelja.
Massa nije mogao pogledati u Georgeove oi, koje bijahu ispunjene nevjericom. Glas mu postade
odsjeniji:
Da ne razvlaimo tu svinjariju, smatrat e da sam mu platio dug ako mu dam svu gotovinu koju
imam, prvu i drugu hipoteku na kuu, i ako bude koristio tvoje usluge u Engleskoj sve dok ne
izui nekoga drugoga. Kae da to nee trajati vie od dvije godine.
Massa se prisili da pogleda Georgeu Kokotiu u oi.
Ne mogu ti rei koliko mi je ao zbog toga, George . . . Nemam nikakvog izbora. Jo me olako
i pustio. Ako to ne uinim, propast u, i sve ono za to sam oduvijek radio.
George nije mogao izustiti ni rijei. to je mogao rei? Na koncu konca, bio je samo massin rob.
Znam da si i ti satrven, pa ti namjeravam nadoknaditi gubitak. Stoga ti sada dajem svoju rije da
u se dok tebe ne bude brinuti za tvoju enu i djecu. A onaj dan kad se kui vrati . . .
Massa Lea zastane, gurne ruku u dep i izvue je. U njoj je bio savijeni papir, koji on razvije i gurne
pred Georgea Kokotia.
Zna li to je ovo? Noas sam to napisao. Gleda svoj dokument koji e te punopravno
osloboditi, mome! Drat u ga u svome sefu i predati ga tebi onoga dana kad se vrati!

Ali nakon to je na tren buljio u tajanstveni natpis koji je pokrivao vei dio bijelog etvrtastog lista
papira, George Kokoti i dalje se borio da nadvlada bijes.
Massa mirno e on eo sam iskupit slobodu svih nas! Sad je propalo sve to sam imo,
a
267vi mene aljete negdi preko vode daleko od moja ena i djeca. Kako to da ne moete barem njih
oslobodit, sada, a mene ondak kada se vratim? Oi masse Lea se suze.
Ne mora mi govoriti to u uiniti, mome! Nisam ja kriv to si izgubio onaj novac! Ionako sam
ti ve previe ponudio, to je nevolja s vama nigerima! Savjetujem ti da pripazi to blebee!
Massino lice je porumenjelo:
Da mi nisi ovdje cijeli ivot, ja bih smjesta prodao tvoju guzicu!
George ga pogleda, a onda zakima glavom:
Ako vam ita znai cijeli moj ivot, massa, kako to da mi ga upropaujete?
Massino lice se namrgodi.
Spakuj sve to eli ponijeti sa sobom! U subotu e otputovati u Englesku.
104. POGLAVLJE
Kada je otiao George Kokoti, a s njim njegova srea, moda i sranost, dobra kob masse Lea i dalje
je jenjavala. Najprije je naredio Malomu Georgeu da cijeli dan vodi brigu o pjetliima, ali ve koncem
treeg dana massa je neke posude za vodu u nastambama pjevia naao prazne, pa je sa strahovitim
prijetnjama otpravio bucmastog sporog Malog Georgea. Zatim na taj posao prebaci najmlaeg momka,
devetnaestogodinjega Lewisa, koji je dotad radio u polju. Pripremajui se za nekoliko preostalih
susreta pijevaca te sezone, massa Lea sada bijae prisiljen da sam preuzme veinu uvjebavanja pred
borbu i obuku, jer Levvis naprosto jo nije znao kako se to radi. Pratio je massu na razna takmienja u
krajini, a svakoga takvoga dana
268
ostatak obitelji sakupio bi se naveer i oekivao Lewi-sov povratak da uje to se dogodilo.
Massine ptice izgubile su vie borbi nego to su ih dobile, uvijek im je govorio Levvis, a poslije
kratkog vremena izjavi da je uo ljude kako otvoreno govore da Tom Lea pokuava uzajmiti novac da
bi se mogao kladiti.
Reko bi da je malo takih koji oedu govorit s massom. Samo mu dobace koju rije ili mu
urno mahnu rukom pa produlje i ko da on ima kugu.
Da, a ta je kuga zato to oni sad znadu da je on siromaan ree Matilda.
Uvijek je on bijo najobinija siromana fukara!
otresito e seka arah.
Cijeli robovski sokak je znao da se massa Lea gotovo svakoga dana opija kao uskija, izmeu dreavih
zadjevica s missis Lea.
Onaj starac nikada jote nije bijo vako zloest!
ree jedne noi miss Malizv svojim sudruzima, koji su je sumorno sluali. Dolazi u kuu i
ponaa se ko prava pravcata zmija, a dere se i suje ako ga missis samo pogleda. A cijeli dan kada njega
nema, ona plae da nikada vie ne eli ni ut za nikake pijevce!
Matilda je sluala, sva srvana od plaa i molitava otkako je otiao njezin George Kokoti. Pogledom letimino obuhvati njihove dvije kerke djevojurke i est snanih odraslih sinova, od kojih su sada ve
trojica imala ene i djecu. Onda joj se pogled zaustavi na Tomu, njezinome sinu kovau, kao da bi
eljela da on neto kae. Ali umjesto njega se javi Lilly Sue, Vir-gilova nosea ena, koja. im je dola u
kratku posjetu s oblinje plantae Curry na kojoj je ivjela. Glas joj je bio nabijen strahom:
Ja ne poznajem vaega massu dobro ko vi, ali osjeam da e on uinit neto grozno, to je
sigurno ko to da se rodijo.
Nastupi tiina, nitko nije htio izrei svoje strepnje, barem ne naglas.
Sutradan poslije doruka miss Malizy urno se od-gega iz kuhinje u kovanicu.
Massa ti je poruijo da mu osedla konja i da mu ga dovede pred glavni ulaz, Tome pourivala
269ga je ona, a njezine velike oi bijahu oigledno vlane.
Tako ti boga, molim t.e, pouri, jerbok ono to on govori jadnoj missis zbiljam je nepristojno.
Bez rijei Tom uskoro privee osedlana konja za dovratnik, a ba kada je htio zaokrenuti iza velike kue, kroz prednja vrata istetura massa Lea. Lice mu bijae ve zajapureno od pia kada se s mukom uspentrao na konja, pa odgalopirao njiui se u sedlu.
Tom je kroz poluotvoreni prozor mogao uti kako missis Lea plae kao da e joj srce pui. Bilo mu je
neugodno zbog nje pa preko stranjeg dvorita produi u svoju kovanicu. Tek to je poeo udarati po
tupoj otrici pluga da je nailji, kadli ponovo doe miss Malizv.
Tome ree ona kaem ti ja, reklo bi se da e s massa ubit ako vako nastavi, ovjeku je blizu
osamdes godina.
Ako oete znat istinu, miss Malizv odvrati on

 ja mislim da to zapravo i pokuava.

Massa Lea vratio se negdje sredinom poslijepodne-va u pratnji nekog bijelca na konju, a sa svojih osmatranica u kuhinji, odnosno u kovanici, miss Malizv i Tom s iznenaenjem vidjee da njih dvojica
nisu sja-hala ni ula u veliku kuu da se osvjee i zajedniki neto popiju, kao to je massa ranije uvijek
postupao prema svojim gostima. Umjesto toga potjerae konje kasom niz cestu prema prostoru za
borbene pijevce. Niti pola sata kasnije Tom i miss Malizv opaze posjetioca kako urno jae natrag,
sam, stiui pod miicom preplaenu borbenu kokicu koja je kvocala, a Tom je bio ispred kovanice te
je na trenutak izbliza osmotrio bijesan izraaj na licu ovjeka koji je projahao pokraj njega.
Te noi na uobiajenom skupu robovskog sokaka Lewis im ispria to se zapravo dogodilo.
Kad ja ujo da dolaze konji ree on najprija sam se pred massom pravijo da radim, a
on-dak sam se povuko iza nekakog grmlja jerbo sam znajo da odandi moem sve ut i vidit . . .
Daklem, poslije mnogo vruega cjenkanja pogodili su se o sto dolora za onu borbenu kokicu koja je
sjedila na gnijezdu jaja. I vidim kako ovjek izbroji novce, a ondak je massa
270
iopet prebrojijo prija nego to ih je strpo u dep. Ba poslije toga poejo je nesporazum, jerbo je ovjek
reko da mora dobit i jaja ispod koke. Daklem, poe massa sovat ko da je poludijo! Zatri se, zgrabi
koko pa zgazi i razbije ono gnijezdo jaja u kau! Njih dvojca umalo su se potukla kad odjednom oni
drugi ovjek dovati koko i skoi na svojega konja viui da bi massi glavu atro da nije tako prokleto
star!
Nevoljkost obitelji u robovskom sokaku svakim je danom sve to vie rasla, a nou bi se trzali u snu od
briga koji li e biti slijedei stravini dogaaji. Za vrijeme toga ljeta godine 1855, a i vei dio jeseni,
prilikom svakog massina bijesnoga ispada i prilikom svakoga njegova odlaska i dolaska, cijela obitelj i
nehotice bi svr-nula poglede prema dvadeset i dvogodinjem kovau Tomu, kao da vapi da im on kae
to da se radi. Ali Tom je utio.
U svjeemu mjesecu studenomu, nakon to su pobrali bogatu ljetinu pamuka i duhana s onih ezdeset i
pet massinih jutara, a znali su da je on urod prodao za dobre novce, jedne subote u suton Matilda je
stala na prozor svoje kolibe pa ekala sve dok iz Tomove kovanice nije izala posljednja muterija, a
onda je pohrlila onamo. Iz dugoga iskustva on je iz njezina izgleda razabrao da mu ona namjerava rei
neto osobito.
Molim, mama? zapita on zapoev zapretati vatru u ognjitu.
Promislila sam, Tome ree Matilda. Svih vas est sinova sada ste odrasli ljudi. Ti nisi moj
najstariji sin, ali ja sam tvoja majka, pa znam da ima najbistriju glavu. A uz to si kova, a oni su
teaci. Zato mi se ini da mora bit glavar ove obitelji otkako je otio tvoj otac, bit e tomu jedno
osam mjeseci . . .
Matilda je oklijevala, a onda iskreno nadodala:
Naravski, dokle se on ne vrati.
Tom je uistinu bio zateen, jer je od djeakih dana uvijek bio najpovueniji lan obitelji. Iako su se i
on i sva njegova braa rodili i odgajali na plantai mas-se Lea, nikada nije postao osobito prisan ni s
jednim, poglavito zato to je godinama bio odsutan kao kova-ki naunik, a otkako se vratio, kao
odrastao mukarac,
271rauio je u Kovacmci, aok su ostala njegova braa te-aila u polju. A sada je pogotovo malo veze
imao s Virgilom, Ashfordom i Malim Georgeom, iz raznoraznih razloga. Virgil, kojemu je sada bilo
dvadeset i est godina, provodio je sve svoje slobodno vrijeme na susjednoj plantai sa svojom
suprugom Lilly Sue i sa sinom koji im se nedavno rodio, a kojemu su nadjenuli ime Uriah. A to se tie
dvadeset petogodinjega Ashforda, on i Tom oduvijek su nenavidjeli jedan drugom i meusobno se
izbjegavali, a Ashford je jo vie zamrzio ovaj svijet zbog toga to gospodar djevojke kojom se mahnito
elio oeniti nije doputao da preskoe preko metle, rekavi da je Ashford osion niger. A dvadeset
etvorogodinji Mali George, koji je sada bio zaobljeni debeljko, takoer se upustio u veliku ljubav s
kuhari- com na oblinjoj plantai, dvaput starijom od sebe, to je u obitelji izazvalo gorke primjedbe da
je on' u stanju udvarati svakoj koja bi mu napunila eludac.
Matildina izjava Tomu da u njemu gleda obiteljskoga glavara jo ga je vie zatekla, jer je to znailo da
e postati posrednik izmeu njih i masse Lea, s kojim je hotimino nastojao imati to manje veze. Otkako je kupio opremu da otvori kovanicu, uvijek je izgledalo da massa potuje Tomovu utljivost i
suzdr-ljivost, kao i njegovu oiglednu kovaku vjetinu, koja je privlaila sve vei broj muterija. Za
svaki posao koji bi Tom obavio uvijek su plaali massi u velikoj kui, a svake je nedjelje massa davao
Tomu dva dolara za njegov tjedni rad.
Uporedo s Tomovom priroenom suzdrljivou da bilo s kime mnogo razgovora ila je njegova
sklonost da podrobno razmilja o svojim problemima. Nitko ni u snu ne bi pomislio da je u ove dvije, i
vie godina neprestano pretresao u glavi ono to mu je opisivao otac o uzbudljivim mogunostima koje
se gori na Sjeveru pruaju osloboenim crncima, i Tom je natenane razmatrao ne bi li cijeloj obitelji

u robovskom sokaku predloio da bi, mjesto da ekaju jo niz beskrajnih godina i pokuavaju iskupiti
svoju slobodu, morali paljivo planirati i pokuati masovno pobjei na Sjever. Nevoljko je odbacio tu
zamisao, spoznavi da je bakca Kizzy dobrano zagazila u ezdesete godine, a stare seka
272
arah i miss Malizv, koje su im bile kao rod, navrile su sedamdesetu. Nasluivao je da bi njih tri najprije od svih pristale na bijeg, ali je ozbiljno sumnjao u to hoe li ijedna od njih preivjeti opasnosti i
ne-pogodnosti tako oajnikog podviga.
A nedavno je Tom doao do zakljuka da su u zadnje vrijeme massini gubici u borbama pijevaca
jamano jo vei nego to je on priznavao. Tom je kriom motrio kako massa Lea postaje sve napetiji,
ispijeniji i stariji sa svakim danom to je prolazio i nakon svake ispijene boce viskija. Ali Tom je znao
da je najporazniji dokaz da neto nije u redu to to je, kako je izjavio Lewis, massa dosada prodao
barem polovicu svoje krvolone peradi, koju je stekao u najmanje pola stoljea brinoga rasploivanja.
Onda je doao Boi i uveo ih u novu godinu 1856, a teki mrtvaki pokrov kao da se nije nadvijao
samo iznad robovskog sokaka nego i nad itavom plantaom. Onda je jednoga ranoga proljetnoga
popodneva novi konjanik dojahao prilaznim odvojkom. Isprva miss Malizv pomisli da je to novi kupac
pijevaca. Ali zatim, videi da ga massa srdano pozdravlja, u njoj se rodi zebnja. Smjekajui se i
avrljajui s ovjekom koji je silazio s konja, massa vikne Malom Georgeu to je stajao u blizini da
konja nahrani, napoji i smjesti preko noi u staju, a onda massa Lea ljubazno uvede posjetioca.
Jo prije nego to je miss Malizv poela servirati veeru u velikoj kui, robovskim sokakom ve su se
razlijegala prestraena pitanja lanova obitelji:
Koji li je ono ovjek?
Nikada ga prija nis vidije!
U zadnje vrijeme massa se nije ponao tako uljudno!
Daklem, to misli, kakvim je poslom ovdi? Jedva su doekali dolazak i izvjetaj miss Malizv.
Nisu razgovarali ama ba nita vano kolko sam ja mogla ut ree ona. Modak zato
jerbo je tamok bila missis.
Onda miss Malizv zaneseno produi:
Ali, kako bilo da bilo, men se ba nikako ne svia kako oni ovjek izgleda! Vidila sam ve
prija
273previe takih; ne gleda u oi, a pravi se ko da je neto drugo nego to jes!
Dvanaest pari oiju iz robovskog sokaka motrilo je prozore velike kue, sve dok po pokretanju svjetiljke nisu zakljuili da je missis Lea ostavila mukarce u dnevnom boravku i pola u krevet na gornji
kat. Svjetiljka u dnevnom boravku jo je gorjela kad je i posljednji lan-obitelji u robovskom sokaku
odustao od bdjenja i poao u krevet, strepei od zvona koje e ih probuditi u cik zore.
Matilda odvede svog sina kovaa u stranu prvom prilikom koja joj se pruila prije doruka.
Tome, noas nisam imala prilike da ti to kaem u etir oka, a nisam ela nikoga nasmrt
preplait,
j ali Malizv mi je rekla da je ula massu kako kae da \ mora platit dvije opomene za hipoteku na
kuu, a Malizv znade da nemaju prebijenoga centa! Glavu dam da je oni bijeli ovjek trgovac
nigerima!
I ja jednostavno e Tom. Neko vrijeme je utio. Mamce, ba sam razmiljo, kod nekoga
drugoga masse modak bi nam bilo bolje. Mislim, sve dok smo svi zajedno. To je moja velka briga.
Uto drugi stanu izlaziti iz svojih koliba na doruak, te Matilda odbrza da ih nastavkom razgovora ne bi
bezrazlono preplaila.
Nakon to je missis Lea kazala miss Malizv da je boli glava i da ne eli dorukovati, massa i njegov
pratilac pojedoe krepak doruak. Onda stadoe etati po prednjem dvoritu i razgovarati sve u
esnaest, primak-nuvi glavu uz glavu. Doskora u besciljnoj etnji prou du velike kue, zadu u
stranje dvorite i naposljetku stignu u kovanicu. Tamo je Tom upuhivao zrak u mijeh to ga je sam
izradio, tako da su ukaste iskrice letjele uvis iz ognjita, na kojemu su se dva plosnata eljezna lista
pribliavala toki taljenja potrebnoj da ih pretvori u arke na vratima. Nekoliko minuta su ona dvojica
netremice promatrala kako Tom dugim klijetima vadi iz ognjita eljezne listove crvene kao trenja.
Spretno savije listove vrsto oko ipke za oblikovanje, privrene za nakovanj proizvodnje Fisher
'and Norris. Zaobli prolaz za avlie, a zatim na svakome krilcu probui tri rupe za vijke. Uze elini
dli274
bez drke i svoj omiljeni eki dvokila, to ga !e sam izradio, te razreze listove u arke u obliku slova
H, kao to je muterija naruila. Cijelo vrijeme je radio'kao da ne zapaa prisutnost promatraa.
Naposljetku progovori massa Lea.
_ On je izvrstan kova, to se ne bojim rei
nehajno e on.

Onaj ovjek potvrdno neto progunda. Onda se poene vrzmati pod malom nadstrenicom, motrei
mnogobrojne primjerke Tomove vjetine to su visili na avlima i klinovima. Iznebuha se ovjek obrati
ravno Tomu:
Koliko ti je godina, mome?
. _ Dvadeset trea, gospodne.
_ Koliko djece ima?
Nemam jo ene, gospodne.
Velikom i snanom mladiu kao to si ti nije potrebna supruga da posvuda posije djecu.
Tom nita ne ree. Razmiljao je koliko li su djece bijeli ljudi posijali po robovskim sokacima.
Moda si ti jedan od onih vrlo pobonih ni-gera?
Tom je znao da ga ovjek pokuava potegnuti za jezik, gotovo sigurno zato da ga procijeni za kupnju.
Zagriljivo je rekao:
Mislim da vam je massa Lea kazo da smo mi ovdi mahom obitelj, moja mamca, bakca, braa, sestre
i djeca. Svi smo mi odgojeni da vjerujemo u Boga i u bibliju, gospodne.
ovjek stisne oi.
Koji od vas ita bibliju ostalima?
Tomu ne bijae ni na kraj pameti da tome zlokobnom strancu kae da i njegova bakca i majka znaju
itati.
Mislim da smo svi mi rasli toliko sluajui Sveto pismo ree on da ga znamo
napamet, gospodne.
ovjeku oito lakne. Vrati se na svoju prvobitnu temu.
Misli li da bi mogao obavljati kovaki zanat na mnogo veem imanju nego to je ovo?
Tom je osjeao kao da e prasnuti kada je zauo daljnju potvrdu da ga namjeravaju prodati, ali morao
je doznati hoe li u to biti ukljuena i porodica. U bijesu
275to ga dre u takvoj napetosti ponovo je ispipavao:
Daklem, gospodne, ja i mi ostali ovdi moemo obraivat polje i radit sve posle koji su potrebni
na imanju . . .
Ostavivi pobjenjeloga Toma isto onako mirni kao i kada su doli, massa i njegov gost tek su se
zaputili prema poljima kada stara miss Malizv dojuri iz kuhinje.
to ti ljudi govoru, Tome? Missis mi se ne usuuje u oi pogledat.
Nastojei da mu glas ostane vrst, Tom ree:
Prodat e, miss Malizv, modak sve nas, ali mo-dak samo mene.
Miss Malizv brine u pla, a Tom je grubo pro-drma.
Miss Malizv, nema razloga da plaete! Ba ko to sam reko majci, mislim da e nam na nekom novom mjestu bit bolje nego ovdi kod njega.
Ali, ma koliko se Tom trudio, nije mogao ublaiti tugu stare miss Malizv.
Kad su se toga dana naveer ostali vratili iz polja, lica Tomove brae bijahu turobna i potitena, a ene
su lile suze potocima i jaukale. Svi oni pokuae odjedanput rei da su massa i njegov gost doli i njih
gledati dok su radili; onda je stranac iao od jednoga do drugoga, a pitanja koja im je postavljao nisu
davala mjesta nikakvoj sumnji: procjenjivao ih je za prodaju.
Sve do u sitne sate ono troje u velikoj kui zacijelo su uli sve veu halabuku alopojki i uasa, koja je
zavladala medu sedamnaest dua u robovskom sokaku. Veina mukaraca naposljetku se ponaala isto
onako histerino kao ene. Sve ih je zahvatila zaraza da grabe i grle bilo koga, ve prema tome tko im
je bio najblii, vritei da e ih uskoro zauvijek rastaviti.
Gospodne, izbavi nas iz ovoga zlaaa! vrisne Matilda u molitvi.
Tom sutradan ujutro zazvoni u zvono za buenje, nasluujui propast.
Stara miss Malizv prola je pokraj njega i uputila se prema kuhinji u velikoj kui da pripremi doruak.
Ni deset minuta kasnije utueno se vratila u robovski sokak, njezino crno lice bijae napeto od novog
276
udarca i pokapano svjeim suzama:
__ Massa kae neka niko ne ide nigdi. Veli, kada
pojede doruak eli da se svi okupe ovdi vani . . .
ak i bolesnoga prastarog striku Pompeva iznesu u naslonjau iz kolibe. Svi se prestravljeno skupie.
Kada se massa Lea i njegov gost pomole iza velike kue sedamnaest para oiju zakljui po teturanju
masse Lea da je popio jo vie nego inae; kada su se njih dvojica zaustavila na etiri metra ispred onih
u robovskom sokaku, massin glas bio je gromak, bijesan, a jezik mu se zapletao.
__ Vi nigeri uvijek gurate nos u moje poslove, pa
vam prema tome nije nita novo da je ovo imanje propalo. Vi ste mi prevelik teret pa vas vie neu
moi nositi, stoga u neke prodati ovome gospodinu . . .
Zauvi lelek, vriskove i jecaje, onaj drugi mukarac grubo mahne rukom.

 Umuknite! Tako ste se derali sino! Osmotri ih sve od prvog do posljednjeg dok se nisu
utiali. Ja nisam obian trgovac nigerima. Ja sam predstavnik jedne od najveih i najbogatijih tvrtki
u ovome poslu. Imamo svoje podrunice i brodove koji po narudbi prevoze nigere izmeu
Richmonda, Charlestona, Memphisa i New Orleansa . . .
Matilda uzvikne strepnju koja ih je sve najvie morila.
Oe li nas zajedno prodat, massa?
Rekao sam: umuknite! Vidjet ete! Ne moram vam rei da je ovaj va massa pravi dentlmen,
isto kao i ona dobra dama gore u kui, koja plae kao ljuta godina zbog vaih crnih koa.
Mogli bi vie zaraditi da vas sve prodaju pojedinano, mnogo vie! Pogledom okrzne Malu Kizzy i
Mary koje su drhtale. Vi dvije cure ve sad ste spremne da raate ni-gerie od kojih svaki
vrijedi etiri stotine pa navie.
Pogled mu padne na Matildu.
Iako si u godinama, rekla si da zna kuhati. Dolje na Jugu dobra kuharica u dananje vrijeme
stoji tisuu dvjesta do tisuu petsto.
Odmjeri Toma.
S obzirom na to da su sad cijene poskoile, mislim da se za vrsnoga mladog kovaa
lako moe
277<~ais. i tu usulc, uu
tko eli da kod njega posluuje muterije kao ovdje. Oi su mu letjele preko Tomovo petoro
brae u dobi izmeu dvadeset i dvadeset i osam godina.
A vi junci teaci vrijedite devetsto do tisuu svaki . . .
Trgovac robljem zastane da dade veu vanost onome to e rei:
Ali vi ste sretna gomila nigerina! Vaa missis ustrajno trai da vas prodam zajedno, a va massa je
u tomu podrava!
Hvala, missis! Hvala ti, Isuse! vikala je bakca Kizzy.
Hvaljen budi Gospodin! usklikne Matilda.
Umuknite! Trgovac robljem srdito zamahne rukama. Uinio sam sve to sam mogao da ih
uvjerim u suprotno, ali bez uspjeha. A moja tvrtka upravo ima neke muterije na plantai duhana koja
je ovdje u blizini! Tamo u kotaru Alamance, blizu eljeznike kompanije Sjeverne Caroline. Oni
trae obitelj nigera koji ive skupa pa im nee stvarati neprilika, nee bjeati i slino, a koji su vini
svim poslovima na plantai. Nee biti potrebno da vas prodajemo na drabi. Rekoe mi da vas neu
morati ni baciti u lance, osim ako budete stvarali neprilike!
Hladno ih je odmjerio:
Dobro, svi vi s kojima sam razgovarao od ovog asa ste moji nigeri dok vas ne odvedem na
odredite. Dajem vam etiri dana da pokupite svoje stvari. U subotu ujutro dovest u nekoliko kola da
vas prebacim u kotar Alamance.
Virgilu se prvome vrati dar govora.
A to e bit s mojom Lilly Sue i sa djetetom tamok na imanju Curry? preplaeno e on.
I njih ete kupit, je 1' da, gospodne?
A to e bit s naom bakcom, sekom arah, miss Malizy prasne Tom i sa strikom
Pompeyom? Te lanove nae obitelji niste spomenuli. . .
Ni ne mislim! Ne mogu kupiti svaku curu s kojom je spavao nekakav jarac samo zato da se on ne
osjea osamljenim! zagriljivo povie trgovac robljem. A to se tie ovih starih podrtina, jedva i
hodaju,
278
kamoli e raditi, njih nijedna muterija ne bi kupila! A\i gospodin Lea toliko je dobar da e im dopustiti
da ostanu ovdje.
U moru povika i placa bakca Kizzy skoi ravno pred massu Lea, a iz grla joj provale rijei:
__ Kad ste ve prek mora poslali sina roenoga,
zar barem ne moem imat unuad?
Kada je massa Lea brzo skrenuo pogled, ona klizne na zemlju, ali je mlade i snane ruke prihvate i pridre, a stare miss Malizy i seka arah proderu se gotovo jednoglasno:
__ Oni su jedina obitelj koju imam, massa! . . .
__ I meni, massa! Mi smo pedes godna zajedno!
Prastari nemoni striko Pompey naprosto je sjedio, ne mogavi ustati iz svog naslonjaa, suze su mu
tekle niz obraze, prazno je buljio preda se i micao usnama kao da moli.
Umuknite! prodere se trgovac robljem. Posljednji put vam to kaem! Ubrzo ete se uvjeriti
da znam kako se postupa s nigerima!
Tomove oi potrae oi masse Lea i u jednom hipu pogledi im se sretnu. Tom ree promuklim glasom,
brino birajui rijei:

 Massa, naravski, ao nam je to vas je snala nesrea i znamo da nas prodajete samo zato
jerbo morate . . .
Massa Lea djelovao je gotovo zahvalno prije nego to je ponovo poniknuo oima. Morali su nauliti ui
da ga uju.
Nee, nemam ja nita protiv nijednoga od vas, mome ... Oklijevao je. Zapravo, rekao bih ak
da ste vi dobri nigeri, gotovo svi ste se rodili i odrasli na mojem imanju.
Massa moljakao je blago Tom ako oni ljudi iz kotara Alamance ne ele kupit starce iz nae
obitelji, ima li kaki nain da vi men dopustite da ih otkupim od vas? Ovi ovjek upravo je reko da oni
ne vrijede mnogo novaca, a ja u vam platit dobru cijenu. Bacit u se na koljena i molit novoga massu
neka mi dopusti da se vani unajmim ko kova, modak za onu eljeznicu, a i moja braa e se unajmiti
i pripomo, gospodne.
279i om )C ocamiCKi preKimjau, sau su mu suic pu-ele tei niz obraze:
Massa, sve to emo zaradit, mi emo vam sla-vat dok ne platimo to ete trait za bakcu i za
ovo troje koji su nam ko rod. Poslijem svega to smo zajedno proli, naravski, eli bi ostat zajedno,
massa . . .
Massa Lea se ukoi, ali je rekao:
Dobro! Daj mi za svakoga trista dolara pa ih moe imati. . .
Naglo digne ruku prije nego to su mogli dati punog maha svom veselju.
Stanite! Oni e ovdje ostati dok ne dobijem novac u ruke!
Usred jecaja i stenjanja odjekne Tomov hladni glas:
Mi smo od vas oekivali togod vie, massa, obzirom na sve.
Vodi ih odavde, trgovce! obrecnu se massa. Okrene se i urno pode prema velikoj kui.
Kada su se ponovo obreli u robovskom sokaku koji je oajniki oajavao, ak su miss Malizv i seka
arah tjeile bakcu Kizzy. Sjedila je u ljuljaki, koju joj je izradio Tom, u moru zagrljaja, poljubaca i
suza kojima ju je obasipala obitelj. Svi su plakali.
Nekako je smogla snage i hrabrosti da promuklo izusti:
Ne budite tuni! Ja i arah, Malizv i Pompev lijepo emo ovdi ekat Georgea dok se vrati. Nee to
dugo trajat, ve su skoro prole dvije godine. Ako on nee imat novaca da nas otkupi, ondak mislim
da nee trebat mnogo vremena Tomu i vama ostalim momcima da nas.. .
Da, gospo, naravski da oemo! jedva procijedi Ashford.
Ona se slabo osmjehne njemu i svima.
Jo neto nastavi bakca Kizzy tko od vas dobije djecu prija nego to vas ja jopet vidim,
neka im ne zaboravi priat o mojim roditeljima, mojoj majci Bell i mome ocu Afrikancu po imenu
Kunta Kinte koji e vaoj djeci bit prapradjed! ujte me dobro! Priajte im o meni, o mome
Georgeu, a i o sebi! I to smo proivili kod razni massa. Ispriajte djeci sve ostalo o tomu ko smo
mi!
280
U opem leleku:
' ,
Naravski da oemo ...
__ Nikada to neemo zaboravit, bakce . . .
Ona lagano dodirne rukom najblia lica.
_ A sada, dosta! Sve e bit dobro! Umuknite, reko vam! Suzama ete me otplavit kroz vrata!
Prou ona etiri dana kad su se oni koji su imali otii pakovali, i naposljetku osvane subotnje jutro. Svi
su bdjeli najvei dio noi. Ne izgovarajui gotovo ni rijei, skupe se, drei se za ruke i promatrajui
kako se sunce die. Naposljetku stignu kola. Oni koji su trebali otii okretahu se jedan po jedan da
zagrle one koji su imali ostati.
Gdje je striko Pompey? zapita netko.
Jadni stari sino mi je reko javi se miss Malizy da nema snage da vas gleda kako odlazite
...
Ondak u ja potrat da ga poljubim! usklikne Mala Kizzy pa odjuri prema kolibi.
Trenutak kasnije zauju njezin vrisak:
Oh, ne!
Ostali koji su ve bili na zemlji odjure onamo, a oni s kola poskakae. Starac je sjedio u svom
naslonjau. I bio je mrtav.
105. POGLAVLJE
Na novoj plantai je tek slijedee nedjelje, kada su se massa i missis Murray u jednopregu odvezli na
slubu boju, cijela obitelj imala priliku da zajedno posjeda i porazgovori.
Daklem, ne bi ela prebrzo sudit ree Matilda gledajui cijeli svoj porod oko sebe ali cijeli
ovaj tjedan ja i missis Murray mnogo smo razgovarale u kuhinji dok sam ja kuhala. Moram
re da

281ona i ovaj novi massa izgledaju ko dobre kranske due. Mislim da e nam ovdi bit mnogo bolje,
samo to se va otac jote nije vratijo, a bakca i ostali jote su kod masse Lea.
Ponovo proui lica svoje djece pa zapita:
Daklem, po onomu to ste uli i vidli, to mislite?
Daklem, ovi massa Murrav ko da se ne razumije mnogo u zemlju javi se Virgil a ne zna ni
kako se mora ponaat prema robovima.
To je zato jerbo su oni ivili u gradu prekine ga Matilda Imali su radnju u Burlingtonu, a
ondak je njemu umro stric pa im u oporuci ostavijo ovu plantau.
Svaki put kada je s menom govorijo ree Virgil govorio je da trai bijeloga nazornika
kojega e najmit da nam zapovijeda. Cijelo vrijeme sam mu govorijo da nema potrebe da troi taki
novac i da mu je pet-est teaka mnogo potrebnije nego nazornik. Reko sam mu neka nam dade priliku
da emo mi njemu sami uzgojit lijepi duhan . . .
Nigdi ne bi ja dugo osto upadne Ashford kad bi nekaki nazornik, siromani bijelac,
slijedijo svaki moj pokret!
Virgil otro pogleda Ashforda pa nastavi:
Massa Murrav je reko da e neko vrijeme priekat i vidit kako emo sami iza na kraj.
Zastao je. Zamolijo sam ga da kupi moju Lilly Sue i maloga tamok od masse Currvja pa
da ih dovede ovdi. Reko sam mu da Lilly Sue radi marljivo ko svako drugi koga bi nao.
Reko je da e o tomu razmislit, ali da bi nas kupili, ve su morali dignut ipoteku na velku kuu pa e
vidit kolko e duhana prodat ove godine.
Virgil zastane.
Zato svi moramo dobro zapet! Vidim ja da mu drugi bijelci mnogo priadu da nigeri kad su sami ne
rade ni pola kolko mou. Ako koga od nas vidi da ljenari i zadirkuje se, sigurno emo dobit
nekakog nazornika.
Pogledavi ponovo natmurenog Ashforda, Virgil na-dovee:
282
__ Zbiljam, mislim da e bit dobro da malo podviknem na vas kada massa Murray dojai u polje dok mi budemo radit. Ali vi ete znat zato.
__ Naravski! prasne Ashford. Ti i jo jedan
ovjek kojega poznajem uvijek nastojite bit massini ljubimci!
Tom se lecne, alf se pravio kao da ga uope ne pogaa Ashfordova primjedba, dok se Virgil pridigne
isturivi kaiprst, uljevit od rada:
__ Mome, re u ja tebi, onomu koji se s nikim
ne slae nisu sve koze na broju! To e ti zadat mnogo nevolja jednoga dana! Moem ti re, ako e
meni pravit neprilika, jednoga od nas e odnijet na nosilima!
Umuknite! Obojica umuknite s tim glupostima! Matilda ih obojicu bijesno pogleda, a onda
osobito Ashforda prije nego to uputi Tomu preklinjui pogled, oigledno nastojei ublaiti napetost
koja je odjednom nastupila.
Tome, mnogo puta vidila sam tebe i massu Murraya kako govorite tamok doli dok si ti
gradijo kovanicu. to ti misli?
Tom odgovori polagano i zamiljeno:
Slaem se da bi nam ovdi moglo bit bolje. Ali mnogo toga ovisi kaki emo mi bit. Ko to si
rekla, massa Murray ne izgleda zloest podao bijelac. Mislim isto to i Virgil, on jednostavno nije imao
dovoljno iskustva da nam vjeruje. I jo vie, mislim da se brine da ne pomislimo da je
dobriko, zbog radi toga se nako ponaa i govori stroi nego to je zapravo i zato govori da e uzet
nazornika.
Tom zastane.
Kako ja gledam na to: mamca e na sebe preuzet missis. Mi ostali pokazat emo massi da e bit
najbolje da nas pusti radit kako znamo.
Zauje se agor odobravanja, a Matildin glas podrhtavao je od veselja zbog oigledno svijetle
budunosti to je stajala pred obitelji:
Daklem, da vidimo na emu smo. Uz to to ste vi rekli, morat emo nagovorit massu Murraya da
Jcupi Lilly Sue, a i onoga maloga Uriaha. A to se vaega oca tie, ne moemo uradit nita
nego ekat. On e ovdi nutra do jednoga dana ...
283< Mary se zvonko nasmije i upadne:
S onim leteim zelenim alom i sa crnim polu-cilindrom na glavi!
Naravski, erce Matilda se nasmijei zajedno s ostalima. Onda nastavi: A jote vam nisam
stigla ve kako emo dobit bakcu, arah i Malizv. Missis Mur-ray ve mi je obeala u tome pomo.
Opisala sam joj najbolje to sam mogla; nama se srce paralo to smo ih morali ostavit. Gospode boe!
Missis je ridala isto ko i ja! Rekla je, nema smisla da niko, ni ona, moli massu Murraya da kupi tri

zbiljam stare emske, ali mi je vjerno obeala da e molit massu da nade Tomu poslove izvan imanja, a
i ostalim momcima. I zato utuvite dobro u glave, ovdi ne radimo za massu, nego da jopet zdruimo
svoju obitelj.
S tom odlukom obitelj je krenula u sjetvu godine 1856. Matilda je svojom oiglednom privrenou i
is-krenou, odlinim kuhanjem i besprijekornim voenjem kuanstva osvajala sve vie povjerenje i
potovanje missis i masse Murraya. Massa je vidio kako Virgil neprekidno potie i tjera svoju brau i
sestre da uberu obilnu ljetinu duhana. Vidio je kako Tom naoigled dovodi plantau u zavidno dobro
stanje, njegove darovite ruke iskovale su veinu njegova alata, pokupio je staro zaralo eljezo za
otpad i naposljetku ga pretvorio u desetak komada vrstog i novog poljoprivrednog orua i alatljika, a
uz to je izradio niz korisnih i ukusnih kuanskih potreptina.
Gotovo svake nedjelje po podne, ako bi Mur-rayevi ostali kod kue, dolazile bi im u posjet obitelji
mjesnih plantaera da im zaele dobrodolicu, zajedno s njihovim starim prijateljima iz Burlingtona,
Granama, Haw Rivera, Mebanea i ostalih okolnih gradova. Kada bi vodili goste da razgledaju veliku
kuu i dvorita, Murrayevi bi uvijek ponosno pokazivali razne primjerke Tomove vjetine. Malo koji
njihov gost sa plantaa ili iz grada odlazio bi a da ne zamoli massu neka dopusti Tomu da za nj neto
uini ili popravi, a massa Murray bi pristao. Postepeno se kotarom Alamance irilo sve vie Tomovih
rukotvorina izraenih po nacrtu muterija, a usmena ga je rije dalje preporuala, pa je prvotna molba
missis Murray da massa potrai Tomu
284
osla izvan kue postala potpuno nepotreonom. uskoro !?u svakog dana robovi, i staro i mlado, dolazili
na mazgama, a katkada pjeice, i donosili polomljeno orue ili druge alate Tomu da ih popravi. Neki
masse i missis skicirali bi ukrasne predmete koje su eljeli da im on izradi za kuu. Ili bi katkada
muterije molile da massa Murray ispie Tomu putnu dozvolu da na mazgi odjae na druge plantae ili
u oblinje gradove i na licu mjesta izvri popravke ili postavi neki predmet. Godine 1857. Tom je radio
od jutra do mraka svakoga dana osim nedjelje, a njegov sveukupni rad bijae u najmanju ruku ravan
poslu gospodina Isaiaha kod kojeg je uio zanat. Muterije bi plaale massi Murrayu, u velikoj kui ili
pri susretu u crkvi, razliite svote prema tarifi: etrnaest centi po kopitu za potkivanje konja, mazga i
volova; trideset i sedam centi za novi kota na kolima: osamnaest centi za popravak vila; est centi za
otrenje pijuka. Posebno su ugovarali cijene za ukrasne radove po nacrtu muterija, na primjer, pet
dolara za reetkasta ulazna vrata ukraena hrastovim liem. A koncem svakog tjedna massa Murray
obraunao bi kao Tomovu plau deset centi od svakoga dolara koji bi mu ovaj stvorio svojim radom
prethodnog tjedna. Zahvalivi massi Tom bi tu tjednu svotu davao svojoj majci Matildi, koja bi je
uskoro pokopala u jednom od svojih staklenih vreva. Samo ona i Tom su znali na kojemu mjestu.
U subotu u podne zavrio bi fadni tjedan za obiteljske teake. Mala Kizzy i Mary, kojima je sada bilo
devetnaest, odnosno sedamnaest godina, brzo bi se okupale, vrsto omotale uzicom svoje kratke,
kovraste pletenice i trljale lice pelinjim voskom dok ne bi postalo sjajno crno. Zatim bi odjenule
najbolje nakrobljene i izglaane pamune haljine pa bi se uskoro pojavile u kovanici. Jedna bi
donijela krag vode ili kadto li-monade, dok bi druga nosila veliku kutlau od tikve.
Kada bi Tom utaio e, one bi zatim nudile te dobrodole gutljaje iz kutlae od tikve maloj skupini
robova, koji bi se uvijek tamo okupili svake subote po podne, jer su ih masse poslali po predmete koje
je Tom obeao zavriti do kraja tjedna. Tom zamijeti, sa zajedljivim zadovoljstvom da njegove sestre
najprponije i naj2857 vesenje uvijeK zaairKuju zgoane mlade ljude. Jedne subote naveer nije se iznenadio kada je
zauo kako Matilda kretavo kara:
Nis ja slijepa! Vidim ja vas doli kako vrtite repicama medu mukarcima!
Mala Kizzy se vatreno branila:
Pa, mamce, mi smo emske! Nismo upoznale nikake muke kod masse Lea!
Matilda glasno progunda neto to Tom nije mogao razabrati, ali je osjeao da se ona u dubini due manje ljuti nego to se pravila. To mu malo kasnije po-- tvrdi sama Matilda rekavi:
Reklo bi se da puta one dvije curce da ljubakaju pred tvojim nosom. Mislim, mo barem pripa-zit
da se ne spandaju s krivim ovjekom!
"
Na zaprepatenje itave obitelji uskoro mirno objavi
svoju elju da skoi preko metle, ne izrazito viljasta Mala Kizzy ve mnogo mirnija Mary, i to s
konjua-rem s plantae blizu gradia Mebane. Moljakala je Matildu:
Znam da mo pomo uvjerit massu da me ne proda preskupo kad ga Nicodemusov massa z&trzzi
da me proda, mamce, tako da moemo ivit zajedno!
Ali Matilda samo neto nerazgovijetno progunda pa Mary brine u pla.
Gospode, Tome, ja naprosto ne znam to da mislim! ree Matilda. Naravski da sam
sretna zbog curce, vidim da je tako sretna. Ali mi je mrsko vidit bilo koga od nas da ga opet prodaju.

 Grijei, mamce. Zna da grijei! ree Tom. Ja, naravski, ne bi elijo bit oenjen pa da
ena ivi na nekome drugome mjestu. Gledaj to se dogodilo Virgilu. Otkako su nas prodali, on je
bolestan jerbo je
. tamo ostavijo Lilly Sue.
Sinko ree ona ne priaj meni kako je bit oenjen za nekoga kojega gotovo i ne vidi!
Kolko
. puta moram pogledat vas, svoju djecu, pa da se sjetim da imam mua . . .
Matilda je oklijevala:
Ali da se vratimo na Maryn odlazak, ne mislim ja samo na nju nego na sve vas. Ti tolko mnogo
radi da, mislim, ne obraa na to panju, ali sad u slo286
bodne suoote vise ovdi ne vidim tvoju Drau, samo tebe j Virgila. Svi ostali ludo ljubav vode . . .
__ Mamce otro je prekine Tom mi smo odrasli mukarci!
Naravski da jesi! odbrusi Matilda. O tome ja i govorim! Ou re da mi s ini da e s ova obitelj raspast prije nego to je jopet okupimo!
U trenutku utnje koja medu njima nastupi Tom je nastojao smisliti kakve bi joj utjene rijei rekao; osjeao je da se laka razdraljivost njegove majke u zadnje vrijeme i neuobiajena potitenost jo vie
pojaavala kako su promicali mjeseci nakon roka kad se njihov otac imao vratiti. Kao to je upravo
spomenula, opet se morala primiriti s njegovom odsutnou.
Tom se zgrane kada ga je Matilda odjednom odmjerila:
Kad e s ti oenit?
Na to sadak ne mislim ... Zbunjeno je oklijevao pa promijenio temu. Mislim da jopet imamo
bakcu, seku arah i miss Malizy. Mamce, kolko smo otprilike dosad utedili?
Ne otprilike! Re u ti tono! S ona dva dolo-ra i etir centa koje si mi dajo prolu nedjelju imamo
osamdeset sedam dolora i pedes dva centa.
Tom zakima glavom.
Moram vie zaradivat . . .
A ja bi ela da Virgil i ostali vie pripomau.
Ne mo im zamjerit. Teko je na nadniarski poso u polju, jerbo gospodari kojima je taki poso
potreban mahom unajmljuju osloboene nigere koji rade ko ludi da zarade onih dvajes pet centi
dnevno, inae bi pocrkali od gladi. Moram vie zaradit! Bakca, seka arah i miss Malizy, sve su
starije!
Tvojoj bakci sadak je jedno sedamdes godina, a arah i Malizy blizu osamdes.
Odjednom Matildi sine zamisao; lice joj odjednom posta sanjarsko:
Tome, zna to mi je ba palo na pamet? Tvoja bakca je pripovijedala da je njezin otac iz
Afrike brojijo svoju dob ubacuju oblutke u tikvu. Sjea li se da nam je to govorila?
287 jasno, naravsKi: un zasrane. ivoiKO je njemu bilo godina?
To nikad nisam ula, barem kolko se moem sjetit.
Na licu joj se sve vie oitovala zbunjenost:
Zavisi o kojemu vremenu govori. Bijo je jedne dobi kad su bakcu Kizzy prodali i odvojili od njega
i od njezine matere. Ondak je bijo druge dobi kada ga je Gospodin pozvo sebi. . .
Oklijevala je:
Budui da se bakca blii sedamdesetoj, njezin otac je, zna, sigurno davno umro. I njezina
majka. Jadni ljudi!
Da ... zamiljeno e Tom. Kadikad se pitam kako li su izgledali. Tolko mnogo sam ujo o
njima.
I ja, sinko ree Matilda. Uspravi se u naslonjau. Ali da se vratimo tvojoj bakci, arah i
Malizv, svake noi kleknem pa molim Gospodina da bude uza njih i svakoga dana molim da tamok
doe tvoj otac s gomilom novaca u depu da ih otkupi.
Vedro se nasmijala.
Jednoga jutra emo se probudit, a ovdi e bit svi etri, slobodni ko tie!
Zna, to e bit krasna slika! nasmijulji se Tom.
Zavlada utnja, svatko se zadubi u svoje misli. Tom odlui da je sad prikladno vrijeme i atmosfera da
majci povjeri neto to je od svih pomno krio. inilo mu se da bi se to moglo dalje razvijati.
Kao uvod mu je posluilo Matildino ranije pitanje.
Mamce, maloprije si me zapitala da 1' modak kada pomiljam na enidbu?
Matilda se uz trzaj uspravi, a lice i oi joj se ozare.
Da, sinko?
Tom je htio samoga sebe pretui to je to uope spomenuo. Sve se mekoljio razmiljajui kako bi
nastavio. Onda e odluno:

 Daklem, reko bi da sam srejo djevojku i malko smo razgovarali . . .

Gospodine, smiluj se! Tome! Koja?
Ti je ne poznaje! Zove se Irene. Neki je zo288
vedu Reeny. Pripada onomu massi hdwinu Holtu, radi u njiovoj velkoj kui . . .
__ Onome bogatome massi Holtu za kojega massa i
missis kaedu da ima onu predijonicu pamuka na Ala-mance Creeku?
_ Tako je ...
__ 2a njiovu velku kuu izradijo s one lijepe reetke na prozorima?
__ jes . . Tomovo je lice podsjealo na maloga
djeaka koji je uhvaen u kradi kolaa.
Gospodne! Matildino lice bijae ozareno. Jedna je konano uvatila staroga rakuna!
Skoivi na noge, odjednom zagrli zbunjenog sina i promuca:
Tako sam sretna zbog tebe, Tome, mnogo!
Prestani! Prestani, majko! Izvue se iz njezina zagrljaja pa joj rukom dade znak da ponovo
sjedne u naslonja. Pa samo smo razgovarali.
Sinko, ti s moje najutljivije dijete od svoga prvoga daha! Ako priznaje samo to da s vidijo
djevojku, znam ja da tu ima neto vie!
Bijesno je pogleda:
Ne elim da to nikome izda, uje li me?
Znam ja da e je massa kupit za tebe, sinko! Ispriaj mi neto vie o njoj, Tome!
U Matildinoj je glavi bjesnjela tolika tutnjava da je sve to zajedno nahrupilo ... a negdje u mozgu
bljesne joj prizor svadbenih kolaa koje e ispei . . .
Kasno je, moram po ... Ali ga je drala na vratima. Tolko sam sretna to e djevojke uskoro
po-vatat sve vas mladie! Ti si moj najbolji!
Tom ve odavno nije vidio da se Matilda tako sretno smije.
Mislim, kako starim, postajem ista bakca Kizzy, ou to vie unuadi!
Tom projuri kraj nje, a dok je kroio napolje, zau njezin glas:
Ako dosta dugo poivim, moem vidit i neke praunuke!
2891U6. POGLAVLJE
Jedne nedjelje nekoliko mjeseci ranije massa i missis Murrav vratie se iz crkve kui, a massa gotovo
odmah pozvoni Matildi te joj ree neka pozove Toma na trijem.
Massi se zadovoljstvo ogledavalo i na licu i u glasu kada je rekao Tomu da mu je gospodin Edwin Holt,
vlasnik predionice Holt, poslao poruku da je gospoju Holt nedavno neizmjerno zadivila jedna od
Tomovih njenih eljeznih rukotvorina. Ve je skicirala nacrt ukrasnih reetaka na prozorima, a nadaju
se da bi ih Tom uskoro mogao izraditi i postaviti u njihovu domu Gaj rogaa.
Dobivi od masse Murrava putnicu, Tom sutradan u rano jutro odjaha na mazgi da vidi skice i izmjeri
prozore. Massa Murrav mu ree da ne brine rii za kakav posao koji ga eka u kovanici. Massa nadoda
da je najbolje ii po Haw River Roadu do gradia Grahama, onda Graham Roadom do crkve
Bellemont; neka tamo skrene udesno pa nakon jo dvije milje nikako nee moi promaiti gospodsku
kuu Holt.
Kada je Tom stigao i predstavio se, crni vrtlar mu ree neka prieka pokraj glavnog stubita. Uskoro
doe i sama missis Holt pa prijazno estita Tomu na njegovu prijanjem radu koji je vidjela i pokae
mu svoje nacrte da ih on pomno proui za eljeznu ogradu na prozoru koja bi izgledala kao
reetka bogato isprepletena vinovom lozom i liem.
Mislim da moem to uinit, dat u sve od sebe, missis ree on, ali naglasi da, s obzirom na to da
ima toliko reetaka i toliko prozora, a svaka od reetki zahtijeva mnogo strpljivog pipavog rada, taj
posao moe potrajati i dva mjeseca. Missis Holt odvrati da e biti presretna ako u tom roku zavri,
preda Tomu svoje nacrte da ih zadri i po njima radi i ostavi ga da obavi nuni poetni posao: da brino
izmjeri dimenzije mnogobrojnih prozora.
U rano poslijepodne, Tom je mjerio prozore gornjega kata koji su gledali na verandu, kadli nagonski
osjeti da ga netko promatra. Osvrne se i zamiri pred bljetavom ljepotom djevojke bakrene puti koja je
u ruci drala krpu
290
za
prainu i utke stajala pokraj susjednog otvorenog prozora. Na sebi je imala jednostavnu odoru kune
sluavke, glatku crnu kosu splela je u veliku pundu na potiljku, a na Tomov pogled uzvrati staloeno
ali toplo. Samo mu je njegova vjeita uroena suzdrljivost omoguila da prikrije zapanjenost; pribrao
se, brzo skinuo eir i promucao:
__ Dobar dan, miss.

__ Dobar dan, gospodne! odvrati ona, blistavo

mu se nasmijei i nato iezne.
Kad je naposljetku jahao natrag na plantau Murrav, Toma iznenadi i uznemiri to je nikako ne moe
smetnuti s uma. Nou, dok je leao u krevetu, odjednom se osupne to joj ni ime ne zna. Smatrao je da
ima de-vetnaest-dvadeset godina. Napokon usne, isprekidanim snom i probudi se muei sama sebe da
je ona, onoliko lijepa, zacijelo ve udata ili sigurno ima udvaraa.
Izrada osnovnih okvira za reetke, jednolino zavarivanje etiriju prethodno izrezanih plosnatih
eljeznih sipki u etvorokute veliine prozora, bijae samo rutinski posao. est dana je to radio, a onda
Tom pone obraivati usijane ipke na nizu postupno sve manjih elinih kalupa dok naposljetku ne
dobije tapie, koji ne bijahu deblji od brljana ili od vlati kozje krvi. Tom ih je za pokus zagrijavao i
savijao na razne naine, ali bijae nezadovoljan. Stoga poe u rano jutro etati i pomno prouavati
ljupke zavijutke i vitice prave loze. Osjeti da e ih sad lake moi izvesti.
Posao je dobro napredovao. Massa Murrav svakodnevno je objanjavao kakvoj srditoj muteriji da Tom
moe obavljati samo najhitnije popravke sve dotle dok ne zavri veliki posao za gospodina Edwina
Holta. Time bi smirio veinu ogorenih bundija. Massa Murrav doe u kovanicu da to vidi, a onda i
missis Murrav, zatim stanu dovoditi i prijatelje koji su im dolazili u posjet, tako da je kadikad njih
osam, deset stajalo i utke promatralo kako Tom radi. Dok je obavljao svoj posao, pomisli koliko je
sretan to svi ti ljudi smatraju ak prirodnim da kova, zadubljen u svoj rad, na njih ne obraa panju.
Razmiljao je kako su robovi koji su mu donosili predmete da ih popravi za njihove masse, mahom bili
mrzovoljni ili bi se razmetali pred ostalim robovima po
291Kovacnici. Ali, aKo bi se pojavio koji bijelac, svi robovi u trenutku bi se nakreveljili, uzvrpoljili se
ili bi se na drugi nain poeli ponaati kao klauni, kao to je Tom ranije nevoljko opaao i kod svoga
roenoga oca, Georgea Kokotia, s njegovim polucilindrom i bombastinim nainom govora.
Tom je nadalje bio sretan zbog toga to je iskreno uivao u osjeaju utapanja, u izvjesnoj mjeri i
usamlji-vanja, u svom svijetu kovanja. Dok je radio na prozorskim reetkama od zore pa sve do mraka,
katkad bi zbrkane misli satima zaokupljale njegov um prije nego bi sebe ponovo uhvatio da misli na
lijepu sluavku koju je sreo.
Ve kada mu je missis Holt pokazala svoje nacrte, shvatio je da e najtea kunja biti izrada lia na
prozorskim reetkama. Tom je opet iao na etnje u prirodu i paljivo prouavao lie. Grijao je i
zagrijavao etvrtaste eljezne komadie, udarcima tekog etvrtastoga ekia pretvarao ih u njene
tanke listie, a karama je izrezivao suvine rubove srcolikih uzoraka. Budui da je tako tanahna kovina
lako mogla izgorjeti i upropastiti se ako je ognjite bilo prevrue, s krajnjom je panjom upu-hivao zrak
mijehom to ga je sam izradio. urno bi svaki usijani tanki listi gurnuo u nakovanj pa ga vjeto oblikovao u list brzim udarcima najlaganijeg ekia kugliaste glave.
Paljivim zavarivanjem Tom je njeno spajao listie, a zatim ih privrstio uz peteljku. Bio je sretan to
ni dva lista nisu posve ista, kao ni u prirodi. Naposljetku, u sedmome tjednu napornog rada, Tom
tokasto zavari lie vinove loze na prozorske reetkaste okvire koji su ih ekali.
Tome, velju ja tebi da izgledaju ko da su izrasli!
povie Matilda koja je sa strahopotovanjem zurila u majstorsko djelo svoga sina. Nita se manje
nije oduevila Mala Kizzy, koja_ je sad otvoreno oijukala s tri mlada roba iz okolice. ak su Tomova
braa i njihove supruge' sada bijahu neoenjeni samo Ashford i Tom
dobacivali poglede u kojima se zrcalilo njihovo sve vee potovanje prema njemu. Massa i missis
Murrav jedva su suzdravali svoje silno zadovoljstvo i ponos to imaju takvoga kovaa.
U kolima krcatim prozorskim reetkama Tom se sam
292
dveze u veliku kuu Holt da ih postavi. Kada je podigao jedan okvir da ga vidi missis Holt, ona klikne
i
1 esne rukama, izvan sebe od sree, pozove iz kue kerku, desetogodinju djevojicu, i nekoliko
svojih odraslih siova koji su se tamo nalazili, a svi oni odmah estitae Tomu.
Odmah je poeo postavljati okvire. Dva sata poslije toga prozorske reetke u prizemlju ve su bile
namjetene a lanovi obitelji Holt kao i nekolicina njihovih robova, i dalje im se divila. Shvatio je da se
zacijelo pronio glas koliko se missis oduevila pa su dotrali da vide svojim oima. Gdje li je bila ona?
Tom se to napeto pitao dok ga je jedan Holtov sin vodio kroz ulateno predvorje na donjem katu i dok
se penjao uza zavojite stepenice da preostale reetke postavi na prozore verande na prvom katu.
Bijae to ba ono mjesto na kojemu je onda ona bila. Kako i koga da zapita, a da ne ispadne znatieljan
i zainteresiran, tko li je ona, gdje stanuje i kakav je njezin poloaj ? Sav razoaran, Tom jo marljivije
prione uz posao; mora brzo zavriti pa otii, odlui on.
Postavljao je trei reetkasti prozor na katu kadli zauje ubrzane korake i opazi nju, zajapurenu, gotovo
za-soptalu od hitnje. Gledao ju je izgubivi dar govora.

 Dobar dan, gospodne Murrav! Zapanji se spoznavi da ona ne zna da se on preziva Lea, nego
samo da mu je vlasnik massa Murrav.
Nespretno je skinuo slamnati eir.
Dobar dan, miss Holt . . .
Bila sam dolje u suionici i dimila meso, taman sam ula da ste vi ovdi. . .
Pogled joj se zaustavi na posljednjoj reetkastoj ogradi koju je postavio.
Ooh, to je prekrasno! dahne ona. Srela sam dolje missis Emily, sva je oduevljena ovim
vaim poslom.
Pogled mu okrzne maramu na njezinoj glavi kakvu su nosile teakinje.
Mislijo sam da ste vi kuna sluavka . . . inilo se da je to to je rekao posve prirodno.
Ja volim radit razliite stvari, a oni me putaju ree ona ogledavajui se. Dola sam ovdi
samo
293ivioram se vratit na poso, a i vi ... Morao je doznati neto vie, barem njezino ime. Zapita je.
Irene ree ona. Zovu me Reeny. A vas?
Tom ree on. Kao to je ona rekla, morali su se vratiti na posao. Morao je riskirati. Miss
Irene, imate li nek,g prijatelja?
Pogledala ga je tako dugo i prodorno da je shvatio da je uasno pogrijeio.
Svi znaju, ono to mi je u srcu, to mi je i na jeziku, gospodne Murrav. Kad sam ondak vidila kolko
ste vi stidljivi, bojala sam se da vie neete s menom govorit.
Tom zamalo nije pao na pod.
Od toga dana poeo je moliti massu Murrava da mu svake nedjelje dade putnicu za cijeli dan i doputenje da uzme mazginu zapregu. I svojoj obitelji je rekao da trai uz rub cesta odbaene kovnate
predmete da obnovi gomilu starog eljeza u kovanici. Gotovo uvijek naao bi neto korisno dok se
vozio raznim cestama na putovanju koje je trajalo po dva sata u oba smjera da vidi Irene.
Ne samo ona ve i ostali koje je upoznao u robov-skome sokaku Holtovih nisu ga mogli toplije primati
niti se srdanije odnositi prema njemu.
Tolko si plaljiv, a tako pametan, ljudi te vole bezazleno mu ree Irene.
Obino bi se odvezli na kakvo malo zabaenije mjesto u okolici, tamo bi Tom ispregnuo mazgu iz kola,
pa je putao da pase, vezanu na podugako putilo, dok su oni etali. Naravno, Irene je kudikamo vie
govorila.
Moj otac je Indjanac. Zove se Hillian, kazala mi mati. Zaradi toga imam vako neobinu boju
priprosto mu objasni Irene. Jemput davno mama je pobjegla od zbiljam zloestoga masse i u umi
su je uvatili nekaki Indjanci i odveli u njiovo selo. Tamok su se ona i moj otac spojili i ja se rodila.
Nisam bila mnogo velka kada su nekaki bijelci napali selo, poubijali mnogo ljudi, zarobili moju mater i
odveli nas natrag njezinu massi. Rekla je da ju je pretuko na mrtvo ime i prodo nas nekakom trgovcu
nigerima i massa Holt nas je kupijo, to je bila srea jerbo su oni vrlo dobri ljudi ...
294
Oi joj se suzise.
__p3j uglavnom. Daklem, majka je bila njiova pralja
i glaalja sve do prije jedno etir godine kad se razbo-Hla i umrla, a ja sam sve otadak ovdi. Sad mi je
osam-najs godna, imat u devetnajst na samu Novu godinu . . .
Pogledala je Toma na svoj otvoreni nain.
_ Kolko je tebi godna?
_ Dvajes etir ree Tom.
Ispriavi zauzvrat Ireni najhitnije injenice o svojoj obitelji, Tom ree da zasad jo vrlo malo poznaju
ovu novu pokrajinu Sjeverne Caroline u koju su ih prodali.
Daklem ree ona ja sam ti mnogo obavijetena jerbok su Holtovi vrlo vani ljudi, tako im gotovo svi bogati dolazu u posjet, a mahom ja posluujem, a imam dobre ui.
Kaedu da su prapradjedovi ovih bijelih ljudi u kotaru Alamance mahom doli iz Pennsvlvanije
mnogo prije onoga rata za robolucju kada ovdi nije nikoga bilo osim Indjanaca Sissipaw. Neki ih
zovedu Saxapaw. Ali engleski bijeli vojnici ih pobili. Tako je sada rijeka Saxa-paw jedina stvar koja
nosi njiovo ime . . .
Irena se namrti.
Moj massa veli da su oni pobjegli preko mora zbog velke bijede i tolko navalili u Pennsvlvaniju da
su Englezi koji su upravljali kolonijama najavili; u ovom dijelu Sjeverne Caroline prodat e im
zemlje kolko im srce oe za manje od dva centa po jutru. Daklem, massa kae, sva sila kvekera,
prezbiterijanaca iz kotske i Irske i njemakih luterana strpalo sve to im je moglo stat u pokrivena
kola pa kroz doline Cumberland i Shenandoh. Massa kae, to je jedno etrista milja. Kupili zemlje
kolko su mogli i poeli kopat, krit i obradivat, najvie su to bila mala imanja na kojima su radli sami,

ko to veina bijelih ljudi u ovom kotaru jote ovdi radi. Zbog radi toga nema mnogo nigera ko
tamok gdi s one velke plantae.
Slijedee nedjelje Irene je Tomu pokazala predio-nicu pamuka svoga masse na obali rijeke Alamance,
tako ponosno kao da su njezine i predionica i obitelj Holt.
Poslije mukotrpnog tjedna u kojem je obavljao na desetke kovakih poslova, Tom je eljno iekivao
svaku nedjelju kad se u kolima vozio uz ograde od letava to
295

su se prostirale na milje; iza njih je rastao kukuruz, penica, duhan i pamuk. Tu i tamo vidio se kakav
vonjak jabuka ili bresaka i skromne farmerske kuice. Prolazei kraj drugih crnaca koji su gotovo
uvijek ili pjeice, jedni drugima su mahali rukom, a Tom se nadao da oni shvaaju zato ih ne poziva u
kola: zato to bi to naruilo njegovu prisnost s Irenom. Katkad bi naglo zaustavljao mazgu, skoio na
zemlju pa ubacio straga u kola kakvu zaralu odbaenu gradu koju bi spazio u toku vonje. Jedanput ga
je zapanjila Irene koja je takoer iskoila i ubrala divlju ruu.
Jo kada sam bila mala curca volim rue rekla mu je.
Kada bi sreli bijele ljude, koji su se takoer vozili ili jahali, Tom i Irene pretvorili bi se u dva kipa, i oni
i bijeli ljudi buljili su ravno preda se. Tom je nakon izvjesnog vremena pripomenuo da mu se ini da u
okrugu Alamance vidi manje bijelaca tipa bijedna fukara koji su vrvjeli tamo gdje je prije toga
stanovao.
Znam one siromane bijelce koji izgledaju ko purani odvrati ona na koje ti misli. Ne, nema
ih ovdi mnogo. A oni koje vidi mahom su ovdi samo u prolazu. Bogati bijeli ljudi njih trebaju manje
nego nigere.
Tom izrazi iznenaenje to Irene zna poneto o svakom duanu na raskru kraj kojega bi proli, ili o
crkvi, koli, kolarskoj radionici, ili o bilo emu.
Daklem, sluala sam kako massa pripovijeda gostima kako je njegova obitelj umijeala prste u
gotovo sve u kotaru Alamance.
Tako mu je to objasnila Irene; onda, kada su prolazili pokraj itnog mlina, ree da i to pripada njezinu
massi.
On melje mnogo svoga ita u brano kazala mu je a od mnogo kukuruza pee viski i prodaje
u Favettevilleu.
Tomu je zapravo postupno dosaivala ta kako se njemu inila Irenina omiljena kronologija puna
pohvala prema njezinome gospodaru i njegovoj obitelji. Jedne nedjelje, kada su doli u grad Graham,
sjedite kotara, ona ree:
One godne kad u Californiji vladala velka zlatna groznica, otac moga masse bijo je medu velkim
ljudima
koji su kupili zemlju i izgradli ovaj grad, kotarsko sredite.
Slijedee nedjelje, dok su se vozili po Salisburv Roadu, ona pokae istaknutu kamenu plou:
__ Ba ovdi na plantai massina djeda bila je bitka
Za Alamance. Ljudima dosadilo gadno ponaanje onoga kralja pa okrenuli puke u njegove crvene
uniforme, a massa kae da je ta bitka zapalila fitilj za meriko ro-bolucijski rat jedno pet godna poslije.
Matilda je bjesnjela. Do kraja joj je popustilo strpljenje zbog toga to on tako dugo potiskuje svoju
uzbudljivu tajnu.
to je tebi? Ko da ne da niko vidi tvoju in-djansku curu!
Prikrivajui svoju razdraljivost, Tom samo promrmlja neto nerazumljivo pa ozlojeena Matilda zada
niski udarac.
Modak je ona predobra za nas jerbo pripada tolkim bogataima!
Po prvi put u svome ivotu Tom se bijesno udalji od majke ne udostojivi je odgovora.
arko je elio da moe s nekim, s bilo kim, razgovarati o svojim sve veim sumnjama da li da se i dalje
drui s Irenom.
Naposljetku je uvidio koliko je silno voli. Uz svoje lijepe crte lica mjeanke izmeu crnkinje i
Indijanca, ona je nedvojbeno mogla biti ona draesna, dovitljiva i bistra brana drugarica o kojoj je
sanjao. Ali po prirodi promiljen i oprezan, Tom je osjeao da oni nikada nee moi stvoriti uspjenu
zajednicu, ako ne rijei dvije velike brige koje su mu se pojavile u vezi s Irenom.
Kao prvo, u svojoj dui Tom nikada nije posve volio nijednu bijelu osobu niti joj je potpuno vjerovao,
ukljuujui tu i njegova massu i missis. Ozbiljno mu je smetalo to Irene kako se inilo svesrdno
asti, ako ne i oboava, bijelce koji su joj bili vlasnici; to mu je ulijevalo bojazan da oni na to presudno
pitanje nikada nee jednako gledati.

A druga njegova briga, smatrao je on, jo se manje dala rijeiti: naime, izgledalo je da obitelj Holt nije
nita manje privrena Ireni. Tako su se neke obitelji dobrostojeih gospodara esto odnosile prema
nekim kunim ropkinjama. Znao je da nikada ne bi mogao izdrati a296
297radu da se vjena pa da onda ivi sa enom odvojeno na razliitim plantaama, to je ukljuivalo
neprestano po-niavanje kada bi morali moljakati svoje masse da im odobre povremene brane posjete.
Tom je ak pomiljao na moda najestitije rjeenje, iako je znao da bi mu zadalo teku bol, da se
prestane viati s Irenom.
to je, Tome? zapitala ga je slijedee nedjelje, a glas joj bijae pun zabrinutosti.
Nita.
Neko vrijeme su se utke vozili. Onda ona ree na svoj bezazleni, otvoren nain:
Daklem, neu te silit ako ne eli re, ali znaj, ja znam da tebe neto mori.
Tom gotovo nije osjeao uzde to ih je drao u rukama mislei da medu Irenine vrline kojima se
najvie divio spadaju otvorenost i estitost, a on je "tjednima i mjesecima bio uistinu nepoten prema
njoj stoga to joj je izbjegavao priznati to zapravo misli, jer bi to toboe njima oboma bilo bolno. I to
on vie oklijeva, samo vie nastavlja nepotenje i otecava svoje gorko razoaranje.
Tom se trudio da mu glas zvui prirodno:
Sjea se da sam ti nedavno isprio kako je ena moga brata Virgila morala ostat sa svojim massom
kada su nas prodali?
Budui da to nije imalo veze s njegovom nakanom, nije joj ispriao da je kasnije, na njegovo osobno
preklinjanje, massa Murrav otputovao u kotar Caswell i kupio Lilly Sue i njezina sina Uriaha.
Tom sam sebe prisili da nastavi pa ree:
Zna, mislim, ako bi ja ikada modak doo na pomiso da se s kojom oenim . . . daklem, mislim da
ne bi mogao ako bismo morali ivit na plantaama raznih gospodara.
Ni ja! Njezin odgovor bijae tako brz i zanosan da je Tom zamalo ispustio uzde, sumnjajui je li
dobro uo.
Razjapivi usta tre se prema njoj.
Kako misli? promuca on.
Isto ko to s reko! Vie nije bilo uzmaka:
Zna, massa i missis Holt nee te prodat!
__ Prodat e me kad god budem ela! mirno
ga je gledala.
Tom osjeti kako mu se slabost uvlai u itavo tijelo.
to to govori?
__ Ne bi ela bit prosta . . . To nija tvoja briga,
nego moja.
Tom sam sebe zauje kako mlitavo pita:
__ Daklem, zato te ondak ne prodadu . . . ?
inilo se da ona oklijeva. Umalo je umro od straha.
__ Dobro odvrati ona. Ima li neko posebno
vrijeme?
Mislim da to i o tebi ovisi . . .
Misli su mu letjele. Koliku li e svotu njezin massa traiti za ovoliko blago kao to je ona. . . ako ovo
ipak nije ludi san?
Mora pitat tvog massu oe ii me kupit.
Kupit e te ree on, ali nije bio u to toliko siguran ko to mu je glas zvuao.
Onda se osjeti kao glupan kada je zapitao:
to misli, kolko e stajat? Mislim, massa to mora znat.
Mislim, oni e primit to god on ponudi, ali neka bude primjereno.
Tom je piljio u nju, a Irene u njega.
Tome Murrav, ti s u nekim stvarima najoajniji ovjek kojega sam ikada vidila! Mogla sam ti ovo
rei jote prvoga dana kad smo se sreli! Kolko dugo ekam da mi neto kae! Samo ekaj dok te ja
uvatim pa u ti izbit malo tvrdoglavosti iz te glave!
Jedva je osjeao kako ga ona svojim sitnim rukama udara po glavi i po ramenima dok je prvi put u
ivotu hvatao u zagrljaj enu, a mazga ila bez vozara.
Te noi dok je leao, Tom poe u mati nazirati eljeznu ruu koju e joj izraditi. Na putu u sjedite kotara mora kupiti samo malenu ipku najboljega svjee obraenog eljeza. Mora pomno prouiti ruu,
spajanje njezine peteljke i podnoja, irenje njezinih latica, svaku oblinu koja se izvija na svoj poseban
nain . . . kako da eljeznu ipku zagrije do one prave naranaste zaarene boje, tako da je to bre
ekiem sabije da bude tanka kao hostija. Od nje e izrezati ruine latice, jo jednom

299zagrijati, oblikovati njeno, s ljubavlju, i zarinuti u rasol pomijean s uljem, to e rainim laticama
dati njenost i vrstou . . .
107. POGLAVLJE
Kada je zaula jecaje, urno je potrala i ugledala zapanjujui prizor: svoju dragu sluavku Irenu,
uu-renu iza polukrunog zavoja donjeg stubita kako plae kao ljuta godina, missis Emily Holt istog
trenutka se prestraila:
to je, Irene?
Missis Emily se sagne pa zgrabi i prodrma njezina ramena to su se trzala.
Ustaj ovog trenutka i reci mi! to je?
Irena se nekako osovi na noge pa bez daha prizna missis da voli Toma i da se eli za njega udati radije
nego da se i dalje bori i opire redovitom napastovanju izvjesnih mladih massa. Gospoja Holt odjednom
se uznemiri pa je natjera da joj ree koji su to, Irene kroz suze promuca dva imena.
Te veeri prije jela, potreseni, massa i missis Holt sloe se da e za neposredni obiteljski krug
oigledno biti najbolje da je brzo prodaju massi Murrayu.
Ali budui da su massa i missis Holt iskreno voljeli Irene i bili veoma zadovoljni to je izabrala Toma
za mua, navaljivali su sve dok im massa i missis Murray nisu dopustili da budu domaini pira i
prijema naveer za uzvanike. Sva eljad obitelji Holt i Murrav, i crni i bijeli, okupit e se u dvoritu
pred velikom kuom Holtovih, obred e slaviti njihov pop, a nevjestu e voditi osobno massa Holt.
Ali u toj divnoj potresnoj prilici najveu senzaciju
300
izazvala je lomna, rukom izraena, savrena eljezna rua duge peteljke to ju je mladoenja Tom
izvukao iz depa na kaputu i njeno poklonio svojoj ozarenoj mladenki. Dok su svatovi klicali: Ooh!
i Ahh!, Irene ju je milovala oima, a onda, pritisnuvi je na srce, proaptala:
__ Tome, previe je lijepa! Nikada se neu udaljit
od ove rue, niti od tebe!
Tokom raskonog ruka u dvoritu obje radosne bijele obitelji ve su se ranije bile povukle na objed
u velikoj kui Matilda nakon tree ae odlinog vina ree Ireni, zapleui jezikom:
Ti s vie nego lijepa, erce! Spasla s me od brige oe 1' Tom bit previe plaljiv da djevojku
zaprosi. . .
Irene odgovori kao iz topa svojim zvonkim glasom:
Pa i nije me zaprosijo!
A gosti koji su to uli pridrue se njima dvjema u gromoglasnom smijehu.
Kada se vratie na plantau Murray, Tomova obitelj je ve nakon prvog tjedna doskora poela zbijati
ale da mu eki otkako se oenio kao da pjeva po nakovnju. I zaista, nikada ga nitko nije vidio
da toliko razgovara, niti da se s tolikim ljudima tako esto smije, niti da tako marljivo radi kao otkad je
dola Irene. A njezina oboavana eljezna rua krasila je plou nad kaminom u njihovoj kolibi, iz koje
je on odlazio u zoru da raspali ognjite u kovanici. A nakon toga bi se udarci njegova orua kojim je
oblikovao kovine rijetko prekidali sve do u sumrak kada bi posljednji usijani predmet uronio u ustajalu
vodu u kadi za gaenje, gdje su ti predmeti cvrali i otputali mjehurie dok bi se hladili.
Muterije koje bi dolazile zbog nekog sitnijeg popravka ili samo zato da im naotri alat obino bi
zapitao mogu li priekati. Neki robovi voljeli su sjediti na jednoj strani na cjepanicama visokim po
jednu stopu, ali veini je bilo drae etkati naokolo, od skupine do skupine i razgovarati o svemu i
svaemu od opeg interesa. A na suprotnoj strani bi bijele muterije, koje su ekale, mahom posjedale
na klupe od ispiljenih trupaca, koje je Tom za njih postavio i brino uvrstio, tako da ih je ipak mogao
uti, a opet dovoljno daleko da bijelci ne posumnjaju da Tom dok radi prislukuje njihove razgovore.
Puili su, rezuckali drvo, tu i tamo bi u razgovoru
301povukli gutljaj iz boce koju su nosili u depu. Tomova radionica postade omiljenim sastajalitem u
kraju, sad su ga snabdijevali dnevnim obrokom naklapanja, a katkada svjeim, vanim vijestima koje je
poslije veere priao Ireni, majci Matildi i ostatku svoje obitelji u robovskom sokaku.
Tom ree svojoj obitelji s kolikom ogorenou bijeli ljudi govore o sve veoj kampanji sjevernih
abolicionista protiv ropstva.
Kaedu da bi presniku Buchananu bolje bilo da se dri podalje od te prezira vrijedne gomile
oboavatelja nigera ako oe imat podrku ovdi na Jugu.
Ali njegove bijele muterije iskaljivale su najvie gnjeva, ree on, proti gosnu Abrahamu Lincolnu
koji kae da e oslobodit nas robove . . .
To je iva istina ree Irene. Mislim, lani sam ula, ako ne umukne, on e uvalit Sjever i Jug
u rat!
Morali ste ut moga staroga massu kako vie i suje! usklikne Lilly Sue. On veli da taj
massa Lincoln ima tako goleme noge i ruke i dugo, runo, dlakavo lice da ne mo re je li sliniji

majmunu ili gorili! Kaedu da se rodijo i odrastao ko uti siromah u nekakvoj brvnari i vato medvjede
i tvorove da dobije to za jest, a cijepo je klade za letvice plota, ko niger.
Tome, zar nam nis reko da je danas massa Lincoln odvetnik? zapita Mala Kizzy, a Tom
potvrdno promrmlja i kimne glavom.
Daklem, ba me briga to kaedu ti bijeli ljudi! izjavi Matilda. Massa Lincoln radi za nae
dobro kad ih je tolko rasrdijo. Znate, to vie o njemu sluam, sve mi se ini da je on ko Mojsije koji
pokuava oslobodit nas, djecu Izraelovu!
Daklem, za men on to nikad nee mo dovoljno brzo uinit! ree Irene.
Massa Murrav je i nju i Lilly Sue kupio da mu pojaaju teaku radn-u snagu, to je ona u poetku
marno i radila. Ali nije prolo mnogo mjeseci kad Irene zamoli mua, koji ju je oboavao, da joj izradi
tkalaki stan, i on to uini u najkrae vrijeme za koje su ga njegove vjete ruke mogle izraditi. Onda se
u tri oblinje kolibe moglo uti neprestano klop-klop njezina razboja dok je
302
radila do kasno u no, mnogo poslije nego je ostatak obitelji iz robovskog sokaka poao u krevet.
Nije prolo dugo, a oigledno ponosni Tom pomalo je smeteno nosio koulju koju je Irene skrojila i
saila od tkanine to ju je sama satkala.
Ja volim radit to me naula majka skromno je odvratila na estitke.
Nakon toga je izgrebenala, isprela, izatkala i saila gizdave nabrane haljine oduevljenoj Lilly Sue i
Maloj Kizzy, koja se sada pribliavala dvadesetoj godini, ali nije pokazivala nikakvo zanimanje za
udaju. inilo se da vie voli uzastopna oijukanja i udvaranja. Njezin najnoviji mladac, Amos, bijae
ovjek za sve u nedavno sagraenom hotelu eljeznike kompanije za Sjevernu Caro-linu,
udaljenom deset milja, kod Company Shops, kom-panijinih radionica.
Zatim Irene izradi koulju za svakog djevera, to ih je iskreno potreslo, pa ak i Ashforda, a naposljetku
Matildi i sebi kecelje, bluze i kapice, sve od iste tkanine. I missis, a zatim i massa Murray nisu bili
nimalo manje ushieni zapanjujue lijepo saivenom haljinom i kouljom, to ih je za njih izradila od
pamuka koji je rastao na njihovoj vlastitoj plantai.
Pa to je prekrasno! usklikne missis Murray pa se okrene da pokae svoju haljinu presretnoj
Matildi. Nikada neu shvatiti zato li su nam je Holtovi uope prodali, a pogotovo po tako
umjerenoj cijeni!
Okretno izbjegavajui istinu koju joj je povjerila Irene, Matilda ree:
Kolko se moem domislit, missis, zato jerbo su tolko mnogo voljeli Toma.
Kako je silno voljela boje, Irene je revno skupljala biljke i lie koji su joj bili potrebni za bojadisanje
tkanina, a u ranu jesen godine 1859. osvanuli bi krajem tjedna na suilu, tapovima od panjolske trske
uzorci platna crvene, zelene, ciklamine, plave, smee i, njoj najdrae ute boje. Bez iije izriite odluke
Irene se postupno povlaila iz poljskih radova i nitko joj to nije zamjerio. Od masse i missis pa redom
sve do udljivog etvoro-godinjeg Uriaha, sina Virgila i Lilly Sue, svi su sve vie spoznavali kako
Irene na bezbroj naina unosi novu vedrinu u ivote svih njih.
303 Mislim da sam dobrim dijelom tolko silno ela Toma jerbo sam vidila da oboje volimo izraivat
ljudma stvari rekla je Matildi koja se udobno ljuljukala u naslonjau pred lijepo razgorenim
ognjitem jedne prohladne noi koncem mjeseca listopada.
Poslije stanke Irene pogleda svoju svekrvu objee-njaki, ispod oka.
Poto poznajem Toma nadoda ona ne moram vas ni pitat je 1' vam reko da radimo i neto
drugo . . .
Bila joj je potrebna sekunda da to shvati. Matilda sretno klikne, skoi na noge i vrsto zagrli Irene. Bila
je izvan sebe od veselja.
Najprije uradi curcu, duo, da je moem grlit i Ijuljat ko lutku!
Tokom zimskih mjeseci kako je njezina trudnoa napredovala, Irene je izraivala nevjerojatno mnogo
stvari. Njezine ruke kao a su stvarale uda kojima bi se uskoro divili svi, i u velikoj kui i u svakoj
kolibi robovskoga sokaka. Od starih krpa plela je sagove, izraivala je i obojene i mirisne svjeice za
blagdane Boi i Novu godinu, od suhih kravljih rogova rezbarila je lijepe eljeve, od tikava velike
kutlae za vodu, a od ptijih gnijezda matovite ukrase. Bila je ustrajna sve dok joj Matilda nije
prepustila tjedno kuhanje, pranje i glaanje odjee svih njih. Medu sloenu odjeu stavljala bi mirisno
lie osuene rue ili sitni bosiljak, te su i crni i bijeli Murravevi mirisali isto onako lijepo kao to su se
osjeali.
U mjesecu veljai Irene se pridrui trostranoj uroti majke Matilde koja je ve osigurala pomo
susretljivog Ashforda. Kad joj je objasnila svoj plan, Matilda strogo upozori:
Da nis ni rijei rekla Tomu, zna kako je on krut i pristojan!
Kako u sebi smatrae da nee biti nikakva zla ako izvri njezine upute, Irene prvom prilikom odvede u
stranu svoju zaovu Malu Kizzy, koja ju je neskriveno oboavala.

 ula sam neto sveano e ona a mislim da e te zanimat. Oni Ashford okolo uka da mu s
ini da te neka zbiljam lijepa djevojka istisla kod onoga ovjeka iz eljeznikoga otela, Amosa . . .
Irene je oklijevala tek toliko da spazi kako Mala Kizzy
304
ljubomorno pritvara oi, a onda nastavi:
__ Ashford veli da je ta cura na istoj plantai ko
jedna njegova. Veli da je Amos posjeuje neke noi u tjednu, a tebe vida samo nedjeljom. Ona djevojka
tvrdi da e skoro svakako nagovorit Amosa da preskoe preko
metle . . .
Mala Kizzy progutala je mamac kao gladna plava somica, a Matilda se silno obradovala kada je to ula.
Naime, iz prikrajka je promatrala prethodne momke svoje prpone kerke i zakljuila da je Amos
najvri i najiskreniji udvara i da bi mogao natjerati Malu Kizzy da prestane oijukati i da se s njime
skrasi.
Irene vidje da je ak i njezin stoiki Tom zapanjeno nadigao obrve slijedee nedjelje po podne, kada je
Amos doao na pozajmljenoj mazgi u svoj uobiajeni vjerni posjet. Nitko u obitelji jo nikada nije
vidio Malu Kizzy da se toliko razmee uzavrelim veseljem, duhovitou i dovitljivostima koje su
zaobilazno mnogo toga nabacivale. Toliko se dovezala Amosa da mu se zavezao jezik. A prije toga joj
je uvijek bio dosadan. Poslije jo nekoliko takvih nedjelja Mala Kizzy povjeri svojoj junakinji Irene da
se konano zaljubila, a to Irene odmah prenese Matildi koja se silno razveseli.
Ali kada je prolo jo nekoliko nedjelja, a o nakani da se preskoi metla ni spomena, Matilda se povjeri
Irene:
Zabrinuta sam. Znam da e oni uskoro neto uinit. Vidi, svaki put kada on ovdi doe, idu u
etnju, daleko od nas i glave dru vrlo blizu . . .
Matilda uuti.
Irene, dvije stvari me brinu. Prvo, ako se budu zabavljati i previe pribliit, djevojka moe ostat
nosea. Druga stvar, oni momak tolko je nauan na eljeznice i na putnike . . . Bojim se, misle li oni
modak pobje gore na Sjever? Jerbo, Mala Kizzy tolko je divlja da bi sve okuala, zna i sama!
Kada je Amos doao slijedee nedjelje, Matilda odmah donese zaleenu dobo-tortu i veliki krag
limunade. Glasno i istaknuto pozove Amosa. Povie da ona ne zna tako dobro kuhati kao Mala Kizzy,
ali moda bi Amos progutao komadi njezina kolaa i razgovora.
Zbiljam, mi vas vie i ne viamo, rekla bi!
305 ail uu.iLia.iL
kada je srela mrki Tomov pogled. Amos sjede na ponuenu stolicu jer mu nije preostajalo nita drugo.
A onda, dok je obitelj pila i avrljala, Amos procijedi samo nekoliko zbunjenih jednoslonih rijei.
Nakon kratkog vremena Mala Kizzy oigledno zakljui da je njezin ovjek mnogo zanimljiviji nego to
je njezina obitelj mogla ocijeniti.
Amos, kako to da im ne pria o onim visokim stupovima i icama koje su bijeli ljudi sa eljeznice
nedavno stavili?
Njezin ton bijae vie pitanje nego molba. Amos se ueprtljio a onda rekao:
Daklem, ne znam pravo moem li tono opisat to je to, ali ba proli mjesec zavrli su napinjat
ice preko vrhova zbiljam visokih stupova koji se pruaju dokle oko see . . .
Dobro, a zato su stupovi i ice? -* upita Matilda.
Sad e ti to re, mamce! Amos je djelovao zbunjeno.
Telegraf. Mislim da oni to tako zovedu, missis. Bijo sam i vidijo kako ice vodu doli u eljezniku
stanicu, tamok stanini slubenik ima na svome stolu onu spravcu s udnom nekom rukom sa strane.
Kadto on uini klik svojim prstom, ali veinom spravca ini klik--klik sama od sebe. To je mnogo
uzbudljivo bijelim ljudima. Sadak svakoga jutra velka gomila njih dolazi, vezuju konje i ekaju da ta
stvar pone klikat. Oni govoru da to vijesti iz raznih krajeva dolaze preko ice gore na stupovima.
Amos, ekaj trenutak ... Tom je govorio polagano. Kae da to donosi vijesti, ali to ne
govori, nego samo klik?
Tako je, gospodne Tome, ko nekaki velki zrika-vac. Reko bi da oni slubenik na stanici nekako iz
toga vue rijei dok to ne prestane. Onda on uskoro izae pa kae ljudima to je sve ta stvar rekla.
Zar ti bijeli ljudi nisu neto? uzvikne Matilda. Gospode boe!
Gledala je Amosa gotovo isto onoliko oarano kao Mala Kizzy.
Amos koji se oigledno osjeao mnogo prijatnije nego
306
rije, odlui da im sada bez ikakvoga nukanja pria o drugome udu.
__ Gospodne Tome, jeste 1' ikad bili u kojoj radjonici za popravke na eljeznici?

Tomu se sviao ovaj mladi ovjek kojega je, kako se inilo, njegova sestra napokon izabrala da zajedno
skoe preko metle; on je bio pristojan. Djelovao je iskreno i solidno.
_ Ne, sinko, nisam ree Tom. Ja i ena vozili smo se pokraj onih kompanijskih radionica, ali nikada nisam bijo u nijednoj zgradi.
Daklem, gospodne, odnijo sam iz otela mnogo obroka na posluavniku ljudma u svih dvanajst
razliitih radjonca, a mislim da najvie posla ima u kovanici. Tamok radu take stvari ko to je
izravnavat svinute velke osovine kotaa vlaka. Popravljadu sve vrste drugih kvarova na vlakovima i
radu sve vrste dijelova koji vlak pokreu. Nutra ima dizalca velkih ko debla, privrenih za strop i
jedno des petnajs kovaa; svaki ima crnoga pomonika koji mae veim batovima i maljevima nego to
sam ikada vidijo. Imaju tako velka ognjita da u njima mogu ispe dvije-tri cijele krave, a jedan crni
pomonik mi je reko da njiovi nakovnji tee ak osamsto funti!
Ohoho! zvizne Tom kojega se to oigledno snano dojmilo.
Kolko teak tvoj nakovanj, Tome? zapita Irene.
Pa, dvije stotne funti, a ne moe ga svako dignut.
Amos ... usklikne Mala Kizzy nisi im nita isprio o tvojem novom otelu u koji radi!
ekaj malo, nije to moj otel! Amos se iroko osmjehnuo. Naravski, eo bi da jes! Oni zgru
novce na lopate! Gospode! Daklem, mislim svi vi znate taj otel izgraen nedavno. Ljudi govoru neki
ljuti ko psi jerbo presnik eljeznice s njima razgovaro, a ondak stavijo za upraviteljicu miss Nancy
Hillard. Ona me unajmi jerbo se sjeti ja odmalena dobro radio za njezinu obitelj. Daklem, otel ima
trijes sobe, a u stranjem dvoritu es zahodi. Ljudi plaaju dolor na dan za sobu i umivaonik i
runik, zaedno s dorukom, rukom i veerom i naslonjaem na trijemu. Katkada ujem kako miss
Nancy bjesni jerbo eljezniki radnici ostavljaju mrlje od mazivo i aa na lijepim bijelim istim
plahtama, ali ondak govori, pa
307dobro, oni zato potroe sve to zarade, tako potpomau naselje oko kompanijske radjonce!
Mala Kizzy opet potakne svoga Amosa:
A kako ranite one pune vlakove ljudi?
j Amos se nasmijei:
.jj]
Daklem, ondak radimo ko ludi! Znate, svakoga dana ima dva putnika vlaka, jedan ide na istok,
drugi na zapad. Kad stigne u McLeansville ili u Hillsboro, ve prema tome u kojem smjeru ide,
sprovodnik vlaka telegrafira u otel kolko ima putnika i osoblja vlaka. A kada vlak stigne na nau
stancu, miss Nancy im spremi sva mogua jela na velke stolove, pa se pue i dime, a svi mi pomonici
trsimo se naranit putnike! Znate, ima prepelca i unke, pilia, kunia, zeeva, kokica, govedne, svih
vrsta salata, povra kakog ti srce oe, zajedno s cijelim stolom na kojemu je samo desert! Ljudi
navaljuju iz toga velkoga vlaka koji tamok stoji i eka dvajes minuta da imaju vremena pojest prije
nego se jopet ukrcaju i vlak pone puhat i jopet ode!
Trgovaki putnici, Amos! uzvikne Mala Kizzy, a svi se nasmijee to se ona toliko njime ponosi.
Da ree Amos. Njih gospoica Nancy najvie voli primit u otel! Kasto dvojica-trojica zaedno
sidi iz isto vlak pa ja i jo jedno niger uri i prija njih nosi u otel njiov koveg i velke teke crne
sanduke koji puni uzoraka koje taj trgovaki putnik prodaje. Miss Nancy kae oni pravo dentlmeni,
isti ko sunce i cijene kad neko za njih dobro brine, a i ja ih volim. Neki ti odma dadu petica ili desetica
to im nosi torba, lasti cipela ili im radi kaka druga usluga! Mahom se operi pa ei po gradu i
razgovaraj s ljudi. Kad oni veeraju, sjednu na trijem, pusu ili vau duhan. Oni samo gledaju ili razgovaraju dok ne odu gore u krevet. A ondak slijedee jutro poslije doruak zovu oni jednoga od nas
nigeri da prenesu njiovi kovegi s uzorci tamok u ona kovanica gdi im za dolor na dan unajme konj i
taljigu pa odlazi prodavaj te stvari, mislim, po svim duanima du cesta u ovaj kotar . . .
Sav obuzet iskrenim divljenjem to Amos radi okruen takvim udima, debeljuckasti Mali George
povie:
Amos, mome, nisam ja znajo da ti vodi tako divno ivot!
_ Miss Nancy kae da eljeznica najvee stvar polije konj skromno primijeti Amos. Ona kae,
im se spoje tranice u vie eljeznica, stvari vie nee biti ko prija.
108. POGLAVLJE
George Kokoti uspori galop svoga zapjenjenoga konja upravo na vrijeme da otro zaokrene s glavne
ceste na prilazni odvojak, a onda naglo zategne uzde. To je bilo pravo mjesto, ali otkako ga je
posljednji put vidio, nevjerojatno se promijenilo! Tamo, na kraju odvojka obrasla korovom neko
ukasta kua Lea postala je siva, proarana mrljama tamo gdje se oljutila prijanja boja; gdje su prije
bila prozorska okna, sad bijahu nagurane prnje, a jedna strana krova, sada svega u zakrpama, gotovo se
uleknula. ak su i oblinja polja bila gola, na njima su se medu nakrivljenim ogradama od kolja vidjele
samo stare sasuene stabljike, potamnjele od zuba vremena.
Zgranut i zapanjen popusti vodice te konj sam nastavi ii kroz korov. Kada se jo vie pribliio, ugleda
iskoeni trijem velike kue, trone stepenice na proelju, a svi krovovi na kolibama u robovskom

sokaku bijahu urueni. Ne vidje ni maku, ni psa, ni pileta kada se spustio s konja te ga na uzdi vodio
uz kuu u stranje dvorite.
Uope nije oekivao onu glomaznu staricu koja je sjedila sagnuta na panju i brala zelenje, bacajui
peteljke oko svojih nogu, a lie u napuklu i zaralu posudu. Shvati da je to zacijelo miss Malizy, ali
toliko se nevjerojatno promijenila da mu je to izgledalo nemogue. Njegov nepotrebno glasan:
Konjiu, stoj! privukao je njezinu panju.
308
309Miss Malizy prestane brati zelje. Digne glavu, ogleda se, a onda ga spazi, ali je vidio da jo ne
shvaa tko je on.
Miss Malizy! otri do nje, ali nesigurno zastane proitavi na njezinu licu da ona sveudilj
ispituje svoje osjeaje. Stisne oi da ga otrije vidi. . . Iznenada teko spusti ruku na panj pa se s
mukom uspravi.
George . . . Jesi 1' ti onaj mali George?
Jesam, miss Malizy!
Sada se bacio prema njoj, obuhvatio rukama njezino debelo mlohavo tijelo i zagrlio je. Samo to nije
zaplakao.
Gospode, sinko, gdje s bijo? Prija s ovdi bijo cijelo vrijeme!
Njezin ton i rijei zvuali su nekako uplje, kao da nije svjesna da je otada prohujalo gotovo pet
godina.
Bijo sam preko mora u Englesku, miss Malizy. Tamok sam nastupo s pijevcima. Miss Malizy, gdi s
moja ena i majka i djeca?
Njezino lice bijae toliko bezizraajno kao da se na njemu vie ne mogu zrcaliti osjeaji, pa dogodilo se
to mu drago.
Ovdi nikoga vie nema, sinko!
Glas joj je odavao da se udi kako to da on to ne zna.
Svi otili. Ostali smo samo ja i massa . . .
Gdi s otili, miss Malizy?
Sada je znao da joj je oslabio razum. Nateenom rukom ona pokaza prema malome vrbiku ispod
robovskoga sokaka.
Tvoja mater . . . ime joj bilo Kizzy . . . tamok doli lei . . .
Hripav jecaj rodi se u grlu Georgea Kokotia i provali. Ruka mu poleti da prigui urlik.
I arah tamok doli ... i stara missis ... u prednje dvorite . . . zar nis vidijo kada si prolazijo tamok?
Miss Malizy, gdi je Tilda i moja djeca?
Nije ju htio preplaiti. Na trenutak se morala zamisliti.
Tilda? Da . . . Tilda dobro djevojka, dakako. Imala i cijela arpa djeca. Da. Sinko, ne zna massa
njih davno prodo . . . ?
Gdi, miss Malizy, gdi to? Obuze ga bijes. Gdi je massa, miss Malizy?
Okrenula je glavu prema kui.
310
__ Tamok gore jote spava, mislim. Tolko se opije
da se kasno die, pa se dere da oe jest . . . Nema vie rane. Sinko, jesi 1' donijo togod za skuhat?
Dok je njegov nisam lebdio prema smetenoj starici George Kokoti projuri kroz kuhinju u rasulu,
potri niz'hodnik s kojega se ljutila boja, kroz smrdljivu neurednu sobu za dnevni boravak i zastane
podno malog stepenita.
Massa Lea! bijesno se prodere. Trenutak je ekao.
Massa Lea!
Ba kad se htio zatrati uza stepenice, zauje nekakvo kretanje. Trenutak kasnije se kroz desna vrata
pomoli raskutrana prilika i poviri dolje.
Usprkos svom gnjevu George Kokoti zanijemi od uasa videi olupinu svoga negdanjeg masse:
mrava, neobrijana, nepoeljana; oigledno je spavao u toj odjei.
Massa Lea?
George! Starevo tijelo se trgnulo. George! Posrui se spusti niza kripavo stepenite i
zastane
u podnoju; buljili su jedan u drugoga. S upalog lica masse Lea gledale su vodnjikave oi, onda se
nasmije glasno i dreavo, pa raskriljenih ruku pohrli da zagrli Georgea koji se makne u stranu. Uhvati
koate ruke masse Lea pa ih snano prodrma.
George, tako sam radostan to si se vratio! Gdje li si bio? Morao si se odavno vratiti ovamo!
Jesam, jesam. Lord Russell upravo me pustijo. Osam dana vozijo sam se dovdi s brodom u
Richmond.
Mome, doi ovamo u kuhinju!

Massa Lea natezao je Georgea Kokotia za zaglavak. Kad stigoe u kuhinju, uz kripu odmakne od
klimavog stola dvije stolice.
Sjedni, mome! Lizy! Gdje je moj vr? Lizy!
Evo me, massa ... zau se izvana stariin glas.
enula je otkako si ti otiao, ne zna to je juer, a to sutra objasni massa Lea.
Massa, gdi je moja obitelj?
Mome, najprije da popijemo, onda emo razgovarati ! Toliko smo dugo zajedno, a nikada nismo
zajedno pili. Tako sam sretan to si se ovamo vratio, konano imam s nekim razgovarati!
311 Nije mi do govora, massa! Gdi je moja obitelj ? . . .
Lizy!
Evo me! . . . Njezina glomazna pojava proe kroz vrata, nae vr i ae te ih stavi na stol, a onda
ponovno izae kao da ne opaa Georgea Kokotia i massu Lea koji su razgovarali.
Da, mome, mnogo mi je ao zbog tvoje majke. Jednostavno je bila prestara, nije se mnogo muila
i brzo je otila. Spustili smo je u lijep grob . . .
Massa Lea lio im je pie.
Namjerno ne spominje Tildu i djecu, sijevne Georgeu Kokotiu kroz glavu. Nimalo se nije
promijenio ... jo je varalica i opasan kao zmija . . . Mora se uvati da ga jako ne rasrdi . . .
Sjeate se posljednje stvari koju vi mene rekli, massa? Rekli vi mene oslobodit im se vratim.
Daklem, ovdi sam!
Ali massa Lea niim nije odavao da je to uo kada mu preko stola gurne gotovo do vrha napunjenu
au. Onda die svoju:
ivio, mome. Pijmo u ast tvoga povratka . . . To mi je potrebno . . . Geqrge Kokoti istrusi pie
pa osjeti kako ga ee i grije. Pokua ponovo, zaobilazno.
Naravski, bilo mi je ao ut od miss Malizv da vi izgubili vaa missis, massa.
Massa Lea mrmljajui iskapi pie i ree:
Jednostavno se jednoga jutra nije probudila. Bilo mi je mrsko to je otila. Nikada mi nije davala
mira poslije one borbe pijevaca. Ali bilo mi je mrsko to je otila. Mrsko mi je kada bilo tko
otie.
Podrigne mu se.
Svi moramo poi . . .
S njim nije tako loe kao s miss Malizv, ali je na istom putu. Sada je poeo izravno.
Moja Tilda i djeca, massa. Miss Malizv kae vi ih prodali . . .
Massa Lea zirne u nj.
Da, morao sam, mome. Morao sam! Zla srea nemilo se sruila na mene. Morao sam prodati sve
do gotovo posljednjeg komadika zemlje, sve, k vragu, ak i pijevce!
.
312
George Kokoti zamalo plane, ali ga on presijee: __ Mome, sada sam toliko siromaan da ja i Ma
jedemo ono to moemo ubrati ili uloviti! Odjednom se isceri: Ti vraga, pa nije to nita novo! Ko
siromah sam se i rodio! Opet se uozbilji. Ali sada kada si se vratio, ti i ja moemo ovdje poeti
iznova, da li me uje? Znam da moemo, mome!
Georgea Kokotia samo je njegova u sr usaena spoznaja o onom to e samo od sebe uslijediti ako
tjelesno napadne bilo kojega bijelog ovjeka zadrala da ne skoi na massu Lea, ali njegov potmuli
bijes pokazivae koliko je tome blizu.
Massa, poslali ste me odavdi i dali mi rije da ete me oslobodit! Ali ja se vratijo, a vi ak prodali moju obitelj. Ou svoje papire i gdi su mi ena i djeca, massa!
Mislio sam da sam ti to rekao! Oni su tamo u kotaru Alamance, kod plantaera duhana po imenu
Mur-ray, ive nedaleko od eljeznikih radionica . . .
Oi masse Lea zloudno se suze.
Da nisi dizao glas na mene, mome!
Alamance . . . Murray . . . eljeznike radionice. Urezujui te kljune rijei u pamenje, George
Kokoti sad uspije odglumiti skruenost:
Oprostite, samo sam se uzbudijo, naravski nisam mislijo, massa .". .
Izraz na massinom licu bijae neodluan, a onda se smiri. Moram od njega izvui onaj komad papira na
kojemu je napisao da e me oslobodit.
Bio sam propao, mome! Nagnuvi se naprijed preko stola massa divljaki zakilji.
uje li me? Nitko nema pojma koliko sam bio propao! Ne mislim samo na novac ... Pokae na
svoje grudi: Ovdje!
inilo se kao da trai odgovor . . .
Da, gospodne.

 Preivio sam teka vremena, mome! Oni kujini sinovi uzvikivali su moje ime i prelazili na drugu
stranu ulice kad bih ja naiao. uo sam ih kako se smiju
. iza mojih leda. Kujini sinovi!
Koatom rukom lupi po stolu.
U srcu sam se zarekao da e im Tom Lea pokazati! Sad si se vratio. Nabavit u novo jato
pije313vaca! Ne smeta to su mi osamdeset i tri godine . . . Mi to moemo, mome!
Massa . . .
Massa Lea povjerljivo zakilji:
Zaboravio sam koliko je sada tebi godina, mome!
Sadak pedes etir, massa.
Nije mogue!
Mogue, massa. Uskoro e mi bit pedes i pet . . .
Ti vraga, vidio sam te onoga jutra kada si se rodio! Malo smeurano crne boje slame ... Massa
Lea se naceri. Ti vraga, ja sam ti ime dao!
Nakon to je George Kokoti odmahnuo rukom, massa Lea natoi sebi jo aicu pa se ustro ogleda
kao da se eli uvjeriti da su tu samo njih dvojica.
Mislim da nema smisla da i ti bude medu onima koje sam uspio zavarati! Oni misle da ja
vie nita nemam ...
Zavjereniki se zagleda u Georgea.
Ja imam novaca! Nije mnogo . . . Sakrio sam ga! Nitko osim mene ne zna gdje!
Podulje je zurio u Georgea Kokotia.
Mome, kada ja odem, zna li tko e dobiti ono to imam? Jo imam i deset jutara! Zemlja je
kao novac u banci! Sve to imam tebi e pripasti! Ti si mi sada najblii, mome.
inilo se kao da se s neim bori. Kradomice se nagne jo blie.
Ti vraga, nema smisla da zatvaramo oi. Mi smo jedna krv, mome!
Sigurno je pao na dno kada to kae. Georgeu Kokotiu se srce stezalo, ali je nijemo sjedio.
Samo ostani, pa makar samo trenutak, George . . . Pijano lice je moljakalo.
Znam da nee okrenuti leda ljudima koji su ti pomagali na ovom svijetu . . .
Ba uoi moga odlaska pokazao mi je papir da me oslobaa, koji je napisao i potpisao i rekao da e ga
pohraniti u sef. George Kokoti shvati da mora jo vie opiti massu Lea. Prouavao je njegovo lice
preko stola razmiljajui: jedino to mu je jo preostalo jeste to to je bijel . . .
Massa, ja nikada neu zaboravit kako vi mene
314
odgajali . . vrlo malo bijelih ljudi tako dobrih . . .;,-. Vodnjikave oi bijesnu. __ Ti si bio obini mali
crnjo. Naravno, sjeam se ...
Da, gospodne, vi i striko Mingo . . .
Stari Mingo! Svaka mu ast! Bio je to najbolji crni uvjebavatelj . . .
Ustreptale oi upere se u Georgea Kokotia.
.... dok ti to nisi dobro izuio . . . Poeo sam tebe voditi na borbe, a Minga ostavljati . . .
__ .
Ti i massa meni povjerit preranu tica . . .
ak i sada ga je boljelo sjeanje na gorinu strike
Minga.
__ Sjeate 1' se, massa, spremali se na velku borbu
u New Orleansu?
Naravno! A nikada nismo poli... Obrve mu se namrte.
Jerbo striko Mingo ba uoi umro.
Da! Stari Mingo je sada tamo pod vrbama. Zajedno s mojom majkom i sekom arah i s miss
Malizv kad ona ode, zavisno od toga tko e od vas poi prvi. Pitao se to e ona bez njega i on bez nje.
Mome, sjea li se kako sam ti dao putnicu da hvata sve cure koje zaeli?
George Kokoti glumio je grohotan smijeh, pa i sam udari o stol, a massa nastavi:
I pravo sam uinio, jer ako sam ikada vidio vatrenu jarinu, to si bio ti. I obojica smo uhvatili
mnogo enskih na naim putovanjima, mome! Ja sam znao da ih ima ti, a ti si znao da ih imam ja ...
Da, gospodne! Naravski, znali mi, massa!
Onda si poeo nastupati u sporednim susretima pijevaca i ja sam ti dao novac za opklade i
dobivao si kao lud!
Naravski, gospodne, iva istina! iva istina!
Mome, mi smo bili pravi tim, jakako! George Kokoti zatee sebe kako gotovo poinje
dijeliti njegovu potresenost slijedei ta sjeanja; isto se tako osjeao malo vrtoglavo od viskija. Prisjeti
se svoga cilja. Isprui ruku preko stola, podigne krag s viskijem pa nalije u svoju au oko dva

centimetra i brzo obuhvati pesnicom au da prikrije tu malu koliinu. Prui bocu preko stola pa
napuni au masse Lea vie od
315polovice. Digne svoju au i dalje je sakrivajui akom. Pravio se da tetura, a jezik mu se zapletao.
Pijem za najboljeg massu, kaki igdi postoji! Ko to Englezi kau: Na eks!
Srkne svoj viski; gledae kako je massa Lea istrusio svoj.
Mome, drago mi je to tako misli . . . 6 Jo jedna zdravica!
Obje ae se uzdignu.
Za najboljega nigera kojega sam ikada imao! Iskape ae.
Obrisavi usta nadlanicom svoje ilave ruke, zaka-ljavi se od jakoga viskija massa Lea ree, a i
njemu se jezik zapletao:
Nita mi nisi priao o onomu Englezu, mome . . . Kako mu je ime?
Lord Russell, massa. Ima vie novaca nego moe izbrojit. Ima preko etrista istokrvnih pijevaca.
Od njih bira tie za borbu ... A onda e, poslije hotimine stanke: Ali nije onaki uzgaja borbeni
pijevaca ko vi, massa.
Misli li ozbiljno, mome?
Ko prvo, nije tako pametan. I nije mukarac ko vi! Jednostavno je bogat i sretan. Nije va vrli soj
bijeli ovjek, massa!
George Kokoti sjeti se kako je uo sira C. Erica Russella da kae prijateljima: Georgeov gospodar je
glasovit borilac u sporednim susretima.
Massi Lea zanjie se glava, ponovo je trgne uvis, a oi su mu se pokuavale usredotoiti na Georgea
Kokotia. Gdje li dri sef? George Kokoti pomisli kako-ostatak njegova ivota ovisi o tome hoe li se
domoi onog etvrtastog lista papira kojega se ivo sjeao, na kojemu ima jedno tri puta vie slova
nego na putnici, a ispod toga je potpis.
Massa, moem li natoit sebi jo malo pia?
Zna da ne treba pitati, mome . . . Koliko god hoe...
Reko ja mnogim Ijudma u Engleskoj da najbolji massa na svijetu moj massa . . . Nikada niko nije
ujo da ja govorim da u ja tamok ostati. . . Hej, vaa aa se prazni, massa ...
316
_ Samo malo, bit e mi dosta . . . Ne, nisi ti takav, mome . . Nikada mi nisi zadavao neprilika . . .
' Ne, gospodne . . . Daklem, ponovo pijmo u vae zdravlje, gospodne. . .
I pili su, a massi se prolije viski po bradi. George Kokoti koji je sve jae osjeao djelovanje viskija,
odjednom sjedne uspravnije, videi da massina glava klizi prema stolu . . .
_ Vi ste uvijek dobri i prema drugim nigerima,
massa . .
Glava se trzala, ali osta dolje.
__ Nastojao sam, mome . . . Nastojao ... Glas
mu bijae priguen.
Mislim da je sad mrtav pijan.
Da, gospodne, i vi i vaa missis ...
Dobra ena ... u mnogo emu . . .
Sada su se na stolu nale i massine grudi. George Kokoti neujno podie stolicu. Trenutak je napeto
iekivao. Krene prema ulazu, zastane, a onda izusti, ne previe glasno:
Massa! . . . Massa!
Odjednom se okrene kao maak i za hip je pretraivao sve ladice u svakom komadu pokustva u predsoblju. Zastane, zauje samo svoj dah, pa pohrli uza stepenice proklinjui ih to toliko kripe.
Oamuti ga spoznaja to e ui u spavau sobu bijeloga ovjeka. Zaustavi se ... i nehotice ustuknuvi
pred nagomilanim neredom. Brzo se otrijezni i ponovo ude. Zapahnu ga udrueni jetki vonjevi
ustajalog viskija, mokrae, znoja i neoprane odjee medu praznim bocama. Onda je kao opsjednut
otvarao namjetaj, od-gurivao stvari u stranu i uzalud pretraivao. Moda ispod kreveta. Bjesomuno
se baci na koljena, vime i ugleda blagajnu.
Zgrabi je i u trenutku je ponovo bio dolje i po-srtao po hodniku. Vidje da je massa jo uvijek skljo-kan
preko stola, okrene se i odbrza kroz ulazna vrata. Zakrene za ugao kue i napregne se da otvori zakljuanu kovnatu blagajnu. Skoi na konja i idi provali u nju kasnije. Ali morao se uvjeriti da ima papir
slobode
Padne mu u oi klada za cijepanje drva u stranjem
317dvoritu, a pokraj nje na zemlji bijae stara sjekira. Gotovo skoi do nje, tre sjekiru uvis, stavi
blagajnu tako da je brava bila prema gore i provali je jednim silnim udarcem. Iz nje se prospu
novanice, kovanice, savinuti papiri. Izravna papire i odmah prepozna svoj.
to ti radi, sinko?
Umalo nije iz koe iskoio. Ali bijae to miss Ma-lizy koja je sjedila na panju i buljila spokojno, mirno.

 to kae massa? zapitala je odsutno.

Moram ja po, miss Malizv!
Daklem, ondak lijepo idi...
Ja u re Tildi i djeci da ih lijepo pozdravlja ...
To bit lijepo, sinko . . . uvaj se ...
Ou!
Brzo se makne pa je vrsto zagrli. Moram potrat i vidjet grobove. Onda pomislivi da e biti bolje
bude li se svoje majke Kizzy i seke arah sjeao onakvima kakve su bile za ivota, George Kokoti
obuhvati posljednjim pogledom ruevno imanje na kojemu se rodio i rastao; odjednom zarida, grevito
stegne papir slobode pa potri. Vinuvi se na konja, ispred dvaju sedlenih smotaka u kojima su bile
njegove stvari, galopom se vrati kroz visoki korov to je obrastao odvojak. Nije se osvrnuo.
1)09. POGLAVLJE
Irene je pokraj ograde to se pruala du glavne ceste marljivo brala lie koje e osuiti i spremiti za
mirise. Digne glavu zauvi topot potkovica konja u galopu. Prigueno vrisne videi da za konjanikom
lepra zeleni al, a da mu je na glavi crni polucilindar sa savinutim perom iz pijeveva repa, to je
stralo uvis iz vrpce oko eira.
318
Divlje zamannc runaiiia, puicu prema cesu i puvicc to ju je grlo nosilo:
__ George Kokoti! George Kokoti!
Jaha se zaustavi tik uz ogradu, a njegov zapjenjeni konj s olakanjem uzdahne.
__ Poznajem ja tebe, curce? ree on uzvraajui joj osmijeh.
__ Ne, gospodne! Nikada se nismo vidili, ali Tom,
mama Tilda i ostala obitelj tolko priaju o vama da ja znam kako izgledate.
Zabulji se u nju.
Moj Tom i Tilda?
Da, gospodne! Vaa ena i moj suprug, otac moje dijete!
Trebalo mu je nekoliko sekunda da to dokui.
Ti i Tom imate dijete?
Ona kimne glavom, sva presretna i potapa se po ispupenom trbuhu.
Doe u drugi mjesec! On odmahne glavom.
Gospode boe! Boe svemogui! Kako se zove?
Irene, gospodne!
Ree mu da jae dalje pa nespretno pouri, koliko joj je to njezino stanje doputalo, dok nije dola do
mjesta odakle su je mogli uti Virgil, Ashford, Mali George, James, Lewis, Mala Kizzy i Lilly Sue, koji
su sadili u polju. Na njezino glasno klicanje brzo dotri zabrinuta Mala Kizzy i odjuri natrag da im
odnese nevjerojatnu novost. Svi zasoptano dojure u robovski sokak, vriskajui i gurajui se oko svoga
oca, majke i Toma: i svi su ga nastojali odjedanput zagrliti, a Geor-gea Kokotia, posve izbubetanog i
raskutranog, potpuno srva taj doek.
Mislim da bude najbolje ako vi najprija poujete loe vijesti ree on, pa im onda ispria da su
umrle bakca Kizzy i seka arah. Nema vie ni stare missis Lea . . .
Kada se neto ublaila njihova bol zbog tih gubitaka, opie im stanje miss Malizy, a zatim svoj susret s
massom Lea, kojom prilikom se dokopao papira slobode. Taj im papir likujui rairi. Pojeli su veeru i
no se spustila nad obitelj koja se oarano okupila oko
319
njega uuk )c nacmjao pucu u onm guLuvu jjci to ih je proveo u Engleskoj.
Istinu u vam re, trebala bi mi cijela godina da ja ispriam sve to vidijo i radijo tamok
preko one puste vode! Gospode boe!
Sada im je samo u najgrubljim crtama priao o velikom bogatstvu i drutvenom ugledu sira C. Erica
Russella; o njegovom dugogodinjem istokrvnom soju borbenih pijevaca, koji neprestano odnose
pobjede, te kako je kao struni crni uvjebavatelj iz Amerike privlaio ljubitelje borbi s pijevcima u
Engleskoj, gdje otmjene dame idu na etnju vodei svoje male afrike djeake, odjevene u svilu i
kadifu, za zlatne lance ko- jim su okovani oko vrata.
I neu lagat, sretan ja to sve to doivijo. Ali Bog zna da ste vi meni nedostajali!
/
Ja to ne bi rekla, dvije godine protegle se u ( vie od etir! odbrusi mu Matilda.
Stara baba se nije promijenla, je 1' da? dobaci George Kokoti svojoj razdraganoj djeci.
Hu! Ko staro? obrecne se Matilda. Tvoja glava je, bome, starija od moja!
Nasmijeeno je tapao Matildu po ramenima, a ona se pravila silno ogorenom.
Nije da se nisam elijo vratit! Podsjetijo ja lorda Russella im se navrle dvije godne. Ali
jedan dan, malo poslije, doe on k meni i veli da ja tako dobro vjebam njegovi pjevci, a mladi
bijelac, moj pomonik jo se nije uputijo, pa on odlui poslat jo jednu svotu novaca massi Lea,

jerbok e me trebat jo godinu dana umalo nisam poludijo od bijesa! Ali to sam mogo uinit?
Uinijo sam najbolje to sam mogo, za. molijo ga neka u pismu massu Lea zamoli da vama svakako objasni to se dogodilo . . .
Nije nam reko ni slovo! uzvikne Matilda.
Zna zato? javi se Tom. Jerbo nas je tadak ve prodo.
Naravski, tako je! Zato nismo uli!
Aha! Aha! Vidite! Nisam ja kriv!
Glas Georgea Kokotia zvuao je zadovoljno to je dokazao svoju nevinost.
Poslije toga gorkoga razoaranja, ispria on, izma320
io je od sira Kusseua asnu njtc ua ^ ga pujuh
na godinu.
..,,.."
,
.
_ Ondak ja radijo dalje i pomogo mu da njegovi nijevci pobijede tu sezonu vie nego ikada, barem mi
on to reko. Ondak mu ja reko da ja mislim kako ja mladog bijelca nauijo dovoljno da preuzme poso, a
ja od veselja treso cijelu kuu, bijo sam tolko sretan!
__ Neto u vam re: vrlo malo nigera ikada doivilo da ih prate cijele dvije koije Engleza ko to mene otpratili do Souf hamptona. To mnogo veliki
grad uz vodu, ne moem re kolko brodova u nj ulazi i izlazi. Lord Russell se dogovorio da se ja u tom
brodu vozim preko oceana, ispod paluba.
__ Gospode! to se ja bojijo! Nismo se jo udaljli,
a on se pone propinjat i skakat ko divlji konj! to sam se molijo! nije se osvrtao na Matildino:
Mmm!
__ Izgledalo je da je cijeli ocejan poludijo, da nas oe
rastrgat na komadie! Ali ondak na kraju lijepo se stialo i ak bilo mirno kada smo stigli u New York
gdi smo se svi iskrcali ...
New York! klikne Mala Kizzy. to s tamo radijo, tatce?
erce, ne moem bre priat nego priam! Da-klem, lord Russel dao jednom brodskom oficiru
novce i upute da me stavi na drugi brod, koji me odveze u Richmond. Ali brod s kojim oficir pogodijo
polazi tek za pet-est dana. Zato ja io gori-doli po New Yorku, sluo i gledo . . .
Gdi s odsjeo? zapita Matilda.
Iznajmljene sobe za obojene, to ti znai nigere, a gdi drugdi misli! Imo sam novac. I sad imam novac, tamok u bisagama. Pokazat u vam ujutro.
Objeenjaki baci pogled na Matildu.
Mogo bi ti ak poklonit sto dolora ako se ti lijepo ponaa!
Ona frkne, a on nastavi:
Ispalo, oni lord Russell zbiljam dobar ovjek. Dao mi ovu mnogo zgodnu svotu novaca
ba' prije odlazak. Reko da to samo za mene, ne spominji massi Lea. A vi, naravski, znate da nisam.
Ono najglavnije to ja uinijo bilo je u New Vorku, razgovara ja s mnogo slobodnim nigerima.
Reko
321 ou giaai, gore im nego nama. Ali je nako ko to smo uli. Neki od njih dobro ivu! Imaju duane ili
dobro plaene poslove. Malo ima vlastitu kuu, a vie plaadu najam u onom to zovu 'part-mani, i
neka djeca idu u kolu, i tako.
Ali svi nigeri s kojima ja razgovara ljuti su ko ose na one puste bijele useljenike, kamo ti oko padne
...
Na abolicjonisti? uzvikne Mala Kizzy.
Je 1' ti pria il ja? Ne! Naravski, ne! Kako sam svatijo, abolicjonisti su ti oni bijeli ljudi koji su u
ovoj zemlji barem tolko ko nigeri. Ali ovi o kojima ja govorim iru se s brodova u New York,
zapravo, preko cijelog Sjevera. Mahom Irci, ne mo razumit to govoru, a mnogo drugih udnih vrsta
ne znadu ni govorit engleski. Znate, ujo sam, prva rije koju naue kada siu iz broda je neger, a
tvrde da crnje otimaju njiov poso! Oni cijelo vrijeme zapodijevaju tunjave i nerede, gori su od one
bijele fukare!
Daklem, gospodne, nadam se da e se klonit nas ovdi! ree Irene.
ujte me svi, trebo bi nam cijeli tjedan da ja vam ispriam samo pola to sam vidijo i ujo
prija nego me brod dovezo u Richmond . . .
Iznenadila se ja to se ti ope na nj ukrco!
Zemsko glavo, zar mi nikad ne dat mira? ovjek odsutan godine, a ti se ponaa ko da sam juer
oso!
U glasu Georgea Kokotia nije bilo ni trunka ljutine.
Konja ti kupio u Richmondu? brzo upadne Tom.

 Tako je! Sedamdes dolora! Zbiljam brza pjegava kobila. Mislijo ja, slobodnom ovjeku potreban
dobar konj. Jaio ja na njoj ludo do imanja masse Lea . . .
Kako je bio poetak travnja, svi ostali bijahu veoma zaposleni. Veina obitelji bila je u punom jeku
sjetve. Matilda je imala vrlo malo slobodnog vremena u punom jeku ienja, kuhanja i serviranja u
velikoj kui. Toma su muterije tjerale da radi punom parom od zore pa sve do mrkloga mraka, a Irene,
sad gotovo u osmom mjesecu trudnoe, nije bila nimalo manje uposlena svojim raznoraznim
dunostima.
Pa ipak ih je tokom slijedeeg tjedna George Ko322
koti sve posjeivao. Ali tamo u polju uskoro postane eprijatno jasno njima kao i njemu da on i sve
to je
u vezi s
teakim poslovima nemaju nita zajedniko.
Ua Matildinu i Ireninu licu pojavio bi se brz smijeak k d bi im on priao, a onda bi mu se isto onako
brzo ispriale da znaju kako on shvaa da se one moraju vratiti svojim poslovima. Nekoliko puta
svratio je u kovanicu k Tomu da s njim avrlja, ali svaki put atmosfera bi postajala zategnuta. Robovi
koji su ekali oigledno bi se uzrujali kad bi ga vidjeli, a jo neposluene bijele muterije naglo bi
prekinule razgovore, glasno plju-vale i mekoljile se na klupama od trupaca, dok su s oitom nijemom
sumnjom motrili pojavu sa zelenim alom i crnim polucilindrom.
U tom razdoblju je Tom dvaput zapazio kako se massa Murrav upuuje prema kovanici, a onda se
okree. Tom je znao zato. Kada je obitelj Murrav prvi puta ula za dolazak Georgea Kokotia, Matilda
je rekla:
Rekla bi, oni sretni zbog nas, ali, Tom, ja se brinem, znadem ono se mnogo puta zajedno neto dogovarali, a ondak, im sam ula, prekidali razgovor.
Kakav li e biti slobodan poloaj Georgea Kokotia na plantai Murrav? to li e on raditi? Ta
pitanja su poput crnih oblaka lebdjela u glavama svih njih . . . osim etvorogodinjeg Uriaha, sinia
Virgila i Lillv Sue.
Ti moj djeda?
Uriah je iskoristio priliku da neto izravno kae neobinom ovjeku, koji je izazivao toliku zbrku medu
svim odraslima otkako je prije nekoliko dana stigao.
to?
Zapanjeni George Kokoti upravo je doetao natrag u robovski sokak, duboko rastuen jer se osjeao
odbaenim. Spazi dijete koje ga je gledalo razrogaenim znatieljnim oima.
Daklem, reko bi, jesam.
George htjede krenuti dalje, ali se okrene.
Kako se ono zove?
Uriah, gospodne. Djede, a gdi ti radi?
O emu ti govori? Spusti pogled na djeaka. Tko ti je reko da me to pita?
Niko. Samo tako pitam.
Odlui djeaku rei istinu.
^/
323 Ja nigdi ne radim. Ja slobodan. Djeak je oklijevao.
Djede, a to to slobodan?
George Kokoti osjeti se smijeno to tu stoji dok ga djeai ispituje, i ve htjede otii, ali tada se sjeti
to mu je Matilda povjerila o malome:
Reklo bi se on boleljiv, ak udaren u glavu. Drugi put kada ti ide kraj njega, pogledaj kako
katkada bulji u ovjeka i kada razgovor zavren.
George Kokoti se okrene, promotri Uriahovo lice i vidje ono to je Matilda mislila. Djeak je zaista
bio olienje tjelesne slabosti, i osim kad bi trepnule, njegove velike oi bijahu kao prikovane za
Georgea Ko-kotia, mjerkale su svaki njegov izraz lica ili pokret. George se osjeti nelagodno. Djeak
ponovi svoje pitanje:
Gospodne, a to to slobodan?
Slobodan znai da tebi vie niko nije gospodar. Obuzme ga osjeaj da govori ututanj. Djeak ponovo zapone:
Mamca kae da se bori s pijevci. S kim se oni boru?
Okrenuvi se spreman da neto odbrusi, George Kokoti spazi ozbiljno, radoznalo lice maloga djeaka.
I srce mu zaigra: unuk.
Podozrivo je promatrao Uriaha, razmiljajui da sigurno postoji neto i za nj pristupano, to bi mu
mogao rei. I na kraju e:
Je 1' ti tvoja mamca ili iko reko odakle ti potie?
Gospodne? Potiem odakle?

Nisu mu rekli, uvidi George Kokoti, a ako i jesu, on se toga nije sjeao.
Doi s menom, sinko.
Dakle, i za njega je tu bilo posla. George Kokoti povede Uriaha u kolibu koju je dijelio s Matildom.
Sadak sjedni u stolicu i ne postavljaj nikaka pitanja. Samo sjedi i sluaj to ja govorim.
Svaam, gospodne.
Tvoj tatca roen od mene i tvoje bakce Tilde. Zagleda se u djeaka:
v% Je 1' to svaa?
324
_- Moj tatca vae dijete.
__ Tako je. Nisi glup ko to izgleda. A moja majka
Kizzy. Znai, ona tvoja prabaka. Prabaka Kizzy. Reci
to!
__ Ou, gospodne. Prabaka Kizzy.
_ Da. A njezina majka zvala se Bell.
Pogledao je djeaka.
>
_ Zvala Bell.
George Kokoti proguna:
__ Dobro. A Kizzyn otac Kunta Kinte ...
Kunta Kinte.
Tako je. Daklem, on i Bell tvoji prapradjedovi .
Gotovo jedan sat kasnije kada je Matilda uzrujano
dotrala u kolibu, pitajui se to li se moglo dogoditi Uriahu, nade ga kako savjesno ponavlja rijei kao
to su Kunta Kinte i ko i Kamby-bolongo. I Matilda zakljui da i ona ima vremena sjesti, i sva
ozarena veseljem sluae priu Georgea Kokotia njihovu ushienom unuku da je njegov afriki
prapradjed rekao kako je bio nedaleko od sela, sjekao drvo da izradi bubanj, kadli su ga etvorica ljudi
iznenadila, savladala i odvela u ropstvo.
... Ondak ga brod odvezo preko velke vode do grada 'Naplisa i tamok ga kupijo massa John Waller i odvejo na svoju plantau tamok u kotaru Spotsyl-vania, Virginia . . .
Slijedeega ponedjeljka George Kokoti odveze se s Tomom na mazginoj zaprezi da kupi zalihe u
gradu Grahamu, sjeditu kotara. Vrlo su malo razgovarali, inilo se da je svaki od njih udubljen u svoje
vlastite misli. Dok su ili iz duana u duan, George Kokoti silno je uivao u spokojnom dostojanstvu
koje je njegov dvadeset sedmogodinji sin iskazivao pred raznoraznim bijelim trgovcima. Onda odoe
u itnicu koju je, ree Tom, nedavno kupio bivi kotarski erif po imenu J. D. Cates.
inilo se kao da ih glomazni Cates ne zamjeuje dok je iao okolo i dvorio svoje bijele muterije. U
Tomu se rodi nekakva zla slutnja: zirne na Catesa i vidje kako on kriomice motri Georgea Kokotia
s njegovim zelenim alom i crnim polucilindrom koji
325je oholo koraao okolo i izazovno mjerkao robu. Tom nagonski krene prema ocu da na brzinu izau
kad se trgovinom razlijegne Catesov glas:
Hej, mome, donesi mi veliku kutlau vode iz onog tamo kabla!
Cates je gledao ravno Toma, podrugljivih, prijeteih oiju. Tom se sav zaledi, ali pod prijetnjom bijeleva izravna nareenja skamenjena lica pode do kabla i vrati se sa zaimaom vode. Cates je ispije
jednim gutljajem, a njegove sitne oi -sada su preko ruba kutlae bile uperene u Georgea Kokotia, koji
je lagano odmahivao glavom. Cates gurne zaimau prema njemu.
Jo sam edan!
George Kokoti odmjerenim pokretima izvue iz depa svoju brino presavijenu ispravu o osloboenju
i prui je Catesu. Cates je rastvori pa proita.
to ti radi u naem kotaru? "hladno je zapitao.
On moj otac urno ubaci Tom.
Nikako nije htio da njegov otac kae ita izazovno. 6 Tek dobijo slobodu.
Sada ivi s vama na imanju gospodina Murrava?
Da, gospodne.
Cates se ogleda na svoje bijele muterije pa usklikne:
Gospodin Murrav morao bi bolje poznavati zakone ove drave!
Ne znajui to on ima u vidu, ni Tom ni George nisu nita rekli.
Odjednom Catesovo dranje postane gotovo prijazno.
Dakle, momci, kada se vratite kui, svakako recite gospodinu Murravu da u uskoro doi k njemu
na razgovor.
Tom i George Kokoti urno izau iz trgovine, dok je iza njih odzvanjao smijeh bijelih ljudi.

Sutradan po podne Cates dogalopira prilaznim od-vojkom do Murraveve velike kue. Nekoliko minuta
kasnije Tom iz kovanice die pogled i vidje kako Irene tri prema njemu. urno proe kraj nekoliko
muterija koje su ga ekale pa joj krene u susret.
Mama Tilda veli neka ti reem da massa i oni bijeli ovjek stalno razgovaraju na trijemu. Oni
ovjek cijelo vrijeme govori, a massa samo kima s glavom.
326
__ Dobro, duo ree Tom. Ne boj se! Sad
ti lijepo vrati.
I Irene otri.
Onda, poslije otprilike pola sata, donese mu vijest
da je Cates otiao.
......
__ A sadak massa i missis neto ukali u cetir
Ali nita se nije dogodilo sve dok Matilda nije posluila veeru massi i missis Murrav i gledala ih kako
jedu u usiljenoj tiini. Na kraju, kad im je donijela kola i kavu, massa Murrav ree strogim glasom:
Matilda, reci muu da ga odmah elim vidjeti na trijemu.
Svaam, massa.
Georgea Kokotia nade dolje u kovanici s Tomom. George Kokoti usiljeno se nasmije kad je uo za
poruku.
Mislim da on modak oe zapitat ou ja njemu nai borbene pijevce!
Namjesti al, prpono naheri polucilindar pa ustro ode prema velikoj kui. Massa Murrav ga je tamo
ekao, sjedei u ljuljaki na trijemu. George Kokoti zastane u dvoritu podno stubita.
Tilda veli, vi oete s menom govorit, gospodne.
Da, elim, George. Odmah u prijei na stvar. Tvoja obitelj donijela je ovdje missis Murrav i
meni mnogo sree . . .
Da, gospodne ubaci George i oni najljepe govoru o vama, massa!
Massin glas .postade krui:
Ali bojim se da emo morati rijeiti problem koji se tebe tie. Zastao je. ujem da si juer
u Burlingtonu sreo gospodina J. D. Catesa, naega biveg kotarskog erifa . . .
Da, gospodne, moem re da sam ga srejo, tako je.
Dakle, vjerojatno znade da me danas posjetio gospodin Cates. Skrenuo mi je panju na zakon
Sjeverne Caroline koji osloboenim nigerima zabranjuje da ostanu na podruju drave vie od
ezdeset dana, u protivnom moraju ponovo postati robovi.
Trenutak je trajalo dok mu to dopre do mozga.
327George Kokoti se s nevjericom zabulji u massu Mur-raya. Nije mogao govoriti.
Zaista mi je ao, mome. Znam da se to tebi ne ini potenim.
Je 1' se to vama ini poteno, massa Murrav? Massa je oklijevao.
Pravo da ti kaem, ne. Ali zakon je zakon. Zastao je. Ali ako bi i elio ovdje ostati,
jamim ti da emo lijepo spram tebe postupati. Dajem ti svoju rije.
/"
Vaa rije, massa Murrav? Georgeove oi su
ugasle.
Te noi George i Matilda leahu pod jorganom, drahu se za ruku i gledahu u strop.
Tilda ree on poslije duge utnje mislim, da ne moem ja drugo uinit nego ostat. Pa ja
vjeito bjeim!
Ne, George. Polako je kimala glavom naprijed i nazad. Jerbok, ti prvi od nas koji se
oslobo-dijo. Mora ostat slobodan, da ima neko slobodno u obitelji. Ti ne moe jopet postat rob!
George Kokoti zaplae. A Matilda je jecala s njim. Dvije veeri poslije nije se jo osjeala dobro da
zajedno s njim pode na veeru kod Toma i Irene u njihovu malu kolibu. Razgovor skrene na njihovo
dijete koje se imalo roditi za dva tjedna, a George Kokoti postade vrlo dostojanstven.
Svakako tom djetetu priajte o naoj obitelji, ujete 1' me?
Tatce, nijedno moje dijete ne odraste a da to ne uje. Tom se usiljeno nasmijei.
Mislim, ako im ja ne kaem, bakca Kizzy se vrati da me naui pameti.
Trenutak nastupi tajac, a sve troje buljilo je u vatru.
328
110. POGLAVLJE
Bijae poetak mjeseca studenog godine 1860, i Tom se urio da zavri svoj posljednji kovaki posao
prije nego to padne mrak. Uspio je. Onda zapreta vatru u ognjitu i iscrpljen se odvue kui na veeru
s Irenom; dojila je njihovu kerkicu Mariju, kojoj je sad bilo osamnaest mjeseci. Ali jeli su bez rijei,
zato to Irene nije htjela prekidati njegovu utnju i razmiljanje. A poslije se pridrue ostaloj obitelji,
koja se sakupila u Matildinoj kolibi, tukla i istila orahe hikorije. Orahe su sakupile ona i Irene
ponovo nosea za posebne kolae i slatkie to su namjeravale ispei za Boi i Novu godinu.

Tom je sjedio i bez rijei sluao ivahan razgovor; inilo se kao da ga i ne uje, a onda, na kraju, kad
nastupi tajac, nagne se naprijed u naslonjau i izusti:
Sjeate se ja mnogo puti prio da bijeli ljudi razgovaraju u mojoj kovanici, suju i bjesne na onaj
massa Lincoln? Daklem, teta to ih vi ne ujete danas! Njega izabrali za presnika. Govoru da e on
sadak bit gori u Bijeloj kui proti Juga i svi oni koji dre robove.
Daklem ree Matilda pripremijo s me da ujem to o tomu kae massa Murrav. On cijelo
vrijeme govori gospoji budne velke neprilike ako Sjever i Jug ne rijee svoje svae, na bilo koji nain.
ujem ja razne stvari proslijedi Tom mnogo vie ljudi nego to mi mislimo je proti ropstvo. I
nisu svi oni samo tamok gori na Sjever. Nikako ja ne moem mislit na ono to danas radim, tolko
mnogo ja o tomu mislim. Reko bi, izgleda nemogue, ali modak jednog dana vie nee bit robova.
Daklem, mi to sigurno neemo doivit mrzovoljno e Ashford.
Ali modak ona oe ubaci Virgil pokazavi Ireninu kerkicu.
Ja mislim da nee odvrati Irene ali ja rado to vjerovam. Ako stavi zajedno sve robove na
Jugu, a samo teak vrijedi osamsto-devesto dolori, to vie novaca nego Bog ima! A uz to mi radimo svi
poslovi. Pogledala je Toma. Zna, bijeli ljudi needu se tog odre.
329 Ne bez borbe ree Ashford. A njih mnogo vie nego nas. Pa kako mi moemo pobijedit?
Ali ako govori o cijeloj zemlji primijeti Tom modak je isto tolko mnogo ljudi proti ropstva
ko za ropstvo.
Nevolja je to oni koji su proti nisu ovdi gdi mi ree Virgil, a Ashford kimne glavom. Zaudo,
ipak se konano s nekim sloio!
Daklem, ako Ashford pravo kae da e bit borbe, sve to bi se zbiljam brzo moglo promijenit
kazao je Tom.
Jedne noi poetkom mjeseca prosinca, malo nakon to su se massa i missis Murrav vratili kui na
svojim kolima s veere u susjednoj velikoj kui, Matilda dohrli iz velike kue u kolibu Toma i Irene.
to znai cecesija? zapita ona, a kada samo slegnue ramenima, ona nastavi: Daklem,
massa je reko to Juna Carolina upravo uinila. Massa veli to znai da se odvojila iz Objedinjene
Drave.
Kako oni moedu odvojit iz zemlja kad su u u njoj ? upita Tom.
Bijeli ljudi kadri svata uinit ree Irene. Tom im nije ispriao da je cijeli dan sluao svoje
bijele muterije kako se busaju u prsa da e zagaziti u krv sve do koljena prije nego to popuste
Sjeveru u neemu to su nazivali dravna prava zajedno s pravom na zakonitost robova.
Ne bi vas eo zaplait ree on Matildi i Ireni ali ja zbiljam mislim da e doi rat.
O, gospode! A gdi e rat biti, Tome?
Majko, nema nikako posebno mjesto za rat, ko to ima mjesto za crkvu ili piknik!
Daklem, nadam se da to nee bit nigdi ovdi blizu! Irene im se objema podrugivala:
Ne traite od mene da povjerujem kako e bijelci ubijat jedni drugog zaradi nigera.
Ali, kako su prolazili dani, vijesti koje je Tom nauo u kovanici uvjerie ga da je imao pravo. Neto je
pripovijedao svojoj obitelji, a neto im nije govorio, jer ih nije elio bezrazlono plaiti, a jo ni sam
nije znao boji li se dogaaja koji su se primicali, ili se njima nada. Ali je osjeao kako se poveava
uznemirenost u obitelji,
330
isto kao i promet na glavnoj cesti; bijeli konjanici i kola jurili su u oba smjera pokraj plantae sve bre i
bre, i u sve veem broju. Gotovo svakodnevno, kada bi netko skrenuo na prilazni odvojak i uputao se
u razgovor s massom Murravem, Matilda se sluila svim moguim lukavstvima da pere pod i brie
prainu upravo na mjestu odakle ih je mogla sluati. I polagano, tokom slijedeih nekoliko tjedana, u
obiteljskim nonim razgovorima je preplaen i srdit razgovor bijelih ljudi postepeno sve njih poticao da
se usuuju povjerovati: ako bude rata i ako Jenkiji pobijede, posve je mogue da oni zaista postanu
slobodni.
Sve vei broj crnaca koji su Tomu donosili kovake poslove priao mu je da njihovi masse i missis
postaju sumnjiavi i tajnoviti, da sputaju glas, tavie da sriu rijei ak i kad bi u prostoriju uli
njihovi najstariji i najprisniji sluge.
Ponaaju se oni neobino u velku kuu tad ti tamok, majko? zapita Tom Matildu.
Ne, ne apu, ne sriu nit togod slino radu ree ona. Ali zapazila ja, iznenada prebacu razgovor na ljetinu ili na veernje zabave im ja uem.
Za nas sve bit e najbolje izjavi Tom da se ponaamo najgluplje to moemo, ko da nismo
uli to se dogaa.
Matilda razmisli o tomu, ali odlui postupati suprotno. I jedne veeri, nakon to je posluila Murraveve
slatkiem, ude u blagovaonicu pa uzvikne krei ruke:
Gospode boe, massa i missis, oprostite, al ja moram re mojoj djeci i ja sluam sve one glasine, i
mnogo se bojimo oni Jenkija. I, naravski, nadamo se, vi se za nas pobrigat ako bude potekoa.

Zadovoljno opazi kako je njihovim licem preletio izraz odobravanja i olakanja.

Pa, pravo imate to se bojite, jer oni Jenkiji zasigurno vam nisu prijatelji! primijeti missis
Murrav.
Ali ne brini umirivao ju je massa nee biti nikakvih potekoa.
ak se i Tom morao nasmijati kada je Matilda opisivala taj prizor. A ponovo se nasmije s cijelom
obitelji kad im ispria kako je navodno mladi konjuar u Mel-ville Townshipu sredio to kakljivo
pitanje. Na massino
331pitanje na iju e stranu stati ako izbije rat, mladi ko-njuar je odgovorio:
Jeste vidili dva psa kako se biju oko ista kost, massa? Daklem, ta kost mi nigeri.
Doe Boi i proe, a onda i Nova godina, a nitko u kotaru Alamance ni da pomisli na kakvo
svetkovanje. Svakih nekoliko dana Tomu su pristizale muterije s vijestima o secesiji drugih junjakih
drava: najprije Missis-sippi, pa Florida, Alabama, Georgia i Louisiana, sve tokom mjeseca sijenja
godine 1861, a prvog dana veljae i Texas. A sve one pristupile su Konfederaciji junih drava na
elu s vlastitim predsjednikom, ovjekom po imenu Jefferson Davi.
Oni massa Davi i cijela arpa junjaki senatora, lanova kongresa i visoki linosti u vojski
izvjetavao je Tom svoju obitelj dajedu ostavku i vraaju se doma.
Tom, nama to sve vie blizu uzvikne Matilda. Danas doo ovjek i reko massi da stari sudac
Ruffin sutra odlazi iz Haw Rivera na velku mirovnu koferen-ciju u onome Washingtonu, D.C.!
Ali nekoliko dana kasnije Tom od svojih muterija u kovanici zau da se sudac Ruffin vratio, i s
tugom rekao da je mirovna konferencija zavrila neuspjehom i uljivim razmiricama izmeu mladih
delegata Sjevera i Juga. A onda crni voza taljiga ispria Tomu da je doznao iz prve ruke, od sudskoga
podvornika za kotar Alamance, da je odran masovni sastanak gotovo tisuu i etiri stotine bijelih ljudi
iz tog kraja Tom je znao da je medu njima bio i massa Murrav te da su massa Holt, bivi Irenin
gospodar, i drugi, isto toliko znaajni, vikali da se rat mora izbjei i udarali akom o stol, nazivajui
izdajicom svakoga tko se prikljui Konfederaciji. Podvornik mu je takoer rekao da je massa Giles
Me-bane izabran da na konvenciju u povodu secesije drava odnese glasove kotara Alamance, etiri
naprama jedan da ostaju u krilu Unije.
Obitelji postade teko da ide ukorak sa svim o emu su svake noi izvjetavali Tom ili Matilda.
Jednoga jedinoga dana u mjesecu oujku stie im vijest da je predsjednik Lincoln poloio zakletvu, da
je na velikoj ceremoniji u Montgomervju, drava Alabama, razvijena zastava Konfederacije i da je
predsjednik Konfederacije Jeff Davi
332
lasio ukinue trgovine afrikim robovima; budui da je cijela obitelj znala kakvo je njegovo miljenje o
rop-tvu nije mogla shvatiti razlog. Samo nekoliko dana kasnije napetost je dosegla vrhunac kada je
zakonodavstvo Sjeverne Caroline objavilo da smjesta trai dvadeset tisua dobrovoljaca za vojsku.
U petak, 12. travnja godine 1861. massa Murrav se u rano jutro odvezao na sastanak u gradu Mebane, a
Lewis, James, Ashford, Mala Kizzy i Mary marljivo su u polju presaivali mladice duhana kadli zapaze
neuobiajeno velik broj bijelih konjanika koji su punim galopom jurili glavnom cestom. Kada je jedan
jaha na trenutak usporio i bijesno zamahnuo pesnicom prema njima, doviknuvi im neto to nisu
mogli razumjeti, Virgil poalje Malu Kizzy neka potri iz polja pa da javi Tomu, Matildi i Ireni kako se
zacijelo dogodilo neto ozbiljno.
Vjeito mirni Tom se uzrujao kada mu Kizzy nije mogla nita poblie rei.
to vam on dovikivo? zapita on.
Ali ona mu je mogla samo ponoviti da je konjanik bio predaleko pa da ga nisu mogli jasno uti.
Uzet u mazgu pa poem da doznam! izjavi Tom.
Ali nema putnicu! vikne Virgil. Ali Tom ve odjaha niz prilazni odvojak.
Moram ja riskirat! odvrati mu Tom. Kada doe na glavnu cestu, ona je ve bila nalik
na trkalite. Znao je da jahai jamano idu prema kompanijskim radionicama, jer je njihov telegrafski
ured primao vane vijesti preko ica napetih visoko na vrhu stupova. Dok su jurili, neki konjanici
uzajamno su izmjenjivali povike, ali inilo se da ne znaju mnogo vie od njega. Kad je prolazio pokraj
siromanih bijelaca i crnaca koji su trali, Tom je znao da se dogodilo ono najgore, ali srce mu se
svejedno stisne kada je stigao do prostora za eljeznike popravke i ugledao golemu masu ljudi
naguranih oko telegrafskoga ureda.
Skoi na zemlju i zavee mazgu, optri irok krug oko gomile bijelih ljudi, koji su bijesno mahali
rukama i uporno buljili uvis u telegrafske ice, kao da oekuju da e neto pasti iz ica. Doavi na
drugu stranu, doe do grupice crnaca i zau njihov eretanje:
333 Massa Linkum sigurno se sadak poradi nas borit . . .
Reklo bi se da Gospod ipak mari i za nigere!
Jednostavno ne moem povjerovati
Slobodni, gospode, slobodni!

Tom povue u stranu jednoga starca pa dozna to se dogodilo. Trupe June Caroline pucale su na federalni Fort Sumter u luci Charlestona, a po naredbi predsjednika Davisa bijae zaposjednuto dvadeset i
devet drugih federalnih baza na Jugu. Rat je zaista poeo. ak i kad se Tom s vijestima vratio kui,
stigavi iz opreza prije masse, crnaki tajni razgovori bijahu tjednima gotovo zakreni novostima.
Doznali su da se Fort Sumter predao poslije dva dana opsade, s petnaestoricom mrtvih na obje strane, a
da je vie od tisuu robova vreama pijeska zatvaralo prilaze u luku Charleston. Obavijestivi
predsjednika Lin-colna da od Sjeverne Caroline nee dobiti vojsku, guverner Sjeverne Caroline John
Ellis obea vojsci Konfederacije tisue vojnika s muketama. Predsjednik Davi zatraio je od svih
bijelaca na Jugu u dobi izmeu osamnaest i trideset i pet godina da se dobrovoljno jave u vojsku na tri
godine i naredio da se od svakih deset robova na plantai jedan mora besplatno staviti na raspolaganje
vojsci. General Robert E. Lee dao je ostavku u vojsci Sjedinjenih Drava i postao zapovjednikom
virdinijske armije. A govorkalo se da je svaka vladina zgrada u Washingtonu, D.C. puna naoruanih
vojnika i eljeznih i betonskih barikada, sve od straha pred junjakim zavojevakim snagama.
U meuvremenu su itave gomile bijelaca irom kotara Alamance u redovima ekale da stupe u vojsku
i da se bore. Tomu je crni taljiga rekao da je njegov massa pozvao svoga najpovjerljivijega slugu u
velikoj kui i da mu je kazao:
A sada, mome, oekujem da e paziti na missis i na djecu dok se ne vratim, uje li?
A mnotvo bijelaca iz susjedstva dolo je da im pot-kuje konje prije nego to se s ostatkom nedavno
obrazovane ete Hawfields iz kotara Alamance okupe u Mebane Tovvnshipu i ukrcaju u vlak koji je
ekao da ih odveze u logor za obuku u Charlotteu.
334
Crni taljiga koji je tamo odvezao svoga massu i missis da isprate najstarijeg sina ovako je Tomu
opisao taj prizor: ene su gorko plakale, njihovi sinovi naginjali su se kroz prozore na vlaku, zrakom su
se razlijegali povici oduevljenja, mnogi su uzvikivali:
__ Sredit emo one jenkijevske kujine sinove i vratiti se prije doruka!
Mladi massa priao je voza taljiga imo na sebe nova siva uniforma i plako isto nako gorko
ko staro massa i missis, i poejo se ljubit i grlit. Ondak su se na kraju jednostavno odvojli i tako stajali
na cesti, nakaljavali se i mrcali. Nema potrebe da ja laem, i ja zaplako!
111. POGLAVLJE
Kasno te noi u svjetlu svijea Tom je u kolibi ve po drugi put sjedio pokraj kreveta uz Irene koja ga
je grevito stiskala za ruku, a kada su njezini uzdasi od poroajnih bolova odjednom prerasli u
prodoran vrisak, izjuri napolje po svoju majku. Ali bez obzira na doba, Matilda nagonski nije zaspala,
te je i ona ula vrisak. Sreo ju je kad je ve istrala iz kolibe i kad je preko ramena doviknula
pospanima Maloj Kizzv i Mary:
Skuhajte nekolko kabla vode i brzo doneste!
Tokom slijedeih nekoliko trenutaka iz koliba se pomole i ostali odrasli lanovi obitelji, a Tomovo
petoro brae stade isto onako uzrujano koraati i trzati se kao on, dok je Irene i dalje bolno stenjala. U
cik zore, kada se zau prodoran pla djeteta, braa se okupe oko Toma, tapui ga po ramenima,
stiui mu ruke ak i Ashford a onda za kratko vrijeme kroz vrata kolibe izae nasmijeena
Matilda i povie Tome, dobijo si drugu erkicu!
335Malo kasnije, dok je svitalo jutro, najprije lom, a zatim i ostala porodica u povorci su ulazili unutra
da vide iscrpljenu ali nasmijeenu Irenu i njezino tamnoputo dijete smeurana lica. Matilda je odnijela
vijest u veliku kuu, u kojoj je na brzinu skuhala doruak, a im su dorukovali, i massa i missis
Murrav dou u robovski sokak i sa zadovoljstvom pogledaju drugo novoroene koje se rodilo u
njihovu vlasnitvu. Tom spremno pristane na Ireninu elju da svojoj drugoj kerki dade ime Ellen,
po Ireninoj majci. Toliko se veselio to je ponovo postao otac da se tek kasnije prisjetio koliko je silno
prieljkivao sina.
Matilda je saekala slijedee popodne da navrati u kovanicu.
Zna ti, Tom, na to mislim? zapita ona.
Zakasnila si, majko ree Tom sa smijekom. Ve sam reko svima, i mislijo sam tebi. Naveer
u ovu subotu stisnemo se mi u kolibu pa u ovom djetetu ispriat obiteljsku povijest ko i Mariji kada se
rodila.
Obitelj se po planu sakupi i Tom nastavi tradiciju koja se prenosila od pokojne bakce Kizzy preko
Georgea Kokotia, a poslije toga su se mnogo alili; ako ikada itko od njih propusti da kojemu
novoroenetu ispria porodinu kroniku, onda svakako moe oekivati da mu oita bukvicu duh
bakce Kizzy.
Ali ak i uzbuenje prilikom roenja drugog djeteta Toma i Irene ubrzo je splasnulo kako su se sve
veom brzinom redali ratni dogaaji. Dok je marno potkivao konje i mazge te izraivao i popravljao
alat, Tom bi naulio ui da uje i to vie odlomaka razgovora bijelih muterija okupljenih pred

kovanicom, i razoarano bi protrnuo kad su oni uzastopce podnosili radosne izvjetaje o pobjedama
Konfederacije. Bijele muterije osobito su kli-cale poslije bitke koju su nazvali Buli Run, udarali
jedan drugoga po leima i bacali eire u zrak uzvikujui:
Oni Jenkiji koji nisu poginuli ili ostali ranjeni na bojitu, pobjegoe glavom bez obzira!
Ili: im Jenkiji uju da dolaze nai momci, okrenu svoje guzice!
Likovanje se ponovi u povodu velikog gubitka Jen-kija kod Wilson's Creeka u Missouriju, a onda
uskoro zatim prigodom Ball's Bluffa u Virginiji, kad je na bo336
jitu ostalo na stotine mrtvih Jenkija, ukljuujui i mecima proreetanog generala, koji je bio prisan
osobni prijatelj predsjednika Lincolna.
Oni bijeli ljudi svi skau gori-doli i smiju se jerbo presnik Lincoln, kada to ujo, zaplako ko dijete
ree Tom svojoj snudenoj porodici.
Krajem godine 1861, kada je kotar Alamance odaslao na razna bojita dvanaest eta ponavljao bi im
samo neto od onoga to je i dalje sluao, jer to je samo pojaavalo njegovu tugu, a i tugu cijele
porodice.
Gospode, ne bi rekla da emo bit slobodni ako vako nastavi! ree Matilda jedne nedjelje kasno
poslije podne kada se osvrnula na polukrug objeenih lica.
Neko vrijeme nitko nita nije govorio, a onda se javi . Lillv Sue, koja je mazila svoga boleljivoga sina
Uriaha:
Svi govoru o slobodi! Ja izgubla svaku nadu! A onda jednoga proljetnog poslijepodneva godine
1862, kada je konjanik u laganom kasu dojahao prilaznim odvojkom na posjed Murray, u sivoj
uniformi oficira Konfederacije, Tomu se ak i s poveeg razmaka uinio nekako poznat. Kada se jaha
primakao, Tom se zgrane ustanovivi da je to bivi kotarski erif Cates, vlasnik sje-menarnice, na iji je
savjet massa Murray ponukao i prisilio Georgea Kokotia da napusti dravu. Sa sve veom zebnjom
Tom gledae kako Cates silazi s konja i iezava u velikoj kui, a onda uskoro Matilda dobrza do
kovanice, zabrinuto nabravi obrve:
Massa te trai, Tom. Razgovara s onaj gad, trgovac sjemenja, massa Cates. to misli, to oni oe?
Tomovom su glavom vrvjele razne mogunosti, jer je od muterija sluao da su mnogi plantaeri sa
sobom u bitke vodili robove, s drugi su vojsci nudili usluge svojih robova vinih zanatima, osobito
tesarskom, koopre-radivakom i kovakom. Ipak je rekao to je mogao mirnije:
Ne znam, majko. Mislim, najbolje da podim pa vidim.
Tom se sabere pa tekim koracima krene prema velikoj kui.
Tome, poznaje majora Catesa ree massa Murray.
Da, gospodne. Tom nije pogledao Catesa, ali
337je na sebi osjeao njegov pogled.
Major Cates mi veli da je zapovjednik nove konjike jedinice koja ima obuku kod kompanijskih
radionica, a ti si im potreban da im konje potkuje.
Tom proguta knedlu. Osjeti kako mu iz grla muklo izlaze rijei:
Massa, to znai da ja podim u rat?
Nikakvi nigeri nee poi tamo gdje se ja borim
podrugljivo odgovori Cates. Pobjegli bi im bi uli kako zvidi metak! Samo si nam potreban da
potkiva konje tamo gdje je obuka.
Svaam, gospodne uzdahne Tom s olakanjem.
Major i ja smo se ve dogovorili ree massa Murrav. Radit e jedan tjedan za njegovu
konjicu, a onda jedan tjedan ovdje kod mene sve dok bude trajao rat, ali ini se da nee dugo.
Massa Murrav pogleda majora Catesa:'
Kada elite da on zapone?
Sutra ujutro, ako vam je pravo, gospodine Murrav.
Zato ne? Naravno, pa to je naa dunost prema Jugu! ustro e massa Murrav, oito
razveseljen to ima prilike da pomogne ratnom cilju.
Nadam se da e niger razumjeti koje je njegovo mjesto ubaci Cates. U vojsci nije lako kao na
plantai.
Siguran sam da Tom znade kako da se ponaa.
Massa Murrav s pouzdanjem pogleda Toma. Veeras u napisati putnicu, dat u Tomu jednu
svoju maz-gu, pa e vam se sutra ujutro javiti.
U redu! odvrati Cates, a onda zirne na Toma.
Imamo potkovice, ali ti donesi alat, a sada u ti rei da traimo dobar i brz rad. Nemamo vremena
da ga gubimo!
Da, gospodne.

Tom uprti na mazgu nosivu opremu za potkivanje, koju je na brzu ruku skupio, a kada se pribliio
eljeznikoj radionici, vidje da su okolna rijetko poumljena jutra sada posuta dugim urednim nizovima
malih atora. Priavi jo blie, zau svirku trube i potmulo pukara-nje ispaljenih muketa. Onda se
ukruti kad vidje da prema njemu galopira straar na konju.
Zar ne vidi da je ovo vojska, niger? zapita
338
vojnik- Kamo ti to kree?
__ Major Cates mi rcko neka ovdi doem potkivat
konji uzrujano e Tom.
__ Daklem, konjica je tamo prijeko ... pokae
mu straar. Tornjaj se! Prije nego zapucam u tebe!
Tom podbode mazgu i uskoro doe na malu uzvisinu te ugleda etiri reda konjanika koji su vjebali i
skupljali se u formacije, a iza oficira to su izvikivali naredbe razabere majora Catesa, koji je kruio i
epirio se na konju. Znao je da je major spazio njega i mazgu, jer je dao znak jednom vojniku na konju,
koji nato galopom jurne prema njemu. Tom zaustavi mazgu i saeka.
Ti si onaj crni kova?
Da, gospodne.
Straar pokae prema maloj skupini atora.
Ostat e i raditi dolje, kraj onih atora za smee. im se spremi, poet emo ti slati konje.
Tokom prvog Tomova tjedna u slubi konfederativne konjice dolaae beskrajna povorka konja, kojima
su oajniki bile potrebne nove potkovice. Potkivao ih je od rane zore pa do mraka sve dotle dok kao u
nekoj omaglici ne bi vidio donju stranu kopita. Sve to bi nauo od mladih konjanika jo ga vie uvjeri
u to da su Jenkiji u svakoj bitki bili potueni do nogu, pa se Tom iscrpljen i neutjean vrati kui da
slijedei tjedan usluuje redovite muterije za massu Murrava. ene iz robovskog sokaka zatekao je u
silnom nemiru. Cijelu prethodnu no i jutro smatrale su da se izgubio Uriah, boleljivi sin Lilly Sue.
Tek kratko vrijeme prije Tomova povratka Matilda je, dok je mela verandu, zaula neobine glasove pa
se dala u potragu i nala uplakanog i gladnog djeaka koji se sakrivao ispod velike kue.
Samo sam eo ut to govoru massa i missis o osloboenje nas nigera, ali tamok doli ope nita
nisam ujo rekao je Uriah, a sada su se i Matilda i Irene trudile da utjee smetenu i izbezumljenu
Lilly Sue, iji je uvijek udni sin izazvao toliku strku. Tom im pomogne da je smire, a onda opie
porodici svoja iskustva proteklog tjedna.
Sve to sam vidijo i ujo ne govori nita dobro zakljui on.
Irene se uzalud trudila da ih barem malice oraspoloi.
339 Nikada nisam bila slobodna, pa mi to nee falit izjavi ona, ali Matilda ree:
Pravo vam kaem, grozno se bojim da nama ne budne jote gore nego prija.
Ista mrana slutnja obuzimala je Toma kad je zapoeo svoj drugi tjedan rada kao potkiva konja
konfedera-tivne vojske. Tree noi, dok je budan leao i razmiljao, zau neke umove koji kao da su
dopirali iz jednog od susjednih atora za smee. Tom je uzrujano tapkao u mraku i zgrabio svoj kovaki
eki. Iulja se na slabu mjeseinu da vidi to je. Ba htjede zakljuiti da je to uo neku ivotinju koja
je eprkala po hrani kad spazi kako se iz atora za smee povlai nejasni ljudski lik i grize neto to je
drao u rukama. Tom se prikrade blie i posve iznenadi mravog bijelog mladia blijeda lica. Trenutak
su na mjeseini buljili jedan u drugoga, a tada bijeli mladi dade petama vjetra. Ali ni deset metara
dalje bjegunac posrne o neto i die veliku buku, a onda se prene i nestane u noi. Tada naoruani
straari, koji su dojurili s muketama i svjetiljkama, spaze Toma kako tamo stoji i dri u ruci eki.
to to krade, niger?
Tom odmah shvati u kakvoj je nevolji. Da izravno porekne optubu, znailo bi bijelca nazvati
laljivcem, to bijae jo opasnije nego kraa. Tom je zamucketao u svome aru da mu povjeruju:
ujo sam neto i doo pogledat i vidijo bijelca u smee, massa, a on pobjego.
Dva straara izmijene poglede pune nevjerice, a onda prasnu u podrugljiv smijeh.
Zar ti izgledamo tako glupi, niger? zapita jedan. Major Cates je rekao da te osobito drimo na
oku! Poi e k njemu im se on ujutro probudi, mome!
Netremice motrei Toma, straari su se apatom savjetovali.
Mome, baci taj eki! ree drugi straar. Tomova pesnica nagonski stegne ruicu ekia.
Straar istupi korak i uperi muketu u Tomov trbuh.
Baci ga!
Tom olabavi stisak i zau kako eki potmulo udara o zemlju. Straari ga gurnu ispred sebe i potjeraju.
Tako su preli poveliku udaljenost prije nego to mu narede
340
da stane na maloj istini pred velikim atorom, gdje je stajao naoruani straar.
__ Mi smo na strai, a ovoga smo nigera uhvatili

u kradi ree jedan od prve dvojice straara i pokae prema velikome atoru. Ve bismo ga mi
sredili, ali major nam je rekao da motrimo na njega i da ga o svemu izvjetavamo. Vratit emo se kad
major ustane.
Dva straara ostave Toma kod novog straara koji ga mrko pogleda i zareza:
Lezi na leda, niger. Ako se makne, mrtav si. Tom lee kao to mu bijae nareeno. Zemlja je bila
hladna. Razmiljao je to bi se moglo dogoditi, razmatrao svoje prilike za bijeg i posljedice ako
pobjegne. Gledao je kako puca zora; onda se vrate ona prva dva straara, a po buci u atorima shvati da
je major Cates ustao.
Doputate li da vam se obratim, majore? glasno vikne jedan od straara.
O emu se radi? zau Tom kako iznutra rei glas.
Noas smo uhvatili onoga crnog kovaa kako krade, gospodine!
Nastupi tajac. ' Gdje je on sada?
Zatvorenik je ovdje pred atorom, gospodine!
Odmah u izai!
Proe jo trenutak, a onda se ator rastvori te major Cates istupi i zagleda se u Toma kao maak u pticu.
Dakle, ti uobraena nigerino, ujem da krade! Zna li kako na to gledamo mi u vojsci?
Massa ... Tom mu vatreno ree istinu o onomu to se dogodilo i zakljui: Bijo on mnogo
gladan, massa, kad kopo po smeu.
Sad kae da bijeli ovjek jede smee! Zaboravlja da smo se mi ve sreli i da ja poznajem tvoju
bagru, niger! Sredio sam onog tvog taticu, onog gada, osloboenog nigera, ali ti si mi izmigoljio.
Dakle, ovaj put u te nauiti ratnim propisima.
Tom je s nevjericom gledao kako Cates krupnim koracima ide po konjski bi to je visio s jabuke
balaka njegova sedla, odloenog na oblinjem stupicu. Tomove oi su letjele, odmjeravao je
mogunost bijega, ali sva tri straara upere mukete u njega, a Cates se primicao; izo341bliena lica podigne bi pletenac pa ga spusti preko Tomo-vih leda, oinuvi kao vatra, pa jo
jednom, pa jo jednom . . .
Kada je Tom, ponien i bijesan, doteturao natrag do mjesta gdje je potkivao konje, ne brinui se to e
se dogoditi ako ga izazovu, zgrabi torbu s alatom, skoi na mazgu i nije zastajao sve dok nije doao do
velike kue. Massa Murrav poslua to se dogodilo; bio je sav crven od bijesa kada je Tom zavrio:
Nita me nije briga, massa, ali ja se ne vraam.
Je li ti sad dobro, Tome?
Mene ne boli nita, samo dua, ako to mislite, gospodne.
Daklem, dat u ti svoju rije. Ako se major pojavi i bude traio nevolju, spreman sam poi
njegovom pretpostavljenome generalu ako bude potrebno. Uistinu mi je ao to se ovo dogodilo. Samo
ti poi u kovanicu i radi svoj posao.
Massa Murrav je oklijevao.
Tome, znam da ti nisi najstariji, ali missis Murrav i ja u tebi gledamo glavu porodice. I elimo da im
kae da se veselimo to emo svi do kraja ivota skladno provesti skupa im potuemo one Jenkije.
Oni su vragovi u ljudskoj spodobi!
Da, gospodne ree Tom.
Pomisli kako massa ne moe shvatiti da nikada nikome ne moe biti ugodno kad netko njime
gospodari. Kako su tjedni napredovali, u proljee godine 1862, Irene ponovo zatrudni, a vijesti to ih je
Tom svakodnevno sluao od mjesnih bijelaca, svojih muterija, dovedu ga do zakljuka da je kotar
Alamance neto poput mirnog sredita u orkanu rata koji se vojevao na drugim mjestima.
uo je za bitku kod Shiloha, gdje su Jenkiji i kon-federativci pobili ili ranili blizu etrdeset tisua na
svakoj strani, dok naposljetku preivjeli nisu morali kriti sebi put meu mrtvacima, a tolikim je
ranjenicima trebalo izvriti amputaciju da je u dvoritu najblie bolnice u Mississippiju narasla velika
gomila odrezanih ljudskih udova. Ta bitka ispala je neodluna, ali bijae neprijeporno da Jenkiji gube
veinu vanih bitaka. Negdje krajem mjeseca kolovoza Tom je sluao radosne opise kako su se u
drugoj bitki kod Buli Runa Jenkiji povukli, izgu342
u- .-i i dva generala, a tisue njihovih jedinica u neredu u se povlaile prema Washingtonu, D.C.,
odakle su na-S dno graani panino bjeali, a inovnici barikadirali federalne zgrade; novac iz dravne
blagajne i banaka odvezli su u New York City, a kotlovi topovnjae u rijeci Potomac bijahu upaljeni
kako bi u svakom trenutku mogli evakuirati predsjednika Lincolna i njegov kabinet. A onda, ni dva
tjedna poslije u Harpers Ferrvju, snage Konfederacije pod generalom Stonewallom Jacksonom zarobe
jedanaest tisua Jenkija.
Tome, jednostavno neu vie da ujem za taj strano rat ree mu Irene jedne rujanske noi
dok su sjedili i gledali u ognjite, nakon to joj je on ispriao kako su se dva niza vojnika,
Konfederacije i Jenkija, duga do tri milje, suoila i poubijala kod mjesta zvanog Antietam.

 Sjedim ja ovdi, u trbuhu nae tree dijete. Zna, nije pravo da svi mi stalno govorimo samo o
borbama i ubijanje . . .
Tada njih dvoje istodobno pogledaju iza sebe prema vratima kolibe, jer su uli nekakav zvuk, ali bijae
tako slabaan da ni on ni ona vie na nj nisu obraali panju. Ali kad se zvuk ponovi, sada kao tiho
kucanje, ustade Irene, koja je sjedila blie pa otvori vrata, a Tom nabere obrve zauvi moleiv glas
bijela ovjeka:
Oprostite. Imate li ita to bih mogao pojesti? Gladan sam.
Tom se okrene i samo to ne padne sa stolice pre-poznavi onog bijelog mladia kojega je iznenadio
medu kantama za smee u konjikom taboru. Tom se brzo sabere, posumnjavi da se radi o kakvoj
zamci pa ukoeno sjedne. Ali zauje svoju enu, koja ni u to nije posumnjala, kako kae:
Daklem, nemamo nita, samo hladnog kukuru-njaka, osto nam od veere.
Za to bih vam bio zahvalan, ve dva dana nita nisam jeo.
Zakljuivi da je to samo neobina podudarnost, Tom utade sa stolice i krene prema vratima.
\
Radi ti i drugi stvari osim to prosi, je 1' da? Jedan tren mladi je ispitljivo buljio u Toma, a onda
mu se oi razrogae; nestao je tako brzo da se Irene
343zaprepasti, a jo se vie zapanji kad joj Tom ree koga se spremala nahraniti.
Cijeli robovski sokak doznade za taj nevjerojatan dogaaj slijedee noi kada Matilda pred Tomom i
Irenom koji su doli na porodini skup spomene kako se malo poslije doruka nekakvi mravi
jadni bijeli djeak odjednom pojavio na mreastim vratima kuhinje i ponizno prosio hranu; dala mu je
u zdjeli ostatke hladnog gulaa, a on joj na tome toplo zahvalio prije nego to se izgubio, a kasnije je
istu zdjelu nala na kuhinjskim stepenicama. Tom objasni tko je taj mladi i ree:
Kad ti njega rani, mislim da on jo ovdi. On sigurno spava negdi u umi. Nikako mu ne vjerujem;
neko bi mogo do u nepriliku.
iva istina! uzvikne Matilda. Daklem, ja ti kaem jedno stvar. Ako jopet pokae svoje lice,
rei u mu ja poekaj, pa u se pravit ko da neto spremam, a otiem massi i reem mu.
Klopka je savreno upalila slijedeeg jutra kada se mladi ponovo pojavio. Na Matildino upozorenje
massa Murray pohrli kroz prednja vrata pa zaobie kuu, dok je Matilda pourila natrag u kuhinju i
stigla upravo na vrijeme da uje kako je massa potpuno iznenadio momka to je ekao.
Zbog ega ti ovdje eka ? zapita massa Murrav. Ali mladia nije uhvatila panika niti je izgledao
imalo
zbunjen.
Gospodine, umoran sam od putovanja i gladovanja. To nikome ne moete zamjeriti, a vai nigeri
bili su toliko dobri da su mi dali neto hrane.
Massa Murrav je oklijevao, a onda kazao:
Dakle, mogu shvatiti tvoj poloaj, ali morao bi znati koliko su sada teka vremena pa stoga ne
moemo hraniti suvina usta. Mora otii dalje.
Onda Matilda zauje kako mladi kukavno moljaka:
Gospodine, molim vas, dopustite mi da ostanem. Ne bojim se nikakvoga posla. Samo ne elim
umrijeti od gladi. Radit u bilo kakav posao koji imate.
Nema ovdje nikakvoga posla za tebe ree massa Murrav. Moji nigeri obraduju polja.
Rodio sam se i rastao u poljima. Radit u vie
neg0 vai nigeri, gospodine, samo da redovito jedem usrdno e mladi.
__ Kako se zove i odakle dolazi, sinko?
__ George Johnson. Iz June Caroline, gospodine.
Rat je sve opustoio u mjestu gdje sam ivio. Pokuao sam stupiti u vojsku, ali mi rekoe da sam
premlad. Tek mi je esnaest godina. Rat je strano unitio nae usjeve i sve ostalo, da su i zeevi
pobjegli. I ja sam otiao, jer sam mislio da je negdje drugdje bilo gdje drugdje
__ sigurno bolje. Ali ispalo je da sam jedino od vaih
nigera uo lijepu rije.
Matilda osjeti da je mladieva pria ganula massu Murrava. A onda nije vjerovala svojim uima kada je
zaula:
Ima li ikakva pojma o poslu nadzornika?
To nikada nisam probao. Mladi George Johnson djelovao je zapanjen, a zatim doda
krzmajui:
Ali rekao sam vam, nema toga to ne bih okuao.
Matilda se jo vie priljubi rubu mreastih vrata da bolje uje. Bila je uasnuta.
Uvijek sam elio imati nadzornika, iako moji nigeri vrlo dobro obraduju moje usjeve. Voljan sam te
iskuati, u poetku e dobivati samo konak i hranu, pa emo vidjeti kako e ispasti.
Gospodine. . . gospodine, kako vam je ime?

 Murrav ree massa.

Pa, dobili ste nadzornika, gospodine Murrav. Matilda zau kako se massa smijucka. Rekao je:
Tamo iza konjunice nalazi se prazni tagalj u koji moe useliti. Gdje su ti stvari?
Gospodine, sve to imam, nosim na sebi ree George Johnson.
Zapanjujua vijest irila se porodicom djelovanjem udarca groma.
Jednostavno nisam mogla povjerovat to sam ula!
povie Matilda zavravajui svoj nevjerojatni izvjetaj, a lanovi porodice dignu dreku:
Massa sigurno poludijo! . . .
Ko da mi sami ne vodimo dobro svi poslovi? . . .
Samo zbog radi toga to taj mali bijelac, eto, tolko! . . .
Mislim, on e drukije gledat na tu bijednu fukaru
II
344
345kad se mi pobrinemo da stvari krenu po zlu!
No, ma kako bili srditi, ve od prvog izravnog susreta s varalicom sutradan ujutro u polju on je smjesta
onemoguio njihov gnjev da ostane na uarenoj toki. Mravi bljedunjavi George Johnson ve je bio u
polju kad oni stigoe na elu s Virgilom, pa im pode u susret. Njegovo tanko lice je pocrvenjelo, a
Adamova jabuica poskakivala mu je kada je rekao:
Nikome od vas ne mogu zamjeriti to me mrzite, ali mogu vas sve zamoliti da malo priekate pa
ete vidjeti jesam li tako lo kao to mislite. Vi ste prvi crnci s kojima sam ikada imao posla, ali ja
kaem, vi ste se rodili crni kao to sam se ja rodio bijel, a ja ljude sudim po tome kako se ponaaju.
Znam jedno: vi ste me nahranili kada sam bio gladan, a bilo je mnogo bijelaca koji to nisu uinili. Sad
bih rekao da je gospodin Murrav vrsto odluio da ima nadzornika, i ja znadem da mu vi moete
pomoi da me se otarasi, ali ako to uinite, mnogo ete riskirati, jer slijedei nadzornik kojega on nade
moe biti mnogo gori od mene.
Nitko iz porodice nije znao to bi mu odgovorio. inilo se da se tu nema to uraditi, osim krenuti i prihvatiti se posla. Svi su kriomice promatrali kako se George Johnson laa posla isto onako marno kao
oni, ako ne i marljivije, zapravo, djelovao je opsjednut eljom da dokae svoju iskrenost.
Trea kerka Toma i Irene, Viney, rodila se krajem doljakova prvoga tjedna. Sada je George Johnson
ve smjelo sjedao u polju s ostalim lanovima porodice kad bi bio ruak, i pravio se kao da ne
primjeuje kad bi Ashford upadljivo ustao, mrtio se i odmicao.
Vidite da nemam pojam o poslu nadzornika, pa mi morate vi pomoi otvoreno im je rekao
George Johnson. Ne bi imalo smisla da gospodin Murrav doe u polje i pomisli da ne obavljam
posao onako kako on eli.
Kada su naveer o tomu razgovarali u robovskome sokaku, pomisao da e izuiti svoga nadzornika
zabavi ak i vjeno dostojanstvenoga Toma, i svi se sloe da e ta dunost pasti na Virgila, jer je on
uvijek vodio teake poslove.
Kao prvo ree on Georgeu Johnsonu ti
346
ra mnogo promijenit ponaanje. Naime, mi emo ci-m. vrjjeme gledati okolo, massa se ne moe
primaknut ^da ti ne damo znak. Onda mora pourit i udaljit se H nam ne bude previe blizu. Mislim,
znade da bijeli ljudi ne smiju izgledat previe blisko s nigerima, a pogotovo ne nazorniki.
__pa, u Junoj Carolini, odakle potjeem, inilo mi
se da se crnci nikada ne pribliavaju previe bijelim lju-fcma ree George Johnson.
Daklem, ti nigeri su podmukli! izjavi Virgil.
Drugo, massa voli vidit njegov nazornik da tjera nigeri radit vie nego su radli prija nego doo
nazornik. Ti mora naui vikat: Na poso, vi nigeri! i tomu slino. I svaki put kad blizu massa ili kaki
drugi bijeli ljudi, ne zovi nas nikad po imenu ko inae. Ti mora nauit reat i sovat i izgledat zbiljam
zloest, tako da massa osjeti da nisi premekan prema nama i nas goni na rad.
Kada je slijedei put massa Murrav razgledavao polja, George Johnson silno se trudio, derao se,
psovao, ta-vie, prijetio svima u polju, od Virgila pa redom.
Dakle, kako rade? zapita massa Murrav.
Dosta dobro s obzirom na to da su ovi nigeri prije bili sami otegnuto e George Johnson
ali mislim da u ih za jedno tjedan-dva lijepo srediti.
Te veeri porodica se guila od smijeha, oponaajui Georgea Johnsonaioito zadovoljstvo masse
Murrava. Kada je veselje minulo, George Johnson im mirno ispria kako je cijeli svoj dosadanji ivot
bio uti siromah, i prije nego to je njegova porodica posve propala, jer im je rat unitio polja, sve dok
nije potraio neki nov i bolji ivot.
Mislim, jedini bijeli ovjek koji poten kad o sebi govori izrazi Virgil njihovo zajedniko
miljenje.

 Pravo da kaem, drago mi ga sluat kako govori

ree Lilly Sue, a Mali George se podrugivao:
On pria ko sva bijedna fukara. Drukiji po tomu
to je prvi kojega sam vidijo koji se ne pravi ko neto
? to nije. Veina se tolko srame ono to jesu.
Mary se nasmije.
Daklem, ovi se ne srami, barem ne dotle dok bude jest vako ko to jede.
347 Ja bi rekla svi vi zbiljam zavolili staro George ree Matilda.
Nasta nov smijeh zbog novoga nadimka njihovoga nadzornika kojega su sami kolovali: stari George
jer on bijae tako smijeno mlad. A Matilda je imala pravo: ma koliko zvualo nevjerojatno, svi su ga
iskreno zavoljeli.
112. POGLAVLJE
Sjever i Jug kao da su se dohvatili ukostac poput pijetlova u ubilakoj borbi. inilo se da ni jedan ni
drugi ne moe izvojtiti odlunu pobjedu kojom bi drugoga uklonio. Tom u razgovoru svojih muterija
pone zapa-ati nekakvu obeshrabrenost. Bijae to pojas za spaavanje slobodarske nade koja je u
njemu jo bila snana.
Porodica se udubila u napregnuto nagaanje kada stari George Johnson tajanstveno izjavi:
Gospodin Murrav mi je reko da mogu po obaviti nekakav posao! Vratit u se to prije budem
mogao.
A slijedeeg jutra je otiao.
to misli da je to?
Po onome to je uvijek govorijo, tamok odaklem doo nema to sreivat, jer nita nije ostalo.
Modak to ima kake veze s njegovom rodbinom . . .
Ali, on ne spominje nikakvu rodbinu, barem nikoga osobito.
Sigurno negdi ima nekoga.
Modak odluijo po u vojsku.
Daklem, ne moem zamislit da stari George eo ikoga ubit.
Mislim on sad konano napunijo trbuh. Mi ga vie ne vidimo!
O, umukni, Ashford! Nikada nema re dobro o njemu i o nikome drugome!
348
Proe gotovo mjesec dana kada se jedne nedjelje jjjegnu povici i urlici: naime, stari George se vratio
posramljeno se osmjehujui, a s njim je bilo bijedno plaljivo djevoje, isto onako mravo i blijedo kao
to je on bio, a uslijed osmomjesene trudnoe izgledala je kao da je progutala tikvu.
__ Ovo moja supruga Martha ree im stari
George Johnson. Vjenali smo se ba uoi mog odlaska i rekao sam joj da u se vratit kad negdje
naem posao i krov. A nisam nita govorio o eni zato to mi je dosta teko bilo nai nekoga tko bi i
sama mene primio.
Nasmijei se svojoj Marthi.
Zato ne kae ljudima: zdravo?
Martha svima njima posluno ree zdravo i nado-vee po svome shvaanju dug govor:
George mi je mnogo o vama priao.
Daklem, nadam se da je reko dobro! vedro e Matilda, a stari George vidje kako ona ve
drugi put zirka na Marthu, ispupena trbuha, u visokom stupnju trudnoe.
Kad sam otiao, nisam znao da nam je dijete na putu. Samo sam cijelo vrijeme imao osjeaj da bi se
morao vratiti. A ona me ekala nosea.
Krhka Marta izgledala je tako savrena ena za starog Georgea Johnsona da porodica osjeti kako taj
par osvaja njihova srca.
Misli da nisi reko ni massi Murrav? zapita Irene.
Ne, nisam. Samo sam rekao da imam neki posao, isto kao i vama. Ako nas on eli otjerati, morat
emo poi, i gotovo.
Daklem, massa to nee uinit ree Irene.
Naravski da nee javi se i Matilda. Massa nije taki ovjek.
Daklem, recite mu da moram odmah s njim govoriti ree stari George Johnson Matildi.
Ne preputajui nita sluaju, Matilda najprije obavijesti missis Murrav, pomalo dramatizirajui
situaciju:
Missis, znam ja, on nazornik i sve to, al on i ona njegova jadna enca smrtno se boju da ih massa ne
oera, jerbo on prija ne spomenujo nita o eni, a vremena su teka, i tako. A ona, osim toga, brzo rodit.
.
:
349 Dakle, ne mogu stvarati odluke umjesto mua, ali sam' sigurna da ih on nee otpustiti . . .
Da, missis, znala sam da neete, pogotovu zato jerbo kako mi se ini, njoj trinajs-etrnajs godna,
missis, a izgleda sad e rodit, a taman dola amok i ne poznaji nikog osim mi ... i vi.

 Dakle, kao to sam rekla kazala je missis Murrav

to nije moj posao, odluit e gospodin Murrav. Ali sam sigurna da e oni moi ostati.
Vrativi se u robovski sokak, Matilda ree zahvalnom starom Georgeu Johnsonu neka ne brine, jer je
missis Murrav izrazila sigurnost da nee biti potekoa. Onda pohrli u Ireninu kolibu, tu su se kratko
savjetovale, a onda lagano odetaju u pregraenu malu upu iza staje. Tu su se smjestili stari George
Johnson i njegova supruga.
Irena pokuca, a kada na vrata izae stari George Johnson, ona ree:
Zabrinute mi za tvoja ena. Rec joj da emo mi kuhat i perat jerbo ona mora sauvat to snaga to
ima da rodi vae dijete.
Ona sad spava ree on. Naravno, hvala vam. Naime, mnogo povraa otkako smo doli
ovamo.
Nije ni udo ree Irene. Ona nema snage ni ko tiica.
Svejedno, nis je smijo erat na tako dug put u ovo vrijeme strogo nadoda Matilda.
Trudio sam se da joj to reem kad sam se vratio. Ali ona je htjela samo to.
Zamisli da se neto dogodi! Nema ti pojma kako djeca raaju! povie Matilda.
Ionako jedva mogu vjerovati da u postati otac
ree on.
Daklem, naravski da oe! Irene se gotovo nasmijala videi zabrinuto lice starog Georgea, a
onda se ona i Matilda okrenu i vrate u svoje kolibe.
Ona i Matilda su se potajno zabrinjavale.
Jadno emska nikako mi ne izgleda dobro povjerljivo joj priapne Matilda. Gotovo joj moe
vidit kosti. A mislim, ionako prekasno da mi nju dobro uhranimo.
Mislim da e joj bit mnogo teko prorekla
350
e Irene. Gospode, nikada nisam mislila da u zavolit siromani bijeli ljudi!
Nisu prola ni dva tjedna kada jednog popodneva ponu Marthi trudovi. Cijela porodica iz robovskog
sokaka ula je njezine jauke iz upe, a Matilda i Irene muile su se s njom cijelu tu no, gotovo sve do
podneva slijedeeg dana. Kada je naposljetku Irene izala, njezino lice sve ree izmodenom starom
Georgeu Johnsonu jo prije nego to su njezina usta stigla izgovoriti rijei:
Sigurno e se gospa Martha izvu. Dobijo ti erkica, ali mrtvo.
113. POGLAVLJE
U kasno poslijepodne na Novu godinu 1863. Matilda je gotovo doletjela u robovski sokak.
Jeste vi vidilo ono bijelo ovjek koji dojaho amok? Neete vjerovat! On tamok nutra vie na massu
da preko eljeznika telegrafska ica upravo stigla vijes da presnik Lincoln potpiso Proklamacja o
mancipacji koja nas oslobaa!
Ta uzbudljiva novost bacila je crne Murraveve medu milijune ljudi koji su se poput njih pomamno veselili u zaklonu svojih koliba ... ali sa svakim tjednom, to je dolazio, jenjavalo je radosno iekivanje
slobode, smanjivalo se i naposljetku ustupalo mjesta novom oaju, jer je sve to jasnije postajalo da je
naredba predsjednika Lincolna izazvala samo jo ljui prezir prema njemu u krilu Konfederacije, koja
je neprestano trpjela poraze i lila krv.
U Murravevu robovskom sokaku zavlada tako silan oaj da, usprkos Tomovim povremenim
izvjetajima o velikim pobjedama Jenkija, ukljuujui i zauzee Atlante, nisu htjeli vie davati maha
svojim slobodarskim nadama
351sve do kraja godine 1864, kada ugledae 'loma toliko uzbuena kao to nije bio ve gotovo dvije
godine. Ree kako mu njegove bijele muterije opisuju da bezbrojne tisue ubilakih jenkijevskih
pljakaa stupaju na fronti irokoj pet milja pod nekim ludim generalom Shermanom i pustoe dravom
Georgijom. Ma kako su esto prije toga porodine nade bile satrvene, jedva su mogli suzbiti svoju
obnovljenu nadu u slobodu dok im je Tom uzastopce podnosio none izvjetaje.
Reklo bi se da Jenkiji ne ostavljaju nita iza sebe! Oni bijeli ljudi kunu se da oni polja palu, i velke
kue, i tagljevi! Mazge ubijadu, a kuhaju krave i sve drugo to moedu pojes! A to ne moedu zapalit
i pojes, jednostavno razoru, a kradu sve to moedu preves! A govoru da po umama i cestama vrve ko
mravi robovi koji napustili svoje masse i plantae da slijedu Jenkiji, sve dok ih deneral Sherman
osobno ne zamolijo nek se vratu odaklem su doli!
A onda, ne mnogo nakon to je pobjedonosno napredovanje Jenkija dolo sve do mora, Tom ih sav zasoptao izvijesti:
Pao Charleston! ... A onda: Deneral Grant zauzejo Richmond! ... A, na kraju, u travnju
godine 1865: Deneral Lee predajo cijelu vojsku Kofederacje! Jug kapitulira!
Sad je veselje u robovskom sokaku prelo svaku mjeru, ratrkali su se po dvoritu ispred velike kue,
pre-letjeli prilazni odvojak, izali na glavnu cestu i pridruili se stotinama koje su ve tamo vrvjele,
poskakivale i skakutale gore-dolje, urlale, klicale, pjevale, propovijedale, molile.

 Slobodni, Gospode, slobodni! ...

Fala, Boe svemogui, najzad slobodni!
Ali za nekoliko dana duh slavlja pretvori se u duboku tugu i alost kad odjekne porazna novost o atentatu na predsjednika Lincolna.
Uuuuuuuas! vrisne Matilda, dok je cijela porodica oko nje plakala, kao i milijuni njima slinih,
koji su poginulog predsjednika tovali kao svoga Mojsija.
A zatim, u mjesecu svibnju, kao to se dogaalo irom poraenog Juga, massa Murrav sazove sive
svoje robove u dvorite ispred velike kue. Kada se svi okupe
i
u red, bilo im je teko ravno gledati iscrpljeno i zgranuto massino lice, uplakanu missis Murrav te
starog Georgea Johnsona i njegovu enu, koji su takoer bili bijelci. Tada im tjeskobnim glasom
massa Murrav polako proita iz lista papira to ga je drao u ruci da je Jug izgubio rat. Tek to se nije
zagrcnuo pred crnom porodicom koja je stajala pred njim.
Mislim da to znai da ste vi isto slobodni kao mi ree on. Moete otii ako hoete, moete
ostati ako elite, a onima koji ostanu, nastojat emo platiti. . .
Crni Murravevi ponovo su poeli skakati, pjevati, moliti i vritati: Slobodni smo! . . . Konano
slobodni!. . . Fala ti, Isukrste! Halabuka pomamne sveanosti prodirala je kroz otvorena vrata male
kolibe u kojoj je sin Lilly Sue, Uriah, kojemu je sad bilo osam godina, ve tjednima leao u groznici i
buncao.
Sloboda! Sloboda! Zauvi to, Uriah sav uaren skoi sa svog leaja, njegova nona koulja je
leprala; najprije odjuri do svinjca i uzvikne:
Vi stari svinje, prestante roktat, slobodni ste! Zaleti se u staju:
A vi, krave, ne dajte vie mlijeko, slobodni ste! Zatim djeak otri u kokoinjac:
Kokce, prestante sjedit na jaja, slobodni ste! ... A i ja!
Ali te noi, kada je slavlje zavrilo u posvemanjoj iscrpljenosti, Tom Murrav okupi u staji svoju veliku
porodicu da se dogovore to da se radi sada kada je dola ta dugo oekivana sloboda.
Sloboda nas nee ranit ree Tom samo preputa da mi odluimo to oemo radit da jedemo.
Mi nemamo mnogo novci, a osim mene, kovaa, i mame ku-harce, jedino poznajemo teaki poso
izrazi Tom njihovu dvojbu.
Matilda ih izvijesti da ju je massa Murrav zamolio neka ih sve nagovori da razmisle o njegovoj ponudi
da usitne plantau na estice koje bi im on dao u zakup napola. Nastane vrua rasprava. Neki odrasli
lanovi porodice htjedoe to prije otii. Matilda je prosvjedovala:
Ou da ova porodica ostane zajedno. A to to vi govorite odemo, zamislite mi odimo, a va otac
George
352
353Kokoti se vrati. Niko mu nee mo re ni kojim putom mi poli!
Zavlada tiina kad im Tom stavi na znanje da eli govoriti:
Rei u svima zato jote ne moemo oti, zato jerbo mi ne spremni. im se spremimo, ja u bit
prvi koji e et oti.
Veina na kraju bijae uvjerena da Tom govori razumno i porodini skup se razie.
Uhvativi Irene za ruku, Tom s njom poe na etnju
; po mjeseini prema poljima. Lagano preskoi
ogradu i
j krene krupnim koraajima, zaokrene pod pravim kutom,
j pa koraae dalje sve dok
nije opisao etvorokut, a onda se urno vrati do ograde pa ree:
Irene, ovo e bit nae!
Nae njeno je ponovila za njim.
Za sedmicu dana pojedini ogranci porodice obraivahu svaki svoje polje. Jednoga jutra kada je Tom
otiao iz kovanice da pomogne svojoj brai, u usamljenom jahau koji je nadolazio cestom prepoznao
je biveg konjikoga majora Catesa, u odrpanoj uniformi i na epavom konju. I Cates prepozna Toma
pa stane kad je doao kraj ograde.
uj, niger, donesi mi zaimau te vode! vikne on. Tom pogleda kabao s vodom koji je stajao u
blizini,
onda dugo prouavae Catesovo lice prije nego to je poao do kabla. Napuni zaimau pa doe do
Catesa i prui mu je.
Sadak se stvari promjenle, gospodne Cates mirno e Tom. Donijo sam vam ovu vodu
samo zato to bi svakom ednom ovjeku donijo piti, a ne zato to se vi izderali na mene. Ou da to
znate.
Cates mu vrati zaimau.
Donesi mi jo jednu, niger.
Tom uze zaimau i baci je natrag u kabao pa se udalji. Nijedanput se nije obazreo.

Ali kada je drugi konjanik dojurio cestom, galopira-jui i kliui, a otrcani crni polucilindar lijepo mu
se vidio iznad izblijedjela zelena ala, svi koji su bili u polju kao jedan otre natrag u robovski sokak.
Majko, vratijo se! Vratijo se!
Kada je konj stigao u dvorite, sinovi podignu
Georgea Kokotia na ramena i s njim odjure zaplakanoj Matildi.^
_ Sto tu cmizdri, emsko glavo? zapita on hinei ogorenje i zagrli je kao da je nikada nee pustiti,
ali naposljetku je ipak pusti, doviknuvi porodici neka se okupi i umukne.
Kasnije u vam priat o svim mjestima u kojima sam bijo i o stvarima koje sam radijo otkako smo
se posljednji put vidili uzvikne George Kokoti. Ali sadak vas moram upoznat s mjestom u koje
emo svi zajedno poi!
U muku u kojem se moglo uti zujanje muhe, George Kokoti im svojim uroenim smislom za dramatinost ispria da je za sve njih naao naselje na zapadu u Tennesseeju, gdje bijeli ljudi eljno iekuju
njihov dolazak da im pomognu podii grad.
Neto u vam re! Zemlja tamok gdi idemo tolko je crna i bogata da zasadi svinjei rep a izraste
krmak . . . A nou se ne moe ni spavati jerbo lubenice rastu tako brzo da pucaju i prte ko praskalice!
Kaem ja vama, pod stablima persimone lee oposumi koji su predebeli da se miu, a persimonin
eer kapi na njih gust ko melasa! ...
Ludo oduevljena porodica nikako ga nije putala da dovri. Dok su neki odjurili da se hvale znancima
na susjednim plantaama, Tom tog poslijepodneva pone razmiljati kako da kola na farmi pretvori u
natkriveni rockaway. Desetak takvih kola moglo bi prebaciti sve ogranke porodice do novog naselja.
Ali do zalaska sunca doe tuce glavara novoosloboenih obitelji; nisu molili nego zahtijevali da podu i
njihove obitelji. Bijahu to crni Holtovi, Fitzpatrickovi, Permovi, Tavlorovi, Wrightovi, Lakeovi,
MacGregorovi i ostali s plantaa u kotaru Ala-mance.
U slijedea dva mjeseca grozniavog rada mukarci su gradili rockawaye. ene su klale blago,
kuhale, ukuhavale i dimile namirnice za put i birale ostale, za ivot neophodne stvari koje e ponijeti. A
stari George Kokoti koraao je unaokolo i nadzirao sve poslove, uivajui u svojoj ulozi junaka.
Toma Murrava zaspe dobrovoljna pomo jo nekoliko novoosloboenih obitelji koje su bile vrsto
uvjerene da e uskoro i one dobiti svoja kola, koja
354
355e postati rockaway njihove porodice. Naposljetku objavi da moe poi svatko tko eli, ali da na
svaku obitelj moe doi samo jedan rockaway. Kad je naposljetku dvadeset i osam kola bilo
spakovano i spremno da krenu sutradan kad sunce izae, osloboeni ljudi u neobinom, spokojnom
osjeaju tuge ili su uokolo i njeno dodirivali poznate predmete, praonike i stupove na ogradama,
znajui da im je to posljednji put.
Danima su crni Murrayevi samo letimino viali bijele Murrayeve. Matilda je plakala:
Gospode, teko mi mislit to oni proivljavaju, kunem se, teko mi je!
Tom Murray naveer se povukao u svoja kola kad na stranjoj ogradi za sputanje zau lagano kucanje.
Na neki nain je znao tko je tamo i prije nego to je otvorio stranje krilo. Pred njim je stajao stari
George Johnson, lice mu se trzalo od uzrujanosti, a rukama je grio eir.
Tome, elim razgovarati s tobom, ako ima vremena . . .
Tom Murray side iz kola pa prijee pod mjeseinom povei komad puta sa starim Georgeom
Johnsonom. Kad se naposljetku stari George zaustavio, zbunjenost i uzbuenje toliko su ga guili
da je jedva govorio.
Ja i Martha smo razgovarali ... Vi ste naa jedina porodica. Tome, pitamo se hoete li nam dopustit
da poemo s vama tamo kamo vi idete?
Proe neko vrijeme prije nego to Tom izusti:
Da je samo moja porodica, mogo bi ja odma re, ali njih ima mnogo vie. Morat u se o tomu sa
svima njima dogovorit. Javit u ja tebe . . .
Tom je iao od kola do kola, lagano kucao i pozivao mukarce da izau. Okupivi ih, ree to se
dogodilo. Nastupi trenutak mune tiine. Tom Murray je objanjavao:
On nam najbolji nazornik za kojeg sam ujo, jerbo ope nije bijo nazornik. On radi s nama rame
uz rame.
Kod nekih naie na otro protivljenje, neki bijahu openito protiv bijelaca, ali nakon kratkog vremena
netko mirno ree:
Nije on kriv to on bijelac ...
356
I
Naposljetku su glasali, a veina odlui da Johnsonovi
mogu poi.

Morali su put odgoditi za jedan dan da sagrade rockaway starome Georgeu i Marthi. A sutradan,
karavana od dvadeset i devet pokrivenih rockawaya kola za kolima uz kripu i viku krene s
imanja Murray u susret zori. Ispred kola jahao je ezdeset sedmogodinji George Kokoti, sa svojim
polu cilindrom i alom, nosei na konju, starome Bobu, starog jednookog borbenog pi-jevca. Iza
njega je Tom Murray upravljao prvim kolima, kraj njega je sjedila Irene, a otraga bijahu njihova djeca,
razrogaivi oi od uzbuenja, a najmlaa meu njima bila je dvogodinja Cynthia. A poslije dvadeset i
sedam drugih kola, u kojima su na koijakoj klupi sjedili crnci ili mulati sa svojim enama,
naposljetku su se na sjedalu zadnjega rockawaya nalazili stari George i Martha Johnson, koji
uskoro poee istezati vrat da kroz maglicu praine koju su digla sva ona pusta kopita i kotai pred
njima nazru put prema onome to e, kako im se kleo George Kokoti, biti zemlja obeana.
114. POGLAVLJE
Je li to ono? zapita Tom.
Zemlja obeana? upita Matilda.
Gdi svinje i lubenice skou iz zemlje? priupita jedno dijete kada George Kokoti zaustavi svog
konja.
Pred njima bijae umska istina s nekoliko drvenih trgovina, na krianju utrtoga puta, na kojemu su
oni bili, s cestom to ga je presijecala pod pravim kutom. Tri bijelca, jedan je sjedio na bavici s
avliima, drugi u ljuljaki, a trei se podupirao na stranje noge stolca, naslonivi lea na oplatu
drvene kue od letava na preklop s drugim daskama, a noge na stup za vezivanje konja
357 lagano gurnu jedan drugoga laktom i pokau povorku zapraenih kola i putnika.
Dva bijela djeaka koja su gurala obru zastanu i zabulje se u njih, a obru se otkotrlja daleko, sve do
sredine ceste, tamo se nekoliko puta okrene i padne. Postariji crnac koji je meo trijem dugo ih je
bezizraajno motrio, a onda mu se na usnama pokae slab, polagan osmijeh. Veliki pas koji se eao
pokraj bave s kini-com zastane sa apom u zraku, nagne glavu prema njima, a onda se opet prihvati
eanja.
Reko sam vam da je to novo naselje kazao je urno George Kokoti. Ovdi sadak ivi samo
sto ili otprilke tolko bijelaca, pa emo mi, i s ovih petnajs kola koja imamo jerbo su ostali otpali i
naselili se usput, udvostruit stanovnitvo. Ba smo stigli u prizemlje grada u razvoju.
Daklem, vidi se da je u razvoju ' ree Mali George bez smijeka.
Samo priekaj da vidi kaka je divna zemlja vedro e njegov otac i pun iekivanja trljae ruke.
Vjerojatno movara progunda Ashford, ali iz opreza tako tiho da ga George Kokoti nije uo.
Ali, bijae to uistinu prvorazredna zemlja, bogata i ilovasta, svaka je obitelj dobila trideset jutara,
ratrkanih u etvrtastim esticama od predgraa pa sve do farmi bijelih ljudi, koji su ve zauzeli
najbolju zemlju u kotaru Lauderdale, na obalama rijeke Hatchie, est milja prema' sjeveru. Mnoge
farme bijelih ljudi bijahu velike kao sva njihova imanja zajedno, ali trideset jutara bijae trideset puta
vie nego to je itko od njih ikada prije posjedovao, pa im je i od toga bila puna aka brade.
Obitelji su jo ivjele u stijenjenim kolima, ali su zapoele slijedeeg jutra kriti i istiti dbunove.
Uskoro uzorae brazde i zasade prve usjeve, uglavnom pamuk, neto kukuruza, napravie gredice za
povre i lijehu sa cvijeem. Dok su se oni latili slijedeeg posla, piljenja stabala i cijepanja trupaca za
gradu koliba, George Kokoti je na konju obilazio od imanja do imanja, nudio svoj savjet za izgradnju i
na sva usta trubio kako je on promijenio njihov ivot. ak se i medu bijelim doseljenicima u Henningu
hvastao kako e ljudi koje je.sa sobom doveo pomoi da se grad razvije i napreduje, a nije proI
pustio spomenuti da e njegov srednji sin tekim potpor- kovanicu u tom kraju
prvu
p kovanicu u tom kraju.
rvu
Jednoga dana malo poslije toga tri bijelca i.^a k jau na Tomovu esticu zemlje, dok je on sa ^
la
ujau
^
djecom mijeao svinjske ekinje blatom ime e piti rupe u svojoj dopola sagraenoj kolibi.
__ Koji je od vas kova? vikne jedan s konja!
Uvjeren da su mu stigle prve muterije jo prije nego to je uspio zapoeti s poslom, Tom ponosno
istupi.
ujemo da namjerava otvoriti kovanicu ovdje u gradu ree jedan.
Da, gospodne. Traim najbolje mjesto da ju sagradim. Mislijo sam, moda bi bila za to prazna
parcela kraj pilane, ako ne padne u oi drugome.
Sva trojica se zgledae.

 Dakle, mome nastavi drugi doljak nema smisla da gubimo vrijeme, pa emo odmah prijei
na stvar. Moe raditi kao kova, to je u redu. Ali, ako eli to raditi u ovom gradu, morat e raditi za
bijelca koji e biti vlasnik kovanice. Jesi li o tome razmiljao?
Toma obuze toliki bijes da je gotovo prola cijela minuta prije nego to se obuzdao i prozborio:
Ne, gospodne, nisam polako je rekao. Ja i moja porodica sada smo slobodni ljudi i mi
nastojimo iviti ko svi ostali, radit marljivo ono to radit znamo.
Pogledao ih je ravno u oi.
Ako ne moem bit gospodar onom to vlastitim rukama uradim, ondak ovo mjesto nije za nas.
Ako ti tako misli ree trei bijeli ovjek sigurno e dugo putovati po ovoj dravi, mome.
Pa, navikli mi na putovanja ree Tom. Nikako ne bi eo izazivat neprilke, ali moram ivit
ko ovjek. Samo mi ao to nisam znajo kako vi ovdi mislite, jerbo vas moja porodica ne bi mula i
ovdi ostala.
Dobro, razmisli o tomu, mome ree drugi bijelac. Zavisi od tebe.
Vi morate nauiti da vam one puste govorancije o slobodi ne smiju udariti u glavu ree prvi
ovjek.
Okrenue konja bez ijedne rijei vie i odjahae. Kada vijest proleti poljoprivrednim imanjima,
glavari svake porodice pohrle da razgovaraju s Tomom.
Sinko ree George Kokoti cijeli ivot zna358
359de kaki su bijeli ljudi. Zar ne mo uradit to oni ele? A ondak, ti si tako dobar kova, za kratko
vrijeme e oni pjevat druga pjesma.
Tolko smo putovali, a sad se spakuj i idi jopet!
povie Matilda. Ne radi to svojoj porodici, sinko!
Molim te, Tome! Irene se pridrui zboru.
Jednostavno sam umorna! Umorna!
Ali Tomovo lice bijae mrko.
Stvari se nikad needu popravit ako ih ovjek ne popravi! ree on. Nigdi ja neu ostat ako ne
moem radit to slobodan ovjek ima pravo radit. Ne pitam nikoga drugoga da doi s nama, ali mi
emo spa-kovat svoja kola i sutra oti.
Idim i ja! srdito e Ashford.
Te noi Tom sam izae u etnju pa pun grizoduja razmotri novu tegobu to ju je nametao svojoj
porodici. Glavom mu je ponovo prolazilo muenje koje su svi pretrpjeli u kolima, vozili se tjedne i
tjedne ... i sjeti se neega to je Matilda govorila:
Ako e pomno trait u zlu, sigurno e na neko dobro.
Kad mu ta zamisao pade na pamet, etao je jo jedan sat da mu se taj plan slegne u mozgu. Onda je
brzo krenuo natrag u kola u kojima je ve pozaspala njegova obitelj. Pode u krevet.
Ujuro Tom ree Jamesu i Lewisu da sagrade privremene nadstrenice u kojima e spavati Irene i djeca,
jer e kola biti njemu potrebna. Dok je porodica stajala oko njega i zapanjeno ga promatrala Ashford
sa sve veom nevjericom i gnjevom uz Virgilovu pomo iskrca teki nakovanj pa ga postavi na
netom ispiljen panj. Do podne je ve stvorio kovanicu za prvu ruku. Dok su svi jo uvijek samo
buljili, on skine platneni pokrov s kola, a onda i drvenu ogradu, ostavivi samo postolje na kojemu tada
pone raditi sa svojim najteim alatom. Postepeno su nazirali zapanjujuu zamisao koju je Tom
pretvarao u stvarnost.
Koncem tog tjedna Tom se u svojoj putujuoj ko-vanici vozio gradom, a nije bilo mukarca, ene ni
djeteta koji ne bi zastali i zapiljili se u nakovanj, kovako ognjite i kadu za hlaenje, te police na
kojima je on uredno rasporedio kovako orue, a sve to bijae vrsto
360
nostavljeno na postolju kola i uvreno tekim potpornjima.
Tom je uljudno kimao glavom svim ljudima koje je sretao, i bijelim i crnim, i pitao imaju li kovakoga
posla koji e im on obaviti po umjerenoj cijeni. Za nekoliko dana sve vie farma oko novoga naselja
trailo je njegove usluge, jer nitko nije mogao smisliti valjan razlog zato crnac ne bi mogao obavljati
poslove u kolima. Kada su shvatili da on mnogo bolje prolazi sa svojom putujuom kovanicom nego
to bi ikada zaradio u stalnoj radnji, Tom je ve postao toliko neophodno potreban u gradu da se nisu
usuivali izrei nikakve zamjerke, ak i da su htjeli. Ali nisu ni htjeli, jer je Tom djelovao kao ovjek
koji obavlja svoj zanat i gleda svoja posla, a to su morali potovati. I zaista, uskoro se cijela porodica
potvrdila kao estit kranski svijet koji je poteno plaao raune i drao se postrance, i ostajao na
svome mjestu, kako je, po prianju staroga Georgea Johnsona, kazala skupina bijelih ljudi u
razgovoru koji je on nauo u sredinjem duanu.
Ali, i prema starome Georgeu postupali su ostali bijelci kao prema jednome od njih, drutvo ga se
klonilo, a u radnjama je morao ekati sve dok ne bi podvorili ostale bijele kupce. Jednom mu je ak

neki trgovac rekao da je kupio eir koji je on samo probao i vratio na policu jer mu je bio premalen.
Kasnije je to ispriao obitelji, namjerno je namjestio eir na sam vrh glave, a svi su se smijali slatko
kao on.
Iznenadilo me eir tebe ne pristaje prasne Mali George a ti glupak probo ga u ona trgovina.
Naravno, Ashford se toliko rasrdio da je zaprijetio, ututanj:
Poo ja tamok doli i tutnijo ga ono siromano gola u grlo.
Ma kako malo bijela zajednica imala koristi od njih i obratno Tom i ostali su vrlo dobro znali da
gradski trgovci jedva mogu suzbiti veselje uslijed naglog porasta prometa koji su im oni donijeli. Iako
su sami mahom izraivali svoju odjeu, uglavnom jeli ono to bi sami proizveli, i veinom sjekli svoje
drvo, koliina avala, valovitoga lima i bodljikave ice koje su pokupovali tokom slijedee
361dvije godine svjedoila je o brzini razvitka njihove zajednice.
Do godine 1874. sagradili su sve svoje kue, staje, upe i ograde, a tada se porodica, na elu s
Matildom, posveti poslu koji nisu smatrali nita manje vanim za svoje blagostanje: izgradnji crkve to
e zamijeniti onu drvenu straaru koja im je za nudu sluila kao hram boji. To im je oduzelo gotovo
godinu dana i velik dio uteevina, ali kada su Tom, njegova braa i njihovi sinovi dovrili posljednju
klupu u crkvi, a Irenino prekrasno bijelo rukom > tkano platno, ukraeno kriem ciklamine boje,
resilo pro-; povjedaonicu, suelice prozoru od obojena stakla, vrijedna dvjesta pedeset dolara, to su
ga naruili od Searsa, , Roebucka, svi su se sloili da metodistika episkopalna crkva za obojene
Nova nada zavreuje vrijeme, napor i troak koji je stajala.
Te prve nedjelje na slubu boju dolo je toliko ljudi gotovo svi crnci u opsegu od dvadeset milja,
koji v su mogli hodati ili su ih mogli nositi da se gomila razlila kroz vrata i prozore preko okolne
tratine. Ali svi su bez muke uli svaku rije zvonke propovijedi veleasnog Svlusa Henninga,
nekadanjega roba doktora D.C. Hen-ninga, upravitelja sredinje eljeznice Illinois, koji je imao velike
zemljoposjede oko grada. U toku njegova sveanoga govora Mali George apne Virgilu da veleasni,
ini se, sebe smatra doktorom Henningom, ali nitko od vjernika ne bi se usudio sumnjati u ar njegove
prodike.
Poslije zadnjega srcedrapateljnoga zbornog pjeva Stari priprosti kri pjesmu je vodila Matilda i
bila veselija nego ikada otkako ju je George Kokoti vidio vjernici osue oi i stanu se redati kraj
propovjednika, tresui mu ruku i tapui ga po leima. U trijemu uzmu . koare s hranom za piknik te
prostru pokrivae po livadi da uivaju u peenoj piletini, sendviima sa svinjskim odrescima, tvrdo
kuhanim jajima, salati od krumpira, salati od ribanog kupusa s majonezom, kiselim krastavcima,
kukurunjaku, limunadi i u toliko kolaa i slatkia da je i Mali George hvatao zrak kada je dokrajio
posljednju kriku.
Dok su svi sjedili i avrljali ili etali unaokolo mukarci i mladii u sveanim odijelima s kravatama,
starije ene u bijelom, djevojke u haljinama svijetlih boja
362
s vrpcom oko pojasa Matilda je zamagljenih oiju gledala kako njezino potomstvo unuadi
neumorno trkara unaokolo i igra se lovice. Naposljetku se okrene prema muu i stavi ruku na njegovu,
kvrgavu i izbrazdanu od ogrebotina borbenih pijevaca.
Nikad ja neu zaboravit ovi dan, George proape ona. Preli smo dugi put otkako si
ti doo meni udvarat s taj tvoj polucilinder. Naa porodica je odrasla i ima svoju djecu, a Gospodin
smatro shodno da nas sve zadri na okupu. Jedino bi ela da ovdi tvoja majka Kizzy da ovo gleda s
nama.
George Kokoti pogleda je suznih oiju:
Ona nas gledi, lutko. Naravski, gledi!
115. POGLAVLJE
U ponedjeljak u podne, za vrijeme odmora od rada u polju, djeca stadoe upadati u crkvu na prvi dan
nastave pod krovom. Protekle dvije godine, sve nikako je dola u grad, nakon to je meu prvima
diplomirala na Lane Collegeu u Jacksonu, drava Tennessee, sestra Carrie White drala im je
nastavu pod vedrim nebom, pa je ovakvo koritenje crkve bilo velik dogaaj. Vjernici meto-distike
episkopalne crkve za obojene Nova nada George Kokoti, Tom i njegova braa namakli su
novac za kupnju olovaka, biljenica i poetnica za itanje, pisanje i ritmetiku. Budui da je
istodobno drala nastavu svoj kolskoj djeci, sestra Carrie je u svojih est razreda imala uenike od pet
do petnaest godina, ukljuujui i petoro Tomove starije djece: dvanaestogodinju Mariju, Jane, Ellen,
Vinev, Malu Matildu i estogodinju Elizabeth. Mali Tom, slijedei po dobi, imao je poi u kolu
dogodine, a onda je dolazila na red najmlaa, Cvnthia.
Godine 1883, kada je Cvnthia zavrila osmi razred,
363Maria Jane je ve napustila oinski dom, udala se i rodila svoje prvo dijete, a Elizabeth koja je uila
najbolje od svih u obitelji, nauila je njihova oca Toma Murrava da se potpie, i ak je postala
raunovoa u njegovoj kova-nici. To mu bijae potrebno jer je njegova kovanica na kotaima

postigla dotle ve toliki uspjeh da je sagradio i pravu radionicu i nitko nita nije pisnuo i spadao
je meu najimunije ljude u gradu.
Otprilike godinu dana nakon to je Elizabeth poela raditi kod oca, zaljubila se u Johna Tolanda,
doljaka u Henning, koji je bio zakupnik napoliar na farmi od esto jutara blizu rijeke Hatchie, koja
bijae u vlasnitvu male bijele obitelji. Srela ga je jednoga dana u velikoj trgovini u gradu i na nju su,
rekla je svojoj . majci Ireni, ostavili snaan utisak ne samo njegova pristala vanjtina i miiava grada
ve i dostojanstveno dranje i oigledna inteligencija. ak je znao neto i pisati, primijetila je ona kad
je potpisivao priznanicu. Tokom slijedeih nekoliko sedmica, jedanput ili dvaput tjedno ila je s njim
na etnje u umu i otkrila da je^ on uz to i mladi dobra znaaja, vjernik, i da eli tedjeti kako bi
osnovao vlastitu farmu; i da je isto onoliko njean koliko snaan.
Tek kad su se oni ve gotovo dva mjeseca redovito viali i poeli ukati o vjenanju, Tom Murrav koji
je za njih znao od poetka zapovjedi joj da se prestane skrivati i da ga slijedee nedjelje dovede iz
crkve kui. Elizabeth ga poslua. John Toland nije mogao biti ljubazniji ni iskazivati vie potovanja
kad ga je upoznala s Tomom Murravom, koji bijae jo utljiviji nego inae, a udaljio se poslije svega
nekoliko minuta munih ala. Kada je John Toland otiao, Tom Murrav zovne Elizabeth i strogo joj
ree:
Po tvome ponaanju prema onomu mladiu jasno se vidi da si u nj zacopana. Imate 1' vas dvoje
togod na umu?
to to misli, tatce? promuca ona i pocrveni kao rak.
Vjenanje! To vam je na umu, je 1' da? Ona osta bez rijei.
Tim si mi sve rekla. Daklem, rado bi vam dajo svoj blagoslav, jerbo ou da bude sretna isto tolko
kolko
364
\
tj to eli. Izgleda mi ko dobar ovjek, al ne moem ti dopustit da se za nj uda.
Elizabeth ga s nerazumijevanjem pogleda.
Previe je svijetao. Gotovo bi mogo pro za bijelca, a jopet nije bijel. Nije ni riba ni meso.
Svaa li to govorim? Previe je svijetao za crne ljude, previe taman za bijele ljude. Nije on kriv to
tako izgleda, al bez obzira kplko se silno trudijo, nikada nee nigdi pripadat. A ti mora mislit kako e
izgledat tvoja djeca! Ja ne elim taki ivot za tebe, Lizabeth.
Ali, tatce, svi volu Johna! Ako se slaemo sa starim Georgeom Johnsonom, zato se ne moemo
s njime sloit?
Nije to isto!
Ali, tatce! oajniki e ona. Govori da ga ljudi nee privatit! Ti ga ne privaa!
Dosta! Rekla si sve to o tom elim ut. Nema razuma da se kloni take nesree pa ja moram
mislit za tebe. Neu da ga vie via.
Ali, tatce ... zajeca ona.
S ovim smo svrli! I uuti!
Ako se ne moem udat za Johna, nikad se za nikog neu udat! vikala je Elizabeth.
Tom Murrav se okrene i krupnim koracima izae iz sobe zalupivi vratima. Zaustavi se u susjednoj
sobi.
Tome, to ti to . . . ? zapone Irene i ukoeno se uspravi u ljuljaki.
O tomu nita vie nemam re! odsijee on i izae kroz glavna vrata.
Kad za to dozna Matilda, toliko se rasrdi da je Irene morade suzdrati da ne napadne Toma.
Otac tvoga oca ima u sebi bijele krvi! vrisne ona.
Odjednom se trgne, a onda uhvati za grudi. Matilda se skljoka na stol. Irene je uhvati kad se ruila na
pod.
O, moj boe! stenjala je ona dok joj se lice krivilo od bola. Mili Isuse! O, Gospode, nemoj!
Oni kapci su joj treptali i sklopili se.
Bakce! vikne Irene i obuhvati je oko ramena. Bakce!
Privine joj glavu na grudi i oslune. Jo su se uli otkucaji srca. Ali dva dana kasnije srce je stalo.
365George Kokoti nije plakao, ali bijae neto dirljivo u njegovu okamenjenom izrazu, ozraje smrti u
njegovim oima. Od toga dana nitko se nije sjeao da se on ikada vie nasmijeio ili kome rekao lijepu
rije. On i Matilda nikada nisu izgledali osobito prisni, ali kada je ona umrla, kao da je s njom umrla i
njegova vlastita toplina. Poeo se uvlaiti u sebe, suiti, ostario je gotovo preko noi. Nije postao
slabaan i slabouman nego zajedljiv i angrizav. Nije vie htio stanovati u kolibi koju je dijelio s
Matildom, pone ivjeti redom as kod jednog sina ili kerke, as kod drugog, dok ne bi dosadilo i
njemu i njima, pa bi stari sjedokosi George Kokoti poao dalje. Kad ne bi zanovijetao, obino bi
sjedio na trijemu u ljuljaki koju je uvijek nosio sa sobom i itave sate zurio mrzovoljno u polja.

Upravo je navrio osamdeset i treu godinu i zagriljivo odbio da takne i komadi roendanske torte
koju su mu ispekli kad je u kasnu zimu godine 1890. sjedio pred ognjitem u kui svoje najstarije
unuke Marije Jane. Naredila mu je da mirno sjedi i da odmara bolesnu nogu i pohrlila van da na
oblinje polje odnese muu ruak. Kada se vratila to je prije mogla, nade ga kako lei na ognjitu,
kamo se odvukao pa je pao u vatru. Maria Jane vrisne, na to njezin mu dotri. Polucilindar, al i
pleteni prsluk su tinjali, a George Kokoti bijae uasno opeen od glave do pojasa. Kasno nou je
izdahnuo.
Gotovo sva crna eljad iz Henninga dola mu je na sprovod, a deseci njih bijahu njegova djeca, unuad
i praunuad. Stojei pokraj groba dok su ga sputali u zemlju uz Matildu, njegov sin Mali George
nagne se prema Virgilu pa proape:
Otac je bijo taka ljudina da nije ni mogo umrijet prirodnom smru.
Virgil se okrene i tuno pogleda brata.
Ja sam ga volijo tiho e on. I ti, i svi mi.
Naravski da jesmo ree Mali George. Niko nije mogo ivit sa starom angrizavom bitangom,
a gle sadak, svi mru zato jerbo je on umro!
366
116. POGLAVLJE
Majko! vikne Cvnthia Ireni sva zadahtana Will Palmer me zamolijo smije li me slijedee
nedjelje dopratiti kui iz crkve!
Ne bi s moglo re da je ba brz, je 1' da? Barem dvije godine vidim kako te on svake
nedjelje motri u crkvi ... ree Irene.
Tko? zapita Tom.
Will Palmer! Smije li je dopratit kui? Poslije izvjesnog vremena Tom Murrav suho odgovori :
Razmislit u o tomu.
Cvnthia ode kao da ju je netko noem probo, ostavivi Irene da prouava lice svoga supruga.
Tome, zar niko nije dovoljno dobar za tvoje erke ? Svi u gradu znadu da mladi Will gotovo
upravlja tvrtkom drvne grade umjesto onog starog, vjeito pijanog gospodina Jamesa. Ljudi po cijelom
Henningu vidili su ga kako sam iskrcaje drvnu gradu iz teretnjaka, kako je sam prodaje i dostavlja,
kako zatim ispisuje raune, ubire novac i sam ulae na banku. ak obavlja razne sitnije stolarske
poslove koji su potrebni muterijama i za to nita ne trai. I uza sve to malo zaradi, ali nikada ne kae
ni rijei proti gospodina Jamesa.
Meni se ini da on samo vri svoj posao i da gleda svoje poslove odvrati Tom Murrav.
Vidim ga ja i u crkvi, pola djevojaka tamok trepe oima na nj.
Naravski! ree Irene. To je najbolja partija u Henningu. Ali jo nikada nijednu nije zamolijo
smije li je dopratit kui.
A ona Lula arter kojoj je poklonio cvijee? Zapanjena to je to Tomu poznato, Irene ree:
Bilo je to prije vie od godinu dana, Tome, a kad s ve tolko upuen, mislim da zna i to da se
poslije toga ponaala ko glupaa, motala se oko njega ko sjena, tako da je na kraju potpuno presto s
njom razgovarat!
Uinijo je to jemput, moe jopet.
Ne, Cvnthiji to nee uinit, jerbo je ona mnogo razumna, a uz to lijepa i dobro odgojena. Rekla mi
je,
367iako joj se Will mnogo svia, nikada mu nije dala znat to za nj osjea! Kae mu najvie:
Zdravo! i nasmjelyie mu se kad se on njoj smijei. Bez obzira na to kolko cura oko njega oblijce,
vidi za kojom on oblijee!
Vidim da si ti ve sve sredila primijeti Tom.
Daj, Tome moljakae ga Irene dopusti mu da malu doprati kui. Barem im dopusti da
se spoje.
0 njima ovisi oedu li ostat zajedno.
I o meni! strogo e Tom.
Nije htio da ispadne mekan ni prema jednoj svojoj kerki, a niti prema supruzi. A nadasve nije htio da
Irene dozna da je on ve prije vidio tu mogunost, razmotrio je i potpuno bio za Willa Palmera ako
doe vrijeme. Promatrao je mladoga Willa otkako je doao u Hcnning, i Tom je u sebi esto alio to ni
jedan od njegova dva sina ne pokazuje ni polovicu snalaljivosti mladoga Willa. U biti je silno ozbiljni,
ambiciozni i vrlo sposobni Will Palmer podsjeao Toma na njega samoga u mladim danima.
Nitko nije oekivao da e se veza tako brzo razvijati. Deset mjeseci kasnije u sobi za drutvo u novoj
Tomovoj
1 Ireninoj kui sa etiri prostorije, Will je zaprosio Cvnthiju, koja je jedva uspjela suzdrati
svoj: Da! dok on nije zavrio reenicu. A tree nedjelje vjenali su se u metodistiko-episkopalnoj
crkvi za obojene Nova nada, a sveanosti je prisustvovalo vie od dvjesta ljudi otprilike

polovica njih dola je onomad karavanom iz Sjeverne Caroline te njihova djeca. A sada su
ivjeli na farmama ratrkani po cijelom kotaru Lauderdale.
Will je svojim rukama i oruem sagradio mali dom, gdje im se godinu dana kasnije, 1894, rodilo prvo
dijete, i umrlo poslije nekoliko dana. Sada Will Palmer nikada nije imao ni jedan dan slobodan. Vlasnik
tvrtke drvnom gradom, teki pijanac, toliko se odao piu da je Will doslovce vodio sav posao. Jednog
olujnog petka u kasno poslijepodne, dok je listao po knjigama tvrtke, Will otkrije da tog dana moraju
platiti raun Narodnoj banci. Odjae na konju osam milja po uasnom pljusku i zakuca na vrata za
poslugu predsjednika banke.
Gospodine Vaughan ree on gospodin James zaboravio je na isplatu, a znam da ne bi elio da
ekate do ponedjeljka.
368
Kada su ga pozvali unutra da se osui, on ree:
Ne, hvala, gospodine, Cvnthia e se brinuti gdje sam.
I zaeljevi bankaru laku no, odjae natrag na kiu.
Bankara se to snano dojmilo pa je priao o tom dogaaju po gradu.
Najesen 1893. netko doe Willu pa mu ree da ga trae u banci. Will bijae zapanjen nekoliko minuta
dok je iao do banke, a unutra nae deset vodeih bijelih poslovnih ljudi iz Henninga; ekali su ga
zajapureni u licu i djelovali zbunjeno. Bankar Vaughan mu urno objasni da je vlasnik tvrtke za drvnu
gradu proglasio steaj i da se sa svojom obitelji namjerava odseliti.
Henningu je potrebna tvrtka za drvnu grau ree bankar. I svi mi koje nas ovdje vidite ve
tjednima
0 tomu raspravljamo i ne moemo se sjetiti nikoga tko bi je vodio bolje od vas, Wille. Dogovorili smo
se da emo supotpisati raun i isplatiti dugove tvrtke koju ete vi preuzeti kao novi vlasnik.
Dok su mu suze kapale niz obraze, Will Palmer je bez rijei iao du reda bijelih ljudi. Kako bi uhvatio
1 stisnuo komu ruku, taj bi ovjek urno potpisivao raun i jo bre otiao, sa suzama u oima.
Kada su svi otili, Will je dugo stiskao bankarovu ruku.
Gospodine Vaughan, moram vas moliti za jo jednu uslugu. Biste li podigli polovicu moje
uteevine i izdali ek gospodinu Jamesu? Ali neka on nikad ne dozna od koga je to!
Za godinu dana je Willovo geslo pruiti najbolju moguu robu i uslugu uz najnie mogue cijene
privlailo muterije i iz okolnih gradova, a itava kola ljudi, mahom crnaca, stizala su ak iz Memphisa
etrdeset osam milja junije da svojim oima vide prvu tvrtku u zapadnom Tennesseeju kojoj je
vlasnik bio crnac. Na prozore je Cvnthia objesila nabrane, ukrobljene zavjese, a Will na proelju
naslikao natpis: W.E. PALMER. TVRTKA DRVNOM GRADOM.
369117. POGLAVLJE
Molitve Cvnthije i Willa bijahu usliane godine 1895. kad im se rodila lijepa zdrava kerkica, kojoj su
dali ime Bertha George George po Willovu ocu. Cvnthia je uporno zahtijevala da u kui skupe
rodbinu i pred njima je gugutavom djetencetu ispriala priu sve do Afrikanca Kunta Kinte, isto kao to
ju je Tom Murray priao na mahove svojoj djeci kad su bila malena.
Will Palmer je potovao Cynthijinu vjernost uspomeni njezinih predaka, ali njegov silni ponos
vrijealo je da ljudi smatraju da se on oenio u Cynthijinu porodicu namjesto obrnuto. Vjerojatno je
stoga poeo svojatati malu Berthu jo prije nego to je prohodala. Svakog jutra bi je nosao prije odlaska
na posao. Svake noi bi je strpao u kolijevicu koju je svojim rukama za nju izradio.
Kada je Berthi bilo pet godina, ostatak porodice i veina crne zajednice u gradu navodila je Cynthijine
rijei i ponavljala njezino miljenje: Will Palmer strano e razmazit onu malu! Omoguio joj je
kredit u svim prodavaonicama slatkia u Henningu i svakog mjeseca plaao je raun, ali je nju tjerao da
vodi popis trokova i sveano izjavljivao da je ui poslu. Kada joj je kao dar za petnaesti roendan
otvorio na njezino ime, kod firme Searsa, Roebucka, raun u svrhu pokria narudbi za dostavu
putem pote, ljudi su odmahivali i kimali glavama u mjeavini uenja, zaprepatenja i ponosa:
Ta mala samo mora izabrat to joj se svidi iz onog kataloga sa slikama i ispisat narudbenicu, pa oni
bijeli ljudi tamok u Chicagu kod Searsa, Roebucka odmah to poalju, vidijo sam to ovim ovdi
oima ... A njezin otac to plaa . . . uje li me to ti govorim, dijete! Sve to god ta Bertha zaeli!
Kasnije te iste godine Will je plaao uitelja koji je svakog tjedna putovao ak iz Memphisa da daje
Berthi poduku na klaviru. Bila je nadarena uenica pa je uskoro svirala zboru u metodistikoepiskopalnoj crkvi za obojene Nova nada u kojoj je Will bio glavni staratelj, a Cvnthia dugogodinja
predsjednica vjernikog odbora.
Kada je Bertha u lipnju 1909. zavrila najvii, osmi
370
i

razrea, nije duo avojoe aa ce otputovati iz Jrlenmnga i pohaati Lane Institute, koji je potpomagala
meto-distiko-episkopalna crkva za obojene, a nalazio se trideset milja istono, u Jacksonu, Tennessee,
i imao razrede od devetoga dalje, ak i dvije godine koleda.
erce, ne zna ti to to znai ... Ti s prva iz ove porodice koja ide u koled . . .
Mama, molim te, hou li ikada tebe i tatu nauiti da vie ne govorite rijei kao erce i s!
Stalno vam velim da se one pravilno izgovaraju kerce i '! Uostalom, zato i postoje koledi da
ljudi u njima ue!
Cynthia zaplae kad ostade sama sa svojim suprugom.
Gospode boe, pomozi nam s njome, Wille, ona ne razumije.
Moda je bolje to ne razumije pokua je on utjeiti. Znam samo da bih dao svoj posljednji
dah samo da njoj bude bolje nego nama.
Kao to se od nje i oekivalo, Bertha je neprestano imala izvrsne ocjene studirala je pedagogiju da
postane uiteljica a u kolskom zboru je svirala klavir i pjevala. Svakoga mjeseca dolazila je kui na
dva vikenda i jednom takvom prilikom nagovorila oca da na oboja vrata svog kamiona za dostavu
naslika natpis: Henning 121, Kad treba drvo, zovi mene prvo! Telefoni su tek nedavno doli u
Henning, bijae to divan primjer Berthine domiljatosti i esto se o tome govorilo po gradu.
Za kasnijih posjeta Bertha je poela priati o mladiu kojega je upoznala u zboru koleda. Zvao se
Simon Alexander Haley, a bio je iz grada Savannah u Tennesseeju. Rekla je da je vrlo siromaan pa da
radi istodobno i na etiri mjesta samo da moe ostati u koledu gdje je studirao agronomiju. Kad je
Bertha i dalje o njemu govorila, Will i Cynthia joj godinu dana kasnije, 1913, predloe da ga pozove u
Henning njima u posjetu tako da ga osobno mogu procijeniti.
Metodistiko-episkopalna crkva za obojene Nova nada bijae prepuna one nedjelje kad se proulo da
e meu prisutnima biti Berthin mladi iz koleda. Doao je, praen ispitivakim pogledima ne samo
Willa i Cvnthije Palmer nego i cijele crnake zajednice. Ali, djelovao je kao vrlo samouvjeren mladi.
Nakon to je otpjevao bariton solo U vrtu, a Bertha ga pratila na klaviru, neusiljeno
371je razgovarao sa svima koji su se kasnije natisnuh oko njega u crkvenom dvoritu. Svakom je
gledao ravno u oi, snano stiskao ruke svim mukarcima, a svim enama skidao eir.
Bertha i njezin Simon Alexander Halev punim imenom vratie se te veeri autobusom u Lane
College. Nitko nije imao ni rijei da kae protiv njega, javno, u raspravama koje su uslijedile. Ali,
potajice su izraavali izvjestan stupanj sumnjiavosti u pogledu njegove gotovo ukaste puti. (On je
tamnoputnoj Berthi u povjerenju rekao da su mu oba roditelja, bivi robovi, rekli da su im majke bile
ropkinje, a oevi bijelci, Irci; s oeve strane nadzornik po imenu Jim Baugh, o kojemu se malo to
znalo, a s majine sin plantaera iz kotara Marion u Alabami, kasniji pukovnik u graanskom ratu po
imenu James Jackson.) Ali svi slono izjave da dobro pjeva, da je, kako se ini, dobro odgojen i da se
nipoto ne pokuava praviti vaan samo zato to je kolovan.
Halev je preko ljeta radio kao podvornik u spavaim kolima Pullman i tedio svaki cent da se moe
prebaciti na etvorogodinji Agricultural and Technical College u Greensborou, Sjeverna Carolina.
Svakog tjedna je izmjenjivao pisma s Berthom. Kada je buknuo prvi svjetski rat, on i svi ostali mladii
iz njegove klase masovno su se javili u vojsku Sjedinjenih Drava i doskora Bertha pone primati
njegova pisma iz Francuske, gdje je 1918. u argonskoj umi bio otrovan bojnim plinom. Vie mjeseci
lijeio se u bolnici preko oceana, onda ga poalju kui na oporavak, a godine 1919. je, posve izlijeen,
ponovo doao u Henning te on i Bertha objave svoje zaruke.
Njihovo vjenanje u metodistiko-episkopalnoj crkvi za obojene Nova nada ljeti godine 1920. bijae
glavni drutveni dogaaj u Henningu na koji dooe i crnci i bijelci, ne samo zato to je Will Palmer
sada spadao medu najistaknutije gradske linosti, nego i stoga to je i sama za sebe neusporediva
ivahna Bertha bila djevojka kojom su se ponosili svi u Henningu. Prijem je odran na velikoj kosoj
tratini ispred nove novcate kue Palmerovih, sa deset soba, ukljuujui muziki salon i knjinicu.
Serviran je pravi banket jestvina, bijae nagomilano vie poklona nego to se inae moglo vidjeti na tri
prosjena vjenanja, cjelokupan zbor Lane Collegea
372
u ijim su se redovima upoznali zaneseni mladenci izveo je recital. Svi oni doputovali su
autobusom koji je Will Palmer naruio iz Jacksona.
Kasno naveer mala eljeznika stanica Henning bijae prepuna svijeta kad se Simon i Bertha Halev
ukrcae u vlak Illinois Central, koji ih je nou odvezao u Chicago, gdje presjedoe u drugi vlak za
mjesto zvano Ithaca u dravi New York. Simon je namjeravao diplomirati agronomiju na Sveuilitu
Cornell, a Bertha e se upisati na oblinji Glazbeni konzervatorij, Ithaca.
Jedno devet mjeseci Bertha je redovito pisala kui, izvjetavala ih o svojim dosadanjim uzbudljivim
doivljajima i opisivala kako su sretni. Ali odjednom rano ljeti godine 1921. Berthina pisma se
prorijede te se na kraju Cvnthia i Will silno zabrinu da su oni u nekoj nevolji o kojoj im Bertha nita ne
javlja. Will je dao Cvnthiji petsto dolara neka ih poalje Berthi uz napomenu da ih Bertha upotrijebi

kako eli i da o tome uope ne govori Simonu. Ali pisma njiho\ e kerke stizala su jo rjee, te koncem
kolovoza Cvnthi i ree Willu i njihovim najbliim prijateljima da e osobno otputovati u New York da
vidi o emu se radi.
Dva dana prije nego to je Cvnthia imala otputovati, probudi ih i prestravi ponono kucanje na glavnim
vratima. Cvnthia prva izleti iz kreveta, posegnuvi za haljinom, a Will je iao tik iza nje. Sa vrata
spavae sobe je kroz ostakljena velika vrata dnevnoga boravka vidjela mjeseinom obasjane obrise
Berthe i Simona na trijemu. Cvnthia vrisne, skoi pa irom otvori vrata.
_ Oprostite to nismo pisali mirno e Bertha.
eljeli smo vam donijeti dar iznenaenja . . .
Prui Cvnthiji smotuljak od pokrivaa koji je drala na rukama. Cvnthiji zaigra srce, i dok je Will s
nevjericom zurio preko njezina ramena, ona digne nabor na pokrivau i otkrije okruglo smee lice . . .
Taj djeai, kojemu bijae est tjedana, bio sam ja.
3731
Kasnije mi je tata obiavao govoriti kada se s radou i smijehom prisjeao one noi velikoga
iznenaenja:
Malo kasnije uinilo mi se da sam izgubio sina . . . Tata je priao da je djed Will Palmer obiao oko
bake i podigao me iz njezina naruja.
I bez ijedne rijei odveo te van u dvorite nekamo iza kue. Zna, mislim da je bio vani ak pola
sata, a onda se vratio. Cvnthia, Bertha i ja nismo mu ni rijei rekli zbog toga, zato to je on bio Will
Palmer, a drugo, svi smo znali kako je on godinama silno elio dobiti sina koga bi odgajao. Mislim da
si ti, kao Berthin sin, postao i njegov.
Poslije jedno sedmicu dana tata se sam vratio u Ithaku, ostavivi mamu i mene u Henningu. Odluie
da e tako biti bolje dok on ne dobije diplomu. Djed i baka prihvatili su me kao roena sina, pogotovu
djed.
Jo prije nego sam progovorio, priala mi je baka mnogo godina kasnije, na rukama bi me odnio u
tvrtku drvne grade, tamo bi me poloio u kolijevku koju je sam izradio i onda obavljao poslove. Kada
sam prohodao, zajedno bismo ili u grad, ja sam na svaki njegov korak skakutao po tri koraka, a moja
mala pesnica vrsto bi stiskala njegov isprueni lijevi kaiprst. Uzdiui se iznad mene poput crnog
visokog snanog stabla, djed bi zastajkivao i avrljao s ljudima koje smo usput sretali. Djed me nauio
da svakoga gledam ravno u oi i da sa svima razgovaram jasno i uljudno. Katkada bi ljudi klicali kako
sam dobro odgojen i kako se lijepo razvijam.
Daklem, mislim da e bit neto od njega odgovarao bi im djed.
A dolje, kod W.E. Palmer, trgovina drvnom gradom, putao bi me da se igram meu velikim
gomilama hras-stovine, cedrovine, borovine i hikorovine, usred svih tih dasaka razliite duine i
debljine, s ugodnom mjeavinom mirisa, i zamiljao sam sebe upletena u sve vrste uzbudljivih
pustolovina, gotovo uvijek u dalekim vremenima i mjestima. A ponekad bi mi djed doputao da
sjednem u kancelariji u njegovu veliku stolicu s visokim naslonom
374
koja se okretala oko osovine, nataknuo bi mi na glavu svoju kapu sa zelenim zaslonom za oi, a ja sam
se vrtio i vrtio dok me ne bi uhvatila takva vrtoglavica da mi se i nakon to bih se zaustavio jo uvijek
inilo da mi se vrti u glavi. Divno sam se zabavljao svugdje kamo god sam iao s djedom.
A kad mi je bilo pet godina, on je umro. Dobio sam takav histerian napadaj da mi je dr Dillard morao
dati au neke bjeliaste tekuine da te noi zaspim. Ali prije nego to sam zaspao, sjeam se kako sam
u drijemeu nazirao mnogo ljudi, crnih i bijelih, kako se u neravnoj crti skupljaju po pranjavoj cesti
to je vodila uz kuu, svi sputene glave, ene su na glavu vezale rupce, a mukarci su drali eire u
rukama. Slijedeih nekoliko dana meni se inilo kao da plau svi na svijetu.
Tata koji je dotad ve gotovo zavrio magistarsku radnju, doao je iz Cornella da preuzme tvrtku drvne
grade, a mama je poela predavati u naoj mjesnoj koli. Budui da sam toliko silno volio djeda i
budui da sam gledao bakinu uasnu tugu, ona i ja uskoro smo postali silno bliski i ona bi rijetko pola
a da me ne bi povela sa sobom.
Mislim da je baka u nastojanju da nekako ispuni prazninu koju je izazvala djedova smrt poela svakog
proljea pozivati raznorazne roakinje iz porodice Murrav da s nama provedu bar dio ljeta, ako ne i
cijelo ljeto. Prosjeno im se starost kretala izmeu kraja etrdesetih i poetka pedesetih godina, a
dolazile su iz mjesta koja su mi zvuila vrlo egzotino, poput Dversburga, Tennes-see; Inkstera,
Michigan; St. Louisa i Kansas Citvja, a zvale su se tetka Plus, tetka Liz, tetka Tili, tetka Viney i
roakinja Georgia. Kada bi oprale posue nakon ruka, sve bi izale na trijem i sjele u ljuljake sa
sjedalima od trstike, a ja sam bio meu njima i zgurio se iza bijele ljuljake u koju bi se smjestila baka.
Bilo bi to otprilike ono doba kada se suton produbljivao u no, kada krijesnice trepere i gase se oko
vitica kozje krvi, a svake veeri, koliko se sjeam, osim ako nije bilo nekog preeg gradskog

naklapanja, uvijek su razgovarale o istim temama bijahu to odlomci i ulomci onoga to je, kako sam
kasnije nauio, bila duga nagomilana porodina povijest koja se prenosila kroz niz narataja.
375Znao sam da te prie uvijek izazivaju jedine koliko se ja sjeam otvorene trzavice izmeu
mame i bake. Baka bi katkada naela taj predmet i onda kad nije bilo ; njezinih postarijih ljetnjih
goa, a mama bi doskora uvijek odbrusila neto poput:
O, majko, daj prestani s tim starim priama o ropstvu, to je tako neumjesno!
A baka bi joj odsjekla kao iz puke:
Ako tebe nije briga od koga i odakle potjee, daklem, mene je briga!
Tako bi po cijeli dan znale ii po kui i izbjegavale da jedna s drugom razgovaraju. A katkada i dulje.
Bilo kako bilo, znam da sam stekao dojam da se to o emu razgovaraju baka i ostale sijede gospode
vrlo davno dogodilo, kad bi se poneka od njih prisjeala neega iz djetinjstva i rekla, iznenada uperivi
prst prema meni:
Nisam bila nita vea od ovoga ovdi maloga! Ve i sama pomisao da je netko tako star i naboran
kao to su one, neko bio malen kao ja, nadmaivala je moje razumijevanje. Ali, kao to rekoh, po tom
sam shvatio da su se dogaaji o kojima su one pripovijedale sigurno zbili vrlo davno.
Kako sam bio vrlo malen, teko sam mogao pratiti veinu onoga to su one priale. Nisam znao to je
massa ili missis; nisam znao to je plantaa, iako sam nagaao da je to neto slino na farmu.
Ali polagano, budui da sam te prie sluao svakog ljeta, poeo sam medu ljudima o kojima su
razgovarale raspoznavati imena koja su esto ponavljale i pamtio to one priaju o tim osobama.
Najudaljenija osoba o kojoj su ikada govorile bijae ovjek to su ga nazivale Afrikanac. Za nj su
uvijek priale da je u ovu zemlju dovezen na brodu u neko mjesto koje su izgovarale Naplis. Rekoe
da ga je s broda kupio massa John Waller koji je imao plantau u mjestu zvanom okrug
Spotsvlvania, Virginia. Priale su kako je Afrikanac ustrajno pokuavao pobjei i kako su ga prilikom
etvrtog pokuaja na njegovu nesreu uhvatila dva profesionalna lovca na robove koji su oigledno
odluili da on poslui drugima kao primjer. Tom Afrikancu dadoe da bira: ili e ga ukopiti ili
e mu odsjei stopalo, i
Hvala Isuskrstu, ne bismo bile ovdi da to priamo!
Afrikanac je izabrao nogu. Nikako nisam mogao f|jvatiti
376
zbog ega bi bijeli ljudi uinili neto tako podlo i opako.
Ali tome Afrikancu spasi ivot, priale su starice, brat masse Johna, doktor William Waller, kojega je
toliko ogorilo to nepotrebno sakaenje da je kupio Afrikanca za svoju plantau. Iako je Afrikanac bio
sakat, mogao je obavljati ograniene poslove te ga lijenik dodijeli u povrtnjak. Stoga je taj Afrikanac
ostao dugo na jednoj plantai, u doba kada su robove, pogotovu mukarce, toliko esto prodavali da su
robovska djeca esto rasla i ne znajui tko su im bili roditelji.
Baka i ostale rekoe da su Afrikancima koji bi se tek iskrcali iz brodova za robove njihovi masse
nadijevali novo ime. U sluaju tog Afrikanca novo ime bilo je Toby. Ali, priale su one, kad god bi
ga tako nazvao koji od ostalih robova, ogoreno je prosvjedovao i govorio da je_ njegovo ime Kintay.
epajui okolo, obavljajui poslove u vrtu, a kasnije postavi massin voza jednoprega Toby ili
Kin~tay upoznao je i na kraju oenio tamonju ropkinju koju su baka i ostale starice nazivale
Bell, kuharica u velikoj kui. Dobili su kerkicu i dali joj ime Kizzy. Kad joj je bilo kojih etiri-pet
godina, njezin afriki otac uzimao bi je za ruku i vodio unaokolo kad god je imao prilike, pokazivao joj
razne predmete i ponavljao joj njihove nazive na svom materinskom jeziku. Tako bi na primjer,
pokazao gitaru i rekao neto to je zvualo kao ko. Ili bi pokazao rijeku to je tekla blizu plantae
bijae to rijeka Mattaponi pa rekao neto to je zvualo kao Kamby-bolongo, i jo mnogo drugih
stvari i rijei. Kako je Kizzy rasla, a njezin afriki otac bolje nauio engleski, poeo joj je priati o sebi,
svome narodu i svojoj domovini, te kako su ga iz nje otrgli. Rekao je da je poao u umu nedaleko od
sela i sjekao drva da izradi bubanj kadli ga iznenade etiri ovjeka, svladaju i odvedu u ropstvo.
Kada je Kizzy imala esnaest godina, priale su baka Palmer i ostale roakinje iz porodice Murray,
prodae je novom gospodaru koji se zvao Tom Lea i posjedovao omanju plantau u Sjevernoj Carolini.
I na toj plantai rodi Kizzy sina kojemu otac bijae Tom Lea. On djeaku odabere ime George.
Kada je Georgeu bilo etiri-pet godina, majka mu je
37'poela govoriti rijei i prie svoga afrikoga oca sve dok ih nije dobro nauio. A onda, kada je
Georgeu bilo dvanaest godina, doznao sam ja na bakinu trijemu, postao je uenik staroga strike
Minga koji je uvjebavao gospodareve borbene pijevce, a djeak je sa esnaest godina stekao takav
ugled kao uvjebavatelj borbenih pijevaca da su mu prisili nadimak koji je odnio sa sobom u grob:
George Kokoti.
Kad je Georgeu Kokotiu bilo osamnaest godina, upoznao je mladu ropkinju po imenu Matilda, uzeo je
za enu i ona mu je rodila osmoro djece. Prilikom roenja svakog novog djeteta, priale su bake i

ostale starice, George Kokoti bi u svojoj robovskoj kolibi okupio cijelu obitelj pa bi im ponovo priao
o njihovu afrikom pradjedu po imenu Kin-tay, koji je gitaru zvao ko, rijeku u Virginiji Kambybolongo, a druge stvari drugim nazivima, i koji je priao da je cijepao drvo da izradi bubanj kad su ga
odveli u ropstvo.
Osmoro djece je poraslo, poenilo se i poudalo i imalo svoju djecu. etvrti po redu sin, Tom, bijae
kova kad ga zajedno s ostalom porodicom prodae massi Murravu, vlasniku plantae duhana u
kotaru Alamance, Sjeverna Carolina. Tamo Tom upozna i uzme za enu ropkinju Irene, Poluindijanku.
Ona je dola s plantae masse Holta koji je posjedovao predionicu pamuka. I Irene je rodila osmoro
djece, a prilikom svakoga novoga roenja Tom je nastavio tradiciju to ju je zapoeo njegov otac,
George Kokoti. Okupio bi obitelj oko ognjita i pripovijedao im o njihovu afrikom prapradjedu i o
svima koji su od njega potjecali.
Od te druge skupine od osmoro djece najmlae bijae mala Cvnthia, kojoj su bile dvije godine kada su
njezin otac Tom i djed George Kokoti poveli karavanu netom osloboenih robova na zapad, u
Henning, dravu Tennessee. Tamo je Cvnthia srela Willa Palmera i u dobi od dvadeset i dvije godine
udala se za nj.
Kada bih se zduno zadubio u prie o svim tim nevienim ljudima koji su ivjeli tako davno, uvijek bih
se zapanjio kad bi ta duga pripovijetka naposljetku dola do Cvnthije ... a ja sam sjedio i gledao baku! I
tetku Viney, tetku Matildu i tetku Liz, bakine starije sestre, koje su se onomad takoer vozile s njom u
karavani.
378
Ostao sam kod bake u Henningu dok mi se ne rodie dva mlaa brata, George godine 1925, a onda
Julius 1929. Tata je za bakin raun prodao tvrtku drvnom graom i zaposlio se kao profesor
agronomije, a mama i nas tri sina selili smo se tamo gdje je on predavao. Najdue se zadrao na
Agricultural and Mechanical College u Normalu, drava Alabama. Tamo sam jednoga jutra godine
1931. bio u koli kad netko doe s porukom da pourim kui, i ja pohrlim. Uletio sam kroz vrata zauvi tatine gorke jecaje. Mama, koja je esto pobolijevala otkako smo otili iz Henninga, leala je u
krevetu, na umoru. Bijae joj trideset i est godina.
George, Julius i ja provodili smo svako ljeto u Henningu kod bake. Oigledno se vidjelo da je izgubila
neto od svoje stare poletnosti zajedno s gubitkom djeda i mame. Prolaznici bi je pozdravljali kad bi u
bijeloj ljuljaki sjedila na trijemu:
Seko Cynthia, kako smo?
A ona bi im mahom odgovarala:
Sjedim, sjedim . . .
Poslije dvije godine tata se ponovo oenio, svojom kolegicom, profesoricom Zeonom Hatcher iz
Columbusa, drava Ohio, koja je diplomirala na Ohio State University. Zaokupilo ju je odgajanje i
razvitak nas trojice djeaka koji smo brzo rasli, a onda nam je darovala sestricu po imenu Lois.
Zavrio sam dvije godine koleda i sa sedamnaest godina dobrovoljno stupio u Obalnu strau SAD kao
mali u kantini kada je izbio drugi svjetski rat. Na teretnjaku za snabdijevanje municijom koji je
saobraao po jugozapadnom Pacifiku nabasao sam na dugu stazu koja me naposljetku dovela dotle da
napiem Korijene.
Katkada smo i tri mjeseca neprestano bili na moru, pa se najpostojanija borba nae posade zapravo nije
odnosila na neprijateljske bombardere ni podmornice ve na suzbijanje dosade. Na tatin nagovor sam u
srednjoj koli nauio strojopis, pa mi je prenosivi pisai stroj postao najdragocjenija imovina na brodu.
Pisao sam pisma svakome koga bih se god sjetio. I proitao sam sve knjige u maloj brodskoj knjinici i
djela koja sam posuivao od ostalih mornara. Jo od djetinjstva volio sam itati, pogotovu pustolovne
prie. Kad sam i po trei put proitao
379sve to je bilo na brodu, mislim da sam iz sutog oaja odluio da i sam pokuam pisati prie.
Zamisao da netko moe ubaciti u pisai stroj prazan list papira i na njemu napisati neto to e drugi
ljudi htjeti itati, ako ih zainteresira, silno me veselila kao to me i danas veseli. Ne znam to me
drugo poticalo i podravalo u pokuajima da piem svake boje noi, sedam noi sedmino, da aljem
asopisima svoje radove i da skupljam doslovce na stotine obavijesti o odbijanju rukopisa, tokom
slijedeih osam godina prije nego su mi prihvatili prvu priu.
Poslije rata tu i tamo bi mi pokoji urednik prihvatio poneku reportau, pa je hijerarhija Obalne strae
SAD-a za me stvorila nov poloaj novinar. Poto sam pisao svaki sat kad bih stigao, ee su mi i
objavljivali sastavke; naposljetku godine 1959. sa trideset i sedam godina, kad sam ve nakupio
dvadeset godina slubovanja i ispunio uvjete za mirovinu, u koju sam i poao, odluih da se okuam u
novom poslu, kao profesionalni pisac.
Isprva sam prodao neke lanke pustolovnim asopisima, mahom o povijesnim pomorskim dramama,
jer volim more. Onda mi je Reader's Digest poeo naruivati uglavnom biografske prie o ljudima
koji su preivjeli dramatine zgode ili vodili uzbudljiv ivot.

A onda sam, godine 1962, sluajno snimio razgovor s uvenim trubaem deza Milesom Davisom, i to
je bio prvi lanak u seriji Playboy Interviews. Medu mojim slijedeim sugovornicima za intervju
bijae tadanji predstavnik crnih muslimana Malcolm X. Izdava koji je proitao intervju naruio je
knjigu o njegovu ivotu. Malcolm X. ponudio mi je da s njim radim kao suradnik to sam i prihvatio.
Slijedeu godinu uglavnom sam proveo marljivo ga intervjuirajui, a naredne godine sam napisao
Autobiografiju Malcolma X, a on, kao to je i prorekao, nije doivio da je proita, jer ga ubie jedno
dva tjedna nakon to je rukopis bio zavren.
Uskoro me asopis poslovno poslao u London. U slobodno vrijeme izmeu dva zaduenja, kako sam
bio neizrecivo ushien posvudanjim obiljem starina, tokom slijedeih nekoliko dana nisam proputao
ni jedan izlet unutar podruja Londona. Jednoga dana, njukajui po
samo neto malo uo: u kamen Rosettu. Ne znam zato, ali on me zanio. U knjinici muzeja nabavio
sam knjigu da vie o tomu doznam.
Nauio sam da je taj kamen otkriven u delti Nila, a na njegovu licu bijahu uklesana tri odvojena teksta:
jedan poznatim grkim pismom, drugi tada jo nepoznatim znakovima, a trei drevnim hijeroglifima,
za koje se smatralo da ih nitko nikada nee moi odgonetnuti. Ali, francuski znanstvenik Jean
Champollion s uspjehom je usporedio znak po znak nepoznati tekst i hijeroglife s poznatim grkim
tekstom i postavio tezu da je to jedan te isti tekst. to je najhitnije, on je razotkrio tajnu prije neodgonetljivih hijeroglifa, kojima bijae zabiljeen velik dio ranije povijesti ovjeanstva.
Oparavao me taj klju koji je otkljuavao vrata prolosti. Nekako sam osjeao da to za mene ima neko
osobito znaenje, ali nisam mogao dokuiti kakvo. U avionu kojim sam se vraao u Sjedinjene Drave,
padne mi na um zamisao. Posluivi se jezikom uklesanim u kamenu, francuski je znanstvenik
odgonetnuo povijesnu nepoznanicu usporeujui je s onim to je bilo poznato. To me postavi pred
priblinu analogiju: u usmenoj povijesti koju su baka, tetka Liz, tetka Plus, roakinja Georgia i ostale u
mome djetinjstvu uvijek otkrivale na verandi u Henningu nepoznanicu su predstavljale one strane rijei
i zvukovi koje nam je Afrikanac ostavio u amanet. Stao sam o njima razmiljati: Kin-tay mu, kako je
rekao, bijae ime. Gitaru je nazivao ko. Rijeku u Virginiji nazvao je Kamby-bolongo. Bijahu to
mahom otri, grleni zvui u kojima je prevladavalo k. Vjerojatno su se ti zvui neto promijenili kroz
narataje koji su ih prenosili, ali su nadvojbeno predstavljali fonetske djelie onog specifinog jezika
pa ma koji to bio mog afrikog pretka koji je postao porodina legenda. Avion iz Londona kruio
je uoi slijetanja u New Yorku, a ja sam se pitao: koji li je to specifini afriki jezik? Postoji li ikakav
nain na svijetu da to otkrijem?
381
380Sada, poslije vie od trideset godina, od starica koje su priale porodinu povijest na verandi u
Henningu, bijae jo iva jedino najmlaa od njih, roakinja Georgia Anderson. Umrla je baka, a i sve
ostale. Sada je roakinja Georgia, preavi osamdesetu, ivjela sa sinom i kerkom, Flovdom
Andersonom i Beaom Neely u Kansas Citvju, drava Kansas, 1200 Everett Avenue. Nisam je vidio
nakon svojih estih posjeta u taj kraj prije nekoliko godina kada sam dolazio da, koliko je to u mojim
mogunostima, pomognem bratu Georgeu koji se bacio u politiku. Nakon to je bio u vojnoj avijaciji
SAD-a, Morehouse Collegeu u Atlanti te Pravnom fakultetu na Sveuilitu Arkansas, George je
vatreno vodio kampanju da postane senator drave Kansas. One noi kad je davao zabavu u povodu
pobjede, zaorio se smijeh da je pravi razlog njegove pobjede bila . . . roakinja Georgia. Uestalo je
sluala svoga sina Flovda, organizatora kampanje, kako ljudima govori o Georgeovoj openito poznatoj
estitosti te je naa draga sijeda, pogrbljena,*, energina roakinja Georgia poela obijati susjedne
pragove. Resko bi kucnula na vrata svojim tapom za etnju, a onda bi zapanjenim ljudima gurnula pod
nos sliku kandidata, svoga praneaka, i rekla: Ovaj momak ima vie estitosti nego to zamislit
moete!
Sada sam ponovo letio za Kansas City da posjetim roakinju Georgiju.
Mislim da nikad neu zaboraviti njezinu neposrednu reakciju kada sam zapodjenuo razgovor o
porodinoj povijesti. Naborana i boleljiva, uspravila se jednim trzajem u krevetu i sva uzbuena
izgovorila moje odjeke iz djeatva na verandi:
Da, sinko, onaj Afrikanac je govorijo da se zove Kin-tav! . . . Gitaru je zvao ko, a rijeku
Kamby--bolongo i sjeko je drvo da izradi bubanj kada su ga uvatili!
Roakinja Georgia toliko se silno uzbudila zbog stare porodine povijesti da smo je Floyd, Bea i ja
jedva uspjeli primiriti. Objasnio sam joj da elim pokuati
382
na Kin-tay . . . ime bismo otkrili svoje drevno pleme.
Samo idi naprijed, sinko! uzviknula je roakinja Georgia. Tvoja dobra baka i svi ostali
gledaju te s nebesa!
Pri toj pomisli osjetih se ... boe mili, toliko potresen!
120. POGLAVLJE

Uskoro zatim poao sam u Nacionalni arhiv u Washingtonu, D.C., i rekao informatoru u itaonici da
me zanima popis stanovnitva neposredno poslije graanskog rata u kotaru Alamance, Sjeverna
Carolina. Dadu mi kolute mikrofilmova. Poeo sam vrtjeti film na projektoru i osjeao sve veu
znatielju gledajui beskonaan niz imena zabiljeenih onim starinskim krasopisom raznih popisivaa
stanovnitva u devetnaestom stoljeu. Poslije vie dugih svitaka mikrofilma, zamoren, odjednom s
neizrecivim uenjem sam sebe uhvatim kako gledam: Tom Murray, crnac, kova . . ., Irene
Murray, crnkinja, kuanica . . . a za njima imena bakinih starijih sestara, veinu njih sam bezbroj puta
sluao na bakinoj verandi. Elizabeth, est godina, nitko drugi nego moja pratetka Liz! U vrijeme tog
popisa stanovnitva baka se jo nije niti rodila!
Nije da nisam vjerovao u te prie bake i ostalih. Mojoj baki jednostavno se moralo vjerovati, ali ipak
bijae tako neobino sjediti i buljiti u ona imena uistinu zabiljeena u slubenim dokumentima vlade
SAD.
Tada sam stanovao u New Yorku, a u Washington sam navraao to sam mogao ee, pretraivao po
Nacionalnom arhivu, po Kongresnoj knjinici, u knjinici Keri amerike revolucije. Ma u
kojem mjestu bio,
383ivanja, udotvornom bih brzinom dobivao zatraene dokumente. Iz nekoliko izvora mogao sam
godine 1966. dokumentirati barem najistaknutije dogaaje iz omiljene porodine povijesti; dao bih sve
na svijetu da sam to mogao rei baki, a onda bih se sjetio onog to je rekla roakinja Georgia, da me
ona, kao i svi ostali, gledaju s nebesa.
Da bih mogao znati gdje, to i kako da istraujem, morao sam otkriti odakle oni zvui koje je, kako su
uvijek svi govorili, izricao na afriki predak. Uini mi se loginim da se povezem sa to vie pravih
Afrikanaca, jednostavno zbog toga to se u Africi govori toliko mnogo raznih plemenskih jezika. U
New Yorku sam poeo raditi ono to mi se samo po sebi nametnulo: poeo sam dolaziti u zgradu
Ujedinjenih naroda nekako pred kraj radnog vremena: iz liftova su nadirali ljudi pa se gurali kroz atrij
na putu kui. Nije bilo teko zapaziti Afrikance, i ja sam svakome koji me je htio sluati izgovarao one
zvukove. Za dva tjedna sam, mislim, zaustavio dvadesetak Afrikanaca, a svaki od njih na brzinu bi me
pogledao, urno sasluao, a onda se udaljio. Daleko sam od toga da im zamjerim, jer sam im svojim
naglaskom iz Tennesseeja pokuao saopiti afrike rijei.
Sve razoaraniji dugo sam razgovarao s Georgeom Simsom s kojim sam odrastao u Henningu, a koji je
poznati istraiva. Poslije nekoliko dana George mi je donio popis desetak osoba koje slove kao
strunjaci za afriku lingvistiku. Ubrzo me zaintrigirao Belgijanac, dr Jan Vansina i njegova prolost.
Poslije studiranja na Universitv of London's School of African and Oriental Studies bavio se
istraivanjima ivei po afrikim selima i napisao knjigu La Tradition Orale. Telefonirao sam dru
Vansini na Sveuilite u Wisconsinu, gdje je tada predavao, i on mi je zakazao sastanak. U srijedu
ujutro odletio sam u Madison, Wisconsin, potaknut svojom silnom znatieljom u vezi s nekim
neobinim glasovima ... a nisam mogao ni sanjati to e se iz toga roditi. . .
Te veeri sam Vansini u njegovoj sobi za dnevni boravak kazao svaki slog kojega sam se mogao
prisjetiti iz obiteljske povijesti to sam je od djeatva sluao, a
384
koju je nedavno potkrijepila roakinja Georgia u Kansas Citvju. Dr Vansina paljivo me saslua od
poetka do kraja, a onda mi pone postavljati pitanja. Budui da je bio istraiva usmene predaje
osobito ga je zanimala fizika predaja nae povijesti kroz narataje.
Govorili smo dokasna pa me pozvao da kod njega prenoim, a sutradan ujutro dr Vansina ree vrlo
ozbiljna izraza lica:
Htio sam to prespavati. Razgranjivanje fonetskih zvukova to su se u vaoj porodici ouvali kroz
generacije moglo bi biti golemo.
Ree da je telefonski razgovarao s kolegom afrika-nistom, doktorom Philipom Curtinom; obojica
bijahu uvjereni da rijei koje sam mu rekao potjeu iz jezika mandingo. Nikad nisam uo tu rije, a on
mi ree da tim jezikom govori narod Mandingo. Onda je prevodio neke rijei onako kako mu se inilo.
Jedna je po svoj prilici oznaivala kravu ili stoku, a druga vjerojatno stablo baobab koje raste u
zapadnoj Africi. Ree da bi se ko moglo odnositi na rije kora, jedan od najstarijih icanih instrumenata naroda Mandingo, izgraenog od velike suhe polovice tikve, pokrivenog kozjom koom, s
dugim vratom, s dvadeset i jednom icom i kobilicom. Mandingo koji je pao u ropstvo mogao je
instrument kora vizualno povezati s nekim tipom icanih instrumenata to su ih imali robovi u
Sjedinjenim Dravama.
Najplodniji zvui to sam ih uo i donio bijahu Kamby-bolongo, rijei moga pretka upuene njegovoj
kerki Kizzy kad joj je pokazao rijeku Mattaponi u kotaru Spotsvlvania, Virginia. Dr Vansina ree da
bolongo u jeziku mandingo nedvojbeno oznauje vodu tekuicu kao to je rijeka; a kad ispred toga
stoji rije Kamby, moglo bi to oznaavati rijeku Gambiju.
Ja nikad nisam za nju uo.

Dogodi se neto to u mene usadi uvjerenje pogotovo kad su se zbili jo neki neobini dogaaji
da oni uistinu gledaju s nebesa . . .
Pozvali su me da odrim predavanje na seminaru koji se odravao na Utica College, Utica, drava
New York. etajui po auli s profesorom koji me pozvao, rekoh da sam upravo doletio iz Washingtona i
zbog ega sam tamo bio.
3851 Gambija? Ako se ne varam, netko je nedavno spomenuo da prijeko u Hamiltonu studira neki
izvrstan student iz te zemlje.
Stari ugledni Hamilton College bijae udaljen oko pola sata vonje automobilom, u Clintonu, New
York. Prije nego sam dorekao svoje pitanje, profesor Charles Todd ree:
Govorite o Ebou Manga.
Pogleda u popis kolegija i ree mi gdje da ga naem: na satu poljoprivredne ekonomije. Ebou Manga
bijae niska rasta, paljivih oiju, suzdrana dranja, crn kao ugljen. inilo mu se da moe potvrditi
moje zvukove, oigledno zapanjen to ih od mene uje. Je li mandingo njegov materinski jezik?
Nije, ali ga poznajem.
Bio je Wolof, ree mi. U njegovoj studentskoj sobi ispriao sam mu o svome traganju. Krajem
slijedeega tjedna otputovali smo u Gambiju.
Sutradan ujutro, stigavi u Dakar u Senegalu, presjeli smo na laki avion za mali aerodrom Yundum u
Gambiji. U putnikom kombiju odvezli smo se u glavni grad Banjul (tadanji Bathurst). Ebou i njegov
otac Alhadi Manga Gambijci su mahom muslimani skupe malu grupu mukaraca upuenih u
povijest njihove male zemlje i oni se naoe sa mnom u atriju hotela Atlantic. Kao to sam prije
ispriao dru Vansini u Wisconsinu, tako sam i tim ljudima iznio porodinu priu koja se prenosila kroz
narataje. Priao sam im je u obrnutom redoslijedu, od bake, preko Toma, Georgea Kokotia pa onda
Kizzv, koja je priala kako je njezin afriki otac uporno tvrdio ostalim robovima da je njegovo ime
Kin-tay, i ponavljala one udne zvukove koji su oznaivali razne predmete, kao i prie, poput one da
su ga napali i uhvatili kada je nedaleko od svoga sela sjekao drvo.
Kada sam zavrio rekoe, gotovo zlurado:
Pa, naravno, Kamby-bolongo je rijeka Gambija; to svi znaju.
Vatreno sam im rekao ne, mnogo ljudi to ne zna! Ali pokau mnogo vee zanimanje za ustrajno
ponavljanje moga pretka negdje iz godine 1760. da je njegovo ime Kin-tay.
Najstarija naselja u naoj zemlji esto su dobila
386
imena po porodicama koje su prije stotina godina osnovale ta sela rekoe mi. Narue zemljopisnu
kartu i pokazavi jednu toku, rekoe: Gledajte, ovo je selo Kinte--Kundah. A nedaleko od njega,
selo Kinte-Kundah Janneh-Ya.
Onda mi rekoe neto o emu nikad ne bih ni sanjao: vrlo stari ljudi, zvani grioti, jo se mogu nai u
starim zabitim selima, a ti ljudi zapravo su ivi arhivi usmene povijesti. Prekaljeni griot obino je
starac pri kraju ezdesetih ili poetkom sedamdesetih godina; a ispod njega dolazili su sve mladi i
mladi grioti i djeaci, egrti, tako da bi djeak etrdeset do pedeset godina sluao osobito
pripovijedanje tih griota prije nego to bi mogao postati iskusni griot koji je u posebnim prigodama
pripovijedao stoljetne prie o selima, klanovima, porodicama i velikim junacima. Po cijeloj crnoj Africi
prenosile su se takve usmene kronike jo od vremena drevnih praotaca, rekoe mi tada, a postojali su
neki legendarni grioti, koji su mogli priati razne aspekte afrike povijesti doslovce i do tri dana, a da
se nikad ne ponove.
Budui da je moj predak kazao da se zove Kin-tay a to se pravilno pie Kinte, rekoe mi oni
a budui da je klan Kinte bio star i dobro poznat u Gambiji, obeali su da e uiniti to budu mogli da
nadu griota koji bi mi pomogao u istraivanju.
Kad sam se vratio u Sjedinjene Drave, poeo sam gutati knjige o afrikoj povijesti. Ubrzo to preraste
u neku vrstu opsesije da popravim svoje neznanje o tom drugom po veliini kontinentu na svijetu. I
dan-danas mi je neugodno da su dotada moje predodbe o Africi uglavnom potjecale ili proizlazile iz
filmova o Tarzanu, a ono vrlo malo autentinog znanja nakupio "sam iz tek povremenog listanja
National Geographica. A sada bih odjedanput, nakon to sam itao cijeli dan, nou sjedio na rubu
kreveta i prouavao kartu Afrike, pamtio poloaje raznih zemalja i glavnih vodenih tokova kojima su
plovili robovski brodovi.
Poslije nekoliko tjedana stie mi iz Gambije preporueno pismo; pozivalo me da se vratim im mi bude
mogue. Ali tada sam bio u posvemanjoj besparici, pogotovu stoga to sam vrlo malo vremena
posveivao pisanju.
Jednom mi je na vrtnoj zabavi Reader's Digesta
387suosnivaica asopisa gospoa Dewit Wallace rekla da joj se silno svidio lanak Nezaboravna
linost koji sam napisao o starom prekaljenom morskom vuku, kuharu koji mi je neko bio ef u
Obalnoj strai SAD, a prije odlaska gospoda Wallace me ohrabri da se njoj javim ako mi ikada zatreba

pomo. Sada sam napisao gospodi Wal-lace prilino postideno pismo i ukratko iznio neodoljivo
traganje u koje sam se upustio. Zatraila je od nekolicine urednika da se sa mnom sastanu i da donesu
svoje miljenje. Kad su me pozvali da s njima ruam, gotovo sam neprekidno govorio gotovo tri sata.
Malo zatim primio sam pismo da e mi Reader's Digest godinu dana slati ek na tristo dolara
mjeseno, a uz to ono to je za mene bilo ivotno vano snosit e razumne neophodne putne
trokove.
Ponovo sam posjetio roakinju Georgiju u Kansas Citvju, neto me na to ponukalo, a naao sam je
teko bolesnu. Ali bijae tronuta kad je ula i ono to sam nauio i ono to sam se tek nadao da u
nauiti. Zaeljela mi je sretan put i tada sam odletio u Afriku.
Oni isti ljudi s kojima sam prije razgovarao sada mi rekoe posve jednostavno da su odaslali vijest u
unutranjost te da su pronali griota koji je vrlo potkovan za klan Kinte. Kazae mi da se zove Kebba
Kanji Fo-fana. Umalo nisam prsnuo od nestrpljenja.
Gdje je on? udno me pogledahu:
On je u svojem selu.
Otkrio sam da u, ako namjeravam razgovarati s tim griotom, morati uiniti neto to mi nikada ni u
snu nije padalo na um, morat u organizirati neku tako se barem meni tada inilo vrstu minisafarija! Tri dana trajali su moji pregovori, ona neuobiajena, beskrajna afrika okolianja dok najzad
nisam unajmio motorni amac koji e voziti uzvodno; dok nisam uplatio kamion i lendrover koji e
prevesti namirnice zaobilaznim kopnenim putem; i dok na kraju nisam sakupio ukupno etrnaest ljudi,
ukljuujui tri tumaa i etiri sviraa koji su mi rekli da stari grioti u zaleu ne ele pripovijedati bez
glazbene pratnje.
U motornjaku Baddibu koji je treperio po irokom i brzom Kamby-bolongo, osjeao sam se
nelagodno,
388
neprijatno stran. Jesu li me svi oni smatrali pukim lovcem na pustolovine? Napokon se pred nama
pomoli Jamesov otok, na kojemu se dva stoljea uzdizala tvrava oko koje su Engleska i Francuska
neprestano ratovale zbog njezina povoljnog preglednog poloaja za trgovinu robljem. Zamolio sam da
na trenutak tamo pristanemo pa sam se probijao meu razvalinama to ih je jo uvijek uvao avetinjski
top. Zamiljajui sva ona zvjerstva koja su se ovdje zbivala, obuze me elja da se mlatei sjekirom
vratim natrag kroz taj vid povijesti crne Afrike. Bezuspjeno sam pokuavao pronai nekakav
simbolian ostatak nekadanjih veriga; ponio sam odlomljenu buku i opeku. Slijedeih nekoliko
minuta, prije nego to emo se vratiti na Baddibu, netremice sam buljio uzvodno i nizvodno tom
rijekom koju je moj predak imenovao svpjoj kerki daleko preko Atlantskog oceana, u kotaru
Spotsvlvania, Virginia. Onda poosmo dalje i stigavi u seoce po imenu Albreda, pristadosmo i pjeke
se uputismo u jo manje seoce Juffure gdje je, tako su mojim pratiocima rekli, ivio onaj griot.
Postoji izraz vrhunski doivljaj, to jest onakav doivljaj to ga po snazi nita vie nikad ne nadilazi.
Moj vrhunski doivljaj zbio se tog prvog dana u unutranjosti crne zapadne Afrike.
Kad smo doli nadomak Juffurea, djeca koja su se napolju igrala digla su uzbunu, pa se ljudi sjate iz
koliba. To je seoce od svega sedamdesetak dua. Kao veina sela u unutranjosti, uglavnom se vrlo
malo promijenilo u proteklih dvjesta godina sa svojim okruglim blatnim kolibama i iljastim slamnatim
krovovima. Meu ljudima to su se okupili bijae i sitan ovjek u ukastobijeloj haljini, s okruglom
kapicom na crnoj glavi orlovskih crta lica, a oko njega se irilo ozraje samouvjerenosti. Shvatio sam
da je to ovjek kojega smo doli vidjeti i uti.
Dok su tri tumaa ostavila nau ekspediciju i pola k njemu, onih sedamdesetak ostalih mjetana tijesno
se skupe oko mene, u obliku konjske potkovice, debele posvuda neto vie od metar. Da sam ispruio
ruke, dodirnuo bih prstima one koji su mi stajali najblie s obje strane. Svi su oni zurili u mene.
Naprosto su me ibali oima. Nabrali su ela, toliko su se silno zabuljili.
389Negdje duboko iz mene pone navirati osjeaj koji je izvirao i kljuao iz utrobe; zapanjen sam se
zapitao to li je to ... a malo kasnije svom snagom zapljusne me vjetar saznanja: mnogo puta u ivotu
bio sam meu svjetinom, ali nisam bio nigdje gdje su svi bili crni kao ugljen!
U pustom uzbuenju spustio sam pogled kao to obino radimo kada smo zbunjeni, nesigurni, i, oi mi
padnu na smekastu put mojih ruku. Ovaj put me zapljusne, jo bre i snanije nego prije, novo
uzbuenje, kao nalet vjetra: osjeao sam se kao nekakav hibrid . . . Nekako sam se osjeao neist medu
istima; bijae to strahovito sramotan osjeaj. Nekako tada starac se odjednom udalji od tumaa. I ljudi
se smjesta udalje od mene te se natisnu oko njega.
Jedan od mojih tumaa urno mi pristupi i apne na uho:
Oni ovako bulje u vas zato to ovdje nikada nisu vidjeli crnog Amerikanca.
Kad sam shvatio to to znai, mislim da me se to jae dojmilo nego ono to se dotada dogodilo. Oni
nisu u meni gledali pojedinca, u njihovim oima ja sam predstavljao simbol dvadeset i pet milijuna nas
crnaca koje oni nikada nisu vidjeli i koji su ivjeli preko oceana.

Seljani su se gusto zbili oko starca, a svi su na mahove bacali pogled prema meni dok su ivahno
razgovarali svojim jezikom mandingo. Poslije stanovitog vremena starac se okrene, ustro proe
izmeu mjetana pokraj moja tri tumaa i stane do mene. Prodorno zarine pogled u moj i kao da je
osjeao da bih ja trebao razumjeti njegov jezik mandingo, izrazi miljenje svih njih o onim nevienim
milijunima nas koji smo stanovali na onim mjestima to su neko bila odredita robovskih brodova, a
onda uslijedi prijevod:
Rekoe nam praoci da je mnogo naih iz ovoga kraja u izgnanstvu u onom mjestu to zovu ga
Amerika, i na drugim mjestima.
Starac sjedne meni suelice, a seljani se urno skupe iza njega. Onda mi stade recitirati drevnu povijest
klana Kinte, koja se prenosila usmenom predajom stoljeima, od vremena praotaca. Nije to bio tek puki
govor, vie je podsjeao na itanje svitaka pergamenta. Za mirne i
390
tihe seljane ovo oigledno bijae sveana prilika. Griot bi govorio nagnuvi se prema naprijed, ukoena
tijela, ispupenih vratnih ila, njegove rijei doimale su se gotovo materijalno. Poslije reenice-dvije,
kao da bi se oputao, nagnuo bi se unatrag i sluao prijevod tumaa. Iz griotove glave naviralo je
nevjerojatno sloeno rodoslovlje klana Kinte, koje se protezalo unatrag kroz mnoge generacije: tko je
koga oenio, tko je imao kakvu djecu, a zatim koja su se djeca za koga poenila, pa onda njihovi
potomci. Sve to bijae naprosto nevjerojatno. Zapanji me ne samo izobilje pojedinosti ve i biblijski stil
pripovijesti, neto poput:
... I taj i taj uze za enu tu i tu, i rodi. . . i rodi... i rodi. ..
Zatim bi imenovao i suprugu, ili supruge svakoga potomka, i njihovo obino mnogobrojno potomstvo,
i tako redom. Da datira pojedinosti griot ih je vezivao za dogaaje, poput u godini velike vode, to je
oznaavalo poplavu, on je ubio vodenog bivola. Da se odredi kalendarski datum, trebalo je utvrditi
kad je bila ta poplava.
Pojednostavnit u do krajnosti enciklopedijsku sagu koju sam uo: griot je ispriao da klan Kinte
potjee iz zemlje zvane Stari Mali. Tada su mukarci iz klana Kinte po tradiciji bili kovai, osvojili
su vatru, a ene mahom lonarice i tkalje. Kasnije je jedan ogranak klana otiao u zemlju-zvanu
Mauritanija, a iz Mauritanije je jedan sin iz toga klana, po imenu Kairaba Kunta Kinte marabut ili
sveti ovjek muslimanske vjere otputovao sve dolje do zemlje zvane Gambija. Najprije je doao u
selo po imenu Pakali N'Ding, tamo je neko vrijeme ostao, a onda poao u selo zvano Jiffarong, pa u
seoce Juffure.
U Juffureu se Kairaba Kunta Kinte prvi put oeni mandinkom djevicom po imenu Sireng. I ona mu
rodi dva sina koji su se zvali Janneh i Saloum. Onda uze drugu enu; njezino je ime bilo Yaisa. I Yaisa
mu rodi sina po imenu Omoro.
Ta tri sina rasla su u Juffureu do muevne dobi. Tada dva starija, Janneh i Saloum, odu i osnuju novo
selo zvano Kinte-Kundah Janneh-Ya. Najmlai sin Omoro ostade u selu Juffure dok ne navri trideset
kia (godina), a tada uze za enu djevicu Mandingo po imenu Binta Kebba. I s Bintom Kebba, otprilike
izmeu godine 1750. i
3911760. Omoro Kinte rodi etiri sina ija imena, po redoslijedu njihova roenja, glase Kunta, Lamin,
Suwadu i Madi.
Stari griot govorio je gotovo ve dva sata, a moda je jedno pedeset puta ubacivao u pripovijest kakvu
pojedinost o nekome koga bi imenovao. A sada, tek to je naveo tu etvoricu sinova, ponovo se upusti u
potankosti, a tuma prevede:
Nekako u vrijeme kad dooe vojnici kraljevi (jo jedan griotov nain za odreivanje vremena)
najstariji od ta etiri sina, Kunta, udalji se iz sela svoga da drva posijee ... i nikada ga vie ne
vidjee . . .
Tad griot nastavi svoju priu.
Sjedio sam kao okamenjen. inilo mi se da mi se zaledila krv u ilama. Taj ovjek koji je cijeli svoj
vijek proivio u ovom zabitom afrikom selu nikako nije mogao znati da je upravo ponovio ono to
sam ja cijelo svoje djeatvo sluao na bakinom trijemu u Henningu, drava Tennessee . . . o Afrikancu
koji je uvijek uporno tvrdio da se zove Kin-tay, koji je gitaru nazivao ko a rijeku u dravi Virginiji
Kamby-bolongo; i koga su odvukli u ropstvo kada je nedaleko od svoga sela sjekao stablo da izradi
bubanj.
Iz svoje torbe od grube vunene dlakave tkanine dafla uspio sam ieprkati biljenicu i pokazao
tumau prve stranice na kojima sam ispisao bakinu priu. Letimino je proitao, oigledno zapanjen, pa
brzo govorae sa starim griotom pokazujui mu biljenicu. Starac se uzvrti, ustane, vikne neto
seljanima pokazujui moju biljenicu u tumaevim rukama. I svi se oni uskomeaju.
Ne sjeam se da sam uo ikakvu naredbu, samo se sjeam da je tih sedamdesetak osoba oko mene
stvorilo irok ljudski prsten i da su se kretali suprotno od kazaljke na satu, pjevali tiho, glasno pa opet

tiho, tijesno pri-ljubivi tijela, visoko su izdizali koljena i gazili zemlju od koje su se odvajali
crvenkasti oblaci praine . . .
ena koja je istupila iz pokretnoga kruga bijae jedna od njih desetak koje su u platnenom povezu
prebaenom preko ramena drale malu djecu. ena pohrli prema meni, njezino kao ugljen crno lice
silno se trzalo, bosim nogama udarala je o zemlju. Istrgne edo iz poveza i gotovo ga grubo gurnu
prema meni, a njezin pokret je govorio:
392
Prihvati ga!
...:.
I ja ga prihvatih i privinuh dijete na prsa. Onda ona odvue svoje dijete, a druga ena gurala je prema
meni svoje dijete, pa jo jedna, pa jo jedna . . . dok nisam izgrlio desetak djeice. Znaenje tog obreda
doznao sam tek godinu dana kasnije od profesora na sveuilitu Harvard, dra Jeromea Brunera,
strunjaka za takva pitanja: Niste znali da sudjelujete u jednom od najstarijih obreda ovjeanstva,
zvanom Polaganje ruku! One su vam na svoj nain govorile: Ovim mesom koje je nae, mi smo ti,
a ti si mi!
Kasnije su me mukarci Juffurea odveli u svoju bogomolju sagraenu od bambusa i slame i molili oko
mene na arapskom. Sjeam se kako sam tako kleei razmiljao: Sada kad sam otkrio odakle
potjeem, ne razumijem ni rijei od onog to govore. Kasnije su mi preveli sutinu molitava: Hvaljen
budi Alah jer nam je vratio jednog naega koji je dugo bio izgubljen.
Budui da smo doli rijekom, elio sam se vratiti kopnom. Dok sam sjedio pored miiavog mladog
ofera Mandinga, koji je iza nas ostavljao uzvitlanu prainu na usijanoj, neravnoj, izoranoj,
neodravanoj cesti prema Banjulu, odjednom mi u glavi sine zapanjujua spoznaja . . . kada bi svaki
crni Amerikanac bio toliko sretan kao ja da zna samo nekoliko podataka o svojim precima, da li bi on
ili ona mogli doznati tko je njihov afriki predak, ili preci, bilo s oeve bilo s majine strane, i gdje je
taj predak ivio kada su ga zarobili, i na kraju, kada je taj predak bio zarobljen onda bi tek tih
nekoliko podataka moglo omoguiti tome crnom Amerikancu da pronae kakvoga smeuranoga
staroga crnog griota koji bi svojom priom razotkrio drevni klan toga crnog Amerikanca, a moda ak i
samo selo.
U mati sam poeo nazirati opise kao da su mi u magli projicirani na ekranu koje sam itao o
tome kako su grupno odvodili u roblje na milijune naih predaka. Mnoge tisue otimali su pojedinano
kao moga praoca Kuntu, ali milijune su budili nou, usred vriske, jurnjave i bjesnila po napadnutim
selima koja bi esto palili. Zarobljenim snanim preivjelima remenjem su okivali vrat uz vrat, a te
povorke zvane coffles katkada su bile duge i itavu milju. Zamiljao sam gomile onih
393to su umrli, ili bili preputeni smrti zato to su bili preslabi da nastave tegoban hod prema obali, a
one koji bi izdrali do mora trljali bi uljem, obrijali, ispitivali im svaki otvor, a esto su ih igosali
zaarenim eljezom. Pred mojim oima oni su promicali, dok ih bijelci nemilice ibaju i vuku prema
velikim amcima; vidio sam ih kako u gru vrite i ruke zarivaju u tle, kako se gue trpajui u usta
pregrti pijeska, u oajnikom naporu da se posljednji put uhvate za Afriku koja im je bila dom. Vidio
sam kako ih guraju, tuku i bacaju u smrdljiva grotla robovskih brodova, kako ih lancima prikivaju za
daske, a esto tako zbijaju da su morali leati na boku, kao lice u ladici . . .
U glavi mi je sve to prolazilo dok smo se primicali drugome, mnogo veem selu. Zabuljivi se preda se,
shvatio sam da je vijest o dogaaju u Juffureu jamano odande otila prije mene. ofer uspori pa sam
vidio kako se mjetani ovoga sela tiskaju na cesti ispred nas; mahali su i u kakofoniji neto uzvikivali.
Uspravio sam se u lendroveru i odmahivao im na pozdrave, a oni kao da su se preko volje odmicali da
oslobode prolaz autu.
Mislim da smo proli jedno treinu puta kroz selo kad moj mozak odjednom registrira to oni
uzvikuju . . . smeurani starci u haljinama i mladi mukarci, majke i naga djeca crna kao ugljen, svi su
mi oni mahali, vedra lica, veseli, i zajedno uzvikivali:
Meester Kinte! Meester Kinte!
Neto u vam rei: ja sam ovjek. Jecaj nadre negdje iz moje nutrine; snano provali, i ja, zarinuvi lice
meu ruke, zaplakah kako nisam plakao otkada sam bio dijete.
Meester Kinte!
Osjetih kako plaem u ime svih povijesnih nevjerojatnih okrutnosti ovjeka prema ovjeku koje su,
mislim, najvea mana ovjeanstva . . .
Vraajui se avionom iz Dakara u domovinu odluio sam napisati knjigu. Moji preci tako e postati i
simbolina saga svih ljudi koji potjeu iz Afrike, a koji su bez iznimke sjeme nekoga tko se poput
Kunte rodio i odrastao u nekom crnom afrikom selu, nekoga tko bijae zarobljen i okovan u jednom
od onih brodova s robovima to su ih prevozili preko istoga oceana. Izmijenili su niz plantaa, a zatim
je dola borba za osloboenje.
394

U New Yorku me doekae telefonske poruke, medu ostalima i ta da je u bolnici u Kansas Citvju
preminula naa osamdeset i trogodinja roakinja Georgia. Kasnije, usporedivi satove u te dvije razne
vremenske zone, ustanovio sam da je izdahnula upravo onog sata kada sam ja uao u selo Juffure.
Mislim da je ona, kao posljednja od onih starica koje su na bakinom trijemu pripovijedale tu priu,
imala zadatak da me sprovede do Afrike, a onda se pridruila ostalima koji me gledaju s neba.
Zapravo, ve od najranijeg djetinjstva nazirem slijed povezanih dogaaja koji su na kraju, kad su se
udruili, uzrokovali nastanak ove knjige. Baka i ostale starice usadile su u me obiteljsku povijest.
Zatim, stjecajem okolnosti, kada sam na moru kuhao na brodovima Obalne strae SAD, zapoeo sam
dugi proces pokuaja i pogreaka da nauim pisati. A stoga to sam zavolio more, u prvim napisima
opisivao sam dramatine pustolovine na moru to sam ih pabirio po starim poutjelim pomorskim
spisima iz arhiva Obalne strae SAD. Nisam mogao stei bolju pripremu da se uhvatim ukotac s
tegobama pomorskog istraivanja, koje e mi donijeti ova knjiga.
Baka i druge starice uvijek su govorile da je brod dovezao Afrikanca u neko mjesto zvano 'Naplis.
Znao sam da se to vjerojatno odnosilo na Annapolis u Marvlandu. Stoga odluim da moram pokuati
pronai koji je brod doplovio u Annapolis iz rijeke Gambije, to je medu svojim ljudskim tovarom
imao i Afrikanca koji je kasnije uporno tvrdio da je njegovo ime Kin-tay, kada mu je njegov
massa John Waller dao ime Toby.
Morao sam odrediti vrijeme oko kojega bih usredotoio traganje za tim brodom. Prije nekoliko mjeseci
griot iz seoca Juffurea vremenski je odredio zarobljavanje Kunte Kinte nekako u vrijeme kada dooe
vojnici kraljevi.
Vratio sam se u London i polovicom druge sedmice traganja po spisima o kretanjima britanskih vojnih
jedinica od godine 1760. do 1769, na kraju sam ustanovio da se naziv vojnici kraljevi sigurno odnosi
na jedinicu zvanu snage pukovnika O'Hare. Ta jedinica bijae 1767. poslana iz Londona da uva
robovsku tvravu Fort James, na rijeci Gambiji, koju su tada drali Britanci. Griot je bio toliko toan
da sam se osjetio posuenim kako uope
395mogu provjeravati njegove navode.
Poao sam londonskom Llovdu. U kancelariji direktora po imenu Mr. R.C.E. Landers iz mene naprosto
nahrupe rijei o tome to pokuavam uiniti. On ustane od stola i ree:
Mladi ovjee, londonski Lloyd dat e vam svu moguu pomo.
Bijae to dar boji, jer su mi se Llovdovom zaslugom otvorila vrata koja su mi omoguila da prekapam
medu mirijadama starih engleskih pomorskih spisa.
Ne sjeam se da sam se ikada toliko izmorio kao tokom prvih est sedmica na izgled beskonanog
uzaludnog traganja iz dana u dan, u nastojanju da iz nagomilanih kutija i dosjea starih spisa o
tisuama putovanja brodova s robovima u trokutu izmeu Engleske, Afrike i Amerike iznadem i
otkrijem ba onaj specifini brod na onom specifinom putovanju. Usporedo s razoaranjem u meni je
sve vie rastao gnjev to sam vie razotkrivao u kolikoj je mjeri svojedobno veina sudionika u trgovini
robovima to smatrala naprosto jo jednom trgovinom na veliko, otprilike kao to danas gledamo na
kupoprodaju i prijevoz stoke. Mnoge spise kao da nitko nije vie otvarao nakon to bi ih tu odloio;
oigledno nitko nije poelio da ih pregleda.
Nisam naao ni jedan jedini brod iz Gambije za Annapolis, kadli sedmoga tjedna, jednoga
poslijepodneva oko dva i trideset ponem prouavati tisuu dvadeset trei listi iz dokumentacije o
brodovima s robovima. Na tom velikom pravokutnom listu bijahu zabiljeeni ulasci tridesetak brodova
u rijeku Gambiju i izlasci iz nje tokom godine 1766. i 1767. Prelijetajui popis, oi mi stignu do broda
broj 18. i ponu automatski prelaziti po raznim zaglavljima s podacima o brodu.
5. srpnja 1767, one godine kada dooe vojnici kraljevi, brod po imenu Lord Ligonier, s
kapetanom Thomasom E. Daviesom isplovio je iz rijeke Gambije za Annapolis . . .
Ne znam zbog ega, ali moja unutranja emotivna reakcija bijae, zaudno, zakanjela. Sjeam se kako
sam pasivno pribiljeio tu informaciju, vratio dokumentaciju i izaao. Iza ugla nalazila se mala ajana.
Uao sam i naruio aj i utipak. Sjedei i pijuckajui aj, odjednom mi
396
padne na pamet kako je vrlo mogue da je upravo taj brod dovezao Kuntu Kintea!
Jo i danas dugujem onoj gospodi za aj i utipak. Pan American mi je telefonski potvrdio posljednje
slobodno mjesto toga dana za New York. Naprosto nisam imao vremena da svratim u hotel u kojemu
sam odsjeo. Rekoh taksisti: Aerodrom Heathrovv!
Nisam spavao te noi dok smo letjeli preko Atlantskog oceana. U mislima sam vidio knjigu u
Kongresnoj knjinici, Washington, D.C. koja mi je morala ponovo dopasti aka. Imala je svijetlosmee
korice, na kojima bijahu otisnuta tamnosmeda slova Promet u luci Annapolis, djelo Vaughana W.
Browna.
Iz New Yorka me mali avion kompanije Eastern Airlines prevezao u Washington. Taksijem sam se
odvezao u Kongresnu knjinicu, naruio knjigu, gotovo je istrgnuo iz ruke mladia koji ju je donio i

stao brzo proputati stranice preko palca ... i gle, tamo stajae potvrda! 29. rujna 1767. luki carinik u
Annapolisu pregledao je brod Lord Ligonier.
Unajmio sam kola i odjurio u Annapolis, poao u Dravni arhiv Marvlanda i zatraio kod arhivarke
gospode Phebe Jacobson, primjerke svih mjesnih novina objavljenih tokom prvog tjedna mjeseca
listopada 1767. Uskoro mi je predala svitak mikrofilma merilendske Gazette. Na projektoru sam ve
napola pregledao izdanje od 1. listopada, kad ugledah oglas otiskan starinskim slovima: UPRAVO
UVEZENO, na brodu Lord Ligonier, kap. Davies, iz rijeke Gambije u Africi, prodaju nie-potpisani u
Annapolisu za gotov novac ili za valjane mjenice u srijedu, 7. listopada, TOVAR IZVRSNIH
ZDRAVIH ROBOVA. Dotini brod prevest e u London duhan uz franizu od est ilinga sterlinga po
toni. Oglas su potpisali John Ridout i Daniel of St. Thos. Jenifer.
29. rujna 1967. osjeao sam da ne bih trebao biti nigdje na svijetu osim na pristanitu u Annapolisu,
gdje sam i bio; navrilo se tono dvjesto godina otkako je pristao Lord Ligonier. Buljei u more
preko onih voda preko kojih su dovezli moga pra-pra-pra-pradjeda, ponovo sam briznuo u pla.
Dokument iz godine 1766/67, sastavljen u James Fortu na rijeci Gambiji, zabiljeio je da je Lord
Ligonier
397otplovio sa sto etrdeset robova u svom teretnom prostoru. Koliko ih je preivjelo putovanje? Sad
sam se latio drugoga zadatka u Dravnom arhivu Marvlanda. Nastojao sam pronai ispravu o brodskom
teretu po dolasku u Annapolis, i naao sam slijedei inventar, ispisan starinskim rukopisom : 3 265
slonovih zuba, kako su tada nazivali kljove od bjelokosti; 3 700 funti pelinjeg voska; 800 funti
sirovog pamuka; 32 unce gambijskog zlata i 98 nigera. Gubitak od 42 Afrikanca na putovanju, ili
otprilike jedna treina, bijae prosjek za brodove robova po jednom putovanju.
Tada sam ve spoznao da su baka, tetka Liz, tetka Plus i roakinja Georgia takoer na svoj nain bile
grioti. U mojoj biljenici bijahu ispisane njihove stoljetne prie da su naega Afrikanca prodali massi
Johnu Walleru, koji mu je dao ime Toby. Tokom svog etvrtog pokuaja bijega, kad su ga satjerali u
tjesnac, kamenom je ranio jednoga od dvojice profesionalnih lovaca na robove koji su ga uhvatili, a oni
su mu odsjekli stopalo.
Brat masse Johna, dr William Waller spasio je robu ivot, a onda ga je, ogoren tim sakaenjem,
kupio od brata. Ve sam se ponadao da moda postoji i nekakva vrsta autentine dokumentacije o tomu.
Poao sam u Richmond, u Virginiji. Zurio sam u mikrofilmove sudskih spisa sastavljenih u kotaru
Spotsvl-vania, Virginia, poslije rujna godine 1767. kada je pristao Lord Ligonier. Najzad sam naao
odulji spis s datumom 5. rujna 1768, kojim su John Waller i njegova supruga Ann prenijeli na Williama
Wallera zemlju i dobra, ukljuivi i dvije stotine i etrdeset jutara oranica ... a onda, na drugoj strani: i
crnog roba po imenu Toby.
Boe moj!
U dvanaest godina otkako sam vidio kamen Rosettu, proputovao sam osamsto tisua kilometara,
pretpostavljam, traei, razmatrajui, provjeravajui, preispitujui i sazna-vajui sve vie i vie o
ljudima ije su se usmene predaje pokazale ne samo tonima, ve su se i nadovezivale s obje stane
oceana. Konano sam se uspio odrvati daljnjem traganju, kako bih se mogao prihvatiti pisanja ove
knjige.
Razrada djeatva i mladosti Kunte Kintea oduzee mi mnogo vremena, i tako sam ga dobro upoznao
da me titilo to je pao u roblje. Kad sam pokuao pisati o
398
njegovu putovanju preko mora, ili o putovanju cijelog onog broda s robovima iz Gambije, naposljetku
sam odletio u Afriku i potucao se po brodskim kompanijama da me ukrcaju kao putnika na prvom
teretnom brodu koji e iz bilo koje luke u crnoj Africi isploviti ravno za Sjedinjene Drave. Ispostavilo
se da je to brod kompanije Farrell African Star. Kad smo se otisnuli, objasnih im to bih elio uiniti
kako bih lake opisao pomorsko putovanje svog pretka. Poslije svake veere u kasnu no bih se niz
nekoliko metalnih ljestava spustio u duboki, mrani, hladni teretni prostor. Svukao bih se u donje
rublje, pa legao nauznak na iroku grubu golu dasku za pakovanje i prisiljavao sam sebe da tu izdrim
svih deset noi putovanja, u nastojanju da zamislim to je on vidio, uo, osjeao, mirisao i okusio, a
nadasve, budui da sam Kuntu poznavao, o emu li je razmiljao? Naravno, moje putovanje bijae
smijeno raskono u usporedbi s jezovitim mukama koje je proao Kunta Kinte, njegovi suputnici i svi
oni pusti milijuni, koji su u uasu leali okovani i sputani, u svojem vlastitom govnu, u prosjeku
osamdeset do devedeset dana, a poslije toga bi ih oekivale nove tjelesne i duevne strahote. No, bilo
kako bilo, naposljetku sam opisao putovanje preko oceana, sa stanovita ljudskog tereta.
Napokon sam utkao naih sedam generacija u ovu knjigu koja je u vaim rukama. Tokom godina kako
sam je pisao takoer sam odrao i brojna predavanja o nastanku Korijena, pa bi me, prirodno, tu i
tamo netko zapitao: Koliko je toga u ,Korijenima' stvarnost a koliko izmiljotina ?
Koliko najbolje znam i umijem, svaki podatak o rodoslovlju u Korijenima potjee iz pomno
sauvane usmene predaje moje afrike ili amerike obitelji, a mnogo toga uspio sam potkrijepiti

autentinim dokumentima. Ti dokumenti kao i mirijade upredenih pojedinosti o tadanjem nainu

ivota, drutvenim obiajima i slino, koji Korijenima daju meso, predstavljaju trud godina upornog
traganja u pedesetak knjinica, arhiva i drugih riznica na tri kontinenta.
Budui da se ja jo nisam rodio kada se odigrao vei dio prie, najvei dio dijaloga i mahom sva
zbivanja su silom prilika romansirani amalgam onoga to znam da se
399dogodilo i onoga to na osnovi svega istraivanja s vjerojatnou smatram da se dogodilo.
A sada mislim da me gledaju s neba ne samo baka, roakinja Georgia i one starice nego i svi ostali:
Kunta i Bell; Kizzy; George Kokoti i Matilda; Tom i Irene; djed Will Palmer; Bertha; majka, a sada i
tata koji im se najzadnji pridruio . . .
Bijahu mu osamdeset i tri godine. Kada smo se mi, njegova djeca George, Julius, Lois i ja
dogovorili za sprovod, netko od nas ree da je tatin ivot bio ispunjen i bogat onim u emu je on gledao
bogatstvo. tavie, umro je brzo, bez patnji, a tako smo dobro poznavali tatu da smo se svi sloili da on
ne bi elio da plaemo. I dogovorili smo se da neemo plakati.
Bio sam tako preplavljen uspomenama pa sam se kada je pogrebni poduzetnik rekao pokojni '
zapanjio da on pod tim podrazumijeva naega tatu, oko kojega je vrlo rijetko bilo dosadno. Neposredno
prije prvih zadunica, koje su za nj odrane u Washingtonu, D.C., u kapelici prepunoj porodinih
prijatelja, moj brat George ree veleasnom Boydu, koji e sluiti misu, da bismo mi sinovi eljeli u
zgodnom trenutku ispriati okupljenim prijateljima neke uspomene na tatu.
Tako je poslije kratkog uobiajenog obreda otpjevana tatina najmilija pjesma, a onda je George ustao i
stao pokraj otvorena lijesa. Kazao je kako se ivo sjea da je, bez obzira na to gdje je tata predavao, u
naoj kui uvijek stanovao barem jedan mladi, sin kakvoga sitnog farmera, kojega bi tata nagovorio da
pusti sina na studij, a prosvjed: Nemamo novaca, tata bi rjeavao rekavi: Stanovat e kod nas.
Kao rezultat toga George je smatrao da na cijelome Jugu ima kojih osamnaest kotarskih inenjera
agronomije, upravitelja srednjih kola i nastavnika koji su se s ponosom zvali deki profesora
Halevja.
George ispria da u njegove najranije uspomene spada kako nam je jednom, kada smo ivjeli u
Alabami, tata rekao za dorukom: Doite, deki, elim da upoznate jednog velikana. I s neba pa u
rebra tata je nas, tri sina vozio nekoliko sati u Tuskeegee, Alabama, gdje smo posjetili tajanstveni
laboratorij niskog tamnoputnog genijalnog znanstvenika dra Georgea Washingtona Carvera,
400
koji nam je rekao da moramo dobro uiti i svakome od nas dao po cvjeti. George izjavi da je tata pod
stare dane bio tuan to ne odravamo velike godinje porodine skupove kao to bi on volio, pa
George tada pozove prisutne da se pridrue naoj potrebi da ovom prilikom drimo skup i za naeg tatu
i s naim tatom.
Digao sam se kad je George sjeo, poao do lijesa, pogledao tatu i rekao ljudima da se kao najstarije
dijete sjeam jo davnijih stvari o dentlmenu koji tu poiva. Na primjer, prvi djeaki dojam ljubavi
doivio sam promatrajui kako se tata i mama gledaju iznad klavira, kada bi mama u naoj crkvi svirala
kakvu malu introdukciju, a tata stajao pokraj nje i ekao da zapjeva. A druga rana uspomena bila je
kako bih uvijek dobivao od tate petocenta ili ak deseticu, bez obzira na to to je on kako su
govorili ljudi imao malo novaca. Bilo je potrebno da ga samo uhvatim nasamu pa da ga ponem
moliti da mi samo jo jedanput ispria kako se njegova 92. divizija, 366. pjeadije amerikih
ekspedicionih snaga borila u argonskoj umi na rijeci Meuse. Zna, bili smo strani, sinko!
uzviknuo bi tata. Kad bi mi dao desetau, bijae ve jasno: im bi generalu Blackjacku Pershingu polo
po zlu, uvijek bi slao kurira po narednika Simona A. Halevja (broj 2816106), iz mjesta Savannah,
Tennessee. Nakon toga bi pritajeni njemaki pijuni proslijedili tu vijest svojoj vrhovnoj komandi, to
bi i samome kajzeru utjeralo strah u kosti.
Ali meni se ini, rekao sam ljudima, da se poslije tatinog susreta s mamom u Lane Collegeu njegov
slijedei najpresudniji susret za sve nas zbio kada se tata premjestio na Agricultural and Technical
College u Greensborou, Sjeverna Carolina, i kad se ve spremao odustati od studiranja i vratiti se kui
na napoliarstvo, jer, deki, budui da sam istodobno radio na etiri mjesta, jednostavno nikada nisam
imao vremena za uenje. Ali prije odlaska stie mu vijest da e ga preko ljeta privremeno zaposliti
kao poslunika u spavaim kolima Pullman. U nonom vlaku od Buffaloa do Pittsburga negdje oko
dva sata poslije ponoi zazvoni njegovo zvonce; bijeli ovjek i njegova ena koji nisu mogli zaspati
traili su po au toplog mlijeka. :
401Tata je donio mlijeko, priao nam je, i pokuao sam otii ali ovjek je bio raspoloen za razgovor i
kao da se iznenadio to ja radim i studiram. Postavio mi je mnogo pitanja, a u Pittsburgu mi je dao
dobru napojnicu. Kada se tata tog rujna 1916. vratio u koled, utedjevi svaki cent koji je mogao,
predsjednik koleda pokae mu pismo onog putnika iz vlaka, umirovljenog direktora reklamne agencije
Curtis, koji se zvao R. S. M. Boyce, a koji je traio da mu jave sveukupnu cijenu studija za godinu dana
i onda poslao ek. Bijae to 503 dolara i 15 centi, to je ukljuivalo kolarinu, studentski dom, obroke

i knjige, kazao je tata. Dobio je takve ocjene da su mu kasnije dali studentsku stipendiju koju je
Agronomski fakultet sveuilita Cornell poeo te godine dijeliti najboljem studentu agronomije na
svakom crnakom koledu koji je primao dotaciju od savezne drave.
I tako je, rekao sam prisutnima, na tata doao do diplome u Cornellu, a zatim radio kao profesor, te
smo mi, njegova djeca, rasli okrueni utjecajima te vrste, koji su, udrueni s onim to je postiglo i
mnogo drugih roaka s majine strane, predstavljali razlog to smo sad toliko sretni da se rastajemo s
tatom, ja kao knjievnik, George kao pomonik direktora Informativne agencije Ujedinjenih naroda,
Julius kao arhitekt Ministarstva za ratnu mornaricu SAD-a, a Lois kao profesorica glazbe.
Zatim smo avionom prevezli tatino tijelo u Arkansas, gdje su na drugu ceremoniju nagrnuli njegovi
prijatelji s Pine Bluff s AM and N Universitv i iz okolice, gdje je tata, kao dekan na agronomiji
zaokruio svojih ukupno etrdeset godina predavakog rada. Kao to bi on, znali smo, elio, vozili smo
ga kroz studentski grad i dvaput du ceste u kojoj je pokraj zgrade agronomije bila ploa s imenom
ulice Prilaz S.A. Haleyja, koju su tako nazvali kad je on poao u mirovinu.
Kad je obred u Pine Bluffu zavrio, odvezli smo tatu u mjesto gdje nam je rekao da bi elio poivati:
borako groblje u Little Rocku. Ispraajui njegov lijes, koji su vozili na esticu 16, stajali smo i
gledali kako tatu sputaju u grob br. 1429. A onda se mi, koje je on rodio pripadnici sedmog
narataja Kunte Kinte urno udaljismo, izbjegavajui pogledati jedan drugoga," jer smo se
dogovorili da neemo plakati.
402
Tako se tata pridruio ostalima gore na nebu. Osjeam da nas oni uistinu gledaju i vode, a isto tako
osjeam da se pridruuju mojoj nadi da ova pria o naemu rodu moe pridonijeti ublaenju batinjene
injenice da povijest preteno piu pobjednici.
Kraj II knjige

403SADRAJ KORIJENI
(svezak drugi)